RAST I RAZVOJ DJETETA

Rast
• podrazumijeva rast u visinu,
• povećanje obima glave i
• povećanje ukupne mase tijela.
To se može mjeriti dosta precizno,
• određivanjem tjelesne mase,
• tjelesne dužine,
• obima glave,
• koštanog sazrijevanja ili
• mjerenjem mase pojedinih organa ili tkiva.
 Razvoj
• predstavlja kvalitativne promjene,
• diferenciranje i
• sazrijevanje pojedinih organa i funkcija
organizma
• od začeća do kraja razvojne dobi, tj. do
kraja adolescencije.
 Razvoj podrazumijeva
• i tjelesni razvoj,
• i psihički (kognitivni, emocionalni) razvoj,
• i socijalnu prilagodbu djeteta
 FAKTORI RASTA I RAZVOJA
• genetski i okolinski faktor

• direktno su ovisni o potencijalu za rast i

potpori za rastenje
 Genetski faktori rasta
• Potencijal za rast je nasljedan, genetski
determinisan i ovisan o spolu, enzimima,
hormonima i receptorima.

• On predstavlja formulu vlastitog rasta u

trenutku začeća i to je genetski kodirana
„poruka“ roditelja za rast njihovih potomaka.
 Genetski faktori rasta

• Krajnja visina djece je u dobroj podudarnosti

sa aritmetičkom sredinom visine roditelja, a i
visinom braće i sestara.
 Spol
• Srednja dužina i težina muške djece pri
rođenju veća je od dužine i težine ženske
djece,
• ali s navršenom prvom godinom života te se
razlike izgube.
• Kasnije, nastankom puberteta, pojavljuju se
značajne i bitne razlike u visini, težini,
proporcijama tijela i posebno u sekundarnim
spolnim karakteristikama.
 Rasa i ekološki uslovi
• Između velikih rasa ljudskog roda postoje
razlike u brzini rasta i razvoja i u krajnjoj
dosegnutoj visini te tjelesnoj građi.
• U znatnoj mjeri prepliću se genetski faktori sa
okolinskim faktorima, npr. klimatskim
uslovima života i ishranom i načinom života ( u
prirodi ili gradskoj okolini).
 Okolinski
• Intrauterina potpora rasta i razvoja
• Potpora za rast poslije rođenja
• Ishrana
• Društveno i imovinsko stanje porodice
• Bolesti
• Sezonske varijacije
 Sezonske varijacije
• Brzina rasta u visini je najveća u proljeće,
i može biti dvostruko veća od brzine u jesen.
• Nasuprot tome, brzina rasta tjelesne mase je
najveća u jesen.
• Za određivanje brzine rasta djeca se mjere u
intervalima ne kraćim od 6 mjeseci.
• U slijepe djece nema sezonskih razlika brzine
rasta u visinu.
 Ishrana

• Pothranjivanje koči rast

• Kratkotrajno
• Hronično pothranjivanje
 Bolesti
• Hronično bolesna djeca i akutno bolesni
• Tjelesna inaktivnost, ishrana, hipersekrecija
kortikosteroida su faktori koji mogu
posredovati u kočenju rasta hronično bolesnog
djeteta.
Društveno – ekonomsko stanje u porodici
 Djeca porodica sa visokim prihodima mogu nakon završetka
rasta biti u prosjeku i do 5cm viša od djece porodica sa
najnižim prihodima.
 Razlike u tjelesnoj masi su nešto manje.
ishrana
raspored i redovitost uzimanja obroka,
spavanja,
fizičke aktivnosti i pravilno organizovanje života unutar
porodice,
 možda i više od visine primanja.
Konfliktne situacije u porodici mogu uzrokovati tzv
psihosocijalni nizak rast.
 Sekularni porast
• To je oznaka za prosječno povećanje tjelesne
visine i težine djece i odraslih iz stoljeća u
stoljeće
• Posebno veliki porast je zabilježen u periodu
od kraja 19. do polovice 20.vijeka.
• srednja krajnja dosegnuta visina u tih
pedesetak godina je porasla u raznim
zemljama, pa i kod nas za 5 do 10 cm.
 Parametri za praćenje rasta
Fizički rast djeteta ocjenjujemo mjerenjem
tjelesne visine i tjelesne težine.

