Žene u Hrvatskoj u 19.st.

– skripta

Moderna građanska kultura

· Moderna građanska kultura kao tip kulture, a ne socijalno definirana

· Njeni nositelji u Hrvatskoj su i dio svećenika (npr. Strossmayer, Rački), plemića,
časnika… a ne samo građanstvo, s vremenom će uključivati i širi slojevi (sitno
građanstvo, radništvo…)
- udruge (stručne, kulturne, športske, gospodarske...)
- kulturne institucije (JAZU, Sveučilište, muzeji)
- razvoj javnosti, tiska, produkcije knjiga
- važnost obrazovanja, širenje pismenosti
· Udruge – prve krajem 18. st., mreža udruga se postupno utemeljuje od preporoda, zamah
1860-ih godina
· Čitaonice, Matica, pjevačka i sportska društva, stručne udruge (Društvo za povjesnicu
jugoslavensku, Hrvatski pedagoško-književni zbor, potom društva inženjera i
arhitekata, liječnika, pravnika)
· Institucije – faza institucionalizacije mahom od 1860-ih godina nastavlja se na
preporodna nastojanja
· Kazališta (Kazalište u Zagrebu postaje zemaljski zavod), muzeji, arhivi, Sveučilište,
JAZU…

Žene i udruge

· žene od preporoda sudjeluju u raznim udrugama i utemeljenju institucija (Narodni

muzej, Kazalište ….) neke i poklanjaju važne umjetnine (npr. Josipa Kulmer)
· također osnivaju svoje udruge
· udruge žena (preporod – Društvo domorotkinja)
· početkom 20.st. i stručne poput Kluba zagrebačkih učiteljica 1902., Ženska udruga za
promicanje narodne pučke umjetnosti i obrta – Ženka Frangeš, procvat u međuraću

Urbanizacija

· planska izgradnja gradova

· Zagreb – Zelena potkova Milana Lenucija
· Split – Prokurative, Bajamontijeva fontana
Moderna javnost

· urbanizacija doslovce širi prostor javnosti

· udruge, institucije, tiskovine
· uređeni dućani s lijepim izlozima, potrošačka kultura, pojava robnih kuća
· žene sve “vidljivije” jer je podjela na javnu i privatnu sferu sve “tanja”

Svakodnevnica

· dokolica – ozbiljna i zabavna – posjeti znancima, kazalište, cirkusi, poč. 20. st. kino,
gramofon, izleti, sport, udruge, hobiji (fotografiranje), kavane
· putovanja – toplice, more, službeni put
· vizualna prezentacija – fotografije, portreti, film

Moderna građanska elita

· građanska elita postaje elita cijelog društva, ima zajedničke interese s plemstvom, dio
najbogatije privredne elite posebice one stranog podrijetla čak imitira elemente
plemićke kulture (“feudalizacija građanstva”?) – lov, kupuje feudalna imanja, gradi
raskošne gradske palače, ima brojnu poslugu
· 1. generacija modernog građanstva (djelatna 1860-ih i 1870-ih) drži se starog kanona
građanskih vrlina – skromnost, marljivost, štedljivost, pobožnost jednostavnost; niti
privrednici novac ne ulažu nego čuvaju, povjerenje i ćudoređe kao temelj poslovne
kulture
- kultura stanovanja – udobne historicističke jednokatnice ili dvokatnice
- namještaj u historijskim stilovima, omiljen altdeutsch (njemačka neorenesansa)
- jednostavni ladanjski objekti u okolici grada s vinogradima
· 2. i 3. generacija modernog građanstva (generacija sinova i unuka) – demonstrativniji
konzumerizam, odmak od tradicionalnog kanona vrlina
- bitno bolje obrazovani od očeva, sinovi u pravilu fakultet, kćeri licej a krajem
stoljeća mogućnost studija na Filozofskom fakultetu ili Medicinskom u
inozemstvu
- pomaci u položaju žena i djece – žene – licej, fakultet, niz zanimanja, interes i
za politiku – Zagorka kao novinarka prati politiku
- kasnohistoricističke i secesijske dvokatnice i trokatnice, upravo građanka elita
prihvatila odmah secesiju, interijer stilski u skladu s eksterijerom
 - javlja se tip rezidencijalne vile u širem arealu grada, koja objedinjuje suburbano
s urbanim, blizina grada a mir i tišina, zelenilo vrtova...
- konzumerizam – vrlo izražen, moda, raskošni balovi, automobili, brojnost
posluge, putovanja, reprezentativne kuće, vile na moru (Opatija, Crikvenica...)

