DOBRO DOŠLI U

PUBERTET
SAVJETI ZA RODITELJE
"Kada sam bio dečko od 14 godina
moj je otac bio toliko neuk da sam
ga jedva podnosio u svojoj blizini.
Međutim, kada sam napunio 21,
zaprepastilo me koliko je on u
sedam godina naučio."

Mark Twain
• Poznati dječji • Postoje samo roditelji
psihoterapeut Jesper koji se ne mogu
Juul u svojoj knjizi prilagoditi činjenici da
"Vaše kompetentno im dijete odrasta i
dijete" tvrdi da pubertet mijenja potrebe, pa tu
u smislu emocionalne svoju neprilagođenost
krize djeteta u stvari ne projiciraju na dijete i
postoji. nazivaju - pubertetom.
 Adolescencija

...je vrijeme odrastanja, prijelaza iz nezrelosti

djetinjstva u zrelost odrasle dobi.

Taj prijelaz obuhvaća biološke, psihološke i

socijalne promjene
 Trajanje
Određivanje točnog rana adolescencija
početka i završetka razdoblje od 11. do
adolescencije više je 14. godine
stvar mišljenja nego
apsolutna činjenica. srednja od 15. do 18.
Uobičajeno se godine
razlikuju:

kasna od 19. do 21.

• Adolescencija je i razdoblje "bura i oluja", brzih izmjena
raspoloženja, unutarnjih konflikata i svađa s okolinom,
buntovništva, ispitivanja granica, besmrtnosti, znatiželje i
istraživanja svijeta.

• Međutim, suprotno uvriježenom mišljenju, entuzijazam u

isprobavanju različitih identiteta i uloga, uživanje u
umjerenoj količini zapanjujućeg ponašanja i testiranje
granica najčešće vode adolescenta ka prihvaćanju
roditeljskih i društvenih vrijednosti, prije nego li njihovom
odbacivanju.

• Prema tome, umjesto da adolescenciju smatramo

razdobljem buntovništva, krize i zastranjenja, puno točnije
bi je bilo smatrati razdobljem procjene, donošenja odluka i
preuzimanja odgovornosti u procesu sazrijevanja.
 
Za adolescenciju su Neki znanstvenici
uobičajena ponašanja smatraju da se upravo
kojima se traži pažnja, a tim egocentrizmom
koja odražavaju mogu objasniti neka
egocentrizam i želju da neodgovorna ponašanja
se bude u centru adolescenata
pažnje, zamijećen i
vidljiv.
RODITELJI U PUBERTETU

Kako se adolescenti sve više
pokušavaju osamostaliti,
većina roditelja u njima
uočava promjenu od
poslušnog djeteta ka
neposlušnom adolescentu.
Roditelji tada obično koriste
jednu od dviju strategija za
suočavanje s neposluhom:
• vrše još veći pritisak na
adolescenta da se
prilagodi njihovim
standardima, ili
• popuštaju i dozvoljavaju
adolescentima da čine što
žele
• Općenito gledano, niti jedna
od ovih strategija nije baš
mudra. Umjesto njih bio bi
primjereniji fleksibilan,
adaptivni pristup.
• Na početku adolescencije
prosječan mladić ili djevojka
nemaju dovoljno znanja za
donošenje prikladnih odluka
u svim aspektima života.
• Kako se oni pokušavaju
osamostaliti, mudar roditelj
bi trebao oslabiti kontrolu u
onim područjima u kojima
je adolescent sposoban
donositi zrele odluke, a
pokušati mirnim
razgovorom pomoći
adolescentu donijeti
razumne odluke u
područjima u kojima on
pokazuje manje zrelo
ponašanje.
• adolescent se mora emocionalno udaljiti (odvojiti) od
roditelja i vidjeti roditelje kao osobe koje nemaju
odgovore na sva pitanja. Vezano uz to, mlada osoba
postaje izrazito kritična prema roditeljima i često ne
prihvaća roditeljske vrijednosti i stavove, što roditelje
može uznemiriti. Zapravo je adolescentu potrebno
vrijeme tijekom kojeg će eksperimentirati s različitim
ulogama i ciljevima pokušavajući u nekoj od njih
„pronaći sebe“.
• Unatoč potrebi za • Za njih je i dalje važno
nezavisnošću od da budu povezani s
roditelja, ono što treba roditeljima, te kao i u
imati na umu je da se djetinjstvu, roditelji i
adolescenti tijekom dalje za njih
procesa sazrijevanja ne predstavljaju izvor
odvajaju u potpunosti podrške koja im
od roditeljskog utjecaja pomaže u istraživanju
i potpuno samostalno svijeta prepunog
kreću u vlastiti svijet neizvjesnosti, izazova i
donošenja odluka. stresova.
 A što onda učiniti?
• Roditelji moraju postaviti
standarde i pravila
ponašanja kako bi
spriječili da njihova djeca
upadnu u probleme.
Roditelji bi trebali zaštititi
svoju djecu kada su u
pitanju ozbiljniji ili teži
problemi, ali izbjegavati
pretjerano usmjeravanje i
vođenje tijekom
suočavanja s normalnim
problemima.
• Dobar odnos između
roditelja i adolescenta
sastoji se u pronalaženju
ravnoteže između
dozvoljavanja
adolescentima da
istražuju i zadrže svoju
nezavisnost, i njihovog
zaštićivanja i postavljanja
granica.
 Oko čega su obično roditelji i
adolescenti u sukobu?
• Sukobi se obično javljaju • Adolescenti osjećaju
oko jednostavnih stvari konstantnu napetost
kao što je obavljanje između potrebe da
svakodnevnih obaveza, ostanu bliski sa svojim
financije, ili izgled. roditeljima i shvaćanja da
Također, česte su mogu biti nezavisni od
nesuglasice i oko njih
obiteljskih odnosa, škole,
razgovaranja na telefon,
izlazaka, ljubavnih
izlazaka, prijatelja i
seksualnog ponašanja.
 Zašto je sukob između roditelja i
djece u adolescenciji veći?
• Tijekom adolescencije, mladi ljudi
prolaze kroz razdoblje
individualizacije. Tijekom tog
vremena oni razvijaju vlastiti identitet
i oblikuju vlastite stavove, odvojene
od roditeljskih, počinju uviđati da
roditelji nisu uvijek u pravu, što se
naziva "deidealizacija roditelja".
• Sve to su posljedice promjena u
načinu mišljenja koje se odvijaju
tijekom adolescencije. Tada mišljenje
adolescenata postaje apstraktnije i
logičnije, te oni postaju više
zainteresirani za koncepte kao što su
pravda i prava.
• Adolescenti često smatraju
da bi veliki broj stvari
trebao biti pitanje osobnog
izbora, a ne mišljenja
roditelja, što je svojevrsno
socijalno pravilo (običaj).
• Na primjer: Roditelj: "Dok si
pod mojim krovom tvoja
soba mora biti čista."
Adolescent: "To je moja
soba, prema tome može biti
kakva god ja želim da
bude."
Kada sukob postaje problematičan?

