SVETA BIBLIJA

STARI I NOVI ZAVJET

IZ IZVORNOGA TEKSTA PREVEO DR. IVAN EVANELIST ARI NADBISKUP VRHBOSANSKI

Bosanska Biblija

Sadraj
STARI ZAVJET........Broj poglavlja..Strana POSTANAK............................50................1 IZLAZAK................................40..............43 LEVITSKI ZAKON...................27..............78 BROJEVI..............................36............104 PONOVLJENI ZAKON.............34............140 JOUA.....................................24.............170 SUCI.............................................21..............190 RUTA.......................................4.............211 PRVA KNJIGA SAMUELOVA...31...........213 DRUGA KNJIGA SAMUELOVA.24.........240 PRVA KNJIGA KRALJEVA......22............262 DRUGA KNJIGA KRALJEVA...25............289 PRVA KNJIGA LJETOPISA.....29............314 DRUGA KNJIGA LJETOPISA.36...........338 EZRA.......................................10.............367 NEHEMIJA............................13............376 ESTERA................................10............387 JOB.......................................42............394 PSALMI................................150............415 MUDRE IZREKE.....................31............467 PROPOVJEDNIK...................12............485 PJESMA SALOMONOVA..........8............491 IZAIJA...................................66............494 JEREMIJA............................52............533 TUALJKE..............................5............578 EZEKIEL...................................48.............582 DANIEL.................................12............624 HOSEA..................................14............636 JOEL........................................3.............642 AMOS.....................................9............644 OBADIJA.....................................1.............649 JONA........................................4.............650 MIHEJ.........................................7.............651 NAHUM.....................................3.............654 HABAKUK..............................3............656 SEFANIJA...............................3............657 HAGAJ...................................2............659 ZAHARIJA..............................14............661 MALAHIJA....................................4..............668 NOVI ZAVJET.........Broj poglavlja..Strana MATEJ Radosna vijest........28.............671 MARKO Radosna vijest.......16.............696 LUKA Radosna vijest...........24.............712 IVAN Radosna vijest.............21.............740 DJELA apostolska...............28.............760 Poslanice apostola Pavla RIMLJANIMA........................16..............787 PRVA KORINANIMA ...........16..............797 DRUGA KORINANIMA........13..............808 GALANIMA..........................6..............814 EFEANIMA...........................6..............818 FILIPLJANIMA........................4..............822 KOLOANIMA........................4..............824 PRVA SOLUNJANIMA.............5..............827 DRUGA SOLUNJANIMA.........3..............829 PRVA TIMOTEJU....................6..............830 DRUGA TIMOTEJU................4..............833 TITU......................................3..............835 FILEMONU............................1.............836 HEBREJIMA.........................13..............837 Poslanice drugih apostola JAKOVLJEVA........................5.............845 PRVA PETROVA......................5.............848 DRUGA PETROVA..................3..............851 PRVA IVANOVA......................5..............853 DRUGA IVANOVA...................1..............855 TREA IVANOVA....................1..............866 JUDINA.................................1..............856 OTKRIVENJE PO IVANU.......22..............857 Konkordacija..............................................870

Postanak
1 U poetku stvori Bog nebo i zemlju. 2 Zemlja je bila jo pusta i prazna. Tama je leala nad bezdanom. Duh je Boji lebdio nad vodama. 3 Tada ree Bog: Neka bude svjetlost! I postade svjetlost. 4 I vidje Bog, da je svjetlost bila dobra. Tako rastavi Bog svjetlost od tame. 5 Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva no, postade veer, i postade jutro - prvi dan. 6 Tada ree Bog: Neka bude svod posred voda, i neka rastavi vode od voda! 7 Tako stvori Bog svod i rastavi vode pod svodom od onih nad svodom. I tako se dogodi. 8 Svod nazva Bog nebo. I postade veer, i postade jutro - drugi dan. 9 Tada ree Bog: Voda pod nebom neka se skupi na jednom mjestu, i kopno neka se pokae! I tako se dogodi. 10 Kopno nazva Bog zemlja, skupljenu vodu nazva more. I vidje Bog, da je bilo dobro. 11 Tada ree Bog: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, to nosi sjeme, i plodonosno drvee, to rodi plodove po vrsti svojoj, plodove, to u sebi samima svoje sjeme nose na zemlji! I tako se dogodi. 12 Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje, to nosi sjeme, i drvee, to rodi svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog, da je bilo dobro. 13 I postade veer, i postade jutro - trei dan. 14 Tada ree Bog: Neka budu svjetlila nebeska na svodu, da rastavljaju dan od noi, kao znakovi neka ona slue i pokazuju vremena, dane i godine. 15 Neka svijetle na svodu nebeskom, da rasvjetljuju zemlju! I tako se dogodi. 16 Bog stvori dva velika svjetlila nebeska, vee, da vlada danom, i manje, da vlada nou, uz to jo zvijezde. 17 Bog ih postavi na svod, da rasvjetljuju zemlju, 18 Da vladaju danom i nou, te rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog, da je bilo dobro. 19 I postade veer, i postade jutro etvrti dan. 20 Tada ree Bog: Neka vrvi voda posvuda od ivih bia, i ptice neka lete iznad zemlje svodom nebeskom! 21 Tako stvori Bog velike morske nemani i sva iva bia, to se miu, od kojih vrvi voda, po vrstama njihovim, i sve ptice krilate u vrstama njihovim. I vidje Bog, da je bilo dobro. 22 Bog ih blagoslovi rijeima: Raajte se i mnoite se! Napunite vode u morima! I ptice neka se mnoe i napune zemlju. 23 I postade veer, i postade jutro - peti dan. 24 Tada ree Bog: Neka zemlja proizvede iva bia svake vrste: stoku, ivotinje, to gmiu, i zvijeri zemaljske, sve po vrsti njihovoj! I tako se dogodi. 25 Tako stvori Bog zvijeri zemaljske po vrsti njihovoj, stoku po vrsti njezinoj i sve, to gmie na zemlji, po vrsti njihovoj. I vidje Bog, da je bilo dobro. 26 Tada ree Bog: Nainimo ovjeka na sliku i priliku svoju! Neka on vlada nad ribama morskim, nad pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvijerima zemaljskim i nad svim, to gmie po zemlji! 27 Tako stvori Bog ovjeka na sliku svoju, na sliku Boju stvori ga, muko i ensko stvori ih. 28 I Bog ih blagoslovi, i ree im Bog: Raajte se i mnoite se, napunite zemlju i podvrgnite je sebi! Vladajte nad ribama morskim, nad pticama nebeskim i nad svakim ivim biem, to se mie na zemlji! 29 I Bog ree: Eto, predajem vam sve na svoj zemlji bilje, to nosi sjeme, i sve drvee s plodovima, u kojima je sjeme; neka vam bude za hranu! 30 Sve zeleno bilje dajem za hranu svima zvijerima zemaljskim, svima pticama nebeskim i svemu, to se mie na zemlji i ima ivot u sebi. I tako se dogodi. 31 Kad vidje Bog sve, to je bio uinio, nae to za veoma dobro. I postade veer, i postade jutro - esti dan. Postanak 2 1 Tako se dovri nebo i zemlja i sva vojska njihova. 2 Sedmi dan bio je dovrio Bog djelo svoje, to ga stvori. On poinu sedmi dan od svega djela svojega, to ga je bio stvorio. 3 I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan poinu od svega djela svojega, to ga je bio stvorio i uinio. 4 To je opis postanja neba i zemlje, kad su bili stvoreni. U vrijeme, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,

Postanak
5 Nije jo bilo na zemlji nikakva grmlja poljskoga, i na poljima nije jo raslo nikakvo bilje, jer Gospod Bog nije jo pustio dada na zemlju i nije jo bilo ljudi, da obrauju zemlju. 6 No dizala se je magla iz zemlje i natapala je svu povrinu tla. 7 Tada naini Gospod Bog ovjeka (Adama) od praha zemaljskoga i udahnu mu u lice duh ivota. Tako postade ovjek ivo bie. 8 Tada zasadi Gospod Bog daleko na istoku vrt u Edenu i stavi tamo ovjeka, kojega je bio nainio. 9 I dade Gospod Bog, te nie iz zemlje svakojako drvee, ugodno za pogled i dobro za jelo, i drvo ivota usred vrta i drvo spoznanja dobra i zla. 10 Od Edena dolazila je rijeka, da natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega dijelila u etiri otoke. 11 Prva se zove Pion, koja tee pokraj cijele zemlje Havile, gdje ima zlata. 12 Zlato je ove zemlje izvrsno; a tamo ima i bdelija i oniksa kamena. 13 Druga se rijeka zove Gihon, koja tee pokraj cijele zemlje Ku. 14 Trea se rijeka zove Tigris, koja tee istono od Asirije. etvrta je rijeka Eufrat. 15 Uze dakle Gospod Bog ovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrauje i goji. 16 A dade Gospod Bog ovjeku ovu zapovijed: Sa svakoga drveta u vrtu smije jesti; 17 Samo s drveta spoznanja dobra i zla ne jedi, jer im bi jeo s njega, morao bi umrijeti. 18 Tada ree Gospod Bog: Nije dobro ovjeku, da je sam. Nainit u mu pomonicu, koja mu pristaje. 19 I dovede Gospod Bog sve ivotinje zemaljske i sve ptice nebeske, to ih bio nainio od zemlje, pred Adama, da vidi, kako e ih nazvati. Kako Adam nazove iva bia, onako e se zvati. 20 Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima ivotinjama zemaljskim; ali se Adamu ne nae meu njima pomonica, koja bi mu pristajala. 21 Zato Gospod Bog pusti dubok san na Adama, i dok je on spavao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom. 22 Gospod Bog naini enu od rebra, to ga je bio uzeo ovjeku, i dovede je k ovjeku. 23 Tada Adam ree: Ta je napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ona e se zvati ena, jer je uzeta od ovjeka. 24 Zato ostavlja mu oca i mater i prianja za enu svoju, i budu jedno

tijelo. 25 Oboje, Adam i ena njegova, bili su goli, pa ipak se nijesu stidjeli jedan od drugoga. Postanak 3 1 Zmija je bila lukavija od svih ivotinja zemaljskih, to ih je bio uinio Gospod Bog. Ona ree eni: Je li doista rekao Bog: Ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu? 2 ena odgovori zmiji: Od plodova drvea u vrtu smijemo jesti. 3 Samo od plodova drveta, to stoji usred vrta, zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inae morate umrijeti. 4 Zmija ree eni: Nikako neete umrijeti, 5 Dapae zna Bog, da e vam se otvoriti oi, im budete jeli s njega, i da ete postati kao Bog, kad spoznate, to je dobro i zlo. 6 Sada istom vidje ena, kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poeljan, jer daje spoznanje. I ona uze od njegova ploda i jede; i muu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega, i on isto jede. 7 Tada se obadvima otvorie oi, i oni opazie, da su bili goli. Zato spletoe lie smokvino i nainie sebi od njega pregae. 8 A kad zaue suanj koraka Gospoda Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetria, skriju se oni, Adam i ena njegova, pred Gospodom Bogom meu grmenjem u vrtu. 9 A Gospod Bog viknu Adama i upita ga: Gdje si? 10 On odgovori: Kad zauh suanj koraka tvojih u vrtu, uplaih se, jer sam gol, pa sam se skrio. 11 Tada upita on: Tko ti je rekao, da si gol? Da nijesi moda jeo s drveta, s kojega ti zabranih jesti? 12 Adam odgovori: ena, koju si mi dao da bude uz mene, ona mi dade s drveta, i jedoh. 13 I Gospod Bog upita enu: Zato si to uinila? ena odgovori: Zmija me zavede; zato sam jela. 14 Tada ree Gospod Bog zmiji: Jer si to uinila, da si prokleta meu svom stokom i svima ivotinjama zemaljskim! Na trbuhu e svojemu puzati i prah e jesti sve dane ivota svojega! 15 Neprijateljstvo u staviti izmeu tebe i ene, izmeu roda tvojega i roda njezina. On e ti satrti glavu; a ti e ga raniti na peti. 16 eni ree: Mnoge u ti muke

Postanak
10 Tada ree Gospodin: to si uinio? Glasno vie sa zemlje k meni krv brata tvojega. 11 I zato da si proklet, prognan od domaeg tla, to je otvorilo usta svoja, da popije iz ruke tvoje krv brata tvojega. 12 Kad zemlju obradi, neka ti vie ne daje uroda; lutat e i bjeat e po zemlji. 13 A Kain se potui Gospodu: Prevelika je kazna moja, a da bih je mogao snositi. 14 Eto, izgoni me eto danas iz dobre zemlje; moram se kriti pred tobom, moram lutati i bjeati po zemlji; tko god me susretne, ubit e me. 15 Tada mu Gospod ree: Ne! Nego tko god ubije Kaina, bit e sedam puta osveen. I Gospod naini Kainu znamen, da ga ne ubije nitko, koji ga susretne. 16 Kain ode nato ispred lica Gospodnjega i nastani se u zemlji Nod istono od Edena. 17 Kain spoznade enu svoju, ona zatrudnje i rodi Enoka. Kad ovaj, sazida grad, prozva grad po imenu sina svojega Enok. 18 Enoku se rodi Irad. Iradu se rodi Mehujael, Mehujaelu se rodi Metuael, Metuaelu se rodi Lamek. 19 Lamek uze sebi dvije ene. Jedna se zvala Ada, druga Sila. 20 Ada rodi Jabala, koji je bio pradjed onima, to stanuju pod atorima i goje stoku. 21 Brat se njegov zvao Jubal, koji je bio pradjed svima gudaima i sviraima. 22 A Sila rodi Tubal-Kaina kovaa, koji je pravio svakovrsno posue od mjedi i gvoa. Sestra Tubal-Kainova bila je Naama. 23 Lamek ree enama svojim: Ada i Sila, ujte govor moj; ene Lamekove, posluajte rije moju: Ubio sam ovjeka koji me ranio i momka koji me udario. 24 Ako e Kain biti sedam puta osveen, Lamek e biti sedamdeset i sedam puta. 25 Kad je Adam opet bio spoznao enu svoju, i ona rodi sina, kojega nazva Set. Ree ona: Bog mi dade drugoga sina na mjesto Abela, kojega ubi Kain. 26 I Setu se rodi sin i on ga nazva Eno. Tada se poelo prizivati ime Gospodnje. Postanak 5 1 Ovo je popis potomaka Adamovih. Kad Bog stvori ovjeka, stvori ga na priliku Boju. 2 Kao muko i ensko stvori ih,

umnoiti, kad zatrudni. U bolovima e raati djecu, a ipak e udjeti mua svojega, koji e ti biti gospodar. 17 Adamu ree: Jer si popustio molbi ene svoje i jeo s drveta, za koje sam ti zapovjedio: Ne smije jesti s njega, to neka je prokleta zemlja zbog tebe; s mukom e se od nje hraniti sve dane ivota svojega. 18 Trnje i korov raat e ti, i ti e jesti zelje poljsko. 19 U znoju e lica svojega jesti kruh, dok se ne vrati u zemlju, od koje si uzet, jer prah si i u prah se vraa. 20 Adam nadjenu eni svojoj ime Eva; jer postade mati svima ivima. 21 A naini Gospod Bog Adamu i eni njegovoj haljine od koe i obue ih u njih. 22 Tada ree Gospod Bog: Eto, ovjek sad postade kao jedan od nas, tako da spoznaje, to je dobro i zlo. Da sada samo on ne prui ruku svoju i takoer ne uzme s drveta ivota i jede i vjeno ivi! 23 Zato ga progna Gospod Bog iz vrta edenskog, da obrauje zemlju, od koje je bio uzet. 24 I kad je bio prognao Adama, postavi istono od vrta edenskog kerubine s maem ognjenim, iz kojega se vijao plamen, da uvaju put k drvetu ivota. Postanak 4 1 Adam spoznade Evu, enu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kaina, pa ree: Dobih ovjeka s pomou Gospoda. 2 Nato dobi jo jednog sina, brata njegova Abela; Abel postade pastir, Kain ratar. 3 I poslije nekog vremena dogodi se, da Kain prinese Gospodu rtvu od plodova poljskih. 4 I Abel rtvova od prvina stada svojega, i to komade sala. Gospod pogleda milostivo na Abela i rtvu njegovu, 5 A na Kaina i rtvu njegovu ne pogleda. Tada se Kain rasrdi veoma i gledao je preda se mrko. 6 A Gospod upita Kaina: Zato si srdit i gleda preda se tako mrko? 7 Jer ako pravo radi, smije slobodno dignuti pogled? Ako li krivo radi, ne vreba li tada pred vratima grijeh, kojega poeljenje upravljeno je k tebi, ali mu ti mora gospodar biti? 8 I jednoga dana, kad se je Kain sa svojim bratom Abelom, dok su bili na polju, neto sporekao, skoi Kain na brata svojega Abela i ubi ga. 9 Tada upita Gospod Kaina: Gdje ti je brat Abel? On odgovori: Ne znam; zar sam ja uvar brata svojega?

Postanak
blagoslovi ih i dade im ime ovjek, kad su bili stvoreni. 3 I poivje Adam sto i trideset godina i rodi mu se sin, koji mu je bio po obliju slian, i nazva ga Set. 4 A rodivi mu se Set poivje Adam osam stotina godina, te mu se rode drugi sinovi i keri. 5 Tako poivje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije. 6 A Set poivje sto i pet godina i rodi mu se Eno. 7 A rodivi mu se Eno poivje Set jo osam stotina i sedam godina, te mu se rode sinovi i keri. 8 Tako poivje Set svega devet stotina i dvanaest godina; i umrije. 9 A Eno poivje devedeset godina i rodi mu se Kenan. 10 A rodivi mu se Kenan poivje Eno jo osam stotina i petnaest godina, te mu se rode sinovi i keri. 11 Tako poivje Eno svega devet stotina i pet godina; i umrije. 12 A Kenan poivje sedamdeset godina i rodi mu se Mahalalel. 13 A rodivi mu se Mahalalel poivje Kenan jo osam stotina i etrdeset godina, te mu se rode sinovi i keri. 14 Tako poivje Kenan u svega devet stotina i deset godina; i umrije. 15 A Mahalalel poivje ezdeset i pet godina i rodi mu se Jared. 16 A rodivi mu se Jared poivje Mahalalel jo osam stotina i trideset godina, te mu se rode sinovi i keri, 17 Tako poivje Mahalalel svega osam stotina i devedeset i pet godina; i umrije. 18 A Jared poivje sto i ezdeset i dvije godine i rodi mu se Henok. 19 A rodivi mu se Henok poivje Jared jo osam stotina godina, te mu se rode sinovi i keri. 20 Tako poivje Jared svega devet stotina i ezdeset i dvije godine; i umrije. 21 A Henok poivje ezdeset i pet godina i rodi mu se Metuselah. 22 A rodivi mu se Metuselah poivje Henok hotei s Bogom jo trista godina, te mu se rode sinovi i keri. 23 Tako poivje Henok svega trista i ezdeset i pet godina. 24 I hotei Henok jednako s Bogom, nestade ga jednoga dana, jer ga uze Bog. 25 A Metuselah poivje sto i osamdeset i sedam godina i rodi mu se Lamek. 26 A rodivi mu se Lamek poivje Metuselah jo sedam stotina i osamdeset i dvije godine, te mu se rode sinovi i keri. 27 Tako poivje Metuselah svega devet

stotina i ezdeset i devet godina; i umrije. 28 A Lamek poivje sto i osamdeset i dvije godine i rodi mu se sin, 29 Kojemu nadjenu ime Noa, pa ree: Ovaj e nas tjeiti u tekom poslu naih ruku na polju, to ga je prokleo Gospod. 30 A rodivi mu se Noa poivje Lamek jo pet stotina i devedeset i pet godina, te mu se rode sinovi i keri. 31 Tako poivje Lamek svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina; i umrije. 32 A Noa, kad mu je bilo pet stotina godina, rodi mu se em, Ham i Jafet. Postanak 6 1 A kad se ljudi poee mnoiti na zemlji i keri im se rodie, 2 Vidjee sinovi Boji, da su bile lijepe keri ovjeje, i uzimali ih sebi za ene, koliko ih htjedoe. 3 Tada ree Gospod: Duh moj nee vie dugo ostati u ljudima; jer nijesu vie nita drugo nego meso, a trajanje ivota njihova neka bude jo samo sto i dvadeset godina. 4 Onda, kada su se sinovi Boji enili kerima ovjejim, pa i kasnije jo, i ove im raale djecu, ivjeli su divovi na zemlji, gorostasi davnine, preslavni junaci. 5 Kad Gospod vidje, da je pokvarenost ljudi na zemlji bila velika i da je sve miljenje i htijenje srca njihova svejednako ilo samo na zlo. 6 Pokaja se Gospod, da je bio nainio ljude na zemlji, i bio je duboko oaloen. 7 I ree Gospod: I zbrisat u s lica zemlje, ovjeka i zvijeri, gmizavce i ptice u zraku, jer se kajem, to sam ih nainio. 8 Samo Noa nae milost u oima Gospodnjim. 9 Ovo je potomstvo Noino: Noa je bio ovjek poboan i bez prijekora u svojem narataju; Noa je ivio po zapovijedi Bojoj. 10 Tri sina imao je Noa: ema, Hama i Jafeta. 11 Tada je bila zemlja pokvarena pred Bogom i puna zloina. 12 I kad Bog vidje, kako je zemlja bila veoma pokvarena, jer je sve ovjeanstvo u svojemu djelovanju bilo polo po zlu na zemlji. 13 Tada ree Bog Noi: Odluio sam, kraj svima ivim stvorenjima dolazi pred mene; jer je zemlja puna zloina, i to ih ine; i evo, unitit u ih zajedno sa zemljom. 14 Napravi sebi (plovni) koveg od

