L

L
J
J
U
U
D
D
S
S
K
K
A
A
P
P
R
R
A
A
V
V
A
A

PRISHTIN 2006
FSK/S 08/06
Dr. Lada SADIKOVI
1

UVOD

Sa pojavom Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i drugih dokumenata iz oblasti ljudskih
prava, dolo je i do velike promjene u karakteru meunarodnog prava. Tokom proteklih decenija i
stoljea jedini subjekti meunarodnog prava bili su drave i organizacije drava. Razvoj ljudskih
prava, koji se desio naroito poslije katastrofe Drugog svjetskog rata, nametnuo je potrebu izvjesne
transformacije odnosa unutar meunarodnog prava. Tako da pojedinac uistinu moe, i na
meunarodnom planu, da zatiti svoja prava. Poslije Drugog svjetskog rata dolo se do saznanja da
nije mogue govoriti o uspjenoj zatiti mira u svijetu, ukoliko se ne uine odreeni konkretni napori
na unapreivanju i podsticanju potovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve, bez obzira na
rasu, pol, jezik ili vjeru (lan 1. Povelje UN-a).

Univerzalna deklaracija o pravima ovjeka iz 1948. godine i drugi poznati dokumenti koji su se javili
na osnovama njenih principa i dostignua, uinili su oiglednom potrebu da ljudska prava i naravno
pojedinac kao njihov jedini korisnik, dobiju svoje zaslueno mjesto, ne samo u unutranjem nego i u
meunarodnom pravu. Na taj nain meunarodno pravo nije ostalo samo kod regulacije meudravnih
odnosa, nego je obuhvatilo i materiju novog poloaja ovjeka u meunarodnim odnosima.

Osnov za nov poloaj pojedinca u odnosima meu dravama, svakako su Univerzalna deklaracija iz
1948. godine, na taj nain to je pitanje ljudskih prava i osnovnih sloboda postavila na univerzalan
nain. Naravno, time deklaracija nije uspostavila i mehanizme koji bi ostvarivali kontrolu nad
zatitom ljudskih prava na globalnom planu, ali je jasno ukazala na pravac razvoja, ne samo ljudskih
prava, nego i ouvanja slobode, pravde i mira u svijetu.

Univerzalna deklaracija je, prije svega, proklamirala najvanija politika prava, bez ije zatite nije
mogue zamisliti niti razvoj demokratije u pojedinim dravama, niti pak afirmaciju slobode, mira i
pravde u svijetu. U okviru ovih prava svakako najvei znaaj imaju prava kao to su jednakost prava
bez diskriminacije, ivot, slobodu i sigurnost pojedinca, zatitu protiv ropstva, zatitu od torture,
oktutnog i nehumanog kanjavanja, priznanja pojedinca pred zakonom, jednaku zatitu zakona,
pristup pravnim lijekovima zbog krenja ljudskih prava, zatitu od samovoljnog zatvaranja ili
zatoenja, sasluanje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, predpostavku nevinosti, zatitu od
retroaktivnosti krivinog zakona (ex post facto), zatitu privatnosti, porodice i doma, slobodu kretanja
i stanovanja, traenje azila od progona, dravljanstvo, brak i osnivanje porodice, posjedovanje
imovine, slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, slobodu miljenja, izraavanja i tampe, slobodu
okupljanja i udruivanja i politiko uestvovanje.

Deklaracija daje takoe i vrlo bogat spisak socijalnih i ekonomskih prava kao to su socijalna
sigurnost, rad pod prihvatljivim uslovima, slobodne sindikate, odmor i razonodu, hranu, odjeu i
stanovanje, zdravstvenu zatitu i socijalno osiguranje, potrebnu zatitu djece, obrazovanje,
uestvovanje u kulturnom ivotu, socijalni i meunarodni poredak neobhodan za ostvarenje prava.

Meunarodna dimenzija poloaja ovjeka danas posebno je naglaena u lanu 28. Deklaracije gdje se
istie:
Svako ima pravo na drutveni i meunarodni poredak u kojem prava i slobode izloene u ovoj
deklaraciji mogu biti potpuno ostvarene.

Posebno impozantan napredak u unapreenju meunarodnopravne pozicije pojedinca uinila je
Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava, kada je dopustila mogunost da se pred Evropskim
sudom za ljudska prava, kao ravnopravni subjekti spora, nau zajedno pojedinac i drava.
2

Uvid u literaturu o ljudskim pravima koja je danas sve bogatija i raznovrsnija kako u naoj dravi
tako i uope u svijetu uvjerava nas da je vrlo teko naii na definicije ovog fenomena koje bi
sveobuhvatno izrazile njegovu sutinu. Razmatranja ljudskih prava najee se svode na izlagane
jihovog istorijskog razvoja, klasifikacije i openito njihovog znaaja za ivot savremenog drutva.
Meutim, ni najpoznatija djela iz ove oblasti ne sadre definiciju ljudskih prava i sloboda, to svjedoi
svakako o sloenosti, suptilnosti i delikatnosti ovoga pitanja. Upravo zato, posebno veliki znaaj ima
definicija koju daje Luis Henkin:

Ljudska prava su one slobode, imuniteti i beneficije koje, prihvaene kao savremene
vrijednosti, svako ljudsko bie istie kao svoje pravo u drutvu kojem ivi.

Ljudska prava izraena na ovaj nain predpostavljaju po svom porijeklu i sutini, nain da se ovjek-
pojedinac zatiti od samovolje dravne vlasti. U tom smislu da bi postojala ljudska prava potrebno je
da postoje:
- titular ili beneficijar ljudskih prava, to je sukladno Konvenciji uvijek pojedinac koji se
nalazi pod jurisdikcijom drave, bilo da je graanin bilo da je stranac;
- objekt koji daje sadraj odreenom pravu, pa se u tom smislu moe govoriti o raznovrsnosti
ljudskih prava i osnovnih sloboda;
- suprostavljivost koja doputa titularu da valorizira svoje pravo na nekoj instanci; i
- organizirana sankcija.

Iz ovoga se jasno moe zakljuiti da ljudsko pravo u osnovi ipak predstavlja pravnu normu, i da bi ono
postojalo, potrebno je da postoje pravni instrumenti za njegovu zatitu. Znai, ljudska prava, su samo
ona prava koja su ostvariva od strane svakog pojedinca kao njihovog jedinog korisnika.

























3
DIO PRVI
I EVROPSKO PRAVO LJUDSKIH PRAVA

A) RAZVOJ LJUDSKIH PRAVA POSLIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA

U namjeri da precizira i razvije ljudska prava koja su sadrana u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim
pravima iz 1948. godine Ujedinjene nacije su usvojile dva vrlo znaajna dokumenta:
- Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima; i
- Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

1) Razvoj na globalnom planu

a) Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima

Kada se pogleda razvoj ljudskih prava tokom protekle etiri decenije, onda se s lakoom moe
ustvrditi da nije ostvaren znaajniji napredak u stvarnom razvoju ljudskih prava. Graanska i politika
prava, koja sadri Pakt o tim pravima (16. decembar 1966. godine) nije ostvaren znaajniji napredak u
svijetu. Mnoge drave u svijetu prihvatile su Pakt o politikim i graanskim pravima uz obavezu da
svim licima pod svojom jurisdikcijom osiguraju njihovu zatitu.

Ovim paktom drave su, prema lanu 2. stav 1. preuzele obavezu da zatite ljudska prava sadrana u
tom dokmentu:

Svaka drava ugovornica ovog Pakta obavezuje se da e potovati i osigurati svim
pojedincima, na svom podruju i pod njenom jurisdikcijom, prava priznata u ovom Paktu bez
obzira na razlike u pogledu rase, boje koe, spola, jezika, vjere, politikog ili drugog miljenja,
nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovine, roenja ili neke druge okolnosti.

Da bi se zatitila ljudska prava koja su sadrana u Paktu o graanskim i politikim pravima
ustanovljen je Komitet za ljudska prava. Glavna funkcija tog Komiteta jeste da ispituje izvjetaje koje
sve drave moraju podnositi o mjerama koje su usvojile i kojima se provode u ivot priznata prava.
Pakt takoe predvia jedan meudravni mehanizam pritubi koji omoguava jednoj dravi
ugovornici da optui drugu za krenje Pakta. Meutim, taj sistem ne predvia nikakvo presuivanje o
podnijetim pritubama, to svakako ini da se ljudska prava predviena Paktom, ne mogu na
zadovoljavajui nain zattiti.


b) Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima

Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima koji je takoe usvojen rezolucijom
Generalne skuptine od 16. decembra 1966. godine obuhvatio je iroki spisak ljudskih prava iz ovih
oblasti, koja su sadrana u Univerzalnoj deklaraciji o pravima ovjeka iz 1948. godine. Interesatno je
meutim, da ovaj Pakt obuhvata i neka prava koja nisu sadrana u Deklaraciji i u tom smislu
predstavljaju izvjesnu novost. Radi se o pravima naroda na samoopredjeljenje i klauzulama koje se
odnose na zatitu manjina.

to se tie kontrolnih mehanizama, Pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima predvia tri
sistema primjene: sistem podnoenja izvjetaja koji ima obavezan kaakter, sistem komunikacije meu
dravama i sistem mirenja koji ima fakultativni karakter. U cjelini gledano, ako se za socijalna i
politika prava moglo rei, da nisu jo uvijek osigurana na nain na koji je to predvidjela Deklaracija,
4
onda se za ovaj Pakt moe rei da su efekti njegove primjene jo manje vidljivi i znaajni. Oito je,
naime, da je za ostvarenje ovih prava potrebna odreena ekonomska razvijenost drava koje su lanice
toga Pakta. Meutim, danas u svijetu ekonomske mogunosti najveeg broja drava su takve da je
zaista iluzorno svako oekivanje da e one ostvariti brojna ekonomska, socijalna i kulturna prava koja
predvia ovaj Pakt. Upravo zato, ukupni pozitivni rezultati u ovom domenu daleko su manji nego u
oblasti politikih i socijalnih prava, iako su - kako smo ve istakli - i tamo vrlo nezadovoljavajui.

Prema Povelji Ujedinjenih nacija i Univerzalnoj deklaraciji o pravima ovjeka iz 1948. godine, ljudska
prava se, prvi put u historiji, tretiraju kao temelj slobode, pravde i mira u svijetu. Ovakav prilaz
materiji ljudskih prava predstavlja nesumnjivo veliku novost i istovremeno veliki napredak u
postavljanju pitanja ljudskih prava.

Naime, smisao nastojanja autora Povelje UN-a iz 1945. godine da materiju ljudskih prava predstave na
univerzalan nain, u stvari je dio opeg uvjerenja da je za odranje mira u svijetu potrebno da prava
ovjeka budu zatiena vladavinom prava. Time, zatita ljudskih prava se ne pojavljuje kao svrha za
sebe, nego kao uvjet mira i opeg prosperiteta. Upravo zato, osnovna karakteristika ovog dokumenta
jeste, da on ljudska prava ve u naslovu tretira na univerzalan nain, i time ini najvrijedniji izdanak u
historiji ljudskih prava.

Shvatanje, da su ljudska prava uvjet odranja mira proizvod je neospornog saznanja da bilo koji rat
posebno svjetski, naravno nije mogu bez masivnog krenja ljudskih prava. Stoga, sasvim je
opravdano i prirodno opredjeljenje kreatora Povelje UN-a a kasnije i Deklaracije iz 1948. godine
da se problem ljudskih prava dovede u vezu sa nastojanjima da se ouva mir u svijetu. Zatita ljudskih
prava na svjetskom nivou, nedjeljivi je dio napora ovjeanstva da se jednom zauvijek sprijee
katastrofe, poput Drugog svjetskog rata.


2) Zatita ljudskih prava na regionalnom nivou

Univerzalna deklaracija o pravima ovjeka, uz dokumente globalne naravi, doputa i stvaranje
razliitih sistema regionalne zatite ljudskih prava. U tom pogledu, danas u svijetu postoje tri
regionalna sistema zatite ljudskih prava i to: Amerika deklaracija prava i obaveza ovjeka usvojena
u okviru Organizacije amerikih drava, Afrika povelja ljudskih prava usvojena od strane
Organizacije afrikog jedinstva i Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava usvojena kao
dokument Savjeta Evrope.

Amerika deklaracija prava i obaveza ovjeka zasnovana je na principima Univerzalne deklaracije o
pravima ovjeka iz 1948. godine. Ta Deklaracija kasnije je evoluirala u Interameriku konvenciju
ljudskih prava. Ta Konvencija uglavnom sadri ona ljudska prava i slobode ovjeka koje su ve
sadrane u Paktu o ljudskim pravima iz 1966. godine. Kao kontrolni mehanizam pojavljuje se jedna
Komisija koja je ovlatena da vri anketiranja u pogledu stanja ljudskih prava u pojedinim zemljama i
takoe jedan Sud ije su odluke obavezne za lanice ovog ugovora. Komisija ima ovlatenje da
ispituje individualne pritube. Okolnost da pritube moraju proi kroz Komisiju, znatno umanjuje
efekte zatite ljudskih prava, koje se ine putem odluka Suda kakav je predvien ovom Konvencijom.

Afrika povelja prava ovjeka i naroda, prihvata takoe principe Univerzalne deklaracije, ali vodi
rauna o tome da izrazi specifinosti stanja ljudskih prava i sloboda na afrikom kontinentu. Ova
Povelja posebnu panju poklanja zabrani kolektivnog protjerivanja stranaca, i obavezama pojedinaca
prema kolektivitetu, u skladu sa osnovnim kulturnim vrijednostima Afrike. Time to stavlja naglasak
na prava naroda, uz ona na prava pojedinca, Povelja zapravo ima u vidu specifinu kolonijalnu
5
situaciju kakva je karakterstina za ovaj kontinent. Naglaavanjem potrebe zatite ljudi i naroda,
Afrika povelja predstavlja znaajan napredak u pogledu razvoja ljudskih prava u ovom dijelu svijeta.

Meutim, ova Konvencija ima mnogo tekoa oko zatite navedenih prava, poto je briga za njihovu
realizaciju velikim dijelom preputena dravama lanicama toga ugvora. Komisija koja je ustanovljena
u svrhu zatite prava ljudi i naroda, ima ovlatenja da informie i anketira, dok posljednja rije u
pogledu zatite tih prava pripada Konferenciji efova drava i vlada Organizacije afrikog jedinstva,
to je svakako, znaajna smetnja u zatiti prava koja sadri ta Konvencija.

Evropska Konvencija za zatitu ljudskih prava ostvarila je nesumnjivo najvei napredak u pogledu
stvarne zatite ljudskih prava i osnovnih sloboda koje je proklamirala. Najbitnije to se u vezi s tim
moe istai jeste da je Evropska konvencija jedan pravni poredak koji na skladan nain sintetizira
dostignua meunarodnog pravnog poretka i pravnog poretka kakav postoji u pojedinim dravama
lanicama toga sporazuma. Ova Konvencija kreira jedan poseban nadnacionalni pravni poredak na
osnovama demokratskih tradicija najrazvijenijih evropskih drava. Kontrolni mehanizam koji je
uspostavljen u svrhu zatite ljudskih prava i osnovnih sloboda, koje sadrava Evropska konvencija, u
osnovi je konstruiran tako da moe da osigura zatitu ljudskih prava na efektivan nain, pa su svakako
opravdane ocjene da evropski sistem zatite ljudskih prava predstavlja revolucionarni napredak u
pravnoj poziciji pojedinca.


B) Historijski znaaj Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava

Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava svakako da i sama, kao i dosad navedene konvencije, u
biti proizilazi iz odredbi Univerzalne deklaracije o pravima ovjeka iz 1948. godine. Iz Preambule
ovog dokumenta je vidljivo da vlade potpisnice, kao lanice Savjeta Evrope, imaju u vidu Univerzalnu
deklaraciju o ljudskim pravima, i da smatraju da ova deklaracija ima za cilj da uini sigurnim
univerzalno i stvarno priznavanje i potovanje u njoj proklamovanih prava.

Meutim, iako se Evropska konvencija u potpunosti naslanja na dostignua i principe Univerzalne
deklaracije, ipak ona predstavlja, ve po svom osnovnom cilju stvaranja i djelovanja, izvjesnu novost i
napredak u odnosu na deklaraciju. Naime, ve iz samog naslova ovog dokumenta jasno je vidljivo, da
cilj evropske konvencije nije proklamacija nekih novih ljudskih prava i sloboda, nego zatita
odreenog broja onih ljudskih prava koja su navedena 1948. godine u Univerzalnoj deklaraciji. Ve po
svom nazivu, Evropska konvencija, donijeta 3. novembra 1950. godine u Rimu, istie zatitu ljudskih
prava kao osnovni smisao i razlog svog postojanja. Konvencija, dakle, nije prosto spisak ljudskih
prava, nego dokument za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, i to ne samo putem drava koje su
potpisale ovu Konvenciju, nego i posebnih naddravnih institucija koje je, takoe navela ova
Konvencija. Potpisivanjem Evropske konvencije drave su se obavezale, da e ne samo osigurati
zatitu ljudskih prava Konvencije za sve osobe koje se nalaze u domenu njene jurisdikcije, nego i da
e prihvatiti ovlatenja nadravnih organa, da vre sistematsku kontrolu ostvarivanja te njhove
obaveze.

Ako je naime cilj Savjeta Evrope da se ostvari vee jedinstvo meu njegovim lanicama onda je - kako
to stoji u Preambuli ovog dokumneta ouvanje i daljnje provoenje ljudskih prava i osnovnih sloboda
jedan od naina postizanja toga cilja. Vlade kao lanice Konvencije potvdile su na ovaj nain svoju
vjeru u one osnovne slobode koje ine temelje pravde i mira u svijetu koje se najbolje tite stvarnom
politikom demokratijom i zajednikim shvatanjem i potivanjem ljudskih prava. Upravo zato,
Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava, predstavalja izraz volje i opredjeljenosti vlada
evropskih drava da, u skladu sa zajednikim stremljenjima i zajednikim nasljeem tradicije, ideala,
6
slobode i vladavine prava, poduzmu prve korake ka zajednikoj primjeni odreenih prava navedenih u
Univerzalnoj deklaraciji.


C) Osnovne oznake Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava

1. Objektivni karakter zatite ljudskih prava

Jedna od najvanijih novosti i karakteristika Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava jeste
objektivni karakter priznavanja i zatite svih onih ljudskih prava i osnovnih sloboda koje je
proklamirala. Evropska konvencija je meunarodni ugovor sui generis zato to ne prihvata princip
reciprociteta koji je stoljeima bitno obiljeavao klasino meunarodno pravo. Drave koje su
prihvatile Evropsku konvenciju za zatitu ljudskih prava osiguravaju ljudska prava bez obzira na
injenicu da li ostale drave postupaju na isti nain.

U sluaju Konvencije primjena odredaba o ljudskim pravima ne zavisi od toga da li ostale drave na
isti nain tite ljudska prava. Drave lanice Evropske konvencije ne mogu uslovljavati uslovljavati
svoje ponaanje zahtjevima reciprociteta koji je inae jedan od temeljnih principa klasinog
meunarodnog prava. Evropska komisija za ljudska prava jasno je stala na stanovite da obaveze iz
Konvencije koje su drave prihvatile imaju bitno objektivni karakter tako to one vie tite osnovna
prava pojedinaca protiv zahvatanja drava ugovornica nego to stvaraju subjektivna i reciprona prava
meu ovim dravama (Austrija protiv Italije, 11. januar 1961. godine).

Osnovna namjera Konvecije jeste da osigura interese pojedinaca koji se nalaze pod jurisdikcijom
odreene drave-potpisnice Konvencije, naravno u ime vrijednosti koje su zajednike za sve lanice
Konvencije i koje su vie od interesa same drave. Evropski sud za ljudska prava s velikom panjom i
upornou ukazivao je neprestano na okolnost da Konvencija kao ugovor koji titi ljudska prava, da
drave koje su potpisale taj ugovor moraju potovati svoje obaveze iz toga ugovora, bez obzira na to
kako se druge drave lanice toga ugovore ophode prema njemu. U ovom pogledu presudan znaaj
ima okolnost da je u svakoj situaciji pojedinac beneficijar svih ljudskih prava i osnovnih sloboda koje
sadri Konvencija a drava je samo duna da u potpunosti ta prava titi.

Beka konvencija od 23. maja 1969. godine izriito, u lanu 60. taka 5. naglaava da kada je rije o
ugovorima kojima se tite ljudska prava da drave ne smiju odstupiti od svojih obaveza iz Konvencije
ni onda kada neka druga drava kri te obaveze. Na ovaj nain, oito je da u sferi obaveza drava-
lanica Konvencije posve relativan znaaj je dobila klauzula reciprociteta koja je inae bitno svojstvo
meunarodnih ugvora. Ovaj novi odnos drava prema meunarodnim sporazumima koji se odnose na
materiju zatite ljudskih prava osnova je za njen novi, univerzalni odnos prema svim pojedincima koji
se nalaze pod njenom jurisdikcijom.

Drava prema Konvenciji, mora imati jednak odnos, kako prema svojim graanima tako i svim drugim
licima koja se nalaze pod njenom jurisdikcijom. A to dalje znai da je doveden u pitanje i princip
nemijeanja u unutranje poslove drave, koji je takoe bio jedan od temeljnih principa odnosa
meu dravama u menarodnom pravu. Sada, prema Konvenciji
drave potpisnice Konvencije ovlatene su da upute tubu Evropskom sudu za ljudska prava protiv
svake drave za koju smatraju da je prekrila jedno ili vie ljudskih prava. Drugim rijeima, umjesto
principa nemjeanja uvedeno je pravo ingerencije drave u unutranje poslove drugih drava
onda kada se radi o zatiti ljudskih prava. Na ovaj nain uvodi se u primjenu i pojam interesa
evropskog poretka, koji je kao takav i interes svake nacionalne drave. Drava se dakle ne odrie
7
svoga nacionalnog interesa, nego ga samo dovode u tijesnu vezu sa interesima evropskog poretka koji
je svakako i njen nacionalni interes.


2. Neposredna primjena Konvencije

Neposredna primjena Konvencije u unutranjem pravnom poretku pojedinih drava potpisnica
Konvencije znai da za njeno unoenje u vlastiti pravni sistem nije potrebna neka posebna dispozicija
drave. Bitna oznaka Konvencije upravo je mogunost da se pojedinac, neovisno od propisa vlastite
drave moe pojaviti pred Evropskim sudom za ljudska prava ukoliko smatra da je rtva krenja
ljudskih prava koje je poinila drava. Princip izravne primjene Konvencije - ili drugim rijeima -
izravnog koritenja odredaba Konvencije od strane pojedinca svakako da je u tijesnoj vezi sa
principom objektivnog karaktera same Konvencije i vrijednosti koje treba da zatiti.

Da bi se stvorila neposredna primjena (self-executing) Konvencije od strane pojedinca - to uvijek
znai i gupe pojedinaca ili nevladinih organizacija potrebno je da drava na odgovarajui nain
prihvati Konvenciju i da je data dispozicija toliko jasna da se moe izravno koristiti, bez posredovanja
dravnih ili drugih institucija. Da bi se uspjeno ostvario princip izravne primjene Konvencije, nisu
dakle potrebna neka posebna pravila putem kojih bi Konvencija bila uvedena u nacionalni pravni
sistem.

Naravno, nain prihvatanja Konvencije u unutranji pravni sistem, svakako da zavisi od ustavnog
ureenja drave o kojoj je rije. Odmah se mora naglasiti da sama Konvencija ne namee potrebu
integracije Konvencije u unutranji pravni sistem. Iako se polazi od predpostavke da je Konvencija
integrirana u unutranji pravni sistem, ipak naini njene recepcije su razliiti i zavise od osnovnih
karakteristika pravnog sistema pojedinih drava. Tako se mogu razlikovati: monistiki - ili
internacionalistiki prilaz prihvatanju evropske Konvencije u unutranji pravni sistem i dualistiki
prilaz koji trai da Konvencija bude formalno prihvaena i kao takva ukljuena u unutranji pravni
sistem.

Prihvatanje Konvencije izraz je slobodne volje drava. Evropska konvencija sadri odreeni spisak
ljudskih pava koji mora respektovati svaka drava lanica Konvencije i Savjeta Evrope u okviru kojeg
je donijeta ta Konvencija. Ljudska prava i slobode koje sadri evropska Konvencija su tzv. standard
minimum ispod kojeg ne mogu ii drave lanice Savjeta Evrope, jer se bez toga ne mogu ostvariti
oni ciljevi koje je tebalo da ostvari sam in donoenja Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava.

Prava Evropske konvencije su neobhodni uvjet integracije demokratskih drava Evrope, i kao takva
moraju biti jednako respektovana od stane svih drava, bez obzira na nain na koji prihvataju
Konvenciju. Naravno, spisak ljudskih prava i osnovnih sloboda koje sadri Evropska konvencija nisu
zapreka da pojedine drave proire spisak ljudskih prava, u zavisnosti od svojih mogunosti. Upravo
zato ljudska prava Konvencije nisu nain da zamijene interna prava, nego da kompletiraju spisak
ljudskih prava pojedinih drava tamo gdje je to potrebno ili pak da otklone neke njihove nedostatke.
Drave stvaraju svoj pravni sistem, sukladno svojim nacionalnim interesima, a ulaskom u Savjet
Evrope i prihvatanjem Konvencije, stvaraju obavezu drave, da se prilagode uz to i interesima
evropskog javnog poretka. U tom pogledu Evropska konvencija je jasna:

Nita u ovoj Konvenciji nee se tumaiti kao ograniavanje ili derogiranje bilo kojih ljudskih
prava i osnovnih sloboda koje mogu biti osigurane zakonima bilo koje visoke strane
ugovornice ili bilo kojim drugim sporazumom ija je ona lanica (lan 53. Evropske
konvencije za zatitu ljudskih prava).
8

Da bi se Evropska konvencja za zatitu ljudskih prava direktno primjenjivala u domaem pravnom
poretku, potrebno je da drava formalno prihvati obavezu njene primjene. Znai da bi dispozicije
Konvencije bile direktno primjenjljive, potrebno je da drave u tom pogledu izraze svoju jasnu volju.
Sutina te volje drave da primjenjuje odredbe Konvencije izraena je u lanu 1 Konvencije koji
glasi:

Visoke strane ugovornice garantiraju svim licima pod svojom jurisdikcijom prava i slobode
utvrene u dijelu I ove Konvencije.

Drugi uvjet direktne primjenjljivosti konvencijske norme jeste jasnoa i preciznost izraavanja autora
Konvencije. Ako bi Konvencija sadravala programska naela, deklaracije i slino, onda svakako ne bi
bilo mogue ni pojedincima ni dravama da izravno primjenjuju Konvenciju. Primjena odredaba
programskog i slinog karaktera sigurno su da bi traile dodatnu aktivnost drave na tome da se tim
dokumentima da pravni karakter. Upravo zato norme Konvencije je i mogue izravno primjenjivati
zato to se radi o jasnim, preciznim i svakom razumljivim pravnim normama koje mogu prihvatiti, ne
samo drave i organi kontrole, nego i sami pojedinci.


3. Evolutivni karakter Konvencije

U Preambuli Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava naglaeno je da usvajanje Evropske
konvencije znai poduzimanje prvih koraka ka zajednikoj zatiti ljudskih prava navedenih u
Univerzalnoj deklaraciji koje poduzimaju vlade evropskih drava radi ostvarivanja njihovog veeg
jedinstva. Evropska konvencija od tog trenutka odluno je oznaena kao dokument koji se ne pie
jednom za sva vremena, nego koji treba da prati ukupni razvoj dogaaja na prostoru koji pokriva
Savjet Evrope i da se neprestano prilagoava tome razvoju.

Konvencija od poetka ima evolutivni karakter koji se ogleda u prihvatanju sve veeg broja ljudskih
prava, i sve veim odgovarajuim obavezama drava da ta ljudska prava tite. U osnovi radi se o tome
da evropsko pravo ljudskih prava treba konstantno da vodi rauna o ukupnom politikom,
ekonomskom, kulturnom i svakom drugom razvoju koji se odvija na tlu Evrope i da obim zatite
ljudskih prava neprestano iri u skladu sa tim razvojem.

Evolutivni karakter konvencije posebno je izrazio Evropski sud za ljudska prava, naglasivi da se
Konvencija mora itati u duhu dananjih ivotnih uslova i da uzimanje u obzir razvoja nauke, i
drutva mora biti stalna preokupacija Konvencije. Upravo zato i tumaenje odredbi Konvencije mora
stalno da bude zasnovano na uvjerenju da se drutvo stalno mijenja i da se drave moraju osloboditi
svakog anahronizma u primjeni Evropske konvencije. Upravo zato Evropski sud za ljudska prava od
poetka istie svoju namjeru da titi ne teorijska ili iluzorna, nego konkretna i efektivna ljudska
prava.

Poto se ljudska prava Konvencije baziraju na istim stremljenjima i zajednikom nasljeu politikih
tradicija, ideala, slobode i vladavine prava, normalno je da razvoj ljudskih prava po obimu i domaaju
prati aktuelni razvoj tih zemalja. Konvencija se mora tretirati kao iv dokument, koji izraava
evropsku realnost, ali je i neprestano unapreuje u svom domenu. To se posebno ogleda u
harmonizaciji unutranjih pravnih sistema pojedinih zemalja.



9
4. Viestruka zatita ljudskih prava

Pored zatitnih mehanizama Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava, postoje i kontrolni
mehanizmi iz drugih savremenih dokumenata koje su takoe prihvatile mnoge evropske zemlje. Ovdje
se prvenstveno ima u vidu Meunarodni pakt o ljudskim pravima koji uglavnom obuhvata sva ona
ljudska prava i osnovne slobode koje sadri i Evropska konvencija.

Upravo zato mogue je da se u procesu zatite ljudskih prava pojave odreena mijeanja procedura
Evropske konvencije i Meunarodnog pakta o ljudskim pravima kojima se tite uglavnom ista ljudska
prava, poto se pojedinci sa svojim predstavkama za zatitu ljudskih prava mogu pojaviti i pred
Komitetom za zatitu ljudskih prava u enevi - dakle u skladu sa Meunarodnim paktom o ljudskim
pravima - i Strasbourgu, u skladu sa mogunostima koje mu prua Evropska konvencija, trebalo je
poduzeti mjere da se sprijei svaka konfuzija koja bi stga mogla nastati u ovom pogledu. Stoga se
izriito iskljuuje mogunost da se pojedinac sa sa svojim zahtjevom moe istovremeno obratiti na oba
kontrolna mehanizma. Konvencija u svom lanu 35. taka 2. propisuje:

Sud ne postupa po pojedinanoj predstavci podnijetoj na osnovu lana 34. koja je ve
podnijeta nekoj drugoj meunarodnoj instanci radi ispitivanja, odnosno rjeavanja a ne sadri
neke nove relevantne injenice.

Gledano iz ugla Pakta situacija je ista: prema lanu 5. taka 2. Meunarodnog pakta o civilnim i
politikim pravima, Komitet nije nadlean da ispituje pojedinanu predstavku ako je isto pitanje ve
ispitano od strane neke druge meunarodne anketne instance ili pravila. Primjetno je meutim da se
pojedinci sa svojim predstavkama u velikoj veini obraaju Sudu u Strasbourgu s obzirom na to da
kontrolni mehanizam Konvencije prua i ima ipak daleko vie snage da izvri svoje odluke.

C) Klasifikacija ljudskih prava

1. Podjela ljudskih prava prema vremenu nastanka

Prema vremenu nastanka ljudska prava se dijele na prava prve generacije, prava druge generacije
i prava tree generacije.

a) Ljudska prava prve generacije

Ljudska prava prve generacije ili klasina graanska prava javila su se u procesu oslobaanja
drutva od feudalnog reima. Radi se o onim ljudskim pravima i slobodama koje su znaile stvaranje
ograda samovolji dravne vlasti koja je bila karakteristina za period srednjeg vijeka. Ljudska prava
prve generacije najskladnije su izraena u Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina iz 1789.
godine, koja se javila u procesu Francuske revolucije i koja je trebalo da naznai najvanije
karakteristike poloaja ovjeka u dravi kakva se stvorila na razvalinama srednjeg vijeka.

Ljudska prava koja je sadravala Deklaracija iz 1789. godine, oznaila su neka najbitnija prirodna i
neotuiva prava ovjeka kao to su sloboda, vlasnitvo, sigurnost i otpor ugnjetavanju. Najvei broj
ljudskih prava koja su proklamirana u tim dokumentima sluili su kao osnov baze izgradnje
demokratske i pravne drave i naravno, poloaju pojedinca u toj dravi.

Klasina politika prava bila su potrebna da se pojedinac zatiti od samovolje dravnih vlasti. Ujedno,
ta ljudska prava omoguila su uspostavljanje i funkcioniranje moderne predstavnike i neposredne
demokratije kao to su sloboda udruivanja, izraavanja misli, odredbi o suverenosti naroda, podjeli
10
vlasti itd. Nije se dakle radilo samo o tome da se formalno istiu prava pojedinca, nego da se istaknu i
osnovni principi izgradnje demokratske drave koja e biti u stanju da zatiti ta ljudska prava.

Ljudska prava koja je proklamirala Deklaracija o pravima ovjeka i graanina iz 1948. godine,
posluila su kao osnov izgradnje i usavravanja, kako sistema ljudskih prava tako i sistema njihove
zatite. Upravo zato, nije teko uoiti da su ljudska prava Deklaracije u velikoj mjeri prisutna i u
Evropskoj konveciji za zatitu ljudskih prava iz 1950. godine i koja su posluila kao temelj za razvoj
moderne dravnosti i demokratije u Evropi.


b) Ljudska prava druge generacije

Univerzalna deklaracija o pravima ovjeka proklamirala je, uz zapaen spisak klasinih politikih
prava, i znaajan broj tzv. socijalnih i ekonomskih prava. Na taj nain Univerzalna deklaracija izrazila
je nastojanja ovjeka novijeg doba da uz politiku, osigura i svoju ekonomsku poziciju. To je bio
period kada je sa historijske politike scene nestajala liberalna drava koja je bila oznaena sloganom:
Lasser faire, lasser passer, i kada je sve vei znaaj imala moderna intervencionistika drava
koja je svoju aktivnost prostirala i na podruje ekonomskog i socijalnog ivota.

Primjetno je, meutim, da je Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava obuhvatila samo uglavnom
politika ili klasina politika prava, dok je praktino izostavila sva ona ljudska prava i slobode
Deklaracije iz 1948. godine koja su imala socijalno-ekonomski karakter. Ovakav prilaz autora
Konvencije proizilazi iz njihove opredjeljenosti da putem Evropske konvencije obuhvate samo ona
ljudska prava i slobode koje je mogue zatititi i realizirati.

Socijalna i ekonomska prava su izostavljena prije svega zato to drave nisu bile u stanju da osiguraju
njihovu zatitu u trenutku usvajanja Konvencije. Meutim, shodno evolucionistikom karakteru
Konvencije, ostavljena je mogunost da se Konvencija neprestano obogauje novim ljudskim pravima
uporedo sa razvojem ekonomskih i drugih mogunosti drava da ta ljudska prava zaista i ostvare.

Autori konvencije jasno su naglasili da oni ne prihvataju iluzorna i apstraktna prava, nego samo ona
ljudska prava koja mogu biti efikasno i potpuno zatiena. Tokom vremena doloje do izvjesnih
promjena u ovom pogledu. Evropska konvencija je obogaena izvjesnim brojem ekonomskih i
socijalnih prava, putem protokola koji su, tokom proteklih pet decenija, bili usvajani i dodavani
Konvenciji kao sasavi dio Konvencije. Tako je dolo do toga da su proklamovani pravo na imovinu,
obrazovanje i slino.


c) Ljudska prava tree generacije

Ljudska prava tree generacije koja uglavnom obuhvataju razliita kolektivna prava, nisu uope
sadrana u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava. Iako je neosporno da je Evropa kontinent
multinacionalnih drava, i da u svakoj od evropskih manjina ive odreene nacionalne manjine.
Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava stala je meutim vrsto na stanovite da je ovjek -
pojedinac jedini korisnik ljudskih prava. To, drugim rijeima znai da etnika, vjerska, rasna ili slina
grupa ne mogu biti izvor prava za ovjeka, nego obratno, ovjek pojedinac je ovlaten da izraava sve
svoje slobode, ukljuujui tu i slobodu pripadnosti pojedinim etnikim, vjerskim li rasnim grupama.
ak se Konvencija postarala o tome da se ovjek-pojedinac zatiti od svake mogue diskriminacije
koja bi mogla nastati po osnovi etnike, vjerske i sline kolektivne pripadnosti unutar drave.

11
Da bi etnika i slina kolektivna prava bila uvrtena u sistem ljudskih prava Evropske konvencije,
onda bi ona morala biti i na adekvatan nain zatiena od strane drave, kao to je to sluaj sa svim
drugim ljudskim pravima i slobodama sadranim u Evropskoj konvenciji. Postojanje kolektivnih prava
u evropskoj mogunosti znailo bi i potrebu da se jasno naznai ko je stvarni korisnik tih prava, da bi
drava, kao obveznik svih ljudskih prava, mogla da efikasno titi ta prava.

Poto su ljudska prava konvencije uvijek prava pojedinca, onda svakako postojanje kolektivnih prava,
znailo bi posve oteavajuu okolnost za ostvarivanje ljudskih prava i sloboda pojedinca od stane
demokratske drave, s kojom iskljuivo rauna Evropska konvencija. Svakako, pretvaranje etnikih i
slinih grupa u ovlatenike ljudskih prava znailo bi negiranje ljudskih prava a i osnovnih sloboda
pojedinca. Konvencija, meutim, doputa da ovjek moe slobodno manifestirati sve svoje identitete,
ukljuujui tu svakako i pripadanje razliitim etnikim, vjerskim rasnim i slinim grupama.


2. Podjela ljudskih prava na utuiva i neutuiva

Deklaracija o pravima ovjeka i graanina sadri vrlo bogat katalog ljudskih prava. Meutim,
primjetno je da se deklaracija nije postarala o tome da se ta sva ljudska prava koja je proklamirala, na
adekvatan nain i zatite. Najvei broj ljudskih prava koja su sadrana u Deklaraciji, nisu apsolutno
zatiena pravnim sredstvima. Evropska konvencija, meutim, pola je od stanovita da ona prihvata
samo ona ljudska prava i osnovne slobode koje je mogue na pravi nain, efikasno zatititi. Autori
konvencije poli su od toga da u ovom dokumentu donesu samo ona ljudska prava koja predstavljaju
standard minimum za ostvarenje one uloge koja je demokratskim dravama Evrope namijenjena u
pogledu ljudskih prava.

Evropska konvencija rauna samo sa onim pravima koja mogu biti adekvatno zatiena putem
unutranjeg ili nadravnog kontrolnog mehanizma. U Evropskoj konvenciji sadrana su samo ona
prava koja su utuiva, to znai koja se mogu zatititi putem drave i evropskih institucija za zatitu
ljudskih prava. Drugim rijeima, Evropska konvencija je, suprotno Deklaraciji iz 1948. godine,
ostavila van svojih okvira ona prava koja nisu utuiva, pa se za njih ne moe ni osigurati valjana
zatita. Radi se o pravima koja inae mogu imati vrlo veliki znaaj za pojedince, posebno kada se radi
o ekonomskim i socijalnim pravima. Meutim, iako ne postoji efikasna pravna zatita ljudskih prava i
sloboda na prostoru jurisdikcije svake pojedine drave-lanice Konvencije, ili pak evropskih organa za
zatitu ljudskih prava, onda ta prava imaju karakter odreenih programskih naela koja naravno, mogu
i sama, u datom trenutku postati ljudska prava Konvencije ukoliko tokom vremena, u datom trenutku,
budu obuhvaena odreenim protokolom uz Konvenciju.


3. Podjela ljudskih prava prema pravnom reimu zatite

Ljudska prava koje je proklamirala Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava, nisu oito na jednak
nain zatiena. U tom pogledu sva ljudska prava i osnovne slobode koje su sadrane u Evropskoj
konvenciji za zatitu ljudskih prava, mogu se, prema reimu pravne zatite podijeliti u tri grupe, i to:
ljudska prava koja su potpuno zatiena, ljudska prava koja su relativno zatiena i ljudska prava koja
su indirektno zatiena.

Ljudska prava koja su potpuno zatiena su:
- pravo na ivot;
- zabrana muenja;
- zabrana ropstva i prinudnog rada;
12
- kanjavanje samo na osnovu zakona; i
- non bis in idem.

U ovu grupu ulaze ona ljudska prava i osnovne slobode koja imaju najvei znaaj za fiziki i moralni
integritet pojedinca, pa je upravo zato, Konvencija osigurala njihovu aspolutnu zatitu.

Ljudska prava koja su relativno zatiena su prije svega ona ljudska prava koja se mogu suspendirati
za odreeno vrijeme, ali se ne mogu vriti njihove restrikcije kao to su pravo na albu, pravo na
obrazovanje, pravo na slobode izbore i slino. To su dalje ona ljudska prava koja mogu biti i
derogirana i ograniena kao to je to sluaj sa pojedinim sluajevima liavanja slobode, navedenih u
lanu 5. Konvencije tj. pravo na slobodu i sigurnost. Najzad, tu se nalaze i ljudska prava koja je
mogue ograniiti u skladu s klauzulom opeg poretka kao to su: pravo na potovanje privatnog i
porodinog ivota, sloboda izraavanja, sloboda udruivanja, sloboda manifestiranja religije i svojih
ubjeenja i sloboda kretanja.

Da bi dakle bilo omogueno mijeanje drave u vrenje odreenih ljudskih prava i osnovnih sloboda
potrebno je da ta aktivnost bude:

a) predviena zakonom,
b) da je neobhodna u demokratskom drutvu, i
c) da je opravdana odreenim legitimnim ciljevima kao to su interes nacionalne bezbjednosti,
javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprjeavanja nereda ili sprjeavanja zloina,
zatite zdravlja i morala, zatite prava i sloboda drugih itd.



























13

DIO DRUGI
LJUDSKA PRAVA I OSNOVNE SLOBODE

A) Prava koja se odnose na ivot i fiziki integritet linosti

1. PRAVO NA IVOT

1. Pravo na ivot svakog ovjeka zatieno je zakonom. Niko ne moe biti namjerno lien
ivota, osim kod izvrenja smrtne kazne po presudi suda, kojom je proglaen krivim za zloin
za koji je ova kazna predviena zakonom.

2. Lienje ivota nije u suprotnosti sa ovim lanom ako proizilazi iz upotrebe sile koja je
apsolutno neophodna:

a) u odbrani svakog pojedinca od nezakonitog nasilja;
b) prilikom zakonitog lienja slobode ili sprjeavanja bjekstva osobe koja je zakonito liena
slobode;
c) u akciji poduzetoj, u skladu sa zakonom, radi guenja nemira ili pobune. (lan 2. EK)


Pravo na ivot predstavlja temeljno pravo ljudskih prava, koje je pravni i politiki preduvjet ostvarenja
svih drugih prava i sloboda. Bez postojanja prava na ivot bilo bi izlino govoriti o potivanju i zatiti
ostalih pojedinanih i kolektivnih prava i sloboda. Pravo na ivot prije svega znai obavezu dravnih
vlasti da osiguraju i zatite pravo na ivot a ne zatitu samog ivota. To je ostvarivo samo pod uvjetom
da drava potuje zakon kojim se kanjava svako namjerno liavanje ivota bilo da se radi o pojedincu
ili legitimnom predstavniku vlasti koji je prekoraio zakonska ovlatenja.
Pravo na ivot obuhvata takoe i uzdravanje od ponaanja koje bi moglo bezrazlono ugroziti ljudski
ivot. Takva ponaanja drave vidljiva su u albama koje su podnesene na neosnovani nalog suda za
iseljavanjem osobe loeg zdravlja iz njenog stana (Predstavka br. 5207/71), nedovoljnoj medicinskoj
njezi u zatvoru (Predstavka br. 4330/69), programu vakcinacije uz koji su povezani odreeni rizici po
ivot (Predstavka br. 7154/75) i sluaju ekstradicije u SAD-e lica kojima su prijetile represalije od
strane CIA-e (Predstavka br. 7317/75).
Evropska konvencija posebno istie da niko ne moe biti namjerno lien ivota, osim kod izvrenja
smrtne kazne po presudi suda, kojom je proglaen krivim za zloin za koji je ova kazna predviena
zakonom. Drave su dakle prvobitno pod odreenim uslovima mogle da propiu smrtnu kaznu.
Meutim, usljed odreenih promjena do kojih je u meuvremenu dolo, izraena je tenja veine
drava lanica Savjeta Evrope da se smrtna kazna ukine. U Protokolu br. 6. uz Evropsku konvenciju o
ljudskim pravima koji je donesen 1983. navodi se:

(lan 1) Smrtna kazna se ukida. Niko se ne moe osuditi na smrtnu kaznu ili pogubiti.
(lan 2) Drava moe u svom zakonodavstvu da predvidi smrtnu kaznu za djela izvrena u
doba rata ili neposredne ratne opasnost; takva kazna primjenie se samo u sluajevima
predvienim zakonom i u skladu sa njegovim odredbama. Drava obavjetava Generalnog
sekretara Savjeta Evrope o relevantnim odredbama tog zakona.
(lan 3) Nijedna odredba ovog Protokola ne moe se ukinuti na osnovu lana 15. Konvencije.
14
(lan 4) Na odredbe ovog Protokola ne mogu se stavljati rezerve na osnovu lana 57.
Konvencije.

Usljed sve vee tenje da se osnai zatita prava na ivot, te injenice da Protokol br. 6. Konvencije ne
iskljuuje smrtnu kaznu za djela poinjena za vrijeme rata ili u neposrednoj ratnoj opasnosti dolo je
do usvajanja Protokola br. 13. uz Evropsku konvenciju o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Protokol br. 13 je nastao na temelju ubjeenja da pravo svakog pojedinca na ivot predstavlja
osnovnu vrijednost demokratskog drutva i da je ukidanje smrtne kazne bitan element zatite tog prava
i punog priznanja uroenog dostojanstva svih ljudskih bia. U Protokolu se navodi:

(lan 1) Smrtna kazna mora biti ukinuta. Niko ne smije biti osuen na takvu kaznu ili
pogubljen.
(lan 2) Nikakvo izuzee od odredbi ovog Protokola ne moe se uiniti na osnovu lana 15
Konvencije.
(lan 3) Nikakva rezerva na odredbe ovog Protokola ne moe se staviti na osnovu lana 57
Konvencije.

Lienje ivota nije u suprotnosti sa lanom 2. take 2. Konvencije ako proizilazi iz upotrebe sile koja
je apsolutno neophodna u odbrani svakog pojedinca od nezakonitog nasilja, prilikom zakonitog lienja
slobode ili sprjeavanja bjekstva osobe koja je zakonito liena slobode i u akciji poduzetoj, u skladu sa
zakonom radi guenja nemira i pobune.
Primjenjujui ove izuzetke drava se mora rukovoditi naelom proporcionalnosti tj. da primjenjena
sila ne bude vea od one koja je apsolutno neophodna. Jurisprudencija Evropskog suda za ljudska
prava zabiljeila je sluaj McCann protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1995. godine gdje je Sud,
cijenei spornim ubistvo tri aktivna lana Irske republikanske armije (IRA) od strane britanskih snaga
sigurnosti na Gibraltaru, zakljuio da su organizacija i kontrola operacije u cjelini, a naroito procjena
vlade Ujedinjenog Kraljevstva i prenoenje informacija vojnicima u vrijeme ubistva bila neadekvatna,
iako su britanski vojnici postupili u dobroj vjeri da su ubistva bila neophodna radi zatite ivota
drugih. Sud je utvrdio da je to znailo krenje lana 2. Evropske konvencije.
Meutim, pravo na ivot dotie se i izvjesnih posebnih pitanja kao to su pravo na abortus i eutanaziju
to dodatno namee potrebu njihovog reguliranja. U pogledu vjerskih, moralnih, politikih i
zdravstvenih pitanja u dravama ugovornicama ali i svim drugim postoje znaajne razlike o tome da
li pravo na abortus i eutanaziju predstavlja krenje prava na ivot.
U pogledu rjeavanja pitanja pobaaja koji predstavlja nasilno prekidanje trudnoe, postoje tri
mogunosti. Prva mogunost sastoji se u tome da se lan 2. Konvencije tj. pravo na ivot ne moe
odnositi na plod ili fetus to znai da se ne radi o ubistvu iz lana 2. Konvencije. Druga mogunost
izraava stav da lan 2. Konvencije priznaje plodu ili fetusu bezuvjetno pravo na ivot to znai da je
pobaaj potrebno zabraniti. Meutim, sama injenica da lan 2. Konvencije titi ivot i zdravlje majke
ini nerealnom ovu mogunost. Dok trea mogunost, koju inae zastupa najvie pristalica, predstavlja
miljenje da lan 2. Konvencije priznaje pravo na ivot plodu ili fetusu, ali uz specifina ogranienja.
U veini drava ugovornica se to odnosi na stanovite da abortus nakon tri mjeseca trudnoe
predstavlja krenje prava na ivot i suprotan je lanu 2. Konvencije. No, imajui u vidu injenicu da
zatita ivota majke implicitno ograniava pravo na ivot ploda ili fetusa, svaki predmet je potrebno
preispitati na razuman nain, pri emu drave ugovornice pri odluivanju moraju imati odreeni
stepen diskrecione ocjene.
15
Eutanazija - ili kako to neki nazivaju ubistvo iz milosra ili saaljenja - takoe izaziva velike
nedoumice. U ovom sluaju se radi o prestanku ivota za razliku od prava na pobaaj koji tretira
poetak ivota. S obzirom na lan 3. Konvencije tj. zabranu nehumanog i degradirajueg postupanja
eutanazija nije sasvim u suprotnosti sa lanom 2. Konvencije tj. pravom na ivot. Meutim, aktivna
pomo pri umiranju predstavlja i mogunost razliitih zloupotreba.
Usljed toga se drave - ugovornice sve vie suoavaju sa problemom vrenja eutanazije u tajnosti i van
zakonskih okvira. S jedne strane postoje shvatanja da ljudi imaju pravo na humanu smrt, a ne puko
vegetiranje i time se opravdavaju razlozi za legaliziranje eutanazije kao to je to ve uinjeno u
Holandiji i Belgiji. No, s druge strane, jedinstven standard po ovom pitanju jo uvijek ne postoji pa
drave ugovornice ne iskazuju odluan stav u pogledu prihvatanja i legalizacije eutanazije. I pored
raznih inicijativa i prijedloga upuenih od strane pojedinih drava ugovornica (Deklaracija o
eutanaziji, Hubinek/Voogd iz 1976.) Parlamentarna skuptina Vijea Evrope i dalje izriito odbacuje
svaki oblik legaliziranja eutanazije.

2. ZABRANA MUENJA


Niko nee biti podvrgnut torturi, neljudskom ili poniavajuem postupku ili kanjavanju.
(lan 3. EK)


Zabrana muenja ili pravo ovjeka da ne bude podvrgnut muenju, neljudskom ili poniavajuem
postupku ili tretmanu titi prije svega ovjekov lini integritet i ljudsko dostojanstvo. lan 3. Evropske
konvencije svakako spada u grupu apsolutno zatienih prava te ne podlijee niti jednom ogranienju
ljudskih prava, bilo da se radi o derogaciji, izuzetcima ili restrikcijama. lan 7 Meunarodnog pakta o
graanskim i politikim pravima definira zabranu muenja na isti nain kao i Evropska konvencija,
ukljuujui i zabranu 'podvrgavanja nekog lica medicinskim ili naunim opitima bez njegovog
slobodnog pristanka'. Sprjeavanje svakog oblika muenja dodatno je regulirano i Konvencijom protiv
torture i drugih okrutnih, neovjenih ili poniavajuih postupaka ili kanjavanja, koja je usvojena
1984. i stupila na snagu 1987. godine.

Poseban znaaj zabrani muenja dala je i Evropska konvencija o sprjeavanju torture i nehumanih ili
poniavajuih postupaka ili kanjavanja kojom se ustanovljava Evropski komitet za sprjeavanje
torture i nehumanih ili poniavajuih postupaka ili kanjavanja. Predstavnici Komiteta putem posjeta
osobama lienim slobode ispituju kako se prema njima postupa sa ciljem, da ukoliko je potrebno,
poveaju zatitu tih osoba od torture i nehumanih ili poniavajuih postupaka ili kanjavanja. Drava
potpisnica Konvencije je duna da osigura neogranien pristup svim mjestima u kojima se nalaze
osobe liene slobode te sve druge informacije sa kojima raspolae. Pri tome, Komitet ima pravo da
razgovara sa osobama lienim slobode bez prisustva svjedoka nakon ega dravi dostavlja povjerljivi
izvjetaj sa preporukama za koje smatra da su neophodne. Izvjetaj je javan i svake godine se podnosi
Komitetu ministara s tim, da se ne objavljuju nikakvi lini podaci bez izriitog pristanka osobe koja je
u pitanju.

Generalna skuptina Ujedinjenih nacija je s obzirom na injenicu da policijski organi u cilju
iznuivanja priznanja ili svjedoenja u nekim sluajevima prelaze granice svojih ovlatenja
1979. godine usvojila Kodeks ponaanja lica odgovornih za primjenu zakona (Rezolucija br. 34/169)
gdje se u lanu 5. posebno naglaava:

16
Nijedno lice odgovorno za sprovoenje zakona ne moe primjenjivati, podsticati ili doputati
muenje ili neku drugu svirepu, neovjenu ili poniavajuu kaznu ili postupak, niti se moe
pozivati na to da je dobilo nareenje od predpostavljenog ili na izuzetne okolnosti poput ratnog
stanja, ratne opasnosti, prijetnje nacionalnoj sigurnosti, unutranje politike nestabilnosti ili
bilo kojeg drugog vanrednog stanja kao opravdanja za muenje ili druge svirepe, neovjene ili
poniavajue kazne ili postupke.

Jurisprudencija Evropskog suda za ljudska prava je odredbe ovog lana uglavnom tumaila vrlo
restriktivno, s obzirom da su mjerila na osnovu kojih se utvruje da li je neka drava prekrila lan 3.
Konvencije u velikoj mjeri subjektivna. S obzirom da lan 3. Evropske konvencije obuhvata torturu,
neljudski ili poniavajui postupak te kanjavanje, javila se potreba za preciziranjem stepena nanesene
patnje, ponienja te prirode samog kanjavanja. Komisija za ljudska prava je u svom izvjetaju o
Grkom predmetu iz 1969. godine obrazloila tri oblika ponaanja koja su zabranjena lanom 3.
Evropske konvencije:

Rije 'tortura' obino se koristi da bi se opisao nehumani postupak koji ima za cilj pribavljanje
informacija ili priznanja, teko kanjavanje, i uglavnom se radi o najteem obliku nehumanog
postupka.
Pojam nehumanog postupka obuhvata, najmanje, takav postupak kao to je namjerno
izazivanje tekih patnji, mentalnih ili fizikih, koje su, u datoj situaciji neopravdane.
Moe se rei da je postupak ili kanjavanje neke osobe poniavajui ukoliko je grubo poniava
pred drugim ili je tjera da djeluje protiv svoje volje ili savjesti.

U sluaju Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva Sud za ljudska prava je donio novo obrazloenje
zabranjenih ponaanja sa izmijenjenim standardima:

Muenje: namjerno i neovjeno postupanje koje prouzrokuje vrlo ozbiljne i surove patnje.
Neovjeno postupanje ili kanjavanje: izazivanje jakih fizikih i duevnih patnji.
Poniavajue postupanje: zlostavljanje usmjereno da kod rtava izazove osjeaj straha, patnje i
podreenosti koji mogu poniziti i uniziti rtve i slomiti njihov fiziki ili moralni otpor.

U predmetu Aksoy protiv Turske iz 1996. godine Sud je utvrdio krenje lana 3 i po prvi put ustanovio
da se postupak definira kao tortura. Predmet se ticao podnositelja predstavke koji je bio podvrgnut
"palestinskom vjeanju", skinut je go ruku zavezanih iza lea za koje je objeen. Sud je dao sljedee
obrazloenje:

"ovakav postupak moe biti izvren samo sa namjerom; svakako je bila potrebna odreena
doza pripreme i napora za njeno izvrenje. Proizlazi da je vren sa ciljem iznuivanja priznanja
ili dobijanja informacija od podnositelja predstavke. Uz jak bol koji je morao trpiti u datom
trenutku, medicinski dokazi jasno pokazuju da je to dovelo do paralize obje ruke, koja je trajala
odreeno vrijeme (...) Sud smatra da je ovakav postupak bio tako ozbiljne i okrutne prirode da
predstavlja torturu.

U najveem broju predmeta postupak torture se vezuje uz neadekvatno ponaanje izvrno policijskih
organa drave. Meutim, da bi se odreeno ponaanje moglo oznaiti kao tortura ili muenje, ono
mora prei odreeni prag ili nivo ozbiljnosti. Komisija je upravo u Grkom predmetu iz 1969. godine
utvrdila da je Atinska tajna policija vrila torturu i zlostavljanje te da su uvjeti koji su vladali u
elijama zgrade Tajne policije oigledno bili u suprotnosti sa lanom 3. Konvencije.

17
Komisija za ljudska prava je u izvjetaju u predmetu Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1976.
godine jednoglasno odluila da engleske tehnike ispitivanja kao to su prisiljavanje osoba koje se
ispituju da dugo vremena stoje na nonim prstima okrenute prema zidu, prekrivanje njihovih glava
crnim kapuljaama, podvrgavanje intenzivnoj buci, uskraivanje sna i nedovoljna ishrana predstavljaju
torturu i nehumani postupak u smislu lana 3. Konvencije. Meutim, Sud je u svojoj presudi ipak
naglasio da navedene tehnike predstavljaju nehumani postupak ali ne i torturu u smislu 'promiljenog
nehumanog postupka koji izaziva veoma ozbiljnu i teku patnju' (P. V. Dijk).

U daljnjim razmatranjima Sud je ustanovio da postupanje mora da dostigne izvjestan minimalan
stepen okrutnosti da bi predstavljalo krenje lana 3. Konvencije, pa je Sud po tom pitanju u presudi
Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1978. godine utvrdio da:

"Procjena ovog minimuma je, po prirodi stvari, relativna; zavisi od svih okolnosti sluaja, kao
to je trajanje postupka, njegovi fiziki ili psihiki efekti i, u nekim sluajevima, spol, dob ili
stanje zdravlja rtve."

Razliiti postupci na skrovitim mjestima mogu isto tako poniavati rtvu kao i oni koji se odigravaju
pred drugima. Tako je u svom izvjetaju u Grkom predmetu iz 1969. godine u vezi sa postupkom
prema zatvorenicima Komisija zakljuila da:

"Iz izjava veeg broja svjedoka proizlazi da je odreen stepen grubosti u postupanju sa
zatvorenicima, kako policije, tako i vojnih vlasti bio toleriran od mnogih zatvorenika i ak
smatran dozvoljenim (...) Ovo naglaava injenicu da taka do koje zatvorenici i javnost mogu
prihvatiti fiziko nasilje kao ne ba okrutno niti pretjerano, varira izmeu razliitih drutava, pa
ak i izmeu razliitih grupa u njima."

Sud se takoe izjasnio i u pogledu izricanja nehumane kazne. Tako je u predmetu Weeks iz 1987.
godine dozvolio kaznu doivotnog zatvora sedamnaestogodinjaku koji je poinio oruani prepad, ali
sa izvjesnim ogradama:

"S obzirom na dob gospodina Weeksa u ono vrijeme i na posebne injenice u vezi sa krivinim
djelom koje je on poinio (...) da se nije radilo o specifinim razlozima koji stoje iza dosuene
kazne, moglo bi se imati ozbiljnih sumnji u njenu kompatibilnost sa lanom 3 Konvencije
koja, izmeu ostalog, zabranjuje nehumano kanjavanje".

Ponaanje suprotno lanu 3. Konvencije predstavlja takoe ekstradicija i protjerivanje. Sud je
ustanovio zabranjeno ponaanje u predmetu Soering protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1989. godine u
kojem je jedan mladi njemaki dravljanin, ije su izruenje traile SAD od Ujedinjenog Kraljevstva
pod optubom za ubistvo, bio suoen sa vjerovatnoom da provede dugo vrijeme u tzv. "redu za smrt".

Iako se pirlikom ekstradicije razmatraju veinom politiki razlozi Sud je u predmetu D. Protiv
Ujedinjenog Kraljevstva iz 1977. godine utvrdio krenje lana 3. Konvencije usljed nedostatka
emotivne i finansijske pomoi te loe kvalitete medicinskih usluga licima koja se nalaze u posljednjem
stadiju AIDS-a. S obzirom da lan 3. Konvencije predstavlja jedno od apsolutno zatienih prava Sud
je utvrdio princip da drava prilikom deportacije i kada se radi o licu koji je proglaen krivim za teko
krivino djelo (Ahmed protiv Austrije iz 1966. godine) ili licu koje predstavlja opasnost za nacionalnu
sigurnost (Chahal protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1966. godine), mora napraviti nezavisnu procjenu
okolnosti s kojima bi se to lice suoilo prilikom povratka u zemlju.
Protjerivanje osobe koja trai azil odnosno izbjeglice u njegovu zemlju porijekla tj krenje zabrane
refoulement (lan 33 (1) Konvencije o izbjeglicama) moe predstavljati takoer krenje lana 3 kada
18
je osoba time izloena stvarnom riziku da e biti podvrgnuta tretmanu koji ide preko praga zacrtanog
lanom 3 (predmet Vilvarajah iz 1991. godine).



3. ZABRANA ROPSTVA I PRINUDNOG RADA


1. Niko nee biti dran u ropstvu ili poloaju ropske zavisnosti.

2. Niko nee biti primoravan da obavlja prinudni ili obavezni rad.

3. Za potrebe ovog lana izraz prinudni ili obavezni rad ne ukljuuje:

(a) bilo koji rad koji se normalmo zahtijeva od osobe koja se nalazi u zatvoru u skladu sa
odredbama lana 5. ove Konvencije, ili za vrijeme uslovnog otpusta.;
(b) bilo koju slubu vojne prirode ili, u sluaju odbijanja sluenja vojne obaveze u
zemljama gdje se to dozvoljava, bilo koju drugu slubu umjesto obaveznog sluenja
vojne obaveze;
(c) bilo koju slubu koja se zahtijeva u sluaju izvanredne situacije ili katastrofe koja
ugroava ivot ili blagostanje zajednice;
(d) bilo koji rad ili slubu koji su dio uobiajenih graanskih obaveza. (lan 4. EK)


1) Ropstvo i poloaj ropske zavisnosti

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. godine u lanu 4. takoe navodi da se niko ne
smije drati u ropstvu ili potinjenosti; ropstvo i trgovina robljem zabranjeni su u svim oblicima. Na
isti nain ropstvo se spominje i u lanu 8. taka 1. i 2. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim
pravima iz 1966. godine.

U lanu 4. stava 1. Evropske konvencije se navodi da niko nee biti dran u ropstvu ili poloaju
ropske ovisnosti. Izrazom ropstvo ili poloaj ropske ovisnosti odreuje se ukupni status osobe, koji ta
osoba nije u stanju promijeniti, i koji istovremeno predstavlja oblik vlasnitva nad tom osobom.
Ropstvo i poloaj ropske zavisnosti atributi su drave iz vremena kada su preovladavali klasno
ugnjetavanje, prisila i izrabljivanje u cilju stjecanja materijalne koristi te velike nejednakosti u
raspodjeli materijalnih dobara. Dananja moderna demokratska drava koja nastoji da bude 'drava
blagostanja' istakla je zabranu ropstva i poloaja ropske potinjenosti i svrstala ga u red prava koja su
apsolutno zatiena i koja se ne mogu ograniiti ni u situaciji kada je opstanak nacije u pitanju.

Zabrana ropstva regulirana je prvobitno Konvencijom o zabrani ropstva iz 1926. godine i Protokolom
uz Konvenciju o zabrani ropstva iz 1953. godine, gdje se u lanu 1.(1) ropstvo definira kao stanje ili
poloaj pojedinca nad kojem se vre atributi vlasnitva ili neki od njih. Trgovina robljem kako se to
istie u lanu 1.(2) Konvencije obuhvata:
- sve akte liavanja slobode, sticanja ili raspolaganja pojedincem sa ciljem da se on pretvori
u roba;
- sve akte sticanja roba sa ciljem da ga se proda ili razmijeni;
- sve akte raspolaganja prodajom ili razmjenom roba sa ciljem da on bude prodan ili
razmijenjen;
- svaki akt trgovine ili transporta roblja.
19

Na osnovu Konvencije o zabrani ropstva iz 1926. godine Ujedinjene nacije su usvojile Dopunsku
konvenciju o ukidanju ropstva, trgovine robljem i ustanova i prakse slinih ropstvu 1956. godine u
enevi koja je stupila na snagu 1957. godine. U lanu 1. Konvencije o ukidanju ropstva, trgovine
robljem i ustanova i prakse slinih ropstvu iz 1956. godine se navodi:

a) Duniko ropstvo je stanje koje proistie iz injenice da se dunik obavezao da, kao
garanciju duga, prui svoje line usluge ili usluge nekog lica nad kojim se vri vlast,
ukoliko pravina vrijednost tih usluga nije obraunata kroz isplatu duga, ako trajanje usluga
nije ogranieno ili njihov karakter nije utvren;
b) Kmetstvo je stanje u kome je bilo ko obavezan prema zakonu, obiajima ili ugovoru da ivi
i radi na zemlji koja pripada drugoj osobi i da vlasniku prua odreene usluge, uz naknadu
ili bez nje, bez mogunosti da svojom voljom izmijeni svoju poziciju;
c) Svaka institucija ili praksa:
(i) prema kojoj se ena, bez prava da se tome odupre, obeava ili daje u brak, uz
odreenu naknadu u novcu ili naturi koja bi se isplatila njenim roditeljima, tutoru,
porodici ili bilo kom drugom licu ili grupi lica;
(ii) gdje suprug, njegova porodica ili pleme, imaju pravo da enu ustupe drugoj osobi
uz naknadu ili na drugi nain;
(iii) prema kojoj bi enu, poslije smrti njenog mua, naslijedila neka druga osoba;
d) Svaka institucija ili praksa u kojoj bi dijete ili drugu osobu, mlau od 18 godina ustupili
jedan ili oba roditelja ili staraoci, drugim licima, uz naknadu ili bez nje, u cilju
eksploatacije djeteta ili mlade osobe.

Zabrana ropstva regulirana je pored navedenih Konvencija o zabrani ropstva i drugim meunarodnim
dokumentima meu kojima su:

- Meunarodni sporazum za uspjenu zatitu od kriminalne trgovine poznate pod
imenom trgovina bijelim robljem iz 1904;
- Protokol od 4.maja 1949.g. kojim se mijenja i dopunjava Meunarodni sporazum za
uspesnu zastitu od kriminalne trgovine poznate pod imenom trgovina bijelim
robljem od 18.maja 1904.g. i Meunarodna konvencija o suzbijanju trgovine
bijelim robljem, od 4.maja 1910;
- Meunarodna konvencija za suzbijanje trgovine zenama i djecom od 30. septembra
1921;
- Konvencija Meunarodne organizacije rada (br. 29) o zabrani prisilnog rada iz
1930;
- Konvencija za suzbijanje i ukidanje trgovine licima i eksploatacije prostituisanja
drugih od 21.marta 1950;
- Konvencija Meunarodne organizacije rada (br. 105) o ukinuu prinudnog rada iz
1957.

U predmetu Droogenbrock protiv Belgije iz 1982. godine podnosilac predstavke koji je bio osuen
zbog krae pri emu je odreeno da bude stavljen na raspolaganje upravnim vlastima u periodu od
deset godina alio se da ovakva vrsta nadzora predstavlja potinjeni poloaj koji je zabranjem lanom
4. takom 1. Konvencije. Sud nije podrao predstavku aplikanta smatrajui da su mjere koje su
primjenjene vremenski ograniene i podvrgnute sudskoj kontroli, ali da pri tome poduzete mjere ne
diraju u aplikantov pravni poloaj u obimu koji bi prevaziao mjerila ropstva i potinjenog poloaja.
U drugom predmetu kojim se bavio Sud za ljudska prava je W, X, Y, Z protiv Ujedinjenog Kraljevstva
iz 1968. godine radilo se o etiri maloljtna mladia, starosti izmeu etrnaest i esnaest godina, koji su
20
se obavezali sluiti devet godina u mornarici. Nakon to su traili da budu demobilisani, vojne vlasti
su odbile zahtjev da odobre molbu za otpust. Mladii su pokrenuli postupak pred Evropskom
komisijom na temelju toga da je ovo predstavljalo oblik ropskog poloaja po lanu 4. Konvencije.
Proglaavajui predstavku neprihvatljivom, Komisija je prvo napomenula da se vojna sluba moe
smatrati izuzetkom u odnosu na zabranu priudnog rada prema lanu 4. taka 2. Konvencije, ali se ne
moe smatrati potinjenim poloajem prema lanu 4. taka 1. Konvencije. Komisija je u nastavku
ustanovila, da s obzirom na to da domae zakonodavstvo trai da drava dobije saglasnost roditelja
maloljetnika koji ele stupiti u slubu koje su roditelji spomenutim mladia i dali, oni moraju ispuniti
svoju obavezu. Evropska komisija je zakljuno utvrdila da se:

ropski poloaj i prinudni i obavezni rad razlikuju jedna od drugog u lanu 4. i da, iako se oni
zaista esto moraju preklapati, ne mogu biti tretirani kao jednaki, ida reenica koja izriito
iskljuuje vojnu slubu iz okvira pojma prinudni ili obavezni rad ne mora obavezno izuzeti
takvu slubu u svim okolnostima od ispitivanja u svjetlosti zabrane ropstva ili ropskog
poloaja. (...) S obzirom na injenicu da uslovi vojne slube ne predstavljaju stanje ropskog
poloaja za odrasla vojna lica, ona ne moe imati takav karakter ni za djeake koji stupe u
slubu sa pristankom njihovih roditelja.


2) Prinudan ili prisilni rad

Niko nee biti primoravan - kako se to navodi u lanu 4. take 2. Konvencije - da obavlja prinudni ili
obavezni rad. 'Prinudni ili obavezni rad predstavlja kako je to Komisija za ljudska prava navela u
predmetu X protiv SR Njemake iz 1974. godine prvo da rad i uslugu radnik obavlja protiv svoje
volje i drugo, da su zahtjevi rada ili usluge koje treba obavljat nepravedni i prinudni, ili su rad ili
usluga neto to podrazumijeva tekoe'. Sud za ljudska prava i Komisija su se prilikom tumaenja
prinudnog ili obaveznog rada pozvali na konvencije Meunarodne organizacije rada. Komisija se tim
povodom u predmetu X protiv SR Njemake iz 1978. godine poziva na pet kategorija koje su
nabrojane u Konvenciji broj 105 Meunarodne organizacije rada:

c) politika prinuda ili preodgajanje, ili kao kanjavanje zbog politikih stavova,
ideoloki suprostavljenih etabliranom politikom, socijalnom ili ekonomskom
sistemu kao i njihovo izraavanje;
d) mobilizacija i koritenje rada u svrhu ekonomskog razvoja, radna disciplina;
e) kanjavanje za sudjelovanje u trajkovima; i
f) rasna, socijalna ili vjerska diskriminacija.