To se u pedijatriji izvodi rutinski, kao i mjerenje

obima glave, grudnog koša i debljina kožnog
nabora.

Procjena denticije i koštane starosti nisu

rutinske metode.
 Ocjena fizičkog napretka djeteta
• Centilne krivulje rasta
• U početku bolji pokazatelj rasta je tjelesna
težina,
• dok poslije prve godine života, za dugoročni
nadzor rasta, bolje služi tjelesna visina.
Centilne krivulje
• Tjelesne mjere koje se
nalaze između 5.i 95.
centilne krivulje- su
normalne;
• iznad i ispod- posljedica
su nekog patološkog
uzroka koji treba otkriti.
Međutim, oko 3% djece
bez obzira da li su
bolesna ili ne, nalazi se
svojom visinom ispod
petog percentila (p<5).
 Tjelesna težina

• Zdravo dojenče podvostruči svoju težinu na rođenju

sa 5 mjeseci, a sa 12-st mjeseci je utrostruči.
• U drugoj godini prirast u tjelesnoj težini je oko 2,5 kg,
a oko 2 kg na težini godišnje.
• Potrebno je pratiti i uspoređivati rast težine sa
rastom visine.
• Pri tome je težina više ovisna o uslovima sredine
nego visina.
 Tjelesna dužina i visina

• uzrast do godinu dana trebalo bi mjeriti

jedanput mjesečno,
• uzrast od 1 do 2 godine svaka 3 mjeseca,
• a za stariju djecu svakih 6 mjeseci.
• Brzina rasta najveća je u prenatalnoj dobi,
nešto je manja u dojenačkoj dobi a najmanja
je u školskoj dobi, sve do pojave
pubertetskog ubrzanog rasta
 Rast glave

• Pratimo ga mjerenjem frontookcipitalnog

obima glave
• Glava raste usporedno s rastom moždane
mase, najbrže u prve 3 godine
• Centilne krivulje- dob: OG
• Mali OG/ Preveliki OG- oštećenje mozga
 Brza orjentacija u praksi za idealnu
dužinu/visinu

• Veće dijete
• Visina = 80 + 6x
• gdje je X broj godina.
Procjena zrelosti organizma-koštana dob

• Dosegnuti stepen zrelosti

• Najčešće upotrebljavana metoda je
rentgenska procjena stepena zrelosti kostiju,
čime se dobivamo podatak o tzv. koštanoj
zrelosti ili koštanoj dobi.
 Razvoj zubi
• Mliječni zubi (prva denticija) javljaju se između petog
i devetog mjeseca života;

• U prvoj godini života većina djece ima 6-8 zubića.

• Nicanje svih 20 mliječnih zubi se završava u 24. i 26.

mjesecu.
 Razvoj zubi
• Postoje velike fiziološke varijacije
• Izbijanje stalnih zuba ili druga denticija počinje
u 6. ili 7. godini s tim što se javljaju prvi molari
(šestice) potom, potom počinju ispadati
mliječni zubi, najprije jedinice i na njihovom
mjestu rastu trajni;
• završava izbijanjem drugih trajnih molara u 13.
godini života.
 Rast i razvoj u pojedinim periodima
• Prenatalno
• Dojenačka dob (novorođenačka)
• Predškolska (mlađa predšk.)
• Školska
• Pubertet
• Adolescencija
 Tjelesne proporcije
• Glava veća, ekstremiteti relativno kraći,
sredina u visini pupka
 Ponašanje
• 6 stanja budnosti: od
dubokog spavanja do
budnosti s plačem
• Kad je opušteno-
položaj totalne fleksije
• Asimetrije, prevelika
opuštenost ili
ukočenost- znak
bolesti
 Novorođenče
• Već 1. dana života ukoliko potpuno opušten, može
kratko promatrati ljudsko lice i predmete, te okrenuti
glavu kratko prema zvuku i pogled prema svijetlu.
• Spreman za uspostavljanje emotivno obojenih
socijalnih veza s okolinom.
• Zbog toga je upravo u tim prvim satima i danima vrlo
bitno da dijete bude stalno uz majku.
 Dojenče
• U 1. tromjesečju dobiva 25g dnevno, 750g
mjesečno.
• U 2. 600g mjesečno.
• U 3. 450g mjesečno.
• U 4. 300g.

