FIZIOTERAPIJSKE INTERVENCIJE KOD BOLESNIKA

S PARKINSONOVOM BOLESTI
PARKINSOVA BOLEST
 progresivna bolest s prosječnom dobi na početku od 55 godina

 u oko 95% slučajeva ne postoji očita genetska povezanost

 prije uvođenja levodope, stopa smrtnosti bila je tri puta veća od normalnih ispitanika iste dobi

 uzrok sporadične bolesti je nepoznat, uz ne znanje o ulozi okolišnih toksina i genetskih čimbenika
KLINIČKE ZNAČAJKE
 četiri glavne značajke bolesti koje se mogu grupirati pod akronimom TRAP:

1. Tremor u mirovanju
2. Rigidnost
3. Akinezija (ili bradikinezija)
4. Posturalna nestabilnost.
 sim toga, savijeno držanje i smrzavanje (motorički blokovi) uključeni su među klasične značajke
parkinsonizma kao najčešćim oblikom.
TREMOR
 najčešći i lako prepoznatljiv simptom

 drhtanje ruku

 također može zahvatiti usne, bradu, čeljust i noge

BRADIKINEZIJA
 bradikinezija se odnosi na sporost pokreta i najkarakterističnija je klinička značajka

 obilježje poremećaja bazalnih ganglija, a obuhvaća poteškoće u planiranju, pokretanju i izvršavanju

pokreta te izvršavanju sekvencijalnih i simultanih zadataka
 početna manifestacija je sporost u obavljanju zadataka
RIGIDNOST
 rigidnost je karakterizirana povećanim otporom, obično popraćenim fenomenom „zupčanika“

 može se pojaviti proksimalno i distalno

POSTURALNA DEFORMACIJA
 može doći do ukočenosti vrata i trupa, što rezultira abnormalnim aksijalnim položajima (npr. anterokolis,
skolioza)
 savijeno držanje općenito se javlja kasno u bolesti

 ukočenost
SMRZAVANJE HODA
 također poznato kao motorni blokovi

 oblik je akinezije (gubitak pokreta) i jedan je od simptoma koji najviše onesposobljavaju

 javlja se češće u muškaraca nego u žena

 najčešće pogađa noge tijekom hodanja, ali mogu biti zahvaćene i ruke i kapci
FIZIOTERAPIJSKE
INTERVENCIJE
 fizikalna terapija se često propisuje uz medicinski tretman

 malo je vjerojatno da će fizikalna terapija utjecati na sam proces bolesti, ali može poboljšati svakodnevno
funkcioniranje
 specifična temeljna područja za fizikalnu terapiju:

1. transferi
2. tržanje
3. dohvat i hvatanje
4. ravnoteža i padovi
5. hod
6. tijelesna aktivnost
7. respiratorni problemi te problemi s bolovima
POBOLJŠANJE HODA
 Hod kod Parkinsonove bolesti izražen je kontinuiranim ili epizodnim problemima s hodom

 Poremećaj skaliranja brzine-udaljenosti i amplitude

 Smrzavanje hoda-povećava rizik od pada

 Fizioterapijske intervencije bi trebale biti usredotočene na povećanje brzine, na riješavanje problema

smrznutnog hoda i na povećanje broja koraka u minuti
POBOLJŠANJE MOBILNOSTI I
RAVNOTEŽE
 parkinsonova bolest karakterizirana smrću dopaminergičkih neurona supstancije nigre u srednjem mozgu

 ovi neuroni odgovorni su za motoričku kontrolu

 pacijenti su skloni pomicanju težišta prema naprijed

 najvažniji testovi: Time up and go test, Functional reach test i Berg balance scale
PREVENCIJA PADOVA
 trening strategije kretanja korištenjem znakova pažnje, progresivni trening snage, edukacija o padovima,
Tai Chi i ples
 provođenje fizioterapije u vodi

 važno odabrati individualno prilagođenu fizioterapiju

SMANJENJE BOLI
 bol doživljava većina ljudi koji imaju Parkinsonovu bolest

 Fizioterapijske intervencije prvo se očituju kroz različite skale i upitnike vezane za procjenu boli, a
nakon procjene kreće se prema smanjivanju boli
 individualan pristup bolesniku
POVEĆANJE RESPIRATORNOG
KAPACITETA
 disfunkcija može biti posljedica restriktivne promjene, opstrukcije gornjih dišnih puteva, smanjenog
ventilacijskog kapaciteta ili odgovora na lijekove
 Kratkoća daha pri naporu, kašalj i produkcija sputuma

 preporučuje se ispitivanje plućne funkcije