Sud za ljudska prava je i u predmetu Van der Mussele protiv Belgije iz 1983. godine primjenio
definicije iz odgovarajuih konvencija Meunarodne organizacije rada. Podnosilac predstavke u ovom
predmetu je bio mladi advokat iz Belgije koji je tvrdio da zastupanje siromanih branjenika bez
naknade za rad predstavlja krenje lana 4. take 2. Evropske konvencije. Ustanovljavajui da nije bilo
krenja lana 4. take 2. Konvencije Sud je iznio sljedee obrazloenje:

lan 4. ne odreuje ta se podrazumijeva pod prinudnim ili obaveznim radom, i takoe se
ne mogu nai nikakve vodilje u razliitim dokumentima Savjeta Evrope koji se odnose na
pripremni rad na Evropskoj konvenciji. Kako su Evropska komisija i Vlada istakli, oigledno
je da su se autori Evropske konvencije sljedei primjer autora lana 8. nacrta Meunarodnog
pakta o graanskim i politikim pravima vodili u velikoj mjeri ranijim meunarodnim
ugovorom usvojenim u Meunarodnoj organizaciji rada (MOR), naime Konvencijom broj 29.
o prinudnom radu. (...) Evropski sud e, i pored svega toga, uzeti u obzir gore pomenute
21
Konvencije MOR-a koje su obavezujue za skoro sve drave lanice Savjeta Evrope,
ukljuujui Belgiju a naroito Konvenciju br. 29. Postoji, u stvari izuzetna slinost, koja nije
sluajna, izmeu stava 3. lana 4. Evropske konvencije i stava 2. lana 2. Konvencije broj 29.
Stav 1. posljednje pomenutog lana predvia da e za potrebe posljednje Konvencije, izraz
prinudni i obavezni rad oznaavati sav rad i slubu, koji su iznueni od bilo kog lica, pod
prijetnjom bilo kakve kazne i za koju se reeno lice nije samo dobrovoljno ponudilo. Ova
definicija moe da obezbjedi polaznu taku za tumaenje lana 4. Evropske konvencije.
Meutim, ne treba izgubiti iz vida posebne crte Evropske konvencije ili injenicu da je ona ivi
pravni instrument koji treba shvatiti u svjetlu stavova koji trenutno prevlauju u
demokratskim dravama.
Evropski sud podsjea da je g. Van der Mussele dobrovljno stupio u profesiju advokata sa
znanjem o postojanju prakse na koju se ali. Poto je to tako, samo znaajna i nerazumna
neravnotea izmeu cilja, kome se tei da se kvalifikuje kao advokat i obaveza preuzetih u
svrhu priznanja toga cilja bi bila dovoljna da opravda zakljuak da je sluba iznuena od g.
Van der Mussel-a u vezi sa pruanjem besplatne pravne pomoi bila prisilna bez njegovog
pristanka. Nikakva takva ravnotea niej otkrivena dokazima koji su bili pred Evropskim
sudom, bez obzira na nedostatak obeteenja i nadoknade trokova to je samo po sebi
daleko od zadovoljavajueg.
Dalje, uzimajui u obzir standarde koji jo uvijek postoje u Belgiji i u drugim demokratskim
drutvima, u ovom sluaju nije bilo prinudnog rada za potrebe lana 4. stava 2. Evropske
konvencije.


3) Izuzetci na koje se ne odnosi prinudni ili obavezni rad

(a) bilo koji rad koji se normalno zahtijeva od osobe koja se nalazi u zatvoru, u skladu sa odredbama
lana 5. ove Konvencije, ili za vrijeme vojnog otpusta

Jurisprudencija Evropskog suda za ljudska prava je u predstavci 8500/79 protiv vicarske iz 1980.
godine pokazala da se odredba lana 4. take 3. stava (a) ne odnosi iskljuivo na zatvorenike i na
osobe iji je zatvor zasnovan na sudskom nalogu, ve na sve situacije liavanja slobode u skladu sa
zakonom koje se navode u u prvom stavu lana 5. U predmetu De Wilde, Ooms i Versup protiv
Belgije iz 1971. godine podnosioci predstavke su bili pritvoreni i od njih se zahtijevao plaen rad. Iako
je Evropski sud ustanovio da je postojala povreda lana 5. stava 4., Sud je zakljuio da ovo nije dovelo
do povrede lana 4. Razlog je bio taj to je potovan lan 5. stav 1. pa je konstatovao da je u ovim
sluajevima naao povredu prava garantiranih lanom 5. stav 4. ali (...) ne smatra da mora odatle
zakljuiti povredu lana 4. On u stvari smatra da stav 3.(a) lana 4. odobrava rad, koji je uobiajeno
zahtijevan od pojedinaca lienih slobode po lanu 5. 1. (e).

(b) bilo koju slubu vojne prirode ili, u sluaju odbijanja sluenja vojne obaveze u zemljama gdje se to
dozvoljava, bilo koju drugu slubu umjesto obaveznog sluenja vojne obaveze

Komisija za ljudska prava je takoe odbila nekoliko predstavki koje su se ticale odredbe lana 4. take
(3) stava (b) kojom se iz definicije prinudnog ili prisilnog rada iskljuuje sluba lica osloboenih
vojne obaveze zbog prigovora savjesti, u zemljama koje ga dozvoljavaju. Istovremeno se daje na volju
dravi da sama odlui hoe li priznati pravo na prigovor savjesti ili osloboditi prigovarae od slube
koja je zamjenska za sluenje vojnog roka.

(c) bilo koju slubu koja se zahtijeva u sluaju vanredne situacije ili katastrofe koja ugroava ivot ili
blagostanje zajednice
22

Pored nekih iznimnih sluajeva koji se mogu posmatrati u smislu vanredne situacije kao to je to
nedostatak zubara u predmetu Iversen sluba obuhvaena ovom odredbom se prije svega odnosi na:
g) pomo u gaenju poara;
h) hitne opravke sistema transporta;
i) brana;
j) dostava vode i hrane u sluajevima iznenadne nestaice;
k) transport ranjenih osoba ili evakuacija osoba kojima prijeti neka opasnost; i
l) sline povremene potrebe za koje usluge mogu biti traene od svakoga, u javnom
interesu i zavisno od mogunosti i sposobnosti pojedinca (V. Dijk).

(d) bilo koji rad ili slubu koji su dio uobiajenih graanskih obaveza

Uobiajene graanske obaveze navedene ovom odredbom obuhvataju sve 'normalne graanske
obaveze' koje su u skladu sa opim interesom unutar kojih se ak moe uvrstiti i obaveza stanara da
redovno vre opravke unajmljenih prostorija (predstavka 5593/72 X protiv Austrije iz 1974.).

U predmetu Karlheinz-Schmidt protiv Njemake iz 1994. godine podnijeta je tuba zbog obaveze,
koja je nametnuta samo mukarcima, da slue u vatrogasnoj brigadi ili da umjesto toga plate
finansijski doprinos. Evropski sud je zakljuio da je:

prinudna sluba u vatrogasnoj brigadi, kakva postoji u Baden-Wrttemberg-u jedna od
normalnih graanskih obaveza predvienih u lanu 4. take 3. (d). On primjeuje dalje da je
finansijski doprinos, koji je mogue platiti umjesto slube, prema stavu Saveznog Ustavnog
suda (...) vid kompenzacije. Evropski sud stoga zakljuuje da, imajui u vidu bliske veze sa
obavezom slube, obaveza plaanja kompenzacije takoe dolazi u okvir lana 4. take 3. (d).



B) Prava koja tite fiziku slobodu ovjeka


1. PRAVO NA SLOBODU I SIGURNOST


1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost linosti. Niko ne smije biti lien slobode uzuzev u
nie navedenim sluajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

a) zakonitog lienja slobode po presudi suda;
b) zakonitog hapenja ili lienja slobode zbog nepovinovanja zakonitom nalogu suda ili u
cilju osiguranja izvrenja bilo koje obaveze propisane zakonom;
c) zakonitog hapenja ili lienja slobode radi privpenja nadlenoj sudskoj vlasti, kada
postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvrila krivino djelo ili kada postoje valjani
razlozi da se ta osoba sprijei da izvri krivino djelo ili da, nakon izvrenja krivinog
djela, pobjegne;
d) lienja slobode maloljetnika, prema zakonitom nalogu, radi vaspitanja pod nadzorom ili
zakonitog pritvaranja zbog privoenja nadlenoj vlasti;
e) zakonitog lienja slobode osoba da bi se sprijeilo irenje neke zarazne bolesti,
pritvaranja mentalno oboljelih osoba, alkoholiara ili narkomana ili skitnica;
23
f) zakonitog hapenja ili lienja slobode osobe u cilju sprjeavanja ilegalnog ulaska u
zemlju ili osobe protiv koje je u toku postupak deportacije ili ekstradicije;

2. Svako ko je uhapen bit e odmah obavijeten, na jeziku koji razumije, o razlozima hapenja
i o svim optubama protiv njega.

3. Svako ko je uhapen ili lien slobodeprema odredbama stava 1(c) ovog lana mora odmah
biti izveden pred sudiju ili drugo slubeno lice zakonom ovlateno da vri sudsku vlast i mora
imati pravo na suenje u razumnom roku ili na putanje na slobodu do suenja. Putanje na
slobodu moe se uvjetovati garancijama o pojavljivanju na suenju.

4. Svako kome je uskraena sloboda hapenjem ili liavanjem slobode ima pravo uloiti albu
sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost liavanja slobode i ukoliko ono nije
bilo zakonito naloio oslobaanje.

5. Svako ko je bio rtva hapenja ili liavanja slobode protivno odredbama ovog lana ima
pravo na obeteenje. (lan 5. EK)


Pravo na slobodu i sigurnost, kao jedno od najvanijih ljudskih prava spominje se ve u Deklaraciji o
pravima ovjeka i graanina iz 1789. godine. To se pravo, prema lanu 2. tretira kao prirodno i
nezastarivo pravo ovjeka kao to su to jo sloboda, svojina, sigurnost i otpor ugnjetavanju. Pojam
'slobode' oznaava slobodu od hapenja i zatvaranja dok 'sigurnost' osobe predstavlja zatitu od
proizvoljnog mijeanja u njenu slobodu (predstavke 5573/72 i 5670/72 iz 1977. godine). Tako zapravo
svaka mjera koja liava pojedinca slobode mora biti kompatibilna sa svrhom lana 5 Evropske
konvencije tj. da zatiti pojedinca od proizvoljnosti (predmet Bozano iz 1986. godine).

Dakle, sloboda u smislu Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava jeste zapravo fizika sloboda
linosti, a ne sloboda uope kao filozofska kategorija (Sadikovi .). Iako se lanom 5. Evropske
konvencije titi svaki pojedinac od proizvoljnog hapenja ili pritvaranja, ovim se lanom ne prua
zatita od onih oblika koji na manje ozbiljan nain ograniavaju slobodu ovjeka kao to su primjena
saobraajnih propisa, obavezno prijavljivanje stranaca ili graana, najvei dio mjera u vezi sa
nadzorom nad licima uslovno putenim na slobodu, policijski sat, ili drugi vidovi nadzora kojim se
ozbiljno ne ograniava sloboda da se slobodno kree u zajednici (Gomien D.).

U cilju zatite od proizvoljnog liavanja slobode lan 5. Evropske konvencije izriito navodi est
sluajeva kada je mogue nekoga liiti slobode 'u skladu sa zakonom propisanim postupkom' i to:

a) Zakonito lienje slobode po presudi nadlenog suda

lan 5. taka 1. (a) predvia zakonito lienje slobode po presudi nadlenog suda. Izraz zakonito se
prije svega dovodi u vezu sa lanom 7. Konvencije (Kanjavanje samo na osnovu zakona) pri emu
dosuena kazna mora biti donesena na osnovu pravinog i javnog suenja u skladu sa lanom 6.
Konvencije (Pravo na pravino suenje), a sam zakon treba da bude dovoljno dostupan i precizan.
Nadleni sud djeluje 'nezavisno od izvrne vlasti i strana u sporu' (predmet Neumeister iz 1968.) i
nakon ustanovljavanja krivice donosi presudu kojom se odreuje liavanje slobode.

b) Zakonitog hapenja ili lienja slobode zbog nepovinovanja zakonitom nalogu suda ili u cilju
osiguranja izvrenja bilo koje obaveze propisane zakonom

24
Zakonito hapenje ili lienje slobode zbog nepovinovanja zakonitom nalogu suda ili u cilju osiguranja
izvrenja bilo koje obaveze propisane zakonom izvrava se u cilju prisiljavanja osobe da izvri
obaveze koje dotad nije izvrila a bila je obavezna da ih izvri. Jurisprudencija Evropskog suda navodi
sluajeve odbijanja osobe da se podvrgne testu krvi radi utvrivanja oinstva (predstavka 8278/78) te
odbijanja zakonske obaveze prijave imovine (predstavka 9546/81).

c) zakonitog hapenja ili lienja slobode radi privoenja nadlenoj sudskoj vlasti, kada postoji
opravdana sumnja da je ta osoba izvrila krivino djelo ili kada postoje valjani razlozi da se osoba
sprijei da izvri krivino djelo ili da, nakon izvrenja krivinog djela, pobjegne;

Lienje slobode u ovom sluaju je dakle mogue izvesti zbog osnovane sumnje da je osoba izvrila
krivino djelo, kada postoje opravdani razlozi da se osoba sprijei da izvri krivino djelo ili da osoba
poslije izvrenja krivinog djela pobjegne. Ovdje se moe konstatovati da je prilikom lienja slobode
'opravdanost' mjerilo na osnovu kojeg drava djeluje pri emu se dravi ostavlja izvjesno polje
slobodne procjene. U predmetu Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1990.
godine Sud za ljudska prava je utvrdio krenje lana 5. take 1. stava (c) jer je vlada Ujedinjenog
Kraljevstva uhapsila i pritvorila aplikante zbog sumnje da su teroristi IRA-e, ali nije pruila dovoljo
podataka za osnovanu sumnju da je izvreno krivino djelo.

d) lienja slobode maloljetnika, prema zakonitom nalogu, radi vaspitanja pod nadzorom ili zakonitog
pritvaranja zbog privoenja nadlenoj vlasti;

Ovom odredbom se dozvoljava lienje slobode maloljetnika radi 'vaspitnog nadzora' to
podrazumijeva oganienje slobode u smislu prisilnog boravka u popravnoj instituciji ili klinici. Sud za
ljudska prava je u predmetu Bouamar protiv Belgije iz 1988. godine smatrao da se vlasti Belgije ne
mogu pozvati na 'vaspitni nadzor' pritvorivi maloljetnika vie puta 'gotovo u uvjetima izolacije i bez
pomoi pedagoki kvalificiranog osoblja'.

e) zakonitog lienja slobode osoba da bi se sprijeilo irenje neke zarazne bolesti, pritvaranja
mentalno oboljelih osoba, alkoholiara ili narkomana ili skitnica;

Lienje slobode je u ovom sluaju mogue u cilju zdravstvenog ili drutvenog nadzora. Iako odredba
lana 5. take 1. stava (e) sadrava pojmove 'zarazne bolesti', 'mentalno oboljele osobe', 'alkoholiari',
'narkomani' i 'skitnice', praksa Evropskog suda za ljudska prava je pokazala da se najvie sluajeva
liavanja slobode odnosilo na zadravanje u duevnim bolnicama. Sud za ljudska prava je upravo u
sluaju Winterwerp protiv Holandije iz 1979. godine odredio tri uvjeta koje drava mora uzeti u obzir
da bi se osoba mogla smatrati 'umno poremeenom' i to: (1) objektivni medicinski standardi za
odluivanje da li neko moe biti smatran umno poremeenim; (2) priroda ili stepen poremeenosti
moraju biti dovoljno jaki da bi opravdali lienje slobode; (3) lice se moe liiti slobode samo dok traje
umna poremeenost.

f) zakonitog hapenja ili lienja slobode osobe u cilju sprjeavanja ilegalnog ulaska u zemlju ili
osobe protiv koje je u toku postupak deportacije ili ekstradicije;

Odredbe lana 5. take 1. stava (f) dozvoljavaju i posljednji izuzetak kojim se dozvoljava zakonito
lienje slobode i to samo u cilju sprjeavanja ilegalnog ulaska u zemlju ili lienje slobode osobe protiv
koje je u toku postupak deportacije ili ekstradicije. Sud je u predmetu Amuur protiv Francuske iz
1996. godine smatrao da lienje slobode nekoliko lica koja su traila azil i koja su bila pritvorena na
francuskom aerodromu u dijelu za meunarodne letove i to skoro tri sedmice bez ikakve mogunosti
da ospore to pritvaranje, nije bilo u skladu sa odredbama lana 5. Evropske konvencije.
25

Razlozi na osnovu kojih drava moe nekoga zakonito pritvoriti mogu biti zasnovani u kontekstu
krivinog ili graanskog prava. lan 5. taka 1. stavovi (a) i (c) tiu se pritvaranja u kontekstu
krivinog prava dok lan 5. taka 1. stavovi (b), (d), (e) i (f) pripadaju oblasti graanskog prava.

lan 5.taka 2. Evropske konvencije propisuje da 'svako ko je uhapen bit e odmah obavijeten, na
jeziku koji razumije, o razlozima hapenja i o svim optubama protiv njega'.

Svaka uhapena osoba se mora obavijestiti o razlogu hapenja u najkraem roku i o svakoj optunici
protiv nje na jeziku koji razumije. U predmetu Fox, Campbell i Hartley iz 1994. godine Sud za ljudska
prava se izjasnio da uhapenoj osobi mora biti:

saopeno jednostavnim, netehnikim jezikom koji ona moe razumjeti sutinske, pravne i
injenine osnove hapenja, kako bi se mogla, bude li smatrala potrebnim, obratiti Sudu da
ospori zakonitost hapenja u skladu sa stavom 4.

Informacija o razlozima hapenja te optunici protiv nekog lica mora, prema, lanu 5. taka 2. biti data
'odmah' to znai 'bez odlaganja'. Sud i Komisija nisu meutim utvrdili vrsti minimalni standard pa su
npr. podnositelji predstavke u predmetu Fox, Campbell i Hartley bili obavijeteni o razlozima hapenja
tokom ispitivanja u razgovorima koji su obavljeni etiri i pol, est i pol i tri sata nakon hapenja to je
sasvim u kontekstu izraza 'odmah. Meutim, Sud naglaava takoe, da je policajac u trenutku hapenja
duan dati neke informacije ali ne i punu informaciju.

Evropska konvencija propisuje da 'svako ko je uhapen ili lien slobode prema odredbama lana 5.
taka 3. stav 1. (c) mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo slubeno lice zakonom ovlateno da
vri sudsku vlast i mora imati pravo na suenje u razumnom roku ili na putanje na slobodu do
suenja. Putanje na slobodu moe se uvjetovati garancijama za pojavljivanje na suenju'.

Evropska konvencija u lanu 5. taka 3. garantuje pravo na suenje u razumnom roku i odnosi se
iskljuivo na one koji se nalaze u pritvoru. Ovom odredbom se prije svega tite osobe koje su
privremeno pritvorene od neogranienog pritvora za vrijeme trajanja istrage, dok se pojedinac
izvoenjem pred sudiju titi od samovoljnog hapenja ili pritvaranja. Sud za ljudska prava je u
predmetu Muller protiv Francuske iz 1997. godine pronaao krenje ove odredbe kada je lice drano u
predsudskom pritvoru etiri godine, iako je na poetku istrage dobrovoljno priznao izvrenje krivinog
djela.

Evropska konvencija dalje propisuje da 'svako kome je uskraena sloboda hapenjem ili liavanjem
slobode ima pravo uloiti albu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost liavanja
slobode i ukoliko ono nije bilo zakonito naloio oslobaanje' (lan 5. taka 4.).

Osnovna namjera odredbi lana 5. taka 4. Konvencije jeste pravo osobe koja je liena slobode da pred
sudom ospori zakonitost svog hapenja ili pritvaranja. Prigovor u vezi za lienjem slobode se mora na
najbri nain razmotriti i ukoliko Sud odlui da je pritvaranje bilo nezakonito osoba se puta na
slobodu. Jurisprudencija Suda za ljudska prava je pokazala da se veina predmeta razmatranih na
osnovu ovg lana odnosila na odsutstvo redovnih periodinih provjera zakonitosti pritvora. Sud je u
predmetu De Jong, Baljet i Van den Brink protiv Holandije iz 1984. godine utvrdio da se ne moe
ekati izmeu est i jedanaest dana na prvo ispitivanje zakonitosti pritvora dok se u sluaju
Koendjibihare protiv Holandije iz 1990. godine radilo o etiri mjeseca a u sluaju E. Protiv Norveke
iz 1990. godine o osam nedelja.
26
lan 5. taka 5. Evropske konvencije propisuje da 'svako ko je bio rtva hapenja ili liavanja slobode
protivno odredbama ovog lana ima pravo na obeteenje'.

lan 5. taka 5. Evropske konvencije jasno nalae da se svakome prua pravo na naknadu, ako se za
hapenje ili pritvor ustanovi da je suprotno odredbama lana 5. Konvencije. Ovdje se postavlja pitanje
opravdanosti ove odredbe s obzirom na lan 41. Konvencije o pravinoj nadoknadi ili zadovoljenju.
Iako se lan 41. stavlja u nadlenost Suda a lan 5. taka 5 u nadlenost drave, Sud je ustanovio da se
ove dvije odredbe uzajamno ne iskljuuju i da iznoenje zahtjeva iz lana 5. take 5 Konvencije ne
iskljuuje mogunost da Sud odlui o toj stvari prema lanu 41. Konvencije to je i potvreno u
sluajevima Brogan i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1988. godine i Ciula protiv Italije iz
1989. godine.


2. ZABRANA DUNIKOG ZATVORA


Niko se ne moe liiti slobode samo zato to nije u stanju da ispuni ugovornu obavezu. (lan
1. Protokola 4. EK)


U lanu 1. Protokola br. 4. Evropske konvencije se navodi da se 'niko ne moe liiti slobode samo zato
to nije u stanju da ispuni ugovornu obavezu'. Ovaj lan Protokola dopunjuje lan 5. Evropske
konvencije i odnosi se se na pojam liavanja slobode. lan 1. Protkola br. 4. sadri takoe i pojam
'ugovorna obaveza' koji ima samostalno znaenje.



3. SLOBODA KRETANJA


(1) Svako ko se zakonito nalazi na teritoriji jedne drave ima, na toj teritoriji, pravo na
slobodu kretanja i slobodu izbora boravita.

(2) Svako je slobodan da napusti bilo koju zemlju, ukljuujui i sopstvenu.

(3) Nikakva ogranienja ne mogu se postaviti u odnosu na ostvarivanje ovih prava sem onih
koji su u skladu sa zakonom i koja su nuna u demokratskom drutvu u interesu nacionalne
bezbjednosti ili javne sigurnosti, radi ouvanja javnog poretka, za sprjeavanje kriminala, za
zatitu morala ili radi zatite prava i sloboda drugih.

(4) Prava iz stava 1. mogu se takoer, u posebnim oblastima ograniiti u skladu sa zakonom i
opravdati javnim interesom u demokratskom drutvu. (lan 2. Protokola 4. EK)


U stavu 1. lana 2. Protokola br. 4. Evropske konvencije se navodi da 'svako ko se zakonito nalazi na
teritoriji jedne drave ima, na toj teritoriji, pravo na slobodu kretanja i slobodu izbora boravita'. Iako
je ovaj stav formuliran na openit nain, on se odnosi na strance koji zakonito borave na teritoriji
drave. Evropska komisija je u predmetu A. Protiv San Marina iz 1993. godine utvrdila da ova
odredba:

27
ne moe biti tumaena kao da priznaje pravo stranca da boravi ili nastavi da boravi u zemlji,
iji nije dravljanin. Njena jedina svrha je da garantira onima, koji se zakonito nalaze na
teritoriji drave, bili oni dravljani te drave ili ne, slobodu kretanja na teritoriji i slobodu da
biraju mjesto boravka bez mijeanja.

Pitanje zakonitog prisustva na teritoriji jedne drave spomenuto je takoe u predmetu Paramanathan
protiv SR Njemake iz 1986. godine. Komisija je pri tome zakljuila da su domae pravo i domai
organi nadleni za odreivanje uvjeta zakonitog boravka, podsjeajui da Evropska konvencija ne
garantira pravo pravo stranca da ue, boravi ili ostane u odreenoj zemlji. Stranci koji su privremeno
primljeni na odreeno podruje teritorije jedne drave, dok ekaju zavretak postupka za utvrivanje
da li imaju pravo na dozvolu boravka po relevantnim odredbama domaeg prava, zakonito nalaze na
teritoriji drave samo dok se povinuju uvjetima, kojima su njihov prijem i ostanak podvrgnuti.

U presudi Raimondo protiv Italije iz 1994. godine podnosilac predstavke je meutim bio italijanski
dravljanin, ije je kretanje bilo ogranieno u njegovoj sopstvenoj zemlji u kontekstu mjere nadzora
jer je bio osumnjien za pripadanje kriminalnom udruenju mafiji. Sud je pri tome zakljuio da:

i protiv suprotnog tvrenja podnosioca predstavke, mjera koja je u pitanju ne predstavlja
lienje slobode u okviru znaenja lana 5. stava 1. Evropske konvencije. Prosta ogranienja
slobode kretanja, koja proistiu iz posebnog nadzora, spadaju pod lan 2. Protkola broj 4. (...).
U svjetlu prijetnje koju mafija predstavlja za demokratsko drutvo, mjera je bila takoe
neophodna radi ouvanja javnog poretka i za sprjeavanje kriminala. Ona je konkretno bila
srazmjerna cilju, kome se teilo, sve do trenutka kada je drugostepeni sud Catanzaro odluio,
4. jula 1986. da je opozove.

Meutim, podnosilac predstavke osamnaest dana nije bio obavijeten o opozivanju pa je stoga
Evropski sud zakljuio, da (...) mijeanje, o kome je rije, nije bilo niti predvieno zakonom niti
nuno. Prema tome, postojala je povreda lana 2. Protokola br. 4. Evropske konvencije.

'Svako je slobodan da napusti bilo koju zemlju, ukljuujui spostvenu' kae se u stavu 2. lana 2.
Protokola br. 7. U tom smislu je u predmetu Peltonen protiv Finske iz 1995. godine podnosilac
predstavke imao stalni boravak u vedskoj od decembra 1986. godine, pri emu je podnio zahtjev za
izdavanje pasoa na deset godina Finskoj ambasadi u tokholmu. Ambasada ga je zatim obavijestila
da mu ne moe izdati paso jer se nije odazvao pozivu za vojsku. Evropska komisija je povodom toga
zakljuila da:

odbijanje izdavanja pasoa nije sprijeilo podnosioca predstavke da napusti zemlju, niti ga je
sprjeavalo da napusti jednu nordijsku zemlju da bi uao u drugu nordijsku zemlju. lan 2. stav
2. Protokola br. 4. predvia, meutim, da je svako slobdan da napusti 'bilo koju zelju po
sopstvenom izboru u koju mu se dozvoljava ulazak'. Evropska komisija stoga smatra da je
odbijanje izdavanja pasoa predstavljalo mijeanje u ovu slobodu podnosioca predstavke.
Ostaje da se ispita da li je ovo mijeanje bilo opravdano po stavu 3. lana 2.

U stavu 3. lana 2. Protokola br. 4. se izriito navodi da 'nikakva ogranienja ne mogu se postaviti u
odnosu na ostvarivanje ovih prava osim onih koji su u skladu sa zakonom i koja su nuna u
demokratskom drutvu u interesu nacionalne bezbjednosti ili javne sigurnosti, radi ouvanja javnog
poretka, za sprjeavanje kriminala, za zatitu morala ili radi zatite prava i sloboda drugih'. Evropska
komisija je u gore navedenom predmetu Peltonen odluila da je odbijanje da se podnosiocu predstavke
izda desetogodinji paso moglo razumno da se smatra potrebnim u demokratskom drutvu radi
ostvarenja opravdanih ciljeva ouvanja javnog reda i osiguranja nacionalne bezbjednosti.
28

Stavom 4. lana 2. Protokola br. 4. se daje mogunost da se 'prava iz stava 1. takoe mogu u posebnim
okolnostima ograniiti u skladu sa zakonom i opravdati javnim interesom u demokratskom drutvu'.
Ovdje su takoe vidljive dvije vrste ogranienja i to ogranienja iz prethodnog stava tj. tzv. drugog
paragrafa lanova 8. do 11. Evropske konvencije kao i posebno ogranienje da drava moe ograniiti
pravo na slobodu kretanja i izbora boravita kada je to u javnom interesu i potrebno u demokratskom
drutvu. Takoe je potrebno pomenuti da se drava ne moe pozvati na 'javni interes' da bi nekoga
sprijeila da se iseli. Ovakvo stanovite posebno je aktuelno u kontekstu problema tzv. problema
'odliva mozgova' ili drugih vidova ozbiljnog gubitka kadrova sa kojima se drave danas suoavaju.



4. ZABRANA PROTJERIVANJA SOPSTVENIH DRAVLJANA


(1) Niko ne moe biti protjeran, bilo pojedinanom ili kolektivnom mjerom, s teritorije drave
iji je dravljanin.

(2) Niko ne moe biti lien prava da ue na teritoriju drave iji je dravljanin.(lan 3.
Protokola 4. EK)


lan 3. Protokola br 4. zabranjuje dravama protjerivanje bilo pojedinanom ili kolektivnom mjerom
sopstvenih dravljana. Ovaj lan isto tako zabranjuje dravi sprjeavanje svoga dravljanina da ue na
njenu teritoriju.


C) Prava koja se odnose na ureenje pravosua


1. PRAVO NA PRAVINO SUENJE


1. Prilikom utvrivanja graanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivine
optube protiv njega, svako ima pravo na pravinu i javnu raspravu u razumnom roku pred
nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Presuda se izrie javno, ali se
novinari i javnost mogu iskljuiti s itavog ili jednog dijela suenja u interesu morala, javnog
reda ili nacionalne sigurnosti u dempkratskom drutvu, kada to nalau interesi maloljetnika ili
zatite privatnog ivota strana u sporu, ili kada to sud smatra izriito neophodnim zato to bi u
posebnim okolnostima publicitet mogao nanijeti tetu interesima pravde.

2. Svako ko je optuen za krivino djelosmatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne
dokae.

3. Svako ko je optuen za krivino djelo ima sljedea minimalna prava:

(a) da odmah, na jeziku koji razumije, bude podrobno obavjeten o prirodi i razlogu optube
protiv njega;

(b) da mu se osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni za pripremanje odbrane;
29

(c) da se brani sam ili uz pomo branioca koga sam izabere ili da, ukoliko ne raspolae
sredstvima da plati branioca , da ga dobije besplatno, kada to nalau interesi pravde;

(d) da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optube i da se prisustvo i sasluanje
svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji vae i za svjedoka optube;

(e) da koristi besplatnu pomo tumaa ukoliko ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi na
sudu. (lan 6. EK)


a) Znaaj prava na pravino suenje

Pravo na pravino suenje iz lana 6. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava, ima veliki
demokratski znaaj zato to predstavlja jedno od prava koje je neophodno omoguiti da bi se ostvarila
ostala temeljna ljudska prava i slobode. U tom smislu praksa Evropskog suda i Komisije je lan 6.
tumaila veoma iroko pa je Sud u predmetu Delcourt protiv Belgije iz 1970. godine istakao da u
demokratskom drutvu u smislu Konvencije, pravo na pravino suenje zauzima toliko vano mjesto
da usko tumaenje lana 6(1) ne bi bilo u skladu s ciljem i svrhom ove odredbe. Stoga bi se moglo
zakljuiti da je pravo na pravino suenje upravo ideal istinske pravde (. Sadikovi).

b) Rasprava (spor)

U lanu 6. stav 1. se naglaava da prilikom utvrivanja graanskih prava i obaveza ili osnovanosti
bilo kakve krivine optube protiv njega, svako ima pravo na pravinu i javnu raspravu u razumnom
roku pred nezavisnim i nepristrasnim zakonom ustanovljenim sudom. Istovremeno se dalje naglaava
da se presuda izrie javno, ali se novinari i javnost mogu iskljuiti s itavog ili jednog dijela suenja
u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom drutvu, kada to nalau
interesi maloljetnika ili zatite privatnog ivota strana u sporu, ili kada to Sud smatra izriito
neophodnim zato to bi u posebnim okolnostima publicitet mogao nanijeti tetu interesima pravde.

U cilju to jasnijeg pristupa predmetima koji se odnose na lan 6. Evropske konvencije Evropski sud
za ljudska prava je u svojim presudama dao znaenje odreenim pojmovima. Na taj nain je u presudi
Benthem protiv Holandije iz 1985. godine naznaeno da se pojam 'rasprave odnosi na sljedee:

a) Usklaivanje sa duhom Evropske konvencije zahtijeva da rije 'rasprava' ne treba da se
shvati suvie tehniki i da treba da joj se da sutinsko prije nego formalno znaenje;
b) Rasprava moe da se odnosi ne samo na stvarno postojanje tog prava, nego i na polje ili
nain primjene tog prava. Ona moe da se odnosi i na injenina pitanja kao i na pravna
pitanja;
c) Rasprava mora biti istinska i ozbiljne prirode;
d) Prema presudi u sluaju Ringeisen iz 1971. godine rasprava o graanskim pravima i
obavezama obuhvata sve postupke iji je ishod presudan za ta prava i obaveze. Ipak
slaba veza ili daleke posljedice nisu dovoljne za primjenu lana 6. stav 1.; graanska
prava i obaveze moraju biti predmet ili jedan od predmeta rasprave: ishod postupka
mora biti direktno odluujui za ova prava.

U predmetu Stran Greek Rafineries i Stratis Andreadis protiv Grke iz 1994. godine Grki parlament
je donio zakon kojim je oduzeo nadlenost organu zaduenom za arbitriranje i proglasio nitavom
naknadu koja je kasnije dodijeljena. Sud je utvrdio krenje lana 6. stava 1. Konvencije te naglasio:
30

Principi vladavine zakona i pojam pravinosti suenja koji su sadrani u lanu 6. zabranjuju
svako mijeanje zakonodavne u sudsku vlast koja je usmjerena na to da utie na sudstvo kod
odluivanja o sporu.

c) Graanska prava i obaveze

U pogledu pojma 'graanskih prava i obaveza' Sud je u predmetu Konig protiv Njemake iz 1978.
godine naglasio da se pojam 'graanskih prava i obaveza' ne moe tumaiti samo upuivanjem na
domae pravo drave protiv koje se vodi postupak. Meutim, isto tako je Sud u presudi James i drugi
protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1986. godine ponovo posebno naglasio ulogu unutranjeg
zakonodavstva te istakao da graanska prava i obaveze moraju, bez obzira na svoju prirodu, da budu
definirana kao prava po nacionalnom zakonu da bi se nala u okviru lana 6. Konvencije.

d) Krivina optuba

Vremenski period koji se smatra 'razumnim' poinje da tee od trenutka optuivanja odreenog lica, pa
je stoga veoma vano precizno utvrditi znaenje 'krivine optube'. Sud za ljudska prava je u predmetu
Deweer protiv Belgije iz 1980. godine istakao znaenje 'krivine optube' na sljedei nain:

Optuba moe, za potrebe lana 6. stava 1., biti definirana kao slubeno obavjetenje
pojedincu od strane nadlenih vlasti o sumnji da je izvrio krivino djelo.

Meutim, u pogledu pojma 'krivine optube' Sud za ljudska prava je u presudi Ozturk iz 1984. godine
naglasio nezavisnost pojma 'krivine optube' istiui sljedea naela:

a) Konvencija se ne protivi tome da drave ugovornice stvore ili zadre razliku izmeu
krivinog prava i prekrajnog prava, kao i da povuku graninu liniju izmeu njih, ali iz
ovoga ne slijedi da je takva klasifikacija od odluujueg znaaja kod primjene same
Konvencije.
b) Ako bi se dravama ugovornicama dalo diskreciono pravo da, time to e definirati djelo
kao prekrajno a ne kao krivino, sprijee primjenu osnovnih odredbi lanova 6. i 7.
Konvencije, onda bi primjena ovih odredbi bila podreena njihovoj suverenoj volji.
Ovakva ovlatenja mogla bi dovesti do posljedica koje nisu u skladu sa predmetom i
svrhom Evropske konvencije.

e) Pravo na sud

Razmatrajui dalje lan 6. stav 1. postavlja se pitanje prava na sud tj. da li lan 6. Evropske konvencije
garantira u sutini pravo na pravino suenje u pravnim postupcima koji su ve u toku, ili se tu radi o
pravu na pristup sudu svakom licu koje eli da pokrene postupak kako bi se odluilo o njegovim
graanskim pravima i obavezama. Evropski sud je stoga u presudi Delcourt iz 1970. godine zakljuio
da:

lan 6. stav 1. garantuje pravo svakom licu da se o svakom zahtjevu koji se tie njegovih
prava ili obaveza odlui pred sudom ili tribunalom. Na ovaj nain lan 6. obezbjeuje pravo na
sud, a pristup sudu, tj. pravo da se pokrene postupak pred sudom u graanskim stvarima,
predstavlja samo jedan njegov aspekt.

31
Sud je takoe ustanovio krenje lana 6. i u predmetu Papageorgiou protiv Grke iz 1997. godine iz
razloga to je Grki parlament donio zakon kojim je proglasio da se odreeni zahtjevi ne mogu
osporavati sudskim putem i suspendujui sve postupke, od kojih su neki ekali na rjeenje po nekoliko
godina.

Na isti nain je Sud u predmetu Terra Woningen protiv Holandije iz 1996. godine ustanovio da e
postojati krenje prava na pristup sudu ak ako ne postoji zakon koji utie na djelovanje sudova, u
sluaju da sud odbije preispitati injenice koje su krucijalne za odluivanje o sporu, liavajui se na taj
nain vlastite nadlenosti.

f) Efikasno pravo na pristup sudu

Osim injenice da se pravo na sud mora svakome obezbjediti, ono mora prije svega da bude i efikasno.
U predmetu Airey protiv Irske iz 1979. godine Evropski sud je naglasio da drave ugovornice moraju
garantirati efikasno pravo na sud, te je ustanovio krenje lana 6. stava 1. Konvencije kada osoba koja
je podnijela predstavku nije bila u mogunosti da pronae advokata koji bi je zastupao jer nije
postojala besplatna pravna pomo, a osoba nije imala dovoljno finansijskih sredstava. Iako se osoba se
mogla sama pojaviti pred sudom postupak je bio vrlo sloen. Meutim, Evropski sud za ljudska prava
je takoe naglasio da mogunost da stranka samu sebe zastupa pred Viim sudom nije svakako
odluujua, pa je s toga u Belgijskom lingvistikom sluaju iz 1968. godine naglasio da Evropska
konvencija treba da garantira prava koja su praktina i efikasna, a ne teoretska i iluzorna.

g) Nezavistan i nepristrastan sud

Nezavistan i nepristrasan sud neobhodni je uvjet, ne samo zatite ljudskih prava i sloboda, nego i
postojanja pravne drave. Evropski sud za ljudska prava je prije svega utvrdio odreene kriterije da li
je organ o kojem se odluuje sud u smislu lana 6. Konvencije. U presudi H. Protiv Belgije iz 1987.
godine ustanovio da prema sudskoj praksi Evropskog suda, sud u sutini karakterizira njegova sudska
funkcija, odnosno to to donosi odluku o pitanjima u njegovoj nadlenosti na osnovu naela vladavine
prava, i u postupku koji je sproveden na propisan nain. No, isto tako, je Sud u presudi Le Compte,
Van Leuven i De Meyere iz 1981. godine zakljuio da sud mora zadovoljiti itav niz zahtjeva -
nezavisnost od izvrne vlasti, nepristrasnost, zahtjeve u vezi trajanja sudske funkcije, procesne
garancije od koji su neke navedene u samom tekstu lana 6. stava 1. Konvencije.

Od velike vanosti za tumaenje pojma nepristrasnosti suda je presuda Saraiva de Carvalho iz 1994.
godine gdje je pojam nepristrasnosti suda utv ren na sljedei nain:

Postojanje nepristrasnosti u smislu lana 6. stava 1. mora biti ustanovljeno prema
subjektivnom testu, tj. na osnovu linog ubjeenja odreenog sudije u sluaju, kao i prema
objektivnom testu, to znai utvrivanje da li je sudija obezbjedio dovoljne garancije da bi se
iskljuile bilo kakve opravdane sumnje u vezi postojanja nepristrasnosti.

Evropski sud za ljudska prava je u vie navrata definirao pojam nezavisnosti. U presudi Campbell i
Fell protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1984. godine Sud je iznio sljedee stanovite:

Kada utvruje da li se organ moe smatrati nezavisnim od izvrne vlasti kao i od stranaka u
sporu Evropski sud uzima u obzir nain imenovanja njegovih lanova i duinu njihove
funkcije, postojanje zatite od spoljnih pritisaka i da li organ odaje utisak nezavisnosti.

32
Oigledan primjer krenja lana 6. vidljiv je u predmetu Sramek protiv Austrije iz 1984. godine gdje je
jedan lan sudskog vijea, u vrenju svojih profesionalnih dunosti bio podreen jednoj od stranaka u
sporu. Sud za ljudska prava je stoga zakljuio da, pod takvim uslovima, stranke u sporu s razlogom
mogu posumnjati u nezavisnost takvog lica i pri tome ustanovio da takva situacija teti povjerenju koje
sudovi moraju uivati u demokratskom drutvu.

Iz prakse Evropskog suda se moe ustanoviti da je teko razdvojiti pitanje nepristrasnosti i
nezavisnosti. Iz tog razloga je Sud u predmetu Langborger protiv vedske iz 1990. godine, gdje je
aplikant doveo u pitanje ispravnost uea nekih presuditelja laika u radu Suda za stambena i
stanarska pitanja smatrao da je dolo do krenja lana 6. Evropske konvencije. Sud za ljudska prava je
istakao da i kada su pojedinci tehniki kvalifikovani da se bave nekim pitanjem, i kada nema
subjektivnih razloga za sumnju u njihovu linu ispravnost, ostaje vano sauvati vanjski
utisakobjektivne nepristrasnosti i nezavisnosti.

h) Pravina rasprava (spor)

Rasprava pred Sudom mora prije svega biti pravina. Da bi rasprava bila pravina ona se mora odvijati
u razumnom vremenskom roku i mora zadovoljavati odreene zahtjeve koji se tiu razmatranja
rasprave i saoptavanja odluke. Evropski sud je u predmetu Schenk protiv vicarske iz 1988. godine, u
kojem su dokazi bili pribavljeni na protupravan nain, utvrdio odreena naela na osnovu koji se
ustanovljava da li je postupak bio pravian:

Iako lan 6. garantuje pravo na pravino suenje, on ne definira nikakva pravila koja se tiu
prihvatljivosti dokaza kao takvih, i to je pitanje koje prije svega treba regulirati domaim
pravom. Evropski sud prema tome ne moe u naelu i uopteno iskljuiti mogunost da dokazi
pribavljeni protupravno, poput ovih, mogu biti prihvatljivi. On moe samo da ustanovi da li je
suenje gospodinu Schenku u cjelini bilo pravino.

Naelo kontradiktornosti svakako je po miljenju Suda jedan od elemenata pravinog suenja u smislu
lana 6. stava 1. Konvencije. Stoga je Sud u presudama Lobo Machado protiv Portugala i Vermeulen
protiv Belgije iz 1996. godine smatrao da svaka stranka u sporu mora u naelu imati mogunost ne
samo da iznese sve dokaze koji su potrebni da bi uspjela u sporu, nego i da bude obavijetena i da da
svoje miljenje o svim dokazima koji su podneseni da bi se uticalo na odluku suda

Postoje i drugi elementi pravinog suenja kao to su pravo na utnju i i pravo na kontakt sa
advokatom. U tom smislu Sud za ljudska prava je u predmetu Sanders protiv Ujedinjenog Kraljevstva
iz 1996. godine istakao sljedee:

(...) iako nisu izriito predviena lanom 6. Konvencije, pravo na utnju i pravo da se ne
svjedoi protiv sebe spadaju u ope priznate meunarodne standarde, koji su u sri pojma
pravinog postupka iz lana 6. Njihova svrha, izmeu ostalog, jeste da zatite optuenog od
nepravilne prinude od strane vlasti i na taj nain doprinese da se izbjegnu greke i djeljenje
pravde i da se ostvare ciljevi lana 6. Pravo da se ne svjedoi protiv sebe posebno
podrzaumijeva da bi optuba u krivinom postupku trebalo da dokae svoje tvrdnje protiv
optuenog, bez upotrebe dokaza koji su pribavljeni primjenom sile ili prinude da bi se slomila
volja optuenog.




33
i) Zahtjev da rasprava bude u 'razumnom roku'

Pitanje razumnog roka za donoenje odluke suda predstavlja jedno od najvanijih zahtjeva prava na
pravino suenje. Sud prije svega mora djelovati brzo i efikasno to je jednako vano i za interes
drave ali i interes pojedinca. Na to upuuje i jedna engleska uzreica koja glasi Odgoena pravda,
osporena pravda (Justice delayed, justice denied).

Sud za ljudska prava je u presudi Zimmerman i Steiner protiv vicarske iz 1983. godine naveo
odreene kriterije prema kojima se utvruje da li je postupak sproveden u razumnom roku:

Razumnost duine postupka koji spada u obalst lana 6. stava 1. mora se procijeniti u svkom
pojedinanom sluaju prema specifinim okolnostima. Evropski sud, izmeu ostalog, mora
uzeti u obzir sloenost injeninih i pravnih pitanja vezanih za odreeni sluaj, ponaanje
podnosioca predstavke i nadlenih vlasti, kao i prirodu zahtjeva podnosioca predstavke; osim
toga, samo ona zakanjenja, koja se mogu pripisati dravnim organima, mogu dovesti do toga
da se smatra da nije potovan zahtjev 'razumnog roka'.

Sud za ljudska prava je razmatrao pojam razumnog roka u krivinim i graanskim postupcima.
Potrebno je naglasiti da razuman rok u krivini postupcima prema lanu 6. stava 1. Konvencije poinje
od trenutka - kako je to Sud istakao u presudi De Weer protiv Belgije iz 1980. godine - kada je dato
zvanino obavjetenje pojedincu od strane nadlenog organa da postoji tvrdnja da je on izvrio
krivino djelo. Tako u pogledu krivinih postupaka u predmetu Pretto i drugi protiv Italije iz 1983.
godine ustanovio da rok od est godina pred domaim sudovima, nakon ega je slijedilo jo et godina
pred organima Suda u Strasbourgu, nije u suprotnosti sa standardom razumnog roka po lanu 6.
Konvencije.

Meutim, u pogledu graanskih postupaka je utvreno krenje lana 6. Konvencije u predmetu Bock
protiv Njemake iz 1989. godine kada je postupak za razvod braka trajao devet godina ili kada je u
predmetu H. Protiv Francuske iz 1989. godine trebalo sedam godina i sedam mjeseci da stvar stigne od
prvostepenog upravnog suda do Dravnog Vijea. Takoe je ustanovljeno krenje lana 6. u predmetu
Neves i Silva protiv Portugala iz 1989. godine kada je na konanu odluku o naknadi tete trebalo
ekati est godina i sedam mjeseci.

Tokom svoje prakse Sud za ljudska prava je dravi dozvoljavao vie vremena u pogledu graanskih
nego krivinih postupaka. Meutim, Sud se striktno drao standarda razumnog roka u predmetima X
protiv Francuske iz 1992., Karakaya protiv Francuske iz 1994., te A i drugi protiv Danske iz 1996.
godine, kada se radilo o zahtjevu za kompenzaciju osobama koje su bile zaraene virusom HIV-a
putem zaraenih krvnih zaliha.

j) Javnost rasprave

Dostupnost rasprave javnosti ini vaan segment pravinog suenja. Javnost rasprave slui, ne samo
interesima stranaka u sporu ve i interesima ireg kruga graana. Na taj nain se prije svega garantira
demokratska kontrola nad radom sudstva kao jedan od osnovnih postulata moderne pravne i
demokratske drave. Javnost rasprave ili postupka je dio pravne i demokratske tradicije Evrope, koja
je izraena u sloganu nije dovoljno da se pravda ostvari nego i da se vidi da je ostvarena (.
Sadikovi). U presudi Golder iz 1975. godine Sud je istakao da time to ini postupak vidljivim,
javnost doprinosi ostvarenju lana 6. stava 1., a to je pravino suenje, koje predstavlja jedan od
osnova demorkatskog drutva prema Evropskoj konvenciji.

34
Na taj nain je Sud u predmetu Axen protiv SR Njemake iz 1983. godine ustanovio sljedee:

Javna priroda postupka pomae da se pravinost suenja osigura zatitom uesnika u sporu od
svojevoljnh odluka i omoguavanjem da drutvo kontrolira provoenje pravde (...).
Kombinirana sa javnom objavom presude, javna priroda sasluanja slui da osigura da javnost
bude blagovremeno i propisno informirana putem tampe te da javnost moe pratiti pravni
proces. To e doprinijeti osiguravanju povjerenja u provoenje pravde.

Sud je, meutim, u presudi Adolf iz 1982. godine ustanovio da odsustvo javnog izricanja presude nije
bilo krenje lana 6. stava 1. iz razloga to su presude Apelacionog i Kasacionog suda uinjene javnim
jer su bile pohranjene u sudskom registru i svako je lice imalo mogunost da ih dobije na uvid ili
fotokopira.

Princip javnosti rasprave doputa, meutim, odreene opravdane izuzetke. Sud za ljudska prava je u
predmetu Le Compte, Van Leuven i De Meyere protiv Belgije iz 1981. godine ustanovio da naelo
javnosti ne mora nuno biti prekreno ako su obe strane u sporu saglasne da suenje ne bude dostupno
javnosti. Meutim, odstupanje od naela javnosti rasprave ne smije biti u suprotnosti sa javnim
interesom kojeg izraava drava. No, vano je naglasiti da presuda, u svakom sluaju, mora biti
izreena javno.

k) Pretpostavka nevinosti

Svako ko je optuen za krivino djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica ne dokae. Jo je
Deklaracija o pravima ovjeka i graanina iz 1789. godine u lanu 9. naglasila da se svaki ovjek
smatra nevinim sve dok se ne utvrdi da je kriv. To prije svega znai da onaj ko je optuen ne dokazuje
svoju nevinost nego onaj ko ga optuuje treba da dokazuje njegovu krivicu.

lan 6. taka 2. Evropske konvencije ukazuje na injenicu, da sud mora pretpostaviti nevinost
optuene odobe bez ikakvih predrasuda te da ga moe proglasiti krivim samo na osnovu dokaza koji se
iznesu tokom sudskog procesa. U tom smislu Sud za ljudska prava je predpostavku nevinosti u
presudi Barbera, Messeque i Jabardo iz 1988. godine protumaio na sljedei nain:

lan 6. taka 2. utjelovljuje princip pretpostavke nevinosti. On zahtijeva, izmeu ostalog, da,
u obavljanju svojih dunosti, lanovi suda ne smiju poi od preduvjerenja da je optueni
poinio prekraj za koji se tereti; teret dokazivanja je na tuitelju, a svaka dilema mora ii u
korist optuenog. Takoer, iz ovog slijedi da je na tuitelju da obavijesti optuenog o predmetu
koji e biti pokrenut protiv njega da bi ovaj mogao pripremiti i, iznijeti na odgovarajui nain,
svoju odbranu, kao to je na tuitelju da iznese dokaze dovoljne da ga se osudi.

Sud za ljudska prava u Strasbourgu ustanovio je krenje predpostavke nevinosti ili stava 2. lana 6. u
nekoliko predmeta. U predmetu Minelli protiv vicarske iz 1983. godine podnosilac predstavke se
alio da je prekren lan 6. stav 2. odreivanjem sudskih trokova i naknade u postupku protiv njega, a
koji je obustavljen zbog zastarjelosti. Sud je pri tome zakljuio da iako optueni prethodno nije
proglaen krivim na osnovu zakona i naroito, ako mu nije data mogunost da koristi svoje pravo na
odbranu, sudska odluka o njemu izraava stav da je on kriv.

Krenje lana 6. stava 2. Evropske konvencije Sud za ljudska prava je takoe ustanovio u predmetu
Sekanina protiv Austrije iz 1993. godine gdje su domai sudovi odbili da dosude nadoknadu za
vrijeme provedeno u pritvoru za osobu koja je bila osloboena od optube za ubistvo, pri emu je sud
35
istakao da nije bilo mogue uklonti sve sumnje koje se tiu izvrenja krivinog djela te da je aplikant
bio osloboen samo zato to je sumnja ila u njegovu korist.

Princip nevinosti posebno je naglaen u predmetu Allenet de Ribemont protiv Francuske iz 1995.
godine gdje je ustanovljeno krenje lana 6. take 2. kada su slubenik vlade i policajac, koji je bio
zaduen za istragu, na pres konferenciji izjavili da sumnjaju da je podnosilac predstavke kriv prije
nego to je protiv njega podignuta optunica.

l) Proceduralne garancije

1) Pravo pojedinca da odmah i na jeziku koji razumije bude obavijeten o pojedinostima
optube lan 6. stav 3. taka (a)

Evropska konvencija istie da svako ko je optuen za krivino djelo ima pravo da odmah, na jeziku
koji razumije, bude podrobno obavjeten o prirodi i razlogu optube protiv njega. Ovdje je jasno da
sama optunica igra veliku ulogu u krivinom postupku s obzirom da se optueni pismenim putem u
trenutku uruenja obavjetava o injeninim i pravnim osnovama optube protiv njega. Povreda ovog
lana je ustanovljena u predmetu Brozicek protiv Italije iz 1989. godine kada je podnosilac, sa
prebivalitem u jednoj dravi optuen za krivino djelo u drugoj dravi pri emu su mu o tome urueni
spisi na jeziku druge zemlje. Iako je podnosilac aplikacije zahtijevao da dobije prijevod optunice na
jednom od jezika Ujedinjenih naroda, druga drava sudila mu je u odsustvu i utvrdila njegovu krivnju,
pri emu nikada nije odgovoreno na njegov zahtjev.

S druge strane sud za ljudska prava je odbio aplikaciju u predmetu Kamasinski protiv Austrije iz 1989.
godine kada je podnosilac tvrdio da mu nisu data izvjesna obavjetenja u vezi sa optunicom, i da
istrani postupak, kao ni presuda, nisu bili na jeziku koji razumije. Sud je zauzeo taj stav s obzirom na
injenicu da je drava stavila optuenom na raspolaganje branioca koji poznaje jezik suda i jezik
aplikanta, ispunivi na taj nain zahtjeve iz lana 6. take 3. stava (a).

2) Pravo na odgovarajue vrijeme i mogunosti za pripremu odbrane lan 6. stav 3. taka (b)

lanom 6. takom 3. stavom (b) osiguravaju se vrijeme i uvjeti neophodni za pripremu odbrane. U
predmetima Can protiv Austrije iz 1985. godine i Campbell i Fell protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz
1984. godine podnosioci predstavke su tvrdili da je prisustvom policijskih i drugih slubenika
razgovorima izmeu branilaca i optuenih prekreno pravo na odgovarajue mogunosti a pripremu
odbrane. Komisija za ljudska prava je potvrdila da se, u naelu, dogovor izmeu optuenog i branioca
treba obaviti nasamo, da bi se sauvala povjerljivost njihovih odnosa i obaveza branioca da uva
profesionalnu tajnu.

Meutim, Sud je u predmetu Campbell i Fell zauzeo drugaiji stav, dajui mogunost dravi, da pod
izvjesnim izuzetnim okolnostima moe ograniiti ovakve privatne konsultacije, na primjer kada ima
dovoljno osnova da predpostavi da odreeni branilac zloupotrebljava svoj profesionalni poloaj na
takav nain da se sporazumijeva sa branjenikom da sakrije ili uniti dokazni materijal ili to na drugi
nain ozbiljno oteava postupak.

U pogledu zahtjeva za odgovarajuim vremenom i mogunostima iz lana 6. taka 3. Konvencije Sud
za ljudska prava je ustanovio krenje ove odredbe u predmetu Hadjianastassiou protiv Grke iz 1992.
godine kada je vojni sud dao neodgovarajue obrazloenje u svojoj presudi i dozvolio samo kratak rok
za ulaganje albe.

36
3) Pravo pojedinca da se brani sam ili putem slobodno izabranog branioca ili putem branioca
koji mu se besplatno stavlja na raspolaganje pravne pomoi lan 6. stav 3. taka (c)

Komisija za ljudska prava je u predmetu Goddi iz 1982. godine zauzela stav da u veini sluajeva
advokat koga odabere sam optueni bolje je osposobljen da preuzme odbranu. Iz toga slijedi, kao ope
pravilo da optueni ne smije biti lien, protiv vlastite volje ili bez svog znanja, pomoi advokata koga
je sam imenovao.

Meutim, Sud za ljudska prava je u predmetu Kamasinski protiv Austrije iz 1989. godine utvrdio
obavezu drave da prui pravnu pomo te utvrdio da cilj Konvencije nije da garantuje prava koja su
teoretska i iluzorna ve prava koja su praktina i efikasna (...) Samo imenovanje pravnog zastupnika
ne osigurava i efikasnu pravnu pomo, zbog toga to se moe dogoditi da on umre, ozbiljno se razboli,
nije u mogunosti da u duem vremenskom periodu obavlja svoje dunosti ili da nesavjesno obavlja
svoj posao. Vlasti ako su obavjetene o ovome, moraju postaviti drugog zastupnika ili se postarati da
zastupnik pone da obavlja svoje dunosti.

Sud je isto tako potvrdio da onda kada je interes pravde u pitanju, pravo na besplatnu pravnu pomo
nije alternativa pravu ovjeka da se brani sam. Takvo pravo je nezavisno pravo na koje se primjenjuju
objektivni standardi. U tom smislu je Sud u predmetu Pakelli protiv SR Njemake iz 1983. godine
utvrdio da se optueni ne moe sam baviti predmetima u kojima se pokreu pravna pitanja koja
iziskuju odreeni stepen profesionalnog znanja.

4) Pravo na ispitivanje svjedoka lan 6. taka 3. stav (d)

Prema Evropskoj konvenciji optuenik ima pravo da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka
optube i da se prisustvo i sasluanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji vae i za svjedoka
optube, to upuuje na naelo ravnopravnosti. U predmetu Bnisch protiv Austrije iz 1985. godine
Sud za ljudska prava je smatrao da austrijski sud mora na isti nain ispitati vjetake koji su pozvani od
strane suda kao i one koji su pozvani od strane odbrane. Krenje lana 6. take 3. stava (d) utvreno je
u predmetu Kostovski protiv Holandije iz 1989. godine i Windisch protiv Austrije iz 1990. godine
kada su donijete presude na osnovu svjedoenja anonimnih svjedoka koji nisu bili dostupni ispitivanju
odbrane. Interesantno je da u predmetu Van Mechelen protiv Holandije iz 1996. godine nije utvreno
krenje ove odredbe iz razloga to je anonimni svjedok bio policajac.

Jurisprudencija Evropskog suda za ljudska prava je zabiljeila i nekoliko predmeta u vezi sa davanjem
privilegovanog poloaja nekim svjedocima na osnovu domaeg zakona. Na taj nain je u predmetu
Unterpentinger protiv Austrije iz 1986. godine aplikant bio osuen na osnovu svjedoenja svoje ene i
pastorke koje nisu bile podvrgnute ispitivanju jer su bile zatiene austrijskim rpavom, dok je u
predmetu Bricmont protiv Belgije iz 1989. godine Sud utvrdio krenje odredbe kada optuenom nije
bilo dozvoljeno da ispita lana belgijske kraljevske porodice na ijim navodima se optunica
zasnivala.

5) Pravo na besplatno prevoenje lan 6. taka 3. stav (e)

Pravo da optuenik koristi besplatnu pomo tumaa ukoliko ne razumije ili ne govori jezik koji se
koristi na sudu garantira se u lanu 6. taka 3. stav (e). Pravo na tumaa nije ogranieno samo na
proces suenja nego se odnosi i na prethodne istrage. U predmetu Ldike, Belkasen i Koc Sud za
ljduska prava je naveo da se lan 6. taka 3. stav (e) odnosi na sve one dokumente ili izjave u
postupku koje su izvedene protiv tuenog, koje on treba da razumije kako bi imao na raspolaganju
pravedno suenje.
37

Meutim Sud je ipak u presudi Kamasinski iz 1989. godine naglasio da navedeno pravo na tumaa ne
implicira da svi dijelovi pisane dokazne grae i slubenih dokumenata treba da budu prevedeni.
Zahtjev iz ove odredbe je ispunjen kada optueni ima mogunost da prati postupak i formira miljenje
o postupku tako da moe sudu ponuditi svoje komentare o dogaajima.


2. KANJAVANJE SAMO NA OSNOVU ZAKONA


1. Niko se ne moe smatrati krivim za krivino djelo nastalo injenjem ili neinjenjem koje
nije predstavljalo krivino djelo u vrijeme izvrenja, prema nacionalnom ili meunarodnom
pravu. Isto tako, izreena kazna nee biti tea od one koja se primjenjivala u vrijeme izvrenja
krivinog djela.

2. Ovaj lan ne utjee na suenje ili kanjavanje bilo koje osobe koja je kriva za injenje ili
neinjenje, ako je to djelo u vrijeme izvrenja predstavljalo krivino djelo prema opim
pravnim naelima priznatim kod civiliziranih naroda. (lan 7. EK)

Deklaracija o pravima ovjeka i graanina iz 1789. godine u lanu 7. istie da niko ne moe biti
optuen, pritvoren ili zatvoren ukoliko djelo za koje je optuen nije odreeno zakonom i ukoliko to
nije uinjeno prema postupku koji je predvien zakonom. Prihvatanje ovog principa znailo je veliku
prekretnicu u ukupnom historijskom, politikom i demokratskom razvoju. Na taj nain je jasno
odvojena dananja moderna, demokratska i pravna drava od svih onih ranijih oblika drave koji su
predstavljali tadanju dravnu samovolju sa vrlo niskim stepenom pravne sigurnosti i vrlo
nepovoljnom socijalnom pozicijom samog ovjeka.

S obzirom na vanost pravne sigurnosti princip zabrane retroaktivnosti danas znai, ne samo pravnu,
nego i opu civilizacijsku vrijednost. Iz navedenih razloga neophodno je da pravne obaveze i
ovlatenja, kao i odreenje delikata i sankcija, budu to vie predvidljivi i trajni to je u potpunosti u
skladu sa principom vladavine prava u kojem se naglaava da su graani podloni samo zakonima, a
ne drugim ljudima (non sub homine sed sub lege). lan 7. taka 1. ne moe se derogirati prema
lanu 15. Evropske konvencije.

lan 7. taka 2. sadrava izuzetak u smislu da ovaj lan ne utjee na suenje ili kanjavanje bilo koje
osobe koja je kriva za injenje ili neinjenje, ako je to djelo u vrijeme izvrenja predstavljalo krivino
djelo prema opim pravnim naelima priznatim kod civiliziranih naroda. Ova odredba je formulirana
openito i odnosi se na djela poinjena tokom II Svjetskog rata (ratni zloini, saradnja sa nepirjateljem
i izdaja) tj na primjenu domaeg i meunarodnog zakonodavstva koje je stupilo na snagu tokom i
nakon II Svjetskog rata. U tom smislu navedena odredba predstavlja kodifikaciju principa koji su
ustanovljeni u tribunalima u Ninbergu i Tokiju.

Iako se izraz 'civilizirani narodi' odnosi na drave ugovornice Evropske konvencije, mora se takoe
naglasiti da se lan 7. taka 2. ne odnosi na 'principe zakona zajednike dravama-lanicama', ve
'ope principe zakona priznate od civiliziranih nacija', te da drave ugovornice Evropske konvencije ne
mogu biti tretirane kao izolirana grupa u ovom pogledu (P. Van Dijk).

U predmetima C.R. protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1995. godine i S.W. protiv Ujedinjenog
Kraljevstva iz 1995. godine gdje se radilo o krivinim osudama za pokuaj silovanja i silovanje
vlastite supruge Sud za ljudska prava nije utvrdio krenje lana 7. Konvencije i pri tome naglasio da je
38
naputanje neprihvatljive ideje da suprug ima imunitet od krivinog gonjenja za silovanje vlastite
supruge, bilo u skladu ne samo sa civilizovanim konceptom braka, ve prije svega sa osnovnim
ciljevima Konvencije i sutinom koja je potovanje ljudskog dostojanstva i ljudske slobode.

U predmetu Welch protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1995. godine Sud za ljudska prava je ustanovio
krenje lana 7. kada je konfiskacija imovine podnosioca aplikacije izvrena prema zakonu donesenom
nakon to je osuen za krivino djelo za koje je novi zakon predviao takvu kaznu.

Krenje lana 7. takoe je ustanovljeno u predmetu Jamil protiv Francuske iz 1995. godine kada je
drava produila zatvorsku kaznu za dvadeset mjeseci licu koje je propustilo platiti carinsku kaznu,
kada je maksimalno dozvoljena kazna u vrijeme izvrenja djela bila etiri mjeseca.


3. PRAVO NA DJELOTVORNI PRAVNI LIJEK


Svako ija su prava i slobode, priznata ovom Konvencijom, naruena ima pravo na pravni
lijek pred nacionalnim vlastima, ak i onda kada su povredu ovih prava i sloboda uinila lica u
vrenju svoje slubene dunosti. (lan 13. EK)


Evropska konvencija posebno naglaava obavezu drava da za svako ljudsko pravo osiguraju
efektivan pravni lijek (lan 13.). Ne postoji ni jedna drava u kojoj ne dolazi do krenja ljudskih prava
bilo da se radi o svjesnom ili nesvjesnom injenju ili neinjenju. Ukoliko doe do krenja nekog od
prava garantovanih Konvencijom, to se odnosi na tzv. 'utuiva prava' tzv. prve generacije graansko-
politikih prava i sloboda, pojedinac mora imati mogunost ili da ponovo uspostavi to pravo ili da mu
se ukoliko to nije mogue, ispostavi odgovarajua naknada tete. Da bi se ostvarilo pravo na
efektivan pravni lijek drava mora, prije svega, imati odgovarajuu 'piramidu' domaeg pravosua
koja je uvjet postojanja pravne drave, ali naravno, i druge dravne organe koji takoe na izvjestan
nain mogu posluiti kao efektivan pravni lijek.

Upravo zato, obaveza zatite ljudskih prava i sloboda iz Konvencije obuhvata prvenstveno
odgovornost drave u sprjeavanju krenja ljudskih prava, te ukoliko doe do krenja obuhvata i
obavezu drave da omogui pravo na efektivni pravni lijek. Efektivan pravni lijek je izraz obaveze
drave da potuje preuzete obaveze tj. da osigura ljudska prava i slobode sadrane u Konvenciji, ali je
istovremeno i pravni osnov Suda za ljudska prava da kontrolira ostvarivanje tih obaveza. Drava mora
obezbjediti efektivni pravni lijek ak i ako je do krenja dolo usljed:

a) administrativnih akata (to se odnosi na sve instance administrativne vlasti od onih najniih do
najviih tj. akata vlade);
b) zakonodavnih akata, (to znai da akti zakonodavne vlasti moraju biti usaglaeni sa normama
Konvencije);
c) sudskih akata (ukoliko je do krenja ljudskih prava dolo od strane sudske vlasti, svako mora
imati omogueno pravo na predstavku); i
d) privatnih akata (to znai da se ljudska prava moraju generalno zatititi, bilo da se radi o
krenju od strane onih koji to rade u vrenju svojih funkcija ili kad se radi o svim drugim
poiniocima.

Drave potpisnice Konvencije moraju svakom licu u okvirima vlastite jurisdikcije omoguiti lan 13.
tj. pravo na efektivan pravni lijek pred nacionalnim vlastima svakome ija su prava i slobode priznate
39
ovom Konvencijom naruene, to se moe sagledati tek kad se dovede u vezu sa sljedeim lanovima
Konvencije:

a) lanom 1. Konvencije, koji garantira obavezu drave da e potivati sva ljudska prava iz
Konvencije;
b) lanom 19. Konvencije, u kojem se navodi da Sud ima zadatak da osigura da drave
potuju svoje obaveze koje su preuzele potpisivanjem Konvencije.
c) lanom 35. Konvencije, koji kae da e nakon iscrljivanja svih domaih nacionalnih ili
dravnih lijekova biti doputeno svakom ko smatra da su njegova ljudska prava
povrijeena da se obrati Sudu za ljudska prava;
d) lanom 46. Konvencije gdje se mavodi da drave preuzimaju obavezu da se povinuju
konanoj presudi Suda u svakom predmetu u kojem su stranke, kao i da se konana odluka
Suda dostavlja Komitetu ministara koji nadgleda njeno izvrenje.

Iako lan 13. garantuje 'djelotvoran pravni lijek pred dravnim organom' svakome ija su prava i
slobode po Konvenciji povrijeena, njegovo tumaenje je za Komisiju i Sud za ljudska prava izazvalo
brojne potekoe. U tom pogledu Sud za ljudska prava je u predmetu Klass i drugi protiv Ujedinjenog
Kraljevstva iz 1978. godine konstatovao da se zatita na osnovu lana 13. Konvencije mora proiriti na
svakoga ko ima dovoljno osnova da tvrdi da su mu povrijeena prava ili slobode na osnovu
Konvencije. Sud je takoe u poznatom Belgijskom lingvistikom predmetu iz 1968. godine utvdio da:

nacionalne vlasti ostaju slobodne da biraju sredstva koja smatraju podobnim u domenu koji je
reguliran Konvencijom, meunarodni mehanizmi, koji su uspostavljeni Konvencijom u svemu
tome imaju supsidijarni karakter, te da se Kontrola Suda odnosi samo na saglasnost mjera sa
zahtjevima Konvencije.

Takav stav Suda za ljudska prava detaljnije je izloen u predmetu Silver i drugi protiv Ujedinjenog
Kraljevstva iz 1983. godine gdje je zakljueno sljedee:

kada pojedinac ima osnova da tvrdi da je rtva krenja prava nabrojanih u Konvenciji, on
treba imati na raspolaganju pravni lijek pred organom svoje drave, da bi se o njegovom
zahtjevu odluilo i da bi, ako je to osnovano, dobio naknadu.

U lanu 13. se navodi da pravni lijek mora biti djelotvoran kako bi se ispunili zahtjevi iz ovog lana. U
tom pogledu Sud za ljudska prava je u vie predmeta konstatovao da kada pojedinac tvrdi da su
postojei pravni lijekovi nedjelotvorni, drava mora pokazati primjenu tih pravnih lijekova u slinim
sluajevima (Vereinigung Demokratischer Soldaten stereichs i gubi protiv Austrije iz 1994. godine,
Valsamis protiv Grke iz 1996. godine i Efrastratiou protiv Grke iz 1996. godine).

Posebno znaajna konstatacija Suda za ljudska prava u pogledu krenja lana 3. Konvencije od strane
vlasti koja dri lice u pritvoru i procjenjivanja djelotvornosti pravnih sredstava po lanu 13.
Konvencije vidljiva je u predmetu Aksoy protiv Turske iz 1996. godine, gdje je Sud ustanovio da je
proputanje nadlenih vlasti da sprovedu istragu o navodima o zlostavljanju slino umanjenju
djelotvornosti bilo kojeg pravnog sredstva koje je moglo postojati, te takoe naveo sljedee:

Pojam djelotvornog pravnog lijeka obuhvata, pored naknade kada je to odgovarajue, i
detaljnu i efikasnu istragu koja moe dovesti do efikasne identifikacije i kanjavanja onih koji
su odgovorni kao i efikasan pristup istranom postupku.

40
U nekim predmetima kao to su to Calogero Diana protiv Italije iz 1996. godine i Domenichini protiv
Italije iz 1996. godine Sud za ljudska prava je jasno utvrdio krenje prava na djelotvorni pravni lijek.
U navedenim predmetima zatvorenici su se alili da zatvorske vlasti itaju korespodenciju izmeu njih
i njhovih advokata. Sud je pri tome takoe ustanovio da ni jedan sud nije donio presudu o ovim
pitanjima kao i da nema pravog lijeka po talijanskom zakonu kojim bi se suprodstavilo cenzuri
zatvorenike korespodencije.

Sud za ljudska prava je vie puta razmatrao krenje prava na djelotvorni pravni lijek u vezi sa nekim
drugim lanom Evropske konvencije. U predmetu Plattform rzte fr das Leben iz 1988. godine,
grupa boraca protiv abortusa alila se da je stepen policijske zatite za vrijeme njihove dvije
demonstracije bio nedovoljan i da je zato austrijska vlada povrijedila njihovo pravo na mirno
okupljanje po lanu 11. Konvencije, te takoe da je istovremeno prekreno pravo na djelotvorni pravni
lijek jer u austrijskom pravnom sistemu nema sredstava za obezbjeivanje vrenja ovog prava. Sud je
utvrdio da prije svega nije prekren lan 11. Konvencije jer su austrijske vlasti preduzele razumne i
odgovarajue mjere da zatite demonstrante, te da u odsustvu krenja lana 11. Konvencije nje
mogue razmatrati krenje lana 13. Konvencije.

Evropski sud za ljudska prava je u presudi predmeta Leander protiv vedske iz 1987. godine utvrdio
da izraz 'pravni lijek' moe u stvari obuhvatiti 'skup pravnih lijekova' te naznaio da djelotvorni pravni
lijek moe biti 'ogranien samim kontekstom', u datom sluaju razlozima nacionalne sigurnosti, te
odredio sljedea naela koja proizilaze iz lana 13. Evropske konvencije:

(a) Tamo gdje pojedinac ima dokazivu tvrdnju da je rtva povrede prava predvienih u
Evropskoj konvenciji, on bi trebalo da ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima da
bi se donijela odluka o njegovoj tvrdnji i, ako je to prikladno, da bi dobio obeteenje.

