Uzimanje otisaka

i
odljevanje modela
 Što je potrebno za uzimanje otisaka?

• Otisna masa
(alginat)
• Gornja i donja
kašika
• Gumena šalica
• Špatula
• Voda
Vrste kašika:
• Metalne ili
plastične
• Rupičaste ili s
pojačanim rubom
Kašike za uzimanje otisaka gornje čeljusti
Kašike za uzimanje otisaka donje čeljusti
Proba odgovarajuće kašike
 Priprema alginata
• Prah i voda prema
uputama
proizvođača
• Miješanje špatulom
uz stijenku gumene
šalice
 Stavljanje alginata u kašiku:
• Postepeno, da se
izbjegnu mjehuri
zraka
• Odstraniti višak i
zagladiti prstom
 Donji otisak: Što se treba vidjeti?
• Podjezično
područje (isplaziti
jezik)
• Retromolarno
područje
• Vestibulum
• Okluzalne plohe
• Interdentalni
prostori
Gornji otisak: Što se treba vidjeti?

• Vestibulum
• Nepce
• Okluzalne plohe
• Interdentalni
prostori
 Važno!

• Donji
otisak:isplaziti
jezik
• Gornji otisak:glavu
nagnuti prema
naprijed
• Disanje na nos
Moguće greške prilikom otiskivanja:

• Neodgovarajuća veličina
kašika
• Neadekvatna retencija
• Neispravno zamiješan
alginat
• Neadekvatno utisnuta
kašika
• Neravnomjeran pritisak
• Nemirno dijete-prerano
izvađen otisak iz usta
• Nedovoljno isprani otisci
 Uzimanje zagriza:
• Pločica od voska
• Registracija
habitualne okluzije
 Izlijevanje modela:

• Čvrsta i postojana sadra (moldano,

moldaroc)
• Elektrovibrator (vibracijska ploča- 3-6
000/min)
 Ispiranje otisaka vodom prije ulijevanja
sadre:

• Kako ne bi došlo do
nepreciznosti
uzrokovanim
naslagama mucina
 Miješanje sadre- gipsa

• Gumena šalica i
špatula
• Voda:sadra-1:2
 Ulijevanje gipsa u otisak:
• Konzistencija gipsa
• Vibracije kojima se
uklanjaju mjehurići
zraka
Priprema gipsa za odlijevanje modela
Stvrdnjavanje gipsa:

Deblji sloj sadre

u bazalnom
dijelu
Gruba obrada odljeva nožićem
Oslobađanje gipsa iz otisaka:

• Prerano oslobađanje:
oštećenje anatomskog
dijela odljeva-
nedovoljno stvrdnuta
sadra
• Prekasno oslobađanje:
iste posljedice –
pretvrdi alginat
Izliveni modeli spremni za obradu
(trimanje)
Priprema i izlijevanje prvih otisaka u
zubotehničkom laboratoriju
 Prvi (anatomski, situacijski) otisak
• u alginatu
• u ordinaciji se na otisku
ucrtaju granice između
pomične i nepomične
sluznice
• do izlijevanja otisak se
mora držati u posudi
zasićenoj vlagom
 Dezinfekcija alginatnih otisaka

• prije izlijevanja sadrenih modela zbog

sprečavanja prijenosa infektivnih bolesti u
zubotehnički laboratorij
• otisci se najčešće potapaju na nekoliko
minuta u otopine hipoklorita ili
glutaraldehida
• treba se pridržavati uputa proizvođača
(razrijeđivanje i duljina vremena potrebna za
dezinfekciju).
• preporučljivo je prije otiska da pacijent ispire
usta dezinfekcijskim sredstvom (redukcija
broja bakterija)
 Gips i njena uporaba

