III razred BIOETIKA

Tema:Odnos prema svemu što me okružuje, odnos prema životu općenito:ljudskom životu i prirodi

ODNOS PREMA OKOLIŠU I PRAVA ŽIVOTINJA

Izabrala sam ovu bioetičku temu jer je sama automobilska industrija usko vezana za
zagađivanje okoliša a isto tako posredno ili neposredno ugrožava životinje i njihova staništa.

Počevši od eksploatacije nafte, pa do prijevoza iste, događalo se a i dan danas se događa da

su brodovi kojim se prevozi nafta napadnuti ili oštećeni te se dešavaju kalvarije izlijevanja
nafte u more, time stradavaju nebrojene životinjske vrste, koje se nikada ne uspiju oporaviti
već ugibaju.

Preradom naftnih proizvoda ugrožavamo okoliš, zrak i vodu, puknuća naftovoda , emisije
plinova koji se konstantno mjere, ali ti plinovi koji se ispuštaju u zrak kumuliraju se u
oblacima i putuju na velike udaljenosti ovisno u vremenskim prilikama te se posredno
vraćaju na zemlju u obliku kiselih kiša te tako onečišćuju pitku vodu, zemlju, hranu koja
raste na poljima itd, a sve to možemo izbjeći racionalnijim korištenjem automobila,
odabirom prijevoznog sredstva, jer nije isto ako se na određeni cilj vozimo sami u
automobilu ili odaberemo vlak kao moguće prijevozno sredstvo.

Ispušni plinovi iz automobila puni teških metala iznimno zagađuju zrak koji udišemo, a
udišu ga i životinje, isto tako nebrojeno puta desilo se i dešava se da udarimo ili pregazimo
divlju životinju, a svemu tome možemo stati na kraj tj. spriječiti emisiju co2 korištenjem
učinkovitijih vozila pogonjenih na električni pogon ili promjenom goriva koje je ekološki
prihvatljivije.

Ugrožavanje životinja i okoliša, možemo spriječiti tako da ne smanjujemo njihova staništa

već da ih proširujemo, da kod svakodnevne migracije životinja gradimo ekološki
prihvatljivije ceste koje uključuju i elaborate vezane za konkretnu cestu koja prolazi
konkretnim dijelom šume, livade ili mjesta, da budemo osvješteni i svjesni koje sve
životinje žive na konkretnim mjestima, te da u samu konstrukciju ceste, mosta, nadvožnjaka
i slično ugradimo prijelaze i prolaze za životinje, tako da ne ugrožavamo svojim prolaskom
niti jednu životinju.

Isto tako jedan vid pomaganja ili sada možemo i reći oduživanja prema prirodi, okolišu i
životinjama jest i volontiranje, bilo da volontiramo u udrugama ili sami, smatram da
zakonodavac nije napravio puno po pitanju volontiranja, a trebalo bi početi od vrtićke dobi
djece pa sve do odraslih osoba, ima konkretnih udruga i konkretnih primjera, ali sve je to u
malim razmjerima, pojedinci odvajaju sve slobodno vrijeme i djeluju unutar udruga, također
su ovdje bitne i društvene internetske mreže, jer je danas sve vidljivo trenutačno, pa se i
putem društvenih komunikacija umrežavaju i volontiraju.A ovakove vidove volontiranja
treba poticati i uvažavati, jer pojedinci odvoje i vrijeme i novac za pomaganje životinjama.
A unazad nekoliko godina i naše društvo je uvidjelo važnost odvajanja otpada, njegovo
recikliranje te ponovno korištenje i upotrebu recikliranih materijala, počeli smo polako i
malim koracima ali su se već svi naviknuli na sortiranje otpada, kompostiranje koje svaki
pojedinac može kod kuće napraviti svoju malu kompostanu te ponovno upotrebljavati isti taj
kompost za cvijeće ili voćke, tako da smatram da se svi kao društvo krećemo u dobrom
smjeru i pazimo da ne onečišćujemo svoj okoliš, jer i buduće generacije trebaju živjeti u
tom istom okolišu i sa tim životinjama.

U Garešnici, 9.4.2024.g.

Ljiljana Leksa