Prof.dr.

Sadik Bahtić
 PREDUZEĆE
U ovom bloku upoznat ću vas detaljnije o:
 preduzeću-pojmu preduzeća,
 šta je to zapravo preduzeće,
 čime se ono bavi,
 ko može da osnuje preduzeće,
 kakva preduzeća postoje,
 šta je potrebno da bi se osnovalo jedno
preduzeće?
Privreda ne može da postoji bez preduzeća.
 PREDUZEĆE
Preduzeća su nastala kada su
domaćinstva prestala da budu samodovoljna i
kada su počela da proizvode za drugog,
odnosno za razmjenu.
Preduzeća nastaju sa pojavom tržišne
privrede, kada su domaćinstva počela da se
specijalizuju za jednu vrstu proizvodnje i da
svoje proizvode razmjenjuju na tržištu.
 PREDUZEĆE
Preduzeće se osniva radi stjecanja
dobiti a i cilj svakog preduzeća je ostvariti
dobit (PROFIT).
 Kada odlučuju o proizvodnji i
ponudi, preduzeća nastoje da svoje
proizvode ( usluge ) prodaju po takvim
cijenama, kako bi pokrili cijene koštanja i
ostvarili određeni iznos dobiti odnosno
profita.
 PREDUZEĆE
Osnovne karakteristike preduzeća su:
 Preduzeća imaju svoju ekonomiju,
 Ekonomiju ostvaruju u okruženju,
 Preduzeće je složen, dinamički, ekonom. sistem,
 Preduzeće je poslovno – finansijski entitet te se
kao takav rukovodi, prije svega, poslovno-
finansijskim ciljevima,
 Procesima i pojavama u preduzeću upravlja
kompetentan menadžment.
 PREDUZEĆE
Od brojnih definicija preduzeća
najadekvatnija bi bila ova:
 Preduzeće je
samostalna,ekonomska,tehnička,tržišno-
finansijska i društvena cjelina u privatnom i
javnom vlasništvu,koja proizvodi dobra ili usluge
za potrebe tržišta,uz korištenje ljudskih i
materijalnih resursa, snoseći pritom poslovni
rizik,a u cilju maksimiziranja dobiti i drugih
ekonomskih i društvenih ciljeva.
 PREDUZEĆE
 Preduzeće predstavlja najefikasniji
oblik organizacije privredne aktivnosti i
zato je preduzeće osnovna institucija svake
tržišne privrede.
 Preduzeće je samostalna
organizacija ekonomskih resursa u kojoj
se uloženi resursi transformišu u rezultate
i stvara vrijednost sa ciljem da se ostvari
profit.
 PREDUZEĆE
Samostalnost preduzeća znači da
vlasnik/menadžer samostalno
donosi odluke:
 Koje proizvode proizvoditi (Šta?),
 Kako proizvoditi (Kako?),
 Kako raspoređivati ostvarene rezultate
(Za koga?).
 ŽIVOTNI CIKLUS PREDUZEĆA
 Svako preduzeće funkcioniše kao živ
organizam.
 Ono se rađa i razvija, uči i raste, prolazi kroz
razne faze i izazove.
 Za razliku od ljudskog organizma, na
konačni ishod tog procesa se može uticati.
 To nam potvrđuju velike svjetske firme
koje su uveliko nadživjele svoje osnivače i
egsistiraju vjekovima.
 ŽIVOTNI CIKLUS PREDUZEĆA
Životni ciklus preduzeća ima ukupno
(7) sedam faza:
 1. faza ideje,
 2. faza početka,
 3. faza rasta,
 4. faza stabilizacije,
 5. faza širenja,
 6. faza zrelosti i
 7. faza izlaza.
 ŽIVOTNI CIKLUS PREDUZEĆA
1. FAZA IDEJE – ova faza je značajna jer u njoj
osmišljavamo kojim biznisom ćemo se bavit,
istražujemo tržište i oučavamo mogućnosti za
uspjeh.
2. FAZA POČETKA – obično karakteriše aspekt
„početne sreće“ u toj fazi mora se bit izuzetno
pažljiv.
3. FAZA RASTA – povećava se broj kupaca, ali i
troškovi. Primjetili su nas i konkurenti, počinje
ozbiljna tržišna borba.
 ŽIVOTNI CIKLUS PREDUZEĆA
4. FAZA STABILIZACIJE – ovo je faza da se
razmisli, šta ćemo i kako dalje, odnosno da se
razmisli o daljem razvoju firme.
5. FAZA ŠIRENJA – u ovoj fazi širimo se na ostala
tržišta
6. FAZA ZRELOSTI – u ovoj fazi bilježimo
opadajući trend, konkurencija nas prestiže,
postajemo sve slabiji da se borimo sa konkur.
7. FAZA IZLAZA – zadnja faza u eri preduzeća,
preduzeće prestaje sa djelatnošću, izlazi sa
tržišta.
 CILJEVI PREDUZEĆA
Ciljevi preduzeća treba da odraze
interese:
1. potrošača,
2. države,
3. vlasnika preduzeća,
4. menadžera i
5. zaposlenih.
 VRSTE I PODJELA PREDUZEĆA
Svako preduzeće ima niz
specifičnosti,zato se podjela može
izvršiti na više načina:
1. Prema djelatnosti,
2. Prema veličini,
3. Prema pravnom obliku,
4. Prema vlasništvu,
5. Ostale podjele.
 PODJELA PREDUZEĆA
1.Podjela preduzeća prema
djelatnosti:
1.Proizvodna,
2.Trgovinska,
3.Uslužna,
4.Finansijska i druga.
 PODJELA PREDUZEĆA
2. Podjela preduzeća prema veličini:

