Žanrovi postmoderne

književnosti
• AUTOBIOGRAFIJA (životopis)
• djelo u kojem se opisuje vlastita osoba i
pripovijeda vlastiti život
• pojavljuje se u brojnim i raznolikim
oblicima: proza, stih, memoari,
autobiografski roman
• suvremena teorija govori o
„autobiografskom diskurzu“
• poznate autobiografije: Marko Aurelije,
Aurelije Augustin, Benvenutto Cellini, J.
Wolfgang Goethe, Jean-Jacques
Rousseau, Jean-Paul Sartre…
• s obzirom na shvaćanje pojedinca,
njegovog života i uloge u društvu te način
pisanja, doživjela brojne promjene od
antike do danas; primjerice u antici i
srednjem vijeku u fokusu ŽIVOT osobe,
renesansa i romantizam u fokusu OSOBA,
suvremene autobiografije najveću pažnju
pridaju samom činu PISANJA
• („ja pišem svoj život“)
• BIOGRAFIJA
• djelo u kojem se opisuje život i djelovanje
neke osobe, često poznate u široj javnosti
ili iz povijesti (kraljevi, vojskovođe,
pjesnici, filozofi … pop-zvijezde ili
nogometni treneri)
• zbog raznovrsnih oblika u kojima se javlja
teško ju je žanrovski odrediti
• književno-znanstvena vrsta
• povijesna monografija
• romansirana biografija
• biografski roman
• pišu se od antike
• u srednjem vijeku poseban oblik
„hagiografija“ ili „vita“ – život svetca
• izvor povijesnih podataka, ali i umjetničke
tvorevine
• Marina ili o biografiji (1986) kratki je roman
književnice i prevoditeljice Irene Vrkljan,
svojevrsna literarizirana biografija ruske
pjesnikinje Marine Cvetajeve
• Nastao nakon romana Svila, Škare (1984)
u kojem se potraga subjekta za vlastitim
(ženskim) identitetom odvija u okvirima
autobiografije (u užem smislu -
izjednačujući autora, pripovjedača i lik),
ovaj roman također propituje uspostavu
osobnog identiteta, ali kroz tuđu biografiju,
priču o životu druge osobe.
• Ipak, ne može se govoriti o biografiji u
klasičnom žanrovskom poimanju, nego
radije o hibridnom žanru biografije i eseja,
čak i, ponovno, autobiografije. Radi brojnih
prostornih dislokacija Ž. Benčić za opis
pripovjednog modela ovoga romana
predlaže pojam «geobiografije».
• U romanu se zapravo prate tri ženske
sudbine: Marine Cvetajeve, Irene Vrkljan i
Irenine prijateljice, glumice Dore, te se
svaki subjekt pojedinačno, kao i uspostava
njegova identiteta, prelama u odnosu s
drugim subjektima.
• Riječ je o načinu «spoznavanja sebe kao
prepoznavanja sebe u drugome i drugoga
u sebi» (Zlatar).
• «Prošlost živi u nama bez kronologije»,
kaže Irena Vrkljan te, često pribjegavajući
analepsi, izbjegava linearno razvijanje
radnje, pa i čvrsti fabulativni okvir, da bi
bez ikakvog reda nizala sjećanja,
imaginacije, provjerljive činjenice te tako
rastočila svoj i tuđe živote na fragmente iz
kojih su, ipak, u konačnici oblikovane
gotovo zaokružene biografije – ponajprije
ona Cvetajeve.
• Iako nije riječ o autoričinoj identifikaciji s
Marininim likom, u romanu se naglašavaju
točke zajedničke životima obje žene:
putovanja, egzil, pokušaj života na
različitim mjestima, kao i s tim povezani
osjećaji izmještenosti i nepripadanja, teško
breme svakodnevice, neimaština, čak glad
te, s druge strane, bogatstvo duhovnoga
života, okruženost umjetnicima različitih
profila, književno stvaralaštvo, ljubav.
• Pripovijedanje se vrši iz prvog lica jednine,
čime u prvi plan dolazi subjektivnost
pripovjedačice i pitanje njezine
samospoznaje, a u drugom planu ostaje
bilježenje provjerljivih činjenica. Govor
pripovjedačice je lirski intoniran, stilski
dotjeran, na visokoj intelektualnoj razini.
• roman karakterizira uklapanje različitih
vrsta iskaza
• otvara se, primjerice, «Novogodišnjom»
pjesmom M. Cvetajeve
• intertekstualnost
• U kontekstu hrvatske tradicije roman
poetički pripada tzv. «ženskom pismu»
koje osim I. Vrkljan pišu S. Škrinjarić, D.
Ugrešić, S. Drakulić, D. Drndić i druge.
• Osim u romanu Svila, škare, vrlo sličnu
ovdje navedenoj pripovjednoj strategiji I.
Vrkljan razrađuje u djelima Berlinski
rukopis (1988), Dora, ove jeseni (1991),
Pred crvenim zidom (1994), Posljednje
putovanje u Beč (2000), Smrt dolazi sa
suncem (2002), Pisma mladoj ženi (2003),
Sestra, kao iza stakla (2006).
• Roman Marina ili o biografiji objavljen je
1991. godine na engleskom jeziku u
prijevodu Celiae Hawkesworth, a drugo
hrvatsko izdanje objavljeno je 2004.
godine kao «knjiga uz novine» u nakladi
od nekoliko tisuća primjeraka.
 (PREOBLIKA) MITA

