Metodologija eksperimentalne psihologije

Vježba br. 2

STROOP-OV EFEKAT

Student I godine Odsjeka za

psihologiju: Indira Fadžan

Sarajevo, 31.05.2019.
 I. UVOD

DEFINICIJA PAŽNJE

Djelujući kao nadglednik ostalih kognitivnih procesa, pažnja je od krucijalne važnosti za našu
uspješnu interakciju sa okolinom. Ipak, jasno nam je da usmjeravanje pažnje nije jednostavno,
te da suprotne sile djeluju na nju: pažnja je privučena jednom stvari, ali je posvećena nekoj
drugoj. Ove funkcije se odnose na situacije gdje je usmjeravanje pažnje egzogeno (pažnja je
usmjeravana okolinom, “svijetom“), odnosno endogeno (sama osoba, tj. opažač usmjerava
koncentraciju). Tako, uprkos dubokoj koncentraciji na čitanje važnog članka, u stanju smo
opaziti kucanje na vrata.

Ova suprotnost – između kontrole od strane svijeta i od strane opažača – obogaćivala je naše
razumijevanje pažnje od najranijih psiholoških istraživanja. Cattel (1886; prema MacLeod &
MacDonald, 1991) je opisao neke oblike procesiranja kao automatizirane, kao one koji se u biti
uvijek odvijaju bez pažnje, dok drugi zahtijevaju pažnju. U svojoj doktorskoj disertaciji, koju
je mentorisao Wilhem Wundt, Cattel je izvjestio o tome da imenovanje predmeta i boja izaziva
duže vrijeme reakcije nego čitanje riječi. Izgovaranje “crvena“ kao odgovora na uzorak boje
bilo je sporije nego izgovaranje “crvena“ kao odgovora na riječ crvena. Cattel-ovo objašnjenje
bilo je iznenađujuće moderno: “Ovo je posljedica toga što se, u slučaju riječi i slova, asocijacija
između ideje i imena javlja tako često da je proces postao automatizovan; dok, u slučaju boja i
slika, moramo voljnim naporom odabrati ime“ (1886, str. 65; prema MacLeod & MacDonald
(1991), str 163).

Ovo je, u svojoj konačnici u 70-tim godinama prošlog vijeka, dovelo do razlikovanja
“automatiziranog“ i “kontrolisanog“ procesiranja, pri čemu je automatizirano procesiranje
razvijeno vježbom i zahtijeva malo pažnje, a kontrolisano procesiranje zahtijeva pažnju kako
bi se izveli manje prakticirani algoritmi. Ono što je bitno jeste i to da se automatizirani procesi
jaljaju bez naše volje.

Imajući u vidu ove sučeljene sile, javljanje konfliktnih situacija neće nam predstavljati
iznenađenje. Klasična ilustracija je Stroop-ov efekat, nazvan po psihologu koji je kreirao
zadatak, John Ridley Stroop-u.

U svom poznatom eksperimentu, Stroop (1935) je ispitanicima u različitim bojama prikazivao

riječi koje označavaju boje. Tako bi se, npr., pojavila riječ crveno ispisana žutim slovima, ili
riječ plavo ispisana zelenim slovima, a od ispitanika je traženo da imenuju boju kojom su riječi
ispisane. Nesaglasnost između naziva boje i boje kojom je taj naziv napisan praćena je
inhibicijom1 koja se manifestuje produženim vremenom potrebnim za imenovanje boje i većim
brojem grešaka.

1
INHIBICIJA (lat. Inhibition) je proces svjesnog ili nesvjesnog spriječavanja impulsa ili ponašanja koji u različitim
kontekstima (nedostatak povjerenja, strah od posljedica, moralne sumnje ili socijalnog komformizma)
omogućava eliminaciju pogrešnih odgovora ( (Association, 2018)
Visoki procenat grešaka i odloženo imenovanje objašnjava se interferencijom 2 dva
automatizovana procesa: čitanja i prepoznavanja boja. Asimetričnost interferencije – riječi utiču
na imenovanje boja, ali boje ne utiču na čitanje riječi – sugerira da je čitanje riječi više
automatizirano (više obavezno i nekontrolisano sviješću) u odnosu na imenovanje boja. Ovo
ima smisla obzirom na nesumnjivo mnogo veću vježbu u čitanju.

