Šta je lijek?

• Lijek je svaka tvar koja se unosi u organizam

ili se primjenjuje na njegovoj površini u svrhu
sprječavanja ili liječenja bolesti ili simptoma
bolesti.
Kada koristimo lijekove ?
• Lijekovi se koriste u prevenciji bolesti, kao
dijagnostičko sredstvo, u liječenju, pri obnovi
ili održavanju tjelesnih funkcija.
Oblici lijekova
U kakvim oblicima lijekovi mogu biti?
• Razlikujemo tekuće, krute,
polukrute i plinovite oblike
lijekova.
 Tekući oblici lijekova
• Otopine se dobivaju otapanjem krutih ili
plinovitih tvari u odgovarajućem otapalu.
• Mogu se primjeniti oralno, parenteralno ili
lokalno.
• Mješavine (mixtura) se dobiva mješanjem
nekoliko lijekova ili ljekovitih tvari.
• Dodaju im se sredstva za popravak ukusa.
• Kapljice (guttae) su otopine jačeg djelovanja.
Kapaju se pomoću posebne kapaljke ili iz
bočice za kapanje.
• Mogu biti za unutrašnju ili vanjsku primjenu
(kapi za nos, uho i sl)
• Tinkture su tekući obojeni lijekovi koji mogu
biti biljnog ili životinjskog porjekla.
• Obično se pripravljaju uz alkohol.
• Klizma je vodena otopina lijeka koja se
primjenjuje u završno crijevo.
• Injekcija je tekući oblik ili suspenzija lijeka za
primjenu mimo probavnog trakta.
• Primjenjuje se pomoću igle i šprice.
• Lijekovi koje primjenjujemo u obliku injekcija
najčešće su pakirani u obliku ampula ili lagena.
• Ampula je hermetički zatvorena staklena
posudica sa lijekom. Otvara se otkidanjem
gornjeg uskog dijela nakon zarezivanja grlića.
• Lagena je bočica sa gumenim čepom. Otvara
se skidanjem plastičnog ili metalnog zaštitnog
poklopca.
• Oblozi (fomenta) su tekući lijekovi koje kroz
određeno vrijeme stavljamo na bolesnu kožu,
odnosno sluznicu.
• Losion je vodena ili alkoholna otopina lijeka za
vanjsku upotrebu primjenjuje se na kožu ili
sluznicu.
• Emulzija je mješavina dvije supstance koje se
normalno ne mogu izmiješati ako im se ne
doda neka tvar (emulgator) koja ih emulgira
(rasprši jednu tvar u drugu).
 Polukruti i mekani oblici lijekova
• Ljekovite masti (unguenta)se pripremaju
miješanjem ljekovitih sredstava i masne
podloge. Primjenjuju se samo izvana.
• Paste (pastae) nastaju miješanjem masti i veće
količine (5%) netopljivih prašaka.
Kreme (cremores) su slične mastima, no
sadrže vodu i neku mast ili ulje kao
emulziju. Bolje prodiru u kožu i lakše se
apsorbiraju.
• Gel je prozirni koloidni pripravak, sličan želeu.
Primjenjuje se na kožu i sluznice (2% Lidocain
gel).
 Kruti oblici lijekova
• Tu ubrajamo praške, kapsule, tablete, pudere,
vaginalete i čepiće.
• Prašci (pulveres) se dobivaju usitnjavanjem
droga i hemijskih lijekova. Služe za unutarnju i
vanjsku primjenu.
• Kapsula – lijek se nalazi u topljivoj ovojnici
izgleda poput valjka.
• U kapsule se stavljaju lijekovi neugodnog
mirisa ili okusa, lijekovi koji oštečuju zube i
lijekovi čija se resorpcija želi postići u tankom
crijevu. Kapsula se ne smije otvarati ni gristi,
već je bolesnik treba progutati čitavu.
• Lingvaleta je tableta koja se stavlja pod jezik
gdje se otopi i resorbira.
• Tableta je čvrsta okrugla pločica, ravne ili
blago ispupčene površine.
• Dražeja je tableta obložena čokoladom,
šečerom, želatinom ili sličnom masom. Ima
izgled čvrste okrugle pločice sa ispupčenom
površinom.
• Oribleta je tableta koja se otapa u ustima
sisanjem. Najčešće se primjenjuje kod bolesti
usne šupljinje ili ždrijela.
• Vaginaleta je pločica za stavljanje u rodnicu, u
kojoj se otapa pod uticajem vaginalnog
sekreta.
• Čepići (suppositoria) su čvrsti lijekoviti
pripravci koji se primjenjuju u crijevo, gdje se
pod uticajem toplote rastope
 Plinoviti oblici lijekova
• Inhalacije – plinoviti i hlapljivi lijekovi koji se
udisanjem unose u pluća, tamo se resorbiraju i
djeluju trenutno.
Načini primjene lijeka
 PERORALNO Tablete, dražeje, kapsule,otopine