• U dobi 5 mj. porođajna težina podvostručena,

u dobi 12 mj.potrostručena.
• Poraste s 50 cm na 75 cm na kraju 1.g.

• OG s 34/35 pri rođenju,

42/44 cm s 6 mj.,
45/47 s 12 mj.

• VF se zatvori do 18mj.
 Psihomotorni razvoj
• Razvoj motorike (pokreti i držanje glave, trupa,
udova)
• Razvoj okulomotorike i vida
• Razvoj sluha i govora
• Razvoj društvenosti
• Uvijek treba imati na umu da između
motornog i psihičkog razvoja postoji tijesna
veza i jak međusobni uticaj,
• Zato se umjesto termina “motorni”, često
koristi termin “psiho-motorni” razvoj.
 Pregled za procjenu razvoja motorike:

• Potrbušni položaj
• Ležanje na leđima
• Pokus posjedanja povlačenjem za podlaktice
• Vertikalni položaj
• Funkcija šake
• Sve motorne radnje dijete nauči i savlada
potpuno samo i zato nije potrebno „učiti“
dijete da sjedi,stoji, hvata, hoda...
• “Učenje” djeteta motornim radnjama
predstavlja grubo, nepotrebno i nepoželjno
uplitanje u spontan motorni razvoj kojim se
ometa i usporava normalno usvajanje
motornih funkcija.
 2. polovina dojenačkog razdoblja
• 6 - 8 mjeseci •Sjedi uz potporu vlastitom rukom
• 8 - 9 mjeseci •Puže
• 10 - 12 mjeseci •Sjedi bez oslonca neograničeno
• 9 - 10 mjeseci •Stoji dosta sigurno držeći se
• 11 - 12 mjeseci •Balansira par sekundi bez držanja
• 12 - 15 mjeseci •Prohoda
 Gledanje i slušanje Kada posumnjati
da slabije čuje
ili vidi?

• Krajem 2. mjeseca fiksira, promatra i prati

očima s jasnim interesom lica predmete oko
sebe na 30-ak cm udaljenosti, i okreće glavu
prema zvuku
• Kasnije prati i glavom
• Koordinacija jabučica postaje sve bolja
 Gledanje i slušanje Kada posumnjati
da slabije čuje
ili vidi?

• S 5 mjeseci potpuna koordinacija, binokularni

vid i akomodacija
• U prvom tromjesečju reaguje na zvuk
mijenjanjem spontane motorike, plačom,
treptanjem
• Od 4 mjeseca okreće glavu prema zvuku
 Društveno ponašanje
• Tokom 2. mjeseca uzvraća smiješkom, mijenja
motoriku na majčin glas
• S 4 mjeseca glasno se smije, zna izraziti
nezadovoljstvo mimikom, motorikom, glasom
• S 6 mjeseci raspoznaje, boji se stranih
• S 9 mjeseci igra se skrivača
• S 12 mjeseci baca predmete i traži da mu se
vrate
 Govor

