STJEPAN TOMAŠ,

KRALJ BOSNE
Stjepan Tomaš
• Stjepan Tomaš Ostojić Kotromanić (oko 1411 – umro 10.
jula 1461) bio je kralj Bosne od novembra 1443. do svoje
smrti 1461. godine.

• Njegovu vladavinu obilježio je građanski rat sa Stjepanom

Vukčićem Kosačom, zatim brak s njegovom kćerkom
Katarinom, te sukobi s Đurđem Brankovićem i Turcima.
• Ostao je upamćen i kao jedini bosanski vladar koji je
progonio pripadnike drugih vjeroispovjesti, preciznije
bosanske krstjane kojima je i sam pripadao prije dolaska
na prijestolje.
Porijeklo

• Stjepan Tomaš je bio vanbračni sin bosanskog kralja

Stjepana Ostoje.
• Imao je zakonitog polubrata, kralja Stjepana Ostojića, koji
je umro 1422. godine, i starijeg, također nezakonitog brata
Radivoja, koji se s Tvrtkom II neuspješno borio za
bosansku krunu.
• Tomaš je odgajan kao krstjanin, budući da je to bio i
njegov otac.
Građanski rat
• U novembru 1443. godine umro je Tomašev amidža, kralj Tvrtko II, ne ostavivši
djece.
• Tomaša je umirući kralj vjerovatno proglasio svojim nasljednikom, što je i sam
Tomaš kasnije u povelji tvrdio, kako bi spriječio da njemu omrzli Radivoj postane
kralj.
• Tvrtkovu odluku potvrdio je i bosanski stanak i formalno ga izabrao za kralja, pa
je prijelaz vlasti na novog kralja tekao relativno glatko.
• Stanak je najvjerovatnije podržao Tomaša zato što je po Tvrtkovom ugovoru o
nasljedstvu iz 1427. godine grofovi Celjski, rođaci Kotromanića trebali postati
bosanski kraljevi.
• Važno je pomenuti da je stanak pokazivao otvoreno nezadovoljstvo o nastupanju
Celjskih na bosansko prijestolje.
• Međutim, vojvoda Stjepan Vukčić Kosača se nije složio s ovim izborom i odmah
je izrazio podršku Tomaševom bratu Radivoju koji je tada živio na dvoru Kosača i
kojeg su od 1432. do 1435. u borbi za krunu podržavale Osmanlije.
• Istovremeno je papa Eugen IV planirao veliku kontra-ofanzivu protiv Turaka, te je
slao izaslanike i Tomašu i Kosači.
Građanski rat
• Ispostavilo se da nijedan nije mogao ni razmišljati o tom budući da su se
našli u građanskom ratu jedan s drugim.
• Budući da su u ratu bili kralj Tomaš i herceg Stjepan, Tomaš je odlučio
poduzeti akcije protiv Kosača i Osmanlija.
• U maju 1444. godine kralj Tomaš je iz Srebrenice protjerao Osmanlije da
bi već u junu iste godine potisnuo hercega Stjepana iz zapadnog Huma.

