Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Odjel za Biologiju
Cara Hadrijana 8/A, 31000 Osijek
www.biologija.unios.hr

Predavanja iz ekologije ivotinja (8. predavanje)

IVOTNA ZAJEDNICA
(BIOCENOZA)

prof. dr.sc. Stjepan Krmar &

doc.dr.sc. Davorka K. Hackenberger
Dodani novi sadraji 14.01.2015.
 Osnovne karakteristike ivotne zajednice (Ricklefs & Miller 2000):

a) biocenoza je uvijek odreena kombinacija razliitih biljnih i

ivotinjskih populacija koja se uspostavlja i odrava pod danim
ekolokim uvjetima biotopa
b) biocenoza nije jednostavan skup odreenih biljnih i ivotinjskih
vrsta, ve predstavlja integrirani funkcionalni sustav
c) biocenoza ima svoju strukturu (kvalitativni sastav, prostorni i
vremenski raspored vrsta)
d) biocenoza je dinamiki sustav
e) biocenoza se razvija i odrava kao dinamiki sustav jer je
sposobna da regulira vlastite unutarnje procese i promjene
 Biocenoza pustinje Kara-Kum (Turkmenistan) - pjeana pustinja
Klimatski uvjeti: godinja variranja temperature su 68C, maksimalna srpanj
(45C), minimalna sijeanj -23C; prisutna su i dnevna variranja temperature u
podne iznosi 42C, u noi 4,5C, godinji vodeni talozi iznose 75-175mm,
temperatura povrine tla je 64C.
 Vegetacija: kserofiti, trave (Carex physodes, Poa bulbosa, Aristida pennata,
Bromus tectorum), grmolike biljke (Salsola
arbuscula, Astragalus confirmans, Gamanthus
gemocarpus).
Aristida pennata
Bromus tectorum

Salsola arbuscula
Poa bulbosa
ivotinjski svijet: kraljenjaci, guteri (Agama sanguinolenta, Teratoscincus
Agama sanguinolenta scincus, Varanus griseus),
zmije (Zamenis karelini, Eryx tataricus)

Eryx tataricus

Varanus griseus

Teratoscincus scincus
Neophron percnopterus ptice (Corvus corax umbrinus, Buteo ferox,
Oenanthe isabelina, Sylvia nana,
Hirundo rustica, Upupa epops,
Merops persicus, Neophron
percnopterus, Passer roseus,
Emberiza luteola),
sisavci (Lepus tolai, Vulpes caragana).
Merops persicus
Oenanthe isabelina Upupa epops

Vulpes caragana

Lepus tolai

Prilagodbe ivotu u pustinji: biljke - redukcija listova, horizontalno

razvijen korjenov sustav, ivotinje - koriste vodu sadranu u
hrani, suhi ekskret, ronate ploice, hitinski pokrov.
 Struktura zajednice

- Zajednice su asocijacije populacija ije su znaajke rezultat fizikih

imbenika okolia kao i interakcija izmeu populacija. Konani
izgled zajednica odreen je evolucijskom povijeu vrsta koje ulaze
u sastav zajednice.

- Struktura zajednice ukljuuje njen izgled (kvantitativni i kvalitativni),

te njenu dinamiku koja se ogleda kroz interakcije izmeu populacija
(hranidbene interakcije itd.).

- Kvalitativni sastav podrazumijeva popis vrsta koje sadri zajednica,

te predstavlja prvi elementarni opis zajednice .

- Kvantitativni sastav podrazumijeva brojnost vrsta koje sadri

zajednica.
1. Kvalitativni sastav
Biocenoza umjerenih podruja (Srednja Europa):

Bukova uma 11.000 biljnih i ivotinjskih vrsta,

sisavci: 27 vrsta,
ptice 70 vrsta,
gmazovi i vodozemci 12 vrsta,
kukci 5300 vrsta,
puevi 70 vrsta,
praivotinje 380 vrsta,
biljne vrste 4000.

Indija 30.000 vrsta kukaca

tropske rijeke Ganges, Brahmaputra 170 vrsta riba

Island 437 vrsta kukaca

rijeke Sjeverne Amerike 23 vrste riba
 Ako su ivotni uvjeti biotopa jednolini, nisu raznovrsni =
biocenoza je siromana vrstama (pustinja, arktika podruja).
Broj vrsta u ivotnoj zajednici odreen je: fizikim imbenicima
biotopa, povijesnim, topografskim, klimatskim i biotikim
(kompeticija).