Postanak
dan prodrijee svi izvori velikog bezdana, i otvorie se ustave nebeske. 12 Dad je padao na zemlju etrdeset dana i etrdeset noi. 13 Upravo taj dan uoe u koveg Noa i sinovi njegovi em, Ham i Jafet, i s njima ena Noina i tri ene sinova njegovih. 14 Oni i sve vrste zvijeri, stoke i ivotinja, to gmiu po zemlji, i sve vrste ptica, sve, to je imalo krila i perje. 15 Uoe k Noi u koveg, po dvoje od svih ivih bia. 16 Uvijek muko i ensko od svih bia ue, kao to mu je bio zapovjedio Bog; onda Gospod zatvori za njim. 17 Nato se izli potop na zemlju za etrdeset dana. Voda naraste i podie se koveg, tako da je plovio nad zemljom. 18 Sve vie nabuja voda i die se visoko nad zemlju, a koveg je plovio na vodi. 19 Do tako silne visine nabuja voda na zemlji, da su bila pokrivena sva visoka brda pod cijelim nebom. 20 Voda se pope petnaest lakata visoko iznad brda, tako da su ona bila poplavljena. 21 Tada pogiboe sva bia, to su se micala na zemlji, ptice, stoka, zvijeri i sve, to gmie po zemlji, a i svi ljudi. 22 Sve, to je imalo u sebi dah ivota, sve, to je ivjelo na suhu, pomrije. 23 Tako istrijebi on sva bia, to su ivjela na zemlji, ovjeka, stoku, togod gmie i ptice nebeske; sve je bilo istrijebljeno sa zemlje. Ostade samo Noa i to je bilo s njim u kovegu. 24 Voda se je penjala jo sto i pedeset dana dalje na zemlji. Postanak 8 1 Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, to su bili s njim u kovegu, pa pusti Bog da puhne vjetar na zemlju, tako da je voda opadala. 2 Zatvorie se izvori bezdana i ustave nebeske, i dad s neba prestade. 3 Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade voda. 4 Sedamnaesti dan sedmoga mjeseca ustavi se koveg na gori araratskoj. 5 Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvi dan desetoga mjeseca pokazae se vrhovi. 6 Kad proe etrdeset dana, otvori Noa prozor kovega, to ga je bio nainio, 7 I ispusti gavrana, koji je lijetao tamo i ovamo, dok ne presahnu voda na zemlji. 8 Tada ispusti golubicu, da vidi, je li voda otekla sa zemlje. 9 Ali golubica ne nae mjesta, gdje bi

drveta gofera; naini pregratke u kovegu i zasmoli ga iznutra i izvana smolom! 15 Ovako e ga napraviti: trista lakata neka bude duljina kovegu, pedeset lakata irina njegova i trideset lakata visina njegova! 16 Napravi na kovegu otvor a svjetlost i lakat mu odmjeri visine odozgor naokolo; stavi onda vrata kovegu sa strane i naini u njemu donji, srednji i gornji kat! 17 Jer evo: pustit u potop na zemlju, da istrijebim sva bia pod nebom, to imaju u sebi dah ivota; sve, to ivi na zemlji neka izgine! 18 S tobom ipak hou sklopiti zavjet; u koveg ui e ti i s tobom sinovi tvoji, ena tvoja i ene sinova tvojih. 19 Od svih ivih bia uzet e u koveg po dvoje, da ih sa sobom uzdri na ivotu; po jedno muko i jedno ensko neka bude! 20 Od svake vrste ptica, stoke i od ivina, to gmiu po zemlji, neka ue s tobom po dvoje, da ostanu na ivotu. 21 Priskrbi sebi i sve, to treba za hranu, i spremi to kod sebe, da bude hrane tebi i njima! 22 I Noa izvede sve onako, kako mu je bio zapovjedio Bog. Postanak 7 1 Jednoga dana ree Gospod Noi: Ui u koveg s cijelom obitelji svojom; jer tebe samo naoh pravedna pred sobom u svemu narataju ovom! 2 Od svih ivotinja istih uzmi k sebi po sedmero, muko i ensko, a od ivotinja neistih po dvoje, muko i ensko. 3 I od ptica nebeskih po sedmero, muko i ensko, da se kasnije mognu rasploditi na zemlji! 4 Jer ve do sedam dana pustit u dad na zemlju za etrdeset dana i etrdeset noi i istrijebit u sa zemlje sva bia, to sam ih stvorio. 5 Noa uini sve onako, kako mu je bio zapovjedio Gospod. 6 Noa je imao est stotina godina, kad doe potop na zemlju. 7 Sa svojim sinovima, svojom enom i enama svojih sinova ue Noa u koveg pred vodama potopa. 8 Od ivotinja istih i neistih, od ptica i od svega, to gmie po zemlji. 9 Ue k Noi u koveg po dvoje, muko i ensko, kao to je bio Bog zapovjedio Noi. 10 Nakon sedam dana prodrijee vode potopa na zemlju. 11 U godini eststotoj ivota Noina, sedamnaesti dan drugoga mjeseca, taj

Postanak
stala noga njezina, pa se vrati k njemu u koveg; jer je voda jo pokrivala svu povrinu zemlje. On prui ruku svoju, uhvati je i uze k sebi u koveg. 10 Onda poeka jo sedam daljnih dana, pa opet ispusti golubicu iz kovega. 11 Golubica se vrati k njemu istom pred veer; i gle, ona je imala u kljunu zelen list maslinov; tada spozna Noa, da su vode otekle sa zemlje. 12 Ipak poeka jo sedam daljnih dana, pa opet ispusti golubicu; ali se ona vie ne vrati k njemu. 13 est stotina prve godine, prvi dan prvoga mjeseca usahnue vode na zemlji; tada Noa otkri krov na kovegu i pogleda, i vidje da se je povrina zemlje poela suiti. 14 I dvadeset i sedmi dan drugoga mjeseca bila je zemlja suha. 15 Tada ree Bog Noi: 16 Izai iz kovega ti i s tobom ena tvoja, sinovi tvoji i ene sinova tvojih! 17 Sa sobom uzmi sve razne vrste ivotinja, to su s tobom: ptice, stoku i sve, to gmie po zemlji, da se slobodno kreu po zemlji, da se rasplode i razmnoe na zemlji! 18 I tako izae Noa is njim sinovi njegovi, njegova ena i ene sinova njegovih. 19 Sve zvijeri, sve sitne ivotinje i sve ptice, sve, to se samo mie na zemlji, po vrstama svojim, izae iz kovega. 20 Tada Noa podie Gospodu rtvenik, uze po komad od svih istih ivotinja i od svih istih ptica i prinese na rtveniku rtvu paljenicu. 21 Kad omirisa Gospod miris ugodni, ree u sebi: Nikada vie neu prokleti zemlje zbog ljudi; i makar je miljenje srca ovjejega zlo od njegove mladosti, neu ipak vie unititi sva iva bia, kao to uinih. 22 Od sada, dok bude zemlje, nee vie nestajati sjetve ni etve, studeni ni vruine, ljeta ni zime, dana ni noi. Postanak 9 1 I blagoslovi Bog Nou i sinove njegove i ree im: Raajte se, mnoite se i napunite zemlju! 2 Strah i trepet pred vama neka obuzme sve ivotinje zemaljske i sve ptice nebeske, sve, to se mie na zemlji, i sve ribe morske: sve je predano u vae ruke. 3 Sve, to se mie, to ivi, neka vam bude za hranu: kao neko zeleno bilje, tako vam sada sve dajem, 4 Samo mesa, to jo ima u sebi svoju snagu ivotnu, naime krv, ne smijete jesti.

5 I za vau krv, od koje ovisi ivot va, iskat u raun; od svake ivotinje iskat u za to raun, od ovjeka, od svakoga, pa i od brata njegova iskat u raun za ivot ovjeji. 6 Tko prolije krv ovjeju, njegova se krv ima takoer proliti od ovjeka, jer je Bog stvorio ovjeka po slici Bojoj. 7 A vi se sad raajte i mnoite se; rairite se na zemlji i namnoite se na njoj! 8 Potom ree Bog Noi i sinovima njegovim, to su bili s njim: 9 Evo, sklapam sad zavjet s vama i s vaim potomcima, to e biti nakon vas, 10 I sa svima ivim biima, to su s vama, s pticama, sa stokom i sa svima zvijerima, to su s vama, sa svima ivotinjama zemaljskim, to izaoe iz (plovnog) kovega. 11 I to sklapam zavjet svoj s vama u tu svrhu, da nijedno stvorenje ne bude vie uniteno od vode potopa, i da od sada ne doe vie potop, da zatre zemlju. 12 Nato nastavi Bog: Ovo neka bude znak zavjeta, to ga sklapam izmeu sebe i vas i svih ivih bia, to su s vama, za sve budue narataje. 13 Dugu svoju stavljam u oblake, koja e biti za znak zavjeta izmeu mene i zemlje! 14 Kad eto navuem oblake na zemlju i ukae se duga u oblacima; 15 Tada u se spomenuti zavjeta svojega, koji postoji izmeu me ne i vas i svih ivih bia svake vrste; i nikada vie nee biti vode za potop, da uniti sva stvorenja. 16 Kad se ukae duga u oblacima, pogledat u je i spomenut u se vjenoga zavjeta izmeu Boga i svih ivih bia svake vrste, to su na zemlji. 17 I ree Bog dalje Noi: To je znak zavjeta, to ga sklopih izmeu sebe i svih ivih bia na zemlji. 18 A sinovi Noini, koji izaoe iz plovnog kovega, bili su: em, Ham i Jafet; Ham je otac Kanaanu. 19 Ova trojica bila su sinovi Noini i od njih se cijelo ovjeanstvo zemlje razgranalo. 20 Noa poe obraivati zemlju i zasadi vinograd. 21 A kad je pio vino, opio se, i leao je otkriven u atoru svojemu. 22 Ham, otac Kanaanu, promatrao je golotinju oca svojega, i rekao to obojici brae svoje vani. 23 A em i Jafet uzee plat i metnue ga obojica na ramena svoja, stupie natrake unutra i pokrie njim

Postanak
20 To su potomci Hamovi po svojim porodicama, jezicima, zemljama i plemenima. 21 I emu, ocu svih sinova Eberovih, starijemu bratu Jafetovu, rodie se sinovi. 22 Sinovi emovi jesu Elam, Aur, Arfaksad, Lud i Aram. 23 Sinovi Aramovi jesu Us, Hul, Geter i Ma. 24 Arfaksadu se rodi Salah, a Salahu se rodi Eber. 25 Eberu se rodie dva sina: jedan se zvao Peleg; jer se u njegovo doba razdijeli ovjeanstvo; a brat njegov zvao se Joktan. 26 Joktanu se rodi Almodad, elef, Hasarmavet i Jerah, 27 Hadoram, Uzal i Diklah, 28 Obal, Abimael, eba, 29 Ofir, Havila i Jobab: svi ovi sinovi su Joktanovi. 30 Prebivalita njihova protezala se od Mee prema Sefaru do gora istonih. 31 To su potomci emovi po svojim porodicama, jezicima, zemljama i plemenima. 32 To su porodice potomaka Noinih po svojim porodicama i plemenima. Od njih se razgranae narodi po zemlji poslije potopa. Postanak 11 1 Sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor. 2 I tako, kako su se selili od istoka, naoe ravnicu u zemlji inearskoj i ondje se naselie. 3 Tada rekoe jedan drugome: Hajde da pravimo opeku i da je peemo u ognju! Tako im je sluila opeka za kamen i smola zemljana za buku. 4 Potom rekoe: Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne rasprimo po svoj zemlji! 5 A Gospod sie da vidi grad i kulu, to su ih zidali sinovi ovjeji. 6 I ree Gospod: Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to poee raditi. Otada nee im smetati nita da ne urade, to naume. 7 Hajde da siemo i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga to govore! 8 I raspri ih Gospod odanle po svoj zemlji, i tako moradoe odustati od zidanja grada. 9 Zato se prozva Babel; jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odanle ih raspri Gospod po svoj zemlji. 10 Ovo su potomci emovi. emu je bilo sto godina, kad mu se rodi Arfaksad, dvije godine poslije potopa.

golotinju oca svojega. Lice njihovo bilo je pri tom natrag okrenuto, tako da ne vidjee golotinje oca svojega. 24 A kad se Noa rastrijezni od vina i doznade, to mu je bio uinio najmlai sin njegov, 25 Ree on: Proklet da je Kanaan; neka je najnii sluga brai svojoj! 26 Potom nastavi: Blagoslovljen da je Gospod, Bog emov; Kanaan neka je sluga njegov! 27 Neka rairi Bog Jafeta; neka prebiva u atorima emovim; Kanaan neka mu je sluga! 28 Noa poivje nakon potopa jo trista i pedeset godina. 29 A svega poivje Noa devet stotina i pedeset godina; i umrije. Postanak 10 1 Ovo je potomstvo sinova Noinih, ema, Hama i Jafeta, kojima se rodie sinovi poslije potopa. 2 Sinovi Jafetovi jesu Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meek i Tiras, 3 Sinovi Gomerovi jesu Akenaz, Rifat i Togarma. 4 Sinovi Javanovi jesu Eliah i Tari, Kitim i Dodanim. 5 Od ovih razgranae se narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi u svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom prema svojim porodicama i narodima. 6 Sinovi Hamovi jesu Ku, Mizraim, Put i Kanaan. 7 Sinovi Kuovi jesu Seba, Havila, Sabta, Ramah i Sabteka. Sinovi Ramahovi jesu eba i Dedan. 8 Kuu se rodi Nimrod; on je bio prvi i silni vladar na zemlji. 9 Bio je silan lovac pred Gospodom; zato se kae: Silan lovac pred Gospodom kao Nimrod. 10 Njegovo se je gospodstvo u poetka protezalo na Babilon. Erek, Akad i Kalne u zemlji inearu. 11 Iz ove zemlje izae u Asiriju i sazida Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah, 12 I Resen izmeu Ninive i Kalaha; to je velik grad. 13 A Mizraimu se rodi Ludim, Anamim, Lehabim, Naftuhim, 14 Patrusim i Kasluhim, od kojih proizaoe Filisteji i Kaftorimi. 15 Kanaanu se rodi Sidon prvoroenac njegov, i Het. 16 Onda Jebuseji, Amoreji, Girgaeji, 17 Hiveji, Arkeji i Sineji, 18 Arvadeji, Semareji i Hamateji; otada se plemena kanaanska dalje rairie. 19 Dosezalo je podruje kanaansko od Sidona prema Geraru do Gaze i prema Sodomi, Gomori, Adami i Seboimu do Lee.

Postanak
11 I poivje em, poto mu se rodi Arfaksad, jo pet stotina godina i rode mu se sinovi i keri. 12 A Arfaksad poivje trideset i pet godina i rodi mu se Salah. 13 I poivje Arfaksad, poto mu se rodi Salah, etiri stotine i tri godine i rode mu se sinovi i keri. 14 A Salah poivje trideset godina i rodi mu se Eber. 15 I poivje Salah, poto mu se rodi Eber, jo etiri stotine i tri godine i rode mu se sinovi i keri. 16 A Eber poivje trideset i etiri godine i rodi mu se Peleg. 17 I poivje Eber, poto mu se rodi Peleg, jo etiri stotine i trideset godina i rode mu se sinovi i keri. 18 A Peleg poivje trideset godina i rodi mu se Reu. 19 I poivje Peleg, poto mu se rodi Reu, jo dvjesta i devet godina i rode mu se sinovi i keri, 20 A Reu poivje trideset i dvije godine i rodi mu se Serug. 21 I poivje Reu, poto mu se rodi Serug, jo dvjesta i sedam godina i rode mu se sinovi i keri. 22 A Serug poivje trideset godina, i rodi mu se Nahor. 23 I poivje Serug, poto mu se rodi Nahor, jo dvjesta godina i rode mu se sinovi i keri. 24 A Nahor poivje dvadeset i devet godina i rodi mu se Terah. 25 I poivje Nahor, poto mu se rodi Terah, jo sto i devetnaest godina i rode mu se sinovi i keri. 26 A Terah poivje sedamdeset godina i rodi mu se Abram, Nahor i Haran. 27 Ovo su potomci Terahovi. Terahu se rodi Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodi Lot. 28 Haran umrije jo za ivota oca svojega Teraha u postojbini svojoj, u Uru u Kaldeji. 29 Abram se i Nahor oenie. Abramova ena zvala se Saraja, a Nahorova ena zvala se Milka; ova je bila ki Harana, oca Milke i Jiske. 30 A Saraja bila je nerotkinja; nije imala djece. 31 Tada uze Terah sina svojega Abrama i unuka svojega Lota, sina Haranova, i snahu svoju Saraju, enu Abrama, sina svojega, i iseli se s njima iz Ura u Kaldeji, da idu u zemlju kanaansku. Kad dooe do Harana, nastanie se ondje. 32 I bilo je dana Terahovih dvjesta i pet godina; potom umrije Terah u Haranu.

Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju, koju u ti pokazati! 2 Jer uinit u te velikim narodom, i blagoslovit u te, i uveliat u ime tvoje; i ti e biti blagoslov. 3 Blagoslovit u one, koji tebe blagoslivljaju, i proklet u one, koji tebe proklinju; u tebi e biti blagoslovljena sva plemena na zemlji. 4 I poe Abram, kako mu je bio zapovjedio Gospod, i s njim poe Lot. Sedamdeset i pet godina bilo je Abramu, kad iseli iz Harana. 5 I uze Abram Saraju, enu svoju, i Lota, sina brata svojega, i sve blago, to su ga imali, i svu druinu, to su je bili dobili u Haranu, i izaoe, da zapute u zemlju kanaansku; i oni dooe u zemlju kanaansku. 6 Proe Abram zemlju sve do svetita ekema, sve do hrasta Moreh. Kanaanci su tada prebivali u zemlji. 7 Tada se Gospod ukaza Abramu i ree: Potomcima tvojim dat u zemlju ovu. I on naini ondje rtvenik Gospodu, koji mu se bio ukazao. 8 Potom otide odatle dalje u gore istono od Betela i postavi ator svoj izmeu Betela na zapadu i Aja na istoku; tu naini Gospodu rtvenik i prizva ime Gospodnje. 9 Onda se die Abram i otide dalje, prema Negebu. 10 A kad nastade glad u zemlji, sie Abram u Egipat, da se tamo za koje vrijeme skloni; jer je glad teko pritiskivala zemlju. 11 Kad se priblii Egiptu, ree Saraji, eni svojoj: Znam dobro, da si lijepa ena za gledati; 12 I kad te vide Egipani pomislit e: To mu je ena, i mene e ubiti, a tebe ostaviti na ivotu. 13 Reci jednostavno, da si mi sestra, da mi zbog tebe bude dobro, i da zbog tebe ostanem na ivotu! 14 I kad doe Abram u Egipat vidjee Egipani, da je ena vrlo lijepa. 15 Vidjee je i dvorani faraonovi i hvalie je pred faraonom. I bi ena dovedena u dvor faraonov, 16 I on je inio dobro Abramu zbog nje; dobio je ovaca, goveda, magaraca, sluga i slukinja magarica i deva. 17 Ali Gospod pusti teka zla na faraona i na dom njegov zbog Saraje, ene Abramove. 18 Tada dozva faraon Abrama i upita: to si mi to uinio? Zato si mi tajio, da ti je ena? 19 Zato si rekao: Ona mi je sestra, pa Postanak 12 je uzeh sebi za enu? A sada, eto ti ena 1 Jednoga dana ree Gospod Abramu: tvoja; uzmi je i idi!

Postanak

20 I zapovjedi faraon ljudima za njega, Postanak 14 neka isprate njega, enu njegovu i sve, 1 U vrijeme Amrafela, kralja ineatogod je imao. rskog, Arioka, kralja elasarskog, Kedorlaomera, kralja elamskog, i Postanak 13 Tidala, kralja gojimskoga. 1 Tako otide Abram iz Egipta prema 2 Dogodi se, da se ovi zaratie s Berom Negebu, on i ena njegova i sve, togod kraljem sodomskim, Birom, kraljem je imao, i Lot s njim. gomorskim, sa inabom, kraljem 2 A bio je Abram vrlo bogat stokom, adminskim, sa emeberom, kraljem srebrom i zlatom. seboimskim i s kraljem u Beli, to jest u 3 Iz Negeba poe od mjesta do mjesta Soaru. sve do Betela, do mjesta, gdje mu je 3 Svi se oni skupie u dolini sidonskoj, prije bio ator, izmeu Betela i Aja, gdje je Slano more. 4 Do mjesta, gdje je prije bio nainio 4 Dvanaest godina bili su podloni rtvenik; i tamo prizva Abram ime Kedorlaomeru, ali se u trinaestoj Gospodnje. odmetnue. 5 A i Lot, koji je iao s Abramom, imao 5 A u etrnaestoj godini doe je ovaca, goveda i atora. Kedorlaomer i kraljevi, to su bili s 6 I tako im nije bilo dosta zemlje, da njim, i porazie Refaime u Atarot ostanu zajedno, jer je blago njihovo Karnaimu, Zuzime u Hamu, Emime u bilo tako veliko, da nijesu mogli ostati ravnici kod Kirjatajimu, zajedno. 6 I Horeje na gorama seirskim sve do El 7 I nasta svaa meu pastirima stada Parana, to lei na kraju pustinje. Abramova i pastirima stada Lotova; a 7 Potom se vratie i dooe u En uz to su tada prebivali jo i Kanaanci i Mipat, to jest Kade, i porazie svu Perizeji u zemlji. zemlju Amaleana i Amorejaca, to su 8 Zato ree Abram Lotu: Neka ne bude prebivali u Hazezon Tamaru. svae izmeu mene i tebe, izmeu 8 Tada izaoe kralj sodomski, kralj mojih i tvojih pastira; jer braa smo. gomorski, kralj admonski, kralj 9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odijeli seboimski i kralj u Bali, to jest u Soaru, se radije od mene! Ako e ti nalijevo, ja i postavie se u boj proti njih u dolini idem nadesno; ako li e ti nadesno, ja sidimskoj, idem nalijevo. 9 Proti Kedorlaomeru, kralju 10 I Lot podie oi svoje i vidje, da je sav elamskom, Tidalu, kralju gojimskom, kraj na Jordanu posve natopljen - Amrafelu, kralju inearskom, i Arioku, Gospod naime nije bio jo zatro kralju elasarskom: etiri kralja proti Sodomu i Gomoru - kao vrt Gospodnji, petorice. kao zemlja egipatska, sve do Soara. 10 A u dolini sidimskoj bilo je mnogo 11 I Lot izabra sebi sav kraj na jama, iz kojih se vadila smola. I kad su Jordanu; i potom Lot otide na istok; se kraljevi sodomski i gomorski dali u tako se razdijelie jedan od drugoga. bijeg, popadoe u njih; ostali 12 Abram je ostao u zemlji kanaanskoj. pobjegoe u gore. Lot se je nastanio u mjestima kraja na 11 Tada oni uzee sa sobom sve blago Jordanu i razapeo atore svoje sve do Sodome i Gomore i svu hranu njihovu, Sodome. pa otidoe. 13 A ljudi u Sodomi bili su nevaljani i 12 Uzee i Lota, sina brata Abramova, i ogrijeili su se veoma pred Gospodom. blago njegovo i otidoe; on se je naime 14 A Gospod ree Abramu, poto se bio bio nastanio u Sodomi. Lot odijelio od njega: Podigni oi svoje 13 A doe jedan, koji je bio utekao, i javi i pogledaj s mjesta, gdje stoji, prema Abramu, Hebreju, koji je prebivao tada sjeveru, jugu, istoku i zapadu; kod hrasta Mamre Amorejca, brata 15 Jer svu zemlju, to je vidi, dat u Ekolova i Anerova, koji su bili u tebi i potomstvu tvojemu zauvijek. savezu s Abramom. 16 I uinit u, da potomstva tvojega 14 A kad je uo Abram, da su brata bude kao praha na zemlji. Ako tko njegova zarobili i odveli, naorua sluge mogne izbrojiti prah na zemlji, moi e svoje prokuane, trista i osamnaest tada izbrojiti i potomstvo tvoje. ljudi, koji se rodie u njegovoj kui, i 17 Ustani i proi zemlju u duinu i u poe za njima u potjeru do Dana. irinu, jer u je dati tebi. 15 Nou razredi svoje ljude, udari na 18 I Abram die atore svoje i nastani se njih sa slugama svojim, razbi ih, i uz hrastove Mamre, to su kod tjerao ih je do Hobe, koja lei sjeverno Hebrona, i tu podie rtvenik od Damaska. Gospodu. 16 Tako povrati natrag sve blago, i Lota, brata svojega, i njegovo blago povrati

Postanak
zajedno sa enama i ostalim ljudima. 17 A kad se vraao iza pobjede nad Kedorlaomerom i kraljevima, to su bili s njim u savezu, izae mu u susret kralj sodomski u dolinu ave, to jest, dolinu kraljevsku. 18 I Melkizedek, kralj salemski, donese kruh i vino, on je bio sveenik Boga svevinjega; 19 I blagoslovi Abrama i ree: Blagoslovljen da si, Abrame, od Boga svevinjega, Stvoritelja neba i zemlje! 20 I neka je slavljen Bog svevinji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! Abram mu dade desetinu od svega. 21 A kralj sodomski ree Abramu: Daj meni samo ljude, a blago zadri za sebe! 22 Ali Abram odgovori kralju sodomskomu: Diem ruku svoju Gospodu, Bogu Svevinjemu, Stvoritelju neba i zemlje i zaklinjem se: 23 Ni konca, ni remena od obue, nita od svega, to je tvoje, ne uzimam, da ne rekne: Ja sam obogatio Abrama. 24 Ja neu nita osim ono, to su pojeli momci, i dio ljudima, to su ili s menom, Aneru, Ekolu i Mamreu. Oni neka uzmu svoj dio!

