Metabolizam lipida i

ateroskleroze
• Lipidi su u vodi netopive molekule koje daju energiju, izgrađuju
stanične membrane i služe za sintezu drugih spojeva.
• Krvlju se prenose vezani na proteine u obliku sveričnih čestica na čijoj
površini su fosfolipidi, slobodni kolesterol i proteini (apolipoproteini),
a u jegri su lipoproteinske čestice, trigliceridi i esteri kolesterola.
• Apolipoproteini važan su strukturni dio lipoproteina, djeluju kao
ligandi za vezanje lipoproteina na specifične receptore te reguliraju
aktivnost enzima uključenih u metabolizam lipoproteina.
• Lipoproteini se razlikuju po mjestu sinteze, veličini, gustoći, udjelu
pojedinih lipidnih molekula te vrsti i količini apolipoproteinskih
molekla.
• Glavni lipoproteini u krvi su hilomikroni, lipoproteini vrlo niske
gustoće (VLDL), lipoproteini srednje gustoće (IDL), lipoproteini niske
gustoće (LDL), lipoprotein (a) Lpa i lipoproteini visoke gustoće (HDL).
• Hilomikroni prenose trigliceride unesene hranom, VLDL, to čini s
trigliceridima sintetiziranim u jetri, LDL prenosi kolesterol u sve
periferne stanice, a HDL vraća suvišni kolesterol iz perifernih stanca u
jetru.
• Bolesti metabolizma lipoproteina ili dislipoproteinemije nastaju zbog
poremećene sinteze, pregradnje ili razgradnje lipoproteinskih
čestica.
• Sekundarne dislipidemije pojavljuju se u trudnoći ili uz druge bolesti,
primjerice, dijabetes, bolesti jetre, bubrega i štitnjače ili zbog terapije
lijekovima.
• Primarne ili genske dislipoproteinemije nastaju zbog poremećaja u
genima koji određuju apolipoproteine, enzime koji
pregrađuju/razgrađuju lipoproteine ili receptore preko kojih se
lipoproteini unose u stanice.
• Uzorak krvi za određivanje koncentracije lipida i lipoproteina treba se
uzorkovati u standardiziranim uvjetima, što znači da se pretrage ne
obavljaju tijekom akutnih bolesti, da se dva tjedna prije toga postupka
treba održavati stalna tjelesna masa, a dva dana prije uzorkovanja
krvi treba izbjegavati pretjeranu fizičku aktivnost, gladovanje, povećan
unos hrane, veće količine alkohola i lijekove koji utječu na
koncentraciju lipida te da se uzorkovanje obavlja nakon 12 do 14 sati
posta.
• Osnovna laboratorijska obradba obuhvaća određivanje koncentracije
ukupnog kolesterola, HDL kolesterola, LDL kolesterola i triglicerida –
to je tzv. lipidni profil, a specifične pretrage primjenjuju se prema
potrebi kako bi se potvrdila dijagnoza pojedine hiperlipoproteinemije.
• Određivanje koncentracije ukupnog kolesterola služi za procjenu
metabolizma lipoproteina i određivanje rizika od razvoja
ateroskleroze.
• HDL čestice imaju zaštitnu zadaću, pa smanjena koncentracija HDL
kolesterola upozorava za povećani rizik od pojave ateroskleroze.
• Povećana koncentracija LDL kolesterola posljedica je poremećenog
metabolizma kolesterola zbog čega se nakuplja u stijenkama krvnih
žila.
• Hipertrigliceridemija ,ože pridonijetirazvoju ateroskleroze ili
uzrokovati akutni pankreatitis.
• Lp(a) ima ima aterogenu i trombogenu aktivnost jer je sličan LDL
česticama, a apo (a) smanjuje aktivaciju plazminogena.
• Određivanje koncentracije LP(a) korisno je kad je riječ o osobama s
povećanim rizikom od ateroskleroze te onima kojima antilipidna
terapija nije učinkovita.
• Kako su male LDL čestice posebno aterogene važno je ili izravnim
metodama odrediti zastupljenost pojedinih njihovih oblika, ili s
pomoću koncentracije Apo B-100 neizravno procijeniti koliko ih je u
krvi.
• Lipoproteini seruma mogu se elektroforetski razdijeliti prema naboju
apolipoproteinskog dijela čestice na α-lipoproteine (HDL), pre-β
lipoproteine (VLDL), β-lipoproteine (LDL) i hilomikrone.
• A za određivanje subfrakcija pojedinih lipoproteina koristi se
razdvajanje prema veličini cijele lipoproteinske molekule.
• Molekularne metode omogućuju diferencijalnu dijagnostiku
dislipoproteinemija na razini promjena u pojedinim genima.
• Lipidi su važan rizični čimbenik za aterosklerozu, progresivnu, kroničnu
u upalnu bolest stijenke krvnih žila.
• Upala nastaje zbog oštećenja endotela kemijskim, mehaničkim ili
biološkim uzročnicima, zbog čega se povećava njegova propusnost za
makromolekule, posebno za molekle malog LDL-a.
• Slijedom reakcija u stijenci krvne žile nastaje nakupina lipida, upalnih
stanica, stanica glatkih mišića i vezivnog tkivamkoja smanjuje
elastičnost žile i protok krvi kroz nju.
• Klinička manifestacija ateroskleroze određena je strukturom i
veličinom aterosklerotskog plaka.
• Pravodobnim otkrivanjem rizičnih čimbenika može se prevenirati
razvoj te smanjiti pobol i/ili smrtnost od posljedica ateroskleroze.
• Rutinski se određuje lipidni profil i procijenjuje se ukupan rizik na
temelju tradicionalnih rizičnih čimbenka – dislipoproteinemije,
debljine, šećerne bolesti, pušenja i povišenog krvnog tlaka.
• Kako je ateroskleroza složen poligenski poremećaj, istražuju se genske
promjene koje izravno utječu na funkciju pojedinog proteina te
genske varijante koje imaju zajednički doprinos.
• Najnovija istraživanja usmjerena su na pronalaženje novih skupina
biljega koji bi omogućili personalizirani pristup dijagnostici
ateroskleroze.
Uzroci najčešćih sekundarnih dislipidemija
Hiperkolesterolemija Hipertrigliceridemija Mješovite hiperlipoproteinemije
Hipotireoidizam Šećerna bolest Hipotireoidizam
Nefrotski sidrom Pretilost Nefrotski sindrom
Trudnoća Alkoholizam Trudnoća
Kolestaza Kronična bubrežna bolest
Sistemski eritematozni lupus Infekcija HIV-om
Lijekovi: ciklosporin, kortikosteroidi, Lijekovi: oralni estrogeni, Lijekovi: kortikosteroidi, tiazidni
imunosupresivni lijekovi, kortikosteroidi, lijekovi za sniženje diuretici, antiretrovirusni lijekovi
antiepileptici, anabolni steroidi; krvnog tlaka neselektivni β-
bolokatori, tiazidi), tamoksifen,
antiretrovirusni lijekovi (inhibitori
proteaza), antipsihotici, fenotijazini