Nupcijalitet

· po broju oženjenih Hrvatska u samom vrhu Monarhije, više samo u Vojnoj krajini
· Hrvatska – tek oko 20% muškaraca i 12% žena starijih od 15 godina
neoženjeno/neudanih
· prema kraju stoljeća lagan porast intrakonfesionalnih brakova
· 1886. u Zagrebu od 320 sklopljenih bilo 20 miješanih brakova (cca 6%)
· prije 1848. vrlo se rano sklapaju brakovi, tijekom 1850-ih trend blago smanjen
· oko 65% žena u županijama (dakle u ruralnim sredinama) udane prije 24 (40% čak prije
20)
· gradovi – do 20 oko 20-22%, do 24 oko 29-30%, 24-30 oko 22-24%
· brak se smije sklopiti tek uz blagoslov roditelja, uloga oca izražena
· brak je dio familijarne strategije usmjerene socijalnom i materijalnom boljitku,
konfesija važan kriterij
· interkonfesionalni brakovi u manjini, brak kršćana sa Židovima nije moguć kao niti
prijelaz na judaizam
· Prema prijelomu stoljeća postupne promjene, veća sloboda izbora ženidbenog partnera
· prema kraju stoljeća – sve više interkonfesionalnih brakova, Židovi sve prihvaćeniji kao
partneri jasno pod uvjetom da prijeđu na kršćanstvo
· usprkos znatnom usponu građanstva, stari plemićki koljenovići drže se za sebe

Kultura salona

· žene građanske elite zapravo izborile svojevrsnu autonomiju – saloni, utječu na pravila
socijalizacije, niz reprezentativnih obaveza, zapravo sve manje imaju vremena za djecu
· nisu ravnopravne partnericu mužu ali stekle niz prava

Obitelj

· obiteljski život – patrijarhalnost ali postupno žene elite imaju sve više reprezentativnih
obaveza, sve obrazovanije, manje se bave djecom, mogućnosti karijere; brak – dio
 obiteljske strategije a ne odluka pojedinca ali moguća rastava od stola i postelje,
izraženija intrakonfesionalnost
· djeca i adolescenti – zaštićeni, djeca su tabula rasa, tek odrastanjem stječu pravi
identitet
- prepoznavanje adolescencije kao faze
- razvoj dječje psihologije, pedagogije i pedijatrije
- nove igračke i igre (električne željeznice, gumene lopte, kućice za lutke), djeca
kao ciljana skupina konzumerizma, slikovnice, časopisi, novi odnos prema
životinjama – kućni ljubimci
- slobodniji razvoj djece i njihovih kreativnih mogućnosti, slobodniji razvoj
osobnosti
· adolescenti – strogo čuvani od seksualnosti, ali građanski moral dvoličan – krčme, javne
kuće
· uloga Crkve, pobožnost (mise, hodočašća, procesije...)

Razdoblje preporoda

Žene u preporodu

· Važne za nacionalni pokret zbog svoje uloge odgajateljica djece

· Ne mijenja se stav o društvenom položaju žena, nego o njihovoj ulozi u nacionalnom
pokretu, da prihvate narodni jezik, svijest, običaje itd.
· J. Drašković “Ein Wort an Iliriens hocherzige Töchter” 1838.

