Etnol. trib. 27-28, Vol. 34/35, 2004./2005., str.

77-89 Andrea Matoevi: Hrvatski strip 1990-ih: Etnolo ki aspekti

HRVATSKI STRIP 1990-IH: ETNOLOKI ASPEKTI

ANDREA MATO E VI UDK: 741.5(497.5)"199"

Monte Magno 13 52100 Pula

Kategorija: Prethodno priopenje Primljeno: 10.07.2004. Prihvaeno: 10.05.2005.

"Strip funkcionira kao zrcalo koje upija, reflektira, prevodi i iznevjeruje svjetlo koje dolazi od onoga to ga najvie privlai: kino, televizija te popularna knjievnost. Stripovi su veliki prevoditelji i indikatori imaginarnog, njegovih fragmenata, rubova i globalnih promjena. Stoga nije teko zakljuiti da su dinamiki procesi stripa usko vezani za promjene u "srodnim" sustavima u univerzumu medija, te da njegove teme i naini na koje ih prenosi proizlaze iz ponovnog pisanja ili crtanja, probavljanja ili odbijanja onih tema i informacija koje se pojavljuju ili su itljive izmeu redaka u ostalim medijima" (Gino Frezza "La macchina del mito tra film e fumetti").

lanak analizira osam publiciranih stripova u Hrvatskoj 1990-ih godina, koji su sva prona ena gra a koju je autor uspio skupiti. Tematski se mogu podijelit i u tri skupine: superheroji, antijunaci te stripovi s porukom. Cilj je bio pokazati da strip na sebi svojstven na in apsorbira teme kojima se bave ostali mediji. Dakle, u ovom slu aju, rati te, imid ratnika i neprijatelja ali i svojevrsna idealizacija povijesti Hrvata, gdje su oni mahom prikazani kao mudriji, dovitljiviji i u eniji ili jednom rije ju bolji od naroda s kojima su dolazili u kontakt, biti e dominantne teme kojima su se bavili autori. Stoga e nas hrvatski ratni strip podsjetiti na ve vi eno, dakle ono "na e" ili "lokalno" na to se nadovezuju elementi pop kulture, politike i povijesnog revizionizma, pa ih je mogu e gledati i analizirati kao propagandne uratke za "mla e" u kojima se mo e otkriti "refleksija" kolektivnog imaginarija devedesetih godina u Hrvatskoj. Klju ne rije i: Hrvatska / strip / 1990-e

UVOD: ZATO STRIP?

U hrvatskim se medijima tijekom rata 1990-1995. puno pisalo i govorilo o izgledu hrvatskih vojnika. Najee su bili "inteligentni mladii

77

Etnol. trib. 27-28, Vol. 34/35, 2004./2005., str. 77-89 Andrea Matoevi: Hrvatski strip 1990-ih: Etnoloki aspekti

urbana lika", odrasli pod utjecajem kulture Zapada (Horvat-Pintari, 1991:59). Vojnici snanih vojski Zapada bili su im uzorom na bojitu. Po zavretku ratne operacije "Oluja" u ljeto 1995. godine hrvatski su mediji, primjerice, izvijestili o briljantnoj zemlja-zrak operaciji, "koja je u svemu dostojna modela kojim se inspirirala, to jest onoga koji se zbio 1991. u irakoj pustinji" (Pirjevec, 1991:496). Takva je medijska slika, barem dijelom, eljela govoriti u ime mlade i moderne drave, ali i u ime nepomirljive civilizacijske razliitosti sukobljenih strana. Da je doista rije o neemu vanome svjedoio je i dokumentarni film Sinovi oluja, iji su autori, meu ostalim, naglasili: "Izgled jedne vojske samo je naizgled povrna i nebitna injenica. Iz njega se moe iitati mnogo toga bitnog: uzori, povijest, ambicije, kvaliteta ak i ustroj. Svjetski vojni analitiari nakon Oluje bavili su se stoga izgledom Hrvatske vojske jednako detaljno kao i strategijom bitke. Sami su priznali da ih je novi vizualni identitet Hrvatske vojske iznenadio i rekao im mnogo o njenoj stvarnoj snazi i bliskosti s vojskama zapada"(IEF video 415 u Senjkovi, 2002:213). Tema je razliitosti sukobljenih strana zaokupila i mnoge analitiare ratne ikonografije, poput povjesniara umjetnosti Vere Horvat-Pintari i Zvonka Makovia. Tako je Horvat-Pintari u lanku s kraja 1991. godine opisala one "koji su se angairali u obrani Hrvatske" kao mlade ljude odrasle uz satelitski MTV program, amerike ratne filmove i stripove. Stoga, za nju, oni i nisu mogli upotrijebiti ruske kalanjikove ili odjenuti "istononjemake zimske jakne kojima ih () opskrbljuje drava". Umjesto toga, na svoj su se troak opskrbljivali u Nato-shopovima ili putem oglasa u Veernjem listu ime su, ustvrdila je autorica, demonstrirali svoj "otklon od stila i ukusa HDZ-a". Makovi je, nakon to je u katalogu jedne od izlobi fotografija s ratita nabrojio osobitosti izgleda hrvatskoga vojnika, zakljuio u slinom tonu: "Zaista, bilo je tako malo zajednikog meu sukobljenim stranama (...)" (Horvat-Pintari, 1991:59; Makovi, 1992).
Navedeni su citati iz tekstova dvoje analitiara zapravo odslici medijskih slika (Horvat-Pintari je pisala po uvidu u jo neobraeni filmski materijal s banijskoga ratita) u kojima je hrvatski ratnik bio nalik amerikima u Coppolinoj "Apokalipsi danas" i gdje su Ray Ban nao ale, traperice, mladenake "neobavezne" frizure i rock- ili punk-glazba bili snani oznaitelji identiteta kojemu su prijetile crne ubare, gusle i sivomaslinaste uniforme.