(b) Vlasti o kojima je rije u lanu 13. ne moraju da budu sudske vlasti ali, ako nisu, onda su
ovlatenja i garancije koja ona pruaju od vanosti pri odreivanju da li je pravni lijekpred
njima djelotvoran.

(c) Iako nijedan pojedinani pravni lijek ne zadovoljava sam po sebi uvjete lana 13., moe se
dogoditi da skup tih pravnih lijekova predvienih domaim pravom u cjelini zadovoljava te
uvjete.

(d) lan 13. ne garantira pravni lijek, koji dozvoljava da zakoni drava ugovornica, kao takvi,
budu osporavani pred nacionalnim vlastima na temelju toga da su protivni Evropskoj
konvenciji ili ekvivalentnim domaim normama

U presudi predmeta Boyle i Rice protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1988. godine Sud za ljudska prava
je ustanovio i sljedea bitna naela:

I pored uvjeta lana 13. itanih doslovce, postojanje stvarne povrede druge odredbe Evropske
konvencije (sutinske odredbe) nije preduvjet za primjenu lana. lan 13 garantuje postojanje
pravnog lijeka na nacionalnom nivou da bi se osigurala i stoga tvrdilo da postoji
nepotovanje sutina prava i sloboda Evropske konvencije, u ma kojem obliku da su obe
obezbjeene u domaem pravnom poretku.

Meutim, lan 13. ne moe se razumno tumaiti tako kao da zahtijeva pravni lijek u domaem
pravu u pogledu bilo kakvih pretpostavljenih albi pod Evropskom konvencijom koje pojedinci
41
mogu imati, bez obzira na to kako neutemeljena njihova alba moe biti: alba mora biti
dokaziva u smislu Evropske konvencije.

(...) Evropski sud ne smatra da treba da da apstraktnu definiciju pojma dokazivosti. Naprotiv, u
svjetlu konkretnih injenica i prirode pravnog pitanja ili vie pitanja koja se postavljaju, treba
utvrditi da li je svaka pojedinana tvrdnja o povredi, koja predstavlja osnov za albu po lanu
13. dokaziva i, ako je to tako, da li su u vezi sa tim zadovoljeni uvjeti lana 13.

Sud za ljudska prava je ustanovio ponaanje drave suprotno lanu 13. u predmetu Chacal protiv
Ujedinjenog Kraljevstva iz 1996. godine gdje se radilo o deportaciji podnosioca predstavke na osnovu
legitimnog cilja 'nacionalne sigurnosti' koji se alio na mogue krenje lana 3. Konvencije u sluaju
da bude deportovan. Pri tome je konstatovano da niti jedan organ vlasti nije mogao preispitati odluku
dravnog sekretara o deportaciji aplikanta. Sud je utvrdio da bi djelotvoran pravni lijek predstavljao
preispitivanje rizika zlostavljanja u zemlji povratka bez pozivanja na rizike nacionalne sigurnosti
ostanka u zemlji podnosioca predstavke.

Krenje lana 13. Evropske konvencije ustanovljeno je i u predmetu Mentes i drugi protiv Turske iz
1997. godine, zato to je izostala detaljna i nezavisna istraga o navodima da su snage sigurnosti
unitile brojne kue, to je protivo lanu 8. Konvencije te u predmetu Abdulaziz, Cabales i Balkandali
protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1985. godine, gdje je konstatovano da podnosioci predstavke nis
imali pravo na djelotvorni pravni lijek. Britnaski sudovi mogu samo nadzirati ispravnost primjene
domaih propisa u koje ne spada Evropska konvencija o ljudskim pravima. Usljed propisne primjene
relevantnog domaeg prava podnosioci predstavke nisu imali na raspolaganju 'djelotvoran pravni lijek'
protiv krenja prava lana 8. u vezi sa lanom 14. Evropske konvencije.

Pored lana 13. Evropske konvencije pravo na pristup sudu eksplicitno se zahtijeva u lanovima 5.
taka 4. gdje se navodi da svako kome je uskraena sloboda hapenjem ili liavanjem slobode ima
pravo uloiti albu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost liavanja slobode i ukoliko
ono nije bilo zakonito naloio oslobaanje te u lanu 6. taka 1. Konvencije, gdje se kae da svako
ima pravo na pravinu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom
ustanovljenim sudom. Sud je u dosadanjoj praksi zauzeo stav da ove odredbe pruaju vii nivo
zatite nego sam lan 13 pa je u nekoliko predmeta proglasio nepotrebnim ispitivanje albi i po lanu
13. Konvencije. Na taj nain je Sud za ljudska prava u predmetu De Wilde, Ooms i Versyp protiv
Belgije iz 1971. godine podveo lan 13. pod lan 5. taka 4. Konvencije, a u predmetu Airey protiv
Irske iz 1979. godine lan 13. podveo pod lan 6. taka 1. Konvencije.



4. PRAVO NA ALBU U KRIVINIM STVARIMA


1. Svako ko je odlukom suda osuen za krivino djelo ima pravo da njegovu osudu ili kaznu
preispita vii sud. Ostvarivanje ovog prava, ukljuujui i osnove za njegovo koritenje, ureuje
se zakonom.

2. Ovo pravo moe podlijegati izuzetcima u odnosu na djela manjeg znaaja, koja su odreena
zakonom, ili u sluajevima kada je licu u pitanju u prvom stepenu sudio najvii sud ili je bilo
osueno na osnovu albe na oslobaajuu presudu. (lan 2. Protokola 7. EK)


42
Evropska konvencija garantira pravo da se na vioj sudskoj instanci preispita osuda svakoj osobi koja
je proglaena krivom za neko krivino djelo od strane suda. Ovim se dodatno naglaava princip
nepristrasnosti suda, s tim da ostvarivanje ovog prava mora biti u skladu sa zakonom.

U lanu 2. taka 2. Protokola br. 7. Evropske konvencije se navodi da su izuzetci doputeni samo u
odnosu na djela manjeg znaaja, koja su odreena zakonom, ili u sluajevima kada je licu u prvom
stepenu sudio najvii sud ili je bilo osueno na osnovu albe na oslobaajuu presudu.

U predmetu Nss Protiv vedske iz 1994. godine podnosilac predstavke se alio na to to je njegova
molba za ulaganje albe Viem sudu bila odbijena. S obzirom da se u nekim dravama lanicama kao
to je vedska primjenjuju razliita pravila o preispitivanju odluke od strane vieg suda, Evropska
komisija je zakljuila da se postupak po molbi za ulaganje albe Viem sudu u ovom sluaju treba
sam po sebi smatrati preispitivanjem u okviru znaenja lana 2. Protokola br. 7.


5. NAKNADA ZA POGRENU PRESUDU


Ako je neko lice bilo pravosnanom presudom osueno zbog krivinog djela i ako je kasnije
njegova presuda bila ukinuta ili je bio pomilovan zbog toga to neka nova ili novootkrivena
injenica neosporno ukazuje da se radilo o sudskoj greci, lice koje je pretrpjelo kaznu kao
posljedicu takve osude dobit e naknadu u skladu sa zakonom ili praksom dotine drave, osim
ako se ne dokae da je ono u potpunosti ili delimino odgovorno za to to nepoznata injenica
nije blagovremeno otkrivena. (lan 3. Protokola 7. EK)


6. PRAVO DA SE NE BUDE SUEN ILI KANJEN DVAPUT PO ISTOM PREDMETU ILI
PRINCIP NON BIS IN IDEM


1. Nikome se ne moe suditi niti se moe ponovo kazniti u krivinom postupku u nadlenosti
iste drave za djelo zbog koga je ve bio pravosnano osloboen ili osuen u skladu sa
zakonom i krivinim postupkom te drave.

2. Odredbe prethodnog stava ne prjeavaju obnovu postupka u skladu sa zakonom i krivinim
postupkom date drave, ako postoje dokazi o novim ili novootkrivenim injenicama, ili ako je
u ranijem postupku dolo do bitne povrede koja je mogla da utie na njegov ishod.

3. Ovaj se lan ne moe staviti van snage na osnovu lana 15. Konvencije. (lan 4. Protokola
7. EK)


Pravo da se ne bude suen ili kanjen dvaput po istom predmetu nastao je takoe u cilju spreavanja
samovolje i uspostavljanja zatite prava i sloboda ovjeka i graanina. Princip non bis in idem
potvruje jo jednom vanost pravne sigurnosti kojom se s jedne strane, osigurava autoritet presude
donijete po unaprijed propisanim i obaveznim postupcima, a, s druge strane, pojedinac je, na taj nain,
apsolutno zatien od samovoljnog upadanja drave u njegovu privatnu sferu.

Meutim, ova odredba takoe podlijee izuzetcima u smislu mogunosti obnove postupka u skladu
sa zakonom i krivinim postupkom date drave ako postoje dokazi o novim ili novootkrivenim
43
injenicama, ili ako je u ranijem postupku dolo do bitne povrede koja je mogla da utie na njegov
ishod.

U pogledu ove odredbe interesantno je miljenje Evropske komisije u predmetu Baragiola protiv
vicarske iz 1993. godine gdje je naglaeno sljedee:

Jasno je iz izriitih uslova ove odredbe, da ona podrava naelo non bis in idem, samo u
pogledu onih sluajeva gdje je licu sueno, ili je kanjeno, dva puta za isto djelo od strane
sudova iste drave. Ali podnosilac predstavke je prvo osuen u Italiji, dok je meutim, druga
presuda, u pogledu istih radnji, izreena od strane vajcarskog suda.

U predmetu Gradinger protiv Austrije iz 1995. godine Evropski sud je odluivao da li je lan 4.
primjenjljiv ako je novi postupak okonan nakon stupanja na snagu ovog Protokola s obzirom na
injenicu da je Protokol br. 7. stupio na snagu za Austriju 1. novembra 1988. godine te zakljuio da je
cilj lana 4. Protokola br. 7. da zabranjuje ponavljanje krivinog postupka, koji je zakljuen
konanom presudom. Ta se odredba stoga ne primjenjuje prije nego to je novi postupak otvoren. U
ovom sluaju, poto je novi postupak okonan presudom koja je donijeta nakon stupanja na snagu
Protokola br. 7., naime presudom Upravnog suda od 29. marta 1989. godine, uslovi za primjenjljivost
ratione temporis su ispunjeni.

D) Prava koja se odnose na privatni i porodini ivot


1. PRAVO NA POTIVANJE PRIVATNOG I PORODINOG IVOTA, DOMA I PREPISKE


1. Svako ima pravo na potovanje svog privatnog i porodinog ivota, doma i prepiske.

2. Dravne vlasti nee se mijeati u vrenje ovog prava, osim ako to nije predvieno zakonom i
ako je neophodno u demokratskom drutvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti ili
ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprjeavanja nereda ili kriminala, radi zatite zdravlja ili
morala, ili radi zatite prava i sloboda drugih. (lan 8. EK)


a) Pravo na privatnost

Pravo na potovanje svog privatnog i porodinog ivota, doma i prepiske, u praksi se koristi pod
zajednikim nazivom 'pravo na privatnost'. To pravo se definira na sljedei nain:

Pravo na privatnost sastoji se u sutini od prava da se ivi vlastiti ivot uz minimum mijeanja.
Ono se tie privatnog, porodinog i kunog ivota, fizikog i moralnog integriteta, asti i
ugleda, izbjegavanja da se bude predstavljen u lanom svjetlu, neotkrivanja irelevantnih i
sramotnih injenica, neovlatenog objavljivanja privatnih fotografija, zatite od razotkrivanja
informacija koje pojedinac daje ili dobije u povjerenju (Rezolucija 428 Vijea Evrope iz 1970.
godine).

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima takoe u lanu 12. navodi da niko ne smije biti izloen
samovoljnom mijeanju u njegov privatni ivot, obitelj, dom ili prepisku niti napadima na njegovu ast
i ugled. Svako ima pravo na zatitu protiv ovakvog mijeanja ili napada. Na isti nain pravo na
privatnost je regulirano i Meunarodnim paktom o graanskim i politikim pravima iz 1966. godine
44
gdje se u lanu 17. navodi da (1) niko ne moe biti izloen proizvoljnom ili nezakonitom mjeanju u
privatni ivot, porodicu, dom ili prepisku, niti protivzakonitim napadima na ast i ugled. (2) Svako ima
pravo na zakonsku zatitu od takvog mjeanja ili napada.

Komisija i Sud za ljudska prava su 'pravo na potovanje' iz lana 8. take 1. tumaili u smislu odredbe
lana 8. take 2. gdje se navodi da se 'javne vlasti ne mogu mijeati u vrenje ovog prava'. To nas
navodi na injenicu da se potivanje ovog lana u smislu liberalizma ostvaruje upravo neinjenjem ili
suzdravanjem drave od injenja to je i potvreno u Belgijskom lingvistikom predmetu iz 1968.
godine.


b) Pozitivne i negativne obaveze drave u pravu na privatni i porodini ivot

lan 8. Konvencije je specifian iz razloga to se pri eventualnom krenju njegovih odredbi ne radi
samo o uzdravanju od bilo kakvog mjeanja drave tj. negativnoj obavezi nego i o aktivnom
mijeanju to predstavlja pozitivnu obavezu drave. U tom pogledu Sud za ljudska prava je predmetu
Airey protiv Irske iz 1979. godine, u kojem je podnosilac predstavke bila gospoa Airey koja nije bila
u stanju da povede sudski postupak za razvod braka, zbog nepostojanja pravne pomoi u Irskoj. Sud je
pri tome utvrdio da:

ne smatra da se moe rei da se Irska mjeala u privatni ili porodini ivot ge Airey: sutina
njene albe nije u tome da jedrava inila, nego da je propustila da ini. Meutim, iako je cilj
lana 8. u sutini taj da se pojedinci zatite od proizvoljnog mjeanja od strane javnih vlasti, on
ne prisiljava dravu samo da se uzdri od takvog mjeanja: povrh ove obaveze uzdravanja,
mogu postojati i pozitivne obaveze neodvojive od djelotvornog potovanja privatnog ili
porodinog ivota (...)

U Irskoj su mnogi aspekti privatnog ili porodinog ivota regulirani zakonom. U pogledu
braka, nu i ena u principu imaju dunost da zajedno ive, ali imaju pravo, u odreenim
sluajevima, da podnesu molbu za odluku o sudskom razdvajanju: ovo se svodi na priznavanje
injenice da zatita njihovog privatnog ili porodinog ivota ponekad moe uiniti neophodnim
da oni budu osloboeni dunosti da ive zajedno.

Djelotvorno potovanje privatnog i porodinog ivota obavezuje Irsku da ovo sredstvo zatite
uini praktino dostupnim, kada je to podeno, svakome ko bi elio da mu pribjegne. Meutim,
ono nije bilo dosutpno u praksi podnosiocu predstavke: poto nije bila u poloaju da se ali
Viem sudu, ona nije bila u stanju da trai zakonsko priznanje svog de facto razdvajanja od
mua. Ona je stoga bila rtva povrede lana 8.

O pozitivnoj obavezi drave Sud se takoe izjasnio i u predmetu Rees protiv Ujedinjenog Kraljevstva
iz 1986. godine:

U odreivanju da li psotoji pozitivna obaveza, mora se voditi rauna o pravinoj ravnotei
koja mora biti uspostavljena izmeu opeg interesa zajednice i interesa pojedinca, i potraga za
njom je sastavni dio Evropske konvencije u cjelini (...). U pronaaenju ove ravnotee ciljevi
pomenuti u drugom stavu lana 8. mogu biti od izvjesne vanosti, iako se ova odredba odnosi
samo na mjeanja u pravo zatieno prvim stavom drugim rijeima bavi se nagativnim
oabvezama koje proistjeu odatle.

45
Pokuavajui da ipak na neko nain napravi razliku izmeu pozitivnih i negativnih obaveza drave,
Sud za ljudska prava je u predmetu Keegan protiv Irske iz 1994. godine utvrdio da nedostaje
preciznost u vezi ove razlike i odreenja pozitivne obaveze drave koja iz toga proizlazi te naglasio
sljedee:

Evropski sud podsjea da je osnovni cilj lana 8. da se pojedinac zatiti od proizvoljnog
injenja od strane javnih vlasti. Moe, pored toga, postojati i pozitivna oabveza neodvojiva od
djelotvornog 'potovanja' porodinog ivota. Meutim, nije lako precizno definirati granice
izmeu pozitivnih i negativnih obaveza drave po ovoj odredbi. I pored svega toga, naela koja
se primjenjuju su slina. U oba konteksta mora se voditi rauna o pravinoj ravnotei, koja
mora da bude ustanovljena izmeu suprotstavljenih nteresa pojedinca i zajednice kao cjeline: i
u oba konteksta drava uiva polje slobodne procjene do odreene granice.


c) Pravo na privatni ivot

Komisija za ljudska prava je u svom izvjetaju povodom predmeta Van Oosterwijk protiv Belgije iz
1979. godine definirala pravo na privatni ivot na sljedei nain:

Pravo na potovanje 'privatnog ivota' jeste pravo na privatnu sferu, pravo ovjeka da ivi kako
eli, zatien od javnosti ... ono, takoer, do izvjesne mjere obuhvata i pravo na uspostavljanje
i njegovanje odnosa s drugim ljudskim biima, naroito u emocionalnoj sferi, radi razvijanja i
zadovoljavanja sopstvene linosti.

Evropski sud je takoe upredmetu Niemietz protiv SR Njemake iz 1992. godine, u kojem su
kancelarija javnog tuioca i policija pretresli advokatsku kancelariju podnosioca predstavke u potrazi
za dokumentima, koji bi otkrili identitet lica, koje je uvrijedilo izvjesno lice dao detaljno objanjenje
pojma 'privatan ivot':

Evropski sud ne smatra da je mogu ili neophodan pokuaj da se da iscrpna definicija poja
'privatan ivot'. Meutim, bilo bi suvie ograniavajue ograniiti pojam na unutranji krug, u
kome pojedinac moe ivjet svoj lini ivot, onako kako on odabere, i odatle izuzeti u
potpunosti spoljanji svijet, koji ne spada u taj krug. Potovanje privatnog ivota mora takoe
ukljuiti, do izvjesnog stepena, pravo da se uspostave i razviju odnosi sa drugim ljudskim
biima.

Dalje, takoe se ini da ne postoje naelni razlozi zbog kojih ovo tumaenje pojma 'privatni
ivot' treba uzeti tako kao da iskljuuje aktivnosti profesionalne ili poslovne prirode, poto, na
kraju krajeva, veina ljudi dobija znaajnu, ako ne i najveu priliku da razvije odnose sa
spoljnim svijetom, u toku njihovog radnog ivota. Ovo vienje podrava injenica, kao to je
Evropska komisija ispravno istakla, da nije uvijek mogue jasno razlikovati koja od aktivnosti
pojedinca ini dio njegovog profesionalnog ili poslovnog ivota, a koja ne. Stoga, posebno u
sluaju lica koje vri slobodnu profesiju, njegov posao moe u tom trenutku biti nerazdvojan
dio njegovog ivota do takvog stepena, da postaje nemogue znati u kom svojstvu on nastupa u
nekom trenutku u vremenu.

Privatni ivot obuhvata i registraciju osoba, dosjea i podataka, medicinske nalaze, homoseksualnost,
pobaaj, transeksualizam kao dio opeg pojma pod nazivom 'seksualna privatnost', ime i fiziki
integritet (P.V. Dijk).

46

d) Pravo na porodini ivot

Usljed sve veih potreba graana i zahtjeva koje u vezi s tim oni upuuju dravi, stvara se takoe i
obaveza drave da djeluje tj. da vri injenje u ovom podruju u smislu omoguavanja prava na
privatni i porodini ivot. To se upravo moe vidjeti u predmetu Marckx protiv Belgije iz 1979.
godine gdje je Sud utvrdio krenje prava na porodini ivot po lanu 8. Konvencije utvrdivi da kada
drava u svom unutranjem pravnom sistemu utvruje reim koji se primjenjuje na neke porodine
odnose (...) ona mora postupati tako da omogui svim zainteresovanim da vode normalan porodini
ivot. Sud je takoe utvrdio da se u smislu lana 8. Konvencije ne smije praviti nikakva razlika u
odnosu na status porodice te naglasio da:

se u potpunosti slae sa praksom koju je o kljunom pitanju uspostavila Evropska komisija,
naime, da lan 8. ne pravi nikakvu razliku izmeu 'zakonske i nezakonske porodice'. Ovakva
razlika ne bi bila u skladu sa rijei svako, a ovo je potvreno i lanom 14., sa njegovom
zabranom diskriminacije zasnovane na roenju, u uivanju prava i sloboda sadranih u
Evropskoj konvenciji. Pored toga, Evropski sud primjeuje da Komitet Ministara Savjeta
Evrope smatra neudatu enu i njeno dijete za jedan oblik porodice, nita manje nego druge
oblike porodice.

U predmetu Abdulaziz, Cabales i Balkandali protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1985. godine
podnosioci predstavke su bile supruge kojima nije bilo dozvoljeno da ostanu sa, ili da se pridrue,
svojim suprugama, koje su imale zakonit boravak u Ujedinjenom Kraljevstvu. Evropski sud za ljudska
prava je pri tome ustanovio da:

pretpostavljanje postojanja porodice nije znailo da je sav porodini ivot koji se planira u
potpunosti izvan njegovog obima. Ma ta izraz porodian ivot jo znaio, on mora u svakom
sluaju ukljuiti odnos, koji nastaje iz zakonskog i istinskog braka, kao to je onaj sklopljen
izmeu gospodina i gospoe Abdulaziz i Balkandali, ak i ako porodini ivot one vrste na
koju upuuje Vlada nije jo u potpunosti uspostavljen. Ovi brakovi moraju biti smatrani
dovoljnim da bi se pruila zatita garantovana u lanu 8. Pored toga, izraz porodini ivot, u
sluaju vjenanog para, normalno ukljuuje zajedniki ivot. Posljednja odredba je uvrena i
postojanjem lana 12., poto je teko zamisliti da pravo da se osnuje porodica ne obuhvata
pravo da se ivi zajedno.

Porodini ivot u okviru lana 8. Konvencije ne obuhvata uvijek zajedniki ivot. U presudi Berrehab
protiv Holandije iz 1988. godine Sud je ustanovio da zajedniki ivot nije uvjet porodinog ivota
izmeu roditelja i maloljetne djece te naveo da:

odnos stvoren izmeu supruga zakonskim i istiskim brakom kao onj to je sklopljen izmeu
g. i ge Berrehab mora biti smatran porodinim ivotom (...). Iz pojma porodice, na kome se
temelji lan 8., slijedi da je dijete roeno u takvoj branoj zajednici ipso jure dio takvog
odnosa: stoga, od trenutka djetetovog roenja i samom tom injenicom izmeu njega i
njegovih roditelja postoji veza koja je ravna porodinom ivotu, ak i ako roditelji tada ne ive
zajedno

Sud za ljudska prava je takoe ustanovio da i odnosi sa braom i sestrama, ili sa bakom i dedom,
spadaju u okvire sfere porodinog ivota. Pa je u presudi Marcks ustanovio da porodian ivot u
okviru znaenja lana 8. ukljuuje bar i veze izmeu bliskih roaka, primjer one izmeu ake i dede i
unuka, poto takvi roaci mogu igrati znaajnu ulogu u porodinom ivotu.
47


e) Pravo na privatni i porodini ivot i polni identitet

1) Homoseksualci

U pogledu homoseksualnih odnosa Sud je u predmetima Dudgeon protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz
1981., Norris protiv Irske iz 1988. te Modinos protiv Cipra iz 1993. zakljuio da zabrana dobrovoljnih
homoseksualnih akata izmeu punoljetnih lica starijih od dvadeset i jedne godine, predstavlja
neopravdano mijeanje u privatni ivot na osnovu lana 8. Konvencije.

2) Sado-mazohistike aktivnosti

Sud je u predmetu Laskey, Jaggard i Brown protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1997. godine dao za
pravo dravi da krivino goni odreena lica zbog sado-mazohistike prakse. Sud je smatrao da u
okviru neosporne uloge drave, spada njeno pravo da kroz primjenu krivinog prava regulie
aktivnosti koje ukljuuju nanoenje fizikih povreda. Odreivanje nivoa povreivanja koji zakon moe
tolerirati u situacijama kada rtva pristaje na to spada u prvom redu u nadlenosti drave, poto je, s
jedne strane, rizik koji se javlja povezan sa obzirima prema javnom zdravlju i sa opim preventivnim
efektom krivinog prava, i, s druge strane, u vezi je sa linom autonomijom pojedinca. Pri tome je
zakljueno sljedee:

Podnosioci predstavke su tvrdili da je u okolnostima predmeta, ponaanje koje je u pitanju
inilo dio privatnog morala, ije reguliranje nije posao drave Po njihovom miljenju, pitanja
zbog kojih su bili gonjeni i osueni ticala su se samo privatnog polnog ponaanja. Meutim
Sud nije bio saglasan sa takvim stavom. Jasno je iz injenica koje su utvrdli nacionalni sudovi,
da su sado-mazohistike aktivnosti podnosilaca predstavke ukljuivale znaajan stepen
nanoenja povreda ili rana, koje nisu mogle biti okarakterizirane kao beznaajne ili prolazne.
Ovo je samo po sebi dovoljno da razlikuje ovaj sluaj od onih predstavki, koje je ranije
ispitivao Sud, a koje se odnose na saglasno homoseksualno ponaanje u privatnosti izmeu
odraslh lica, gdje nije bilo takvih odluka kao sada.

Iako je Evropski sud izjavio da je polni ivot zatien lanom 8. Evropske konvencije, takoe je
ustanovio da:

(...) nee svaka polna aktivnost, koja se odvija iza zatvorenih vrata, nuno spadati unutar polja
lana 8. U ovom sluaju, podnosioci predstavke su sa saglasnou bili upleteni u sado-
mazohistike aktivnosti u svrhe polnog zadovoljenja. Ne moe biti sumnje u to da se polna
orijentacija i aktivnost tiu intimnog aspekta privatnog ivota (...). Meutim, znaajan broj
ljudi je bio upleten u aktivnosti koje su u pitanju, a koje su ukljuivale, izmeu ostalog,
vrbovanje novih 'lanova', postojanje vie posebno opremljenih 'prostorija' i snimanje velikog
broja video traka koje su bile distribuirane meu lanovima. Stoga moe biti otvoreno za
raspravu da li su polne aktivnosti podnosilaca predstavke spadale u potpunosti u okvire pojma
'privatnog ivota' u specifinim okolnostima sluaja.

3) Transeksualci

U predmetu B. Protiv Francuske iz 1992. godine Evropski sud je ustanovio krenje lana 8. Evropske
konvencije u pogledu transeksualca, koji nije uspio u tome da se njegov graanski status kao mukarca
48
prepravi na njegovim zvaninim dokumentima, to je stvaralo svakodnevne ivotne probleme. U
povoda toga Sud je utvrdio da:

neugodnosti na koje se podnosilac predstavke alio u ovoj oblasti dostiu dovoljan nivo
ozbiljnosti, da bi bile uzete u obzir a potrebe lana 8. Evropski sud (...) dolazi do zakljuka, na
osnovu gore spomenutih inilaca, koji odvajaju ovaj sluaj od slajeva Rees i Cosey, i bez toga
da bude nuno da se razmatraju argumenti podnosioca predstavke, da se ona svakodnevno
nalazi u situaciji koja, uzeto u cjelini, nije u skladu sa dunim potovanjem prema njenom
privatnom ivotu. Usljed toga, ak i imajui u vidu polje slobodne procjene drave, pravina
ravnotea, koja mora da bude ustanovljena izmeu opih interesa i interesa pojedinca nije
postignuta, i stoga je postojala povreda lana 8. Tuena drava moe da bira izmeu vie
sredstava za ispravljanje ovog stnaja stvari. Nije funkcija Suda da sugerie koja bi mogla biti
najprimjerenija (...).

Sud ne namee dravi obavezu da prihvati promjenu pola u zvaninim dokumentima, ali smatra da
drava pri tome mora da preduzme mjere po svom izboru da ispravi povredu koja nastaje iz situacije u
kojoj se nalazi podnosilac predstavke.

U predmetu X., Y. i Z. Protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1997. godine, podnosilac predstavke X., koji
je transeksualac ensko u muko, nije bilo dozvoljeno da se registruje kao otac djeteta, koje je rodila
njegova partnerka putem vjetakog osemjenjivanja sa spermom nepoznatog davaoca. Sud je utvrdio
da je ovdje postojao porodini ivot u smislu lana 8. Konvencije zakljuivi pri tome sljedee:

Ovaj sluaj je razliit od prethodnih sluajeva, koji se odnose na transeksualce, koji su
izneseni pred Sud (...) zato to ovdje alba podnosioca predstavke nije u tome da domae pravo
nema odredbu za zakonsko priznavanje promjene identiteta transeksualca, ve prije da takvom
licu nije mogue da se registruje kao otac djeteta, zaista, iz ovog razloga je Evropski sud
ispitivao sluaj u odnosu na porodini, prije nego na privatni ivot (...) poto transeksualnost
potee kompleksna nauna, zakonska, moralna i socijalna pitanja, u pogledu kojih ne postoji
ope prihvaen pristup meu dravama ugovornicama, Evropski sud je miljenja da lan 8. ne
moe, u ovom kontekstu, biti uzet kao da podrazumijeva obavezu tuene drave da formalno
prizna kao oca djeteta lice koje nije bioloki otac. Poto je to tako, injenica da zakon
Ujedinjenog Kraljevstva ne dozvoljava posebno zakonsko priznanje odnosa izmeu X. i Z.
Nije ravna propustu da se potuje porodini ivot u okviru znaenja te odredbe.

Sud za ljudska prava je u predmetima Rees protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1976. godine i Cossey
protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1990. godine utvrdio da po lanu 8. Konvencije drava nije
obavezna da mijenja zvanine registre roenih da bi izala u susret licima koja su promijenila pol. Ali,
u budunosti drava bi ipak bila obavezna da omogui pravo na brak transseksulne osobe uprkos
pogrenoj klasifikaciji pola u knjizi roenih.

Meutim, potrebno je naglasiti kako se to istie u izvjetaju Komisije za ljudska prava u predmetu
Bruggemann i Scheuten protiv SR Njemake iz 1977. godine - da se pravo na privatni ivot
'automatski ograniava u mjeri u kojoj pojedinac svoj privatni ivot sam dovede u dodir s javnim
ivotom ili u tijesnu vezu s drugim zatienim interesima'.

f) Pravo na dom

Pravo na dom je relativno zatieno s obzirom na ograniavajui karakter klauzule iz lana 8. take 2.
Naime, ta klauzula daje pravo izvrno policijskim organima drave u mnogim situacijama da
49
pretrae dom osumnjiene osobe u sluaju bilo kakve konkretne sumnje, ali isto tako i nejasnog
postojanja sumnje da je izvreno krivino djelo, kao i domove drugih ljudi gdje bi mogli doi do
dokaza o toj krivici.

Sud za ljudska prava je tako zakljuio da u predmetu Chapell protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1989.
godine vlasti Ujedinjenog Kraljevstva nisu prekrile lan 8. kada su dozvolile da se istovremeno izvre
policijski nalog o pretresu i sudska odluka kojom se dozvoljava tuiteljima u graanskom sporu protiv
aplikanta da pretrese mjegovu kuu i poslovne prostorije. Sa druge strane Sud je ustanovio krenje
lana 8. i to prava na dom u predmetu Akdivar protiv Turske iz 1966. godine kada su kue aplikanata
spaljene ili na drugi nain unitene od strane turskih snaga sigurnosti i kada vlada nije ponudila
nikakvo drugo objanjenje za to unitavanje.

Sud za ljudska prava se u sluaju Mentes protiv Turske iz 1997. izjasnio da pojedinac moe, takoer,
zahtijevati pravo potovanja doma u vezi sa imovinom koju on/ona koristi znaajan vremenski period
svake godine.

No, Sud je isto tako u predmetu Niemietz protiv SR Njemake iz 1992. godine zakljuio da i uredski
prostor tj. poslovne prostorije spadaju u domen lana 8. Konvencije:

Takoe, u ovom kontekstu ne moe uvijek biti mogue odrediti tane razlike, poto aktivnosti
koje su u vezi sa profesijom ili poslom mogu lako biti voene iz privatne rezidencije lica, a
aktivnosti koje nisu u toj mjeri vezane za posao mogu biti obavljane u kancelariji ili
komercijalnim prostorijama. Usko tumaenje rijei dom ili stalno mjesto boravka moe stoga
dovesti do istog rizika nejednakosti u postupanju, kao usko tumaenje pojma privatnog ivota.

Uoptenije, tumaiti rijei privatan ivot i dom, tako da ukljuuju odreene profesionalne ili
poslovne aktivnosti ili prostorije, bilo bi u skladu sa sutinskim ciljem i svrhom lana 8., aime,
da zatiti pojedinca protiv proizvoljnog mijeanja javnih vlasti (...). Takvo tumaenje ne bi
prekomjerno sputavalo drave ugovornice, jer bi one zadrale njihovo pravo da se mijeaju do
granice dozvoljene stavom 2. lana 8.; to pravo moe lako biti dalekosenije, tamo gdje su u
pitanju poslovne ili profesionalne prostorije, nego to bi drugaije bio sluaj.


g) Pravo na prepisku

Pravo na potovanje prepiske kao jedno od vrlo bitnih prava za ukupnu privatnost ovjeka. To pravo
prvobitno se odnosilo samo na pisanu korespodenciju. Meutim, sa razvojem nauke i tehnologije
javila su se i druga sredstva ostvarivanja korespodencije kao to su telefon, faks, elektronska pota i
drugo, to drava u skladu sa zakonom moe takoe kontrolirati. Ovdje se najee radi o tajnim
mjerama kao to je prislukivanje razgovora u svrhu policijske istrage i slino, koje su u skladu sa
zakonom ali nisu dostupne nadzoru pojedinca ili irokoj javnosti.

Sud za ljudska prava je u predmetima Kruslin i Huvig protiv Francuske iz 1984. godine neosporno
zakljuio da je policijsko prislukivanje telefona predstavljalo mijeanje javnih organa u pravo
podnositelja predstavke na potivanje njegove prepiske i njegovog privatnog ivota pa je stoga
zakljuio sljedee:

Prislukivanje i drugi oblici mijeaja u telefonske razgovore predstavljaju ozbiljno mijeanje
u privatni ivot i prepisku i moraju, prema tome, biti zasnovani na naroito precizno
50
formuliranom zakonu. Sutinski je vano imati jasne, detaljne propise o tome, posebno poto
tehologija, koja je na raspolaganju, postaje sve sofisticiranija.

Sud za ljudska prava je takoe u predmetu Leander iz 1987 naglasio da u samom zakonu mora biti
jasno naznaen opseg diskrecije koja se prenosi na nadlene vlasti. Taj opseg mora biti dovoljno jasan
u odnosu na legitimni cilj mjere koja je u pitanju kako bi se pojedincu pruila adekvatna zatita protiv
arbitrarnog ponaanja.

Sa druge strane u predmetu Ldi Sud za ljudska prava je procijenio da aktivnosti tajnog agenta, bilo
same ili u kombinaciji sa telefonskim prislukivanjem nisu predstavljale krenje lana 8. Konvencije iz
razloga to su akcije tajnog agenta izvedene u konteksu krijmarenja 5 kg heroina.

Veliki broj predstavki u kojima je Sud procijenio da se radi o povredi prava na potovanje prepiske
podnijeli su zatvorenici. Sud za ljudska prava je u predmetima Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva
iz 1975. i Campbell protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz iz 1992. godine stoga utvrdio da se pravo
zatvorenika na necenzurisanu prepisku ne smije ograniiti jer je to glavno sredstvo koje poinilac
moe koristiti da bi ostvario svoja prava:

(...) Vlada nije osporavala da je prepiska podnosioca predstavke sa njegovim advokatom u
oba pravca, osim one koja se tie predstavke Evropskoj komisiji, mogla biti ispitivana po
zatvorskim pravilima. Zaista, SHHD je obavijestio podnosioca predstavke i njegovog advokata
da je ova prepiska bila podvrgnuta postojeim pravilima koja su dozvoljavala otvaranje i
itanje takvih pisama (...). U ovim oklnostima, podnosilac predstavke moe tvrditi da je rtva
mijeanja u njegovo pravo na potovanje prepiske po lanu 8. Evropski sud je u ovom sluaju
naao da nije postojala neophodna drutvena potreba za otvaranjem i itanjem prepiske
podnosioca predstavke sa njegovim advokatom, i da otvaranje pisama od Evropske komisije
nije bilo nuno u demokratskom drutvu u okviru znaenja lana 8. stava 2.

Meutim, Sud je u predmetu Silver i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1983. godine utvrdio da
se prepiska moe cenzurisati ako se to moe opravdati prisustvom opasnih prestupnika u istom
zatvoru, obavljanjem nezakonitih poslova ili drugim slinim okolnostima radi sprjeavanja nereda.
Sud je takoe utvrdio da:

Pisma g. Coopera pod brojevima 28.-31. su zaustavljnea, ne samo zbog upotrebe veoma
neumjesnog izraavanja, ve i zbog toga to su sadravala prijetnje asiljem (...). Njegov
zastupnik je osporio miljenje Evropske komisije da je mijeanje bilo nuno po drugom
osnovu. Evropski sud se slae sa Evropskom komisijom. Pisma pod brojevima 28.-31.,
sadravala su jasne prijetnje, a pismo broj 31. se moe smatrati njihovim nastavkom. Po
presudi Evropskog suda, vlasti su imale dovoljne razloge za izvoenje zakljuka da je
zaustavljanje ovih pisama nuno 'radi sprjeavanja nereda ili kriminala' u okviru znaenja lana
8. (2).

Kada se ima u vidu ogromna vanost prava na prepisku i openito prava na privatnost drava je prije
svega duna da omogui i osigura korespodenciju bez uplitanja dravne vlasti i njenih izvrno
policijskih organa i bez mogunosti raspolaganja sa informacijama privatne prirode. Ogranienje ovog
prava moe se poduzeti samo u skladu sa zakonom ako je to to u interesu demokratskog drutva,
nacionalne bezbjednosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprjeavanja nereda ili
zloina, zatite zdravlja i morala i zatite prava i sloboda drugih. Ovlatenja policije u ovakvim
sluajevima moraju biti strogo pod kontrolom sudske vlasti upravo da bi se izbjegla svaka eventualna
zloupotreba i arbitrarno ponaanje.
51


h) Pravo na ime

lan 8. Evropske konvencije moe se dovesti u vezu i sa pravom na ime tj. prezime. U predmetu
Burghartz protiv vicarske iz 1994. godine podnosioci predstavke su se alili da je su vlasti uskratile
g. Burghartzu pravo da stavi svoje sopstveno prezime prije njihovog porodinog prezimena, iako je
udata ena po vajcarskom zakonu imala tu istu mogunost. Sud je pri tome ustanovio krenje lana 8.
zajedno sa lanom 14. Konvencije te ustanovio da:

Za razliku od nekih meunarodnih instrumenata, kao to je Meunarodni pakt o graanskim i
politikim pravima (lan 24. stav 2.), Konvencija o pravima djeteta od 20. novembra 1989.
godine (lanovi 7. i 8.) ili Amerika konvencija o ljudskim pravima (lan 18.), lan 8.
Evropske konvencije na sadri bilo kakve izrine odredbe o imenima. Kao sredstvo line
identifikacije i vezivanja za porodicu, ime lica se, i pored svega ovoga, tie njegovog ili njenog
privatnog ivota i porodinog ivota. inenica da drutvo i drava imaju interes u reguliranju
upotrebe imena ne iskljuuje ovo, poto su ovi javnopravni aspekti kompatibilni sa privatnim
ivotom shvaenim tako kao da ukljuuje, do izvjesnog stepena, i pravo da se uspostave i
razviju odnosi sa drugim ljudskim biima kako u prefesionalnim i poslovnim, tako i u drugim
kontekstima (...). U ovom sluaju, uskraivanje podnosiocu predstavke prezimena po kome je,
prema njegovim tvrdnjama, on postao poznat u akademskim krugovima, moe znaajno uticati
na njegovu karijeru (...).

Evropski sud je ponovio da je napredak u jednakosti polova danas jedan od glavnih ciljeva u
zemljama lanicama Savjeta Evrope; ovo znai da moraju biti iznijeti veoma znaajni razlozi,
prije nego to se nejednakost u postupanju samo na temelju pola me smatrati kao da je u
skladu sa Evropskom konvencijom (...) nejednakosti u postupanju, na koju se ali, nedostaju
objektivna i razumna opravdanja, i ona je, shodno tome, protivna lanu 14. uzetim zajedno sa
lanom 8.

U predmetu Stjerna protiv finske iz 1994. godine Sud za ljudska prava je utvrdio da nije bilo krenja
lana 8. kada je podosilac predstavke alio na tekoe u spelovanju i izgovaranju njegovog vedskog
imena u Finskoj, i mogunost pretvaranja njegovog prezimena u nadimak. Sud je utvrdio da:

odbijanje finskih vlasti da dozvole podnosiocu predstavke da usvoji odreeno novo prezime
ne moe, po vienju Evropskog suda, nuno biti smatrano mijeanjem u vrenje njegovog
prava na potovanje privatnog ivota, kao to bi bilo, na primjer, njegovo obavezivanje da
promijeni prezime (...).

Uprkos sve veoj upotrebi linih brojeva za identifikacju, kako u Finskoj tako i u drugim
dravama ugovornicama, imena ipak zadravaju kljunu ulogu u identifikaciji lica. Priznajui
dakle da mogu postojati stvarni razlozi koji navode pojedinca da eli da promijeni njegovo ili
njeno ime, Sud prihvata da zakonsko ogranienje ovakve mogunosti moe biti opravdano u
javnom interesu; na primjer zato da bi se obezbjedila tana registracija stanovnitva, ili zatitila
sredstva za linu identifikaciju i omoguilo vezivanje nosilaca odreenih imena za porodicu.





52
i) Prikupljanje podataka

Sud za ljudska prava je u predmetu Leander iz 1987. godine ustanovio krenje stava 1. lana 8.
Konvencije tj. prava na privatni ivot gdje se alba ticala injenice da je informacija dobijena iz dosjea
tajne policije sprjeila podnositelja predstavke da se stalno zaposli (sluba u bazi vojne mornarice), i
dovela do njegovog otputanja sa privremenog radnog mjesta, dok su vlasti odbile da mu otkriju tu
informaciju iz razloga neophodnosti u demokratskom drutvu radi odranja nacionalne sigurnosti. Sud
je pri tome zakljuio da:

u svjetlu rizika da sistem tajnog nadzora radi zatite nacionalne bezbjednosti potkopa, ili ak
uniti, demokraciju, u ime njene odbrane, Sud mora utvrditi da postoje odgovarajue i
djelotvorne garancije protiv zloupotrebe.

Meutim, Sud je u povodu stava 2. lana 8. ustanovio sljedee:

Evropski sud, kao i Evropska komisija, stoga stie do zakljuka da su garancije koje su
sadrane u vedskom sistemu kontrole zaposlenih, ispunile sve uslove stava 2. lana 8.
Uzimajui u obzir iroko polje slobodne procjene koje joj je na raspolaganju, tuena drava
ima pravo da smatra da su u ovom sluaju interesi nacionalne bezbjednosti nadjaali
pojedinane interese podnosioca predstavke.


j) Nadziranje putem prislukivanja telefona

U predmetu Malone protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1984. godine Sud je razmatrao sluaj
prislukivanja telefona te ustanovio da osporeni zakon nije bio dovoljno precizan. Taj zakon, naime,
nije dovoljno jasno naveo indikacije o irini i nainu upotrebe diskrecionih ovlatenja javnih vlasti te
nije smatrao da je nuno da ispituje druge uvjete stava 2. Sud je pri tome konstatovao da:

Nije sporno da je jedan telefonski razgovor, u kome je uestvovao podnosilac predstavke, bio
prislukivan na zahtjev policije po nalogu koji je izdao Ministar unutranjih poslova. Kako su
telefonski razgovori obuhvaeni pojmovima privatni ivoti prepiska u okviru znaenja lana 8.
(...) mjera prislukivanja je ukljuivala 'mijeanje od strane javne vlasti' u vrenje prava koje je
garantovano podnosiocu predstavke po stavu 1. lana 8. (...)

Glavno pitanje spora je da li su ustanovljena mijeanja bila opravdana po uslovima stava 2.
lana 8., naime, a li su bila u skladu sa zakonom i nuna u demokratskom drutvu u jednom od
ciljeva nabrojanih u tom stavu (...) izraz u skladu sa zakonom ne odnosi se samo na domae
pravo, ve se takoe odnosi i na svojstvo zakona, zahtijevajui da on bude u skladu sa
vladavinom prava, koja se izriito pominje u Preambuli Evropske konvencije (...).

Izraz stoga implicira i ovo slijedi iz ciljai svrhe lana 8. da u domaem pravu mora
postojati zakonska zatita protiv proizvoljnih mijeanja javnih vlasti u prava garantovana
stavom 1. Posebno tamo gdje su ovlatenja izvrne vlasti upotrebljena u tajnosti, rizici od
proizvoljnosti su oigledni (...) Stoga zakon mora biti dovoljno jasan, da bi dao graanima
odgovarajue indikacije u pogledu okolnosti u ovom tajnom i potencijalno opasnom mijeanju
u pravo na potovanje privatnog ivota i prepiske.

Sud za ljudska prava je u istom predmetu naglasio da je postupak mjerenja (postupak koji ukljuuje
upotrebu ureaja koji biljei brojeve pozvane sa odreenog telefona, i vrijeme i trajanje svakog
53
poziva) takoe mijeanje u pravo na privatni i porodini ivot tj. lan 8. Konvencije. Sud je pri tome
zakljuio sljedee:

Kako je vlada sa pravom navela, ovaj ureaj biljei podatke koje snabdjeva telefonskih
usluga moe u principu sasvim opravdano da dobije, naroito stoga da bi se uvjerio da li je
pretplatniku tano naplaeno, ili da istrai albe, ili mogue zloupotrebe usluga. Po samoj
svojoj prirodi mjerenje stoga treba razlikovati od prislukivanja razgovora, koje je nepoeljo i
nije dozvoljeno u demokratskom drutvu, sem ako je opravdano. Sud ne prihvata, meutim, da
upotreba podataka dobijenih mjerenjem pod bilo kojim okolnostima, i u bilo koje svrhe, ne
moe biti predmet lana 8. Zapisnici o mjerenju sadre podatke, naroito brojeve koji su
pozvani, koji predstavljaju sastavni dio komunikacija uspostavljenih putem telefona. Shodno
tome, izdavanje takvih podataka policiji, bez pristanka pretplatnika takoe je ravno, po
miljenju Suda, mijeanju u pravo garantirano lanom 8.


k) Zatita linih podataka

Pravo na privatni i porodini ivot koje osigurava Evropska konvencija od posebnog je znaaja za
zatitu linih podataka. U predmetu Z. Protiv Finske iz 1997. godine bili su objavljeni povrjerljivi
medicinski podaci podnosioca predstavke bez njenog pristanka, u svrhe krivinog postupka koji se
ticao njenog supruga. Sud je zakljuio da e uzeti u obzir:

da je zatita linih podataka, pa i medicinskih podataka, od sutinske vanosti za uivanje
prava na potovanje privatnog i porodinog ivota pojedinca, kako je garantovano lanom 8.
Evropske konvencije. Potovanje povjerljivosti zdravstvenih podataka je vitalno naelo u svim
pravnim sistemima svih drava ugovornica Evropske konvencije. Presudno je ne samo
potovati osjeaj pacijenta, ve takoe ouvati njegovo ili njeno povjerenje u medicinsku
profesiju i u zdravstvene slube uope. (...) domae pravo mora stoga predvidjeti odgovarajue
garancije, da bi sprijeilo bilo kakvo saoptavanje, ili objelodanjivanje, linih zdravstvenih
podataka, koje bi moglo da bude u neskladu sa garancijama u lanu 8. Evropske konvencije
(Konvencija za zatitu pojedinca u pogledu automatske obrade linih podataka, Serija
Evropskih ugovora broj 108. Strazburg, 1981.).

Objavljivanje podataka kada se radi o zaraenosti HIV virusom moe dramatino uticati na privatan i
porodini ivot pojedinca ali i na njegovu situaciju u drutvu i na poslu jer se tako izlae izvjesnoj
sramoti i stvara rizik od progona. Takoe, moe negativno uticati na preventivne napore drutva da
lokalizuje tu bolest, na nain da se dotine osobe obeshrabruju da trae dijagnozu i lijeenje. Sud je u
pogledu toga izjavio da:

U svjetlu izuzetno intimne i osjetljive prirode podataka koji se odnose na HIV status lica bilo
kakve dravne mjere koje prisiljavaju na izdavanje ili objavljivanje takvih obavjetenja bez
pristanka pacijenta, kao i garancije stvorene da osiguraju djelotvrnu zatitu, pozivaju na
najpaljivije ispitivanje od strane Suda (...). U isto vrijeme, Evropski sud prihvata da interesi
pacjenta i zajednice, kao cjeline, u zatiti povjerljivosti medicinskih podataka mogu biti
nadjaani interesima istrage i gonjenja krivinih djela, i javnosti sudskog postupka (...)

U kontekstu mjera istrage u ovom sluaju, mora se imati na umu da nije na Sudu da sam,
umjesto nacionalnih vlasti, zauzima stav u pogledu relevantnosti dokaza koritenih u sudskom
postupku (...). to se tie pitanja koja se odnose na pristup linim podacima od strane javnosti,
Sud smatra da do izvjesne granice treba ostaviti polje slobodne procjene nadlenim
54
nacionalnim vlastima u odreivanju pravine ravnotee izmeu interesa javnog sudskog
postupka, sa jedne strane, i interesa stranke ili treeg lica u zatiti povjerljivosti takvih
podataka, sa druge strane. irina polja slobodne procjene e zavisiti od takvih inilaca, kao to
su priroda i ozbiljnost interesa, koji su u pitanju, i teine mijeanja.



2. PRAVO NA SKLAPANJE BRAKA I ZASNIVANJE PORODICE


Mukarci i ene odgovarajueg uzrasta imaju pravo stupanja u brak i zasnivanja porodice u
skladu s unutranjim zakonima koji ureuju vrenje ovog prava. (lan 12. EK)


Evropska konvencija garantira pojedincima pravo stupanja u brak i osnivanja porodice mukarca i
ene od trenutka kada postanu sposobni za to.

Meutim, postoje razliita stanovita kada je u pitanju pravo na sklapanje braka zatvorenika kao i
transeksualnih osoba.

Komisija za ljudska prava je zauzela stav da drave ne mogu zabraniti pravo na sklapanje braka
zatvorenicima. Iako je Komisija miljenja da se oenjenim ili udatim licima u zatvoru moe zabraniti
da ive zajedno Sud za ljudska prava je u predmetu Abdulaziz, Cabales i Balkandali protiv
Ujedinjenog Kraljevstva iz 1985. godine ustanovio da porodica nastaje sklapanjem zakonitog braka i
da je normalno da brani parovi ive zajedno. Stoga je teko zamisliti da pravo na osnivanje porodice
koje garantira lan 12. Konvencije ne obuhvata pravo na zajedniki ivot.

U pogledu prava na brak transeksualnih osoba moe se konstatovati da je u vrijeme nastanka ovog
lana termin brak oznaavao iskljuivo tradicionalni odnos izmeu dvije osobe suprotnog spola. U
predmetu Van Oosterwijck iz 1979. godine belgijski zakon je zabranio Van Oostervijck-u, koji je bio
zaveden u knjigu roenih kao ena, sklapanje braka sa enom. S obzirom da se osoba osjeala kao
mukarac i psihiki i fiziki, Komisija je zauzela stav da je vlada propustila izvriti detaljniji uvid u
predmet te je konstatovano krenje prava na sklapanje braka i osnivanje porodice.

Nekoliko godina kasnije, s obzirom na to da je Konvencija 'ivi instrument' u predmetu Rees iz1984.
godine Komisija je promijenila stav prema sklapanju braka izmeu osoba koje su promijenile spol.
Zakljueno je da se dravi 'mora dozvoliti da iskljui iz brane zajednice osobe ija seksualna
kategorija po sebi implicira fiziku nesposobnost stvaranja potomstva bilo potupno (u sluaju
transeksualnosti) ili u vezi sa seksualnom kategorijom suprunika (u sluaju osoba istog spola)'. Sud je
konano utvrdio da se 'pravo na brak zajameno lanom 12. odnosi na tradicionalni brak izmeu osoba
suprotnog spola. To se vidi i iz teksta lana gdje se navodi da je osnovna svrha lana 12. zatita braka
kao osnove porodice'.

S obzirom na veliki znaaj sposobnosti stvaranja potomstva sudija Martens je u predmetu Coosy iz
1990. godine iznio sljedee stanovite o braku:

'Brak je neto daleko vie od zajednice spolova i sposobnost za seksualni odnos stoga nije od
'sutinske' vanosti za brak. Osobe koje nisu sposobne ili su postale nesposobne za stvaranje
potomstva ili za seksualne odnose takoer mogu izraziti elju da sklope brak ili to i ine, zato
to je brak neto daleko vie od zajednice koja ozakonjuje seksualni odnos i ciljeve stvaranja
55
potomstva to je legalna institucija kojom se stvara vrst zakonit odnos izmeu oba partnera i
treeg lica (ukljuujui i vlasti); (...) tavie, to je vrsta zajednitva u kojoj su intelektualne,
duhovne i emocionalne veze isto toliko vane kao i fizika veza'.

Zanimljivo je takoe, da je u predmetu X, Y i Z protiv Velike Britanije iz 1995. godine Komisija
ustanovila krenje lana 8., gdje se radilo o transeksualcu koji je zahtijevao da bude priznat kao otac
djeteta roenog od strane njegovog partnera kao rezultat vjetake oplodnje (od donatora).

U pogledu lana 12. Konvencije postavlja se pitanje da li pravo na brak podrazumijeva i pravo na
razvod i ponovno sklapanje braka? lan 12. ne garantuje pravo na razvod i/ili sklapanje novog braka
to je vidljivo u predmetu Johnston iz 1986. godine gdje je predstavka podnesena protiv Irske gdje nije
dozvoljen razvod braka. Sud je meutim ustanovio krenje prava na sklapanje braka u predmetu F
protiv vicarske iz 1987. godine gde je mukarcu izreena povremena zabrana ponovnog stupanja u
brak koji se u toku osamnaest godina enio i razvodio tri puta i htio da stupi i u etvrti brak.

to se tie zasnivanja porodice odredbe Evropske Konvencije prvenstveno se odnose na zabranu
uplitanja u zasnivanje porodice od strane drave kada se radi o naredbi obavezne upotrebe
kontraceptivnih sredstava, neeljenoj sterilizaciji ili pobaaju ili ukoliko se dozvoljava navedeno.
Kada se radi o sterilizaciji ili pobaaju, sa predpostavkom da su zakonom dozvoljeni lan 12. se
odnosi na oba partnera, dok se prilikom pobaaja moe postaviti i pitanje prava i interesa fetusa. lan
12. Konvencije se takoe odnosi i na usvajanje djeteta s tim to pitanje da li pravo na osnivanje
porodice podrazumijeva i pravo proirenja porodice, ili je nasuprot tome ostvareno roenjem ili
uvajanjem prvog djeteta, Komisija za ljudska prava ostavila jo uvijek otvorenim.



3. JEDNAKOST SUPRUNIKA


U vezi sa brakom, u toku braka i u sluaju njegovog raskida, suprunici su ravnopravni u
pravima i obavezama privatnopravnog karaktera i u odnosima prema svojoj djeci. Ovim se
lanom drave ne sprjeavaju da poduzmu potrebne mjere radi zatite interesa djece. (lan 5.
Protokola 7. EK)


U lanu 5. Protokola br. 7. uz Evropsku konvenciju se navodi da u vezi sa brakom, u toku braka i u
sluaju njegovog raskida, suprunici imaju jednaka prava i odgovornosti u pogledu privatno pravnog
karaktera meusobno i usvom odnosu prema djeci, pri sklapanju braka, za vrijeme braka i u sluaju
raskida, dok se ovim lanom drave ne sprjeavaju da poduzmu takve mjere koje su neophodne u
interesu djece.

Praksa Evropskog suda za ljudska prava zabiljeila je nekoliko sluajeva u kojima je ustanovljeno
krenje tih prava kada je dijete dato na usvojenje bez prethodnog oevog znanja ili saglasnosti np. u
predmetu Keegan protiv Irske iz 1994. godine, te kada je otac, koji je ivio kao lan porodice bio
tretiran drugaije nego majka u vezi sa postupkom utvrivanja staratelja njihovog djeteta u predmetu
McMichael protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1995. godine.

Sud je takoe u predmetima Rasmussen protiv Danske iz 1984. godine i Kroon protiv Holandije iz
1994. godine u cilju utvrivanja oinstva napravio razliku izmeu majki i oeva te dao vie prostora
majkama.
56

Dosadanja praksa je pokazala da i Komisija za ljudska prava i Sud za ljudska prava ostavljaju dravi
ogromno polje slobodne procjene i ograniavaju se samo na ispitivanje ispravnosti postupka.
Meutim, i u takvim postupcima Sud je ipak utvrdio krenje ovih prava u sluaju kada je drava
iskljuila roditelje iz postupka za donoenje odluke o tome da se dijete odvoji od porodice ili u nekim
predmetima gdje se roditeljima trebao zabraniti pristup djetetu.


E) Intelektualna prava

1. SLOBODA MISLI, SAVJESTI I RELIGIJE


1. Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere: ovo pravo ukljuuje slobodu da
promijeni vjeru ili ubjeenje i slobodu, sam ili zajedno sa drugima i javno ili privatno, da
manifestuje svoju vjeru ili ubjeenje, obredom, propovjedanjem i vrenjem vjerskih dunosti i
rituala.

2. Sloboda manifestiranja svoje vjere ili svojih ubjeenja e podlijegati samo onim
ogranienjima predvienim zakonom i koja su neophodna u demokratskom drutvu u interesu
nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprjeavanja nereda ili
zloina, zatite zdravlja ili morala ili zatite prava i sloboda drugih. (lan 8. EK)



Pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovjesti predstavlja jedan od temelja demokratskog drutva. U
lanu 9. taka 1. Evropske konvencije garantira se sloboda misli, savjesti i vjere koja se ostvaruje
miljenjem i promiljanjem unutar ovjekovog uma. Meutim, kada se takvo miljenje i promiljanje
javno ispoljava, vezuje se uz lan 10. Evropske konvencije tj. slobodu izraavanja ili neki drugi lan
Konvencije i postaje vanjski kontrolabilno za dravu.

Kroz historiju je bilo mnogo pokuaja da se utie na ovjekovu svijest. Proces miljenja i promiljanja
za vrijeme inkvizicije u srednjem vijeku je bio praen uasnim zloinima nad svakim ko bi se usudio
suprostaviti nazorima crkve ili drave. Meutim, i novije doba sa dolaskom na vlast raznoraznih
boljevikih i faistikih sistema karakterizira pojava indoktrinacije te raznih ideolokih i politikih
pritisaka na proces miljenja ovjeka, ne dozvoljavajui mu da samostalno promisli o tome u kakvom
drutvu ivi i ta je najbolje za njega.

Deklaracija o pravima ovjeka i graanina iz 1789. godine takoe je u lanu 10. naglasila da niko ne
smije biti uznemiravan zbog svog miljenja, makar to bilo i vjersko miljenje, pod uvjetom da time ne
uznemirava javni poredak koji je zakonom ustanovljen.


a) Sloboda misli

Sve ono o emu ovjek promilja je praktiki nedodirljivo dok se ne izrazi. Sloboda misli je prema
tome sloboda miljenja i promiljanja prije nego to na odreeni nain bude izraena. Isto tako, pravo
na slobodu misli porazumijeva svako uzdravanje od postupaka koji mogu uticati na promjenu procesa
razmiljanja. Sud za ljudska prava je zabranio svaki oblik prisile u izraavanju misli radi promjene
miljenja ili otkrivanja vjerskih uvjerenja (predstavka br. 23380/94), ali je takoe zakljuio da niko ne
57
moe biti kanjen radi nekog stava ili promjene vjere ili uvjerenja, to je zatita od indoktrinacije od
strane drave (predstavka br. 17187/90). Interesantno je da obaveza glasanja na izborima nije u
suprotnosti sa lanom 9. Konvencije jer se odnosi samo na obavezu izlaska na izbore ali ne i na
dunost upisivanja glasa (predstavka br. 1718/62)

Evropski sud za ljudska prava u poznatom Belgijskom lingvistikom predmetu iz 1968. godine nije
prihvatio tvrdnju da su misao i jezik toliko usko povezani da svako ogranienje koje drava nametne u
pogledu upotrebe izabranog jezika zadire u slobodu misli po lanu 9. Evropske konvencije.


b) Sloboda savjesti i prigovor savjesti protiv sluenja vojne obaveze

Sloboda savjesti takoe ne obuhvata eksterno ispoljavanje ve se odnosi samo na unutarnji svijet tj.
vanjski nekontrolabilno ponaanje. Meutim, u pogledu prakse Evropskog suda za ljduska prava
sloboda savjesti se najvie spominjala u vezi sa prigovorom savjesti protiv sluenja vojne obaveze. Sa
namjerom da u velikoj mjeri naglasi potrebu postojanja ali i zatite prigovora savjesti protiv sluenja
vojne obaveze Parlamentarna skuptina vijea Evrope je u Rezoluciji 377 iz 1967. godine donijela
sljedei zakljuak:

1. Osobe koje podlijeu obavezi vojne slube a koje iz razloga savjesti dubokog uvjerenja
nastalog iz vjerskih, etikih, moralnih, humanitarnih, filozofskih ili slinih motiva, odbijaju da
obavljaju vojnu slubu, uivat e lino pravo da budu osloboeni obaveze obavljanja takve
slube.

2. Smatrat e se da ovo pravo logiki proizlazi iz fundamentalnih prava pojedinaca u dravama
demokratske vladavine prava koje garantira lan 9. Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Komitet ministara je po istom pitanju u Preporuci br. R(87)8 iz 1987. godine usvojio sljedeu
preporuku:

Svako ko podlijee obavezi sluenja vojne slube a iz uvjerljivih razloga savjesti, odbija da
koristi oruje imat e pravo da bude osloboen obaveze da obavlja takvu slubu, pod uvjetima
utvrenim u daljem tekstu. Takve osobe mogu podlijegati obavezi obavljanja alternativne
slube.

Iako su u sluaju prigovora savjesti radi o pozitivnom aspektu lana 9. to meutim ne znai da nije
dozvoljeno nametanje alternativne civilne slube. U predmetu Grandrath iz 1967. godine se naglaava
da poto lan 4. taka 3. stav (b) izriito prihvata da graanska sluba moe biti nametnuta licima
koja ulau prigovor savjesti kao zamjena za vojnu slubu, mora se zakljuiti da prigovor savjesti,
prema Konvenciji, ne daje osobi pravo da bude izuzeta iz takve slube.

Alternativno obavljanje vojne obaveze smatra se manje napornim pa stoga postoje odreene razlike u
trajanju vojne obaveze i alternativne slube. Prema jurisprudenciji Evropskog suda ak i dvostruko
due trajanje alternativne slube ne smatra se krenjem zabrane diskriminacije u odnosu na lan 9.
Konvencije. Takoe se moe primjetiti da su u nekim zemljama samo pripadnici sekte Jehovini
svjedoci izuzeti od obaveze sluenja vojnog roka.

Komisija za ljudska prava nije ustanovila ponaanje suprotno lanu 9. Konvencije kada je vicarska
izvrila krivinu sankciju nad osobom koja je odbila sluiti vojnu obavezu (predstavka br. 10640/83) i
58
kada je SR Njemaka odbila izuzimanje od obaveze vrenja alternativne slube (predstavka br.
7705/76).


c) Sloboda vjeroispovjesti (religije)

Sloboda vjeroipovjesti ili religije predpostavlja pravo ovjeka da religiju privatno ili javno manifestira
ili ispoljava, poduava ili propovjeda, prakticira ili vri vjerske dunosti i rituale te svetkuje ili slavi.
Drava je pri tome duna da svakome omogui ovo pravo bez mijeanja u smislu propisivanja ili
zabranjivanja religije. Drava je takoe obavezna da potuje pravo ovjeka da promijeni religiju,
uvaavajui pri tome i sve posebne odnose ovjeka prema religiji kao to su agnosticizam (idealistiko
filozofsko uenje koje porie mogunost spoznaje objektivnog svijeta), skepticizam (sklonost sumnji),
indifirentnost (ravnodunost), tolerantnost (podnoljivost prema tuim miljenjima i uvjerenjima) i
ateizam (odricanje od svih religioznih vjerovanja).

lanom 9. Evropske konvencije garantira se pravo prihvatanja ili promjene vjere ili uvjerenja. U ovom
pogledu dosadanja praksa Evropskog suda se ograniila na pitanje obaveze plaanja crkvenih taksi. U
predmetu Darby protiv vedske iz 1990. godine podnosilac predstavke je morao plaati porez radi
izdravanja vedske luteranske crkve, iako je samo radio u vedskoj, a prebivao u Finskoj, iako su lica
registrovana kao stanovnici vedske mogla traiti osloboenje od ovog poreza. Podnosilac predstavke
se alio na krenje slobode vjeroispovjesti po lanu 9. Konvencije, prava na neometano uivanje
imovine po lanu 1. Protokola 1. uz Konvenciju te diskriminacije po lanu 14. Konvencije ( u vezi sa
drugim pomenutim lanovima). Sud za ljudska prava je ustnaovio krenje lana 1 Protokola 1. uz
Konvenciju u vezi sa lanom 14. Konvencije zakljuivi da nema potrebe da se ispituje predmet po
lanu 9. Konvencije.

Komisija za ljudska prava je sa druge strane u predstavci X protiv Danske iz 1976. godine odobrila
nametanje odreenih ogranienja od strane crkve vjerskim i drugim licima uposlenim u njoj
zakljuivi sljedee:

Kroz prava garantirana lanom 9. sama crkva je zatiena u svom pravu da iskazuje vjeru, da
organizira i obavlja obrede, ui prakticiranju i potivanju, i slobodna je da djeluje i primjenjuje
jednoobraznost u tim pitanjima. Nadalje, crkveni sistem u dravi upoljava osoblje radi
prakticiranja i poduavanja odreene vjere. Individualna sloboda miljenja, savjesti i vjere se
manifestira u trenutku kada te osobe prihvate ili odbiju uposljenje kao sveena lica, i njihovo
pravo da napuste crkvu garantira slobodu vjere u sluaju da se oni usprotive njenom uenju.
Drugim rijeima, crkva nije obavezna osigurati vjersku slobodu svojim slubenicima i
lanovima, kao to to drava jeste za svakoga u okviru njene jurisdikcije.

Evropska konvencija u lanu 9. takoe garantira pravo da 'sam ili zajedno sa drugima i javno ili
privatno manifestuje svoju vjeru ili ubjeenje'. Vjera i uvjerenje se ne odnose samo na tradicionalna
religijska i nereligijska shvatanja nego u irem smislu i na pacifizam, komunizam pa ak i na
veganizam.

U predmetu Arrowsmith protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1975. godine podnositeljka predstavke koja
je bila pacifist po uvjerenju se alila na krenje lana 9. Konvencije i tvrdila da je bila gonjena i
osuena zbog rasturanja letaka meu vojnicima, u kojima ihje pozivala da ne prihvate premjetaj u
Sjevernu Irsku te nagovarala da uloe prigovor savjesti. Komisija za ljudska prava je odobrila
pozivanje na lan 10. Konvencije ali isto tako zakljuila da rasturanje letaka nije ispoljavanje
pacifistikih uvjerenja te odobrila intervenciju drave koja je bila u skladu sa zakonom i imala za cilj
59
zatitu interesa nacionalne sigurnosti te sprjeavanje nereda u vojsci. Komisija je takoe naglasila
sljedee:

lan 9. prvenstveno prua zatitu u oblasti linih i vjerskih uvjerenja, tj. u oblasti koja se
ponekad naziva forum internum (unutarnji svijet). Pored toga, titi djela koja su intimno vezana
za takve stavove, kao to su djela bogosluenja i pobonosti kao aspekti prakticiranja vjere ili
uvjerenja u opeprihvaenom obliku.

Sloboda manifestiranja vjeroispovjesti ili uvjerenja podlona je samo onim ogranienjima koja su u
skladu sa zakonom, koja su neophodna u demokratskom drutvu i koja su legitimirana interesima
javne sigurnosti, zatite javnog poretka, zdravlja ili morala ili zatite prava i sloboda drugih. Ovdje je
primjetno da se lan 9. Evropske konvencije ne moe ograniiti na osnovu legitimnog cilja 'nacionalne
sigurnosti', to je sadrano u svim ostalim lanovima koja potpadaju pod 'pravilo drugog paragrafa'
lanova 8. do 11. Evropske konvencije. Uporeujui drugi paragraf lanova 8. do 11. Konvencije
vidljivo je da lan 9. taka 2. Evropske konvencije sadri relativno mali broj legitimnih ciljeva na
osnovu kojih se moe ograniiti sloboda misli, savjesti i vjeroispovjesti.

Sud za ljudska prava je utvrdio krenje lana 9. Konvencije u predmetu Kokkinakis protiv Grke iz
1993. godine, u kojem vlada nije mogla pokazati da je podnosilac predstavke osuen za prozelitizam
(gorljiva zanesenost za novoprimljenom vjerom) koristio nepropisne metode u diskutovanju o svojim
religijskim uvjerenjima sa drugima.

Ponaanje suprotno lanu 9. Konvencije ustanovljeno je takoe u predmetu Manoussakis i dr. protiv
Grke iz 1996. godine gdje je podnosilac predstavke bio optuen za stvaranje i funkcionisanje mjesta
za vrenje vjerskih obreda bez propisne dozvole. Iako je podnosilac predstavke uporno pokuavao
dobiti dozvolu, nadlene vlasti su odugovlaenjem onemoguile postupak dobijanja dozvole.


2. PRAVO NA SLOBODU MILJENJA I IZRAAVANJA


1. Svako ima pravo na slobodu izraavanja. Ovo pravo ukljuuje slobodu miljenja i slobodu
primanja i prenoenja informacija i ideja, bez mijeanja javne vlasti i bez obzira na granice.
Ovaj lan ne sprjeava drave da zahtijevaju dozvole za rad od radio, televizijskih i filmskih
kompanija.

2. Ostvarivanje ovih prava i sloboda, budui da ukljuuje obaveze i odgovornosti, moe
podlijegati takvim formalnostima, uvjetima, ogranienjima ili sankcijama predvienim
zakonom i koje su neophodne u demokratskom drutvu u interesu nacionalne sigurnosti,
teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprjeavanja nereda ili zloina, zatite zdravlja i
morala, ugleda ili prava drugih, sprjeavanja irenja povjerljivih informacija ili u interesu
ouvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva. (lan 10. EK)


Sloboda izraavanja predstavlja preduvjet ostvarivanja mnogih drugih prava i sloboda, pa je zato
jednako vana, kako za pojedinca tako i za modernu demokratsku dravu. Sloboda miljenja se takoe
ne bi mogla spoznati bez slobode izraavanja koja istovremeno obuhvata slobodu primanja i
prenoenja informacija.

60
Slobodno izraavanje misli i uvjerenja jedno je od najvrijednijih prava ovjeka. Svaki graanin moe
slobodno da govori, pie i tampa, ali e za zloupotrebu te slobode odgovarati u sluajevima koje je
zakon odredio - navodi se u lanu 11. Deklaracije o pravima ovjeka i graanina iz 1789. godine.

Jednu od mnogih definicija u pogledu slobode izraavanja i njenoj ulozi u demokratskom drutvu dao
je i Sud za ljudska prava u predmetu Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1976. godine:

Sloboda izraavanja poredstavlja jedan od neophodnih osnova takvog drutva, jedan od
temeljnih preduslova za njegov napredak i za razvoj svakog ovjeka (...) ona obuhvata ne samo
'informacije ili ideje' koje se povoljno primaju ili se smatraju nekodljivim ili nevanim, ve i
one koje vrijeaju, potresaju ili uznemiravaju dravu ili neki dio stanovnitva. Ovo su nalozi
pluralizma, tolerancije i irokogrudnosti bez kojih nema 'demokratskog drutva'.

