UNIVERZITET U TUZLI

Mašinski fakultet
Mehatronika

ZAVRŠNI RAD
prvog ciklusa studija

Analiza strujanja radnog fluida kroz nepovratne ventile

Mentor:Dr.sc.Almir Osmanović, docent Student: Ajdin Ahmetović

Tuzla, decembar, 2017. godine

 UVODNA RAZMATRANJA
 Pod riječi hidraulika podrazumijevamo generisanje kretanja i sila pomoću hidrauličke
tekućine, odnosno fluida koji služi kao medij za prijenos snage.
 Fundamentalna nauka koja proučava zakonitosti kod fluida je hidromehanika, a dijeli se
na hidrostatiku koja proučava zakonitosti fluida u ravnoteži i na hidrodinamiku koja
proučava zakonitosti fluida u kretanju.
 Računarska dinamika fluida (CFD, od eng. Computational Fluid Dynamics) primjenjena
je nauka kojoj je glavni cilj primjena znanja i iskustava s područja mehanike.

U ovom radu će biti obrađena problematika analize strujanja hidrauličnog fluida

kroz nepovratne ventile, i to primjenom CFD simulacionih modela, tj. Primjenom
software-ske simulacije strujanja fluida
 CFD simulacija
1. Prije pokretanja simulacije, potrebno je izvršiti sljedeća podešavanja modela:
Definisanje geometrijskih i fizičkih granica modela.
Fluidni prostor se dijeli na diskretne ćelije (mrežu-eng. Mesh)
Definisanje fizičkog modela analize simulacije.
Definisanje graničnih uslova.
2. Nakon pokretanja simulacije, zapravo se započinje sa matematičkim rješavanjem
jednačina, i to rješavanje je ponavljajuće prirode, odnosno iterativno.
3. Konačno, nakon što smo odradili sve navedene korake, možemo da pokrenemo CFD
simulaciju, a samim tim procesor računara se koristi za analizu i vizualizaciju traženih
rezultata simulacije.
 Dinamika strujanja fluida
 Strujanje je zapravo kretanje tekućine ili plina (fluida). Pratimo li kod strujanja kretanje
pojedinih čestica, dobit ćemo crte koje zovemo strujnice.
 Strujnice su crte koje označavaju na svakom mjestu tekćine smjer brzine.
 Kod stacionarnog strujanja, strujnice su stalne i ne mijenjaju niti oblik niti položaj, dok
kod nestacionarnog strujanja to nije slučaj.

 Prema putanji strujanja razlikujemo laminarno i turbulentno strujanje. Kriterij

razgraničenja laminarnog od turbulentnog strujanja fluida je Reynoldsov broj, koji se
proračunava prema formuli:
 Reynoldsov broj
 Reynoldsov eksperiment - Duga cijev je napunjena fluidom koji miruje sve dok se ne
otvori ventil, sve većim otvaranjem ventila povećava se i brzina strujanja fluida u cijevi, a
time i Reynoldsov broj. Režim strujanja vizualiziran je injektiranjem tinte u struju fluida.

 Granična vrijednost Reynoldsovog broja kada tečenje prelazi iz laminarnog u turbulentno

područje, naziva se kritičnim Reynoldsovim brojem (Rekr), i on ima različite veličine kod
tečenja kroz otvore sa različitim oblikom i dimenzijama. Nekoliko karakterističnih
vrijednosti prikazanih na tabeli se daje prema literaturnim izvorima:
 Strujanje fluida kroz cjevovode

 U području turbulentnog strujanja, neposredno uz površinu cijevi formira se sloj tečnosti

u kome vladaju zakoni laminarnog strujanja (Slika 2.2.2). Ovaj sloj tečnosti je male
debljine i naziva se granični sloj.
 Strujanje fluida kroz cjevovode
Dimenzije cijevi potrebne za određivanje tipa hidrauličkog cjevovoda:

U realnim cijevima hrapavost nije potpuno uniformna, ali je ipak moguće korelirati
ekvivalentnu visinu neravnina komercijalnih cijevi s laboratorijskom hrapavošću. Neke
približne vrijednosti date su u tabeli ispod.
 Strujanje fluida kroz lokalne otpore
 Lokalni otpori nastaju na mjestima na kojima dolazi do promjene brzine strujanja fluida i
promjene oblika strujnice.
 Svi lokalni otpori se mogu podijelit u 4 grupe:
1. Otpori u elementima u kojima je pad pritiska vezan za promjenu površine presjeka,
2. Otpori u elementima u kojima je pad pritiska vezan za promjenu pravca strujanja fluida,
3. Otpori u elementima u kojima dolazi do razdvajanja ili skupljanja dva ili više tokova, te
4. Otpori u komponentama hidrauličkog sistema.