78

Etnol. trib. 27-28, Vol. 34/35, 2004./2005., str. 77-89 Andrea Matoevi: Hrvatski strip 1990-ih: Etnolo ki aspekti

Da se takva medijska slika temeljila, barem dijelom, na stvarnosti ratita kazuju, moda bolje od ostaloga, alternativne oznake hrvatskih vojnih postrojbi objavljene u trima knjigama Hrvatskog ratnog znakovlja . Ondje su, naime, meu oznakama popularnih hrvatskih Tigrova, Vukova i Gromova svoje mjesto nale i oznake postrojbi poput Atomskih mrava, Muha s proirenim venama ili Crnih mambi. Gotovo su se sve manje formacije pored slubenih vojnih oznaka i nazivlja koristile alternativnim imenima i oznaavale alternativnim oznakama, iz ega je mogue saznati o "alternativnim aspektima vojnikog ivota na bojinicama", onome teko opisivom amalgamu identiteta koji je nastajao "u hodu", kada se u "mirnodopske identitete" upisao novosteeni identitet ratnika. Kada su se posredovale medijima, te su slike, kao to je zaklju ila Reana Senjkovi u knjizi kojom istrauje aspekte identiteta mlade hrvatske drave, mogle djelovati kao "... neporecivo istinite, inile su se nepovezivima s idejom rata, djelovale su infantilno i miroljubivo, udaljeno od predodbe podivljalog i zaostalog Balkana ogrezlog u krvi" (Senjkovi, 2002:213). Takav se lik modernog hrvatskog ratnika predstavio i u mediju stripa, dakle upravo onomu mediju koji je "oglednome hrvatskom ratniku" obiljeio djetinjstvo. Ipak, u Hrvatskoj je, koliko mi je poznato, u doba rata 1991.-1995. tiskano tek sedam stripova koji tematiziraju taj rat. Valja imati na umu da je strip medij brojem svojih konzumenata znaajno marginalniji od televizije, novina ili radija. Strip, meutim, raspolae posebnim i od ostalih medija dijelom razliitim kreacijskim mogunostima, pa mi se zadaa analize slike ratita i, posebice, slike ratnika kakva se nadaje iz toga materijala uinila posebno zanimljivom. Rije je o sljedeim stripovima: "Superhrvoje" (predbroj u dodatku "Profil" i prvi broj samostalno, Nedjeljna Dalmacija 1992): na samome poetku Domovinskog rata Nijemcu Hrvoju Horvatu, povjesniaru, sinu hrvatskih iseljenika, iz Hrvatske stie neobina poiljka: kameni kipi. Poiljatelj je prijatelj iz djetinjstva, Stjepan. Hrvoje u tome prepoznaje simboliki poziv domovine. Ne ekaju i, pozdravlja djevojku Hildu i odlazi u ratom zahvaenu Dalmatinsku zagoru. Ondje, za vrijeme jednog od neprijateljskih napada, poprima nadnaravne moi, postaje "ovjekom od kamena", koji se koristi "silom kamena" da bi se suprotstavio neprijatelju. Najavljeni nastavak ovoga stripa nije tiskan. "Mudraci" (Plavi Zabavnik 1992): U prvom je dijelu sredinji lik utokljunac, mladi tek pristigao na ratite. Da bi umirili njegovu napetost, suborci mu, kroz alu, prepriavaju proivljene ratne dogaaje. U nastavku borac s nadimkom Divljak pobjeuje vod etnika. "istai" (Plavi zabavnik 1992): Vodu Hrvatske vojske pridruuje se ena, ratnica, imenom Nada. "Savjest" (Plavi zabavnik 1992): Mladi Marko odlazi na teritorij pod kontrolom Jugoslavenske narodne armije (dalje: JNA) kako bi posjetio majku u bolnici. Vojnici JNA ga zarobljuju i prisiljavaju da puca po jednom od hrvatskih gradova. Odbivi ih i nakon to u tunjavi oduzme ivot pretpostavljenom, i sam pogiba.

79

Etnol. trib. 27-28, Vol. 34/35, 2004./2005., str. 77-89 Andrea Matoevi: Hrvatski strip 1990-ih: Etnoloki aspekti

"Vatreno pranje" ( Plavi Zabavnik 1992): Nakon napada jugoslavenskih aviona posada turistike letjelice nastoji pogoditi neprijateljske poloaje nekonvencionalnim orujem perilicom rublja punjenom eksplozivom. "Pria o kacigi" ( Plavi Zabavnik 1992): Hrvatska vojska je ponovno zauzela poloaje i neprijatelja natjerala u bijeg. Uz spomenute, u analitiki u korpus uvrstiti jo dva stripa koji se iako radnju smjetaju u daleku prolost i tiskani su izvan vremenskoga okvira rata u Hrvatskoj oslanjaju na srodan imaginacijski okvir: Andrija Maurovi, "Seoba Hrvata" (1990 [1943/44]): Rije je o do ivljajima neustraivog kneza Radoslava, koji je oko 600. godine poao u potragu za domovinom ne bi li zadobio ljubav lijepe Sunice, koja se obvezala postati enom onoga junaka koji Hrvatima pronae plodnu zemlju.1 Talijani Boris, "Borna Jesen Avara" (1996): Jednoga su dana 596. godine mladi hrvatski ratnik Borna, German Alarik i jo nekoliko njihovih prijatelja lovili bizone na podruju Rimske Panonije. Uhvatili su ih Avari, koji su kontrolirali taj prostor. U svai, nehotino, Borna ubija Kajana sina velikog Kana. Zajedno je s ranjenim Alarikom osuen na bijeg i skrivanje pred osvetom. U prvih je mjesec dana prodano 2000 primjeraka ovoga stripa.2

1 Taj je strip premijerno objavljen u tjednom listu Zabavnik, koji je izdavala Promiba Ustake Mladei te, kako

navode Kruli i Neugebauer: "Sve od 1945. godine donedavno, dok je stvaralatvo i izdavatvo u Hrvatskoj i Jugoslaviji bilo u izravnom dosluhu s politikom, pa i s politikanstvom, ovaj strip se nalazio u skupini nepodobnih, zabranjenih, preutkivanih, odnosno nepoeljnih djela [...] injenice da je strip objavljen u jednom od listova NDH-a i da tematski pripada djelima iz podruja nacionalno-povijesne provenijencije, bile su, izgleda, dovoljne da 'Seoba Hrvata' sve do sad bude nedostupna poslijeratnim generacijama itateljske publike" (Kruli, Neugebauer, Uvod u strip "Seoba Hrvata" , 1990:3). 2 http://comics.cro.net/inter02.html