• Tomaša je odmah podržao Ivaniš Pavlović, a za kralja Bosne ga je

priznao i Janko Hunjadi, regent ugarskog kralja Ladislava V.
• Međutim, Hunjadi nije slao kralju vojsku, kao što ni vojvodi vojnu pomoć
nije pružao njegov novi saveznik i suzeren, napuljski kralj Alfons.
• S druge strane, Kosači je pomagao srpski despot Đurađ Branković, te je
brzo uspio povratiti zemlju koju mu je Tomaš bio oteo.
• Tako je Tomaš opet izgubio Srebrenicu.
Pokatoličavanje i mir s Kosačom
• Papa Eugen IV 29. maja 1445. godine izdaje dokument kojim
priznaje Tomaša, koji se nedugo prije toga preobratio na
rimokatoličanstvo, za kralja Bosne i legitimizira kao da je zakoniti
sin kralja Ostoje.
• Istim dokumentom poništio je Tomašev brak s krstjankom Vojačom,
majkom njegovog prvorođenog sina, Stjepana Tomaševića.
• Početkom sljedeće godine konačno sklapa mir s Kosačom koji ga
priznaje za kralja.
• Mir je zapečaćen vjenčanjem Tomaša i Kosačine kćerke Katarine
po katoličkom obredu na dan Uzašašća, 26. maja 1446. godine u
Milodražu kod Fojnice.
• Katarina, kćerka krstjanina Kosače i do tada i sama krstjanka,
morala je prijeći na rimokatoličanstvo kako bi se udala za Tomaša.
Pokatoličavanje i mir s Kosačom
• U augustu 1446. godine u Vranduku se održalo vijećanje.
• Na tom vijećanju je prisustvovala sva bosanska vlastela
uključujući i dida Miloja.
• Kralj tom prilikom izdaje povelju sinovima Ivaniša Dragišića,
potomka porodice Hrvatinića, uz obećanja da im se poklon i
vjera neće poreći dotle dok im se krivica ne bi dokazala
didom i Crkvom bosanskom i dobrim Bošnjanima.
• Iz ovog se vidi da je Crkva bosanska imala uticaj.
• Istovremeno jednom u ljeto 1447. godine papa Nikola V sa
žaljenjem tvrdio da je Petar Vojsalić iz Donjih kraja jednin
katolik među bosanskom gospodom koji je sačuvao
neokrnjenu svetu katoličku vjeru.
Pokatoličavanje i mir s Kosačom
• Pod Tomaševim i papinim utjecajem mnogi krstjanski bosanski
plemići su se počeli interesirati za rimokatoličanstvo; između
ostalih, Juraj Vojsalić se preobratio, Ivaniš Pavlović također
(mada se 1449. vratio Crkvi bosanskoj), a i Tomašev punac
Kosača je pokazivao interes za Rimokatoličkom crkvom (mada
se nikada nije preobratio).
• Razlog za ovo bio je prije svega politički, budući da su se nadali
pomoći u borbi s Turcima.
• Kralj Tomaš i kraljica Katarina izgradili su veliki broj
rimokatoličkih crkvi u Bosni.
• Kralj Tomaš je mnoge bosanske gradove ojačao i razvijao
naročito Vranduk gdje je ispod grada je podigao Crkvu sv. Tome,
svog zaštitnika, za koju je od pape dobio posebne povlastice,
grad je preuredio a bedeme ojačao.
Sukobi sa Srbijom
• Turcima nije odgovaralo sklapanja mire između kralja i
vojvode pošto su se nadali da će njihovi sukobi oslabiti
kraljevstvo iznutra.
• Franjevci, koji su u međuvremenu u Bosni ojačali i učvrstili
svoj položaj su tužili kralja Tomaša rimskoj kuriji da je
zadražao dobre odnose sa bosanskim krstjanima.
• Papa je odmah uzvratio i zatražio od kralja da mrsku
mahinejsku herezu iskorjeni mačem, ognjem i smrću.
• U suprotnom, bit će smatran saučesnikom njihova
nevjerstva.
• Papa je ista upozorenja uputio hercegu Stjepanu i vojvodi
Ivanišu Pavloviću.
Sukobi sa Srbijom
• Pritisci iz Rima su slabili kraljev položaj i u zemlji su se
pojedini velkiaši potpuno odvojili od kralja.
• U čast nove osmanske provale u Bosnu, marta 1448,
zemlja je bila skoro sasvim razjedinjena.
• Đurađ Branković, koji se s Tomašem sukobljavao oko
vlasti nad bogatim rudarskim gradom Srebrenicom uz
Kosačinu pomoć, također je bio nezadovoljan.
• Iste godine, vjerovatno kako bi popravio odnose s
Turcima, odrekao se titule bosanskog vojvode i uzeo titulu
hercega, aludirajući tako na nezavisnost svoje zemlje od
Bosanskog kraljevstva.
Savez sa Ugraskom
• Nakon ovog odvajanja od Bosne Tomaš se osjećao oslabljenim još
dodatno Tomaša je oslabilo odricanje vojvode Ivaniša Pavlovića od
katoličanstva.
• Kralj Tomaš se jedino mogao osloniti na podršku Ugarske i erdeljskog
vojvode Janka Hunjadija.
• U međusobnim 1449. Hunjadi je u prisustvu papskog izaslanika
obećao pomoć i podršku Stjepanu Tomašu ako povede odlučnu borbu
protiv heretika.
• Nemajući drugog izbora kralj Tomaš je tokom 1450. godine započeo
neviđene progone bosanskih krstjana.
• Pred prijetnjom od potpunog uništenja, brojne pristalice Crkve
bosanske, zajedno sa starješinama, otišle su u zemlju hercega
Stjepana, gdje im je pružena pomoć i zaštita.
• Papa je optuživao hercega Stjepana zbog primanja utočišta hereticima,
ali se hercega na to nije obazirao.
Osmanska osvajanja
• Osmanlije su 1455. godine osvojile velike djelove Srpske
despotvoine, čime je Bosna postala još izloženija prema
Osmanskom carstvu.
• Nakon opsade Smedereva i Beograda 1456. godine i smrti
Janka Hunjadija Tomaš je počeo tražiti novu podršku na
zapadu.
• U Bosni je vladala panika zbog mogućeg upada Osmanlija.
• U jednom pismu Tomaš se žalio Veneciji da ga sultan Mehmed
II stalno ucjenjuje i da traži od njega mu preda četiri velika
grada.

