Patologija

Vježbe: br. 5 i br. 6

 Vježba br. 5

UPALA (INFLAMMATIO)
Definicija
Podjela
• Upala je složena reakcija živih tkiva na čitav niz
oštećenja ili podražaja, odnosno dinamična povezanost
između oštećenja stanica i tkiva, reagiranja na oštećenje
koje se može shvatiti kao pokušaj uništavanja štetnog
uzroka i obnavljanja oštećenog.

• Znaci upale su: calor (toplina), rubor (crvenilo), tumor

(oteklina) i dolor (bol). Ove znake je opisao još rimski
liječnik Celsus
(30.g.pne-38. g.ne). U 19.vijeku n.e. Rudolf Virchow
dodaje i pet znak upale, a to je functio laesa (oštećena
funkcija)
 Podjela upala
a) Etiološka podjela: prema uzrocima upale, a one opet
mogu biti egzogene (mikroorganizmi, fizikalni faktori,
hemijski faktori) i endogene (razne tvari koje se nalaze
u stanicama raznih organa, u krvi i u tkivnim
tekućinama, a koje na bilo koji način mogu uzrokovati ili
pospješiti upalu, npr. vazoaktivni amini, proteaze,
eikosanoidi, citokini, PAF, faktori rasta i dr.)

b) Vremenska podjela: prema trajanju upale, a one mogu

biti: akutne, subakutne, subhronične i hronične
c) Morfološka podjela: na osnovu makroskopskih i
mikroskopskih promjena uočenih pretragom nekog tkiva,pa
tako imamo: serozne, fibrinozne, hemoragične, gnojne itd.

d) Anatomska podjela: u zavisnosti od organa koji je zahvaćen

promjenom. Promjena nosi termin složenice latinske ili
grčke osnovice ili imena organa uz sufiks –itis, pa tako
upala npr.crvuljka je appendix + itis= appendicitis, upala
jednjaka oesophagus + itis= oesophagitis itd.
 Vježba br. 6