80

Etnol. trib. 27-28, Vol. 34/35, 2004./2005., str. 77-89 Andrea Matoevi: Hrvatski strip 1990-ih: Etnolo ki aspekti

HRVATSKI STRIP I RAT U HRVATSKOJ 1991.-1995.3 Interpretaciju rata u Hrvatskoj 1991-1995. godine, kakvu je ponudio hrvatski strip, odraava mainstream sliku, ije su putove ka konzumentima uvelike utrli drugi mediji. Poetkom 90-ih poeli su izlaziti stripovi ija se tematika doticala ratne svakodnevice, a indikativno je izlaenje stripova koji "ponovno otkrivaju" hrvatsku povijest i time ulaze u iri okvir traenja ili ponovnog otkrivanja hrvatskoga identiteta. Dalmo, Padobranac, Divljak, Nada, Marko, Hrvoje Horvat, kombra, Bare, utokljunac i Pjer imena su i nadimci junaka hrvatskog "ratnog stripa". Mnogi su pripadnici Zbora narodne garde a svi se, na ovaj ili onaj nain, bore za hrvatsku zemlju. Domovina je i u "Seobi Hrvata" prikazana kao najvia vrijednost i "san" hrvatskoga naroda, sve od sedmoga stoljea, kad je knez Radoslav, kojega Sunica, odabranica njegova srca, podsjea na "... staru prolost Hrvata, dok su jo bili na visoravnima Irana" obeao: "Idem na put, borit u se sa zmajevima i hudbama, nai u Hrvatima novu domovinu". I vjerni Bornin germanski prijatelj Alarik, jaui Rimskom Panonijom 596. godine, pripovijeda o tome da je "(...) uo o jednoj jo ljepoj zemlji dole na jugu. Nalazi se na obalama velike vode. Toliko velike da joj kraja ne moe vidjeti. Da mi je otii tamo. Eh..." (Maurovi, 1990). Hrvoje Horvat u stripu "Superhrvoje", nakon to je osvijestio svoju misiju i svoje nadljudske osobine, tvrdi: "Ja sad to no znam svoj zadatak... moram osloboditi zemlju od ovih straila... ja to i mogu i moram napraviti... jer ja nisam vie obian ovjek... ja sam SUPERHRVOJE". Pria je to o "najveoj hrvatskoj legendi", koja objanjava misterij udesnog kamenovanja etnikih tenkova. U etnikom se napadu ranjenom Hrvoju ukazuje hrvatski pleter u kamenom reljefu u emu on prepoznaje "snaan telepatski poziv koji kao da apue njegovo ime". Ukazuje mu se i kameni ovjeuljak, uvar tajne kamena, koji je na njega ekao devet stotina godina. Prihvativ i ono za to je predodreen, zbog ega su poginuli njegovi roditelji, sklanjaju i ga od jugoslavenskih vlasti, Hrvoje postaje glavnim akterom "kljune stranice u povijesti njegove napaene zemlje", jer on je "ovjek koji elik i eljezo moe pretvoriti u prah" (Liste, Ercegovac, 1992).

3 Strip je kao medij u Hrvatskoj roen sredinom tridesetih godina dvadesetoga stoljea (ne raunajui njegove

rane oblike usko vezane za razvoj karikature) s pojavom prvog broja zabavnog i ilustriranog tjednika Oko (6. srpnja 1936). Taj e se tjednik, nakon financijskih potekoa, sjediniti s tjednikom Mickey strip. Tu e svoje radove objavljivati Andrija Maurovi, Walter i Norbert Neugebauer ili Fuis. No jugoslavenski, a s njime i hrvatski strip, osim novanih imao je nakon 1945. godine i drugih ozbiljnih problema: "Ve 5. sijenja 1946. godine u Borbi je objavljen veoma otar komentar na ponovno javljanje stripa u naem drutvu. Slino intonirani napisi ubrzo su izali i na stranicama omladinskog lista Mladost. Strip je tako proglaen za nepoeljnu pojavu i praktino uvrten u spisak zabranjenih stvari. Odmah nakon toga prestala su izlaziti sva postojea izdanja ()" (Kruli, 1984:9). Strip e ponovno oivjeti poetkom 50-ih, a ve poetkom 1953. poinje izlaziti tjednik Plavi vjesnik, koji mnogi poznavatelji devete umjetnosti smatraju najvanijim izdanjem u povijesti hrvatskog stripa. Ovdje objavljuju Maurovi, Julio Radilovi-Jules, arko Beker, braa Neugebauer, Otto Reisinger, Zvonimir Furtinger i dr. Oko omladinskog lista Polet godine 1976. se okuplja skupina mladih crtaa, koja e kasnije biti jezgra "Novog kvadrata": Radovan Devli, Mirko Ili, Igor Kordej, Kreimir Zimoni, Kreimir Skozret, Ninoslav Kunc, Joko Marui, Emir Mei i Nikola Kostandinovi.

81

Etnol. trib. 27-28, Vol. 34/35, 2004./2005., str. 77-89 Andrea Matoevi: Hrvatski strip 1990-ih: Etnoloki aspekti