U tabelama 1 i 2 prezentirani su rezultati Stroop-ova prva dva eksperimenta kao i rezultati

MacLeod-a koje je dobio u replikacijama istraživanja (prema MacLeod & MacDonald, 1991,
str. 165/3).

Tabela1

Eksperiment 1: Deskriptivne vrijednosti vremena (u sekundama) za čitanje naziva boja u

eksperimentalnoj situaciji (inkompaktibilne boje tinte) i u kontrolnoj situaciji (samo crna tinta)

Eksperimentalna situacija: Kontrolna situacija:

riječi u boji riječi u crnoj tinti

Eksperiment N M SD M SD
Stroop 70 43,30 6,15 41,00 4,84 (1935b)
MacLeod 50 41,58 6,98 41,16 7,16
(1986)

Tabela 2 Eksperiment
2: Deskriptivne vrijednosti vremena (u sekundama) za imenovanje boje tinte u
eksperimentalnoj situaciji (inkompatibilna imena boja) i u kontrolnoj situaciji (obojeni
kvadrati)

Eksperimentalna situacija: Kontrolna situacija:

riječi u boji obojeni kvadrati

Eksperiment N M SD M SD
Stroop 100 110,3 18,8 63,3 10,8
(1935b) MacLeod
40 102,27 18,06 59,76 8,09 (1986)

Stroop (1935) je sproveo svoje eksperimente (uključujući i eksperiment 3 koji ovdje nije
prikazan) kako bi pokazao da diferencijalna vježba predstavlja razumno objašnjenje obrasca
asimetrične interferencije, te je prihvatio objašnjenje Peterson-a i sar. (1925; prema MacLeod
&MacDonald, 1991, str. 165/3) po kojem riječi evociraju jedan jedinstveni odgovor, dok boje

2
INTERFERENCIJA (engl. interference) je proces ometanja upamćivanja novih informacija zbog različitosti
novog sa prethodno upamćenim sadržajima. (Association, 2018)
evociraju višestruke odgovore, na taj način čineći imenovanje boja sporijim u odnosu na čitanje
riječi.

II. HIPOTEZA

H1: Kako je čitanje riječi više prakticirana, pa tako i u većoj mjeri automatizirana aktivnost u
odnosu na imenovanje boja, možemo očekivati da će ispitanicima trebati statistički značajno
manje vremena da naglas pročitaju prezentiranu listu riječi nego što će im trebati da naglas
imenuju boje prezentiranih stimulusa.

H2: Usljed visokog stepena automatizacije aktivnosti čitanja, nesklad između naziva boja i boja
tinte kojom su ti nazivi napisani neće dovesti do interferencije u zadatku čitanja naziva boja
(boje tinte neće interferirati sa čitanjem naziva boja).

H3: Usljed visokog stepena automatizacije aktivnosti čitanja, nesklad između naziva boja i boja
tinte kojom su ti nazivi napisani dovest će do interferencije u zadatku imenovanja boja tinte
(nazivi boja interferirat će sa imenovanjem boje tinte). Dakle, ispitanicima će trebati statistički
značajno više vremena da imenuju boje tinte kojom su napisani inkompatibilni nazivi boja nego
što će im trebati da imenuju boje tinte neutralnih stimulusa.

III. CILJ

Ispitati važenje obrazaca Stroop-ovog efekta na prigodnom uzorku studenata Odsjeka za

psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

IV. PROBLEM

1. Utvrditi vrijeme potrebno za čitanje liste naziva boja, odnosno za imenovanje boja
stimulusa u kontrolnom uslovu. Ispitati da li postoji statistički značajna razlika u
vremenu izvođenja ova dva zadatka.

2. Utvrditi da li se u zadatku čitanja naziva boja javlja interferencija neusklađenih boja

tinte, tj. utvrditi da li postoji statistički značajna razlika između čitanja liste naziva boja
napisanih crnom tintom i liste naziva boja napisanih tintom inkompatibilnih boja.

