You are on page 1of 79

Kordofoni narodni

instrumenti
Kordofoni instrumenti
(žičani instrumenti)

► ton se dobija kao rezultat svirke na napetoj


struni
► struna - od životinjskih creva, konjskog
repa ili metala
► vibriranje strune pojačava se rezonatorom
(rezonantnom kutijom – telom (korpusom)
instrumenta)
Osnovne grupe kordofonih
instrumenata

► 1. citre: pravougaoni ili trapezasti korpus


na ravnoj podlozi sa horizontalno napetim
žicama

► ton se dobija trzanjem (citra) i udaranjem


(cimbal)
Osnovne grupe kordofonih
instrumenata

► 2.lutnje: kruškoliki korpus, izdužen duži ili


kraći vrat.

► zvuk se dobija trzanjem (tambure – ćitelija,


šargija, saz, tambure vojvođanskog tipa) ili
guđenjem (gusla-ćemane, gusle, violina)
Citra
► naziv je grčkog porekla i odnosi se na celu
porodicu instrumenata
► rezonator: pljosnata drvena kutija pravougaonog ili
trapezoidnog oblika
► 30-45 metalnih žica štimovanih u kvartama ili
kvintama, zategnutih čivija
► dijatonske i hromatske citre
► tehnika: okidanje prstima, metalnim naprscima ili
plektrumima
► rasprostranjenost: Vojvodina (mađarsko
stanovništvo)
► poreklo: azijsko (putem Mađara iz pradomovine)
Cimbal
► persijsko-arapskog porekla
► drveni trup trapezoidnog oblika + čelične
žice
► žice se štimuju po 3-4 unisono

► tehnika sviranja: udaranje štapića po žicama


► rasprostranjenost: Vojvodina (mađarsko i
rumunsko stanovništvo)
Šargija
► vrsta tambure kratkog vrata
► 4-12 metalnih žica štimovanih na tri tonske visine
(f1- c1 u sredini -g1)
► tehnika sviranja: okidanje terzijanom (plektrumom
od životinjkog roga)
► najviša žica = melodija, ostale – bordunska pratnja
► poreklo: iz Azije, preko osmanlijskih osvajanja
► rasprostranjenost: severozapad Srbije (Podrinje,
užički kraj), Bosna i Hercegovina, Makedonija,
Kosovo i Metohija
► funkcija: pratnja igara i pesama (uglavnom
šaljivog sadržaja)
► tip svirke: ritmički
► pripada uglavnom seoskoj tradiciji
Saz
► vrsta tambure dugog vrata
► pripada gradskoj, uglavnom muslimanskoj tradiciji
severozapadne Srbije (Podrinje), Bosne i
Hercegovine, u nekim krajevima i Makedonije i
Kosova i Metohije
► 9-12 žica štimovanih na tri visine (kao kod
šargije)
► tip svirke: melodijski, bogata muzička faktura,
ornamentika, dinamika
► jednoglas, dvoglas, troglas ili četvoroglas (deoba
najviše žice)
► repertoar: vokalno-instrumentalni - sevdalinke
Vojvođanska tambura
► t’n = žica (persijski)
► poreklo: preko Šokaca i Bunjevaca – seobom sa
zapada Balkana u XVIII i XIX veku usled
nepovoljnih okolnosti za život pod vlašću Turske
► modifikacije izgleda (izazvane uticajima srednje
Evrope): skraćivanje vrata, pužolika glava, trup se
oblikuje po uzpru na klasične kordofone
instrumente (gitara, gudački instrumenti...)
► tehnika sviranja: trzanje ili udaranje po žicama
terzijanom od guščijeg ili ćurećeg pera, višnjevog
ili trešnjevog drveta, roga, celuloida
► u sastavu tamburaškog orkestra ili solistički
(samica, dangubica)
► funkcija: pratnje narodnih igara i pesama
Gusla
(ćemane, ćemene, ćemanče, gadulka,
gagalo, džukalo)
► poreklo: persijsko-arapsko
► izgled instrumenta: kruškasti korpus, kratak vrat,
3-4 čivije za 3-4 žice, dugme, magariče
► gudalo: dugačko, opuštene strune koje se zatežu
palcem pri sviranju
► štimovanje: c1-g1-c2
► tehnika izvođenja: melodija se dobija skraćivanjem
najviše žice korenom nokta (tipično za orijentalne
instrumente). Ostale žice su bordunske.
► instrument se drži na levom kolenu (sedeći) ili
zakačen za kaiš (u stojećem stavu)
► repertoar: pratnja narodnih igara i pesama
► rasprostranjenost: jugoistočna Srbija, jugozapadna
Bugarska, Grčka, Albanija, Makedonija
Gusle
► izgled instrumenta: kruškasti korpus, koža, dug vrat, glava,
čivija, dugme, struna od konjske dlake, lučno gudalo sa
nategnutim strunama
► način sviranja: sedeći nisko, gusle su između nogu ukrštenih
ispod kolena (Srbija) ili sedeći na stolici, gusle su oslonjene ne
noge prekrštene preko kolena (Crna Gora)
► tehnika sviranja: prevlačenje gudalom preko strune, skraćivanje
strune drugim člankom prstiju
► funkcija: pratnja epskoj pesmi
► muzička struktura: heterofona
► muzički oblik guslarske svirke: instrumentalni uvod, vokalno-
instrumentalno izlaganje ispresecano instrumentalnim
interludijumima, instrumentalna coda
► rasprostranjenost: predeli naseljeni dinarskim stanovništvom
(zapadna Srbija, Crna Gora, Šumadija)
► specifičnosti guslarske prakse: ceremonijalnost guslarskog
performansa
Dvostrune gusle

► identične jednostrunim, osim što imaju dve strune


► funkcija: pratnja tzv. lirskih, strofičnih pesama
šaljivog sadržaja i narodnih igara
► tip svirke: melodija + bordunski ton
► često instrument slepih koji nemaju drugo
zaposlenje
► rasprostranjenost: Srbija (okolina Niša, Pirota,
Ćuprije, u Temniću), Vojvodina (Bačka, Srem),
Lika, Banija, Kordun
Violina (ćemane)
► fabrički proizveden instrument
► solistički (ređe) i kao deo narodnog ansambla (uz
bubanj, ad hoc ansambli) ili orkestra (gudački ili
tamburaški – umesto prim tamburice)
► poreklo na našim prostorima: nepoznato
► izvođači: većinom Romi i Vlasi, ali i Srbi
► repertoar: neobredne pesme, obred lazarica
(preuzet od strane Roma), balade (Vlasi)
► rasprostranjenost: gotovo u celoj Srbiji
(severozapad, severoistok, istok, gradske sredine,
Vojvodina)

You might also like