10

raspolovi ptica. 11 Tada su se ptice grabilice sputale na komade mesa; a Abram ih odgonio. 12 I kad je sunce zalazilo, pade na Abrama dubok san, i ujedno ga obuze strah i velik mrak. 13 Tada ree Gospod Abramu: Znaj, da e potomci tvoji boraviti u tuoj zemlji, koja im ne pripada, i morat e sluiti drugima, koji e ih tlaiti etiri stotine godina. 14 Ali narodu, kojemu e sluiti ja u suditi, a poslije e oni izai s velikim blagom. 15 A ti e poi u miru k ocima svojim i bit e pokopan u sretnoj starosti. 16 U etvrtom narataju oni e se vratiti ovamo; jer zlodjela Amorejaca jo nisu potpuna. 17 Kad zapadne sunce i nasta dubok mrak, gle, eravica se zadimila, i plamen je ognjeni prolazio izmeu onih komada rtvenih! 18 Tada sklopi Gospod zavjet s Abramom i ree: Tvojemu potomstvu dat u zemlju ovu od rijeke egipatske sve do velike rijeke, rijeke Eufrata. 19 Zemlju Keneja, Kenizeja, Kadmoneja, 20 Hiteja, Perizeja, Refaima, Postanak 15 21 Amoreja, Kanaanaca, Girgaeja i 1 Poslije tih dogaaja doe rije Jebuseja. Gospodnja Abramu u jednom vienju ovako: Ne boj se, Abrame, ja sam tit Postanak 16 tvoj; plaa tvoja bit e vrlo velika. 1 Saraja, ena Abramova, nije mu 2 Abram odgovori: Ah, Gospode, Boe, raala djece; a imala je slukinju to mi moe dati, kad moram da ivim Egipanku, po imenu Agaru. bez djece, i Damaanin Eliezer bit e 2 Tada ree Saraja Abramu: Gle, posjednik imetka mojega? Gospod mi je uskratio djecu; uzmi 3 I Abram nastavi: Eto, nijesi mi dao dakle slukinju moju za enu; pa potomstva, i tako e moj sluga roen u moda po njoj doem do djece. Abram mojoj kui biti batinik moj. prista na rije Sarajinu. 4 Ali gle, odmah rije Gospodnja doe 3 I Saraja, ena Abramova, uze Agaru mu ovako: Nee taj biti batinik tvoj, Egipanku, slukinju svoju, iza deset nego onaj koji e izai ad tebe, bit e godina, otkako se nastani Abram u batinik tvoj. zemlji kanaanskoj, i dade je Abramu, 5 Pa ga izvede i ree mu: Pogledaj na muu svojemu, za enu. nebo i prebroji zvijezde, ako ih moe 4 I on ue k Agari, i ona zatrudnje. A prebrojiti! I onda nastavi: Toliko e kad ona opazi, da je trudna, prezre biti potomstva tvojega. gospodaricu svoju. 6 Abram povjerova Gospodu, i on mu to 5 Tada ree Saraja Abramu: Uvredu, urauna u pravednost. to mi se nanosi, ti si skrivio. Ja ti 7 I ree mu: Ja sam Gospod, koji te dadoh slukinju svoju za enu, a ona izvedoh iz Ura u Kaldeji, da ti dadnem sad, kad vidje, da je trudna, prezire zemlju ovu u posjed tvoj. mene. Gospod neka sudi meni i tebi! 8 A on odgovori: Gospode, Boe, po 6 Abram odgovori Saraji: Gle, emu u spoznati, da u je slukinja tvoja u ruci je tvojoj; ini s posjedovati? njom, kako ti drago! I Saraja stade s 9 Gospod mu ree: Donesi mi junicu njom strogo postupati, te ona pobjee od tri godine, kozu od tri godine, ovna od nje. od tri godine, grlicu i mladoga goluba! 7 Aneo Gospodnji nae je na 10 I donese mu sve te ivotinje, studencu u pustinji, na studencu na raspolovi ih po sredini i metnu svaku putu u ur. polovicu jednu prema drugoj; ali ne 8 I upita je: Agaro, slukinjo, Sarajina,

11

Postanak
sve muko kod vas ima se obrezivati. 11 A obrezivat ete se na mesu svoje prednje koice, i to neka bude znak zavjeta izmeu mene i vas! 12 Osam dana iza roenja neka se obree kod vas svaki djeak, kroz sve narataje, i sluga roen u kui i rob za novac kupljen od kojega god tuinca, koji nije iz potomstva tvojega. 13 Ima biti obrezan i roeni u kui tvojoj sluga i kupljeni od tebe za novac rob. Tako ima biti zavjet moj vjeno utisnut u meso vae. 14 A neobrezan muki, koji ne bude obrezan na mesu svoje prednje koice, neka se istrijebi iz naroda svojega; on je prelomio zavjet s menom. 15 Jo ree Bog Abrahamu: Saraju, enu svoju, ne zovi vie Saraja, nego neka joj bude ime Sara! 16 Jer ja u je blagosloviti i dat u ti sina od nje; blagoslovit u je; izai e od nje narodi, i kraljevi narodima proizai e od nje. 17 Tada Abraham pade niice na svoje lice i nasmija se; jer pomisli u sebi: Zar da se jednome stogodinjaku rodi sin, ili da rodi Sara, koja ima devedeset godina? 18 Zato ree Abraham Bogu: O da bi samo Imael ivio pred tobom! 19 Ali Bog odgovori: Ne, Sara, ena tvoja, rodit e ti sina, ti mu nadjeni ime Izak! S njim u sklopiti zavjet vjeni, to e vrijediti i za potomke njegove. 20 A i za Imaela usliio sam te: eto, blagoslivljam ga i inim ga plodnim i dajem mu veoma mnogobrojno potomstvo. Dvanaest knezova izai e od njega, i uinit u ga ocem velikog naroda. 21 A sklopit u zavjet svoj s Izakom, koga e ti roditi Sara idue godine u ovo doba. 22 Kad zavri Bog s njim svoj govor, die se od Abrahama. 23 Tada Abraham uze Imaela, sina svojega, i sve koji se rodie u kui njegovoj, i sve, kojegod je bio kupio za novac, sve, to je bilo muko u kui Abrahamovoj, i obreza jo isti dan meso njihove prednje koice, kako mu je bio zapovjedio Bog. 24 A bilo je Abrahamu devedeset i devet godina, kad bi obrezan na mesu svoje prednje koice. 25 A Imaelu, sinu njegovu, bilo je trinaest godina, kad bi obrezan na mesu svoje prednje koice. 26 U jedan isti dan bili su obrezani Abraham i sin njegov Imael. 27 I svi muki kue njegove, roeni u kui i od tuinaca za novac kupljeni, bili su obrezani s njim.

odakle dolazi i kamo ide? Ona odgovori: Bjeim od Saraje, gospodarice svoje. 9 Aneo Gospodnji ree joj: Vrati se natrag gospodarici svojoj i podvrgni se vlasti njezinoj! 10 I jo joj ree aneo Gospodnji: Umnoit u potomstvo tvoje tako, da se nee moi prebrojiti od mnoine. 11 Dalje joj ree aneo Gospodnji: Eto, trudna si sad i rodit e sina, kojemu nadjeni ime Imael; jer Gospod uslii vapaj tvoj! 12 On e biti ovjek slian divljemu magarcu; ruka e se njegova dizati na svakoga, a svaija ruka na njega, i boravit e u blizini sve svoje brae. 13 Tada ona prozva Gospoda, koji je bio s njom govorio: Ti si Bog Svevidljiv; jer, ree ona, ja sam zaista gledala onoga, koji mene vidi i ostala iva. 14 Zato se zove studenac onaj BeerLahai-Roi studenac Svevidljivoga. On lei, kako je poznato, izmeu Kadea i Bereda. 15 I Agara rodi Abramu sina, i Abram nazva sina, to mu ga darova Agara, Imael. 16 Abramu je bilo osamdeset i est godina, kad Agara rodi Abramu Imaela. Postanak 17 1 Kad Abramu bi devedeset i devet godina, javi se Gospod Abramu i ree mu: Ja sam Bog Svemoni; hodi preda mnom i budi savren! 2 I sklopit u zavjet izmeu sebe i tebe, i dat u ti veoma mnogobrojno potomstvo. 3 Tada Abram pade niice na svoje lice, i Bog je s njim govorio ovako: 4 Evo, ja sklapam zavjet s tobom, i ti e postati otac mnogim narodima. 5 Zato od sada tvoje ime nee biti Abram, nego e se zvati Abraham; jer te postavljam ocem veoma mnogobrojnim narodima. 6 Umnoit u veoma potomstvo tvoje i nainit u od tebe narode, i kraljevi e izai od tebe. 7 Sklapam zavjet vjean izmeu sebe i tebe i potomstva tvojega, kroz sve narataje, i bit u Bog tebi i potomcima tvojima. 8 Tebi i potomstvu tvojemu dat u zemlju, u kojoj sad prebiva kao tuinac, svu zemlju kanaansku, u vjeni posjed; a ja u biti Bog njihov. 9 I ree Bog dalje Abrahamu: Tako drite zavjet moj, ti i potomstvo tvoje kroz sve narataje! 10 A ovo je zavjet moj izmeu mene i vas i potomstva tvojega, to ete ga drati:

Izlazak
Postanak 18 1 Opet se javi Gospod Abrahamu kod hrastova Mamre, kad je za dnevne ege sjedio na ulazu u ator. 2 Kad on naime podignu oi svoje i pogleda oko sebe, i gle, tri ovjeka stajala su pred njim. Kad ih ugleda, potra im od ulaza u so tor u susret i pokloni se sve do zemlje; 3 I ree: Gospode, ako sam naao milost u oima tvojim, nemoj eto da mimoie slugu svojega! 4 Dajte, molim, da vam se donese malo vode, da operete noge svoje! Onda se odmorite pod drvetom! 5 A ja u vam iznijeti neto za pojesti, da se okrijepite. Tada moete poi dalje. Pa zato ste i proli pokraj sluge svojega. I oni rekoe: Uini, kako si rekao! 6 Nato Abraham otra k Sari u ator i ree: Uzmi brzo tri mjerice brana, bijeloga brana, zamijesi i ispeci pogae! 7 Onda otra Abraham govedima, uze tele mlado, debelo i dade ga momku, koji ga brebolje zgotovi. 8 Nato donese masla i mlijeka i tele, to ga je dao zgotoviti, i postavi to pred njih, a sam ih je posluivao pod drvetom, dok su oni jeli. 9 Tada ga upitae: Gdje je Sara, ena tvoja? On odgovori: Unutra u atoru. 10 Potom ree Gospod: Do godine u ovo doba opet u se vratiti k tebi; tada e Sara, ena tvoja, imati sina. A Sara je sluala na ulazu u ator, to je bio za njim. 11 A Abraham i Sara bili su stari i vremeni, i u Sare bilo je ve prestalo, to biva u ena. 12 Zato se Sara sama u sebi nasmija; jer pomisli: Kad sam ve uvenula, zar da jo pomiljam na ljubav? I moj je gospodar isto tako star. 13 A Gospod ree Abrahamu: to se smije Sara i misli: Zar u zbilja jo roditi, kad sam ostarjela? 14 Je li Gospodu ita nemogue? Do godine u ovo doba opet u doi k tebi, i tada e Sara imati sina. 15 Tada Sara zataji i ree: Nijesam se smijala. Jer se je uplaila. A on ree: Ne, ti se jesi smijala. 16 Nato se ljudi digoe odanle i okrenue prema Sodomi, i Abraham poe s njima, da ih isprati. 17 A Gospod pomisli: Zar da krijem od Abrahama, to kanim uiniti? 18 Abraham e ipak postati narod velik i moan, i u njemu e biti svi narodi na zemlji blagoslovljeni. 19 Zato u mu dati, da to sazna, pa da zapovjedi djeci svojoj i potomstvu

12

svojemu, neka se dre puta Gospodnjega radei po pravdi i pravici, da bi Gospod izvrio na Abrahamu, to mu je obeao. 20 Ree dakle Gospod: Tuba na Sodomu i Gomoru doista je velika, i grijeh njihov veoma je teak. 21 Zato u sii i vidjeti, da li su doista inili kako to govori o njima tuba, to je doprla do mene; pa u to razvidjeti. 22 Nato okrenue drugi ljudi odanle prema Sodomi, a Abraham jo ostade pred Gospodom. 23 I Abraham pristupi blie i ree: Zar e zbilja i pravednoga pogubiti s bezbonim? 24 Moe biti ima u gradu pedeset pravednika. Zar e ih zbilja unititi ili zar radije se nee smilovati mjestu zbog pedeset pravednika, to su u njemu? 25 Daleko neka je od tebe, da tako to uini, i da zajedno s bezbonim usmrti i pravednoga, i da bude pravedniku kao i bezboniku! Daleko to neka je od tebe! Zar da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi? 26 Tada odgovori Gospod: Ako naem u Sodomi pedeset pravednika u gradu, oprostit u cijelomu mjestu zbog njih. 27 A Abraham uze iznova i ree: Evo, ja sam se eto ve usudio da govorim s Gospodom svojim, premda sam samo prah i pepeo. 28 Moe biti da ima pravednika pedeset manje pet. Zar e zbog ovih pet zatrti cijeli grad? On odgovori: Neu ga unititi, ako naem tamo etrdeset i pet. 29 I opet nastavi s njim govoriti i ree: Moe biti da ih se tamo nae samo etrdeset. Od odgovori: Neu to uiniti zbog tih etrdeset. 30 Tada ree: Ah, ne ljuti se, Gospode, ako jo jedanput progovorim! Moe biti da ih se tamo nae samo trideset. On odgovori: Neu to uiniti, ako tamo naem trideset. 31 I opet ree: Ja sam se ve usudio da govorim Gospodu! Moe biti da ih se tamo nae samo dvadeset. On odgovori: Neu ih unititi i zbog tih dvadeset. 32 Tada ree: Ah, ne ljuti se, Gospode, ako samo jo jedno progovorim! Moe biti da ih se tamo nae samo deset. On odgovori: I Neu ih unititi i zbog tih deset. 33 Nato Gospod otide, iza toga zavri razgovor s Abrahamom, a Abraham se vrati natrag kui. Postanak 19 1 Kad oba anela uveer dooe u

13

Izlazak
njegovu i obje keri njegove i izvedoe ih izvan grada; jer mu je Gospod bio milostiv. 17 Oni ga izvedoe van i pustie ga istom pred gradom, i rekoe mu: Bjei, jer ti se radi o ivotu, ne ogledaj se natrag i ne ustavljaj se nigdje u toj nizini Jordana; bjei u goru, da i ti ne pogine! 18 Lot im odgovori: Nemoj tako, Gospode! 19 Evo, sluga tvoj nae milost u oima tvojim i veliko mi iskazuje milosre, kad hoe da mi spasi ivot. Ali ja ne smijem bjeati u goru; mogla bi me pri tom lako zadesiti nesrea, pa bih poginuo. 20 Eno, tamo je grad dosta blizu, kamo bih mogao utei, a malen je. Tamo bih htio utei, jer je malen, pa da ostanem na ivotu, 21 On odgovori: Evo, neka ti bude, i u tom u te posluati, da ne razorim grad, o kojem govori. 22 Bjei brze tamo; jer ne mogu nita initi, dok ne stigne onamo! Zato se prozva taj grad Soar. 23 Sunce je upravio ogranulo, kad je Lot doao u Soar. 24 Tada pusti Gospod na Sodomu i Gomoru dad sumpora i ognja od Gospoda, s neba. 25 I uniti te gradove, svu nizinu sa svima stanovnicima tih gradova i sve, to je raslo na poljima. 26 A kad se je ena njegova iza njega ogledala natrag postade stup od soli. 27 Rano drugoga jutra otide Abraham na mjesto, gdje je bio stajao pred Gospodom. 28 Kad se zagleda dolje na Sodomu i Gomoru i na svu pokrajinu one nizine, vidje, kako se dim dizao od zemlje kao dim iz pei. 29 Bog e dakle spomenu Abrahama, kad je Bog zatirao gradove one nizine, i izvede Lota iz, propasti, a uniti gradove, u kojima je bio Lot prebivao. 30 Lot otide od Soara dalje gore i nastani se s kerima svojim u gori; jer se je bojao ostati u Soaru. I stanovao je u jednoj peini s obje keri svoje. 31 Tada ree starija mlaoj: Na je otac star, a nema vie nijednog ovjeka u zemlji, koji bi htio opiti s nama, kako je to obiaj po svemu svijetu. 32 Hajde da dadnemo ocu svojemu vina, neka pije, pa da legnemo s njim, da po ocu svojemu dobijemo djecu! 33 I dadoe onu no ocu svojemu vina da pije; tada ode starija unutra i lee uz oca svojega, a on ne opazi ni kako ona lee, ni kako ustade. 34 Drugo jutro ree starija mlaoj:

Sodomu, upravo je tada sjedio Lot na vratima sodomskim, im ih Lot ugleda, ustade pred njima, pokloni se sve do zemlje, 2 I ree: Molim vas, gospodo, svratite se u kuu sluge svojega, da prenoite, i operite noge svoje! Sutra rano moete onda uraniti i put svoj nastaviti. A oni rekoe: Ne, mi emo prenoiti vani. 3 Ali on navali i primora ih, pa se oni navratie k njemu i dooe u kuu njegovu. On im tada ugotovi veeru i dade ispei nekvasnih pogaa, i oni jedoe. 4 Ali prije nego jo otidoe da legnu, opkolie ljudi grada Sodome kuu mlado i staro, sav narod do posljednjega ovjeka. 5 Oni pozvae Lota i rekoe mu: Gdje su ljudi, to veeras dooe k tebi? Izvedi nam ih, da ih upoznamo! 6 Tada Lot izae k njima van pred vrata, a zatvori vrata za sobom; 7 I ree: Ne inite takva zla, brao moja! 8 Evo, imam jo dvije keri koje ne spoznae mua: njih u vam izvesti, pa inite s njima to vam je drago; samo ne dirajte u ove ljude; jer uoe u sjenu krova mojega! 9 Ali oni viknue: Odstupi odatle! i rekoe: Ovaj doe ovamo kao doljak i sad hoe da nam sudi. Sad emo uiniti tebi jo gore nego njima! I navalie silom na ovjeka, na Lota, i primicali su se sve blie, da razbiju vrata. 10 Tada ona dva ovjeka pruie ruke svoje i uvukoe Lota k sebi u kuu i zatvorie vrata. 11 A ljude pred kunim vratima, malo i veliko, udarie sljepoom, tako da su se uzalud muili da nau vrata. 12 Nato dva ovjeka rekoe Lotu: Ako ima ovdje jo koga svojega, zeta, svoje sinove i ker, ili koga jo drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta! 13 Jer mi emo zatrti ovo mjesto; jer teka se tuba digla proti njima pred Gospodom, zato nas posla Gospod, da ih zatremo. 14 Tada Lot izae van i porazgovori se sa zetovima svojim, koji su se bili oenili kerima njegovim, i ree: Ustajte! Izaite iz mjesta ovoga, jer e Gospod zatrti grad ovaj! Ali su zetovi njegovi mislili, da se on samo ali. 15 Kad osvanula zora, navalie aneli na Lota, da se pouri, i rekoe: Ustani! Uzmi enu svoju i dvije keri svoje, to su jo kod kue, da i ti ne pogine zbog krivnje grada toga! 16 Kad se je on jo uvijek skanjivao, uzee ljudi za ruku njega, enu

Postanak
Eto, leala sam noas uz oca svojega. Dajmo mu da pije vina i ovu no, pa onda poi ti unutra i lezi uz njega, da po ocu svojemu dobijemo djecu! 35 Tako dadoe i ovu no ocu svojemu vina da pije, te poe mlaa i lee uz njega, a on ne opazi ni kako ona lee, ni kako ustade. 36 Zatrudnjee dakle obje keri Lotove od oca svojega. 37 I starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab; on je otac dananjim Moapcima. 38 I mlada rodi sina i nadjenu mu ime Ben-Ami; on je otac dananjim Amoncima.

