Održivi razvoj podrazumeva takav razvoj društva koji raspoloživim resursima
zadovoljava ljudske potrebe, ne ugrožavajući prirodne sisteme i životnu sredinu, čime se osigurava dugoročno postojanje ljudskog društva i njegovog okruženja. Koncept održivog razvoja predstavlja novu strategiju i filozofiju društvenog razvoja. Održivi razvoj se najčešće dovodi u vezu sa zaštitom životne sredine, odnosno nastojanjem da se zabrinutost za opstanak živog sveta na planeti Zemlji poveže sa očuvanjem prirodnih resursa i brojnim ekološkim izazovima koji stoje pred svakim društvom, državom i čovečanstvom u celini.
Održivi razvoj je koncept
koji teži poboljšavanju kvaliteta života time što udružuje: ekonomski razvoj, zaštitu životne sredine i društvenu odgovornost. • Ova tri faktora su međusobno povezana , nijedan od njih nije dovoljan sam po sebi, moraju postojati zajedno da bi omogućili jednostavan, ali stabilan oslonac. Nastanak održivog razvoja
Koncept održivog razvoja nastao je 1980.
godine kada je Međunarodno udruženje za zaštitu prirode i resursa razvilo strategiju razvoja čiji je zadatak ostvarivanje održivog razvoja kroz zaštitu životnih resursa. U maju 1971.god. održana je međunarodna konferencija koja je okupila stručnjake za ljudsku okolinu. Rezultati analize stanja su naveli na zaključak da je nivo narušene ravnoteže između čoveka i prirode toliko dramatičan, da su uputili apel Ujedinjenim nacijama, koji je potpisalo 2.200 naučnika iz čitavog sveta.
Sledeće godine, 1972., održana je prva konferencija
Ujedinjenih nacija o zaštiti ljudskog okruženja u Stokholmu, a najznačajniji rezultat je formiranje Programa Ujedinjenih nacija za okolinu (UNEP). Pored UN, koje su imale ulogu u formulisanju konceptaodrživog razvoja i napora da se on primeni, začajan je I angažman Evropske unije na ovom polju.
Politika u oblasti životne sredine integrisana je u ugovornu
strukturu Zajednice 1987.god. Jedinstvenim evropskim aktom, zatim se njen okvir dopunjavao i revidirao nizom dokumenata : Ugovor o EU (1992.), Amsterdamski ugovor (1997.), Ugovor iz Nice (2003.), Lisabonski ugovor (2009.). Najznačajniji dokument EU u vezi sa održivim razvojem je Strategija “Održiva Evropa za bolji svet” (2001.), u kojoj su precizno definisani okviri delovanja na ovom polju. Jedan od preduslova za otpočinjanje pregovora o pristupanju EU nove države-kandidata, odnosi se na usvajanje Nacionalne strategije održivog razvoja. Održivi razvoj promoviše ravnomerno razvijanje uz ekonomski boljitak koji bi obezbedio smanjenje siromaštva, unapređenje kvaliteta života i smanjenje nivoa zagađenosti na minimum, sprečavanje svih budućih, potencijalnih zagađenja i očuvanje biodiverziteta.
Primer održivosti bi mogli biti Ujedinjeni
Arapski Emirati, kao izuzetno bogata zemlja sa puno prirodnih bogatstava. Međutim i tu postoji problem, oni su jedna može se reći pustinjska država, imaju dosta problema sa vodom i hranom, s toga ulažu puno sredstava kako bi se sve to obezbedilo. Suprotno tome možemo spomenuti i jednu malu ostrvsku državu Nauru, smeštenu u Melaneziji uz samu ivicu ekvatora. Čovek na Zemlji egzistira oko 20 miliona godina. Kao i sve druge biološke vrste, menjao se u skladu sa promenama okruženja. Nakon perioda paleolita u kojem je čovek bio tek jedna životinjska vrsta koja zarad ishrane lovi i sakuplja druga bića iz prirode, pre oko 8.000 godina počinje neolit i intenzivniji socijalni razvoj. Ljudsko društvo je do danas pretrpelo tri velike revolucije. Poljoprivredna revolucija je omogućila ljudima da ostanu na jednom mestu, prestanu da se sele i počnu da formiraju stalna naselja. Završila se krajem srednjeg veka, kada velike ekspedicije i naučna otkrića omogućavaju industrijsko-medicinsku revoluciju. Ona je dovela do masovnog premeštanja ljudi iz ruralne u urbanu sredinu i popravila higijenu i kontrolu zdravlja. Pre nekoliko decenija je otpočela informaciono-globalizaciona revolucija, koja je u toku i vodi rapidnom povećanju količine i razmene informacija među ljudima. Velike su koristi od ovakvoga razvoja, a u konačnom obliku one dovode do porasta životnog standarda, niže smrtnosti mladih, dužeg životnog veka, niže stope rađanja. Međutim, sa druge strane je cena ovakvog ekonomskog prosperiteta: povećano zagađenje vazduha, vode i zemljišta; destrukcija i degradacija prirodnih predela i staništa mnogih vrsta; osiromašenje biodiverziteta. Problemi nastali upropašćivanjem životne sredine su poput bumeranga. Da li je uopšte moguće pomiriti i usaglasiti napredak čovečanstva i opstanak života na ovoj planeti? DA LI JE ODRŽIVI RAZVOJ MOGUĆ? Tehnološki optimisti sugerišu da će ljudska pamet zadržati održivi razvoj. Pesimisti prenaglašavaju probleme gde stanje naše životne sredine izgleda beznadežno. Istina, je verovatno, negde u sredini, tj. u balansiranju baziranom na naučnim principima održivosti razvoja savremene civilizacije. Da bi ovaj temelj bio čvrsto sagrađen neophodno je skladno i savesno društvo.
Upoznavanje zakonitosti po kojima funkcionišu prirodni sistemi (ekosistemi),
tj. izučavanje i razvoj ekologije kao nauke, u osnovi ima cilj da nas pouči kako se valja ophoditi sa sredinom u kojoj živimo, a da joj ne naudimo i da uspešno preživimo kao vrsta. PRIRODNE EKOLOŠKE LEKCIJE
KAKO FUNKCIONIŠE PRIRODA? LEKCIJA ZA NAS
1. Bazira se na obnovljivoj Sunčevoj energiji. 1. Osloniti se uglavnom na obnovljivu
Sunčevu energiju. 2. Reciklira hranljive materije i otpad, 3. tj. u prirodi ima sasvim malo otpada. 2. Sprečiti i smanjiti zagađenje. Reciklirati i ponovo koristiti resurse. 4. Koristi biodiverzitet da se održi 3. Zaštititi biodiverzitet zaštititom 5. i adaptira na nove uslove sredine. staništa, tj. ekosistema i sprečavanjem 6. Kontroliše veličinu populacija i prevremenog nestajanja vrsta.
7. trošenje resursa korišćenjem 4. Smanjiti rađanje ljudi i trošenje resursa
koji daju mnogo otpada, kako bi sprečili 8. interakcija bića sa životnom sredinom. preopterećenje životne sredine zagađenjem i iscrpljivanje i degradaciju resursa. HVALA NA PAŽNJI