Preporoditelji

· organizirana skupina sa čvrsto opredijeljenim ciljevima u kulturi, ekonomiji, politici

· sastaju se u kavanama i privatnim kućama
· žene kao dobre domaćice – Josipa (Pepica) Vancaš, ”majčica Ilira”

Istaknute žene

· niz žena odijeva surku, pleše kolo, sudjeluje na narodnim priredbama, podupire
preporod;
· Žene u udrugama
· Dragojla Jarnević, 1812-75., književnica
 · Sidonija Rubido Erdödy
· Jelisaveta Prašnička rođ. Bertić,
· Ana Vidović
· Franjica Drašković, žena Janka D.
· Mina Oršić, žena Jurja Oršića
· Kornelija Kukuljević rođ. Novak, žena Ivana
· Wilhelmina Kulmer, staklana Osredek 1839.

Obitelj Gaj

· majka Julijana Gaj rođ. Schmidt, majka bitna, potiče narodni duh u svoga sina, u starosti
živjela u sinovoj kući
· žena Paulina (nećakinja opata Ivana Krizmanića);
· sestra Fani, vodi poslovanje tiskare dok brata nema
· Julijana Cantilly Engler, nećakinja Gaja i muza Vraza
· Slava, kći, rođ. 1844., udana za Kamila Bedekovića; amaterska glumica, interes za
pisanje, napustila muža, ne smije viđati kćer, obavezala se da će izbivati izvan Hrvatske,
muž joj ne daje dovoljno novaca, primorana raditi kao družbenica i kućna pomoćnica u
Beču

Josipa Vancaš

· Rođ. Andrassy, žena dr. Alekse Vancaša

· Udala se u 16. godini
· Tragedije – smrt sina u 4. godini (šarlah), kćeri u 2. te u 21.
· Njen salon u Opatičkoj okupljalište iliraca
· Majčica Ilira (Josip Vranjican), zemaljski anđeo (Preradović) ljubljena mamica (Vraz),
njegovala bolesnog Lisinskog

Sidonija Rubido Erdödy 1819-84.

· kći Karla Erdödyja i Henriette Harbuval et Chamare; sopranistica

· 1833. u Streljani prva otpjevala „Još Horvatska...“, prva Ljubica 1846. (Ljubav i zloba,
Lisinski), 1847. posvećuje se sinu i mužu
· Ona i Dragojla Jarnević jedine žene na grafici Muževi ilirske dobe
· Na Bukovčevom svečanom zastoru za HNK
Ana Vidović 1808-79.

· Iz Šibenika, surađuje u Zori dalmatinskoj

· Piše na hrvatskom i talijanskom
· Podržava narodni pokret u Dalmaciji
· 1841. epska pjesma Anka i Stanko

Udruge

· KARITATIVNA DRUŠTVA (prvo je 1828. Varaždinska dobročinstva služnost)

· 1842. Društvo domorotkinja, osnivačice Ivana Čačković Vrhovinska, Paulina i Dragojla
Krizmanić
· do kraja 1843. 30 članica
· žene sudjeluju i u ostalim preporodnim društvima (Matica…)
· u Matici utemeljiteljice Ivana Kušlan, Josipa Kulmer rođ. Oršić, Jelena Medunić, Ana
Kozler, još 5 članica,
· Narodni Dom – utemeljiteljice Josipa Bedeković, Klotilda Drašković, Matilda Farkaš
Fabijančić, Regina Sermage

Jelisaveta Prašnička

· kći natporučnika i vlasnika dobra Bertićevo kod Orahovice te Regine Gregoroczy, brat
Vatroslav mjernik, narodnjak
· Interes za gospodarsku problematiku
· Članci u Gospodarskom listu
· Putuje Europom, 1867. delegat Gospodarskog društva u Bernu

Žene postaju vidljive

· žene postupno izranjaju na javnu pozornicu, sudjeluju u priredbama, članice su udruga,

pišu članke i književna djela, 1848. daruju svoj nakit za narodnu stvar – rat protiv
Mađara
· 1848. na galeriji Sabora
Život plemkinja

