15.

SIJEČNJA 1992
Dan međunarodnog priznanja Republike
Hrvatske je spomendan u Hrvatskoj Njime se odaje
počast međunarodnom priznanju Republike Hrvatske.
Hrvatska je 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata
zemlja i uspostavila je diplomatske odnose s Njemačkom državom
koja je odigrala bitnu ulogu u priznavanju Hrvatske u svijetu založivši
svoju sveukupnu političku i gospodarsku težinu kako bi pokrenula
pasivnu Europu i potaknula ostalih jedanaest članica Europske zajednice
da priznaju neovisnost i suverenitet RH
Toga dana Hrvatsku su za redom priznale: Belgija, Velika
Britanija, Danska, Malta, Austrija, Švicarska, Nizozemska, Mađarska, Norve
ška, Bugarska, Poljska, Italija, Kanada, Australija, Francuska, Finska, Švedsk
a To su već
prijeučinile SvetaStolica, Njemačka, Island, Estonija, Litva, Latvija, Slovenij
a, Ukrajina i San Marino.
Za Republiku Hrvatsku, tada još jednu od jugoslavenskih republika, važno je
bilo međunarodno priznanje 12 zemalja EZ.
Nakon 15. veljače 2018. kada je Hrvatsku priznala Ruanda, 11 država još
nije formalno priznalo Hrvatsku, niti s Hrvatskom uspostavilo
diplomatske odnose. To su Burundi, Butan, Južni
Sudan, Liberija, Maršalovi otoci(24.9.2019.uspostavljeni
osnosi), Niger, Somalija, Srednjoafrička Republika, Svazi, Tonga i Tuvalu
Smrt ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika II. i teški vojni
poraz na Mohačkom polju 1526. godine nametali su
politici hrvatskog i ugarskog plemstva tri važna zadatka:
izbor novoga kralja, okupljanje snaga i nastavak
borbe protiv Turaka. Veći dio hrvatskog plemstva
smatrao je da je potrebno povezivanje s Austrijom zbog
djelotvornije obrane od Turaka i stoga su odlučili da
austrijskog nadvojvodu Ferdinanda I. Habsburgaizaberu
za kralja.
Cetinski sabor, zbor hrvatskog plemstva održan u Cetingradu 31.
prosinca 1526. i 1. siječnja 1527., na kojem je nakon
pogibije Ludovika II. Jagelovića u bitki na Mohačkom polju 29.
kolovoza 1526. za hrvatskoga kralja izabran austrijski
nadvojvoda Ferdinand Habsburški Izbor je potvrđen pisanom poveljom,
poznatom pod nazivom Cetingradska ili Cetinska povelja, koju su
napisali i svojim pečatima ovjerili vodeći hrvatski velikaši. Sa svoje
strane, Ferdinand je obećao poštovati i štititi postojeća prava i
povlastice Hrvatskoga Kraljevstva, obvezao se o svojem trošku
uzdržavati 1.000 konjanika i 200 pješaka i održavati hrvatske
protuturske utvrde.
Nasuprot odlukama Cetinskog sabora, Slavonski je sabor
6. siječnja 1527. u Dubravi kraj Vrbovca (zapadno
od Čazme) izabrao za kralja Ivana Zapolju nakon čega je
uslijedilo razdoblje građanskog rata, koji je u velikoj mjeri
oslabio vojno-obrambenu snagu Hrvatskoga Kraljevstva te
Turcima olakšao prodiranje i donio im nove osvajačke
uspjehe.
Bio je vođa skupine ugarskih plemića koja je tvrdila da
strani vladar ne može biti kralj Ugarsko - Hrvatskog
kraljevstva.
Tajnikom mu je nakon te pogibije postao Ludovikov
osobni kapelan Juraj Srijemac. Juraj (Đuro) Srijemac je u
svojoj kronici iznio mišljenje da je Zapolja Hrvat iz
Bosne (" Sklav t. j. Hrvat iz Bosne, iz sela Zapulja").
Mjesto Zapolje je smješteno u Slavoniji a ne u Bosni.
Nalazi se udaljeno sedam kilometara istočno od Nove
Gradiške.
Sabor je potom sazvan za zadnji dan godine, 31. prosinca 1526.
u Cetinu. Austrijska i hrvatska strana najprije su
razmotrile prava na temelju kojih bi Ferdinand mogao postati
hrvatskim kraljem i utvrdili da takvo pravo postoji. Potom su
hrvatski staleži istakli svoja prava i prava Hrvatske Kraljevine,
koja bi Ferdinand I. trebao priznati i poštovati, te kad su i u
tome postigli suglasje s poslanicima nadvojvode Ferdinanda,
prišli su izboru i taj izbor Ferdinanda za hrvatskoga kralja
svečano proglasili na samu Novu godinu, na misi održanoj u
samostanskoj crkvi franjevačkog reda male braće
Tim istim činom proglašenja Ferdinanda I. za hrvatskoga kralja
proglašena je i njegova supruga Ana hrvatskom kraljicom. U izbornoj
ispravi je istaknuto da su ugarski staleži i redovi, 16. prosinca 1526.
u Požunu, izabrali Ferdinanda za kralja prema zakonima i
pravima Kraljevstva Ugarskoga, da je Ferdinand već više godina
potpomagao staleže i redove Kraljevine Hrvatske u obrani od Turaka da
nas njihovo bjesnilo ne prisili odmetnuti se od vjere pravovjerne i od
države kršćanske, te da ga i ovi staleži jednoglasno, 1. siječnja 1527. u
Cetinu, izabraše za kralja i njegovu suprugu Anu za kraljicu cijele
Kraljevine Hrvatske, davši pritom njima i njihovim
nasljednicima prisegu dužne vjernosti i poklonstva.
Povelja, koju su tom prilikom potpisali hrvatski velikaši i predstavnici
Ferdinanda Habsburškog
Ferdinand je obećao poštovati i štititi postojeća prava i