• Labud (2004) roman književnice i

prevoditeljice Lucije Stamać u kojem ona
ponovno ispisuje već postojeće i znane
starogrčke mitove, ali kroz vizuru Divne
Helene Trojanske. Pripovjedačica govori iz
prvog lica jednine i u kronološkom slijedu
upoznaje čitatelja sa svojim životom od
najranijih sjećanja do smrti.
• u mitskom svijetu obično dominiraju muškarci –
junaci, a žene često ostaju potisnute pa čak i
nevidljive
• u ovoj preoblici otkriva se Helenino unutarnje
stanje, njeni osjećaji i misli, potreba za ljubavlju,
ali i razočaranje sa svakim novim muškarcem u
njenom životu, kao i poniženje jer je često
svedena na puki tjelesni objekt kojim se trguje,
politički pregovara i ucjenjuje
• Roman je sastavljen iz tri dijela: prvi dio
obuhvaća Helenino odrastanje u Sparti,
susret s Tezejem i odlazak u Atenu; drugi
dio tematizira brak s Menelajem, ljubav
između Helene i Pariza, zajednički odlazak
trojanskim lađama u Cipar, Libiju te
konačno u Troju, treći dio obuhvaća
trojanski rat, Ahilejevu pogibelj, Parizovu i
Heleninu smrt.
• Pažljivo je opisan antički svijet; od izgleda
gradova, hramova i brodova do
svakodnevice predstavljene kroz
odijevanje, prehranu, religiozne obrede pa
i seksualni život te konzumiranje opijata.
• Rečenice su stilski dotjerane, uglavnom
duge, u leksiku se javljaju arhaizmi
• U tome je vidljivo poigravanje s tradicijom,
pozivanje na mitsku formu
• Posegnuvši za univerzalnim i
bezvremenim oblikom u kojem je granica
između zbilje i mogućnosti nevažna, na
sličan način kao Christa Wolf Medejom i
Kasandrom ili, kasnije, Margaret Atwood
Penelopejom, Lucija Stamać kroz mitsku
formu otvara prostor u kojem promišlja
tvorbu osobnog identiteta, ponajprije onog
ženskog.
 DNEVNIK

• kronološki raspoređen opis događaja,

doživljaja i psihičkih stanja autora u nekom
razdoblju njegova života

• osobni dnevnik: građa za prisjećanje ili

biografiju, odnosno dokumentarna
književnost, ako se objavi
• fabula ili esejističko izlaganje iznosi se u
prvom licu, a raspoređuje prema
datumima, najčešće s mjestom zapisivanja
• je li dnevnik umjetničko ostvarenje ovisi o
tematici i vrsnoći izlaganja
 ENCIKLOPEDIJA

• uvriježen smisao: knjiga u kojoj se nekim

redom, najčešće abecednim, nastoji
sažeto opisati i objasniti sveukupno znanje
(opća enciklopedija) ili znanje pojedinih
područja, disciplina
• parodiranje: „Enciklopedija mrtvih“,
„Enciklopedija ništavila“, „Enciklopedija
očaja“