Professional Documents
Culture Documents
Predavanje
Predavanje
1. Opće napomene
Pravo na život je apsolutno, prirodno pravo čovjeka ograničeno samo u onim sustavima
koji poznaju smrtnu kaznu kao kaznenu sankciju.
Neka lišenja života čovjeka s umišljajem zakon izdvaja od ostalih ubistava i to tako da zbog
određenih privilegirajućih okolnosti zakon predviđa za njih lakše kazne od kazne propisane
za «obično» ubistvo.
U našem pravu nalazimo dva takva kaznena djela: ubistvo na mah i čedomorstvo.
U stranom zakonodavstvu nalazimo, ponegdje, kazneno djelo ubistva na zahtjev ili molbu
ubijenog, koje se vezuje za pojam eutanazije.
Ovdje se radi o kaznenom djelu protiv života i tijela - usmrćenju drugoga u pravom smislu
riječi, gdje počinitelj postupa s umišljajem koji obuhvaća uzrokovanje smrti čovjeka.
Pri tome umišljaj ne obuhvata momenat odbrane, jer počinitelj napada na život drugog
čovjeka.
Da bi se utvrdilo da li se radi o privilegiranom kaznenom djelu
najprije je potrebno točno utvrditi osnovno biće dijela, tj. da nema
dvojbe da se radi o usmrćenju drugoga, a slijedeće pitanje koje se
javlja je pitanje postojanja uvjeta za privilegiranje.
To je, može se reći, jedino «žensko krivično djelo» u kojem mušarci mogu sudjelovati
samo
kao predlagatelji ili pomagači.
Zbog toga o tom djelu na ovom mjestu opširniji povjesni i aktualni prikaz.
Međutim, i u periodu, kada još nisu postojali vlasnički odnosi i klase, u doba
plemenskih zajednica,
postojala je ova pojava, ali ona tada nije ulazila u okvire nedozvoljenog i
neuobičajenog ponašanja.
Kroz povijest srećemo se prvo sa ubistvom dijeteta od
strane oca, zatim od strane robovlasnika, pa onda od
strane nezakonite majke ili njenih najužih članova obitelji
i na kraju subjekt krivičnog djela postaje majka, pod
uvjetom da se ubistvo počini za vrijeme porođaja, dok
traje poremećaj izazvan porođajem.
Postoji više oblika teške tjelesne ozljede: obična teška tjelesna ozljeda,
osobito teška tjelesna ozljeda, teška tjelesna ozljeda sa smrtnom
posljedicom, teška tjelesna ozljeda iz nehata i teška tjelesna ozljeda na mah.
Objekt napada je čovjek kao živo ljudsko biće od rođenja do smrti pri čemu
je nebitno njegovo zdravlje jer to može biti i invalidna osoba i smrtno bolesna
osoba.
Za kaznenu odgovornost potreban je umišljaj.
Teži oblik djela postoji kad se osnovno djelo učini prema bračnom
partneru ili prema osobi sa kojom počinitelj živi u izvanbračnoj
zajednici ili prema roditelju svog djeteta s kojim počinitelj živi u
zajednici.
Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba, koja je na osnovi opće
građanske dužnosti mogla pružiti pomoć drugoj osobi bez
opasnosti za sebe ili za drugoga, a koja to nije učinila.
Ove interakcije su toliko složene da je često teško odrediti granicu i razlikovati onoga
ko nanosi povredu od onoga ko je povrijeđen.
Žrtva je aktivni sudionik u izvršenju ubistva zbog čega postoje široke skale interakcije
između zločinca i njegove žrtve, kao i različiti tipovi žrtava.
Odnos žene ubice i njene žrtve zajedno sa utjecajem koji je žrtva imala
na izvršenje ubistva treba promatrati u sklopu ostalih etioloških faktora,
prije svega socijalnih faktora i ličnosti žene ubice.
1. Opće napomene
Zaštitni objekt krivičnih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina su osobne i političke
slobode i prava, te gospodarska, socijalna i kulturna prava, koja se štite ne samo domaćim
zakonodavstvom već i međunarodnim pravnim dokumentima.
