Danas u našoj emisiji imamo posebnog gosta: Žigmunda Luksemburškog, hrvatsko-ugarskog

kralja od 1387. godine, rimsko-njemačkog cara od 1411.godine, češkog kralja od 1419. godine.
Sina češkoga kralja i rimsko-njemačkoga cara Karla IV. i Elizabete Pomeranske te posljednjeg
potomka dinastije Luksemburgovaca.

Kako ste došli do titule hrvatsko-ugarskog kralja?

Titulu hrvatsko-ugarskog kralja sam postigao 1387. godine udajom za Mariju, kćerku Elizabete
Kotromanić i Ludovika I. Anžuvinca koja ga je naslijedila zato što nije imao muškog nasljednika.

Molim Vas, ukratko opišite tijek svoje vladavine nakon stupanja na vlast:
Nakon što sam 1387. godine bio okrunjen za hrvatsko-ugarskoga kralja te zavladao Hrvatskom i
Dalmacijom, suprotstavio sam se bosanskome kralju Tvrtku I. Kotromaniću zbog njegovog
napada na dijelove hrvatskih zemalja, a nakon njegove smrti ušao sam u dugotrajan sukob s
kandidatom za hrvatsko-ugarsko prijestolje Ladislavom Napuljskim. Tada sam, 1394. godine u
Bitki kraj Dobora, zaustavio otpor hrvatskog i ugarskog plemstva, a nedugo zatim je i bosanski
kralj Stjepan Dabiša priznao moju vlast te se odrekao presezanja na Hrvatsku i Dalmaciju. 1396.
godine krenuo sam u rat protiv Osmanlija, gdje je u bitki kraj Nikopolja moja vojska bila
poražena. Time je moj položaj u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu znatno smanjen, dok je ojačao
utjecaj Ladislava Napuljskoga, kojeg je Stjepan II. Lacković iste godine proglasio kraljem.

Recite mi nešto o saboru u Križevcima:

Nakon krunidbe Ladislava Napuljskog, odlučio sam u veljači 1397. godine u Križevcima sazvati
sabor, na kojem je ubijen Stjepan II. Lacković te se zbog njegove smrti sabor naziva krvavim
saborom križevačkim. Tim pokretom sam izazvao novu pobunu plemstva, bosanskih i ugarskih
velikaša koji su me zatočili te nedugo zatim pustili, nakon čega su slijedile moje zaruke sa
Barbarom Celjskom.

Kako je došlo do sloma protudvorskog pokreta te koje su njegove posljedice?

Do sloma protudvorskog pokreta je došlo ponovnim jačanjem Ladislava Napuljskoga i njegovom
krunidbom za hrvatsko-ugarskoga kralja u Zadru, nakon čega sam izgubio vlast nad cijelom
južnom Hrvatskom i svim dalmatinskim gradovima osim Dubrovnika. Nakon toga sam pokrenuo
niz ratova, kao što je napad na Bosnu te Bitka kraj Dobora 1408. godine gdje sam zarobio
bosanskoga kralja Tvrtka II. Kotromanića i većinu bosanskih velikaša koje sam ubio. Time sam
slomio protudvorski pokret hrvatskih i bosanskih velikaša, te vratio Hrvatsku i Dalmaciju pod
svoju vlast. No na moju žalost, ubrzo je Ladislav Napuljski, sin Karla Dračkoga prodao Zadar i sva
prava na Dalmaciju Mlečanima 1409. godine za 100 000 dukata.

Što je uslijedilo nakon te prodaje Zadra i Dalmacije Mlečanima?

Pa odlučio sam pokrenuti pohode protiv Mlečana u sjevernoj Italiji koji su trajali od 1412. do
1423. godine, no oni su nažalost bili neuspješni. Također sam dosta bio zaokupljen
vanjskopolitičkim pitanjima u vrijeme kada me nije bilo u Hrvatskoj i Ugarskoj.

Što imate reći na crkveni koncil u Konstanzu koji je na kraju postao uzrok husitskih ratova?
Ja sam inicirao sazivanje crkvenoga koncila u Konstanzu u trajanju od 1412. do 1423. godine,
kako bi se zaustavio Veliki zapadni raskol u Katoličkoj crkvi. Nisam se protivio spaljivanju Jana
Husa 1415. godine, iako sam mu zajamčio siguran povratak u Češku. Time je došlo do husitskih
ratova u Češkoj. U Njemačkoj je došlo do osnutka Saveza iz Bingena, koji me oslobađao vodstva
nad Njemačkom i husitskim ratovima koji su trajali do kraja moga života od 1419. do 1436.
godine.

Poštovani gospodine Luksemburški hvala Vam na sudjelovanju u našoj emisiji i pojašnjavanju

događaja vezanih za vašu vladavinu. Hvala Vama.