Djetinjstvo

· Majke nerijetko bile stroge ili distancirane, zaokupljene drugim dužnostima i fizički
odsutne. Mnoge djevojčice odrastale uz maćehe, koje su mogle biti dobre i predane,
nedorasle novoj ulozi, ravnodušne ili zainteresirane za osiguranje svoje djece nauštrb
djece iz prvog braka.
- Primjeri: Kćeri Adama i Leonardine Oršić školovane su u samostanu, možda i
stoga što su ostale bez majke. Čim su stasale do dobi kada ih je „trebalo izvaditi
iz samostana“, otac je odlučio kako im je bolja dobra maćeha. Bio je u pravu jer
je njegova druga supruga Franciska, kći Josipa Keglevića, dodijeljenu ulogu
zdušno ispunjavala, izvrsno se slažući s pastorčadi, koja ju je nakon muževljeve
smrti uzdržavala.
· Treća žena Adama Daniela Raucha, Elizabeta Greguroczy, navodno je loše postupala s
pastorkom Ivanom koji je zbog tog u adolescentskoj dobi nakratko pobjegao od kuće
našavši utočište kod strica. Maćeha je očito nastojala prikratiti Ivana za dio nasljedstva
pa je nakraju došlo do spora između oca i sina. Elizabeta je već bila udovica, a nadživjela
je i drugoga muža Adama Daniela.

Odgoj

· Dojilje – mlade seljanke, dadilje mogu također biti seljanke, odgajateljice i guvernante
nemaju posebnu izobrazbu osim da dolaze iz pristojne kuće; cijenjene engleske i
francuske, najčešće njemačke
· kućni učitelji (informatori) npr. književnik Rikard Jorgovanić podučavao djecu
Emilijana Kavanagha, Dragutina Mihalovicha i Petra Pejačevića.
· Svećenstvo za vjeronauk
· jezici, nešto geografija i povijest, od umjetnosti najviše muzika ples, crtanje, nešto o
čišćenju, s 14 krizma pa stupa u mamin svijet
· 1715. Frauenzimmer Lexikon, etiketa, o jelima, ponašanju za stolom, moda i kozmetika
i nešto mitologije, povijest i geografija

Poduka

· privatna poduka
 · Često odgoj u internatima poput salezijanki u Beču, Sacre coeur u Grazu ili Notre Dame
de Sion u Pešti. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj ugledne su bile varaždinske uršulinke i od
sredine 19. stoljeća zagrebačke milosrdnice sv. Vinka Paulskoga.
· Djevojčice su tako u osjetljivoj adolescentskoj dobi bile godinama daleko od kuće i
obitelji. Grofica Ana Sermage poslala je svoju kćer Antoniju u salezijanski samostan u
Beču, ne posjetivši je nijednom tijekom sedam godina boravka niti je pozvavši na
blagdane kući
· O uzbibanim osjećajima jedne mlade velikašice saznajemo iz dnevnika Ljudevite
Montbel, buduće žena Julija Jankovića.
· Ljudevita – duboko religiozna i oduševljena legitimistkinja, maštala je da je druga Ivana
Orleanska i na podnožju Tezejeva hrama u bečkom Volksgarten vodila zamišljene bitke
s kraljevim neprijateljima. Kasnije je sama zapisala da je kao mlada "htjela da poletim
u daleki svijet, kako bih svakom ranjenom srcu donijela utjehe" ali je poslije naučila
žarke izljeve mladoga čuvstva okrenuti u blage i pobožne želje

Primjer

· Početkom 20. stoljeća Henrik Khuen Héderváry mjesečno je trošio na odgoj od 340 do
640 a u nekim mjesecima poput prosinca vjerojatno zbog blagdanskih dodataka čak i
1600 kruna. Budući da su se ukupni mjesečni troškovi (kućna posluga, kuhinja, štala,
namirnice...) kretali oko 2500 kruna, očito je da su troškovi poduke iznosili oko petine
do četvrtine ukupnih troškova. Podučavatelji su se mijenjali, u pravilu je jedan bio
svećenik, očito zadužen za vjeronauk, a jedna učiteljica ili guvernanta. Sudeći po
prezimenima posrijedi su bili Hrvati, Mađari, Nijemci i Engleskinja. Za poduku
djevojčica bile su zadužene gospođica Brandstätten i gđa Bishop, koje su mjesečno
primale 100 kruna, što je bilo manje od plaće muškaraca.