VRSTE UPALA
ISHOD AKUTNE UPALE
 Akutna upala
• Razvija se unutar nekoliko sekundi nakon početnog djelovanja
podražaja, i manifestuje se u obliku vaskularnih promjena (upalni
edem sa transudacijom ili eksudacijom) i stanične reakcije koja se
dijeli u tri faze:
-intravaskularne promjene, u kojima dolazi do marginalizacije
leukocita u krvotoku, aktivacije leukocita i adhezije leukocita na
endotel krvnih žila;
-proces emigracije leukocita iz krvnih žila i međustanični prostor,
leukociti se ameboidnim kretanjem provlače kroz zid krvne žile
(dijapedeza), te se kreću u smjeru uzročnika upale, određeno
hemijskim gradijentom (hemotaksija)
-interakcija leukocita i uzočnika upale.
• Osnovni stanični elementi u akutnoj upali su polimorfonukleari, i to
uglavnom neutrofilni leukociti, te makrofagi.
 Hronična upala
• je obično nastavak akutne upale u kojoj upalnim
mehanizmima uzročnici nisu uklonjeni iz organizma, i
smatra se da je svaka upala koja perzistira najmanje 6
mjeseci ustvari hronična upala.
• Nekoliko tipičnih vrta hronične upale su: perzistirajuća
akutna upala, recidivi akutne upale, upale uzrokovane
intracelularnim patogenim organizmima, višestanični
ekstracelularni patogeni organizmi, inertna strana tijela,
imunološke bolesti, imunodeficijencije i bolesti nepoznate
etiologije.
• Osnovni stanični elementi u hroničnoj upali su limfociti i
plazma stanice, ali i histiociti, epiteloidne stanice,
orijaške višejedarne stanice.
 Granulomatozna upala
• je poseban oblik hronične upale u kojoj dolazi do nakupljanja modificiranih
makrofaga i limfocita u tvorbe koje nazivamo granulomima, poneki se mogu
vidjeti i golim okom kao bijela ili siva zrnca u tkivu.
• Granulomi se pojavljuju u nekoliko morfoloških oblika, i to kao: -kazeozni
granulomi sa centralnim poljem nekroze i okolnim pojasom epiteloidnih
stanica, limfocita i orijaških višejedarnih stanica uglavnom tipa Langhans
(npr.tuberkuloza, histoplazmoza, blastomikoza, kokcidioidomikoza), -
nekazeoni granulomi koji imaju iste stanične elemente kao kazeozni, ali su
bez centralne nekroze (npr.sarkoidoza), -granulomi stranog tijela obično se
vide orijaške stanice tipa stranog tijela, a ponekad sa fagocitiranim stranim
tijelom koje pod polarizacionim mikroskopom daje dvolom svjetla, dok se
limfociti histološkim pregledom teže dokazuju, te –guma u čijim
granulomima se primjećuju obrisi nekrotičnih stanica, koje se ne raspadaju
u potpunosti, i oko ovog polja zona epiteloidnih makrofaga, orijaške stanice
tipa stranog tijela i tipa Langhans, limfociti i plazma stanice (npr.sekundarni i
tercijarni stadij sifilisa).
 Serozna upala
• Kod ovog tipa upale, u tkivima ili u tjelesnim
šupljinama se nakuplja bistra tekućina čiji
hemijski sastav odgovara krvnom serumu,
odnosno osnovna komponenta te tekućine je
albimin, koji opet veže za sebe bilirubin što
objašnjava žućkastu nijansu izljeva u seroznoj
upali. Važna činjenica je da upalne stanice ne
dospijevaju u područje serozne upale. Najčešće
je uzrokovana virusima, ali se može razviti i
nakon imunološkog, mehaničkog ili fizikalnog
(toplinskog) oštećenja tkiva.
 Kataralna upala
• Upala sluznica koje sadržavaju mucinozne
stanice ili upalne promjene tkiva čija submukoza
sadržava mukozne žlijezde, povezana sa
pojačanim izlučivanjem sluzi. Tipično zahvataju
nosnu sluznicu, sinuse, traheju i bronhe, a
najbolji primjer kataralne upale je virusna
prehlada, “hunjavica”. Tek nakon bakterijske
superinfekcije sluz poprima žućkastu boju i
postepeno se pretvara u gnoj, pa za takvu upalu
kažemo da je postala mukopurulentna.
 Fibrinozna upala
• Za razliku od serozne upale u kojoj izljev ne
sadržava fibrin, fibrinozna upala se prepoznaje
po eksudatu koji sadržava molekule
polimeriziranog fibrinogena, tj.fibrinska vlakna, i
znak je opsežnijeg oštećenja krvnih žila. Fibrin
je osnova u koju kasnije urasta proliferirajuće
granulacijsko tkivo. Fibronozna upala nastaje
kao posljedica bakterijskih infekcija, a pojavljuje
se i tokom autoimunih bolesti. Najbolji primjer
fibrinozne upale je fibrinozni perikarditis u sklopu
reumatske groznice.
 Gnojna upala