14

doemo, reci o meni, da sam ti brat. 14 Tada uze Abimelek ovaca i goveda, sluga i slukinja, te ih darova Abrahamu; i vrati mu Saru, enu njegovu. 15 I ree Abimelek: Evo, zemlja ti je moja otvorena; ostani, gdje ti se dopada! 16 A Sari ree: Evo, dajem bratu tvojemu tisuu srebrnjaka, neka to bude za te odteta u oima sviju, koji su s tobom; tako si u svakom pogledu opravdana. 17 Onda se Abraham pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, enu njegovu i slukinje njegove, tako da su opet mogle raati. Postanak 20 18 Jer je Gospod zbog Sare, ene 1 Onda otide Abraham u pokrajinu Abrahamove, bio zatvorio svaku Negeb i nastani se izmeu Kadea i maternicu u kui Abimelekovoj. ura. Dok je boravio u Gerari, 2 Ree Abraham za Saru, enu svoju: Postanak 21 Sestra mi je. I posla tamo Abimelek, 1 Gospod pohodi Saru, kao to je bio kralj gerarski, i dade dovesti Saru. obeao, i uini Gospod na njoj, kao to 3 Ali doe Bog k Abimeleku po noi u je bio unaprijed rekao. snu i ree mu: Eto, umrijet e zbog 2 Sara zatrudnje i rodi Abrahamu u ene, koju si dao dovesti k sebi; jer ona starosti njegovoj sina u vrijeme, to ga je udata ena! je Bog unaprijed odredio. 4 A Abimelek nije se bio jo njoj 3 Abraham nadjenu ime novoroenom primaknuo, pa odgovori: Gospode, ti sinu svojemu, kojega mu rodi Sara, ipak nee nedune ljude pogubiti! Izak. 5 Nije li mi on sam rekao: Sestra mi je; 4 Abraham obreza sina svojega Izaka, a i ona izjavi: Brat mi je. U nedunosti kad mu je bilo osam dana, kao to mu srca svojega i istim rukama uinih je bio zapovjedio Bog. tako. 5 Abrahamu je bilo sto godina, kad mu 6 Tada mu ree dalje Bog u snu: I ja se rodio sin Izak. znam, da si uinio u nedunosti srca 6 Tada ree Sara: Smijeh mi Bog svojega. Ja te sam uuvah, da se ne pripravi, i svaki, koji uje o tom, smijat ogrijei proti meni, i zato ne dopustih, e se zbog mene. da je se dotakne. 7 Ree dalje: Tko bi bio ikad rekao 7 A sada vrati muu enu njegovu, jer Abrahamu, da e Sara jo dojiti djecu? je on prorok zagovarat e te, da Pa ipak ja mu rodih sina u starosti ostane na ivotu. A ne vrati li je, onda njegovoj. znaj, da e umrijeti ti i svi tvoji! 8 Djeak odraste i bi odbijen od prsiju. 8 Rano ujutro sazva Abimelek sve Abraham na taj dan, kad bi Izak sluge svoje i ree im, to se zbilo; a ljudi odbijen od prsiju, priredi veliku gozbu. se veoma uplaie. 9 A kad vidje Sara, kako se sin 9 Abimelek dozva Abrahama i ree mu: Egipanke Agare, kojega je bila rodila to si nam uinio? to li sam ti skrivio, Abrahamu, podsmijeva, da navue na me i na kraljevstvo moje 10 Ona ree Abrahamu: Otjeraj tu toliku krivnju? to se ne bi smjelo slukinju i sina njezina, jer sin te nipoto dogoditi, to si mi uinio. slukinje ne smije biti batinik s 10 I Abimelek upita Abrahama: to si mojim sinom Izakom. namjeravao, da si tako radio? 11 A to Abrahamu bi vrlo neugodno 11 Abraham odgovori: Mislio sam zbog sina njegova. naime, ako u ovome mjestu ne vlada 12 Tada ree Bog Abrahamu: Neka ti strah Boji, onda e me pogubiti zbog ne bude ao za djeaka i za slukinju ene moje. tvoju; posluaj Saru u svemu to ti 12 Uostalom, ona mi je doista sestra, kae, jer samo oni, to proizau od ki oca mojega, samo nije ki matere Izaka, imaju vrijediti kao potomci tvoji. moje, i tako mi je mogla postati ena. 13 Ali u i sina slukinje uiniti 13 I kad me Bog iz kue oca mojega narodom, jer je potomak tvoj. odvede u tuinu, rekoh joj: uini mi tu 14 I tako Abraham drugoga jutra uze ljubav; u svakom mjestu, kamo kruha i mjeinu vode i dade to Agari

15

Postanak
u Beer-ebi i prizva ondje ime Gospoda, Boga vjenoga. 34 Abraham proboravi jo dugo vremena kao tuinac u zemlji filistejskoj. Postanak 22 1 Poslije ovih dogaaja stavi Bog Abrahama na kunju i ree mu: Abrahame! On odgovori: Evo me! 2 On ree: Uzmi Izaka, sina tvojega, jedinca svojega, kojega ljubi, pa idi u pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi sa rtvu paljenicu na jednom od brda, za kojega u ti rei! 3 Abraham drugoga jutra rano osamari magarca svojega, uze sa sobom dvojicu od svojih sluga i sina svojega Izaka, nacijepa drva za rtvu paljenicu, die se tada i poe prema mjestu, za kojega mu je Bog rekao. 4 Trei dan podie Abraham oi svoje i ugleda mjesto u daljini. 5 Tada ree Abraham slugama svojim: Ostanite ovdje s magarcem a ja i djeak poi emo tamo, da se poklonimo, pa emo se opet vratiti k vama. 6 Nato uze Abraham drva za rtvu paljenicu i naprti ih Izaku, sinu svojemu. On sam uze oganj i no sa sobom, i tako pooe obojica zajedno. 7 Tada ree Izak ocu svojemu Abrahamu: Oe! On odgovori: Evo me, sine! I zapita: Evo oganj i drva, ali gdje je janje za etvu paljenicu? 8 Abraham odgovori: Bog e ve pribaviti janje za rtvu paljenicu, sine! Tako su ila obojica zajedno dalje. 9 Kad dooe na mjesto, to mu ga je bio Bog pokazao, naini Abraham ondje rtvenik i naslaga drva na njega. Sveza sina svojega Izaka i metnu ga na rtvenik, na drva odozgor. 10 Nato Abraham prui ruku svoju i prihvati za no, da zakolje sina svojega. 11 Ali aneo Gospodnji povika mu s neba: Abrahame, Abrahame On odgovori: Evo me! 12 Aneo ree: Ne stavljaj ruku na djeaka i ne uini mu nita, jer sad znam, da se Boga boji i da mi nijesi uskratio jedinoga sina svojega. 13 Kad Abraham pogleda oko sebe, vidje odzada ovna, to se bio rogovima svojim zapleo u trnju. Abraham ode tamo, dovede ovna i prinese ga mjesto sina svojega kao rtvu paljenicu. 14 Abraham prozva to mjesto JahveJire, (znai, Gospod-Pribavlja) tako da se i danas jo kae: Na brdu Gospoda bit e pribavljeno

metnuvi joj na lea; i djeaka joj dade i otpusti je. Ona tada ode i lutala je po pustinji Beer ebe. 15 A kad nesta vode u mjeini, stavi djeaka pod jedan grm. 16 Otide dalje i sjede po strani daleko, koliko moe luk dobaciti; i ree u sebi: Ne mogu da gledam, kako umire dijete. Tako je sjedila po strani i pone glasno plakati. 17 A Bog je uo glas djeakov, i aneo Boji viknu Agaru s neba: to ti je, Agaro? Ne kloni duhom, jer Bog je uo glas djeakov tu, gdje lei. 18 Hajde, uzmi djeaka i dri ga vrsto za ruku; jer ja u ga uiniti velikim narodom, 19 Tada joj Bog otvori oi, te ugleda studenac. Ona ode tamo, napuni mjeinu vode i dade djeaku da pije. 20 I Bog je bio s djeakom; on odraste i nastani se u pustinji i postade vjet u strijeljanju lukom. 21 A prebivao je u pustinji Paranu; a mati njegova oeni ga iz zemlje egipatske. 22 U to isto vrijeme imadoe Abimelek i poglavica vojske njegove Fikol s Abrahamom ovaj govor: Bog je s tobom u svemu, to radi. 23 Stoga zakuni mi se ovdje Bogom, da nee nikada nevjerno raditi ni proti meni ni proti svemu potomstvu mojemu! Kao to sam ja tebi iskazivao prijateljstvo, tako ga ti iskazuj i meni i zemlji, u kojoj prebiva kao gost! 24 Abraham odgovori: Jest, hou se zakleti. 25 Ali Abraham pozva na odgovor Abimeleka zbog studenca, to su ga sluge Abimelekove bile na silu posvojile. 26 Abimelek ree: Ne znam, tko je to uinio, a ti mi o tome ni jesi nita rekao, niti sam do danas to o tome uo. 27 Tada uze Abraham ovaca i goveda i dade ih Abimeleku, i sklopie savez meu sobom. 28 Potom Abraham odvoji od ovaca sedmero janjadi. 29 Upita Abimelek Abrahama: to ima da znai to sedmero janjadi, to si ih odvojio? 30 On odgovori: Ovo sedmero janjadi mora ti od mene primiti; jer taj dar ima da bude meni za svjedoanstvo, da sam ja iskopao ovaj studenac. 31 Zato se to mjesto prozva Beer-eba, jer se ondje meu sobom zaklee. 32 Tako oni sklopie savez u Beer-ebi. Tada se Abimelek i Poglavica vojske njegove Fikol podigoe i vratie se natrag u zemlju filistejsku. 33 A Abraham zasadi stablo tamarisku

Postanak
15 Tada aneo Gospodnji povika Abrahamu po drugi put s neba, 16 I ree: Kunem se sobom, glasi rije Gospodnja: Zato, to si to inio i nijesi mi uskratio jedinoga sina svojega. 17 Blagoslovit u te obilno i potomstvo u tvoje umnoiti kao zvijezde na nebu i kao pijesak na obali morskoj, i potomstvo e tvoje osvojiti vrata neprijatelja svojih. 18 I bit e blagoslovljeni u potomstvu tvojem svi narodi na zemlji zato, jer si posluao glas moj. 19 Potom se Abraham vrati k slugama svojim. Digoe se i otidoe zajedno u Beer-ebu, i Abraham je prebivao u Beer-ebi. 20 Iza ovih dogaaja javie Abrahamu ovo: Gle, Milka rodi bratu tvojemu Nahoru sinove: 21 Husa, prvoroenca njegova, i brata njegova Buza, Kemuela, oca Aramova, 22 Keseda, Haza, Pildaa, Jidlafa i Betuela. 23 A Betuelu se rodi Rebeka. Ovih osam rodi Milka Nahoru, bratu Abrahamovu. 24 I inoa njegova, po imenu Reuma, rodi sinove, naime Tebaha, Gahama, Tahaa i Maaku. Postanak 23 1 Sara poivje sto i dvadeset i sedam godina; to su godine ivota Sarina. 2 I umrije Sara u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj. I poe Abraham drati alost za Saru i oplakivati je. 3 Nato ostavi Abraham pokojnicu i progovori sinovima Hetovim ovako: 4 Ja sam samo tuinac i doljak meu vama. Dajte mi dakle zemljite sa grob kod vas, da iznesem pokojnicu svoju iz kue i da je pokopam! 5 Hetovi sinovi odgovorie Abrahamu: 6 uj nas, gospodaru! Ti ivi ovdje meu nama kao knez Boji. U najboljoj grobnici naoj pokopaj pokojnicu svoju! Nitko od nas nee ti uskratiti, da pokopa pokojnicu svoju u grobnici njegovoj. 7 Tada se die Abraham, duboko se nakloni stanovnicima zemlje, sinovima Hetovim, 8 I ree im: Kad vam je pravo, da iznesem pokojnicu svoju iz kue i da je pokopam, iskaite mi ljubav i progovorite za me lijepu rije Efronu, sinu Soharovu. 9 Neka mi ustupi peinu Makpelu, koja je njegova, a lei na kraj polja njegova; za punu cijenu neka mi je u nazonosti vaoj dadne za grobnicu. 10 A Efron je sjedio meu sinovima

16

Hetovim. I odgovori Hitej Efron Abrahamu pred svima, to su bili doli na vrata gradska ovako: 11 Ali ne, gospodaru, posluaj me! Polje ti poklanjam i peinu to je na njemu, poklanjam ti; pred zemljacima svojim poklanjam ti je. Pokopaj samo pokojnicu svoju! 12 Tada se Abraham nakloni pred stanovnicima zemlje, 13 I ree Efronu u nazonosti stanovnika zemlje: Ne, posluaj me ipak! Plaam cijenu za polje, uzmi je od mene, da mogu tamo pokopati pokojnicu svoju! 14 Efron odgovori Abrahamu: 15 Ne, gospodaru, posluaj me! Zemlja za etiri stotine ekela srebra, to je to meu nama? Pokopaj samo pokojnicu svoju! 16 I Abraham prihvati trabinu Efronovu, i izmjeri Abraham Efronu cijenu, to ju je bio taj zatraio u nazonosti sinova Hetovih, naime etiri stotine ekela srebra, kako su ili meu trgovcima. 17 Tako polje Efronovo, to je u Makpeli, naprema Mamri, polje zajedno s peinom, to je bila na njemu, i sa svim drveem, to je bilo na polju i po mei njegovoj unaokolo. 18 Tako prijee pravno u posjed Abrahamov pred svima sinovima Hetovim, to su bili doli na vrata gradska. 19 Nato Abraham pokopa Saru, enu svoju, u peini na polju Makpeli, istono od Mamre, to jest Hebrona, u zemlji kanaanskoj. 20 Tako prijee polje i peina, to je bila na njemu, od sinova Hetovih pravno na Abrahama za batinsko groblje. Postanak 24 1 A bio je Abraham star i vremean, i Gospod bijae Abrahama blagoslovio u svemu. 2 Tada ree Abraham slugi svojemu, najstarijemu u kui svojoj, koji je upravljao cijelim imanjem njegovim: Metni ruku svoju pod bedro moje! 3 Hou naime da te zakunem Gospodom, Bogom neba i zemlje, da nee uzeti sinu mojemu ene izmeu keri Kanaanaca, meu kojima prebivam. 4 Ne, ve otidi u domovinu moju i u rod moj i tamo uzmi enu za sina mojega Izaka. 5 A sluga mu odgovori: A ako ena ne htjedne poi s menom u ovu zemlju? Hou li tada opet povesti sina tvojega natrag u zemlju, iz koje si iziao? 6 Abraham mu ree: Pazi, da tamo

17

Postanak
kui oca tvojega mjesta za nas da prenoimo? 24 Ona mu odgovori: Ki sam Betuelova, sina Milke, kojega ona rodi Nahoru. 25 I nastavi dalje: Slame i pie imamo mnogo, i mjesta da se prenoi. 26 Tada se nakloni ovjek, baci se niice pred Gospodom, 27 I ree: Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Abrahama, gospodara mojega, koji ne uskrati milosti i vjernosti svoje gospodaru mojemu! A mene Gospod pravim putom dovede u kuu rodbine gospodara mojega. 28 A djevojka otra i pripovjedi u kui matere svoje, to joj se dogodi. 29 A Rebeka je imala brata po imenu Labana. Laban pohitje van k ovjeku na izvor. 30 Kad je on naime bio vidio naunice i na rukama sestre svoje narukvice i uo rijei sestre svoje: Tako mi ree ovjek, poe k ovjeku, koji je jo jednako stajao kod deva na izvoru. 31 On ree: Hodi, blagoslovljeni od Gospoda! to stoji tu vani, kad sam pospremio ve kuu i mjesto nainio za deve. 32 Tada ovjek poe u kuu, a onaj rastovari deve, donese slame i pie za deve i vode, da operu sebi noge on i ljudi, to su bili s njim. 33 A kad postavi pred njega da jede, ree on: Ne jedem prije, dok ne kaem stvar svoju. Laban zamoli: Govori! 34 Tada on uze govoriti: Ja sam sluga Abrahamov. 35 Gospod je veoma blagoslovio gospodara mojega, tako da je doao do velikog blagostanja. Dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i slukinja magaraca i deva. 36 Sara, ena gospodara mojega, rodila je u starosti svojoj gospodaru mojemu sina; njemu je predao sve svoje imanje. 37 A mene zakle gospodar moj ovako: Da nijesi uzeo sinu mojemu ene od keri Kanaanaca, meu kojima prebivam. 38 Nego otidi u kuu oca mojega i k rodbini mojoj i uzmi tamo enu za sina mojega! 39 Ja odgovorih gospodaru svojemu: A to, ako ena ne htjedne poi sa mnom? 40 On mi tada ree: Gospod, pred ijim sam licem hodio, poslae anela svojega s tobom i dat e sreu putu tvojemu, i ti e dovesti enu sinu mojemu iz rodbine moje i iz kue oca mojega. 41 A nee te vezati zadana zakletva, ako doe k rodbini mojoj, pa ti je ne

natrag ne povede sina mojega! 7 Gospod, Bog neba, koji me je odveo iz kue oca mojega i iz domovine moje, i koji mi je govorio i napokon mi obeao: Potomstvu tvojemu dat u zemlju ovu, on e poslati anela svojega pred tobom, da dovede odanle enu sinu mojemu. 8 Ako li ena ne htjedne poi s tobom, onda tebe ne vee ova zakletva; i nipoto ne smije tamo natrag odvesti sina mojega. 9 Tada metnu sluga ruku svoju pod bedro Abrahamu, gospodaru svojemu, i zakle mu se. 10 Potom uze sluga deset deva gospodara svojega i svakovrsne dragocjenosti gospodara svojega sa sobom na put, podie se i ode u Mezopotamiju, u grad Nahorov. 11 Izvan grada kod jednog studenca pusti deve da polijeu. Bilo je podveer, u doba, kad izlaze ene da nose vodu. 12 Tada se on pomoli: Gospode, Boe Abrahama, gospodara mojega, daj mi sreu danas i iskai milost Abrahamu, gospodaru mojemu! 13 Evo, ja stojim ovdje na izvoru, i keri stanovnika ovoga grada izlaze da zahvataju vode. 14 Ako sad djevojka, kojoj reknem: Nagni krag svoj, da se napijem, ona odgovori: Napij se! Pa i deve u ti napojiti, onda je to ona, koju si odredio za Izaka slugu svojega, i potom u spoznati, da si iskazao milost gospodaru mojemu. 15 Jo on nije bio svrio svoje molitve, i gle, Rebeka ki Betuelova, sina Milke, ene Abrahamova brata Nahora, doe s kragom svojim na ramenu. 16 Djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju jo mu nije bio spoznao. Ona sie k izvoru, napuni krag svoj i doe opet gore. 17 Tada sluga pritra k njoj i ree: Daj mi da se napijem malo vode iz kraga tvojega. 18 Ona odgovori: Napij se, gospodaru! I bre spusti krag svoj na ruku i dade mu da se napije, 19 Kad ga napoji, ree: I devama u tvojim naliti neka se napiju. 20 I bre izli krag svoj u korito, otra opet na studenac da zahvati vode i nali svima devama njegovim. 21 A ovjek ju utei promatrao da vidi je li Gospod dao sreu putu njegovu ili ne. 22 Kad se deve napie, uze ovjek naunice, pola ekela teke, i dvije narukvice za ruke njezine, deset ekela zlata teke. 23 I upita: Kai mi ija si ki. Ima li u

Postanak
dadnu, tada te nee vezati zadana zakletva. 42 Tako dooh danas k izvoru i pomolih se: Gospode, Boe Abrahama, gospodara mojega, ako bi ipak htio dati sreu putu, na kojemu se nalazim! 43 Evo, ja stojim na izvoru, i ako mi djevojka, to izae da donese vode, a kojoj reknem: Daj mi da se napijem malo vode iz kraga tvojega, 44 Odgovori tada: Napij se samo, pa i devama u tvojim naliti vode, onda je to ena, koju je odredio Gospod sinu gospodara mojega. 45 Jo nijesam bio izgovorio, i gle, izae Rebeka s kragom na ramenu, i ona sie k izvoru i zahvati. Ja je zamolih: Daj mi da se na pijem! 46 Ona odmah spusti dolje krag svoj i ree: Napij se, pa i deve u tvoje napojiti! I ja se napih, a ona napoji i deve. 47 Onda je upitah: ija si ki? Ona odgovori: Ki sam Betuela, sina Nahora, kojega mu rodi Milka. Nato joj ja objesih naunice i metnuh joj narukvice na ruke. 48 Tada se ja naklonih, bacih se niice pred Gospodom i blagoslivljah Gospoda, Boga Abrahama, gospodara mojega, koji me vodio pravim putom, da dobijem ker roaka gospodara svojega za sina njegova. 49 Ako hoete dakle iskazati milost i vjernost gospodaru mojemu, kaite mi; ako li neete, kaite mi i to, da se okrenem nadesno ili nalijevo! 50 Tada odgovorie Laban i Betuel i rekoe: Od Gospoda to dolazi; mi ti ne moemo reci ni da ni ne. 51 Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je pa idi, da bude ena sinu gospodara tvojega, kao to je odredio Gospod! 52 A kad je uo sluga Abrahamov pristanak njihov, baci se niice pred Gospodom sve do zemlje. 53 Potom izvadi sluga stvari srebrne i zlatne i haljine, i darova ih Rebeki, i bratu njezinu i materi njezinoj darova dragocjene stvari. 54 Onda su jeli i pili, on i pratioci njegovi, i prenoie ondje. Kad ustadoe ujutro, ree on: Pustite me da idem gospodaru svojemu. 55 Brat njezin i mati njezina odgovorie: Neka ostane djevojka kod nas jo koje vrijeme, barem deset dana, pa onda moe ii! 56 A on im ree: Ne zaustavljajte me, jer Gospod je dao srea putu mojemu. Pustite me da idem i da se vratim gospodaru svojemu! 57 Oni odgovorie: Da pozovemo

18

djevojku i nju da upitamo. 58 I pozvae Rebeku i upitae je: Hoe li idi s ovim ovjekom? Ona odgovori: Hou. 59 Tada pustie sestru svoju Rebeku s dojkinjom njezinom i slugu Abrahamova s ljudima njegovim da idu. 60 Blagoslovie Rebeku i rekoe joj: Sestro draga, budi mati nebrojenim tisuama, i potomci tvoji neka osvoje vrata neprijatelja svojih! 61 Nato se die Rebeka sa slukinjama svojim, posjedae na deve i pooe za ovjekom. Sluga uze Rebeku i otide odanle. 62 Izak se upravo vraao od studenca Lahaj Roi; prebivao je naime u pokrajini Negebu. 63 Podveer bio je Izak izaao na polje da razmatra; kad podie oi i pogleda, a to dolazile deve. 64 I Rebeka podie oi i ugleda Izaka, spusti se brzo s deve, 65 I upita slugu: Tko je onaj tamo ovjek, to ide preko polja u susret nama? Sluga odgovori: To je gospodar moj. Tada ona uze pokrivalo i pokri se. 66 Nato sluga pripovjedi Izaku sve, to je bio uinio. 67 Izak je povede u ator matere svoje Sare i tada uze Rebeku, ona mu postade ena i on je zamilova. I tako se Izak utjei nad gubitkom matere svoje. Postanak 25 1 Abraham je bio uzeo jo drugu enu, po imenu Keturu. 2 I ona mu rodi Zimrana, Jokana, Medana, Midjana, Jibaka i uaha. 3 Jokanu se rodi eba i Dedan. Potomci Dedanovi bili su Aurimi, Letuimi i Leumimi. 4 Sinovi Midjanovi bili su Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Sve su ovi potomci Keturini. 5 A Abraham predade Izaku sve imanje svoje. 6 Sinovima inoa, to ih je imao Abraham, dade Abraham samo darove i otpravi ih dok je jo ivio, od sina svojega Izaka prema istoku u istonu zemlju. 7 A ovo je broj godina, to ih preivje Abraham: sto sedamdeset i pet godina. 8 Tada preminu Abraham, u lijepoj starosti umrije, star i sit ivota, pa bi pridruen ocima svojim. 9 Sinovi njegovi Izak i Imael pokopae ga u peini Makpeli na polju sina Sohara Hiteja Efrona, sina Soharova, istono od Mamre, 10 Na polju, to ga je bio Abraham