Sadržaj inkriminacija krivičnih djela počinjenih povredom slobode i prava čovjeka i građanina
ima izravno izvorište u odgovarajućim odredbama Ustava i Deklaraciji o pravima čovjeka i
građanina iz 1789. godine.
Pored toga danas postoje i djeluju posebna međunarodna tijela za zaštitu ljudskih prava kao
što su Europska komisija za ljudska prava i Europski sud za ljudska prava.
U odnosu na ljudska prava krivično pravo ima posebnu ulogu koje
propisujući krivična djela određuje one vrijednosti društvene
zajednice koje zaslužuju krivičnopravnu zaštitu.
Ovu zaštitu krivično pravo ostvaruje sredstvima kojima raspolaže,
tj. kaznama odnosno krivičnopravnim sankcijama.
Na taj se način zaštićuju ljudska prava oduzimanjem ili
ograničavanjem od onih koji su ih zloupotrijebili na račun drugih
ljudi, društvenog poretka, sigurnosti itd.
Ograničavanjem prava delinkvenata putem krivičnopravnih sankcija
omogućava se poštivanje ljudskih prava stvarnih i potencijalnih
žrtava krivičnog djela.
Skupina krivičnih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina je
vrlo heterogena, sastavljena od nekoliko podskupina krivičnih djela
koje su sve povezane istom zaštićenom vrijednosti.
2. POVREDA RAVNOPRAVNOSTI ČOVJEKA I GRAĐANINA (čl. 177. KZ F BiH)
Počinitelj ovog djela može biti u načelu svaka osoba, ali iz prirode ovog kaznenog
djela proizlazi da ga može počiniti samo osoba koja je prema funkciji koju obavlja
u mogućnosti da građanima uskrati ili ograniči pravo koje im pripada ili
da pojedinim građanima daje povlastice ili pogodnosti.
Radnja ovog kaznenog djela može se sastojati u ograničenju
odnosno uskraćenju prava građana ili kao davanje pojedincima
povlastica koje im ne pripadaju.
Poseban oblik ovog djela čini službena ili odgovorna osoba u institucijama u
Federaciji koja uskrati ili ograniči pravo građaninu na slobodno zapošljavanje
na cijelom području B i H i pod jednakim propisanim uvjetima.
Kod ovog djela može biti samo odgovorna ili službena osoba počinitelj i to
ona s obzirom na svoj položaj ili funkciju koju obavlja i kao takva ima
mogućnost nekom uskratiti ili ograničiti pravo na slobodno zapošljavanje pod
jednakim uvjetima.
Čovjekovu slobodu i osobnu nepovredivost jamče brojne odredbe Ustava, a u Općoj deklaraciji o pravima
čovjeka i građanina naglašeno je kako svako ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.
Svako ima pravo na slobodu i na osobnu sigurnost osim u slučajevima i u postupku propisanom zakonom
(Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine).
Sloboda čovjeka je među najvećim vrednotama ustavnog poretka države čije se oduzimanje ili ograničavanje
zabranjuje osim u slučajevima određenim zakonom o čemu odlučuje sud.
Krivično djelo protupravno oduzimanje slobode čini ko
drugog protupravno zatvori, drži zatvorena ili ga na drugi
način liši slobode kretanja.
Ovo krivično djelo čini ko drugog protupravno zatvori, drži zatvorena ili mu na neki drugi način
oduzme ili ograniči slobodu kretanja s ciljem da njega ili nekog drugog prisili da nešto učini, ne
učini ili trpi.
Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba.
Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1) protupravno zatvaranje neke
osobe, 2) držanje neke osobe zatvorenom ili 3) oduzimanje ili ograničavanje slobode
kretanja na neki drugi način.
To je svaka djelatnost kojom se neka osoba protupravno
lišava slobode ili kojom se ograničava u slobodi kretanja,
odnosno kojom se protupravno zasniva vlast nad tom
osobom.