topografski, povijesni imbenici: Dunavski sliv nastanjuju som,

tuka, smu, deverika ali ne i vode Dinarskog kra.
tekunica (Citellus citellus) nastanjuje lijevu obalu Save, ali ne
i desnu obalu Save (prepreka je rijeka Sava).
slijepa (Spalax leucodon) nastanjuje stanita u Vojvodini prepreka je
rijeka Dunav, te je radi toga nema u Hrvatskoj.

vrabac (Passer domesticus) nastanjuje zapadni dio Nove Kaledonije,

ali ne i Istoni dio (prepreka su visoki planinski masivi).
 Primjeri voljnog i nevoljnog prenoenja organskih vrsta:
a) Sturnus vulgaris (Europa) - USA, Kanada
b) Ondatra zibetica (USA) - eka (1905.)
c) Lymantria dispar (Europa) - USA
d) Pyrausta nubialis (Europa) -USA (1916.)
e) Hyphantria cunea (USA) - Maarska (1940.)
a) b) c)

d) e)
 Primjeri aktivnog rasprostranjenja organskih vrsta:
a) Dryobates syriacus s Balkana u Srednju Europu
b) Stroptopelia decaocto s Balkana u Englesku
c) Colias erate iz Istone Europe u Srednju Europu

Nezasiene ivotne zajednice.

 2. Strukturne odlike
Brojnost (abundancija) je kvantitativna zastupljenost pojedinih
vrsta, vana je u odreivanju raznolikosti zajednice.
a1
Dominantnost D1 n

D1 - dominantnost vrste broj 1 a

i 1
i

a1 broj jedinki vrste broj 1 na jednom lokalitetu

n
i=1 ai - ukupni broj jedinki na jednom lokalitetu svih vrsta

vrste s dominantnosti > 10 - eudominantne

vrste s dominantnosti 5 - 10 - dominantne
vrste s dominantnosti 2 - 5 - subdominantne
vrste s dominantnosti 1 - 2 - recendentne
vrste s dominantnosti < 1 - subrecendentne
najdominantnije vrste su edifikatori (graditelji
biocenoze), (Durbei, 1988).
Abundancija i dominantnost su uvjetne vrijednosti i neprekidno
variraju u funkciji vremena
 Konstantnost (stalnost) je stupanj s kojim se jedna vrsta susree u
odreenom tipu zajednice (Durbei, 1988).
ua1
Ca1 n
100
u
i 1
i

Ca1 - konstantnost vrste a1

ua1 - broj uzoraka u kojima se pojavljuje vrsta a 1 na
jednom stanitu
n
i=1 ui - ukupni broj uzoraka

eukonstantne vrste 75-100% uzoraka

konstantne vrste 50-75% uzoraka
akcesorne vrste 25-50% uzoraka
akcidentalne vrste 0-25% uzoraka
- vrste kod kojih je stalnost vrlo mala nazivaju se sluajnim vrstama, dok
se one sa velikom stalnou nazivaju konstantnim vrstama ili
karakteristinim vrstama. Broj karakteristinih vrsta u zajednici je
mali.
 Frekventnost (estoa) - % stupanj javljanja iste vrste u pojedinim
probnim povrinama jednog istog biotopa.
Vezanost - biljnih i ivotinjskih vrsta za odreeni tip biocenoze
Tetrao urogallus, Loxia curvirostra vezane su za ume
etinjae.
Picus viridis za listopadne ume, Coturnix coturnix za
itna polja.
3. Disperzija i ivotni kompleksi
Neravnomjerni i skupni raspored najei je u prirodnim
populacijama.
Tip disperzije vrsta je heterogen.

ivotni kompleksi
- Trupla uginulih ivotinja: bakterije, kukci (muhe: Calliphora, Lucilia;
kornjai: Necrophorus; oblii: Rhabditis).
izmet: govea balega - kukci (muhe: Sarcophaga, Musca;
kornjai: Geotrupes, Aphodius); miceliji gljiva (Pilobolus,
Coprinus); dvojenoge (Diplopoda ) koprofagi.
gnijezda, duplje za stanovanje ptica, sisavaca i kukaca
(ravnomjerna temperatura, visoka vlanost, nedostatak svjetlosti),
ektoparaziti (buhe, krpelji, stjenice), saprofagni kukci - nidikola.
naselje ispod kamenja - visoka vlanost, nedostatak svjetlosti
(stonoge, pauci, kornjai, puevi) (Stankovi 1961).
 sruena stabla u umi, panjevi: ivotni prostor za kukce
lie biljaka: za ishranu, stvaranje iarki (gusjenice mnogih leptira,
kornjai, opnokrilci)
cvatovi biljaka: opraivanje (kukci)
umska prostirka od opalog lia: za ishranu (maloetinai,
dvojenoge, sitni lankonoci, beskrilni kukci, oblii, bakterije, gljive)