• ...na veliku štetu naših podanika sultan traži četiri grada kako
bi mogao lakše zaposjeti ostatak našeg kraljevstva...
Osmanska osvajanja
• Tomaš je odbio sultanovu želju, te su osmanski napadi na Bosnu postali
učestaliji.
• Sultan nije bio zadovoljan ni svotom novca koji je Tomaš davao sultanu.
• Za samo četiri godine kako navodi kralj Tomaš, kako je rekao papinom
izaslaniku 1457. navodi da je platio sultanu 160.000 dukata, ali su mu oni
i dalje prijetili.
• Na kraljeva upozorenja da nikad nije bila tolika potreba za odbranom i
otporom, niko na zapdu nije odazvao.
• Ugarska, kao njegov saveznik, bila je zauzeta unutrašnjim problemima
tako da nije mogla pomoći Tomašu.
• Mlečani su gledali privredne interese pa su zabranili da se u Dalmaciji
prikupljaju prihodi za bosansku vojsku.
• Ni papa Tomašu nije mogao ili nije želio pomoći.
• Kralju Tomašu nije ostala nijedna druga opcija negoa da obnovi plaćanje
danka sultanu.
Posljednje godine vladavine
• U međuvremenu 1456. godine umro je despot Đurađ, koji je imao loše odnose sa
Tomašom, ali je sa istoka štitio Bosnu.
• Đurađa je naslijedio sin Lazar koji je umro u januaru 1458. godine.
• Nakon Lazarove smrti nije postojao nijedan dostojan nasljendik osim slijepog
Stefana Brankovića koji je privremeno zavladao Srbijom.
• Već u aprilu kralj je počeo da razmišlja o vlasti nad Srbijom tako što bi njegov sin
oženio najstariju kći despota Lazara, koju je majka Jelena Paleolog stavila na
udaju.
• Tomaš je iskoristio slabost Srbije da osvoji jedanaest gradova na Drini, uključujući i
Srebrenicu.
• Već 14. okotbra 1458. Tomaš izdaje povelju Stefanu Račkoviću, logotetu
Smederevskog dvora.
• Tom poveljom kralj Tomaš poklanja neka sela u Srbiji, što znači da se Tomaš već
smatarao srpskim gospodarom.
• Već u januaru 1459. kralj lično odlazi u Segedin kako bi zatražio ugarski pristanak
da se sklopi brak između Stjepana i princeze Jelene.
• Kralj je dogovorio uspješno brak.
Posljednje godine vladavine
• Čuvši za to, Osmanlije su 29. januara opsjedali Bobovac i Vranduk, ali ih
nisu uspjeli osvojiti.
• Tada princ Stjepan Tomašević se izvukao iz Bobovca i krenuo prema
Smederevu. Kralj Tomaš je 31. januara stigao u Jajce.
• Despot Stjepan Tomašević je u martu preuzeo dužnost srpskog despota ali
je već u junu iste godine predao Smederevo.
• Važno je pomenuti da su kršćani optuživali Tomaša i njegovog sina za pad
Smedereva, ali je važno pomenuti da je Stjepan slao pisma evropskim
vladarima da će ukoliko mu ne pošalju vojsku predati Smederevo.
• Stjepan Tomašević nije dobio nikakavu pomoć jedino jedan odred ugarske
vojske od 300 vojnika. Nakon osmanskog osvajanja Srbije Bosna je postala
izložena Osmanskom carstvu.
• Već u januaru sultan Mehemed II je tražio od Tomaša slobodan prolaz
vojske kroz Bosnu kako bi mogao napasti Slavoniju.
• Kralj Tomaš je pristao na to, ali Osmanlije osvajaju Zvornik, Srebrenicu, Soli
i dio Usore