2 faze:
• Prva faza: predjezična faza - (8mj)
• U predjezičnoj producira vokale, kasnije i
konsonante, u 3.mjesecu guče - spaja
samoglasnike i suglasnike
• S 8 mjeseci tvori jasne slogove bez povezivanja
sa značenjem (“ma-ma”)
 Govor
Druga faza: Jezična faza ovisi o normalnom sluhu;

• reducira se znatan broj glasova, ostaju samo oni

iz materinjeg jezika, povezuje ono što čuje s
određenim pojmom, s 12 mjeseci veže
određene slogove uz određeno značenje
(“MAMA”)
 Mlađa predškolska dob
• Savladao je temeljne motoričke vještine - od
nesigurnog hoda do trčanja, sposobno je samostalno
se napojiti iz čaše i nahraniti, savladalo je umijeće
govora, upravlja mokrenjem i stolicom.
• Istražuje svijet, u to vrijeme rado pobjegne
• Istražuje predmete, stavlja ih u usta

Opasnost!!!
 Predškolsko dijete
Tokom 3., 4. , i 5. godine života: 2kg/godinu;
Visina: 6-8cm/godinu
• S 6 godina: 20kg i 115 cm.
• S 2,5 godine ima sve mliječne zube
 Predškolsko dijete
• S 3 godine penje se izmjenjujući korake
• S 4 godine spušta se
• S 3 godine je svjestan svoje osobnosti, zna ime
i spol
• U predškolskoj dobi traži uzor u obitelji i
imitira ga- roditelja istog spola, braću, sestre
 Predškolsko dijete
• Postavlja apstraktna pitanja, igra igre s
određenim ulogama
• Promjene u odnosima u porodici i izvan
porodice dovode do strahovanja, tjeskobe,
agresivnosti- problemi: noćna mora, sisanje
palca, mokrenje u krevet, mucanje.
 Rana školska dob
• Rastu 6 cm/god i 3-3,5kg/god
• S punih 6 niču trajni zubi, s 12 mliječni su
zamjenjeni trajnim
• Limfno tkivo (tonzile i adenoidi) postiže svoj
maksimum, a s pubertetom involuira, i dalje
česti respiratorni infekti (6-7 godišnje je
normalno), ali nije potrebna tonzilektomija
 Pubertet
• Obilježen je važnim tjelesnim promjenama,
razvojem sekundarnih spolnih oznaka,
sazrijevaju spolne žlijezde,
• Završava sticanjem sposobnosti reprodukcije

Vrlo varijabilan u vremenu početka, redoslijedu,

brzini, završetku!
 Pubertet
• Obilježen je važnim tjelesnim promjenama,
razvojem sekundarnih spolnih oznaka,
sazrijevaju spolne žlijezde,
• Završava sticanjem sposobnosti reprodukcije

Vrlo varijabilan u vremenu početka, redoslijedu,

brzini, završetku!
 Pubertet
Djevojčice:
• počinje s 9 godina, prvi znakovi: porast dojki
(telarhe),
• istovemeno ili pola godine kasnije- pubična
dlakavost (pubarhe).
Pubertetski zamah rasta + raspodjela masnog
tkiva po ženskom tipu,
• menarhe s 12/13 g.
 Pubertet
Dječaci
• počinje s 12 g,
• prvi znakovi: povećanje testisa, nakon pola
godine pubarhe, pa povećanje penisa.
Pubertetski zamah rasta + porast mišićne mase,
• mutacija glasa.
 Razvoj sekundarnih spolnih oznaka

• Tannerove tablice

• Razvoj pubične
dlakavosti i spolovila
(muškog)
 Razvoj sekundarnih spolnih oznaka