ENTERALNO
SUBLINGVALNO Lingvalete

REKTALNO Supozitorij, ljekovite klizme

INTRAKUTANO Injekcije

SUBKUTANO Injekcije

PARENTERALNO INTRAMUSKULARNO Injekcije

INTRAARTIKULARNO Injekcije

INTRAVENSKI Otopine i Injekcije

PERKUTANO Masti,paste,kreme, otopine

REKTALNO Supozitorij, masti

LOKALNO VAGINALNO Vaginalete

SUBLINGVALNO Lingvalete

ORALNO Dražeje, otopine

PREKO SLUZNICE UHA, GRLA,OKA Kapljice, masti

DOZA LIJEKA

10.12.2018
 Šta je doza lijeka?
Doza lijeka je količina lijeka primjenjena u svrhu
liječenja.
Šta je minimalna doza lijeka?
Minimalna doza lijeka je najmanja količina lijeka
koja izaziva terapijski učinak.
 Šta je terapijska doza ?
Terapijska doza je količina lijeka potrebna da se
dostigne željeni učinak kod određenog
pacijenta.
Šta je maksimalna doza?
Maksimalna doza je najveća količina lijeka koja
se može primjeniti da nije štetna.
 Šta je toksična doza?
• Toksična doza je količina lijeka po čijoj se
primjeni javljaju znakovi predoziranja-
trovanja.
• Šta je letalna doza?
• Letalna doza je količina primjenjenog lijeka
koja će izazvati smrt.
Pri propisivanju doze lijeka potrebno
je uzeti u obzir:
• Dob
• Konstitucija (masti i voda)
• Tjelesna težina
• Pacijentovo stanje
• Način primjene
• Distribucija lijeka (CNS)
• Vrijeme primjene lijeka (kortikosterodi, diuretici)
• Eliminacija lijeka
 Izračunavanje doze lijeka
• Doze lijekova primjenjuju se u metričkom
sistemu: mg i ml. Ali neke doze su označene i u
jedinicama npr. Heparin i inzulin.
• Formula za izračunavanje:
potrebna doza = količina lijeka za primjenu
doza lijeka
 Primjer:
• Pacijentu je propisano 30mg Pronisona. Jedna
tableta sadrži 20mg.
• 30:20=1,5
• Potrebno je primjeniti 1,5 tabletu Pronisana.
 Čuvanje lijekova
• Lijekove je potrebno čuvati na suhom mjestu,
zaštićene od sunca.
• Neki lijekovi se čuvaju na hladnom (1°C- 15°C)
• Sobna temperatura od 15°C do 25°C.
• Lijekove držati u orginalnoj ambalaži.
• Primjena narkotika se evidentira u knjige
primjene narkotika.
ENTERALNA PRIMJENA LIJEKA
• Enteralna primjena je primjena putem
probavnog trakta.
• Uključuje oralno uzimanje lijeka (sublingvalno i
bukalnu primjenu), primjenu nazogastričnom
sondom ili rektalnu primjenu lijeka
 Peroralna primjena lijeka
• Tekući lijekovi
• Sirup
• Kapi
• Lijekovi u krutom obliku
 SUBLINGVALNA PRIMJENA
• Lijek se stavlja ispod jezika, gdje se otapa i
resorbira.
• Upozoriti pacijenta da ne guta lijek
• Savjetovati pacijentu da ne jede i ne pije ništa
dok se lijek ne rastopi.
 BUKALNA PRIMJENA
• Lijek se primjenjuje između sluznice usne
šupljine i desni.
PRIMJENA PERORALNE TERAPIJE

