Professional Documents
Culture Documents
Da li biste se poduhvatili izgradnje sopstvenog računara? Zašto da ne! Čak iako ništa ne
znate o računarima, ako želite nešto da naučite o njima, Vi to možete. A jednom, kada već
znate osnove, Vi možete da gradite! Usput možete i da učite. Po mom mišljenju, najbolje
je to uraditi bar jednom. Ako kupite PC računar koji su već sastavile firme Hewlett
Packard ili Compaq, on je odličan, ali imajte u vidu da proizvodjači PC računara često
smanjuju njihovu cijenu upotrebom dijelova slabijeg kvaliteta. Isto tako, ako nemate
pojma o računarima, budite sigurni da će trgovci to iskoristiti. Ne kažem da su svi
prodavci računara nepošteni, ali ne biste povjerovali kakve sam sve priče čuo! Ukratko,
treba da znate o čemu govorite. U ovom uputstvu ćemo Vam pomoći u tome i mislim da
će Vam ono biti sasvim korisno.
Na stranama koje slijede, pronaćićete korake u izgradnji Vašeg sopstvenog PC računara.
KORAK 1: Kupite/prikupite sastavne dijelove
KORAK 2: Skinite poklopac kućišta
KORAK 3: Priprema kućišta
KORAK 4: Konfigurišite Vašu matičnu ploču
KORAK 5: Instalirajte centralnu procesorsku jedinicu
KORAK 6: Instalirajte hladnjak/ventilator
KORAK 7: Instalirajte modul skrivene memorije
KORAK 8: Instalirajte memoriju
KORAK 9: Instalirajte matičnu ploču
KORAK 10: Instalirajte ulazno/izlazne konektore i miša
KORAK 11: Zakačite matičnu ploču za kućište
KORAK 12: Instalirajte pogon fleksibilne diskete
KORAK 13: Konfigurišite čvrsti disk (HDD) i CD-ROM
KORAK 14: Montirajte čvrsti disk
KORAK 15: Instalirajte CD-ROM (ove)
KORAK 16: Povežite pogon fleksibilne diskete
KORAK 17: Povežite čvrsti disk
KORAK 18: Povežite uredjaj (e) za CD
KORAK 19: Instalirajte video karticu
KORAK 20: Post-asembliranje
KORAK 21: Početno podizanje sistema
KORAK 22: Konfigurišite BIOS
KORAK 23: Ispitajte sistem
KORAK 24: Pripremite pogon čvrstog diska
KORAK 25: Instalirajte drajver za CD-ROM
KORAK 26: Instalirajte operativni sistem
KORAK 27: Uživajte u svom djelu
KORAK 1: Kupite/prikupite sastavne dijelove
Ovo je obično korak koji traži najviše vremena i briga. Koje dijelove da kupim? Koji su
najbolji?
Ima mnogo dobrih mesta gde se mogu kupiti dijelovi za računare. Možete da odete u prodav-
nicu računara na malo u komšiluku. Mada one često nude dobre garancije, vjerovatno ćete
platiti nešto više nego na drugim mestima. A ponekad i mnogo više. Isto tako, zbog raznih
ljudi koje sreću svaki dan, neki od tih "specijalista za podršku" neće uvijek saslušati ono što
im pričate i počeće da Vas zasipaju zaključcima o tome šta Vam treba ili u čemu je problem.
Neki od njih se ponose što mogu da Vam daju tehnički odgovor u dvije sekunde i naprave se
pametnim, čak i kada je ono što su upravo rekli potpuno pogrešno. Ako udjete i kažete da Vaš
sistem stalno "pada", a on insistira da su Vam potrebne nova matična ploča i centralna
procesorska jedinica da biste to rješili, bježite odatle glavom bez obzira.
U mnogim gradovima postoje male radnje koje prodaju i popravljaju računarsku opremu. Bez
obzira na nihovu lokaciju, takve radnje su često jeftinije i mogu da Vam pruže individualnu
uslugu. Hardver koji se tu prodaje, obično je namjenjen od strane poroizvodjača za prodaju na
malo. Tu takodje možete kupiti OEM hardver (proizvodjača originalne opreme) koji je obično
upakovan samo u antistatičku kesu i ima vrlo malo dokumentacije. Treba dobro da procjenite
tu vrstu hardvera. Ako osećate da Vam je potrebna dokumentacija, ne bi trebalo da kupujete
OEM hardver. Isto tako, ne želim da uprošćavam pogled na izvjesne načine poslovanja, ali
moram da Vam kažem radi Vaše informacije: manje "mamine-i-tatine" prodavnice računara
su ponekad neizvesnije u pogledu poštenja, u šta sam se i lično uvjerio. To nije uvjek tako, ali
kako su oni u "malom biznisu" i nemaju veliki obim poslovanja, često su pod pritiskom da
prodaju bar toliko da ostanu solventni. Imajte to na umu kada udjete kod njih.
Najmanje što morate je da znate o čemu se uopšte radi. Industrija PC računara je puna ljudi
KOJI ĆE ISKORISTITI VAŠE NEZNANJE da im prodaja uspje.
Kućište: kupite kućište koje će sigurno stati u prostor u koji namjeravate da ga smjestite.
Ovdje treba da se odlučite izmedju stonog ili visokog vertikalnog (tower) kućišta. Predvidite
prostor za proširenja: rezervna ležišta za pogonske uredjaje i dovoljno mjesta da radite u
unutrašnjosti. Obezbjedite da kućište ima izvor napajanja. Da li je kućište čisto? Obratite
pažnju na faktor forme: AT ili ATX. Gotovo sve novije matične ploče koriste faktor forme
ATX, pa ako imate staro kućište sa kojim ne znate šta ćete, svi su izgledi da ono neće
odgovarati novoj ploči. Ako mnogo radite na nadgradnjama, trebalo bi da uzmete kućište koje
je projektovano imajući vidu takve stvari kao što je lako vadjenje matične ploče, polica za
pogonske uredjaje i slično. Turbo prekidač i prekidač sa bravicom su zastarjela tehnologija, pa
ne obraćajte pažnju da li ih imate ili ne. Pokušajte da Vam prekidači za napajanje i reset budu
u udubljenju, tako da slučajno ne resetujete spravu nogom ukoliko držite kućište ispod stola.
Isto tako, provjerite čvrstinu kućišta. Neka od jeftinijih su sasvim slaba iznutra. Obratite
pažnju u kojoj mjeri je kućište u rastavljenom stanju. Zavisno od konstrukcije, tip bez
zavrtanja je vrlo pogodan za korisnika. Lakše je raditi sa kućištem koje ne dolazi rastavljeno u
mnogo dijelova.
Ako namjeravate da Vam u tom kućištu radi vrhunski procesor, obratite pažnju na aspekt hla-
djenja kutije. Lijepo je kada kušćišta već imaju gotove ventilatore, ali ako ih nemaju, trebalo
bi da se uvjerite da konstrukcija omogućava njihovu ugradnju. Trebalo bi da postoji slobodan
otvor za vazduh na prednjoj strani kućišta za ventilator koji se montira napred, a uz to i neki
metod koji omogućava strujanja vazduha sa zadnje strane kućišta. Mnogi izvori napajanja ta-
kodje potpomažu hladjenje pomoću svojih ventilatora montiranih na dnu koji usisavaju vaz-
duh iz unutrašnjosti kućišta i izduvavaju ga napolje sa zadnje strane, kroz jedinicu za napaja-
nje. I, kad smo već kod toga, obratite pažnju na snagu izvora za napajanje koji ide uz kućište.
Ako želite da Vam tu radi dosta hardvera, ili stvarno vrhunski hardver, nabavite snažan izvor
za napajanje. Ne tako davno, nadgradio sam moj sopstveni PC računar i malo poslije toga
osjetio tajanstveni miris nagorjele plastike u kancelariji. Pouzdavši se u svoj dobri stari nos,
otkrio sam da se izvor napajanja zapalio. Baš kada sam pokušao da ga isključim, začulo se
jedno "PUF" ! PC se isključio se i nisam mogao ponovo da ga pokrenem. Izvadio sam izvor
napajanja od 250 W i instalirao solidniji, od 400W. Od tada moj PC radi "kao švajcarski sat".
Prije toga je sasvim pristojno radio sa Pentijumom na 3450 MHz, ali mu je "došla glave"
ugradnja AMD 1,3 GHz Thunderbird. Mislite o tome!
Matična ploča: Skoro svi znaju da je matična ploča najvažniji sastavni dio Vašeg računara.
Na ovaj ili onaj način, svaka druga komponenta se priključuje na matičnu ploču. Imajte na
umu da je matična ploča ta koja odredjuje puteve Vaših budućih nadgradnji. Želite da nadgra-
dite RAM? Prvo treba da provjerite i vidite koji tip prihvata Vaša matična ploča i koliko me-
morije može da podrži. Želite novu video karticu? Vašoj matičnoj ploči će biti potreban
priključak AGP. Shvatili ste? Ako na početku odaberete pogrešnu matičnu ploču, može Vam
se destiti da poslije kupujete neku novu zbog sasvim druge nadgradnje. Današnje matične
ploče su mnogo usavršenije od onih iz vremena procesora 486. Ako ste navikli na te starije
sisteme, moraćete da uhvatite korak sa najnovijim pločama. Tamo gdje Vam je nekada bio
potreban IDE kontroler, konektori su sada ugradjeni direktno na matičnoj ploči. Nekada je
USB (univerzalna sedrijska magistrala) bila opcija - sada je integrisana na svakoj ploči. Neke
od ploča imaju sve - nude SCSI kontrolere, podršku za Ethernet 10/100, video i zvuk na ploči
itd. Kupovina matične ploče je stvar kompromisa - treba da znate šta hoćete i da odaberete
onu ploču koja je za Vas najbolja kombinacija tih svojstava. Imajte na umu staru poslovicu -
ponekad je bolje odmah kupiti nešto što Vas na kraju čeka u svakom slučaju.
Postoje stvarno tri nivoa matičnih ploča. To je, naravno, uopštavanje, ali dovoljno tačno.
Ploče sa osnovnim funkcijama. To je vrsta ploča koje obično uzimate ako se ništa ne
razumijete u harver PC računara i nećete da se mučite sa raznoraznim frustracijama.
Vi samo hoćete da je ugradite i uključite. Ove ploče imaju ugradjen zvuk i video, a po-
nekad i neke druge igračke, kao na primjer modem. One ne mogu dobro da podižu
brzinu generatora takta i ne podržavaju širok skup centralnih procesorskih jedinica. Te
ploče su relativno jeftine. Već sklopljeni PC računari često imaju tu vrstu ploča i to je
jedan od razloga zašto treba da pročitate ovo uputstvo. Ako već hoćete da se prihvatite
samogradnje svog sopstvenog PC računara, uzmite ploču vrijednu Vašeg vremena.
Ova vrsta to sigurno nije.
Drugi nivo ploča su one koje se najčešće koriste. Te ploče dolaze sa jednim priključ-
kom za centralnu procesorsku jedinicu, EIDE kontrolerom itd. Većina nema ugradjen
video, više njih ima ugradjen zvuk. To je fino, sve dok se on lako onemogući. One po-
državaju širok skup procesora i više postavljanja napona i množača, one su pogodnije
za podizanje brzine generatora takta. Neke od ovih ploča imaju mogućnost RAID (re-
dundantna grupa nezavisnih diskova). Sa dovoljnim brojem priključaka PCI, ove ploče
su veoma dobre.
Na trećem nivou su "zvjeri" koje većina nas običnih smrtnika ne može sebi da dozvoli.
To su specijalne ploče sa serverskim procesorima, često sa ugradjenim mrežnim
karticama i SCSI spregama i gomilom priključaka PCI. Te ploče su više za radne
stanice NT nego za Vaš stoni PC računar.
Raspored na ploči - Mnogi ljudi ne vode računa o tome gde i kako je sve to postav-
ljeno na matičnoj ploči, ali to je ipak veoma važno. Da li je veliki kondenzator blizu
priključka za centralnu procesorsku jedinicu, pa nema j za njen ventilator? Da li neki
dijelovi sprečavaju da se ugradi Vaša PCI kartica pune dužine? Da li je memorija
smještena tako da treba da izvadite pogon fleksibile diskete da biste mogli da dodjete
do nje? Treba da imate grubu predstavu o tome šta ćete uključivati u tu ploču i da zna-
te da li će Vam se nešto isprječiti na putu. To takodje u izvjesnoj mjeri zavisi od ve-
ličine kućišta koje koristite. Onaj ko pokušava da strpa veću ploču, kao što je Abit, u
mini kućište, stvarno traži nevolje.
Priključci - Kad bi bilo po našem, imali bismo matičnu ploču sa 20 PCI priključaka
na kojoj bi moglo da radi sve što postoji na kugli zemaljskoj. Na nesreću, to ne posto-
ji. Zato obratite pažnju koliko ima PCI priključaka na matičnoj ploči. Za većinu nas,
standardno 4 ili 5 PCI priključaka će biti odlično. Budite pažljivi, jer lako možete da
napunite sve svoje priključke. Obezbjedite da ploča ima jedan AGP (PCIe) priključak.
Priručnici - verujte mi na riječ, zažalićete ako ne razmislite unaprjed i ne nabavite
ploču sa dobrim priručnikom. Ako kupite "bezimenu" ploču, vjerovatno ćete se zagla-
viti sa priručnikom napisanim na tajvanskom jeziku ili engleskom za koji biste
pomislili da je pisao neko ko je tek pošao u školu. Često ćete pronaći gomilu dopuna
uz priručnik. Zar nisu mogli odmah da ga napišu kako treba?! Svakako pregledajte
priručnik za Vašu ploču i uvjerite se da ga razumijete. Većina poznatih marki ima
pristojne priručnike. Asus, Abit, FIC, Tyan, Shuttle i mali broj drugih imaju veoma
lijepe priručnike. Druga stvar koju treba imati na umu je da poznatiji proizvodjači
česti imaju lijepa mjesta na WEB-u, gde takodje možete dobiti informacije za podršku.
Ako ne znate ko je proizvodjač, ili je njihovo mjesto na WEB-u sasvim nekorisno,
razmislite dva puta prije nego što upotrebite takvu ploču. Inače ćete pokušavati da
pronadjete ljude slične meni preko elektronske pošte i pitate ko je to napravio, a ja
Vam vjerovatno čak neću ni odgovoriti.