Junaci ili bolje reeno antijunaci u "istaima", "Mudracima", "Vatrenom pranju" ili "Savjesti" nemaju izraenu volju, determiniranost i hrabrost epskih razmjera kao to je to s Radoslavom, Superhrvojem i donekle s Bornom. Oni nisu neunitivi i mu e ih sasvim ljudski, "mali" problemi. Drugim rijeima, sliniji su obinim ljudima, momcima i djevojkama s oblinjeg zidia koji su urbanu vrevu zamijenili ratnom. Znaajno je i to to se ni u jednom od ovih stripova, za razliku od "Superhrvoja", "Borne" i "Seobe Hrvata", ne spominju niti hrvatski toponimi niti puna imena glavnih aktera. Rije je, dakle, o svojevrsnoj generalizaciji kojom je izbjegnuta prednost u smislu "istinitosti" prie. Ovi su junaci esto uspjeni u obavljanju svojih zadaa kao to su ienje grada od snajperista ("istai") ili oslobaanje sela ("Pria o kacigi"). Njihovi su uspjesi ponekad slu ajni ("Mudraci"). Ono to su za Superhrvoja natprirodna mo , kneza Radoslava neustraivost i snaga, a za Bornu hrabrost i dovitljivost, to su za utog, Pjera i Divljaka ("Mudraci") brzopletost i srea; za Marka ("Savjest") je to njegova savjest, a za istae Nada. Dok e Superhrvoje bez straha, da bi ih porazio nakon to ih je upozorio, sam skoiti medu etnike i odgovoriti im "jedinim jezikom koji oni razumiju... jezikom sile", Divljaku e za isti uinak, drugim sredstvima, biti potrebna neopreznost. I "Vatreno pranje" opisuje sluajnog junaka. Naime, dok se u prvom kvadratu stripa jugoslavenski ratni avioni obruavaju na naselje, ve je u sljedeim kvadratima protunapad hrvatskih junaka turistikim avionom. Neprijateljske e poloaje pokuati pogoditi perilicom rublja punom eksploziva, no naprava e se zaglaviti, a jednom od boraca e pritom i pozliti.4 Povraajui s visine po glavi neprijateljskog zapovjednika, on e zadati dvostruki udarac. U stripovima "Savjest" i "istai" situacija je drukija: ovdje glavni likovi utjelovljuju neku od pozitivnih ljudskih karakteristika ili osjeaja. No glavna odlika koja ove stripove odvaja od ostalih jest to to nemaju tzv. happy end. U "Savjesti" je sam naslov klju za itanje. Pratimo Marka, mladia koji iz grada odlazi na okupirana podruja da bi posjetio bolesnu majku te pada u ruke vojnika JNA koji ga prisiljavaju da iz haubice gaa grad. Marko odbija pa mu neprijatelj prijeti pitoljem. U naguravanju ubija neprijateljskoga zapovjednika, ali i sam pogiba, ne pregazivi svoju savjest. Za razliku od "Savjesti", gdje rtvovanje pojedinca naglaava neprijateljevu amoralnost, u "istaima" rtvovanje funkcionira kao posredovanje onoga osjeaja koji zadnji umire nade. Naime, nakon to pristupi jednoj od postrojbi Zbora narodne garde, mlada djevojka kojoj ne saznajemo ime sa suborcima kree u akciju zbog djelovanja snajperista u gradu. Snajperist pogaa vou skupine koji, umirui, odbija odmazdu. Djevojka, da bi ispunila njegovu posljednju elju, otkriva svoje ime: Nada. Mukarac rtva i ena nada ovdje utjelovljuju vrijednosti iza kojih se ispisuje poruka o u ratu napadnutoj domovini. Da se za neke stvari vrijedi rtvovati misli i Radoslav koji, opisujui svojemu narodu zemlju
4 Vidimo da se ovdje, kao i kod Divljaka iz Mudraca, govori o slabostima junaka koje ih dovode do neugodnih

situacija, zahvaljujui kojima oni ipak uspjeno rjeavaju problem i zakljuuju situaciju na tetu neprijatelja. Mislim da je zbog istih tih "slabosti", koje osim to podrazumijevaju simpatinost, iznad svega podrazumijevaju ljudskost, moglo doi do vieg stupnja empatije i poistovjeivanja izmeu itatelja i imaginarnog junaka.

82

Etnol. trib. 27-28, Vol. 34/35, 2004./2005., str. 77-89 Andrea Matoevi: Hrvatski strip 1990-ih: Etnolo ki aspekti

koju je pronaao, kae: "Naao sam zemlju, koja je slina raju. Za tu zemlju, za nau buduu domovinu, isplati se prolijevati krv" (Maurovi, 1990). Namee se zakljuak da je ovdje analizirane stripove mogue podijeliti u tri skupine. Prva bi skupina bila ona kojoj su uzor superjunaci (knez Radoslav, Superhrvoje i donekle Borna). Junaci su tih stripova posveeni svojoj zadai, neustraivi i ustrajni u ostvarenju onoga to najee nazivaju svetim ciljem. itatelj nee saznati o njihovim slabostima i strahovima, a ako se i spominju (ali se ne akcentiraju), onda je to radi ostvarenja cilja. Junake iz stripova druge skupine, koje sam nazvao "antijunacima", karakterizira jednostavnost: oni se izgledom, dranjem i nainom komunikacije malo razlikuju od obinih ljudi sada suoenih s ratnim iskustvom. Simpatini i leerni, uspjeno se nose i s najteim situacijama u emu im, najee, pomae srea. Trea skupina stripova itatelju alje posebne, drukije poruke: poruke o rtvovanju u zatiti nevinih ili poruke nade u skori kraj rata i pobjedu. Nadalje, veinu likova povezuje volja za uenjem, elja za ovladavanjem novim znanjima. Naime, dok Hrvoje Horvat u slobodno vrijeme "prouava i pie knjige o hrvatskoj povijesti, te se svako toliko konzultira o njima sa svojim prijateljem Stjepanom, koji je unato tekoj situaciji u obitelji uspio jer je zaposlen kao prevoditelj te govori ak pet jezika", Borna, mladi hrvatski borac u stripu "Jesen Avara", ija se radnja zbiva 596. godine, ita, pie i govori latinski. Na isti je nain prikazan i knez Radoslav, ija je najvanija osobina, pored hrabrosti, odlu nosti i osjeaja za zajednicu "velika elja za uenjem i stjecanjem novih saznanja" (Neugebauer, 1990:6). Taj e mladi junak, dolazei u dodir s raznim narodima, uiti od njih tehnike koje on i njegov narod jo ne poznaju. Od divljih Amazonki nauit e tehniku jahanja, a od Rimljana tehnike brodogradnje i suvremenog naina ratovanja koje e potom prenijeti svojim sunarodnjacima. Osobine Radoslava, Borne i Superhrvoja ovdje ujedno opisuju osobine hrvatskoga naroda. Hrvati su, dakle, miroljubiv narod, sklon uenju. Takvi su sve dok se ne ugroze njihova sloboda, njihovi ivoti i njihov teritorij. Uvod u "Seobu Hrvata" govori tomu u prilog: "Radovanovi je smislio priu u kojoj je problem junaka (...) konkretizirao i u njegovu ivotopisu, koji pratimo od njegove osamnaeste godine do duboke starosti, koji simbolizira itavo hrvatsko seljenje, znaaj i duu hrvatskog naroda u to doba (...) Radoslav je barbar koji dolazi iz mraka, a koji tei svjetlu, to naposljetku i ostvaruje. Njegova je sudbina determinirana i postaje sudbina naroda" (Isto). Nadalje, u "Superhrvoju", na tlu "Svete zemlje", kameni ovjeuljak poruuje glavnomu junaku: "... vrijeme je da ispuni san svojih roditelja i milijuna onih koji su pali za lijepu nau sanjajui tvoj dolazak". U Hrvoju se, dakle, utjelovljuju sve elje i tenje hrvatskoga naroda, no Hrvojeve su vrline ujedno vrline njegovih sunarodnjaka: iako nadmo niji od neprijatelja, on napada tek nakon upozorenja, nakon to "jednim udarcem [ake] izazove zemljotres", nakon to dobro razmisli o situaciji u kojoj se naao: "Pucaju jo ee... nisu razumjeli moju opomenu... oi im i dalje sjaje od silne mrnje..." (Slobodna Dalmacija, "Superhrvoje", lipanj, 1992:79). I Borna e napasti tek kada nee biti drugoga izlaza. Nakon svih avantura on razmilja o osjeaju koji ga obuzima kad je prisiljen ubijati: "Sve je zavrilo sretno po Bornu, ali mu je ipak ostao gorak okus u ustima. Nije

