VISIBABE

Nika Kovačević, 1. razred

 visibabe su jedna od proljetnica što najranije cvate
 udomaćene su u Europi

 javlja se u siječnju i u veljači

 često cvjeta dok snijeg još nije okopnio

 narodni naziv je vjerojatno dobila zbog cvijeta pognuta

poput stare bake (babe), a stručni naziv potječe od grčkih
riječi gala i anthos – mlijeko i cvijet (mliječno cvijeće) i
pridjeva nivalis – snježni
 visibaba je i važna medonosna biljka jer je važan izvor
nektara u najranije proljeće te su njezini cvjetovi
prilagođeni oprašivanju pčelama
 pčele privučene nektarom, prvo dotaknu njušku tučka i
oplode je s pomoću peluda koji su donijele s druge
biljke, a zatim u potrazi za nektarom unutar tog cvijeta
pokupe pelud koji onda prenose dalje
STANIŠTE
 raste u listopadnim, mješovitim i vazdazelenim šumama
i šikarama od nizinskog do pretplaninskog područja
 zbog prečestog branja u prirodi sve su europske
populacije visibaba opasno smanjene, pa je to danas
posvuda zakonom zaštićena vrsta
OPIS BILJKE
 trajnica s lukovicom i jednom cvjetnom stapkom visine
10 – 15 (30) cm
 na vrhu stabljike nalazi se samo jedan viseći, dvospolni
cvijet, zvonastog oblika što ga tvori šest listića ocvijeća
raspoređenih u dva kruga
 tri su vanjska duguljasta i posve bijela, a tri unutrašnja
kraća, sa zelenom polumjesečastom pjegom pri vrhu
 ima dva linearna lista koja su pri vrhu sužena i tupa, a u
vrijeme cvjetanja dugačka 8 – 9 cm i široka 0,4 – 0,7 cm
 plod je jajasti, žutozeleni mesnati tobolac s nekoliko
sjemenki
 dijeli se lukovicama u svibnju i lipnju