Faktor forme - Ukoliko ne biste baš umrli bez starijeg kućišta za server koje već ko-
ristite, preporučio bih Vam da uzmete faktor forme ATX. ATX integriše sve konekto-
re, dok kod AT morate sve to da uključujete. Ploče za AT koriste onaj veliki DIN ko-
nektor za tastaturu koji je prava relikvija.
Skup čipova - Skup čipova je osovina Vaše matične ploče. Strogo obratite pažnju na
to koji se skup čipova nalazi na matičnoj ploči prije nego što je kupite. Skup čipova je
u punoj mjeri odgovoran za ono što će podržavati Vaša matična ploča, kako sada tako
i u budućnosti. On sve kontroliše. Ako Vaša matična ploča ne podržava ATA-100,
AGP 4x itd., za to je kriv skup čipova. Postoji mnogo skupova čipova i ovo uputsvo
nije namjenjeno da ih sve obradi. Ali, imaćete koristi od istraživanja na WEB-u, kao i
čitanjem specifikacija samih skupova čipova prije nego što obavite kupovinu.
Hardverska podrška - Obratite pažnju na specifikacije da biste bili sigurni da će plo-
ča podržati hardver koji biste želeli da koristite. Ako je moguće, obezbjedite moguće
proširivanje dalje od onoga što ćete koristiti, jer će Vam to obezbjediti upotrebljivost
ploče u dužem vremenu. Ako ima ugradjenih komponenata, kao što su zvuk ili video,
to nije loše, naročito ako možete da ih lako isključite. Ukoliko baš nećete da imate
"sve u jednom", možda ćete ustanoviti da želite da tamo stavite nešto bolje, a da ne
dodjete u sukob sa već ugradjenim komponentama.
Stručni časopisi – Konačno, prije nego što kupite bilo kakvu matičnu ploču, pogledaj-
te šta o njoj misle drugi ljudi. Budite uvjereni da ako ima bilo kakvog prigovora o bilo
kojoj ploči koju namjeravate da kupite, to je već više ljudi primetilo i razaslalo po in-
ternetu širom svijeta. Provjerite mjesta na WEB’u koja se bave hardverom. Ubjedjen
sam da svi znate gde da ih potražite. Pogledajte i Usenet grupe za novosti.
Za tržište široke potrošnje – Korisnici ove grupe procesora su ljudi koji upravo započi-
nju svoje sopstveno poslovanje i treba im računar da pišu pisma, fakture i druge stvari
u vezi sa biznisom. Većina standardnog softvera za poslovne primjene će fino raditi na
takvim procesorima. Tu podrazumjevamo sve izmedju starog 486 i današnjih
procesora brzine 300-600 MHz. Ovaj nivo obuhvata originalne procesore Pentijum,
Pentijum II, AMD K6, stari Cyrix 6x86 i slične. Oni su nekada bili na glavnom tržištu,
ali sada su, priznaćete, "stara škola".
Prosječni – Ovu grupa procesora čini velika količina čipova koji su ovog trenutka na
tržištu. Ti procesori odlično rade poslovne primjene ali, zavisno od brzine i nekih
drugih stvari, su sasvim pristojni i u oblasti uredjivanja slika i računarskih igara. Oni
obuhvataju Pentium III, Athlon T-Bird i većinu procesora brzine od 500 MHz do
preko 1 GHz. Zapanjujuće je da se preko 1 GHz ne smatra prosječnim, ali uzevši u
obzir koliko su ovih dana jeftini čipovi takvih brzina, bilo bi glupo ne kupiti neki od
njih.
Vrhunski – Oni su namenjeni kompanijama koje su vrlo konkurentne, na samom vrhu
profitabilnosti, kojima je potreban takav procesor za CAD, ili onima koje prosto imaju
puno para za razbacivanje. Ako ste u takvoj grupi, trebalo bi da potražite Intel Penti-
jum 4 ili AMD Athlon, brzine veće od 2 GHz. Takvi procesori su posljednja riječ
tehnike. Oni imaju najviše ugradjene memorije i najbolji su za obiman rad sa
brojevima koji zahtjevaju CAD i drugi programi koji intenzivno koriste procesor.
Stvar je ličnog izbora koja centralna procesorska jedinica Vam treba za novi sistem. I, u vezi
sa tim, imajte na umu da je svim procesorima potrebno hladjenje. Mnogi procesori za pojedi-
načnu prodaju dolaze na tržište sa ventilatorima koji su već priključeni. Provjerite da li je ven-
tilator sa kvalitetnim kugličnim ležajevima, a ne sa onim jeftinim u vidu rukava. Uvjerite se
da je ventilator odgovarajući za Vaš procesor, jer neki od njih izgledaju fino na prvi pogled,
ali neće biti od velike koristi veoma brzom procesoru, sem da mu možda pomognu da se sam
"skuha na smrt". Isto tako, što obično nije sporno, lijepo je kada ventilator dobija napajanje sa
3-pinskog priključka na matičnoj ploči (CPU_FAN), a ne sa priključka na Vašem izvoru za
napajanje. Ako radite sa starijim hardverom, možda imate hladnjak odvojen od ventilatora. U
tom slučaju, moraćete da obezbjedite način da se hladnjak pričvrsti za procesor, pomoću šti-
paljke ili pomoću smjese za odvodjenje toplote (pasta).
Memorija: Memorija je veliki dio Vaše mašine, pa zato nabavite dobru robu. Mnogi ljudi se
stvarno zbune kada se dodje do memorije, što zaista nije potrebno. Neki proizvodjači memo-
rije će Vam pomoći da na njihovim mestima na WEB-u pronadjete memoriju kompatibilnu sa
Vašom matičnom pločom. Jedna od takvih kompanija je Kingston. U većini slučajeva,
standardna memorija bez parnosti i bez kôda za ispravljanje grešaka (ECC) će sasvim lijepo
da radi. Većina ploča danas još uvijek koristi SDRAM memorije, mada je DDR-DRAM
(DDR2 I DDR3) stvarno uhvatila korak, a mnogo je brža. Ukratko, memorija nije mnogo
sporna, pa kupite ono što traži Vaša matična ploča. I, imajući u vidu današnje cijene, kupite
puno memorije. Operativni sistemi, sami po sebi, zahtjevaju velike količine memorije.
Minimum za Windows XP je 128 Mbajta RAM memorije. Zato, dajte sebi prostora i ne
pokušavajte da uštedite nešto bjednih para ne uzimajući dovoljno memorije.
Video kartica: Ima tamo po radnjama na tone video kartica da se bira, svi proizvodjači kažu
da su najbolji i crtaju sjajne grafikone na kutijama, ne bi li privukli Vašu pažnju. Da Vam
ukažem na nekoliko opštih stvari:
Nekada smo svi mi koristili kartice sa 2 Mbajta i mislili da je manijak za računarske igre onaj
ko ima karticu sa 4 Mbajta, a danas sve grafičke kartice imaju mnogo više memorije - obično
64 Mbajta ili još više. Kupite. Neće biti tako skupo. Slično tome, danas je AGP standard pa,
izuzev ako baš koristite relikvijsku matičnu ploču bez AGP priključka, kupite AGP video kar-
ticu. Što se snage tiče, razmislite za šta ćete koristiti PC računar. Ako najviše radite poslovne
primene i Internet, a s vremena na vrijeme računarske igre, tada Vam nije potrebna super kar-
tica za igre. Kartica za pristojnom snagom za 3D (trodimenzionalnu) i dobrom snagom za 2D
(dvodimenzionalnu) grafiku je za Vas bolja. Većina video kartica koje su danas na tržištu su
sasvim pristojne za 3D i "boli glava" za 2D. 2D stvarno ne zahtjeva mnogo od video kartice.
Pogledajte stručne časopise da biste sagledali mogućnosti koje nude različiti proizvodjači.
Neke kartice dolaze sa izlazima na TV, ulazima za video i čak sa TV prijemnicima. To je do-
bra stvar pa, ako možete sebi da je dozvolite, kupite. Medjutim, rekao bih da, uopšte, kartice
"koje rade sve" obično žrtvuju performansu. Razmislite i o ceni - pa, stvarno, danas su televi-
zori jevtiniji od pojedinih takvih video kartica! Obezbjedite da je sve što kupite uskladjeno sa
Vašim monitorom. Nema smisla kupiti vrhunsku video karticu sa ubistvenim brzinama osvje-
žavanja ako koristite jeftin monitor koji to ne može da prikaže.
Zamjenljiva memorija: Svi PC računari imaju neki oblik zamjenljive memorije, čak i ako je
to samo uredjaj za fleksibilnu disketu. U slučaju fleksibilne diskete, stvarno nema mnogo toga
što treba znati o njima. Samo kupite neki od tih uredjaja koji izgleda da je u redu i koji radi. I
stvarno, čak i ne pomišljajte da stavite uredjaj za disketu od 5,25 inča u Vaš PC računar.
Mnogi PC računari danas mogu da se pohvale savršenijim medijumima, kao što su ZIP
uredjaji ili možda LS-120. Oni mogu da budu korisni, s obzirom na to da kapacitet od 1,44
Mbajta na fleksibilnoj disketi ne predstavlja gotovo ništa. Pored toga, diskete su tako spore.
Više od takvih sprava, medjutim, sada su u velikoj modi uredjaji za CD-R/CD-RW… i to sa
dobrim razlogom. Ako hoćete uredjaj pomoću koga možete da pravite rezervne kopije i da
razmjenjujete podatke sa prijateljima bez briga o problemima dovoljnog kapaciteta, uložite
novac u CD (DVD) pisač. Oni su sada sasvim brzi i firme kao što je TDK nude uredjaje sa
tehnologijom Smart-Burn koja Vam skoro garantuje da nikada nećete upropastiti sesiju
upisivanja radeći istovremeno nešto drugo na PC računaru.
Čvrsti disk: Uvjerite se da je u dobrom stanju. Po mom mišljenju, uvijek treba kupiti nov. I
osigurajte da ima priručnik ili, u najmanju ruku, dijagram kratkospojnika štampan na samom
uredjaju. Što se tiče cijene i kompatibilnosti, ja bih se držao IDE uredjaja. Medjutim, kod IDE
obezbjedite da uredjaj bude UDMA. Vaša matična ploča najvjerovatnije podržava ATA-33,66
ili 100. Zato će Vam biti potreban uredjaj koji može da radi tako brzo. Diskovi sa 5400
obrtaja u minutu su spori. Bolje je imati 7200 obrtaja u minutu, a veće brzine su još bolje.
Stvarno brzi diskovi, medjutim, mogu da zahtjevaju uredjaj za hladjenje pa, izuzev ako baš ne
želite da se sa tim petljate, uzmite uredjaj sa dobrom ravnotežom izmedju brzine i temperatu-
re. Ako Vam je brzina najvažnija stvar na svijetu, idite na spregu SCSI. Imajte na umu da ćete
sa SCSI diskom morati da kupite dodatni hardver koji je potreban za SCSI magistralu. Isto
tako, kupite najveći disk koji možete sebi da dozvolite. Iznenadićete se koliko brzo možete da
napunite disk, već zavisno od toga šta radite sa svojim PC računarom. Diskovi velikog kapa-
citeta su danas "nepristojno" jeftini, pa kupite sebi jedan poveliki.
CD-ROM/DVD: Osigurajte da ima instalacioni disk za upravljački program (skoro svi ure-
djaji za maloprodaju ga imaju). Ovaj uredjaj će Vam biti potreban da biste mogli da instalirate
operativni sistem. Danas su ovi uredjaji vrlo jeftini, pa uzmite jedan koji je brz: 40X ili još
brži. Obezbedite da bude kompatibilan sa ATAPI IDE (SATA). Neki od njih izgledaju kao
IDE uredjaji, mada u stvari imaju vlasničku spregu, kao na primjer stariji uredjaji Creative
multimedija. Ako kupujete nov uredjaj, na tako nešto nećete više naići po radnjama, pa ne
brinite. Ako želite nešto više od običnog uredjaja za CD-ROM, kupite sebi DVD uredjaj za
reprodukciju. Takvi uredjaji su sada mnogo više od običnog uredjaja CD-ROM, a sa njima su
kompatibilni unazad, pa zato mogu da posluže za sve namjene. Onda, sa dobrim softverskim
DVD plejerom kao što je PowerDVD ili WinDVD, možete da gledate filmove ili da koristite
DVD softver na Vašem PC računaru.
Tastatura i miš: uglavnom se sami objašnjavaju. Obezbjedite da konektor tastature ide u pri-
ključnicu na matičnoj ploči, u protivnom će Vam biti potreban adapter. Većina novih ploča
koristi konektor PS/2 za tastaturu. Uvjerite se da miš radi. I izaberite pravu vrstu za vaš
sistem: serijski ili PS/2. Ako baš volite, možete da uzmete maštovitu "prirodnu" tastaturu,
koja je u osnovi obična tastatura iskrivljena u sredini. Treba izvjesno vrijeme da bi se na nju
naviklo, ali zato lijepo izgleda. Možete takodje da odaberete miša sa raznim dodacima, kao
što su točkići za pomjeranje, kotrljajuće kugle i tome slično. Pogledajte i optičke miševe, bez
kugli, kao što je Intellimouse firme Mucrosoft.
Kablovi uredjaja: Obezbjedite da imate sve kablove za priključivanje čvrstog diska, uredjaja
za fleksibilnu disketu i za CD-ROM za ulaz/izlaz matične ploče ili za ulazno/izlaznu karticu.
Ovi kablovi se obično dobijaju uz matičnu ploču ili sam uredjaj, ali ne uvijek, i ponekad ne u
kvalitetu koji Vam je potreban. Uvjerite se da su dovoljno dugački. Pregledajte da nema ošte-
ćenja, kao na primjer pokidanih žica ili nešto slično. Isto tako, imajte na umu da uredjaji za
ATA/66-100 moraju da imaju 80-žični IDE kabl. On je iste širine kao običan kabl, ali mu je
svaka žica tanja, pa je smešteno više žica u kabl. Ako obraćate posebnu pažnju na pitanja hla-
djenja, možete odabrati okrugle kablove za podatke. Oni čine urednijom unutrašnjost Vašeg
kućišta i omogućavaju čistiji prolaz vazušnoj struji nego što bi to bio slučaj u kućištu prenatr-
panom gomilom širokih sivih trakastih kablova koji joj se često ispriječe na putu.