3. Utvrditi da li se u zadatku imenovanja boja tinte javlja interferencija neusklađenih

naziva boja, tj. utvrditi da li postoji statistički značajna razlika između imenovanja boja
neutralnih stimulusa i boja inkompatibilnih naziva boja.
 V. METODA ISTRAŽIVANJA

ISPITANICI

Prigodan uzorak studenata I godine Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

N=16 (15 žena; 1 muškarac).

PRIBOR

 List papira sa odštampane četiri liste stimulusa.

 Lista za praćenje tačnosti odgovora.
 Štoperica.
 Protokoli za unos rezultata.

POSTUPAK

U eksperimentu su korištene četiri liste stimulusa (svaka lista brojala je 12 stimulusa):

 Lista A: lista naziva boja odštampanih u crnoj tinti (kontrolna situacija za zadatak
čitanja naziva boja);
 Lista B: lista naziva boja odštampanih u tinti inkompatibilnih boja (eksperimentalna
situacija za zadatak čitanja naziva boja);
 Lista C: neutralni stimulusi (kontrolna situacija za zadatak imenovanja boja);
 Lista D: lista naziva boja odštampanih u tinti inkompatibilnih boja (eksperimentalna
situacja za zadatak imenovanja boja).

Nazivi boja (na listama A, B I D) i boje tinte (na listama B, C I D) uključeni na liste bili su:
crvena, plava, zelena i smeđa. Lista C sastojala se od neutralnih stimulusa odštampanih u
navedenim bojama: xxxxxx, mmmm, hhhhh, ssssss.

Pojedini nazivi za boje, odnosno pojedine boje tinte pojavljivale su se na odgovarajućim listama
stimulusa po tri puta. Pojavljivanje pojedinih naziva boja, odnosno boja tinte na odgovarajućim
listama utvrđeno je po slučaju kako bi se izbjegla svaka pravilnost u njihovom redoslijedu.

Ni jedna riječ – naziv boje nije odštampana u boji koju imenuje već jednak broj puta u svakoj
od preostale tri boje tinte; npr. Riječ “crvena“ odštampana je u plavoj, zelenoj i smeđoj tinti;
riječ “plava“ u crvenoj, zelenoj i smeđoj tinti itd.

Riječi i neutralni stimulusi na listama su napisani korištenjem programa “Microsoft Office

Word 2003“, u fontu “Arial“ veličine 12 pts. Liste su odštampane štampačem “Lexmark E120“.

Eksperiment je proveden u učionici Fakulteta u uslovima normalne dnevne osvjetljenosti.

Ispitanici su sjedili za stolom do kojeg je dopiralo svjetlo sa desne i lijeve strane. Pored samog
ispitanika, u prostoriji su bili prisutni eksperimentator i asistent eksperimentatora. Prije no što
će ući u eksperimentalnu sobu kako bi učestvovali u eksperimentu, svi ispitanici su boravili u
drugoj prostoriji istog nivoa osvjetljenja.

Kako bi se izjednačili efekti vježbe i umora prema pojedinim listama stimulusa, tj. prema
pojedinim zadacima, redoslijed lista rotiran je po principu latinskog kvadrata. Raspored lista za
pojedine ispitanike prikazan je na Slici 1(raspored načinjen za ukupno 16 ispitanika).

Slika1 Raspored
prezentiranja lista stimulusa (dobijen po principu latinskog kvadrata; raspored načinjen za
N=16)

ISPITANIK LISTA
1. A B C D
2. D A B C
3. C D A B
4. B C D A
5. A B C D
6. D A B C
7. C D A B
8. B C D A
9. A B C D
10. D A B C
11. C D A B
12. B C D A
13. A B C D
14. D A B C
15. C D A B
16. B C D A

Prije no što bi počeli raditi sa eksperimentalnim materijalom, ispitanici su učestvovali u kratkoj

vježbi sa uzorkom materijala koji se sastojao od ukupno 16 stimulusa (po četiri na svakoj od
listi). Na taj način, ispitanici su imali priliku da se upoznaju sa materijalom i prirodom zadatka.
Instrukcija data ispitanicima bila je da zadatke ispunjavaju što brže mogu i da ispravljaju greške
koje načine. Ukoliko bi ispitanik propustio da ispravi načinjenu grešku, pažnja na to bila bi mu
skrenuta nakon završenog zadatka na toj listi. Na signal “Spremni! Kreni!“, odgovarajuća lista
bila bi otkrivena pred ispitanikom i on bi počeo sa glasnim davanjem odgovora.

