Prirodne ljepote Rogatice - rijetke i endemske biljke

Planinska sasa (ukuned)

Anemona pulsatilla L. (Pulsatilla vulgaris Miller) - Ranunculaceae (abnjaci)
ak ni mnogi Rogatiani ne znaju koliko je Rogatica jedinstven i predivan kraj. A
injenica je da podruje Rogatice obiluje raznim prirodnim rijetkostima. Jedna od njih je
endemina i rijetka biljka planinska sasa, u narodu poznata kao ukuned ili ukundjed.
Za ovu rijetku biljku mnogi su uli, ali je nisu imali prilike "uivo" vidjeti i imati u
rukama. Ima je u svega nekoliko evropskih drava. U Hrvatskoj je ima na svega etiri
lokacije. Na podruju Rogatice moe se nai na vie stanita. Raste na panjacima, suvim
livadama i uopte na sunanim i suvim mjestima sa krenjakom podlogom. Jedno od
najpoznatijih stanita ove biljke na rogatikom podruju su Matino brdo i Djevojaka stijena.
Sasa je rijetko lijepa dekorativna biljka, koja ljepotom stabljike i cvijeta izaziva
divljenje. To je dugovjena zeljasta biljka visoka 20 do 40 cm. Cijela biljka, osobito dok je
mlada, obrasla je sivim dlakama. Rizom je snaan, vieglav, skoro crn. Listovi su vrlo
kitnjasto dvojno i trojno perasto dijeljeni. Iz rizoma izbija jedna ili vie pravih stabljika sa po
jednim cvijetom na vrhu. Cvjetovi su gusto obrasli upavim srebrnosivim svilenkastim
dlakama. Zvonastog su oblika, svijetloljubiasti ili tamnoljubiasti, uspravni ili malo povijeni,
s poetka zvonasti, a kasnije se raire. U sredini se nalaze mnogobrojni tukovi i pranici.
Cvjeta vrlo rano, u martu i aprilu, kao jedan od prvih divnih vjesnika proljea. U fazi
sazrijevanja biljka ima duge dlakave izrasline.
Narod ovu biljku naziva: ukuned, ukundjed, ukundeka, ukundeda, kounded,
edovac, djedovac, dremideda, dremandeda, dremnidedo, dremnie, sasa, tamnocvjeta sasa,
ljubiasta sasa, pankelci, maica, navadnikosmatinec, kosmatinec, poklonac i kuika. U
slovenskom jeziku ova biljka se naziva zvonjaa, velikononica i velkonona roa, a u
njemakom jeziku kuchenschelle. Rije ukundjed vue korijen iz turskog jezika, a znai: pra
pradjed, pradjedov otac, djedov djed. Upotreba imena poklonac u oznaavanju ove biljke je
sasvim opravdana obzirom da se cvijetovi ove biljke razvijaju na vrhu stabljike koja je lagano
savijena, pa se biljka doima kao da se klanja svome posmatrau. Ime biljke sasa potie iz
ekog jezika od rijei sasanka, to znai umarica. umarica je ime za vie vrsta zeljastih
biljaka, lijepih cvijetova iz roda Anemnonae.
Sasa je jedna od najljepih rano proljetnih trajnica, a obzirom da cvjeta od marta do
maja, dakle u vrijeme Vaskrsa, po nekim autorima za ovu biljku bio adekvatan naziv Vaskrsna
rua.
Cijela biljka je ljutog okusa, veoma je otrovna i izaziva plikove i rane. iva biljka
sadri ranunkulin, koji se prilikom suenja brzo raspada na protoanemonin i glikozu, a zatim
se protoanemonin razlae na neaktivno jedinjenje anemonin i anemonovu kiselinu. U sasi ima
malo saponina, tanina i smole.
Zbog protoanemonina, koji ima veliku antibakterijsku mo, ali je otrovan i za ovjeka,
sasa se upotrebljava kao lijek u narodnoj medicini, ali gotovo uvijek s loim ishodom. Za
lijeenje se koristi nadzemni dio biljke u cvijetu. Upotrebljava se svjea biljka, jer suenjem
se brzo gubi ljekovitost. Hroniari biljee da je narodni vidar Von Stork, kao lini ljekar
Marije Terezije, jo 1771. godine hvalio ovu biljku kao lijek protiv sive mrene (katarakte),
sljepila i melanholije. Zvanina medicina je ne upotrebljava, a malu primjenu ima u
homeopatiji - metodi lijeenja s vrlo malim dozama.
Smatra se da su ovoj biljci jo u pradavna vremena pripisivana magijska svojstva.
Postoji legenda da sasa i pria o njoj potiu iz vremena praistorije i da je sasa kao prvi
proljeni cvijet, sa upadljivom ljepotom, bila kultna biljka ilirskog plemena Autarijati koje je
u to doba naseljavalo rogatiko podruje. Otuda i njeno prisustvo na mjestima za koja se zna

da su bila praistorijska naselja, kao i na grobljima naroda koji je nekada davno ivio u ovim
krajevima. Po nekim saznanjima ova biljka je i u grobove stavljana.
Prema tvrdnji botaniara, ova biljka se ne da presaivati, to znai da je predisponirana
samo za odreena podruja.
S obzirom na otrovnost, njeno sabiranje bi trebalo potpuno zabraniti, a s obzirom na
rijetkost, trebalo bi preduzimati preventivne mjere zatite vrlo rijetkih i ugroenih stanita ove
biljne vrste.