• Tannerove tablice

• Razvoj dojki
 Adolescencija
• Samoposmatranje, uspoređivanje;
• Bojazni i sumnje u normalnost vlastitoga razvoja;
• Interes za spolnost, autoerotičnost, prijateljstva s
osobama istoga spola;
• Separacija (od roditelja) i individulizacija, povezanost
s vršnjacima, prihvaćanje normi skupine vršnjaka,
potreba za samodokazivanjem:
• Krizne situacije, rizična ponašanja, kolebanje
raspoloženja
 Adolescencija
• Intimne veze s osobama suprotnog spola;
• Stjecanje vlastite osobnosti i spolnog
identiteta;
• Postizanje psihosocijalne zrelosti: sposobnost
apstraktnog mišljenja, sagledavanja posljedica
svojih akcija, izgrađen stav prema porodici i
vršnjacima, izgrađeni profesionalni ciljevi.
 Odstupanja od normalnog neuromotornog
razvoja
• To su sva ona stanja ograničenja, narušenosti ili
onesposobljenosti motornog funkcionisanja
neophodnog za izvođenje motornih aktivnosti
na način i u obimu smatranim za normalnim.
• Cerebralna paraliza (CP) je najčešći uzrok težih
neuromotornih odstupanja u djece, te tako
predstavlja veliko opterećenje za oboljelo
dijete, porodicu, zdravstvene, obrazovne
ustanove i društvo u cjelini.
 Cerebralna paraliza
• Definiše se kao klinički entitet kojim se
označava grupa neprogresivnih, ali često
promjenljivih motoričkih poremećaja
uzrokovanih razvojnim poremećajem ili
oštećenjem mozga u ranom stadiju razvoja
 CEREBRALNA PARALIZA
• Uzrok cerebralne je paralize je oštećenje mozga u
perinatalnom periodu ili ranoj dojenačkoj dobi.
• Perinatalni riziko fakotori: niska porođajna
težina i/ili, nedonošenost , preeklampsija,
višeplodna trudnoća, produženi ili nagli porođaj,
pogrešni postupci tokom porođaja, perinatalna
asfiksija i to samo najteži slučajevi asfiksije,
TORCH (toksoplazmoza, rubeola,
citomegalovirus, HSV-1), horioamniontis
 CEREBRALNA PARALIZA
• Postnatalni riziko faktori: novorođenačke
konvulzije, sepsa i meningitis, RDS,
intrakranijalno krvarenje, te
hiperbilirubinemija.
• Hiperbilirubinemija (nekonjugovana) koja
dovodi do “kernikterusa", uzrok je opsežnom
oštećenju neurona i teškom neurorazvojnom
poremećaju uključujući i CP.
 CEREBRALNA PARALIZA
• klinički se manifestuje neuromotornim
poremećajem kontrole položaja i pokreta
tijela, tonusa i refleksa već od dojenačke dobi,
često promjenjivim simptomima, ali uvijek je
prisutan usporen razvoj motorike.
 CEREBRALNA PARALIZA
• promjenjivosti kliničkog nalaza motornog
poremećaja konačnu dijagnozu te klasificiranje
tipa CP nije dozvoljeno postaviti i prije 4.
godine tj. minimalno 3., optimalno 5. godine.
 CEREBRALNA PARALIZA
• često imaju udružena blaža ili teža
neurorazvojna odstupanja: poremećaj vida,
sluha, epilepsiju, intelektualni deficit,
poremećaj govora, osjeta i percepcije.
• gastroenterološke probleme koji uključuju
teškoće hranjenja i probave;
• pothranjena i smanjenog rasta.
 CEREBRALNA PARALIZA
• Nepokretnost i slabost mišića djece također s
težim oblicima CP uzrok su respiratornim
problemima, ali i poremećaju urodinamike,
deformacijama skeleta, osteoporozi koja
dovodi do patoloških fraktura i drugih
ortopedskih problema.
 CEREBRALNA PARALIZA
• Ciljevi terapije u djece s cerebralnom
paralizom usmjereni su na: postizanje opsega
pokreta u djeteta koje mu omogućuje najbolju
moguću lokomotornu funkciju;
• prevenciju razvoja deformacija, te korigovanje
abnormalnih obrazaca položaja i pokreta.
 CEREBRALNA PARALIZA
• Rehabilitacijski postupci provode se primjenom
medicinske gimnastike, hidroterapijom,
funkcionalnom električnom stimulacijom,
lijekovima, logoterapijom, radnom terapijom i
defektološko-pedagoškim radom.
• Ortopedsko liječenje djece podrazumjeva
korištenje ortotskih pomagala,
• te operativno hirurško liječenje u određenim
indikacijama.
 CEREBRALNA PARALIZA
• Danas se najčešće primjenjuju dvije temeljne
tehnike medicinske gimnastike a to su
neurorazvojna terapija (NRT) - prema Karlu i
Berthi Bobath te kineziološka terapija po
Vaclavu Vojti.
 CEREBRALNA PARALIZA
• Bobath: inhibicija abnormalnih refleksnih
aktivnosti, zatim poticanje i stvaranje
normalnih, svjesnih, a potom automatskih
pokreta;
• razvoj najvažnijih osnovnih pokreta: kontrola
glave, okretanje, sjedenje, klečanje, stajanje i
održavanje ravnoteže.
 CEREBRALNA PARALIZA
• Vojti: koristi pobuđivanje dvaju kompleksa
refleksnog pokretanja: refleksno puzanje i
refleksno okretanje podraživanjem određenih
tačaka (zona).
• postižemo bolju kvalitetu respiratorne
funkcije, podražaj na rast kostiju pa tako i
prevenciju sekundarnih smetnji na potpornom
aparatu, zatim poboljšanje govora,
hemianoptičkih smetnji.
 CEREBRALNA PARALIZA
• Kod refleksne lokomocije pored mišićnih
kontrakcija poprečno prugaste muskulature
aktivira se i glatka muskulatura
(gastrointestinalni trakt, urinarni trakt) što
omogućava bolji motilitet crijeva i bolju
urodinamiku.
 Poremećaj psihomotornog razvoja