• “ubi pus ibi evacua”- u slobodnom prijevodu znači-svaka nakupina gnoja se
mora hirurški drenirati.
• Naziva se još i purulentna ili supurativna upala.
• Odlikuje se gnojnim eksudatom u tkivima ili tjelesnim šupljinama, a
sastavljen je uglavnom od eksudata izmješanog sa raspadnutim nekrotičnim
detritusom, polimorfonuklearima i makrofagima. Gnoj može ispunjavati
šupljinu koju je formirala upala i zove se apsces. Difuzna upala u kojoj su
zahvaćena tkiva ravnomjerno prožeta gnojem je flegmona. Nakupljanje
gnoja u tjelesnim šupljinama je empijem. Pustula je mjehurić na koži
ispunjen gnojem. Ako se gnoj nakuplja oko dlačnih folikula promjenu
nazivama furunkulom, a njihovima stapanjem nastaju duboki apscesi u
potkožnom tkivu što se naziva karabunkul.
• Komunikacija između apscesne šupljine i površine kože se zove sinus, a
kanal kroz koji prodire gnoj iz jednog šupljeg organa u drugi je fistula.
• Gnojne primjese u sluzavom sekretu na površini zahvaćene sluznice su
znak mukopurulentne upale, a fibrinopurulentna upala započinje kao
fibrinozna upala iz koje se razvija gnojna upala.
 Ulcerozna upala
• Započinje sa pojavom vrijeda ili ulkusa u tkivu, a
to je ustvari tkivni defekt na površini kože ili
sluznice, odnosno najjednostavije rečeno rupa
na koži ili u sluznici. Najjednostavniji primjer je
ulkus želuca, čije je dno ispunjeno nekrotičnim
epitelnim stanicama želučane sluznice, a ispod
ovog sloja je sloj leukocita koji leži na
granulacijskom tkivu. Vremenom ulkus može
zacjeliti, pri čemu se defekt sluznice prekrije
zahvaljujući regeneraciji epitelnih stanica na
rubovima nekadašnjeg ulkusa.
 Pseudomembranozna upala
• Ova upala nastaje na sluznicama i označava akutnu
ulceroznu upalu, obilježenu obilnim fibrinskim eksudatom
na površini ulkusa. Najbolji primjer je
pseudomembranozni kolitis, uzrokovan bakterijom
Clostridium difficiale. Toksin ove bakterije djeluje na
epitelne stanice sluznice debelog crijeva, koje reaguju
prekomjernim izlučivanjem sluzi. Dugotrajnim
djelovanjem toksina nastaje stanična nekroza i završava
ulceracijom sluznice. Stvara se upalni sekret koji
sadržava nekrotične stanice pomješane sa sluzi i
fibrinogenom koji dospijeva u ulkus iz oštećenih krvnih
žila. Polimerizacijom fibrinogena nastaje fibrinska
mrežica kao osnov buduće pseudomembrane.
 Fibrozna upala
• Nastaje ožiljkastim cjelježem oštećenog tkiva. Tkivo je
prožeto gustim vezivom, građenim od fibroblasta i čvrstih
kolagenih vlakana, koje nadomještaju oštećene
parenhimne stanice nakon upalnog procesa. Takvo
vezivo je infiltrirano limfocitima, makrofagima i plazma
stanicama. Primjeri ove upale se mogu naći gotovo u
svim organima, u plućima govorimo o fibrozirajućem
alveolitisu, a u srcu o fibrozirajućem perikarditisu ili
miokarditisu. Najjednostaviji primjer ovog tipa upale jeste
ciroza jetre. Ukoliko se ova upala razvije u šupljim
organima dovodi do suženja njihovih lumena (stenoza ili
striktura), a ako se razvije na seroznim ovojnicama,
poput pleure ili peritoneuma, uzrokuju formiranje
priraslica (adhezija).
 Ishod akutne upale
• Rezolucija- nakon blage upale tkivo obično u potpunosti zacjeli.
• Regeneracija- upala praćena opsežnim oštećenjem tkiva koja su
građena od stanica koje se mogu dijeliti, što znači da se uništene
stanice nadomjeste navim stanicama istog tkiva (npr.endometrijum
nakon menstrualnog odljeva)
• Reparacija-opsežna oštećenja u tkivima koja se ne mogu
regenerirati, pri čemu se visokodiferencirane stanice određenog
parenhima nadomještaju vezivnim tkivom (npr.ožiljak nakon infarkta
miokarda ili moždanog tkiva)
• Akutna upala može perzistirati određeno vrijeme i postupno prijeći u
hroničnu upalu
• Ako se akutna upala ponovno pojavi, nakon cijeljenja, govorimo o
recidivu. Recidivi također završavaju hroničnom upalom.
 Usporeno cijeljenje rane

• Infekcija
• Strana tijela
• Poremećaji cirkulacije
• Endokrine bolesti
• Nedostatak hranjivih tvari
 Poremećaji u cijeljenju rane

• Dehiscencija rane- razdvajanje rubova

rane zbog mehaničkog pritiska ili
nedovoljno čvrsto postavljenih šavova
• Bujna granulacija ili “divlje meso”
• Keloid
• Kontrakture
• Dezmoidi i agresivne fibromatoze