1. Mala,
2. Srednja i
3. Velika.
 PODJELA PREDUZEĆA
3. Podjela preduzeća prema
pravnom obliku:
1. Inokosno preduzeće-preduzetnik,
2. Društva lica,
3. Društva kapitala,
4. Zadruge,
5. Djelovi inostranih društava (preduzeća
 PODJELA PREDUZEĆA
4. Podjela preduzeća prema
vlasništvu:
1. Privatna,
2. Državna-javna,
3. Mješovita,
4. Društvena.
 PROIZVODNA PREDUZEĆA
Proizvodna preduzeća su preduzeća
koja se bave određenim proizvodnim procesom u
cilju dobivanja proizvoda.
Vrste proizvodnih preduzeća su:
1. Industrijska preduzeća,
2. Rudarska preduzeća,
3. Poljoprivredna preduzeća,
4. Građevinska preduzeća,
5. Prehrambena itd.
 RUDARSKA PREDUZEĆA
Rudarska preduzeća
Rudarska preduzeća se bave
ekspolotacijom rudnog bogatstva iz
zemlje (uglja, nafte, željezne rude,
bakra, cinka, soli itd.).
Pored istraživanja i vađenja rude iz
zemlje rudarska preduzeća
oplemenjavaju dobivene sirovine tj.
POLJOPRIVREDNA PREDUZEĆA
Poljoprivredna preduzeća
Bave se određenom poljoprivrednom
proizvodnjom a javljaju se u obliku
slijedećih grana:
1. ratarstvo,
2. stočarstvo,
3. vočarstvo,
4. prerada poljoprivrednih proizvoda itd.
 GRAĐEVINSKA PREDUZEĆA
Građevinska preduzeća
 Bave se proizvodnjom, gradnjom
građevinskih objekata za privredne
svrhe ili za potrebe društvenog
standarda (stambene zgrade, škole,
bolnice i sl.).
 TRGOVINSKA PREDUZEĆA
TRGOVAČKA PREDUZEĆA
Trgovačko preduzeće je
samostalna, privredna, tehnička i
društvena cjelina u vlasništvu određenih
subjekata, koja proizvodi proizvode ili
usluge za potrebe tržišta, koristeći se
odgovarajućim resursima, i snoseći
poslovni rizik, radi ostvarivanja dobiti i
drugih ekonomskih i društvenih ciljeva.
 USLUŽNA PREDUZEĆA
USLUŽNA PREDUZEĆA
 Ova preduzeća se formiraju i
funkcionišu u tercijalnom sektoru-sektoru
usluga.
 Uslužno preduzeće obavlja svoju
djelatnost pružajući usluge kroz
proces transformacije ulaganja u rezultate,
odnosno pružanje usluga svojim
klijentima.
 FINANSIJSKA PREDUZEĆA
FINANSIJSKA PREDUZEĆA
 Finansijska preduzeća ili
finansijske institucije, su posrednici na
finansijskom tržištu.
 Zadatak im je prikupljati novčana
sredstva i usmjeravat ih u finansijske plasmane.
Najvažnija finansijska institucija
je banka, koja je i depozitna ustanova.
 FINANSIJSKA PREDUZEĆA
Vrste finansijskih institucija:
1. Centralna banka,
2. Komercijalne banke,
3. Investicione banke,
4. Poslovne banke,
5. Osiguravajući fondovi.
 FINANSIJSKA PREDUZEĆA
Pored nabrojanih finansijskih
institucija, imamo i nefinansijske u
koje spadaju:
1.štedionice,
2.investicioni fondovi,
3.penzioni fondovi,
4.osiguravajuća društva itd.
 MALA PREDUZEĆA
Svjetska banka definiše mala preduzeća
sljedećim pokazateljima:
 Broj zaposlenih kreće se od 10 do 50.
 Ukupan prihod od 100 000 EURA do 3 000 000 EURA.
 Ukupna sredstva od 100 000 EURA do 3 000 000 EURA.
Evropska Unija definiše mala preduzeća
pokazateljima.
 Broj zaposlenih od 10 do 50.
 Ukupan prihod do 7 000 000 EURA.
 Ukupna sredstva ( aktiva ) do 5 000 000 EURA.
 MALA PREDUZEĆA
Karakteristike malih preduzeća:
1. mali obim poslovanja,
2. mali broj zaposlenih,
3. mali uložen kapital,
4. nizak stepen specijalizacije,
5. visok stepen tržišne fleksibilnosti,
6. niski fiksni troškovi.
7. pokrivaju mala tržišta,
8. imaju malo tržišno učešće,
9. lako se prilagođavaju zahtjevima tržišta,
10 imaju fleksibilnu organizaciju.
 SREDNJA PREDUZEĆA
Svjetska banka definiše srednja
preduzeća sljedećim pokazateljima:
 Broj zaposlenih od 50 do 300.
 Ukupan prihd od 3 000 000 EURA do 15 000 000 EURA.
 Ukupna sredstva ( aktiva ) od 3 000 000 EURA do 15 000 000
EURA.
Evropska unija definiše srednja preduzeća
sljedećim pokazateljima:
 Broj zaposlenih od 50 do 250.
 Ukupni prihod od 7 000 000 EURA do 40 000 000 EURA.
 Ukupna sredstva ( aktiva ) od 5 000 000 EURA do 27 000 000
EURA.
 SREDNJA PREDUZEĆA
Karakteristike srednjih preduzeća:
1. visok stepen specijalizacije poslova,
2. zaokruženost radnog i tehnološkog procesa,
3. niski fiksni troškovi,
4. dobra organizacija rada zasnovana na naučnim
principima,
5. primjena,nauke,tehnike i tehnoligije veća je nego
kod malih preduzeća,
6. fleksibilna su na tržišne i tehnološke promjene,
7. razvijena podjela rada.
 VELIKA PREDUZEĆA
Evropska Unija definiše velika
preduzeća po sljedećim
pokazateljima:
1. Zapošljavaju preko 250 uposlenika.
2. Godišnji prihod preko 50 000 000 EURA.
3. Vrijednost ukupnih sredstava preko 43 000
000 EURA.
 VELIKA PREDUZEĆA
Karakteristike velikih preduzeća:
1. veliki obim poslovanja,
2. veliki broj zaposlenih,
3. raspolažu sa velikim kapitalom,
4. velika finansijska moć,
5. pokrivaju velika tržišta,
6. veliko učešće na tržištu,
7. velika tržišna moć,
8. raspolažu sa najmodernijom opremom,
9. prednjače u inovacijama,
10. visok stepen specijalizacije
11. proizvodnja i promet imaju masovni karakter,
12. velika ulaganja u naučnoistraživačke i razvojne projekte.
 PODJELA PREDUZEĆA PREMA
PRAVNOM OBLIKU
Preduzeće stiče svojstvo pravnog lica
upisom u sudski registar.
Praksa brojnih zemalja poznaje
sljedeće forme i oblike preduzeća:
1. Inokosno preduzeće-preduzetnik,
2. Društva lica,
3. Društva kapitala,
4. Zadruge,
5. Djelovi inostarnih društava(preduzeća).
 PRAVNI OBLICI PREDUZEĆA U BiH
Zakon o privrednim društvima BiH
oblike preduzeća posmatra kao
privredna društva.
Kao oblike privrednih društava ovaj
zakon navodi:
1. Društvo sa neograničenom odgovornošću-ortačko
društvo,
2. Komanditno društvo,
3. Društvo sa ograničenom odgovornošću i
4. Dioničko-akcionarsko društvo.
 OSNIVANJE PREDUZEĆA
Prilikom osnivanja preduzeća donosi se
osnivački akt preduzeća.
 Lica koja osnivaju privredna društva i druge oblike
preduzeća su osnivači.
 Svi osnivači su dužni da potpišu osnivački akt,a
njihovi se potpisi sudski ovjeravaju.
Osnivački akt preduzeća može biti u obliku:
1. ugovora o osnivanju,
2. odluke o osnivanju preduzeća (ako je donosi pojedinac),
3. odluke državnog organa (za javna preduzeća i
institucije).
 OSNIVAČKI AKT PREDUZEĆA
Osnivački akt preduzeća obavezno sadrži:
1. naziv firme i sjedište preduzeća,
2. podatke o osnivačima,
3. djelatnost preduzeća,
4. osnivački ulog svakog osnivača,
5. prava, obaveze i odgovornosti osnivača,
6. način utvrđivanja i raspodjele dobiti i
gubitka,
7. zastupanje preduzeća,
8. zaštitu životne sredine.
 OSNIVANJE PREDUZEĆA
 Preduzeće se osniva na neodređeno
vrijeme, ako osnivačkim aktom nije određen rok
na koji se ono osniva.
 Preduzeće je dužno da posluje u skladu sa
zakonom, dobrim poslovnim običajima i principima
poslovnog morala.
Kontrolu zakonitosti poslovanja u
preduzeću vrše:
1. nadzorni odbor,
2. revizori i
3. nadležni državni organi.
 OSNIVANJE PREDUZEĆA
 Djelatnost preduzeća-preduzeće može
obavljati sve zakonom dozvoljene djelatnosti,
upisane u sudski registar .
 Djelatnosti od opšteg interesa određuju se
i regulišu zakonom.
 Preduzeće može promijeniti svoju
djelatnost na način predviđen njegovim
osnivačkim aktom, ukoliko za to ispuni uslove.
 Ono može da zaključuje ugovore samo u
okviru djelatnosti upisanih u registar.
 OSNIVANJE PREDUZEĆA
 Firma (poslovno ime) i sjedište
preduzeća.
 Firma ili poslovno ime je naziv pod
kojim preduzeće posluje.
 Firma se sastoji iz obaveznog i
fakultativnog dijela.
 Preduzeće može imati skraćenu
oznaku firme.
 OSNIVANJE PREDUZEĆA
 Pod istom firmom ne mogu biti
upisana dva (2) ili više preduzeća.
 Preduzeće može pred sudom tražiti
zaštitu registrovane firme od drugog preduzeća, koje
je kasnije registrovano pod istim nazivom.
 Firma se može prenositi na drugo
preduzeće samo zajedno sa preduzećem koje
pod tom firmom posluje.
 Preduzeće ima i matični broj kojim se vodi
kod nadležnog organa za statistiku i poreskih organa.
 OSNIVANJE PREDUZEĆA
 Sjedište preduzeća je mjesto u kome preduzeće
obavlja djelatnost.
 Ako se djelatnost obavlja u više mjesta,
sjedištem se smatra mjesto u kome je uprava
preduzeća.
 Preduzeće zastupa direktor ili lice određeno
osnivačkim dokumentom preduzeća.
 Ogranićenja zastupnika preduzeća ,kao i
ogranićenja ovlaštenja upisuju se u sudski registar.
 Zastupnik je dužan da se pridržava ovlaštenja
određenim statutom preduzeća.
 DIREKTOR PREDUZEĆA-PROKURA
 Direktor preduzeća,uz saglasnost organa
upravljanja može davati PROKURU
,odnosno određena prava zastupanja drugom licu.
 PROKURA sadrži ovlaštenja za zaključivanje
ugovora i vršenje pravnih poslova i radnji u vezi
registriranih djelatnosti
 PROKURA ne može imati ovlaštenja za
otuđivanje imovine preduzeća.
 Prokura može biti pojedinačna i kolektivna i ne
može se prenositi na treća lica.
 PROKURA
 Prokura je zakonska forma ovlaštenja kojom
privredno društvo ovlašćuje jedno ili više lica za zaključivanje
pravnih poslova i radnji u vezi sa djelatnošću društva.
 Davanje prokure je u pismenoj formi, koja je
obavezna i uslov je njene pravne valjanosti, može se dati samo
fizičkom licu i ona je neprenosiva.
 Prokura se može dati kako za cijelo privredno društvo,
tako i za njegov ogranak ako i samo ako se to izričito naglasi u
prokuri, ukoliko takve naznake u prokuri nema, smatra se da je
ona data za cijelo privredno društvo.
 Privredno društvo može opozvati
prokuru u svako doba, bez ispunjenja bilo kakvih
uslova ili pozivanja na bilo kakve razloge.
 IMOVINA PREDUZEĆA
Imovinu preduzeća čine:
1. pravo svojine na pokretnim i
nepokretnim stvarima,
2. novčana sredstva i hartije od
vrijednosti.
3. Imovinu čine i druga imovinska prava
(legati, nasljedstva, i sl.).
 PRIVREDNA DRUŠTVA
Privredno društvo je prema zakonu o privrednim
društvima Federacije BiH pravna osoba koja
samostalno obavlja djelatnost proizvodnje i prodaje
proizvoda i vršenja usluga radi sticanja dobiti.
Mogu ga osnovati domaće i strane fizičke i pravne
osobe , ako zakonom nije drugačije određeno.
Prema Zakonu o preduzećima, u našoj privredi,
preduzeća mogu biti organizovana u formi:
1. društva lica i
2. društva kapitala.
 PRIVREDNA DRUŠTVA
U društva lica se ubrajaju:
1. ortačko društvo-društvo sa neograničenom
odgovornošću i
2. komanditno društvo.