4. Stratifikacija

Prostorni gradijent pojedinih vrsta i njihovih ivotnih kompleksa u

vertikalnom pravcu:

Neosvijetljeni - ispod zemlje (kopnene zajednice), na veim dubinama

(vodene zajednice) karakterizira ih izostanak primarnih producenata

Osvijetljeni sloj - karakteriziraju autotrofni lanovi zajednice (primarni

producenti)
 Analiza vertikalne stratifikacije na primjeru hrastove ume:
1. sloj krune visokog drvea (hrast)
2. sloj krune nieg drvea (grab)
3. sloj visokog grmlja (glog )
4. sloj nieg grmlja (svib)
5. sloj viih zeljastih biljaka
6. sloj niih zeljastih biljaka
7. sloj mahovina i umske prostirke
8. sloj korijena zeljastih biljaka
9. sloj korijena grmolikih biljaka
10. sloj korijena hrasta

- Slojeviti raspored biljnih vrsta

Svaki sloj ima mikroklimu, koja omoguuje maksimalno koritenje
umskog prostora u pogledu svjetlosti, temperature, vlanosti,
hranjivih soli, vode, ekolokih nia, zaklona, ishrane.
 Vertikalni raspored umskih vrsta ptica u vrijeme gnijeenja u
hrastovoj umi:
 Vertikalni raspored u hrastovoj umi u pogledu ishrane i zaklona:
1. ivotinjsko naselje sloja kronje ine biljojedni kukci.
2. ivotinjsko naselje stabala ine dendrobionti: kukci
(Cerambycidae, Buprestidae), ptice (Dendrocopus major, Parus
major).

3. ivotinjsko naselje duplji u stablu ine: ptice rodova

(Dendrocopus, Parus, Picus, i vrsta Upupa epops, Columba oenas).
 Vodene zajednice :
slojeviti raspored: (jezero) - vertikalni, (rijeke) - horizontalni
karakterizira ih gradijent: svjetlosti, temperature, otopljenih soli,
plinova O2, CO2

Temperatura i
cirkulacija vode jezera
umjerenog pojasa
tijekom godine
(Kerovec 1988).
 Prema intenzitetu produkcije jezera dijelimo na: oligotrofna slabo
produktivna, mezotrofna produktivna, eutrofna vrlo produktivna,
distrofna odumirajua ili movare
Shema vrlo produktivnog eutrofnog jezera (Kerovec, 1988).
 Prikaz jezerskih ivotnih zajednica:

a) zona slobodne vode (limnion, pelagijal), eufotiki (trofogeni sloj)

i afotiki (trofolitiki sloj)

b) zona dna jezera (bental, pedon) ije ivotne zajednice ine

bentos
- litoralna zona do 30 m dubine (Kerovec 1988).
- priobalni pojas trstike i aa (Phragmites i Carex).
b) pojas plivajue vegetacije (Nuphar luteum i Nymphea alba)
c) pojas podvodne (submerzne) vegetacije, 3-7m dubine (Helodea
canadensis, Myriophyllum sp.).

d) pojas kompaktnih livada viestaninih algi-paroina (Chara,

Nitella) od 7m pa nadalje.
 U litoralu se stvaraju: zajednice na kamenom, pjeanom i muljevitom
dnu
zajednice na kamenitom dnu (sjedilaki, polusjedilaki i pokretni oblici):
liinke tulara mahovnjaci (Bryozoa) pijavice (Hirudinea)
(Trichoptera)

puevi (Gastropoda)

Liinke dvokrilaca
(Diptera)

virnjaci (Turbellaria)
 zajednice na pjeanom dnu:
liinke trzalaca (Chironomidae)
maloetinai (Oligochaeta): koljkai (Bivalvia):
Tubifex
Anodonta

Limnodrilus
trepetljikai (Ciliata)
Unio

liinke vodencvjetova kolnjaci (Rotatoria)

(Ephemeroptera)
 zajednice muljevitog dna:
koljkai (Bivalvia):
Tubifex
Anodonta

puevi (Gastropoda)
Unio
 Sublitoralna zona od 30 do 180 m dubine, ona je bez svjetla, prisutni su konzumenti (ivotinje), reducenti (bakterije), (Kerovec 1988).

na dnu se nalaze zajednice sline kao na muljevitom dnu litoralne zone s liinkama trzalaca, maloetinai, spuve, rakuci (Amphipoda).