Audio kabl: Obično se dobije uz CD-ROM, direktno povezuje Vaš uredjaj za CD-ROM sa
zvučnom karticom.
Zavrtnji: Uverite se da imate dovoljno zavrtanja. Obično se dovoljna količina dobije uz Vaše
kućište. Uvjerite se da su zavrtnji odgovarajuće veličine. Zavrtnji za spajanje kartica su razli-
čite veličine od onih za spajanje uredjaja, pa ako pokušate da koristite veći zavrtanj na
uredjaju, oštetićete uredjaj.
Ovo je bio kjratak pregled hardverske scene za Vas i nadam se da će poslužiti kao savjet za
prikupljanje sastavnih dijelova potrebnih za izgradnju Vašeg PC računara. Nema načina na
koji bih mogao da pokrijem sve marke ili da dam bilo kakve čvrste preporuke za bilo kog
proizvodjača u ovom uputstvu, tako da velike dio tog istraživanja treba da se uradi posebno.
Ako imate novije, skuplje kućište, ono može da bude u drugačijem obliku. Proizvodjači bolje
napravljenih kućišta su došli do konstrukcije "bez zavrtanja". Kod te konstrukcije, obično uh-
vatite dno prednje ivice kušćišta i povučete je. Prednja strana se tada odvoji. Po mom iskus-
tvu, to obično zahtjeva nekoliko pokušaja i dosta snage. Ova kućišta su obično dosta izdržlji-
va. Zatim se stranice podignu i otklizaju kao i vrh. Vaše kućište, u osnovi, dolazi u četiri
dijela. Druga kućišta su slična, ali kada skinete prednji dio, vrh i stranice se skidaju zajedno.
Svako kućište je pomalo drukčije. Ima gotovo isto toliko konstrukcija koliko i firmi koje ih
prave. Postoje ona kod kojih čak ne morate da skinete prednju stranu, nego samo da otklizate
stranice. Kod drugih, možete da skinete cijlu matičnu ploču i policu za montiranje kartica ot-
klizavajući ih napolje na zadnjoj strani. To je zgodno kada se prave brze promjene u sistemu,
mada i dalje morate da odspojite razne kablove koji se nalaze na putu. Kakvo god kućište da
imate, ne zaboravite da ga cijelog pregledate prije nego što pokušate da udjete. Uradite to
polako - nema potrebe da bilo šta radite na silu i nešto oštetite. Sad kada je to uradjeno,
spremni ste da nastavimo.
KORAK 3: Priprema kućišta
U ovom trenutku bi već trebalo da imate ispred sebe novo kućište sa skinutim poklopcem.
Prije nego što ga upotrebite za novi sistem, morate da ga pripremite. Prodjite kroz ovaj
podsjetnik da bi ste bili sigurni da ste ga pripremili kako treba. Možda u Vašem slučaju sve to
i neće biti potrebno, a ako ste Vaše kućište već koristili, mnogo toga je već uradjeno.
Svejedno, ovo su korisna uputstva.
Sad kada je kućište već otvoreno, trenutak je da se pregledaju zavrtnji koji idu uz njega. Oni
se obično drže u maloj plastičnoj kesici, smještenoj unutar kućišta. U toj kesici ćete naći:
1. Očistite kućište - Ako je kućište novo, to i nije mnogo važno. Ali, ako je kućište već ko-
rišćeno, dobro bi mu došlo jedno propisno čišćenje. Očistite unutrašnjost pomoću krpe ili
komprimovanog vazduha. Uvjerite se da je ventilator u izvoru napajanja očišćen od praši-
ne i dlaka. Izbrišite ga i pomoću krpe.
4. Montirajte nožice - One se ubacuju u otvore na dnu kućišta. Kućište stoji na tim nožicama
kada se nalazi na Vašem stolu. Ako je kućište već korišćeno, ili je od skuplje vrste, to
može da se ne radi.
5. Instalirajte ventilator kućišta - Ponekad možete poželeti da instalirate poseban ventilator
koji se pričvrsti zavrtnjima na policu naspram otvora za ventilaciju na prednjoj strani ku-
ćišta. Ovo pomaže da se pojača kruženje vazduha kroz sistem. Osigurajte da je ventilator
tako postavljen da uvlači vazduh u kućište, a ne da ga izduvava napolje. Mnoga kućišta
već imaju instaliran takav ventilator, pa ne morate o tome da brinete. Neki proizvodjači
stavljaju mali filter preko otvora, da bi sprečili da se prašina uvuče u unutrašnjost.
6. Konfigurišite LED diode - LED diode na kućištu rade sasvim odvojeno od stvarne brzine
sistema, pa možete sada da ih podesite. To se radi pomoću kratkospojnika na zadnjoj
strani LED dioda. Da biste ovo uradili kako treba, pogledajte šta piše u malom uputstvu
koje ste dobili uz kućište. Mnoga novija kućišta čak i nemaju LED diode, pa ne morate da
se brinete oko toga.
7. Oslobodite ležišta za uredjaje - Sasvim nova (jeftinija) kućišta imaju ponekad ležišta za
uredjaje zatvorena pomoću metalnih pločica. To je baš dosadna stvar. Ako želite da insta-
lirate bilo kakav uredjaj, a to vjerovatno i želite, morate da ih uklonite. Odaberite ležišta
koja hoćete da iskoristite (obično ona na vrhu visokog vertikalnog kućišta) i skinite me-
talne pločice. One su pričvršene metalnim spojem, pa morate da ih sječete, čupate i uvr-
ćete da biste ih oslobodili. Jednom kada ih oslobodite, pločice će imati oštre ivice. Bolja
kućišta imaju ležišta pokrivena plastikom, zamjenljivim pločicama sa kojima se mnogo
lakše radi i uopšte imaju beskrajno mnogo više smisla.
Drugo, treba da znate kako da rukujete sa kratkospojnikom. Najpre shvatite da se matična plo-
ča može konfigurisati na više načina. To je tako napravljeno da bi ona mogla da radi sa razli-
čitim hardverskim konfiguracijama. Postavljanja koja koristi ploča su diktirana načinom kako
električna kola provode struju. Imamo kratkospojnik, koji nije ništa drugo nego par pinova od
kojih svaki provodi električnu struju. Kada se ti pinovi ostave u razdvojenom stanju, mala
plastična kapica se ne stavi preko njih i strujno kolo je prekinuto. Na taj način je isključeno
bilo koje postavljanje kojim upravlja taj posebni kratkospojnik. E sad, ako postavite kapicu
preko ta dva pina, strujno kolo se zatvori i u skladu sa tim promjeni konfiguracija matične
ploče. To je sva teorija koja stoji iza kratkospojnik.
U stvarnom svijetu, kratkospojnici mogu da imaju više od dva pina. Ponekad, neki
kratkospojnik, označen kao JP1 ili slično, može da se sastoji od tri ili više pinova. U tom
slučaju, priručnik će Vam reći koje pinove da odspojite a koje da spojite da bi ste postavili
neko posebno podešavanje. Sve dok razumijete priručnik, ide Vam dobro.
Treba da imate na raspolaganju priručnik za Vašu ploču. Ako ga nemate, idite na proizvodja-
čevo mjesto na WEB-u i pogledajte da li tamo možete da dodjete do potrebnih informacija.
Možete takodje da isprobate njihovu tehničku podršku preko telefona. U pojedinim slučajevi-
ma, neka od postavljanja kratkospojnika su odštampana na površini matične ploče. Ako
nemate ni jednu od ovih informacija, baš ste baksuz. Na Vašu nesreću, morate da imate neki
oblik raspoložive dokumentacije, prosto zbog toga što matične ploče imaju tako mnogo
postavljanja za podešavanje. Ako imate posla sa starijom pločom, možda će Vam trebati
izvjesno vrijeme da ustanovite ko je proizvodjač, da biste videli da li on može da Vam
pomogne. Često možete da iskoristite identifikacione brojeve BIOS-a da biste onlline
identifikovali ploču.
Priručnici za matične ploče dolaze u dva glavna formata. Neki od njih su pogodni za ljubitelje
hardvera, jer daju spiskove kratkospojnika ili DIP prekidačkih grupa za napon jezgra
centralne procesorske jedinice, ulazno/izlazne napone, množač i brzinu sistemske magistrale.
Oni Vam onda kažu kako šta treba postaviti za svaku od ovih stvari. Ovaj format je bolji,
zbog veće kontrole. Drugi priručnici daju spiskove postavljanja za najčešće korišćenje
centralne procesorske jedinice, pokazujući uobičajena postavljanja za svaku od njih. Mada je
ovaj format lakši za krajnjeg korisnika, nepogodniji je ako želite veću kontrolu nad
postavljanjima, na primjer zbog ubrzavanja generatora takta. Najbolji priručnici imaju obje
stvari: spiskove postavljanja kratkospojnika i uz to spiskove procesora sa postavljanjima
kratkospojnika za svaki od njih.
Treba pripaziti na nekoliko stvari. Kada se brzina procesora postavlja pomoću kratkospojnika,
koristite STVARNU brzinu procesora. Ako je Vaš čip vrednovan po sistemu za P-ocjenjiva-
nje, on u stvari ne radi tom brzinom. P-ocjenjivanje je jednostavno poredjenje sa Intel-ovim
čipom. Takav primjer je procesor Cyrix 6x86MX-233. Ovaj čip ima P-ocijenu od 233 MHz,
ali stvarno radi na 187,5 MHz. Dobra vest je da većina proizvodjača centralnih procesorskih
jedinica više ne koristi sistem za P-ocenjivanje i da ga ne upotrebljava ni jedan savremen ili
skoro-savremen procesor.
Budite pažljivi kada se igrate sa pločom. Obično je najbolje da je, kada postavljate kratko-
spojnik, stavite na antistatičnu kesu u kojoj je bila zapakovana. Uvijek postavite ploču na
ravnu površinu, ne na tepih ili bilo šta slično. I Uvijek se “uzemljite” prije nego što počnete da
radite sa pločom. Kada rukujete sa pločom, držite je za ivice kad god je to moguće.
NAPOMENA O UZEMLJENJU: Važno je da uzemljite svoje tijelo prije nego što počnete da
radite sa sastavnim dijelovima računara. Vaše tijelo može da nakupi ogromne količine
statičkog naelektrisanja, čak samo prilikom hodanja. Vi to ne osećate, i najverovatnije i
nećete, ali takvo naelektrisanje može da “spali” sastavni dio računara. To je isti efekat kao
kada protljate stopalo o tepih, a onda uhvatite kvaku na vratima. Zato, prije nego što počnete
da radite sa elektronikom po ovom uputstvu, uzemljite se dodirivanjem rama Vašeg kućišta
PC računara, i to objema rukama. To isto možete postići koristeći kabinet za datoteke ili bilo
šta drugo od provodnog materijala, što je na sličan način povezano sa uzemljenjem.
Pročitajte priručnik. Uvijek. Čitajte liste za postavljanja i pronadjite gde su svi krat-
kospojnici na samoj matičnoj ploči i koja postavljanja oni kontrolišu.
Postavite podešavanja za napone. Većina starijih čipova koristi samo jedan napon.
Noviji čipovi koje upotrebljavamo danas, koriste razdjeljene napone. Postavite ih tako
da odgovaraju centralnoj procesorskoj jedinici koju namjeravate da ugradite. Ako ko-
ristite stariji čip sa jednim naponom, podesite da oba napona budu isti. Najbolje ćete
pogoditi odgovarajući napon ako pogledate šta je odštampano na samoj centralnoj pro-
cesorskoj jedinici. Većina centralnih procesorskih jedinica će imati “napon jezgra” od-
štampan negdje na sebi. To je Vaš napon. Mnoge novije ploče su kontruisane tako da
automatski detektuju napon i onda primene njegovu tačnu vrednost. U takvom slučaju
nemate nikakvih briga.
Postavite brzinu procesora. To se obično ne radi pomoću samo jednog
kratkospojnika. Umjesto toga, postavlja se brzina sistemske magistrale i množač.
Množač je broj koji, kada se pomnoži sa brzinom sistemske magistrale, daje brzinu
procesora. Postoje posebni kratkospojnici za svako od ovih podešavanja. Podesite ih
tako da odgovaraju centralnoj procesorskoj jedinici koju namjeravate da ugradite. Ako
znate šta radite i želite da povećate brzinu generatora takta čipa, podesite ove
kratkospojnike malo drugačije. Ja bih Vam, uopšte, preporučio da ipak prvo
osposobite sistem da stvarno proradi prije nego što se upustite u povećavanje brzine
generatora takta. Ako su u Vašem priručniku podešavanja navedena prema centralnim
procesorskim jedinicama, samo uradite to što Vam ljudi kažu. Ponekad možete da iz
priručnika izvodite zaključke koji prekidači kontrolišu napon, množač itd. Takodje,
pazite na čipove koji imaju drukčija postavljanja množača od onih koje stvarno
koriste. Na primjer, mnogi čipovi od 233 MHz koriste množač 3,5x ali kako neke
ploče ne nude ovaj izbor, oni interpretiraju množač 1,5x kao da je 3,5x. Zato prvo
podesite brzinu magistrale. Većina centralnih procesorskih jedinica su konstruisane da
rade na magistrali od 66 MHz ili 100 MHz, mada mnoge od njih biraju da rade na veći
brzinama od ovih, ili na različitim brzinama koje se nalaze izmedju njih. Posle toga,
postavite množač. On zavisi od centralne procesorske jedinice koju koristite. Na
primjer, recimo da instalirate Pentium II – 266. Postavljate brzinu magistrale na 66
MHz. Da bi procesor radio na namjeravanoj brzini od 266 MHz, morate da postavite
množač 4,0x. Dakle: 66 MHz X 4,0 = 266 MHz.
Sve u svemu, ako se Vašom pločom upravlja pomoću kratkospojnika, treba da pogle-
date u priručnik radi njihovog pravilnog rasporeda, upotrebite plan ploče da biste pro-
našli gde je kratkospojnik na samoj ploči i prstima ili pomoću pincete postavite
kratkospojnik da bude kao što je prikazano na dijagramu u Vašem priručniku. Kada
svi kratkospojnici izgledaju kao što su na dijagramima, podesili ste. I, još jednom, ako
Vaša podešavanja centralne procesorske jedinice NISU pomoću kratkospojnika,
postaraćete se o tome kasnije.
