Professional Documents
Culture Documents
Žigmund
Žigmund
kralja od 1387. godine, rimsko-njemačkog cara od 1411.godine, češkog kralja od 1419. godine.
Sina češkoga kralja i rimsko-njemačkoga cara Karla IV. i Elizabete Pomeranske te posljednjeg
potomka dinastije Luksemburgovaca.
Molim Vas, ukratko opišite tijek svoje vladavine nakon stupanja na vlast:
Nakon što sam 1387. godine bio okrunjen za hrvatsko-ugarskoga kralja te zavladao Hrvatskom i
Dalmacijom, suprotstavio sam se bosanskome kralju Tvrtku I. Kotromaniću zbog njegovog
napada na dijelove hrvatskih zemalja, a nakon njegove smrti ušao sam u dugotrajan sukob s
kandidatom za hrvatsko-ugarsko prijestolje Ladislavom Napuljskim. Tada sam, 1394. godine u
Bitki kraj Dobora, zaustavio otpor hrvatskog i ugarskog plemstva, a nedugo zatim je i bosanski
kralj Stjepan Dabiša priznao moju vlast te se odrekao presezanja na Hrvatsku i Dalmaciju. 1396.
godine krenuo sam u rat protiv Osmanlija, gdje je u bitki kraj Nikopolja moja vojska bila
poražena. Time je moj položaj u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu znatno smanjen, dok je ojačao
utjecaj Ladislava Napuljskoga, kojeg je Stjepan II. Lacković iste godine proglasio kraljem.
Što imate reći na crkveni koncil u Konstanzu koji je na kraju postao uzrok husitskih ratova?
Ja sam inicirao sazivanje crkvenoga koncila u Konstanzu u trajanju od 1412. do 1423. godine,
kako bi se zaustavio Veliki zapadni raskol u Katoličkoj crkvi. Nisam se protivio spaljivanju Jana
Husa 1415. godine, iako sam mu zajamčio siguran povratak u Češku. Time je došlo do husitskih
ratova u Češkoj. U Njemačkoj je došlo do osnutka Saveza iz Bingena, koji me oslobađao vodstva
nad Njemačkom i husitskim ratovima koji su trajali do kraja moga života od 1419. do 1436.
godine.