Ispitanici su imali dva različita zadatka. U zadatku čitanja naziva boja, ispitanici su trebali
naglas pročitati riječi koje označavaju boje, bez obzira na boju tinte u kojoj su riječi
odštampane; npr. za riječ crvena odštampanoj u smeđoj boji ispravan odgovor je “crvena“, za
riječ plava odštampanoj u zelenoj boji tačan odgovor je “plava“ itd.

U zadatku imenovanja boje tinte, ispitanici su trebali naglas imenovati boju tinte kojom je
određena riječ odštampana, bez obzira na značenje same riječi; npr. za riječ zelena odštampanoj
u crvenoj boji tačan odgovor je “crvena“, za riječ plava odštampanoj u smeđoj boji tačan
odgovor je “smeđa“.

Tačnost izvršavanja zadataka pratio je asistent eksperimentatora na posebnoj listi odštampanoj

u crnoj boji). Vrijeme potrebno za kompletiranje pojedine liste praćeno je štopericom od
trenutka kada bi ispitanik dao prvi odgovor na pojedinoj listi, a registrovano je do petog dijela
sekunde.

VI. OBRADA REZULTATA

U cilju ispitivanja validnosti obrazaca Stroppovog efekta na prigodnom uzorku studenata prve
godine Odsjeka za psihologiju (N=16; 15=žena; 1=muškarac) koji su pojedinačno prolazili
kroz sve četiri eksperimentalne situacije, sprovedene su ukupno 4 statističke analize, 1 RM
ANOVA (Repeated Measures ANOVA) i 3 t-testa za zavisne uzorke. RM ANOVA za
zavisne uzorke je sprovedena kako bi se provjerilo postojanje statistički značajne razlike
utjecaja asimetrične interferencije na pravilno imenovanje boja koje su bile odštampane u
inkompatibilnoj boji tinte, u odnosu na situaciju kada su ispitanici samo čitali listu naziva boja
odštampanih u crnoj tinti i listu neutralnih stimulusa. Teorijski rečeno, putem RM ANOVE
provjerit ćemo tačnost tvrdnje da kontrolirani procesi (kao što je u ovom slučaju imenovanje
boja) ometaju automatske procese čitanja boja koji su već uvježbani tijekom našeg iskustva i
činjenicu da automatski procesi ne mogu utjecati na kontrolirane procese. U nastavku je
predstavljen tabelarni i grafički prikaz rezultata u formi Scatter-dijagrama koji koristimo kako
bismo prikazali smjer značajnosti razlika između sve 4 eksperimentalne situacije.

RM ANOVA

Tabela 3: Prikaz razlika u stimulusima (A: lista naziva boja u crnoj tinti; B: lista naziva boja
u inkompatibilnoj tinti; C: neutralni stimulus i D: lista naziva boja u tinti inkompatibilnih
boja) između tretmana

p
SStr dftr MStr Ftr

:
143.23 ᵃ 3 ᵃ 47.744 ᵃ 93.26 ᵃ < .001 ᵃ
Stimulusi

Rezidual 23.04 45 0.512

Iz prethodno navedenog tabelarnog prikaza, tačnije zbirne tabele sa vrijednostima sume

kvadrata, stepena slobode i F-omjera, te granične p-vrijednosti (p=0,01), moguće je potvrditi
osnovni obrazac Stroopovog efekta koji govori da postoji statistički značajna razlika u
asimetričnoj interferenciji između automatskih i kontroliranih procesa.