Neke ploče koriste kratkospojnike da bi se podesila vrsta i veličina skrivene memorije. Ako je
to potrebno, podesite ga sada. Ako imate unutrašnju skrivenu memoriju, što je najčešći slučaj,
ne morate time da se bavite. Slično tome, neke ploče Vam daju mogućnost da koristite bilo
AT bilo ATX izvore napajanja. Zavisno od tipa koji ćete upotrijebiti, možete da postavite
kratkospojnik koji će kazati ploči koju vrstu napajanja da koristi.
Ako Vaša ploča podržava asinhronu brzinu generatora takta za SDRAM memoriju, što je slu-
čaj sa većinom ploča koje imaju skupove čipova Via, takodje treba ispravno da podesite
kratkospojnike. Ova karakteristika Vam omogućava da radite sa memorijom brzinom koja je
različita od one za ostatak sistema. To je zgodno, na primjer, kada želite da koristite stariju
memoriju, a da Vam ostatak sistema ipak radi na većoj brzini magistrale. Možete, na primjer,
da postavite brzinu magistrale na 100 MHz i onda podesite memoriju da radi na 66 MHz ili
75 MHz. Instrukcije za ispravno postavljanje ovakvih stvari nalaze se u priručniku za Vašu
ploču.
Ako ste to sve uradili, najveći dio konfigurisanja je obavljen. Sada još jednom provjerite osta-
la podešavanja koja je postavio proizvodjač, da biste se uverili da su ispravna. Uverite se da je
kratkospojnik za brisanje CMOS normalno postavljen, da biste kasnije mogli da menjate po-
dešavanja BIOS-a. Obezbedite da je kratkospojnik za bateriju postavljen na bateriju na ploči a
ne na spoljnu bateriju. Ako imate kratkospojnik za omogućavanje FLASH BIOS-a,
obezbedite da je isključen. Isto tako, provjerite da li su svi kratkospojnici koji omogućavaju ili
onemogućavaju kontrolere na samoj ploči ispravno postavljeni. Sva ta podešavanja su obično
po pretpostavci uradjena kako treba, ali Vi svejedno treba da ih provjerite. Imajte na umu da
mnoge ploče kontrolišu ove karakteristike preko svog CMOS-a i da ćete ih postavljati kada se
PC računar podigne i proradi, a ne pomoću kratkospojnika.
Dva puta provjerite svoj sopstveni rad. Bolje je spriječiti nego liječiti.
Danas postoji više uobičajenih sprega za centralne procesorske jedinice: Podnožje 7, Podnož-
je 1, Podnožje 370, Podnožje A i Podnožje B. Podnožje 7, Podnožje 1, Podnožje 370, i Pod-
nožje A izgledaju veoma slično i razlikuju se samo u broju pinova i naponima. Stariji proce-
sori kao Pentijumi, K6,6x86 koriste podnožje 7. Kao što sam već rekao, podnožje 370 izgleda
slično, ali ga koriste samo Intel’ovi Celeroni i čipovi Cyrix Joshua, jer imaju Intel-ovu licencu
za upotrebu te konstrukcije. Podnožje A koriste svi savremeni vrhunski procesori firme AMD.
Podnožje 1 koristi većina Intel-ovih Pentijuma II, III i neki Celeroni. Podnožje 1 izgleda kao
Podnožje A, ali je električki različito i koristilo se za starije procesore Athlon, prije nego što
su oni prešli na Podnožje A. Intel ne bi dao licencu firmi AMD za svoju konstrukciju. Zato,
zavisno od toga koji procesor ćete da koristite, instalacija centralne procesorske jedinice će se
razlikovati. Iz tog razloga ovaj korak je podeljen na dva dela.
Gotovo svi sistemi sa Podnožjem 7 i svi sa podnožjima
370 i A koriste podnožja sa nultom silom umetanja
(ZIF). Da biste instalirali procesor sa ovakvom vrstom
sprege, postupite na slijedeći način:
2. Otvorite ZIF podnožje. Uradićete to tako što ćete uhvatiti polugu sa jedne strane podnož-
ja i otvoriti je. Povucite polugu iz zatvorenog, ravnog položaja u otvoreni, vertikalan po-
ložaj. Možda ćete morati da je malo izvučete prije nego što se otvori. Uradite to polako i
bez sile. Nema smisla da polomite podnožje. Jednom kad krene naviše, možete malo da
pojačate silu. To je normalno. Gornji dio ZIF podnožja će malo da otkliza.
3. Orijetišite čip. To znači da pronadjete Pin 1 i na čipu i na podnožju. Nije teško. Čip je
Uvijek obeležen kod Pina 1. Oznaka može da bude mala tačka u uglu, malo udubljenje
ugla ili oznaka na jednom od pinova. Na podnožju, obično se nalazi udubljenje u uglu ili
velika oznaka "1". Ovi uglovi treba da se podese jedan prema drugom da bi se čip
ispravno instalirao.
5. Kada završite, u osnovi ne bi trebalo da ima nikakvog zazora izmedju dna procesora i
podnožja.
6. Zatvorite ZIF podnožje. Samo spustite polugu. Vjerovatno ćete osetiti mali otpor. To je
normalno i svakako će se zatvoriti. Medjutim, ako zaista treba da se naslonite na
njega, provjerite da li ste ispravno instalirali čip. Kada se poluga spusti, provjerite da li je
poluga “uskočila” na svoje mjesto. Završili ste.
2. Instalirajte hladnjak na procesor. Obično je to mnogo lakše uraditi prije nego što gurnete
čip u priključak. Svi hladnjaci se pomalo razlikuju po načinu kako su pričvršćeni za pro-
cesor, ali većina njih koristi male otvore na metalnoj strani procesora da bi se zabravila na
svom mestu. kod nekih hladnjaka, treba da upotrebite podupirač da biste ga držali van
matične ploče. Ovaj podupirač dolazi sa kompletom police i koristi se samo po potrebi.
3. Umetnite procesor. Vrijeme je da ubacite procesor u priključak. Procesor ima jednu ivicu
kao na karticama na dnu crnog kertridža. Ova ivica je napravljena tako da može da se
ubaci u priključak samo na ispravan način. Zato, stavite procesor u vodjice i gurnite ga
naniže sve do površine priključka. Obezbedite da hladnjak (ili ventilator) bude prema
strani blizu skupova čipova na matičnoj ploči. Kada stignete do dna, osetićete izvestan
otpor. To je normalno. Gurnite procesor sve dok male poluge na vrhu vodjica ne “klik-
nu”, kada se čip zabravi.
Kao što je pomenuto u prethodnom koraku, procesori sa priključcima obično imaju kombina-
ciju hladnjak/ventilator već montiranu, prije nego što se centraln procesorska jedinica stvarno
instalira na matičnu ploču. Ali kod procesora sa podnožjima, to ne može da se uradi, jer je
ventilator stvarno pričvrćen za matičnu ploču.
Prelazim odmah na stvar. Neki od ovih koraka nisu potrebni na savremenim mašinama, ali su
dati ovde da bi se pokrile sve moguće varijante. Označiću te “nasledjene” korake na ovaj
način.
1. Pričvrstite ventilator na hladnjak. Ovo je u najvećem broju slučajeva već uradjeno, ali
ako nije, morate da to izvedete sami. To se radi pomoću četiri zavrtnja koji dolaze uz
ventilator centralne procesorske jedinice.
2. Nanesite smesu za odvodjenje toplote. Smesa za odvodjenje toplote je nešto što mnogi
od nas, pa i ja, više ne koristimo. ali za neke starije sisteme ona će biti potrebna. Ili ćete
možda poželeti da povećate odvodjenje toplote sa procesora na hladnjak. Da biste to
izveli, nanesite dovoljno smese da pokrijete površinu čipa. Ako imate dijelove čipa koji
su viši od drugih, nanesite smesu samo na izdignute površine. Sloj bi trebalo da bude
tanak. Neće smetati ni deblji, ali će napraviti krš kada pritisnete hladnjak naniže.
4. Dva puta provjerite kontakt. Ako koristite smesu za odvodjenje toplote, treba da
osigurate da su sve površine čipa u kontaktu sa hladnjakom. Najbolji način da se to uradi
je da se privremeno opet skine hladnjak i pogleda ima li bilo kog područja sa smesom
koje je ostalo ravno, jer nije dotaklo čip. Nanesite malo više smese na svako takvo
mjesto, a onda ponovo pričvrstite hladnjak. Ponovite ovo sve dok sve površine ne budu u
kontaktu sa procesorom.
5. Očistite krš koji ste napravili. Ako ste naneli suviše smese, dio nje će procuriti sa strane.
Obrišite. Time ste završili ovaj dio posla.
6. Priključite ventilator na izvor napajanja. Ako Vaša centralna procesorska jedinica nije na-
pajana iz standardne priključnice izvora napajanja, ona je vjerovatno napajana preko žice
priključene na 3-pinski vod za napajanje na samoj matičnoj ploči. Sad možete time da se
pozabavite. Vod za napajanje CPU_FAN se nalazi negdje blizu sprege za centralnu
procesorsku jedinicu. Trebalo bi da je prilično uočljiv, ima dva mala pina sa strane.
Na mnogim poznijim 486 i prvim Pentijumima, spoljna skrivena memorija, ili skrivena me-
morija drugog nivoa, bila je instalirana u slotu. To je kasnije napušteno u korist skrivene me-
morije na ploči ili na čipu, što se danas najviše koristi. Ako instalirate noviju ploču sa skrive-
nom memorijom na ploči, možete da preskočite ovaj korak. Slično tome, ako koristite Penti-
jum II ili noviji procesor od gotovo bilo kog proizvodjača, skrivena memorija drugog nivoa je
ugradjena u čip, pa matične ploče za ove čipove nemaju nikakvu skrivenu memoriju i ovaj ko-
rak opet može da se zanemari.
Modul skrivene memorije obično se zove COASt modul. Kao i kod RAM memorije, postoji
više različitih vrsta, pa treba da osigurate da instalirate pravi tip.
Ako imate COASt modul, sprovedite slijedeći jednostavan postupak za njegovu instalaciju:
Provjerite svoj rad. Uradili ste već dosta toga. Nastavićemo kasnije.
Većina sistema koristi 168-pinski SDRAM ili memorije novijeg formata, kao što je DDR-
DRAM. Na ovim sistemima, memorija može da se instalira u skoro svakoj kombinaciji, a i
pojedinačno. To je dobra vest za one koji koriste savremenu tehnologiju. Pretpostavljam da će
većina ljudi koji koriste ovo uputstvo posedovati hardver dovoljno nov da ne moraju da brinu
o memorijskim grupama i sličnim stvarima.
Hajde da to uradimo:
1. Odlučite koje slotove ćete da koristite i orijentišite memorijski modul prema njima.
Modul će biti tako napravljen da može da se ubaci jedino na ispravan način. Zato, pro-
nadjite mali žljeb na memorijskom slotu i poravnajte modul tako žljeb udje u procep
na modulu. Lako.
2. Instalirajte modul. Kod SIMM modula (30-pinskih ili 72-pinskih), treba da ih gurnete
pod uglom od oko 45 stepeni. Kod DIMM modula (sve što je novije od SIMM), oni
ulaze pravo unutra.
3. Zabravite modul na mestu. Očigledno SIMM ne treba da stoji na matičnoj ploči pod
uglom od 45 stepeni. Zaokrenite ga do verrtikalnog položaja. Za to treba malo snage,
ali ne preterujte. Ako ide suviše teško, vjerovatno je obrnuto instaliran. Kada je u ver-
tikalnom položaju, trebalo bi da vidite malu plastičnu ili metalnu štipaljku kao uskoči
na svoje mjesto, držeći tako SIMM modul čvrsto na njegovom mestu. Kod DIMM mo-
dula, sve što treba da uradite je da zatvorite poluge sa svake strane modula. Ako se ne
zatvore, to je zato što DIMM modul nije potpuno umetnut u slot. Često treba samo da
nastavite da gurate DIMM modul u slot i poluge će se zatvoriti automatski.
4. Gotovo. Sad samo ponovite ove korake za svaki od Vaših memorijskih modula. Kada
to obavite, dva puta provjerite svoj rad.
1. Jednom kada je kućište ispravno postavljeno za rad, pronadjite otvore na matičnoj plo-
či i otvore na kućištu ili na polici za montiranje matične ploče. Mogli biste da držite
matičnu ploču neposredno iznad police u kućištu i vidite koji otvori na kućištu su po-
ravnati sa onima na matičnoj ploči. Možda će biti potrebno da izvadite neke dijelove
izvan kućišta da biste to mogli da uradite, uključujući tu i vodove napajanja i dijelove
za pričvršćivanje matične ploče. Ali, ono što je ovde bitno je da pronadjete koji medju
mnogim otvorima na polici za montiranje odgovaraju baš Vašoj matičnoj ploči. Svaka
matična ploča ima otvore za montiranje na različitim mestima.
5. Pregledajte zavrtnje koje ćete koristiti za pričvršćivanje ploče. Ako su njihove glave
suviše široke, pa mislite da bi mogle da dodirnu bilo koje električno kolo, stavite plas-
tičnu podlošku preko svakog otvora. Imao sam nekoliko ATX ploča koje su kasnije
odbile da prorade samo zato što su se negdje kratko spojile na kućište, vjerovatno pu-
tem ovakvog zavrtnja.
6. Pričvrstite ploču. Instalirate zavrtnje u svaki od odstojnika, kroz ploču i podloške ako
ih koristite. Stegnite ih, prvo rukom, a zatim do kraja pomoću odvijača. Obezbedite da
ih ne stegnete suviše. Nema potrebe da Vam ploča pukne. Samo ih malo pritegnite, da
Vam ploča ne podrhtava u kućištu.
7. Ako instalirate ploču na odvojivoj polici za montiranje, vratite policu natrag u kućište.
U nekim slučajevima, polica se instalira sa strane. Na ovakvim kućištima, umetnite
donju ivicu police u vodjicu na dnu kućišta i onda je zaokrenite unapred.Gornja ivica
police će dodirnuti kućište, a u tom trenutku Vi treba da je pričvrstite pomoću zavrt-
nja, ili će se ona zabraviti pomoću ručice sa oprugom. Na drugim kućištima, polica
može da se ubaci nešto drugačije, na primjer od pozadi. Ovakve police se onda lako
vade ako treba nešto da se radi na matičnoj ploči.