U društva kapitala se ubrajaju:

1. dioničarsko-akcionarsko društvo i
2. društvo sa ograničenom odgovornošću.
 DRUŠTVA LICA
 Društva lica odlikuju personalna
svojstva, međusobno poznanstvo i povjerenje
članova, iz čega i proizilazi preuzimanje
neograničene odgovornosti (uključivanje
cijelokupne imovine) za obaveze društva.
 Smrt ili istupanje nekog člana društva
bitno se odražavaju na funkcionisanje
društva, mogu dovesti do njegove likvidacije.
 Također se prijenos udijela trećim licima
mora posebno regulisati.
 DRUŠTVA KAPITALA
 Društva kapitala karakteriše iščezavanje
personalnih svojstava i dominacija interesa
kapitala.
 Udijeli u društvu su relativno lako
prenosivi i društvo ne prestaje da postoji zbog
činjenica vezanih za njegove članove (smrt,
istupanje, poslovna nesposobnost, itd.).
 Obaveza snošenja gubitaka u
poslovanju svodi se na visinu sredstava
uloženih u rad društva.
 PRIVREDNA DRUŠTVA
Oblici organizovanja preduzeća se
razlikuju po tome:
1. ko je osnivač preduzeća,
2. na koji način se obezbjeđuju sredstva za
poslovanje preduzeća,
3. na koji način osnivači preuzimaju obaveze
preduzeća,
4. kako se upravlja preduzećem,
5. kako se vrši raspodjela ostvarenih
rezultata.
 INOKOSNO PREDUZEĆE-
PREDUZETNIK
 INOKOSNA PREDUZEĆA su vlasništvo jednog lica
koje cijelokupnom svojom imovinom pokriva obaveze
prema poslovnim partnerima i državi.
 Ono samostalno upravlja preduzećem i zapošljava
još nekoliko članova porodice ili radnika.
 Ovaj tip preduzeća najčešće se javlja u onim
privrednim djelatnostima koje pokrivaju svakodnevne
potrebe građana (prodavnice, restorani, servisi i sl.) i ne
zahtijevaju velike početne sume kapitala.
 Preduzetnik ulaže kapital i imovinu u inokosno
preduzeće i vodi ga kao svoj privatni biznis
 ORTAČKA DRUŠTVA
Ortačko društvo nastaje udruživanjem dva ili
više fizičkih lica, u namjeri da pod zajedničkom
firmom, uz neograničenu solidarnu odgovornost svih
članova za obaveze društva, obavljaju neku privrednu
djelatnost.
U slučaju neuspijeha u poslovanju cjelokupna
imovina svih članova ovog društva ulazi u fond za
pokrivanje postojećih obaveza.
Članovi učestvuju u dobiti društva i
snošaju gubitaka srazmijerno svojim ulozima i u
skladu sa ugovorom o osnivanju.
 KOMANDITNO DRUŠTVO
 Komanditno društvo je društvo koje se osniva
ugovorom dva ili više lica radi obavljanja djelatnosti pod
zajedničkom firmom.
 Odgovornost je ugovorom regulisana tako da
nekoliko članova odgovaraju društvu cjelokupnom svojom
imovinom .
 To su tzv. komplementari.
 Ostali članovi društva odgovaraju do visine sredstava uloženih u
društvo, tj. solidarno ograničeno.
 Oni se nazivaju komanditori.
 Komplementar može biti samo fizičko lice, a
komanditor i fizičko i pravno lice.
 DIONIČKO-AKCIONARSKO
DRUŠTVO
 Dioničko društvo predstavlja društvo
kapitala koje osnivaju jedno ili više pravnih ili
fizičkih lica radi obavljanja određene
djelatnosti pod zajedničkim poslovnim
imenom, čiji je osnovni kapital utvrđen i
podjeljen na dionice.
 Dionice imaju nominalnu vrijednost, zbir
nominalnih vrijednosti svih dionica čini
osnovni kapital dioničarskog društva.
 DIONIČARSKO DRUŠTVO
Vlasnici dionica - dioničari na osnovu svog
udjela u kapitalu preduzeća imaju tri (3)
grupe prava:
1. pravo na dividendu (dio profita koji se isplaćuje
dioničarima),
2. pravo učestvovanja u odlučivanju (odnosi se na
izbor uprave preduzeća),
3. pravo na dio likvidacione mase u slučaju
likvidacije preduzeća.
 DIONICA
DIONICA je vrijednosni papir čiji
izdavalac može biti dioničarsko društvo ili
komanditno društvo na dionice.
Opšti pojam vrijednosnog papira
glasi:
“to je pisana isprava ili elektronski zapis koji
sadrži prava i koja se bez istih ne mogu ni
ostvariti ni prenositi”.
 DIONICA
Bitni sastojci dionica
1. Dionice se vode na računu vlasnika kod
registra koji vlasniku izdaje certifikat.
Certifikat sadrži:
1. ime i prezime, odnosno naziv vlasnika računa,
2. naziv, sjedište i adresu eminenta,
3. klasu, broj i nominalnu vrijednost dionica.
 DIONICE
Dionice se dijele na sljedeće osnovne
klase koje se označavaju kao:
1. obične ili redovne dionice,
2. preferencijalne, odnosno prioritetne dionice,
3. dionice bez prava glasa ili dividende,
4. dionice zaposlenih ili radničke dionice.
ORGANI DIONIČARSKOG DRUŠTVA
1.Skupština
Skupština je obavezan organ.
Skupština donosi osnovne strateške odluke o
statusu društva, kapitalu i raspodjeli.
Uporedna prava razlikuju:
1. generalnu,
2. redovnu i
3. vanrednu skupštinu.
 SKUPŠTINA D.D.
Naše pravo poznaje tri(3) vrste skupšine:
 1.osnivačku, koju sazivaju osnivači o pitanjima vezanim za osnivanje
društva,
 2.redovnu, koja se saziva najmanje jednom godišnje od strane
upravnog odbora; i
 3.vanrednu, koju mogu sazvati i dioničari koji imaju 10% dionica u društvu.
Redovna skupština održava se jednom godišnje i to najkasnije u roku
od 3 mjeseca od dana podnošenja finansijskih izvještaja upravnom odboru za
svaku poslovnu godinu ili 6 mjeseci po završetku poslovne godine.
Vanredna sjednica skupštine može se sazvati:
 1.na zahtjev upravnog odbora,
 2.na zahtjev likvidatora društva, ako je društvo u likvidaciji,
 3.po pisanom zahtjevu dioničara najmanje 10% dionica sa pravom
glasa.
 SKUPŠTINA D.D.
U zakonsku nadležnost skupštine ulazi odlučivanje o :
1. statutu, njegovim izmenama i dopunama,
2. povećanju i smanjenju osnovne glavnice,
3. emisiji dionica postojeće iste klase i/ili emisiji dionica nove ili novih
klasa,
4. godišnjem finansijskom izveštaju sa izveštajima nadzornog odbora i lica
i organa za reviziju,
5. raspodeli i upotrebi dobiti i isplati dividende,
6. pokriću gubitka,
7. spajanju sa drugim društvima i pripadanju drugih društava dioničkom
društvu ili dioničkog društva drugom društvu, osim spajanja ili
pripajanja supsidijarnog društva,
8. prestanku i podjeli društva,
9. promjeni oblika dioničkog društva,
10. izboru i razrješenju članova nadzornog odbora pojedinačno, izboru lica
za reviziju.
 UPRAVA D.D.
2 .Uprava
1. Sistemi uprave (jednodomni, dvodomni i
mješoviti sistemi sa određenim
specifičnostima),
2. Zatvoreno društvo (direktori ili upravni
odbor/predsjednik),
3. Otvoreno društvo (upravni odbor),
4. Statusna pitanja i ostvarivanje djelokruga.
 UPRAVA D.D.
 Otvoreno dioničko društvo ima
izvršni odbor direktora (članovi upravnog odbora