Komisija za ljudska prava je odbacila predstavke br. 8348/78 i 8406/78 u kojima su se dva lana jedne
politike partije zalagali za protjerivanje svih radnika na privremenom radu koji nisu bjelci. Oni su se
alili da im je prekrena sloboda izraavanja time to su osueni za rasturanje letaka u kojima su
izraavali svoje stavove. Predmeti su razmatrani u okviru lanova 10. i 17. Evropske konvencije pri
emu je Komisija prvo konstatovala da se u lanu 10. taka 2. propisuje da pojedinac, koji koristi
slobodu izraavanja, preuzima sa tim i izvjesne dunosti i odgovornosti te zakljuila sljedee:

Dunosti i odgovornosti o kojima je ovdje rije jo su jae naglaene u neto opijoj odredbi,
naime, u lanu 17. (...) iji je opi cilj da sprijei totalitarne grupe da za svoje potrebe iskoriste
naela navedena u Konvenciji. U sutini, podnosioci predstavke ele iskoristiti lan 10. da bi
stvorili osnovu po Konvenciji za pravo da se bave djelatnostima koje su (...) protivne slovu i
duhu Konvencije; ako bi im se dalo ovo pravo, to bi doprinijelo ponitavanju prava i sloboda iz
Konvencije.


1) Sadraj slobode izraavanja

lan 10 stav 1. navodi da pravo na slobodu izraavanja ukljuuje slobodu miljenja i slobodu primanja
i prenoenja informacija i ideja.

a) Sloboda izraavanja i sloboda primanja informacija

U predmetu Leander protiv vedske iz 1977. godine vedska vlada je odbila zaposliti podnosioca
predstavke usljed neispunjavanja bezbjedonosnih uvjeta potrebnih za to radno mjesto. On je traio da
se upozna sa informacijama iz dosijea kako bi ih mogao razjasniti ili opovrgnuti to je vlada odbila.
Sud za ljudska prava je takvu odluku vlade podrao, djelimino zato to prijem u dravnu slubu nije
pravno zatien Evropskom konvencijom a djelimino iz razloga to to pravo primanja obavjetenja
nije pravo da se prime obavjetenja, koja lice koje ih posjeduje eli da zadri sa svoje potrebe. Sud je
to obrazloio na sljedei nain:

klauzula o 'slobodi primanja informacija u lanu 10. u osnovi zabranjuje vladi da sprijei
neko lice da primi informacije koje drugi ele ili su voljni da mu daju. U okolnostima kakve su
u ovom predmetu, lan 10. ne daje pravo pojedincu da se upozna s registrom u kome su podaci
o njemu, niti sadri obavezu vlade da mu takva objanjenja prui.

U predmetu Gaskin protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1989. godine podnosilac predstavke je traio
uvid u dosije koji je posjedovalo Gradsko vijee, a koji se odnosio na staranje o njemu od strane
61
socijalnih slubi dok je bio maloljetan, sa namjerom da pokrene pravni postupak protiv lokalne vlasti.
Meutim, iako je vlada mladiu uskratila pristup dosijeu s podacima o njegovom boravku u
sirotitima, Sud je zakljuio da vlada Ujedinjenog Kraljevstva nije prekrila lan 10. Evropske
konvencije ustanovivi pri tome krenje lana 8. Konvencije.

Sud za ljudska prava utvrdio je krenje lana 10. Konvencije u predmetu Open Door Counselling and
Dublin Well Women i drugi protiv Irske iz 1992. godine kada se radilo o pravu na davanje i primanje
informacija o mogunostima abortusa u inostranstvu. Podnosioci predstavke su osporavali zabrnau
dvjema kompanijama da informacije o abortusu u inostranstvu daju trudnim enama kao iblik njihove
savjetodavne funkcije. Sud za ljudska prava je pri tome uzeo u obzir brojne faktore, meu kojima su
dalekosenost zabrane, dostupnost takvih informacija od drugih izvora i nedostatak zabrane enama da
trae obavljanje abortusa u inostranstvu.


b) Sloboda izraavanja i sloboda prenoenja informacija

lan 10. takoe obuhvata slobodu da se saopte informacije. U predmetu Mller i drugi protiv
vicarske iz 1988. godine Evropski sud je zakljuio da sloboda umjetnikog izraavanja spada u okvir
slobode saoptavanja informacija ili ideja i naglasio da lan 10. Konvencije ukljuuje slobodu
umjetnikog izraavanja naroito u okviru slobode primanja i saoptavanja obavjetenja i ideja to
prua priliku da se uestvuje u javnoj razmjeni kulturnih, politikih i drutvenih informacija i ideja
svih vrsta.

Iako se Sud za ljudska prava nije izriito izjasnio po pitanju komercijalnog oglaavanja u presudi
Barthold protiv SR Njemake iz 1985. godine, njegova praksa ipak daje odreene smjernice. U tom
pogledu Sud je zakljuio da se lan 10. ne primjenjuje samo na odreene vrste obavjetenja ili ideja ili
olika izraavanja koji su politike prirode nego obuhvata umjetniko izraavanje (presuda Mller i
drugi protiv vicarske), obavjetenja komercijalne prirode (presuda Markt Intern Ferlag) kao i laku
muziku i reklame emitovane putem elektronskih medija (presuda Groppera Radio AG i drugi).

U gore spomenutom predmetu Groppera Radio AG i drugi iz 1990. godine Sud je posebno naglasio da
se lan 10. primjenjuje ne samo na sadraj obavjetenja, ve takoe i na sredstva emitovanja i
prijema, poto bilo kakvo ogranienje nametnuto na sredstva neminovno znai mijeanje u pravo
primanja i prenoenja informacija.


c) Sloboda izraavanja i sloboda tampe

Jedan od najvanijih predmeta u vezi sa slobodom tampe svakako je Sunday Times protiv
Ujedinjenog Kraljevstva iz 1979. godine, gdje su podnosioci predstavke htjeli da objave lanak o
nainu na koji je firma testirala lijek (Thalidomide) prije nego to ga je pustila na trite. Lijek je
proizveo tetne posljedice i rtve su pokrenule sudske procese. Farmaceutska firma je uspjela da
izdejstvuje nalog za zabranu objavljivanja lana koji je u pitanju, na temelju toga da je predstavljao
nepotivanje suda, to bi znailo mijeanje il tetu za sudski postupak koji je bio u toku. Razmatrajui
predmet Evropski sud je zakljuio da rjeenje o zabrani predstavlja mijeanje u pravo novina na
slobodu izraavanja prema lanu 10. taka 1. Konvencije. Meutim, iako je Sud ustanovio da je
rjeenje o zabrani objavljivanja lana u saglasnosti sa zahtjevom da bude propisano zakonom,
takoe je utvrdio da vlada Ujedinjenog Kraljevstva nije uspjela dokazati da je takvo rjeenje
odgovaralo 'nunoj drutvenoj potrebi', da je 'srazmjerno s postizanjem zakonitog cilja', ili da su
razlozi navedeni pred unutranjim sudovima 'umjesni i dovoljni' po lanu 10. stav 2. Konvencije, ime
62
je uspostavljen najvii stepen zatite tampe. Sud za ljudska prava se takoe izjasnio po pitanju
postignute ravnotee izmeu slobode izraavanja i neometanog toka pravosua na sljedei nain:

Ope je priznato da sudovi ne mogu djelovati u bezvazdunom prostoru. Mada sudovi jesu
mjesto gdje se rjeavaju sporovi, ovo ne znai da se ne moe voditi prethodna diskusija o tim
sporovima i drugdje, bilo u strunim asopisima, u tampi uope ili pred irokom publikom.
Povrh toga, dok sredstva masovnog openja ne smiju prekoraiti granice nametnute interesima
pravilnog voenja postupka, ona su dua dati informacije i prenositi ideje o stvarima koje
dolaze pred sud, kao i o svim drugim stvarima od javnog interesa. Ne samo to sredstva
masovnog openja imaju zadatak upoznati ostale s takvim informacijama i idejama, ve i
graanstvo ima pravo primiti ih.

Sud je utvrdio da porodice umijeane u tragediju Thalidomidom:

imaju ivotni interes da se upoznaju sa svim injenicama i s raznim moguim rjeenjima. Ove
informacije, od ogromne vanosti za njih, mogle bi im se uskratiti samo kada bi postojala
potpuna izvjesnost da bi saznanje o njima predstavljalo prijetnju 'ugledu sudstva'

U predmetima Lingens protiv Austrije iz 1986. godine, Oberschlick rotiv Austrije (I) iz 1991. godine i
Oberschlick protiv Austrije (II) iz 1997. godine, urednici politikih magazina su u objavljenim
lancima kritikovali politiare zbog njihovih javnih izjava o politikim pitanjima. Svi politiari su
podnijeli privatnu tubu zbog klevete protiv podnosioca predstavki, i u svim predmetima su presude
bile u njihovu korist. Sud za ljudska prava se meutim sloio sa tvrdnjama podnosiocia predstavki da
ovakve presude kre njihovu slobodu izraavanja po lanu 10. Konvencije i naveo sljedee:

Slobodom tampe (...) stavlja se graanstvu na raspolaganje jedno od najboljih sredstava za
upoznavanje s idejama i stavovima politikih prvaka, kao i za stvaranje miljenja o njima. U
opijem smislu, sloboda politke debate nalazi se u samoj sutini pojma demokratskog drutva,
koji prvejava Konvencijom. Granice prihvatljive kritike zato su ire kada je rije o politiaru
nego kad je rije o privatnom licu. Za razliku od ovog posljednjeg, prvi se neizbjeno i svejsno
izlae paljivom nadzoru novinara i iroke publike nad svakom svojom riji i postupkom (...)
lanom 10. taka 2. omoguava se zatita (...) ugleda lica i ova se zatita protee na politiare
(...) ali se u ovakvim predmetima potrebe ove zatite moraju cijeniti u poreenju s interesima
otvorene diskusije o politikim temama.

Austrijski propisi o kleveti koji prebacuju na optuenog teret dokazivanja da su njegove tvrdnje istinite
nailo je na kritike Suda za ljudska prava koji je smatrao da bi i ta okolnost, sama po sebi, mogla
predstavljati krenje lana 10. Konvencije. Sud je u nastavku istakao:

Treba paljivo povui razliku izmeu injenica i vrjednosnih sudova. Postojanje injenica
moe se dokazati, dok istinitost vrjednosnih sudova nije podlona provjeri (...) Po austrijskom
pravu, novinari u ovakvim predmetima ne mog izbjei osudu (...) osim ako ne dokau istinitost
svojih tvrdnji (...) Kad je rije o vrjednosnim sudovima, ovaj se zahtjev ne moe ispuniti i
njime se ograniava sloboda stvaranja miljenja, koja je sastavni dio prava zagarantovanog
lanom 10. Konvencije.

Sud za ljudska prava osvrnuo se takoe i na novinara koji je kritiovao politiku linost, smatrajui da
primjena krivinih sankcija predstavlja:

63
neku vrstu cenzure, koja bi vjerovatno mogla obeshrabriti novinara da kritikuje (...) ubudue
(...) U konteksu politike debate, ovakva bi presuda vjerovatno odvratila novinara od javnog
raspravljanja o pitanjima koja se tiu ivota zajednice. Na isti nain, ovakva sankcija mogal bi
ograniiti tampu pri obavljanju njenog zadatka da bude snabdjeva informacijama i budno
oko javnosti.


d) Sloboda izraavanja i zatita novinarskih izvora

U predmetu Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1996.godine sud je ustanovio krenje lana
10. Konvencije kada je vlada zabranila obavljivanje lana i naredila novinaru koji je izvjetavao o
poslovnoj praksi jedne kompanije da otkrije izvore informacija sadranih u tom lanu. Sud za ljudska
prava je pri tome utvrdio da je zatita prava kompanije predstavljala zakonit cilj, ali nain na koji se taj
cilj elio ostvariti nije srazmjeran tom cilju. Nakon toga je Sud iznio sljedei stav:

Zatita novinarskih izvora je jedan od osnovnih uslova za slobodu tampe, to je odraeno u
zakonima i profesionalnim kodeksima ponaanja u velikom broju drava ugovornica, i
potvreno je u vie meunarodnih instrumenata o novinarskim slobodama. Bez takve zatite,
izvori mogu biti odvraeni od pomaganja tampi u obavjetavanju javnosti o stvarima od
javnog interesa. Kao posljedca ovoga, uloga tampe kao psa uvara moe biti potkopana, i
sposobnost tampe da obezbjedi tana i pouzdana obavjetenja moe biti pod nepovoljnim
uticajem. Imajui u vidu znaaj zatite novinarskih izvora za slobodu tampe u demokratskom
drutvu, i potecijalno obeshrabrujue dejstvo koje nalog za otkrivanje izvora ima na prmjenu te
slobode, takva mjera ne moe biti u skladu sa lanom 10. Evropske konvencije, osim ako je
opravdana sa prevladavajuim zahtjevom u javnom interesu. (...) Na osnovu injenica ovog
sluaja, sud ne moe zakljuiti da su interesi Tetre u uklanjanju, postupkom protiv izvora
podataka, preostale prijetnje od tete kroz irenje povjerljivih obavjetenja drugaije nego
tampom, u dobijanju odtete i razotkrivanju nelojalnog aposlenog ili saradnika bili, ka i ako
se posmatraju u cjelini, dovoljni da prevagnu nad vitalnim javnim interesom u zatiti
novinarskog izvora podnosioca predstavke. Sud, stoga, ne smatra da su svrhe kojima je sluio
nalog za otkrivanje, kada se porede sa standardima koje je ustanovila Evropska konvencija,
ravne preovlaujuem zahtjevu u javnom interesu. (...) Sud zakljuuje da su i nalog koji
zahtijeva od podnosioca predstavke da otkrije svoj izvor, i novana kazna koja mu je dosuena
zbog toga to je odbio da to uini, doveli do povrede njegovog prava na slobodu izraavanja po
lanu 10.

Veoma vane smjernice u pogledu prihvatljivosti nametanja zabrana tampi Sud za ljudska prava je
dao u predmetu Observer i Guardian protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1991. godine u kome su
postavljena temeljna naela u pogledu slobode izraavanja primjenjene na tampu:

(a) Sloboda izraavanja predstavlja jedan od sutinskih temelja demokratskog drutva;
podlono uvjetima iz stava 2. lana 10. primjenjuje se ne samo na 'obavjetenja i ideje', koje su
povoljno primljene, smatrane za neuvredljive ili izazivaju ravnodunost, ve takoe i na one
koje vrijeaju, okiraju ili uznemiravaju. Sloboda izraavanja, kako je sadrana u lanu 10.
podlona je velikom broju izuzetaka koji, meutim, moraju biti usko tumaeni i potreba za
njima mora biti uvjerljivo ustanovljena.

(b) Ova naela su od naroite vanosti kada je tampa u pitanju. Iako ona ne smije da prekorai
granice koje su postavljene, izmeu ostalog, u 'interesu nacionalne bezbjednosti' ili u svrhu
'zatite autoriteta sudstva', ipak je duna da saopi obavjetenja i ideje o pitanjima od javnog
64
interesa. Ne samo da tampa ima zadatak da saopi takva obavjetenja i ideje: javnost takoe
ima pravo da ih prima. Kada bi bilo drugaije, tampa ne bi bila u mogunsot da igra svoju
vitalnu ulogu javnog psa uvara.

(c) Pridjev 'neophodno', u okviru znaenja lana 10. stav 2. ukazuje na postojanje 'hitne
drutvene potrebe'. Drave ugovornice imaju odreeno polje slobodne procjene o tome da li
postoji takva potreba, ali ono ide ruku od ruku sa evropskim nadzorom, koji se odnosi i na
zakon i na odluke koje ga primjenjuju, ak i one koje su donijete od strane nezavisnih sudova.
Evropski sud je stoga ovlaen da da krajnju presudu o tome da li je ogranienje mogue
pomiriti sa slobodom izraavanja, onako kako se garantuje u stavu 10.

(d) Zadatak Evropskog suda, u primjeni njegove nadlenosti nadzora, nije u tome da preuzme
mjesto nadlenih nacionalih vlasti, ve prije u tome da, u svjetlu lana 10. ponovo razmotri
odluke koje su one donijele shodno njihovoj moi procjene. Ovo ne znai da je nadzor
ogranien na konstatovanje da li je tuena drava primjenila svoja diskreciona ovlaenja
razumno, oprezno i bona fidei; ono to Sud takoe mora da uini je da razmatra mijeanje koje
je u pitanju u svjetlosti sluaja kao cjeline, i da utvrdi da li je bilo 'srazmjerno cilju kome se
teilo' i da li su razlozi izneseni od strane nacionalnih vlasti da bi ga opravdali bili 'relevantni i
dovoljni'.

(...) lan 10. Evropske konvencije ne zabranjuje nametanje prethodnih ogranienja na
objavljivanje kao takvo. Ovo je dokazano ne samo rijeima 'uvjeti' i 'ogranienja' i
'sprjeavanje', koje se javljaju u toj odredbi, ve takoe i presudom Evropskog suda Sunday
Times iz 1979. godine i njegovom presudom Markt Intern Verlag GmbH iz 1989. godine. Ovo
je naroito tako kada je tampa u pitanju, jer vijesti su kvarljiva roba i odlaganje njihovog
objavljivanja, ak i za kratko vrijeme, moe ih lako liiti sve njihove vrijednosti i
interesantnosti.


e) Sloboda izraavanja i postupci protiv novinara

Evropski sud je s velikom dozom opreza pistupio tumaenju lana 10. kad se radilo o novinarima. U
tom smislu u predmetu Jersild protiv Danske iz 1994. godine ustanovljeno je krenje lana 10.
Evropske konvencije kada je televizijski novinar bio novano kanjen zbog umjeanosti u irenje
rasistikih izjava, koje su dali tzv. 'Greenjackets'. Osnovna karakteristika ovog predmeta je da
pomenuti novinar nije sam davao izjave koje su za osudu, ve je pomagao u njihovom irenju radei
za program vijesti u Danmarks radiju. Sud je ustanovio da bi 'kanjavanje novinara zbog pomaganja u
irenju izjava koje je dalo drugo lice u intervjuu, ozbijno ograniilo doprinos tampe raspravi o
pitanjima koja su od javnog interesa, i ne bi trebalo da bude predvieno osim ako postoje naroito jaki
razlozi za takav postupak'. Iako se u ovom predmetu radilo o novanoj kazni, sutina je ipak da je
novinar bio osuen, te kad se uzme u obzir nain na koji je novinar priredio prilog o tzv.
'Greenjackets', nije bilo opravdano osuivanje i kanjavanje zbog izvrenja krivinog djela po
Krivinom zakonu.

Predmet Torgir Torgison protiv Islanda iz 1991. godine, takoe je predstavljao krenje lana 10.
Evropske konvencije. Tu se radilo o osuivanju i kanjavanju pisca zbog klevete, usljed objavljivanja
dva lana o policijskoj brutalnosti u dnevnom novinskom listu.

Razmatrajui oblast slobode izraavanja i postupaka protiv novinara potrebno je takoe naglasiti i
predmet Prager i Oberschlick protiv Austrije iz 1995. godine. U navedenom predmetu se radilo o
65
osuivanju novinara i izdavaa zbog klevete sudije u novinskom asopisu. Zbog 'posebne uloge
sudstva u drutvu' Sud za ljudska prava je zakljuio da nametanje novane kazne i konfiskacija
preostalih primjeraka uvredljivog asopisa ne predstavljaju krenje lana 10. Konvencije, pri tome
utvrdivi:

da su tvrenja uperena protiv sudije bila 'izuzetno ozbiljna'; da je prekomjerna irina optubi
(...), u nedostatku dovoljne injenine osnove, izgledala nepotrebno kodljiva; i da podnosilac
predstavke (nije) mogao da se pozove na svoju dobronamjernost ili pridravanje novinarske
etike. Istraivanje koje je preduzeo nije izgledalo dovoljno da potvrdi tako ozbiljna tvrenja.


f) Sloboda izraavanja i opscene publikacije

Nakon to je u Ujedinjenom Kraljevstvu objavljena knjiga pod nazivom 'Schoolbook', vlasti su
pokrenule krivini postupak iz razloga njene opscene prirode. Podnosilac predstavke je bio osuen a
knjiga zaplijenjena te kasnije i unitena. Evropski sud za ljudska prava je zbog toga u predmetu
Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1976. godine odluivao o tome da li je ovakvo mijeanje
neophodno u demokratskom drutvu te zakljuio da je drava imala pravo na slobodnu procjenu kada
se pozvala na klauzulu o 'zatiti morala' navedenu u stavu 2. lana 10. Evropske konvencije.

Drugi primjer karakteristian za legitimni cilj 'zatite morala' u vezi sa slobodom izraavanja
predstavlja predmet Mller i drugi protiv vicarske iz 1988. godine u kojem su podnosioci predstavke
tvrdili da je vlada prekrila lan 10. Evropske konvencije time to je konfiskovala nekoliko seksualno
provokativnih slika te kaznila umjetnike zbog objavljivanja lascivnih materijala. Sud za ljudska prava
je i u ovom predmetu potvrdio iroko polje slobodne procjene koje je dato dravi prilikom utvrivanja
onoga to je potrebno radi 'zatite morala'. U presudi je, meutim, takoe naglaeno da izraz
'izraavanje' iz lana 10. Konvencije obuhvata umjetniko izraavanje 'kojim se ljudima prua prilika
da uestvuju u javnoj razmjeni kulturnih, politikih i drutvenih informacija i ideja svake vrste.


g) Sloboda izraavanja i politika kritika

Veoma znaajan predmet u pogledu slobode izraavanja i politike kritike predstavlja Castells protiv
panije iz 1992. godine gdje je lan parlamenta kritikovao vladu zbog nepreduzimanja potrebnih
aktivnosti da se istrai vei broj napada, koji su po njegovom miljenju bili izvreni od strane lica koja
su nastavila da zauzimaju odgovorne pozicije. Podnosilac predstavke je nakon toga osuen a sudovi su
odbili da mu dozvole dokazivanje istinitosti njegovih tvrdnji. Najznaajniji aspekt presude je
konstatacija Evropskog suda da su ogranienja na kritiku manja kada je njena meta vlada, nego kada je
to pojedinac. Sud je utvrdio krenje lana 8. Evropske konvencije zato to podnosiocu predstavke nije
bilo dozvoljeno da iznese dokaze. Sud za ljudska prava je pri tome utvrdio sljedee:

Ogranienja doputene kritike su manja u pogledu vlade, nego u pogledu privatnog graanina,
ili ak i politiara. U demokratskom sistemu injenje ili neinjenje vlade moraju biti
podvrgnuti strogom ispitivanju ne samo od strane zakonodavnih i sudskih vlasti, ve takoe i
od strane tampe i javnog mijenja. ta vie, usljd toga to je pozicija koju zauzima vlada
dominantna, neophodno je da se ona uzdri od pribjegavanja krivinim postupcima, naroito
oda kada su na raspolaganju druga sredstva da se odgovori na neopravdane napade i kritike
njenih protivnika ili medija. I pored svega toga, nadlenim dravnim vlastima ostaje otvoreno
da usvoje, u njihovom svojstvu jemaca javnog reda, mjere, ak i krivino pravne prirode, sa
66
namjerom da odgovore na podesan ain i bez pretjerivanja, na klevetnke optube liene
osnovanosti ili formulisane zlonamjerno.

lanak koji se pojavio u 'Punto y Hora de Euskalherria' mora biti razmatran kao cjelina.
Podnosilac predstavke poeo je sa navoenjem dugakog spiska ubistava i napada izvrenih u
Baskiji, onda je naglasio da su ona ostala nekanjena; on je nastavio time to je tvrdio da su
upletene razliite ekstremne organizacije, koje je imenovao, i konano je pripisao vladi
odgovornost za situaciju. U stvari, mnoge od ovih tvrdnji su bile takve prirode da se moglo
pokuati da se ustanovi njihova istinitost, ba kao to je g. Castells mogao razumno da pokua
da dokae da je djelovao bona fidei.

Nije mogue utvrditi kakav bi bio rezultat postupka da je vrhovni sud prihvatio dokaze koje je
podnosilac predstavke traio da iznese; ali Sud pridaje odluujuu vanost injenici da je on
proglasio takve dokaze neprihvatljivim za djelo koje je u pitanju. Sud smatra da takvo
mijeanje u uivanje slobode izraavanja podnosioca predstavke nije neophodno u
demokratskom drutvu.


h) Sloboda izraavanja i dozvole za rad radio, televizijskih i filmskih kompanija

U lanu 10. stav 1. dravama se izriito ostavlja iroko polje slobodne procjene gdje se kae da ovaj
lan ne sprjeava drave da zahtijevaju dozvole za rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija.
Sud za ljudska prava je utvrdio krenje lana 10. Konvencije u predmetima Lentia i drugi protiv
Austrije iz 1993. godine i Radio ABC protiv Austrije iz 1997. godine gdje su podnosioci aplikacija
osporavali odbijanje vlade da izda dozvole za emitovanje napadajui pri tome i kontinuirani monopol
Austrijske korporacije za radiodifuziju.

Sud je pri tome naglasio da dravni monopol u radiodifuziji namee vea ogranienja pluralizmu i
izraavanju miljenja i stoga se moe opravdati samo neophodnim drutvenim potrebama. Sud je
takoe naglasio da s obzirom na tehnoloki napredak u oblasti radiodifuzije i otvaranje velikog broja
radiodifuznih frekvencija, takvom potrebom se ne moe unaprijed opravdati generalna zabrana rada
privatnih radiodifuznih medija. U pogledu vladinih tvrdnji Sud je konstatovao da su one protivrjene
sa iskustvom nekoliko evropskih drava, ija je veliina uporediva sa Austrijom, u kojima je
istovremeno postojanje privatnih i javnih stanica, u skladu sa pravilima razliitim od zemlje do zemlje,
i praeno mjerama koje sprjeavaju razvoj privatnih monopola, pokazalo da su strahovi, koji su
iznijeti, bez osnova. Sud za ljudska prava takoe se bavio pitanjem da li pravo na emitovanje
podrazumijeva i slobodu od mijeanja dravnih organa u prijem emisija. Za razliku od prethodnog
predmeta Sud za ljudska prava je smatrao da lan 10. Evropske konvencije nije prekren u predmetu
Groppera i ostali protiv vicarske iz 1990. godine kada su jedna vicarska radio kompanija sa
filijalom u Italiji kao i nekoliko pojedinaca povezanih sa tom firmom, tvrdili da je zabrana vicarskoj
kablovskoj kompaniji da prenosi radio programe koje su podnosioci predstavke emitovali u Italiji u
suprotnosti sa lanom 10. Konvencije. Sud je pri tome ustanovio da je vicarski zakon bio predvidljiv i
dostupan, a da je samo oganienje odgovaralo zakonitom cilju. Krenje lana 10. nije ustanovljeno iz
razloga to je vicarska vlada uspjela ograniiti emitovanje na nain 'koji izgleda neophodan da bi se
sprijeilo izigravanje prava' i 'ne predstavlja oblik cenzure'. Sud je pri tome naglasio da:

Svrha tree reenice lana 10. stav 1. Evropske konvencije je da razjasni to da je dravama
dozvoljeno da kontroliu, putem izdavanja dozvola za rad, nain na koji je organizovano
emitovanje na njihovoj teritoriji, naroito njegove tehnike aspekte. On, meutim, ne predvie
67
da mjere za izdavanje dozvola nee inae biti podvrgnute zahtjevima iz stava 2., jer bi to
vodilo rezultatu koji je suprotan cilju i svrsi lana 10. uzetog u cjelini.

Sud je takoe stao na stranu drave u predmetu Otto-Preminger-Institut protiv Austrije iz 1994. godine
gdje su dravne vlasti zabranile prikazivanje filma koji je bez potovanja predstavljao slike i
tumaenja odreenih kranskih linosti i dela. Sud je jo jednom potvrdio iroko polje slobodne
procjene drave utvrdivi da vjerska osjeanja dijela populacije mogu biti povrijeena umjetnikim
izraavanjem te naglasio da:

kao to je potvreno samim tekstom lana 10. stav 2. ko god koristi prava i slobode sadrane
u prvom stavu tog lana obavezuje se na 'dunosti i odgovornosti'. Meu njima u kontekstu
vjerskih miljenja i ubjeenja moe opravdano biti ukljuena i obaveza da se izbjegnu, koliko
je god to mogue, izrazi koji su neopravdano uvredljivi prema drugima i stoga kre njihova
prava, i koji iz ovih razloga ne doprinose bilo kom obliku javne rasprave sposobne da
unaprijedi razvoj drutva. Poto je to tako, u naelu se moe samtrati za neophodno u odreenim
demokratskim drutvima da se kazne ili ka sprijee neprikladni napadi na predmete vjerskog
potovanja, pod uslovom da su bilo koja 'formalnost', 'uvjet', ogranienje' ili 'kazna', koji su
propisani, uvijek srazmjerni opravdanom cilju kome se tei.

Evropski sud ne moe da zanemari injenicu da je rimsko-katolika vjera vjeroispovjest
preovlaujue veine Tirolaca. Time to su zaplijenile film, sutrijeske vlasti su djelovale u cilju
da osiguraju vjerski mir u toj regiji, i da sprijee da neki ljudi osjeaju da se napadaju njihova
vjerska uvjerenja na neopravdani i uvredljiv nain. Na prvom mjestu je na nacionalnim
vlastima, koje su u boljem poloaju od meunarodnog sudije, da procijene potrebu za takvom
mjerom u svjetlu situacije koja lokalno postoji u tom trenutku Po svim okolnostima ovog
sluaja, Evropski sud ne smatra da se moe uzeti da su austrijske vlasti prekoraile granice
polja slobodne procjene u ovom pogledu.

Iz prakse Evropskog sud amoe se takoe izdvojiti predmet Wingrove protiv Ujedinjenog Kraljevstva
iz 1996. godine gdje je podnosilac predstavke reirao i snimio video rad pod nazivom 'Vizije ekstaze'.
Britanski odbor za klasifikaciju filma odbio je da izda potvrdu za distribuciju ovog videa, zbog toga
to je smatrao da je bogohulan. Evropski sud je ustanovio da ovdje nije dolo do krenja lana 10.
Konvencije naglasivi da su nacionalne valsti takoe u boljem poloaju nego Evropski sud da
naprave procjenu u pogledu vjerovatnog uticaja takvog videa, uzimajui u obzir tekoe u zatiti
javnosti.


i) Sloboda izraavanja u kontekstu javne slube

Komisija i Sud za ljudska prava takoe su razmatrali pitanje slobode izraavanja po lanu 10.
Konvencije osoba koje su otputene ili su odbijene da se zaposle. U predmetima Kosiek protiv SR
Njemake iz 1986. godine i Glasenapp protiv SR Njemake iz 1986. godine Sud je razmatrao
njemaku politiku zahtjeva da se svi dravni slubenici zakunu na vjernost Ustavu i njegovim
vrijednostima. Gospoa Glasenapp je izrazila sklonost krajnjoj ljevici dok je gospodin Kosiek izrazio
sklonost krajjoj desnici. U oba predmeta vlada je odbila da trajno zaposli podnosioce predstavki iako
su oboje bili na probnom radu kao koski uitelji. Sud za ljudska prava je utvrdio da nije bilo krenja
lana 10. Konvencije te napomeno da Evropska konvencija ne garantuje pravo na dravnu slubu
posebno istaknuvi sljedee:

68
Status pripravnika za dravnog slubenika, koji je ga Glasenapp stekla kroz njeno
odreivanje za nastavnika u srednjoj koli, prema tome, nije je liio zatite koju prua lan 10.
Ova odredba je sigurno znaajna u ovom sluaju, ali u cilju da se odredi da li je bila povreena,
mora se prvo utvrditi da li je osporena mjera ravna mjeanju u uivanje slobode izraavanja u
obliku, na primjer, 'formalnosti uvjeta, ogranienja ili kazni' ili ta mjera pripada sferi prava
na pristup dravnoj slubi, prava koje nije zagarantovano u Evropskoj konvenciji.

Stoga je konstatovano da u sreditu ovog predmeta, koji je podnesen Evropskom sudu, lei
pristup dravnoj slubi. Pri odbijanju gi Glasenapp tog pristupa, vlast Land-a je uzela u obzir
njena miljenja i stavove samo u cilju da utvrdi da li je ona posjedovala neophodne line
kvalifikacije za slubu koja je u pitanju.

Ovdje je ipak neophodno naglasiti da je Meunarodna organizacija rada obrazovala anketnu komisiju
za ovakve i slne predmete i ustanovila da je SR Njemaka prekrila svoje obaveze o Konvenciji
Meunarodne organizacije rada o diskriminaciji (pri zapoljavanju i uzimanju u slubu) br. 111 iz
1985. godine.

U predmetu Vogt protiv SR Njemake iz 1995. godine Sud za ljudska prava je zauzeo suprotan pristup
i ustanovio krenje lana 10. Konvencije. Podnosilac predstavke je bila ga Vogt, stalni dravni
slubenik koja je bila udaljena iz slube i otputena, to je bila disciplinska kazna za navodno
proputanje da se povinuje dunosti koju ima svaki dravni slubenik, da bi podrao slobodan
demokratski sistem u okviru znaenja Osnovnog zakona. Ona je po navodima vlasti djelatnostima u
ime DKP i svojim odbijanjem da se ogradi od te partije izrazila tetne stavove po gore spomenuti
sistem.


j) Sloboda izraavanja i prava dravnih slubenika

Evropski sud je takoe vie puta zauzeo stav da drava moe ograniiti slobodu izraavanja svojih
slubenika u mjeri u kojoj su njihova miljenja u vezi sa poslom i dunostima koje obavljaju. U
predstavci br. 8010/77 protiv Ujedinjenog Kraljevstva Komisija je stala na stranu drave utvrdivi da
se moe zabraniti uitelju u laikoj koli da istie znakove podrke odreenim moralnim i vjerskim
uvjerenjima, ako bito moglo uvrijediti ili uznemiriti djcu ili druga lica.

Ovakvo stanovite suda odnosi se i na slobodu izraavanja pripadnika oruanih snaga. U predmetu
Engel i drugi protiv Holandije iz 1976. godine Sud za ljudska prava je podrao vladinu zabranu
publikacije u kojoj s vojnici kritikovali neke vie oficire utvrdivi da pojam 'javnog reda' obuhvata
red koi mora vladati u okvirima odreene grupe. U sluaju vojnih snaga, poremeaj u toj grupi moe
se odraziti na red u cijelom drutvu. Sud je dakle ustanovio da se ovdje radi o zloupotrebi prava na
izraavanje a ne o liavanju na slobodu izraavanja. Iako se lanom 10. Konvencije tite i prava
vojnika Sud je ustnaovio sljedee:

Dobra sluba u vojci teko se moe zamisliti bez pravnih pravila kojima se vojnici
sprjeavaju podrivati vojnu disciplinu, na primjer putem pisane rijei (...) Holandsko pravo
zasnovano je na tom legitimnom zahtjevu i nije samo po sebi protivno lanu 10. Konvencije.
Sud (...) ne smije (...) prenebregnuti ni posebna obiljeja vojnikog ivota (...) i konkretne
'dunosti' i 'odgovornosti' pripadnika oruanih snaga, niti polje slobodne procjene koje lan 10.
(2) ostavlja dravama ugovornicama.

69
Sud za ljudska prava je utvrdio krenje lana 10. Konvencije u dva predmeta i to u predmetu
Vereinigung Demokratischer Soldaten sterreichs and Gubi protiv Austrije iz 1994 godine i
Grigoriades protiv Grke iz 1997. godine. U prvom predmetu nije izdata dozvola vojnim regrutima da
distribuiraju publikaciju u kojoj se kritkovalo upravljanje vojskom. Sud je u nastavku predmeta
konstatovao da pomenuta publikacija nije predstavljala opasnost za vojnu disciplinu i da nije
prekoraila 'granice onoga to je dozvoljeno u kontekstu diskusije o idejama, koja se mora tolerisati u
vojsci demokratske drave kao i u drutvu kojem ta vojska slui'. U drugom predmetu radilo se o
pojedincu koji je bio disciplinski kanjen zbog slanja pisma svom nadreenom oficiru u kojem je
kritikovao vojsku iako pismo nije ni objavljeno ni rasturano.

Interesantan je i predmet (predstavka br. 8401/81) u kojem je visoki dravni slubenik, koji je bio
lijeen kao duevni bolesnik, tvrdio da je njegov premjetaj sa jedne dunosti na drugu predstavlja
krenje lana 10. Konvencije, jer je slijedio nakon to je on javno optuio dravu da ga prislukuje.
Norveki sudovi su odbacili njegovu albu pri emu se i Komisija za ljudska prava sloila sa dravom
utvrdivi ljedee:

Zadravanje lica koje odaje utisak duevne poremeenosti kao naelnika toga odjeljenja
umanjilo bi unutranji i spoljni ugled i uvjerljivost ministarstva (...) Imajui (...) uvidu (...)
opu dunost dravnih slubenika, a naroito onih koji zauzimaju visoke poloaje, da potuju
izvjesnu mjreu diskretnosti, Komisija ne moe da se sloi s tim da je alioev premjetaj (...)
pod datim oslovima predstavljao povredu njegovog prava na slobodu izraavanja prema lanu
10. Konvencije, s obzirom da koritenje ove slobode povali sa sobom dunosti i odgovornosti
koje dotino lice mora da uzima u obzir.

U pogledu 'dunosti i odgovornosti' dravnih slubenika i izabranih narodnih predstavnika vlada je u
predstavci br. 10293/83 pokrenula disciplinski postupak protiv dravnog slubenika koji je
istovremeno bio i izabrani lan oblasnog Vijea. Podnosilac predstavke je dao intervju u okviru
televizijskog programa o pitanjima vezanim za njegov rad u dravnoj slubi, iako je prije toga traio
dozvolu za uestvovanje u emisiji, koju pri tome nije dobio. Komisija za ljudska prava je utvrdila da je
postupanje vlade bilo u skladu sa lanom 10. stavom 2. Evropske konvencije.

U dvije predstavke Komisija za ljudska prava je bila saglasna sa injenicom da se i prava pripadnika
pravnike profesije mogu ograniiti u skladu sa lanom 10. Konvencije. U predstavci br. 10414/83
radilo se o advokatu koji je bio odgovoran zbog uvrjedljivih i tendencioznih izjava, dok je u predstavci
br. 10279/83 sudija dijelio letke s politikim komentarima nekih optunica. Komisija za ljudska prava
je u oba predmeta dala za pravo dravi i konstatovala da su disciplinske mjere protiv njih prihvatljive u
smislu lana 10. stava 2. Evropske konvencije s obzirom na dunosti i odgovornosti advokata i sudija.


k) Sloboda izraavanja i objavljivanje strogo povjerljivih podataka

U pogledu slobode izraavanja i objavljivanja strogo povjerljvih podataka karakteristian je predmet
Vereinigung Weekblad Bluf! Protiv Holandije iz 1995. godine. U tom predmetu ureivako osoblje
novinskog lista Bluf! Dolo je u posjed, tada ve starog, izvjetaja unutranje slube bezbjednosti
(BVD). Oni su objavili izvjetaj, ali su primjerci novinskog lista bili zaplijenjeni od strane vlasti.
Meutim, poto je policija zaboravila da konfiskuje plou za tampanje, novi primjerci su bili
odtampani i prodati. Vlasti nisu intervenirale da sprjee prodaju ovih primjeraka; naime, bio je
Kraljiin roendan i vlasti nisu elile da prouzrokuju bilo kakav javni nered. Kasnije je javni tuilac
povukao primjerke iz opticaja. Evropski sud je odluio da je povlaenje primjeraka predstavljalo
mijeanje u slobodu izraavanja, i izjavio da, iako je to mijeanje bilo u skladu sa zakonom i teilo
70
opravdanom cilju da se zatiti nacionalna bezbjednost, ono nije bilo neohodno u demokratskom
durtvu da bi se postigao taj cilj. U razmatranju sluaja, Evropski sud se u sutini oslonio na kriterij
'javnosti' obavjetenja. Sud je konstatovao da su obavjetenja ve uinjena javnim i da su prestala da
budu povjerljiva te naglasio sljedee:

Istina je da je u ovom sluaju stepen javnosti bio drugaiji. Meutim, informacije koje su u
pitanju, bile su uinjene dostupnim velikom broju ljudi, koji su sa svoje strane bili u stanju da
ih saoptavaju drugima. ta vie, dogaaji su komentarisani u medijima. Poto je to tako, zatita
obavjetenja, kao dravne tajne, nije vie bila opravdana i povlaenje izdanja broj 267
novinskog lista Bluf! nije vie bilo nuno da bi se postigao opravdan cilj kome se teilo. Bilo
bi sasvim mogue, meutim, krivino goniti prekrioce. Mjera nije bla neophodna u
demokratskom drutvu i postojala je povreda lana 10. Konvencije.


l) Sloboda izraavanja i komercijalna sloboda govora

Sloboda izraavanja moe se koristiti i u komercijalne svrhe. Sud za ljudska prava je utvrdio da nije
bilo krenja lana 10. Konvencije kada je u predmetu Jacobowski protiv SR Njemake iz 1994. godine
vlada krivino gonila podnosioca predstavke koji je bio otputen sa posla, nakon ega je zapoeo
vlastiti privatni biznis u istoj oblasti. Nakon toga je distribuirao novinske izreske i druge materijale
kritikujui ranijeg poslodavca i lolege.

U predmetu Barthold protiv SR Njemake Sud za ljudska prava je ustanovio krenje lana 10.
Konvencije kada je jedan veterinar-hirurg dao novinarima izjavu za pruanje hitne veterinarske
pomoi nakon ega se nekoliko drugih veterinara-hirurga, koji su radili u istom kraju, poalilo svom
strunom udruenju tvrdei da je ovaj intervju predstavljao 'reklamu' koja je profesionalnim pravilima
zabranjena. Udruenje je isposlovalo zabranu kojom se podnosiocu predstavke zabranjuje ponovno
davanje slinih izjava novinarima. Sud je takoe ustanovio da propisi njemake vlade 'nisu bili
usklaeni sa slobodom izraavanja' jer su stvarno zabranjivali pripadnicima odreenih profesija da
uestvuju u javnim debatama, te su kao takvi mogli posluiti u 'ometanju tampe pri vrenju njenog
zadatka da prenosi informacije i bude budno oko javnosti'.

Potrebno je, meutim, takoe naglasiti da je Sud za ljudska prava suprotno prethodnoj odluci podrao
zabranu reklamiranja profesionalnih usluga u predmetu Casada Coca protiv panije iz 1995. godine.

U predmetu Markt Intern GmbH i Klaus Beermann protiv SR Njemake iz 1989. godine izdavai
trgovakih publikacija koji su opsluivali male i srednje kompanije, objavili su lanak o jednom
incidentu, s kojim su itaoci pozivani da daju informacije o slinim incidentima ili praksama, i kojim
je kritikovano ponaanje velike firme koja se bavila istim poslovima Ndleni domai sud je ustanovio
da su podnosioci aplikacije bili ukljueni u nepravednu poslovnu praksu i naredio im da se uzdre od
daljnjeg objavljivanja takvih izjava. Sud za ljudska prava je konstatovao da nije bilo krenja lana 10.
Konvencije te naglasio da je odmah nakon saznanja o navodima iznesenim protiv nje, kompanija
pokrenula istragu o tom pitanju i primjetila da je objavljivanje informacija o tom incidentu bilo
preuranjeno i da je moglo voditi nanoenju velike tete kompaniji.






71
3. PRAVO NA OBRAZOVANJE


Niko ne moe biti lien prava na obrazovanje. U vrenju svih svojih funkcija u oblasti
obrazovanja i nastave drava potuje pravo roditelja da osiguraju takvo obrazovanje i nastavu
koji su u skladu sa njihovim vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima. (lan 2. Protokola
1. EK)


Pravo na obrazovanje ubraja se u red onih prava koja su neizmjerno vana kako za svakog pojedinca
tako i za funkcioniranje demokratske drave. Upravo je kola ona institucija koja, nakon roditeljske
vlasti, preuzima oblikovanje tj. formiranje ovjekove linosti. Pri tome se moe konstatovati da je
jedan od krajnjih ciljeva svakog obrazovanja kao uvjeta napredka drutva, stvaranje svijesti o
postojanju univerzalnosti zakona ukoliko je bazirano na oblikovanju linosti sa samokritikim duhom
a ne slijepom poslunou. Pravo na obrazovanje ukljuuje obavezno osnovno kolovanje koje bi po
toj osnovi trebalo biti besplatno. Meutim, drava pri tome nema obavezu da svakome omogui
sticanje odreenih drugih vrsta obrazovanja kao to su srednje i visoko kolsko obrazovanje. Ona je
naprotiv duna da takve vrste obrazovanja uini dostupnim bez diskriminacije po bilo kojem osnovu.

Pravo na obrazovanje koje se garantira lanom 2. protokola br. 1 Evropske konvencije zauzima vanu
ulogu u svakom modernom demokratskom drutvu. Evropski sud je taj stav potvdio u predmetu
Kjeldsen, Busk, Madsen i Pedersen protiv Danske iz 1976. godine naglasivi da se drugom reenicom
lana 2. Protokola br. 1. Evropske konvencije naroito tei:

pruanju pluralizma u obrazovanju, koja je mogunost bitna za ouvanje 'demokratskog
drutva' kako ga shvata Konvencija (...) S obzirom na mo moderne drave, ovaj se cilj mora
ostvarivati, prije svega, nastavom koju organizuje drava.

U prvoj reenici lana 2. Protokola 1. Evropske konvencije se kae da 'niko ne moe biti lien prava na
obrazovanje, to prije svega znai obavezu drave da nikoga ne smije liiti prava na obrazovanje.
Meutim, Evropski sud je u predmetu Campbell i Cosans protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1982.
godine istakao da:

Pravo na obrazovanje garantirano prvom reenicom lana 2. samom svojom prirodom
zahtijeva reguliranje od strane drave, ali to reguliranje nikada ne smije povrediti samu sutinu
prava, niti doi u sukob sa drugim pravima predvienim u Evropskoj konvenciji ili njenim
Protokolima.

Druga reenica lana 2. Protokola br. 1. garantira dva elementa prava na obrazovanje i to pravo drave
da samostalno odredi u kojoj e mjeri vriti kontrolu nad obrazovanjem tj. nastavnim procesom pri
emu mora voditi rauna o pravu roditelja na vlastita vjerska i filozofska uvjerenja.

lan 2. Protokola br. 1. je specifian je iz razloga to on ne sadri pozitivnu obavezu tj. da se svakome
obezbjedi pravo na obrazovanje nego sadri negativnu obavezu, to znai da se drava obavezuje da
nee nikoga onemoguiti u koritenju prava na obrazovanje. Ovakva odredba lana 2. Protokola br. 1.
dovodi pojedinca beneficijara ljudskih prava u slabiju poziciju upravo iz razloga to prilikom
podnoenja predstavke pojedinac mora dokazati da drava svojim ponaanjem ometa njegovo pravo na
obrazovanje. Sa druge strane, kad bi postojala pozitivna obaveza, pojedincu bi bilo mnogo lake
dokazati da drava nije obezbjedila uvjete za ostvarivanje prava na obrazovanje.

72
Jedini predmet iz prakse Evropskog suda za ljudska prava u kojem je Sud ustanovio krenje prava na
obrazovanje po lanu 2. Protokola 1. Evropske konvencije predstavlja Campbell i Cosans protiv
Ujedinjenog Kraljevstva iz 1982. godine (dvije zdruene predstavke). Podnosioci predstavke su bile
dvije majke koje su se alile na primjenu tjelesnih kazni kao disciplinskih mjera u kolama koje su
pohaale njihova djeca u kotskoj. Podnesene predstavke su se temeljile na tvrdnji da tjelesno
kanjavanje u kolama kri pravo roditelja i nije u skladu sa njihovim filozofskim uvjerenjima po
lanu 2. Protkola 1. Evropske konvencije. Jedna od majki je smatrala da iskljuenje njenog sina iz
kole predstavlja takoe krenje prve reenice lana 2. Protokola 1. Evropske konvencije. Utvrdivi
krenje prava na obrazovanje u oba predmeta Sud se prvo izjasnio o tvrdnji vlade Ujedinjenog
Kraljevstva da funkcije povezane s unutranjom upravom u koli ne spadaju u oblast obrazovanja i
nastave:

Obrazovanje djece je cjelovit proces u kome, u svakom drutvu, odrasli nastoje svoja
uvjerenja, kulturu i druge vrijednosti prenijeti na mlade, dok se nastava ili obuka naroito
odnose na prenoenje znanja i na intelektualni razvoj.

Moe se rei da tjelesno kanjavanje u izvjesnom smislu spada u unutranju upravu kole, ali
je ono, kada se primjeni, sastavni dio procesa kojim kola tei postii cilj zbog koga je
uspostavljena, ukljuujui tu i razvijanje i formiranje karaktera i duhovne moi svojih
uenika.

Sud za ljudska prava se nakon ovoga osvrnuo i na 'filozofska uvjerenja' roditelja utvrdivi sljedee:

U svom redovnom znaenju rije 'uvjerenja' uzeta sama po sebi, nije sinonim rijei 'miljenja
i ideje', kako se koriste u lanu 10. Evropske konvencije, koja garantuje slobodu izraavanja;
ona je srodnija izrazu 'vjerovanja' (...) koji se javlja u lanu 9. koi garantira slobodu misli,
savjesti i vjeroispovjesti i oznaava poglede, koji imaju odreeni nivo ubjedljivosti,
ozbiljnosti, kohezije i vanosti.

Kad je rije o pridjevu 'filozofski', njega je teo iscrpno definirati i (...) malo je pomoi po
pitanju njegovog tanog znaenja. Evropska komisija je istakla da izraz 'filozofija' nosi brojna
znaenja: on se koristi da bi aludirao na potpuno izgraen sistem miljenja ili, dosta slobodnije,
na poglede na vie il manje trivijalne stvari. Evropski sud se slae sa Evropskom komisijom da
nijedan od ovih ekstremnih sluajeva ne moe biti usvojen za potrebe tumaenja lana 2.: prvi
bi suvie usko ograniio obim prava, koje je garantirano svim roditeljima, a drugi bi mogao da
ima za posljedicu ukljuivanje pitanja koja su nedovoljne vanosti i teine.

Imajui u vidu Konvenciju kao cjelinu, izraz filozofska uvjerenja u ovom kontekstu oznaava,
po miljenju Suda, takva uvjereja koja zasluuju potovanje u 'demokratskom drutvu' (...) i
nisu u suprotnosti s ljudskim dostojanstvom; uz to, ona ne smiju biti u sukobu s osnovnim
pravom djeteta na obrazovanje, s obzirom na to da prva reenica dominira cijelim lanom 2.

Uvjerenja podnosilaca predstavke odnose se na vaan i bitan vid ljudskog ivota i ponaanja,
naime, na integritet linosti, umjesnost ili neumjesnost primjene tjelesnih kazni i na
iskljuivanje tegoba do kojih dovodi mogunost takvog kanjavanja. To su pogledi koji
zadovoljavaju svako od gore navedenih mjerila.

Nakon konstatacije da je prekreno pravo garantirano drugom reenicom lana 2. protokola br. 1.
Evropske konvencije, Sud za ljudska prava je ispitujui krenje prava na obrazovanje djeteta koje je
iskljueno iz kole zakljuio:
73

Postojanje tjelesnog kanjavanja u koli koju pohaa njen sin (...) lei u osnovi oba (...)
zahtjeva na osnovu lana 2., ali postoji sutinska razlika izmeu injenine osnove njena dva
zahtjeva. Kada je rije o drugoj reenici, alba se odnosi na pohaanje kole u kojoj se
pirmjenjuje izvjesna praksa, dok je povodom prve reenice rije o zabrani pohaanja kole;
posljedice ove druge situacije dalekosenije su nego u prvom predmetu.

lan 2. ini cjelinu kojom dominira njegova prva reenica, s tim to je pravo opisano u drugoj
reenici dopuna osnovnom rpavu na obrazovanje.

Konano, postoji i sutinska razlika izmeu pravnih osnova ova dva zahtjeva, jer se jedan tie
prava roditelja, a drugi prava djeteta:

Pravo na obrazovanje zagarantovano prvom reenicom lana 2., po samoj svojoj prirodi,
iziskuje dravno regulisanje, ali ovo regulisanje ne smije nikada povrijediti sutinu prava niti
doi u sukob s drugim pravima zatienim u Konvenciji ili Protokolima uz nju.

Krenje prava na obrazovanje Sud je takoe ispitivao u Belgijskom lingvistikom predmetu iz 1968.
godine, gdje su podnosioci predstavke bile osobe koje su prebivale u dijelu Belgije u kojem je zvanini
jezik holandski, tvrdili da je prekreno pravo na obrazovanje njihove djece usljed odbijanja belgijske
vlade da prui obrazovanje na francuskom jeziku. Sud je pri tome zakljuio da:

Negativna formulacija (prava na obrzaovanje) ukazuje na to (...) da strane ugovornice ne
priznaju takvo pravo na obrazovanje koje bi od njih iziskivalo da o svom troku, ili uz svoju
potporu, obezbijede obrazovanje izvjesne vrste ili izvjesnog stupnja.

Sve drave lanice vijea Evrope (...) imaju opi i zvanini obrazovni sistem. Stoga nije rije o
tome da se od svake drave trai da uspostavi takav sistem, ve samo o tome da se licima u
nadlenosti strana ugovornica zagarantuje, u naelu, pravo da koriste sredstva za sticanje
znanja koja u datom trenutku postoje.

U skladu s tim, reenicom lana 2 protkola garantuje se prije svega pravo pristupa obrzaovnim
ustanovama koje u datom trenutku postoje, ali je ovaj pristup samo dio prava na obrazovanje.
Da bi 'pravo na obrazovanje' bilo efikasno potrebno je dalje, da, inter alia, pojedinac kao
njegov korisnik ima mogunost da se okoisti steenim obrzovanjem, to e rei da stekne
zvanino priznanje o zavrenoj koli, u skladu s propisima na snazi u svakoj dravi i u
pogodnom obliku.

Pravo na obrazovanje zagarantovano prvom reenicom lana 2. Protokola, po samoj svojoj
prirodi, iziskuje dravno regulisanje (...) ovo regulisanje nikada ne smije povrijediti sutinu
prava na obrazovanje, niti se sukobiti s drugim pravima sadranim u Konvenciji.

Sa druge strane Belgijsko zakonodavstvo dozvoljavalo je kolovanje djece na flamanskom jeziku u
podrujima gdje je zvaini jezik bio francuski, pa je stoga Sud za ljudska prava ustanovio krenje
odredbe o diskriminaciji u vezi sa lanom 2. Protokola te utvdio da:

Uslov prebivalita nije postavljen u interesu kola ili iz administrativnih i finansijskih razloga;
kada je rije o podnosiocima predstavke, on se iskljuivo zasniva na razlozima vezanim za
jezik. Povrh toga, napadnutim rjeenjem se, kada je rije o veini podnosilaca predstavke i
74
njihovoj djeci, ne potuje u potpunosti odnos proporcionalnosti izmeu primjenjenih sredstava
i eljenog cilja (...)

Koritenje prava na obrazovanje, onako kako ga shvata Sud, i, jo blie, prava pristupa
postojeim kolama u ovom predmetu, ne garantuje se svakome bez diskriminacije,a naroito
ne bez jezike diskriminacije.

Meutim, u drugim predmetima Komisija za ljudska prava je prednost dala dravi te istakla da se lan
2. Protokola 1. odnosi prvenstveno na osnovno obrazovanje te da drava moe regulirati pristup
drugim vidovima obrazovanja bez krenja lana 2. Protokola br. 1. Konvencije kada se radi o pristupu
visokim ili specijalizovanim kolama zatvorenicima (predstavka br. 596272) i strancima (predstavka
br. 7671/76). Komisija je u predstavci br. 8844/80 tim povodom istakla:

Kada drava stavlja na raspolaganje mogunost za visoko obrazovanje koje su specifine i
ograniene, u naelu nije protivno lanu 2. Protokola 1. ako ona pri tom dozvoli pristup samo
studentima koji su stekli dovoljno prethodno obrazovanje da bi mogli pratiti nastavu.

Interesantan primjer iz prakse Suda za ljudska prava je i predmet Kjeldesen, Busk, Madsen i Pedersen
protiv Danske iz 1976. godine, u kojem su podnosioci predstavki bili roditelji koji su protestovali zbog
uvoenja seksualnog obrazovanja u kolske programe u Danskoj tvrdei da to vrijea njihova
uvjerenja. Dodatnu komplikaciju je inilo i to to je seksualno obrazovanje bilo u sastavu drugih
predmeta, pa nije bilo mogue dopustiti roditeljima da njihova djeca prestanu pohaati samo taj
predmet. Sud je konstatovao da:

Kako su roditelji prvenstveno odgovorni za 'obrazovanje i nastavu' svoje djece, oni mogu od
drave traiti da potuje njihova vjerska i filozofska uvjerenja, u vezi s ispunjavanjem njihove
prirodne obaveze prema djeci. Njihovo pravo otuda odgovara odgovornosti, koja je tijesno
povezana s uivanjem i vrenjem prava na obrazovanje.

(...) Odreivanje i planiranje nastavnog plana spada u naelu u okvire nadlenosti drava
ugovornica. Ovo uglavnom ukljuuje pitanja cjelishodnosti, o kojima Evropski sud treba da
odluuje, i ije rjeenje moe opravdano da se razlikuje zavisno od drave i perioda o kome je
rije. Posebno treba naglasiti da druga reenica lana 2. Protokola ne sprjeava drave da
prenose, kroz nastavu ili obrazovanje, informacije ili znanje koji su direktn ili indirektno
vjerske ili filozofske prirode. On ak ne dozvoljava roditeljima da prigovaraju zbog
ukljuivanja takve nastave ili obrazovanja u kolski nastavni plan, jer bi u suprotnom postojala
opasnost da se sva institucionalizovana nastava pokae kao nepraktina. U stvari, u sluaju
mnogih predmeta koji se predaju u kolama veoma je teko da nemaju, u veoj ili manjoj
mjeri, neki filozofski aspekt ili implikacije. Isto vai i za vjerske sklonosti, ako se podsjetimo
na to da postoje vjere, koje obrazuju veoma iroke dogmatske i moralne entitete, koji imaju, ili
mogu da imaju, odgovore na svako pitanje filozofske, kosmike ili moralne prirode.

U drugoj reenici lana 2. podrazumijeva se, s druge strane, da se drava, obavljajui svoje
funkcije u oblasti obrazovanja i nastave, mora starati da se obavjetenja i znanja iz nastavnog
programa prenose na objektivan, kritian i pluralistiki nain. Dravi je zabranjeno teiti
indoktrinaciji, koja bi bila protivna potovanju vjerskih i filozofski uvjerenja roditelja. Ovo je
granica koja se ne smije prekoraiti.

75
Takvo tumaenje je istovremeno dosljedno i drugoj reenici lana 2. Protokola, lanovima 8.
do 10. Evropske konvencije i optem duhu same Evropske konvencije, oruja stvorenog da
odrava i promovira ideale i vrijednosti demokratskog drutva.

Sud je dajui za pravo dravi u ovom predmetu takoe istakao da iako se seksualno obrazovanje moe
povezati sa prenoenjem vrijednosnih sudova, rjeenje danske vlade je bilo usmjereno na informiranje
a ne na indoktrinaciju uenika.


F) Prava koja se odnose na funkcionisanje demokratskih institucija

1. PRAVO NA SLOBODU MIRNOG OKUPLJANJA I SLOBODU UDRUIVANJA


1. Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruivanja sa drugima, ukljuujui i
pravo osnivanja sindikata i pridruivanja sindikatima zbog zatite svojih interesa.

2. Ova prava nee biti ograniena izuzev na nain propisan zakonom i koji je neophodan u
demokratskom drutvu u interesu nacionalne bezbjednosti ili javne sigurnosti, u cilju
sprjeavanja nereda ili zloina, zatite zdravlja ili morala ili zatite prava i sloboda drugih.
Ovim lanom se ne zabranjuje uvoenje zakonitih ogranienja na ona prava koja uivaju
pripadnici oruanih snaga, policije ili dravne administracije. (lan 11. EK)


a) Pravo na mirno okupljanje

Sloboda okupljanja predstavlja jedno od onih prava koja bitno karakteriziraju demokratsku dravu.
Ona znai pravo pojedinca na susret sa drugim ljudima na javnom mjestu prilikom kojeg se
razmjenjuju misli i uvjerenja. Mirno okupljanje ljudi na jednom odreenom mjestu predstavlja miting
dok okupljanje na javnim saobraajnicama predstavlja defile. Za ostvarivanje prava na mirno
okupljanje potrebna je prethodna dozvola od drave tj. njenih izvrno policijskih organa kako bi se
graanima pruila mogunost javnog izraavanja stavova i uvjerenja i sprijeila opasnost da doe do
nereda. Izvrno policijski organi drave su duni da osiguraju pravo na mirno okupljanje svakome
to znai i demonstrantima ali i protivnicima demonstracija. Pri tome veoma je vana uloga policije u
pripremi i samom odvijanju javnog okupljanja pa i mogueg razdvajanja demonstranata i
protudemonstranata. Komisija za ljudska prava je u predstavci br. 8191/78 utvrdila da prethodna
dozvola za odravanje javnog skupa nije u suprotnosti sa slobodom mirnog okupljanja:

Pravo na mirno okupljanje u ovom lanu osnovno je pravo u demokratskom drutvu (...) i
jedan od temelja ovakvog drutva (...). Kao takvo, ovo pravo obuhvata privatne sastanke i
skupove na javnim saobraajnicama. Kada su u pitanju ovi posljednji, uslov da se dobije
prethodna dozvola, po pravilu, ne zadire u ovo pravo. Ovakav postupak je u skladu sa
zahtjevima lana 11.(1), ako ni zbog ega drugog, a ono zato da bi vlasti bile u stanju da
osiguraju miran karakter skupa, te prema tome sam po sebi ne predstavlja ometanje uivanja
tog prava.

Komisija za ljudska prava je takoe u predstavci br. 8440/78 kada je vlada zabranila sve javne
demonstracije u odreenom mjestu odbila tvrdnju vlade da su demonstracije mogle izazvati nasilni
otpor protivnika i ekstremista napominjui sljedee:

76
Pravo na slobodu mirnog okupljanja zagarantovano je svakome ko namjerava organizovati
mirne demonstracije (...) Mogunost nasilnih prtivdemonstracija, ili mogunost da se
ekstremisti skloni nasilju, koji nisu lanovi udruenja koje organizuje demonstracije, pridrue
demonstracijama, ne mogu sami po sebi ponititi ovo pravo. ak i kada postoji stvarni rizik da
se kretanje u javnoj povorci zavri neredom zbog dogaaja koji nisu u vlasti organizatora,
obrazovanje takve povorke ne izlazi samo zbog tog razloga iz okvira lana 11 (1) Konvencije,
ve svako ogranienje koje se namee skupu, mora biti u skladu s odredbama stava 2. ovog
lana.

Meutim, potrebno je naglasiti stav Suda da pravo na slobodu okupljanja takoe ukljuuje i pravo na
zatitu od protudemonstranata to ukazuje na pozitivne obaveze drave kao i mogue mjere u sferi
odnosa izmeu pojedinaca. Tako je Sud za ljudska prava je u predmetu rzte fr das Leben iz 1988.
godine razmatrajui mjere koje su preduzete za zatitu dvaju demonstracija protiv mjeanja
protudemonstranata, u smislu njihove razumnosti i valjanosti kako bi se omoguilo da demonstracije
proteku mirno zakljuio da:

Uesnici demonstracije moraju biti u stanju da odre demonstracije bez straha da e biti
izloeni fizikom nasilju od strane svojih protivnika; takav stah bi mogao da odvrati udruenja
ili druge grupe koje podravaju zajednike ideje ili interese da otvoreno izraavaju svoje
miljenje o veoma kontroverznim pitanjima koja su od znaaja za zajednicu. U demokraciji,
pravo na protudemonstracije se ne moe proiriti tako da sprjeava ostvarenje prava na
demonstracije. (...) Stvarna, djelotvorna sloboda mirnog okupljanja ne moe stoga biti
reducirana na puku dunost od strane drave da se ne mijea; isto negativan koncept ne bi bio
u skladu sa ciljem i svrhom lana 11. Poput lana 8., lan 11. ponekad trai preduzimanje
pozitivnih mjera, ako je potrebno ak i u sferi odnosa meu ljudima.

Iz svega navedenog je vidljivo sa se drava susree sa izjesnim potekoama u vezi sa javnim
skupovima pa se i u ovom sluaju dravi tj. njenim izvrno policijskim organima ostavlja polje
sobodne procjene da odlui da li e od demonstranata traiti prethodno uvjerenje ili e poduzeti neke
druge mjere.


b) Pravo na udruivanje

U lanu 11. Evropske konvencije se navodi da svako pored okupljanja ima pravo i na slobodu
udruivanja sa drugima, ukljuujui i pravo osnivanja sindikata i pridruivanja sindikatima zbog
zatite svojih interesa. Istiui ve u samom lanu 11. Evropske konvencije osnivanje sindikata, Sud je
u jednoj od svojih presuda naglasio da je pravo na ustanovljenje i pridruivanje sindikatima u lanu
11. jedan aspekt ireg prava na slobodu udruivanja (Sigurdur A. Sigurjonsson protiv Islanda iz
1993.). U navedenom sluaju se radilo o taxi vozau kojem je data dozvola za obavljanje djelatnosti
pod uslovom da pristupi Udruenju vozaa. Voza je pristupio taxi Udruenju ali je to lanstvo
naknadno prestalo nakon ega je ostao bez dozvole za obavljanje posla. Nakon tri godine islandski
parlament je donio zakon kojim se trailo da svi taxi vozai budu lanovi Udruenja nakon ega je Sud
za ljudska prava ustanovio da je zakonsko nametanje obaveze ulanjenja u Udruenje bilo
neproporcionalno cilju koji se elio postii.

Komisija za ljudska prava je u predmetu Young, James i Webster protiv Ujedinjenog Kraljevsta iz
1979. godine zauzela stav da se 'veza izmeu radnika zaposlenih kod istog poslodavca ne moe
smatrati udruenjem u smislu lana 11. zato to poiva samo na ugovornom odnosu izmeu
zaposlenog i poslodavca'. U tom smislu je dodala da 'izraz udruenje pretpostavlja dobrovoljno
77
okupljanje radi postizanja zajednikog cilja'. Ovdje je vidljivo da se prije svega radi o udruivanju
koje je dobrovoljnog karaktera tj. na dobrovoljnoj osnovi te da postoji odreeni zajedniki cilj. Sud za
ljudska prava je u presudi po istom predmetu iz 1981. godine ustanovio da uslovljavanje aplikanata
lanstvom u sindikat kako bi zadrali zaposlenje predstavlja krenje slobode udruivanja po lanu 11.
Konvencije te zakljuio sljedee:

Pravo na obrazovanje sindikata i pristupanje sindikatima poseban je vid prava na udruivanje
(...) pojam slobode podrazumijeva izvjesnu mjeru slobode izbora prilikom uivanja toga prava.

S obzirom da je pomenuti 'zajedniki cilj' po miljenju Komisije za ljudska prava tee objasniti nego
'dobrovljnu osnovu', Komisija je, u predstavci br. 8317/78 u kojoj je skupina zatvorenika tvrdila da je
pravo na udruivanje povrijeeno odreivanjem boravka u samici, zakljuila da se taj lan 'ne tie
prava zatvorenika da se drue s drugim zatvorenicima, niti se to moe smatrati udruivanjem sa
drugim zatvorenicima'. Komisija je dakle ustanovila da se u ovom sluaju ne radi ni o zajednikom
cilju niti o udruenju u smislu lana 11. Konvencije.

U pogledu prava sindikata prihvaeno je miljenje da su ona po lanu 11. ostvarena kada se sindikat
moe obrazovati i kada se lanstvo u sindikatu moe priznati. Sud je u tom pogledu ak ustanovio da
lan 11. Konvencije ne garantira pravo na trajk tj. da takvo pravo moe u svakom sluaju biti
podrvrgnuto ogranienjima u okviru nacionalnog zakonodavstva. Dravi se pri tome doputa da odredi
druga sredstva kojim e se sindikatu omoguiti da titi profesionalne interese svojih lanova pa je u
presudi Schmidt i Dahlstrm protiv vedske iz 1976. godine Sud utvrdio da 'Konvencija garantuje
pravo sindkata da djeluje radi zatite profesionalnih interesa svojih lanova i drave moraju dozvoliti i
omoguiti koritenje i razvijanje takvog prava'.

U pogledu lana 11. Konvencije drava je obavezna kao i u drugim lanovima da se ne mijea u
koritenje prava. U predstavci br. 10550/83 podnosilac predstavke je utvrdio da je njegovo
iskljuivanje iz sindikata protivno lanu 11. Kovencije. Komisija je utvrdila da lan 11. nije prekren
te da je cilj lana 11. Konvencije zatiti ovu preteno privatnu djelatnost od dravnog uplitanja.
Komisija je tim povodom iznijela i sljedee:

'Pravo na obrazovanje sindikata i pristupanje sindikatima posebna je vid slobode udruivanja,
koja u prvom redu titi ovjeka od mjera drave. Drava se ne moe mijeati u obrazovanje
sindikata i pristupanje njima (...) Meutim, pitanje koje se postavlja u ovom predmetu tie se
toga u kojoj je mjeri ovom odredbom drava obavezana tititi lana sindikata od mjera koje
prema njemu preduzme njegov sindikat.
Na primjer, pravo na obrazovanje sindikata podrazumijeva pravo sindikata da usvoji sopstvena
pravila, da vodi svoje poslove i da obrazuje saveze sindikata ili se njima pridruuje (...) prema
tome, odluke sindikata u ovim o obalstima ne smiju se podvrgnuti ogranienjima i nadzoru
drave.
U skladu sa tim, ove se odluke moraju smatrati privatnim aktima za koje u naelu drava ne
moe biti odgovorna po Konvenciji.
Zatita koja se daje ovom odredbom prvenstveno se odnosi na nemijeanje drave'.

Istim povodom Komisija je zakljuila da pod izvjesnim uslovima drava moe biti primorana da se
umijea u sindikalne stvari da bi pojedinca zatitila od:

'Svake zloupotrebe dominantnog poloaja sindikata (...). Takva zloupotreba moe se izvriti, na
primjer, onda kada odricanje lanstva ili iskljuenje nisu u skladu sa Statutom sindikata, ili
78
kada je Statut potpuno nerazuman ili samovoljan, ili kada je odricanje lanstva ili iskljuenje
dovelo do izuzetno tekih posljedica, kao to su gubitak zaposlenja zbog 'zatvorene radionice'.

lan 11. taka 2. Konvencija navodi da 'ova prava nee biti ograniena izuzev na nain propisan
zakonom i koji je neophodan u demokratskom drutvu u interesu nacionalne bezbjednosti ili javne
sigurnosti, u cilju sprjeavanja nereda ili zloina, zatite zdravlja ili morala ili zatite prava i sloboda
drugih. Ovim lanom se ne zabrnajuje uvoenje zakonitih ogranienja na ona prava koja uivaju
pripadnici oruanih snaga, policije ili dravne administracije. Ovdje je vidljivo da se ogranienje tzv.
drugog paragrafa razlikuje u odnosu na druge lanove samim tim to se drave ugovornice ovlauju
da ogranie uivanje prava iz stava 1. lana 11. Konvencije pripadnicima oruanih snaga, policije ili
dravne adminstracije.

U predstavci br. 11603 /85 podnosioci predstavke su bili dravni slubenici zaposleni u Glavnom
tabu komunikacija vlade Ujedinjenog Kraljevstva u ustanovi za vladine vojne i zvanine
komunikacije, kojima je bilo uskraeno da obrazuju sindikat i da mu se pridrue iako je tamo sindikat
ve djelovao preko etrdeset godina. Iako je konstatovano mijeanje u vrenje prava po lanu 11.
Konvencije a zaposleni su neosporno bili uposlenici dravne administracije tj. uprave, Komisija se
ograniila na to da ispita zakonitost mjera drave kojima se podnosiocima predstavke zabranjuje
lanstvo u sindikatu te je utvrdila da odgovarajue odredbe imaju osnova u domaem zakonodavstvu i
da su podlone nadzoru domaih sudova.