83

Etnol. trib. 27-28, Vol. 34/35, 2004./2005., str. 77-89 Andrea Matoevi: Hrvatski strip 1990-ih: Etnoloki aspekti

volio ubijati. Na alost, bio je prisiljen na to. Morao je obraniti svog prijatelja i sebe. Ha, uostalom zar i ovaj jastreb to ne radi iz potrebe? Hmmm... da, tako je. Ipak, radije bih bio jastreb, bar me tada ne bi obuzimali ovakvi osjeaji poslije bitke!" ( kolske Novine, "Borna Jesen Avara", 1996:48). Dakle, okrutnost ne pripada opisu naih junaka: oni svaku situaciju nastoje rijeiti mirnim nainom i ne napadaju prvi, ne trae ni osvetu za svoju smrt, kao to je prikazano u "istaima", gdje smrtno ranjen junak posljednjim povikom zaustavlja pucanj iz Nadine puke: "NE! Nemoj! Gotovo je! Ostavi ga, GOTOVO JE!!!" (Plavi Zabavnik, "istai", 1992:31). Ista se plemenitost hrvatskoga ratnika protee i kroz "Seobu Hrvata", gdje je Radoslav uvijek spreman na vlastitu rtvu da bi svojem narodu osigurao sreu/domovinu. Superhrvoje, iako "odabran" jer "njegovi srce i dua su isti", domovini prinosi najveu rtvu, onu svojih roditelja "koji su dali svoje ivote da ne bude otkriven", svoj dosadanji lagodan ivot s ljupkom Hildom koja "... eli dom, porodicu i mua koji ne luta...", a na kraju i najboljeg prijatelja Stjepana.5 U tim je motivima rtve mogue prepoznati refleksiju onoga to je upanov nazvao "hrvatskom nacionalnom mitologijom" ( upanov, 2002). I Obrad Kosovac se obratio istomu repertoaru kad je u Plavom zabavniku pisao o hrvatskoj povijesti kao povijesti borbi za obranu domovine: Povijest kazuje nebrojenim primjerima da je hrvatskoj zemlji, tom otoku ljepote i mirnih, radinih ljudi, rijetko bilo sueno da bude oaza mira i spokoja. Hrvati su morali neprestanom borbom i rtvama odolijevati mnogim grabeljivcima koji su bacali oko na njihovo tlo. Kad je Europa bila u trzajima, Hrvatska je osjeala njezine greve, kad su se grabili Istok i Zapad, uz hrvatsku su meu pucale provalije, koje su nepremostivo dijelile dva zakrvljena svijeta. Pa ipak, hrvatska je desnica odolijevala svim napadima i iskuenjima. Reklo bi se: hrvatsko je deblo opstojalo, samo mu se u neda ama lomilo debelo granje! (Kosovac, 1992/3:24). No, kao "Mit pokreta ne moe funkcionirati nijedan drugi mit osim mita pobjednika (...) Imajui na umu takvo nasljee u politikoj mitologiji operacija Oluja znaila je neto novo: prvi put su na prvom mjestu autonomni nacionalni ciljevi i prvi put se stvara mit pobjednika, a ne mit gubitnika" (upanov, 2002). Slina je bila, vjerujem, namjera autora stripa "Superhrvoje": stvoriti mitologiju pobjednika koristei se likom koji staje na kraj devetstoljetnoj nepravdi. Hrvoje se koristi nadljudskom snagom koju crpi iz kamena, rtvuje se da bi obranio i oslobodio zemlju od "novovjekih Huna". I ovdje je hrvatski narod prikazan kao homogen, njegovi su pripadnici meusobno solidarni, spremni pomo i i nepoznatima. Tako e voza autobusa na relaciji Zagreb Ulm odbiti novac kojim Hrvoje Horvat eli zahvaliti to mu je donio paket iz Hrvatske:

5 Motiv je hrvatske rtve u svojim govorima esto tematizirao prvi hrvatski predsjednik, Franjo Tuman:

"Hrvatski narod nee vie biti primoran kao to je bio primoran u prolim desetljeima i stoljeima, da odlazi u daleki svijet, u nepovoljne klimatske i politike uvjete da tamo trai rjeenje za svoj kruh, da tamo trai rjeenje za svoje obitelji (...) uvajmo to djelo, razvijajmo ga na ast i ponos buduih narataja koji vie nee morati ginuti, koji vie nee morati amiti u tamnicama kao to su nai djedovi i oevi morali, kao to smo mi morali do prije dvije godine" (Slobodna Dalmacija, 25. svibanj 1992.).