Otmica je trajno krivično djelo jer traje sve dok se oteta osoba
nalazi u vlasti počinitelja djela.
Teži oblik otmice čini onaj ko izvrši otmicu djeteta ili maloljetnika ili
ko prijeti da će usmrtiti ili teško povrijediti taoca ili ako je otmica
učinjena u sastavu grupe ljudi ili organizirane grupe ljudi.
Kvalifikatorne okolnosti su:
1)starosna dob pasivnog subjekta,
Ovo krivično djelo čini službena osoba koja u vršenju službe upotrijebi: silu,
prijetnju ili drugi protupravan način s ciljem iznuđenja iskaza ili koje druge
izjave od osumnjičenika, optuženika, svjedoka, vještaka ili koga drugoga.
Ovo krivično djelo čini ko ugrozi sigurnost neke osobe ozbiljnom prijetnjom da
će napasti na život ili tijelo te osobe ili ako na taj način izazove uznemirenje
građana.
.
Prijetnja mora biti ozbiljna i objektivno podobna da kod
pasivnog subjekta izazove osjećaj straha za život.
Ovo krivično djelo čini ko neovlašteno prodre u tuđi dom ili zatvorene prostorije
ili se na zahtjev ovlaštenika ne udalji iz tih prostora.
Pod zatvorenim prostorom smatraju se one prostorije koje nisu stan s tim da se
u njih ne može ući slobodno, kao što su npr. garaže, podrumi, skladišta, tavani,
a to su i uredi državnih tijela ili pravnih osoba, njihova skladišta, ograđena
dvorišta itd.
Ovo krivično djelo čini službena osoba koja u vršenju službe protuzakonito
izvrši pretresanje stana, prostorija ili osoba.
Počinitelj djela može biti samo službena osoba i to samo za vrijeme dok vrši
službu.
Ovo kazneno djelo čini onaj ko bez odobrenja otvori tuđe pismo ili kakvo drugo zatvoreno pismo ili pošiljku ili na
drugi način povrijedi njihovu tajnost ili neovlašteno zadrži, prikrije, uništi ili drugome preda tuđe pismo, brzojav,
zatvoreno pismo ili pošiljku.
Počinitelj djela može biti svaka osoba.
Ovom se inkriminacijom štiti sloboda i nepovredivost tajnosti pisama i drugih sredstava komuniciranja.
Radnja je alternativno određena kao: 1) otvaranje bez odobrenja tuđeg pisma ili brzojava ili kakvog
drugog zatvorenog pisma ili pošiljke, 2) kao povređivanje tajnosti tuđeg pisma ili brzojava ili kakvog
drugog zatvorenog pisma ili pošiljke, 3) kao neovlašteno zadržavanje, prikrivanje, uništenje ili
predaja navedenog nekom drugom.
Predmet djela su: tuđe pismo, brzojav , drugo zatvoreno pismo ili pošiljka koji su zatvoreni, što znači da njihov
sadržaj nije vidljiv i ne može se saznati bez otvaranja. Ti predmeti moraju biti tuđi, što znači da nisu adresirani na
počinitelja djela. Sam sadržaj pošiljke nije od značaja za postojanje ovog kaznenog djela.
Za kaznenu odgvornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o protupravnosti.
Poseban oblik ovog djela čini ko neovlašteno prodre u kompjutersku bazu
podataka ili te podatke neovlašteno koristi ili ih čini dostupnima drugoj osobi.
Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba.
Ovo krivično djelo čini advokat, branitelj, javni bilježnik, doktor medicine, doktor stomatologije, ili drugi
zdravstveni djelatnik, psiholog, djelatnik starateljstva, vjerski ispovjednik ili druga osoba koja
neovlašteno otkrije tajnu koju je saznala u vršenju svog zvanja.