 Za određivanje veličine lokalnog otpora koristi se sljedeća formula:

 Kod strujanja tečnosti kroz lokalne otpore, može se postaviti odnos da je:

 pa se dobije:
 Strujanje fluida kroz lokalne otpore
Otpori u elementima u kojima je pad pritiska vezan za promjenu površine presjeka.
 Difuzor

 Konfuzor
 Strujanje fluida kroz žljebove i zazore
 Pod zazorom se podrazumijeva prostor u hidrauličnoj komponenti ograničen metalnim
površinama i ispunjen uljem. Visina zazora je znatno manja od dužine i širina kod
hidrostatičkih komponenti se kreće u granicama od 5 - 20 mikrona, a dužina i širina su
veće od 5 mikrona.
 Ispred i iza zazora, ovisno o funkciji elementa, djeluju isti ili različiti pritisci, pa tečnost u
zazoru miruje ili se kreće. Osim toga, gornja i donja metalna površina mogu biti
nepokretne, obje se mogu kretati u različitim pravcima ili da jedna miruje, a druga je
pokretna.
 Bez obzira na veličinu zazora, odnos površina u pogledu kretanja i njihov oblik,
proticanje između dvije površine se može posmatrati kao:
1. posljedica kretanja jedne od dvije površine koje obrazuju zazor ili
2. posljedica djelovanja razlike pritisaka ispred i iza ploče koje obrazuju
zazor i koje miruju
 Strujanje fluida kroz žljebove i zazore
 Proticanje fluida kroz zazor se može desiti i u drugom slučaju kada obe ploče miruju, ali
postoji razlika pritisaka, tj. vrijednost pritiska na jednoj strani zazora mora biti znatno
veća ili manja od pritiska na drugoj suprotnoj strani zazora

 Poseban slučaj proticanja fluida kroz zazore je proticanje kroz koncentrične prstenaste
zazore. Ovaj slučaj proticanja fluida je jako bitan za analizu, jer su hidraulični prostori
uglavnom koncentrični.
 ULJNO HIDRAULIČNI VENTILI
 Prema definiciji (DIN ISO 1219), "ventili su uređaji (elementi) za upravljanje ili
regulaciju pokretanja, zaustavljanja, usmjeravanja, te pritiska i protoka fluida pod radnim
pritiskom dobivenog direktno od pumpe ili pohranjenog u akumulatoru“.
 Da bi se na potrošaču postigle tražene veličine (sila, moment, brzina..), te da bi se održali
propisani pogonski zahtjevi sistema, u vodove se ugrađuju ventili kao elementi koji služe
za upravljanje energijom u uljno hidrauličkim sistemima.
 Svaki ugrađeni ventil predstavlja hidraulički otpor.
 Ventil se prikazuje kvadratnim simbolima tako da broj kvadrata odgovara broju mogućih
razvodnih položaja datog ventila. Strelice ucrtane u polja (kvadrate) prikazuju razvodne
puteve, te smjer protoka medija (b). Zatvoren put označava se poprečnom crtom unutar
polja. Dovodni i odvodni priključci ucrtavaju se na polju nultog (mirnog) položaja
(položaj koji ventil zauzima kad na njega ne djeluje upravljački signal) ili na polju
polaznog položaja, ako ventil nema nultog položaja (c). Način aktiviranja označava se sa
strane (d) – u prikazanom slučaju oprugom i kombinirano: elektromagnetom ili ručno.
 ULJNO HIDRAULIČNI VENTILI
Prema konstrukciji radnog elementa koji vrši osnovnu funkciju, ventile možemo podijeliti na:
1. ventile sa sjedištem (kugla, konus, tanjir)
2. ventile sa kliznim elementom (klizne)
3. klizno rotirajuće ventile
 Ventili sa sjedištem (engl. seated valve, njem. Sitzventil), gdje su ta “sjedišta” kugle
(ball), konusi (poppet) ili tanjirasti elementi (plate), imaju važan zadatak da, za razliku od
kliznih, mogu potpuno nepropusno zatvoriti hidraulički krug.
 S druge strane, kod kliznih ventila (engl. spool valve, njem. Schieberventil) lakša je
univerzalnost i modularnost pri proizvodnji, a također je jednostavnija ugradnja različitih
elementa za njihovo pokretanje.
 ULJNO HIDRAULIČNI VENTILI
Prema načinu pokretanja, ventili se mogu podijeliti na:
 1. ručno pokretane ventile,
 2. električno pokretane ventile (sa solenoidom),
 3. hidraulički upravljane ventile te 4. pneumatički (pneumatski) upravljane ventile.