84

Etnol. trib. 27-28, Vol. 34/35, 2004./2005., str. 77-89 Andrea Matoevi: Hrvatski strip 1990-ih: Etnolo ki aspekti

"Ma dajte, ovjee, to vam je... ja ne naplaujem usluge prijateljima". Ovu gestu podcrtava izgled vozaeve kravate, koja sva u uzorku ahovnice, otkriva njegovu nacionalnu pripadnost. I Hrvoje osjea da bi morao uiniti vie za svoju domovinu: "Osjeam se prilino glupo... mislim da sam ja trenutno jedini ovjek na svijetu koji ne ALJE, nego PRIMA... pakete iz Hrvatske" (Slobodna Dalmacija , "Superhrvoje", 1992:83). I Borna, iako ga progone opasni i brojano nadmo ni Avari, odlazi u okupirano hrvatsko selo kako bi pronaao vidara i dobio ljekovite masti i trave ime e spasiti teko ranjenog Alarika. Hrvoje i njegovi prijatelji (Hrvojeva djevojka Njemica Hilda, pripadnici mirovnih snaga James Logan i Rodger Powell te novinari Ursula i Willy) i svojim su izgledom mnogo drukiji od neprijatelja, raupanih divljaka, ljudskih karikatura koje ne znaju niti rijei engleskog. NEPRIJATELJI Usporedno sa stvaranjem slike takvog dobroudnog i pravednog hrvatskog ratnika, oblikovala se i slika njegova neprijatelja. I ona je nalik slici neprijatelja kakvu su prikazivali ostali mediji, pa se moe pretpostaviti da je strip slijedio ve modeliran kolektivni imaginarij, smjetaju i svoje likove u lako prepoznatljive kategorije. Pritom se u prvom planu naao izgled da bi asocirao neprijateljevu civilizacijsku zaostalost. Naravno, nisu u svim stripovima neprijatelji prikazani na isti nain, no uvijek su "likom i djelom" suprotni "naim momcima". U borbama jedan na jedan dobri junaci nee udarati ispod pasa za razliku od neprijatelja koji e svoje prljave postupke nazivati "starim srpskim lukavstvom" (Slobodna Dalmacija, "Superhrvoje", 1992:85). Povjesniar Raoul Girardet je, piu i o politikim mitovima i mitologijama, zakljuio slino: "Tema Spasitelja, sudbinski predodreenog voe stalno e se sretati u sprezi sa simbolima proienja: iskupitelj je junak koji oslobaa, presjeca okove, ubija udovita, suzbija i tjera zle sile" (Girardet, 2000:18). Onaj koji je na drugoj strani prljav je i smrdljiv, nalik zvijeri, gmie i ulja se, prua svoje ljigave pipke irei zarazu i putajui otrov. Upravo su takvima prikazani Superhrvojevi neprijatelji: Hromi Daba, agent JNA u Njemakoj, Jova, konobar u jednom restoranu u Ulmu, general Kaikara i pripadnici etnikih postrojbi. Oni napadaju i ubijaju slabije naslaujui se, ali kad im se Hrvoje suprotstavi, ne pruaju otpor nego bjee. Svoj obol stvaranju slike neprijatelja dala je politika retorika te mediji koji su svakodnevno svjedoili o razliitosti i nekompatibilnosti Hrvata i Srba, a da je rije o svojevrsnom standardu u opisu neprijatelja kazuju i mnogi ulomci iz hrvatske ratne autobiografske proze: Ali ono to cijeloj prii o etnikoj predsezoni daje posebnu boju, jest njihov odnos prema kupaonicama: iz njih je razmjerno malo toga ukradeno (...) one kupaonice koje su stradale, tako su temeljito razbijene i popaljene da podsjeaju na kr kakav smo inae viali samo po crkvama; unitavane su ba kao mjesta s nekom otajstvenom,

85

Etnol. trib. 27-28, Vol. 34/35, 2004./2005., str. 77-89 Andrea Matoevi: Hrvatski strip 1990-ih: Etnoloki aspekti

kultnom namjenom. B. pria kako su u jednom od ovda njih hotela etnici najprije tangama porazbijali sve umivaonike i koljke, a onda su mjesec dana srali u nekoj sobi na dnu stubita. (...) u spomenutoj podrumskoj prostoriji oni su mogli kenjati u drutvu, zajedno vie njih, okrenuti licem jedni prema drugima, u krugu koji se zbog nude iz dana u dan sve vie suavao zbijajui tako junake u jedan od arhajskih simbola zajednitva u kolo (usp. Cvetni, 1997:6; ehovi, 1994:99, 103). U "Superhrvoju" etnike odaje i jezik kojim se koriste. Tako e pod "bunom hrvatskog kamenja" jedan od njih, krezub i bradat, pretoiti svoju paniku u rijei "Beimo jebote!" (Slobodna Dalmacija , "Superhrvoje", 1992:65). S tezom da je psovka svojstvena srpskom a ne hrvatskom narodu slo io bi se i don Anto Bakovi, tada pomonik ministra za duhovnu i demografsku obnovu, osoba kojoj se poetkom devedesetih u medijima davalo puno prostora: "Na je narod poeo uiti psovku od 1918. iz kasarna srpskih enerala, pa onda kasnije iz televizijskih drama, posebno beogradskih. Poznato je za srpski jezik da je Vuk Karad i meu svojim sabranim djelima izdao i zbirku psovki. Prema tome psovke se smatraju literarnim blagom srpske kulture. Ono to je za Hrvate sramota, to je za njih blago. Tako smo mi nauili bezbroj tih psovki: treba naem ovjeku kazati da to nije blago hrvatskog jezika. To su nam okupatori nametnuli, pa kad smo se rijeili okupatora vojniki i politiki, dajmo se rijeimo njihova vokabulara" ("MI" Katoliko glasilo, u Slobodna Dalmacija, 18. travanj, 1992). Neprijatelj, kao u "istaima", ubija iz zasjede: star i s nao alama u invalidskim kolicima obraa se hrvatskim junacima: "NE PUCAJTE! Nemam je nikakve veze s ovim! Ja sam invalid!" (Plavi Zabavnik, " istai", 1992:30), a ve u sljedeem kvadratu puca i ubija vou postrojbe. Taj in dodatno oznauju i naglauju simboli mrtvake glave i petokrake zvijezde. I ovdje im se suprotstavlja latinski kri. Naime, gotovo da nema, meu ovdje analiziranima, stripa koji ne prikazuje tu amajliju hrvatskog vojnika ovjeenu oko vrata s krunicom, zakvaenu na kapu ili uniformu. I strip je, dakle, dao svoj prinos "demonizaciji neprijatelja". Hrvatski je strip iz doba Domovinskoga rata etnike i vojnike JNA prikazivao kao hladnokrvne ubojice i ruitelje crkava, no i drugi je broj srpskih Knin i prikazao Hrvate kao Srboubojice.6 Isto zakljuuje Xavier Bougarel u knjizi u kojoj istrauje meuodnose stoljetnog suivota na ovdanjim prostorima, te u poglavlju posveenom srpskim i bosanskim crtanim herojima pie: "Nai su junaci gotovo uvijek malobrojniji u borbi s tim podlim i monstruoznim neprijateljem i izvlae ivu glavu zahvaljujui inteligenciji i sposobnosti" (Bougarel, 1998). U hrvatskom stripu je to tako s Divljakom iz "Mudraca", koji sam svlada cijeli
6 Tako e ustaa Ante Jeli uvijek nositi sa sobom "srbosjek", a njegov e suborac, kujui planove kako napasti