19

Postanak
Ezav doe iz pustinje sav gladan. 30 Ezav ree Jakovu: Daj mi bre da jedem toga crvenoga jela; jer gladan sam sav! Zato se prozva Edom. 31 Jakov ree: Prodaj mi najprije svoje pravo prvorodstva! 32 Ezav ree: Ah, moram eto da umrem; to e mi to pravo prvorodstva? 33 A Jakov ree: Zakuni mi se najprije! I zakle mu se i prodade tako svoje pravo prvorodstva Jakovu. 34 Nato Jakov dade Ezavu kruha i jela od lee. On je jeo i pio, ustao i otiao. Tako je malo cijenio Ezav pravo prvorodstva. Postanak 26 1 Nasta u zemlji glad, druga negoli ona prijanja, to je bila za vremena Abrahamova. Tada Izak otide k filistejskom kralju Abimeleku u Geraru. 2 Tada mu se javi Gospod i ree: Ne silazi u Egipat; boravi u zemlji za koju u ti rei! 3 Boravi kao gost u ovoj zemlji, i ja u biti s tobom i blagoslovit u te; jer u tebi i potomstvu tvojemu dati sve zemlje ove i tako ispuniti zakletvu, kojom sam se zakleo ocu tvojemu Abrahamu. 4 Umnoi u potomke tvoje tako mnogobrojno kao zvijezde na nebu; sve zemlje ove dat u potomcima tvojim, i u potomstvu tvojem bit e blagoslovljeni svi narodi na zemlji; 5 Zato to je Abraham sluao glas moj i drao zapovijed moju, naredbe, propise i zakone moje. 6 I tako osta Izak u Gerari. 7 A kad su stanovnici mjesta pitali za enu njegovu, ree: Sestra mi je. Jer se je bojao rei: ena mi je, mislio je: Mogli bi me inae, stanovnici mjesta ubiti zbog Rebeke, jer je lijepa. 8 Kad je tamo dulje vremena boravio, dogodi se, te kralj filistejski Abimelek pogleda kroz prozor i vidje, kako Izak miluje enu svoju Rebeku. 9 Tada dozva Abimelek Izaka i ree: Eto, ona je zacijelo ena tvoja. Kako si mogao rei da ti je sestra? Izak mu odgovori: Mislio sam, da bih inae morao umrijeti zbog nje. 10 Abimelek ree: to si nam to uinio? Kako je lako mogao tko od naroda primai se eni tvojoj, i tako bi ti navukao na nas krivnju. 11 I zapovjedi Abimelek svemu narodu: Tko se dotakne ovoga ovjeka ili ene njegove, kaznit e se smru! 12 Tada Izak zasija u onoj zemlji i poanje u onoj godini stostruko, jer ga

kupio od sinova Hetovih. Tamo bijahu pokopani Abraham i ena njegova Sara. 11 Po smrti Abrahamovoj blagoslovi Bog sina njegova Izaka. Izak je prebivao kod studenca Lahaj Roi. 12 Ovo je potomstvo Imaela, sina Abrahamova, kojega je bila Abrahamu rodila Egipanka Agara, slukinja Sarina, 13 Ovo su imena sinova Imaelovih, po njihovim plemenima poredana: Prvoroenac Imaelov Nabajot, onda Kedar, Adbeel, Mibsam, 14 Mima, Duma, Masa, 15 Hadar, Tema, Jetur, Nafi i Kedma, 16 To su sinovi Imaelovi, i to su imena njihova po selima i atoritima njihovim, dvanaest knezova po plemenima njihovim. 17 Godine ivota Imaelova iznosile su sto i trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridruen svojim precima. 18 Sinovi Imaelovi prebivali su od Havile do ura, koji lei istono od Egipta u smjeru prema Asiriji. U blizini sve brae svoje naselie se prkosno. 19 Ovo je potomstvo Izaka, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. 20 A Izaku je bilo etrdeset godina, kad se oeni Rebekom kerju Sirijca Betuela iz Padam-Arama, sestrom Sirijca Labana, 21 I Izak se molio Gospodu za enu svoju, jer nije imala djece. Gospod ga uslii, i tako ena njegova Rebeka zatrudnje. 22 A kad su se sudarala djeca u utrobi njezinoj, ree ona: Ako je tomu tako, to e onda biti od mene? Ona otide da pita Gospoda. 23 Gospod joj odgovori: Dva su naroda u utrobi tvojoj, dva plemena e se odvojiti u utrobi tvojoj; jedno e biti jae od drugoga, i starije sluit e mlaemu. 24 I kad doe vrijeme da rodi, a to zaista blizanci, bili su u tijelu njezinu. 25 Prvi koji se pojavi, bio je crvenkast, sav kao runo rutav. Zato mu nadjenue ime Ezav. 26 A poslije se pojavi brat njegov; njegova se ruka prihvatila za petu, Ezava. Zato mu nadjenue ime Jakov. Bilo je Izaku ezdeset godina kad se oni rodie. 27 I kad djeaci odrastoe, posta Ezav dobar lovac, ovjek pustinje. A Jakov je bio ovjek krotak, koji je ostao kod atora. 28 Izak je vie volio Ezava, jer je rado jeo lovinu, a Rebeka je vie voljela Jakova. 29 Jednom skuhao Jakov jelo. Tada

Postanak
Bog blagoslovi. 13 Tako posta ovjek bogat i sve bogatiji, dok postade neizmjerno bogat. 14 Imao je stada ovaca i goveda i mnogo sluinadi, tako da su mu Filisteji postali zavidni. 15 Zato sve studence, to ih bjehu iskopale sluge oca njegova za ivota oca njegova Abrahama, zasue i zemljom napunie. 16 A Abimelek ree Izaku: Idi od nas, jer si nam ti postao previe moan. 17 Tako otide Izak odanle, razape ator svoj u dolini gerarskoj i ostade ondje. 18 Nato Izak opet iskopa studence, to su ih bili iskopali za ivota oca njegova Abrahama, a Filisteji ih poslije smrti Abrahamove zasuli, i dade im ista imena, to im ih bio dao otac njegov. 19 Sluge Izakove kopale su u dolini i naoe tamo studenac sa tekuom vodom. 20 Ali se posvadie pastiri gerarski s pastirima Izakovim, jer su tvrdili: Naa je voda! Zato on nazva studenac Esek, jer su se tamo bili posvadili s njim. 21 Potom iskopae drugi studenac; pa se i radi njega posvadie; zato ga on nazva Sitna. 22 Tada otide odatle dalje i iskopa opet studenac. Oko njega nije bilo svae, pa ga nazva on Rehobot rekavi: Sad nam Gospod odredi slobodan prostor, da se moemo rairiti u zemlji. 23 Odatle otide gore u Beer-ebu. 24 U onoj noi javi mu se Gospod i ree: Ja sam Bog oca tvojega Abrahama. Ne boj se, jer ja sam s tobom i blagoslovit u tebe i umnoit u potomstvo tvoje zbog sluge svojega Abrahama. 25 On naini ondje rtvenik, prizva ime Gospodnje i razape ator svoj, a sluge Izakove iskopae ondje studenac. 26 Tada doe k njemu Abimelek iz Gerare s pouzdanikom svojim Ahuzatom i s poglavicom svoje vojske Fikolom. 27 Izak ih upita: Zato dooste k meni, kad mrzite na me i otjeraste me od sebe? 28 Oni odgovorie: Vidjesmo na svoje oi, da je Gospod s tobom. Stoga mislimo, da treba pod zakletvom sklopiti ugovor izmeu nas i tebe. Mi hoemo da sklopimo ugovor s tobom. 29 Ti da nama ne ini nikakva zla kao to se mi tebe ne dotakosmo, nego ti samo dobro inismo i pustismo te da ide u miru. Ti si eto blagoslovljen od Gospoda! 30 Tada im on spremi gozbu, i oni su jeli i pili.

20

31 Drugo jutro rano zaklee se jedan drugome. Tada ih otpusti Izak, i oni otidoe od njega u miru. 32 Isti dan dooe sluge Izakove i pripovjedie mu za studenac, to su ga bili iskopali: Naosmo vodu. 33 On, ga nazva iba. Zato se zove grad sve do dana dananjega Beereba. 34 Kad bi Ezavu etrdeset godina, uze za enu Juditu, ker Hiteja Beerija, i Basematu, ker Hiteja Elona. 35 Obadvije su zadavale mnogo jada Izaku i Rebeki. Postanak 27 1 Kad Izak ostarje i oi mu potamnjee, da nije mogao vie vidjeti, dozva starijega sina svojega Ezava i ree mu: Sine moj! On mu odgovori: Evo me! 2 Tada ree on: Vidi, ostario sam i ne znam, kad u umrijeti. 3 Uzmi sad oruje svoje, tobolac svoj i luk svoj, izai van u pustinju i ulovi mi komad divljaine! 4 Priredi mi od toga teno jelo, kako to ja volim, i donesi mi to! Tada u jesti, i dua e te moja za to blagosloviti, prije nego umrem. 5 A Rebeka je bila ula, kad je Izak tako govorio sa sinom svojim Ezavom. I Ezav izae u pustinju, da ulovi divljaine i donese kui. 6 Tada ree Rebeka sinu svojemu Jakovu: ula sam, kako otac tvoj ree bratu tvojemu Ezavu: 7 Donesi mi komad divljaine i priredi mi teno jelo, da mogu jesti i tebe pred Gospodom blagosloviti, prije nego umrem. 8 Nego sada, sine moj, posluaj savjet, to u ti ga dati! 9 Otidi k stadu i donesi mi odanle dva lijepa jareta, a ja u od njih prirediti teno jelo ocu tvojemu, kako on to voli. 10 Onda e donijeti ocu svojemu da jede, pa da te blagoslovi, prije nego umre. 11 A Jakov ree materi svojoj Rebeki: Gle, moj je brat Ezav ovjek rutav, a ja sam gladak. 12 Moe biti da me opipa otac moj, pa onda da ispadnem pred njim kao varalica, i tako bih navukao na sebe prokletstvo mjesto blagoslova. 13 A mati njegova odgovori mu: Na me neka padne to prokletstvo tvoje, sine moj! Posluaj savjet moj, otidi i donesi mi! 14 On tada ode i donese materi svojoj. Mati njegova priredi od toga teno jelo, kako je to volio otac njegov. 15 Nato donese Rebeka najbolje haljine starijeg sina svojega Ezava, to ih je imala u kui kod sebe, i obue ih

21

Postanak
blagoslovljen! 34 Kad Ezav razabra rijei oca svojega, zavrisnu gorko iza glasa i zamoli oca svojega: Blagoslovi i mene, oe dragi! 35 On odgovori: Doe brat tvoj s prijevarom i odnese ti blagoslov. 36 Tada on ree: Pravo mu se dalo ime Jakov. Ve dvaput me prevari: moje pravo prvorodstva uze mi, a sad mi eto jo ote i blagoslov. Tada upita: Zar nijesi za mene sauvao nikakva blagoslova? 37 Izak odgovori Ezavu: Eto, postavih ga tebi za gospodara i svu brau njegovu dadoh mu za sluge, i opskrbih ga itom i vinom. Pa to bih sad jo mogao uiniti za tebe, sine dragi? 38 Ezav ree ocu svojemu: Zar ima samo jedan blagoslov, oe dobri? Blagoslovi i mene, oe dragi! I Ezav stade glasno plakati. 39 Tada mu otac njegov Izak progovori: Eto, daleko od rodne zemlje bit e prebivalite tvoje i daleko od rose nebeske odozgor. 40 Od maa svojega ivjet e i bratu e svojemu sluiti. Otrgne li se, jaram e njegov stresti s vrata svojega. 41 Ezav posta neprijatelj Jakovu zbog blagoslova, to mu ga je bio dao otac njegov, i ree Ezav: Naskoro dolazi vrijeme, da e se aliti oca mojega; tada u ubiti brata svojega Jakova. 42 I kad Rebeka saznade za tu izjavu starijeg sina svojega Ezava, dade dozvati mlaeg sina svojega Jakova i ree mu: Sluaj, brat tvoj Ezav hoe da ti se osveti i da te ubije, 43 Nego, sine dragi, posluaj savjet moj; ustani i bjei k bratu mojemu Labanu u Haran! 44 Ostani jedno vrijeme kod njega, dok se slegne srdba brata tvojega! 45 im se gnjev brata tvojega odvrati od tebe i on zaboravi, to si mu uinio, poslat u po tebe i odanle te dovesti ovamo. Zato bih vas obojicu izgubila u jedan dan? 46 Potom ree Rebeka Izaku: Omrznuo mi je ivot zbog keri Hetovih. Ako i Jakov uzme sebi za enu jednu takvu Hetovku, jednu izmeu keri u zemlji, onda to imam jo od ivota? Postanak 28 1 Tada Izak dozva Jakova, blagoslovi ga i naloi mu: Ne uzimaj ene izmeu keri Kanaanaca! 2 Nego ustani, idi u Mezopotamiju u kuu Betuela, oca matere tvoje, i uzmi sebi odanle enu, jednu izmeu keri Labana, brata matere tvoje! 3 Bog, Svemoni, neka te blagoslovi,

mlaem sinu svojemu Jakovu. 16 koice jaree ovi mu oko ruku i oko vrata glatkoga. 17 Tada dade sinu svojemu Jakovu u ruke teno jelo s kruhom, to ga je bila priredila. 18 Tako unie on k ocu svojemu i ree: Oe moj! On odgovori: Evo me! Tko si ti, sine moj? 19 Jakov ree ocu svojemu: Ja sam Ezav, prvoroenac tvoj; uinio sam, kako si mi naloio. Sjedi uspravo i jedi divljaine moje, i onda me blagoslovi! 20 A Izak upita sina svojega: Kako si mogao tako brzo neto nai, sine moj? On odgovori: Gospod, Bog tvoj, dade milost, te istra preda me. 21 Ali Izak ree Jakovu: Stupi blie, da te opipam, sine moj, da li si ti zaista sin moj Ezav ili ne! 22 Jakov pristupi k ocu svojemu Izaku, i on ga opipa i ree: Glas je dodue Jakovljev, ali ruke su ruke Ezavove. 23 I ne poznade ga, jer su ruke njegove bile rutave kao ruke brata njegova Ezava. Poto ga je pozdravom blagoslova pozdravio, 24 Upita opet: Ti si dakle doista sin moj Ezav? On odgovori: Jesam. 25 Tada on ree: Onda mi donesi, da jedem divljaine sina svojega i da te tada blagoslovim! Jakov mu donese, i on je jeo. Tada donese vina, i on je pio. 26 Nato mu ree otac njegov Izak: Hodi ovamo, sine moj, i poljubi me! 27 On pristupi i poljubi ga. Kad on osjeti miris haljina njegovih, blagoslovi ga govorei: Zaista, miris sina mojega jest kao miris polja, kad ga blagoslovi Gospod. 28 Bog ti dao rose nebeske i zemlje rodne i vina i ita izobilja! 29 I narodi se pred tobom pregibali! Bio gospodar bradi svojoj, i klanjali se tebi sinovi matere tvoje! Proklet bio, koji tebe proklinje! A blagoslovljen bio, koji tebe blagoslivlja! 30 Kad je Izak bio zavrio blagoslov nad Jakovom, a Jakov jedva to je bio otiao ispred oca svojega Izaka, vrati se brat njegov Ezav iz lova. 31 I on priredi teno jelo, donese ocu svojemu i ree ocu svojemu: Sjedni uspravo, oe dragi i jedi divljaine sina svojega, da me onda mogne blagosloviti! 32 Tada ga upita otac njegov Izak: Tko si ti? On ree: Ja san sin tvoj, prvoroenac tvoj, Ezav. 33 Izak se neizmjerno uplai i povika: A tko je bio onaj, koji ulovi divljainu i donese mi je? Ja sam jeo od svega, prije nego ti doe, i njega sam blagoslovio, i on e tako ostati

Postanak
neka te uini plodnim i umnoi te, da postane jedno mnotvo naroda! 4 I neka ti dadne blagoslov Abrahamov, tebi i potomcima tvojim, da posjedne zemlju, u kojoj prebiva kao tuinac i koju Bog dade Abrahamu! 5 Tako otpremi Izak Jakova, i on zaputi u Mezopotamiju k Labanu, sinu Sirijca Betuela, bratu Rebeke, matere Jakova i Ezava. 6 A Ezav saznade, daje Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Mezopotamiju, da odanle dovede sebi enu, i da mu je blagoslivljajui ga naloio: Ne uzimaj ene izmeu keri Kanaanaca, 7 I da je Jakov posluao oca svojega i mater svoju i otiao u Mezopotamiju. 8 I vidje Ezav, da ocu njegovu Izaku nijesu po volji Kanaanke. 9 Zato otide Ezav k Imaelu i uze sebi, uz dvije ene svoje, za enu jo Mahalatu, ker Imaela, sina Abrahamova, sestru Nebajotovu. 10 A Jakov otide iz Beer-ebe i otputova u Haran. 11 Stie na jedno mjesto i prenoi ondje, jer je sunce bilo zapalo. Uze jedan kamen na onom mjestu, namjesti ga sebi kao jastuk i lee da tu spava. 12 I usne san: ljestve stajale na zemlji to s svojim vrhom dopirale sve do neba; i gle, aneli Boji hodili na njima gore i dolje. 13 I gle, gore nad njima stajao je Gospod i govorio: Ja sam Gospod, Bog oca tvojega Abrahama i Izaka. Zemlju, na kojoj poiva, dat u tebi i potomcima tvojim. 14 Potomstva tvojega bit e kao praha na zemlji; prema zapadu i istoku, sjeveru i jugu ti i se rairiti; u tebi i u potomcima tvojim bit e blagoslovljena sva plemena na zemlji. 15 Eto, ja u biti s tobom i uvat u te, kamogod poe, i opet u te natrag dovesti u ovu zemlju; jer te neu ostaviti, dokle ne izvrim, to ti obeah. 16 I Jakov se probudi od sna svojega i povika: Zaista, Gospod je na ovom mjestu, a ja ne znadoh! 17 Pun strahopotovanja ree: Kako je asno mjesto ovo! Jest, ovdje je kua Boja i ovdje su vrata nebeska! 18 Drugo jutro uze Jakov kamen to ga je bio namjestio sebi kao jastuk, i postavi ga za spomenik i izli na njega ulje. 19 Tada prozva to mjesto Betel, a prije se taj grad zvao Luza. 20 Nato uini Jakov ovaj zavjet: Ako Bog bude s menom i sauva me na putu, kojim sad idem, ako mi dadne

22

kruha za hranu i haljine za odijevanje, 21 I ako e sretno vratim u oinsku kuu svoju, tada e Gospod biti moj Bog. 22 A kamen ovaj, to ga postavih za spomenik, bit e kua Boja, i od svega, to mi dadne, vjerno u ti dati desetinu. Postanak 29 1 Tada zaputi Jakov i otide u zemlju sinova Istoka. 2 Kad baci pogled oko sebe, ugleda u pustinji studenac, na kojem su upravo poivala tri stada ovaca; jer su se na tom studencu obino napajala stada. Nad otvorom studenca leao je golem kamen. 3 Istom kad bi se tamo stjerala sva stada, odvalili bi kamen s otvora studenca i napajali bi ovce; onda bi opet stavili kamen na svoje mjesto nad otvorom studenca. 4 Jakov im ree: Brao, odakle ste? Oni odgovorie: Iz Harana smo. 5 On ih upita: Poznajete li Labana, sina Nahorova? Oni odgovorie: Poznajemo. 6 Upita ih dalje: Kako mu je? Oni odgovorie: Dobro, evo upravo dolazi ki njegova Rahela s ovcama. 7 Tada on ree: Eto, jo je dan dug, i nije jo vrijeme, da satjerujete stoku. Napojite ipak ovce i pustite ih onda da jo pasu! 8 Odgovorie: Ne moemo, dok se ne skupe sva stada; onda istom odvalimo kamen s otvora studenca i napojimo ovce. 9 Dok je on jo govorio s njima, bila je dola Rahela s ovcama oca svojega; ona je naime bila pastirica. 10 A kad Jakov vidje Rahelu, ker materina mu brata Labana, i ovce materina mu brata Labana, pristupi Jakov, odvali kamen s otvora studenca i napoji ovce materina mu brata Labana. 11 Onda Jakov poljubi Rahelu i stade glasno plakati. 12 Zatim Jakov pripovjedi Raheli, da je roak ocu njezinu, i to sin Rebekin. Nato ona otra i javi to ocu svojemu. 13 I kad Laban u glas o Jakovu, sinu sestre njegove, pohitje mu u susret, zagrli i poljubi ga i uvede u svoju kuu. On pripovjedi Labanu sve, to se je bilo dogodilo. 14 Laban mu ree: Jest, ti si kost moja i meso moje. I osta kod njega itav mjesec dana. 15 Tada Laban ree Jakovu: Zar da badava radi za me, jer si mi neak? Kai mi, to e ti biti plaa?

23

Postanak

16 A Laban je imao dvije keri; starijoj bilo ime Lea, a mlaoj Rahela. 17 Lea je imala slabe oi, a Rahela je bila lijepa stasa i lica. 18 Jakov zavolje Rahelu i ree: Sluit u ti sedam godina za mlau ker tvoju Rahelu. 19 Laban odgovori: Bolje je, da je dam tebi negoli kojemu stranom ovjeku. Ostani dakle kod mene! 20 Tako je Jakov sluio za Rahelu sedam godina, i one mu se inie kao nekoliko dana, tako ju je volio. 21 Tada ree Jakov Labanu: Daj mi sad moju enu, jer navri se moje vrijeme; pa bih se njom oenio. 22 I sazva Laban sve stanovnike mjesta i priredi gozbu. 23 A uveer uze ker svoju Leau i uvede je k njemu, i on imade s njom enidbeno openje. 24 I Laban dade keri svojoj Lei ropkinju Zilpu za slukinju. 25 Ujutro vidjelo se, da je to bila Lea. Tada ree on Labanu: Zato si mi to uinio? Zar ti nijesam sluio za Rahelu? Zato si me prevario? 26 Laban ree: U naoj zemlji nije obiaj, da se uda mlada prije starije. 27 Navri samo s njom svadbeni tjedan, onda e ti se dati i druga za slubu, za koju e mi sluiti jo daljnih sedam godina. 28 Jakov uini tako i navri s njom svadbeni tjedan. Tada mu dade i ker svoju Rahelu za enu. 29 I Laban dade keri svojoj Raheli ropkinju svoju Bilhu za slukinju. 30 On imade s Rahelom enidbeno openje. Rahelu je vie volio nego Leau, i tako je on jo daljnih sedam godina sluio kod njega. 31 Kad vidje Gospod, da je Lea zapostavljena, uini je rodnom, a Rahela osta nerotkinja. 32 Tako Lea zatrudnje i rodi sina, kojemu nadjenu ime Ruben; jer ree ona: Gospod pogleda na jad moj i stoga e me ljubiti ovjek moj. 33 I opet ona zatrudnje i rodi sina, i ona ree: Gospod je uo, da sam bila zapostavljena; zato mi dade i ovoga. I nadjenu mu ime Simeon. 34 I kad opet zatrudnje i rodi sina, ree: Sad e mi ovjek moj biti naklonjen; jer rodih tri sina. Zato mu nadjenu ime Levi. 35 Potom zatrudnje jo jedanput, rodi sina i ree: Sada u slaviti Gospoda. Zato mu nadjenu ime Juda. Potom prestade raati.

Jakovu, poe Rahela zavidjeti sestri svojoj i ree Jakovu: Daj mi djece, inae umrijet u! 2 Tada se Jakov rasrdi na Rahelu i ree: Zar sam ja a ne Bog, koji ti uskrati blagoslov djece? 3 Ona odgovori: Evo ti osobna slukinja moja Bilha; opi s njom, da ona rodi za moje krilo, te tako po njoj doem do djece! 4 I dade mu osobnu slukinju svoju Bilhu za inou, i Jakov je opio s njom. 5 Zatrudnje Bilha i rodi Jakovu sina. 6 Rahela ree: Dosudi mi Bog pravo, kad uslii i moju molbu i pokloni mi sina. Zato mu nadjenu ime Dan. 7 I opet zatrudnje slukinja Rahelina Bilha i rodi Jakovu drugoga sina. 8 Tada ree Rahela: Boje bojeve bojevah sa sestrom svojom, pa i pobijedih. Zato mu nadjenu ime Naftali. 9 I kad Lea vidje, da je prestala raati, uze slukinju svoju Zilpu i dade je Jakovu za enu. 10 I slukinja Leaina Zilpa rodi Jakovu sina. 11 Tada ree Lea: Sretno! Ona mu nadjenu ime Gad. 12 Potom slukinja Leaina Zilpa rodi Jakovu drugoga sina. 13 Tada ree Lea: sretna ja! Jest, sretnom e me slaviti ene, Zato mu nadjenu ime Aer. 14 I kad Ruben izae jedanput u vrijeme etve penine, nae na polju nadlike i donese ih materi svojoj Lei. Tada ree Rahela Lei: Daj mi koji nadliak sina svojega! 15 A ona joj ree: Zar ti nije dosta, to mi uze ovjeka mojega, pa e mi sada uzeti i nadlike sina mojega? A Rahela ree: Zato noas neka on slobodno bude kod tebe za nadlike sina tvojega! 16 I kad je uveer dolazio Jakov iz polja, izae mu Lea u susret i ree: K meni e doi; jer te kupih za nadlike sina svojega! Tako on provede onu no kod nje. 17 Bog uslii Leau; ona zatrudnje i rodi Jakovu petoga sina. 18 Tada ree Lea: Dade mi Bog plau, jer dadoh slukinju svoju ovjeku svojemu. Zato mu nadjenu ime Isakar. 19 Opet zatrudnje Lea i rodi Jakovu estoga sina. 20 Lea ree: Bog me obdari lijepim darom, sad e me ovjek moj potivati, jer mu rodih est sinova. Zato mu nadjenu ime Zebulun. Postanak 30 21 Kasnije rodi ker, kojoj nadjenu ime 1 Kad Rahela vidje, da ne raa djece Dina.