14.12.2018
 Procjena:
• Procjeniti da li postoje kontraindikacije za
peroralnu primjenu ( poremećaj
svijesti,disfagija, mučnina, povraćanje)
• Provjeriti šta pacijent zna o lijeku koji će
dobiti, njegovim učincima te koje je lijekove do
sada uzimao.
 Priprema bolesnika
• Alergije
• Objasniti zašto dobija određeni lijek i koje se
učinci očekuju
• Neželjeni učinci
• Pripremiti napitak sa kojim će pacijent popiti
lijek
 Primjena lijeka
• LIJEK PRIPREMA SESTRA KOJA ĆE GA I
PRIMJENITI!!!!
• Pripremu, primjenu lijeka i dokumentiranje
postupka obavlja jedna osoba.
• Svaki lijek koji se primjenjuje mora biti
propisan, a primjenjuje ga ovlaštena osoba.
• Lijek propisuje ljekar, i on mora navesti ime i
prezime pacijenra, datum i vrijeme kada je
lijek propisan, naziv lijeka, dozu, način
primjene, učestalost primjene lijeka i svoj
potpis.
• Prije primjene provjeriti da li nalog obuhvata:
naziv lijeka, dozu način i vrijeme primjene
lijeka.
• pripremiti propisani lijek
• Poštivati 5P I 3P
Primjena lijeka putem nazogastrične sonde

