Univerzitet u Bihaću

Tehnički fakultet
Tekstilni odsjek
VII semestar

Njega tekstila i odjeće

Perilice

Profesor: doc.dr.sci. Husein Nanić

Student: Babić Ervin - 2677
 Strojevi za pranje – perilice
• Pranje rublja u prošlosti je uključivalo namakanje, trljanje, lupanje, prokuhavanje i ispiranje što je predstavljalo
kompliciran i težak fizički posao koji je uglavnom bio rezerviran za žene.
• Rublje se od davnina pralo kuhanjem u bakarnim i pocinčanim koltovima grijanjem najčešće krutim gorivom.
Specijalne obrade su se provodile u drvenim ili pocinčanim kadama uz pomoć pomagala od dasaka (''rifljača''), koja
su omogućavala bolje gnječenje rublja tijekom obrade.

Sl. 1. Rifljača

• Kao pomoć za lakše pranje rublja se 1797. godine javlja rifljača, daska za ribarenje odjeće čiji je prednji limeni dio
ižlijebljen. Ideja ubacivanja rublja u bačvu unutar koje se miješa s vodom je dovela do izuma prve takve perilice
rublja 1782. godine, a dizajnirao ju je H. Sidgier u Velikoj Britaniji. Sastojala se od košare za rublje od drvenog pruća
s ručkom za okretanje, te se na temelju tog dizajna počinju proizvoditi mehaničke perilice rublja.
• Dvadesetih godina 20.st. pojavile su se kace od drveta s elementima za pokretanje kupelji, propeleri, križevi, krila i
sl. Pogon za pokretanje kupelji je bio ručni, vodeni ili električni.
 Perilice za kućansko pranje
• U kućanstvima se prije drugog svjetskog rata najčešće pralo tako da se rublje od pamuka, lana i konoplje preko noći
namakalo u otopini sode i sapuna, a zatim se iskuhavalo u loncima. Posebno zamazana mjesta su se ručno ribala na
rifljačama. Slijedilo je naknadno višestruko ručno cijeđenje i ispiranje.
• Nakon drugog svjetskog rata uslijedilo je tehnički razvoj na svim područjima i pojavile su se električki grijane
perilice s kadom i elementima za pokretanje. Lug za pranje se nalazio u kadi, a rublje se pokretalo krilima,
propelerima ili sličnim pomagalima. Vljci za cijeđenje opranog rublja su se postavljali najčešće iznad kade i nakon
pranja su ručno ili električno pokretani. Prolazom između njih ocjeđivala se voda. Korištenje električne energije je
omogućilo čistiji rad i mogućnost postavljanja perilce u stan, kuhinju ili kupaonu.
• Pokretački faktor razvoja strojevasvakako je bila električna energija. Početkom pedesetih godina perilica s bubnjem
potiskuje stare načine i organizaciju pranja i definitivno nalaze mjesto u stanovima. Rublje se ulagalo kroz gornji
otvor ili kroz vratašca s prednje stranje u stroj gdje se provodilo pranje i ispiranje. Rublje se cijedilo u odvojenoj
centrifugi ili u centrifugi koja je bila u istom troju u drugoj poziciji. Ovakav stroj je imao oblik ''bifea za pranje''.
• Slijedeći tehnološki pomak se potpuno automatizirane perilice u koje se rublje ulagalo u bubanj preko plašta s
posebnim vratašcima ili frontalnim ulaganjem u bubanj gdje se slijedom programiranih operacija rublje pere, ispere,
ocjeđuje i centrifugira. U ovim strojevima rublje se pere prema programu prilagođenom vrsti, stupnju zaprljanja i
obojenju rublja. Program procesa pranja se bira automatski.

Sl. 2. Električne perilice

a. i b. pranje u kadi;
a) pokretanje krilom;
b) pokretanje kotačem za pulsiranje;
c. i d. potpuno automatiziranje perilice s
bubnjem
c) ulaganje tekstilija kroz plašt bubnja
d) frontalno ulaganje
• Većina svjetske populacijue pere rublje još uvijek ručno, u kadama, kotlovima ili rijekama. Perilice rublja su zastupljene u
industrijskim globalnim područjima. U Europi je 89% kućanstava opremljeno s perilicama.
• Statistički podaci pokazali su rast proizvodnje klasičnih strojeva s kadom bez uključenog centrifugiranja i međucentrifugiranja do
1975.g. Njihova proizvodnja je polako padala da bi 1970.g. postala beznačajna.
• Naprotiv, strojevi s kadom koji su automatski programirani i imaju uključenu centrifugu nastavili su rast proizvodnje i u Sad-u i u
Japanu.

Sl. 3. Usporedba perilica u SAD-u, Japanu i Europi

A – perilica s krilima (SAD)

a - programator; b – košara; c – krilo; d- vanjska kada;
e – motor;
B – perilica s kotačem za pulsiranje (Japan)
a - programator; b – košara; c – kotač za pulsiranje; d-
vanjska kada; e – motor;
C – perilica s bubnjem (Europa)
a – programator; b – termostat; c – dozirna posuda; d –
bubanj; e – rebra; f – vanjska kada; g – grijači; h –
motor;

• Perilica s kadom – je i danas najširenija u SAD-u, koja radi potpuno automatski. Ove perilice imaju emajliranu kadu unutar koje
je smještena perforirana košara normalne velične, koja može primiti 2-10 kg rublja. U kadi je krilo odnosno propeler koji pokreće
kupelj s mogućnošću međucentrifugiranja, završnog centrifugiranja i kompletnog programiranja te vođenja procesa pranja. Većina
proizvođača preporuča sipanje deterdženta u perilicu, zatim ulaganje rublja i na kraju dovod vode. Ovisno o programu pranja i
omjeru punjenja kada se puni s 50-75 l vode. Strojevi ovog tipa imaju dva priključka s vodom, jedan hladnu, a drugi toplu vodu.
Temperatura pranja se postiže miješanjem tople i hladne vode. Detrdžent se može dozirati u kadu ručno ili automatski. Sredstvo za
hemijsko bijeljenje je natrijev hipoklorit koji nije u formulaciji detrdženta pa se dozira ručno pred kraj ciklusa pranja il-i
automatski doziranih posuda. Stroj počinje raditi nakon dovoda vode i rublje se pere 8-18 minuta ritmičkim pokretanjem krila
propelera.
• Perilice s kotačem - koji pulsira su potpuno automatizirane i koriste se u Japanu, Kini i drugim azijskim zemljama. Kotač je
postavljen u bazu perilice ili sa strane jer pulsiranjem omogućava mehaniku u stroju. Kapacitet ovih strojeva je ograničen na 3 – 8
kg rublja. Razvoj i mehanizacija perilica u Europi je kasnila za postojećom u SAD-u.
• Perilice s bubnjem - koriste se u Europi, ali ih ima i u SAD-u, a rade na potpuno drukčijem principu od postojećih američkih.
Cilindrični preforirani bubanj je horizontalno postavljen u kadu koja služi kao spremnik kupelji za pranje. Bubanj se može
pokretati u oba smjera tijekom procesa pranja. Bubanj je oblikovan tako da omogućava maksimalnu pokretljivost rublja čime se
skraćuje vrijeme pranja. Minimaln promjer bubnja bi trebao iznositi 400-500 mm.
• Količina detrdženta se dozira prema vrsti, sirovinskom sastavu, stupnju zapranja rublja i tvrdoći vode i iznosu
približno 15 – 35 g/kg suhog rublja. Potrošnja vode ovisi o navedenim faktorima i iznosi od 10 – 25 l/kg suhog
rublja.
• Racionalizacija prostora i želje da se perilice mogu smjestiti u kuhinju ili kupaone potaknuli su proizvođače za
smanjivanje njihovih dimenzija. Nedostatak malih perilica je nizak položaj vratašca za punjenje i pražnjenje rublja.
Prikladniji način ulaganja u ove perilice rublja je odozgo kroz plašt bubnja.
• Perilice imaju mogućnost pranja različitosti rublja prema programu uz istovremenu ili odvojenu temperaturnu
regulaciju. Kupelj se grije iznutra pomoću grijača koji su smješteni na dnu kade s kupelji.
• Pojava sredstava za naknadnu obradu – apretiranje i omekšavanje utjecala je na promjenu proja pregrada u ladici
doziranja. Postojećim ladicama za dodatak detrdženta za pretpranje i pranje dodana je pregrada za omekšivač ili
apreturno sredstvo. Sredstvo se dozira u posljednju kupelj za ispiranje radnog ciklusa čime se rublje omekšava ili
apretira, a tazim centrifugira.
• Međucentrifugiranje i centrifugiranje su vrlo značajne faze tijekom pranja. Tekstilije prosječno zadržavaju
dvostruko ili 2,5-struku količinu vode s obzirom na njihovu suhu masu ovisno o sirovinskom sastavu i konstrukciji
tekstilije. Ova voda sadrži u prosjeku približno iste sastojke kao i kupelj koja je okružuje, dakle prljavštine skinute u
pranju i ostatke detrdženta. Zbog toga je od posebne važnosti da se u međuispuranjima čim više kupelj ukloni, jer
će naknada ispiranja biti mnogo efikasnija, to jest u slijedću kupelj će doći manje prljavštine. Ako se u svakoj
međufazi ukloni dovoljno vezane vode onda se i broj ispiranja smanjuje čime se štedi na potrošnji vode i vremena.
Završno centrifugiranje je značajno jer se njime uklanja određena količina vode koju bi u naknadnom sušenju
trebalo ukloniti dovođenjem skupe toplinske energije što bi znatno produljilo i poskupilo proces sušenja.
Mehaničko odvodnjavanje je mnogo brže i jeftinije, pa se nastoji što je moguće više vode ukloniti mehaničkim
postupcima prije sušenja.
U svakom vlaknu u submikroskim prostorima nalaze se male količine
vode vezane kemijsko-fizikalnim silama, koja se označuje kao
higroskopna vlaga. Ona e djelimično nalaz i u vlaknu osušenom na
zraku i čini ga podatnim. Ako se prejakim sušenjem vlaga potpuno
ukloni to dovodi do pogoršanja opipa. Dobiva se suhi opori opip uz
smanjenu gipkost materijala.
Voda u kapilarima koja se formira između vlakana uporednih u
pređu se označava kao kapilarna vlaga. Budući da je kapilarna vlaga
čvrsto fizikalno vezana, može se mehaničkim postupcima samo
djelimično ukoniti.
Površinska veza vode ili adhezijska voda, vezana je samo
adhezijskim silama izvan tekstilija odnono na njohovoj površini. Ona
čini najveći dio vezane kupelji i može se ukloniti mehaničkim Sl.3. Odnosi između čvrstoće vezanja tekućine i mogućnosti
postupcima; centrifugiranjem, ocjeđivanjem ili prešanjem. Postoji i njezina uklanjanja (shematski)
kristalna voda koja je čisto kristalično vezana u vlaknu.
• Daljnji stupanj razvoja u tehnologiji pranja su električni strojevi za sušenje ili sušilice koje odvode vlagu s opranog rublja. Većina sušilica
imaju električni priključak izuzev malog broja u Americi i Europi koje imaju plinski priključak.
• Postoji nekoliko vrsta sušilica prema načinu sušenja: cirkulacijom vrućeg zraka, prijenosom topline s metalnih površina i toplinskom
zračenjem.
• Ovi strojevi općenito omogućavaju sušenje rublja do određene vlaženosti ovisno o sirovnkom sastavu i načinu njege. Važno je provjeriti
na ušivnoj etiketi da li je dopušteno sušenje u bubnju. Modernije sušilice su opremljene mikroprocesarskim programatoriom koji može
mjeriti zaostalu vodu. Postizanjem željene zaostale vode programator automatski isključi grijanje, a uključi ventilator za hlađenje.
Sušilicese mogu podijeliti i prema načinu odvođenja oslobođene pare s rublja na:
 sušilice s ventilatorom
 sušilice s kondenzatorom u kojima je medij za kondenzaciju okolni zrak
 sušilica s konenzatorom kojima je medij za kondenzaciju vode
• Sušilice s ventilatorom rade na istom principu kao sušilo za kosu. Sobni zrak se usisava, prolazi zonu za zagrijavanje i uvodi u bubanj s
rubljem. Zrak obogaćen vodenom parom, odvodi se kroz mekani filter direktno u prostoriju ili izvan zgrade kroz izlatni kanal.
• Sušilice s kondenzatorom u kojima je medij za kondenzaciju okolni zrak rade na principu usisavanja zraka iz okoline, prevođenje preko
jedinice za zagrijavanje prije nego dođe u dodir s rubljem. Nakon sušenja vrući vlažni zrak iz bubnja se hladi s dodatnom količinom
okolnog zraka. Ovo hlađenje se odvija u prostoru u kome se nalazi mrežica koja skuplja kapi vode. Kapi vode iz mrežice se skupljaju u
posudu za kondenzat koja se prazni nakon završenog ciklusa sušenja. Temperatura odvodnog zraka je oko 50°C.
• Slušilice s kondenzatorima u kojima je medij za kondenzaciju voda imaju crpku za dovod i odvod vode uz električki priključak. Vlažni i
vrući zrak iz rublja se odvodi u dio gdje se prska direktno vodom za hlađenje ili prolazi kroz kakade iz kojih kapa hladna voda.
Kondenzirana voda se odvodi crpkom.

• Optimalni omjer punjenja rublja za zadovoljavajući učinak sušenja ovisi o

sirovinkom sastavu, veličini i vrsti. Učinak sušenja može biti slabiji (sušilica
je manje ekonomična) ako je prenatrpana. Prenatrpanost rublja u bubnju
perilica također negativno utječe na uklanjanje prljavštine u procesu
pranja.

Sl.4. Slušalice s kondenzatorom

a-ventilator; b-grijači; c-suhi zrak; d-bubanj;
e-odvod vlažnog zraka; f-izmjenjivač
topline; g-kondenzirana voda;
 Parametri pranja
Kupelj je otopina sredstva za pranje. Stari naziv ''lug'' više nije adekvatan jer je odgovarao vremenu kad se pralo sodom i sapounom. Otopina
današnjih deterdženata imaju za 2-2,5 nižu pH-vrijednost od onih kojima se pralo u prijašnje vrijeme. Pod lugom se podrazumijevaju jako lužnate
otopine zbog prisutnih NaOH i KOH. Nekad se lug za pranje radio od jako lužnatog pepela (𝐾2 𝑂, 𝑁𝑎2 𝑂) pa je dodatkom vode nastao KOH i NaOH. U
pranju je lužina kao agresivno sredstvo omogućila efikasno uklanjanje prljavština. Lužina se od pepela odvajala dekantiranjem. U novije vrijeme
uvođenjem enzima i nekih drugih sastojaka u deterdžente utjecaj hemije je unatoč primjeni manje agresivnih sredstava nešto pojačan.
Mehanika pranja ovisi o brojnim utjecajima: centrifugalno ubrzanje, omjer kupelji, omjer punjenja, reverzibilno okretanje.
Omjer kupelji predstavlja odnos količine suhog rublja u kilogramima prema volumenu kueplji za pranje u litrama.
Omjer punjenja izražava omjer količine rublja prema volumenu stroja za pranje. U perilicam s bubnjem je to unutrašnjost bubnja.
Put pranja podrazumijeva put što ga prevali izmišljena tačka na plaštu bubnja za vrijeme procesa pranja.
Temperatura pranja rublja u Zapadnoj Europi su između 30 i 95°C. U drugim dijelovima svijeta se pere na nižim temperaturama, npr. u Japanu na
25°C ili iznimno 40°C, a u Americi na temperaturi do 55°C.
Niže temperature u pranja u Americi i Japanu djelimično se objašnjavaju primjenom sredstava za bijeljenje na bazi klora koja djeluje dezinfekcijski u
procesu pranja. Visoka temperatura pranja u Europi je posljedica dugogodišnje tradicije i vjerovanja da je rublje oprano na višim temperaturama
stvarno čisto. Povišena temperatura poboljšava djelovanje sredstava za pranje.
Tradicionalan europski stav se mijenja zbog sintetskih tekstilija kao i tekstilija obrađenih protiv gužvanja, štednje energije te pojave deterdženata koji
su učinkoviti i na nižim temperaturama pranja.
Materijali za izradu dijelova stroja za pranje moraju imati visok stupanj otpornosti na mehaničke, hemijske i toplinske utjecaje.
Strojevi za pranje u praonicama - U industrijskom pranju zbivaju se u načelu isti fizikalno-hemijski procesi kao i u kućanskom pranju. Formulacija i
izbor detedženata ovisi o stupnju zaprljanja rublja, strojevima, namjeni i postupcima pranja praonice rublja. Stupanj zaprljanja rublja je u prosjeku
veći nego kod rublja u kućanstvu. Rublje se sortira prema stupnju zaprljanja, vrsti, sirovinkom sastavu i obojenju i posebno se označava. Poebno se
pere rublje od većih korisnika, npr. iz restorana, bolnica, domova zdravlja i sl. Strojevi za industrijsko pranje su uvedeni zbog racuionalizacije procesa
pranja. Tehničke i energetske karakteristike modernih strojeva su optimirane u cilju postizanja dobre kvalitete pranja uz što manji utrošak energije,
vode, sredstva za pranje i vremena. Razvoj dozirne opreme povećav preciznost doziranja deterdženta i podiže kvalitetu pranja.
Diskontinuirani strojevi za pranje – perilice – su klasični konstrukcije s bubnjem i vrlo slični kućanskoj perilici. Kapacitet im je znatno veći i kreće se
od 40 do 300kg po punjenju. Postoje i strojevi većeg kapaciteta namijenjeni za specijalne namjene, npr. pranje industrijskih filtera.
Proces oranja u diskntinumiranim strojevima starijeg tipa trajao je dugo jer se provodio uz veći broj ispiranja. Nakon završenog procesa pranja rublje
se centrifugiralo u odvojenim centrifugama. Ovakav način pranja je iziskivao mnogo ručnog rada.
Današnji diskontinuirani strojevi svih proizvođača imaju vlastitu centrifugu visokog broja okretaja (900𝑚𝑖𝑛−1 i više) koja omogućava kvalitetno
sušenje i glačanje.
Strojevi se računalno upravlja što omogućuje kombiniranje različitih tehnologija pranja i izradu programa pranja. Strojevi se griju parom tlaka od 6 do
8 bara (6-8 x 102 kPa).