• koristi se za izlijevanje modela

• Gips se klasificira u 4 tipa:
1. I (za otiske)
2. II (mekana)
3. III (tvrda)
4. IV (poboljšano tvrda)
• mineral
• u prirodi dolazi kao kalcijev sulfat – dihidrat
(CaSO4 x 2H2O)
• zagrijavanjem gubi vodu i prelazi u kalcijev
sulfat – poluhidrat (2CaSO4 x H2O)
• Stvrdnjavanje
ubrzavaju:
– sitno zrno praha sadre
– manja količina vode
– duže miješanje
– voda do 30 oC
– K2SO4 do 4%
– NaCl i Na2SO4 u manjim
konc.
 Stvrdnjavanje
usporavaju:
 veća količina vode
 hladna voda ili ona
iznad 50 oC
 kraće miješanje
 boraks, vodeno staklo,
dekstrin
 NaCl i Na2SO4 u većim
konc.
• omjer i miješanje gipsa i vode priprema se
prema uputi proizvođača
• najčešće jedan dio vode prema dva dijela
gipsa.
• u gumenu čašu se ulijeva voda i dodaje gips
postupno do zasićenja.
• masa se miješa špatulom kružnim pokretima
po stijenci gumene čaše dok ne postane
homogena.
 Priprema otiska za izlijevanje

• Prvi otisak potrebno je isprati laganim

mlazom hladne uz čišćenje kistom
• ostaci sline mogu se isprati i rijetko zamiješanim
gipsom, koji se nanosi na otisak kistom i temeljito
ispire pod vodom
• ostatak vode na otisku odstrani se zrakom
(pusterom)
• ako se koristi alginat paziti da se model izlije u roku
od 15 min nakon vađenja iz usta (isparavanjem
vode otisak se dimenzijski smanjuje, a apsorpcijom
vode povećava se volumen alginata)
• preproručljivo je otisak potopiti u alaun (neutralizira
alginsku kiselinu).
 Izlijevanje
• u isprani i osušeni model ulijeva se
polutekuća zamiješana sadra
• najbolje Tipa II (meka), da kasnije pri
odvajanju s modela individualna žlica ne
pukne.
• Gips se nanosi u malim
količinama i ravnomjerno
raspoređuje do ruba otiska
• izlijevanje modela najbolje
je raditi na vibratoru
• vibriranje osigurava unos
materijala u sve udubine
te istiskivanje mjehura
zraka i kapljica zaostale
vode
• Postolje se radi od viška materijala (ostatka
zamiješane sadre), koje se stavlja na radnu
površinu u debljini od 20 mm
• Otisak se okrene, pritisne na postolje, a
suvišak sadre se navlači preko valjskih
dijelova otiska špatulom do ruba žlice i
oblikuje se postolje modela
 Odvajanje otiska od modela

• za vrijeme reakcije stvrdnjavanja sadra je

topla i postupno se hladi
• otisak se odvaja od modela nakon tvornički
propisanog vremenskog perioda
• nakon 45 minuta (najviše jednog sata) model
se mora odvojiti od alginatnog otiska da
alginska kiselina ne bi nagrizla površinu
sadrenog modela
• također zbog sušenja se alginat skuplja
što može otežati odvajanje i rezultirati
pucanjem modela.
• otisak se uklanja zajedno sa žlicom ili se
prvo odvaja žlica a potom otisni
materijal u jednom ili više dijelova
 Obrada prvog modela
• Nakon odvajanja modela njegova površina je
neravna
• Neravnu površinu potrebno je zaravnati –
oblikovati, na trimer aparatu
• obradom modela vanjske stijenke moraju biti
okomite na bazu
• model treba biti tvrd i glatke površine, bez
neravnina i praznina
• model ne bi smio biti tanji od 15 mm.
• lingvalni dio donjeg modela mora biti ravan.
• pripremljeni model mora u potpunosti
predstavljati ležište potpune proteze.
 Ucrtavanje granica za individualnu kašiku-
žlicu
• Sadreni model koristit će se za izradu
individualne žlice.
• S obzirom da će ona obuhvatiti ležište proteze
potrebno je na modelu ucrtati njene granice.
• granice se mogu ucrtati ranije na otisku
vodootpornom olovkom i kod izlijevanja se
precrtaju na model
• granice se mogu ucrtati i kasnije, na već
gotovom prvom gipsanom modelu
Pripremljeni
modeli za izradu
individualne žlice s
označenim
granicama
 IZRADA INDIVIDUALNE
ŽLICE:MATERIJALI I VRSTA
ŽLICA.IZRADA PROBNE BAZE I
VOŠTANOGA BEDEMA
• INDIVIDUALNA ŽLICA IZRAĐUJE SE
NA ANATOMSKOM MODELU
• SLUŽI ZA UZIMANJE FUNKCIJSKOG
OTISKA
• NA ANATOMSKOM MODELU POTREBNO
JE UCRTATI GRANICE POMIČNE I
NEPOMIČNE SLUZNICE AKO TO NIJE
UČINIO TERAPEUT NA ANATOMSKOM
OTISKU U ORDINACIJI
 PRIPREMA MODELA ZA IZRADU
INDIVIDUALNE ŽLICE