Posljednje godine vladavine
• Međuvremnu Osmanlije su napale i hercega Stjepana u novembru
1459. i zapalile manastir Mileševu i uznemirili cijelu oblast.
• Nakon ovog herceg se zbližio sa Tomašom. Tako su mlečani 5.
februara 1461. godine poslali izaslanika Tomašu i hercegu da se
pomire.
• Nakon ovog papa Pio II izjavljuje bulu o križarskom ratu u slučaju
da Osmalije napadnu Bosnu i Kosače.
• To je bio jedan od posljednih činova Stjepana Tomaša.
• Važno je pomenuti da je Tomaš imao loše odnose sa hrvatskim
banom Pavlom.
• Nakon obavljenog vjenčanja u Milodražu, slijedilo je krunisanje u
Milama i tada je kruna po prvi put trebala stići iz Rima, ali nije
uspjela doći na vrijeme.
Protjerivanje krstjana
• Kako su Turci sve više i više prijetili Bosanskom kraljevstvu, Tomaš je
zatražio pomoć od pape.
• Papa Pije II mu je odbio pomoći ukoliko ne preduzme nešto po pitanju
velikog broja "heretika" u svom kraljevstvu.
• Istovremeno je trpio optužbe od Mađara da Bosanci nisu dobri kršćani i
da su predali Smederevo Turcima.
• Stoga se odlučuje na mjere koje nijedan drugi bosanski vladar nije
nikada poduzeo: protjerivat će krstjane.
• Svi dotadašnji bosanski vladari, iako većinom barem nominalno
rimokatolici, tolerirali su pripadnike drugih vjeroispovjesti na svom
teritoriju.
• Tomaš je 1459. dao krstjanima da biraju između preobraćenja i egzila.
Ogroman broj krstjana je tada našao spas u zemlji njegovog punca.
• Tomaš je nakon protjerivanja krstjana izvršio konfiskaciju njihove
imovine
Smrt
• Kralj Stjepan Tomaš umro je iznenada 10. jula 1461.
godine. Legenda kaže da su ga ubili njegov brat Radivoj i
sin, Stjepan Tomašević, ali nema dokaza koji bi to
potvrdili.
• Stjepan Tomašević i Jelena su tako postali kralj i kraljica
Bosne. Stjepan Tomaš je sahranjen u kraljevskom
mauzoleju na Bobovcu.
• Antropolog Živko Mikić procijenio je, na osnovu stanja
zuba, da je kralj u vrijeme smrti imao oko 50 godina
Brakovi i potomstvo
• Prije dolaska na prijestolje Stjepan Tomaš je oženio Vojaču, bosansku krstjanku koja nije
bila iz plemićke porodice, i to po bogumilskom obredu (takozvanom "običaju domovine"),
što znači se Tomaš obavezao da će joj biti vjeran sve dok mu ona bude "dobra i vjerna".
• Njihov brak je poništen papinom odlukom 29. maja 1445. godine. S njom je imao jednog
sina:

• Stjepana Tomaševića (umro u junu 1463), oženjenog Jelenom Branković (Marom) 1459.
godine, koji nije imao poznate djece

• Na dan Uzašašća, 26. maja 1446. godine, u Milodražu kod Fojnice, kralj Stjepan Tomaš je
oženio Katarinu Vukčić Kosaču, kćerku hercega Stjepana Vukčića Kosače i Jelene Balšić.
S njom je imao dvoje poznate djece:

• Sigismunda Tomaševića (kasnije poznatog kao Ishak-beg Kraljević)

• Katarinu Tomašević
• Na ostrvu Mljetu, kod oltara u Crkvi sv. Marije, postoji ploča na kojoj piše daje tu sahranjen
sin kralja Stjepana Tomaša (latinski: hic requiescit filius Tomasci regis Bosnae).