Žurdana (Amanita caesarea) po mnogima i najljepša naša gljiva.

U zadnje vrijeme sve je rjeđa stoga je i

zaštićena zakonom , pa se ne smije sakupljati. Karakterizira je nježna narančasta boja klobuka te bijela vulva u
dnu stručka. Žuti tonovi prostiru se po stručku i prstenu .Iako je zaštićena, rijetko koji gljivar će je pustiti i
ostaviti u šumi. Ako ste jadan od takvih prije branja ipak ju barem fotografirajte tako ćete imati i lijepu
uspomenu.

 Mjesta gdje se žurdana pronađe također nitko ne želi odati jer se na približno istom mjestu pronalazi i slijedeće
godine. Zbog vrlo uočljive boje te zato što nema sličnih otrovnih vrsta (tu treba spomenuti i činjenicu da onaj tko
nema iskustva ili je tek na početku svojih istraživanja može zamijeniti bilo koju neopasnu gljivu sa bilo kojom
otrovnom. (Dakle uvijek ima sličnih otrovnih vrsta, ali kako za koga.) lako se pronalazi i svaki gljivar ju dobro
poznaje kao i mjesta gdje raste. To i je jedan od razloga što ju je teško pronaći. Zapravo ju je netko ubrao prije
vas.Ako se pronađe jedna, vrlo često je i druga u neposrednoj blizini. Postoje priče ne tako starih Kašteliraca da
su pojedinci na jednom mjestu pronašli i preko pedeset primjeraka. Zanimljivo je da je vrlo rijetko crvljiva , ali
za dužeg vlažnog razdoblja može biti pljesniva. Tada je kao i ostale pljesnive gljive ne bi trebalo konzumirati.
Sprema se na razne načine, a može se jesti i sirova na salatu.

Martinčica (Clitocybe geotropa) nigdje tako cijenjena kao u Istri.

Raste obično oko dana Sv.Martna dakle martinja po čemu je navodno i dobila ime.
Raste u redovima i krugovima koji se nazivaju šiti . Šiti se drže kao porodične tajne te se može reći da se prenose
s koljena na koljeno.
To je mjesto gdje ćete martinčicu naći svake godine, ali pomaknutu za oko 30-40 cm. Radi se o miceliju gljive u
krugovima koji se svake godine širi te izgleda da se miče. Kako krugovi bivaju sve veći ,te se zbog raznih
prepreka prekidaju, nakon više godina čini se kao da martinčica raste u redovima. Na livadama takva mjesta se
mogu prepoznati i po različitoj boji trave .Nekada je dovoljno da pronađete jedan takav krug i napunite košaru.
 
Vrlo je aromatična i posebnog mirisa zbog čega je vrlo cijenjena, no žilavo i tvrdo meso svrstava se u niže
kulinarske kategorije .Taj je miris i jedna od njenih glavnih karakteristika prema kojem onaj koji ju jednom
upozna ne može ju zamijeniti za drugu gljivu.
Priprema se na razne načine pa i ukiseljena, no kuhana u juhama pokazuje svoju žilavost
Paprotinke - Šegališnica (Macrolepiota procera) i (Macrolepiota mastoidea) slične su gljive koje se u
okolici Kaštelira  nazivaju jednim narodnim imenom paprtinke. Pretpostavka je da su ime dobile po boji klobuka
koji izgleda kao da je posut paprom. Osobito veća od njih, sunčanica može imati klobuk promjera većeg od 30
cm i visinu od 45 cm.  Zbog svoje veličine i pomičnog prstena vrlo je lako prepoznatljiva. Jedna od značajnijih
karakteristika joj je i ta što se klobuk lako može odvojiti od vrlo tvrde stapke. Raste i u šumama te rubovima
šuma gotovo uvijek u grupama od dva pa do više primjeraka. Kada raste u većim grupama pri neopreznom
branju lako se može zamijeniti sa otrovnom panterkom koja je se umiješala među paprtinke . Stoga bi bilo
poželjno nakon svakog branja sve gljive izvaditi iz košare i ponovo ih provjeriti. Iako je vrlo ukusna osobito
pohana nije toliko cijenjena te je mnogi kada ima drugih vrsta ne beru