• model izliven iz anatomskog otiska (meka sadra)

• sloj voska od max. 2 mm
• zatvaranje podminiranih dijelova
 MATERIJALI ZA IZRADU INDIVIDUALNE
KAŠIKE
• SVJETLOSNO POLIMERIZIRAJUĆI AKRILAT
• AUTOPOLIMERIZIRAJUĆI AKRILAT
Izolirati model sa
vazelinom
Komercijalno pakiranje ploča svjetlosno
polimerizirajućeg akrilata
 Individualna kašika
• Tvrdi materijal - akrilatna
• ne ulazi u podminirane predjele
• jednako je udaljena od sluznice
• paralelna je s plohom
• ne prelazi granicu pomične i nepomične
sluznice
Od ostataka se napravi ručica te se pomoću noža
(tupe strane) spoji s bazom
Aparat za svjetlosnu polimerizaciju (stvrdnjavanje akrilata
Ultraljubičasto svjetlo
Izrada donje individualne žlice
Žlicu treba obraditi Zaobliti rubove,
odstraniti oštrine
 Polimerizira se i donja individualna žlica s gornje i
donje strane
• Obradi se pomoću nasadnika i različitih vrsta freza
• Odgovara granici između pomične i nepomične
sluznice na modelu
Gotov funkcijski otisak
 Izrada radnog modela
• priprema otiska za izlijevanje

voštana Kellerova traka

 Izrada radnog modela

• Tvrdi gips
Izrada radnog modela
Debljina i visina rubova su sačuvani
Cilj funkcijskog otiska je oblikovanje širine i visine rubova
buduće proteze kako bi se ostvario ventilni učinak

Širina i visina rubova se prenosi na radni model i kasnije

prilikom kivetiranja na konačnu protezu

Na radnom modelu u slijedećoj fazi

izrađuju se zagrizne šablone
Definitivni radni modeli i zagrizne
šablone
 Zagrizne šablone
• Privremena su pomagala u postupcima
izrade potpunih proteza, a služe za
određivanje vertikalnog i horizontalnog
odnosa donje čeljusti prema gornjoj –
izrađuju se na osnovu funkcijskih otisaka
 Zagrizne šablone
• Sastoje se od baze i nagriznih bedema
• Baza se izrađuje od akrilata, a nagrizni
bedemi od voska, termoplastičnog
materijala i akrilata (hladno ili
svjetlosnopolimerizirajućeg)
 Zagrizne šablone
• Moraju precizno prilijegati uz ležište i biti
dovoljno čvrste da se ne savijaju
Izrada gornje baze zagrizne šablone
Izrada donje baze zagrizne šablone
 Izrada nagriznih bedema
• Nagrizni bedemi simuliraju izgubljene zube i
alveolarne grebene
• Gornji nagrizni bedem: visok 10 – 12 mm;
širok koliko je širok alveolarni greben; zakosi
se od prvog gornjeg kutnjaka i završava ispred
tubera maksile
 Izrada nagriznih bedema
• Donji nagrizni bedem: visok 8 – 10 mm; širok koliko je
širok alveolarni greben; završava na sredini
trigonuma retromolare i paralelan je s horizontalom

10 mm
Izrada nagriznih bedema
 Izrada gornjeg nagriznog bedema

Linije koje određuju sredinu grebena prenesu se na podnožje

modela kako bi vosak bio apliciran točno na sredinu alveolarnog
grebena
 Izrada donjeg nagriznog bedema