Također, u grafičkom prikazu rezultata gdje je upotrebljen scatter-dijagram

kao najreprezentativnija metoda, možemo uočiti da ne postoji linearna
pravilnost u kovariranju, što dalje implicira i potvrđuje numeričke podatke o
postojanju statistički značajne razlike u rezultatima između eksperimentalnih
situacija (A,B,C.D).

Uvidjevši postojanje statistički značajne razlike u brzini reakcije između

čitanja i imenovanja boja pod dejstvom četiri različita stimulusa, sprovedena
je post-hoc analiza koja se sastojala u provođenju šest t-testova za male zavisne
uzorke, od kojih će nam biti relevantni rezultati tri t-testa (A-B; A-C i C-D) jer
one daju odgovor na naše postavljene tri hipoteze o predviđanju smjera utjecaja
asimetrične interferencije na automatske (čitanje boja) i kontrolirane procese
(imenovanje boja) s obzirom na kriterij vrste stimulusa kojima su ispitanici bili
izloženi. S tim u vezi, dobiveni su rezultati prema kojima je jedino prva
hipoteza opovrgnuta, te na osnovu toga možemo formirati sljedeće zaključke;

H1(A-C) : Postoji statistički značajna razlika u brzini čitanja prezentirane liste

riječi u odnosu na imenovanje boja naglas, odnosno ispitanici pokazuju veću
automatiziranost procesa čitanja riječi, u odnosu na imenovanje boja
prezentiranih stimulusa (t(15)=6,48>tgr (0,05)=2,13; p<0,05).

H2 (A-B): Ne postoji statistički značajna razlika u aktivnosti čitanja između

naziva boja i boja tinte kojima su ti nazivi napisani, odnosno boja tinte kojima
su nazivi boja napisani neće dovesti do interferencije u zadatku čitanja naziva
boja (t(15)=1,69< tgr(0,05)=2,13; p>0,05).
 H3 (C-D): Potrebno je statistički značajno više vremana u imenovanju boja

Prosječne vrijednosti statističke

značajnosti razlika između četiri vrste p bonf
MD SE t
stimulusa
Nazivi boja
B -0.267 0.158 -1,69 0.671
( Crna tinta )(A)
C -1.150 0.177 -6.483 < .001
< .001
Tinta
inkompat.. boja
(B)
C -0.883 0.260 -3.402 0.024

< .001
Neutralni D Nazivi boja u tinti inkompatibilnih
-2.634 0.259 -10.23 < .001
stimulusi (C) boja

tinte koje su napisane inkompatibilnim nazivima boja, u odnosu na imenovanje

boja tinte neutralnih stimulusa (t (15)=10,2 > tgr(0,05)=2,13; p<0,05).

VII. DISKUSIJA

Cilj eksperimenta bio je provjeriti da li asimetrična interferencija jednako

utiče na brzinu čitanja liste naziva boja koje su odštampane u crnoj tinti i
formi neutralnih stimulusa, u odnosu na imenovanje boja kada su
odštampane u inkompatibilnoj tinti. Drugim riječima, potrebno je bilo
ispitati da li na automatske, dobro uvježbane procese čitanja liste boja i
imenovanja njenih naziva može utjecati inkompatibilnost tinte kojom su
boje napisane ili pak kontrolirani procesi, predstavljeni imenovanjem boja
mogu utjecati na automatsku aktivnost čitanja boja. Rezultati sprovedeni
primjenom RM ANOVE i 3 t-testa za male zavisne uzorke su u potpunosti
potvrdili Stroopovu teoriju efekta, prema kojoj nesaglasnost između naziva
boje i boje kojom je taj naziv napisan praćen inhibicijom, odnosno
produženim vremenom za imenovanje boje i većim brojem grešaka. Glavni
argument za izbor prethodno navedenih istraživačkih metoda je činjenica
da isti ispitanici prolaze kroz četiri eksperimentalne situacije.