Sloboda udruivanja takoe obuhvata i danas najvaniji oblik politikog udruivanja u vidu politikih
partija. U cilju sprjeavanja zloupotrebe slobode politikog udruivanja koja bi otvorila mogunost
stvaranja autoritarnih reima i ukidanja prava i sloboda demokratskog drutva, jako su vidljiva
nastojanja konstitucionalizacije ili legalizacije politikih partija naroito poslije Drugog svjetskog rata.
Prvi ustavi koji su unijeli takve odredbe bili su ustavi Savezne Republike Njemake (la 21. osnovnog
zakona), Italije (lan 49.), Francuske (lan 4.) i drugi.


RAVO NA SLOBODNE IZBORE


Visoke strane ugovornice se obavezuju da u primjerenim vremenskim razmacima odravaju
slobodne izbore s tajnim glasanjem, pod uvjetima koji osiguravaju slobodno izraavanje
miljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela. (lan 3. Protokola 1. EK)


Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava odluno naglaava pozitivnu obavezu drave da 'u
primjerenim vremenskim razmacima odrava slobodne izbore sa tajnim glasanjem, pod uvjetima koji
obezbjeuju slobodno izraavanje miljenja pri izboru zakonodavnih tijela'. Komisija za ljudska prava
je u Grkom predmetu iz 1969. godine naglasila da je pravo na slobodne izbore osnova
demokratskog drutva to se ostvaruje 'postojanjem predstavnikog zakonodavnog organa iji se
lanovi biraju u primjerenim vremenskim razmacima'. Prema tome, drava u kojoj ne postoje slobodni
izbori ne moe biti demokratska drava.

Univerzalna deklaracija UN-a iz 1948. godine u lanu 21. naglaava da:

1. Svako ima pravo da uestvuje u upravljanju javnim poslovima svoje zemlje, neposredno ii
preko slobodno izabranih predstavnika.

79
2. Svako ima pravo da na ravnopravnoj osnovi stupa u javnu slubu u svojoj zemlji.

3. Volja naroda je osnova dravne vlasti: ova volja treba da se izraava na povremenim i
slobodnim izborima, koji e se sprovoditi optim i jednakim pravom glasa, tajnim glasanjem ili
odgovarajuim postupkom kojim se obezbjeuje sloboda glasanja.


Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima iz 1966. godine lanom 25. daje jo veu
vanost pravu na slobodne izbore:

Svaki graanin ima pravo i mogunost, bez ikakve diskriminacije pomenute u lanu 2. i bez
neosnovanih ogranienja:

(a) da uestvuje u upravljanju javnim poslovima bilo neposredno, bilo preko slobodno
izabranih predstavnika;
(b) da bira i da bude biran na povremenim istinskim, opim, jednakim i tajnim izborima, koji
osiguravaju slobodno izraavanje volje biraa;
(c) da bude primljen, pod opim jednakim uvjetima, u javne slube svoje zemlje.

Dokument sa Drugog sastanka Konferencije o humanoj dimenziji Konferencije o evropskoj sigurnosti
i saradnji, odranoj u Kopenhagenu 1990. godine takoe regulira pravo na slobodne izbore
naglaavajui u paragrafima 7. i 8. sljedee:

(7) Da bi obezbjedila uvjete potrebne da bi se vlast zasnivala na volji naroda, zemlje uesnice
e:

(7.1) odravati slobodne izbore u razumnim intervalima, u skladu sa zakonom;

(7.2) dozvoliti da sva mjesta u najmanje jednom vijeu nacionalnih zakonodavnih
vlasti budu slobodno izabrana narodnim glasanjem;

(7.3) garantirati ope i jednako pravo glasa svim punoljetnim graanima;

(7.4) garantirati tajno glasanje ili neku ekvivalentnu proceduru slobodnog glasanja, kao i
poteno prebrojavanje glasova, izvjetavanje o broju glasova i objavljivanje zvaninih
rezultata;

(7.5) potovati pravo graana da se kandiduju za politiku ili javnu funkciju, lino ili kao
predstavnici politikih partija ili organizacija, bez diskriminacije;

(7.6) potovati pravo pojedinaca i grupa da osnivaju, potpuno slobodno, svoje politike
partije i druge politike organizacije i da tim politikim partijama i organizacijama prue
zakonske garancije koje e im omoguiti da se meusobno takmie na bazi ravnopravnog
tretmana pred zakonom i pred vlastima;

(7.7) obezbijediti da zakon i javna politika djeluju tako da dozvole da se politike kampanje
odvijaju u atmosferi slobode i pravinosti u kojoj partije i kandidati nee biti spreavani ni
administrativno, ni nasiljem, ni zastraivanjem, da slobodno iznesu svoje miljenje i
kvalifikacije, i u kojoj glasai nee biti spreavani da ta miljenja i kvalifikacije saznaju i o
njima raspravljaju, kao i da glasaju bez straha od kazne;
80

(7.8) - obezbijediti da nikakva zakonska ili administrativna prepreka ne ometa pristup
medijima, koji sve politike grupacije i pojedinci koji ele da uestvuju u izbornom procesu
moraju imati bez diskriminacije;

(7.9) obezbijediti da svi kandidati koji dobiju neophodan broj glasova propisan zakonom
odmah budu postavljeni na funkciju i da im bude omogueno da na toj funkciji ostanu do
isteka svog mandata ili dok se mandat ne okona na neki drugi nain predvien zakonom u
skladu sa demokratskim parlamentarnim i ustavnim procedurama.

(8) Zemlje uesnice smatraju da prisustvo posmatraa, i stranih i domaih, moe da pobolja
izborni proces u zemljama u kojima se izbori odravaju. One stoga pozivaju posmatrae iz svih
zemalja KESS-a, kao i odgovarajuih privatnih institucija i organizacija koje to ele, da
posmatraju tok njihovih nacionalnih izbora u onoj mjeri u kojoj to zakon dozvoljava. One e
takoer nastojati da omogue slian pristup izborima koji se odravaju ispod nacionalnih
nivoa. Ovi posmatrai obavezuju se da se ne mijeaju u tok izbora.

Svi navedeni dokumenti pokazuju, da su drave lanice Vijea Evrope i potpisnice Evropske
konvencije odlune da naglaavajui znaaj prava na slobodne izbore otklone podjednako ostatke
faistike, nacistike ali i komunistike ideologije, s obzirom na injenicu da su spomenuti sistemi
imali negativan stav prema slobodnim i demokratskim izborima. Neophodni uvjeti za postojanje
slobodnih izbora moderne demokratske drave su:

- da se ostvari sloboda izbora to obino podrazumijeva jednakost aktivnog i pasivnog
prava graana;
- direktno glasanje;
- izbalansiranost izbornih jedinica kako bi se ostvario princip jednakosti glasa;
- osiguranje mogunosti da graani direktno glasaju za bar jedan dom nacionalnog
zakonodavnog tijela, na to evropske zemlje obavezuje akt iz Kopenhagena;
- da se ostvari iskrenost ili autentinost volje graana koja bi se ispoljila u tim izborima;
- da se ostvari potrebna informiranost graana o kandidatima i stanju drutva;
- da se sprijee svi mogui pritisci i indoktrinacije koje ometaju graanina da ispolji
svoju volju;
- da ta volja bude u skladu sa njegovim pravnim, ekonomskim, socijalnim i drugim
interesima;
- da se stvore socijalni mir i drugi uvjeti koji su potrebni za zrelo i trezveno gledanje
graana na ponaanje politikih garnitura koje su formirane u drutvu i koje se
smjenjuju na vlasti;
- da se kreira slobodno javno miljenje koje bi pomoglo graanima da nau svoje pravo
mjesto u tim izborima i uope politikom i drutvenom ivotu (vidi o tome: .
Sadikovi, Evropsko pravo ljudskih prava, 2001.)

U predmetu Mathieu-Mohin i Clerfayt protiv Belgije iz 1987. godine Sud za ljudska prava nije utvrdio
krenje kada su podnosioci predstavki, iji je govorni jezik francuski, tvrdili da uvjet propisan
belgijskim pravom da kandidati izabrani u Flamansko Vijee polau zakletvu na flamanskom jeziku
sprjeava graane, koji govore francuski da glasaju za kandidata koji govori francuski. Evropski sud je
u pogledu prava na slobodne izbore zakljuio da lan 3. sadrava pozitivnu obavezu da titi ne samo
pravo nego titi temeljno pravo, iako se pri tome dravi ostavlja iroko polje slobodne procjene u
izboru izbornog sistema koji ona primjenjuje. Cilj svakog izbornog sistema je da vjerodostojno izrazi
miljenje ljudi u kojem e biti izraena jasna i koherentna politika volja. Prema tome, sam izraz
81
'uvjeti koji obezbjeuju slobodno izraavanje miljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela'
predpostavlja naelo jednakosti tretmana svih graana u vrenju njihovog prava da glasaju i njihovog
prava da se kandiduju na izborima tj. pravo da se bira i bude biran, to je, meutim, odvojeno od
slobode izraavanja koja je ve zatiena u skladu sa lanom 10. Evropske konvencije. Iz ovoga
svakako proizilazi da svi glasovi treba da imaju jednaku vanost u pogledu rezultata izbora te da svi
kandidati moraju da imaju jednake anse za pobjedu. Sud je pri tome takoe utvrdio sljedee:

Dok skoro sve sutinske odredbe Evropske konvencije i Protokola broj 1., 4., 6. i 7. koriste
rijei 'svako ima pravo' ili 'niko nee biti', lan 3. koristi frazu 'visoke strane ugovornice
obavezuju se'. Na osnovu toga je ponekad zakljuivano da ovaj lan ne predvia pojedinana
prava i slobode 'neposredno obezbjeena svakome' u okviru nadlenosti strana ugovornica (...)
ve samo obaveze izmeu drava. (...) Takvo tumaenje se ne moe prihvatiti (...) U skladu sa
tim (i oni koji su se pojavili pred Evropskim sudom su se sloili po ovom pitanju), 'meu-
dravna' obojenost teksta lana 3. ne odraava bilo kakvu razliku od drugih odredbi u
Evropskoj konvenciji i Protokolima koja je od sutinskog znaaja. Razlog za to izgleda da lei
prije u elji da se da vea sveanost obavezi koja je preuzeta, i u injenici da primarna obaveza,
u oblasti o kojoj je riije, nije u uzdravanju ili ne-mijeanju, kao to je sluaj u veini
graanskih i politikih prava, ve u donoenju od strane drave pozitivnih mjera da 'odre'
demokratske izbore.

Prava, koja su u pitanju, nisu apsolutna. Poto ih lan 3. priznaje, ali ih pri tom ne izlae na
izriit nain, a kamoli definie, postoji prostor za ogranienja koja se podrazumijevaju (...).
lan 3. primjenjuje se samo na slobodne izbore 'zakonodavnih tijela', ili bar na jedno od vijea,
ako ih ima dva ili vie (...). Meutim, rijei 'zakonodavno tijelo nee neophodno oznaavati
samo nacionalni parlament; one se moraju tumaiti u svjetlosti ustavnog poretka drave koja je
u pitanju.

(...) U pogledu metoda 'zakonodavnih tijela', lan 3. predvia samo 'sloboden izbore u
primjerenim vremenskim razmacima s tajnim glasanjem i pod uvjetima koji obezbjeuju
slobodno izraavanje miljenja naroda'. Izuzev toga, on ne stvara nikakvu obavezu da se uvede
odreeni izborni sistem (...) kao to je proporcionalni sistem ili veinski sistem sa jednim ili
dva izborna kruga.

Sud za ljudska prava je takoe u predmetu Gitonas i drugi protiv Grke iz 1977. godine ustanovio da
nije postojalo krenje lana 3. Protokola br. 3. Evropske konvencije kada je domae zakonodavstvo
zabranilo da onaj ko je vrio javnu funkciju vie od tri mjeseca tri godine prije izbora bude kandidat na
tim izborima, pa su iz tog razloga podnosioci predstavki bili diskvalifikovani za kandidovanje na
izborima za parlament. Sud je pri tome ponovio da:

lan 3. Prvog Protokola obuhvata subjektivna prava da se glasa i da se kandiduje na izborima.
Ma kako vana bila ta prava, ona nisu apsolutna. Poto ih lan 3. priznaje, ali ih ne izlae na
izriit nain, a kamoli definira, postoji prostor za 'implcirana ogranienja' (...). U njihovim
domaim zakonskim odredbama drave ugovornice uslovljavaju prava da se glasa i da se
kandiduje na izborima, to u naelu nije zabranjeno po lanu 3. One imaju iroko polje
slobodne procjene u ovoj sferi, ali je na Evropskom sudu da odlui, u krajnjoj instanci, da li su
zahtjevi Protokola potovani; on mora da utvrdi da ovi uvjeti ne umanjuju prava, koja su u
pitanju, do te mjere da ugroze samu njihovu sutinu i da ih lie njihove djelotvornosti; da su
nametnuti sa opravdanim ciljem; i da sredstva, koja su upotrebljena, nisu nesrazmjerna.


82
G) PRAVO NA IMOVINU

Svako fiziko ili pravno lice ima pravo na neometano uivanje svoje imovine. Niko ne moe
biti lien svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvienim zakonom i opim
naelima meunarodnog prava.

Prethodne odredbe, meutim, ni na koji nain ne utiu na pravo drave da primjenjuje takve
zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala koritenje imovine u skladu s opim interesom ili
da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. (lan 1. Protokola 1. EK)


Pravo na imovinu regulirano je jo davne 1789. godine u Deklaraciji prava ovjeka i graanina gdje se
u lanu 17. navodi da 'poto je svojina neprikosnoveno i sveto pravo, niko je ne moe biti lien osim
ako to oigledno ne zahtijeva zakonito utvrena javna potreba i pod uslovom pravinog i prethodnog
obeteenja. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. godine na isti nain takoe u lanu
17. (1) istie da svako ima pravo da posjeduje movinu, sam i u zajednici sa drugima. (2) Niko ne
smije biti samovoljno lien imovine.

Evropska konvencija titi pravo na neometano uivanje imovine i garantuje da niko ne moe biti lien
svoje imovine. Iz lana 1. Protokola uz Konvenciju je vidljivo da i po pitanju imovine kao jednog od
temeljnih ljudskih prava drava zadrava pravo ogranienja u smislu liavanja imovine u javnom
interesu i pod uvjetima predvienim zakonom i opim naelima meunarodnog prava. Dravi se dalje
daje pravo ili bolje reeno iroko polje slobodne procjene da primjenjuje zakone koje smatra
potrebnim da bi nadzirala koritenje imovine u skladu sa opim interesom ili da bi osigurala naplatu
poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

Jurisprudencija Evropskog suda za ljudska prava ustanovila je zapravo jedan iri koncept znaenja
pojma imovine pa je u presudi predmeta Gasus Dosier und Fordertechnik GmbH iz 1995. potvreno
da imovina pored posjedovanja fizikih stvari obuhvata i odreena druga prava i interese. Izraz
'imovina' protee se i i na steena prava pojedinca, ukljuujui sredstva, dionice ili novane zahtjeve
zasnovane na uovorima ili deliktnoj odgovornosti, kao i na odreena ekonomska ili socijalna primanja
propisana zakonom (D. Gomien).

Na taj nain je Sud za ljudska prava u predmetu Tre Traktrer Aktiebolag protiv vedske iz 1989.
godine u smislu imovine priznao i posjedovanje dozvole za toenje alkohola jer je ustanovio da je to
vano za rad restorana i da bi povlaenje dozvole imalo negativan utjecaj na dobar glas restorana, ali
je pri tome utvrdio da nain na koji se regulira oduzimanje dozvole ostaje u slobodnoj procjeni drave.
Interesantan je sluaj Van Merle i drugi protiv Holandije iz 1986. godine gdje je Sud za ljudska prava
poglasio 'dobru volju' u smislu imovine i naglasio da 'svojim radom podnosioci aplikacije su stvorili
klijentelu: ovo u mnogo kom pogledu ima prirodu privatnog prava i predstavlja dobro, pa stoga i
imovinu u smislu lana 1.'

Podnosioci predstavke u predmetu James i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1986. godine su
tvrdili da je drava prekrila pravo na imovinu kada je dugogodinjim zakupcima stambenih objekata
dozvolila da otkupe udio u tim objektima na raun vlasnika nekretnina u nekim sluajevima po cijeni
koja je nia od trine. Sud za ljudska prava je utvrdio da nije prekreno pravo na imovinu te naveo
sljedee:

Pojam javnog interesa je nuno opsean. Komisija je posebno konstatirala da e odluka da se
usvoje zakoni o eksproprijaciji imovine obino podrazumijevati razmatranje politikih,
83
ekonomskih i drutvenih pitanja u vezi s kojim se miljenja u demokratskom drutvu mogu
znaajno razlikovati. Naavi da je prirodno da prostor slobodne procjene u okviru
zakonodavstva u primjenjivanju drutvene i ekonomske politike treba da bude irok, Sud e
potivati presudu zakonodavstva u pogledu toga to je u 'javnom interesu'. Osim ako ta presuda
bude oigledno bez razumnog utemeljenja. (...) otuivanje imovine provedeno bez ikakvog
drugog razloga do da se prenese lina korist na privatno lice ne moe biti u 'drutvenom
interesu'. Ipak, obavezni prijenos imovine sa jedne osobe na drugu moe,u zavisnosti o
okolnostima, predstavljati legitiman cilj za unapreivanje javnog interesa. (...) Uzimanje
imovine nastalo kao rezultat podrke legitimnoj, drutvenoj, ekonomskoj ili drugoj politici
moe biti u 'javnom interesu' ak i ukoliko zajednica openito nema direktne koristi ili ne uiva
uzetu imovinu.

U predmetu Loizidiou protiv Turske iz 1996. godine Sud za ljudska prava je ustanovio povredu lana
1. Protokola 1. uz Konvenciju utvrdivi da su vlasti kontinuirano uskratile vlasniku pristup imovini
tokom esnaest godina. Pri tome su, bez obzira na politiku situaciju koja je tada vladala, ugrozili
pravo vlasnika na imovinu naroito pravo na neometano uivanje imovine u smislu koritenja,
uivanja ili kontroliranja upotrebe te imovine.

a) Kontrola koritenja imovine

Evropska konvencija dozvoljava dravi da nadzire koritenje imovine tj. da primjenjuje takve zakone
koje smatra potrebnim u skladu sa opim interesima. Iz stava 2. lana 1. vidljivo je da se prije svega
radi o ogranienju koritenja imovine gdje se dravi ostavlja skoro neogranieno polje slobodne
procjene. U pogledu zakona koje drava primjenjuje u skladu sa opim interesom Sud za ljudska prava
je to doslovce prepustio dravi te u predmetu Handyside iz 1976. godine konstatovao da relevantni
dravni zakon i njegova primjena mogu biti preispitani samo ukoliko nisu u skladu sa lanom 14. tj.
zabranom diskriminacije, lanom 18 i eventualno sa lanom 17. Evropske konvencije. Stoga je Sud
naglasio da 'ovaj stav odreuje drave ugovornice kao jedine sudije koje e odluiti to je
'neophodno' za interveniranje. Sukladno tome, Sud se mora ograniiti na nadziranje zakonitosti i svrhe
ogranienja koja su u pitanju'. Meutim, s vremenom je dolo i do ireg tj. sveobuhvatnijeg nadzora ne
samo drave kao 'jedinog sudije' nego i proporcionalnosti poduzetih mjera i svrhe samog zakona koji
je poduzet. U predmetu Allana Jacobssona iz 1989. godine Sud je zakljuio sljedee:

Sukladno drugom stavu lana 1. protokola br. 1 drave ugovornice imaju pravo da, izmeu
ostalog, kontroliraju koritenje imovine sukladno opem interesu, nameui one zakone koje
smatraju neohodnim u tu svrhu. Meutim, budui da se ova odredba treba tumaiti u svjetlu
opeg naela iskazanog u prvoj reenici prvog stava, mora postojati prihvatljiv odnos
proporcionalnosti izmeu upotrijebljenih sredstava i cilja koji se eli realizirati. U postizanju
neophodne potene ravnotee izmeu opeg interesa zajednice i potrebe zatite osnovnih prava
pojedinaca, vlastima je dato da imaju irok prostor slobodne procjene.

Sud za ljudska prava je u predmetu Raimondo protiv Italije iz 1994. godine utvrdio da nije bilo krenja
lana 1. Protokola 1. Evropske konvencije kada su italijanske vlasti zaplijenile veliku koliinu stvari
koje su pripadale osobi koja je osumnjiena za suradnju sa mafijom u vremenu kada vlasti nisu
raspolagale sa dokazom da je imovina zakonito steena. Sud je naglasak stavio na praksu mafije u vezi
sa imovinom, potekoe koje se javljaju u borbi protiv takve prakse te ogranienu prirodu nareenja o
zaplijeni imovine.

84
Polje slobodne procjene takoe se ostavlja dravi u pogledu osiguranja naplate poreza ili drugih
doprinosa ili kazni. Prema tome, dravi je dozvoljeno da namee poreze i kazne i ustanovi zakonsku
obavezu plaanja istih.

Poseban zaaj imaju odluke Suda za ljudska prava koje se tiu tekoa oko dobijanja kompenzacije za
oduzetu imovinu. Sud za ljudska prava je ustanovio etiri faktora koje razmatra prilikom ocjenjivanja
da li je takav postupak bio u skladu sa lanom 1. Protokola 1. Evropske konvencije. U predmetu
Zubani protiv Italije iz 1996. godine Sud je razmatrao sloenost zakona i postupka po kojima se
provodi eksproprijacija i odreuje kompenzacija, dok je u predmetu Zubani i Matos Silva, Lda i drugi
protiv Portugala iz 1996. godine razmatrao duinu oba ova postupka. tetu koja nastane zbog trajanja
oduzimanja Sud je razmatrao u predmetu Guillemin protiv Francuske iz 1997. godine dok je
adekvatnost i visinu kompenzacije u svjetlu odgaanja isplate procjenjivao u predmetu Guilleman i
Akkus protiv Turske iz 1997. godine.


H) PRAVO NA NEDISKRIMINACIJU


Uivanje prava i sloboda predvienih ovom Konvencijom osigurava se bez diskriminacije po
bilo kojoj osnovi, kao to su pol, rasa, boja koe, jezik, vjeroispovjest, politiko ili drugo
miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno
stanje, roenje ili drugi status. (lan 14. EK)


Jednakost svih ljudi pred zakonom oznaka je dananje moderne demokratske drave. Prijanje doba
karakterizirala je upravo nejednakost, ne samo u sferi drutveno-ekonomskih odnosa nego i u pogledu
samog poloaja pojedinaca pred zakonom i dravom. Zabrani diskriminacije posveivala se i jo se
uvijek posveuje velika panja. Ve je Deklaracija o pravima ovjeka i graanina iz 1789. godine u
prvom lanu naglasila da se ljudi raaju i ostaju jednaki u pravima. Drutvene razlike mogu postojati
samo radi ope koristi. Univerzalna deklaracija u istom duhu je navela: Sva ljudska bia raaju se
slobodna i jednaka u pravima. Ona su obdarena razumom i svijeu i treba da jedno prema drugome
postupaju u duhu bratstva.

Veliki broj meunarodnih i regionalnih sporazuma kao to su Konvencija Ujedinjenih naroda o
politikim pravima ena iz 1952. godine, Konvencija meunarodne organizacije rada o jednakom
nagraivanju i dikskriminaciji u upoljavanju i profesijama iz 1951. i 1958. godine, Konvencija
UNESCO-a iz 1960. godine, Konvencija UN-a o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.
godine, Konvencija UN-a o eliminaciji svih oblika diskriminacije protiv ena iz 1979. godine, ali i
Pakt o graanskim i politikim pravima iz 1966. godine te njegov lan 26. bave se pitanjem
diskriminacije.

Da bi se odreeni postupak ili eventualno situacija mogli razmatrati u smislu krenja zabrane
diskriminacije i naela jednakosti potrebno je da postoji razliit tretman meusobno jednakih predmeta
do kojeg dolazi bez objektivnog i razlonog objanjenja ili ukoliko nedostaje proporcionalnost izmeu
poduzetih mjera i eljenog cilja. Jurisprudencija Evropskog suda za ljudska prava zabiljeila je do sada
razliit tretman na osnovu spola, religije, nacionalnosti te djece roene u braku i van njega.

U poznatom Belgijskom lingvistikom predmetu iz 1968. godine grupa roditelja, koja je govorila
francuski, alila se na nemogunost da njihova djeca pohaaju francuske kole u predgrau Brisela
samo zbog boravita njihovih roditelja, dok graani koji govore flamanski nisu imali takva
85
ogranienja. Sud je pri tumaenju procjenjivao da li su poduzete mjere u skladu sa zakonom i da li je
postignuta proporcionalnost izmeu mjera i zakonitog cilja, to je specifino za lanove Konvencije u
kojima su ugraene restriktivne klauzule. Pri tome je ustanovljeno da:

primjenjljivost lana 14. nije ograniena na sluajeve u kojima postoji dopunjavajue krenje
drugog lana. Takva restriktivna primjena bi liila lan 14 bilo kakve praktine vrijednosti.
Jedini uinak takve diskriminacije bio bi da pogora krenje druge odredbe Konvencije. Takvo
tumaenje ne bi bilo u skladu sa tekstom lana 14. koji kae da e uivanje prava i sloboda
priznatih Konvencijom biti osigurano bez ikakve diskriminacije. Na taj nain, dravi se stavlja
obaveza koja nije samo jednostavno negativna (...) lan 14 je od posebne vanosti u vezi sa
odredbama Konvencije koje uspostavljajui pravo ili slobode takoer daju dravama
diskrecionu nadlenost u vezi sa koracima koje treba preduzeti da bi se osiguralo uivanje tog
prava ili slobode. To nije normativna odredba iste vrste kao lan 8. konvencije ili lan 2.
Protokola: odnosi se na sredstva ili na stepen uivanja prava i slobodakoji su ve negdje drugo
izraeni. Moe se desiti da razliite mjere koje preduzima drava u odnosu na rarzliite
dijelove svoje teritorije ili razliitu populaciju ne povale za sobo krenje tog lana iz
Konvencije kojim se definira dotino pravo, ali da diferencijacija povlai krenje, ukoliko se
ponaanje drave prosuuje sa stanovita lana 14. Tada bi se postavilo pitanje krenja ne samo
lana 14., nego i spomenutog prava kako je navedeno u relevantnom lanu u vezi sa lanom
14.: zapravo, pojedinac koji je pretrpo tetu kao rezultat krenja lana 14. od strane drave ne
uiva u dotinom pravu ili slobodi u uvjetima ili stepenu koji je propisan Konvencijom,
posmatranom u cjelini.

Sud za ljudska prava je zauzeo stav da zabrana diskriminacije nema samostalan tj. apsolutan karakter,
te je u predmetu Rasmussen protiv Danske iz 1984. godine utvrdio da:

lan 14. dopunjuje druge sutinske odredbe Evropske konvencije i Protokola. On nije
nezavisan, poto je djelotvoran jedino u vezi sa 'uivanjem prava i sloboda' koja se garantuju
tim odredbama (...) On ne moe biti primjenjen ako injenice, o kojima je rije, ne padaju
unutar obuhvata jedne ili vie ovih odredbi.

Ve spomenuti Belgijski lingvistiki predmet iz 1969. godine takoe je potvrdio da:

garancija lana 14. Konvencije 'nema nezavisno postojanje', u tom smislu da se prema
uvjetima lan 14. odnosi iskljuivo na prava i slobode koji su priznati u Konvenciji; bez obzira
na to mjera koja je sama po sebi u saglasnosti sa zahtjevima ovog lana koji definiraju pravo ili
slobodu u pitanju, moe, meutim, povreivati ovaj lan kada se tumai u vezi sa lanom 14. iz
razloga to je diksriminatorne prirode.

U predstavci br. 8410/78 Komisija za ljudska prava se jo jednom sloila da lan 14. nije usmjeren
protiv diskriminacije openito, ve samo protiv diskriminacije u odnosu na prava i slobode koje
garantira Konvencija.

Danas je takoe aktuleno i pitanje tzv. pozitivne diskriminacije tj. namjernog razliitog postupanja
koje oigledno vodi nejednakosti u cilju favoriziranja pojedinaca koji su na odreeni nain ve
diskriminirani. Pozitivna diskriminacija je vidljiva u pogledu favoriziranja ena, razliitih religijskih,
etnikih ili rasnih grupa, te pripadnika raznih drugih grupa. Priznavajui pozitivnu diskriminaciju
odreenih skupina priznajemo i njihovu stvarnu diskriminaciju pa se mnogi slau da je efektivnije
raditi na pitanju eliminacije stvarne diskriminacije po bilo kom osnovu i jaanju jednakosti nego
praviti razlike u postupanju.
86
a) Diskriminatorske ili nedoputene razlike u postupanju po lanu 14. Konvencije

U predmetu Abdulaziz, Cabales i Balkandali protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1985. godine tri
podnosioca predstavke su tvrdili da im je prekren lan 8. Konvencije tj. pravo na porodini ivot i
lan 14. Konvencije tj. zabrana diskriminacije. Britanski zakon o useljavanju pravio je razliku izmeu
stranaca mukog i enskog pola na nain da je bilo tee pripadnicima mukog pola da se pridrue
svojim vjerenicama i suprugama koji zakonit borave u Ujedinjenom Kraljevstvu, nego to je to bilo
pripadnicima enskog pola. Sud za ljudska prava je stao na stanovite da pravo na porodini ivot nije
prekreno iz razloga to drave ugovornice nisu dune potovati izbor zemlje boravka branog para, pa
prema tome ne moraju ni dozvoliti naseljenje branim drugovima koji nisu njihovi dravljani. Sud je
zakljuio:

Imigraciona politika veine zemalja, time to ograniava slobodan ulazak u zemlju, pravi
razliku po osnovu dravljanstva, i indirektno po osnovu rase, etnikog porijekla i moda i boje
koe. Iako drava ugovornica ne moe da sprovede 'politiku poptuno rasistike prirode',
davanje povaltenog poloaja njenim dravljanima ili licima iz zemalja sa kojima ona ima
najblie veze ne predstavlja 'rasnu diskriminaciju'. Posljedice primjene pravila Ujedinjenog
Kraljevstva nisu znaile da su ona bila neprihvatljiva zbog rasne diskriminacije, poto nije bilo
dokaza da postoji stvarna razlika u postupanju na osnovu rase.

Sud je, meutim, u pogledu zabrane diskrimnacije u istom predmetu utvrdio krenje lana 14.
naglasivi da se pojam diskriminacije u smislu lana 14. odnosi, u naelu, na predmete u kojima se
bez dovoljnog opravdanja s nekim licem ili grupom postupa nepovoljnije nego s drugim, ak i kada se
Konvencijom ne trai povoljnije postupanje, te ustanovio sljedee:

Manjina Evropske komisije, sa druge strane, primjetila je da je osnovni efekat primjene
pravila bio da sprijee useljenje iz Novog Komonvelta i Pakistana. Ovo nije bilo sluajno:
diskusija nacrta zakona je pokazala da je namjera bila da se 'smanji broj obojenih imigranata'.
Po svojim posljedicama i cilju pravila su bila indirektno rasistika i, prema tome postojala je
povreda lana 14. po ovoj taki.

Interesantan primjer iz sudske prakse predstavlja i predmet Burghartz protiv vicarske iz 1994. godine
gdje je Sud za ljudska prava utvrdio krenje lana 8. Konvencije u vezi sa lanom 14. Konvencije tj.
diskriminaciju na osnovu pola. U navedenom predmetu se mukarac, podnosilac predstavke, alio da
mu nakon enidbe nije bilo dozvoljeno staviti svoje prezime ispred eninog ili uzeti njeno prezime kao
porodino, dok je istovremeno sve to eni bilo dozvoljeno.

Sud za ljudska prava je u predmetu Hoffmann protiv Austrije utvrdio krenje lana 8. Konvencije tj.
prava na porodini ivot, gdje je podnosilac predstavke bila ena rimokatolike pripadnosti, nakon
ega je promijenila religijsku pripadnost i pristupila Jehovinim svjedocima. Nakon nekog vremena
dolo je do razvoda braka pri emu su austrijski sudovi starateljstvo nad njihovom djecom dodijelili
muu, navodei kao jedino obrazloenje njena vjerska uvjerenja. Sud je utvrdio postojanje razlike u
postupanju te ustanovio da je ova razlika uinjena na temelju vjerospovjesti naglasivi sljedee:

U ovom kontekstu, treba podsjetiti na lan 5. Protokola br. 7. koji je stupio na snagu u Austriji
1. novembra 1988. godine; iako nije izriito naveden u ovom postupku, on predvia temeljnu
jednakost suprunika, izmeu ostalog i u pogledu roditeljskih prava, i razjanjava da su u
sluajevima ove prirode najvaniji interesi djece. Tamo gdje se austrijski Vrhovni sud nije
oslonio na Savezni zakon o vjerskom obazovanju djece, on je odmjeravao injenice razliito od
niih sudova, ije je rasuivanje bilo povrh toga podrano miljenjem psihologa eksperta. I
87
pored moguih tvrdnji u suprotnom smislu, razlika zasnovana u sutini jedino na razliitoj vjeri
nije prihvatljiva. Evropski sud stoga ne moe da zakljui da je postojao razumni odnos
srazmjere izmeu sredstava koja su upotrebljena i cilja kome se teilo; u skladu sa tim je
postojala povreda lana 8. uzetog u vezi sa lanom 14.

Specifian je i premet Marckx protiv Belgije iz 1979. godine u kojem su podnosioci predstavke majka
i njen sin tvrdili da su djelovanjem belgijskih propisa o vanbranoj djeci prekreni lan 1. Protokola
br. 1 tj. pravo na imovinu, lan 8. tj. pravo na porodini ivot i lan 14. tj. zabrana diskriminacije. Sud
za ljudska prava je pri tome ustanovio da je poloaj ovakve majke i njene kerke dovoljno slian
odnosu udate ene i njenog djeteta, te prema tome drava ne moe opravdati razliito postupanje. Sud
je samo u pogledu prava na imovinu napravio izuzetak gdje je utvrdio da se ova odredba ne moe
primjeniti na oekivano nasljedstvo.

Predmet Karlheinz-Schmidt protiv SR Njemake iz 1994. godine se odnosio na obavezu nametnutu
samo mukarcima da slue u vatrogasnoj brigadi ili da plate novani doprinos. Evropski sud za ljudska
prava je ustanovio sljedee:

Bez obzira na to da li danas postoji bilo kakvo opravdanje za razliito postupanje prema
mukarcima i enama u pogledu prinudne slube u vatrogasnoj brigadi, ono to je konano
odluujue u ovom predmet je da obaveza da se obavlja takva sluba postojala iskljuivo u
zakonu i u teoriji. Sa obzirom na postojanje dovoljnog broja dobrovoljaca u svakom trenutku,
nijedan mukarac u praksi nije bio obavezan da slui u vatrogasnoj slubi. Novani doprinos je
ne u zakonu, ali u praksi - izgubio svoj karakter kompenzacije i postao je praktino jedina
dunost. U nametanju takvog novanog tereta, teko da moe da bude opravdana razlika u
postupanju na temelju pola (...) Kao i uesnici u postupku, Sud smatra da obavezna
protupoarna sluba kakva postoji u Baden-Wurttembergu predstavlja jednu od 'normalnih
graanskih obaveza' predvieni u lanu 4. stav 3. taka (d). Nadalje primjeuje da je prema
saveznom ustavnom sudu, finansijski doprinos koji se plaa u zamjenu za slubu (...)
predstavlja materijalnu nadoknadu. S obzirom na tijesnu povezanost obaveze slube sa
obavezom plaanja, Sud stoga zakljuuje da navedena obaveza takoer potpada pod opseg
lana 4. stava 3. take (d). Iz toga slijedi da je lan 14. tumaen u vezi sa lanom 4. stav 3.
taka (d), primjenjljiv.


b) Nediskriminatorske ili doputene razlike u postupanju prema lanu 14. Konvencije

U ve navedenom predmetu Rasmussen protiv Danske iz 1984. godine podnosilac predstavke je htio
da ospori oinstvo djeteta roenog u braku sa njegovom suprugom. Pri tome je odbijen zato to je
protekao rok za pokretanje postupka, dok je supruzi bilo dozvoljeno pokretanje postupka sve do
punoljestva djeteta. Evropski sud je zakljuio da razlika u postupanju nije bila diskriminatorska u
okviru znaenja lana 14. naglasivi sljedee:

Evropski sud je obratio panju na okolnosti i opu pozadinu predmeta, i imao je u vidu
odreeno polje slobodne procjene koje po ovom pitanju mora biti ostavljeno vlastima. Po
miljenju Suda, one su imale pravo da smatraju da je uvoenje vremenskog ogranienja za
pokretanje postupka za osporavanje oistva bilo opravdano eljom da se osigura pravna
sigurnost i da se zatite interesi djeteta. U ovom pogledu, zakon o okome je rije nije se bitno
razlikovao od zakona veine drava ugovornica, ili od zakona koji su trenutno na snazi u
Danskoj. Razlika u postupanju prema muevima i enama bila je zasnovana na shvatanju da su
takva vremenska ogranienja manje nuna za ene nego za mueve, poto se interesi majke
88
obino poklapaju sa interesima djeteta, jer je u veini predmeta razvoda braka ili odvajanja njoj
dodjeljeno starateljstvo nad djetetom.

Apsolutno doputeno postupanje drave utvreno je u predmetu Van der Mussele protiv Belgije iz
1983. godine gdje se podnosilac predstavke, belgijski advokatski pripravnik alio na krenje lana 4.
tj. prinudni rad te lana 14. Konvencije zato to je morao da zastupa bez naknade siromane klijente.
Sud je zakljuio da je drava imala pravo da advokatima nametne ovakve obaveze iz dva razloga: prvi
razlog izdvaja advokate od pripadnika drugih profesija kojima se takva obaveza ne namee kao to su
zubari, ljekari te sudije i dr., a drugi razlog je da je osporena praksa jedan od naina na koji drava
obezbjeuje pravo na pravino suenje iz lana 6. Konvencije.

Sud za ljudska prava je u nekoliko predmeta ustanovio krenje nekog od prava koje garantuje
Konvencija, ali je ispitivanje predmeta po lanu 14. smatrao nepotrebnim. U tom smislu Sud je u
predmetima Johnston i drugi protiv Irske iz 1986. godine i Dudgeon protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz
1981. godine utvrdio krenje lana 8. Konvencije ali je proglasio nepotrebnim razmatranje predmeta
po lanu 14. Konvencije. U predmetu Dudgeon Sud je zakljuio da nema korisnog pravnog cilja da
se utvruje je li podnosilac predstavke bio i rtva diskriminacije u poreenju s drugim licima ije je
pravo manje ogranieno.


c) Opa zabrana diskriminacije

Evropska konvencija u skladu sa evolucionistikim karakterom uinila je u, meuvremenu veliki
pomak u zabrani diskriminacije. Naime, naglaavajui znaaj zabrane diskriminacije drave lanice
Vijea Evrope i potpisnice Evropske konvencije su 4. novembra 2000. godine donijele Protokol br.12.
uz Evropsku konvenciju o opoj zabrani diskriminacije. U Protokolu br. 12. se navodi da su drave
potpisnice Konvencije donijele ovaj Protokol u skladu sa temeljnim naelima prema kojima su sve
osobe jednake pred zakonom i imaju pravo na jednaku pravnu zatitu te promiui jednakost svih
osoba kroz kolektivno jaanje ope zabrane diskriminacije putem Konvencije za zatitu ljudskih prava.
lan 1. Protokola br. 12. glasi:

1. Uivanje svih prava odreenih zakonom osigurat e se bez diskriminacije na bilo kojoj
osnovi kao to je spol, rasa, boja koe, jezik, vjera, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili
socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, roenje ili drugi status.

2. Niko ne smije biti diskriminiran od strane javnih tijela na bilo kojoj osnovi kako je navedeno
u stavu 1. (Protokol 12. EK)


I) Prava stranaca

1. OGRANIENJE POLITIKE AKTIVNOSTI STRANACA


Nijedna od odredbi iz lanova 10., 11. i 14. nee se tumaiti tako da sprjeava visoke strane
ugovornice da ograniavaju politiku djelatnost stranaca. (lan 16. EK)


Svaka drava potpisnica Evropske konvencije preuzela je obavezu da svim licima pod svojom
jurisdikcijom garantuje prava i slobode navedene u Konvenciji pa time i strancima koji se nalaze u
89
okviru te jurisdikcije. U lanu 16. Konvencije se kae da 'nijedna od odredbi lanova 10., 11. i 14.,
nee se tumaiti tako da sprjeava visoke strane ugovornice da ograniavaju politiku djelatnost
stranaca'. Meutim, potrebno je navesti da se ovim lanom predvia izuzetak u odnosu na lan 14.
Konvencije tj. zabranu diskriminacije, to znai da se automatski pravi razlika izmeu dravljana i
strananca ali i meu samim strancima u odnosu na to iz koje drave dolaze.

Iako, dakle, Evropska konvencija u svom prvobitnom tekstu iz 1950. godine u lanu 16. Konvencije
ograniava strance tj. njihovu politiku aktivnost, tek nakon nekog vremena u protokolu br. 4. uz
Konvenciju iz 1963. godine zabranjuje se grupno protjerivanje strananca, a u Protokolu br. 7. uz
Konvenciju iz 1984. godine navode se i proceduralne zatite u vezi sa protjerivanjem strananca.

Jedan od rijetkih predstavki podnesenih Sudu za ljudska prava po anu 16. Konvencije je predmet
Piermont protiv Francuske iz 1995. godine. U tom predmetu je podnosilac predstavke bila njemaka
dravljanka, lanica Evropskog parlamenta koja se alila na odreena ogranienja njene slobode
izraavanja i kretanja tj. odluke o protjerivanju iz Francuske Polinezije i zabrani ulaska u Novu
Kaledoniju zbog uestvovanja u demonstracijama koje osuuju nuklearne probe i prisustvo Francuske
u Pacifiku. Navedena ogranienja su bila nametnuta od strane francuskih vlasti tokom njenog
putovanja u Francusku Polineziju. Iako se Francuska vlada pozvala na lan 16. Konvencije kako bi
opravdala ogranienje slobode izraavanja, Sud za ljudska prava je ustanovio krenje datog lana na
osnovu toga to je podnosilac predstavke bila dravljanka lanice Evropske unije ali i lanica
Evropskog parlamenta. Sud je takoe zakljuio da je:

podnosilac predstavke odgovorila da ogranienja u lanu 16. ne vae u njenom sluaju, zbog
njenog dvojnog statusa kao evropskog dravljanina i lana Evropskog parlamenta. Ona je
smatrala da je nelogino prigovarati da je ona bila stranac, kada je priroda njenih funkcija
iziskivala postojanje zainteresovanosti za cijelu teritoriju Evropske zajednice. (...) Evropski sud
ne moe da prihvati razloge zasnovane na evropskom dravljanstvu, poto ugovori Evropske
zajednice u to vrijeme nisu priznavali takvo dravljanstvo. I pored svega, on smatra da
injenica da je ga Piermont posjedovala nacionalnost drave lanice Evropske unije i, uz to,
status lana Evropskog parlamenta, nije dozvoljavala da lan 16. Evropske konvencije bude
upotrebljen protiv nje, posebno sa obzirom na to da stanovnici zavisnih teritorija uestvuju u
izborima za Evropski parlament.



2. ZABRANA GRUPNOG PROTJERIVANJA STRANACA


Zabranjeno je kolektivno protjerivanje stranaca (lan 4. Protokola 4. EK)


Ovom odredbom Evropske konvencije jasno se naglaava zabrana kolektivnog protjerivanja stranaca,
to je potvrdila i Evropska komisija za ljudska prava u predstavci br. 7011/75 gdje je znaenje izraza
'kolektivno' objanjeno kao:

svaka mjera nadlenih vlasti kojom se stranci kao grupa primoravaju napustiti zemlju, osim
kada je ta mjera preduzeta poslije i na osnovu primjerenog i objektivnog ispitivanja predmeta
svakog pojedinog stranca u okviru grupe.


90
3. PROCEDURALNE ZATITE U VEZI SA PROTJERIVANJEM STRANACA


1. Stranac koji zakonito boravi na teritoriji jedne drave ne moe se iz nje protjerati, osim na
osnovu odluke donijete u skladu sa zakonom, i ima pravo:

a) da podnese razloge protiv svog protjerivanja;
b) da se njegov predmet preispita; i
c) da u te svre bude zastupan pred nadlenim organom ili licem ili licima koja taj organ
odredi.

2. Stranac se moe protjerati i prije nego to iskoristi svoja prava na osnovu stava 1. a, b i c
ovog lana, ako je protjerivanje nuno u interesu javnog poretka ili se zasniva na razlozima
nacionalne sigurnosti. (lan 1. Protkola 7. EK)


Stavom 1. lana 1. Protokola br. 7. jasno se naglaava da se stranac koji zakonito boravi na teritoriji
jedne drave ne moe iz nje protjerati, osim na osnovu odluke donijete u skladu sa zakonom. Ovdje je
jasna distinkcija izmeu onih stranaca koji borave na nekoj teritoriji u skladu sa zakonskim propisima
te drave i stranaca koji borave na nekoj teritoriji po raznim drugim osnovama. Evroska komisija za
ljudska prava je izraz 'zakonito boraviti' u predmetu Voulfovitch protiv vedske iz 1993. godine
protumaila na sljedei nain:

U kontekstu instrumenta kao to je Evropska konvencija, koji ne garantira pravo na azil ili
drugu dozvolu za boravak, izraz 'zakonito boraviti', koji je upotrebljen u lanu 1. Protokola br.
7. mora biti tumaen kao da se u osnovi odnosi na zakonitost prisustva prema nacionalnom
pravu. Stoga, stranac ije su viza ili dozvola za boravak istekle ne moe, bar ne uobiajeno, biti
smatran da 'zakonito boravi' u zemlji.

Ma kakav bio taan obim izraza 'zakonito boraviti', jasno je da on ne ukljuuje strance u
situaciji pdnosioca predstavke. Podnosioci predstavke imali su samo tranzitnu vizu za
jednodnevnu posjetu vedskoj, a ostali su, posle isticanja vize, u zemlji iskljuivo da bi
saekali, kao prvo, odluku o njihovom zahtjevu za politiki azil ili dozvolu boravka i, potom,
sprovoenje naloga za protjerivanje.

Mjera protjerivanja stranaca sa zakonitim boravkom se, dakle, moe izrei samo na osnovu odluke
suda koja je donijeta u skladu sa zakonom. Svaki stranac pri tome mora biti informiran o razlozima
protjerivanja, mora imati pravo na preispitivanje predmeta te da bude zastupljen pred nadlenim
organom.

Evropska konvencija u stavu 2. lana 1. Protokola br. 7. navodi da je mogue izvriti protjerivanje
strananca i prije izvrenja garancija iz stava 1. kada je u pitanju djelovanje drave u skladu sa
legitimnim ciljevima kao to su interes javnog poretka ili razlozi nacionalne sigurnosti, to je u
pravnoj teoriji poznato kao dravni razlog ili vii interes drave (reason of state ili raison d'Etat).

Meutim, prava strananca ipak je mogue zatiti pomou principa 'ricochet'-a (posredno rjeavanje),
pri emu se radi o situaciji kako to navodi . Sadikovi kada se proiruju prava koja inae
Konvencija garantira na podrujima koja nisu izriito navedena kao zatiena od strane Konvencije.
Na ovaj nain, stranci su takoe mogu pozvati na odredbe lana 13. Konvencije tj. prava na djelotvorni
pravni lijek, odredbe lana 3. Konvencije tj. zabrane muenja i svkog nehumanog ili degradirajueg
91
tretmana ali i lana 8. Konvencije tj. prava na potivanje privatnog i porodinog ivota. (vidi opirnije
o tome: . Sadikovi, Evropsko pravo ljudskih prava, Magistrat Sarajevo, 2001.).


J) Zabrana zloupotrebe prava

1. SPRJEAVANJE ZLOUPOTREBE PRAVA


Nita u ovoj Konvenciji ne moe se tumaiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje drave,
grupe ili lica da se upuste u neku djelatnost ili izvre neki in koji je usmjeren na potivanje
bilo kog od navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograniavanje u veoj mjeri od one koja je
predviena Konvencijom. (lan 17. EK)


Evropska konvencija posebno naglaava potrebu da se, u to veoj mjeri sprijei svaka mogunost
zloupotrebe prava i sloboda. Takva potreba izraena je i za vrijeme Francuske revolucije iz 1789.
godine kada je nastao slogan Nema slobode za neprijatelje slobode u cilju zatite drave od
razliitih politikih snaga koje na vlast ele doi legalnim putem, kako bi nakon toga tu istu vlast
ukinule i uvele totalitarni reim.

Jedan od razloga sprjeavanja zloupotrebe prva i sloboda svakako je i to, to su se u Evropi, posebno
tokom posljednjih decenija, desile brojne zloupotrebe demokratskih prava i sloboda. Upravo u cilju
sprjeavanja traginih iskustava iz Drugog svjetskog rata kada su faistike snage dole demokratskim
putem na vlast, nakon ega su ukinule taj sistem i uvele totalitarni politiki sistem.

Slinu tendenciju iskazale su i komunistike partije kada je u Istonoj Evropi dolo do stvaranja niza
boljevikih drava koje su, kao i faistiki sistemi, ukinule slobodu javnog mijenja, slobodu
politikog i drugog udruivanja, slobodu tampe i demokratskih izbora. U tom smislu veina drava
Zapadne Evrope je ustavno normirala slobodu udruivanja, pa je u veinu ustava unijeta odredba o
tome da politike partije mogu slobodno djelovati, ali da ne smiju ugroavati demokratski poredak ni
na koji nain.

Struktura i djelovanje lana 17. Evropske konvencije odnosi se na dvije grupe predmeta i to onih kada
grupa ili pojedinac djeluju suprotno principima Konvencije i onih kada drava prekorai svoja
ovlatenja. Praksa Evropskog suda je takoe pokazala da se na lan 17. Konvencije moe pozvati
samo onda kada je u vezi sa navodnim krenjem jednog ili vie temeljnih prava koje garantuje
Konvencija.

U tom smislu Sud za ljudska prava je u predmetu Lawless protiv Irske iz 1961. godine zakljuio da se
Irska ne moe pozvati na lan 17. Konvencije da bi opravdala svoje postupke u vezi sa lanom 5.
Konvencije tj. pravo na slobodu i sigurnost ili lanom 6. Konvencije tj. pravom na pravino suenje, iz
razloga to podnosilac predstavke nije zloupotrebljavao ili ograniavao ova prava u svrhe protivne
Konvenciji. Sud je stoga zakljuio da:

svrha lana 17., utoliko ukoliko se odnosi na grupe ili pojedince, je da im onemogui da iz
Evropske konvencije crpe pravo da uestvuju ili izvre bilo koju radnju, koja je usmjerena na
ponitavanje, u bilo kojoj djelatnosti, bilo kojeg od prava i sloboda iznesenih u Konvenciji.
Dakle, nijedno lice ne smije biti u stanju da iskoristi odredbe Evropske konvencije da izvri
radnje, koje su usmerene na ponitavanje gore reenih prava i sloboda. Ova odredba, koja je
92
negativna u obimu, ne moe biti tumaena a contrario kao da liava fiziko lice temeljnih
pojedinanih prava garantovanih lanovima 5. i 6. Evropske Konvencije. U ovom predmetu G.
R. Lawless se nije oslonio na Evropsku konvenciju u cilju opravdavanja ili vrenja radnji
protivnih pravima i sobodama priznatim u njoj, ve se alio da je bio lien garancija
predvienih u lanovima 5. i 6. Evropske konvencije. U skladu sa tim Evropski sud ne moe,
na ovoj osnovi, da prihvati tvrdnje irske vlade.

U predmetu Glimmerveen i Hagenbeek protiv Holandije iz 1979. godine podnosioci predstavke su bili
osueni zbog posjedovanja letaka sa ciljem njihovog rasturanja, za koje se smatralo da podstiu na
rasnu diskriminaciju. Njima je takoe uskraeno uestvovanje na opinskim izborima, iz razloga to se
takav akt mogao smatrati preruenim inom zabranjenog udruivanja u rasistiku politiku stranku.
Evropska komisija je dala za pravo dravi i zakljuila sljedee

Vlada je skrenla panju Evropske komisije (...) na meunarodne obaveze Holandije po
meunarodnoj konvenciji o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije iz 1965. godine kojoj je
Holandija pristupila 1971. godine.

Vlasti Holandije bi, dozvoljavajem podnosiocima predstavke da slobodno i bez kazne
proglaavaju njihove ideje, sigurno ohrabrile diskriminaciju zabranjenu Evropskom
konvencijom o ljudskim pravima, i gore pomenutom Konvencijom iz Njuorka iz 1965. godine.

Evropska komisija smatra da je izraavanje politikih ideja podnosilaca predstavke jasno
predstavljalo djelatnost u okviru znaenja lana 17. Evropske konvencije. Podnosioci
predstavke su u sutini teili da upotrebe lan 10. da bi obezbjedili osnovu po Evropskoj
konvenciji za pravo da se upuste u ove djelatnosti, koje su, kako je pokazano gore, protivne
tekstu i duhu Evropske konvencije ikoje bi, ako bi bile odobrene, doprinijele ponitavanju
prava i sloboda o kojima je bilo rijei. U skladu sa tim, Evropska komisija odluuje da
podnosioci predstavke ne mogu, zbog postojanja lana 17. Evropske konvencije, da se oslone
na lan 10. Evropske konvencije.

Evropska komisija je odbila da ispituje pitanje povrede lana 3. Protokola br. 1. u ovom predmetu te
naglasila da poto smatra da su podnosioci predstavke namjeravali da uestvuju u ovim izborima i da
se koriste gornjim pravom u svrhe, za koje je Evropska komisija upravo odluila da su neprihvatljive
po lanu 17. u vezi sa albama po lanu 10. Evropske konvencije.

U onim predmetima u kojima su se pojedinac ili grupa pozivali na lan 17. Konvencije Komisija i Sud
za ljudska prava su zauzeli stav, da e tamo, gdje se radi o odredbama koje ve sadravaju ogranienje
postupati po tim odredbama a ne po onim koja se odnose na lan 17. Konvencije. Meutim, u onim
predmetima gdje je takvo ogranienje manje izraeno ili daje prostora za tumaenje, Komisija i Sud za
ljudska prava e postupati po osnovu lana 17. Konvencije.

Evropski sud za ljudska prava je postupajui po ovim kriterijima u predmetu Engel i drugi protiv
Holandije iz 1976. godine zakljuio da, ako je ogranienje opravdano na osnovu lana 10. stava 2.
Konvencije, ne postoji krenje lana 17. Konvencije, iako su podnosioci predstavke i dalje tvrdili da
je, protivno lanovima 17. i 18. Konvencije vrenje njihove slobode izraavanja bilo podvrgnuto
ograniavanju u veoj mjeri od one koja je propisana u lanu 10. i u 'svrhe' koje nisu u njemu
spomenute.

U predmetu Sporrong i Lnnrot protiv vedske iz 1982. godine podnosioci predstavke su se takoe
oslonili na lanove 17. i 18. Evropske konvencije. Oni su tvrdili da je vrenje prava na mirno uivanje
93
imovine podvrgnuto 'ogranienjima' koja su bila dalekosenija od onih koja su predviena lanom 1.
Protokola br. 1. i da su imala 'svrhu', koja nije pomenuta u tom lanu. Sud je ustanovio krenje lana 1.
Protkola 1. Konvencije te zakljuio da nije bilo potrebe da se razmatra da li je postojala povreda lana
17. Konvencije.

U predmetu Lithgow i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1976. godine podnosioci predstavke su
tvrdili da im je prekreno pravo na mirno uivanje imovine po lan 1. Protokola 1. Evropske
konvencije i s time i lan 17. Kovnencije. Sud za ljudska prava je pri tome utvrdio da je postupanje
dravne vlasti bilo u skladu sa lanom 1. Protkola 1. Konvencije te da su poduzete mjere imale cilj
koji je bio u skladu sa zakonom i nisu bile usmjerene na ponitavanje ili pretjerano ograniavanje
prava podnosioca predstavke.


2. GRANICE KORITENJA OGRANIENJA PRAVA


Ogranienja za navedena prava i slobode, dozvoljena prema ovo Konvenciji, nee se
primjenjivati u bilo koje druge svrhe osim onih za koje su predviena. (lan 18. EK)


Univerzalna deklaracija o pravima ovjeka iz 1948. godine je u lanu 29. stav 2. navela da u vrenju
svojih prava i sloboda, svako treba da bude podvrgnut samo onim ogranienjima koja su odreena
zakonom iskljuivo u cilju osiguravanja dunog priznanja i potivanja prava i sloboda drugih i u cilju
zadovoljenja pravinih zahtjeva morala, javnog poretka i opeg blagostanja u demokratskom drutvu.

Autori Evropske konvencije su jo konkretnije ukazali na mogunost zloupotrebe ogranienja
odreenih prava i sloboda navedenih u Konvenciji te su u tom smislu naglasili da 'se ogranienja
dozvoljena prema Evropskoj konvenciji 'nee primjenjivati u bilo koje svrhe osim onih za koje su
predviena'. lan 18. nije autonoman i moe se primjeniti samo zajedno sa nekim od drugih prava i
sloboda koje se navode u Konvenciji.


DIO TREI
K) OGRANIENJA LJUDSKIH PRAVA


Smisao ogranienja ljudskih prava


Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava, u cjelini gledano, osigurava onaj spisak ljudskih prava
koja se odnose, kako na zatitu pojedinca, tako i drave u okviru koje se ta ljudska prava javljaju. U
stvari, demokratska drava, ve samim svojim postojanjem, omoguava da se tite ljudska prava i
osnovne slobode u drutvu.

Demokratska drava takoer moe doi u razliite krizne situacije to redovno znai i bitno
smanjivanje njene mogunosti da titi ljudska prava. Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda gleda s jednakom panjom kako na zatitu ljudskih prava, tako i na zatitu drave
koja jedino moe tititi ta ljudska prava. Razvoj demokratije kojeg prati irenje i bogaenje kataloga
ljudskih prava, nametnuo je potrebu da se stvore odreeni mehanizmi koji, u kriznim situacijama, radi
spasa cjeline demokratske drave, omoguavaju izvjesnu restrikciju ljudskih prava.
94

Osnovni smisao ljudskih prava ogleda se u potrebi da se zatiti ovjek od arbitrarnog ponaanja
drave. Danas, meutim, drava nije najvei potencijalni neprijatelj ljudskih prava, nego se sve vie
pretvara u instrument zatite ljudskih prava, od onih danas sve brojnijih socijalnih, ekonomskih i
drugih sila koje, radi zatite svojih partikularnih interesa, ne prezaju ni od ugroavanja ljudskih prava i
svih drugih vrijednosti jedne demokratske drave.

Ono to je bitno naglasiti jeste, da nije dovoljno tititi ljudska prava odvojeno od drave unutar koje se
tite nego je, na izvjestan nain, potrebno tititi i dravu koja titi ta ljudska prava. Ogranienja
ljudskih prava, koja Konvencija doputa dravama, slue - ma kako to paradoksalno zvualo -
odranju i zatiti ljudskih prava. Naime, ve na prvi pogled se zna da je drava, slobodnom
procjenom i na druge naine, u boljoj poziciji da navedene mogunosti ogranienja dovede u sklad sa
realnim potrebama demokratskog drutva.

Evropska konvencija u svom anu 1. u prvi plan stavlja obavezu drave da osigura apsolutnu zatitu
svih ljudskih prava i osnovnih sloboda koje sadre Konvencija i protokoli koji su dati uz nju.
Meutim, drave zapravo osiguravaju apsolutnu zatitu ljudskih prava samo izuzetno, a praktino u
veini sluajeva se radi o relativnoj zatiti ljudskih prava ili pak o quasi apsolutnoj zatiti. Apsolutna
zatita osigurana je samo za tzv. tvrdo jezgro Konvencije. To se odnosi na lan 2. stav 1., lan 3.,
lan 4. stav 1., lan 7., Protokol 6. lan 3. i Protokol 7. lan 4., quasi apsolutna zaita osigurana je u
paragrafu 2. lanova 8.-11., dok je za sve druge lanove osigurana relativna zatita. Ma kako to
paradoksalno zvualo, ogranienja koja su data pod jasno odreenim uvjetima, moraju se tretirati kao
jedan aspekt ukupne zatite ljudskih prava, koja su data u Konvenciji. Odredbe koje kod primjene
ogranienja dravu oslobaaju od protupravnosti mogu biti trajne, kao to su izuzeci i posebna
ogranienja, vremenski ograniene kao derogiranje i rezerve koje imaju svakako specifinu pravnu
prirodu.

Potrebno je ovom prilikom imati na umu da je Evropska konvencija prvi veliki meunarodni
dokument iz oblasti ljudskih prava koji, na jasan i konkretan nain, zatitu ljudskih prava dovodi u
tijesnu vezu sa zatitom demokratske drave. Pokazalo se da zatita ljudskih prava mora obuhvatiti i
potrebnu odbranu demokratske drave kao ipak najpouzdanijeg zatitnika ljudskih prava. Konvencija
po svojoj osnovnoj vokaciji namee dravi teak zadatak da zatiti ljudska prava na prostoru svoje
jurisdikcije. Ali, Konvencija je, takoer, napravila oko drave omota koji je titi od efektivnog
utjecaja Suda u mnogim oblastima zatite ljudskih prava. Krajnja sloenost i delikatnost pozicije
drave pri ogranienju ljudskih prava jeste u tome to Konvencija predvia postojanje Suda koji nije
etvrta instanca u odnosu na nacionalne vlasti, nego institucija koja cijeni da li i kako drava
ispunjava svoju meunarodno prihvaenu obavezu da e tititi ljudska prava i osnovne slobode u
oblasti svoje jurisdikcije.

U pogledu zatite ljudskih prava kada se radi o odnosu izmeu pojedinaca i drave - Evropska
konvencija titi pojedinca od drave i njenog arbitrarnog ograniavanja ljudskih prava. Zapravo, u
sutini, cijeli problem zatite ljudskih prava prema Konvenciji svodi se na to da pojedinac jedino moe
da tui dravu za sve to smatra povredom svojih ljudskih prava. Ako se radi i o povredi ljudskih
prava pojedinca koju mu ine drugi pojedinci, to moe doprijeti do Evropskog suda za ljudska prava
samo onda kada drava, u nastojanju da rijei taj interni sukob, prekri odreena prava koja su
navedena u Evropskoj konvenciji. Znai, ljudska prava su, po svom porijeklu i po sutini, nain da se
pojedinac zatiti od drave ili pak da trai zatitu od drave. Njemu stoji na raspolaganju i mogunost
horizontalnog efekta Konvencije, koji je primjetan u novije vrijeme, kada ljudska prava kre ee
pojedine monopolske i sline grupacije nego sama drava.

95
Drugim rijeima, evidentno je da je Evropska konvencija ostavila relativno irok prostor dravi da
potuje ili ne potuje ljudska prava. Premda je dat princip prema kojem je zatita pojedinanih sloboda
i ljudskog dostojanstva najvii princip nacionalog i evropskog prava, ipak Konvencija ne doputa u
potpunosti da se kontrolira kako drave ostvaruju obaveze koje se podrazumijevaju odredbama lana
19. Evropske konvencije.

Uvoenje ogranienja, na inae relativno skroman broj ljudskih prava koje sadri Evropska konvencija
u odnosu na spisak ljudskih prava koja su dvije godine ranije data u Univerzalnoj deklaraciji o
ljudskim pravima iz 1948, pokazuje da drava, sama po sebi, sadrava odreene proturjenosti izmeu
interesa pojedinca i interesa nacije. Potpisivanje Konvencije zapravo stvara situaciju u kojoj drava, i
u Savjetu Evrope kao evropskoj integraciji, mora voditi rauna o tom elementarnom svojstvu svoje
pozicije. Prema tome, ako imamo situaciju da je u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava
daleko vie onih prava koja su ograniena nego onih koja su apsolutno zatiena, onda se moe i mora
zakljuiti da je to sve ipak samo zato da bi se to je mogue bolje zatitila ljudska prava.

Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu je ipak uinio sve da mogunost drave da ogranii
ljudska prava ne bude nedoputeno, iroko i intezivno ogranienje ljudskih prava, koje bi onda bilo u
estokoj suprotnosti sa osnovnim ciljevima Konvencije. U tom nastojanju Sud je, prije svega, odbacio
tzv. doktrinu inherentnih ogranienja, i stao na stanovite da drave mogu samo restriktivno tumaiti
ogranienja ljudskih prava koja doputa Konvencija. Stanovite Suda je da drave ne mogu vriti
ogranienja bez davanja potrebnih objanjenja, na to navode nosioci koncepcije inherentnih
ogranienja. Izostanak takvih objanjenja mogao bi dovesti do toga da drava zloupotrijebi data
ovlatenja.

Upravo da bi se izbjegle zloupotrebe ovlatenja drave da izvri odreena ogranienja ljudskih prava,
Sud je smatrao da, u svakom sluaju, treba insistirati na striktnoj interpretaciji ogranienja ljudskih
prava. Ukazujui na potrebu striktnog tumaenja ogranienja, Sud je u sluaju Sunday Times naglasio
da se odredbe moraju striktno interpretirati, te da nema drugog kriterija osim onog koji je sadran u
klauzuli same ekscepcije.

U sluaju izuzetka princip striktne interpretacije nailazi na izvjesne tekoe zbog irokog znaenja ove
odredbe. Prihvatajui princip striktne interpretacije, odluan znaaj imaju odredbe same Konvencije
koje, za takvo tumaenje, navode odreene kriterije, koji pomau da se zatite prava pojedinca onda
kada bi drava htjela da, u skladu sa opim interesom, ogranii ljudska prava. Radi se o zahtjevima:
u saglasnosti sa zakonom ili propisani zakonom, neophodan u demokratskom drutvu i legitimni
ciljevi.


2. Oblici ogranienja ljudskih prava

Prema Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava predviena su etiri oblika ogranienja ljudskih
prava koja mogu izvriti drave i to:

- Izuzeci (lanovi 2. i 5. Evropske konvencije);
- Posebna ogranienja (lanovi 8.-11. Evropske konvencije, lan 1. Protokola 1, lan 2.
Protokola 4 i slino);
- Derogiranje (lan 15. Evrpske konvencije); i
- Rezerve (lan 57 Evropske konvencije).


96
a) Izuzeci

Pravo drave da pod odreenim uvjetima, odstupi od primjene izvjesnih dispozicija Konvencije,
kojima se tite ljudska prava i osnovne slobode predstavljaju izuzetci. Kod izuzetaka se radi o trajnoj
mogunosti ili ovlasti drave da odstupi od primjene zatite odreenog ljudskog prava onda kada se
steknu odreeni uvjeti koje propisuje Konvencija. Izuzeci predstavljaju oblik ograniavanja ljudskih
prava koji je u velikoj mjeri podloan kontroli Suda za ljudska prava. Prema Evropskoj konvenciji,
izuzeci su navedeni u oblasti prava na slobodu i sigurnost ovjeka (lan 5 Konvencije) te u pravu na
ivot (lan 2. Evropske konvencije)i imaju trajan karakter.

Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava uz osnovnu odredbu da svako ima pravo na slobodu i
sigurnost navodi relativno iroku listu situacija u kojima je mogue da se, u skladu sa procedurom,
predvienim zakonom pojedinci lie slobode to je jedno od najvanijih prava ovjeka. Ovdje se u
prvom redu radi o liavanju slobode po osnovu krivinog prava u vidu zakonitog hapenja ili liavanja
slobode. Meutim, nije mali broj i mogunosti da se lie slobode lica koja nisu poinila nikakvo
krivino djelo ili prekraj kao to su liavanja slobode maloljetnika radi vaspitanja pod nadzorom, lica
koja boluju od zaraznih bolesti, mentalno oboljelih osoba, alkoholiara, narkomana, skitnica, stranaca
u procesu deportacije ili ekstradicije. Sline mogunosti ograniavanja prava na slobodu i sigurnost
data su u lanu 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju kojima se osigurava sloboda kretanja.

Evropski sud za ljudska prava ostvario je relativno uspjenu kontrolu u ostvarivanju prava drave na
izuzetke. Jurisprudencija Evropskog suda za ljudska prava je posebno naglasila da drave: 1) ne mogu
iriti listu izuzetaka koju je dala Konvencija; 2) da se ti izuzeci ne mogu initi u nenormalnim
okolnostima; i 3) da se u svakom sluaju moraju respektirati habeas corpus garancije.

Izuzeci se javljaju na vie mjesta u Evropskoj konvenciji i protokolima uz nju. Poseban znaaj
svakako imaju izuzeci u odnosu na pravo na ivot. Naime, u stavu 1 lana 2 navodi se da je pravo na
ivot svakog ovjeka zatieno zakonom. Niko ne moe biti namjerno lien ivota osim kod izvrenja
smrtne kazne po presudi Suda, kojom je proglaen krivim za zloin za koji je ova kazna predviena
zakonom. Odredbe ovog lana takoer predstavljaju odreeni izuzetak u odnosu na zabranu liavanja
ivota. Meutim, ovdje treba dodati da je Protokolima broj 6. iz 1985. godine te br. 13. iz 2002. godine
ukinuta smrtna kazna u potpunosti, tako da za sve zemlje koje su ratificirale ove Protokole odredba ili
izuzetak iz stava 1 nema vie nikakav praktian znaaj.

Meutim, posebno veliki znaaj imaju izuzeci iz stava 2 ovog lana, gdje se navodi da liavanje
ivota nije u suprotnosti sa ovim lanom ako proizlazi iz upotrebe sile koja je apsolutno neophodna: a)
u odbrani svakog pojedinca od nezakonitog nasilja; b) prilikom zakonitog liavanja pojedinca od
nezakonitog nasilja; i c) u akciji poduzetoj, u skladu sa zakonom, radi guenja nemira ili pobune. Tim
povodom Sud za ljudska prava je u sluaju Stewart protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1984. godine
naveo vano tumaenje koje se odnosi na upotrebu sile koja moe imati za posljedicu, kao nenamjeran
ishod, liavanje ivota:

Evropski sud smatra da izuzeci opisani u stavu 2 ukazuju na to da se ova odredba protee i na
ubistvo sa umiljajem, ali se ne odnosi iskljuivo na njega. Kao to je Evropska komisija
istakla, tekst lana 2, shvaen kao cjelina, ne odreuje primarno sluajeve u kojima je
dozvoljeno ubiti pojedinca sa umiljajem, ve opisuje situacije u kojima je dozvoljeno
upotrijebiti silu koja moe imati za posljedicu, kao nenamjeran ishod, liavanje ivota.
Upotreba sile, meutim, ne smije biti vea od apsolutno neophodne za postizanje jednog od
ciljeva postavljenih u podstavovima (a), (b) ili (c).

97
U svim ovim sluajevima radi se o upotrebi sile radi odreenog cilja, s tim da ta upotreba sile ne smije
biti vea od one koja je neophodna za ostvarenje toga cilja. Ovdje je, zapravo, doao do primjene
princip proporcionalnosti izmeu intenziteta sile koja je primijenjena i cilja koji se time eli postii. Iz
jurisprudencije Evropskog suda vidljivo je da su posebno frekventne odluke koje se odnose na
izuzetak za sluaj nemira ili pobune. Tako se navode sluajevi koji potpadaju najee u liavanje
ivota, u sluajevima nemira ili pobune, to je vidljivo u predstavkama X protiv Belgije iz 1966.
godine, Farell protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1980. godine te Kelly protiv Ujedinjenog Kraljevstva
iz 1990. godine, gdje je Sud stao na stanovite da je drava bila u pravu kada su njeni organi liili
ivota pojedina lica u situaciji koja se mogla oznaiti kao nemir i s obrazloenjem da je
ograniavanje prava iz lana 2 Konvencije bilo proporcionalno legitimnom cilju koji se elio ostvariti.
Drugim rijeima, kod svih navedenih ubistava koja su poinili policijski i vojni organi, Sud je stao na
stanovite da upotreba sile nije bila vea od one koja je apsolutno neophodna da se drutvo odbrani od
nezakonitog nasilja.

Posebno veliki znaaj imaju i izuzeci predvieni odredbama lana 5 Konvencije. Naime, u taki 1.
lana 5. Konvencije navodi se osnovna odredba da svako ima pravo na slobodu i sigurnost linosti.
Meutim, odmah iza toga Konvencija navodi da je ipak mogue liiti slobode ovjeka ukoliko je to u
skladu sa zakonom propisanim postupkom. Izuzeci u stavu 1 lana 5 moraju biti striktno tumaeni i
restriktivno primijenjeni, to je i potvreno u presudi Evropskog suda za ljudska prava Ciulla protiv
Italije iz 1989. godine.

