PJESNIŠTVO SREDNJEGA VIJEKA Uvod u metodologiju i analizu

U srednjovjekovnom
pjesništvu ne valja tražiti
Razumijevanje poezije kao
individualnost!
govorničke vještine, a ne kao
Pjesništvo je u
lirike (lirika – termin njemačke
srednjemu vijeku usko
znanosti o književnosti iz 19.
vezano uz skolastiku i
st.)
retoriku.
 Značenje riječi 'poezija' i 'pjesništvo'?
Ποίεσις (poiesis)
ποιεῖν (poiein) - činiti u smislu ugotovljavati, izrađivati.
Ποίεσις (poiesis) - pravljenje, npr. pravljenje predmeta od zlata, pravljenje vina i sl...
Poiesis je svako stvaranje predmeta (Platon).

Ποιετής (poetes)
pjesnik-prorok, vates vs. pjesnik – umjetnik – stvaraoc – poeta
Poezija i proza su stoga dvije vrste umijeća govorenja (ars dictaminis) pa se razlikuje
ne prozni, pjesnički i dramski tekst već:
1. metrički govor
2. ritmički govor
3. prozni govor
4. prozni rimovani/ritmizirani govor (npr Šibenska molitva)

Ta razdioba pretpostavlja da su poezija i proza vezani oblici umjetničkoga govora:

proza ritmom, poezija metrom ili ritmom i rimom.
 Pisan na spomenutje smrti
Pla-či- sr-cem – i- s o-či-ma A
pomisleći gdi si ninja, A Vrsta stiha? Vrsta versifikacije

paki skoro kamo ideš, B

Najstarija kamo ideš, gdi li prideš B
Tko u pjesmi govori?
potvrda ritmičko-
ili gdo te tamo prime C
silabičkog
stihotvorstva (u v ono vrime ko ne mine. C
Novakovu Kome se ‘glas’ u pjesmi obraća?
Vazda misli ono bitje,
misalu, 1368.)
gdi je žiti, ne umriti.
Semu svitu ča se trudiš, Motivsko-tematski elementi?
jednim časom vse izgubiš,
jer je slava sega svita
potrpin'je kako cvita.
Pla-či- sr-cem – i- s o-či-ma A (4+4 = 8)

pomisleći gdi si ninja, A (4+4=10)

paki skoro kamo ideš, B

kamo ideš, gdi li prideš B

 Ča već živeš to si bliže
Kada duša gre ot tela,
zdi vse ojti, tamo pojti.
ne noseći takmo dĕla,
Kratak put je kim tečemo,
tada dari sa svit pozna
o dušah se ne pečemo.
gdo ga ljubi gda ga zgubi.
Bludiš išće svita diku,
Dokle ti je ovo žitje,
a tamo je biti viku.
najdi tebi ono bitje,
Čemu krasiš tvoje tilo,
gdi je žiti, ne umriti;
a vidući da je gnjilo!
jer si danas, jutri minu,
Ot zemlje je, v zemlju ide,
a tamo je biti vinu.
kako oči naše vide.
Ot sega svita gda se ganeš,
Ojme, tilo, gdo te ljubi,
strašan sud je gdi pristaneš.
gdo te ljubi dušu gubi.
Vse ostaviv tamo ideš,
S vitri tilo mimo ide
gdi po delih tvojih primeš.
kada smrtni čas te dojde.
 Nu mislimo o tom sada,
ča se najde od nas tada,
gdi se duša strahom smete, o ka tuga tu grišnikom,
a dela se skriti ne te. boga ojti, v muke pojti.
Sudac gnivan grihe vide, ka li radost pravadnikom,
hote pravdov da vse ide biti z Bogom viku vikom.
reki dobrim: Vi pridite, Daj Bog nam on žitak
život večni vi primite. gdi je dika onoga vika. Amen.
a prokletim: Otidite,
v oganj večni vi pojdite.
velike tuge tere ljute,
kamo tada naši puti!
GENERIČKE OSOBINE:
Kako opisati / analizirati pjesmu?
Cjelovita analiza lirske pjesme pretpostavlja opis njezinih generičkih osobina!

POETIČKA RAZINA RETORIČKA RAZINA

1. Metrička shema i versifikacijski sustav 1. Topoi
2. Ars dictaminis: metrički govor, ritmički govor,
prozni govor, prozni rimovani / ritmizirani govor ŽANROVSKA RAZINA
3. Lirski subjekt: tko u pjesmi govori 1. Vrsta i podvrsta
4. Adresat: kome se glas u pjesmi obraća
5. Lirski siže: figura ili tema
Metrička shema

Versifikacijski sustav

Ars dictaminis

Lirski subjekt

Diskurz lirskog subjekta

Iskaz

Adresat: tko/što?

Objasniti način izgradnje lirskog sižea (tema ili

figura/stalni motiv)
Motivsko-tematski elementi koji ukazuju na
izvanknjiževni (socijalni i kulturni) kontekst
Topoi (uz citirani stih na koji se odnosi)
Povežite sa stihovima pjesama u kojima se nalaze:
Contemptus mundi, Sic transit gloria mundi; Memento mori; Tempus fugit; Rota Fortunae; Ubi sunt (qui ante nos
fuerunt)...

Stihovi Topos Na temu

Tu mislimo bratja ča smo sic transit gloria mundi prolaznost ovozemaljskoga/slave ovoga
Razumejmo zemlja da smo svijeta (biblijska misao da je čovjek prah i
Slast i dika tvoga tila da će se u prah vratiti)
Hoće biti kal i gnjila
To smrt nosi ostru kosu    
Otpasti je s lica nosu.
Ocĕre se naši zubi
Vsi ležemo tamni, grubi. (...)
Tada ne bude nigdar blizu,
Tvoje tĕlo črvi grizu.
Nu pomisli, o človiče,    
Smrt ti roka ne odmiče  
 
 
Vazda misli ono bitje    
gdi je žiti, ne umriti.  
Semu svitu ča se trudiš jednim časom  
vse izgubiš  
 
Ajmeh, gdi su sada pinezi    
Cić kih stojim sad u tuzi
Ajmeh, tilo, gdi t' je zlato?
Zač ne misliš priti na to?
Gdi postelje, gdi polače
Za ke duša sada plače...
va ono n(a)še . teško vrime .    
nu mislimo . ča ĉe biti .
gdi nam ē tužnimь . skoro priti .
na vom svitu . ča se trudimo .
ednimь hipomь . vse zgubimo .
er su slave ∙ ovoga svita .
vele kratke . kako . cvita .
put ē kratakь . kimь tečemo .
na sudni danь . ča rečemo .
oviga svita . hoĉemo diku .
terь . zginemo ∙ onomu viku . (...) (f. 76-76v)