Vrganji ili Gube – ( Boletus aereus , B. edulis )Također su vrlo cijenjene gljive. Na našem području rastu i
ostali Boletusi ,ali ovi su najcjenjeniji. U narodu nose isti naziv Gube ili Gobe , a da bi se razlikovali nazivaju se
crni i žuti . Svoj rast na Poreštini započinju u rujnu , a završavaju nekad i početkom studenog. Ovisno o klimi
pojavljuju se i u vrlo velikim količinama. Nije rijetkost da se nabere i do deset kilograma tih gljiva u jednom
danu. Na žalost kada se priprema mnoge domaćice u Istri odvajaju cjevčice tj. tzv spužvu te to bacaju misleći da
je taj dio gljive nejestiv
 
 

 
Potrnki – Đurđevače (Calocybe gambosa) Gljive su koje dolaze u proljeće u travnju pa do svibnja. Kako je to
prva godišnja gljiva poslije jeseni i zime ista je vrlo cijenjena. Ima karakterističan i intenzivan miris. Raste u
krugovima koji se mogu izdaleka vidjeti po tamnijoj boji trave. Ta nalazišta također se čuvaju kao tajna mjesta
jer i slijedeće godine u približno isto vrijeme naći ćete potrnke na tom mjestu , ali za par decimetara dalje jer se
krug svake godine širi . U Istri je mnogi beru i to nažalost poberu sve primjerke koje nađu i velike i male i to
zbog toga da ih ne nađe netko drugi i tako i on dozna za to dragocjeno nalazište. Nova nalazišta je izuzetno teško
pronaći zbog vrlo visoke trave u proljeće na rubovima šuma gdje đurđevača raste. Čak i kada se zna mjesto mora
se duže istraživati teren da bismo je pronašli.

Kako u proljeće raste malo sličnih vrsta kaže se da ju je teško zamijeniti za druge slične gljive no u današnje
vrijeme čudnih klimatskih fenomena nikad se ne zna.
 

Grabovčice - Pršutnice ili lisičarke (Cantharellus cibarius)vrlo česte gljive u grabru (Carpinus orientalis).
Ovisno o vlažnosti tla mogu biti od 3 pa do preko 12cm promjera klobuka. Lako se pronalaze zahvaljujući svojoj
žutoj ili narančastoj boji, no isto tako znaju biti duboko u mahovini. Zbog svoje konzistencije mesa nisu
podložne truljenju i crvima. Lako se mogu zamijeniti sa otrovnom zavodnicom ili sa jestivim prosenjakom. Za
razliku od lisičarke zavodnica ispod klobuka ima prave lamele , a prosenjak iglice.Kod lisičarke pod klobukom
je karakteristična nervatura što se vidi na fotografiji.Isto ispod klobuka, ali lamele vide se na fotografiji otrovne
ZAVODNICE . Najukusnije su lisičarke  frigane s jajima.

Modruše (madruše) ili krasnice. Gljive iz roda Russula koje se nazivaju jednim narodnim imenom . Najčešće je
to R. cyanoxantha , R heterophilla i R. virescens rjeđe se bere R.vesca.
Ako ste sigurni da ste našli gljivu iz roda Russula nećete imati problema s konzumacijom. Ukoliko je probate pa
nije ljuta nije niti otrovna. I one koje jesu ljute samo su lagano otrovne.Što znači da pričinjavaju probavne
probleme tj. povraćanje. Izuzetak je R.olivacea koja ako nije dobro termički obrađena izaziva probavne smetnje.
Krasnice su specifične građe i konzistencije pa ih je lako kao rod odrediti, međutim za određivanje pojedine
vrste vrlo je često potreban i mikroskop. Razlog tome je njihova promjenjivost u bojama klobuka