Profundal je prostor ispod 180 m dubine

dno se sastoji od finog mulja, stalna niska temperatura, visok tlak, malo kisika i puno ugljik dioksida
nalazimo zajednice maloetinaa, pueva, rakuaca (Kerovec 1988).
 oceani i mora: - neritiko podruje i oceansko podruje
a) eufotina zona 500-600 m dubine (osvijetljeni dio)
b) afotina zona (neosvijetljeni dio), (Glava 1999).
- bental je podruje morskog dna: a) litoral do 200 m
b) batijal 200 - 3000 m
c) abisal 3000 - 6000 m
d) hadal ispod 6000 m

- pelagijal je morska puina, pojas otvorenog mora:

a) epipelagijal
b) batipelagijal
c) abisopelagijal
d) hadopelagijal

- kratkovalne zrake plavog spektra od 460 do 480 nm prodiru do 150m

dubine a dugovalne od 10 do 20m.
- planktonom, organskim i mineralnim tvarima bogate vode poprimaju
radi jae apsorpcije Sunevih zraka plavog spektra zelenu boju.
- planktonom siromana kao npr. Jadransko more poprima plavu boju.
Geomorfoloka, hidrografska,
ekoloka ralamba morskog
prostora (Glava 1999).
 Ekoton i koncept rubnog efekta
- ekoton predstavlja prijelaz izmeu dvije ili vie razliitih zajednica
(uma-livada, livada-movara), moe imati znatnu duinu ali je
irina puno manja od okolnih zajednica.
- zajednice sadre puno organizama, a i organizme koji su
karakteristini samo za ekoton, esto su broj vrsta i njihove gustoe
vee u ekotonu nego u okolnim zajednicama
- porast raznolikosti i gustoe na spojevima zajednica naziva se i
rubni efekt
- ekotoni se javljaju tamo gdje je ispunjen jedan od dva uvjeta:
a) ako se fiziki okoli mijenja drastino (prijelaz iz terestrine u
akvatinu zajednicu, izmeu sjeverno i juno eksponirane padine,
izmeu razliitih tipova tala).
b) ako jedna vrsta toliko dominira u okoliu da bitno mijenja
ekoloke imbenike kojima su druge vrste izloene, pa granica
njenog areala postaje i granica rasprostranjenosti ovih vrsta.
- ako je ekoton uzak neka stanita i vrste mogu se nai samo u
pojasu preklapanja.
- u pojasu tranzicije esto se nalazi zajednica sa dodatnim
karakteristikama kojih nema u susjednim zajednicama.
- ekotonalne zajednice sadre organizme iz preklapajuih zajednica i
svoje, te su radi toga raznolikost i gustoa vei (rubni efekt).
- nekim vrstama za dovretak ivotnog ciklusa neophodne su dvije
bliske zajednice s razliitom strukturom.
- rubne vrste: su organizmi koji se javljaju u ekotonima primarno ili u
najveoj gustoi ili najvei dio vremena provode ovdje, te se
nazivaju rubnim vrstama.
- rubni efekt se najee javlja kod ptica i lovne divljai (srna, jelen,
divlji zec), (Krpo-etkovi 2011).
Literatura:
Durbei P. (1988) Upoznavanje i istraivanje kopnenih lankonoaca.
Hrvatsko ekoloko drutvo, Zagreb 77 pp.
Glava V. (1999) Uvod u globalnu ekologiju. Duzpo-Hrvatske ume, Zagreb 211
pp.
Kerovec M. (1988) Ekologija kopnenih voda. Hrvatsko ekoloko drutvo,
Zagreb 75 pp.
Krpo-etkovi J (2011) Ekologija ivotinja. Bioloki fakultet. Univerzitet u
Beogradu, 265 pp.
Ricklefs R. E. & G. L. Miller (2000) Ecology 4th edition by W.H. Freeman and
Company, New York 823 pp.
Stankovi S. (1961) Ekologija ivotinja. Zavod za izdavanje udbenika,
Beograd 420 pp.
http://www.enm.bris.ac.uk/teaching/projects/2003-04/tu0381
http://www.hlasek.com
http://www.kolkatabirds.com
http://www.rusbiophoto.com
www.ittiofauna.org
www.guantum-conservation.org
www.csdl.tamu.edu/Flora/imaxxpoa.htm
www.sazp.sk
www.insecta.ufv.br
www.cladocera.de
www.wildlife.com
www.warrenphotographic.co.uk
www.tagzania.com
www.biopix.cu
www.infokz.com
www.kingsnake.com
www.povodok.ru
www.filin.vn.ua
www.danny.oz.au
www.members.lycos.nl
www.pbase.com
www.microscopy-uk.org.uk
www.dkimages.com
www.bioweb.uwlax.edu
www.ucf.tekkom.net
www.ecology.org
www.oceanlight.com