Sitno plemstvo

· Strog odgoj sitnih plemkinja – Šenoa u pripovijetci Kanarinčeva ljubovca, 1880.

· Amalija Lenić Remetinska iz obitelji starih hrvatskih plemića. „Lenići držali se uvijek
stare hrvatske navade, brkati sinovi slušali oca i majku [...] djevojke mele, prale, parile,
kuhale, ribale kao da su služavke“, „nisu smjele govoriti nego hrvatski, nisu smjele
čitati nego molitvenik, 'Robinzona', 'Genovefu' ili 'Sokačku knjigu'; zimi morale su
presti kraj peći, a kad je bila ura počinku, morale kćeri i sinovi – makar husari bili –
 kleknuti u sobu pred raspelo i moliti staru večernju molitvicu.“ Djevojke se nisu smjele
«cifrati» i udavale su se samo za Hrvate.
· Amalijina majka umrla je pri porodu, a zbog tog kao i zbog njene ružnoće otac ju ne
voli i potpuno je prepušta seljačkoj dadilji. Kad se vratila u kuću boravi s poslugom a
potom pohađa varaždinsku samostansku školu, gdje mora mirno i pobožno hodati i
utegnuta cijeli dan sjediti za knjigom ili pletivom. Nebrojeno je puta u kutu stajala,
klečala, postila. Časne ju nisu rado gledale, pitomice joj se smijale i rugale jer su svi
osjećali da je drukčija.

Sitne plemkinje u gradu

· Valerija Ciraki, Požega

· u gospojinskom odboru i u crvenom križu; stalno ide u posjete ili ih prima; na 5 o'clock
tea gospođe, stalno na predstavama i slično; kod nje je bila i M. Ružička Strozzi kad je
gostovala; druži se stalno s gđicom Minkom koja prodaje namirnice, Ankom Thaller
(žena poštanskog činovnika) ali i županicom Junković, barunicom Rukavina...
· sudjeluje u političkim diskusijama gospode npr. o Rusko-japanskom ratu; mužu donijela
od gđe Minke jedan broj Kopriva s karikaturom Cuvajevog izbora – politika; s mužem
se svađa, on teška narav, osjetljiv, invalid, izjelica

Obrazovanje

· Studij nije bio prihvatljivo rješenje, jer aristokratkinje ne trebaju ništa ozbiljno raditi.
Njima je dopuštena plemenita dokolica ispunjena umjetnošću, ručnim radom,
karitativnom djelatnošću ali ne i studijem koji bi značio prvi korak prema karijeri.
· od ukupno 158 studentica Filozofskog fakulteta do 1914. bilo svega 8 plemkinja, od
kojih samo jedna velikašica, i to iz Dalmacije. Ponešto je drukčija situacija s likovnom
naobrazbom, jer je postojala cijela plejada slikarica plemkinja, od kojih je nemali dio
dobio javnu ili privatnu poduku.
· Prvom slikaricom obrazovanom na javnoj instituciji smatra se grofica Julijana
Drašković rođ. Erdödy, za koju se obično navodi kako je studirala na bečkoj akademiji,
međutim prema najnovijim istraživanjima ona je dobivala privatnu poduku u Požunu.

Brak

· Premda prema kraju 19. stoljeća postupno sve više prodire građanski brak iz ljubavi,
aristokratska endogamija izražena je i početkom 20. stoljeća. Mlade djevojke nerijetko
 nisu znale što ih točno očekuje u bračnoj postelji, ali su itekako bile svjesne socijalnih i
familijarnih zahtjeva. Dio djevojaka morao se suočiti s udajom za znatno starijeg muža
ili udovca s djecom. Ponekad se endogamija doslovce provodila, pa bi se brak sklapao
između srodnika.
· Budući da udajom za građanina plemkinja gubi plemićki status, takav je brak
neprihvatljiv, nasuprot onome velikaša i bogate građanske nasljednice. Stoga se ne samo
u Hrvatskoj, nego i u znatnom dijelu zapadne i srednje Europe, plemićka endogamija
najdulje održala upravo kod žena.