Sukob ima tendenciju

povećavanja tijekom
rane (12-14 godina), te
čak i tijekom srednje
adolescencije (15-17
godina), a smanjivanja
tijekom kasne
adolescencije (18-20
godina).
• Smatra se da je ljutnja
glavna emocija
povezana sa sukobom,
a praćena je tjeskobom,
frustracijom ili
osjećajem krivnje.
Sukob postaje problematičan kada:

 
• ljutnja postaje prečesta
 
• ljutnja postaje prejaka
 
• ljutnja dugo traje
 
• ljutnja vodi k agresivnosti
 
• ljutnja ometa posao ili
odnos
Kako se adolescenti mijenjaju, što se
događa s roditeljskom moći?
 
• Sukob će se češće javiti između majki i
adolescenata zbog toga što su one
obično bile više vezane uz djecu u
predadolescentnom razdoblju.
 
• Čini se da tijekom adolescencije sinovi
razviju veću moć nad majkama, što se
može očitovati kao drsko
odgovaranje.
 
• Sinovi također mogu postati fizički veći
i agresivniji od oba roditelja, čime se
njihova roditeljska moć umanjuje.
 
 Što sukob između roditelja i djece
znači za njihov odnos?
  • Sukob u tom razdoblju
Unatoč činjenici da se roditelji života jednostavno
i adolescenti često svađaju, predstavlja dio normalnog
to obično ne ugrožava procesa odrastanja. Ove
njihov odnos. U stvari, svakodnevne manje
većina adolescenata govori nesuglasice i prigovaranja
o osjećaju divljenja prema olakšavaju adolescentima
roditeljima, te o obraćanju prijelaz iz dječje ovisnosti o
njima za savjet, o osjećaju roditeljima ka većoj
ljubavi i prihvaćanja. Velika nezavisnosti odrasle dobi.
većina adolescenata voli i
poštuje svoje roditelje.
Dvije najčešće pogreške u odgoju
adolescenata
• odnošenje prema njima • odnošenje prema njima
kao prema djeci, što kao prema odraslima,
znači pretjerano što može značiti
zaštićivanje i obavljanje nedovoljnu brigu ili čak
stvari umjesto njih, ili osjećaj napuštanja.
• Umjesto da i dalje budu "rukovodioci" života svoje
djece, roditelji bi trebali postati savjetnici. Roditelji-
savjetnici su usmjereni na pomaganje adolescentima
u razvoju i uvježbavanju donošenja odluka, a ne na
upravljanje njihovim životima.

• Odustajanjem od uloge "rukovodioca" roditelji

pružaju adolescentima priliku da postanu nezavisniji,
što je jedan od važnih ciljeva adolescentnog razvoja.
 Neke od tehnika suočavanja sa
sukobom

• Pokušajte prihvatiti potrebe

adolescenata što će pomoći u tome
da roditelj bude od većeg utjecaja.
 