Iz spiska izuzetaka koje navodi lan 5. Evropske konvencije vidljivo je da, zapravo, Konvencija trajno
legitimira odreeni broj liavanja slobode. Pri tome se svakako radi prvenstveno o izuzecima koji se
odnose na liavanje slobode usljed razloga koji proizlaze iz krivinog prava. Meutim, Konvencija
predvia i itav niz mogunosti dravnih organa da pojedina lica lie slobode, a da pri tome nisu
poinila nikakvo krivino djelo, kao to su maloljetnici, skitnice, lica oboljela od infektivnih bolesti,
umno poremeena lica, alkoholiari, narkomani i stranci u povodu deportacije ili ekstradicije.

Uvid u jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava pokazuje da ni u ovim sluajevima, nije
iskljuena kontrola organa zatite ljudskih prava. Postoje brojni sluajevi u kojima je Sud osudio
ponaanje drave u ostvarivanju ovih izuzetaka, u odnosu na ope pravilo zatite svakog ovjeka od
liavanja slobode, ukoliko je smatrao da je drava prela doputene okvire predviene Konvencijom
kao to su Guzzardi protiv Italije iz 1980. godine i Bouamar protiv Belgije iz 1988. godine. Evropski
sud je u predmetu Bozano protiv Francuske iz 1986. godine, isto tako, intervenirao onda kada su mjere
liavanja slobode, koje predstavljaju izuzetke, poduzete pod nenormalnim uvjetima, ali i u predmetu
Winterwerp protiv Holandije iz 1979. godine, kada nije potovan princip habeas corpus, koji inae
znai garanciju da e lice koje je lieno slobode biti odmah privedeno pred slubeno lice i da e mu se
saopiti razlozi zbog kojih je lien slobode.

Na isti nain treba tumaiti i sve druge izuzetke kao to su npr. Protokol broj 1 lan 1. stav 2. gdje se navodi da
predhodne odredbe, meutim, ni na koji nain na utiu na pravo drave da primjenjuje takve zakone koje
smatra potrebnim da bi nadzirala koritenje imovine u skladu s opim interesima ili da bi osigurala naplatu
poreza ili drugih doprinosa ili kazni; Protokol broj 7 lan 1 stav 1 koji istie da stranac koji zakonito boravi na
teritoriji jedne drave ne moe se iz nje protjerati, osim na osnovu odluke donijete u skladu sa zakonom, i ima
pravo: a) da podnese razloge protiv svog protjerivanja; b) da se njegov predmet preispita; i c) da u te svrhe
bude zastupan pred nadlenim organom ili licem ili licima koja taj organ odredi i Protokol broj 7 lan 2 stav 2.
koji glasi: ovo pravo moe podlijegati izuzecima u odnosu na djela manjeg znaaja, koja su odreena
zakonom, ili u sluajevima kada je licu koje je u pitanju u prvom stepenu sudio najvii sud ili je bilo osueno na
osnovu albe na oslobaajuu presudu.



98
b) Posebne restrikcije

Posebne restrikcije ine ona ogranienja ljudskih prava koja moe izvriti drava uoliko postoje uvjeti
koje predvia Konvencija. Radi se o tri uvjeta, i to: a) da su ogranienja propisana zakonom ili da su u
skladu sa zakonom; b) da su ta ogranienja u interesu demokratskog drutva; i c) da za to postoje
odreeni, jasno izraeni legitimni ciljevi. Posebne restrikcije su prema tome trajne mogunosti drave
da ogranii odreena ljudska prava iz Konvencije.

Sva tri navedena kriterija sadrana su u Preambuli Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava.
Princip saglasnosti sa zakonom proizlazi iz principa vladavine prava, princip neophodan u
demokratskom drutvu proizlazi iz stava da se ljudska prava najbolje tite stvarnom politikom
demokratijom, dok su legitimni ciljevi drave, zapravo, uglavnom podudarni sa istim stremljenjima
i zajednikim naslijeem politikih tradicija, ideala, slobode i vladavine prava. Principom koji
proizlazi ve iz Preambule Konvencije da se ljudska prava s jedne strane, najbolje tite stvarnom
politikom demokratijom, a s druge zajednikim shvatanjem i potivanjem ljudskih prava o kojima
ovise uspostavlja se ravnotea upravo izmeu vrenja individualnog prava i nunosti da se titi
demokratsko drutvo u cjelini.

Sutina posebnih restrikcija je u tome da doputa dravi ogranienja odreenih ljudskih prava i da u
isto vrijeme omoguava evropskim organima da ostvare kontrolu nad tim aktivnostima drave.
Posebne restrikcije su doputene dravi pod uvjetima kojim se omoguava evropska kontrola ocjene
njihove saglasnosti sa odredbama Konvencije. U veini sluajeva posebnih restrikcija koje su
predviene Konvencijom, dravi je dato relativno iroko polje slobodne procjene. Postoji ipak
mogunost i obaveza evropskih sudskih organa da vide da li je drava ostala unutar granice slobodne
procjene koje su joj ostavljene Konvencijom.

Evropska konvencija je iscrpnim obrazlaganjem restrikcija u paragrafu 2, zapravo nastojala da
navedena prava ostanu, to je mogue vie, u svom integralnom obliku, i da se primjenjuju sa to
manje restrikcija. Upravo zato, opirnost tog paragrafa rezultat je nastojanja da se to preciznije izraze
ogranienja, kako bi se mogua samovolja drave u ime opeg interesa svela na to je mogue manju
mjeru. Sprjeavajui da drava ima neogranienu diskrecionu vlast, Konvencija oito nije prihvatila
slogan da cilj opravdava svako sredstvo. Posebne restrikcije koje su sadrane u lanovima 8. do 11.
Evropske konvencije imaju dvostruku funkciju to predstavlja osnov za dravu da vri restrikciju
odreenih ljudskih prava dakle odstupa od svoje osnovne obaveze da titi ljudska prava iz
Konvencije, ali i osnov za zatitu pojedinca od arbitrarnosti drave u pogledu restrikcije datih ljudskih
prava ako je dravi ve doputena restrikcija tih prava.


1) U skladu sa zakonom ili propisan zakonom

Kriterij u skladu sa zakonom ili propisan zakonom odnosi se u prvom redu na to, da zakoni moraju
imati odreenu dozu pristupanosti i preciznosti, to je Sud za ljudska prava posebno naglasio u
predmetu Sunday Times iz 1979. godine utvrdivi da zakon mora biti adekvatno pristupaan i da
norme ne mogu biti smatrane zakonom ako nisu formulirane s dovoljnom dozom preciznosti koja
omoguava graaninu da upravi svoje ponaanje.

Drave, u pogledu ogranienja ljudskih prava, svakako imaju odreeni stepen diskrecionog prava. Sud
za ljudska prava je u predmetu Barthold iz 1985. godine takoe naglasio potrebu izvjesne diskrecije u
nacionalnom zakonodavstvu kada je rije o ovim ogranienjima i istakao da je prije svega u
nadlenosti nacionalnih vlasti da tumae i primjenjuju domae pravo. Isto tako, Sud je u presudi
99
sluaja Goodwin iz 1966. godine istakao potrebu odreene fleksibilnosti zakonodavca pri donoenju
zakona upravo usljed nemogunosti postizanja apsolutne preciznosti zakona. U presudi sluaja Olsson
iz 1988. godine Sud za ljudska prava je takoer stao na stranu drave i potvrdio mjeanje koje je u
skladu sa zakonom, istiui pri tome kako je skoro nemogue formulirati zakon koji bi pokrio sve
mogunosti.

U pogledu predmeta gdje se radi o primjeni zakona pomou tajnih mjera kao to je prislukivanje
razgovora u svrhu policijske istrage i slino, koje nisu dostupne nadzoru pojedinca ili irokoj javnosti
Sud za ljudska prava je u sluaju Leander iz 1987. godine istakao da sam zakon mora jasno naglasiti
opseg diskrecije koja se prenosi na nadlene vlasti u odnosu na legitimni cilj:

Gdje se primjena zakona sastoji od tajnih mjera koje nisu dostupne nadzoru pojedinca koji je
u pitanju ili irokoj javnosti, sam zakon, nasuprot popratne administrativne prakse, mora
naznaavati opseg diskrecije koja se prenosi na na nadlene vlasti sa dovoljnom jasnoom i u
odnosu na legitimni cilj mjere koja je u pitanju, kako bi pruio pojedincu adekvatnu zatitu
protiv arbitranog mijeanja.

Precizno zakonsko normiranje navedene oblasti takoe je potvreno i u predmetu Kruslin i Huvig iz
1990. godine gdje se naglasak stavlja na ozbiljno mijeanje u privatni ivot i korespodenciju:

Prislukivanje i drugi oblici telefonske konverzacije predstavljaju ozbiljno mijeanje u
privatni ivot i korespodenciju i moraju, shodno tome, biti zasnovane na zakonu koji je
posebno precizan. Kljuno je da postoje jasni, detaljni propisi o tom predmetu poto se
raspoloive tehnologije neprekidno usavravaju i postaju sve vie sofisticirane.

Za razliku od predmeta Leander, Sud za ljudska prava je u presudi Malone iz 1984. godine izrazio
miljenje da se ne moe precizno odrediti koji su elementi ugraeni u zakone a koji ostaju u
nadlenosti diskrecije izvrnog organa, pa prema tome mijeanje nije bilo u skladu sa zakonom. U
skladu sa navedenim se moe zakljuiti da samo jasan i precizan zakon sa jasno naglaenim ciljem
moe biti osnova kriterija ogranienja ljudskih prava u skladu sa zakonom.


2) Neophodan u demokratskom drutvu

Pojam demokratsko drutvo je sveobuhvatan pojam i najee se u evropskim dokumentima, oznaava
pluralizmom, tolerancijom, duhom otvorenosti i slobodom izraavanja. Komisija za ljudska prava je u
pomenutom predmetu Handyside istakla da je cilj demokratskog drutva postizanje pluralistikog,
otvorenog tolerantnog drutva koje e unaprijediti sve segmente drutvenog ivota. Upravo u zahtjevu
neophodnosti u demokratskom drutvu sadrano je nastojanje da se, u praksi Suda, kao i openito,
usaglase koliko je to mogue, ljudska prava koja ima pojedinac sa zahtjevima opeg interesa kojim se
rukovode drave.

Sam pojam neophodnosti upuuje na injenicu da nametnuto ogranienje mora biti proporcionalno
najvanijim interesima drutva. Pri tome princip proporcionalnosti odreuje zapravo da li su mjere
koje je drava poduzela apsolutno neophodne kako bi se prevazila data opasnost. I u sluaju ovih
restrikcija Konvencija potuje u velikoj mjeri suverenost drava i njima se ostavlja relativno iroko
podruje slobodne procjene.

Komisija i Sud za ljudska prava su u predmetu Dudgeon zauzeli stav o tome, ta je potrebno zabraniti
kako bi se zatitio moral u demokratskom drutvu, zakljuivi pri tome da se ne moe suditi
100
jednostavno po tome ta veina misli da je neprihvatljivo za standard morala, niti se neto moe na
temelju morala zabraniti kako bi se on sam zatitio u demokratskom drutvu.

Sud za ljudska prava je u predmetu Lingens iz 1986. godine istakao tri zahtjeva koje drava treba
ispuniti prilikom ogranienja ljudskih prava po kriteriju neohodnosti u demokratskom drutvu i to: a)
da li su motivi umjesni i dovoljni; b) da li je mijeanje drave proporcionalno eljenom cilju; i c) da li
drave odravaju ravnoteu izmeu interesa pojedinca i opeg interesa.


3) Legitimni ciljevi

Trei kriterij kojeg drava prilikom ogranienja ljudskih prava mora uzeti u obzir su legitimni ciljevi.
Na taj nain se u svim spomentim lanovima Konvencije navode legitimni ciljevi koji znae putokaz u
zatiti interesa demokratskog drutva Iz ovoga se moe zakljuiti da poduzimanje mjera u interesu
demokratskog drutva nije bio dovoljan kriterij za ogranienje ljudskih prava od strane drave, pa se u
skoro svim lanovima pojavljuju propisane kategorije ili ciljevi kao to su:

- nacionalna bezbjednost;
- javna sigurnost;
- ekonomska dobrobit zemlje;
- sprjeavanje nereda ili zloina;
- zatita zdravlja i morala;
- zatita prava i sloboda drugih;
- javni poredak (lan 9. Evropske konvencije); i
- sprjeavanje irenja povjerljivih informacija i interes ouvanja autoriteta i nepristrasnosti
sudstva (navodi se samo u lanu 10. Evropske konvencije).

Mijeanje drave - u smislu ograniavanja ljudskih prava - mora imati u vidu neki legitiman cilj.
Legitimni ciljevi, koji su inae nabrojani, po svojoj prirodi su jako rastezljivi kada doe do njihove
primjene, tako da to stvara dodatne mogunosti drave za njihovo ekstenzivno tumaenje. Ciljevi su
da se titi poredak, ali i drugo pravo, dakle i kolektivitet i pojedinac.

Odreeni pojmovi se pojavljuju u vie lanova istovremeno. Pojmovi kao to su nacionalna
sigurnost i prevencija nereda i zloina javljaju se u lanovima 8., 10. i 11. Pojam nacionalno
oznaava utjecaj na naciju ili dravu u cjelini, pa se pri tome podrazumijeva da se takva situacija
ograniava na pojedino geografsko podruje, i moe imati uticaja na cijelu naciju, i zbog toga slui
kao opravdanje za odreena ogranienja prava, dok se pojam sigurnost mora tumaiti dosljedno sa
Poveljom UN-a, u kojoj sigurnost openito oznaava garanciju politike nezavisnosti i teritorijalnog
integriteta drave, u kontekstu meunarodnog mira, pa se prema tome nacionalna sigurnost kao
legitimni cilj moe upotrijebiti kao opravdanje za ogranienje prava samo kod primjene sile ili
prijetnje silom izvana protiv same drave. (H. Hannum)

Pojam javni poredak jedan je od legitimnih ciljeva koji zauzima vano mjesto u pogledu ogranienja
ljudskih prava i sloboda. Javni poredak se, prema meunarodnom pravu u irem smislu moe odnositi
na postojanje i djelovanje dravne organizacije koja ne ukljuuje samo ouvanje mira i reda u dravi,
nego i osiguranje dobrog stanja drutva titei pri tome ljudska prava.

Meutim, u svim navedenim sluajevima vae principi koji su inae dati kao kriterij primjene ljudskih
prava i osnovnih sloboda prema Evropskoj konvenciji. Prema tome, i u odnosu na ogranienja vai
zahtjev Konvencije da drave ne mogu vriti zloupotrebe prava iz lana 17. Konvencije u skladu sa
101
sintagmom nema slobode za neprijatelje slobode, pri emu se moraju potovati limiti koritenja
ogranienja koje postavi drava na nain kako je to propisano lanom 18. Konvencije. Evropski sud je
takoe u sluajevima Sporrong Lnnroth iz 1982. godine i Fredin iz 1991. godine istakao, da drave
ugovornice nemaju apsolutnu mo procjene pri nametanju restrikcija, te da se ona moraju usko
interpretirati i biti u skladu sa vladavinom prava i principom proporcionalnosti.

Kao poseban oblik restrikcije svakako bi se mogle dodati i restrikcije politike aktivnosti stranaca u
lanu 16 Evropske konvencije, koji glasi: Nijedna od odredbi iz lanova 10., 11. i 14. Evropske
konvencije nee se tumaiti tako da sprjeava visoke strane ugovornice da ograniavaju politiku
djelatnost stranaca. Ona se naroito ispoljavaju izraavanjem miljenja, formiranjem asocijacija,
ueem u glasanju kao i drugim oblicima izbora koji su sadrani u lanu 3 Protokola 1 Evropske
konvencije. U svjetlu dananjeg razvoja odredba lana 16 mora biti interpretirana na striktan i
ogranien nain. Ovo se, prije svega, namee nunou boljeg osiguranja prava na informiranje i
udruivanje graana u demokratskom drutvu, svakako u modernom svijetu meukomunikacija. Ovim
povodom je vano istai da je znatan napredak ve postignut preko masmedija u cijelom svijetu, pa se
moe zakljuiti da ograniena primjena lana 16. treba voditi njegovoj primjeni samo u politikim
aktivnostima koje se izraavaju prilikom uea u politikim partijama, izborima ili glasanju. (vidi o
tome: L. Sadikovi, Drava u evropskom poretku)

c) Derogiranje

Derogiranje znai doputenje dravi da poduzima mjere kojima se mijea u uivanje onih prava koja
su propisana Konvencijom i protokolima uz nju (sa izuzetkom Protokola broj 6 u kojem se izriito, u
lanu 3, zabranjuje ukidanje bilo koje odredbe ovog Protokola na osnovu lana 15 Konvencije).
Derogiranje koje prema lanu 15 predvia Evropska konvencija predstavlja mogunost drave da
derogira izvjesna ljudska prava i slobode u vrijeme rata ili neke druge javne opasnosti koja prijeti
opstanku nacije. Vanredno stanje zapravo znai stanje ozbiljne opasnosti koja ugroava postojanje
drave dok se doputenjem derogiranja zapravo aktuelizira stari princip stanja nude ili izuzetnih
okolnosti, koji doputa dravi da, u svakoj situaciji, osigura kontinuitet drave.

Derogiranje ljudskih prava prvi put se spominje 1947. godine u prijedlogu Ujedinjenog Kraljevstva
Komisiji za ljudska prava UN-a na poetku izrade Nacrta meunarodnog pakta o graanskim i
politikim pravima. Teorija posebnih okolnosti takoer je princip meunarodnog javnog prava.
Povelja UN-a u lanu 2 Sekcija 7 istie da UN nisu ovlatene da interveniraju u oblasti koja je bitno
domaa jurisdikcija svake drave, osim poduzimanja mjera koje su nune za odravanje ili
uspostavljanje meunarodnog mira i stabilnosti.

Konvencija navodi samo odreeni broj ljudskih prava koja ne mogu biti predmet suspenzije, pa se iz
toga moe zakljuiti da je najvei broj ljudskih prava podloan suspenziji, ukljuujui tu ak i neka
najvanija prava, kao to su pravo na poteno suenje i zatitu slobode i sigurnosti ovjeka.
Istraivanje pitanja ogranienja ljudskih prava u vanrednom stanju danas je jo aktuelnije s obzirom na
okolnost da je sve vie situacija, poevi od iredentistikih ratova do jako naglaene pojave
nacionalnog i internacionalnog terorizma, te organiziranog kriminala koje nameu potrebu uvoenja
vanrednog stanja i, svakako, ogranienja ljudskih prava koje ta stanja podrazumijeva.

Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava je, za razliku od svih poznatih dokumenata o ljudskim
pravima, obezbjedila pravne instrumente za zatitu proklamiranih ljudskih prava na nacionalnom i
meunarodnom planu. Evropska konvencija je stvarajui potrebne instrumenate za zatitu ljudskih
prava, stvorila i osnov za ogranienje ljudskih prava onda kada je to opravdano, radi spasa cjeline
demokratskog reima. Osnovni problem derogiranja jeste to se ta mogunost, oito, neosporno mora
102
ostaviti dravama, onda kada je njihov opstanak doveden u pitanje, ali je isto tako vrlo teko izvriti
kontrolu ponaanja drave kako ne bi dolo do zloupotreba tih mogunosti.

Demokratski poredak omoguuje demokratskim snagama da dou na vlast, ali se isto tako pokazalo da
na vlast mogu doi i snage koje zapravo ele ukinuti datu demokratiju i ljudska prava koja su joj
svojstvena. Kada doe do opasnosti koja na ozbiljan nain ugroava postojanje nacije, drava ipak
nema odrijeene ruke da ini to hoe. Ve sam lan 15. Evropske konvencije sadri niz odredbi koje
imaju za cilj da ublae veliku mo koja se daje dravama u takvim situacijama. Na taj nain dravama
se doputa djelovanje u skladu sa ovim mjerama ako se ispune najprije sljedei uvjeti kako bi se
zloupotreba tih ovlatenja svela na najmanju moguu mjeru. Prema tome, Evropska konvencija
namee est uvjeta koje mora potovati svaka drava potpisnica Konvencije, ako eli ograniiti
odreena ljudska prava prema ovlatenjima lana 15 i to: A) rat ili druga ozbiljna opasnost koja
ugroava opstanak nacije, B) srazmjernost poduzetih mjera u skladu sa ozbiljnou situacije, C)
saglasnost sa drugim obavezama meunarodnog javnog prava, D) zabrana derogiranja odreenih
ljudskih prava, E) obaveza informiranja Generalnog sekretara o poduzetim mjerama, i F) informiranje
Generalnog sekretara o prestanku poduzetih mjera. (vidi o tome: L.Sadikovi, Vanredno stanje i
ljudska prava)

Osnovni problem koji se postavlja u istraivanju odnosa izmeu demokratske drave u vanrednom
stanju i ljudskih prava, jeste da se utvrdi dokle drava moe ii u restrikciji ljudskih prava, a da pri
tome ne dovede u ozbiljnu opasnost postojanje ljudskih prava uope i sa njima demokratskog reima u
okviru kojeg ta ljudska prava jedino mogu i postojati. U normalnom stanju odbrana drave se vri
preko krivinog i drugog zakonodavstva. Ali za izuzetne okolnosti, koje se mogu iznenada pojaviti i
ugroziti postojanje drave, potrebno je predvidjeti izuzetne mjere kako vanredno stanje ne bi postalo
trajno stanje, to bi nuno vodilo diktaturi, kao i personalizaciji vlasti.

Najvei broj drava lanica Vijea Evrope i potpisnica Evropske konvencije ve decenijama ima u
svojim ustavima odredbe o vanrednom stanju. Dakle, derogiranje ljudskih prava prema lanu 15.
Evropske konvencie predstavlja pravo drave da ogranii sva druga prava uz striktno navedene
izuzetke. Svrha ovog prava drave ne moe biti drukija nego to je svrha Konvencije u cjelini, a to je
prije svega zatita ljudskih prava. Cilj ustavnog reguliranja vanrednog stanja koje se moe javiti u
razliitim oblicima i sa razliitim intenzitetom jeste osposobiti dravu da djeluje tako da ukloni to
stanje koje je izazvalo primjenu privremenih mjera predvienih za to stanje, i da se odmah poslije toga
uspostave svi normalni demokratski mehanizmi kako bi se sprijeila opasnost da nenormalno i
vremenski ogranieno postane normalno i trajno ponaanje. Svrha ustavnih zakonskih odredbi koje
moraju biti kreirane prije nego to nastupi vanredno stanja, jeste u tome da se uspostavi odreena
parlamentarna ili sudska kontrola vrenja vlasti u vremenu kriznog stanja.

Istraivanje derogacije ljudskih prava pokazuje da iz dana u dan, postaje sve aktuelnija. Samo neke od
evropskih drava ne sadravaju opu odredbu o vanrednom stanju, ali sadre odredbe koje se
primjenjuju u sluaju rata, opasnosti od rata ili druge javne opasnosti, koje omoguavaju da se
ustavnim putem zatite demokratski reim i ljudska prava koji su njegov integralni dio. U tom pogledu
sve drave lanice Vijea Evrope nastoje izvriti odreenu konstitucionalizaciju ili legalizaciju
politikih partija u namjeri da na taj nain sprijee mogue pokuaje zloupotrebe slobode politikog
udruivanja, koji bi doveli do autoritarnih reima i ukidanja sloboda i demokratskog reima u cjelini.

Upravo ustavna regulacija vanrednog stanja legitimira djelatnost drave u vanrednom stanju,
poduzetom radi uspjenog suprotstavljanja uzrocima takvog stanja. Ukoliko bi drava u okolnostima
koje ugroavaju ivot drutva poduzela odreene mjere vlastite odbrane bez prethodno ustavne
regulacija, to bi moglo posluiti dravi koja je napadnuta kao izvor velikih zloupotreba. Demokratska
103
drava ne smije dopustiti da se brani iskljuivo onda kada nastupe izuzetne okolnosti, nego ona mora u
mirnom stanju predvidjeti mehanizam svog djelovanja u posebnim situacijama, kao to su rat ili neka
druga opasnost koja na ozbiljan nain ugroava opstanak nacije.

Djelovanje drave u vanrednom stanju prema unaprijed utvrenim ustavnim principima i
odgovarajuoj zakonskoj razradi prema potrebi obuhvata koncentraciju vlasti, ne u korist zakonodavne
vlasti kao emanacije volje naroda koja je normalno koncentrirana u zakonodavnom tijelu, nego u
izvrnoj vlasti. To po pravilu predstavlja promjene u proceduri odluivanja i strukturi postojeih
institucija, uvoenju novih institucija, i redukciju ljudskih prava i osnovnih sloboda graana. Ta
ustavna mogunost restrikcije ljudskih prava zapravo je ma sa dvije otrice, poto se uz zatitu
ljudskih prava stvara i mogunost odreenih veih ili manjih zloupotreba tih prava. Sutina pitanja je u
tome da ustav predvidi mogunost nastanka vanrednog stanja, ali i mjere koje u tom sluaju treba
poduzeti.

Moe se, dakle, konstatovati da ukoliko bi drava propala, dolo bi, zapravo, do popasti ljudskih prava
koja ona titi. Ogranienje ljudskih prava radi zatite tih prava moe zvuati paradoksalno, ali ono je, u
datim okolnostima i uz odreene uvjete, nain da se sauva demokratska drava koja je jedino
sposobna da trajno titi ljudska prava. Za razliku od demokratskih drava, nedemokratske drave su po
svojoj prirodi uvijek spremne na odbranu s obzirom na svoju unutranju, manje-vie centralistiku
organizaciju monarhistikog tipa, faizma ili boljevizma sa piramidalnom strukturom vlasti koja
odraava stalnu koncentraciju vlasti i u miru, pa nema potrebe da se takva vlast transformira u sluaju
javne opasnosti. U takvim dravama vlast je, po svojoj prirodi, autokratska te zato i nema ljudskih
prava koja bi bila predmet ustavne ali i meunarodne zatite.

Kontrola derogacije od Evropskog suda za ljudska prava posebno je potrebna zato to se smatra da
domaa kontrola ne moe biti dovoljna i uspjena upravo zato to se organi kontrole unutar drave
teko odluuju da osporavaju akte izvrne vlasti koje poduzima radi prevazilaenja stanja ozbiljne
opasnosti po opstanak drave. Ako Evropska konvencija osigurava primjenu svih ljudskih prava, tada
najvie opravdanja ima njena kontrola primjene prava na derogaciju s obzirom na velike opasnosti
koje u sebi krije.

U novije vrijeme je dolo do izvjesnih promjena u interpretaciji i primjeni jednog od fundamentalnog
principa meunarodnog prava, pri emu se dolo do stanovita da je mogue vriti intervencije u
unutranje poslove drave, onda kada u njoj doe do masivnih povreda ljudskih prava. Derogiranje po
svojoj prirodi najvie zadire u domen dravne suverenosti, to se odnosi prije svega na odreeni krug
ovlatenja koja prema lanu 2 paragrafa 7 Povelje UN-a ne doputaju vanjsko mijeanje. Primjena
derogiranja, prema lanu 15 Konvencije, predstavlja svakako najsuptilnije pitanje ukupnog zatitnog
mehanizma Konvencije upravo zato to je potrebno istovremeno osigurati suvereno pravo drave da
zatiti svoj demokratski sistem i obavezu Evropske konvencije da, u svakoj prilici, osigura zatitu
ljudskih prava.

Odstupanje u vanrednim okolnostima ili derogacija ljudskih prava sadrava suspenzivnu klauzulu,
poto je drava, koja je uvela ogranienja ljudskih prava za vrijeme vanrednog stanja, duna
obavijestiti Generalnog sekretara Savjeta Evrope kada takve mjere prestanu djelovati i kada se odredbe
Konvencije ponovno poinju u potpunosti primjenjivati. Teorijska analiza derogiranja prema lanu 15
ukazuje na mogunost da se radi i o drugim klauzulama, kao to su klauzula rebus sicstantibus,
klauzula nude i derogacijska klauzula. Odstupanje od odredbi Evropske konvencije doputa samo
derogiranje ogranienog trajanja i to onda kada se jave okolnosti koje ugroavaju ivot nacije, za
razliku od derogiranja koja se vre prema lanovima 8. do 11. Konvencije koje su po vremenu trajanja
104
trajne i doputaju restrikcije radi zatite nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, odbrane poretka,
prevencije zloina, zatite zdravlja ili morala, zatite prava ili sloboda drugih.

Uspjena primjena lana 15. Konvencije svakako da zavisi u velikoj mjeri od funkcionalnosti
demokratskog sistema u cjelini. Manja iskuenja i opasnosti e biti u onim dravama koje imaju
razvijenu demokratiju, slobodno i kritiko javno miljenje, i gdje postoji potrebna demokratska,
pravna i politika kultura kako dunosnika tako i samih graana. Osnovno je da se poduzmu sve
potrebne mjere da se primjena ovog lana ne pretvori u njegovu zloupotrebu koja bi imala
katastrofalno tetne posljedice za demokratsku dravu i ljudska prava. Pri tome se mora konstatirati da
lan 15. ne osigurava dovoljno dispozicija kojim bi se sprijeila izvjesna zloupotreba ovlatenja drave
koja joj Konvencija daje u periodu vanrednog stanja.

Posebno veliku barijeru za uspjean rad Evropskog suda ini nedovoljno definirano polje slobodne
procjene koje Konvencija ostavlja dravama u pogledu odreivanja nastanka opasnosti koja ugroava
opstanak nacije i mjera koje treba poduzeti da bi se ta opasnost otklonila. Brojni su autori, dakle,
istakli da Konvencija ne osigurava dovoljno dispozicija kojim bi se sprijeila zloupotreba ovlatenja
drave da uvede vanredno stanje, kao to nije dovoljno ureeno ni pitanje opravdane srazmjere izmeu
izvanrednog stanja koje je nastupilo i mjera koje drava poduzima radi njegovog suzbijanja.

Upravo iz tog razloga najdelikatniji problem derogiranja predstavlja odreivanje kriterija razlikovanja
demokratske efikasnosti i totalitarnih tendencija koje se mogu javiti namjerno, ali i nenamjerno.
Opasnost za jedno drutvo moe doi i usljed prekomjernog koritenja demokratskih sredstava kao to
je trajk velikih razmjera, kao i usljed djelovanja razliitih subverzivnih snaga koje imaju takoer
razliit intenzitet i variraju od onih koje su zanemarljive do onih koje zaista prijete da potkopaju
temelje demokratskog drutva.

I u sluaju ustavno predviene situacije prisutna je opasnost da se, u sluaju izvanrednih okolnosti
koje ugroavaju opstanak nacije, mogu desiti prekoraenja ovlatenja koje daje ustav te da se jedno
privremeno stanje "ustavne dikatature" pretvori u trajno stanje. U tom sluaju se, umjesto ustavne
diktature koja je legitimna, javlja lina diktatura koja je u sutini teka zloupotreba demokratskih
ovlatenja. Sutina problema je svakako u tome da se utvrdi koje su to realne opasnosti koje su osnov i
razlog za uvoenje vanrednog stanja.

Pri tome je evidentno da samo onaj ko je odluio o potrebi uvoenja vanrednog stanja moe
kompetentno odluiti o tome kada e to vanredno stanje prestati. Naravno, ovo stanje se moe
produiti i preko onog praga koji je oznaen stvarnim potrebama demokratskog drutva da se odbrani
od izvanrednih tekih i neposrednih opasnosti. To, svakako, predstavlja kritian i opasan momenat
zato to prekoraenja ovlatenja koje daje ustav mogu jedno privremeno stanje ustavne diktature
pretvoriti u trajno stanje. Ostaje, dakle, otvoreno pitanje da li mjere koje drava poduzima zaista
odgovaraju stepenu opasnosti koja ugroava jedno demokratsko drutvo.

Drava Bosna i Hercegovina je za vrijeme rata 1992.-1995. godine takoe proglasila vanredno stanje
1
.

1
Ustav drave Bosne i Hercegovine iz 1974. godine imao je odredbe o stanju nude u vidu rata ili neposredne ratne
opasnosti. Na osnovu te odredbe Bosna i Hercegovina je proglasila 8. aprila 1992. godine stanje ratne opasnosti, to se u
potpunosti uklapa u spomenutu odredbu o javnoj opasnosti koja na ozbiljan nain ugroava opstanak nacije iz lana 15
Konvencije, da bi 20. juna 1992. godine donijelo Odluku o proglaenju ratnog stanja. U periodu od 14. decembra 1995.
godine kada je u Parizu potpisan Okvirni mirovni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini do 22. decembra 1995. godine,
kada je Predsjednitvo Bosne i Hercegovine donijelo Odluku o ukidanju ratnog stanja bila je na snazi i Evropska
konvencija za zatitu ljudskih prava, pa time i lan 15 te Konvencije.

105
1) Odstupanje u vanrednim okolnostima

1. U doba rata ili druge javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije, svaka visoka strana
ugovornica moe preduzeti mjere koje odstupaju od njenih obaveza po ovoj Konvenciji, i to u
najnunijoj mjeri koju zahtijeva hitnost situacije, s tim da takve mjere ne budu u neskladu s
njenim drugim obavezama prema meunarodnom pravu.

2. Prethodna obaveza ne doputa odstupanje od lana 2. osim u pogled smrti prouzrokovane
zakonitim ratnim postupcima, ili lana 3., 4. stav 1. i lana 7.


Transfer zakonodavne vlasti na izvrnu vlast, ali i derogaciju ljudskih prava omoguio je Ustav SR Bosne i Hercegovine iz
1974. godine, u mjeri u kojoj to meunarodni dokumenti dozvoljavaju i u kojoj je potrebno radi odbrane drave. Iz odredbe
lana 350 Ustava SRBiH i amandmana na taj ustav iz 1990. godine vidljivo je da za vanredno stanje u ovom sluaju
ratno stanje ili stanje neposredne opasnosti ustav predvia, prije svega, transfer zakonodavne vlasti na izvrnu vlast, pri
emu Predsjednitvo na prijedlog Izvrnog vijea ili po svojoj inicijativi donosi uredbe sa zakonskom snagom o pitanjima
iz nadlenosti Skuptine.

Ustav, dalje doputa derogaciju odreenih ljudskih prava, tj. doputeno je da se uredbama sa zakonskom snagom obustavi
primjena pojedinih dakle nikako svih odredbi ovog ustava koje se odnose na pojedine slobode, prava i dunosti ovjeka i
graanina, to je posve u skladu, ne samo sa odredbama Pakta o graanskim i politikim pravima UN-a iz 1966. godine
nego i lana 15 Evropske konvencije. Dozvoljava se i mogunost preureenja izvrnih i upravnih organa, mijenjanje
sastava i ovlatenja izvrnih organa i organa uprave, kao i stvaranje novih institucija, ukoliko novonastala drutvena
situacija nametne tu potrebu.

Iz svega navedenog, jasno je vidljivo da se radi o privremenoj suspenziji ljudskih prava i da e Predsjednitvo SRBiH
uredbe sa zakonskom snagom o pitanjima iz nadlenosti skuptine podnijeti na potvrdu Skuptini im ona bude u
mogunosti da se sastane, ime je jasno naglaen demokratski smisao i karakter vanrednog stanja prema Ustavu iz 1974.
godine. Naime, obavezom da e potovati Pakt o graanskim i politikim pravima, SR Bosna i Hercegovina, odnosno
Republika Bosna i Hercegovina, je od 8. aprila 1992. godine, kada je donijeta odluka o neposrednoj i ratnoj opasnosti
mogla posve legalno i legitimno odstupiti od obaveze potivanja pojedinih ljudskih prava, na nain na koji to spomenuti
Pakt propisuje.

Istraivanje primjene odredbi lana 350 Ustava Republike BiH i karaktera vanrednog stanja koje je nastalo tokom
iredentistikog rata koji je voen protiv Republike Bosne i Hercegovine (1992-1995) ima, nesumnjivo, veliki znaaj i za
utvrivanje ustavnopravnog i meunarodnopravnog karaktera drave Bosne i Hercegovine tokom ovog perioda. Odredbe
lana 350 Ustava SR Bosne i Hercegovine iz 1974. godine imale su veliki historijski ali i praktini znaaj.

SRBIH, ili Republika BiH, je od 8. aprila, kada je donijela Odluku o neposrednoj i ratnoj opasnosti mogla posve legalno i
legitimno odstupiti od obaveze potivanja pojedinih ljudskih prava, na nain na koji to Pakt propisuje. Ona je mogla posve
legalno uvesti odreene oblike prisilnog rada u mjeri u kojoj su to zahtijevali interesi odbrane drave od stranih, regularnih
i brojnih domaih paramilitarnih i paradravnih tvorevina. Nikakva druga dravna ili paradravna, vojna ili paramilitarna
formacija kakvih je sve bilo na teritoriji Republike BiH za vrijeme rata 1992-1995. godine nije bila legitimirana da izvri
bilo kakva ogranienja ljudskih prava.

Upravo iz tog razloga, ova teme ima veliki znaaj za odreivanje ustavnog i dravnog kontinuiteta Bosne i Hercegovine i,
posebno, njenog legitimiteta. Teritorijalna odbrana i Armija BiH bile su jedine legitimne, vojne i politike snage, koje su
tokom spomenutog rata postojale unutar meunarodno priznatih granica. Drava BiH je, dakle, bila jedina ovlatena da
primjenjuje odreene mjere derogacije ljudskih prava saglasno odredbama Pakta (ogranienje slobode kretanja, obavezni
rad, zabrana okupljanja itd.) i Evropske konvencije, to ukazuje da se ovdje prvenstveno radi o legitimnom pravu
Republike BiH kojeg moraju imati u vidu sve meunarodne, politike i sudske institucije, posebno, svakako, Tribunal za
ratne zloine poinjene na prostoru bive Jugoslavije u Hagu. Aktuelni prijem Bosne i Hercegovine u Savjet Evrope
namee obavezu da se Ustav Bosne i Hercegovine u potpunosti usaglasi sa Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih
prava. To, naravno, namee i potrebu postojanja ustavne odredbe o ponaanju drave Bosne i Hercegovine u vrijeme rata
ili neke druge javne opasnosti koja ugroava opstanak bosanskohercegovake nacije. (vidi o tome: L. Sadikovi,
Vanredno stanje i ljudska prava)

106
3. Svaka visoka strana ugovornica koja koristi svoje pravo da odstupi od odredbi Konvencije
obavjetava u potpunosti Generalnog sekretara Savjeta Evrope o mjerama koje preduzima i
razlozima za njih. Ona, takoer, obavjetava Generalnog sekretara Savjeta Evrope kada takve
mjere prestanu djelovati i kada se odredbe Konvencije ponovo poinju u potpunosti
primjenjivati. (lan 15. EK)


Evropska konvencija je dozvolila da u doba rata ili druge javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije,
svaka visoka strana ugovornica moe poduzeti mjere koje odstupaju od njenih obaveza po ovoj
konvenciji i to u najnunijoj mjeri koju zahtijeva hitnost situacije, s tim da takve mjere ne budu u
neskladu sa njenim drugim obavezama prema meunarodnom pravu.

Potreba odstupanja od odreenih ljudskih prava u vanrednim okolnostima duboko je opravdana
potrebom zatite ljudskih prava. Spaavajui demokratski poredak jedne zemlje od njegovog ukupnog
unitenja ujedno je i najbolji nain da se sauvaju ljudska prava i slobode koje taj poredak sadri i koje
titi. Cilj ovog mogueg ogranienja ima dakle uvijek od samog poetka samo vremenski ogranien
karakter. Usljed vanrednih okolnosti u vidu rata, unutranjih nemira ili pobuna veih razmjera,
prirodnih nepogoda ili katastrofa, javila se potreba da se ogranie odreena ljudska prava u
znaajnijem obimu, dok takva stanja traju.

Uzroci nastajanja vanrednih okolnosti mogu biti politiki, ekonomski i prirodni. Politiki uzroci
najee su unutranji neredi, ustanci, dravni udari, zavjere, pokuaji revolucionarne promjene vlasti,
graanski rat, gerila, politiki kriminal ili teroristike aktivnosti. Ekonomski uzroci su u najvie
sluajeva ekonomska kriza, trajkovi ogromnih razmjera, akutna bijeda stanovnitva, dok su prirodni
uzroci velike poplave, zemljotresi te poari.

Drava prije svega mora tititi ljudska prava i slobode kako u normalnim tako i u vanrednim
okolnostima, posebno kada vri odreenu redukciju ljudskih prava u situaciji kada demokratskom
sistemu prijeti opasnost za opstanak. Mjere ogranienja ljudskih prava koje doputa ustav u sluaju
vanrednog stanja, ine se s namjerom da se, po prestanku kriznog stanja, ponovno uspostavi
demokratski sistem kakav je bio prije toga.

Evropska konvencija je odredila dravama uvjete pod kojima je mogue izvriti restrikciju ljudskih
prava. Drava moe obustaviti primjenu odreenih prava iz Evropske konvecije onda kada doe do
opasnosti koja na ozbiljan nain ugroava postojanje te drave. Evropska konvencija namee odreene
obaveze i uvjete dravi, kako bi opasnosti i rizike djelovanja te drave u jako oteanim drutvenim
uvjetima, svela na najmanju moguu mjeru. Konvencija je za djelovanje drave u vanrednim
okolnostima odredila relativno veliki broj sutinskih i formalnih uvjeta, ime je, svela, na najmanju
moguu mjeru zloupotrebu tih ovlatenja.

Primjena derogacije u oblasti zatite ljudskih prava je zapravo primjena teorije o krajnjoj nudi ili
stanju nude, kao principu koji ima svoje mjesto u krivinom, graanskom i svakom drugom pravu.
Vanredno stanje u kojem se moe nai sama drava, nain je da se u odreenim okolnostima otkloni
protupravnost u djelovanju drave, koja bi inae postojala u normalnim okolnostima. Meutim, u
predmetu Kipar protiv Turske, Sud nije dao za pravo Kipru prema kojem bi Turska izgubila pravo na
derogaciju, nego je to pitanje ostavio po strani. Prema tome, ofanzivni ili defanzivni rat, to
razlikovanje ne bi trebalo da igra ulogu kod odreivanja stanja nude i primjene derogacije iz lana 15.
Na isti nain tretira se i graanski rat, kao rat unutar jedne drave. Takvo stanje je u najmanju ruku
stanje javne opasnosti za dravu, i kao takvo daje osnova za primjenu klauzule o ukidanju
protupravnosti.
107

Prvi sluaj koji je rijeio Evropski sud za ljudska prava bio je upravo iz oblasti lana 15. Evropske
konvencije. Naime, u sluaju Grka protiv Velike Britanije u povodu Kipra, Velika Britanija je
osporila navode Grke o povredi lana 3. Konvencije tj. zabrane muenja upravo pozivajui se na lan
15 Konvencije.


2) Uvjeti za uvoenje vanrednog stanja

Evropska konvencija je u lanu 15 odredila est uvjeta koje svaka drava potpisnica Evropske
konvencije mora potovati, ako eli izvriti ogranienja odreenih ljudskih prava prema ovlatenjima
lana 15. Radi se o slijedeim uvjetima:

a) rat ili druga ozbiljna opasnost koja ugroava opstanak nacije,
b) srazmjernost poduzetih mjera u skladu sa ozbiljnou situacije,
c) saglasnost sa drugim obavezama meunarodnog javnog prava,
d) zabrana derogacije odreenih ljudskih prava,
e) obaveza informiranja Generalnog Sekretara o poduzetim mjerama, i
f) informiranje generalnog Sekretara o prestanku poduzetih mjera.


(1) Stanje rata ili druge javne opasnosti koja ugroava opstanak nacije

Evropska konvencija u lanu 15. istie da u doba rata ili druge javne opasnosti svaka visoka strana
ugovornica moe preduzeti mjere koje odstupaju od njenih obaveza po Konvenciji, to znai da je
potrebno da postoji stanje rata ili druge javne opasnosti koja ugroava opstanak nacije. Opstanak
nacije, koji se spominje u lanu 15. Evropske konvencije predstavlja stanovite prema kojem je nacija
sinonim drave. Takvo stanovite je potvreno u predmetu Grka protiv Velike Britanije iz 1952.
godine gdje je istaknuto sljedee:

U pogledu smisla kojeg treba dati terminu nacija Komisija konstatira da je Konvencija
zasnovana na pojmu drave na nain, na koji je definirana u meunarodnom pravu. Treba
dakle dopustiti da pojam nacije krije u svom kontekstu, narod i njegove institucije (...) ili
drugim rijeima, organizirano drutvo, podrazumijevajui pod tim, kako unutranje tako i
meunarodno pravo, zatitu zakona i poretka.

Stanje rata nije teko definirati. Rat u smislu lana 15 predstavlja oruani meudravni sukob koji se
moe u meunarodnom pravu razlikovati kao rat u formalnom i rat u materijalnom smislu. Rat i ratno
stanje u formalnom smislu ukljuuje prava i obaveze ne samo drava koje su neposredno angairane u
tome ratu, nego i treih drava. Rat u materijalnom smislu rijei, predstavlja izvjestan obim ratnih
dejstava, njihovo trajanje i njihov intenzitet. Rat u smislu lana 15. nije svaki rat, ili svako
neprijateljstvo, nego samo onaj rat koji ugroava ivot nacije. U tom smislu rat na Folklandu nije
predstavljao opasnost za opstanak Britanske drave te nije bilo potrebe da Velika Britanija proglasi
vanredno stanje u zemlji u smislu lana 15 Konvencije.

Pojam javne opasnosti je mnogo tee definirati, jer se radi o opasnostima koje ugroavaju ivot
drave u miru i koje su daleko raznovrsnije i brojnije. Oni mogu biti politike prirode kao to su
unutranji neredi, ustanci, dravni udari, zavjere, pokuaju revolucionarne promjene vlasti, graanski
rat, gerila, politiki kriminal ili teroristike aktivnosti. Uzroci nastajanja javne opasnosti po opstanak
108
nacije takoe mogu biti ekonomske prirode gdje ubrajamo ekonomske krize, trajkove ogromnih
razmjera te akutnu bijedu stanovnitva ali i prirodne uzroke usljed velikih poplava i zemljotresa.

Upravo zbog te raznovrsnosti, vremena trajanja ili pak prostora drave na kojem se ispoljavaju teko je
doi do neke prihvatljive definicije. Komisija za ljudska prava je u predmetu Lawless iz 1959. godine
definirala vanredne okolnosti koje ugroavaju opstanak nacije u smislu izuzetne situacije ili krize
koja pogaa cijelu populaciju i predstavlja prijetnju organiziranom ivotu zajednice koja sainjava
dravu.

Evropski sud za ljudska prava je pojam javne opasnosti definirao u predmetu Lawless i u Grkom
predmetu iz 1969. godine. Sud je u predmetu Lawless protiv Irske iz 1961. godine ustanovio da pojam
javne opasnosti zahtijeva postojanje tajne vojske na teritoriji Republike Irske koja poduzima
protivustavne akcije i koristi nasilje da bi postigla svoje ciljeve; injenice da ova vojska takoe djeluje
i van teritorije drave, ime ozbiljno ugroava odnose Republike Irske sa svojim susjedom; i stalnog i
zabrinjavajueg porasta teroristike djelatnosti.

Na slian nain je u Grkom predmetu iz 1969. godine takoe istaknuto da pojam javne opasnosti koja
ugroava opstanak nacije mora sadravati sljedee elemente: a) opasnost mora biti stvarna ili
neposredna; b) njene posljedice se moraju odnositi na cijelu naciju; c) mora biti ugroeno odvijanje
organiziranog ivota zajednice; d) kriza ili opasnost moraju biti izuzetni, tako da se uobiajene mjere
ili ogranienja dozvoljena Konvencijom, radi odravanja javne sigurnosti, zdravlja ili reda, oigledno
nedovoljna.


(2) Najnunije mjere koje zahtijeva situacija (princip proporcionalnosti)

Evropska konvencija doputa dravi odstupanje od primjene odreenih ljudskih prava samo u
najnunijoj mjeri koju zahtijeva hitnost situacije. Princip da drava u sluaju rata ili druge javne
opasnosti koja prijeti opstanku nacije, moe poduzeti mjere koje odstupaju od njenih obaveza po
Evropskoj konvenciji samo u najnunijem obimu koji zahtijeva hitnost situacije, jedan je od sredinjih
uvjeta za primjenu odredaba lana 15 Konvencije. Konvencija postavlja izvjesne ograde dravi koja
namjerava primjeniti ili je primjenila odredbe lana 15 kako se ne bi desilo da mjere koje drava
poduzima budu u neskladu sa datom opasnou. Poznato je da drava u izuzetnim okolnostima iz
psiholokih i drugih razloga primjenjuje mjere koje, objektivno gledano nisu uvijek neophodne za
suzbijanje date opasnosti.

Pokazalo se meutim, da u stvarnoj primjeni principa proporcionalnosti postoje tekoe, kako na strani
drave kada treba da ih odredi, tako i na strani kontrolnih institucija kada treba da utvrde da li je dolo
do izvjesnih prekoraenja u tom pogledu. Komisija za ljudska prava je ve u sluaju Irska protiv
Ujedinjenog Kraljevstva iz 1978. godine dola do zakljuka, da se drava ne moe pozivati na stanje
javne opasnosti da bi opravdala svaku mjeru koju je poduzela u smislu spreavanja te opasnosti.

Velika Britanija je u presudi Brogan, u kojoj je ustanovljeno krenje lana 5 stava 3, na osnovu izjave
od 23.12.1988. kao mjeru vanrednog stanja obustavila sudsku kontrolu po lanu 5. taka 3. Konvencije
za sluajeve terorizma, pri emu je Sud za ljudska prava smatrao da to spada u polje slobodne
procjene Vlade. Razlog koji je opredjelio Sud za ljudska prava je bio navodna opasnost za sudsku
neovisnost usljed odluivanja o produenju pritvora u sluajevima te vrste.

Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava, uz isticanje uvjeta postojanja javne opasnosti, koja
prijeti opstanku nacije, istakla je i obavezu da mjere, koje pri tome organi drave poduzimaju da
109
sprijee tu opasnost, moraju biti samo one mjere koje su zaista neophodne da bi se odgovorilo toj
opasnosti. Da bi se dakle drava oslobodila obaveza koje proistjeu iz Evropske konvencije i
suspendirala primjenu odreenih ljudskih prava, drava se obavezuje da e poduzeti samo one mjere
koje su nune za otklanjanje javne opasnosti za ivot nacije.

Ovaj princip donosi silne tekoe onda kada treba da bude primjenjen u praksi. Pitanje mjera koje su
neophodne predstavlja zaista iroko podruje slobodne procjene drave o karakteru javne opasnosti i o
obimu mjera koje treba poduzeti, da bi se sprijeile zloupotrebe ovog principa. U tom smislu Sud za
ljudska prava je u predmetu Handsyde iz 1978. godine podruje slobodne procjene drave rijeio na
slijedei nain:

Na prvom mjestu, svaka drava ugovornica ima pravo, s obzirom na njenu odgovornost za
opstanak nacije, da utvrdi da li je taj opstanak ugroen javnom opasnou i ukoliko jeste,
koliko daleko je nuno ii u pokuaju prevazilaenja te vanredne okolnosti. Iz razloga
direktnog i neprekidnog kontakta sa prijekim potrebama date situacije, nacionalne vlasti su, u
naelu, u boljoj poziciji nego meunarodne sudije, da odluuju o postojanju takvih vanrednih
okolnosti. U ovom predmetu lan 15. paragraf 1. ostavlja vlastima vrlo irok stepen procjene.
Bez obzira na to, drave ne uivaju neograniena ovlatenja u tom smislu. Sud koji je zajedno
sa Komisijom odgovoran za osiguranje potivanja angamana drave lan 19 ovlaten je da
odluuje da li su drave prele stepen koji je striktno zahtijevan hitnou situacije. Domai
stepen procjene je jako propraen Evropskim nadzorom.


(3) poduzete mjere ne smiju biti u neskladu sa drugim meunarodnopravnim obavezama

Evropska konvencija navodi u lanu 15. da mjere koje drava preduzima ne smiju biti suprotne drugim
obavezama koje za dravu proistjeu iz meunarodnog prava. Iz ove odredbe proizilazi da se u prvom
redu misli na Pakt o graanskim i politikim pravima iz 1966. godine, poto on sadri lan 4. koji
doputa mogunost derogacije i koji ima znatno vei broj prava koja ne mogu biti predmet derogacije
kao to su zabrana pritvora usljed nemogunosti ispunjavanja ugovorne obaveze (lan 11.) i sloboda
miljenja, savjesti i religije (lan 18.).

Univerzalna deklaracija o pravima ovjeka iz 1948. godine takoe je jedan od meunarodnih
dokumenata, mada se tu postavlja pitanje da li se radi o obavezujuem aktu ili o politiko
programskom aktu. Evropska komisija je u svom Izvjetaju iz 1978. godine istakla da Univerzalna
deklaracija nema karakter obaveznog meunarodnog ugovora nego ona iznosi ope priznate principe
kao i zajedniki ideal koji treba postii. Meutim, Univerzalna deklaracija ima odreene odredbe
koje se, u izvjesnom smislu, mogu tretirati kao klauzula derogacije. U lanu 29. Univerzalne
deklaracije se navodi da:

Svako ima obaveze prema zajednici iz koje je jedini mogue slobodno i puno razvijanje
njegove linosti. U vrenju svojih prava i sloboda svako treba da bude podvrgnut samo onim
ogranienjima koja su odreena zakonom iskljuivo u cilju osiguranja dunog priznanja i
potivanja prava i sloboda drugih i u cilju zadovoljenja pravinih zatjeva morala, javnog
poretka i blagostanja u demokratskom drutvu. Ta prava i slobode ni u kojem sluaju ne mogu
se primjenjivati protivno ciljevima i naelima UN.

Meunarodni dokumenti koji obavezuju drave potpisnice Konvencije su svakako enevske
konvencije iz 1949. godine i dva dodatna protokola iz 1977. godine kojima se regulira meunarodno
humanitarno pravo. Regularni vojnici imaju status ratnih zarobljenika i civilne populacije i brojne
110
druge situacije koje nastaju u meunarodnom oruanom konfliktu, i drava koja primjenjuje
derogaciju, mora voditi rauna o odredbama, u smislu lana 15 Evropske konvencije. Meutim, kada
doe do opasnosti koja ugoava opstanak nacije, onda svakako da nepostojanje efikasne meunarodne
kontrole humanitarnog prava, svakako da ne doputa efikasnu primjenu humanitarnog prava. Beka
konvencija o meunarodnim ugovorima takoe izriito zabranjuje suspenziju humanitarnih sporazuma
koja bi dola kao posljedica njihovog krenja od druge strane (lan 60. paragraf 5.).


(4) Zabrana derogacije odreenih ljudskih prava

Ogranienje ljudskih prava neophodno je u situacijama kada se to ini radi zatite izvjesnih
opepoznatih i opeprihvaenih demokratskih vrijednosti iako ta ista ogranienja ljudskih prava
predstavljaju uvijek i odreene opasnosti za opstanak navedenih vrijednosti. Sve demokratske zemlje u
svijetu prihvatile su potrebu derogacije izvjesnih ljudskih prava onda kada se u drutvu pojave neke
okolnosti koje prijete da ugroze sistem prava u cjelini.

Meutim, jasno se moraju naglasiti ljudska prava koja ne mogu biti predmet nikakvih ogranienja, pa
ni onih koje predvia lan 15. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i sloboda. Radi se, naime,
o tkz. apsolutno zatienim ljudskim pravima i fundamentalnim slobodama koje, ni pod kojim
uvjetima ne mogu biti ograniena. Prava koja se ne mogu ograniiti ni kada je opstanak nacije u
pitanju posebno su interesantna za kriminalistike nauke, s obzirom na to da se u okviru tih prava
javljaju i tkz. policijska prava kao to je to u sluaju prava na ivot, to ukazuje na veliki znaaj ove
materije u ukupnom odnosu policije prema ljudskim pravima.

Evropska konvencija u lanu 15. izriito naglaava da odredba iz take 1 prema kojoj u doba rata ili
druge javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije svaka visoka strana ugovornica moe poduzeti mjere
koje odstupaju od njenih obaveza po ovoj Konvenciji, ne doputa odstupanje od lana 2. osim u
pogledu smrti prouzrokovane zakonitim ratnim postupcima, lana 3., 4. taka 1. i lana 7. Konvencije.

Princip apsolutno zatienih prava zadire u domen suverenosti drava, jer kao, to je poznato, broj
apsolutno zatienih ljudskih prava moe se iriti zapravo on se ve i iri ali drave ne mogu
smanjivati taj broj. Pitanje ljudskih prava je na taj nain u tijesnoj vezi sa karakterom suverenosti
drava koje su ratificirale Evropsku konvenciju za zatitu ljudskih prava, ali i Pakt UN-a o graanskim
i politikim pravima i Ameriku konvenciju o ljudskim pravima, bez obzira na razliitosti u pogledu
prava koja su apsolutno zatena. U tom smislu Amerika konvencija meu takva prava ubraja pravo
na pravnu sposobnost, pravo na porodicu, pravo na ime, pravo djeteta, pravo na dravljanstvo, pravo
na uee u vlasti i sudske garancije koje su znaajne za zatitu tih prava.

Prema Evropskoj konvenciji za ljudska prava apsolutno su zatiena sljedea ljudska prava:

lan 2. taka 1. - Pravo na ivot;
lan 3. - Sloboda od torture i drugih nehumanih ili poniavajuih postupaka ili kanjavanja;
lan 4. taka 1. Zabrana ropstva i prinudnog rada;
lan 7. - Kanjavanje samo na osnovu zakona (zabrana retroaktivnog krivinog
zakonodavstva);
Protokol broj 6. lan 3. - Zabrana izricanja smrtne kazne;
Protokol broj 7. lan 4. - Zabrana ponovnog suenja licima ve osuenim ili osloboenim
povodom istog krivinog djela (non bis in idem).


111
(5) Informiranje Generalnog sekretara Savjeta Evrope o poduzetim mjerama

Svaka drava ugovornica, koja koristi pravo da odstupi od odredbi Konvencije, mora u potpunosti
obavijestiti Generalnog Sekretara Savjeta Evrope o mjerama koje poduzima i razlozima za njih.
Drave na ovaj nain navode mjere koje poduzimaju ali i stvarne razloge za takvo postupanje.
Evropski kontrolni mehanizmi na ovaj nain kontroliraju opravdanost poduzetih mjera.

Evropski sud za ljudska prava je stao na stanovite da se ovo obavjetavanje Generalnog Sekretara
mora izvriti bez kanjenja, pa je razmatrajui konkretnije ovo pitanje u predmetu Lawless iz 1961.
godine naglasio da kanjenje od 12 dana nije izalo iz dozvoljenih okvira, dok je u sluaju Greek,
kanjenje od 4 mjeseca smatrao predugim, to bi znailo da u tom sluaju drava nije postupila
adekvatno svojoj obavezi iz lana 15 Konvencije. Posebni obrasci za dostavljanje ovakvih informacija
od strane drava ugovornica ne postoje, pa je Komisija u spomenutom predmetu Lawless naglasila
da su drave dune da dostave dovoljno informacija koje se odnose na mjere u pitanju, kako bi se
omoguilo drugim visokim stranama ugovornicama i Evropskoj Komisiji da procijeni prirodu i stepen
odstupanja od odredaba Konvencije koje te mjere ukljuuju.


(6) Informiranje Generalnog sekretara Savjeta Evrope o datumu prestanka mjera koje su
poduzete u smislu lana 15. konvencije

Evropska Konvencija propisuje obavezu drave da obavijesti Generalnog Sekretara o tome kada te
mjere prestaju djelovati i kada se odredbe Konvencije poinju ponovo u potpunosti primjenjivati. Ovaj
uvjet je od velike vanosti za primjenu Konvencije, upravo iz razloga to omoguava da se tano
utvrdi kada se ponovo poinju primjenjivati ona ljudska prava koja su bila derogirana za vrijeme
vanrednog stanja. Ova odredba ima veliki znaaj i za utvrivanje karaktera same derogacije jer
implicitno pokazuje privremeni karakter poduzetih mjera od strane drave. Odredba lana 15 ima
suspenzivan karakter i prestaje djelovati onda kada prestaju djelovati razlozi i motivi koji su je
prethodno izazvali, pa se to pitanje direktno vezuje se za problem trajanja vanredne situacije.


U predmetu Brannigan i Mcbride iz 1993. godine postavilo se pitanje da li su britanske vlasti prerano
objavile vanredno stanje. Prema podnositeljima, to je zaista bio sluaj jer u vrijeme kada je proglaena
opasnost vlada nije imala veoma vrst i konaan stav o potrebi odstupanja i objavila je da joj je
potreban jo jedan odreeni period za razmatranje i konsultacije. Evropski sud je odbio ovaj nain
rasuivanja i utvrdio da se validnost odstupanja ne moe dovesti u pitanje iz pukog razloga da je
vlada odluila da ispita da li je mogue u budunosti pronai nain da se osigura vea saglasnost sa
obavezama iz Konvencije. Zaista, ne samo da je takav proces neprekidnog razmatranja u skladu sa
lanom 15. stav 3. koji trai stalno razmatranje potreba za hitnim mjerama, nego je takoer impliciran
u samom pojmu proporcionalnosti. (vidi opirnije u Vanredno stanje i ljudska prava, aut. L.
Sadikovi, Magistrat Sarajevo, 2003.)


d) Rezerve

Rezerve predstavljaju pravo drava da, prilikom ratificiranja Evropske konvencije za zatitu ljudskih
prava, iskljue ili modificiraju svoje obaveze koje proizlaze iz toga dokumenta. Mogunost isticanja
rezervi predstavlja podeavanje drave prema zahtjevima Evropske konvencije u vezi sa svojim
specifinim mogunostima i potrebama. Da bi se Evropska konvencija koja ima obligatoran karakter
primijenila, ostavljena je mogunost odreenog prilagoavanja angamana drave prema ovom
112
dokumentu. Pri tome je posebno karakteristian sluaj tzv. rezervi. Meutim, Evropska konvencija za
zatitu ljudskih prava je uvoenjem rezervi htjela ohrabriti ratificiranje ovog dokumenta u uvjerenju da
e, prije ili kasnije, doi do potrebne harmonizacije. lan 57 Evropske konvencije glasi:

1. Svaka drava moe prilikom potpisivanja ove Konvencije ili deponiranja instrumenata o
ratificiranju izjaviti odreenu rezervu u vezi sa svakom pojedinom odredbom Konvencije, u
mjeri u kojoj bilo koji zakon koji je na snazi na njenoj teritoriji nije u saglasnosti s tom
odredbom. Ovaj lan ne dozvoljava rezerve opeg karaktera.
2. Svaka rezerva izraena na osnovu ovog lana sadri kratak prikaz zakona koji je u pitanju.

Evropska konvencija ve u samoj odredbi naglaava da su za isticanje rezervi potrebni odreeni uvjeti,
da se rezerve istiu u momentu potpisivanja Konvencije, te da moraju biti formulirane u povodu jasno
odreene dispozicije Konvencije. Oito je ve na prvi pogled da mogunost izraavanja rezerve na
pojedine odredbe Konvencije znai, zapravo, remeenje odreenih proporcija i principa na kojima je
utemeljena Konvencija kao osnov evropskog pravnog poretka. Prije svega, time se remeti princip
standard minimuma koji znae ljudska prava i osnovne slobode za drave koje su lanice Savjeta
Evrope.

Mogunost isticanja rezervi u pogledu pojedinih odredbi Konvencije nije posve u skladu sa osnovnim
principima na kojima se zasniva ovaj meunarodni sporazum o zatiti ljudskih prava. Posebno se ovim
dovodi u pitanje princip minimalnog standarda zatite ljudskih prava na kojem se temelji Konvencija i,
ujedno, ugroava princip univerzalnosti ljudskih prava koja se nalaze na spisku Evropske konvencije.


DIO ETVRTI
EVROPSKI SISTEM ZATITE LJUDSKIH PRAVA



1. Pravna priroda Evropskog suda za ljudska prava


Da bi se osiguralo potivanje obaveza koje su visoke strane ugovornice u Konvenciji i njenim
protokolima preuzele, bit e uspostavljen Evropski sud za ljudska prava (u daljem tekstu Sud). Sud
e djelovati na trajnoj osnovi. (lan 19. EK)

Evropski sud za ljudska prava je najvaniji organ zatite ljudskih prava u evropskom sistemu zatite
ljudskih prava. Sud je ustanovljen kako se to navodi u lanu 19. Evropske konvencije za zatitu
ljudskih prava - da bi se osiguralo potivanje obaveza koje su visoke strane ugovornice u Konvenciji
i njenim protokolima prezele.

Odluke Evropskog suda imaju deklaratoran karakter, to znai da Sud nema odgovarajua sudska
sredstva implementacije odluka koje se donose u povodu krenja odredbi Evropske konvencije i
Protokola uz nju. Izvrenje odluka Suda ostavlja se na volju dravama lanicama jer odluke Suda
nemaju same po sebi direktni efekt na nacionalno pravo. To znai da se ne moe izvriti abrogacija,
anuliranje ili modifikacija normi unutranjeg prava neke drave lanice. Iz ovoga se moe takoe
zakljuiti da odluke Suda nemaju izravnu izvrnu snagu, tj. odluke Evropskog suda ne moe direktno
izvriti ni Sud niti bilo koji drugi organ Vijea Evrope. Pri tome, organ nadlean za izvrenje presuda
postaje Komitet ministara Vijea Evrope.
113
Vidljivo je da funkciju suenja izvrava izriito sudski organ dok se funkcija izvravanja presuda
preputa politikom organu. Na ovaj nain je ostvarena vea efikasnost u donoenju i primjeni odluka
Suda za ljudska prava ali i vea funkcionalnost organa za zatitu ljudskih prava. Meutim, one ipak
osiguravaju jedinstvenost interpretacije Konvencije ali i ujednaavanje pravnih sistema drava lanica
sa standardima koje daje Konvencija.

Prema lanu 46. Konvencije drave preuzimaju obavezu da se povinuju konanoj odluci Suda u
svakom predmetu u kojem su stranke. Taj lan glasi: Visoke strane ugovornice preuzimaju obavezu
da se povinuju konanoj presudi Suda u svakom predmetu u kojem su stranke. Konana odluka Suda
se dostavlja Komitetu ministara koji nadgleda njeno izvrenje.

Konana odluka Suda dostavlja se Komitetu ministara koji nadgleda njeno izvrenje. Svako odbijenje
drava da se povinuju odlukama Suda dovodi do konfrontacije sa Komitetom ministara, koji je kako
smo ve spomenuli, duan da nadgleda izvrenje odluka. U krajnjem sluaju dravi koja ne ispotuje
odluke Evropskog suda za ljudska prava prijeti iskljuenje iz Vijea Evrope te samim tim i Evropske
konvencije.

Ukoliko Sud za ljudska prava ustanovi krenje nekog od prava navedenih u Konvenciji ili Protokolima
uz Konvenciju, a unutranje pravo visoke strane ugovornice koja je u pitanju omoguava samo
djeliminu odtetu, Sud e pruiti pravino zadovoljenje oteenoj strani. Meutim, Sud za ljudska
prava se u veini sluajeva odluuje za 'pravino zadovoljenje' iz lana 41. Evropske konvencije
umjesto povrata u preanje stanje tj. 'restitutio in integrum'. Meutim, ipak bi 'pravino zadovoljenje'
moralo imati supsidijarni karakter u odnosu na 'restitucio in integrum' to bi zapravo bilo pravo
opredjeljenje Evropskog suda za ljudska prava ali i drave u ostvarenju njene obaveze da se povinuje
svakoj odluci Evropskog suda.

Spomenute neusklaenosti koje, jo uvijek postoje u procesu donoenja odluke Suda djeluju, svakako,
nepovoljno i na izvravanje odluka Suda. Iako se, naime, razvoj evropskog zatitnog mehanizma
tokom proteklih decenija odvija, kako smo to i vidjeli, u pravcu stalnog poboljanja rada, tako da se
skrauju procedure i omoguava vea efikasnost Suda u rjeavanju predmeta, tekoe u ukupnim
efektima rada Suda su jo uvijek jako velike.

Pokazalo se, naime, da stalno raste broj predstavki individualnih i dravnih i da druge procedure,
koje su prvobitno postojale, ne mogu biti dovoljne i adekvatne da se odgovori tim mnogobrojnim
zahtjevima. Poboljanje koje je uinjeno 1. januara 1990. godine svakako da je znailo znaajan
napredak, ali je poveanje broja predstavki uinilo da i novouspostavljena procedura postane usko
grlo.

Veliki napredak, svakako, predstavlja sadanja struktura Suda, kada je uope prestala postojati
Evropska komisija za ljudska prava, pa je sav posao na ostvarivanju ove uloge preputen jednoj
sudskoj instituciji. U sadanjoj situaciji neprestano se poveava priliv predmeta, emu u velikoj mjeri
doprinosi, s jedne strane, porast kredibiliteta ugleda Suda openito u evropskim zemljama, i priliv
predmeta koji dolaze iz zemalja proisteklih iz tzv. istonog sistema, s druge strane.

Evropski sud za ljudska prava, dakle, nije ni apelacioni sud ni sud etvrte instance u odnosu a
nacionalno sudstvo nego ima supsidijarni karakter u odnosu na dravni sistem zatite ljudskih prava.
Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu je u veini presuda naglasio da dravama potpisnicama
pripada briga da osiguraju uivanje ljudskih prava i sloboda koje su u njoj sadrane, pri emu je uloga
suda u drugom planu.

114
Sutina principa supsidijarne uloge evropskih kontrolnih organa u zatiti ljudskih prava ogleda se u
ve izloenom stavu Konvencije i Evropskog suda da su drave primarno odgovorne za zatitu
ljudskih prava iz Konvencije. Takvo stanovite Suda za ljudska prava proizlazi iz realne injenice da
su dravni organi bolje postavljeni, potpunije informirani i, svakako, u povoljnijoj situaciji da
sagledaju sve realne aspekte konkretnog sluaja. Supsidijarnost Evropskog suda za zatitu ljudskih
prava izriito je potvrena u sluaju Handyside iz 1976. godine, gdje je povodom potrebe da se
primarno iscrpe domai lijekovi, naglaeno da zatitni mehanizam kojeg je ustanovila Konvencija ima
supsidijarni karakter u odnosu na nacionalne sisteme garancije ljudskih prava.

U situaciji kada se drava mora podrediti nekoj drugoj ovom sluaju - nadravnoj vlasti prirodno
se uvijek postavlja pitanje suverenosti. Meutim, ako se poe od odredbi lana 35 Konvencije tj. da
Sud moe uzeti predmet u postupak tek kada se iscrpe svi untranji pravni lijekovi, vidljivo je da se
zatita ljudskih prava vri upravo u dravi. Evropska konvencija upravo na ovaj nain naglaava
primarni karakter drave, a supsidijarni karakter Evropskog suda u zatiti ljudskih prava. Dakle, od
mogunosti same drave da zatiti ljudska prava, vlastitim instrumenatima, zavisi da li e se, i u kojoj
mjeri, u svemu tome, angairati evropski sudski i drugi organi.

Dakle, cilj zatitnih evropskih mehanizama nije u tome da odluuju umjesto drave, nego samo da
otklone odreene propuste drava ako do njih doe u zatiti ljudskih prava koja je primarni posao i
zadatak dravnih organa. Praktino, odredbe lana 35. Evopske konvencije znae da su nacionalne
vlasti slobodne u izboru mjera koje smatraju podobnim i adekvatnim za zatitu ljudskih prava.
Obaveza je drave da zatiti ljudska prava, a na dravi ostaje da odlui na koji e nain osvariti taj
osnovni cilj Konvencije. Ovakvo stanovite Suda posve je prirodno i oekivano. Oito je drava u
najboljoj situaciji sa procijeni konkretnu situaciju koja je nastala navodnim krenjem odreenih
ljudskih prava iz Konvencije.

Sud za ljudska prava je posebno naglasio supsidijarni karakter evropskih zatitnih mehanizama, u
odnosu na domae organe vlasti u sluaju Askoy iz 1966. godine. Sud je tada utvrdio da je potrebno:

a) osigurati za sva lica pod svojom jurisdikcijom ljudska prava iz Konvencije;
b) osigurati efektivan pravni lijek to prije svega znai pristup sudstvu i drugim dravnim organima
koji su u stanju da osiguraju lijek;
c) osigurati sva ljudska prava bez diskriminacije (lan 14);
d) da nita ne smije biti upotrijebljeno kao opravdanje aktivnosti usmjerenih ka krenju ma kojeg
ljudskog prava ili ogranienja u veoj mjeri nego to doputa Konvencija; i
e) potivanje zabrane zloupotrebe ovlatenja (lan 18).