• Pri procjeni psihomotornog razvoja treba imati

na umu osnovne zakonitosti razvoja:
• određeni redosljed, od prostijih ka složenijim
funkcijama,
• zatim, neravnomjernost u ritmu razvoja
pojedinih funkcija,
• individualne razlike u razvoju i najzad,
• plastičnost dečjeg razvoja.
 Poremećaj psihomotornog razvoja

• Psihomotorni razvoj se najčešće opisuje

terminima:
• “normalan”,
• “prosječan” i
• “nezadovoljavajući razvoj”.
 Poremećaj psihomotornog razvoja

• Normalan razvoj je onaj koji je tipičan,

uobičajen, očekivan za uzrast i bez
abnormalnosti.
• U opisivanju nezadovoljavajućeg razvoja
najčešće se koriste termini “usporen razvoj”,
“retardacija” i “disharmoničan razvoj”.
 Poremećaj psihomotornog razvoja
• Dijete sa usporenim razvojem razvija se sporije
od očekivanog i zbog toga kasni u odnosu na
djecu svog uzrasta.
• Postoji mogućnost da djeca usporenog razvoja
“nadoknade” zaostajanje u razvoju i sustignu
djecu svog uzrasta, ali je za to neophodno da se
razvoj odvija bržim tempom od normalnog za
dati period.
 Poremećaj psihomotornog razvoja

• Retardacija je izraz koji označava da je

dostignuti nivo razvoja značajno ispod
očekivanog za uzrast, i da je malo vjerovatno
da se normalni razvoj može dostići, čak i pod
pretpostavkom da se razvoj odvija ubrzanim
tempom.
• Mentalna retaradacija = nemogućnost učenja
(learning disability)
 Poremećaj psihomotornog razvoja