mogu biti članovi izvršnog odbora i to manje od
polovine – izvršni direktori – u radnom odnosu u
društvu) – članovi upravnog odbora koji nisu
članovi izvršnog odbora su neizvršni direktori
nemoraju biti u radnom odnosu u društvu),
 Članove izvršnog odbora bira upravni
odbor (zato većina članova upravnog odbora
moraju biti neizvršni direktori,)
 UPRAVNI ODBOR
3.Upravni odbor je dužan da donese odluku o prihvatanju ili
odbijanju sazivanja vanredne skupštine u roku od 10 dana od dana
prijema zahtjeva.
 Sjednice društva koje nema više od 10 dioničara
mogu se odvijati i putem konferencijske veze.
 Ako se godišnja skupština ne održi u propisanom
roku ili vanredna u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva za
održavanje nadležni sud može naložiti njeno održavanje na zahtjev bilo
kog dioničara sa pravom glasa ili člana upravnog odbora ako se radi o
redovnoj skupštini ili bilo kog akcionara koji je potpisao zahtjev za
održavanje vanredne skupštine.
 Pisani poziv za redovnu skupštinu upućuje se svakom
dioničaru najranije 60 dana, a najkasnije 30 dana prije njenog
održavanja.
 NADZORNI ODBOR
4. Nadzorni odbor je obavezan i stručan
organ dioničarskog društva koji bira i
razrješava skupština, a koji vrši funkciju
upravljanja društvom između njena dva
zasjedanja i donosi meritorne odluke iz
domena operativnog upravljanja i
strategijskog poslovodstva.
U našem pravu, N.O.(nadzorni odbor)
mora imati predsjednika i najmanje dva (2)
člana.
 NADZORNI ODBOR
Nadležnosti N.O. akcionarskog društva:
 nadzire poslovanje društva,
 nadzire rad direktora,
 usvaja izvještaj direktora o poslovanju po polugodišnjem i
godišnjem obračunu, sa bilansom stanja i bilansom uspjeha,
 podnosi skupštini društva godišnji izvještaj o poslovanju,
 imenuje i razrješava direktora društva,
 predlaže raspodjelu i način upotrebe dobiti i način pokrivanja
gubitka,
 donosi opšte pravne akte društva, osim statuta i akta direktora,
 saziva skupštinu društva
 obrazuje stalne odbore i komisije i povremena tijela,
 brine se za izvršenje odluka skupštine.
 DIREKTOR
5. DIREKTOR je jedini obavezan organ u
svim vrstama privrednih društava u svim
slučajevima, jer je to organ koji
organizuje i vodi poslovanje društva,
zastupa i potpisuje društvo, pa ono ne
može poslovati bez ovog organa.
Izvršni odbor direktora
privrednog društva je uvek fakultativan
organ .
 DRUŠTVO SA OGRANIČENOM
ODGOVORNOŠĆU
 Društvo sa ograničenom odgovornošću
je oblik preduzeća u koje se udružuje više lica
(pravnih i/ili fizičkih) sa ciljem da pod
zajedničkom firmom, uz odgovornost ograničenu
na unaprijed određeni imovinski ulog, učestvuju
u određenom privrednom poduhvatu radi koga se
društvo osniva.
 Ovaj oblik društva kapitala služi najčešće
za organizovanje malih i srednjih preduzeća.
 D.O.O
 Dobit se dijeli među članovima društva u
srazmjerici sa visinom udjela, ako drugačije nije
ugovoreno.
 Društvo ima skupštinu koju čine svi članovi
društva.
 Ukupan iznos osnovnog kapitala
društva predstavljen je u skupštini sa 100
glasova, a član društva ima broj glasova
srazmjeran njegovom udjelu u osnovnom
kapitalu društva.
 D.O.O.
Društvo s ograničenom odgovornošću
prestaje, u skladu sa zakonom i statutom:
1. Spajanjem, pripajanjem i podjelom,
2. Odlukom skupštine,
3. Odlukom suda i
4. Stečajem.
Kada D.O.O prestane na osnovu odluke skupštine
ili odluke suda, pokreće se postupak
likvidacije.
 JAVNO PREDUZEĆE
 Javno preduzeće se osniva i posluje u
skladu sa saveznim zakonom kojim se uređuje pravni
položaj preduzeća, kao i zakonom kojim se uređuje
obavljanje djelatnosti od opšteg interesa.
 Državni kapital u J.P. podijeljen je na
akcije ili udjele određene nominalne vrijednosti i
upisuje se u registar.
 Državni kapital u J.P. čine novčana sredstva
uložena od strane države i pravo korišćenja nad
stvarima i pravima koja su u državnoj svojini.
 JAVNO PREDUZEĆE
Javno preduzeće je preduzeće čiji je većinski vlasnik
država.
Formiraju se u oblastima interesantnim za
državu :
1. elektroprivreda,
2. telekomunikacije-Ptt,
3. željeznica itd.
Često javna preduzeća imaju monopolski
položaj na tržištu, što odmah poskupljuje uslugu i
prouzrokuje niži kvalitet.
 JAVNO PREDUZEĆE
Organi javnog preduzeća su:
1. Upravni odbor, kao organ upravljanja,
2. Direktor, kao organ poslovođenja,
3. Nadzorni organ, kao organ nadzora.
Upravni odbor i direktor javnog preduzeća čine
upravu javnog preduzeća.
Osnivačkim aktom ili statutom javnog
preduzeća može se utvrditi da se u javnom
preduzeću bira i izvršni odbor direktora.
Predsednika i članove upravnog odbora J.P.
imenuju i razrješavaju saglasno osnivači.
ZADRUGE KAO OBLIK PREDUZEĆA
Zadruge predstavljaju specifične pravne oblike
organizovanja privrednih djelatnosti u zemljama tržišne
ekonomije.
Zadruge čine društva koja se formiraju udruživanjem
članova sa ciljem da se njihovo poslovanje podstiče i
pospješuje zajedničkim, odnosno kolektivnim
preduzetništvom.
Zadruge kao institucionalne oblike
organizovanja karakteriše:
1. ravnopravnost članova, bez obzira na visinu njihovog uloga
u kapital zadruge,
2. učešće svih zadrugara u upravljanju i organima zadruge,
3. neprofitni karakter udruživanja u zadruge.
 KORPORACIJE-MKO
 Najčešći oblici organizovanja velikih poslovnih
sistema u svijetu danas su
KORPORACIJE-
MULTINACIONALNE KOMPANIJE.
 Korporacije posjeduju veliku finansijsku i
proizvodnu moć i njihova privredna snaga stalno
raste.
 Tako nastaju multinacionalne
kompanije čija je privredna snaga nekad jača od
mnogih država.
 KORPORACIJE-MKO
 Multinacionalne kompanije su glavni nosioci procesa
globalizacije.
 Globalisti svoje interese ostvaruju preko
multinacionalnih kompanija,kojima je profit na prvom mjestu i
koje žele svakim danom da budu veće i moćnije,te da ostale
subjekte u svijetu unište ili stave pod svoju kontrolu
 U oblasti svjetske proizvodnje 1999.godine
postojalo je oko 60.000 transnacionalnih kompanija sa više
od 500.000 filijala širom svijeta,koje su kontrolisale više od 25%
svjetske proizvodnje.
 Multinacionalne kompanije kontroliraju sve
grane u svijetu, između ostalog procjenjuje se da danas u
svijetu ima oko 350 korporacija, od čega 49 najvećih i da
kontroliraju sav svijet.
 KORPORACIJE-MKO
Multinacionalne kompanije imaju:

1. moć,
2. kapital i
3. znanje.