Znai, tek ako drava ne osigurava adekvatan efektivan pravni lijek, ili ako postupak pravnog lijeka u
nacionalnom sistemu ne daje zadovoljavajue rezultate, onda, pokree se mehanizam Suda za ljudska
prava i ostalih organa Konvencije. S tim u vezi Sud je u vie navrata naglasio da je drava zapravo
slobodna u tome koje mjere e poduzeti kako bi uspjeno zatitila ljudska prava i slobode iz
Konvencije i tako ispunila svoje konvencijske obaveze. Drugim rijeima, da bi drava odgovorila
svojim obavezama iz Konvencije, Konvencija ne trai uniformno ponaanje, nego je u svemu dovoljno
da se osigura kompatibilnost dravnih mjera sa Konvencijom.

Izlaui supsidijarni karakter konvencijskih organa u zatiti ljudskih prava Sud je, zapravo, uz sve
drugo imao namjeru da omogui ispoljavanje pluralizma pravnih sistema u Evropi. Sud je imao u vidu
da evropske zemlje imaju svoje specifinosti u pogledu dravnog i pravnog ureenja, i uvanje
specifinih tradicija i naslijea pojedinih drava ne mora biti inkopatibilno sa ostvarivanjem osnovne
svrhe Konvencije.
115

2. Organizacija Suda


a) Broj sudija i uvjeti za obavljanje slube

Broj sudija koje e sainjavati Sud jednak je broju visokih strana ugovornica. Evropska konvencija u
lanu 20. zapravo broj sudaca vezuje za broj drava potpisnica Konvencije, to znai da svaka drava
nominira po jednog suca.

Suci Evropskog suda za ljudska prava prilikom obavljanja ove vrlo odgovorne i sloene funkcije
moraju imati visoki moralni ugled te posjedovati odreene strune kvalifikacije
2
. Izabrani lanovi
Suda trebaju pri tome djelovati u linom svojstvu, ime se naglaava potreba prije svega djelovanja u
cilju zatite ljudskih prava a ne djelovanja u interesu vlastite ili neke druge drave. Za vrijeme trajanja
njihove funkcije takoe se ne mogu baviti poslovima koji su inkopatibilni sa njihovom nezavisnou,
nepristrasnou ili drugim zahtjevima sudake slube
3
. To znai da za vrijeme svoga mandata suci ne
mogu obavljati nikakvu politiku ili upravnu aktivnost niti profesionalnu aktivnost koja bi bila
nespojiva s njihovom neovisnou ili nepristrasnou ili sa zahtjevima punog radnog vremena njihove
slube. Svaki e sudija dati predsjedniku Suda izjavu o svakoj dodatnoj aktivnosti. U sluaju
neslaganja predsjednika i dotinog suca o svakom pitanju koje bi se moglo postaviti odluuje Sud u
plenarnoj sjednici
4
.

Sudije Evropskog suda u sladu sa lanom 22. Evropske konvencije - bira Parlamentarna skuptina i
to veinom glasova sa liste od tri kandidata koje imenuje drava koja je u pitanju. Isti postupak se
primjenjuje kada se radi o pristupanju novih drava Vijeu Evrope kao i prilikom popunjavanja
upranjenih mjesta
5
.

Prije preuzimanja slube svaki izabrani sudija na prvom zasjedanju Suda u plenarnoj sjednici na kojem
je taj sudija prisutan, ili u sluaju potrebe, pred predsjednikom Suda, polae zakletvu ili daje sljedeu
sveanu izjavu: Zaklinjem se ili sveano izjavljujem da u svoju dunost sudije obavljati asno,
neovisno i nepristrasno i da u uvati tajnost svih rasprava navodi se u lanu 3. Poslovnika Suda.


2
Ako sudija izabran s liste zainteresovane Ugovorne strane nije u mogunosti da sudi u vijeu ili se povue, predsjednik
vijea poziva tu Ugovornu stranku da se izjasni, u roku od trideset dana, da li eli da imenuje drugog izabranog sudiju, ili,
kao sudiju ad hoc, neko drugo lice koje poseduje kvalifikacije koje se zahtijevaju po lanu 21 stav 1 Konvencije i, ako je
tako, da istovremeno navede ime postavljenog lica. Isto pravilo primjenjuje se ako tako imenovano lice nije u mogunosti
da sudi ili se povue. Ako se zainteresovana Ugovorna strana ne izjasni u roku od trideset dana, smatra se da se odrekla
svog prava na imenovanje (sudije ad hoc). Sudija ad hoc polae zakletvu ili daje sveanu izjavu odreenu u pravilu 3 na
otvaranju prve sjednice zakazane za razmatranje predmeta nakon njegovog imenovanja. Taj in se unosi u zapisnik. (lan
29. Poslovnika Suda)
3
1. Sudije moraju imati visoki moralni ugled i posjedovati kvalifikacije potrebne za obavljanje visokih sudskih funkcija,
odnosno biti priznati pravni strunjaci. Sudije djeluju u linom svojstvu. Tokom svog mandata sudije se ne mogu baviti
poslovima koji su inkopatibilni sa njihovom nezavisnou, nepristrasnou ili zahtjevima stalne slube; sva pitanja u vezi s
primjenom ovog stava rjeava Sud. (lan 21. EK)
4
lan 4. Poslovnika Suda
5
1.U odnosu na svaku visoku stranu ugovornicu sudije bira Parlamentarna skuptina veinom glasova sa liste od tri
kandidata koje imenuje visoka strana ugovornica. Isti postupak se primjenjuje za popunu Suda u sluaju pristupanja novih
visokih strana ugovornica, kao i prilikom popunjavanja upranjenih mjesta.
116
Trajanje mandata sudija Evropskog suda za ljudska prava ureuje se lanom 23. Konvencije
6
. Trajanje
mandata izabranog sudije rauna se od dana izbora. Meutim, ako je jedan sudija reizabran na isteku
mandata ili je izabran da zamijeni sudiju iji je madat istekao ili istie uskoro, trajanje mandata se u
oba sluaja rauna od trenutka takvog mandata. U skladu sa stavom 5. lana 23. Konvencije, sudija
izabran da zamijeni sudiju iji mandat nije istekao obavlja dunost do isteka mandata svog
prethodnika dok u skladu sa stavom 7. lana 23. Konvencije, izabrani sudija vri dunost dok njegov
nasljednik ne poloi zakletvu ili da izjavu u skladu sa lanom 3. Poslovnika tj. davanja zakletve ili
sveane izjave. (lan 2. Poslovnika Suda)

Sudija se ne moe razreiti funkcije - kako se to navodi u lanu 24. Evropske konvencije - dok druge
sudije, na plenarnoj sjednici, ne odlue dvotreinskom veinom da on/a vie ne ispunjava potrebne
uslove. On/a se mora najprije sasluati na plenarnoj sjednici Suda. Svaki sudija moe da pokrene
postupak razrjeenja. (lan 7. Poslovnika Suda)

O ostavci sudije obavetava se predsjednik Suda, koji upuuje ostavku Generalnom sekretaru Saveta
Evrope. Osim u odreenim sluajevima predvienim odredbama Poslovnika Suda (pravila 24 stav 3 in
fine i 26 stav 2), ostavka predstavlja kraj mandata.


b) Sekretarijat Evropskog suda za ljudska prava

Funkcija i organizacija Sekretarijata Evropskog suda za ljudska prava iz lana 25. Evropske
konvencije odreuje se Poslovnikom Evropskog suda
7
. Sekretar Suda se bira na Plenarnoj sjednici
Suda. Kandidati moraju imati visoki moralni ugled i pravno, jeziko i organizaciono znanje i iskustvo
neophodno za obavljanje ove funkcije. Sekretar se bira na pet godina i moe se ponovo birati. Sekretar
se ne moe razrijeiti funkcije osim ako sudije, na plenarnoj sjednici Suda, ne odlue dvotreinskom
veinom da lice u pitanju vie ne ispunjava potrebne uslove. On/a se mora prvo sasluati na plenarnoj
sjednici Suda.

Svaki sudija moe da pokrene postupak razrjeenja. Izbori regulisani ovim pravilom su tajni; na njima
uestvuju samo prisutne izabrane sudije. Ako nijedan kandidat ne dobije apsolutnu veinu prisutnih
izabranih sudija, bira se izmeu dva kandidata koji su dobili najvie glasova. U sluaju nerijeenog
rezultata, prednost ima, prvo, enski kandidat, ako je ima i, drugo, stariji kandidat. Prije nego to
pone da vri svoju dunost, sekretar polae sljedeu zakletvu ili daje sljedeu sveanu izjavu na
plenarnoj sjednici Suda ili, po potrebi, pred predsjednikom Suda: Zaklinjem se ili Sveano
izjavljujem - da u svoju funkciju sekretara Evropskog suda za ljudska prava vriti lojalno, diskretno
i savjesno. Ovaj in se unosi u zapisnik. (lan 15. Poslovnika Suda)


6
1. Sudije se biraju na period od est godina. Oni se mogu ponovo birati. Meutim, mandat jedne polovine sudija
izabranih na prvim izborima istie poslije tri godine. Sudije ii mandat istie na kraju poetnog trogodinjeg perioda
rijebom odreuje Generalni sekretar Savjeta Evrope neposredno nakon izbora. Da bi se osiguralo da se, koliko je mogue,
mandat jedne polovine sudija obnavlja svake tri godine, parlamentarna skuptina moe prije svakih sljedeih izbora
odluiti da mandat ili mandati jednog ili vie sudija ne bude due ili krae od est godina, ali ne dui od devet ni krai od
tri godine. U sluaju kad se radi o vie mandata, a Parlamentarna skuptina primjenjuje prethodni stav, Generalni sekretar
Savjeta Evrope rijebom rasporeuje mandate neposredno poslije izbora. Sudija izabran na mjesto sudije iji mandat nije
istekao obavlja dunost svog prethodnika do okonanja njegovog mandata. Sudiji mandat istie kada navri sedamdeset
godina. Sudije ostaju na dunosti dok ne budu zamijenjeni. Meutim, oni nastavljaju da rade na predmetima koje su ve
uzeli u razmatranje.
7
Sud ima sekretarijat ije se funkcije i organizacija odreuju Poslovnikom Suda. Sudu pomau pravni savjetnici. (lan
25. Evropske konvencije)
117
Plenarna sjednica Suda takoe bira dva zamjenika sekretara, pod uslovima, na nain i s mandatom
opisanim u prethodnom pravilu. Postupak razrjeenja propisan za sekretara takoe vai za njegove
zamjenike. U oba pitanja, Sud prvo trai miljenje sekretara. Prije stupanja na dunost, zamjenik
sekretara polae zakletvu ili daje sveanu izjavu na plenarnoj sjednici Suda ili, po potrebi, pred
predsjednikom Suda, po uslovima slinim onim koji vae za sekretara. Ovaj in se unosi u zapisnik.
(lan 16. Poslovnika Suda)

Poslovnika Suda navodi u skladu sa lanom 17. - da po uputstvima predsjednika Suda sekretar
pomae Sudu u vrenju njegovih poslova i odgovoran je za organizaciju i rad Sekretarijata. Sekretar
vodi arhivu Suda i preko njega idu sva saoptenja i pismena obavjetenja koja Sud daje ili su mu
upuena u vezi sa sluajevima pred Sudom ili sluajevima koji e dospjeti pred njega. Sekretar,
imajui u vidu obavezu diskrecije koja ide uz njegovu funkciju, odgovara na zahtjeve za
obavjetenjima koja se tiu rada Suda, naroito na upite koji dolaze od tampe. Opa uputstva koja
sainjava sekretar, a odobrava predsjednik Suda, propisuju rad Sekretarijata.

Sekretarijat se sastoji od sekretarijata odjeljenja, iji je broj jednak broju odjeljenja koja ustanovi Sud,
i od slubi neophodnih da prue pravnu i administrativnu pomo koju Sud zahtijeva. Sekretar
odjeljenja pomae odjeljenju u vrenju njegovih poslova, a moe mu pomagati zamjenik sekretara
odjeljenja. Slubenike Sekretarijata, ukljuujui strune saradnike ali ne i sekretare i njihove
zamenike, imenuje Generalni sekretar Saveta Evrope uz saglasnost predsjednika Suda ili sekretara koji
postupa po predsjednikovim uputstvima. (lan 18. Poslovnika Suda)



3. Nadlenost i struktura Suda za ljudska prava


a) Nadlenost

Nadlenost Suda prema lanu 32. Evropske konvencije
8
odnosi se na sva pitanja koja se tiu
tumaenja i primjene ove Konvencije i protokola uz nju, a koja su mu upuena na osnovu lana 33.
9
,
34.
10
i 47.
11
Evropske konvencije. U sluaju spora da li je Sud nadlean, odluuje Sud. Meutim,
Evropski sud za ljudska prava je, u sluaju Irske protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1978. godine u
pogledu karaktera svojih odluka izloio stanovite da sudske odluke faktiki slue ne samo da odlue
one sluajeve koji su doli pred Sud, nego mnogo ire da razviju pravila koja je uspostavila
Konvencija, pridonosei da drave potuju obaveze koje su preuzele kao ugovorne strane.


8
1. Nadlenost suda se protee na sva pitanja koja se tiu tumaenja i primjene ove Konvencije ili protokola uz nju, a koja
su mu upuena na osnovu lana 33., 34. i 47. U sluaju spora da li je Sud nadlean odluuje Sud.
9
Svaka visoka strana ugovornica moe ukazati Sudu na svaku povredu odredbi Konvencije ili protokola uz nju koju je
navodno poinila neka druga strana ugovornica.
10
Sud moe da prima predstavke od svake osobe, nevladine organizacije ili grupe lica koji tvrde da su rtve povrede
prava ustanovljenih Konvencijom ili protokolima uz nju, uinjene od strane neke visoke strane ugovornice. Visoke strane
ugovornice obavezuju se da ni na koji nain ne ometaju stvarno rijeenje ovog prava.
11
1. Na zahtjev Komiteta ministara Sud moe da daje savjetodavna miljenja o pravnim pitanjima koja se tiu tumaenja
Konvencije i protokola uz nju.
2. Takva miljenja se ne mogu baviti pitanjima koja se odnose na sadraj ili obuhvat prava i sloboda ustanovljenih Dijelom
i Konvencijom i protokolima uz nju, kao ni bilo kojim drugim pitanjem koje bi Sud ili Komitet ministara mogli da
razmatraju u vezi sa postupcima koji se ne mogu pokrenuti u skladu sa Konvencijom.
3. Za odluke Komiteta ministara da zahtijeva savjetodavno miljenje Suda potrebna je veina glasova predstavnika koji
uestvuju u radu Komiteta.
118
Nadlenost Suda odreena je prema etiri principa i to:

a) Kompetencije Suda ratione materiae. Prema ovom principu Sud moe razmatrati samo one
predstavke koje se odnose na ljudska prava i osnovne slobode koje sadri Evropska konvencija za
zatitu ljudskih prava ili protokola uz Konvenciju. Sud e razmatrati samo one predstavke koje
ukazuju na krenje ljudskih prava koja su zatiena Evropskom konvencijom ili protokolima.

b) Kompetencije Suda ratione persone. Ovaj princip znai da pravo na predstavku imaju samo
odreeni subjekti to je utvreno lanom 34 koji navodi da Sud moe da prima predstavke od svake
osobe, nevladine organizacije ili grupe lica koji tvrde da su rtve povrede prava ustanovljenih
Konvencijom i protokolima uz nju, a uinila ih je neka visoka strana ugovornica. Visoke strane
ugovornice obavezuju se da ni na koji nain ne ometaju stvarno rjeenje ovog prava. U ovom pogledu
vano je istaknuti da je Evropski sud u svojoj praksi uspostavio mogunost da pojedinac postavi
pitanje odgovornosti drave i u sluajevima kada nije odgovorila svojim pozitivnim obavezama, kao
to su pravo da se formiraju sindikati ili pravo na obrazovanje, to je i naglaeno u sluaju Young,
James i Webster iz 1981. godine.

c) Kompetencije Suda ratione temporis. Na ovaj nain odreeno je da Sud nije nadlean da razmatra
sluajeve krenja ljudskih prava koji su se desili prije nego to je Konvencija stupila na snagu ili prije
nego to je drava koja je u pitanju ratificirala Konvenciju. Isto tako, Sud za ljudska prava ne moe
uzeti u razmatranje zahtjev koji je prema lanu 35. Konvencije podnesen Sudu nakon roka od est
mjeseci od dana kada je donijeta pravosnana odluka.

d) Kompetencije Suda ratione loci. Ovaj princip je sadran u lanu 1. Evropske Konvencije u kojem
drave jame svim licima pod svojom jurisdikcijom prava i slobode u dijelu I ove Konvencije.
Meutim, Sud je utvrdio da jurisdikcija jedne drave nije identina sa nacionalnom teritorijom. Tada
bi drava bila osloboena odgovornosti za sve ono to bi mogla uiniti van svoje dravne teritorije.
Sud za ljudska prava je u sluaju Kipra protiv Turske iz 1975. godine izrazio uvjerenje da se moe
postaviti pitanje odgovornosti drave za akte ovlatenih djelatnika drave, diplomatske i konzularne
predstavnike ili pripadnike oruanih snaga kada djeluju protivno odredbama Konvencije van svoje
nacionalne teritorije.

Jurisprudencija Evropskog Suda za ljudska prava je pokazala, da su odbaeni svi zahtjevi za zatitu
odreenih ljudskih prava kao inkopatibilni sa principom ratione materie, ako nisu bili predvieni
odreenim konkretnim odredbama Konvencije ili protokola uz Konvenciju. Na taj nain u sluaju K
and W protiv Holandije iz 1984. godine nije zatieno pravo na azil, zatim pravo da se stekne posebno
dravljanstvo u sluaju McQuiston protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1984. godine , te pravo na rad u
sluaju X protiv Danske iz 1975. godine. Meutim, Sud za ljudska prava u Strasbourgu je u vie
navrata naglasio da on nije apelacioni sud ili sud etvrte instance u odnosu na odluke nacionalnog
suda.

b) Plenum Suda

Plenum Evropskog suda za ljudska prava obavlja administrativno upravljake funkcije to se prije
svega odnosi na preciznije odreenje pojedinih funkcija Suda koje nisu ureene Evropskom
konvencijom za zatitu ljudskih prava, pri emu, takoe, ini efikasnijim obavljanje sudskih i
savjetodavnih funkcija Suda. Sud u Plenumu:

b) bira predsjednika i jednog ili dva potpredsjednika Suda na period od tri godine; oni se mogu
ponovo birati;
119
c) ustanovljava vijea za utvreni vremenski period
12
;
d) bira predsjednike vijea Suda: oni se mogu ponovo birati;
e) usvaja poslovnik Suda;
f) bira sekretara Suda i jednog ili vie njegovih zamjenika. (lan 26. EK)

Predsjednitvo Evropskog suda sainjavaju predsjednik i potpredsjednik Suda te predsjednik i
potpredsjednik odjeljenja. Plenarna sjednica suda bira predsjednika, dva potpredsjednika i
predsjednike odjeljenja na period od tri godine, pod uslovom da taj period nije dui od trajanja
njihovog sudijskog mandata. Oni se mogu ponovo birati. Isto tako, svako odjeljenje bira
potpredsjednika na period od tri godine, koji se moe obnoviti, a potpredsjednik odjeljenja zamjenjuje
predsjednika ako ova/j nije u stanju da vri dunost. Predsjednik i potpredsjednici vre dunost dok im
se ne izaberu naslednici. Ako predsjednik ili potpredsjednik prestane da bude lan Suda ili da ostavku
prije isteka mandata, opta sjednica Suda ili odjeljenje u pitanju bira naslednika za preostali dio
mandata. Izbori regulisani ovim pravilom su tajni; na njima uestvuju samo prisutne izabrane sudije.
Ako nijedan kandidat ne dobije apsolutnu veinu prisutnih izabranih sudija, bira se izmeu dvojice
sudija koji su dobili najvie glasova. U sluaju nerijeenog rezultata, izabran je sudija koji ima
prednost u skladu s pravilom 5. (lan 8. Poslovnika Suda)

Funkcija predsjednika te podpredsjednika Suda regulirana je lanovim 9. i 10. Poslovnika Suda.
Predsjednik Suda vodi rad i administraciju Suda. Predsjednik predstavlja Sud i naroito je odgovoran
za njegove odnose sa Vijeem Evrope. Predsjednik predsjedava plenarnom sjednicom Suda,
sastancima Velikog vijea i sastancima kolegijuma pet sudija. Predsjednik ne uzima uee u raspravi
o sluajevima koji su pred vijeima osim ako je sudija izabran s liste zainteresovane Ugovorne strane.
Potpredsjednici suda pomau predsjedniku. Oni zamjenjuju predsjednika ako ova/j nije u stanju da vri
dunosti, ako je mjesto predsjednika upranjeno, ili na zahtjev predsjednika. Oni takoe vre dunost
predsjednika odjeljenja.

U Poslovniku Evropskog suda za ljudska prava se u lanu 11. navodi da ako predsjednik i
potpredsjednici Suda istovremeno nisu u stanju da vre dunosti ili su njihova mesta istovremeno
upranjena, dunost predsjednika Suda vri jedan od predsjednika odjeljenja ili, ako nijedan od njih
nije u stanju, drugi izabrani sudija, po redu prednosti u skladu s pravilom 5.

Predsjednici odjeljenja predsjedavaju sjednicama odjeljenja i vijea iji su lanovi. Ako nisu u stanju
da vre dunosti, ako je mjesto predsjednika odjeljenja upranjeno, ili na zahtev predsjednika
odjeljenja, zamjenjuju ih potpredsjednici odjeljenja. Ako to nije mogue, sudije tog odjeljenja ili
vijea zauzimaju njihovo mesto, po redu prednosti u skladu s pravilom 5. (lan 12. Poslovnika Suda)

Poslovnik Evropskog suda za ljudska prava u lanu 13. izriito navodi da sudije ne mogu da
predsjedavaju u predmetima gde je stranka Ugovorna strana iji su dravljani ili s ije liste su izabrani,
dok u lanu 14. Poslovnika Suda stoji da u pogledu imenovanja ureenih ovim i sledeim poglavljem
Poslovnika, Sud slijedi politiku upravljenu ka obezbeenju ravnotee u predstavljanju polova.



12
Vijea ustanovljena prema lanu 26 (b) Konvencije (u ovom Poslovniku oznaena kao odjeljenja) obrazuje plenarna
sjednica, na prijedlog predsjednika, na period od tri godine poev od dana izbora nosilaca predsjednikih funkcija Suda
prema pravilu 8. Obrazuju se najmanje etiri odjeljenja. Svaki sudija je lan jednog odjeljenja. Sastav odjeljenja imae
uravnoteenu geografsku raspodjelu i polni sastav i odrazie razliite pravne sisteme meu Ugovornim stranama. Ako
sudija prestane da bude lan Suda prije isteka mandata sastava odjeljenja, mjesto tog sudije u odjeljenju zauzima
njegov/njen nasljednik u Sudu. Predsjednik Suda moe izuzetno izmeniti sastav odjeljenja ako to okolnosti zahtijevaju. Na
prijedlog predsjednika, plenarna sjednica moe obrazovati dodatno odjeljenje. (lan 25. poslovnika Suda)
120
c) Rad Suda

Sjedite Suda se nalazi u sjeditu Vijea Evrope u Strazburu. Meutim, Sud moe, ako nae za
shodno, vriti svoje poslove i na teritoriji drava lanica Savjeta Evrope. U svakoj fazi ispitivanja
jedne predstavke Sud moe da odlui da je neophodno da Sud ili jedan ili vie od njegovih lanova
vri istragu ili drugu radnju van sjedita Suda. (lan 19. Poslovnika Suda)

Zasjedanje plenarne sjednice Suda kao i zasjedanje drugih tijela Suda regulira se prema lanovima
20. i 21. Poslovnika Suda. Predsjednik Suda saziva plenarnu sednicu Suda kadgod to zahteva vrenje
njegovih poslova na osnovu Kovencije ili ovog Poslovnika. Predsjednik Suda saziva plenarnu sednicu
ako to zahteva najmanje jedna treina lanova Suda i, u svakom sluaju, jednom godinje da bi se
razmotrile administrativne stvari. Kvorum plenarne sjednice Suda ine dvije treine izabranih sudija.
Ako nema kvoruma, predsjednik zakljuuje sjednicu.

Veliko vijee, vijea i odbori su stalno u zasjedanju. Meutim, na osnovu prijedloga predsjednika, Sud
moe da odredi periode zasjedanja svake godine. Izvan ovih perioda zasjedanja, predsjednici Velikog
vijea i vijea mogu, u hitnim sluajevima, da sazovu njihove sjednice.

Sud donosi odluke bez prisustva javnosti. Njegovo odluivanje ostaje tajno. Samo sudije uestvuju u
odluivanju. Sekretar, ili njegov predstavnik, kao i drugi slubenici Sekretarijata i prevodioci ije je
prisustvo neophodno, prisustvuju odluivanju. Druge osobe ne mogu da prisustvuju bez posebne
odluke Suda. Prije nego to se glasa o nekoj stvari, predsjednik moe da zatrai da sudije izloe svoje
miljenje o njoj. (lan 22. Poslovnika Suda)

Sud donosi odluke veinom glasova prisutnih sudija. Ako je rezultat glasanja nerijeen, glasa se
ponovo, a ako rezultat ponovo bude nerijeen, predsjednik ima odluujui glas. Ovaj stav se
primjenjuje osim ako drukije nije odreeno ovim Poslovnikom. Odluke i presude Velikog vijea i
vijea usvajaju se veinom glasova sudija koji su njihovi lanovi. Uzdravanje od glasanja nije
dozvoljeno pri konanom glasanju povodom prihvatljivosti i o sutini stvari predmeta. Kao ope
pravilo, glasa se podizanjem ruke. Predsjednik moe da sprovede glasanje prozivanjem, u obrnutom
redu prema prednosti. Svaka stvar o kojoj se glasa odreuje se na precizan nain. (lan 23. Poslovnika
Suda)


d) Komiteti, vijea i Veliko vijee

1.Sud razmatra u komitetima od tri sudije, vijeima od sedam sudija i u Velikom vijeu od
sedamnaest sudija. Vijea Suda uspostavljaju komitete za utvreni vremenski period.

2. Ex officio u sastav vijea i velikog suda ulazi sudija izabran sa liste zainteresovane drave ili, ako
takvog nema ili nije u mogunosti da uestvuje u radu, drugo lice po njenom izboru koje e obavljati
sudsku funkciju
13
.

3. U sastav Velikog vijea takoer ulazi predsjednik Suda i potpredsjednici, predsjednici vijea i druge
sudije izabrane u skladu s poslovnikom Suda. Kada se predmet iznese pred Veliko vijee na osnovu

13
Ako vie Ugovornih strana u sporu imaju zajedniki interes, predsjednik Suda moe da ih opozove da se saglase o
imenovanju jednog izabranog sudije ili sudije ad hoc, u skladu s lanom 27. stav 2. Konvencije. Ako strane ne mogu da se
sloe, predsjednik Suda bira sudiju odreenog da sudi po slubenoj dunosti rijebom s liste lica koje te strane predloe za
sudije. U sluaju spora oko postojanja zajednikog interesa, odluuje plenarna sjednica. (lan 30. Poslovnika Suda)
121
lana 43., nijedan sudija iz vijea koje je donijelo presudu nee uestvovati u radu Velikog vijea, s
izuzetkom predsjednika vijea i sudije koji je predstavljao zainteresovane lanice. (lan 27. EK)


e) Komitet od tri suca

Komiteti sastavljeni od troje sudija koji pripadaju istom odjeljenju obrazuju se na osnovu lana 27 st. 1
Konvencije. Po sasluanju predsjednika odjeljenja, predsjednik Suda odluuje o broju komiteta koji se
obrazuju. Komiteti se sastavljaju za period od dvanaest mjeseci, rotacijom izmeu lanova svakog
odjeljenja, iskljuujui predsjednike odjeljenja. Sudije iz istog odjeljenja koji nisu lanovi komiteta
mogu da zamijene lanove koji nisu u mogunosti da sude u komitetu. Svakom komitetu predsjedava
lan koji ima prednost u odjeljenju. (lan 27. Poslovnika Suda)

Sudija koji je sprijeen da prisustvuje sjednicama tijela u ijem je sastavu, obavjetava, im je to
mogue, predsjednika vijea. Sudija moe da ne uzme uee u razmatranju svakog predmeta u kome
on/a ima lini interes ili je ranije nastupao kao agent, advokat ili savjetnik stranke ili lica iji je interes
izraen u predmetu ili je bio lan tribunala ili anketne komisije, ili u nekom drugom svojstvu. Ako se
sudija povue iz jednog od navedenih razloga, ili iz nekog posebnog razloga, on/a obavetava
predsjednika vijea, koji izuzima tog sudiju. Ako predsjednik vijea smatra da postoje razlozi da se
sudija povue, sasluae miljenje sudije u pitanju; u sluaju spora, odluuje vijee. (lan 28.
Poslovnika Suda)


f) Vijee od sedam sudija

Vijee od sedam sudija je osnovni kontrolni organ Suda i raspravlja o svemu to nije izriito dato na
razmatranje komitetima ili Velikom vijeu. Vijee od sedam sudija odluuje o pojedinanim ili
meudravnim predstavkama bilo da se radi o njihovoj prihvatljivosti ili o samom odluivanju. Vijee
od sedam sudija je zapravo centralni organ Suda, iako se mora naglasiti da njegova odluka nije
definitivna, jer takva odluka pod odreenim uvjetima moe doi na ponovno razmatranje pred Veliko
vijee.

Vijee od sedam sudija ustanovljeno prema lanu 27. stav 1. Konvencije za razmatranje predmeta
iznesenih pred Sud sastavlja se od odjeljenja na sljedei nain: U sastav vijea u svakom sluaju ulaze
predsjednik odjeljenja i sudija izabran s liste zainteresovane Ugovorne strane. Ako taj sudija nije lan
odjeljenja kojem je predstavka dodijeljena prema pravilima 51 i 52, on/a ulazi po slubenoj dunosti u
sastav vijea u skladu s lanom 27. stav 2. Konvencije. Pravilo 29 primenjuje se ako sudija nije u
mogunosti da sudi ili ako se povue. Druge lanove vijea odreuje predsjednik odjeljenja rotacijom
lanova odgovarajueg odjeljenja. lanovi odjeljenja koji nisu uli u sastav vijea su sudije zamjenici
u tom predmetu. Sudije nastavljaju da postupaju u predmetima u kojima su uestvovali u razmatranju
sutine stvari i po isteku mandata. (lan 26. Poslovnika Suda)


g) Veliko vijee

Veliko vijee koje se sastoji od sedamnaest sudija i troje zamjenika, u iji sastav ulaze predsjednik i
potpredsjednici Suda i predsjednici odjeljenja vri ponovno ispitivanje odreenih predstavki koje
imaju poseban znaaj. Na taj nain se ublaava stanovite da je Evropski sud za ljudska prava
jednostepeni sud. Veliko vijee kako se to navodi u lanu 31. Evropske konvencije odluuje:

122
- o predstavkama podnijetim na osnovu lana 33. gdje svaka visoka strana ugovornica moe
ukazati Sudu na svaku povredu odredbi Konvencije ili protokola uz nju koju je navodno
poinila neka druga strana ugovornica;
- o predstavkama podnijetim na osnovu lana 34. gdje Sud moe da prma predstavke od
svake osobe, nevladine organizacije ili grupe lica koji tvrde da su rtve povrede prava
ustanovljenih Konvencijom ili protokolima uz nju, uinjene od strane neke visoke strane
ugovornice;
- kada mu neko vijee ustupi nadlenost na osnovu lana 30. Evropske konvencije u kojem
se navodi da ako se povodom predmeta koji vijee razmatra pokrene neko ozbiljno pitanje
od znaaja za tumaenje Konvencije ili Protokola uz nju, ili ako rjeenje pitanja pred
vijeem moe da dovede do rezultata koji nije u saglasnosti s nekom prethodno donijetom
odlukom Suda, vijee moe sve dok ne donese presudu, da ustupi nadlenost Velikom
vijeu, izuzev kada se tome protivi jedna od stranaka u sporu;
- kada mu je predmet upuen na osnovu lana 43. Evropske konvencije u kojem se navodi da
U roku od tri mjeseca od dana donoenja presude vijea svaka straka moe, u posebnim
sluajevima, da zahtijeva da se predmet iznese pred Veliko vijee.Odbor od pet sudija
Velikog vijea prihvatie zahtjev ako se predmet tie nekog ozbiljnog pitanja vezanog za
tumaenje Konvencije ili ozbiljnog pitanja od ope vanosti. Ako odbor prihvati zahtjev,
Veliko vijee odluuje o predmetu presudom;
- kada Sud na zahtjev Komiteta ministara prema lanu 47. Evropske konvencije - moe da
daje savjetodavna miljenja o pravnim pitanjima koja se tiu tumaenja Konvencije i
protokola uz nju, u kojem se kae da se takva miljenja ne mogu baviti pitanjima koja se
odnose na sadraj ili obuhvat prava i sloboda ustanovljenih Dijelom i Konvencijom i
protokolima uz nju, kao ni bilo kojim drugim pitanjem koje bi Sud ili Komitet ministara
mogli da razmatraju u vezi sa postupcima koji se ne mogu pokrenuti u skladu sa
Konvencijom. Za odluke Komiteta ministara da zahtijeva savjetodavno miljenje Suda
potrebna je veina glasova predstavnika koji uestvuju u radu Komiteta.

Veliko vijee bira se na tri godine, poev od dana izbora nosilaca predsjednikih funkcija, na koje se
odnosi pravilo 8. Radi popunjavanja Velikog vijea, plenarna sjednica, na prijedlog predsjednika,
dijeli sve druge sudije u dvije grupe koje se smjenjuju svakih devet mjeseci, iji e sastav biti
geografski uravnoteen koliko je to mogue i odrazie razliite pravne sisteme meu Ugovornim
stranama. Sudije i sudije zamjenici koje e da sude u predmetima iznesenim pred Veliko vijee tokom
perioda od devet mjeseci odreuju se rotacijom unutar svake grupe; oni ostaju lanovi Velikog vijea
dok se postupak ne okona, ak i po isteku njihovog sudijskog mandata. Ako nije lan Velikog vijea
na osnovu stava 3 ovog pravila, izabrani sudija s liste zainteresovane Ugovorne strane ulazi po
slubenoj dunosti u sastav Velikog vijea u skladu s lanom 27. stav 2. i 3. Konvencije.

Ako predsjednik odjeljenja nije u mogunosti da sudi u Velikom vijeu, zamjenjuje ga potpredsjednik
odjeljenja. Ako su druge sudije sprijeene da sude, zamjenjuju ih sudije zamjenici po redosljedu po
kome su odabrani prema stavu 3 ovog pravila. Ako nema dovoljno sudija zamjenika u odnosnoj grupi
za popunu Velikog vijea, nedostajue sudije zamjenici odreuju se rijebom izmeu lanova druge
grupe.

Kolegijum od pet sudija Velikog vea koji razmatra zahteve podnijete na osnovu lana 43 Konvencije
ine:
- predsjednik Suda;
- predsjednici ili, ako su oni sprijeeni, potpredsjednici odjeljenja razliitih od odjeljenja od
kojeg je sastavljeno vijee koje je postupalo u predmetu ije se iznoenje pred Veliko
vijee trai;
123
- jo jedan sudija, odreen rotacijom izmeu sudija koji nisu postupali u predmetu u vijeu.
Nijedan sudija izabran sa liste zainteresovane Ugovorne strane, niti njen dravljanin, ne moe biti lan
kolegijuma. lana kolegijuma koji nije u mogunosti da sudi zamjenie drugi sudija koji nije postupao
u datom predmetu u vijeu, a bie odreen rotacijom. (lan 24. Poslovnika Suda)

4. Postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava


Postupak pred Sudom za ljudska prava bitno je odreen karakterom Evropske konvencije za zatitu
ljudskih prava. Ako je prema lanu 1. Evropske konvencije drava obavezna da svakom licu koje se
nalazi pod njenom jurisdikcijom osigura zatitu svih ljudskih prava i osnovnih sloboda koje ona
sadrava, onda to znai da je ona i glavni obveznik ljudskih prava. Normalno se onda predpostavlja da
se kao ovlatenici ljudskih prava pred Evropskim sudom za zatitu ljudskih prava mogu pojaviti
drave kao osnovni obveznici ljudskih prava i pojedinci kao osnovni korisnici ljudskih prava.

Za pokretanje sudskog postupka od strane drave ili pojedinca, potrebno je svakako da se podnese
odgovarajua predstavka ija je forma opredjeljena lanom 45. stav 1. Poslovnika Suda
14
, bilo da je
podnosilac predstavke drava ili pojedinac.


a) Dravne predstavke

Prema Evropskoj konvenciji sve drave potpisnice Konvencije su ovlatene na podnoenje predstavki
Sudu onda kada treba da ukau na povrede ljudskih prava od strane neke druge drave:

Svaka visoka strana ugovornica moe ukazati sudu na svaku povredu odredbi Konvenceije ili
protokola uz nju koju je navodno poinila neka druga strana ugovornica. (lan 33. Evropske
konvencije)

Mogunost drave da podnese Sudu predstavku ove naravi, proizlazi iz njene ukupne pozicije unutar
Evropske konvencije kao specifinog meunarodnog ugovora. Osnovne karakterstike te nove pozicije
drave jeste da ona pokree postupak pred Evropskim sudom za zatitu ljudskih prava onda kada su
ugroena ljudska prava, bez obzira na to u kojoj dravi se desilo to ugroavanje. Drava se ne
rukovodi svojim dravnim interesom nego interesom zatite ljudskih prava, neovisno od toga gdje se
vri krenje tih ljudskih prava, i da li druge drave lanice Evropske konvencije potuju tu istu
obavezu. Objektivni karakter obaveza iz Konvencije o kojem je bilo govora ranije, ovdje znai
obavezu drave da se javi sa predstavkom pred Sudom onda kada je ugroen evroski javni poredak.

Ovo istovremeno znai da se drave ne rukovode principom reciprociteta - kao to je to sluaj sa
ponaanjem drava u klasinom meunarodnom pravu - nego potrebom da se ostvari obaveza - koja je
osnov ukupne konvencije - da se efektivno zatite ljudska prava i osnovne slobode, prvenstveno na
prostoru dravne jurisdikcije, ali i ukupnom prostoru evropskog javnog poretka. Poslovnik Suda
propisuje koje sve uvjete mora imati dravna predstavka da bi bila prihvaena na sudu
15
.

14
Svi zahtjevi prema lanu 33. ili 34. Konvencije moraju se podnijeti u pismenom obliku i potpisati od strane podnositelja
ili njegova zastupnika.
15
Kada namjerava da iznese predmet pred Sud u skladu s lanom 33. Konvencije, jedna ili vie Ugovornih strana predaje
Sekretarijatu predstavku koja sadri:
a) oznaenje Ugovorne strane protiv koje se predstavka podnosi;
b) injenine navode;
c) izjavu o navodnom krenju Konvencije s odgovarajuim obrazloenjem;
124

b) Pojedinane predstavke

Pravo pojedinca da podnese predstavku Evropskom sudu za ljudska prava proizlazi iz karaktera
pozicije koju ima unutar jedne drave potpisnice Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava.
Potpisivanjem Evropske konvencije koja uz ostalo podrazumijeva prihvatanje meunarodne obaveze
da e svim pojedincima osigurati sva ljudska prava, drava je zapravo dovela pojedinca u poziciju
subjekta meunarodnog prava. Izraavajui taj novi odnos Evropska konvencija istie:

Sud moe da prima predstavke od svake osobe, nevladine organizacije ili grupe lica koji tvrde
da su rtve povrede prava ustanovljenih Konvencijom ili protokolima uz nju, uinjene od
strane neke visoke strane ugovornice. Visoke strane ugovornice obavezuju se da ni na koji
nain ne ometaju stvarno rjeenje ovog prava. (lan 34. Evropske konvencije)

Podnosioci pojedinane predstavke mogu biti, ne samo pojedinci nego i nevladine organizacije i grupe
pojedinaca. Bitno u svemu jeste da drava niti bilo ko drugi, nemogu omesti ovjeka u njegovoj
namjeri da pokrene evropske kontrolne mehanizme onda kada smatra da su njegova ljudska prava
ugroena. Poto Konvencija izriito navodi pojam rtve onda, svakako, bitno je da se utvrdi koji je
to pojedinac, ija su prava povrijeena. U tom smislu posebno je znaajno da se precizno i na propisan
formalan nain, izrazi sutina povrede odreenog pojeedinanog prava od strane drave. Oblik u
kojem se izraava ova aplikacija pojedinca kao rtve koju spominje lan 34. data je Poslovnikom
suda
16
.

d) izjavu o ispunjenju mjerila prihvatljivosti (iscrpljeni domai pravni lijekovi i pravilo est mjeseci), utvrenih u lanu
35 stav 1 Konvencije;
e) predmet predstavke i uopteno navoenje svih zahtjeva za pravinu naknadu prema lanu 41 Konvencije, u ime
navodno oteene stranke ili stranaka; i
f) ime i adresu jednog ili vie lica imenovanih za agente;
i prilae prepise svih relevantnih dokumenata, a naroito odluka, kako sudskih tako i vansudskih, koje se odnose
na predmet predstavke. (lan 46. Poslovnika Suda)
16
Predstavka koja se podnosi po lanu 34 Konvencije sastavlja se na obrascu koji obezbeuje Sekretarijat, osim ako
predsjednik odjeljenja ne odlui drukije. Ona sadri:
a) ime, datum roenja, dravljanstvo, pol, zanimanje i adresu podnosioca predstavke;
b) ime, zanimanje i adresu eventualnog zastupnika;
c) oznaenje Ugovorne strane ili strana protiv kojih se predstavka podnosi;
d) saete injenine navode;
e) saetu izjavu o navodnom krenju Konvencije s odgovarajuim obrazloenjem;
f) saetu izjavu o ispunjenju mjerila prihvatljivosti (iscrpljeni domai pravni lijekovi i pravilo est mjeseci),
utvrenih u lanu 35. st.1 Konvencije; i
g) predmet predstavke, kao i uopteno navoenje svih zahtjeva za pravinu naknadu prema lanu 41 Konvencije; a uz
to se prilau
h) prepisi svih relevantnih dokumenata, a naroito odluka, kako sudskih tako vansudskih, koje se odnose na predmet
predstavke.
Pored toga podnosioci:
a) dostavljaju informacije, posebno dokumente i odluke na koje se odnosi stav 1 (h) ovog pravila, kojim se pokazuje
da je zadovoljeno mjerilo prihvatljivosti (iscrpljeni domai pravni lijekovi i pravilo est mjeseci) utvreno u
lanu 35 st. 1 Konvencije; i
b) ukazuju da li su svoje albe ve podnosili nekoj drugoj meunarodnoj instanci radi ispitivanja odnosno rjeavanja.
3. Podnosioci koji ne ele da njihov identitet bude dostupan javnosti naznauju to i podnose izjavu s razlozima koji
opravdavaju takvo odstupanje od uobiajenog pravila o slobodnom pristupu informacijama u postupku pred Sudom.
Predsjednik vijea moe da odobri anonimnost u izuzetnim i opravdanim sluajevima.
4. Neispunjenje uslova navedenih u stavu 1 i 2 ovog pravila moe imati za posljedicu da se predstavka ne zavede niti
ispituje u Sudu.
125

5. Uvjeti prihvatljivosti pojedinanih predstavki

Evropski sud za ljudska prava ispituje prije svega prihvatljivost predstavki. Ova obaveza odnosi se i na
predstavke koje podnose drave i na predstavke koje podnose pojedinci. Ispitivanje prihvatljivosti
pojedinih predstavki potrebno je uiniti zato da bi se izbjegla zaguenja u radu kontrolnih
mehanizama Konvencije. Polazi se naravno od posve opravdanog principa da je za Sud neprihvatljiva
svaka predstavka koja izlazi iz okvira kompetencija Evropskog suda za ljudska prava, koja su utvrene
Evropskom konvencijom. U pogledu pitanja prihvatljivosti pojedinih predstavki od strane Evropskog
suda, polazi se od nekih opih zahtjeva. Uz ve spomenutu obavezu da se predstavke kreu u okvirima
kompetencije Evropskog suda, potrebno je da je predstavka usmjerena na jednu odreenu dravu,
zatim, da je bazirana na injenicama koje su relevantne za jurusdikciju drave koja je u pitanju, i
najzad, potrebno je da se navodna povreda ljudskih prava odnosi samo na ona ljudska prava koja je
navela Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava.

U lanu 35. Evropske konvencije dati su uvjeti prihvatljivosti:

1. Sud moe uzeti u postupak predmet tek kada se iscrpe svi unutranji pravni lijekovi, u
skladu sa optepriznatim naelima meunarodnog prava, i u roku od est mjeseci od dana kada
je donijeta pravosnana odluka.
2. Sud ne postupa po pojednanoj predstavci podnijetoj na osnovu lana 34. koja je:
a) anonimna; ili
b) u sutini istovjetna s pitanjem koje je Sud ve razmatrao, ili koja je ve podnijeta nekoj
drugoj meunarodnoj instanci radi ispitivanja, odnosno rjeavanja a ne sadri nove relevantne
injenice.
3.Sud proglaava neprihvatljivom svaku pojedinanu predstavku podnijetu na osnovu lana
34., za koju smatra da je inkopatibilna s odredbama Konvencije ili protokola uz nju, oigledno
neosnovana, ili predstavlja zloupotrebu prava na predstavku.
4. Sud odbacuje svaku predstavku koju smatra neprihvatljivom u smislu ovog lana. On to
moe uinit u svakoj fazi postupka.

Da bi dakle jedna predstavka bila prihvatljiva za Sud, potrebno je da se ispuni pet uvjeta i to:

a) Iscrpljivanje unutranjih pravnih lijekova.

Ovaj uvjet proizlazi iz supsidijarnog karaktera Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava u odnosu
na domae pravo. Odnosno kontrolne mehanizme koje sadri unutranji pravni poredak svake drave.
Ovaj uvjet ima opti znaaj u meunarodnom pravu s obzirom na okolnost da se, u svakom sluaju,
pojedinac mora obratiti onoj vlasti koja ima neposrednu jurisdikciju na odreenom prostoru. Meutim,
kada se radi o problematici zatite ljudskih prava, onda svakako, situacija u ovom pogledu znatno je
izmijenjena u odnosu na klasinu poziciju koju ima pojedinac u meunarodnom pravu. Ovdje, uz
nacionalnu vlast, postoji evropski javni poredak, pa prema tome, kada se radi o prihvatljivosti, onda to
svakako omoguava specifina rjeenja u ovom domenu.


5. Kao dan uzimanja predstavke u postupak smatra se, po pravilu, dan prvog podnosioevog dopisa koji sadri predmet
predstavke, ak i u saetom obliku. Meutim, Sud moe, ako to smatra cjelishodnim, odluiti da se neki drugi datum
smatra za dan uzimanja u postupak.
6. Podnosioci obavetavaju Sud o svakoj promjeni adrese i svim za predstavku relevantnim okolnostima. (lan 47.
Poslovnika Suda)
126
U svakom sluaju podnosilac predstavke duan je da podnese Evropskom sudu dokaze da je iscrpio
sve predviene pravne lijekove u unutranjem pravnom poretku
17
.

b) Rok est mjeseci

Predstavka mora biti podnijeta Evropskom sudu u roku od est mjeseci od dana kada je donijeta
pravosnana odluka. Na ovaj nain, zapravo, Evropski sud prihvata onaj rok koji je podeen prema
internoj kontroli zatite ljudskih prava, ime zapravo, i ovom prilikom izraava primat unutranjeg
pravnog sistema u ukupnoj zatiti ljudskih prava koja su sadrana u Evropskoj konvenciji. Rok od est
mjeseci koji predvia Evropska konvencija tee od onog trenutka kada je podnosilac predstavke bio
upoznat sa sadrajem pravosnane odluke, koja mora biti dovoljn jasna za pdnosioca predstavke. U
tom smislu svakako da ima znaaj i datum kada je zapravo predstavka podnijeta Evropskom sudu. U
tom smislu Poslovnik Suda je regulirao to pitanje tako to se kao datum podnoenja predstavke
Evropskom sudu, uzima onaj dan kada je uspostavljena prva komunikacija sa Sudom, makar se radilo
o sasvim saetom sadraju same prestavke. Sud mora povesti rauna i o praktinim aspektima ovog
pitanja, s obzirom na okolnost da podnosilac predstavke moe biti objektivno sprijeen da podnese
predstavku u odreenom roku usljed bolesti ili drugih slinih razloga
18
.

c) Neprihvatanje anonimnih predstavki

Princip neprihvatanja anonimnih predstavki namee se iz razloga kredibiliteta samog Evropskog suda
za ljudska prava. To je, istovremeno i jedan od naina da se izbjegnu razliite zloupotrebe mogunosti
da se pojedinac obrati Evropskom sudu za ljudska prava radi zatite svojih ljudskih prava. Moe se,
meutim, dozvoliti nekom podnosiocu predstavke da, na vlastiti zahtjev i iz opravdanih razloga, ne
otkriva javnosti svoj identitet
19
.

d) Istovjetnost zahtjeva sa pitanjem koje je Sud ve razmatrao ili koja je ve podnijeta nekoj
drugoj meunarodnoj instanci radi ispitivanja

Konvencija propisuje da Sud ne moe prihvatiti predstavku koja pokree pitanja koja su istovjetna sa
pitanjima koje je Sud ve ranije razmatrao. U postupku Evropskog suda, kao i openito u svakom

17
Pored toga podnosioci:
c) dostavljaju informacije, posebno dokumente i odluke na koje se odnosi stav 1 (h) ovog pravila, kojim se pokazuje
da je zadovoljeno mjerilo prihvatljivosti (iscrpljeni domai pravni lijekovi i pravilo est mjeseci) utvreno u
lanu 35 st. 1 Konvencije; i
d) ukazuju da li su svoje albe ve podnosili nekoj drugoj meunarodnoj instanci radi ispitivanja odnosno rjeavanja.
18
Predstavka koja se podnosi po lanu 34 Konvencije sastavlja se na obrascu koji obezbeuje Sekretarijat, osim ako
predsjednik odjeljenja ne odlui drukije. Ona sadri:
i) ime, datum roenja, dravljanstvo, pol, zanimanje i adresu podnosioca predstavke;
j) ime, zanimanje i adresu eventualnog zastupnika;
k) oznaenje Ugovorne strane ili strana protiv kojih se predstavka podnosi;
l) saete injenine navode;
m) saetu izjavu o navodnom krenju Konvencije s odgovarajuim obrazloenjem;
n) saetu izjavu o ispunjenju mjerila prihvatljivosti (iscrpljeni domai pravni lijekovi i pravilo est mjeseci),
utvrenih u lanu 35. st.1 Konvencije; i
o) predmet predstavke, kao i uopteno navoenje svih zahtjeva za pravinu naknadu prema lanu 41 Konvencije; a uz
to se prilau
p) prepisi svih relevantnih dokumenata, a naroito odluka, kako sudskih tako vansudskih, koje se odnose na predmet
predstavke.
19
Podnosioci koji ne ele da njihov identitet bude dostupan javnosti naznauju to i podnose izjavu s razlozima koji
opravdavaju takvo odstupanje od uobiajenog pravila o slobodnom pristupu informacijama u postupku pred Sudom.
Predsjednik vijea moe da odobri anonimnost u izuzetnim i opravdanim sluajevima.
127
sudskom postupku, prihvata se princip non bis in idem, kao uvjet pravinog suenja. Evropski sud ne
moe dopustiti da se jedan zahtjev razmatra dva puta u okviru njegove procedure.

Evropski sud, isto tako ne prihvata zahtjev ukoliko je on ranije podnijet nekoj drugoj meunarodnoj
instituciji, pri emu se uglavnom ima u vidu kontrolni mehanizam Meunarodnog pakta o graanskim
i politikim pravima iz 1966. godine. Ako bi se dopustilo istovremeno raspravljanje istog zahtjeva u
kontrolnim mehanizmima Konvencije i pakta, onda bi se stvorila realna mogunost da jedan
mehanizam ponovno ispituje taj zahtjev nakon to je razmatran u drugom mehanizmu. Kumuliranje
postupaka na ovaj nain, vodilo bi stvaranju neke hijerarhije meu postojeim meunarodnim
kontrolnim mehanizmima, to je u oblasti zatite ljudskih prava na meunarodnom pravu, sasvim
neprihvatljivo.

e) Neprihvatanje predstavki koje su inkopatibilne sa odredbama Konvencije, oigledno
neosnovane ili predstavljaju zloupotrebu prava na predstavku

Inkopatibilnost predstavke sa odredbama Konvencije odnosi se na one predstavke koje ne vode rauna
o kompetencijama Evropskog suda za ljudska prava i ne mogu nai valjano uporite u onim pravima i
osnovnim slobodama koje sadri Evropska konvencija. U praksi dalje, postoje brojni sluajevi
predstavki koje su oigledno neosnovane i kao takve Sud ih ni na koji nain ne moe prihvatiti.
Najzad, postoje predstavke koje predstavljaju zloupotrebu prava na predstavku. Radi se o sluajevima
kada se podnosilac predstavke rukovodi razlozima tatine, elje da provocira, vrijea, ikanira,
namjerava da ostvari neke politike ciljeve i slino.

6. Proces odluivanja

Po prijemu predstavke, predsjednik vijea odreuje rok zainteresiranim stranama za dostavljanje
pismenih podnesaka i, po potrebi, novih dokaza. Poto vijee odlui da prihvati predstavku podnijetu
po lanu 33. Konvencije, predsjednik vjea odreuje, po sasluanju zainteresovanih Ugovornih strana,
rokove za podnoenje pismenih napomena o sutini stvari i za predlaganje daljih dokaza. Meutim,
predsjednik moe, uz saglasnost zaiteresovanih Ugovornih strana, naloiti da izostane pismeni
postupak. (lan 58. stav 1. poslovnika Suda) Roite o sutini stvari se odrava ako vijee to odlui po
sopstvenom nahoenju ili, pod uslovom da nijedno roite o sutini stvari nije odrano u fazi
odluivanja o prihvatljivosti prema pravilu 54. stav 4., ako to zahtijeva jedna od stranaka. Meutim,
vijee moe izuzetno odluiti da ispunjenje njegovih zadataka iz lana 38. stav 1. (a) Konvencije ne
zahtijeva odravanje roita. (lan 59. stav 2. Poslovnka Suda)


a) Postupak prijateljskog rjeenja

Ako Sud nae da je predstavka prihvatljiva onda se on stavlja na raspolaganje strankama radi
postizanja prijateljskog rjeenja. Poto je predstavka proglaena prihvatljivom, sekretar, postupajui po
uputstvima vijea ili njegovog predsjednika, stupa u kontakt sa strankama radi postizanja prijateljskog
rjeenja u sporu u skladu s lanom 38. stav 1. (b) Konvencije. Vijee preduzima sve korake koji se
pokau potrebnim da se olaka takvo rjeenje. U skladu s lanom 38. stav 2. Konvencije, pregovori o
prijateljskom rjeenju su poverljivi i ne idu na tetu argumenata stranaka u parninom postupku. Ne
moe se pozivati niti oslanjati u parninom postupku ni na jedno pismeno ili usmeno saoptenje niti na
ponudu niti ustupak uinjen u okviru pokuaja da se obezbjedi prijateljsko rjeenje. Ako sekretar
obavijesti vijee da su se stranke sporazumjele o prijateljskom rjeenju, ono, poto se uveri da je
rjeenje postignuto na osnovu potovanja ljudskih prava opisanih u Konvenciji i protokolima uz nju,
brie sluaj s liste Suda u skladu s pravilom 44. stav 2. (lan 62. Poslovnika Suda)
128

1.Ako Sud proglasi predstavku prihvatljivom, on:
a) nastavlja ispitivanje predmeta zajedno s predstavnicima stranaka, i, ako je to potrebno, preuzima
istragu, za ije e mu efikasno provoenje drave u pitanju pruiti sve potrebne olakice.
b) stavlja se na raspolaganje zainteresovanim stranama u sporu kako bi se postiglo prijateljsko rjeenje
zasnovano na potovanju ljudskih prava utvrenih Konvencijom i protokolima uz nju.
2. Postupak koji se vodi na osnovu stava 1. b povjerljive je prirode. (lan 38. EK)

Prijateljsko rjeenje, za razliku od mirenja u meunarodnom pravu, predpostavlja - ne mirenje drava -
nego mogunost pojedinca da pregovara sa dravom koja je prekrila njegova prava. Ovaj postupak
prijateljskog rjeenja prilika je da obe stranke u sporu dou do rjeenja putem meusobnih koncesija.
Meutim, ti meusobni ustupci ne mogu nikako ii dotle da to ide na utrb onih prava koje garantira
Konvencija. U tom okviru drava je ta koja ukazuje na mjere koje e poduzeti u korist pojedinca, a
pojedinac je taj koji prihvata te mjere smatrajui da je tako udovoljeno njegovom zahtjevu. Na taj
nain postie se prijateljsko rjeenje koje, onda, prema Konvenciji znai i kraj toga spora.

Ako se postigne prijateljsko rjeenje, Sud skida predmet sa svoje liste odlukom koja sadri kratak
opis injenica i postignutog rjeenja. (lan 39. EK)

b) Donoenje odluke

Faza odluivanja znai onaj stadij postupka u kojem Evropski sud za ljudska prava donosi odluku u
odreenom sluaju. Tada se, zapravo, Vijee od sedam lanova ili eventualno Veliko vijee
izjanjavaju o navodnoj povredi ljudskih prava sadranih u Konvenciji. Evropska konvencija predvia,
ne dvostepenost nego dualitet kontrole. Vijee od sedam lanova je kompetento da donese odluku o
krenju ljudskih prava u datom sporu, a Veliko vijee moe samo izuzetno u tome imati odreenu
ulogu, kako bi se izbjegle eventualne greke u cjelini toga konvencijskog postupka.

Vijee od sedam sudija je u principu nadleno da se putem jedne deklaratorne odluke izjasni o
eventualnoj povredi normi Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava kao i o pravinoj naknadi
ukoliko je ona potrebna. Predsjednik vijea upravlja postupkom na nain na koji to propisuju odredbe
Pravilnika suda.

Predsjednik vijea upravlja raspravom i propisuje redosljed po kojem se agenti i advokati ili savjetnici
stranaka pozivaju da govore. Ako se roite za utvrivanje injenica sprovodi pred delegacijom vijea
prema pravilu 42, ef delegacije upravlja roitem, a delegacija ostvaruje sva odgovarajua ovlaenja
koja se daju vijeu po Konvenciji ili po ovim pravilima. (lan 63. Poslovnika Suda)

Ako stranka izostane s roita bez pruanja zadovoljavajueg opravdanja, vijee, bez obzira na to,
moe nastaviti s raspravljanjem pod uslovom da je to u skladu s ispravnim postupanjem. (lan 64.
Poslovnika Suda)

Sekretar upuuje sudski poziv svjedocima, vjetacima i drugim licima koje vijee odlui da saslua. U
sudskom pozivu se navodi
a) predmet u vezi s kojim se izdaje;
b) predmet ispitivanja, strunog miljenja ili druge mjere koje odredi vijee ili predsjednik
vijea;
c) odredbe o plaanju odgovarajueg iznosa pozvanom licu.
129

Ako se navedena lica pojavljuju na zahtjev ili u ime Ugovorne strane u sporu, trokove njihovog
prisustva snosi ta strana, osim ako vijee ne odlui drukije. U drugim sluajevima, vijee odluuje
hoe li trokove snositi Savjet Evrope ili e oni pasti na teret podnosioca predstavke ili treeg lica na
iji zahtev se pozvano lice pojavljuje. Trokove procenjuje predsjednik vijea. (lan 65. Poslovnika
Suda)

Po identifikaciji svjedoka i prije svjedoenja, svaki svjedok polae sljedeu zakletvu ili daje sljedeu
sveanu izjavu: Zaklinjem se - ili Sveano izjavljujem po svojoj asti i savjesti - da u govoriti
istinu, punu istinu i nita osim istine. Ovaj in se unosi u zapisnik. Po identifikaciji vjetaka i prije
obavljanja njegovog/njenog zadatka, svaki vjetak polae sljedeu zakletvu ili daje sljedeu sveanu
izjavu: Zaklinjem se - ili Sveano izjavljujem - da u obavljati dunosti vjetaka asno i
savjesno. Ovaj in se unosi u zapisnik. Ova zakletva se polae, odnosno sveana izjava daje, pred
predsjednikom vijea, ili pred sudijom ili drugim organom javne vlasti koga odredi predsjednik. (lan
66. Poslovnika Suda)

Vijee donosi odluku povodom spora koji nastane iz prigovora vezanog za svjedoka ili vjetaka. Ono
moe da saslua u informativne svrhe lice koje ne moe biti sasluano kao svjedok. (lan 67.
Poslovnika Suda)

Sudija moe da postavlja pitanja agentima, advokatima ili savjetnicima stranaka, podnosiocu
predstavke, svjedocima ili vetacima, kao i drugim licima koja se pojavljuju pred vijeem. Svjedoke,
vjetake i druga lica na koje se odnosi pravilo 42 stav 1 mogu, pod nadzorom predsjednika vijea,
ispitivati agenti i advokati ili savjetnici stranaka. U sluaju prigovora na znaaj postavljenog pitanja,
odluuje predsjednik vijea. (lan 68. Poslovnika Suda)

Ako se, bez opravdanog razloga, svjedok ili drugo lice kojem je upuen valjan sudski poziv, ne pojavi
ili odbije da svjedoi, sekretar, po zahtevu predsjednika vijea, o tome obavjetava Ugovornu stranu u
iju nadlenost spada svjedok ili drugo lice. Ista odredba se primjenjuje ako je, po miljenju vijea,
svjedok ili vjetak prekrio zakletvu ili sveanu izjavu iz pravila 66. (lan 69. Poslovnika Suda)

Ako vijee tako naloi, sekretar je odgovoran za stenogramske biljeke sasluanja. Biljeke ukljuuju
a) podatke o sastavu vijea na roitu;
b) spisak lica koja se pojave pred Sudom, to jest agenata, advokata i savjetnika stranaka i svih
treih lica koja uestvuju u postupku;
c) prezimena, imena, osnovni podaci i adresa svakog svjedoka, vjetaka ili nekog drugog
sasluanog lica;
d) tekst izjava, pitanja i datih odgovora;
e) tekst odluka koje su na roitu donijeli vijee ili njegov predsjednik.

Ako su stenogramske biljeke, u cjelini ili djelimino, na jednom od jezika koji nije u slubenoj
upotrebi, sekretar se, ako vijee tako naloi, stara o njihovom prevoenju na jedan od slubenih jezika.
Predstavnici stranaka primaju prepis stenogramskih biljeki, kako bi mogli da uine ispravke pod
nadzorom sekretara ili predsjednika vijea, ali tako da te ispravke nipoto ne utiu na smisao i
znaenje onoga to je reeno. Sekretar odreuje, u skladu s uputstvima predsjednika vijea, u ovu
130
svrhu odobrene rokove. Tako ispravljene stenogramske biljeke potpisuju predsjednik i sekretar; one
tada postaju ovjerene. (lan 70. Poslovnika Suda)

Predsjednik vijea odluuje o prisustvu svjedoka, eksperata ili drugih osoba. Svi oni polau zakletvu
poslije verifikacije svog mandata
20
, i svi oni mogu biti iskljueni iz rasprava
21
.

Pod kontrolom predsjednika mogue je postavljati pitanja svjedocima i ekspertima, kao i drugim
osobama koje prisustvuju postupku
22
. Za cijelo vrijeme vodi se zapisnik koji je dostupan svim
uesnicima spora
23
. Posebno je vano istai pitanje kontradiktornosti u postupku pred vijeem kada se
radi o individualnim predstavkama zato to postoji samo drava kao stranka koja se brani, na to
ukazuje lan 44. Konvencije:

Presuda Velikog vijea je konana.
Presuda vijea postaje konana:
a) kada stranke izjave da nee zahtijevati da se predmet iznese pred Veliko vijee; ili
b) tri mjeseca poslije donoenja presude, ako se ne zatrai da se predmet iznese pred Veliko
vijee; ili
c) kada odbor Velikog vijea odbije zahtjev za razmatranje na osnovu lana 43.
Konaan presuda se objavljuje.


c) Postupak pred Velikim vijeem

Nadlenosti Velikog vijea odreene su lanom 30. Konvencije:

Ako se povodom predmeta koji vijee razmatra pokrene neko ozbiljno pitanje od znaaja za
tumaenje Konvencije ili protokola uz nju ili ako rjeenje prizanja pred vijeem moe da
dovede do rezultata koji nije u saglasnosti sa nekom predhodno donijetom odlukom Suda,
vijee moe sve dok ne donese presudu, da ustupi nadlenost Velikom vijeu, izuzev kada se
tome protivi jedna od stranaka u sporu.


20
Po identifikaciji svjedoka i prije svjedoenja, svaki svjedok polae sljedeu zakletvu ili daje sljedeu sveanu izjavu:
Zaklinjem se - ili Sveano izjavljujem po svojoj asti i savjesti - da u govoriti istinu, punu istinu i nita osim istine.
Ovaj in se unosi u zapisnik. Po identifikaciji vjetaka i prije obavljanja njegovog/njenog zadatka, svaki vjetak polae
sljedeu zakletvu ili daje sljedeu sveanu izjavu: Zaklinjem se - ili Sveano izjavljujem - da u obavljati dunosti
vjetaka asno i savjesno. Ovaj in se unosi u zapisnik. Ova zakletva se polae, odnosno sveana izjava daje, pred
predsjednikom vijea, ili pred sudijom ili drugim organom javne vlasti koga odredi predsjednik. (lan 66. Poslovnika Suda)
21
Vijee donosi odluku povodom spora koji nastane iz prigovora vezanog za svjedoka ili vjetaka. Ono moe da saslua u
informativne svrhe lice koje ne moe biti sasluano kao svjedok. (lan 67. Poslovnika Suda)
22
Sudija moe da postavlja pitanja agentima, advokatima ili savjetnicima stranaka, podnosiocu predstavke, svjedocima ili
vetacima, kao i drugim licima koja se pojavljuju pred vijeem. Svjedoke, vjetake i druga lica na koje se odnosi pravilo 42
stav 1 mogu, pod nadzorom predsjednika vijea, ispitivati agenti i advokati ili savjetnici stranaka. U sluaju prigovora na
znaaj postavljenog pitanja, odluuje predsjednik vijea. (lan 68. Poslovnika Suda)
23
Ako su stenogramske biljeke, u cjelini ili djelimino, na jednom od jezika koji nije u slubenoj upotrebi, sekretar se, ako
vijee tako naloi, stara o njihovom prevoenju na jedan od slubenih jezika. Predstavnici stranaka primaju prepis
stenogramskih biljeki, kako bi mogli da uine ispravke pod nadzorom sekretara ili predsjednika vijea, ali tako da te
ispravke nipoto ne utiu na smisao i znaenje onoga to je reeno. Sekretar odreuje, u skladu s uputstvima predsjednika
vijea, u ovu svrhu odobrene rokove. Tako ispravljene stenogramske biljeke potpisuju predsjednik i sekretar; one tada
postaju ovjerene. (lan 70. Poslovnika Suda)
131
Sve one odredbe o postupku, koje se odnose na Vijee od sedam sudija odnose se, u osnovi i na Veliko
vijee. U lanu 71. Poslovnika se navodi da sve odredbe koje ureju postupak pred vijeima
primjenjuju se, mutatis mutandis, na postupak pred velikim vijeem.

d) Obraanje Velikom vijeu

Obraanjem Velikom vijeu Evropska konvencija predvia mogunost da svaka stranka u sporu pred
vijeem moe da se u roku od tri mjeseca od donoenja odluke, obrati Velikom vijeu. U lanu 43.
Konvencije se navodi:

U roku od tri mjeseca od dana donoenja presude vijea svaka stranka moe, u posebnim
sluajevima, da zahtijeva da se predmet iznese pred Veliko vijee.
Odbor od pet sudija Velikog vijea prihvatie zahtjev ako se predmet tie nekog ozbiljnog
pitanja vezanog za tumaenje Konvencije ili ozbiljnog pitanja od ope vanosti.
Ako odbor prihvati zahtjev, Veliko vijee odluuje o zahtjevu presudom.

Poslije pravosnanosti presude Vijea od sedam lanova - u skladu s odredbama lana 44., stava 2. -
stranke se mogu obratiti Velikom vijeu, ako postoje posebne okolnosti. Te posebne okolnosti
odreuje Poslovnik suda u lanu 72. gdje se navodi da ako se povodom predmeta koji vijee razmatra
pokrene neko ozbiljno pitanje od znaaja za tumaenje Konvencije ili protokola uz nju, ili ako rjeenje
pitanja pred vijeem moe da dovede do rezultata koji nije u saglasnosti s nekom prethodno donijetom
presudom Suda, vijee moe, u skladu s lanom 30 Konvencije, sve dok ne donese presudu, ustupiti
nadlenost Velikom vijeu, izuzev, ako se u skladu sa stavom 2. ovog pravila, tome protivi jedna od
stranaka u sporu. Obrazloenje za ustupanje nadlenosti se ne mora davati. Sekretar obavjetava
stranke o namjeri vijea da ustupi nadlenost. U roku od mjesec dana od dana prijema tog obavjetenja
stranke mogu da dostave Sekretarijatu obrazloen prigovor. Prigovor koji ne ispunjava ove uslove
smatra se nevaeim.

U sluaju da se neka stranka obrati velikom vijeu, potrebno je da se formira odbor od pet lanova koji
e odluiti o tom zahtjevu. Ako se zahtjev usvoji, potrebno je dati valjano obrazloenje, a ako se
odbije, onda obrazloenje nije potrebno.

U skladu s lanom 43. Konvencije, svaka stranka moe izuzetno, u roku od tri mjeseca od izricanja
presude vijea, podnijeti pismeni zahtjev Sekretarijatu da se predmet uputi Velikom vijeu. Stranka u
svom zahtjevu navodi ozbiljno pitanje od znaaja za tumaenje Konvencije ili protokola uz nju, ili
ozbiljno pitanje od opte vanosti, koje po njenom miljenju opravdava razmatranje predmeta u
Velikom vijeu. Odbor od pet sudija Velikog vijea, sastavljen u skladu s pravilom 24. stav 6. ispituje
zahtjev iskljuivo na osnovu postojeih spisa o predmetu. Prihvatie zahtjev samo ako smatra da se
predmet zaista tie nekog od navedenih pitanja. Obrazloenje odbijanja zahtjeva ne mora se davati.
Ako odbor prihvati zahtev, Veliko vijee odluuje o predmetu presudom. (lan 73. Poslovnika Suda)

7. Presuda

a) Forma presude

Poslije provedenog postupka, Evropski sud za ljudska prava donosi presudu. Presuda Suda, s obzirom
na karakter evropskog kontrolnog mehanizma, ima izuzetno veliki znaaj. Forma i karakter presude
Evropskog suda za ljudska prava, ureeni su Poslovnikom suda.

132
Presuda se sastavlja na engleskom ili francuskom jeziku, osim ako Sud ne odlui da se presuda izrie
na oba slubena jezika. Izreene presude su dostupne javnosti. Presude se objavljuju u zvaninim
izdanjima Suda, prema pravilu 78, na oba slubena jezika Suda. (lan 76. Poslovnika Suda)

Presude Suda, nakon potpisivanja od strane predsjednika i sudija koje je on odredio, upuuje se
Komitetu ministara, dok sekretar Suda kopije presude upuuje strankama, Generalnom sekretaru
Savjeta Evrope, treoj strani, i svim osobama koje su direktno zainteresirane.