Linije koje određuju sredinu grebena

Prenesu se na podnožje modela kako
bi vosak bio apliciran točno na sredinu
alveolarnog grebena
Dubliranje i modeliranje predloška
za metalnu lijevanu protezu.
Priprema modela za lijevanje.
• Za uspjeh u planiranju i izradi jednokomadnih
konstrukcija osim znanja potrebni su
odgovarajući uvjeti koji obuhvaćaju prostor,
neophodne aparature, odgovarajuće
instrumente i materijale.
Za pripremne postupke preporučuju se
slijedeće aparature:

• 1. Paralelometar ili aparatura za

mjerenje i popunjavanje potkopanih
područja za smještaj kvačica,
• 2. Bunsenov plamenik i instrumenti za
oblikovanje konstrukcije u vosku,
• 3. Infracrvena lampa za grijanje modela
i razmekšavanje voska za modeliranje.
Za izradu gipsanih modela i ulaganje:

• 1. Vakumska mješalica,
• 2. Vibrator,
• 3. Rezač za gips,
• 4. Posuda za miješanje gipsa, lopatica za
miješanje, makaze i nož za gips.
 Aparature:
• 1. Aparatura za dubliranje,
• 2. Kivete za dubliranje,
• 3. Elekrična aparatura za pripremno hlađenje.
 Izrada radnog modela
• Pred radni model se postavljaju veoma visoki zahtjevi kako
za vrijeme dubliranja tako i pri pripasivanju lijevane
konstrukcije.
• Radni model se izrađuje u supertvrdom gipsu (Tip IV).
• Osim niske ekspanzije, glatkoće neporozne površine,
visoke čvrstoće bridova potrebna je i otpornost na
abraziju.
• Za izradu metalne konstrukcije djelomične proteze
potreban je besprijekoran otisak.

• Radni model koji mora biti precizno izliven i bez zračnih

mjehurića obrezuje se tako da njegova baza bude
paralelna s okluzijskom ravninom. Postrane stijenke
radnog modela obrezuju se paralelno ili malo konično
(prosječno 50) prema zubnom luku. Minimalna visina
modela treba iznositi 10 milimetara.
 Priprema radnog modela

• Prije pripreme radnog modela za izradu metalne

konstrukcije djelomične proteze treba detaljno provjeriti
njegovu preciznost.
• Zubni tehničar se upoznaje s peciznim planom
konstrukcije i zahtjevima vezanim za tkiva ležišta, koja je
poslao stomatolog.
• Priprema modela započinje ucrtavanjem granica baze
proteze olovkom i laganim radiranjem, ukoliko je to
potrebno radi bolje vidljivosti.
• Bukalne i palatinalne strane bezubih grebena podložne su
trajnoj atrofiji zbog čega je protezu tijekom nošenja
neophodno podlagati, u određenim vremenskim razmacima.
• Kako bi se kasnija podlaganja omogućila odgovarajuća
područja na radnom modelu prekrivaju se voskom ili cin
folijom debljine od 1-1,5 milimetar
Popunjavanje i paraleliziranje potkopanih
područja
• Radni model se prije dubliranja i planiranja konstrukcije
mora pripremiti paraleliziranjem.
• Prije popunjavanja i paraleliziranja radnog modela
potrebno je odabrati najpovoljniji smjer namještanja
proteze.
• Radni model se postavlja u paralelometar i učvrsti u
odabranom položaju.
• Svrha popunjavanja je paraleliziranje potkopanih područja
na uporišnim zubima, preostalim zubima i ležišu baze
proteze
• Paraleliziranje započinje popunjavanjem potkopanih
područja na uporišnim zubima i onim površinama koje
dolaze u dodir s bazom proteze.
• Za popunjavanje se koristi tvrdi vosak otporan na toplinu.
• Vosak se dodaje oštrim nožićem, a paralelizira se
električnim grijanim nožićem.
• Na područje zuba koje se nalazi uz sedlo vosak
se nanosi i paralelizira pod uglom većim od 90
stepeni zbog smjera namještanja.
• Drugi razlog je samočišćenje koje je
neophodno zbog zaštite zuba od karijesa i
bolesti parodonta.
 Rasterećenje i podlaganje
• Područja sedala prekrivaju se voskom kako bi
se osiguralo rasterećenje i mogućnost
podlaganja metalne retencije kada se ukaže
potreba. Debljina sloja voska kreće se između
0,5 - 0,7 mm, a ovisna je o rapoloživom
prostoru.
Mjerenje i označavanje lijevanih kvačica