Ženidbeni ugovori

· Reguliraju pitanje imovinsko-pravnog statusa žena

· Pitanje njena obiteljskog nasljeđa te miraza koji može biti u različitim oblicima – onaj
u novcu zapravo nepovoljan za zaručnicu jer se gotovina čkao potroši i pretoči u
imovinu supruga, drukčije s nepokretninama
· Ženidbeni dar, ponekad tzv. jutarnji dar (Morgengabe) naknada za izgubljeno
djevičanstvo
· Pravno pitanje – sraz rimskog prava i općeg prava

Janko Drašković

· Ugovor na kajkavskom je sklopljen u dvorcu Kurilovcu 22.IV.1794. s Cecilijom

Zerpak, udovom Jurja F. Pogledića od Kurilovca.
· Premda je i taj ugovor regulirao visinu miraza i raspolaganje njime, uvelike je
usredotočen na izražavanje emocija i osobnog odnosa zaručnika. Tekst i doslovce
podijeljen na dva dijela, prvi se odnosi na zaručnika a drugi na zaručnicu, a oboje se
izražavaju vlastitim riječima, ne prepuštajući se bezličnim pravnim formulacijama.
Janko je istakao kako je Cecilija dala svoj pristanak te da osjeća istinsku ljubav. O
istinskoj ljubavi i prijateljstvu do smrti izrazila se i zaručnica, a oboje su se složili da
miraz iznosi 30.000, te da Cecilija može njime raspolagati u slučaju suprugove smrti,
ali vrijedilo je i obratno.
· Janko je nastojao buduću suprugu osigurati od parnica s ostatkom svoje obitelji,
navodeći da ona ima pravo na njegovim imanjima urediti rezidenciju po svom
nahođenju, a ako se ne bi mogla dogovoriti s Jankovim bratom i njegovim nasljednicima
pripada joj barem 20.000 forinta. Kao iskusna žena koja je zacijelo neko vrijeme sama
morala kao udovica gospodariti imanjem, Cecilija je bila svjesna da je njen miraz
 potreban zaručniku, te je navela da se dio sume upotrijebi na pomoć „hiže“ zaručnika,
bez kamata. Navedeni ugovor pokazuje ravnopravan odnos zaručnika, kako u
imovinskom tako i u osobnom pogledu. Cecilija se obraća svojim riječima, izražava
svoje emocije prema zaručniku i stječe prava glede miraza ali i glede budućeg svog
položaja i nakon njegove eventualne smrti.

Obiteljski život

· Mnogobrojne obitelji, česte smrti djece

· Rađanje sinova imperativ
· Marija Terezija 16 djece, isto toliko grofica Julijana Seramge, preživio samo 1 sin
· ŽENIDBE SRODNIKA, RAZLIKA U GODINAMA, PRELJUBI, DVOBOJI,
VJERKSE KONVERZIJE, RASTAVE, NASILJE, NEBRIGA ZA OBITELJ I
IMANJA; FATALNE ŽENE I RAZBLUDNI MUŠKARCI
- 18.st. Suzana Malatinski žena Josipa Kazimira Draškovića oženila sina svojom
sestrom, Janko Drašković joj je nećak i unuk
- Jelačići – mlada Sofija udana za starijeg i bolesnog muškarca; u braku Đure
Jelačić glavna supruga, ali on ima izvanbračnu kći s dadiljom, odgajana u kući
kao i ostala djeca, dapače kako mu je sin Marko umro, kćeri Vera i Anka su
razmazile upravo djecu svoje polusestre Veru i Fedora Freudenreicha
- teški ženskar Stjepan Keglević, žena Angelika Esterhazy; on ima izvanbračnu
kći, m u dvoboju zbog ljubavne afere
- afera Lobor – predak Matačića s Lujzom
- E. Laszowski seks prije braka, oženio se zbog trudnoće; zbog 3. žene postao
pravoslavac, ali se nakon njene smrti vratio na katoličanstvo, isto napravio bratić
Nikola Tomašić zbog najljepših nogu u Ugarskoj – Paule Gaj
- sin bana Pavla Raucha, Pavao III. oženio plesačicu i otišao na otok Samoa
- Rikard Sermage i grofica Wurmbrand, rastava zbog njegovog preljuba – njen
dnevnik
· HOMOSEKSUALNOST
- Fedor Freudenreich po mami Jelačić, m ga mesar, homoseksualac
- Anka Jelačić – upitan odnos s Milkom Pogačić
- grof Althan
· Pozitivni primjeri
- Dio brakova skladan, partnerstvo ponekad i ljubav
 - Petar Troilo Sermage – iz Sedmogodišnjeg rata piše pisma supruzi, brine se jer
je trudna, toplina, emocije ali i traži njeno mišljenje o svojoj karijeri