Kninsku tvravu, rei: "Za Srbe nema milosti! No, metak, konopac! Lijepu nau moramo osloboditi od smrada balkanskih cigana () Samo mrtvi Srbi su dobri Srbi" (Politika, "Kninde" Vitezovi Srpske krajne, br. 2, novembar 1991. Jo slikovitije u bosanskim "Zelenim beretkama" tiskanima u Zagrebu 1994., junakinja Ankica nabraja uase poinjene nad nesrpskim stanovnitvom: "... etnici su upali u bjeljinsku damiju za vrijeme Teravi Namaza na 27. no Ramazana i poklali vie od sedamdeset vjernika (...) I svuda isti metodi... pobiti i protjerati nesrpsko stanovnitvo... u Foi su tvoji istomiljenici igrali nogomet s glavama ubijenih Muslimana..." (Biblioteka "Gorin", "Zelene Beretke" , br. 1., april 1994.).

86

Etnol. trib. 27-28, Vol. 34/35, 2004./2005., str. 77-89 Andrea Matoevi: Hrvatski strip 1990-ih: Etnolo ki aspekti

vod neprijatelja, dok u "Vatrenom pranju" vojno nadmoniji neprijatelj gubi bitku i obraz zahvaljujui dovitljivosti i hrabrosti junaka. No, neprijatelj nije samo brojniji, on je i mnogo bolje opremljen. U predbroju "Superhrvoja" prikazani su vojnici JNA kako tenkovima rue selo i gaaju crkveni zvonik, dok e, u prvom broju, upravo neprijateljski tenkovi prvi stradati u " udesnoj buni hrvatskoga kamenja", pa e pukovnik James Logan prizor nazvati "Grobljem tenkova". U "Vatrenom Pranju", dok improvizirani ratni avion nadlijee neprijateljske postrojbe, autor nam prikazuje da su upravo tenkovi, a zatim i protuavionski topovi najkonzistentniji dio neprijateljeva naoruanja. I u hrvatskim je "povijesnim" stripovima, "Borni" i "Seobi Hrvata", neprijatelj brojniji, koristi se otrovnim strijelama (Obri u "Borni") i napada hrvatsko selo u odsutnosti mukaraca da bi pobio djecu, ene i starce (Bizantinci u "Seobi"). ZAKLJUAK Stilom i elementima prie hrvatski nas "ratni strip" podsjea na ve vieno: suvino je rei da je "Superhrvoje" svojevrstan pokuaj hibridizacije stripa "Superman" i motiva "jedne nacionalne, patriotsko-ratnike prie, gdje snage dobra oliavaju hrvatski rodoljubi (...)" 7 koje svoj potpuni izraz dobijaju tradicijom i kamenom. Proces stvaranja junaka tih stripova jednim se dijelom oslanja na lako prepoznatljive elemente pop-kulture a drugim pak na ono to e se prepoznati kao lokalno, tradicionalno ili jednom rijeju "nae". Nema sumnje da je analizirane stripove mogue vidjeti i kao propagandne uratke. Takva se propaganda pokuala prilagoditi ukusu i vrijednostima velikog dijela mladih. S druge strane, stripu je svojstveno da apsorbira i na sebi svojstven nain probavlja informacije iz drugih medija, to svakako valja imati na umu pri analizi, a pogotovo analizi stripova publiciranih u doba rata. Tako emo u stripovima otkriti odraze suvremenih kolektivnih imaginarija, no ujedno i elemente mita i mitologije koja se stvara u i oko prie.8 Jednom stvoreni, ti prevoditelji imaginarnog poinju ivjeti ivot koji nee
7 Takve su, meutim, i srpske "Kninde": "Gde su super-Hrvati, tu su neizbeno i super-Srbi", navodi olovi.

"U stripovima i jednom roto-romanu (Demoni dolaze, "Politika", 1991) o 'Knindama' i njihovim podvizima, savremeni srpski junaci imaju folklorna imena (Sava, Radojica, Milica, Grujica, ak i Starina Novak), predstavljeni su kao izdanci srpske vekovne borbe za slobodu, privreni su srpskoj veri, 'svetosavlju' i vrednostima patrijarhalnog ivota, ali, istovremeno, imaju sve karakteristike super-junaka stripa: mafijako iskustvo steeno u evropskom podzemlju, vladanje svim vrstama savremenih oruja i istonjakih borilakih vetina, savreno znanje stranih jezika, sposobnost da se prerue u ma koji lik u ma kojoj stranoj zemlji i da s lakoom komuniciraju sa najraznolikijim svetom" (olovi, 2000:143). 8 Sjetimo se tema i figura koje su usko vezane uz strip i njegov izriaj: rascijepi linosti, dvostruki identitet ili tjelesna mutacija heroja. Dakle situacije i znaajke vezane uz antropomorfna bia s nadnaravnim sposobnostima koje je stvorio kolektivni imaginarij uz mogunosti koje su donijele velike tehnoloke promjene. Tako e od 1938. do 1961. superheroji biti simbolima jedne faze imaginarnog u kojemu dominira odnos tijelo-stroj. Njihove posebne moi su shematina ili konfliktualna, simptomatina ili definitivna asimilacija proteze potrebne da bi se integrirali sa dosad nepoznatim, stranim podrujima egzistencije: sa strojem, robotom ili kiborgom.