Objekt krivičnopravne zaštite kod ovog krivičnog djela je pravo pojedinaca na osobnu tajnu, pravo koje
se povređuje neovlaštenim otkrivanjem tajne koju je neka od osoba navedenih kao mogući učinitelji
ovog krivičnog djela saznala u vršenju svog posla. Objekt krivičnog djela je profesionalna tajna koja je
saznata u vršenju svog posla, odnosno zvanja. Otkrivanje mora biti neovlašteno. Ne ostvaruju se
obilježja ovog djela ako je tajna otkrivena uz pristanak osobe koja je njenim otkrivanjem ugrožena ili
kad postoji zakonska obveza da se saznata tajna otkrije.
Za krivičnu odgovornost mora se utvrditi umišljaj koji obuhvata svijest da se otkriva nečija osobna tajna,
za koju se saznalo u vršenju poziva, te da se to čini neovlašteno.
Odredbom stavka 2. ovog članka zakona propisan je poseban osnov isključenja protupravnosti, kada se
radi o otkrivanju tajne u općem društvenom interesu ili u interesu druge osobe koji je pretežniji od
interesa čuvanja tajne. U ovom slučaju radi se o izuzetku od principa čuvanja profesionalne tajne i
zaštite privatne svojine koja je saznata u vršenju određenih profesionalnih djelatnosti.
12. Neovlašteno prisluškivanje i zvučno snimanje (čl. 188. KZ F BiH)
Krivično djelo čini ko putem posebnih naprava bez odobrenja prisluškuje ili zvučno snimi
razgovor ili izjavu koja mu nije namjenjena ili omogući nepozvanoj osobi da se upozna s
razgovorom ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana ili zvučno snimljena, ili ko
neovlašteno prisluškuje ili snimi tuđe poruke u računalnom sustavu.
Počinitelj djela može biti svaka osoba.
Ovom se inkriminacijom štiti sfera privatnosti pojedinaca, odnosno osobno pravo svakoga da
se može pouzdati u to da izjava koju je uputio određenoj osobi ili razgovor koji je vodila ne
bude dostupan i drugima protiv njene volje.
Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to: 1) kao prisluškivanje, 2) kao
zvučno snimanje 3) kao omogućavanje nepozvanoj osobi da se upozna sa
razgovorom ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana ili zvučno snimana ili 4) kao
prisluškivanje ili snimanje tuđe poruke u računalnom sustavu.
Prisluškivanje je potajno ili prikriveno slušanje, a zvučno
snimanje je tonsko zapisivanje razgovora ili izjave raznim audio
uređajima, i to onih razgovora ili izjava koji nisu namijenjeni
počinitelju djela.
Djelo ne postoji ako je osoba čiji se razgovor snima dala
pristanak kao i onda kada postoji neki zakonski osnov kojim je
dopušteno u određenim slučajevima da se čini prisluškivanje
odnosno zvučno snimanje.
Omogućavanje nepozvanoj osobi da se upozna sa razgovorom
ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana može se izvršiti na
različite načine: usmenim putem, predavanjem transkripata
razgovora ili izjava, ili reproduciranjem tonskog zapisa.
Ovaj oblik radnje podrazumijeva da je već izvršeno
prisluškivanje odnosno tonsko snimanje.
Teži oblik ovog djela postoji ako je neovlašteno prisluškivanje ili
tonsko snimanje počinila službena osoba u vršenju službe.
13. SPREČAVANJE ILI OMETANJE JAVNOG OKUPLJANJA (čl. 190. KZ FBiH)
Krivično djelo čini ko uskrati ili omete pravo građana na javno okupljanje.
Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba.
Ovom inkriminacijom štiti se ustavno pravo građana na okupljanje i održavanje
javnih skupova i njihova sloboda sastajanja i okupljanja na javnim skupovima, koji su
propisani Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i
Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Ovo kazneno djelo čini službena ili odgovorna osoba koja zlouporabom svog položaja ili ovlaštenja
spriječi drugog da se koristi svojim pravom podnošenja žalbe, molbe, prigovora, predstavke ili
pritužbe.
