Juraj Dobrila

NOA PAHLIĆ
3.g
Općenito:

• Juraj Dobrila rođen je u Istri u mjestu koje se zove Veli Ježenj 

• Rodio se datuma 16. travnja 1812. 
• Umro je 13. siječnja 1882. u Trstu
• Bio je istaknuti biskup, tiskar i dobročinitelj
• Zaredio se 1837. godine, a od 1839. studirao je teologiju u bečkom Augustineumu 
• Diplomirao je 1842., a nakon studija je postao kapelan u Trstu i ravnatelj djevojačke škole
• Zalagao se za uvođenje slavenskih jezika u škole i u javni život 
• Financirao je školovanje djece u hrvatskom dijelu monarhije (u Rijeci i Kastvu) 
• Poticao je hrvatske i slovenske seljake u Istri da čitaju knjige na materinskom jeziku i
štitio ih od Talijana 
• Godine 1854. tiskao je molitvenik "Oče, budi volja tvoja" na hrvatskom
Zanimljivosti

• Podupirao je izdavanje prvih hrvatskih novina u Istri, Naše sloge

1870. • Za Juraja Dobrilu kažu da je bio nadprosječno inteligentan

• Prvo je pohađao njemačku osnovnu školu u Tinjanu i Pazinu, a

zatim gimnaziju u Goriziji i Karlovcu, gdje je išao i u sjemenište.

• Dobrilin studijski kolega i prijatelj bio je Josip Juraj Strossmayer,

najveći hrvatski biskup i dobročinitelj
• Poslije smrti darovali su cijeli njegov posjed u dobrotvorne svrhe 
• Njegova se slika nalazi na novčanici od 10 kuna 
• Po njemu se zovu dvije srednje škole, jedna u Pazinu i druga u Puli 
• Sveučilište u Puli također nosi njegovo ime
Njegov molitvenik Otče, budi volja Tvoja tijekom dugog razdoblja bio je jedini tekst na
hrvatskom jeziku u Istri.
• Bio je virilni član istarskoga Pokrajinskoga sabora u Poreču od njegova osnutka 1861.
do kraja života, no zbog nemogućih uvjeta za legalni rad Sabora od 1867. prestao je
dolaziti na sjednice. Od 1861. do 1873. bio je i zastupnik u bečkome Carevinskom
vijeću. Na I. vatikanskom koncilu (1869. – 79.) podupirao je Strossmayera u njegovim
nastojanjima protiv prihvaćanja dogme o papinoj nepogrešivosti.
• Biskup Dobrila bio je zaslužan za pokretanje prvih hrvatskih novina u Istri –Naša
sloga – koja je počela izlaziti 1870. godine, a sudjelovao je u izdavanjuprve istarske
periodike, kalendara Istran. Objavio je više članaka (uglavnom anonimno, u
listu Naša sloga) i poslanica, u kojima se doticao mnogih politička pitanja. Uz
to poticao je i pomagao mnoge kulturne, prosvjetne i gospodarske djelatnosti.
• Dobrila ne samo da je bio član, nego je bio povjerenikom Matice hrvatske za Istru.
• Hrvatski narodni preporod, nacionalni pokret istarskih Hrvata od 1860-ih do početka XX. st. Početnim razdobljem
procesa hrvatske nacionalne integracije u Istri smatra se razdoblje od 1830-ih do početka 1860-ih, koje je
obilježeno prodorom ideja ilirizma i početkom smišljenoga rada na ostvarivanju nacionalnih ciljeva. Početna
neorganiziranost i neusklađenost na području većega, zapadnog dijela istarskog poluotoka došla je do izražaja
tijekom političkih previranja revolucionarne 1848. To prije svega valja pripisati malobrojnosti pripadnika hrvatske
građanske (intelektualne i ekonomske) elite, koja je bila pokretač i nositelj nacionalnointegracijskih ideja. Na
izborima za Carevinsko vijeće zapadno od Učke nije ni istaknut hrvatski kandidat. Suprotno tomu, u liburnijskom
dijelu Istre hrvatska je elita bila dobro organizirana, što dokazuje i pobjeda hrvatskog kandidata Josipa Vlaha iz
Kastva u izbornom kotaru Podgrad–Volosko–Belaj. Od uvođenja parlamentarnoga života, odnosno od uspostave
Pokrajinskoga sabora (Istarski sabor) 1861., kontinuirano se djelovalo na ustrojavanju hrvatskog nacionalno-
preporodnog pokreta. U Saboru se ono manifestiralo kroz borbu za ravnopravnost hrv. jezika u upravi. Na poč.
1870-ih pokrenuta je Naša sloga, glavni preporodni list, organiziraju se masovna okupljanja na kojima se
raspravlja o nacionalnoj problematici (tabori). Razdoblje od 1860-ih do početka XX. st. smatra se središnjom ili
odlučnom fazom integracije suvremene hrvatske nacije u Istri. Obilježena je institucionalnim i sustavnim širenjem
nacionalne svijesti. Nositelji hrvatskoga nacionalnointegracijskog programa razlikuju se generacijski i po političkom
programu. Prva generacija (narodnjačka), koju su predvodili Juraj Dobrila, Dinko Vitezić i Mate Bastian, vodila je
pokret u duhu jugoslavenske ideologije đakovačkoga biskupa Josipa Jurja Strossmayera i zanosila se idejom
ujedinjenja svih Južnih Slavena. Od 1880-ih nastupa druga generacija preporoditelja (pravaška), predvođena
Matkom Laginjom, Vjekoslavom Spinčićem i Matkom Mandićem, koja je slijedila pravašku ideologiju Ante
Starčevića, ali uz neke prilagodbe istarskim prilikama. I istarski su se pravaši zanosili vizijom velike Hrvatske u koju
bi bila uključena i Istra, bili su protuaustrijski i protunjemački orijentirani, bili su protivnici dualizma, ali su
priznavali postojanje slovenskog naroda i s njegovim predstavnicima aktivno surađivali u organizaciji nacionalnog
pokreta. Razdoblje stagnacije ili međufaza nacionalne integracije počinje s dobrim rezultatima na izborima za
Carevinsko vijeće 1907., kad se manifestiralo nejedinstvo hrvatskoga nacionalnog pokreta. Završna faza nastupa s
masovnim ustankom nakon kapitulacije Italije 1943., a završava sa stvaranjem samostalne hrvatske države 1991.
KRAJ!