Znači, mali broj ljudi ima veliko bogatstvo i

vlada svjetskom ekonomijom.
Cilj im je samo PROFIT.
 KORPORACIJE-MKO
U ostvarenju svojih ciljeva i interesa MKO
ne biraju sredstva:
1. kupuju,
2. potkupljuju,
3. ucjenjuju,
3. špijuniraju,
4. prijete,
5. podržavaju i izazivaju ratove ,
6. a ako nikako ne ide onda likvidiraju - ubijaju.
 KORPORACIJE-MKO
Svoju moć MKO ostvaruju putem kontrole tri
najznačajnija tržišta:
1. tržišta roba
2. finansijska tržišta
3. tržišta informacija i znanja
MKO u ostvarivanja vlastitih interesa
angažiraju:
1. vlade i ukupan državni establišment svojih zemalja,
2. državni establišment drugih zemalja,
3. establišment međunarodnih organizacija i institucija,
4. značajan broj različitih institucija i organizacija –npr
(NVO).
 KORPORACIJE-MKO
Danas MKO kontroliraju:

1. više od 2/3 svjetske proizvodnje,

2. 3/4 međunarodnog transfera tehnologije.

U obezbjeđivanju ove kontrole uz naprijed

navedeno treba istaći da MKO u posjedu
imaju veliki kapital i koncetraciju
vrsnih menadžera.
 KARTELI
 KARTELI predstavljaju ugovorno udruživanje
preduzeća koja prilikom udruživanja zadržavaju
svoju pravnu i ekonomsku samostalnost.
 Glavni cilj udruživanja preduzeća u kartele je
izbjegavanje konkurencije i ostvarivanje
monopolskog položaja na tržištu.
Kartelski dogovori obuhvaćaju:
1.jedinstvene prodajne i poslovne uslove,
2.utvrđivanje prodajnih cijena,
3.određivanje prodajnih kvota proizvodnje radi
kontrole ponude na tržištu,
 HOLDING PREDUZEĆA
 HOLDING je preduzeće koje ima u svojini dionice ili
udjele zavisnih preduzeća.
 Holding predstavlja složeni oblik organizovanja
velikih poslovnih sistema.
 U svom sastavu HOLDING ima više preduzeća, od
kojih jedno predstavlja matično ili upravljačko preduzeće,a
ostala su zavisna ili kontrolisana preduzeća.
 Uobičajeni naziv za matično preduzeće je i mati
-preduzeće, a za zavisna preduzeća preduzeća -kćerke.
 TRANZICIJA
 Tranzicija podrazumijeva prelazak
neefikasnih i nedovoljno razvijenih privreda u
tržišno orijentisane i razvijene privrede.
 Tranzicija je proces prelaska preduzeća i
nekadašnjih socijalističkih zemalja na tržišne
uslove i kriterije poslovanja sa ciljem postizanja
veće efikasnosti u korištenju raspoloživih
ljudskih i materijalnih resursa i u poslovanju
preduzeća kao tržišnog subjekta.
 RESTRUKTURIRANJE PREDUZEĆA
Restrukturiranje preduzeća se može opisati
kao određivanje ciljnih tržišta, preuređivanje
strukture ponude sa ciljem da se ostvari i održi
konkurentska prednost i tržišna atraktivnost, čime se
poboljšava tržišna pozicija preduzeća.
Restrukturiranje preduzeća obuhvata
promjene u:
1. vlasništvu,
2. organizaciji i
3. načinu upravljanja.
 TRANZICIJA
Tranzicijske aktivnosti su:
1. privatizacija državnih/društvenih preduzeća,
2. liberalizacija tržišta,
3. restrukturiranje velikih javnih preduzeća,
4. zasnivanje tržišta roba usluga i faktora
proizvodnje,
5. reforma društvenih ustanova; i
6. reforma sistema socijalnog osiguranja.
 TRANZICIJA
Tranziciju karakterišu dva (2) procesa:
1. Privatizacija i
2. Liberalizacija.
Oni predstavljaju 2 uporedna procesa.
Privatizacija je pretvorba džabne u privatnu
svojinu.
Liberalizacija je otvaranje tržišta.
Prelazak s dogovorne na tržišnu ekonomiju.
POSLOVNE FUNKCIJE PREDUZEĆA

Ostvarivanje bilo kojeg zadatka

u preduzeću nemoguće je bez
funkcionalnog usklađivanja njegovih
komponenata.
FUNKCIJA predstavlja skup
povezanih poslova i postupaka kojima se
najsvrsishodnije obavljaju zadaci
preduzeća.
 PODJELA FUNKCIJA
Osnovne podjele funkcija u preduzeću su:
1. vertikalna i
2. horizontalna podjela funkcija u preduzeću.

1.U vertikalne funkcije spadaju :