povlastice Hrvatskoga Kraljevstva obvezao se o svojem trošku

uzdržavati 1.000 konjanika i 200 pješaka i održavati hrvatske

protuturske utvrde. Nasuprot odlukama Cetinskog sabora,

Slavonski je sabor u Dubravi kraj Vrbovca izabrao za kralja 6.

siječnja 1527. Ivana Zapolju, nakon čega je uslijedilo razdoblje

građanskog rata, koji je u velikoj mjeri oslabio vojno-

obrambenu snagu Hrvatskoga Kraljevstva te Turcima olakšao

prodiranje i donio nove osvajačke uspjehe

Građanski rat je trajao uz neke stanke jedanaest godina.
Sukobljene su strane bile pristaše Ferdinanda i Ivana Zapolje.
Borbe su planule u panonskom području Hrvatsko-Ugarske.
U hrvatskom dijelu bilo je to u Slavoniji, nakon spomenutog
sabora u Dubravi. Ferdinand i pristaše pokazali su se jačim.
Protukralj Ivan Zapolja gubio je nakon desetljeća u ovom ratu
te se povukao na područje Sedmogradske. Uz to je još
potražio pomoć od Turaka.
1527.je godine Ferdinand I. poslao snage u Ugarsku. Sukobio se sa
Zapoljom u bitci kod Tokaja i pobijedio, zauzeo je Stolni Biograd i
Budim. Opsjeo je Varaždin. Slavonsko je plemstvo, uz vodeću
ulogu Krste Frankopana Ozaljskog na saboru u Križevcima izabralo
Ferdinanda Habsburgovca za kralja. Iste su godine osmanske snage
osvojile Liku, Krbavu, dolinu rijeke Zrmanje i Udbinu te se tako
prekinula kopnene veze sj. i j. Hrvatske. Na jugu je ostao Klis.

Zapolja, koji je gubio, potražio je pomoć od Turaka. S njima je 1527.

sklopio savez protiv kraljevina pod Habsburgovcima; sultan je Zapolji
predao prava na Ugarsku i za nj osvaja Budim.
Turci su 1529. opsjeli BeČ. Ferdinand je pobjegao u Češku smatrajući da je
sve izgubljeno. Turci su ipak uspješno odbijeni. Zapoljina struja osvojila je
Slavoniju. Ferdinand je poslao kranjsko konjaništvo u Slavoniju od kojih
stradava Zagreb. Turskom je pomoću iste godine u Budimu okrunjen za
kralja, ali u vazalskom odnosu prema Osmanskom Carstvu. U prvom je
valu okončao 1530.

Koncem srpnja 1530. rat je žestoko planuo u Slavoniji te je trajao kroz

kolovoz i rujan.

Turci su u ljeto 1532. poduzeli novi pohod protiv Beča, ali je mala
utvrda Kiseg, koju je energično branio hrvatski plemić Nikola Jurišić
pružila uspješan otpor, tako da su se Turci morali povući.
1536. Turci su upali u ist. Slavoniju, osvojili Požegu i još neke utvrde u
blizini.

1537.Turci su osvojili Klis nakon ustrajne Kružićeve obrane čime je

Kraljevina Hrvatska ostala bez južnih i primorskih teritorija. Uskoro su
zauzeli i Požegu Katzianerovom vojnom napada se Turke u Slavoniji, a
cilja se na Osijek. Vojskovođa Katzianer je pobjegao, a u bitci kod
Gorjana kršćanske snage doživile su veliki poraz.

Konačno, 24. veljače 1538 sklopio je Ferdinand sa Zapoljom mir u

Velikom Varadinu. Tim mirom priznao je Ferdinand Zapolju za vladara
u onom dijelu Ugarske koji je držao, Ferdinandu priznato pravo na
Slavoniju, Hrvatsku i Dalmaciju, , a po Zapoljinoj smrti i Ugarska.
Time je građanski rat završen
FERDINAND I. HABSBURŠKI
IVAN ZAPOLJA