Prema načinu izmjene položaja, ventile možemo podijeliti na:

 1. dvopoložajne (on-off) i
 2. proporcionalne

Osnovni sastavni dijelovi svakog ventila posmatranog kao mašinskog sklopa ili sistema su:
 1.tijelo ili kućište ventila,
 2. ulazni i izlazni priključak koji dopušta ulaz i izlaz fluidu,
 3. radni element (rotor, disk, kugla, konus, vrata...) koji blokira i omogućava protok,
 4. sjedište, koje sa radnim elementoom obrazuje nepropustan spoj pri zatvorenom stanju, te
 5. pokretač, kojim se ručno ili indirektno pokreće radni element.

Prema osnovnoj funkciji i namjeni, ventili se mogu se podijeliti na:

 1. razvodnike,
 2. ventile za pritisak,
 3. ventile za protok, te
 4. nepovratne (zaporne) ventile
ULJNO HIDRAULIČNI VENTILI
 HIDRAULIČNI NEPOVRATNI VENTILI
 Nepovratni ventil predstavlja najjednostavniju konstrukciju ventila sa sjedištem. Bez
obzira na konstruktivno rješenje, svi imaju zadatak da u jednom pravcu obezbijede protok,
a u suprotnom da ne dozvole (zatvore) protok fluida

 Iz osnovne izvedbe nepovratnog ventila razvijena je familija ventila sa nekoliko

konstruktivnih izvedbi.
 Karakteristična mjesta ugradnje nepovratnih ventila:
 HIDRAULIČNI NEPOVRATNI VENTILI
 Naizmjenično nepovratni ventil - Ako pritisak ulja djeluje na vod (A), radni element se
pomjera ulijevo, pa se uspostavlja tok ulja A-x, a ukoliko pritisak ulja djeluje na vod B,
radni element se pomjera udesno pa se uspostavlja tok ulja B-x.

 Hidraulički upravljani dvostrani nepovratni ventili - U slučaju kada je potrebno

obezbjediti zatečeni položaj klipa hidrauličnog cilindra, ispred hidrauličnog cilindra se
ugrađuje upravljani dvostrani nepovratni ventil
 HIDRAULIČNI NEPOVRATNI VENTILI
 Nepovratni ventil upravljan preko klipa jednosmjernog djelovanja - Ukoliko nepovratni
ventil treba da propušta ulje u oba pravca, neophodno je kod toka ulja pravcem B-A
obezbjediti prinudno pomjeranje radnog elementa u otvoreni položaj.

 Nepovratni ventil upravljan preko klipa dvostranog djelovanja - Ukoliko se želi propustiti
tok fluida pravcem B - A, ulje se dovodi upravljačkim vodom na stranu (x), klip se
pomjera udesno i potiskuje prvo pomoćni klip (6), a zatim radni element (3). Ako ventil
treba dovesti u zatvoren položaj, upravljačkim vodom se dovede ulje na stranu (y), te se
klip pomjeri ulijevo. Opruge (4, 5) će potisnuti prvo pomoćni klip (6), a zatim i radni
element (3) na dosjedne površine.
 MODELIRANJE I SIMULACIJA
NEPOVRATNOG VENTILA
Model se sastoji od sedam pojedinačnih komponenti:
 1. Vijak M22x1.5 - vrši zatvaranje radnog prostora, ali i spajanje ventila sa UHS.
 2. Poklopac catridgea - gornji oslonac za oprugu catridge-a.
 3. Čelična opruga - određena sila otvaranja ventila.
 4. Kugla - stvaranje uslova za nastajanje diferencijalnog pritiska radi jednolikog rada.
 5. Radni element catridge - djeluje kao srce ventila, tj. aktivni element blokiranja fluida.
 6. Sjedište ventila - tkz. cic na koji se naslanja radni element te zajedno oni vrše zaptivanje.
 7. Kućište ventila - prostor za ugradnju te drži sistem na okupu.
 MODELIRANJE I SIMULACIJA
NEPOVRATNOG VENTILA
Detaljniji prikaz 3D modela nepovratnog ventila
 MODELIRANJE I SIMULACIJA
NEPOVRATNOG VENTILA
Tehnički prikaz modela nepovratnog ventila
 MODELIRANJE I SIMULACIJA
NEPOVRATNOG VENTILA
 Ulazni parametri simulacije:

 Kao granični odnosno početni uslov simulacije definisani su ulazni protok fluida i ukupni
pritisak na izlazu ventila. Za početak ćemo koristiti vrijednosti ulaznog protoka od 10
l/min, i vrijednosti ukupnog pritiska na izlazu od 101325 Pa što odgovara atmosferskom
pritisku od 1 bar-a.
 Ostali parametri simulacionog modela su:
Heat conduction in solids: Off
Time dependent: Off
Gravitational effects: Off
Rotation: Off
Flow type: Laminar and turbulent
High Mach number flow: Off
Default roughness: 2.0 micrometer
Default wall conditions: Adiabatic wall
Static Pressure: 101325.00 Pa
Temperature: 293.20 K
 MODELIRANJE I SIMULACIJA
NEPOVRATNOG VENTILA
 REZULTATI SIMULACIJ
 Sa dijagrama se vidi da je vrijednost pritiska data u odnosu na broj ponavljanja analize
simulacije, koji je u našem slučaju bio 70. U prvih par iteracija, simulacija je krenula sa
nižim pritiscima od 40 bar-a pri analizi, da bi njihovu vrijednost povećala nakon
određenog broja iteracija, ako se već nebi pojavila greška. Srednja vrijednost ukupnog
pritiska u ventilu je iznosila: cca. 150 bara.
 MODELIRANJE I SIMULACIJA
NEPOVRATNOG VENTILA
 Na slici ispod prikazane su strujnice fluida u modelu, i to grafički definisane za određene
srednje vrijednosti ukupnog pritiska. Vrijednost ukupnog pritiska se kretala od 310 bara
na ulazu u ventil, da bi isti opao na vrijednosti manje od cca. 15 bara na izlazu iz ventila..
 MODELIRANJE I SIMULACIJA
NEPOVRATNOG VENTILA
 Srednja brzina strujanja je iznosila 1.8 m/s.
 MODELIRANJE I SIMULACIJA
NEPOVRATNOG VENTILA
 Srednja brzina strujanja je iznosila 1.8 m/s.
 MODELIRANJE I SIMULACIJA
NEPOVRATNOG VENTILA
 Prikazan je dijagram temperature fluida, sa kojeg se vidi da je srednja vrijednost
temperature fluida u ventilu iznosila 308 K.
 MODELIRANJE I SIMULACIJA
NEPOVRATNOG VENTILA
 Na slici 6.2.12., ispod prikazan je detaljnije radni element našeg modela sa grafički
prikazanim površinama u smislu ukupnog pritiska fluida koji djeluje na njega
 MODELIRANJE I SIMULACIJA
NEPOVRATNOG VENTILA
 Najviše opterećena površina ventila je udarna prva površina na ulaznoj strani ventila. Na
slici ispod, prikazana je detaljnije pomenuta površina radnog elementa.
 MODELIRANJE I SIMULACIJA
NEPOVRATNOG VENTILA
 Najviše opterećena površina ventila je udarna prva površina na ulaznoj strani ventila. Na
slici ispod, prikazana je detaljnije pomenuta površina radnog elementa.
 MODELIRANJE I SIMULACIJA
NEPOVRATNOG VENTILA
 Najviše opterećena površina ventila je udarna prva površina na ulaznoj strani ventila. Na
slici ispod, prikazana je detaljnije pomenuta površina radnog elementa.
HVALA NA PAŽNJI