Ren Descartes: Meditacije o prvoj filozofiji

IVAN BERECKA

1. O stvarima koje se mogu staviti u sumnju

Ruenje poela svih svojih dotadanjih vjerovanja

(stara kua znanja)

Odbacivanje osjetilne spoznaje kao nepouzdane Java ili san?

 Sumnjive znanosti one koje se bave sloevinama Naizgled nesumnjive znanosti aritmetika,

geometrija u emu je temelj njihove nesumnjivosti? Bog kao jamac sigurnosti

Misaoni eksperiment: varljivi zloduh

2. O naravi ljudskog duha: da je on poznatiji od tijela

I osjetila i pamenje se odbacuju kao nesigurni Ja jesam prva, najbjelodanija od svih istina to je dosad Descartes uzimao kao definicije

ovjeka? - umna ivotinja - stroj udova (tijelo) zajedno s duom koja je sjedite moi osjeanja, opaanja Takvo shvaanje ovjeka moe se staviti pod sumnju

Miljenje je jedino neupitno Res cogitans je jedina nuna definicija ovjeka

 Imaginacija ili zamiljanje, nasuprot istinskoj

spoznaji (notitia) Misliti sumnjati, razumijevati, tvrditi, nijekati, htjeti, zamiljati, osjeati Tjelesne stvari se doimaju lakima za spoznaju; Descartes to pripisuje navici duha, kojemu jo godi lutati Spoznaja materijalnih stvari objanjena na primjeru voska tijela se ne spoznaju zapravo osjetilima ili imaginacijom, nego samo razumom

3. O Bogu, da egzistira
Kriterij istinitosti: jasnoa i odjelitost Bog je sposoban uiniti da se varamo i u onim

stvarima koje nam se ine najjasnijima

Ideja varljivog zloduha se odbacuje; treba ispitati

postoji li Bog i, ako postoji, moe li biti obmanjiva

Podjela misli:

Ideje koncepti; ako se zamisle nereferentno, ne mogu biti lane Volje ili afekti ne mogu biti lani neovisno o predmetu

Sudovi istiniti ili lani

Ideje: 1. Uroene 2. Pridole 3. Nainjene/proizvedene

Pridole ideje: Vjerujemo da dolaze od izvanjskih stvari, kojima su sline Iako ne ovise o volji, iz toga ne proizlazi da nuno potjeu od izvanjskih stvari Ukoliko su ideje referentne, meusobno se razlikuju po mjeri u kojoj sadravaju u sebi vie objektivne stvarnosti (vie objektivne stvarnosti = vee savrenstvo)

 Ono to je savrenije, ne moe postati od onoga to je

manje savreno stvorenje ne moe biti savrenije od tvorca - zakonitost koja vrijedi i za ideje

ideje predstavljaju objektivnu stvarnost, a bia koja ih

uzrokuju su formalna stvarnost

Da bi se izbjegao progressus in infinitum, treba doi do

neke prvotne ideje, iji uzrok je arhetip koji sadri formalno sve ono to ideja sadri objektivno

 Jedino se za ideju Boga treba pronai izvor, za sve ostale ideje

(neivih stvari, ivotinja, drugih ljudi, anela) zamislivo je da potjeu od nas samih supstancije ne moe proizai iz ovjekove inferiorne supstancije

Ideja beskonane, neovisne, vrhunski razumne i mone

Predodba beskonanog sadri vie stvarnosti od predodbe

konanog predodba beskonanog je prvotnija od predodbe konanog predodba Boga je prvotnija od predodbe samog sebe

 Ideju Boga Descartes brani na istom temelju kao i

sve ostale ideje jasnoa i odjelitost (iako bi sam Bog trebao biti jamcem valjanosti tog temelja?)
Ljudska supstancija nije vjena, ve joj je potrebno

stvaranje i odravanje bitka U potrazi za Bogom se ne moe ii u beskonani regres, jer je rije o subordiniranoj uzronosti (cf. Toma Akvinski)

 Ne moe biti vie uzroka za ideje savrenstava koje pripadaju

Bogu, jer je jedinstvo/jednostavnost/nerazdvojivost jedno od njegovih glavnih savrenstava

Ideja Boga je uroena, kao i ideja sebe samog poput znaka

tvoreva utisnuta u njegovu tvorevinu

Iz vlastite nesavrenosti zakljuuje se na Boju savrenost;

egzistencija Boga otkriva se analizom egzistencije ovjeka

Svaka la ili prijevara ovisi o nekom nedostatku, a Bog nije

podloan nedostatcima, stoga Bog ne moe biti varljiv

4. O istinitome i lanome
U emu je izvor pogreaka? Ako se potpuno ispravno sluimo svojom moi

prosudbe, teoretski ne bismo nikad smjeli pogrijeiti; izvor bilo kakvih greaka je u naoj vlastitoj manjkavosti

Pogreka je vrsta nedostatka/lienosti

ako vrijedi da je tvorevina savrenija to je tvorac savreniji, kako i zato Bog stvara manjkavo bie?