• Odnosite se prema adolescentima s
jednakošću čime se smanjuje
vjerojatnost delinkventnog
ponašanja.
 
• Prihvatite da sukob može biti pozitivna
pomoć u smanjivanju neprijateljstva.
Rješavanje sukoba nije lagan zadatak,
a ovisi o tome kako se osoba odlučiti
nositi s njim. I sama želja da se sukob
riješi na pozitivan način može
doprinijeti konačnom ishodu.
 
• Jedna od najvažnijih lekcija je ta o
prirodnim posljedicama. Naučite
djecu da svako ponašanje dovodi
do određenih posljedica, i na
njima je da preuzmu odgovornost
tih posljedica.
 
• Odolite davanju savjeta, osim
kada adolescent to od Vas traži.
Kao što je jedan roditelj lijepo
rekao: "Što manje savjeta dajem,
to više želi razgovarati sa mnom".

• Prihvatite odvajanje. Razvoj

vlastitog identiteta tijekom
adolescencije uključuje određeni
stupanj odvajanja, ali ne i
potpuno izoliranje od obitelji, da
bi se uspostavila nezavisnost.
• Pustite adolescenta da razmišlja o
sebi. Neka Vas umiri činjenica da je
dom sigurno mjesto gdje može
ventilirati svoje frustracije, te srediti
misli i shvatiti promjene u svom
životu.

• Očekujte nedosljednost od Vašeg

adolescenta. On proživljava zbrku
emocionalnih, fizičkih i hormonalnih
promjena koje su prirodna
karakteristika procesa odrastanja.

• Dajte svojem adolescentu priliku da

bude sam sa sobom kada mu je to
potrebno.
 
• Dozvolite i adolescentu da preuzme
dio brige. Ako Vi brinete sve umjesto
njega nikada neće postati odgovoran.
• Olabavite spone
Teško je prihvatiti to da je svrha
tinejdžerskih godina odvajanje i
diferencijacija od roditelja. Kad naši
tinejdžeri počnu razvijati vlastiti ukus
i mišljenje, a osobito kad traže da se
odnosimo prema njima kao “prema
odraslima”, teško je pronaći pravu
ravnotežu između zadržavanja
kontrole i dozvoljavanja toga da
njeguju vlastitu individualnost. Naše
je pravo i dužnost postaviti pravila i
standarde, ali ne možemo ih
postaviti arbitrarno. Ako naši
tinejdžeri dokažu da im možemo
vjerovati, moramo im dati prostora
za rast.

 
• Budite oprezni
Ako vaše dijete još nije u tim
godinama, teško je zamisliti da je
odgoj tinejdžera teži od odgoja
malog djeteta, no to jest tako.
Možda smo im dali više slobode,
no to ne znači da ih trebamo
skroz pustiti. Svi tinejdžeri imaju
tajne, a naš je zadatak pobrinuti
se da te tinejdžerske tajne nisu
potencijalno opasne za njih ili
druge. To ne znači da morate
kopati po njihovim stvarima
(povjerenje treba djelovati
obostrano), no to znači da
budete upleteni u njihov život i
svjesni njihovih aktivnosti i
prijatelja.
 
• Slušajte ušima i srcem
Tinejdžeri su poznati po svojoj
nekomunikativnosti, zato je slušanje vrlo
bitno. To znači da morate slušati onda kada
govore, ali i kada ne govore. Tišina vam
mnogo toga može reći, zato je bitno da
naučite interpretirati različite vrste tišine.
Također trebate naučiti slušati pitajući ih.
To ne znači da trebate obasuti tinejdžera
pitanjima, već da ih pitate za mišljenje i
iskreno saslušate što imaju za reći – bez
osude ili ispravljanja. Svi tinejdžeri traže
podršku, i iako većina prolazi kroz razdoblja
u kojima osjećaju da nemaju podršku svojih
vršnjaka, mi im možemo popuniti praznine.
REZULTAT:
SAMOPOUZDANJE
• poznato je kako su
djeca suviše
zaštitničkih, nemarnih ili
pretjerano kritičnih
roditelja, koji u odgoju
često koriste
kažnjavanje, nižeg
samopouzdanja.
 Neka roditeljska ponašanja
povezana sa samopouzdanjem u
adolescenata
• pažljiv pristup,
• prepoznavanje i
pohvaljivanje postignuća,
• neuvjetovano
prihvaćanje djeteta,
• jasno definiranje pravila,
• poštovanje djetetove
potrebe za autonomijom,
• poticanje izražavanja
osjećaja
 Za kraj
Iako bi naši tinejdžeri prije propali u zemlju nego to
priznali, još uvijek imamo veliki utjecaj na njih.
Možda vam se ne čini da vas slušaju, ali oni to
čine. Tijekom stresnih perioda kada smo
dovedeni u iskušenje, da li zagristi mamac i izreći
svoje ultimatume ili se uvući u svađu, bitno je
zapamtiti da smo im još uvijek uzor. Što se češće
uzdignemo iznad tih svađa, više će koristi naši
tinejdžeri imati.