1. funkcije upravljanja,
2. rukovođenja i
3. funkcija izvršavanja.
 HORIZONTALNE FUNKCIJE
2.U horizontalne funkcije spadaju:
1. funkcija proizvodnje,
2. funkcija nabavke,
3. funkcija informisanja,
4. kadrovska funkcija,
5. funkcija kontrole,
6. funkcija istraživanja i razvoja,
7. funkcija planiranja.
 KADROVSKA FUNKCIJA
 Kadrovska funkcija obezbjeđuje kadrove
potrebne za funkcionisanje preduzeća.
 Kadrovi su najvažniji resurs svakog
preduzeća,svake države.
 Multinacionalne kompanije vladaju svijetom
putem krupnog kapitala i kvalitetnih kadrova.
 Odabir i pitanje kadrova su najvažniji faktor za
uspješnost poslovanja svakog preduzeća.
 INVESTICIJE
 INVESTICIJE predstavljaju neophodan uslov za
ostvarenje progresa i realizaciju stalnog nastojanja čovjeka
da ovlada prirodnim silama i iskoristi ih za što efikasnije
zadovoljenje svojih potreba.
 Bez investicija nema tehnološkog progresa
a ni napretka u cjelini.
 Investicije predstavljaju neophodan uslov za
ostvarenje prosperiteta , a što se ogleda kroz proširenje
kapaciteta proizvodnje, tehničko –tehnološki razvoj,
zapošljavanje , usavršavanje stručnjaka itd.
 PODJELA INVESTICIJA
Prema namjeni investicije se dijele na:
1. Privredne i
2. Neprivredne.
1.Privredne ili kapitalne investicije
obuhvataju ulaganja u osnovna i trajna tekuća
sredstva ili u određene oblike dugoročnih
potraživanja (plasmane) kao što su udružena
sredstva, obveznice dugoročnih zajmova, oročene
depozite itd.
Kako se vidi , privredne investicije su ulaganja u
objekte proširene reprodukcije.
 NEPRIVREDNE INVESTICIJE
 Neprivredne investicije predstavljaju
ulaganja u izgradnju investicionih građevinskih
objekata namjenjenih stvaranju povoljnih uslova za
život zaposlenih u preduzeću.
Tu ubrajamo:
1. izgradnja stanova ,
2. restorana,
3. odmarališta,
4. objekata za kulturu i društveni zajednički život ,
5. dječijih jaslica i vrtića,
6. zdravstvenih stacionara i sl.
 INVESTICIONI PROGRAM
Da bi se pristupilo investicionim ulaganjima
potrebno je uraditi investicioni projekat.
Znači, bez kvalitetnog investicionog programa nema ni
racionalnog planiranja.
Izrada investicionog programa svodi se na četiri
(4) faze i to:
1. priprema investicionog projekta koja uključuje pojavu ideje o
potrebi investiranja,
2. ocjena investicionog projekta koja obuhvata procjenu koristi i
troškova projekta, te izbor projekta koji će se prihvatiti za
izvedbu,
3. izvedba investicionog projekta koja podrazumijeva radove
prijeko potrebne da projekt zaživi,
4. kontrola investicionog projekta .
UVOĐENJE NOVOG PROIZVODA
 Novi proizvod za kompaniju predstavlja
ključni faktor uspješnog poslovanja preduzeća.
 Preduzeće na različite načine dolazi do
novih proizvoda i uključuje ih u svoju marketing
strategiju.
 Ono to može da učini sopstvenim istraživačko-
razvojnim radom, kupovinom licence, zajedničkim
ulaganjima, integracijom sa drugim preduzećima...
 Postavlja se pitanje zbog čega preduzeća uvode
nove proizvode u svoj asortiman?!
UVOĐENJE NOVOG PROIZVODA
 Preduzeće ne može da se duže zadrži na istom
proizvodnom programu ne uvodeći nikakve izmjene.
 Upravo zbog toga, ključno pitanje nije da li treba
uvesti novi proizvod, nego u kom pravcu se treba
kretati prilikom njegovog uvođenja.
 Većina novih proizvoda odnosi se na
proizvode koji nadopunjuju već postojeće linije i
predstavljaju promjene u aromi, boji, veličini
pakiranja i slično, ili na proizvode koji su u
određenom smislu poboljšani.
 FAZE UVOĐENJA NOVOG
PROIZVODA
Postoji šest (6) faza u postupku uvođenja novog
proizvoda u proizvodni program i to:
1. ideja o novom proizvodu,
2. selekcija ideja,
3. poslovna analiza,
4. razvoj koncepta proizvoda,
5. marketing testiranje i
6. komercijalizacija.
Svaka faza uključuje odluku da li proizvod ide u sljedeću
fazu, da li da se obustavi ili da se prikupe novi podaci.
 ŽIVOTNI CIKLUS PROIZVODA
Za proizvode, kao iza ljude može se reći da
imaju životni ciklus.
Ne postoji tačno određeno vrijeme koliko će trajati
životni ciklus proizvoda.
Koncept životnog ciklusa opisuje četiri (4)
faze kroz koje prolazi novi proivod na
tržištu:
1. uvođenje,
2. rast,
3. zrelost i
4. opadanje.
 PROBLEM POSLOVANJA
PREDUZEĆA U BiH
 Poslovanje u BiH je veoma stresan i komplikovan
proces, koji zahtjeva mnogo odricanja, a na žalost,
malo dobiti uz veoma velik rizik.
 Također, BiH je po uslovima za
pokretanje biznisa proglašena za najgoru
zemlju u Evropi, nakon što nas je, prema ocjenama
Međunarodne finansijske korporacije (IFC) i Svjetske
banke, prestigla čak i država Kosovo.
 PROBLEMI POSLOVANJA
PREDUZEĆA U BiH
 U izvještaju svjetske banke se navodi da
je BiH u posljednje tri godine ukinula
jednu proceduru, smanjila nivo troškova i za tri
dana skratila vrijeme otvaranja fime, ali je, i
pored toga, ostala na 162. poziciji među 185
rangiranih zemalja svijeta, jer su drugi
napredovali brže.
 Danas, da bi pokrenuli biznis na prostoru
Bosne i Hercegovine potrebno je puno
vremena,papirologije i novca.
 PROBLEMI POSLOVANJA
PREDUZEĆA U BiH
 Ukoliko želite osnovati preduzeće u
F-BiH, potrebno je da prođete 13 koraka.
 Međutim, dok na Novom Zelandu faza
registracije traje jedan(1) dan; Australiji
i Makedoniji dva (2) dana; Albaniji i
Belgiji četiri (4 )dana, Mađarskoj,
Kanadi, Portugalu, Holandiji pet (5 )
dana, u Bosni i Hercegovini traje tridest
i sedam (37 ) dana.
 POZITIVNI PRIMJERI OTVARANJA
PREDUZEĆA U SVIJETU
 U nekim zemljama, kao što su mnoge
države SAD-a, procedure za sticanje odobrenja
za rad mogu biti pojednostavljene elektronskim
registracijskim obrascima uz minimalnu
naknadu.
 U Hong Kongu, na primjer, sticanje
dozvole za rad zahtjeva popunjavanje
jednostavnih obrazaca, putem interneta, tako da
proces može biti kompletiran u nekoliko sati.
KRIMINAL,MITO I KORUPCIJA KAO
PROBLEM U POSLOVANJU
PREDUZEĆA U BiH
 Bosna i Hercegovina treba odlučnije da
krene u borbu protiv kriminala,mita i korupcije.
 Kriminal, mito i korupcija su veliki
problem u BiH i negativno djeluju na dolazak
investicija,poslovanje preduzeća i ekonomiju
BiH.
 Kriminal, mito i korupcija su nešto najgore
što može zadesiti jedno društvo,jednu
državu,nažalost,to zlo zadesilo je i BiH te ušlo u
sve pore privrednog i društvenog života.
 KRIMINAL,MITO I KORUPCIJA
 Niko neće da ulaže u državu gdje mora da daje
mito i gdje nije siguran za svoj novac.
 Novac je kao zec,najveća kukavica i on se
ulaže samo tamo gdje je sigurno i gdje se može oploditi.
 Korupcija,također,negativno utiče i ugrožava
podršku međunarodnih finansijskih institucija,MMF-a i
Svjetske banke.
 Međunarodni kreditori su zabrinuti,jer
njihov novac ne završava tamo gdje je namjenjen,najčešće
se oper i iznese vani.
 Korupcija stimuliše postojanje organiziranog
kriminala i sprečava demokratske procese.
 KRIMINAL,MITO I KORUPCIJA
 Posebno je korupcija prisutna kod
javnih nabavki ,gdje se operu ogromna javna
sredstav, tako da nam se 25 do 30 %poskupljuju
cijene i usluge.
 Sve države u svijetu su postale moćne i
ekonomski jake tako što je pravna država
iznad svega i nema nedodirljivih, pred zakonom
su svi isti.
 NA PRIMJER; SAD zemlja sa 300
miliona stanovnika ima 3 miliona
zatvorenika.
 TENDER
 Vezano za javne prodaje i tendere u kojima svako
preduzeće sa izmirenim obavezama za javne poreze ima
pravo da učestvuje, ali zbog čega, kada se u našoj državi već
odavno zna ko će biti izabran za najpovoljnijeg ponuđača
za svaki tender.
 Tenderi u našoj državi se objavljuju samo zbog
toga što u zakonu tako piše.
 I pravilo da se ponude ne otvaraju do dana
predviđenog za to gdje će se sve ponude otvoriti, po privi
puta, i pred predstavnicima ponudioca se uopšte ne
poštuje, jer pošto je već unaprijed „ugovoreno“ ko će biti
izabran
 Šansa da dobijete TENDER u BiH na legalan način
skoro pa je i nemoguće.
 RAD NA CRNO-SIVA EKONOMIJA

