KNJIŽEVNI RODOVI

prof. Ivana Caktaš

Lirika
LIRIKA ili lirsko pjesništvo književni je
rod koji je dobio ime prema
starogrčkomu glazbalu liri uz koju su se
pjevale pjesme.
Obuhvaća pjesništvo koje izravno i
sažeto iskazuje unutarnje doživljaje,
osjećaje, misli i iskustvo u odnosu
prema vanjskomu svijetu.
Uz epiku, lirika je prvi rod koji se razvio
u Staroj Grčkoj.
 • misaona ili refleksivna lirska pjesma – lirska pjesma u
kojoj se iznosi pjesnikovo misaono iskustvo
• društvena ili socijalna lirska pjesma – lirska pjesma u kojoj
pjesnik pjeva o siromaštvu, društvenoj nejednakosti i
socijalnoj nepravdi
Tematska • ljubavna ili intimna lirska pjesma – lirska pjesma u kojoj
pjesnik izražava ljubavne osjećaje
podjela lirike • domoljubna lirska pjesma – lirska pjesma u kojoj se
izražava ljubav prema domovini
• duhovno-religiozna pjesma – lirska pjesma u kojoj pjesnik
izražava religiozne misli i osjećaje
• pejzažna lirska pjesma – lirska pjesma u kojoj se opisuje
krajolik
 • himna – pjesma uzvišena i svečana izraza posvećena nekomu
(ili nečemu) koga (ili što) čovjek smatra vrijednim najvećega
poštovanja i divljenja (bogovi, domovina); primjer: Antun
Mihanović, Horvatska domovina
• oda – svečana pjesma u čast nekomu (ili nečemu) prema komu
Tradicionaln (ili čemu) osjećamo privrženost ili ljubav, a sadržaj može biti i
šaljiv; primjer: Petar Preradović, Rodu o jeziku
a podjela • ditiramb – pjesma u kojoj se zanosnim tonom opisuje
oduševljenje životnim radostima te prirodom, a nastala je u
lirike slavu boga Dioniza; primjer: Vladimir Nazor, Cvrčak
• elegija – pjesma u kojoj se izražava žaljenje za nečim
nedostižnim ili nepovratno izgubljenim, ima tužan ton; primjer:
Franjo Ciraki, Florentinske elegije
• epigram – jednostavna i duhovita (šaljiva ili podrugljiva,
satirična) pjesma; primjer: Stanko Vraz, Nadriknjištvo
• epitaf – nadgrobni natpis u kojemu se na pjesnički način
izražava odnos prema životu i smrti; primjer: zapisi sa stećaka
Prema obliku pjesme:
• pjesma u prozi – kraći prozni tekst koji sadržava elemente lirskoga
izraza; primjer: Fran Mažuranić, Svemir
• pjesma u stihu:
• pjesma pisana vezanim stihom – stihovi povezani rimom
• pjesma pisana slobodnim stihom – u stihovima nema rime
Prema jeziku:
• a) dijalektalna lirika – pjesma napisana na jednome od dijalekata;
primjer: Dragutin Domjanić, Ciklame, krvave ciklame (kajkavski
dijalekt)
• b) pjesme na standardnom jeziku
Rima
• parna – aabb
• ukrštena (unakrsna ili križna) – abab
• obgrljena – abba
• nagomilana – aaaa
• isprekidana – abcb
Vrste strofa

• monostih
• dvostih ili distih
• trostih ili tercet
• četverostih ili katren
• peterostih ili kvintina
• šesterostih ili sestina
• sedmerostih ili septima
• osmerostih ili oktava
• deveterostih ili nona
• deseterostih ili decima
Versifikacija
• 1. silabička versifikacija – ritam stvara broj slogova u stihu. Temelj
ritmičke organizacije nizanje je stihova s jednakim brojem slogova u
svakome stihu. Ulogu u gradnji stiha imaju rima i cezura (stanka).
• 2. akcenatska (tonska) versifikacija – ritam stvara broj naglasnih cjelina
(broje se naglašeni slogovi). Broj i raspored naglasaka u stihu temelj je
ritmičke organizacija.
• 3. antička (klasična, kvantitativna) – ritam stvara broj i kombinacija stopa;
stopa – kombinacija dugih i kratkih slogova (po dva ili po tri sloga u jednoj
stopi); npr. heksametar – mjera, stih od šest stopa od kojih je prvih pet
daktila (dugi, kratki, kratki), a zadnji, šesti može biti jamb (kratki, dugi) ili
spondej (dugi, dugi).
Stilske figure
• 1. glasovne figure
• 2. figure konstrukcije
• 3. figure riječi
• 4. figure misli
Epika
• Epika je cjelokupna pripovjedna književnost u stihu i u prozi. Naziv
potječe od starogrčke riječi epos koja označava govor, pripovijest.