 Osobna sposobnost prosudbe ovisi o:

Sposobnosti spoznavanja razum (intellectus) 2. Sposobnosti izabiranja volja (voluntas)

1.

Sve nae moi su ograniene osim volje (shvaene kao sloboda izbora) Volja pokuava dosegnuti dalje od razuma, i otud nastaju pogreke Uvid razuma treba uvijek prethoditi odreenju volje

 Postojanje kao savrenstvo? Postojanje isto to i istinitost? to je nositelj

istinitosne vrijednosti? Kantova kritika: postojanje nije uope realni predikat ve kopula, nije svojstvo ve preduvjet za svojstva

5. O esenciji materijalnih stvari i jo jednom o Bojoj egzistenciji

Meu idejama o materijalnim stvarima, najjasnija (i

najodjelitija) je ideja kolikoe (kvantiteta): protegnue kakve stvari u duinu, irinu, dubinu Mnoge ideje moda ne egzistiraju izvan uma, ali jasno razumijemo njihovu narav te stoga nisu nita, e.g. trokut Esencija egzistencija? ne moe se misliti o Bogu kojemu manjka egzistencija, jer je ona najvie savrenstvo, a Bog je savreno bie, dakle u Bogu je esencija = egzistencija

 Ne moramo u svakom trenutku biti svjesni svih

razloga (faktora opravdanja) po kojima smo doli do nekog shvaanja

Dovoljno je znati da Bog jest i da nije varljiv kako

bismo naa vjerovanja mogli nazvati znanjem (scientia), a ne pukim mnijenjem (opinio)

6. O egzistenciji materijalnih stvari i o stvarnoj razlici izmeu uma i tijela

Razlika izmeu imaginacije i razumijevanja: Imaginacija = obuhvaanje svojim duhovnim okom,

vizualizacija e.g. trokut vs. tisuokut Za imaginaciju je potreban stanovit duevni napor koji nije potreban za razumijevanje Imaginacija nije nuni dio duha i ne ovisi o njemu nego je utemeljena i okrenuta prema nekom ne-ja, prema vanjskom tijelu Razumijevanje je okretanje duha prema samom sebi i vlastitom idejnom sadraju

 Ako zaboravimo trenutno na sumnju u osjetila, moe li se

egzistencija izvanjskih tijela dokazati iz sposobnosti osjeanja? - Osjetilna spoznaja ima oblik indirektnog realizma - U osjetilnoj spoznaji nedostaje voljni moment, to upuuje na to da ideje izvanjskih tijela nisu umiljaji

Konano, moe se tvrditi samo da izvanjska tijela vrlo vjerojatno egzistiraju, ali ne moe se dokazati njihova nunost. Ukratko postoji li izvanjska materijalna stvarnost? Najvjerojatnije da, jer nam se tako doima, a Bog nije varljiv

 Ljudskoj naravi ne pripada nita drugo osim da je

stvar koja misli; iako ovjek ima tijelo i ne egzistira bez njega, res cogitans i res extensa se spoznaju zasebno kao dvije jasne ideje, a ne kao jedna Od svih duhovnih sposobnosti, jedino razumijevanje ulazi u esenciju ljudske supstancije U odnosu na svoje tijelo, ovjek nije samo kao kormilar u brodu, nego smo s tijelom pomijeani i od njega neodvojivi

 Zato Boja dobrota ne sprijei da priroda ponekad

zakae (kao kad je ovjek bolestan) i da se ponekad varamo (u svojim prosudbama)?

Velika razlika izmeu duha i tijela je to to je duh

nedjeljiv, a tijelo uvijek djeljivo

Ne djeluju svi dijelovi tijela neposredno na duh, nego

preko mozga, tonije preko epifize - kako se ova interakcija tono odvija nije objanjeno

 Bez obzira na Boju dobrotu, ljudska priroda (kao

spoj duha i tijela) ne moe a da povremeno ne zakae Ipak, osjeti o onome to je u datom trenutku potrebno za ovjekovo zdravlje mnogo ee su istiniti nego lani; usto, moemo se pouzdati u sposobnosti pamenja i razumijevanja, kao i u injenicu da Bog nije varljiv

Pregled
1. 2. 3. 4. 5. 6.

Uzroci za sumnju u sve stvari, a poglavito materijalne O duhu i nemogunosti sumnje u vlastitu egzistenciju Descartesov glavni dokaz o Bojoj egzistenciji O kriterijima znanja te o poelu lanosti Objanjenje tjelesne naravi i novi dokazi o Bogu Razumijevanje vs. imaginacija, duh vs. tijelo, pogreke koje proizlaze iz osjetila, razlozi za egzistenciju materijalnih stvari