87

Etnol. trib. 27-28, Vol. 34/35, 2004./2005., str. 77-89 Andrea Matoevi: Hrvatski strip 1990-ih: Etnoloki aspekti

uvijek biti u skladu s namjerama njihovih autora. Razlog je tomu to, kao to je zaklju io Marcel Detienne, strip (i film) u sebi sadri pravila mita.

LITERATURA
BARBIERI, Daniele (1991): I linguaggi del fumetto. Bompiani, Milano. BIBLIOTEKA GOR IN , Zelene Beretke , br. 1., april 1994. BOUGAREL, Xavier (1998): De l'unification a l'clatement. L'espace yougoslave, un siecle d'histoire. Musee d Histoire Contemporaine BDIC. OLOVI , Ivan (2000): Bordel ratnika. Biblioteka XX vek, Beograd. OLOVI , Ivan (2000): Politika simbola. Biblioteka XX vek, Beograd. CVETNI, Ratko (1997): Kratki izlet. Ceres, Zagreb. DAL LAGO, Alessandro (1999): Non- persone. Feltrinelli Editore, Milano. DETIENNE, Marcel (1980): Mito/Rito. Eniciclopedia Einaudi, Einaudi, Torino. FREZZA, Gino (1995): La macchina del mito tra film e fumetti. La nuova Italia Editrice, Scandicci (Firenze). GIRARDET, Raoul (2000): Politiki mitovi i mitologije. XX vek, Beograd. KRULI, Veljko (1984): Hrvatski poslijeratni strip. Istarska naklada, Pula. MAKOVI, Zvonko (1992): "Ratni grafiti: Hrvatska 91/92", predgovor katalogu izlobe fotografija Arifa Kljuanina Hrvatski ratni grafiti. Zagreb: Galerija "Zvonimir". PIRJEVEC, Joe (2002): Le guerre jugoslave 1991- 1999. Einaudi tascabili, Torino. SENJKOVI, Reana (2002): Lica dru tva, likovi drave. Biblioteka Nova etnografija, Zagreb. EHOVI, Fea( 1994): etiri vozaa u Apokalipsi. AGM, Zagreb. UPANOV, Josip (2002): Od komunistikog pakla do divljeg kapitalizma. Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb.

88

Etnol. trib. 27-28, Vol. 34/35, 2004./2005., str. 77-89 Andrea Matoevi: Hrvatski strip 1990-ih: Etnolo ki aspekti

STRIPOVI
Liste Nikola, Ercegovac Sinia - "Superhrvoje - ovjek od kamena", Profil - Nedjeljna Dalmacija, 6. veljae, 1992. Liste Nikola, Ercegovac Sinia - "Superhrvoje: Postanak", Slobodna Dalmacija, 1992. Kati arko, "Kninde - Vitezovi Srpske Krajne: Za slobodu Srpske Krajne", Politika, broj 2., 1991. Maurovi Andrija, S. R. rnovacki - "Seoba Hrvata", KIC Privlaica, Vinkovci, 1990. "MI" Katoliko glasilo, u Slobodna Dalmacija, 18 travanj, 1992 Muminovi Ahmet, "Zelene Beretke", Strip biblioteka Gorin, broj , 1994. Savi Dragoljub - "Kninde - Vitezovi Srpske Krajne: Po zapovesti kapetana Dragana", Politika, broj 1., 1991. Talijan i Boris, Povijest Hrvata u stripu - "Borna- Jesen Avara", kolske Novine - Zagreb, 1996. Plavi Zabavnik, brojevi 1-6, 1992: Bartoli tef, "Mudraci", broj 3 i 5. Cal/Miki, " istai", broj 6. Dabo-Dasa Joakim, "Vatreno pranje", broj 1. Devli Radovan, "Pria o kacigi", broj 2. Dragievi/Suduka, "Savjest", broj 4.

OSTALO
Horvat-Pintari Vera. 1991. "Krvavi koncert na hrvatskim bojitima". Globus, 20. prosinca, 59. Horvati Dubravko, Skorzet Kreo. 1992 "Hrvatine stoljeima", slikovnica - Bojalica. Drutvo "Naa djeca". Zagreb. Vjesnik- lanci od 1. veljae 1991. do 31. prosinca 1995. Slobodna Dalmacija- lanci od 1. Veljae do 31. prosinca 1995. http://comics.cro.net/inter02.html

89

Etnol. trib. 27-28, Vol. 34/35, 2004./2005., str. 77-89 Andrea Matoevi: Hrvatski strip 1990-ih: Etnoloki aspekti

CROATIAN COMICS IN THE 1990S Summary The paper analyses eight comics published in 1990s in Croatia; they make up the whole material the author managed to gather. They can be divided into three thematic groups: superheroes, antiheroes and comics with the message. The aim was to show that comics have their own way of dealing with the topics present in other media as well. Therefore, in this case, we encounter the topics of war, the image of warriors and enemies, but also certain idealisation of the Croatian history, in which the Croats are shown as wiser, wittier and more learned or, in a word, better than the nations they have had contact with. These topics are the dominant ones. The Croatian war comics will thus remind us of already seen elements that are considered to be "ours" or "local". The elements of pop culture, politics and historical revisionism have been added on top, so that it is possible to observe and analyse comics as propaganda for the young that also reveal the reflection of the collective imagery of the 1990s in Croatia. Kleywords: Croatia / comics / 1990s

90