Presude potpisuje predsjednik vijea i sekretar. Presudu moe da proita predsjednik vijea ili drugi
sudija koga on/a za to odredi, na roitu otvorenom za javnost. Agenti i zastupnici stranaka obavjestie
se o datumu odravanja roita. U suprotnom presuda se smatra izreenom kada je dostavljena u
skladu sa stavom 3 ovog pravila. Presuda se prosljeuje Komitetu ministara. Sekretar alje ovjerene
prepise strankama, generalnom sekretaru Savjeta Evrope, svim treim licima i neposredno
zainteresovanim licima. Potpisan izvornik snabdjeven peatom pohranjuje se u arhivu Suda. (lan 77.
Poslovnika Suda)

Presuda se objavljuje na propisan nain. U skladu s lanom 44. stav 3., pravosnane presude Suda se
objavljuju u odgovarajuem obliku, o emu se stara sekretar. Sekretar se, pored toga, stara o
objavljivanju zvaninih publikacija o odabranim presudama i odlukama i svakog dokumenta ije
objavljivanje predsjednik Suda smatra korisnim. (lan 78. Poslovnika Suda)


b) Sadraj presude

Donosei presudu - odluku sudije izraavaju svoje uvjerenje o tome da li je postojala navodna povreda
jednog ili vie ljudskih prava sadranih u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava. I, ako je to
potrebno izjanjava se o obeteenju, kako to propisuje lan 41. Konvencije o pravinom
zadovoljenju. Odluka Suda mora biti obrazloena u smislu lana 45. Konvencije gdje stoji:

Obrazloenje se daje za presude i za odluke kojim se predstavka proglaava prihvatljivom ili
neprihvatljivom.
Ako presuda u cjelosti ili u jednom svom dijelu ne predstavlja jednoglasno miljenje sudija,
svaki sudija ima pravo da iznese izdvojeno miljenje.

Donoenje odluke o tome da li je povrijeeno odreeno ljudsko pravo predstavlja, bez sumnje,
osnovnu ulogu Evropskog suda za ljudska prava. Meutim, uloga sudija jeste da uvrdi da li je
odreena praksa kompatibilna sa Konvencijom, ali bez prava da ukinu ili modificiraju inkriminisanu
odluku. Odluka Suda ima deklaratoran karakter to znai da Sud ne moe narediti dravi nikakve
prinudne mjere bez obzira na okolnost da je utvreno da je ona prekrila ljudsko pravo Konvencije.

Sud moe, u skladu sa lanom 41. Konvencije da se izjasni, ukoliko su za to ispunjeni uvjeti, o
pravinom obeteenju. To on ini posebnom odlukom koja se donosi uz glavnu odluku.

Kada Sud utvrdi krenje Konvencije ili protokola uz nju, a unutranje pravo visoke strane
ugovornice u pitanju omoguava samo djeliminu odtetu, Sud e, ako je to potrebno, pruiti
pravino zadovoljenje oteenoj stranci.

Pravino zadovoljenje nije nita drugo nego princip meunarodnog prava prema kojem krenje jednog
angamana vodi obavezi reparacije u odgovarajuoj formi.

133
Ako vijee zakljui da je dolo do povrede Konvencije ili protokola uz nju, u istoj presudi usvaja i
odluku o primeni lana 41 Konvencije, ako je to pitanje, poto je pokrenuto u skladu s pravilom 60,
zrelo za odluku; ako pitanje nije zrelo za odluku, vijee ga zadrava u cjelini ili djelimino i utvruje
dalji postupak. Za odluivanje o primjeni lana 41 Konvencije, vijee e, koliko je god mogue, initi
iste sudije koje su sudile o sutini stvari. Ako nije mogue okupiti izvorni sastav vijea, predsjednik
Suda ga popunjava ili sastavlja rijebom. Vijee moe, pri dodjeli pravine naknade po lanu 41.
Konvencije, naloiti da se obraunava kamata na dodjeljeni iznos, ako se namirenje ne izvri u
predvienom roku. Ako je obavjeten da su oteena stranka i odgovorna Ugovorna strana postigle
sporazum, Sud ispituje pravinost sporazuma i, ako utvrdi da je isti pravian, brie predmet s liste u
skladu s pravilom 44. stav 2. (lan 75. Poslovnika Suda)


c) Domaaj presude

Drave su, prema tekstu Konvencije, obavezne da izvravaju presude Evropskog suda za ljudska
prava. Jedna od kljunih odredbi Konvencije upravo je odredba lana 46. gdje stoji: Visoke strane
ugovornice preuzimaju obavezu da se povinuju konanoj presudi Suda u svakom predemetu u kojem
su stranke. Konana odluka suda se dostavlja Komitetu ministara koji nadgleda njeno izvrenje.
Meutim, poto odluke imaju deklaratorni karakter, one nemaju vaenje erga omnes i odnose se samo
na strane u sporu. Izvrenje odluka zavisi od volje drava na koje se odluke odnose i de jure ne
nameu se dravnoj jurisdikciji.

Inae, samo odluka Velikog vijea je odmah konana, dok presuda vijea postaje konana tek kada se
ispune odreeni uslovi, predvieni lanom 44. Konvencije. U skladu s tim, odluke Velikog vijea se
odmah objavljuju. kada se ispune uvjeti koji su predvieni lanom 44. Konvencije:

Presuda Velikog vijea je konana. Presuda vijea postaje konana:
a) kada stranke izjave da nee zahtijevati da se predmet iznese pred Veliko vijee, ili
b) tri mjeseca poslije donoenja presude, ako se ne zatrai da se predmet iznese pred Veliko
vijee, ili
c) kada odbor Velikog vijea odbije zahtjev za razmatranje na osnovu lana 43.
Konaana odluka se obajvaljuje.


d) Obavezna snaga presude

Prema lanu 46. Konvencije, drave se obavezuju da se povinuju odlukama Suda. Meutim, ova
obaveza ima posve relativan karakter. Naime, obaveza da se drava povinuje odluci Suda proizlazi iz
Konvencije, ali ne i iz jurisprudencije Evropskog suda za ljudska prava. Ako je naime odluka
deklaratorna, onda ona ima znaaj samo za odnose izmeu strana u sporu. Meutim, konkretno
gledano, presude Suda imaju daleko vei znaaj, nego to bi se to moglo zakljuiti iz jurisprudencije
Suda. Ako je naime obaveza izvravanja odluka sadrana u Konvenciji, onda ona - bez obzira na to to
nema odgovarajue mjesto u jurisprudenciji, ipak ima veliki znaaj. Krenje Konvencije u stvari je i
krenje lana 3. Statuta Savjeta Evrope, to onda moe dovesti u pitanje sam opstanak drave unutar
Savjeta Evrope.

e) Izvravanje presude

Kada Evropski sud donese presudu onda on time namee osuenoj dravi odreene obaveze. Da bi
drava izvrila te svoje obaveze, onda ima relativno slobodan izbor sredstava pomou kojih e to
134
uiniti, osim kada se radi o pravinom zadovoljenju, gdje je obaveza jasno naglaena. Praktino
gledano, presuda Suda je ipak obavezna, s obzirom na okolnost da dosad nije bilo sluajeva da je neka
drava lanica Savjeta Evrope izbjegla da postupi po presudi Suda. Najvei znaaj u ovom pogledu
imaju odredbe lana 46. taka 2. prema kojima Sud konanu odluku dostavlja Komitetu ministara koji
vri kontrolu izvravanja. Pokazalo se da je ovaj nadzor Komiteta ministara nad izvrenjem odluka
Suda, posve dovoljan da ostvari smisao presude, i shodno tome, omogui efektivnu zatitu ljudskih
prava sadranih u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava.

Nadzor nad izvravanjem odluke Suda Komitet ministara vri tako to najprije poziva dravu da ga
informie o tome ta je uradila u povodu odluke Suda. Ako drava ne postupi po presudi Suda Komitet
ministara obnavlja poziv za informiranje o provoenju odluke. Nakon toga, Komitet ministara je
ovlaten da donese rezoluciju u kojoj konstatuje ukupno stanje koje je tim povodom nastalo u datoj
dravi.


8. PROTOKOL BR. 14. UZ EVROPSKU KONVENCIJU ZA ZATITU LJUDSKIH PRAVA


Nacrt Protokola 14. uz Konvenciju od 13. maja 2004. godine predstavlja veliki napredak u pogledu
poveanja efikasnosti konvencijskih institucija. U tenji da se povea kapacitet evropskog kontrolnog
sistema, u spomenutom Protokolu uinjena su znaajna poboljanja i inovacije. Svakako da najvei
znaaj ima promjena u lanu 26. Konvencije, tako to uz komitete, vijea i veliko vijee, uvodi i
instituciju sudije-pojedinca.

Najvanija inovacija u radu Suda ogleda se u predvienoj mogunosti da sudija-pojedinac, kao nova
institucija Evropskog suda za ljudska prava, odreena u lanu 27. Konvencije, moe proglasiti
neprihvatljivim ili da skine sa liste predmeta predstavku podnijetu na osnovu lana 34., kada se takva
odluka moe donijeti bez daljnjeg ispitivanja. Takva odluka je konana. Ako sudija-pojedinac ne
proglasi aplikaciju neprihvatljivom ili je ne skine sa liste predmeta, sudija-pojedinac moe taj predmet
ustupiti komitetu ili vijeu, bez daljnjeg ispitivanja.

Protokol 14 uz Evropsku konvenciju za zatitu ljudskih prava uao je u fazu ratifikacije od strane
drava lanica Evrope. Poslije ratifikacije u svim dravama lanicama Savjeta Evrope ukljuujui tu
svakako i Bosnu i Hercegovinu s pravom se oekuju velika poboljanja u radu Evropskog suda za
zatitu ljudskih prava i svih drugih konvencijskih institucija.


Nacrt Protokola 14. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i sloboda o
IZMJENI KONTROLNOG SUSTAVA KONVENCIJE


Preambula

Drave lanice Vijea Europe, potpisnice ovoga Protokola uz Konvenciju za zatitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda potpisane u Rimu, 4. studenog 1950. (dalje: Konvencija),
imajui u vidu Rezoluciju 1. i Deklaraciju usvojenu na Europskoj ministarskoj konferenciji o ljudskim
pravima odranoj u Rimu 3. i 4. studenoga 2000;
imajui u vidu Deklaracije usvojene od Odbora ministara 8. studenoga 2001., 7. studenoga 2002., i
15. svibnja 2003. na njihovom 109., 111., i 112. sastanku;
135
imajui u vidu Miljenje br. 251 (2004) usvojeno od Parlamentarne skuptina Vijea Europe 28.
travnja 2004.;
uzimajui u obzir hitnu potrebu za izmjenom odreenih odredbi Konvencije u cilju odravanja i
poboljanja dugorone djelotvornosti kontrolnog sustava, a posebice u svjetlu daljnjeg poveavanje
optereenja Europskog suda za ljudska prava i Odbora ministara Vijea Europe;
Uzimajui u obzir posebice potrebu da se osigura Sudu da moe nastaviti sa svojom vodeom ulogom
u zatiti ljudskih prava u Europi,
sporazumjele su se kako slijedi:

lan 1

Stavak 2 . lan 22. Konvencije brie se.

lan 2

lan 23. Konvencije mijenja se i glasi kako slijedi:

lan 23. - Trajanje mandata i razrjeenje

1. Suci se biraju na razdoblje od devet godina. Oni se ne mogu ponovno birati.

2. Mandat sudaca istjee kad navre 70 godina.

3. Suci ostaju na dunosti dok ne budu zamijenjeni. Meutim, oni nastavljaju rjeavanje sluajeva to
su ih bili zapoeli.

4. Sudac ne moe biti razrijeen slube osim ako ostali suci dvotreinskom veinom odlue da
je taj sudac prestao ispunjavati traene uvjete.


lan 3.

lan 24. Konvencije brie se.


lan 4.

lan 25. Konvencije postaje lan 24. te se njegov tekst mijenja i glasi kako slijedi:

lan 24. - Tajnitvo i izvjestitelji

1. Sud ima Tajnitvo ije se funkcije i organizacija propisuju poslovnikom Suda.

2. Kad zasjeda po sucu pojedincu, Sudu pomau izvjestitelji koji djeluju po ovlatenju
predsjednika Suda. Oni su dio Tajnitva Suda.


lan 5.

lan 26. Konvencije postaje lan 25. (Plenarna sjednica) te se njegov tekst mijenja kako slijedi:
136

1. Na kraju stavka d), zarez se zamjenjuje takom-zarezom te se brie rije i.

2. Na kraju stavka e), taka se zamjenjuje takom-zarezom.

3. Dodaje se novi stavak f) i glasi:

f) podnijeti bilo kakav zahtjev temeljem lana 26., stavak 2.



lan 6.

lan 27. Konvencije postaje lan 26. te se njegov tekst mijenja i glasi kako slijedi:

lan 26. - Sudac pojedinac, odbori, vijea i veliko vijee

1. Sud razmatra sluajeve koji su mu podneseni od suca pojedinca, u odborima od tri suca, u vijeima
od sedam sudaca i u velikom vijeu od sedamnaest sudaca. Sudska vijea osnivaju odbore za odreeno
razdoblje.

2. Na zahtjev plenarne sjednice Suda, Odbor ministara moe, jednoglasnom odlukom i na
odreeno vrijeme, smanjiti broj sudaca vijea na pet.

3. Kad zasjeda kao sudac pojedinac, sudac ne moe rjeavati niti jedan zahtjev protiv visoke
ugovorne stranke u ime koje je sudac izabran.

4. U vijee i veliko vijee ulazi, po slubenoj dunosti, sudac koji je izabran u ime zainteresirane
visoke ugovorne stranke. Ako takvoga nema, ili je taj sudac sprijeen, osoba izabrana od
predsjednik Suda s liste podnesene unaprijed od te stranke zasjeda u svojstvu suca.

5. Veliko vijee ukljuuje i predsjednika suda, potpredsjednike, predsjednike vijea i ostale suce
izabrane u skladu s poslovnikom Suda. Kad veliko vijee razmatra neki sluaj na temelju lana 43.,
niti jedan sudac iz vijea koje je donijelo presudu ne moe sudjelovati u radu velikog vijea, s
izuzetkom predsjednika vijea i suca izabranog u ime zainteresirane visoke ugovorne stranke.


lan 7.

Nakon novog lana 26., umee se novi lan 27. koji glasi:

"lan 27. - Nadlenost sudaca pojedinaca

1. Sudac pojedinac moe proglasiti nedoputenim ili brisati s sudske liste sluajeva zahtjev
podnesen po lanu 34., kad takva odluka moe biti donesena bez daljnjega razmatranja.

2. Odluka je konana.

3. Ako sudac pojedinac ne proglasi zahtjev nedoputenim niti ga ne izbrie s liste sluajeva, taj
sudac e proslijediti isti odboru ili vijeu na daljnje razmatranje."
137
lan 8.

lan 28. Konvencije mijenja se i glasi kako slijedi:

"lan 28. - Nadlenost odbora

1. Vezano uz zahtjev podnesen na temelju lana 34. Odbor moe jednoglasno

a. proglasiti isti nedoputenim ili ga brisati s liste sluajeva, kad takvu odluku moe donijeti bez
daljnjega razmatranja; ili

b. proglasiti isti doputenim te istodobno donijeti presudu o osnovanosti, ako je u tom sluaju
temeljno pitanje, to se tie tumaenja ili primjene Konvencije ili dodatnih protokola, ve
predmet utvrene pravne prakse Suda.

2. Odluke i presude iz stavka 1. konane su.

3. Ako sudac izabran u ime zainteresirane visoke ugovorne stranke nije lan odbora, odbor
moe u bilo kojoj fazi postupka pozvati toga suca da zauzme mjesto jednoga od lanova odbora,
imajui u vidu sve bitne imbenike, ukljuujui i to je li se ta stranka protivila primjeni
postupka iz stavka 1. (b)."


lan 9.

lan 29. Konvencije mijenja se kako slijedi:

1. Stavak 1. mijenja se i glasi: "Ako nije donesena odluka na temelju lana 27. i 28., ili nema
presude na temelju lana 28., vijee odluuje o doputenosti i osnovanosti pojedinanih zahtjeva
podnesenih na temelju lana 34. Odluka o doputenosti moe se donijeti odvojeno."

2. Na kraju stavka 2., dodaje se nova reenica koja glasi: "Odluka o doputenosti donosi se
odvojeno, osim ako Sud, u iznimnim sluajevima, odlui drukije.

3. Stavak 3. brie se.


lan 10.

lan 31. Konvencije mijenja se kako slijedi:

1. Na kraju stavka a) rije "i" brie se.

2. Stavak b) postaje stavak c) te se umee novi stavak b) koji glasi:

"b) odluuje o pitanjima podnesenim Sudu od strane Komiteta ministara u skladu s lanom
46., stavak 4.; i".


lan 11.
138

lan 32. Konvencije mijenja se kako slijedi:

Na kraju stavka 1. umee se zarez i broj 46. iza broja 34.


lan 12.

Stavak 3. lana 35 Konvencije mijenja se i glasi:

3. Sud e proglasiti nedoputenim svaki pojedinani zahtjev podnesen na temelju lana 34. ako smatra

a) zahtjev inkompatibilnim s odredbama Konvencije i dodatnih protokola, oito neosnovanim ili
zloupotrebom prava na podnoenje zahtjeva; ili

b) da podnositelj nije pretrpio znaajnu tetu, osim ako potivanje ljudskih prava zajamenih
Konvencijom i dodatnim protokolima ne zahtjeva razmatranje sadraja zahtjeva te pod
uvjetom da nijedan sluaj koji nije odgovarajue razmotren pred domaim sudom, nee biti
odbaen na toj osnovi.


lan 13.

Novi stavak 3. dodaje se na kraj lana 36. Konvencije i glasi:

"3. U svim sluajevima koji se razmatraju pred vijeem ili velikim vijeem, Povjerenik za
ljudska prava Vijea Europe moe podnositi pisana oitovanja i sudjelovati u raspravi.



lan 14.

lan 38. Konvencije mijenja se i glasi:

"lan 38. - Razmatranje sluaja

Sud ispituje sluaj zajedno s predstavnicima stranaka i, ako je potrebno, provodi istragu za ije
djelotvorno provoenje zainteresirane visoke ugovorne stranke pruaju svu potrebnu suradnju."


lan 15.

lan 39. mijenja se i glasi:

"lan 39. - Prijateljska rjeenja

1. U bilo kojoj fazi postupka Sud se moe staviti na raspolaganje zainteresiranim strankama
glede osiguranja prijateljskoga rjeenja predmeta na temelju potivanja ljudskih prava
zajamenih Konvencijom i dodatnim protokolima.

139
2. Postupak voen prema stavku 1. povjerljiv je.

3. Ako je postignuto prijateljsko rjeenje, Sud e izbrisati sluaj sa svoje liste odlukom koja e
sadravati kratku izjavu o injenicama i postignutom rjeenju.

4. Ta e odluka biti dostavljena Komitetu ministara koji nadzire izvravanje uvjeta
prijateljskoga rjeenja, onako kako su navedeni u odluci."


lan 16.

lan 46. Konvencije mijenja se i glasi:

"lan 46. - Obvezatna snaga i izvrenje presuda

1. Visoke se ugovorne stranke obvezuju da e se podvrgnuti konanoj presudi Suda u svakom sporu u
kojem su stranke.

2. Konana presuda Suda dostavlja se Komitetu ministara, koji nadzire njezino izvrenje.

3. Ako Komitet ministara smatra da nadzor nad izvrenjem konane presude ometa problem
tumaenja presude, moe predmet uputiti Sudu na odluivanje o pitanju tumaenja. Odluka o
upuivanju zahtjeva dvotreinsku veina predstavnika koji imaju pravo djelovati u Odboru.

4. Ako Komitet ministara smatra da neka visoka ugovorna stranka odbija postupiti po konanoj
presudi u sluaju u kojemu je stranka, isti moe nakon dostave formalne obavijesti toj stranci i
prema odluci usvojenoj dvotreinskom veinom predstavnika koji imaju pravo djelovati u
Odboru, Sudu uputiti pitanje je li ta stranka propustila ispuniti obveze iz stavka 1.

5. Ako Sud nae povredu iz stavka 1., upuuje sluaj Komitetu ministara radi razmatranja
mjera koje e se poduzeti. Ako Sud ne nae povredu iz stavka 1., upuuje sluaj Komitetu
ministara koji zakljuuje razmatranje sluaja."


lan 17.

lan 59. Konvencije mijenja se i glasi:

1. Novi stavak 2. umee se i glasi:

2. Europska unija moe pristupiti ovoj Konvenciji.

2. Stavci 2., 3. i 4. postaju stavci 3. 4. i 5.


Zavrne i prijelazne odredbe

lan 18.

140
1. Ovaj e Protokol biti otvoren za potpisivanje dravama lanicama Vijea Europe potpisnicama
Konvencije, koje mogu izraziti svoju suglasnost da budu vezane

a) potpisom bez rezerve ratifikacije, prihvata ili odobrenja; ili

b) potpisom koji podlijee ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, a nakon kojeg slijedi ratifikacija,
prihvat ili odobrenje.

2. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polau se kod glavnog tajnika Vijea Europe.


lan 19.

Ovaj Protokol stupa na snagu prvoga dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca
od dana kada su sve stranke Konvencije izrazile svoj pristanak da budu vezane ovim Protokolom, u
skladu s odredbama lana 19.


lan 20.

1. Od datuma stupanja na snagu ovoga Protokola njegove se odredbe primjenjuju na sve
zahtjeve koji se nalaze pred Sudom kao i na sve presude ije je izvrenje pod nadzorom
Komiteta ministara.

2. Novi kriterij doputenosti uvrten lanom 12. ovoga Protokola u lan 35., stavak 3. (b)
Konvencije, ne primjenjuje se na zahtjeve proglaene doputenim prije stupanja na snagu
ovoga Protokola. U dvije godine nakon stupanja na snagu ovog Protokola, novi kriterij
doputenosti moe jedino primjenjivati vijea i veliko vijea Suda.


lan 21.

Trajanje mandata sudaca kojima je na dan stupanja na snagu ovoga Protokola to prvi mandat
produuje se ipso juredo ukupnoga trajanja od devet godina. Trajanje mandata drugih sudaca
iji mandat nije istekao na dan stupanja na snagu ovoga Protokola produuje se ipso jure za
dvije godine.


lan 22.

1. Glavni tajnik Vijea Europe notificirat e svim dravama lanicama Vijea Europe

a) svaki potpis;

b) polaganje svake isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju;

c) dan stupanja na snagu ovoga Protokola ili bilo kojih njegovih odredaba u skladu s lanom 20.; i

d) svaki drugi in, notifikaciju ili priopenje koje se odnose na ovaj Protokol.

141
U potvrdu toga su potpisani, propisno ovlateni, potpisali ovaj Protokol.

Sastavljeno u Strasbourgu13. maja 2004. na engleskom i francuskom, s tim da su oba teksta jednako
vjerodostojna, u jednom primjerku koji e se poloiti u arhiv Vijea Europe. Glavni tajnik Vijea
Europe dostavit e ovjerovljene prijepise svakoj dravi lanici Vijea Europe.



9. ORGANI VIJEA EVROPE


Osim Evropskog suda za ljudska prava vanu ulogu u cjelokupnom evropskom sistemu zatite ljudskih
prava imaju i drugi organi Vijea Evrope. Prema Evropskoj konvenciji organi Savjeta Evrope, takoe
na svojevrstan nain kontroliraju primjenu odredbi o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, u
namjeri da utvrde u kojoj mjeri drave potpisnice Konvencije potuju preuzete obaveze u oblasti
ljudskih prava i sloboda. Vijee Evrope prema tome ostvaruje znaajnu ulogu u kontroli ostvarivanja
Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava od strane drava potpisnica Konvencije. Sva tri
najvanija organa Savjeta Evrope Parlamentarna skuptina, Komitet ministara i Generalni sekretar
imaju svoje obaveze i odgovornosti u oblasti primjene i zatite ljudskih prava. Statut Savjeta Evrope,
koji je usvojen 5. maja 1949. godine, takoe je dao odreena ovlatenja Parlamentarnoj Skuptini i
Komitetu ministara u pogledu zatite ljudskih prava i primjene odreenih lanova Evropske
konvencije.

a) Komitet ministara Vijea Evrope


Komitet minstara je organ koji djeluje u ime Vijea Evrope u skladu sa lanovima 15.
24
i 16.
25
.
Njegove kompetencije su definirane prema lanu 13. Statuta Vijea Evrope. Komitet ministara se stara
da drave lanice ove organizacije omoguuju ostvarivanje ljudskih prava, i direktno je navedena u
samoj Konvenciji za zatitu ljudskih prava. U lanu 46. se navodi da visoke strane ugovornice
preuzimaju obavezu da se povinuju konanoj presudi Suda u svakom predmetu u kojem su stranke.
Uloga Komiteta ministara u zatiti ljudskih prava, odreena je opim odnosom ovog organa i
Evropske Konvencije. Komitet ministara prema lanu 46 Konvencije
26
nadzire izvrenje odluka
Evropskog suda za ljudska prava. To u sutini predstavlja zajedniku obavezu svih drava lanica
Vijea Evrope i potpisnica Konvencije u ostvarivanju i potivanju ljudskih prava.

Odgovornost Komiteta ministara obuhvata ne samo nadziranje izvrenja odluka Evropskog suda za
ljudska prava nego i druge aspekte ostvarivanja obaveze drave. Kolektivna odgovornost Komiteta
ministara, saglasno lanu 54. (sada 46.), jeste da nadzire izvravanje odluka, to, u svom normalnom

24
Na preporuku Parlamentarne skuptine, ili na vlastiti podsticaj, Komitet ministara razmatra poduzimanje mjera
potrebnih za ostvarivanje cilja Vijea Evrope, ukljuujui sklapanje konvencija i sporazuma te usvajanje od vlada
zajednike politike u pogledu pojedinih pitanja. O zakljucima Komiteta ministara lanice obavjetava glavni sekretar. U
odgovarajuim sluajevima zakljuci Komiteta ministara mogu imati oblik preporuke vladama lanicama. Komitet moe
pozivati vlade lanice da ga izvjeuju o tome ta su poduzele radi provedbe takvih preporuka.
25
Ne dirajui u ovlasti Parlamentarne skuptine koje su odreene u lancima 24., 28., 30., 32., 33., i 35., Komitet
ministara donosi obavezujue odluke o svim pitanjima koja se odnose na unutarnju organizaciju i ustrojstvo Vijea Evrope.
U tu svrhu Komitet ministara donosi potrebne finansijske i administrativne propise.
26
1 Visoke strane ugovornice preuzimaju obavezu da se povinuju konanoj presudi suda u svakom predmetu u kojem su
stranke.
2. Konana odluka Suda se dostavlja Komitetu ministara koji nadgleda njeno izvrenje. lan 46 Evropske konvencije za
zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
142
znaenju, podrazumijeva i ispitivanje i inspekciju. Komitet ministara ima opu obavezu da ispituje sve
mjere koje poduzima drava kada je u pitanju izvrenje odluke Suda. Poput obaveze drave da
izvrava, mo Komiteta ministara da nadgleda drave proiruje se na sve mjere koje su od znaaja za
individualni sluaj, ope mjere i dosuivanje pravine naknade. (P. Leuprecht)

U lanu 54. Evropske konvencije se navodi da nita u ovoj Konvenciji nije na tetu ovlasti Komiteta
ministara utvrenih statutom Savjeta Evrope. U odnosu Statuta Vijea Evrope i Konvencije svakako
se imaju u vidu ovlatenja Komiteta ministara prema kojima je ovom organu mogue da poduzima
sankcije prema dravama koje na masivan nain kre ljudska prava:
Svakoj se lanici Vijea Evrope koja teko kri odredbe lana 3. moe suspendirati pravo
zastupanja i Komitet ministara je moe opozvati da se povue pod uvjetima predvienim u
lanu 7. Ako se ta lanica takvom pozivu ne odazove, Komitet ministara moe odluiti da
njezino lanstvo u Vijeu prestaje od dana koji Komitet odredi. (lan 8 Statuta Savjeta
Evrope)

Meutim, Komitet ministara moe uspjeno ostvarivati svoju ulogu samo onda kada mu drava lanica
vijea Evrope i potpisnica Konvencije prua sve relevantne informacije. Komitet ministara usvaja
konanu rezoluciju onda kada smatra da su ispunjeni zahtjevi iz odluke Suda, u skladu sa
odgovarajuim odredbama Konvencije i njegove uloge odreene lanom 46. taka 1. i 2. Uloga
Komiteta ministara u izvrenju odluka Suda se svodi na metodu politikog pritiska na drave koje su u
pitanju. Konana odluka se dostavlja Komitetu ministara. Sud nema vlastite organe, koji bi se poput
nacionalnog sudstva, starali o dosljednom ostvarivanju konanih odluka. Meutim, iako je odgovoran
za implementaciju konanih odluka Suda, Komitet ministara nema nikakvog ovlatenja da ulazi u
sadraj odluka ili da utjee na obavezujui efekat tih odluka.


b) Generalni sekretar Vijea Evrope


Uloga Generalnog sekretara Savjeta Evrope definirana je prije svega takom 3., lana 15.
27

Konvencije, gdje se naglaava obaveza drave, koja odstupa od primjene odreenih ljudskih prava i
sloboda, da u potpunosti obavijesti Generalnog sekretara o mjerama i razlozima njihovog poduzimanja
ali i o prestanku takvih mjera. Generalni sekretar obavjetava o najbitnijim stvarima u vezi sa
derogiranjem ljudskih prava sve organe Evropske konvencije koji imaju svoje odreeno mjesto u
ostvarivanju Konvencije. Komitet ministara je istakao da svaka informacija data Generalnom
Sekretaru od strane neke drave lanice u smislu paragrafa 3., lana 15. Konvencije, mora biti
dostavljena od strane Sekretara u vrlo kratkom roku svim drugim dravama lanicama kao i Evropskoj
konvenciji za ljudska prava.
(Rezolucija 56/16)

Takva informacija se daje Parlamentarnoj skuptini i Vijeu ministara. Na ovaj nain, Generalni
sekretar pokree postupak kontrole od strane organa koji su prema Konvenciji zadueni za taj
postupak. Generalni sekretar nije prosto tehnika transmisija dravnog obavjetenja, nego njemu
svakako pripada i odreena sutinska uloga u mehanizmu zatite ljudskih prava u stanju derogacije.


27
Svaka visoka strana ugovornica je obavezna da koja koristi svoje pravo da odstupi od odredbi Konvencije, obavjetava
u potpunosti Generalnog sekretara Savjeta Evrope o mjerama koje poduzima i razlozima za njih. Ona, takoer, obavjetava
Generalnog sekretara Savjeta Evrope kada takve mjere prestaju djelovati i kada se odredbe Konvencije poinju ponovno u
potpunosti primjenjivati.
143
Evropska konvencija u lanu 52. navodi da po prijemu zahtjeva Generalnog Sekretara Savjeta
Evrope, svaka visoka strana ugovornica dostavlja traeno objanjenje o nainu na koji se u njenom
unutranjem pravu osigurava stvarna primjena svake od odredbi ove Konvencije. Dakle, drava koja
je pristupila aktu derogacije odreenih ljudskih prava Konvencije, duna je dati potrebna objanjenja o
mjerama koje poduzima i razlozima za njih. Uloga Generalnog sekretara u pokretanju ukupnog
procesa kontrole primjene lana 15., data je odreenije u Deklaraciji Pravne Konsultativne skuptine u
Oslu 29. augusta 1964. godine gdje se navodi da Generalni sekretar radi u skladu sa vlastitom
odgovornou s diskrecionim pravom, u vrenju kompetencija koje mu je povjerila Konvencija,
nezavisno od svake druge vlasti koja je data Statutom Savjeta Evrope. Ovlasti koje mu daje lan 52 ne
podlijeu kontroli niti instrukcijama.

Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava previa i ulogu Generalnog sekretara u ostvarivanju
funkcije Evropskog suda za ljudska prava i uope implementacije Evropske konvencije. Na taj nain,
Generalni sekretar vri ulogu depozitara ratifikacije Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava,
prema lanu 59, taka 1. gdje se navodi da je ova Konvencija otvorena za potpisivanje lanicama
Savjeta Evrope. Ona podlijee ratifikaciji. Ratifikacije se deponuju kod Generalnog sekretara Savjeta
Evrope. Prema istom lanu, taka 4. Generalni sekretar Savjeta Evrope obavjetava sve lanice
Savjeta Evrope o stupanju Konvencije na snagu, visokim stranama ugovornicama koje su je ratificirale
i o deponovanju svakog instrumenta o ratifikaciji koje je kasnije izvreno.


c) Parlamentarna skuptina Vijea Evrope

Parlamentarna skuptina je savjetodavni organ Vijea Evrope koji raspravlja o pitanjima iz svoje
nadlenosti koje su odreene Statutom Vijea Evrope. Svoje zakljuke Parlamentarna skuptina
prenosi Komitetu ministara u obliku preporuka. (lan 22. Statuta Vijea Evrope) Parlamentarna
skuptina Vijea Evrope vri takoe veliki utjecaj u ostvarivanju uloge nadzora nad izvravanjem
odluka Evropskog suda. Ona prati angairanje Komiteta ministara na kontroli izvravanja odluka suda,
i pri tome ima mogunost da se obraa rezolucijama i preporukama, kako bi se pojaao pritisak na
dravu koja se na neki nain opire primjeni odluke Suda, ili odugovlai njenu primjenu.

Parlamentarna skuptina, saglasno svojoj osnovnoj ulozi u Savjetu Evrope, mora imati svoju ulogu i u
ostvarivanju Evropske konvencije o ljudskim pravima. Parlamentarna skuptina moe raspravljati i
formulirati svoje preporuke o svim pitanjima koje spadaju u domen ciljeva i kompetencija Savjeta
Evrope, na nain na koji su definirani u poglavlju I. Ona takoe raspravlja o moe davati preporuke o
svim pitanjima koja joj podnese Komitet ministara radi davanja miljenja. (lan 23. Statuta Vijea
Evrope) Na ovaj nain svakako je predpostavljena i njena uloga u nadgledanju funkcije drava u
ostvarivanju Evropske konvencije kao osnovnog akta evropskog pravnog poretka.










144
DODATAK I
a) Meunarodni ugovori UN prema kojima postoji obveza izvjetavanja ugovornim tijelima:
1. Meunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, usvojena 1966, stupila na
snagu 1969, ima 162 drave stranke;
2. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima, usvojen 1966, stupio na snagu 1976, drave
stranke 148;
- Fakultativni protokol na Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima, usvojen 1966, na
snazi od 1976, 102 drave stranke:
Drugi fakultativni protokol usmjeren na ukidanje smrtne kazne, usvojen 1989, stupio na snagu 1991,
drave stranke 47,
3. Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, usvojen 1966, stupio na snagu
1976, drave stranke 145
4. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije ena, usvojena 18. prosinca 1979, stupila na
snagu 1981, drave stranke 170,
Fakultativni protokol na Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije ena, usvojen 1999,
stupio na snagu 2000, drave stranke 40
5. Konvencija protiv torture i drugih okrutnih, neovjenih ili poniavajuih postupaka ili kanjavanja,
usvojena 1984, stupila na snagu 1987, drave stranke 129
Fakultativni protokol na Konvenciju, usvojen 2002.
6. Konvencija o pravima djeteta, usvojena 1989, stupila na snagu 1990, drave stranke 191
Fakultativni protokol na Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, djejoj prostituciji i djejoj
pornografiji, usvojena 2000, stupila na snagu, 18 sijenja 2002, drave stranke 33
Fakultativni protokol na Konvenciju o pravima djeteta o ukljuenosti djece u oruane sukobe,
usvojena 2000, na snazi 2002, drave stranke 33.
A) Popis meunarodnih instrumenata s podruja ljudskih prava
Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima iz 1966.
Fakultativni protokol uz Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima iz 1966.
Drugi fakultativni protokol uz Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima
namijenjen Ukidanju smrtne kazne iz 1989.
Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.
Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948.
Konvencija o neprimjeni zastare na ratne zloine i zloine protiv ovjenosti iz 1968.
Konvencija o ropstvu iz 1926. i Protokol na Konvenciju o ropstvu iz 1953.
Dopunska konvencija o ukidanju ropstva, trgovine robljem i instituta i praksi slinih ropstvu iz
1956.
145
Konvencija o suzbijanju trgovine osobama i eksploatacije prostitucije drugih iz 1950.
Konvencija Meunarodne organizacije rada (br. 29) o zabrani prinudnog i obvezatnog rada iz
1930.
Konvencija protiv muenja i drugih okrutnih, neljudskih i poniavajuih postupanja ili
kanjavanja iz 1984.
Konvencija Meunarodne organizacije rada (br.102) o minimalnoj visini socijalnog osiguranja
iz 1952.
Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951.
Protokol o statusu izbjeglica iz 1967.
Konvencija o statusu osoba bez dravljanstva iz 1954.
Konvencija Meunarodne organizacije rada (br. 87) o slobodi udruivanja i zatiti prava na
Organiziranje iz 1948.
Konvencija Meunarodne organizacije rada (br. 98) o primjeni naela o pravu na organiziranje
i kolektivno pregovaranje iz 1949.
Konvencija Meunarodne organizacije rada (br. 105) o ukinuu prinudnog rada iz 1957.
Konvencija Meunarodne organizacije rada (br. 122) o politici zapoljavanja iz 1964.
Konvencija Meunarodne organizacije rada (br. 135) o zatiti i sredstvima namijenjenima
Predstavnicima zaposlenih u poduzeima iz 1971.
Konvencija Meunarodne organizacije rada (br. 138) o najnioj dobnoj granici za zasnivanje
radnog odnosa iz 1973.
Konvencija o politikim pravima ena iz 1952.
Konvencija o dravljanstvu udate ene iz 1957.
Konvencija o pristanku na brak, minimalnoj dobi za zakljuivanje braka i registraciji brakova
iz 1962.
Konvencija o pravima djeteta iz 1989.
Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta glede ukljuivanja djece u oruane
sukobe iz 2000.
Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, djejoj prostituciji i
djejoj pornografiji iz 2000.
Konvencija protiv transnacionalnoga organiziranog kriminaliteta iz 2000.
Protokol za sprjeavanje, suzbijanje i kanjavanje krijumarenja ljudi, posebice ena i djece iz
2000
Protokol protiv krijumarenja migranata kopnom, morem i zrakom iz 2000.
enevska konvencija za poboljanje uvjeta ranjenika i bolesnika u oruanim snagama na
Kopnu iz 1949.
enevska konvencija za poboljanje uvjeta ranjenika, bolesnika I brodolomaca pripadnika
Oruanih snaga na moru iz 1949.
enevska konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima iz 1949.
enevska konvencija o zatiti civilnih osoba u vrijeme rata iz 1949.
Dopunski protokol uz enevske konvencije od 12. Kolovoza 1949. o zatiti rtava
meunarodnih Oruanih sukoba iz 1977.
Dopunski protokol uz enevske konvencije od 12. kolovoza 1949. o zatiti rtava unutranjih
Oruanih sukoba iz 1977.
Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.
Meunarodna konvencija o suzbijanju i kanjavanju zloina apartheida iz 1973.
Meunarodna konvencija protiv apartheida u sportu iz 1985.
Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena iz 1979.
Dodatni protokol uz Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije ena, iz 1999.
Konvencija Meunarodne organizacije rada (br. 100) o jednakim plaama za mukarce i ene
iz 1951.
146
UNESCO konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju iz 1960.
Konvencija Meunarodne organizacije rada (br. 111) o zabrani diskriminacije u zvanju i
Zapoljavanju iz 1958.
Konvencija (ETS br.5) za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950.
Protokol br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima /krai naziv/ iz 1952.
Protokol br. 4 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima kojim se osiguravaju odreena
prava i slobode iz 1963.
Protokol br. 6 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima o ukidanju smrtne kazne iz 1983.
Protokol br. 7 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima iz 1984.
Protokol br. 11 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima iz 1998.(sastavni dio teksta
Konvencije)
Protokol br. 12 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima iz 2000.
Protokol br. 13 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima iz 2002. o ukidanju smrtne kazne
u svim okolnostima
Europska konvencija (ETS br. 090) o suzbijanju terorizma iz 1977.
Europska konvencija (ETS br.126) za sprjeavanje muenja i neljudskog ili poniavajueg
postupanja ili kanjavanja iz 1987.
Protokol 1. (ETS br.151) uz Europsku konvenciju za sprjeavanje muenja i neljudskog ili
poniavajueg postupanja ili kanjavanja iz 1993.,
Protokol 2. (ETS br.152) Uz Europsku konvenciju za sprjeavanje muenja i neljudskog ili
Poniavajueg postupanja ili kanjavanja iz 1993.,
Europska povelja (ETS br.148) o regionalnim ili manjinskim jezicima iz 1992.
Okvirna konvencija (ETS br.157) za zatitu nacionalnih manjina iz 1995.
Europski sporazum (ETS br. 161) o osobama koje sudjeluju u postupku pred sudom za ljudska
prava iz 1996.
Konvencija o zatiti kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba iz 1954, s Protokolom I
Konvencija o zabrani usavravanja, proizvodnje i stvaranja zaliha bakteriolokog (biolokog) i
Toksinog oruja i o njihovom unitenju iz 1972.
Konvencija o zabrani ili ogranienju uporabe odreenog konvencionalnog oruja s pretjeranim
traumatskim uinkom ili djelovanjem bez obzira na cilj, iz 1980., s pet Protokola
Konvencija o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupjeadijskih mina
I o njihovom unitenju ( Otawska konvencija) iz 1997.
Rimski statut Meunarodnog kaznenog suda
Europska socijalna povelja (ETS br. 35) iz 1961.
Dodatni protokol (ETS br.128) na Europsku socijalnu povelju iz 1988.
Protokol (ETS br.142) kojim se mijenja Europska socijalna povelja iz 1991.
Dodatni protokol (ETS br.158) na Europsku socijalnu povelju kojim se omoguuje sustav
kolektivnih tubi iz 1995.
Europska konvencija (ETS br.160) o pravima djeteta iz 1996.
Europska konvencija (ETS br.164) o ljudskim pravima i biomedicini iz 1997.
Konvencija o zatiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bia u pogledu primjene biologije i
medicine: Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini (ETS br.164)
Dodatni protokol (ETS br.168) uz Konvenciji o zatiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog
bia u pogledu primjene biologije i medicine o zabrani kloniranja ljudskih bia iz 1998.
d) Znaajni meunarodni instrumenti (koji nisu pravno obvezujui)
Opa deklaracija o ljudskih pravima iz 1948.
Standardna minimalna pravila za postupanje prema zatvorenicima iz 1955.
147
Deklaracija o pravima djeteta iz 1959.
Deklaracija UN-a o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1963.
Deklaracija o promicanju meu mladima ideala mira meusobnog potivanja i razumijevanja
meu narodima iz 1965.
Deklaracija o naelima meunarodne kulturne suradnje iz 1966.
Deklaracija o ukidanju diskriminacije ena iz 1967.
Deklaracija o teritorijalnom azilu iz 1967.
Teheranska proklamacija iz 1968.
Deklaracija o socijalnom napretku i razvoju iz 1969.
Deklaracija o pravima mentalno zaostalih osoba iz 1971.
Deklaracija o zatiti ena i djece u sluajevima izvanrednih stanja i oruanog sukoba 1974.
Deklaracija o upotrebi rezultata znanstvenog i tehnolokog napretka u interesu mira i dobrobiti
ovjeanstva iz 1975.
Deklaracija o zatiti svih osoba od podvrgavanja muenju i drugim okrutnim, neljudskim i
poniavajuim postupanjima ili kanjavanjima iz 1975.
Deklaracija o pravima invalida iz 1975.
Zavrni akt Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi iz 1975.
Deklaracija o rasi i rasnim predrasudama iz 1978.
Deklaracija o temeljnim naelima glede doprinosa masovnih sredstava priopavanja jaanju
mira i meunarodnog razumijevanja, promociji ljudskih prava i borbi protiv apartheida i
pozivanja na rat iz 1978.
Deklaracija o ukidanju svih oblika nesnoljivosti i diskriminacije na temelju vjeroispovijesti ili
uvjerenja iz 1981.
Deklaracija o pravu naroda na mir iz 1984.
Deklaracija o osnovnim naelima ostvarivanja prava za rtve zloina i zloupotrebe ovlasti iz
1985.
Deklaracija o ljudskim pravima pojedinaca koji nisu dravljani drave u kojoj ive iz 1985.
Deklaracija o socijalnim i pravnim naelima koja se odnose na zatitu i dobrobit djece, s
posebnim osvrtom na smjetaj u ustanove za nezbrinutu djecu i posvojenje na nacionalnoj ili
meunarodnoj razini iz 1986.
Deklaracija o pravu na razvitak iz 1986.
Dokument Kopenhakog sastanka konferencije o ljudskoj dimenzije KESS-a iz 1990.
Deklaracija o pravima pripadnika nacionalnih ili etnikih, vjerskih i jezinih manjina iz 1992.
Beka deklaracija i program akcije iz 1993


Literatura

1. ALFREDSSON G., EIDE A.: The Universal Declaration of Human Rights A Common Standard of
Achievement, Martinus Nijhoff Publishers 1999.
2. ALSTON P. edited: The United Nations and Human Rights (A Critical Appraisal), Clarendon Paperbacks,
Oxford, 1995.
3. ANDRASSY J., BAKOTI B., VUKAS B.: Meunarodno pravo I, kolska knjiga, Zagreb 1998.
4. ARBAY R.: Dom za ljudska prava Bosne i Hercegovine, Aybay publikacija u saradnji sa Fakultetom politikih
nauka Univerziteta u Sarajevu Centar za meunarodne odnose i strateke studije, 1998.
5. BAI A. i autori: Leksikon temeljnih pojmova politike, Abeceda demokratije, Fond otvoreno drutvo BiH,
Sarajevo 1994.
6. BAKI-MUFTI J.: Sistem ljudskih prava, Magistrat, Sarajevo 2002.
7. BEGI I. K.: Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma, Bosanska knjiga, Sarajevo
1997.
148
8. BENEDEK W., edited: Human Rights in Bosnia and Hercegovina after Dayton From Theory to Practice,
Martinus Nijhoff Publishers 1999.
9. BERNEGGER S.: Das Recht auf eine wirksame Beschwerde; Art. 13 EMRK, in Machacek R., Pahr W., Stadler
G., (Hrsg.), Grund- und Menschenrechte in sterreich, Bd. 2, Kehl, 1992.
10. BERNHARDT R.: Domestic Jurisdiktion of States and International Human Rights Organs, Human Rights
Journal, Vol. 7, No. 2-4, 1986.
11. BERNHARDT R.: Internationaler Menschenrechtsschutz und nationaler gestaltungsspielraum in: Vlkerrecht als
Rechtsordnug Internationale Gerichtsbarkeit Menschenrechte, Festschrift fr Hermann Mosler, 1983.
12. BIELEFELDT H.: Zum Ethos der Menschenrechtlichen Demokratie, Eine Einfuhrung am Beispiel des
Grundgesetzes, Konigshausen & Neumann, Wurzburg 1991.
13. BLECKMANN A.: Verfassungsrang der Europischen Menschenrechtskonvention? EuGRZ, 1994.
14. BLUM N.: Die Gedanken-, Gewissens-, und Religionsfreiheit nach Art. 9 der Europischen
Menschenrechtskonvention, Berlin, 1990.
15. BKENFRDE E.W.: Staat Geselschaft Freiheit, Studien zur Verfassungstheorie und zum Verfassungsrecht,
Frankfurt am Rein, 1976.
16. BONDIA D.: Pojam demokratije i njegovo uee u meunarodnoj zatiti ljudskih prava: veza izmeu
demokratskog drutva i ljudskih prava, itanka ljudskih prava, Sarajevo, 2001.
17. BUERGENTHAL T.: Meunarodna ljudska prava u saetom obliku, Magistrat, Saraejvo, 1998.
18. BUERGENTHAL T., SHELTON D.: Protecting Human rights in the Americas, Cases and Materials, N.P. Engel
Publisher, Kehl-Strasbourg-Arlington, 1995.
19. BURBON J.L.: Le conseil de l'Europe, PUF
20. CANIVEZ P.: Odgojiti graanina, Fond Otvoreno Drutvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998.
21. COLIVER S., HOFFMAN P., FITZPATRICK J. and BOWEN S., editors: Secrecy and Liberty: National
Security, Freedom of Expression and Acces to Information, Martinus Nijhoff Publishers, 1999.
22. IPLI S.: Drava u vanrednim prilikama, SCI, Novi Sad 1999.
23. DAES E.I.: UN Study on the Individuals Duties to the Community
24. DE STEFANI P.: Uvod u univerzalni sistem zatite ljudskih prava, Centar za ljudska prava, Sarajevo, 2001.
25. DEGAN V..: Meunarodno pravo, Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka, 2000.
26. DELMAS-MARTY M.: The European Convention for the Protection of Human Rights: International Protection
Versus National Restrictions, Martinus Nijhof Publishers, 1992.
27. DICEY V.A., MICHENER R.: Introduction to the Study of the Law of the Constitution, London, 1989.
28. DIMITRIJEVI V., PAUNOVI M. u saradnji sa ERI V.: Ljudska prava, Beogradski centar za ljudska prava
Dosije, Beograd, 1997.
29. DONNELY J.: Meunarodna ljudska prava, Helsinki komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, Sarajevo,
1999.
30. DRZEMCZEWSKI A.: European Human Rights Convention in Domestic Law, Clarendon Press, Oxford, 1983.
31. DRZEMCZEWSKI A.: Un Etat en violations de la Convention europeene des droits de'l homme: l'execution
interne des decisions des institutions de Strasbourg in Melange Wiarda
32. DUVNJAK N.: Naredba kao podzakonski akt organa uprave, Kriminalistike teme asopis za kriminalistiku
teoriju i praksu, Fakultet kriminalistikih nauka, Sarajevo, 1998.
33. DUVNJAK N.: Neki aspekti Daytonskog sporazuma, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, 1997.
34. DUVNJAK N.: Virtuelna drava Bosna i Hercegovina, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, 2003.
35. EMMERT F.: Europarecht, Verlag C.H.Beck, Munchen, 1987.
36. FAWCETT J.E.S.: Human Rights and Domestic Jurisdiction, in The Internationale Protection of Human Rights,
London; Thames and Hudson, 1967.
37. FAWSETT J.E.S.: The Application of the European Convention on Human Rights, Oxford Clarendon Press,
1987.
38. FESTI I.: Bosna i Ustav, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, 1997.
39. FESTI I.: Ljudska prava i suverenitet Bosne i Hercegovine, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo,
2003.
40. FESTI I.: Organi uprave u skuptinskm sistemu vladavine, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo,
2003.
41. FESTI I.: Otvorena pitanja ustavnosti u Bosni i Hercegovini, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo,
1998.
42. FESTI I.: Pravni poredak u ratnim uvjetima, Ljudska prava br. 3-4, Godina 2, Sarajevo, 2001.
43. FESTI I.: Raspodjela zakonodavne nadlenosti izmeu federacije i federalnih jedinica, Pravni fakultet
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2003.
44. FESTI I.: Rat, mir i pravo u Bosni i Hercegovini, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2004.
45. FIONNUALA N. A.: The Emergence of Diversity: Differences in Human rights Jurisprudence, 19 Fordham
International Law Journal, 1995.
149
46. FROWEIN J., PEUKERT W.: Europaische Menschenrechtskonvention EMRK Kommentar, N.P. Engel
Verlag, Kehl, Strasbourg, Arlington, 1996.
47. GIDDENS A.: The Third way and its Critics, Politiy Press, 2000.
48. GLENEWINKEL W.: Special Grundrechte, Verlag GMBH, Hamburg, 1995.
49. GOMIEN D., HARRIS D., ZWAAK L.: Law and practice of the European Convention on Human Rights and the
European Social Charter, Council of Europe Publishing, 1996.
50. GOMIEN D.: Kratki vodi kroz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, Savjet Evrope, Strasbourg, 1998.
51. GURADZE H.: Die Europische menschenrechtskonvention, Berin, 1968.
52. HAEFLIEGER A.: Das Erfordernis einer nationalen Beschwerde bei Verletzung der Europaischen
Menschenrechtskonvention, in Jenny G., Kallin W., (Hrsg), Festgabe zum Schweizerischen Juristen Tag, Bern,
1988.
53. HANNUM H.: The Right to Leave and Return in International Law and Practice, International Studies in Human
Rights, Martinus Nijhoff Publishers, 1987.
54. HANNUM H.-edited: Guide to International Human Rights Practice, Second Edition, University of Pennsylvania
Press, Phladelphia, 1994.
55. HARRIS D.J., OBOYLE M., WARBRICK C.: Law of the European Convention on Human Rights, Buterwords,
1995.
56. HIGGS R.: Crisis and Leviathan, Critical Episodes in the Growth of Americas Government, A Pacific Research
Institute for Public Policy Book, 1989.
57. HOLOUBEK M.: Das Recht auf wirksame Beschwerde bei eier nationalen Instanz, Juristische Bltter, 1992.
58. IBRAHIMAGI O.: Dayton Bosna u Evropi, Pravna sutina Daytona, Vijee kongresa bonjakih intelektualaca,
Sarajevo, 2001.
59. IBRAHIMAGI O.: Dravno-pravni razvoj Bosne i Hercegovine, Fakultet kriminalistikih nauka Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo, 1997.
60. ILIOPOULOS-STRANGAS J., (Hrsg.): Grundrechtsschutz im europischen Raum: Der Beitritt der EG zur
EMRK aus der Sicht der Mitgliedstaaten, Baden-Baden, 1993.
61. IMAMOVI M.: Historija drave i prava Bosne i Hercegovine, Magistrat Sarajevo, 2001.
62. INGLES J.: UN Study on Discrimination in respect of the Right to Leave and Return,
63. IVANEVI V.: Institucije upravnog prava, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 1983.
64. IYER V.: Zatita ljudskih prava u Evropi, itanka za ljudska prava, Centar za ljudska prava, Sarajevo, 2001.
65. JACOBS F.: The European Convention on Human Rights, Oxford, 1975.
66. JAEQUE J.P.: Commit europeenne et Convention europeenne des droits de lhomme, in la convention europe
des droits de lhomme, Economica, Paris, 1995.
67. JANN P.: Verfassungsrichtlicher Schutz und internationaler Schutz der Menschenrechte Konkurrenz odre
Ergnzung? (Lnderbericht sterreich zur IX. Konferenz der Europischen Verfassungsgerichte), EuGRZ, 1994.
68. JOVII M.: O ustavu teorijsko-komparativna studija, Savremena administracija, Beograd, 1977.
69. KLIN W., RIEDEL E., KARL W., BRYDE B.O.,VON BAR C., GEIMER R., Aktuelle Probleme des
Menschenrechtsschutzes, Berichte der Deutschen Gesellschaft fr Vlkerrecht, Bd.33, Heidelberg, 1994.
70. KASTANAS E.: Unite i diversite: Notions autonomes et marge d'appreciation des Etats dans la jurisprudence de
la Cour europeene des droits de'l homme Bruylant, 1996.
71. KIMLIKA V., OPALSKI M.: Moe li se izvoziti liberalni pluralizam, Beogradski centar za ljudska prava,
Beograd, 2002.
72. KOENIG C., HARATSCH A.: Einfuhrung in das Europarecht, UTB fur Wissenschaft, Tubingen, 1996.
73. KORHONEN O., GRAS J.: International Governance in Post-Conflict Situations, Publication of Faculty of Law,
University of Helsinki, 2001.
74. LAMBERT P.: Marge nationale dappreciation et contrale de proportionalit, in F. Sudre, Linterpretation de la
convention europenne des droits de lhomme
75. LEJLI .: Ustavno pravo, Fakultet kriminalisitkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2001.
76. LIJNZAAD L.: Reservations to UN Human Rights Treaties, Ratify and Ruin?, International Studies in Human
Rights, Martinus Nijhoff Publishers, 1995.
77. LINDER W.: Swiss Democracy, Possible Solutions to conflict in Multicultural Societes, St. martins Press, 1994.
78. LOCKWOOD B.B.: "Working Paper for the Committee of Experts on the Limitation Provisions", 7 Human
Rights Quarterly, 35, 58, 1984.
79. LOUCAIDES L. G.: Essays on the Developing Law of Human Rights, Martinus Nijhoff Publishers, 1995.
80. MACDONALD R., MATSCHER F., PETZOLD H.: The European System for the Protection of Human Rights,
Martinus Nijhoff Publishers, 1993.
81. MACDONALD R.St.J.: "The Margin of Aprecciation in the Jurisprudence of the European Court of Human
Rights", u : International Law at the time of its Codification, Essays in honour of Judge Roberto Ago, Milano,
1987.
82. MACHIAVELLI N.: Politika djela, Globus zagreb, Knjiga II
150
83. MAHONEY K., MAHONEY P.: Human Rights in the Twenty-first Century, London, 1993.
84. MAKKONEN T.: Identity, Difference and Otherness, Publication of Faculty of Law, University of Helsinki,
2000.
85. MARGUENAUD J.P.: La cour europeenne des droits de lhomme, DALOZ, 1997.
86. MARKOVI R.: Izvrna vlast, Savremena administracija, Beograd, 1980.
87. MARKS S.P.: Human Rights Applicable in Emergency Situations, in Karel Vasak: The International Dimensions
of Human Rights, Unesco, Paris, France, 1982.
88. MAUNTZ T., ZIPELLIUS R.: Deutsches Staatsrecht, Verlag C.H. Beck, Munchen, 1994.
89. MELANDER G., ALFREDSSON G.: The Raoul Wallenberg Compilation of Human Rights, martinus Nijhoff
Publishers, 1997.
90. MERON T.: Human Rights in Time of Peace and in Time of Armed Strife, Selected Problems, Oxford University
Press, 1984.
91. MERROLLS J. G.: The Development of International Law By The European Court of Human Rights, 1993.
92. MONTESQUIEU: Duh zakona, Knjiga II,
93. MLLER J.P.: Fundamental Rights in Democracy, Human Rights Law Journal, Vol. 4, July 1983.
94. NOWAK M., STEURER D., TRETTER H., (Hrsg.): Fortschritt im Bewutsein der Grund und Menschenrechte,
FS fr Ermacora, Kehl 1988.
95. ORA J.: Human Rights in States of Emergency in International Law, Clarendon Press Oxford, 1966.
96. ZBUDUN E., TURHAN M.: Emergency Powers, Council of Europe Publishing, 1995.
97. PARTSCH K., Die Rechte und Freiheiten der Europischen Menschenrechtskonvention, Berlin, 1966.
98. PEJN T.: Prava ovjeka, Libertas, Beograd, 1987.
99. PETRISCH W.: Bosna i Hercegovina od Daytona do Evrope, Svjetlost, Sarajevo, 2002.
100. PETTITI L.E., DECAUX E., IMBERT P.H.: La Convention Europenne des Droits de lhomme, Ed. Economica,
1995.
101. PETZOLD H. i ostali autori: Izvod iz sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava 1-2, Savjet/Vijee Evrope,
Fond Otvoreno Drutvo Bosne i Hercegovine, Colpi, Sarajevo, 2001.
102. PIEROTH B., SCHLINK B.: Grundrechte Staatsrecht II, C.F. Muller Verlag, Heidelberg, 2001.
103. POBRI N.: Ustavno pravo, Slovo, Mostar, 2000.
104. POPPER K.: Auf der Suche nach einer besseren Welt, Vortrage und Aufsatze aus dreissig Jahren, Munchen-
Zurich, 1984.
105. POPPER K.: Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji 1-2, Fond Otvoreno Drutvo Bosne I Hercegovine, Sarajevo,
1998.
106. RAMCHARAN B.G.: The concept and Present Status of the International Protection of Human Rights, London,
1989.
107. REID K.: Practitioners Quide to The European Convention of Human Rights, Sweet & Maxwell, 1998.
108. RENNUCCI J.F.: Droit europeen des droits de l'homme, L.G.D.J., 1999.
109. REUTER P.: Organisations europeennes, Paris, PUF, coll. Themis, 1965.
110. ROBBERS G.: Sicherheit als Menschenrecht: Aspekte der Geschichte, Begrndung und Wirkung der
Grundrechtsfunktion, Baden-Baden, 1987.
111. ROBERTSON A.H. ed.: The Convetion and World - Wide Human Rights: Some Iconoklastic Inquiries in Privacy
and Human Rights,
112. ROBERTSON A.H.: The Relationship between the European Convention on Human rights and Internal Law in
general in European Criminal Law, 1970.
113. ROSAS A., HELGESEN J.: The strenght of Diversity, London, 1992.
114. ROUSSEAU J.J.: Drutveni ugovor, Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti meu ljudima, kolska knjiga,
Zagreb, 1978.
115. RUDA J.M.: Reservations to Treaties, in: 146 RdC, 1975. III
116. SACHS M.: Verfassungsrecht II - Grundrechte, Springer Verlag, Berlin - Heidelberg, 2002.
117. SADIKOVI .: Drava ili strah od sutranjice, Osloboenje public, Sarajevo, 1992.
118. SADIKOVI . : Evropsko pravo ljudskih prava, Magistrat, Sarajevo, 2001.
119. SADIKOVI .: Ljudska prava bez zatite, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1998.
120. SADIKOVI .: Politiki sistem, Pravni fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2000.
121. SADIKOVI .: Sumrak Ujedinjenih nacija, Meunarodni centar za mir, Sarajevo, 1995.
122. SADIKOVI L.: Vanredno stanje i ljudska prava, Magistrat, Sarajevo, 2003.
123. SADIKOVI L.: Drava u evropskom poretku, ahinpai, Sarajevo, 2005.
124. SCHORN H.: Die Europische Konvention zum Schutze der Menschenrechte und Grundfreiheiten und ihr
Zusatzprotokoll in Einwirkung auf das deutsche Recht, Frankfurt am Mein, 1965.
125. SCHWARZE J., GRAF VITZHUM W. (Hrsg.): Grundrechtsschutz im nationalen und internationalen Recht,
Baden-Baden, 1983.
126. SIEGHARD P.: Die geltenden Menschenrechte, N.P. Engel Verlag, Kehl am Rhein, Strasbourg, Arlington, 1988.
151
127. SIEGHARD P.: The International Law of Human Rights, Oxford Clarendon Press, 1983.
128. SOFTI S.: Pravna priroda rata u Bosni i Hercegovini, Vijee kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 2000.
129. SOKOL S., SMERDEL B.: Ustavno pravo, Informator, Zagreb, 1998.
130. SUDRE F.: La Convention Europeenne des droits de lhomme, PUF, 2002.
131. SUDRE F.: Le Convention europenne des droits de l'homme, PUF, 1990.
132. SZABO I.: Historical Foundations of Human rights, in The International Dimensions of Human Rights, Ed. K.
Vasak, Volume 1, Unesco, Paris, France, 1982.
133. AREVI E.: Ustav i politika, Vijee kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 1997.
134. TAYLOR C.: Prizivanje graanskog drutva, Circulus, Beograd, 2000.
135. The place of domestic jurisdiction before international legal tribunals, B.Y.I.L., 1954.
136. THRER D., WEBER R., ZCH R., (Hrsg.): Aktuelle Fragen zur EMRK, Zrich, 1994.
137. VAN DYKE P., VAN HOOF G.J.H., HERINGA A.W., SCHOKKENBROEK J.G.C., VERMEULEN B.P.,
VIERING M.L.W.M., ZWAAK L.F.: Teorija i praksa Evropske konvencije o ljudskim pravima, Muller, Sarajevo,
2001.
138. VASAK K.: Human Rights as a Legal Reality, in The International Dimensions of Human Rights, Ed. K.
Vasak, Volume 1, Unesco, Paris, France, 1982.
139. VELU J., ERGETZ R.: La Convention europenne des droits de lhomme, Bruylant, Bruxelles, 1990.
140. VILLIGER, M.E.: Handbuch der Europischen Menschenrechtskonvention, Zrich, 1993.
141. VISKOVI N.: Drava i pravo, Zagreb, 1995.
142. WEIL G.: The European Convention on Human Rights
143. WEILER J.H.H.: The Constitution of Europe Do the new clothes have an emperor? And other essays of
European integration, 1999.
144. WEISSBRODT D., PAKER P.: prepared for the Minnesota Advocates for Human Rights and the International
Service for Human Rights, Orientation Manual The UN Commission on Human Rights, its Subcommission and
Related Procedures, Minnesota Advocates, 1993.
145. WONG W.W.M.: "The Sunday Times Case: Freedom of Expression Versus English Contempt of Court Law in
the European Court of Human Rights", 17 New York University Journal of International Law and politics 34,
1984.
146. YOUROW H.C.: The Margin of Appreciation Doctrine in the Dynamics of European Human Rights
Jurisprudence, Martinus Nijhoff Publishers, 1996.






























152


Sadraj

DIO PRVI
EVROPSKO PRAVO LJUDSKIH PRAVA

A) Razvoj ljudskih prava poslije Drugog svjetskog rata
1. Razvoj na globalnom planu
a) Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima
b) Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima

2. Zatita ljudskih prava na regionalnom planu
B) Historijski znaaj Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda

C) Osnovne oznake Evropske konvencije
1. Objektivni karakter zatite ljudskih prava
2. Neposredna primjena Konvencije
3. Evolutivni karakter Konvencije
4. Viestruka zatita ljudskih prava

D) Klasifikacija ljudskih prava
1. Podjela ljudski prava prema vremenu nastanka
a) Ljudska prava prve generacije
b) Ljudska prava druge generacije
c) Ljudska prava tree generacije

2. Podjela ljudskih prava na utuiva i neutuiva
DIO DRUGI
LJUDSKA PRAVA I OSNOVNE SLOBODE

A) Prava koja se odnose na ivot i fiziki integritet linosti
1. Pravo na ivot
2. Zabrana muenja
1) Ropstvo i poloaj ropske zavisnosti
2) Prinudan ili prisilni rad
3) Izuzeci na koje se ne odnosi prinudan ili prisilni rad

B) Prava koja tite fiziku slobodu ovjeka
1. Pravo na slobodu i sigurnost
2. Zabrana dunikog zatvora
3. Sloboda kretanja
4. Zabrana protjerivanja sopstvenih dravljana
C) Prava koja se odnose na ureenje pravosua
1. Pravo na pravino suenje
a) Znaaj prava na pravino suenje
b) Rasprava (spor)
c) Graanska prava i obaveze
d) Krivina optuba
e) Pravo na sud
f) Efikasno pravo na pristup sudu
g) Nezavistan i nepristrastan sud
h) Pravina rasprava (spor)
i) Zahtjev da rasprava bude u razumnom roku
j) Javnost rasprave
k) Predpostavka nevinosti

153
l) Proceduralne garancije
(1) Pravo pojedinca da odmah i na jeziku koji razumije bude obavijeten o
pojedinostima optube
(2) Pravo na odgovarajue vrijeme i mogunosti za pripremu odbrane
(3) Pravo pojedinca da se brani sam ili putem slobodno izabranog branioca ili
putem branioca koji mu se besplatno stavlja na raspolaganje pravne
pomoi
(4) Pravo na ispitivanje svjedoka
(5) Pravo na besplatno prevoenje
2. Kanjavanje samo na osnovu zakona
3. Pravo na djelotvoran pravni lijek
4. Pravo na albu u krivinim stvarima
5. Naknada za pogrenu presudu
6. Pravo da se ne bude suen ili kanjen dvaput po istom predmetu ili princip
non bis in idem

D) prava koja se odnose na privatni i porodini ivot
1. Pravo na potivanje privatnog i porodinog ivota, doma i prepiske
a) Pravo na privatnost
b) Pozitivne i negativne obaveze drave u pravu na privatni i porodini ivot
c) Pravo na privatni ivot
d) Pravo na porodini ivot
e) Pravo na privatni i porodini ivot i polni identitet
(1) Homoseksualci
(2) Sado-mazohistike aktivnosti
(3) Transeksualci
f) Pravo na dom
g) Pravo na prepisku
h) Pravo na ime
i) Prikupljanje podataka
j) Nadziranje putem prislukivanja telefona
k) Zatita linih podataka

2. Pravo na sklapanje braka i zasnivanjeporodice
3. Jednakost suprunika
E) Intelektualna prava
1. Sloboda misli, savjesti i religije
a) Sloboda misli
b) Sloboda savjesti i prigovor savjesti protiv sluajeva vojne obaveze
c) Sloboda vjeroispovjesti (religije)

2. Pravo na slobodu miljenja i izraavanja
1) Sadraj slobode miljenja i izraavanja
a) Sloboda izraavanja i sloboda primanja informacija
b) Sloboda izraavanja i sloboda prenoenje informacija
c) Sloboda izraavanja i sloboda tampe
d) Sloboda izraavanja i zatita novinarskih izvora
e) Sloboda izraavanja i postupci protiv novinara
f) Sloboda izraavanja i opscene publikacije
g) Sloboda izraavanja i politika kritika
h) Sloboda izraavanja i dozvole za radio,televizijsih i filmskih kompanija
i) Sloboda izraavanja u kontekstu javne slube
j) Sloboda izraavanja i prava dravnih slubenika

154
k) Sloboda izraavanja i objavljivanje strogo povjerljivih informacija
l) Sloboda izraavanja i komercijalna sloboda govora
3. Pravo na obrazovanje
F) Prava koja se odnose na funkcionisanje demokratskih institucija
1. Pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruivanja
a) Pravo na mirno okupljanje
b) Pravo na udruivanje

2. Pravo na slobodne izbore
G) Pravo na imovinu
a) Kontrola koritenja imovine
H) Pravo na nediskriminaciju
a) Diskriminatorske ili nedoputene razlike u postupanju po lanu 14.
Konvencije
b) Nediskriminatorske ili doputene razlike u postupanju prema lanu 14.
Knvencije
c) Opa zabrana diskriminacije

I) Prava stranaca
1. Ogranienje politike aktivnosti stranaca
2. Zabrana grupnog protjerivanja stranaca
3. Proceduralne zatite u vezi sa protjerivanjem stranaca
J) Zabrana zloupotrene prava
1. Sprjeavanje zloupotrebe prava
2. Granice koritenja ogranienja prava
DIO TREI
K) OGRANIENJA LJUDSKIH PRAVA

1. Smisao ogranienja ljudskih prava
2. Oblici ogranienja ljudskih prava
a) Izuzeci
b) Posebne restrikcije
1) U skladu sa zakonom ili propisan zakonom
2) Neophodan u demokratskom drutvu
3) Legitimni ciljevi

c) Derogiranje
1) Odstupanje u vanrednim okolnostima
2)Uvjeti za uvoenje vanrednog stanja
(1) Stanje rata ili druge javne opasnosti koja ugroava opstanak nacije
(2) Najnunije mjere koje zahtijeva situacija (princip proporcionalnosti)
(3) Poduzete mjere ne smiju biti u neskladu sa drugim
meunarodnopravnim obavezama
(4) Zabrana derogacije odreenih prava
(5) Informiranje gGeneralnog Sekretara Savjeta Evrope o poduzetim
mjerama
(6) Informiranje Generalnog sekretara Savjeta Evrope o datumu prestanka
mjera koje su poduzete u smislu lana 15. Konvencije

d) Rezerve
DIO ETVRTI
EVROPSKI SISTEM ZATITE LJUDSKIH PRAVA

1. Pravna priroda Evropskog suda za ljudska prava
2. OrganizacijaSuda
155
a) Broj sudija i uvjeti za obavljanje slube
b) Sekretarijat Evropskog suda za ljudska prava

3. Nadlenost i struktura Suda za ljudska prava
a) Nadlenost
b) Plenum Suda
c) Rad Suda
d) Komiteti, vijea i Veliko vijee
e) Komitet od tri suca
f) Vijee od sedam sudija
g) Veliko vijee

4. Postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava
a) Dravne predstavke
b) Pojedinane predstavke

5. Uvjeti prihvatljivosti pojedinanih predstavki
a) Iscrpljivanje unutranjih pravnih lijekova
b) Rok est mjeseci
c) Neprihvatanje anonimnih predstavki
d) Istovjetnost zahtjeva sa pitanjem koje je Sud ve razmatrao ili koja je ve
podnijeta nekoj drugoj meunarodnoj instanci radi ispitivanja
e) Neprihvatanje predstavki koje su inkopatibine sa odredbama Konvencije,
oigledno neosnovane ili predstavljaju zloupotrebu prava na predstavku

6. Proces odluivanja
a) Postupak prijateljskog rjeenja
b) Donoenje odluke
c) Postupak pred Velikim vijeem
d) Obraanje Velikom vijeu

7. Presuda
a) Forma presude
b) Sadraj presude
c) Domaaj presude
d) Obavezna snaga presude
e) Izvravanje presude

8. Protokol br. 14. uz Evropsku konvenciju za zatitu ljudskih prava
9. Uloga Organa Vijea Evrope u zatiti ljudskih prava
a) Komitet ministara vijea Evrope
b) Generalni sekretar Vijea Evrope
c) Parlamentarna skuptina vijea Evrope

DODATAK
LITERATURA