Komunikacija

u tretmanu ovisnika

Siniša Brlas
PROFESOR PSIHOLOGIJE

Djelatnost za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti

sa zaštitom mentalnog zdravlja
Zavoda za javno zdravstvo “Sveti Rok” Virovitičko-podravske županije
Virovitica, Hrvatska
 Područja rada psihologa i ostalih stručnjaka
u javnozdravstvenom sustavu

Prevencija i suzbijanje ovisnosti:

• Istraživanje pojavnosti (osmišljavanje i provedba istraživanja radi upoznavanja stanja)
• Planiranje, programiranje i provedba preventivnih aktivnosti (provedba samoanalize
snaga i slabosti, definiranje ciljeva i ciljanih skupina, osmišljavanje i provedba
aktivnosti)
• Evaluacija i reprogramiranje (vrednovanje i samovrednovanje te analiza provedenih
aktivnosti i priprema za nove aktivnosti)
• Izvanbolničko liječenje i tretman kao podrške liječenju (savjetodavni rad s ovisnicima)

Proaktivna skrb o mentalnom zdravlju:

• Istraživanje činitelja koji djeluju na mentalno zdravlje
• Kreiranje preventivnih programa (očuvanja mentalnog zdravlja)
• Promocija zdravlja i zdravih stilova življenja
• Psihoedukacija (znanja o vlastitim psihičkim procesima i ponašanju)
• Specifična edukacija (rizična ponašanja, (re)socijalizacija, komunikacija i sl.)
• Probir (rano prepoznavanje osoba s teškoćama u mentalnom zdravlju, osobito djece i
mladih)
• Indicirana prevencija (kao dio tretmana osoba s narušenim mentalnim zdravljem)
• Suradnja (međusektorska, interdisciplinarna)
 Alati u radu stručnjaka

Komunikacija je proces razmjene

informacija između pošiljatelja i
primatelja informacije (savjetovatelja i
klijenta) u funkciji šireg savjetodavnog
procesa.

Altruizam je težnja dobrobiti klijenta potaknuta stvarnom

željom da se pomogne.

Empatija je reakcija pobuđena percipiranom ili zamišljenom

nevoljom klijenta i osnova je altruističnog ponašanja.
 Djelotvorna komunikacija

Cilj je komunikacije da putem želja i namjera djelujemo na emocije i

ponašanje klijenata.

Tijekom tretmana ovisnika stručnjak i ovisnik izmjenjuju se u ulogama

pošiljatelja i primatelja informacija i u takvom se interaktivnom
odnosu nastoje pronalaziti načini rješavanja problema.

Postoji opća sposobnost odašiljanja i primanja neverbalnih signala i

verbalnih simbola (uspješni pošiljatelji informacija uglavnom su i
uspješni primatelji informacija).

Komunikacija je i vještina (razvija se vježbanjem). Ulaganje napora u

razvijanje vještine odašiljanja olakšava i pospješuje vještinu „čitanja“
poruka, osobito neverbalnih signala.
 Nedjelotvorna komunikacija

Nedjelotvorna komunikacija između pacijenta i kliničara

(savjetovatelja) umanjuje točnost dijagnoze.

Istraživanja pokazuju da:

1. Mnogi kliničari dopuštaju klijentima (pacijentima) da samo

nakratko izlože svoju priču o vlastitoj bolesti prije nego što ih
prekinu (pojedina istraživanja navode da je to samo 18 sekundi
vremena za klijenta (pacijenta) prije negoli ga druga strana
prekine u iznošenju priče).

2. Mnogi kliničari niti ne dopuštaju priliku klijentima (pacijentima)

ispričati svoju priču o vlastitoj bolesti.

Navedeno pokazuje ustvari nedostatak komunikacije.

 Komunikacija je najvažniji alat
u savjetodavnom radu s ovisnicima

Faze u komunikacijskom procesu

sukladne su fazama savjetodavnoga
rada, i obrnuto.

To znači da je komunikacija alat

savjetodavnog rada.
 Što je savjetodavni rad
ili psihološko savjetovanje ovisnika
Skup postupaka usmjerenih aktiviranju, reaktiviranju i mijenjanu psihičkih
procesa (emocija, mišljenja i motivacije) i ovisničkih ponašanja (navika).

Savjetodavni rad ne uključuje davanje savjeta, već je savjetovanje

problemom ovisnika uvjetovan izbor metoda i tehnika kojima se nastoji
pomoći ovisniku da dođe do cilja.

Cilj psihološkog savjetovanja nije liječenje, već osposobljavanje pojedinca

za samostalno suočavanje sa životnim problemima i iskorištavanje svojih
potencijala na način da ublaži osobne slabosti i razvije svoje snage te u
iskoristi preostali prostor za osobnim napredovanjem.
Glavni je cilj savjetodavnih intervencija naučiti pojedinca vještinama
samopomoći.

Važno je razlikovati psihološko savjetovanje (usmjereno na potragu

prostora za napredovanjem) od psihoterapije (usmjerene na uklanjanje
poremećaja).
 Savjetodavni rad s ovisnicima
ima strukturu i sadržaj

Struktura i sadržaj prate faze u savjetodavnom radu:

1. Utvrđivanje problema i potrebe za pomoći

2. Uspostavljanje odnosa
3. Određivanje ciljeva, strukture i tijeka savjetovanja
4. Rad na postizanju ciljeva
5. Povećanje svjesnosti
6. Procjena učinaka savjetovanja
 Rad na postizanju ciljeva - komunikacija u praksi
(program individualnog savjetodavnog rada)
Koraci
Susreti Aktivnosti Ciljevi
EVIDENTIRANJE prvi susret Upoznavanje s načinom savjetodavnog Aktualiziranje problema.
rada, razgovor o problemu i o razlozima Uspostavljanje odnosa
koji su do problema doveli. savjetovatelj-klijent.
drugi susret Dogovaranje zajedničkih daljnjih aktivnosti i Određivanje strukture i
upoznavanje s programom individualnog cilja savjetovanja.
savjetodavnog rada. Planiranje tijeka akcije.
Evidentiranje klijenta.
AKTIVIRANJE treći susret Zajedničko pronalaženje načina rješavanja Aktiviranje. Psihoeduciranje.
problema. Povećanje svjesnosti.

četvrti susret Mogućnost prvog testiranja (test trake). Utvrđivanje konzumira li

peti susret Komentiranje rezultata testiranja i
dogovaranje o uključivanju članova obitelji
u rad (klijent sam odabire člana obitelji ili
prijatelja koji će mu biti podrška).
klijent sredstva ovisnosti.
Produbljivanje povjerenja i
podrške.

ODVIKAVANJE šesti susret Obiteljski savjetodavni rad. Ustroj sustava obiteljske

podrške.
sedmi susret Informiranje o vrstama sredstava ovisnosti Educiranje.
i štetnosti njihova utjecaja.
osmi susret Poticanje klijenta da pronađe alternativne Motiviranje.
(zdrave) načine življenja.
VREDNOVANJE deveti susret Drugo testiranje (retestiranje). Objektivna
evaluacija/vrednovanje.
deseti susret Procjenjivanje efikasnosti savjetodavnog Subjektivna
rada. evaluacija/vrednovanje
rada i procjenjivanje
učinaka savjetovanja.
 Web: www.zzjzvpz.hr
E-mail: sinisa.brlas@vt.t-com.hr