Postupak oblikovanja , najčešće u toplom obliku - znatno veća deformabilnost materijala pri povišenim temperaturama - manje deformacijske sile i manji utrošak rada -utrošak energije za zagrijavanje Najstariji postupak • Bez upotrebe kalupa • Primjena kod najsitnijih do najkrupnijih otkovaka koji se zbog malobrojnosti rade isključivo slobodnim kovanjem • Osnovne i najvažnije operacije – Sabijanje (redukcija visine u lateralnome smjeru i slobodno tečenje materijala u transverzalnom smjeru Sabijanje Iskivanje i raskivanje Zasjecanje Probijanje Savijanje - proces kod kojeg metal pod djelovanjem malja kovačkog čekića ili poc pritiskom preše npr. hidraulične ispunjava profilirani prostor izrađen u kovačkom alatu ( ukovanju ) . Za razliku od slobodnog kovanja gdje je širenje metala u pravcima normalnim na pravac kretanja malja čekića neometano (SLOBODNO ) , kod kovanja u ukovanjima ovo širenje je ometano zidovima gravure ukovanja . Kovanje u ukovnjima se dijeli na: jednofazne ukovnje - gdje se sirovac stavlja u ukovanj, bat udara te otkivak poprima završni izgled. Zo su jednostavniji otkivcu za čiju je izradu dovoljna jedna faza.
višefazne ukovnje gdje sirovac mijenja dvali više
ukovanja kako bi poprimio završni izgled. Otkivci su komplicirani i zahtjeva se povećana točnost U osnovi se strojevi za kovanje dijele na: - batove - preše - horizontalna kovačka preša Batovi i preše se razlikuju u kinematici alata. Dok batovi udaraju o otkivak ili ukovanj velikom brzinom i mijenjaju oblik udarcima, dotle preše postepeno tlače otkivke (otpreske) ili ukovnje. Koji stroj će se upotrijebiti ovisi o karakteristikama materijala koji se obrađuje. Neki materijali podnose nagle promjene i brze udarce, dok drugi materijali pri takvoj obradi pucaju i nisu za daljnje korištenje Preše mogu biti: - mehaničke - tarne (frikcijske) - koljenaste (ekscentar) - hidrauličke U današnje vrijeme pojavljuju se nove kombinacije batova i preša npr elektro hidraulički bat, visoko precizne preše Razlikuju se tri tipova gravure i to su ;
- Završna ( definitivna ) gravura
- Prethodna gravura - Pripremno – prethodna gravura 1. Završna gravura – služi za dobivanje gotovog otkovka sa vijencem . Ova gravura ustvari prestavlja točan otisak otkovka u vrućem stanju oko kojega je izrađen kanal za vijenac. Otkovak u završnoj gravuri se kuje sa jednim ili nekoliko udara. Broj tih udara ovisi o : složenosti otkovka Pravilnosti obrade u pripremnim gravurama Te sile padajućih dijelova čekića - kod ove se gravure kuje oblik veoma blizak završnom obliku . Zato ova gravura slući za smanjenje stupnja deformacije otkova u završnoj gravuri čime se produžuje vijek trajanja . Razlika između prethodne i završne gravure : Prethodna se razlikuje od završne po tome što nema kanala za vijenac . Primjenjuje se umjesto prethodne gravure kod kovanja komada složenog oblika , koji bi se u završnoj gravuri teško otkovao na zadani oblik BOK ! BOK!