8. Dva puta provjerite svoj rad. Uverite se da zadnja strana matične ploče ni jednim svo-
jim delom ne dodiruje bilo koji dio kućišta ili police za montiranje. Obezbedite da su
priključci i konektori poravnati sa odgovarajućim otvorima na zadnjoj strani kućišta. I
potpuno se uverite da je ploča čvrsto montirana i zategnuta. Ako pritisnete ploču na bi-
lo kom mestu, ona nebi trebalo da se povija naniže.
Sada kada je matična ploča na svom mestu, možete da počnete njeno povezivanje sa svim
dijelovima računara. Prvi korak je da instalirate ulazno/izlazne konektore, kao što su Vaš pa-
ralelni konektor i serijski priključci. Zapazite da su, ako instalirate ATX matičnu ploču, ovi
konektori ugradjeni u samu ploču, pa ne morate da izvršite slijedeći korak.
1. Proučite celu postavu i odredite svoju tehniku za montiranje. Ploče u stilu AT skoro
Uvijek dolaze sa umecima za slotove koji na sebi imaju montirane paralelne i serijske
priključke. Oni su pričvršćeni zavrtnjima na nekoliko Vaših ležišta za slotove za proši-
renje na zadnjem delu kućišta. Mada je ovo lak način, on “krade” slotove, sprečavajući
Vas da ih kasnije koristite za kartice za proširenje. Da biste doskočili ovom vezivanju
slotova, možete da uklonite ove priključke sa metalne ploče i instalirate ih na namen-
ske otvore na zadnjoj strani Vašeg kućišta, ukoliko ono ima takve otvore. Ovi otvori
se nalaze iznad uobičajenih ležišta za kartice i obično su pokriveni metalnim poklop-
cem koji treba da se skine pomoću odvijača.
5. Na koji god način da ste instalirali priključke, to ste sada obavili. Sve što treba da ura-
dite je da ih povežete na matičnu ploču. Koristeći priručnik za ploču, odredite koji ko-
nektori su za priključke, obično obeleženi kao PRNT za štampač, a zatim COM1 i
COM2. Najverovatnije se 9-pinski konektor povezuje na konektor COM1 na matičnoj
ploči. Obratite pažnju na pin 1 na konektorima. Uverite se da je crvena strana trakas-
tog kabla poravnata sa pinom 1.
Ako koristite serijskog miša, jednostavno ga utaknite u 9-pinski konektor koji ste upravo in-
stalirali. Ako ćete da upotrebite miša PS/2 sa ovim sistemom, tada se njegov konektor priklju-
čuje na isti način. Instalirajte umetak blizu konektora PS/2 na matičnoj ploči. Onda povežite
kabl PS/2 na konektor, koji se obično sastoji od nekoliko pinova koji štrče pravo sa ploče.
U ovom koraku ćete povezati matičnu ploču na izvor napajanja i uraditi sve ostale veze sa
kućištem.
NAPOMENA: Ako ste radili sa skinutom policom za montiranje, biće potrebno da opet
instalirate policu nazad u kućište da biste mogli da napravite slijedeće veze:
1. Povežite napajanje sa matičnom pločom. Na sistemu AT, pronadjite dva široka 6-žična
voda, označena sa P8 i P9. Ova dva konektora će povezati veliki 12-pinski konektor za
napajanje na matičnoj ploči, koji se obično nalazi baš iza konektora za tastaturu.
OBEZBEDITE DA SU CRNE ŽICE U SREDINI, BAŠ JEDNA DO DRUGE. To je
veoma važno, jer su mnoge matične ploče "spalje-
ne" kada se to zaboravilo. Možda ćete morati malo
da se poigravate sa njima, zbog onih smešnih jezi-
čaka na jednoj strani. Ali, oni odgovaraju, verujte
mi na riječ. Na ploči ATX, konektor za napajanje
je jedan veliki 20-žični utikač. On je podešen za
pravilnu instalaciju. Samo ga gurnite unutra. Ako
Vaša matična ploča ima obje vrste konektora,
možete da birate, ali Vam ja preporučujem ATX.
4. Povežite Turbo prekidač. Naravno, samo ako postoji na Vašem kućištu. Ako ne posto-
ji, samo savijte žicu, vežite je da se ne odmotava i gurnite je na stranu.
5. Povežite prekidač za napajanje - važi samo za faktor forme ATX. Na mašinama ATX,
prekidač za napajanje je povezan sa matčnom pločom umjesto sa samim izvorom za
napajanje. Pogledajte to u Vašem priručniku. Konektor je obično označen kao
PWR_SW, ili možda samo PWR, ali ta veza MORA da se napravi. Ako to pogrešno
izvedete, Vaš sistem bi kasnije mogao da ne proradi.
8. Povežite LED diodu Turbo. Kao i prekidač Turbo, i ona je prava relikvija. Možete da
je povežete ako baš hoćete, mada je većina ploča pali i u stvari ništa dalje ne radi u ve-
zi sa njom. Neke je, nedjutim, povezuju za drugi dio, kao na primjer SCSI adapter, i
koriste za indikaciju rada SCSI uredjaja.
9. Povežite LED diodu za indikaciju rada čvrstog diska. Neke od njih imaju 2-pinski uti-
kač. Neke druge imaju 4-pinski, gde ponekad samo dva pina stvarno nešto rade.
Pogledajte u Vašem priručniku, ili se malo poigrajte, dok ne proradi. Obično je ozna-
čena kao HDD, HDD_LED ili nešto slično. Ako se pogrešno priključi, svetlo se ili ni-
kada neće pojaviti, ili će ostati upaljeno sve vrijeme dok PC računar radi.
10. Povežite zvučnik PC računara. Na većini kućišta, to se izvodi pomoću 4-pinskog uti-
kača. Samo ga povežite sa 4 pina na matičnoj ploči. Na drugim kućištima, konektor
zvučnika je na 2 jednožična utikača. U ovom slučaju, stavite ih na pinove 1 i 4. Nikada
nisam shvati zašto je to baš tako izvedeno …
Mnogo je lakše konfigurisati ove uredjaje prije nego što ih stvarno instalirate u kućište. Ako
ih prvo instalirate, nedostatak prostora za postavljanje kratkospojnika može da bude problem.
Prije nego što to uradite, moprate da odlučite koju vrstu i koliko uredjaja želite u Vašem siste-
mu. Zatim će biti potrebno da odlučite kako ćete da ih konfigurišete tako da rade zajedno. Evo
nekoliko podataka da Vam pomognu u tome:
Vaša matična ploča ima dva kanala IDE, od kojih svaki podržava po dva uredjaja. Zato, ako
želite dva čvrsta diska, na primjer, trebalo bi da jedan od njih bude "gospodar", a drugi
"sluga". Neka Vaš glavni čvrsti disk (onaj na kome je Vaš operativni sistem) bude
"gospodar", a onaj drugi neka bude "sluga". Ako imate samo jedan čvrsti disk, onda ćete ga
konfigurisati kao "gospodara", ili ćete, na nekim diskovima, izabrati "single" ili "canle select",
da biste saopštili magistrali IDE da postoji samo jedan disk na tom kanalu.
Isti postupak se sprovodi i za Vaš drugi kanal IDE, gde će biti Vaši uredjaji za CD,
magnetsku traku, ili ako imate čitavu gomili diskova - Vaši drugi čvrsti diskovi.
Po pravilu, stavite čvrste diskove na drugom kanalu od onog na kome su uredjaji za CD. Ako
imate drugi čvrsti disk, postavite ga kao "slugu" na IDE 1. Slično tome, ako imate drugi ure-
djaj za CD, kao na primjer CD-RW ili DVD, instalirajte ga kao "slugu" na IDE 2. Imajte na
umu da možete da upotrebite uredjaje za CD-RW ili za DVD kao uredjaj za CD-ROM, mada
u nekim slučajevima neće biti baš tako brzi (obično stariji modeli).
Ako neki odredjen uredjaj uopšte ne treba da se podešava kratkospajačima, najbolje je da sta-
vite kratkospojnik da visi na jednom pinu. To je isto kao da nije kratko spojeno, ali obezbe-
djuje da je kratkospojnik tu, za buduću upotrebu, ako bude bila potrebna.
3. Dva puta provjerite i trebalo bi da ste dobili instalirani čvrsti disk, sigurno pričvršćen
u ležištu. Vod za napajanje je povezan a trakasti IDE kabl vodi sa konektora IDE 1 na
matičnoj ploči na vezu IDE na samom čvrstom disku.
Ako želite da ugradite SCSI diskove, tada se veoma malo menja napred opisani postupak.
Prvo, treba da instalirate SCSI kontroler u jedan od Vaši slotova za proširenje (izuzev u sluča-
ju kada Vaša matična ploča već ima integrisani SCSI kontroler). Zatim nastavite na slijedeći
način:
1. Treba da postavite svaki prekidač ili kratkospojnik na Vašem novom disku koji
zahtjeva neko podešavanje. U SCSI sistemima, svaki uredjaj dobija svoj sopstveni
SCSI identifikacion broj, u rasponu od 1 do 7. Broj 7 se obično daje kartici adaptera.
Možete onda da birate izmedju drugih neiskorišćenih adresa. Možda će biti potrebno
da uzmete u obzir i male dosetke na Vašem adapteru, kao na primjer posebne sklonosti
drugim adresama koje bi malo kasnije mogle da prouzrokuju probleme. Za to bi
trebalo da koristite priručnik.
3. Gurnite uredjaj diska unutra i povežite kablove. Obezbedite da pin 1 na trakastom ka-
blu sigurno odgovara pinu 1 na uredjaju diska. I tako dalje, sve isto kao što je ranije
opisano.
Kada izvodite ovu fizičku instalaciju, videćete da se ona razlikuje od kućišta do kućišta. Kod
nekih kućišta, polica za uredjaje je prosto dio kućišta. Kod ovakve konstrukcije, Vi jednostav-
no treba da gurnete uredjaj diska u kućište i da ga pričvrstite zavrtnjima. U drugim kućištima,
polica za uredjaje može da bude odvojiva. Neka kućišta imaju mnogo odvojenih polica, a dru-
ga opet jednu odvojivu policu u kojoj može da stoji mnogo raznih uredjaja. Kod ovakvih kon-
strukcija, izvadite policu za uredjaje. To se obično izvede tako što se stegnu dva metalna je-
zička da je oslobode, ili će možda biti potrebno da upotrebite odvijač. Zatim izvadite policu.
Pričvrstite uredjaj zavrtnjima prema već opisanom postupku., pa onda gurnite celu policu na-
trag na mjesto gde je bila.
Kada ste završili, trebalo bi da imate čvrsti disk, propisno pričvršćen zavrtnjima u kućištu,
trakasti kabl koji ka povezuje sa kontrolerom IDE i priključen kabl za napajanje.
Ako još niste skinuli poklopac ležišta za uredjaj, uradite to sada. To se obično uradi tako što
se zajedno gurnu dva jezička i ploča izvuče napolje sa prednjeg dela kućišta. Kao što sam već
pomenuo u koraku za pripremu kućišta, ako imate metalne pločice na otvorima za uredjaje
koje nisu skinute, trebalo bi da pokušate da ih skinete prije nego što instalirate uredjaj.
Jednom kada je poklopac skinut, možete da gurnete uredjaj unutra sa prednjeg kraja kućišta.
Sad možete da pričvrstite uredjaj na njegovo mjesto pomoću zavrtanja. Možete samo da po-
stavite zavrtnje, ali da ih ne stegnete. To se radi zato da možete kasnije opet da izvučete
uredjaj napolje. Kada kasnije budete instalirali kablove, možda će Vam biti potrebno da
izvučete uredjaj prema spoljašnjosti za nekoliko inča, tako da dobijete dovoljno prostora za
rad iza uredjaja. U mnogim kućištima, posebno mini-visokim vertikalnim, čovek može da se
namuči radeći iza uredjaja za CD-ROM, jer je ovaj pričvršćen za prednji dio izvora za
napajanje.
Baš kao i u prethodnom koraku, fizička instalacija zavisi od kućišta. Neka kućišta dolaze sa
gomilom šina za uredjaje. Ono što Vi treba da radite je da "zašrafite" po jednu šinu u tačnom
pravcu sa svake strane uredjaja za CD-ROM. Posle toga, treba da gurnete uredjaj za CD-
ROM u kućište sa prednje strane i da ga vodite duž šina sve dok ne "škjlocne" kada stane na
svoje mjesto. Ovakva konstrukcija, kada se jednom na nju naviknete, stvarno je mnogo lakša i
vodi ka vrlo brzim budućim instalacijama. Jedini trik je u tome što treba da vodite računa da
sigurno pričvrstite šine u pravilnom položaju, inače bi Vaš uredjaj mogao da bude postavljen
suviše daleko ili suviše blizu.
Kada pričvrstite uredjaj, obezbedite da je on u istom nivou kao i prednja ploča kućišta. Ako je
prednji žljeb van kućišta prilikom instalacije, osigurajte da ne napravite grešku i postavite ure-
djaj u nivou sa ramom kućišta. On mora malo da štrči, da bi bio u potrebnom nivou kada ga
ponovo pričvrstite. Isto tako, obezbedite da stoji pravo. Mada to stvarno ne utiče na funkcio-
nalnost, estetski je dosta važno.
2. Priključite trakasti kabl. Kablovi za fleksibilne diskete imaju odvojak na kablu. Ure-
djaj A: je posle odvojka. Ako imate drugi uredjaj B:, on ide prije odvojka. Ne treba da
se bavite kratkostajačima gospodar/sluga. Ako odlučite da se ne bavite odvojkom, mo-
žete, kod najnovijih verzija BIOS-a da promenite redosled uredjaja u BIOS-u. Uredjaji
od 3,5 inča koriste skup pinova za priključivanje trakastog kabla. Uredjaji od 5,25 inča
koriste kartični ivični konektor, baš kao i tipična kartica za proširenje. Treba da upo-
trebite kabl sa odgovarajućim konektorom, za svaki tip uredjaja koji koristite. Mnogi
kablovi za fleksibilne diskete dolaze sa konketorima za svaki tip uredjaja na svakom
kraju odvojka. Uvijek provjerite Pin1 na konektoru trakastog kabla. Crvena ivica kabla
se povezuje sa Pinom 1. Ako to slučajno obrnete, vaš uredjaj neće biti oštećen, on sa-
mo neće raditi, a svetlosni signal fleksibilne diskete će biti satlno upaljen sve dok se to
ne popravi. Konektor na suprotnom kraju trakastog kabla priključuje se na kontroler
uredjaja za fleksibilnu disketu na matičnoj ploči ili ulazno/izlaznoj kartici. Pogledajte
u Vaš priručnik za matičnu ploču da biste ustanovili koji je Vaš kontroler za uredjaj
fleksibilne diskete.