• Radni model se postavlja u nulti položaj na

stolić mjerne aparature (paralelometar).
• Naslanjanjem ručice za mjerenje na uporišne
zube pronalazi se najpovoljniji smjer
namještanja i utvrđuju se potkopana mjesta.
• Mjerač pri kružnom vođenju uvijek dodiruje
konveksne, najizbočenije dijelove krune zuba i
na taj način označava protetski ekvator.
• Potkopano područje ispod protetskog
ekvatora koristi se za smještaj vrška
retencijskog kraka kvačice.
• Ukoliko se u početnom položaju radnog
modela ne pronađu potrebna potkopana
mjesta na uporišnim zubima stolić
paralelometra se mora lagano nagibati, do
pronalaženja povoljnijeg položaja, koji će
omogućiti otkrivanje zadovoljavajućih
potkopanih područja za smještaj kvačica i
nesmetano namještanje gotove proteze.
• U tom položaju se stolić paralelometra učvrsti.
• Umjesto metalnog nastavka za mjerenje postavi se
grafitna mina pomoću koje se ucrtava linija najvećeg
opsega kruna svih uporišnih zuba tj. ucrta se protetski
ekvator. Konačni put kvačice ovisi o veličini krune zuba, o
smještaju protetskog ekvatora i o stepenu potkopanosti.
• Pri tome se mora uzeti u obzir zahtjev estetike, odnosno
vidljivost kvačice.
 Namakanje radog modela
• Prije dubliranja radni model se mora držati u vodenoj kupki
tako da bude dostatno navlažen i izoliran.
• Radni model se u vodenoj kupki drži 10-30 minuta. Gipsani
model je dostatno navlažen i izoliran kada se iz njega više ne
pojavljuju zračni mjehurići.
• Namakanje je potrebno uvijek tako da model ne može povući
vlagu iz gela za dubliranje.
• Predugo namakanje dovodi do rastapanja gipsa na površini
modela pri čemu se oslobađaju ioni kalcija i sulfata.
• Ako se model dublira silikonom namakanje nije potrebno.
 Dubliranje radnog modela
• Svrha dubliranja radnog modela je provođenje postupaka
izrade metalne konstrukcije djelomične proteze.
• Kod toga originalni radni model ostaje sačuvan od loma i
oštećenja.
• Dublirati se može reverzibilnim termoplastičnim gelom ili
silikonom.
• Kod izrade djelomičnih proteza retiniranih kvačicama
preciznost dubliranja gelom ili silikonom je jednako
vrijedna.
• U postupcima izrade djelomičnih proteza s metalnim
glodanim elementima, etečmenima i prečkama potrebna
je veća preciznost, a to se postiže dubliranjem silikonom.
Dubliranje radnog modela gel masom
• Prije dubliranja mora se ispitati da li su se voštana sedla
odvojila od modela.
• Nakon toga se radni model, zagrijan u vodenoj kupki,
može postaviti u malo ili veliko dno kombinirane kivete za
dubliranje.
• Gipsani model se ljepljivim voskom ili kitastim silikonom
učvrsti za dno kivete za dubliranje.
• Nakon toga se kiveta zatvara poklopcem.
Punjenje kivete gel masom za dubliranje
• Napunjena kiveta se ostavlja na sobnoj temperaturi 20
minuta tako da se polako hladi
• Nakon toga se može hladiti brže. Hlađenje mase za
dubliranje u električnom hladnjaku traje 60 minuta. Na
sobnoj temperaturi vrijeme stvrdnjavanja iznosi 1 sat, a na
temperaturi preko 28oC može trajati 2 sata.
Dubliranje radnog modela silikonom
• Dubliranje radnog modela se može precizno izvesti
mekanim silikonima. Za tu potrebu mogu dobro poslužiti
adicijski dvokomponentni silikoni koji su dimenzijski
stabilni i izvanredno precizno prikazuju volumen i oblik
radnog modela.
• Ukoliko se upotrebljavaju različite mase za ulaganje i
silikoni treba voditi računa da upotrebljena masa za
ulaganje i silikon budu kompatibilni
• Preciznu reprodukciju modela omogućuje upotreba kivete
za dubliranje
• U aparaturi pod tlakom od 4 bara silikonski materijal se
utiskuje u sva područja i na taj način se smanjuje
mogućnost nastanka zračnih mjehurića
• Vrijeme stvrdnjavanja silikonskog materijala za dubliranje
u aparaturi pod pritiskom traje oko 5 minuta.
 Izrada modela iz uložne mase
• Oblik kalupa za dubliranje mora biti
besprijekoran. Upotrebljavana masa za ulaganje
mora imati tačnu vrijednost ekspanzije.
• Model iz uložne mase mora biti besprijekorno
precizan i oštrih kontura, što ovisi o preciznosti
provođenja postupka izlijevanja.
• Nakon stvrdnjavanja uložne mase, koje traje 30-
45 minuta, dublirani model se vadi iz kalupa.
Sušenje i stvrdnjavanje modela iz uložne
mase
• Nakon obrade model dubliran gelom se normalno stavlja u
aparaturu za sušenje koja je zagrijana na 250oC.
• Na toj temperaturi model ostaje 45-60 minuta
• Hrapava i relativno mekana površina modela mora se
stabilizirati i učiniti lagano ljepljivom.
• Ugrijani i osušeni model se 1 do 2 puta, u trajanju od 10-
15 sekunda, umače u vosak ili tekućinu za otvrdnjavanje.
Modeliranje konstrukcije djelomične proteze
• Na modelu iz uložne mase se pomoću voštanih ili
plastičnih dijelova modelira konstrukcija proteze.
• Na modelu iz uložne mase se još jednom mjere sva
potkopana mjesta na uporišnim zubima.
• Nakon toga se dijelovi konstrukcije ucrtani na radnom
modelu kao što su glavna spojka, položaj kvačica, upirači i
male spojke prenose na model iz uložne mase.
Modeliranje konstrukcije gornje proteze
• Voštana ili plastična baza mora besprijekorno ležati na
modelu. Niti na jednom mjestu baza ne smije biti tanka.
• Svi rubovi se moraju dobro adaptirati na modelu.
• Na bazu se u bezubim područjima postavljaju retencije za
akrilat i umjetne zube, koje su mrežastog ili rešetkastog
oblika, a proširuju se nešto preko sredine alveolnog
grebena
Modeliranje konstrukcije donje proteze