• Lijek koji se primjenjuje preko sonde mora biti

u tekućem stanju.
 Postupak
• Pripremiti terapijsku listu, provjeriti koji je lijek
propisan, ako je propisano više lijekova
provjeriti da li su kompatabilni.
• Oprati ruke, pripremiti lijek-razmutiti ga sa oko
30ml vode.
• Pripremiti potreban pribor, staviti rukavice
• Objasniti postupak pacijentu
• Smjestiti pacijenta u povišen položaj (uzglavlje
povišeno za 30° jer se na taj način smanjuje
rizik od aspiracije)
• Provjeriti položaj nazogastrične sonde i ako je
potrebno aspirirati želučani sadržaj.
• Nakon aspiracije zaklemati sondu, promjeniti
špricu, staviti špricu sa lijekom.
• Otklemati sondu i primjeniti lijek metodom
slobodnog pada.
• Nakon isticanja lijeka isprati sondu sa 15-30 ml
vode ili propisane tekućine (max 50ml)
• Evidentirati koliko je tekućine pacijent dobio
• Zaklemati sondu, skinuti špricu i vratiti čep na
sondu ili nastaviti hranjenje, otklemati sondu.
• Pacijent treba ostati u povišenom položaju
barem 30 min.
• Baciti korišteni pribor, oprati ruke.
• Evidentirati da je lijek primljen, označiti da je
primljen putem sonde.
Parenteralna primjena lijeka
• Zaobilazi se probavni trakt.
• Uključuje primjenu lijeka u oko, nos, uho
putem respiratornog trakta, kože i primjenu
injekcija.
• Ovaj naziv se najčešće primjenjuje za primjenu
lijeka putem injekcija.
 Primjena lijeka injekcijama
• Injekcija je način primjene lijeka pomoću
šprice i igle.
• Razlikujemo submukozne, intradermalne,
subkutane, intramuskularne i intravenozne
injekcije.
 Razlozi primjene injekcija
• Pacijent ne može popiti lijek, ima mučninu ili
povraća
• Parenteralnom primjenom lijeka postiže se
najveća učinkovitost
• Lijek primjenjen parenteralnom primjenom
najbrže djeluje
• Tačna i precizna doza
• Ne resorbira se putem GIT-a
• Najbrže se resorbira lijek primjenjen
intravenozno (izuzev intrakardijalno)
• Primjenu injekcije prati bol u trenutku
primjene ( jer su receptori za bol smješteni u
koži.
• Iz tog razloga iglu treba brzim potezom uvesti
u tkivo, isto tako i izvaditi nakon primjene.
• Lagana masaža mjesta nakon primjene lijeka,
nakon vađenja igle potpomaže resorpciji lijeka
i ublažava bol.
• Pri primjeni injekcija potrebno je pripremiti:
• Pribor
• Lijek
• Pacijenta
• Sebe
 Priprema pribora
• Lijek (ampule ili lagene)
• Šprica, igla, pribor za dezinfekciju kože (vata ili
gaza, alkohol), posuda za odlaganje
upotrebljenog materijala
• Šprice za jednokratnu upotrebu napravljene su
od plastike, graduirane su u milimetrima ili
ccm (1ml, 2ml, 5ml,10ml, 20ml,50ml)
• Šprice od 1ml koriste se za primjenu inzulina ili
za tuberkulinske probe
• Igle su također jednokratne, razlikuju se s
obzirom na promjer i dužinu.
• Promjer igle varira od 14 do 28 G. Što je broj G
veći to je promjer igle manji.
 Priprema pacijenta
• Pitati pacijenta da li postoji neki lijek na koji je
alergičan.
• Pacijentu je potrebno reći da će dobiti
određen lijek, koji se učinci očekuju.
• Objasniti neželjene učinke
 Priprema lijeka
• Postovati 5P i 3 pravila
• Pripremiti površinu za primjenu lijeka (čista i
dezinfikovana površina)
• Lijek pripremiti u miru, i osvjetljenoj prostoriji
• Oprati ruke
• Pripremiti nalog za primjenu lijeka
• Provjeriti naziv,dozu, način primjene i rok
trajanja lijeka
• Ne primjenjivati lijek ako je promijenio boju i
izgled
• Pripremiti igle i šprice odgovarajuče zapremine
• Protresti ampulu ili lagenu ako je potrebno
• Navući lijek
 Primjena lijeka pakiranog u ampuli

• Dezinficirati vrat ampule, prelomiti vrat na

iscrtanoj oznaci, ili koristiti dezinfikovanu pilu,
a pri otkidanju gornjeg dijela ampule korstiti
tupfer namočen u alkohol
• Ako je otopina u gornjem dijelu ampule lupkati
blago da se spusti u donji dio
• Provjeriti da nisu dijelovi stakla u ampuli, ako
jesu baciti ampulu i uzeti novu
• Ampulu uzeti nedominantnom rukom, a u
dominantnoj držati iglu i špricu te staviti u
ampulu, a pri tom paziti na sterilnost
• Navući lijek u ampulu tako da je igla uronjena
u otopinu i povući klip. Po potrebi nagnuti
blago ampulu, navući malo vise lijeka
• Istisnuti zrak iz sprice pazeci da potrebna
količina lijeka ostane u šprici, provjeriti
količinu lijeka u šprici, a višak istisnuti u tupfer
• Promjeniti iglu prije primjene
 Primjena lijeka pakiranog u lageni

• Skinuti zaštitni poklopac, i dezinficirati čep

• Pripremiti iglu i špricu. U spricu navuči onoliko
zraka koliko cemo lijeka navlačiti iz bočice
• Kroz gumeni čep uvesti iglu u bočicu i lagano
uštrcati zrak u bočicu.
• Nakon toga laganim potezanjem klipa navući
određenu količinu lijeka.
• Na ovaj nacin se lakše navlači lijek (može se
navući i bez uštrcavanja zraka, ali je otpor veći)
• Ubod započeti pod uglom od 45-60°, a prije
potpunog probijanja gume ispraviti iglu pod
uglom od 90° u odnosu na čep.
• Na taj način se smanjuje mogučnost otkidanja
djelića gumenog čepa.
• Nedominantnom rukom, pridržavati lagenu, a
drugom navlačiti lijek. Pri navlačenju igla mora
biti ispod razine lijeka.
• Provjeriti da u šprici nisu prisutni komadići
gume
• Ištrcati višak zraka iz šprice
• Promijeniti iglu
• Ako je lijek u prahu, razrijediti ga sa
odgovarajućom otopinom 0,9% NaCl
(fizioloska otopina) ili aqua pro iniectione
• Ako je potrebno dodatno razrijediti lijek prije
primjene
• Promijeniti iglu- skinuti onu sa kojom smo
navlačili lijek
• Smjestiti osobu u odgovarajući položaj
• Dezinficirati mjesto primjene lijeka
• Istisnuti zrak iz šprice
• Primjeniti lijek na odgovarajući način
• Izvući iglu
• Na mjesto primjene lijeka staviti smotuljak
vate
• Baciti korišteni pribor, dezinficirati radnu
površinu
• Oprati ruke
• Evidentirati lijek.
• NIKADA NE PRIMJENJIVATI LIJEK KOJI NISTE
SAMI PRIPREMILI, NE PRIMJENJIVATI LIJEK KOJI
JE PRIPREMIO NEKO DRUGI.
 Intramuskularna injekcija
• Primjena lijeka u mišić
• Lijek se brže apsorbira
• Može se dati veća količina lijeka
• Bolesnika ne mora biti pri svijesti
• Poremećaji probavnog sistema ne utiču na
resorpciju lijeka
• Uz očuvanu cirkulaciju apsorpcija je pouzdana
i potpuna.
• Nedostatci: moguća je infekcija zbog oštečenja
kože prilikom penetracije, mogućnost
oštečenja živaca i krvnih žila, bol traje neko
vrijeme nakon primjene lijeka.
 Mjesto primjene

• Najčešće se koriste sjedni mišić (m.

gluteusmaximus, m. gluteusmedius),
četveroglavi mišić natkoljenice
(m.quadricepsfemoris)
• i rameni mišic
(m. deltoideus).
• Mjesto uboda se pažljivo odabire tako da se
izbjegnu krvne žile i živci.
• Potrebno je paziti da se ne zagrebe kost.
• Nerazvijene i atrofirane mišiće treba
izbjegavati
 Stražnja strana gluteusa

• Kod odraslih, intramuskularne injekcije se

najčešće primjenjuju u glutealni mišić, jer on
može resorbirati relativno veliku količinu lijeka.
• Ne primjenjuje se kod djece mlađe od 3
godine. Ako se mjesto ispravno ne odabere,
može se ozlijediti n. ischiadicus.
• Mjesto uboda određuje se tako da bolesnik
leži na abdomenu opušteno, glutealno
područje odredi se zamišljenim linijama -
gornja vodoravna linija proteže se između dva
grebena crijevne kosti (crista iliaca - odredi se
palpatorno), a donja rubom između sjednih i
bedrenih mišića, vanjska okomita linija slijedi
bočnu liniju tijela a unutarnja glutealnu
pukotinu.
• Potom se opisani kvadrat podijeli na četiri
dijela te injekcija se primjenjuje u vanjski
gornji kvadrat 5-7 cm ispod grebena crijevne
kosti.
• Osim na ovaj način, mjesto primjene se može
odrediti i kada bolesnik leži bočno.
• Povuče se zamišljena linija izmedu gornjeg,
stražnjeg šiljka crijevne kosti (spina iliaca
superior posterior) i velikog obrtača bedrene
kosti (trochanterfemoris).
• Tada se injekcija daje postranično, iznad linije,
budući da n. ischiadicus prolazi ispod nje.
Bočna strana gluteusa ima nekoliko prednosti
u odnosu na stražnju stranu - u blizini nema
velikih krvnih žila i živaca, a manje je masnog
tkiva.
• Preporučuje se za davanje injekcija djeci dok
ne prohodaju jer su im glutealni mišići još
nerazvijeni.
• Za određivanje mjesta uboda pacijent može
ležati potrbuške ili bočno i stajati.
• Dlanom i prstima određuje se područje poput
trokuta omeđeno velikim obrtačem bedrene
kosti, grebenom crijevne kosti i prednjim
šiljkom crijevne kosti (spina iliaca anterior
superior).
• Dlan se stavlja iznad velikog obrtača, kažiprst
usmjerava prema šiljku, a srednji prst prema
grebenu, pri čemu se ta dva prsta maksimalno
razdvoje.
• Mjesto uboda je u sredini trokuta, 2-3 cm
ispod crijevne kosti.
Natkoljenica - koristi se m. rectusfemoris i m.
vastusleteralis.

• Mjesta su dostupna kada bolesnik leži na

leđima ili sjedi.
• Moguća je primjena malih količina lijeka.
• Preporučuje se za davanje injekcija maloj djeci
dok su im glutealni mišići nerazvijeni.
• Prije davanja mišić se mora podići.
• Mjesto primjene injekcije je sprijeda,
lateralno, na srednjoj trećini natkoljenice.
• Kod odraslih se koristi vastuslateralis.
• Ovaj način se ne preporučuje kod
pothranjenih i slabije razvijenih osoba jer je
primjena neugodna i bolna.
• Mišić rectusfemoris pogodan je za
samoiniciranje.
• Kod djece se koristi rectusfemoris
 Postupak
• Provjeriti da li je pacijent alergičan na propisani
lijek
• Provjeriti način primjene lijeka
• Pripremiti pribor za primjenu lijeka
• Oprati ruke
• Pripremiti lijek koji je potrebno primijeniti
• Objasniti postupak pacijentu, osigurati privatnost
• Odabrati mjesto primjene lijeka
• Dezinficirati mjesto primjene lijeka, pričekati
da se koža osuši, ne dirati više prstima
• Skinuti poklopac sa igle i primiti špricu u
dominantnu ruku
• Nedominantnom rukom razvući kožu koristeći
palac i kažiprst
• Brzim pokretom uvesti iglu pod uglom
od 90°C .
• Povlačenjem klipa provjeriti pojavljuje li se krv
u šprici.
• Ako se pojavi krv, izvaditi iglu i pripremiti
drugu injekciju,opremu i ubrizgati lijek na
drugom mjestu.
• Ne ubrizgavati rastvor sa krvlju.
• Primijeniti lijek polagano
• Nedominantnom rukom, koristeći tupfer,
fiksirati kožu i brzim pokretom izvaditi iglu i
lagano protrljati.
• Na ovaj način se pri vađenju igle fiksira koža i
vađenje igle je manje bolno.
• Smjestiti bolesnika u udoban položaj
• Upotrijebljeni pribor odložiti u čvrsti kontejner,
ne odvajati iglu od šprice
• Oprati ruke
• Evidentirati da je lijek primijenjen
• Obići pacijenta nakon 30 minuta
• U sestrinsku dokumentaciju (protokol
intervencije) upisati ime i prezime pacijenta,
godinu rođenja i adresu, naziv lijeka i dozu,
ime ljekara koji je ordinirao terapiju te ime
medicinske sestre-tehničara koja je aplicirala
lijek.