Postanak
22 I spomenu se Bog Rahele, uslii je i darova joj radosti majine. 23 Ona zatrudnje i rodi sina, te ree: Oduze Bog sramotu moju. 24 I nadjenu mu ime Josip i ree: Neka mi Gospod pridoda jo jednoga sina! 25 Kad Rahela rodi Josipa, ree Jakov Labanu: Pusti me, htio bih poi u svoje mjesto i u svoju domovinu! 26 Daj mi ene moje i djecu, za koje sam ti sluio, da idem; ta dobro zna, kako sam ti sluio. 27 Laban mu odgovori: O da bih naao milost u oima tvojim! Znam, Gospod me je blagoslovio zbog tebe. 28 I on nastavi: Odredi plau, to je trai od mene, i dat u ti je ti je. 29 On mu ree: Zna sam, kako sam ti sluio, i to po meni postade stoka tvoja. 30 Malo je bilo, to si imao, prije nego dooh k tebi, i to se umnoi silno, jer Gospod te je blagoslivljao pri svakom koraku mojem. A sad u se i ja moi brinuti za kuu svoju? 31 Onaj upita: to da i dadnem? Jakov odgovori: Ne treba mi nita platiti. Ako pristane na ovo, to u rei, opet u ti uvati ivotinje. 32 Pusti, da proem danas sve ivotinje tvoje i da izluim od njih svaki komad aren i s biljegom! Svaki crn komad meu ovcama i svaka s biljegom i arena koza neka bude plaa moja! 33 I na tom neka se pokae potenje moje ubudue: kada doe, da vidi plau moju, neka bude sve, to nije areno ili s biljegom meu kozama i crno meu ovcama, kao od mere ukradeno! 34 Tada ree Laban: Dobro, neka bude, kako si rekao! 35 Nato izlui Laban jo isti dan prugaste i biljegom jarce i sve arene i s biljegom koze, sve, na emu je bilo neto bijelo, i sve, to je bilo crno meu ovcama, i predade to sinovima svojima. 36 Onda odredi daljinu od tri dana hoda izmeu sebe i Jakova. Jakov je naime pasao ostalu stoku Labanovu. 37 Tada Jakov donese sebi zelenih prutova topolovih, ljeskovih i kestenovih i oguli na njima bijele pruge time, da je otkrio bjelinu na prutovima. 38 Potom je metao oguljene prutove upravo pred ivotinje u ljebove, u korita, kamo su dolazile ivotinje da piju. One su se naime parile, kad bi dolazile da piju. 39 Jer su se ivotinje parile gledajui u prutove, to bi ivotinje omladile prugaste, arene i s biljegom mlade.

24

40 Janjad bi onda Jakov izluio. Tako se je brinuo, da mlade ivotinje u stadu Labanovu budu prugasti i crni komadi. Tim je namaknuo sebi posebna stada, to ih nije stavljao meu ivotinje Labanove. 41 I kad su se god parile jake ivotinje, metao bi Jakov prutove u ljebove, da se omlade pred prutovima. 42 A pred slabe ivotinje nije ih metao. Tako je Laban dobivao slabe ivotinje, a Jakov jake. 43 Tako se ovjek veoma obogati i dobi mnogo stoke, slukinja i sluga, deva i magaraca. Postanak 31 1 Kad Jakov dou rijei sinova Labanovih, koji su ovako govorili: Jakov sve prenese na sebe, to je imao otac na; od posjeda oca naega stee on sve to bogatstvo. 2 Pa kad i na licu Labanovu razabra, da on nije vie prijanji. 3 Tada zapovjedi Gospod Jakovu: Vrati se u zemlju otaca svojih i k svojoj rodbini i ja u biti s tobom. 4 Nato Jakov dade dozvati Rahelu i Leau u polje k stadu svojemu, 5 I ree im: Vidim na licu oca vaega, da on nije vie prema meni kao prije; ali je Bog oca mojega bio s menom. 6 Znate same da sam ocu vaemu sluio koliko sam god mogao. 7 Ali otac me je va varao i mijenjao mi plau deset puta; ali Bog ipak ne dopusti, da mi nakodi. 8 Kad on ree: arene ivotinje neka budu plaa tvoja, onda sva stoka omladi arene mlade. A kad ree: Prugaste ivotinje neka budu plaa tvoja, onda sva stoka omladi prugaste mlade. 9 Tako oduze Bog stado ocu vaemu i dade ga meni. 10 U vrijeme naime, kad su se parile ovce, vidjeh jasno u snu, kako su ovnovi, to su skakali na ovce, bili prugasti, areni i pjegavi. 11 I aneo Boji ree mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: Evo me! 12 On ree: Dobro pripazi na to da budu svi ovnovi, to skau na ovce, prugasti, areni i pjegavi! Ja sam doista sve vidio, to ti uini Laban. 13 Ja sam Bog Betela, gdje si uljem pomazao spomenik i meni uinio zavjet. Sada ustani, idi iz ove zemlje i vrati se u domovinu svoju! 14 Tada mu odgovorie Rahela i Lea: Zar jo imamo dio i batinu u kui oca svojega? 15 Zar nas ne dri kao tuinke, poto nas prodade, i novac, to ga je dobio za

25

Postanak
35 A ona ree ocu svojemu: Nemoj mi zamjeriti, gospodaru, to ti ne mogu ustati, jer je meni to u ena biva! On je traio dalje, ali ne nae kunih kipova. 36 Tada se rasrdi Jakov i udari na Labana. Ovako progovori Labanu: Koja je moja krivnja i koji moj prekraj, da me tako estoko progoni? 37 Sve si mi eto stvari prekopao, pa to si naao iz svoje kue? Daj stavi sve pred svoje i moje roake, i oni neka prosude, tko od nas dvojice ima pravo! 38 Ima ve dvadeset godina, to sam bio kod tebe. Ovce tvoje i koze tvoje nikad se ne izjalovie, i nikad ne pojedoh ovna tvojega. 39 to bi zvijer rastrgla, nikad ti ne donesoh. Sam bih uvijek podmirio tetu. Od mene si utjerivao, to bi mi bilo ukradeno danju ili nou. 40 Danju me ubijala ega, a nou mraz, i san nije dolazio na oi moje. 41 Dvadeset eto godina sluio sam u kui tvojoj, etrnaest godina za dvije keri tvoje i est godina za stoku tvoju, a plau si mi mijenjao deset puta. 42 Da nije bio za me Bog oca mojega, Bog Abrahamov, kojega tuje i Izak, ti bi me zaista sada otpustio praznih ruku. Ali je Bog vidio nevolju moju i trud ruku mojih, pa je prole noi presudio. 43 Laban ree Jakovu: Moje su keri, moja su djeca, i moja je stoka, ukratko sve, to vidi, jest moje. Pa to da uinim danas kerima svojim ili djeci njihovoj, koju rodie? 44 Hajde da sklopimo savez, ja i ti, i to neka bude za svjedoanstvo izmeu mene i tebe! 45 Tada uze Jakov kamen i postavi ga kao spomenik. 46 I Jakov zapovjedi svojima: Nakupite kamenja! I nakupie kamenja i podigoe gomilu, i tada odrae gozbu tu na gomili kamenja. 47 Laban je nazva Jegar Sahaduta, a Jakov je nazva Galed. 48 Laban ree: Ova je gomila kamenja danas svjedok izmeu mene i tebe. Zato joj dade ime Galed, 49 A stup Mispa, jer ree: Neka bude Gospod straar izmeu mene i tebe, kad se rastadosmo! 50 Ako bi zlo postupao s kerima mojim ili bi uzeo jo druge ene uz keri moje, onda pomisli, makar inae i nije nitko uz nas, da je Bog svjedok izmeu mene i tebe! 51 Dalje ree Laban Jakovu: Eto, ova gomila kamenja i ovaj spomenik, to ga postavih izmeu mene i tebe:

nas, pojede? 16 Jer sve blago, to ga oduze Bog ocu naemu, nae je i djece nae. Uini samo sada onako, kako ti zapovijeda Bog! 17 Jakov se podie, metnu djecu svoju i ene svoje na deve, 18 I povede svu stoku i sve blago svoje, to ga stee, stoku, to je sebi priskrbio u Mezopotamiji, da se vrati k ocu svojemu Izaku u zemlju kanaansku. 19 A Laban je bio upravo otiao da strie ovce svoje, a Rahela ukrade kune idole oca svojega. 20 Jakov naime prevari Sirijca Labana, jer mu je tajio, da hoe bjeati. 21 Tako poduze bijeg sa svim, to je imao, zaputi se, prijee preko rijeke i udari prema gori Gileadu. 22 Trei dan javie Labanu, da je pobjegao Jakov. 23 Tada on uze sa sobom roake svoje, poe za njim u potjeru sedam dana hoda i dostie ga u gori Gileadu. 24 Ali se Bog javi Sirijcu Labanu nou u snu i opomenu ga: Pazi dobro, da ne govori s Jakovom ni dobro ni zlo! 25 Kad eto Laban dostie Jakova, Jakov je bio razapeo ator svoj na gori, a Laban s roacima svojim razape ator svoj na gori Gileadu. 26 I ree Laban Jakovu; to si uinio, ti me prevari i odvede keri moje kao ratne zarobljenice? 27 Zato tajno pobjee i pokrade me? Niti mi to ree, da te ispratim s radou i pjesmom, s bubnjima i harfama! 28 Niti mi dade, da izljubim na rastanku unuke svoje i keri svoje. Doista, ludo si radio. 29 Mogao bih sada da s vama zlo postupam. Ali Bog oca tvojega prole noi ree mi: Pazi, da ne govori s Jakovom ni dobro ni zlo! 30 Pa dobro, eto otiao si, jer si se zaelio kue oeve; ali zato mi ukrade kipove bogova mojih? 31 Jakov odgovori Labanu: Jest, bojao sam se, jer sam mislio, da bi mi ti mogao oteti keri svoje. 32 A u koga nae kipove svoje, taj neka ne ivi vie! Pretrai samo pred naim roacima sve, to imam kod sebe, pa ih uzmi sebi! Jakov naime nije znao, da ih je bila ukrala Rahela. 33 Laban ue u ator Jakovljev i u ator Lein i u ator obadviju slukinja, ali ne nae nita. Izae iz atora Leaina i ue u ator Rahelin. 34 A Rahela je bila uzela kune idole; pa ih metnula pod samar deve svoje i sjela na njih. I Laban pretrai sav ator, a ne nae nita.

Postanak
52 Svjedok neka bude ova gomila kamenja, i svjedok neka bude ovaj spomenik, da ni ja ne smijem preko ove gomile i ovoga spomenika prijei k tebi, a ni ti ne smije preko ove gomile kamenja i ovoga spomenika prijei k meni u zloj namjeri. 53 Bog Abrahamov i Bog Nahorov, Bog njihovih otaca, neka bude sudac meu nama! Tada se zakle Jakov onim, kojega je tovao otac njegov Izak. 54 Nato prinese Jakov na gori rtvu zaklanicu i pozva svoje, da odre gozbu. Tako odrae oni gozbu i ostadoe preko noi na gori. 55 Drugoga jutra rano izljubi Laban unuke svoje i keri svoje i dade im svoj blagoslov; potom otide Laban i vrati se kui. Postanak 32 1 I Jakov otide svojim putem, i tada ga sretoe aneli Boji. 2 Kad ih ugleda Jakov, povika: Ovo je tabor Boji! Zato prozva ono mjesto Mahanaim. 3 Nato posla Jakov pred sobom glasnike k bratu svojemu Ezavu u zemlju Seir, u pokrajinu edomsku, 4 I naloi im: Ovako recite gospodaru mojemu Ezavu: Sluga tvoj Jakov poruuje ti ovo: Boravio sam i do sada se zadrao kod Labana. 5 Tamo sam stekao volova, magaraca, stoke, sluga i slukinja. Tako poruujem gospodaru svojemu, da bih naao milost u oima tvojim. 6 Glasnici se vratie k Jakovu i javie: Doosmo k bratu tvojemu Ezavu; on ti ide u susret, i to s etiri stotine momaka. 7 Tada se Jakov uplai jako, i obuze ga briga. Zato razdijeli ljude, to ih imao sa sobom, i stoku i goveda i deve u dva tabora. 8 Pomisli naime: Ako napane Ezav jedan tabor i svlada ga, drugi e tabor moi umaknuti. 9 Tada se pomoli Jakov: O Boe oca mojega Abrahama! Boe oca mojega Izaka! Gospode, koji si rekao meni: Vrati se u domovinu svoju i k rodbini svojoj, i ja u gledati, da ti bude dobro! 10 Nijesam vrijedan svih milosti i sve vjernosti; to si je iskazao slugi svojemu, jer samo tapom putnikim svojim prekoraih Jordan tamo, a sad posjedujem dva tabora. 11 Ah, izbavi me iz ruke brata mojega, iz ruke Ezavove; jer se bojim, da ne doe i ne pobije nas, matere s djecom! 12 Ali ti si obeao: Ja u gledati, da ti bude dobro, i uinit u potomstvo tvoje

26

da ga bude kao pijeska u moru, to se ne moe izbrojiti od mnoine. 13 Onu no prenoi tamo; potom izabra od imetka svojega dar za brata svojega Ezava: 14 Dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova; 15 Trideset deva dojilica s mladima njihovim, etrdeset mladih krava i deset mladih bikova, dvadeset magarica i deset magaradi. 16 Predade ih slugama svojim, svako stado napose, i zapovjedi slugama svojim: Idite naprijed preda mnom i ostavite prostora izmeu jednoga stada i drugoga! 17 Prvomu dade ovaj naputak: Kad te susretne brat moj Ezav, pa te upita: iji si i kamo e, i ije su te ivotinje pred tobom? 18 Tada ti reci: Sluge tvojega Jakova; ovo alje on na dar gospodaru svojemu Ezavu; on sam dolazi odmah za nama. 19 Tako i drugomu i treemu i svima, to su gonili stado, dade Naputak: Kako eto naredih, tako recite Ezavu, kad ga susretnete! 20 I jo kaite: Sluga tvoj Jakov dolazi odmah za nama. Mislio je naime: Darom, to ide preda mnom, umirit u ga, onda istom stupit u mu pred oi, moda me tada prijazno primi. 21 Tako ode dar naprijed pred njim, a on sam ostade onu no u taboru. 22 Ipak se die jo one noi, uze obadvije ene svoje i obadvije slukinje svoje i jedanaest sinova svojih i prijee gaz Jaboka. 23 Uze ih, prevede ih preko rijeke i ostalo onda imanje svoje prenese prijeko. 24 Jakov ostade sam. Tada se je jedan borio s njim sve do osvitka zore. 25 I kad ovaj vidje, da ga ne moe nadjaati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu isai stegno iz zglavka, kad se je borio s njim. 26 Tada ree onaj: Pusti me; jer je zora ve osvanula! Ali on odgovori: Ne putam te, dok me ne blagoslovi. 27 Onaj ga upita: Kako se zove! On odgovori: Jakov. 28 A onaj mu ree: Od sada se nee vie zvati Jakov, nego Izrael; jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadjaao si. 29 Tada zamoli Jakov: Kai mi ime svoje! On odgovori: to me pita za ime moje? I onda ga blagoslovi ondje. 30 Jakov prozva ono mjesto Penuel, i ree on: Vidjeh Boga licem u lice, a ipak ostadoh na ivotu. 31 Sunce je pred njim izalo, kad ostavi

27

Postanak
sebi kuu, a za stoku svoju naini staje. Zato se nazva ono mjesto Sukot. 18 Na povratku svojem iz Mezopotamije doe Jakov zdravo i u grad ekem, koji je u zemlji kanaanskoj, i uatori se istono od grada. 19 A komad zemlje, na kojem razape ator svoj, kupi od sinova Hamora, gospodara u ekemu, za sto kesita. 20 Tamo naini rtvenik i nazva ga, ElElohe-Israel, (to znai, Svemoni Bog Izraelov). Postanak 34 1 Dina, ki Leae, koja je rodi Jakovu, izae jednoga dana da gleda keri te zemlje. 2 A ugleda je ekem, sin Hiveja Hamora, kneza te zemlje, ugrabi je i silova je. 3 I prionu srce njegovo za ker Jakovljevu Dinu; on zavolje djevojku, pa joj se udvarao. 4 Zato zamoli ekem oca svojega Hamora: Zaprosi mi tu djevojku, da mi bude ena! 5 I Jakov doznade, da je oskvrnjena ki njegova Dina. Ali, jer su sinovi njegovi bili u polju kod stoke, on je utio dok se oni ne vrate. 6 Otac ekemov doe dakle k Jakovu, da se porazgovori s njim. 7 Kad sinovi Jakovljevi dooe kui iz polja i ue, to se dogodilo, muka bi ljudima vrlo i razgnjevie se veoma. Jer onaj nanese veliku sramotu Izraelu time to oskvrni ker Jakovljevu. Tako se to nije smjelo dogoditi. 8 Hamor im predloi ovo: Srce sina mojega ekema prionu za ker vau, pa dajte mu je za enu! 9 Oprijateljite se s nama, i keri svoje udajite za nas i kerima naim enite se! 10 Prebivajte kod nas, zemlja neka vam stoji otvorena; ostanite ovdje, idite slobodno po njoj i veselite se u njoj! 11 Dalje ree ekem ocu njezinu i brai njezinoj: Da bih ipak naao milost u oima vaim, to zatraite od mene dat u vam. 12 Zaitite od mene kolikogod hoete otkupa i darova enidbenih, ja u vam dati, to vi od mene zahtijevate, samo mi dajte djevojku za enu. 13 Tada sinovi Jakovljevi dadoe ekemu i ocu njegovu Hamoru lukav odgovor, a rekoe tako, jer onaj oskvrni sestru njihovu Dinu. 14 Oni im naime rekoe: Ne moemo na to pristati, da sestru svoju dadnemo ovjeku, koji nije obrezan; jer je to sramota nama.

za sobom Penuel. A hramao je zbog stegna svojega. 32 Zato sinovi Izraelovi sve do dana dananjega ne jedu miicu na zglavku u stegnu, jer udari Jakova po zglavku u stegnu. Postanak 33 1 Kad Jakov podie oi i vidje Ezava gdje dolazi s etiri stotine ljudi. Onda on razdijeli djecu na Leau i Rahelu i obje slukinje. 2 Sprijeda postavi slukinje i njihovu djecu, za njima Leau i njezinu djecu, a najposlije Rahelu s Josipom. 3 A sam poe pred njima i nakloni se sedam puta do zemlje, dok se ne priblii bratu svojemu. 4 Ezav mu pohitje u susret, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga, i zaplakae obojica. 5 Kad onda podie oi svoje i ugleda ene i djecu, upita: Tko su ovi s tobom? Jakov odgovori: To su djeca, to ih Bog darova slugi tvojemu. 6 Pristupie slukinje s djecom svojom i naklonie se. 7 Tada pristupi i Lea s djecom svojom i naklonie se. Najposlije pristupie Josip i Rahela i naklonie se. 8 On upita: to si htio s tom itavom etom, koju susretoh? On odgovori: Htio sam time nai milost u oima gospodara svojega. 9 Ezav ree: Imam dosta, dragi brate! Zadri, to je tvoje! 10 Ali Jakov ree: Ne, ako sam naao milost u oima tvojim, onda primi dar moj od mene, jer gledam u lice tvoje, kao to se gleda u lice kojega nebesnika, i ti me tako lijepo doeka. 11 Primi dakle pozdravni dar moj, to ti je doveden, jer Bog me obilato blagoslovi, i imam svega dosta. I primora ga, te on primi. 12 Potom ree on: Hajde dignimo se i poimo dalje; ii u i ja s tobom. 13 Ali mu ovaj ree: Vidi sam gospodar moj, da su djeca jo nejaka. A imam na brizi svojoj i ovce dojilice i goveda; i ako ih samo jedan dan preve gonim, izginut e mi sve stado. 14 Pa neka ide gospodar moj pred slugom svojim, a ja u tada polako ii, koliko moe stado, to ga gonim, i koliko mogu nejaka djeca, dok doem k svojemu gospodaru u Seir. 15 Ezav ree: Pa da ti barem ostavim nekoliko od ljudi, to me prate. Ali on ree: emu to? Neka samo naem milost u oima gospodara svojega! 16 Tako se Ezav vrati isti dan svojim putem u Seir. 17 A Jakov otide dalje u Sukot i naini

Postanak
15 Mi moemo ispuniti vau elju samo pod uvjetom, ako se naime sve muko u vas dadne obrezati. 16 Onda emo vam davati keri svoje i uzimati sebi keri vae i prebivati kod vas i postati s vama jedan narod. 17 Ako li neete pristati na na prijedlog, da se dadnete obrezati, onda emo uzeti ker svoju i otii. 18 Njihov se prijedlog dopade Hamoru i ekemu, sinu Hamorovu. 19 I mladi ovjek nije se skanjivao da prijedlog izvri; jer je volio ker Jakovljevu i bio je najugledniji u svoj kui svojoj. 20 I otidoe Hamor sin njegov ekem k vratima gradskim i rekoe ljudima grada svojega: 21 Ovi su ljudi miroljubivi prema nama, pa neka ostanu i stanuju u zemlji i neka slobodno idu po njoj; eto, zemlja ima na sve strane dosta prostora za njih. Keri njihove uzimat emo sebi za ene i davat emo im za to keri svoje. 22 Ali ljudi e pristati, da se nastane meu nama i da postanu s nama jedan narod, samo pod tim uvjetom, ako se meu nama sve, to je muko, dadne obrezati, kao to su oni sami obrezani. 23 Njihova stada i njihovo imanje i sva njihova goveda nee li nam onda dobro doi? Udovoljimo im dakle, da ostanu i nastane se kod nas! 24 I posluae Hamora i sina njegova ekema svi, koji izaoe k vratima gradskim; svi muevi, svi to izaoe k vratima gradskim, dadoe se obrezati. 25 A trei dan, kad su oni leali u groznici od rane, uzee obadva sina Jakovljeva, Simeon i Levi, braa Dinina, svaki svoj ma, navalie na grad, koji nije nita zlo slutio, i poubijae sve mueve. 26 Ubie i Hamora i sina mu ekema maem, uzee Dinu iz kue ekemove i otidoe. 27 Ostali sinovi Jakovljevi navalie na pobijene i oplijenie grad, jer oskvrnie sestru njihovu. 28 Njihove ovce, goveda i magarce, to je bilo u gradu i u polju uzee. 29 Sve imanje njihovo i svu djecu njihovu i ene njihove pohvatae i odvedoe i ugrabie sve to je bilo u kuama. 30 Ali Jakov ree Simeonu i Leviju: Baciste me u nesreu jer me omraziste stanovnicima ove zemlje, Kanaancima i Perizejima. Ja imam samo malo ljudi, ako se oni dignu na me, ubit e me i onda sam propao, ja i kua moja.