Pod pretpostavkom da ste već instalirali Vaš čvrsti disk (diskove) u sistemsko kućište, sad je
trenutak da ga stvarno povežete sa matičnom pločom i izvorom za napajanje.
2. Priključite trakasti kabl na čvrsti disk. Trakasti kabl ide od primarnog IDE kontrolera
na matičnoj ploči do uredjaja diska. Obezbedite da crvena ivica trakastog kabla sigur-
no bude poravnata sa Pinom 1 na uredjaju. Ako ne možete da vidite obeležen Pin 1,
onda je to pin koji je najbliži konektoru za napajanje. Ako slučajno postavite kabl obr-
nuto, možete dobiti čudne greške koje će učiniti da Vaš disk zvuči kao da je već “iz-
dahnuo”. Ako dodajete drugi disk, jednostavno izaberite konektor na istom trakastom
kablu koji nije iskorišćen. Većina trakastih kablova dolazi sa dva konektora: jednim na
kraju i jednim u sredini. U ovom slučaju, nije važno koji utikač ide u koji uredjaj.
Računar gleda u kratkospojnike gospodar/sluga, da bi video koji je “C”. Osigurajte da
ste povezali drugi kraj trakastog kabla sa primarnim IDE konektorom na matičnoj plo-
či. Pin 1 će biti označen na matičnoj ploči, pa poravnajte sa njim crvenu ivicu kabla.
Isto tako, uredjaji ATA-66/100 moraju da imaju 80-žične kablove umjesto starijih 40-
žičnih. Trakasti kabl obično ide uz čvrsti disk.
1. Priključite izvor za napajanje na uredjaj. Baš kao i za uredjaj čvrstog diska, samo pro-
nadjite slobodan 4-žični utikač za napajanje i gurnite ga u konektor za napajanje na
uredjaju za CD-ROM.
2. Priključite trakasti kabl. Povežite jedan od dva raspoloživa utikača na trakastom kablu
sa uredjajem za CD. Samo odaberite utikač koji najbolje može da dosegne do uredjaja.
Ako imate imate više uredjaja u nizu, upotrebite utikač na kraju trakastog kabla za ure-
djaj koji je na samom vrhu, a utikač u sredini za slijedeći najniži uredjaj za CD.
Priključite drugi kraj trakastog kabla za sekundarni IDE priključak na matičnoj ploči.
Kao i za uredjaj čvrstog diska, PIN1 će biti označen na matičnoj ploči, pa treba da po-
ravnate crvenu ivicu kabla sa njim.
3. Priključite audio kabl. Ovaj mali 3-žični konektor ide od “Audio” priključka na zad-
njoj strani uredjaja za CD-ROM do 3-pinskog priključka na zvučnoj kartici. Ako se
dogodilo da imate zvučnu karticu integrisanu na Vašoj matičnoj ploči, utičnica CD-IN
će biti na matičnoj ploči, pa ne morate to sad da povezujete. Na drugi način, možete da
ga priključite pošto instalirate zvučnu karticu. Neki uredjaji za CD imaju i analogni i
digitalni audio izlaz. Ljudi najčešće koriste standardni analogni audio, ali ako to želite,
samo napred, koristite digitalni audio. Vaš uredjaj bi trebalo da je došao u kompletu sa
audio kablovima za obje opcije.
3. Umetnite video karticu u priključak. Možda će biti potrebno da nagnete karticu prvo
na jednom kraju, a zatim na drugom, sve dok ne dodje na svoje mjesto. Sa starim ISA
karticama može da bude teže, zbog njihove dužine. Možda nećete biti u stanju da ih
naginjete. Medjutim, u većini slučajeva više se ne radi sa ISA video karticama. Kada
gurate naniže, obezbedite da se kartica ne savija. Ako kartica teži da se povije, možda
će biti potrebno da se ispod pridrži rukom, da bi stajala pravo. Isto tako, u nekim ku-
ćištima, možete da iamte problem saprednjom ivicom metalne pločice video kartice
koja udara u kućište iza matične ploče. Kao rezultat, to Vas sprečava da gurnete karti-
cu do kraja. Pokušao sam čitav niz čudnih stvari da bih rešio taj problem, čak i da sa-
vijem karticu pomoću malih klješta. Ponekad možete da uzmete ravan odvijač i probi-
jete širi otvor kroz koji može da prodje rub kartice. Ali, u većini slučajeva, uz malo
muk, rešićete ovaj problem.
Vaš novi PC računar je u priličnoj meri spreman da prvi put proradi. U ovoj tački, PC je zaista
sa minimalnim skupom sastavnih dijelova i nedostaje mu mnogo hardvera koga ćete na kraju
po\eleti da instalirate. Najbolje je držati PC računar u što jednostavnijem obliku za vrijeme
prvog podizanja i instalacije operativnog sistema, što je razlog zašto sam se u ovom uputstvu
zaustavio kada je instalirana samo video kartica. Neko bi mogao da odabere da ugradi zvučnu
karticu u ovom trenutku i to je fino. Ako želite da instalirate mrežnu karticu, to isto tako sada
možete da uraditej jer će Vaš operativni sistem vjerovatno uraditi veliki posao otkrivanja i
automatskog podešavanja ovih stvari u toku instalacije. Samo sprovedite isti postupak kao i
kod svake druge kartice za proširenje. Ali, da sam na Vašem mestu, ja bih držao sistem na toj
tački kada se instalira operativni sistem. Ako želite da instalirate TV prijemnike ili bio koji
drugi opcioni hardver, ja bih to uradio kasnije.
Medjutim, prije nego što počnemo da podižemo sistem, ja bih Vam preporučio da uzmemo
koji minut vremena i proverimo svoj dosadašnji rad. Bolje je ovako "gubiti vrijeme" nego da
ga posle trošimo pokušavajući da otkrijemo zašto sistem neće da se podigne.
Prije nego što to uradite, povežite sve spoljašnje periferijske uredjaje na sistem. Tu spadaju
miš, tastatura i monitor, kao i energetski kablovi za monitor i za sam PC računar. Još Uvijek
ne morate ništa drugo da povezujete. Pored toga, ako pratite ovaj postupak, još Uvijek nećete
imati suviše mnogo dodatih dijelova. Možete da krenete unapred i priključite zvučnike i druge
stvari, ako ste instalirali odgovarajući hardver, ali zvučna kartica za sada neće ništa da radi.
Isto tako, treba da imate sistemsku disketu za podizanje. Vaša sistemska disketa treba da bude
unapred pripremljena, kao što je napomenuto ranije u ovom uputstvu.
2. Uključite monitor i pustite ga nekoliko sekundi da se greje prije nogo što nastavite.
3. Stalno mislite na ono što Vas očekuje. Treba brzo da reagujete. LED dioda za napaja-
nje bi trebalo da se uključi, a zatim ventilatori počinju da se vrte, uredjaj za čvrsti disk
bi trebalo da dobije napajanje. Prvo što ćete videti biće ekran BIOS i brojač memorije.
Možete da čujete pisak iz zvučnika Vašeg PC računara. Može takodje da se pojavi
"Greška kontrolnog zbira u CMOS-u" ili poruka o nekoj drugoj grešci koja kaže da
CMOS ili vrijeme nisu postavljeni. Treba da znate koji taster (ili tastere) treba da pri-
tisnete. To će se pokazati na dnu ekrana. Poželećete da to uradite brzo. Ako čujete bilo
kakve čudne zvuke kao što su struganje, grebanje ili glasno cviljenje, budite spremni
da odmah isključite sistem. Imajte na umu da, ako promašite da unesete traženu sek-
vencu u BIOS-u prije nego što krene sekvenca podizanja, nema ničeg pogrešnog u
tome da prosto pritisnete dugme za reset i ponovo pokrenete sistem, sve dok ne
shvatite u čemu je stvar.
5. Kad se nadjete u području BIOS-a, pustite sistem tako, dok ne pronadjete betarijsku
lampu i ne istražite sistem. Uverite se da se ventilatori vrte. Uverite se da oni svi glat-
ko rade i ne proizvode nikakve sumnive zvuke. Uverite se da je upaljena LED dioda
napajanja na kućištu. Uverite se da se svetlo uredjaja diskete nije "zaglavilo". Ako jes-
te, trakasti kabl vjerovatno nije dobro postavljen prema pinu 1. Ako se bilo koji od
ventilatora ne vrti, isključite PC računar i priključite ventilator kako treba. Vaš PC ra-
čunar nikako ne treba dugo da radi bez ventilatora, naročito bez onog za centralnu pro-
cesorsku jedinicu.
U ovoj fazi, stvari se ponekad ne odvijaju kao što je planirano. Ponekad sistem uopšte neće
dobiti napajanje. Ponekad će dobiti napajanje, ali neće biti slike. Ponekad ćete čuti pištanje.
Ponekad se čuju ventilatori, ali ostatak sistema samo stoji i ne radi ništa.
Ako se stvari ne odvijaju po planu, ispitajte sistem da biste otkrili greške. Prodjite u mislima
kroz proces podizanja sistema i pritom provjerite hardver. Razmišljajitre kao što računar
"misli", ako znate šta hoću da kažem. Evo liste najčešćih problema:
Vaš slijedeći korak je da obezbedite da BIOS koristi ispravnu postavku. Mada neki korisnici
vole da odmah pritisnu PC računar da radi "iz sve snage", bolje je, u prvom postavljanju drža-
ti se nešto konzervativnijeg pristupa, što obično znači ostaviti postavljanja na njihovim pret-
postavljenim vrednostima. U tom slučaju, ne mora sve da se uradi u BIOS-u da bi se taj pro-
ces završio. Ja ću, ipak, proći kroz neka najčešća postavljanja i istaknuti šta treba da se uradi,
kao i neka uobičajena podešavanja, u najmanju ruku zato da bi se shvatila njihova svrha.
Molim Vas da imate na umu da su sve to samo glavne konture. Vaša stvarna postavljanja i na-
zivi mogu da budu različita za razne verzije BIOS-a.
Quick POST: Ovo dozvoljava BIOS-u da preskoči neka ispitivanja, kao što je ispitiva-
nje memorije prilikom podizanja sistema, čime se omogućava PC računaru da se brže
podigne. Možete da omogućite ovakvo ispitivanje radi potpunosti, što je odlično uko-
liko najčešće ostavljate svoj PC računar uključen sve vrijeme. Ali, ako ga često uklju-
čujete i isključujete, top se pretgvara u dosadu i ja bih preporučio da omogućite Quick
POST.
Brzi gejt AA20: Gejt A20 je uredjaj koji se koristi za adresiranje memorije iznad oz-
nake 1 Mbajta (nećemo sad o tome!). Ovo se koristilo da se njime upravlja sa tastature
preko pina. Danas tastature takodje imaju ulogu u ovome, ali se to sada kontroliše pre-
ko BIOS-a. Neke verzije BIOS-a imaju omogućavanje/onemogućavanje, a neke Nor-
malno/Brzo. Ja bih ostavio pretpostavljenu vrednost i išao dalje.
Postavljanje brzine automatskog tastera: Ova opcija kontrolišu brzinu kojom će pritis-
nuti taster na tastaturi proizvesti karakter na ekranu. Slobodno je ostavite onemoguće-
nom, jer zaista nije mnogo važna.
Serijski broj centralne procesorske jedinice: Omogućava ili onemogućava serijski broj
kod Intel-ovih procesora. Onemogućite.
Opcija sigurnosti: Neki sistemi imaju opciju da traže lozinku svaki put kada se podižu.
Vjerovatno ćete poželeti da to onemogućite.
Ovo područje BIOS-a dozvoljava Vam da kontrolišete izvesne aspekte Vaše matične ploče
koji su specifični za skup čipova koji se na njoj nalazi. Ovo bi uključilo brzine magistrale i pi-
tanja u vezi sa memorijom. Najveći dio vremena, u ovom uputstvu, ovde ništa ne treba da Vas
brine. Ali, radi opšte slike, pogledajte slijedeće:
Upravljanje napajanjem
Ova sekcija bi trebala da bude dosta jasna čak i za korisnika početnika, a Vi bi trebalo da ste u
stanju da upotrebite Vaš priručnik da biste najbolje opisali postavljanja. Ja obično onemogu-
ćim skoro sve u ovoj sekciji, a za sada bi i Vi trebali tako da uradite. Vi u ovoj fazi samo po-
kušavate da Vam PC računar proradi, a ne radite fino podešavanje svakog i najmanjeg aspekta
BIOS-a.
U ovoj sekciji, važna stvar za sada je da omogućite ili onemogućite različite priključke koje
možete da koristite. Obezbedite da su IDE priključci omogućeni, ako koristite oba. Za IDE
uredjaje, Vaš BIOS može da ponudi različite opcije brzina kao što su postavljanje PIO režima
čvrstih diskova, ili omogućavanje IDE donošenja unapred ili UDMA-100. Postavite te opcije
na AUTO gde god je to moguće. Možete da omogućite donošenje unapred na IDE samo ako
Vaš IDE priključak to podržava, što on vjerovatno i radi, ako već imate takvu opciju. To će
donekle ubrzati pristup podacima. Ako Vaša ploča ima integrisani hardver kao što je video,
zvučni ili mrežni hardver, Vi ćete ga ovde omogućiti ili onemogućiti samo ukoliko se on ne
kontroliše pomoću kratkospojnika. Ako želite, omogućite. Ako koristite hardver na karticama
za proširenje i Vaša ploča ima ove opcije, onemogućite ih da biste dozvolili upotrebu kartica.
Možete takodje da omogućite/onemogućite stvari kao što su USB priklučak i serijski/paralelni
priključci. Vjerovatno ćete poželeti da ih omogućite. Postavite režim paralelnog priključka na
ECP ili EPP, ili na oba. Ako imate postavljanje IDE HDD Block Mode, omogućite ga ako ga
podržava Vaš uredjaj čvrstog diska (što većina novijih uredjaja i čini). Druga postavljanja jed-
nostavno ostavite na njihovim pretpostavljenim vrednostima.