Ovom se inkriminacijom štiti pravo čovjeka na podnošenje žalbe ili drugog sredstva koje je
zajamčeno ustavom a koja su upravljena protiv odluka kojima se rješava o nekom njegovom pravu
ili nekom interesu koji je zasnovan na zakonu.
Počinitelj ovog djela može biti samo službena ili odgovorna osoba. To su uglavnom osobe koje
obavljaju određene administrativno-tehničke poslove u vezi sa prijemom podnesaka ili u pisarnici
suda ili u nekom državnom tijelu.
Radnja se sastoji u sprječavanju drugog da koristi svoje pravo na podnošenje žalbe, molbe ili drugog
pravnog sredstva ili zahtjeva za ostvarenje prava.
Za počinjenje djela potreban je direktni umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o tome da se poduzima
neka radnja, neki čin, neki postupak kojim druga osoba biva sprječena u ostvarenju svog ustavom
zajamčenog prava, zatim da se to čini zloupotrebom položaja ili ovlaštenja, što podrazumijeva i
svijest o vlastitom osobnom svojstvu, tj. da je počinitelj službena ili odgovorna osoba.
15. Nedozvoljeno korištenje osobnih podataka (čl. 193. KZ FBiH)
Ovo kazneno djelo čini službena ili odgovorna osoba koja bez pristanka pojedinca protivno zakonskim
uvjetima prikuplja, obrađuje ili koristi njegove osobne podatke ili te podatke koristi suprotno zakonom
dozvoljenoj svrsi njihova prikupljanja.
Smisao inkriminacije je zaštita intimne sfere ličnosti. Osobni podaci mogu se prikupljati, obrađivati i
koristiti bez pristanka pojedinca samo u uvjetima koji su određeni zakonom. Postupanje protivno
zakonskim uvjetima dovodi do kriminalne zone, jer se izvršava ovo kazneno djelo.
Počinitelj ovog k. d. može biti samo službena ili odgovorna osoba i to osoba koja je profesionalno
obavljajući poslove u prilici da ima uvid u osobne podatke pojedinaca.
Radnja kaznenog djela alternativno je određena kao: 1) prikupljanje osobnih podataka, 2)
obrađivanje osobnih podataka, 3) korištenje osobnih podataka i 4) korištenje osobnih
podataka nekog pojedinca suprotno zakonom dozvoljenoj svrsi njihova prikupljanja.
Protupravnost je jedno od obilježja ovog k. d. jer se svi oblici radnje počinjenja obavljaju bez pristanka
ovlaštene osobe, odnosno bez pristanka pojedinca i to najčešće onog na koga se ti podaci odnose.
Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o nekom od
ostvarenih modaliteta radnje počinjenja, zatim svijest o protupravnosti takvog postupka kao i svijest o
vlastitom osobnom svojstvu tj da je počinitelj službena ili odgovorna osoba.
16. POVREDA SLOBODE ODLUČIVANJA BIRAČA (čl. 95. KZ F BIH)
Ovo kazneno djelo čini ko silom, ozbiljnom prijetnjom, prinudom, podmićivanjem ili
korištenjem njegovog teškog imovinskog stanja ili na drugi način utiče na birača da na
izborima za institucije u državi ili prilikom glasanja o opozivu ili na referendumu glasa
za ili protiv pojedine liste, pojedinog kandidata, ili da glasa za ili protiv opoziva, za ili
protiv prijedloga o kome se odlučuje referendumom.
Počinitelj ovog k. d. može biti svaka osoba.
Radnja se sastoji od utjecaja na birača za opredjeljenje pri glasovanju.
Kazneno djelo je dovršeno poduzimanjem bilo koje radnje kojom se izvršava utjecaj
na birače. Za kaznenu odgovornost potreban je direktan umišljaj kojim je obuhvaćena
svijest o protuzakonitom utjecaju na slobodu opredjeljenja birača.