28

Postanak 35 1 Bog zapovjedi Jakovu: Ustani, uzai u Betel, nastani se tamo i naini ondje rtvenik Bogu, koji ti se prikaza, kad si bjeao pred bratom svojim Ezavom! 2 I Jakov zapovjedi porodici svojoj i svima, koji su bili s njim: Uklonite tue kipove, to imate kod sebe, oistite se i obucite druge haljine! 3 Onda emo se dignuti i poi gore u Betel; tamo u nainiti rtvenik Bogu, koji me je usliio u vrijeme nevolje moje i bio sa mnom na putu, kojim sam iao, 4 Tada predadoe Jakovu sve tue kipove, to su ih imali kod sebe, i naunice to su ih nosili na uima svojim, i Jakov ih zakopa pod hrast, to stoji kod ekema. 5 I dok su putovali, strah veoma velik napunio je sve gradove unaokolo, te nijesu progonili sinove Jakovljeve. 6 Tako Jakov i sva eljad, to je bila s njim, stigoe u Luz, to je Betel, to lei u zemlji kanaanskoj. 7 Ondje naini on rtvenik i nazva to mjesto El-Betel, jer mu se bio tamo prikazao Bog, kada je bjeao pred bratom svojim. 8 Tada umrije Debora, dojkinja Rebekina, i pokopae je ispod Betela pod hrastom, koji se otad zove hrast tuni. 9 Bog se javi Jakovu po drugi put, izakako se vratio iz Mezopotamije, i blagoslovi ga. 10 Ree mu Bog: Ime je tvoje Jakov; ali se ne zovi vie Jakov, nego Israel neka bude ime tvoje! Tako mu nadjenu ime Izrael. 11 Jo mu ree Bog: Ja sam Ja sam El adaj - Bog Svemoni. Plodi se i mnoi se! Narod, jest, mnotvo naroda neka nastane od tebe, i kraljevi neka izau iz tebe! 12 Zemlju, koju sam dao Abrahamu i Izaku, dat u i tebi, i potomcima tvojim dat u zemlju ovu. 13 I Bog otide od njega s mjesta gdje je govorio s njim. 14 Jakov postavi spomenik na mjestu, gdje je govorio s njim, spomenik od kamena, izli na njega rtvu tekuu i izli ulje na njega. 15 Jakov prozva mjesto, gdje je Bog govorio s njim Betel. 16 I otidoe od Betela dalje. A kad vie nije bilo daleko do Efrate, Rahelu napadoe bolovi poroajni i imade teak poroaj. 17 I kad se je pri poroaju tako veoma muila, ree joj babica: Utjei se, i sada ima sina! 18 A kad je izlazila dua njezina, jer je

29

Postanak
11 Sinovi Elifazovi bili su: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz. 12 Timna bila je inoa Elifazu, sinu Ezavovu; ona rodi Elifazu Amaleka. To su potomci Ade, ene Ezavove. 13 Sinovi Reuelovi ovi su: Nahat, Zerah, amah i Mizah. To su potomci Basemate, ene Ezavove. 14 I ovo su sinovi Oholibame, ene Ezavove, keri Ane, unuke Sibeonove, ene Ezavove; ona rodi Ezavu Jeua, Jalama i Koraha. 15 Ovo su knezovi potomaka Ezavovih: Sinovi Elifaza, prvoroenca Ezavova, bili su knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz, 16 Knez Korah, knez Gatam, knez Amalek. To su knezovi, to izlaze od Elifaza u zemlji edomskoj. To su potomci Adini. 17 I ovo su sinovi Reuela, sina Ezavova: Knez Nahat, knez Zerah, knez amah, knez Mizah. To su knezovi, to izlaze od Reuela u zemlji edomskoj; to su potomci Basemate, ene Ezavove. 18 I Ovo su sinovi Oholibame, ene Ezavove: Knez Jeu, knez Jalam, knez Korah. To su knezovi, to izlaze od Oholibame, keri Anine, ene Ezavove. 19 To su bili sinovi Ezavovi i to knezovi njihovi, to jest Edom. 20 Ovo su sinovi Seira, Horeja, prastanovnici zemlje: Lotan, obal, Sibeon, Ana, 21 Dion, Ezer i Dian. To su knezovi Horeja, sinovi Seirovi u zemlji edomskoj. 22 Sinovi Lotanovi jesu: Hori i Heman; a sestra Lotanova Tamna. 23 I ovo su sinovi obalovi: Alvan, Manahat, Ebal, efo i Onam. 24 Ovo su sinovi Sibeonovi: Aja i Ana. To je isti Ana, koji nae vrua vrela u pustinji, kad je pasao magarca oca svojega Sibeona. 25 I ovo su djeca Anina: Dion i Oholibama, ki Anina. 26 I ovo su sinovi Dionovi: Hemdan, Eban, Jitran i Keran. 27 Ovo su sinovi Ezerovi: Bilhan, Zaavan i Akan. 28 Ovo su sinovi Dianovi: Uz i Aran. 29 Ovo su knezovi Horeja: Knez Lotan, knez obal, knez Sibeon, knez Ana, 30 Knez Dion, knez Ezer, knez Dian. To su knezovi Horeja po porodicama njihovim u zemlji seirskoj. 31 Slijede kraljevi, koji su vladali u zemlji edomskoj, prije nego zavlada kralj sinova Izraelovih. 32 Kralj u Edomu bio je Bela, sin Beorov, a ime prijestolnici njegovoj bilo je Dinhaba. 33 Kad umrije Bela, mjesto njega

umirala, nazva ga ona Ben-Oni; ali mu otac njegov nadjenu ime Benjamin. 19 Tako umrije Rahela, i pokopae je na putu u Efratu, to jest Betlehem. 20 Jakov postavi spomenik od kamena na grob njezin, i to je nadgrobni spomenik Rahelin sve do dana dananjega. 21 Tada ode Izrael dalje i razape ator svoj s onu stranu Migdol-Edera. 22 I dok je Izrael boravio u tom kraju, otide Ruben i lee s Bilhom, inoom oca svojega, i to saznade Izrael. Sinova Jakovljevih bilo je dvanaest: 23 Sinovi Leaini: Ruben, prvoroenac Jakovljev, i Simeon, Levi, Juda, Isakar i Zebulun. 24 Sinovi Rahelini: Josip i Benjamin. 25 Sinovi Bilhe, slukinje Raheline: Dan i Naftali. 26 Sinovi Zilpe, slukinje Leaine: Gad i Aer. To su dakle sinovi Jakovljevi, to mu se rodie u Mezopotamiji. 27 Tada Jakov doe k ocu svojemu Izaku u Mamre, u Kirjat Arbu, to je Hebron, gdje su kao doljaci boravili Abraham i Izak. 28 Izakovih dana ivota bilo je sto i osamdeset godina. 29 Potom preminu Izak i umrije i bi, star i sit ivota, pridruen ocima svojim. Pokopae ga sinovi njegovi Ezav i Jakov. Postanak 36 1 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom. 2 Ezav use sebi ene svoje izmeu keri kanaanskih: Adu, ker Hiteja Elona, Oholibamu, ker Ane, unuku Hiveja Sibeona, 3 I Basematu, ker Imaelovu, sestru Nebajotovu. 4 Ada rodi Ezavu Elifaza, i Basemata rodi Reuela. 5 Oholibama rodi Jeua, Jalama i Koraha. To su sinovi Ezava, koji mu se rodie u zemlji kanaanskoj. 6 Ezav uze svoje ene, sinove i keri i sve ljude iz kue svoje, stado svoje, svu stoku svoju i sve imanje svoje, to ga stee u zemlji kanaanskoj, pa otide od brata svojega Jakova u drugu zemlju. 7 Jer im je posjed bio vrlo velik, te nijesu mogli ostati zajedno, i zemlja, u kojoj su boravili, nije im bila dosta za stada njihova. 8 Tako se Ezav naseli na gori Seiru. Ezav se zove i Edom. 9 Ovo su potomci Ezava, oca Edomaca, na gori Seiru. 10 Ovo su imena sinova Ezavovih: Elifaz, sin Ade, ene Ezavove; Reuel, sin Basemate, ene Ezavove.

Postanak
postade kralj Jobab, sin Zeraha iz Bosre, 34 Kad umrije Jobab, mjesto njega postade kralj Huam iz zemlje Temanita. 35 Kad umrije Huam, mjesto njega postade kralj Hadad, sin Bedadov, koji pobi Midjance na visoini moapskoj, a ime prijestolnici njegovoj bilo je Avit. 36 Kad umrije Hadad, mjesto njega postade kralj Samla iz Masreke. 37 Kad umrije Samla, mjesto njega postade kralj Saul iz Rehobota na rijeci. 38 Kad umrije Saul, mjesto njega postade kralj Baal-Hanan, sin Akborov. 39 Kad umrije Baal-Hanan, sin Akborov, mjesto njega postade kralj Hadar, a ime prijestolnici njegovoj bilo je Pai. ena njegova zvala se Mehetabela; ona je bila ki Matrede, keri Mezahabove. 40 Ovo su imena knezova Ezavovih po porodicama njihovim, po mjestima njihovim i s imenima njihovim: Knez Tamna, knez Alva, knez Jetet, 41 Knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon, 42 Knez Kenaz, knez Teman, knez Mibsar, 43 Knez Magdiel, knez Iram. To su knezovi Edomovi po prebivalitima njihovim u zemlji, to su je bili zaposjeli. To je rodovnik Ezava, oca Edomaca. Postanak 37 1 Jakov se nastani u zemlji, u kojoj su boravili oci njegovi kao doljaci, u zemlji kanaanskoj. 2 Ovo je povijest potomstva porodice Jakovljeve. Josip, mladi od sedamnaest godina, uvao je ovce s braom svojom, i pomogao je sinovima Bilhe i Zilpe ena oca svojega. I Josip bi javljao ocu svojemu, to bi se o njima zlo govorilo. 3 A Izrael je volio Josipa vie, nego sve sinove svoje, jer mu se je bio rodio u starosti njegovoj; i tako mu skroji dugaku haljinu s rukavima. 4 I kad su braa njegova vidjela, da ga otac njihov vie voli, nego svu brau njegovu, zamrzie na njega, te nijesu mogli s njim prijaznu rije da progovore. 5 Jedanput usni Josip san i pripovjedi ga brai svojoj, a oni jo vema zamrzie na njega. 6 On im je pripovijedao: ujte, kakav sam imao san! 7 Gle, vezali smo snoplje u polju, i moj se snop ispravi i ostade stojei, a gle,

30

vai se snopovi postavili unaokolo i poklanjali se snopu mojemu. 8 Tada mu braa njegova rekoe: Ti jo hoe kralj biti nad nama i vladati nama? Onda jo vema zamrzie na njega zbog sanova njegovih i rijei njegovih. 9 Drugi put usni opet san i pripovjedi ga brai svojoj. Ree: Gle, usnio sam opet san: Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda poklanjali se meni. 10 Kad je to pripovjedio ocu svojemu i brai svojoj, ukori ga otac njegov i ree mu: Kakav je to san, to si ga imao? Zar da ja, mati tvoja i braa tvoja doemo i da se pred tobom na tlo bacimo? 11 I otad su mu bila braa njegova zavidna, ali otac je to pamtio. 12 I kad jedanput braa njegova otidoe da pasu ovce oca svojega kod ekema, 13 Ree Izrael Josipu: Braa tvoja uvaju ovce kod ekema. Doi, poslat u te k njima! On mu odgovori: Evo me! 14 Tada mu ree: Hajde i vidi, kako je brai tvojoj i kako je stadu, i javi mi! Tako ga posla iz doline hebronske, i on doe u ekem. 15 I ovjek jedan nae ga, gdje luta po polju, i zapita ga: to trai? 16 On odgovori: Traim brau svoju; pa reci mi, gdje sad uvaju stado! 17 ovjek odgovori: Otili su dalje odavde; uo sam gdje rekoe: Poi emo u Dotan. I otide Josip za braom svojom i nae ih u Dotanu. 18 Oni ga ugledae izdaleka i, prije nego im se priblii, skovae lukavu osnovu proti njemu, da ga ubiju. 19 Rekoe jedan drugome: Eno dolazi sanjar! 20 Hajde da ga ubijemo i da ga bacimo u jednu jamu, pa emo tada rei, da ga je proderala divlja zvijer. Vidjet emo, to e biti od sanova njegovih. 21 Kad je to uo Ruben, pokua da ga izbavi iz ruku njihovih i ree: Neemo ga ubijati! 22 I Ruben ih nagovarao: Ne prolijevajte krvi; bacite ga tamo u jamu u pustinji, ali ne meite ruke na njega! Tako ga htjede izbaviti iz ruke njihove i povratiti ga opet ocu njegovu. 23 I im Josip doe k brai svojoj, svukoe Josipu haljinu, dugaku haljinu s rukavima, to ju imao na sebi. 24 Zgrabie ga i bacie ga u jamu. A jama je bila prazna; nije bilo vode u njoj. 25 Tada sjedoe da ruaju; pa podigoe oi svoje i pogledae, a to je dolazila

31

Postanak
enom brata svojega, i ini dunost djevera, da pribavi potomke bratu svojemu! 9 A jer je znao Onan, da djeca ne bi pripadala njemu, prosipao bi Onan sjeme na zemlju, kad bi bio sa enom brata svojega, da ne dadne potomaka bratu svojemu. 10 A Gospodu je bilo mrsko, to je inio, pa zato pusti da i on umre. 11 I ree Juda snahi svojoj Tamari: Prebivaj kao udovica u kui oca svojega, dok poodraste sin moj elah! On se je naime bojao, da bi mogao i ovaj umrijeti kao braa njegova. Tako otide Tamara i prebivala je u kui oca svojega. 12 A kad proe dugo vremena, umrije ki uaova, ena Judina. Poto Juda odra vrijeme alovanja, zaputi s prijateljem svojim Hirom iz Adulama u Tamnu, da dadne ostrii ovce svoje. 13 I kad se javilo Tamari: Upravo ide svekar tvoj u Timnu da strie ovce. 14 Skide ona sa sebe udoviku odjeu svoju, uze pokrivalo i pokri lice. Tada sjede tamo, gdje se ide u Enaim, koji je na putu u Timnu. Ona je naime vidjela, da je elah bio odrastao, a nju ne udae za njega. 15 Kad je tako vidje Juda, pomisli, da je bludnica, jer je bila pokrila lice svoje. 16 On skrenu s puta k njoj i ree: Sluaj, ugodi mi! Nije znao, da mu je to bila snaha. A ona ree: to e mi dati, da ti ugodim? 17 On odgovori: Poslat u ti jare od stada. Ona ree: Ali da mi dadne zalog, dokle ga poalje. 18 On upita: Kakav zalog da ti dadnem? Ona odgovori: Svoj peatni prsten, svoju vrpcu i svoj tap, to ti je u ruci. Dade joj to, i bio je s njom, i ona zatrudnje od njega. 19 I ona ustade i ode odatle, skide pokrivalo svoje sa sebe i obue opet udoviku odjeu svoju. 20 Juda posla jare po prijatelju svojemu iz Adulama, da natrag dobije od ene zalog; ali je on ne nae. 21 Pitao je ljude njezina mjesta: Gdje je ona bludnica, to obino sjedi u Enaimu na putu? A oni mu odgovorie: Nije ovdje bilo bludnice. 22 I vrati se on k Judi i ree: Ne naoh je, a ljudi mi u mjestu potvrdie: Nije ovdje bilo bludnice. 23 Juda ree: Neka joj bude, samo da se ne osramotimo! Eto, ja joj poslah jare, a ti je ne nae! 24 Jedno tri mjeseca kasnije dojavie Judi: Snaha tvoja Tamara zabludi i od bluda svojega zatrudnje. Juda zapovjedi: Izvedite je van, neka se

gomila Imaelaca tamo od Gileada. Deve njihove bile su natovarene mirodijama, balsamom i smirnom; putovali su, da to donesu u Egipat. 26 Juda ree brai svojoj: Kakva nam korist, ako ubijemo brata svojega i skrijemo umorstvo njegovo? 27 Hajde da ga prodamo Imaelcima i da ne meemo ruke na njega, jer brat je na, nae meso vlastito. Pristadoe na to braa njegova. 28 I kad su trgovci midjanski prolazili, izvadie Josipa iz jame i prodadoe Josipa za dvadeset srebrnjaka Imaelcima, a oni odvedoe Josipa u Egipat. 29 Kad je Ruben opet doao k jami, i vidje da nema vie Josipa u jami, on razdera haljine svoje, 30 Vrati se k brai svojoj i ree: Djeaka nema vie tu! Kamo u ja sada? 31 A oni uzee haljinu Josipovu, zaklae jare i zamoie haljinu u krv. 32 Tada poslae dugaku haljinu ocu svojemu i poruie mu: to naosmo; vidi, je li to haljina sina tvojega ili nije! 33 Kad ju on izbliza pogledao, povika: Haljina je to sina mojega! Divlja ga zvijer proderala! Rastrgan, rastrgan je Josip! 34 I Jakov rastrga haljine svoje i zaogrnu lea svoja kostrijetom i tugovao je za sinom svojim dugo vremena. 35 Gledali su dodue svi sinovi njegovi i keri da ga utjee, ali se on nije dao utjeiti i ree: Ne, s tugom u sii k sinu svojemu u carstvo mrtvih. Tako ga je oplakivao otac njegov. 36 A Midjanci prodadoe ga u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku tjelesne strae. Postanak 38 1 U ono vrijeme otide Juda od brae svoje i razape ator svoj kod nekoga ovjeka iz Adulamita po imenu Hira. 2 Tamo vidje Juda ker nekog Kanaanca, koji se zvao ua; on je uze za enu i ivio je s njom. 3 Ona zatrudnje i rodi sina, kojemu on nadjenu ime Er. 4 Tada ona opet zatrudnje i rodi sina, kojemu ona nadjenu ime Onan. 5 Nato ona jo rodi sina, kojemu ona nadjenu ime elah. Bilo je u Kezibu, gdje ga je rodila. 6 I Juda uze za prvoroenca svojega Era enu po imenu Tamaru. 7 Ali Er, prvoroenac Judin, ne dopade se Gospodu, i zato pusti Gospod da umre. 8 Tada ree Juda Onanu: ivi sa

Postanak
spali! 25 Kad je htjedoe povesti van, posla ona svekru svojemu i porui mu: S ovjekom, ije su stvari ove, zatrudnjela sam. I jo mu porui: Pogledaj samo, iji je taj peatni prsten, ta vrpca i taj tap! 26 Kad Juda pogleda te stvari, ree. Ona je u pravu proti meni. Zato je ne dadoh sinu svojemu elahu za enu? A on otada nije vie opio s njom. 27 I kad doe vrijeme da rodi, a to blizanci u utrobi njezinoj. 28 Kad je raala, jedan prui ruku. Babica uze crven konac, priveza ga oko ruke njegove i ree: Ovaj izae prvi na svijet. 29 Ali on povue opet natrag ruku svoju, i brat se njegov pojavi. Tada ree ona: Zato sebi naini proder? I zato ga nazvae Peres. 30 Nato se pojavi brat njegov, na ijoj je ruci bio crveni konac, i nazvae ga Zerah. Postanak 39 1 Josipa dakle dovedoe u Egipat. I Potifar, dvoranin faraonov, zapovjednik tjelesne strae, Egipanin, kupi ga od Imaelaca, koji ga dovedoe tamo. 2 A Gospod je bio s Josipom, te mu je sve ilo za rukom. Ostade tako u kui gospodara svojega Egipanina. 3 Gospodar njegov vidje, da je Gospod s njim, i da je Gospod po ruci njegovoj davao uspjeh svima djelima njegovim, 4 I Josip nae milost u oima njegovim; smio ga je dvoriti, i on ga postavi upraviteljem kue svoje i povjeri mu sve imanje svoje. 5 I otkad ga je bio postavio upraviteljem kue svoje i svega imanja svojega, otad je blagoslivljao Gospod kuu tome Egipaninu zbog Josipa, i blagoslov Gospodnji bio je na svemu, to je imao u kui i u polju. 6 Zato povjeri on sve imanje svoje rukama Josipovim i uz njega nije se vie brinuo ni za to, osim za jelo, to bi ga blagovao. A Josip je bio krasna stasa i lijepa lica. 7 Iza nekog vremena ena gospodara njegova zagleda se u Josipa i ree mu: Doi k meni! 8 Ali se on oprije i ree eni gospodara svojega: Eto, gospodar moj ne brine se uza me ni za to u kui i sve imanje svoje povjeri mi. 9 Sam nije vei od mene u kui ovoj i nita mi ne krati osim tebe, jer si mu ena. Pa kako bih sad ja uinio tako grdno zlo i Bogu tako sagrijeio? 10 I premda je ona dan na dan

32

navaljivala na Josipa, on je ne poslua i ne poe iz njoj i ne sagrijei s njom. 11 A kad jednoga dana doe on u kuu, da uradi svoj posao, a nije bilo nikoga od ukuana unutra. 12 Uhvati ga ona za haljinu njegovu i ree: Ugodi mi! A on pusti haljinu svoju u ruci njezinoj, pobjee i otra van. 13 Kad ona vidje, da je pustio haljinu svoju u ruci njezinoj i pobjegao, 14 Viknu ukuane svoje i ree im: Vidite, dovede nam Hebreja, da alu zbija s nama. On unie k meni, da me navede na zlo; a ja povikah glasno. 15 A kad on je uo, da sam povikala glasno, pusti haljinu svoju kod mene, pobjee i otra van. 16 I ona metnu haljinu njegovu uza se, dok gospodar njegov doe kui. 17 Njemu pripovjedi isto, naime: Rob hebrejski, kojega si nam doveo, unie k meni, da se proali s menom. 18 Ali kad ja povikah iza glasa, pusti on haljinu svoju kod mene i pobjee van. 19 A kad je uo gospodar rijei ene svoje, to mu ih izgovori: Tako mi uini sluga tvoj, rob tvoj, razgnjevi se veoma. 20 Gospodar Josipov uhvati ga i baci u tamnicu, gdje su leali sunji kraljevi. I leao je tamo u tamnici. 21 Ali je Gospod bio s Josipom i predobi mu srca; osobito svrati mu milost tanmiarovu. 22 I povjeri tamniar Josipu sve sunje, to su bili u tamnici; sve, to bi se tamo vrilo, vrilo bi se po naredbi njegovoj. 23 Tamniar se nije vie trebao brinuti ni za to, to mu je bio povjerio, jer je Gospod bio s njim i Gospod je davao uspjeh svemu, to bi poduzeo. Postanak 40 1 Jedno vrijeme iza toga skrivie peharnik i pekar kralja egipatskoga gospodaru svojemu, kralju egipatskomu. 2 I faraon se razgnjevi na dva svoja dvoranina, na velikog peharnika i na velikog pekara, 3 I dade ih u kui zapovjednika tjelesne strae baciti u istu tamnicu, u kojoj je leao i Josip. 4 Zapovjednik tjelesne strae odredi im Josipa, da ih slui. Kad su dulje vremena bili u zatvoru, 5 Usnue obojica u istoj noi san. Svaki usni san od osobite vanosti, peharnik i pekar kralja egipatskoga, koji su leali u tamnici. 6 Kad sutradan doe Josip k njima, opazi, da su bili veoma snudeni. 7 On upita dvorane faraonove, koji su

33

Postanak

bili s njim zatvoreni u kui gospodara njegova: to ste danas lica tako smrknuta? 8 Odgovorie mu: San usnusmo, a nema nikoga, koji bi nam ga mogao protumaiti. Josip im ree: San protumaiti stvar je Boja, ali pripovjedite mi! 9 Veliki peharnik pripovijedao je Josipu san svoj: Vidjeh u snu pred sobom okot. 10 Na okotu bile tri loze. I on napupi procvate i groe na njemu u isti as sazre. 11 U ruci mi je bila aa faraonova, i ja uzeh groe, iscijedih ga u au faraonovu i dadoh au faraonu u ruku. 12 Josip mu odgovori: To se tumai ovako: tri loze tri su dana. 13 Iza tri dana faraon e uzdignuti glavu tvoju i opet te postaviti u slubu tvoju; tada e faraonu davati au, posve kao prije, dok si mu bio peharnik. 14 Tada misli i na mene, kad ti bude dobro, pa mi uini ljubav, da me preporui faraonu i izbavi me iz ove kue! 15 Jer sam odveden iz zemlje hebrejske, a i ovdje ne poinih nita, za to bi me se moralo baciti u tamnicu. 16 Kad veliki pekar vidje, kako Josip dobro protumai, ree mu: I ja usnih, a meni na glavi tri koarice bijela peciva njegova. 17 U najgornjoj koarici bilo svakojakih peciva za faraona, kako ih napravi pekar; ali ih ptice pojedoe iz koarice na mojoj glavi. 18 Josip odgovori: To se tumai ovako: tri koarice tri su dana. 19 Danas za tri dana faraon e uzdignuti glavu tvoju - ali dalje od tebe, jer e te objesiti na vjeala, a ptice e jesti s tebe meso tvoje. 20 Trei dan iza toga faraon na dan roenja svojega uini gozbu za cijeli svoj dvor. Tada on uzdignu glavu velikom peharniku i velikom pekaru u nazonosti sluga svoji; 21 Velikog peharnika postavi opet u peharniku slubu njegovu, tako da je opet smio dodavati au faraonu. 22 A velikog pekara dade objesiti, posve prema tumaenju, to im ga bio dao Josip. 23 Ali veliki peharnik ne pomisli na Josipa, nego ga zaboravi.