Konfiguracija PnP/PCI
Ova sekcija kontroliše neke od različitih aspekata koncepta “uključi i radi” i magistrale PCI.
Veći dio ne treba da se dira u ovoj fazi, ali ipak treba imati u vidu nekoliko slijedećih pitanja:
Operativni sistem PnP OS instaliran: Pošto ćete najverovatnije raditi pod operativnim
sistemom koji je kompatibilan sa konceptom "uključi i radi", postavite ovu opciju na
DA (yes).
"Zdravlje" PC računara
Mogla bi da ima razne nazive, ali u suštini je to sekcija BIOS-a (ako postoji) koja nadgleda
stvari kao što su brzina ventilatora, temperatura centralne procesorske jedinice, nivoi napona
itd. Možete da postavite isključenje zbog povišene temperature, pa ako se centralna procesor-
ska jedinica suviše zagreje, sistem će, radi sigurnosti, sam da se isključi.
Ako koristite matičnu ploču "bez kratkospojnika", imaćete ovakvu sekciju koja Vam dozvo-
ljava da kontrolišete postavljanja centralne procesorske jedinice i možda još nekoliko drugih
stvari. To će Vam omogućiti da postavite male napone za procesor, odaberete množač, napo-
ne za Vašu DDR memoriju (ako je koristite) i brzinu sistemske magistrale. Većina ovih opcija
ima AUTO ili pretpostavljenu vrednost, što je odlično za najveći broj ljudi. Postavljanja mogu
da budu odmah dobra. Ali, Vi ovo možete da koristite za povećanu brzinu generatora takta
ako se na to odlučite (što nije preporučljivo baš odmah!).
Pretpostavljene vrednosti
Mnoge verzije BIOS-a imaju unapred pripremljene skupove pretpostavljenih vrednosti koje
možete da upotrebite. Neke opd njih imaju pretpostavljene vrednosti "otporne na greške", a
neke "optimizovane". Ako nećete da se petljate sa bilo čime od ranije pomenutog, možete da
iskoristite te opcije da biste postavili BIOS pomoću jednog ili dva "pritiska na dugme".
Lozinke
Većina verzija BIOS-a ima opcije za bezbednost koje dozvoljavaju da se unesu lozinke za ko-
risnike ili supervizora. Većina ljudi ih ne koristi. Ali, ako ih Vi koristite, samo se potrudite da
negdje zapišete lozinku. Ako je izgubite, moraćete da resetujete ceo BIOS da biste vratili na-
trag Vaš sistem.
1. Provjerite LED diode na prednjoj stani kućišta. Za vrijeme podizanja sistema, LED di-
oda čvrstog diska bi trebalo da svetli. Ako svetli, povezana je kako treba sa matičnom
pločom. Ako ne svetli, pokušajte da obrnete provodnike na priključku za LED diodu,
ili ih samo malo “provrtite”. Možete isto tako da provjerite LED diode za napajanje i
turbo, ako su povezane.
4. Uverite se da CD-ROM ima napajanje, tako što ćete pritisnuti dugme za izbacivanje i
pogledati da li se uredjaj otvara.
Da biste koristili Vaš čvrsti disk, on mora da bude izdelje na particije i formatiran. Ako
gradite sistem i u njega stavljate prethodno korišćeni čvrsti disk, možda neće biti potrebno da
odradite ovaj korak. Ali, to će biti potrebno na svakom novom disku, ili onom na kome se tek
“učite poslu”.
Deljenje čvrstog diska na particije znači da stvarate sektor za podizanje (potreban da bi maši-
na mogla da se podigne u radno stanje), kao i da delite čvrsti disk na stvarne volumene disko-
va (C, D, E itd.). Ova radnja se vrši upotrebom komande FDISK. Komanda FDISK bi trebalo
da je uključena u Vašu sistemsku disketu i, kada je koristite, ona će se u stvari izvršavati sa
fleksibilne diskete. Ako Vaša sistemska disketa, iz nekog razloga, nema na sebi FDISK.EXE,
uzmite drugu na kojoj to postoji.
Posvetite malo vremena planiranju Vaših particija. Da li želite jednu veliku particiju za ceo
disk? Ili hoćete da ga razdelite na različite volumene diskova? Ako imate FAT32, često se
pravi jedna particija za ceo disk. U suprotnom, ako koristite disk veći od 2 Gbajta, moraćete
da ga razdelite na više particija. Takodje, imajte na umu da manje particije vode ka manjim
klasterima, dakle ka manjem neiskorišćenom ili izgubljenom prostoru na disku. Kod gotovo
svakog savremenog operativnog sistema (ovde mislim na Windows) Vi ćete poželeti da koris-
tite sistem datoteka FAT32. Kada udjete u komandu FDISK, on će Vas pitati da li želite da
omogućite “podršku velikih diskova”, a Vi to svakako i želite, ako koristite operativni sistem
Windows 98 ili bilo koji noviji.
Na posao!
1. Na pojavu komandnog prompta, otkucajte "fdisk". Ako neće da radi, to je zato što ure-
djaj Vašeg diska nije ispravno priključen, ili zato što nemate FDISK.EXE na Vašoj
sistemskoj disketi.
2. Pitaće da li želite da omogućite podršku velikih diskova, što ćete Vi u većini slučajeva
i učiniti.
3. Slijedeće što ćete videti su 4 opcije menija. Ako već imate particije na tom uredjaju
čvrstog diska, možete da izaberete opciju 4 da biste videli trenutno važeću postavku
particija i odlučili da li želite da je menjate. Za potpuno novi disk (koji ja pretpostav-
ljam, za potrebe ovog uputstva), treba da krenete od samog početka. Nekoliko infor-
macija: prva particija je je Vaša primarna DOS particija. To je Vaš C: disk i on ne mo-
že da se deli. To se takodje zove i aktivna particija. Možete da imate samo jednu aktiv-
nu particiju. Druga particija je opciona. Ona se zove proširena particija. To je prostor
koji preostaje iza prve particije. Posle toga, logički DOS uredjaji se stvaraju unutar
proširene particije i svaki od njih će imati slovo pomoću koga možete da se pozivate
na njega.
4. Prvo treba da postavite primarnu DOS particiju. Izaberite Opciju 1 (Stvaranje DOS
particije ili Logičkog DOS uredjaja).
6. Sada možete da napravite da Vam ceo čvrsti disk bude primarna particija, ili da to bu-
de samo jedan njegov dio. Mnogi ljudi naprave da je ceo disk primarna particija, da bi
pojednostavili stvar. Ako ipak hoćete da odustanete od ovog običaja, odredite količinu
prostora na disku koji želite da delite, bilo u megabajtovima, bilo u procentu od ukup-
nog prostora. Ako koristite procenat, sigurno otkucajte iza broja znak “%”, u protiv-
nom će računar podrazumevati da Vi radite sa megabajtovima. Savet: ja uopšte volim
da moj operativni sistem (sistemi) ostane na svojoj sopstvenoj particiji, pa dodelim
primarnoj particiji 2 Gigabajta ili tako nešto, dozvoljavajući na taj način dovoljno pro-
stora za nekoliko verzija Windows. Šta mogu, kad sam takav.
7. Zatim treba da učinite tu particiju aktivnom. Vratite se u glavni meni FDISK-a i izabe-
rite Opciju 2 (Postavljanje aktivne particije). Pratite promptove.
8. Ako imate nameru da pravite proširenu particiju (a vjerovatno imate, sem ako ćete da
koristite samo C), uzmite opet Opciju 1, ali ovog puta izaberite Opciju 2 u slijedećem
meniju (Stvaranje proširene DOS particije). Pratite promptove.
10. Pošto ste napravili proširenu particiju, u njenom meniju će Vam ponuditi opciju za
stvaranje logičkih uredjaja. Pratite instrukcije na ekranu i dodelite vašim particijama
slova od D: do Z:.
11. Kada sve to uradite, možete da izaberete Opciju 4 (Prikaz informacija o particijama) i
provjerite svoj rad.
12. Pošto ste izdelili disk i on Vam fino izgleda, pritisnite taster da izadjete iz FDISK-a.
Reći će Vam da ponovo podignete mašinu, što ćete i da uradite.
13. Ponovo podignite mašinu pomoću sistemske diiskete u uredjaju A:. Ako pokušate da
uradite bilo šta na uredjaju C:, dobićete poruku o pogrešnom tipu medijuma. Ne seki-
rajte se. To je zato što on još Uvijek nije formatiran.
Sada morate da formatirate novi C: disk. Na pojavu prompta A>, otkucajte “format c: /s”.
Ono “/s” mu kaže da učini disk pogodnim za podizanje sistema tako što će kopirati osnovne
sistemske datoteke na C disk. Dobićete poruku upozirenja koja Vas obaveštava da ćete obrisa-
ti sve podatke na disku. To je normalno i, pošto nema nikakvih podataka na disku, samo pri-
tisnite “Y” i idite dalje. Pokazaće Vam se stanje kada se to dogodi. Samo kao napomena, ako
ćete da instalirate operativni sistem odmah i imate sistemsku disketu koja obezbedjuje podrš-
ku CD-ROM, tada ne morate da kopirate nikakve sistemske datoteke na disk C, jer će instala-
cija operativnog sistema to sama da uradi za Vas.
Ako ste napravili dodatne particije na ovom disku, sada formatirajte te volumene. Otkucajte
“format d:” ili “format e:”, gde slovo odgovara volumenu koji želite da formatirate. Nemojte
da otkucate “/s”, jer želite da samo disk C: bude pogodan za podizanje sistema. Uradite ranije
opisano za sve preostale particije koje ste napravili za vrijeme procesa deljenja na particije.
Kada završite, trebalo bi da ste u stanjun da pomoću unošenja komande “DIR” posle komand-
nog prompta dobijete listing direktorijuma i uverite se da je disk formatiran kako ste želeli.
Vjerovatno ćete dobiti poruku DATOTEKA NIJE PRONADJENA (FILE NOT FOUND), ali
to je normalno. U najmanju ruku, disk je postavljen.
Ponovo podignite sistem. Ako ste kopirali sistemske datoteke, sada to možete da uradite bez
sistemske diskete. Ako niste, moraćete da ostavite sistemsku disketu u uredjaju A:. Ako koris-
tite disk C:, preptostavlja se da će se sistem normalno podići sa njega i da će pokazati prompt
C:. Ako dobijete poruku o grešci u stilu “Nije pronadjen ni jedan uredjaj za podizanje” ili
“Nema ROM Basic-a”, vjerovatno ste zaboravili da učinite primarnu particiju aktivnom.
Pokrenite opet FDISK i sredite to. Ako dobijete poruku “Nema operativnog sistema”,
vjerovatno ste zaboravili da učinite disk pogodnim za podizanje sistema. Obezbedite da
obavezno otkucate “/s” u komandi za formatiranje.
Ono što je dobro je da, vrlo često, možete da upotrebite sistemsku disketu koja nudi podršku
za CD-ROM. Kada gradim PC računar, ja nikada ne moram da se brinem o ručnom postavlja-
nju upravljačkih programa za CD-ROM u DOS-režimu. Ja koristim sistemsku disketu koja
nudi podršku za uredjaje CD-ROM. Tada, Vi samo podignete sistem sa podrškom za CD-
ROM i odmah instalirate operativni sistem. Ako imate pristup mašini koja radi pod operativ-
nim sistemom Windows, napravite sistemsku disketu i koristite je. Možete isto tako da uzme-
te sistemski disk i sa Inteneta.
7. Ako hoćete da menjate slovo za uredjaj za CD-ROM, dodajte "/L:F" na kraju reda ko-
ji se poziva na CD-ROM u datoteci AUTOEXEC.BAT. Promenite “F” u slovo koje
želite da se odnosi na uredjaj za CD-ROM.
Samo da napomenem, kao što svi znamo, za mnoge operativne sisteme firme Microsoft posto-
je “ažuriranja”. To znači da će Vas sistem pitati i proveravati da da li imate prethpodnu verzi-
ju operativnog sistema prije nego što se pristupi instalaciji novog. U nekim slučajevima, ako
imate samo ažuriranu verziju, možda će biti potrebno da instalirate više od jednog operativ-
nog sistema na mašini da biste na kraju došli do onoga koji želite. Na primjer, moja verzija
operativnog sistema Windows XP je ažuriranje. Da bih je instalirao, ja tipično prvo treba da
instaliram Windows 98. Kako i on sam predstavlja ažuriranje, ja treba prvo da pogledam gde
su mi neke stare diskete sistema Windows for Workgroups koje imam. Razlog zašto koristim
Windows 98 kao početak je u tome što možete da pokrenete njegovo uspostavljanje direktno
iz DOS-a dok, sa druge strane, Vi ne možete da pokrenete programe za uspostavljanje opera-
tivnih sistema Windows 2000 ili XP neposredno u DOS režimu. Jednom kada je Windows 98
instaliran, ja se vraćam nazad i instaliram Windows XP (ili Windows 2000, ako baš njega že-
lite), kao “novu instalaciju”, a ne kao ažuriranje (mada je sve to, u stvari, moj lični izbor). To
je opisano u tekstu koji sledi. Kada završite, možete da upotrebite ugradjeni punjač operativ-
nog sistema da izaberete pod kojim operativnim sistemom želite da podignete sistem.
1. Počnite uspotavljanje. Na pojavu DOS prompta, otkucajte "D:setup". Ako Vaš uredjaj
za CD-ROM ima slovo drugačije od D:, umjesto D otkucajte to slovo.
3. Ekran za dobrodošlicu. U ovoj fazi ćete videti grafičku spregu za Windows 95 i ekran
za dobrodošlicu. Trebalo bi da vidite kursor miša. Uverite se da Vaš miš radi. Ako ne
radi, dobro provjerite njegove veze. U principu možete da uspostavite Windows 95 i
bez miša, ali ja Vam to ne bih preporučio. Zatim pritisnite taster “Continue”.
10. Izaberite sastavne dijelove. Windows će Vas pitati koje njegove dijelove biste želeli da
instalirate. Prosto izaberite mišem one koje hoćete. Preporučujem da, u najmanju ruku,
odaberete Accessories, Communications, Multimedia i Disk Tools.