Temeljne postavke izvorne teorije istraživanja Stroopovog efekta koje su

dominirale literaturom u protekle četiri decenije (Logan, 1980, 1985;
Norman and Shallice, 1986; Tzelgov et al., 1990), su naglašavale da se
automatski procesi poput čitanja mogu biti svjesno kontrolirani, pri čemu
se smatralo da se učinak interferencije povećava sa smanjenjem
uvježbavanja koji kontrolirane procese pretvraju u automatizovane.
Međutim, nedostatak ove teorije je izostanak opisa etimologije
interferencije i njenog utjecaja na proces automatizacije. U daljem
istraživanju ovih fenomena, MacLeod i MacDonald (2000) i Goldfarb i
Henik (2007) su sugerisali da interferenciji doprinosi sukob između
zadatka i informacijskog sukoba, pri čemu informacijski sukob predstavlja
„takmičenje“ između dva koncepta boje i to onaj koji se aktivira
imenovanjem boja i drugi koji se aktivira procesom čitanja (npr. crveni i
plavi koncept, kada je stimulus riječi „plava“, napisana crvenom
tintom).Rezultati koje smo dobili u konačnici ovog eksperimenta
poređenjem brzine rekacije čitanja neutralnih stimulusa u odnosu na
imenovanje boja koje su napisane inkompatibilnom tintom potvrđuju
nalaze Petersona, Kleina, 1964; Sharme i McKenna, 1998 da čak i
stimulusi bez semantičkog značenja mogu dovesti do inteferencije u
čitanju, jer povećanjem kvantiteta riječi, dolazi do izraženijeg
informacijskog sukoba.

No, uprkos dominatnim postavkama Stroopovog efekta da smo skoniji

interferenciji ukoliko smo izloženi stimuilusima u inkompatibilnoj boji,što
je i dokazano u rezultatima ovog eksperimentalnog protokola, kasnija
istraživanja koja su sproveli Jacoby i sar. (2003) manipulacijom proporcija
kongurentnih, nekongurentnih i neutralnih stavki na brzinu reakcije
ispitanika, demantovalo je Stroopovu teoriju o važnosti kongurencije,
mjerenjem kojim je utvrđeno da su ispitanici prilikom izloženosti
nekongurentnim stimulusima u nekongurentom kontekstu pokazivali čak
za 32 ms brže reakcije, u odnosu na izloženost neutralnim stimulusima u
kongurentnom kontekstu. Što dalje implicira da inkompatibilnost
stimulusa sa kontekstom nema statistički značajnog efekta na
interferenciju. Sprovođenjem ovog eksperimenta, utvrđeno je da
inkompatibilnost tinte kojom su odštampani nazivi stimulusa, uprkos
uvježbavanju u prve dvije eksperimentalne situacije neće dovesti do
automatizacije procesa prepoznavanja boja u inkongurentnim uslovima,
međutim Schmidt i sar. 2007 su dokazali da je naš kognitivni sistem teži
da otkloni informacijski sukob koji se javlja između boje i njenog
semantičkog značenja, pri čemu bi dovoljan broj ponavljanja doveo do
asocijacije inkongurentnih elemenata boje tinte i njenog semantičkog
značenja.

U metodološkom smislu, eksperiment je zadovoljio kriteriji vremenskog

slijeda, gdje asimetrična interferencija usmjerena isključivo na automatske
procese direktno proizilazi iz manjka uvježbanosti i iskustva sa
inkongurentnim stimulusima koji otežavaju prepoznavanje.Uprkos
izjednačavanju i kontroli efekta umora i vježba na rezultate,primjenom
rasporeda rotacije stimulusa u formi latinskog kvadrata, nemoguće je u
potpunosti isključiti efkat spola u sposobnosti percepcije i imenovanja boja
jer su žene evolucijski sposobnije da percipiraju i imenuju boje. S obzirom
da je uzorak od 16 ispitanika uključuje 15 žena, moguće je da su rezultati
čitanja i imenovanja boja proizašli ne isključivo kao rezultat asimetrične
interferencije na automatske procese, već i pod utjecajem subjekt varijabli
koje je nemoguće eliminirati u potpunosti čak i u ovoj konkretno situaciji
kada je uzorak formiran metodom randomizacije.Dodatni relevantni faktor
koji bi mogao ugroziti unutrašnju valjanost istraživanja je činjenica da
formirani uzorak sačinjavaju studenti Odsjeka za Psihologiju koji su na
drugim kolegijima imali priliku da se upoznaju sa rezultatima Stroopovog
efekta što je moglo dovesti do induciranja ponašanja koja su u skladu sa
očekivanjima eksperimenta. Također, značajni faktori koji bi mogli utjecati
na rezultate eksperimenta jeste optička dioptrija studenata koje je mogla
uzrokovati nepravilnosti u percepciji izvornih boja, a samim tim i na
imenovanje i njihovo čitanje.