Teži oblik ovog djela čini ako na slobodu odlučivanja utječe član biračkog odbora ili
druga osoba u vršenju povjerene joj dužnosti u vezi s izborima, glasovanjem ili
referendumom. Kvalifikatorna okolnost odgovornosti je osobno svojstvo počinitelja i
okolnost da se djelo vrši u obavljanju povjerene dužnosti u vezi s izborima,
glasovanjem ili referendumom.
KRIVIČNA DJELA PROTIV BRAKA, PORODICE ILI MLADEŽI (Glava XX KZ FBiH)
1. Opće napomene
Brak i porodica spadaju u red najvažnijih društvenih vrijednosti, od društvenih odnosa u braku i
porodici u velikoj mjeri zavisi kako će se odvijati društveni odnosi u široj društvenoj zajednici.
Zaštitni objekt ove grupe krivičnih djela su brak, porodica i mladež. Brak i porodica pod posebnom su
zaštitom društva obzirom da, kako je već istaknuto, spadaju u red najvažnijih društvenih vrijednosti,
a pravni odnosi u braku i porodici uređeni su posebnim zakonom.
Krivična djela iz ove glave spadaju u tzv. vlastoručna krivična djela i njihov izvršitelj može biti samo
određena osoba. Takav je slučaj npr. kod dvobračnosti, omogućavanja nedozvoljenog braka,
zlostavljanja i zapuštanja djeteta ili maloljetnika, povrede porodičnih obveza, izbjegavanja
uzdržavanja itd.
Sva krivična djela ove glave mogu se učiniti samo s umišljajem. Kod nekih krivičnih djela pored
umišljaja traži se i postojanje koristoljubive namjere.
Pod određenim okolnostima pojedine inkriminacije kao npr. izbjegavanje uzdržavnja gube osnov
kažnjivosti ako npr. učinitelj djela ispuni svoju zakonsku obvezu.
Zakonski opisi krivičnih djela iz ove glave koriste se različitim pojmovima iz porodičnog prava što
upućuje na zaključak obveze utvrđivanja njihovog značenja prema pojmovnom određenju u
porodičnom pravu.
Ova glava sadrži ukupno jedanaest krivičnih djela. Prema užem unutargrupnom objektu
krivičnopravne zaštite sva k. d. dijele se na ona protiv braka (dvobračnost i omogućavanje
sklapanja nedozvoljenog braka), na djela protiv porodice (promjena porodičnog stanja, povreda
porodičnih obveza, nasilje u porodici i izbjegavanje uzdržavanja) i na krivična djela protiv mladeži
(izvanbračna zajednica s mlađim maloljetnikom, oduzimanje djeteta ili maloljetnika, zapuštanje i
zlostavljanje djeteta ili maloljetnika, napuštanje djeteta, sprečavanje i neizvršavanje mjera za zaštitu
maloljetnika).
2. Dvobračnost (čl. 214. KZ FBiH)
Krivično djelo čini onaj ko sklopi novi brak iako se u braku već nalazi.
Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba, nezavisno od spola, koja sklopi novi brak pod
uvjetom da se već nalazi u braku. Radnja k. d. je sklapanje novog braka. Sklapanje braka je pojam
koji se određuje prema važećim zakonskim propisima porodičnog zakonodavstva kojima je
regulirano sklapanje braka. Tim propisima su uređena pitanja kada se brak smatra sklopljenim,
kada je on važeći, kao i kada brak prestaje važiti. Objekt zaštite je monogamni brak muškarca i
žene koji se štiti u većini zemalja u svijetu. Dvobračnost ili bigamija je krivično djelo za čiju je
odgovornost potreban umišljaj koji obuhvaća svijest učinitelja o sklapanju novog braka iako se već
nalazi u braku.
Drugi oblik ovog krivičnog djela čini onaj ko sklopi brak s osobom za koju zna da se nalazi u braku.
Učinitelj ovog djela može biti muška ili ženska osoba koja nije u braku, ali zna da zaključuje brak s
osobom koja se već nalazi u braku. I kod ovog oblika k. d. umišljaj je jedini oblik krivnje, s obzirom
na znanje određenih okolnosti vezanih za osobu s kojom se zaključuje brak.