Gospodarice

· Obaveze nove gospodarice bile su brojne, a od nje se prije svega očekivalo da rodi više
sinova i kćeri i tako osigura nastavak loze, te da nadzire odgoj male djece i djevojčica
ako nisu bile u internatu. Bavila se organizacijom velikog kućanstva, zapošljavanjem i
nadziranjem posluge, priređivanjem svečanih ručkova ili večera, zabava, soareja.
Morala se razumjeti u namirnice i pripremu jela kako bi mogla sastaviti ili barem
odobriti menije.
· Estetska profinjenost i poznavanje mode bile su nužne pri uređenju interijera i odabiru
primjerene odjeće za svaku priliku. Kako bi mogla biti vješta i ugodna domaćica
uglednim gostima, morala je biti poliglot s konverzacijskim vještinama, kultivirana žena
solidne naobrazbe, poglavito glazbene.
· Mnoge su supruge zapravo vodile imanje, a udovice prerastale u ključne figure obitelji
i o svemu se brinule do punoljetnosti sina.

Gospodarice imanja

· Vođenje imanja složen posao, i samo nadziranje svega toga bio je zahtjevan pothvat koji
je iziskivao odlučnu i energičnu, ali i marljivu i bistru gospodaricu, umješnu u
provjeravanju zaliha, uroda na poljima, stanja stoke itd. Život na imanju
podrazumijevao je i uspostavljanje odnosa prema seljačkom kolektivitetu. Dobra
gospodarica morala je uspostaviti svoj autoritet i održavati stalešku distancu, ali
istodobno pomagati potrebitima. Premda je postojala vlastelinska obaveza patronata,
često su baš žene te koje daju darove crkvama i školama, i općenito iskazuju
dobročinstva.
· Josipa Oršić rođ. Zichy, koja je po riječima sina Adama, spasila cijelu obitelj obuzdavši
raspuštenog muža i pobrinuvši se da zapuštena imanja napreduju. Napisala i priručnik
na kajkavskom o liječenju stoke, te bila majka jedanaestoro djece
· grofica Julijana Sermage odlučna u borbi za ostavštinu Čikulinijevih, sposobna
gospodarica i utjecajna velikašica o kojoj je i britki Krčelić pisao kao marljivoj,
razumnoj ženi kojoj nije bilo ravne i koja se znala koristiti svojim ženskim atributima.
Njen je fizički izgled nahvalio, laskavo tvrdeći kako je pod stare dane sačuvala ljepotu,
iako znamo da ju je mučila kostobolja pa su je zadnjih godina život morali nositi.
· Budući da se visoko plemstvo kretalo u vrlo širokoj nadnacionalnoj socijalnoj mreži,
impostiranoj u germanske, romanske, slavenske i mađarske sredine, velikašice su
morale raspolagati vrlo razvijenim socijalnim vještinama. Morale su znati biti ljupke,
uglađene i komunikativne, ali istodobno biti ponosne, odlučne, i suvereno se kretati u
složenoj sferi međuljudskih odnosa; zagladiti ili spriječiti nepoželjne konflikte,
promicati korisne i potiskivati neprimjerene veze i poznanstva, ali sve na rafiniran i
nenametljiv način. Jednom riječju morale su vladati cijelim rasponom uloga od ljupke
kokete do lavice koja ogorčeno brani svoje posjede i prava.