• epsko pjesništvo
• epika u prozi
Epsko pjesništvo
• epska pjesma – kraće djelo u stihovima pripovjednoga karaktera
• ep – opširnije djelo u stihovima pripovjednoga karaktera
• epopeja – opširan ep koji daje najširu sliku života, običaja i vjerovanja
nekoga naroda, primjer Homer, Ilijada, Odiseja
 Epika u prozi (jednostavni prozni oblici)
• mit – najčešće govori o podrijetlu svijeta ili nekih pojava ili osoba
• legenda – opisuje život nekoga mitskog junaka ili povijesne osobe koji postaju uzor svojim
ponašanjem, a temelje se na nekoj stvarnoj osobi
• bajka – prozna vrsta u kojoj se isprepliću fantastični i mogući događaji, tema je borba dobra i zla,
a likovi su crno-bijelo okarakterizirani; primjer: Ivana Brlić – Mažuranić, Regoč
• basna – kratka prozna vrsta u kojoj su likovi životinje i stvari, a završava poukom; primjer:
Ezopove, Krilovljeve, La Fontaineove basne
• saga – prozna vrsta koja govori o događajima povezanima s nekom (obično vladarskom) obitelji,
npr. islandske sage
• vic – kratka jezična tvorevina koja izaziva smiješan dojam neočekivanim krajem
• zagonetka – poseban oblik postavljanja pitanja o poslovica – izreka koja u obliku tvrdnje iskazuje
nekakvo životno iskustvo
Složeni prozni oblici
• novela – prozni oblik kraći od pripovijetke s manjim brojem likova i
užim mjestom i vremenom radnje. Određen obratom na kraju; začetnik
je Giovanni Boccaccio (Dekameron)
• pripovijetka – prozni oblik duži od novele, a kraći od romana; primjer:
Slavko Kolar, Breza
• roman – dulji prozni oblik s radnjom koja obuhvaća velik broj epizoda
(događaja) i likova te veći vremenski odsječak; primjer: August Šenoa,
Zlatarovo zlato
Epsko-lirske vrste
• Lirsko-epske vrste ne predstavljaju zaseban književni rod, već tri
književne vrste koje imaju osobine i lirike (osjećajnost, stilska izražajna
sredstva) i epike (pripovijedaju neki događaj):
• poema: epsko-lirska vrsta u kojoj se iznosi neki događaj, ali sadrži i
elemente lirskoga izraza
• balada: epsko-lirska vrsta tužnoga raspoloženja s tragičnim
završetkom; primjer: Hasanaginica (narodna)
• romanca: epsko-lirska vrsta uglavnom ljubavnoga sadržaja, završetak
je obično sretan.
Drama
• Dramskom književnom rodu pripadaju sva književna djela namijenjena
scenskom izvođenju. Naziv potječe od grčke riječi dramatos koja
označava radnju. Dramu odlikuju sukob i napetost.

• tragedija
• komedija
• drama u užem smislu
Dijelovi starogrčke tragedije
• prolog – predgovor koji izvodi kor, dio koji prethodi ulasku kora u
orkestar, sastoji se od monologa ili dijaloga
• parod – pristupna pjesma kojom kor ulazi u orkestar
• epizodij – naknadni ulazak glumca, sve što glumac govori ili čini
između dviju korskih pjesama
• stasim – stajaća pjesma kora
• eksod – izlazna pjesma kora
Obilježja tragedije
• tragičan završetak – obično smrt tragičnoga junaka koji svojom čašću i
dosljednošću predstavlja uzor gledateljima
• tragički sukob - junak je tragičan zbog sukoba – u njemu se sudaraju dva
jednako važna, opravdana principa
• tragička krivnja – nesretan splet okolnosti koji dovodi junaka do tragičnoga
kraja
• uzvišen stil – prevladavaju elementi svečanog, dostojanstvenog stila (izbor
riječi)
• Cilj gledanja tragedije je postizanje katarze. Gledatelj proživljava s likovima sve
što se zbiva i tako postaje bolji i plemenitiji. Pojam katarze uvodi Aristotel, prvi
teoretičar tragedije.
Najpoznatiji grčki dramatičari
• Eshil (uvodi 2. glumca), Okovani Prometej
• Sofoklo (uvodi 3. glumca), Antigona, Kralj Edip
• Euripid (psihološki razradio likove), Elektra