 Statistički pokazatelji u BiH pokazuju

da svaki treći zaposlenik radi „na crno“, odnosno
više je od 240.000 zaposlenih koji nisu prijavljeni
na obavezno osiguranje.
 Zbog izuzetno visokog udjela rada na
crno u ukupnoj zaposlenosti,
procjenjuje se da budžeti u BiH godišnje gube
oko 250 miliona KM.
 RAD NA CRNO-SIVA EKONOMIJA
Držeći radnike na crno, poslodavci krše zakon
pitanje je da li ih podržati ili ne, jer po mišljenju
nekih što manje novca imamo u budžetima države, to
manje novca ima za preskupi državni aparat i
korupciju.
 Jedino rješenje za ovaj problem jeste da se
smanje doprinosi koji su najveći teret poslodavaca.
 Njemačka, država koja je u svemu razvijenija od BiH
ima manje poreze na doprinose od BiH i mnogo
manje radnika na crno.
 RAD NA CRNO-SIVA EKONOMIJA
 Pretpostavka je da bi se prijavljivanjem
većeg broja radnika, a smanjivanjem poreskih
opterećenja mogao isti novac prikupljati kao i sada, ili
čak i veći.
 Za problem rada na crno ne možemo kriviti
poslodavce ili zaposlenike, kriv je sistem i
pogrešne politike vlade koja još i motiviše rad na crno
i toleriše ga radi očuvanja socijalnog mira to jeste radi
očuvanja svojih pozicija na vlasti, jer u BiH sve dok
vlasti imaju dovoljno novca za svoje potrebe ostali
mogu raditi šta hoće.
 RAD NA CRNO-SIVA EKONOMIJA
 Osim rada na crno, poslodavci se nerijetko
odlučuju i na prijavljivanje radnika na minimalac,
a ostatak ugovorenog iznosa plaće daju “na ruke”.
 Prema nekim podacima, svaki treći radnik u
BiH je prijavljen na minimalac.
 Bosna i Hercegovina treba da podstakne
zapošljavanje i poboljša konkurentnost
kroz smanjenje troškova rada na značajno manji
procenat blizu 40 % bliže prosjeku za nove
članice Evropske unije od 35 posto troškova rada.
 REGISTRACIJA MIKRO BIZNISA I
PRIVREDNOG DRUŠTVA U BiH
1.REGISTRACIJA MIKRO BIZNISA
Nakon što ste razradili vašu poslovnu ideju, odlučili ste
se da je najpogodniji oblik za registraciju vašeg
biznisa:
1. dopunska djelatnost (djelatnost za lica koja su u radnom odnosu –
računovodstvene usluge, vodoinstalaterske usluge, električarske usluge, ostale
zanatske usluge i sl.),
2. samostalna privredna djelatnost (samostalna trgovinska radnja
STR, samostalna ugostiteljska radnja SUR, samostalna zanatska radnja,
samostalna prevoznička djelatnost i sl.),
3. zadruga (, poljoprivredna, zanatska, studentska i sl.),
4. kućna radinost,
5. poljoprivredna djelatnost.
 REGISTARCIJA MIKROBIZNISA
KORACI ZA REGISTRACIJU MIKRO BIZNISA
Korak 1: Zahtjev za odobrenje za rad,
Korak 2: Uvjerenje o poslovnoj sposobnosti,
Korak 3: Diploma i/ili potvrda o stručnoj
spremi/kvalifikacionom ispitu,
Korak 4: Odobrenje za poslovni prostor,
Korak 5: Poresko uvjerenje
Korak 6: Ostali neophodni dokumenti – uvjerenje o
državljanstvu, rodni list i sl.,
 Korak 7: Uvjerenje da nemate zasnovan radni odnos
Korak 8: Potvrda o nepostojanju zabrane obavljanja ove
djelatnosti
Korak 9: Općinsko rješenje – početak poslovne djelatnosti.
 REGISTRACIJA PRIVREDNOG
DRUŠTVA-PREDUZEĆA
OTVARANJE PREDUZEĆA U BiH
 Otvaranje preduzeća u BiH zahtijeva puno
pripreme, znanja, vremena pa i novca.
 Postoji niz zakona koji se pri tome moraju
poznavati i pravila koja se moraju poštovati.
 Važno je, također, napomenuti da postoje i
razlike u zakonima između dva entiteta što može
pojedincima dodatno otežati odluku da se usudi
započeti vlastiti biznis i ući u proceduru registrovanja
preduzeća.
 REGISTARCIJA PREDUZEĆA U BiH
Prema Zakonu o privrednim društvima,
društvo može biti organizovano u
jednom od slijedećih oblika:
1. društvo s neograničenom solidarnom
odgovornošću (d.n.o.),
2. komanditno društvo (k.d.),
3. dioničko društvo (d.d.),
4. društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.).
 REGISTRACIJA PREDUZEĆA U BiH
Postupak registracije d.d. i d.o.o za Federaciju BiH