11. Konfiguracija mreže. Čak i kada nemate mrežu, Windows će poželeti da doda mrežnu
karticu. Samo prihvatite pretpostavljene vrednosti i idite dalje. To može da se sredi
kasnije.
12. ID. Tražiće Vam se Vaša mrežna identifikacija. Slobodno otkucajte bilo šta u svakom
redu, da usrećite Windows. Uvijek možete kasnije da promenite te nazive.
13. Dva puta provjerite postavljanja. Promenite svako od njih koje nije ispravno. Neki up-
ravljački programi ćer morati da se instaliraju kasnije.
14. Pokretački disk. Windows će Vas pitati da li hoćete da napravite pokretački disk.
Napravite ga, ako baš volite. To Uvijek možete da uradite i kasnije.
15. Kopiranje datoteka. Program za uspostavljanje će sada kopirati sve datoteke na čvrsti
disk Vašeg računara. To može da potraje, zavisno od brzine Vašeg sistema. Kada se
završi, izaberite "Finished".
16. Prvo podizanje. Evo nas kod prvog podizanja Windows 95. Videćete lepi plavi ekran.
Na dnu će pisati "Getting Ready To Run Windows 95 For The First Time" (Priprema-
nje da se prvi put pokrene Windows 95). Sada će malo da razmišlja i to bi moglo i da
potraje. Samo ga pustite.
17. Lozinka. Mogla bi Vam biti tražena lozinka. Samo pritisnite "Cancel".
18. Uspostavljanje hardvera. Windows će sada otkriti sve uredjaje "uključi-i-radi" i auto-
matski ih konfigurisati.
19. Vremenska zona. Ugledaćete divnu mapu sveta. Ako instalirate OSR1, možete da iza-
berete svoje mjesto na mapi i postavite vremensku zonu. U OSR2, firma Microsoft je
napravila mapu po kojoj ne može da se bira mišem (da bi bili politički korektni,
imajući u vidu granične sporove) tako da ćete zonu morati da birate ručno.
20. Dodajte štampač. pojaviće se "čarobnjak" za dodavanje štampača. Ako hoćete, možete
sada da instalirate Vaš štampač, ili da to ostavite za kasnije. Ako se odlučite za ovo
drugo, pritisnite "Cancel".
22. Provjerite postavljanja. Posle ponovnog podizanja videćete osnovni Windows 95. U
ovoj fazi, možete da provjerite nekoliko stvari da biste se uverili da je program za us-
postavljanje uradio svoj posao i da nema nikakvih problema. Desnim tasterom na mišu
izaberite "My Computer", a zatim "Properties". Onda dva puta sve provjerite. Da li je
otkrivena prava centralna procesorska jedinica? Prava količina memorije? Da li je iz-
listan ceo hardver?
23. Optimizujte operativni sistem. U ovoj fazi, Vi biste mogli da optimizujete sistem malo
od početka. Pratite postupke u sekciji o optimizaciji operativnog sistema. To obuhvata
optimizovanje Vaše datoteke za razmenu i postavljanja skrivene memorije diska, inte-
gralnih komponenata performanse koje je firma Microsoft slabo konfigurisala.
24. Instalirajte dodatne upravljačke programe. Ako ste kao većina ljudi, Vi imate dodat-
nog harvera koji još nije uspostavljen. Tu su vjerovatno Vaša video kartica, zvučna
kartica, modem itd. Instalirajte sada te upravljačke programe. Pratite postupke koji su
opisani u njihovoj dokumentaciji. Možda ćete morati ponovo da podižete sistem neko-
liko puta.
25. Izmene u poslednjem tgrenutku. Sada ponovo podignite svoju mašinu i uverite se da
svi delovi rade. Zatim promenite svoj "tapet", program za zaštitu ekrana itd. da biste
zadovoljili svoje najličnije želje. Posle toga, ZAVRŠILI STE POSAO!
1. Vaš uredjaj za CD-ROM bi već trebalo da je uspostavljen. Ako još raspolažete luksu-
zom koji se zove sistemski disk Windows 98, možete lako pokrenuti CD-ROM ako
upotrebite taj disk da podignete sistem i, kada se to od Vas zatraži, izaberete podizanje
uz podršku CD-ROM.
4. Učitaće se "čarobnjak" i predstaviti ugovor o licenci. Ako se baš čudno osećate, može-
te i da ga pročitate. U protivnom, pritisnite “I accept this Agreement.”
10. Otkucajte Vaše ime, kao i ime Vaše firme u predvidjenim prostorima.
11. Ako odaberete "Custom", izaći će okvir u kome možete da birate sastavne dijelove
operativnog sistema koje želite da budu instalirane. Samo napred, uradite to sada.
12. Pokazaće Vam se identifikacioni okvir, u kome možete da odaberete mrežni identifi-
kator Vašeg računara. Čak i ako nećete biti na mreži, dajte neko ime.
13. Postavljanja računara: ona su najverovatnije tačna. Ako nisu, izaberite CHANGE i
promenite ih tako da odgovaraju.
15. Slijedeći okvir Vas informiše da će Vam program za uspostavljanje napraviti disk za
podizanje. Ako instalirate prvi put i još Uvijek nemate sistemski disk za Windows 98,
preporučujem Vam da to uradite. Samo pratite promptove. Ako ne želite da ga napra-
vite, firma Microsoft Vas neće pustiti tako lako. Samo pritisnite NEXT. Počeće kom-
pilacija podataka. Kada iskoči okvir koji kaže da stavite fleksibilnu disketu u uredjaj
A:, samo pritisnite CANCEL i izbavićete se bez pravljenja diska za podizanje. Uh, baš
zapetljano!
16. Slijedeći okvir samo kaže da je Windows spreman za kopiranje datoteka. Pritisnite
NEXT.
17. Sada možete da se udobno zavalite u stolici, gledate male Microsoft-ove poruke kako
iskaču po ekranu a procenjeno vrijeme do kraja instalacije postaje sve manje i manje,
ili da jednostavno odete na kaficu. Odavde pa nadalje, za sve će se pobrinuti firma
Microsoft, ali ću Vas ja svejedno provesti kroz ostatak procesa.
19. Čvrsti disk će da "škljoca" nekoliko minuta dok program za uspostavljanje radi svoj
posao. Kada se plavi ekran opet pojavi, ugledaćete okvir koji kaže da se postavlja
hardver. Tu program za uspostavljanje otkriva Vaše uredjaje "uključi-i-radi" i druge
sastavne dijelove i instalira upravljačke programe za njih. Budite strpljivi. Kada se to
završi, izvršiće se ponovno pokretanje.
20. Pošto su završena postavljanja, prvo će Vam se pokazati okvir za biranje vremenske
zone i datuma. Samo napred, uradite to.
22. Kada se sistem, ovog puta, opet pokrene, ući će u Windows i to je kraj posla.
Windows će za Vas instalirati neke upravljačke programe, ali to su programi "iz zaliha" i mo-
gu biti stari. Vjerovatno je dobra ideja da uzmete najnovije upravljačke programe za ceo Vaš
hardver i ažurirate ih sami. Kada se upravljački programi instaliraju, možete da podesite video
postavljanja prema svojim potrebama, kao i da odstranite okvir "dobrodošlice", zajedno sa
onim glupim WEB menijem.
Windows 2000 je sjajan operativni sistem, ali ja preporučujem da se prvo ispita hardver pod
operativnim sistemom. Neki hardver ima probleme kada radi pod sistemom Windows 2000
ili, u najmanju ruku, onemogućena postavljanja. Ja bih preporučio držanje sistema Windows
98, sve dok ne dodjete u priliku da stvarno spojite Vaš hardver sa windows 2000.
6. Sistem će početi da se vrti i škripi, otkriva stvari i uopšte pravi buku. Posle toga će da-
ti izveštaj o nadgradnji.
7. Izveštaj o nadgradnji može da pokaže nekoliko pitanja. Vjerovatno ne bog zna šta.
Možete to da sredite kasnije.
8. Zatim Vam se daje poruka da ste spremni za instalaciju, koja može da potraje od 75 do
90 minuta i da će se sistem ponovo pokretati tri puta. Dobro, bilo kako bilo … pritisni-
te NEXT.
9. Sedite udobno i posmatrajte lepe sličice. Uradili ste sve ostalo sem još malo čekanja
do uspešnog završetka instalacije.
2. Izaberite vrstu instalacije koju želite da obavite: nadgradnju ili novu instalaciju.
Nadgradnja se preporučuje ako imate makar jedan operativni sistem na Vašoj mašini,
ali odaberite novu instalaciju zato što je postupak lakši. Ja sam naišao na probleme ka-
da sam pokušavao da nadgradim svoj operativni sistem na XP.
8. U nastavku, imaćete malu razliku u tome što će se PC računar podignuti u DOS pod-
ručju za uspostavljanje.
9. Pitaće Vas koji sistem datoteka da se koristi. Možete da ga pretvorite u NTFS sistem
datoteka, ili da koristite FAT 32 ili, što je pretpostavljen izbor, da ostavite postojeći
sistem datoteka, što Vam ja i preporučujem.
10. Pitaće Vas da izaberete u kojoj particiji da se instalira Windows XP. Najbolje je da ga
instalirate u različitoj particiji od bilo koje druge verzije Windows, jer to preporučuje
firma Microsoft. Ali, Vi ste gazda, pa odlučite sami.
11. Jednom kada su svi ovi koraci završeni, možete da se odmorite i posmatrate kako
sistem kopira sve potrebne datoteke i završava posao.
Evo, sada imate PC računar koji ste sami napravili i koji radi sa novim instaliranim operativ-
nim sistemom. Sjajan posao! Sada ste spremni da podesite PC računar onako kako Vam naj-
bolje odgovara. To će obuhvatiti instaliranje bilo kakvog dodatnog hardvera i softvera, prepo-
dešavanje bilo kog pretpostavljenog izbora za Windows koji Vam se ne svidja i nadgradnju
upravljačkih programa. Ako ste instalirali stariju verziju Windows, mogli biste poželeti ažuri-
ranje za Windows da biste nadgradili neke od sastavnih dijelova njegovog jezgra i osnove kao
što je Internet Explorer. Definitivno Vam treba instalirani modem (ako to već niste uradili) i
veza Vašeg PC računara sa Internetom. To Vam je osnovni način za ažuriranje softvera i izu-
zetno je važan.
Sve ostalo prepuštam Vama. Nadam se da Vam je ovo uputstvo bilo korisno i siguran sam da
ćete, bar što se njegove dužine tiče, moći da se saglasite da je bilo obimno i sa potrebnom du-
binom. Uživajte u Vašem novom PC računaru!
VJEŽBA: SKLAPANJE RAČUNARA
Rad na vježbi:
Rad na vježbi:
BIOS
Za pokretanje menija BIOS postave potrebno je pritisnuti tipku <DEL> (ili neku
drugu) nakon POST-a, a prije učitavanja OS-a.
BIOS obično prikaže poruku:
Press DEL (ili neku drugu tipku) to enter SETUP.
Što je CMOS?
Što je POST?
BIOS nadogradnja
Prije nadogradnje
Treba sačuvati kopiju originala BIOS-a matične ploče na boot disketi u slučaju da
kasnije treba reinstalirati BIOS.
Proces nadogradnje:
Posjetiti web stranicu proizvođača matične ploče i skinuti zadnju verziju BIOS-a
(*.bin) i programa za nadogradnju (AWDFLASH.EXE).
Kreirati boot disketu. Tada kopirati BIOS datoteku i program za nadogradnju na tu
disketu.
Umetnuti disketu u FDD i ponovno podići sustav s nje.
Utipkati "awdflash *.bin /sn/py/cc" i pritisnuti <Enter> za pokretanje programa za
nadogradnju (/sn – nije originalan BIOS nego nadogradnja, /py – programiranje flash
memorije, /cc – obriši podatke u CMOS-u i automatski ih obnovi nakon nadogradnje).
Pritisnite tipku <F1> ili <F10> za resetiranje vašeg sustava. Upozorenje! Ako se
pojavi poruka "Write Fail", potrebno je ponoviti postupak. Ne smije se resetirati ili
ugasiti računalo jer postoji mogućnost da se neće moći više boot-ati.
Kod podizanja sustava pojavit će se poruka "CMOS checksum error-Default loaded",
pa će trebati ući u meni BIOS postave (tipka <DEL>) i učitati standardnu postavu
("LOAD SETUP DEFAULTS"), te ju spremiti.
Poboljšava performanse sustava ili postavlja osobine sustava prema vašim prioritetima:
Virus Warning – Enabled – prikazuje poruku upozorenja ako se pokuša pristupiti boot
sektoru ili particijskoj tablici HDD-a kod podizanja sustava;
CPU Internal Cache/External Cache – omogućen ili onemogućen cache CPU-a;
CPU L2 Cache ECC Checking – ubrzanje testiranja memorije;
Processor Number Feature – prikaz serijskog broja procesora kod podizanja;
Quick Power On Self Test – smanjenje vremena potrebnog za POST;
First/Second/Third/Other Boot Device – slijed uređaja s kojih se pokušava učitati OS;
Swap Floppy Drive – disketne jedinice A i B mogu mijenjati status;
Boot Up Floppy Seek – kod POST-a BIOS provjerava broj traka diskete;
Boot Up NumLock Status – Numlock uključen ili isključen kod podizanja;
Gate A20 Option – način na koji se adresira memorija iznad 1MB;
Typematic Rate Setting – omogućava/onemogućava Typematic Rate i Typematic
Delay;
Typematic Rate (Chars/Sec) – odabir mjere automatskog ponavljanja znaka kad se
drži pritisnuta tipka;
Typematic Delay (Msec) – vremenski interval prikazivanja prvog i drugog znaka;
Security Option – ako je postavljena zaporka odabire se kad je ona potrebna, kod
podizanja sustava ili prilikom ulaska u BIOS postavu;
OS Select For DRAM > 64MB – samo ako se pokreće OS/2 s više od 64MB RAM-a;
Video BIOS Shadow – video BIOS se kopira u Shadow RAM zbog poboljšanja
performansi;
C8000-CBFFF to DC000-DFFFF Shadow – ove opcije služe za kopiranje firmware-a
iz drugih ROM-ova kartica za proširenje u sistemski RAM.
ADVANCED CHIPSET FEATURES
INTEGRATED PERIPHERIALS
PNP/PCI CONFIGURATION
FREQUENCY/VOLTAGE CONTROL
Rad na vježbi: