TZK KOD DJECE S

POSEBNIMPOTREBAMA
UČENICI S POSEBNIM POTREBAMA IMAJU PRAVO
NA OBRAZOVANJE KOJE ĆE IM OMOGUĆITI
DOSTOJANSTVO, POTICATI NJIHOVE
MAKSIMALNE SPOSOBNOSTI ,SAMOSTALNOST I
UKLJUČIVANJE U ZAJEDNICU A TIME I DRUŠTVO

.
( Čl.23 Konvencije o pravima djeteta 2000
godina)
 1 .NEMOJTE UMJESTO MENE ČINITI
STVARI KOJE MOGU SAM.
ZBOG TOGA SE OSJEĆAM KAO BEBA, A MOGAO BIH VAS POČETI DOŽIVLJAVATI KAO SLUGE

2. NEMOJTE ME ŠTITITI OD POSLJEDICA .

MORAM UČITI NA ISKUSTVU.
ROSJEČAN BROJ DJECE SA POSEBNIM
POTREBAMA U BIH JE OKO 30.000 , A
PREMA NEKIM ISPITIVANJIMA OKO 6,5%
DJECE IZMEĐU 2-9 GODINA IMA NEKI
OBLIK INVALIDITETA.- OD FIZIČKOG,
OSJETILNOG, RAZVOJNOG PA DO
MENTALNOG ILI EMOCIONALNOG.
PREMA PRAVILNIKU O OSNOVNOŠKOLSKOM
I SREDNJOŠKOLSKOM ODGOJU I
OBRAZOVANJU UČENICI S TEŠKOĆAMA U
RAZVOJU SU RAZVRSTANI PREMA
VRSTAMA:
1. OŠTEĆENJE VIDA
2. OŠTEĆENJE SLUHA
3.OŠTEĆENJE JEZIČNO –GOVORNR-GLASOVNE
KOMUNIKACIJE I SPECIFIČNE TEŠKOĆE U UČENJU
4.OŠTEĆENJE ORGANA I ORGANSKIH SUSTAVA
5. INTELEKTUALNE TEŠKOĆE
6. POREMEĆAJI U PONAŠANJU I OŠTEĆENJE MENTALNOG
ZDRAVLJA
7. POSTOJANJE VIŠE VRSTA TEŠKOĆA U PSIHOFIZIČKOM
RAZVOJU
U NASTAVI TZK IZAZOV JE ZA UČITELJE I
DJECU KAKO I NA KOJI NAČIN IH UKLJUČITI
U REDOVAN ODGOJNO – OBRAZOVNI
PROCES
(Kavkler ,2003)
NASTAVA TJELESNE I ZDRAVSTVEN KULTURE , U SVIM SVOJIM
SEGMENTIMA , PREDSTAVLJA VAŽNU KARIKU U ODGOJU
,OBRAZOVANJU I REHABILITACIJI.

KROZ UKLJUČIVANJE U NASTAVU TZK RAZVIJA SE PRIPADNOST

GRUPI, JAČA SAMOPOUZDANJE I POZITIVNA SLIKA O SEBI,

POSEBNO SU KORISNI REHABILITACIJSKI UČINCI TE KORIŠTENJE

I RAZVIJANJE SAČUVANIH PSIHOFIZIČKIH SPOSOBNOSTI
(Papeš, Ibrišević i sur,2003)
 DJECA, UČENICI I MLADI S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I PONAŠANJU RJEĐE SE ODLUČUJU
ZA BAVLJENJE KINEZIOLOŠKIM AKTIVNOSTIMA OD SVOJIH VRŠNJAKA,

SLABIJE SE KREĆU ŠTO POVEĆAVA RIZIK ZA PRETILOST I SVE DRUGE ZDRAVSTVENE

TEGOBE.

FIZIČKE POSLJEDICE NEAKTIVNOSTI SU:

SMANJEN KARDIOVASKULARNI FITNESA,
OSTEOPOROZA I NARUŠENA CIRKULACIJA

(Fragala-Pinkham i sur.,2005)
 PSIHOSOCIJALNE POSLJEDICE NEAKTIVNOSTI
UKLJUČUJU NIŽU RAZINU SAMOPOŠTOVANJA ,
SMANJENU SOCIJALNU PRIHVAĆENOST I NA KRAJU,
VEĆU OVISNOST O DRUGIMA U SVAKODNEVNOM
ŽIVOTU
(MURPHY I CARBONE,2008).
 PREPORUKE STRUČNJAKA (DOKTORA,
KINEZIOLOGA) SU DA BI DJECA TREBALA DNEVNO
PROVODITI 60 MINUTA U AKTIVNOSTIMA
UMJERENOG INTENZITETA KOJE SU PRILAGOĐENE
NJIHOVIM MOGUĆNOSTIMA, NJIHOVOJ DOBI, NJIMA
ZANIMLJIVE I RAZNOVRSNE
 REDOVITO BAVLJENJE KINEZIOLOŠKIM
AKTIVNOSTIMA UMJERENOG INTENZITETA MOŽE
SMANJITI POJAVU STEREOTIPNIH POKRETA,
NEPRIKLADNOG PONAŠANJA TE UMORA KOD DJECE
S AUTIZMOM I DRUGIM TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I
PONAŠANJU.
(ciliga,Bobić,2014 prema Fragala – Pinkham isur.)

SUDJELOVANJE U KINEZIOLOŠKIM AKTIVNOSTIMA

MOŽE RAZVITI KONKURENTNOST I TIMSKI RAD
DJECE.
 REDOVITA KINEZIOLOŠKA AKTIVNOST NEOPHODNA
JE ZA RAZVOJ I ODRŽAVANJE NORMALNE MIŠIĆNE
JAKOSTI, FLEKSIBILNOSTI, POSTURALNE KONTROLE I
DRUGIH MOTORIČKIH SPOSOBNOSTI KOJE MOGU
USPORITI POGORŠANJE FUNKCIONALNOSTI POKRETA U
TOJ POPULACIJI TE POVEĆTI NJIHOVU SAMOSTALNOST
 UČENICI S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU MOGU SE
UKLJUČITI U KINEZIOLOŠKE AKTIVNOSTI U
ŠKOLAMA KROZ PRILAGOĐENE SADRŽAJE NASTAVE
TZK
PRSKALO NAVODI DA SU DVA VAŽNA POLAZIŠTA KOJA SVAKI KINEZIOLOG TREBA OSVIJESTITI A TO SU :
1.STVORIT SVJESNOST O SUDJELOVANJU, što podrazumijeva organiziranje kinezioloških aktivnosti, na način da sudjeluju
svi učenici , a što će ponajprije ovisiti o tome kako će se organizirati aktivnosti te o okruženju u kojem se ta aktivnost
odvija
2. STVORITI SVIJESNOST OKO RAZLIČITOSTI POJEDINCA U SKUPINI, pa će se djeca razlikovati po mnogo čemu, po
sposobnosti da se premjeste s mjesta na mjesto različitom brzinom, koliko mogu dobro vidjeti i čuti te o tome kako
obrađuju informaciju oko sebe.
PRETPOSTAVKA ZA OSTVARENJE POTREBA KOD
DJECE JE :
- pristupačnost škole (bez arhitektonskih barijera,
-prijevoz učenika, osobni asistent, asistent u
nastavi)
-edukacija učitelja
- opremljenost potrebnim specifičnim didaktičkim
sredstvima i pomagalima
- osiguranje stručnog suradnika rehabilitatora
- osiguranje edukacijsko – rehabilitacijske potpore
putem mobilnog stručnog tima stručnjaka
odgovarajuće specijalnosti
TEŠKOĆE IZVOĐENJA NASTAVE TJELESNE I
ZDRAVSTVENE KULTURE KOD UČENIKA SA:

- VIDA
- UČENIKA S MOTORIČKIM OŠTEĆENJEM
- INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA
- UČENIKA S POREMEĆAJEM PONAŠANJA I
OŠTEĆENJEM MENTALNOG ZDRAVLJA
UČENICI S OŠTEĆENJEM VIDA
uključuju se u program tjelesne i zdravstvene kulture sukladno svojim mogućnostima uz
osiguranje dodatnih specifičnih materijalnih i po potrebi kadrovskih uvjeta po redovitom a u nekim
aktivnostima i prilagođenom programu.
TZK je u važna jer može promovirati razvoj psihomotornih sposobnosti i kondicije te pospješiti
vještine orijentacije i kretanja.
(Colac i suradnici, 2004)
Učitelji TZK navode da nemaju iskustva i znanja da bi djecu uključili u potpunosti jer je prisutan strah od
ozljede.
Puno se veći naglasak stavlja na programe poput brajice, orijentacije i kretanja
UČENICI S OŠTEĆENJEM ORGANA I ORGANSKIH SUSTAVA
imaju različite oblike i težinu poremećaja pokreta i
položaja tijela (Neljak, 2013) ,smanjenu/onemogućenu
funkciju pojedinih dijelova tijela (ruku, nogu,kralježnice),
nepostojanje dijelova tijela,te gubitak dijela i ili cijelog
ekstremiteta.

Uključuju se u nastavu TZK prema individualnim

programima primjerenim njihovim potrebama i
mogućnostima.
Važno je naći područje u kojem se može postići
zapaženi rezultat jer time stvara pozitivnu sliku
o sebi
Za djecu s posebnim potrebama će najbolje njihov
liječnik dati upute učitelju o aktivnostima u kojima smije
sudjelovati, kojim tempom i intenzitetom treba izvoditi
vježbe.
Prednosti sudjelovanja u TZK su :
- psihološke ( samopoštovanje, osjećaj slobode)
- socijalne (biti dio grupe, razvijati odnose i socijalne
vještine)
- tjelesne ( poboljšane pokretljivosti)

- VODITI SE , BITNO JE, MIŠLJU DA GRANICE KOJE MOŽE

PRIJEĆI DJETE NE POSTOJE – SVE ŠTO NAPRAVI SIGURNO
ĆE UTJECATI NA UNAPRJEĐENJE ZDRAVSTVENOG STATUSA
A NAJVIŠE SE POPBOLJŠAVA KARDIOVASKULARNA
IZDRŽLJIVOST -
DJECA S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA

TZK je predmet posebno prigodan za stvaranje boljeg odnosa među djecom, što je sa stajališta emocionalno – socijalnog razvoja vrlo značajno.
Djeca imaju otežanu koncentraciju , pasivnu pažnju i otežano pamćenje.
Inicijative uglavnom nemaju a voljni pokreti se svode na naviku i igru.
Za planiranje i programiranje rada značajna je procjena posebnih učenikovih potreba zbog osobitosti na području percepcije , vremensko – prostorne orijentacije, koordinacije pokreta te motoričkih vještina i sposobnosti.
Važno im je pružiti podršku od strane učitelja, roditelja ,rehbilitatora, vršnjaka.
DJECA S POREMEĆAJEM PONAŠANJA I OŠTEĆENJEM MENTALNOG ZDRAVLJA
Za svako dijete u ovom slučaju potrebit je individualni pristup a odabiru se oni koji
mogu osigurati da se ne osjećaju manje vrijednima , te im omogućuju usvajanje
potrebitih znanja i umijeća sukladno mogućnostima.
U nastavi TZK osnovni problem čini visoka razina neproduktivnih aktivnosti i
ponašanja,poteškoće na početku provedbe tjelesnog vježbanja u snalaženju prilikom
susreta sa slušnim , vizualnim i osjetilnim podražajima.(Blažević, 2006)
Kod kinezioloških aktivnosti nužno je pomagati u vježbanju odnosno asistirati kod
zadanih vježbi. (Klen,1994)
PRINCIPI PODRŠKE

NE GLEDAJ MOJE OŠTEĆENJE KAO PROBLEM –

SHVATI MOJE OŠTEĆENJE KAO ATRIBUT.

PODRŽI ME –
JA MOGU ZAJEDNICI DOPRINJET NA SVOJ NAČIN.

ONO ŠTO ZOVEŠ MOJIM NEPOSLUHOM ILI MANIPULACIJOM MOŽE BITI NA KOJI JA MOGU PREUZETI BAREM MALO KONTROLU NAD VLASTITIM ŽIVOTOM.