Registracija privrednog subjekta je postupak kod

nadležnog organa kojim se dobija odobrenje za obavljanje određene
djelatnosti na određenom teritoriju, na način i pod uslovima
propisanim zakonom.
Postupak registracije d.d. i d.o.o. u Federaciji BiH izgleda
ovako:
1. Donošenje osnivačkog akta društva i statuta
 Odluka o osnivanju d.d. i d.o.o. donosi se u slučaju da je osnivač
jedno fizičko ili pravno lice.
 Ugovor o osnivanju d.d. i d.o.o. zaključuje se kada društvo
osnivaju dva ili više fizičkih ili pravnih lica.
 REGISTRACIJA PREDUZEĆA
Osnivački akt obavezno treba da sadrži:
 Ime i prezime i adresu prebivališta ili firme i sjedište osnivača,
 Iznos osnovnog kapitala društva, iznos uloga u novcu, opis i
vrijednosti uloga u stvarima i pravima, broj i visina udjela
članova,
 Predmet poslovanja društva,
 Prava i obaveze članova društva,
 Postupak u slučaju kada neko od osnivača ne uplati svoj ulog do
ugovorenog roka ili ne ispuni drugu obavezu,
 Način izmirenja troškova osnivanja društva,
 Imenovanje lica ovlaštenih za vođenje poslovanja i zastupanje
društva i prijavu za upis osnivanja društva u registar društava;,
 Posebnu odredbu ako se društvo osniva na određeno vrijeme.
 REGISTARCIJA PREDUZEĆA
2. Otvaranje privremenog računa u nekoj od
poslovnih banaka
 Za početak se otvara privremeni račun na koji je potrebno
položiti osnivački ulog u iznosu od 2.000 KM. Nakon
registracije društva, firma otvara žiro-račun uz prilaganje
dokumentacije po zahtjevu banke.
3. Poresko uvjerenje
 Poresko uvjerenje izdaje Poreska uprava općine i košta
između 10 i 20 KM. Poresko uvjerenje je neophodno kako
bi se nadležni organ uvjerio da poduzetnik nema drugih
poslovnih aktivnosti u kojima nisu izmirene poreske
obaveze.
 REGISTARCIJA PREDUZEĆA
4. Izjave kao prilog dokumentima
 Uz gore navedene dokumente, potrebno je priložiti dvije
izjave:
 Izjava da kao osnivač na području Federacije BiH budući
poduzetnik ne posjeduje drugi privredni subjekt,
 Izjava direktora o prihvatanju dužnosti (Izjavu potpisuje
direktor društva).
5. Sudski obrasci za registraciju
privrednog društva (preduzeća)
 Ovi obrasci zajedno sa osnivačkim aktom predstavljaju
osnov za Sudsku registraciju preduzeća, tj. upis u Sudski
registar Kantonalnog ili Federalnog suda.
 REGISTARCIJA PREDUZEĆA
6. Izrada pečata
 Pečat firme se može izraditi kod ovlaštenih pečatorezaca.
Naknada za izradu pečata se kreće između 20 i 50 KM. Uz
narudžbu za izradu pečata prilaže se kopija Rješenja o
upisu u Sudski registar.
7. Odobrenje za rad
 Odobrenje za rad se dobija u nadležnom Odjelu tržišne
inspekcije, nakon što se popuni obrazac, preda kopija
Sudskog rješenja i izvrši uplata takse. Nakon predaje
zahtjeva, inspektori izlaze na lice mjesta i sačinjavaju
zapisnik, koji se koristi za dalje korake u registraciji. Sve
što je potrebno za ovo odobrenje može se dobiti u Tržnoj
inspekciji – zahtjev, uplatnice i žiro-račune na koje se treba
uplatiti 100 KM + 50 KM.
 REGISTRACIJA PREDUZEĆA
8. Dodijeljivanje statističkog broja
Nakon dobijanja Sudskog rješenja o registraciji preduzeća,
potrebno je i da se preduzeće registruje u Registar
preduzeća kod Statističkog zavoda Federacije BiH
Za dobijanje Rješenja o dodjeli statističkog broja potrebno je
predati sljedeće dokumente:
1. Zatjev za dodjeljivanje statističkog broja, koji se dobija u
statističkom uredu a iznosi od 2 do 3 KM,
2. Ovjerena kopija Sudskog rješenja o registraciji preduzeća,
3. Uplatnica sa iznosom na 100 KM.
4. Po završetku procedure Zavod za statistiku preduzeću
dodjeljuje obrazac sa statističkim brojem brojem.
 REGISTRACIJA PREDUZEĆA
9. Poreski identifikacioni broj
 Sa ovjerenom kopijom Sudskog rješenja i
Dozvolom za rad Tržišne inspekcije, predaje se
Zahtjev za dodjelu poreskog identifikacionog
broja u Poresku upravu.
 Po završetku procedure Poreska uprava
preduzeću dodjeljuje obrazac sa identifikacionim
brojem.
 REGISTARCIJA PREDUZEĆA
10. Otvaranje stalnog računa u banci
Za otvaranje stalnog računa preduzeća u banci predaju se
slijedeća dokumenta:
 kopija Sudskog rješenja o registraciji,
 kopija Rješenja o dodjeljivanju statističkog broja,
 kopija Rješenja o dodjeljivanju poreskog broja,
 popunjen bankovni obrazac za ovlaštena lica koja mogu
raspolagati računom – ovaj obrazac se dobije u banci
(negdje se ovaj obrazac naziva i “Karton ovlaštenih
potpisnika” ili „Karton deponovanih potpisa“).
Otvoreni račun u banci je odmah operativan te se može
odmah raspolagati sa sredstvima na računu, uključujući i
sredstva koja su uplaćena ranije kao osnivački kapital.
 REGISTARCIJA PREDUZEĆA
11. Registracija obveznika PDV-a
 Prijava obveznika PDV-a, vrši se kod nadležnog regionalnog centra
Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Obavezi prijavljivanja podliježu
sva lica čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama u prethodnoj godini
prelazi ili je vjerovatno da će preći prag od 50.000,00 KM.
Za registraciju obveznika PDV-a, potrebno je dostaviti:
 Zahtjev za registraciju PDV obveznika,
 Rješenje suda sa obrascima 1−4 (ovjerena kopija),
 Potvrda o registraciji poreskog obveznika od Poreske uprave RS
(ovjerena kopija),
 Uplatnice na ukupan iznos od 15,00 KM na ime troškova upisa,
 Druge dokumente u zavisnosti od vrste registracije, a u skladu sa
Pravilnikom o registraciji obveznika PDV-a.
Po završetku upisa u registar poreskih obveznika, preduzeću se dodjeljuje
obrazac sa PDV brojem.
 REGISTRACIJA PREDUZEĆA
12. Upis u registar carinskih obveznika
Prijava za upis u registar carinskih obveznika, vrši se kod Uprave za
indirektno oporezivanje BiH.
Prilikom prijave potrebno je dostaviti:
 Pismeni zahtjev za upis u registar carinskih obveznika,
 Rješenje suda sa obrascima (ovjerene kopije). Preduzeće mora biti
registrovano za obavljanje spoljno-trgovinske djelatnosti,
 Potvrda o registraciji poreskog obveznika od Poreske uprave
(ovjerena kopija),
 Karton deponovanih potpisa ovjeren od strane poslovne banke kod
koje je račun otvoren,
 Uplatnice na ukupan iznos od 15,00 KM na ime troškova upisa.
Po završetku upisa u registar carinskih obveznika, preduzeću se
dodjeljuje obrazac sa carinskim brojem.
 REGISTRACIJA PREDUZEĆA
13. Prijava preduzeća i zaposlenih Fondu
za penzijsko invalidskog osiguranja
FBiH
Prilikom prijave potrebno je Fondu dostaviti:
 Obrazac koji se dobija u Fondu za PIO,
 Rješenje suda sa obrascima (ovjerena kopija),
 Akt o osnivanju preduzeća (na uvid ili ovjerena
kopija),
 Statistički broj (ovjerena kopija).
 UTVRĐIVANJE VRIJEDNOSTI
PREDUZEĆA
Procjena vrijednosti preduzeća je složen
postupak, koji se sastoji od velikog broja aktivnosti
čiji je krajnji rezultat mišljenje o njegovoj vrijednosti
na određeni dan.
Prilikom procjene vrijednosti javljaju se
brojna ograničenja kao što su:
1. nedostatak kvalitetnih informacija o preduzećima,
2. nedovoljno razvijeno finansijsko tržište,
3. neriješena imovinska pitanja u preduzećima,
4. nedostatak efektivnih regulatornih okvira iz oblasti
procjene i druga ograničenja.
 PROCJENA VRIJEDNOSTI
PREDUZEĆA
Vrijednost poduzeća je veličina koja se
različito definiše, zavisno od pristupa procjeni
vrijednosti.
Preporuka Evropskog saveza računovodstvenih,
ekonomskih i finansijskih eksperata UCE koja bi
se pri procjeni vrijednosti preduzeća trebala
koristiti,definiše tri vrijednosti preduzeća:
1. objektivnu vrijednost,
2. subjektivnu vrijednost i
3. pravednu vrijednost .
 PROCJENA VRIJEDNOSTI
PREDUZEĆA
1.Objektivna vrijednost preduzeća je ona vrijednost
koju utvrđuje neutralni procjenitelj, a takva se vrijednost
utvrđuje za bilo kojeg kupca,odnosno investitora.
2.Subjektivna vrijednost nekog preduzeća se manje
ili više razlikuje od objektivne vrijednosti zbog činjenice
što se uloga potencijalnog kupca formira na temelju
njegove veze sa preduzećem kojem se procjenjuje
vrijednost i njihovih vlastitih planova.
3.Pravedna vrijednost preduzeća je vrijednost koju
utvrde ili predlože finansijski eksperti u ulozi arbitra
između zainteresovanih sudionika-kupaca i prodavaca
,vodeći računa o subjektivnim procjenama i jednih i
drugih.
 PROCJENA VRIJEDNOSTI
PREDUZEĆA
Drugačije rečeno,pravedna cijena se nalazi između
objektivne i subjektivne vrijednosti,pri čemu prodavac nastoji da
pravedna cijena bude viša,a kupac da pravedna cijena bude niža ,
što znači da su njihovi interesi konfliktni.
A prava ili realna vrijednost preduzeća može se
definisati kao vrijednost imovine preduzeća umanjene za
njegove obaveze, odnosno može se definisati izrazom:
V=I–O
gdje je: V - vrijednost preduzeća
I – vrijednost imovine preduzeća
O – vrijednost obaveza preduzeća
PRESTANAK RADA PREDUZEĆA
Razlozi prestanka rada preduzeća mogu biti
raznovrsni kao što su:
1. nepostojanje prirodnih uslova koji su značajni za rad
preduzeća,
2. nepostojanje ekonomski uslova za rad preduzeća,
3. prekršaj zakonskih normi,
4. neregulisanje zakonskih obaveza iz poslovanja,
5. ako se utvrdi ništavnost upisa u sudski registar itd.
U praksi razlikujemo sljedeće oblike prestanka rada
preduzeća:
1. stečaj,
2. redovna likvidacija i
3. ostali oblici prestanka.
 STEČAJ
 Stečaj je zakonom propisan i složen postupak koji
se primjenjuje kada privredni subjekt ne može da
pokrije svoje obaveze iz poslovanja.
 Kod ovog postupka cjelokupna imovina
prodaje se i služi za pokriće materijalnih obaveza
povjerilaca koji prijavljuju svoja potraživanja.
 Kada se stečajni postupak završi, onda se
briše ime preduzeća ili društva iz sudskog registra i na
taj način prestaje da postoji.
 Prestanak rada preduzeća objavljuje se u
službenom listu Federacije BIH.
 LIKVIDACIJA
 Redovna likvidacija je postupak prestanka rada
privrednog subjekta, a primjenjuje se ako je istekao rok za rad i
postojanje preduzeća ili ako se utvrdi da je postupak osnivanja
ništavan i u drugim zakonski predviđenim slučajevima.
 Postupak redovne likvidacije provodi se i u
slučaju kada su prestali prirodni uvjeti, koji su bitni za privredne
djelatnosti preduzeća, npr. rudnici uglja zatvaraju se postupkom
redovne likvidacije kada više nema uglja za eksploataciju.
 Postupak redovne likvidacije provodi sud i
ovdje je imovina preduzeća obično veća od obaveza koje su
stvorene tokom poslovanja.
 Imovina služi za pokriće obaveza.
HVALA NA PAŽNJI