• Modeliranje počinje postavljanjem predloška podjezičnog

luka. Modeliranje olakšavaju gotovi voštani ili plastični
profili baze i profili kvačica, koji stoje na raspolaganju u
različitim oblicima i veličinama
• Retencije za akrilat i umjetne zube se postavljaju na
bezuba područja
 Postavljanje voštanih ili plastičnih kvačica
• Profili kvačica moraju imati zadovoljavajući statički i funkcijski
oblik. Za tu potrebu najbolje je koristiti gotove predloške, jer
individualno oblikovanje ne zadovoljava.
• Predlošci se moraju dobro zalijepiti na model.
• Gotovi profili kvačica, iz voska ili plastike, odgovarajućeg
oblika postavljaju se na krunu zuba prema ucrtanom planu.
• Nakon što su sve kvačice postavljene i točno adaptirane
postavljaju se male spojke kao i veze prema bukalno preko
zuba.
• Upirač koji je u sastavu kvačice uvijek se modelira
posljednji. Mora biti stabilan i pod pravim kutom u odnosu
na rame kvačice.
• Retencije za akrilat i zube na konstrukciji proteze u donjoj
čeljusti postavljaju se na sredinu bezubog grebena i
cijelom debljinom spoje s velikom spojkom.
 Postavljanje kanala za lijevanje
• Ispravno postavljanje kanala za lijevanje temeljni je uvjet za uspješno
lijevanje.
• Rastaljena legura mora nesmetano i jednakomjerno stizati do svih
dijelova izmodeliranog objekta.
• Kanali za lijevanje se postavljaju tako da najkraćim putem vode do
najdebljih mjesta konstrukcije.
• Na postavljanje kanala za lijevanje utječe i tip aparature za lijevanje
odnosno sile lijevanja. Također, veoma važna je i lijevnost
upotrebljene legure.