Učinak prethodnog iskustva u poznavanju rezultata eksperimenta moguće

je eliminirati randomizacijom studenata sa drugih odsjeka Filozofskog
fakulteta, pri čemu bi se povećala eksterna valjanost eksperimenta.

Optičku dioptriju je moguće eliminirati ukoliko svakom ispitaniku damo

isti test procjene Stroopovog efekta sa optičkim pomagalom i bez njega, te
nakon toga testiramo utvrđenu grešku procjene u dvije situacije, upotrebom
t-testa za zavisne uzorke, te ukoliko se pokaže da ispitanici bolje
procjenjuju sa dioptrijskim pomagalom, znači da nisu reprezentativan
uzorak za istraživanje i kao takvi se isključuju.

VIII. ZAKLJUČAK

U konačnici, možemo zaključiti da je empirijska provjera izvornih

teorijskih postavki Stroopovog efekta potvrdila klasične postavke o
asimetričnoj interferenciji i nemogućnosti učinka kontroliranih procesa na
automatizaciju, no kako smo imali priliku vidjeti u nalazima kasnijih
istraživanja koje demantuju utjecaj inkongurencije na efekat
prepoznavanja i stvaranja asocijacija, klasična teorija Stroopovog efekta ne
objašnjava u potpunosti prirodu naših kognicija, što ovoj teoriji daje
dodatnu težinu jer se kvalitet teorije proprocionalan mogućnosti njenog
opovrgavanja. Osim postojanja znanstvene vrijednosti, Stroopov efekat je
postao neizostavni dio kliničke prakse pri dijagnosticiranju poremećaja
anksioznosti i hipomanije karakteristične za bipolarni poremećaj ličnosti,

IX. LITERATURA

Jacoby L. L., Lindsay D. S., Hessels S. (2003). Item-specific control of

automatic processes: Stroop process dissociation. Psychon. Bull. Rev. 10,
638–644 10.3758/BF03196526

Klein G. S. (1964). Semantic power measurement through the interference

of words with color-naming. Am. J. Psychol. 77,576–588
10.2307/1420768

Logan G. (1980). Attention and automaticity in Stroop and priming tasks:

theory and data. Cogn. Psychol. 12, 523–553 10.1016/0010-
0285(80)90019-5

Logan G. (1985). Skill and automaticity: relations implications and future

directions. Can. J. Psychol. 39, 367–386 10.1037/h0080066

MacLeod C. M., MacDonald P. A. (2000). Interdimensional interference

in the Stroop effect: uncovering the cognitive and neural anatomy of
attention. Trends Cogn. Sci. 4, 383–391 10.1016/S1364-6613(00)01530-8

Schmidt J. R., Crump M. J. C., Cheesman J., Besner D.

(2007). Contingency learning without awareness: evidence for implicit
control. Conscious. Cogn. 16, 421–435 10.1016/j.concog.2006.06.010

Sharma D., McKenna F. (1998). Differential components of the manual

and vocal Stroop tasks. Mem. Cogn. 26, 1033–1040
10.3758/BF03201181

Tzelgov J., Henik A., Berger J. (1992). Controlling Stroop effects by

manipulating expectations for color words. Mem. Cogn. 20, 727–735
10.3758/BF03202722

Christoper C. French, Anne Richards, Emma J.C. Scholfield (1996).

Hypomania, anxiety and the emotional Stroop. British Journal of Clinical
Psychology 35, 617-626