• Disharmoničan razvoj označava da postoji

zaostajanje ili neuobičajenost u razvoju
pojedinih oblasti koje čine ličnost djeteta
(psihomotorika, govor, osjećanja, inteligencija)
dok su ostale funkcije normalne ili približne za
uzrast.
 Poremećaj psihomotornog razvoja
• teškoće vezane za razvoj govora (razvojne
dislalije i disfazije),
• psihomotorike (psihomotorno nestabilno dijete,
razvojne dispraksije i disgrafije),
• smetnje u saznajnoj oblasti (razvojne disgnozije,
diskalkulije, disleksije, disortografije),
• i u osećajnoj oblasti (intelektualna inhibicija,
elektivni mutizam)
 Poremećaj psihomotornog razvoja

• Globalan nesklad koji zahvata sve oblasti

ličnosti djeteta naziva se opštom razvojnom
disharmonijom, koja, prema Desetoj
međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10)
spada u takozvane pervazivne poremećaje
razvoja, među koje se ubraja i autizam i
autizmu slični poremećaji.
 Poremećaj psihomotornog razvoja
• Glavne karakteristike autizma su slaba ili nikakva
socijalna interakcija i komunikacija, ograničeni i
ponavljajući obrasci ponašanja.
• nasljednost autizma je velika; genetika poremećaja je
složena i zasada se još ne zna koji geni su općenito
odgovorni.
• Postoje i drugi predloženi uzroci prema kojima
autizam uzrokuju vakcine korištene u dječjoj dobi, što
nema podršku kod uvjerljivih naučnih dokaza.
 Poremećaj psihomotornog razvoja

• Za pravilan i zdrav razvoj djeteta, neophodan

je i razvoj skladnih pokreta tijela (psiho
motorna koordinacija),
• dobra vremensko - prostorna orjentacija,
• kao i pravilno doživljavanje sebe u odnosu na
objekte i druge osobe u okruženju.
 Mjerenje tjelesne temperature u djece
• Toplotu tijela mjerimo toplomjerom sa živom ili
obojenim alkoholom ili elektronskim toplomjerom.
• Kod nas se upotrebaljava Celzijusov toplomjer sa
živinim rezervoarom.
• Temperatura tijela može da se mjeri u kožnim
naborima ili na sluznici: *aksilarno (potpazuh ili
prepone) *ustima-ispod jezika (oralno, sublingvalno)
*rektalno (debelo crijevo)
Mjerenje tjelesne temperature u djece

• Prema stepenu temperature izmjerene na

površini tijela razlikuju se:
• subnormalna 35-36 C
• normalna 36-37 C
• subfebrilna 37,1 - 37,7 C
• febrilna 37,8-39 C
• visokofebrilna iznad 39 C
 Mjerenje tjelesne temperature u djece
BILJEŽENJE TEMPERATURE
• Izmjerene vrijednosti temperature u bolnici se unose u
specijalne liste-temperaturne ili bolesničke.
• Temperatura se bilježi plavom krupnijom tačkom;
poslije svakog mjerenja nova tačka se povezuje crtom
sa prethodnom i tako dobijamo izlomljenu liniju, koja
se naziva temperaturna krivulja. Temperaturne krivulje
mogu biti različite. Imaju određen značaj u
dijagnostici, jer pojedina oboljenja prati određeni tip
temperaturne krivulje.
Postupci kod povišene tjelesne temperature

• Kod bolesnika s visokom temperaturom sestra

ima niz zadataka:
• da bolesnika smjesti u krevet, u povišen položaj,
da bi mu se olakšalo disanje i osigurala udobnost
• da u sobi bolesnika osigura optimalne
mikroklimatske uslove
• bolesnika treba osloboditi suvišne odjeće
• sprovoditi njegu usne šupljine
Postupci kod povišene tjelesne temperature

• vršiti nadoknadu tečnosti davanjem raznih

napitaka ;
• vršiti pravilnu prehranu bolesnika
• vršiti nadzor nad vitalnim funkcijama
• sprovoditi određene dijagnostičke I terapijske
postupke prema uputstvu ljekara
• frikcije