ugojenih, i pasle su u au. 3 A iza njih izalo iz Nila sedam drugih krava, runih i mravih, i stavile se uz druge krave na obali Nila. 4 Tada poderae rune i mrave onih sedam krava lijepih i debelih, i uto faraon se probudi. 5 Kad opet zaspa, usni drugi san: sedam klasova, jedrih i lijepih, izraslo na jednoj slamci. 6 Iza njih isklijalo sedam klasova sitnih, od istonog vjetra opaljenih; 7 I sitni klasovi progutae sedam klasova debelih i punih. Faraon se probudi i opazi, da je to on sanjao. 8 Ujutro osjeao se uznemiren, pa posla i dade pozvati sve pismoznance i mudrace egipatske. Faraon im pripovjedi svoje sne, ali se ne nae ni jedan, koji bi ih faraonu mogao protumaiti. 9 Tada uze rije veliki peharnik i ree faraonu: Moram danas da se spomenem krivnje svoje. 10 Faraon se rasrdio jedno na sluge svoje i mene dao zatvoriti u kui zapovjednika tjelesne strae, mene i velikoga pekara. 11 U istoj noi mi imadosmo san, ja i on. Svaki od nas imade san, koji je bio od osobite vanosti. 12 A bio je tamo s nama jedan mladi hebrejski, rob zapovjednika tjelesne strae. Njemu pripovijedismo to, i on nam protumai nae sne; on svakomu pravo protumai san. 13 I kako nam protumai, tako se dogodi: mene opet postavie u moju slubu, a drugoga dadoe objesiti. 14 I faraon posla tamo i dade pozvati Josipa, bre bolje izvedoe ga iz tamnice. On se ostrie i preobue, te poe k faraonu. 15 Faraon ree Josipu: Imao sam san, ali nitko ne zna da ga protumai. A za tebe sam uo, da samo treba uti san, i odmah ga moe protumaiti. 16 Josip odgovori faraonu: Ja ne mogu nita; ali Bog e objaviti faraonu, to mu je na spasenje. 17 Faraon je pripovijedao Josipu: U mojem snu stajao sam na obali Nila. 18 Tada izalo iz Nila sedam krava ugojenih i lijepih, te su pasle u au. 19 A iza njih izalo sedam drugih krava, loih, posve runih i mravih; nikad ne vidjeh u cijelom Egiptu tako runih, kao to su bile ove, 20 Mrave i rune krave poderae onih prvih sedam debelih krava. Postanak 41 21 Kad su one bile ieznule u njihovu 1 Dvije godine kasnije usni faraon; bilo elucu, ipak se poznade, da su bile mu je, kao da stoji na Nilu. dole u njihov eludac, ali su opet bile 2 Iz Nila izalo je sedam krava lijepih i rune kao i prije. Nato se ja probudih.

Postanak
22 Tada opet vidjeh u svojem snu, kako sedam klasova izraslo na jednoj slamci, punih i lijepih klasova. 23 A iza njih isklijalo sedam drugih klasova, praznih, tankih, od istonog vjetra opaljenih. 24 I tanki klasovi progutae sedam klasova lijepih. Ovo ja pripovjedih pismoznancima; ali ni jedan ne znade mi protumaiti. 25 Josip ree faraonu: Sni faraonovi znae jedno i isto. Bog je objavio faraonu, to je naumio uiniti. 26 Sedam lijepih krava znai sedam godina; i sedam lijepih klasova znai sedam godina. Sni imaju jednako znaenje. 27 I sedam krava mravih i runih, to izaoe iza onih, znai sedam godina; i sedam klasova praznih, od istonog vjetra opaljenih znai sedam godina gladnih. 28 To sam mislio, kad rekoh faraonu: Bog je pokazao faraonu, to je naumio uiniti. 29 Eto, doi e sad sedam godina, kad e vladati u svoj zemlji egipatskoj veliko izobilje. 30 Ali iza njih nastat e sedam gladnih godina, i nee ostati ni traga od svega izobilja u zemlji egipatskoj, i glad e potratiti zemlju. 31 Od izobilja nee se opaziti u zemlji nita vie od te gladi, to e poslije doi; jer e biti vrlo velika. 32 A to je dvaput uzastopce faraon snio, to znai, da je Bog to tvrdo odluio, i Bog e to bez otezanja izvesti. 33 I sada neka potrai faraon ovjeka mudra i razumna i neka ga postavi nad zemljom egipatskom. 34 Neka nadalje faraon odmah postavi nadzornike po zemlji i neka pokupi petinu od zemlje egipatske u to sedam godina izobilja. 35 Neka se pokupi sav prihod etve ovih dobrih godina, to sad dolaze, i neka se saspe ito na raspolaganje faraonovo kao zaliha u gradovima i neka se pohrani tamo. 36 Onda je zemlja pokrivena itom za sedam gladnih godina, to e doi na Egipat, i tako nee biti zemlja glau unitena. 37 Ovaj govor dopade se faraonu i svima slugama njegovim. 38 I faraon ree slugama svojim: Moemo li nai ovjeka, u kojem bi bio duh Boji kao u ovom? 39 A Josipu ree faraon: Kad je tebi objavio Bog sve ovo, nema nikoga, koji bi bio tako mudar i razuman kao ti. 40 Ti e biti nad mojom kuom; sav moj narod podvrgnut e se tvojim

34

zapovijedima; samo u prijestoljem biti vei od tebe! 41 Tada ree faraon Josipu: Evo, postavljam te nad svom zemljom egipatskom. 42 I skide faraon peatni prsten svoj s ruke svoje i metnu ga Josipu na ruku, dade ga onda obui u haljine od najljepeg platna i stavi mu zlatni lanac oko vrata. 43 I dade ga voziti na drugim, kolima svojim i pred njim klicati: Na koljena! Tako ga postavi nad svom zemljom egipatskom. 44 Onda ree faraon Josipu: Ja sam dodue faraon; ali proti volji tvojoj neka nitko ne makne ruke ili noge u zemlji egipatskoj. 45 Faraon dade Josipu ime ZafnatPaneah i dade mu za enu Asenatu, ker Proti-Fare, sveenika u Onu. Potom proputova Josip zemlju egipatsku. 46 Bilo je Josipu trideset godina, kad stupi u slubu faraona, i kralja egipatskoga. Kad je Josip bio otiao od faraona, obie svu zemlju egipatsku. 47 I zemlja u sedam godina izobilja ponese veoma mnogo. 48 On pokupi sav prihod etve, to ga je bilo u to sedam godina u Egiptu, i dade snositi ito u gradove; u svaki je grad snosio ito s okolnih polja. 49 Tako nakupi Josip ita kao pijeska na moru u tolikoj mnoini, da ga je prestao mjeriti; jer se vie nije dalo mjeriti. 50 Dok jo ne nastade glad, rodie se Josipu dva sina: Rodi mu ih Asenata, ki Proti-Fare, sveenika u Onu. 51 Prvoroencu nadjenu Josip ime Manaseh; jer Bog, ree, dade da zaboravim svu nesreu svoju i svu kuu oca svojega. 52 Drugome nadjenu ime Efraim; jer Bog, ree, me uini plodnim u zemlji nevolje moje. 53 A kad proe sedam godina, za kojih je vladalo izobilje u zemlji egipatskoj, 54 Nastade sedam godina gladnih, kao to je bio Josip navijestio. Nastade glad u svim zemljama; ali u svoj zemlji egipatskoj bilo je kruha. 55 A kad poe gladovati i sva zemlja egipatska, povika narod k faraonu za kruh; a faraon uputi sve Egipane: Idite k Josipu i to vam on rekne, to inite! 56 I kad je vladala glad u svoj zemlji, dade Josip pootvarati sve itnice i prodavati ito Egipanima. A glad je pritiskivala u zemlji egipatskoj sve vie. 57 Sav je svijet dolazio u Egipat da kupi

35

Postanak

ita kod Josipa, jer je po svem svijetu uiniti ovo, jer se ja bojim Boga: bila glad velika. 19 Ako ste poteni ljudi, onda neka ostane jedan izmeu vas brae Postanak 42 zatvoren u vaem dosadanjem 1 Kad je uo Jakov da ima ita u Egiptu, zatvoru, a vi drugi moete ii i sa ree Jakov sinovima svojim: to se jo sobom uzeti ito za svoje porodice to dugo skanjujete? gladuju! 2 I nastavi: Eto, uo sam da ima ita u 20 Ali najmlaega brata svojega Egiptu. Otidite i kupite nam tamo ita, morate mi ovamo dovesti, tako e se da ostanemo na ivotu i ne pokazati vae izjave kao istinite, i vi poumremo! neete morati umrijeti. Oni 3 I tako desetorica brae Josipove pristadoe na to. sioe da kupe ita u Egiptu. 21 Tada rekoe jedan drugome: 4 Ali Benjamina, brata Josipova, ne Doista, to skrivismo na bratu posla Jakov s braom njegovom, jer se svojemu; jer vidjesmo muku duevnu je bojao, da ga ne bi zadesila kakva njegovu, dok nas je molio za milost, a nesrea. mi ga ne pousmo. Zato doe na nas 5 I dooe meu drugima, to su ova nesrea. pridolazili, i sinovi Izraelovi da kupe 22 Ruben ih prekori: Ne rekoh li vam? ita, jer je i u zemlji kanaanskoj Ne ogrijeite se o djeaka! Ali me ne vladala glad. htjedoste posluati. Tako se sada trai 6 A Josip je bio upravitelj u zemlji; on je od nas raun za krv njegovu! bio, koji je prodavao ito svima ljudima 23 Oni nijesu znali, da ih Josip u zemlji. I kad braa Josipova dooe i razumije, jer je on s njima razgovarao poklonie se pred njim sve do zemlje, preko tumaa. 7 I Josip kad vidje brau svoju, 24 On se okrenu od njih i zaplaka. poznade ih dakako, ali se uini kao da Potom se opet vrati k njima i ih ne poznaje, otro se otrese na njih i razgovarao je s njima. Onda dade ree im: Odakle dolazite? Odgovorie: izmeu njih uhvatiti Simeona i svezati Iz zemlje kanaanske, da kupimo ita. ga pred oima njihovim. 8 Josip dakle prepozna brau svoju, a 25 Potom zapovjedi Josip, da im se oni ga ne prepoznae. napune vree ita, a pritom da se 9 I pomisli Josip na sne, to ih neko svakome novac njegov opet metne u snio o njima, i ree im: Vi ste uhode, i vreu njegovu, i da im se dadne hrana dolazite ovamo da izvidite, gdje zemlja za put. Poto se je tako bio pobrinuo za ima slabo mjesto! njih, 10 Odgovorie mu: Ne, gospodaru, 26 Natovarie oni ito svoje na magarce nego sluge tvoje dooe da kupe ita. svoje i otidoe odatle. 11 Svi smo mi sinovi jednoga ovjeka; 27 A kad jedan od njih u prenoitu mi smo poteni ljudi; sluge tvoje nijesu otvori vreu svoju, da nahrani uhode. magarca svojega, ugleda novce svoje, 12 Ali im on ree: Nije istina, nego to su bili odmah odozgor u vrei ovamo dolazite samo da izvidite, gdje njegovoj. zemlja ima slabo mjesto. 28 On ree brai svojoj: Novci su moji 13 Odgovorie: Dvanaest je sluga opet tu, evo ih u mojoj vrei! I zadrhta tvojih, svi smo braa, sinovi jednoga srce u njima. Uplaeni pogledae ovjeka u zemlji kanaanskoj; ali eto, jedan drugoga i rekoe: Zato nam to najmlai je sada kod oca naega, a uini Bog? jedan nije vie na ivotu. 29 Kad dooe ocu svojemu u zemlju 14 Josip im ree: Tako je, kako vam kanaansku, pripovjedie mu sve, to rekoh: vi ste uhode! se dogodi i rekoe: 15 O tom ete biti prokuani, tako iv 30 ovjek, koji zapovijeda u zemlji, bio faraon; ne smijete izai odavde, otresao se otro na nas i drao nas za dok ne doe ovamo najmlai brat va. ljude, to dooe da uhode zemlju. 16 Poljite jednoga izmeu sebe, da 31 Odgovorismo mu: Mi smo poteni dovede brata vaega, a vi drugi ljudi, mi nijesmo uhode. ostajete zatvoreni. Tako e se ispitati 32 Dvanaest nas je brae, svi sinovi vae izjave, da li je istina kod vas ili jednoga oca; jedan nije vie na ivotu, nije. Inae ako iv bio faraon: vi ste a najmlai je sada kod oca naega u uhode! zemlji kanaanskoj. 17 Potom ih dade zajedno zatvoriti na 33 Ali ovjek, koji zapovijeda u zemlji, tri dana. ree nam: Ovako u doznati, da ste 18 A trei dan ree im Josip: Ako poteni ljudi: jednoga od vas brae hoete ostati na ivotu, onda morate ostavite kod mene i uzmite sa sobom,

Postanak
to trebate za porodice, koje gladuju, i otidite! 34 Ali morate mi dovesti najmlaega brata svojega; tako u doznati, da nijeste uhode, nego poteni ljudi. Onda u vam vratiti i brata vaega, i vi ete moi u zemlji slobodno hoditi. 35 A kad su praznili vree svoje, svaki nae zaveljaj novaca svojih u vrei svojoj. Kad vidjee zaveljaje novaca svojih, uplaie se oni i otac njihov. 36 Ree im otac njihov Jakov: Vi uiniste da ostanem bez djece: Josipa nema vie, Simeona nema vie na ivotu, a sad mi hoete da oduzmete i Benjamina. Zato se sve to sputa na me? 37 Ruben ree ocu svojemu: Dva sina moja slobodno ubij, ako ti ga ne dovedem natrag! Povjeri ga meni; ja u ti ga opet dovesti! 38 Ali on ree: Moj sin ne ide s vama; brat je njegov eto mrtav, i on osta sam. Ako bi ga zadesila kakva nesrea na putu, na koji morate ii, onda sijede vlasi moje od tuge spraviste pod zemlju. Postanak 43 1 Ali je glad teko pritiskivala zemlju. 2 Kad potroie sve ito, to su ga bili donijeli iz Egipta, ree im otac njihov: Idite jo jedanput onamo i kupite nam opet neto ita! 3 Juda mu ree: Onaj ovjek jako nam zaprijeti: Ne dolazite mi na oi, ako ne bude s vama brat va. 4 Ako e dakle pustiti s nama brata naega poi emo i kupit emo ti ita. 5 A ako ga nee pustiti s nama, onda ne idemo tamo; jer nam ree onaj ovjek: Ne dolazite mi na oi, ako ne bude s vama brat va! 6 Tada ree Izrael: Zato mi tu muku uiniste i rekoste tome ovjeku, da imate jo jednoga brata? 7 Odgovorie: ovjek je potanko raspitivao za nas i za rod na i zapitao je: Je li vam jo iv otac? I Imate li jo kojega brata? Mi mu odgovorismo na pitanja njegova. Jesmo li mogli znati, da e zahtijevati od nas: Dovedite ovamo brata svojega? 8 A Juda zamoli oca svojega Izraela: Pusti djeaka s menom; tada emo zaputiti i otii tamo, da ostanemo na ivotu i ne poumremo, mi, ti i djeca naa. 9 Ja sam jamac za njega, i iz ruku mojih iti ga! Ako ti ga ne dovedem natrag i ne stavim ti ga pred oi, bit u ti kriv, dok sam iv. 10 Da nijesmo tako dugo oklijevali, do sada bismo se sigurno ve dva puta

36

vratili. 11 Tada im ree otac njihov Israel: Kad mora biti, onda uinite ovo: uzmite to najbolje ima u ovoj zemlji u svoje vree i ponesite onome ovjeku na dar, neto balzama i neto meda, mirodija i smirne, urme i badema! 12 A novaca uzmite sa sobom dvaput toliko; jer novce, to su se nali odozgor u vreama vaim, morate opet sobom uzeti. Moda je po sredini zabuna. 13 I brata svojega uzmite sa sobom, pa zaputite i otidite opet k onome ovjeku! 14 Bog Svemoni neka dadne, da naete milost u onoga ovjeka, i da vam on opet pusti brata vaega i Benjamina! A ja sam sad opet bez djece, kao to sam neko bio bez djece! 15 Tada uzee ljudi taj dar; i dvaput toliko novaca uzee sa sobom i Benjamina, podigoe se, otidoe u Egipat i stupie pred Josipa. 16 I kad Josip vidje Benjamina s njima, zapovjedi upravitelju kue svoje: Odvedi te ljude u kuu, zakolji jedno marvine i spremi ruak; jer e ti ljudi opodne jesti s menom. 17 Uini ovjek kako mu je bio Josip zapovjedio, i odvede ljude u kuu Josipovu. 18 A ljudi se pobojali, kad su bili voeni u kuu Josipovu, i pomislie: Zbog novaca, to su prvi put bili natrag metnuti u vree nae, vode nas ovamo unutra, da nas optue i domognu se nas i naih magaraca, te nas onda zarobe. 19 Zato pristupie k upravitelju kue Josipove, progovorie mu na vratima kunim, 20 I rekoe: Molimo, gospodaru, mi smo ve jedanput doli ovamo, da kupimo ita. 21 Kad doosmo u prenoite i otvorismo vree svoje, naoe se novci svakoga od nas odozgor u vrei njegovoj, novci nai po punoj teini svojoj. To mi sad donosimo natrag. 22 A imamo sa sobom i druge novce, da kupimo ita. Ne znamo, tko nam je to metnuo novce nae u vree nae. 23 On odgovori: Budite mirni i nita se ne bojte! Bog va i Bog oca vaega potajno je metnuo blago u vree vae. Novce sam vae primio u redu. Tada im izvede Simeona. 24 Nato uvede ljude u kuu Josipovu, donese im vode, da u njoj operu sebi noge, i magarcima njihovim poloi. 25 Uto oni pripravie dar, prije nego Josip doe opodne; jer su bili uli, da

37

Postanak
odozgor u vreama svojim. Pa kako bismo mogli ukrasti iz kue gospodara tvojega srebro ili zlato? 9 U koga se izmeu sluga tvojih nae, taj neka umre! Mi emo drugi, gospodaru, biti robovi tvoji. 10 On ree: Makar da bi moralo biti tako, kako kaete, ipak neka bude samo onaj u koga se nae, moj rob, a vi drugi bit ete slobodni 11 Bre skide svaki vreu svoju na tlo, i svaki otvori vreu svoju. 12 A on stade traiti; pone od najstarijega i doe kod najmlaega. Nae se aa u vrei Benjaminovoj. 13 Tada razderae haljine svoje; poto je svaki opet natovario magarca svojega, vratie se natrag u grad. 14 Kad Juda i braa njegova dooe u kuu Josipovu, koji je bio jo tamo, bacie se pred njim na zemlju. 15 Josip se otrese na njih: to ste to uinili? Zar nijeste znali, da ovjek kao ja moe proricati? 16 Juda ree: to da reknemo gospodaru svojemu, to da govorimo i kako da se opravdamo? Bog je pronaao zlodjela sluga tvojih. Eto, mi smo sad svi robovi gospodaru svojemu, mi i ovaj, u koga se je nala asa. 17 On ree: Boe sauvaj, da ja tako uinim! U koga se je nala aa, on samo neka mi bude rob, a vi s mirom idite k ocu svojemu! 18 Onda pristupi Juda k njemu i ree: Molim, gospodaru, sluga tvoj htio bi da smije progovoriti rije gospodaru svojemu, i ne srdi se na slugu svojega. Ti si eto jednak faraonu. 19 Gospodar moj zapita sluge svoje: Imate li jo oca ili brata? 20 Odgovorismo gospodaru svojemu: Imamo jo stara oca i malena brata, koji mu se rodi u starosti; brat je pravi njegov umro, i tako on ostade jo sam od matere svoje i zato je ljubimac oca svojega. 21 Ti zapovjedi slugama svojim: Dovedite ga k meni, htio bih ga vidjeti svojim oima. 22 Odgovorismo gospodaru svojemu: Ne moe djeak ostaviti oca svojega; kad bi ostavio oca svojega, taj bi tada umro. 23 A ti ree slugama svojim: Ako ne doe s vama brat vas najmlai, onda ne smijete vie na oi moje! 24 I kad se mi tada vratismo k slugi tvojemu, ocu mojemu, priopismo mu rijei gospodara mojega. 25 Jednoga dana zapovjedi nam opet otac na: Idite jo jedanput onamo, da nam kupite neto ita!

e oni ondje ruati. 26 Kad Josip doe u kuu, izruie mu u kui dar, to ga ponesoe sobom, i poklonie mu se sve do zemlje. 27 On ih upita za zdravlje i ree: Kako je stari otac va, za koga mi govoriste? Je li jo iv? 28 Odgovorie: Dobro je sluga tvoj, otac na; jo je iv. Pritom se duboko naklonie. 29 Kad on pogleda naokolo, ugleda brata svojega Benjamina, sina matere svoje, te upita: Je li vam to najmlai brat, za kojega mi govoriste? Onda pridoda: Bog neka ti udijeli milost svoju, sinko moj! 30 Tada Josip brzo prekide; jer je bio pred bratom svojim duboko ganut, i bilo mu je da udari u pla. Unie stoga u nutarnju sobu i tamo se isplaka. 31 Poto se je umio, izae opet van i zapovjedi, silom se svladavajui: Nosite jelo! 32 Tada donesoe njemu i njima napose, i Egipanima, koji su jeli s njim, napose; jer Egipani ne smiju jesti sa Hebrejima zato, to je to Egipanima neisto. 33 Sjedili su pred njim, od najstarijega do najmlaega tono po dobi razmjeteni; zato su se ljudi zgledali zaueni. 34 On im dade nositi od jela, to su stajala pred njim. Dio to zapade Benjamina, bio je pet puta tako velik kao dio svih drugih. Oni su pili s njim i bili su dobre volje. Postanak 44 1 Nato zapovjedi upravitelju kue svoje: Napuni vree tim ljudima ita, koliko mogu ponijeti, i svakome metni odozgor novce njegove! 2 I srebrnu au moju metni najmlaem u vreu odozgor zajedno s novcima za ito njegovo! I on uini, kako mu je bio Josip zapovjedio. 3 Kad osvanu jutro, otpustie ljude s magarcima njihovim. 4 Jedva su bili ostavili grad i nijesu jo bili daleko odmakli, zapovjedi Josip upravitelju svoje kue: Ustani, pohiti za ljudima, i kad ih stigne, reci im: Zato vratiste zlo za dobro? 5 Zato mi ukradoste asu srebrnu? Nije li to aa, iz koje pije moj gospodar, i iz koje on prorie? Zlo uradiste, to to uiniste. 6 Kad ih stie, ree im tako. 7 Oni mu odgovorie: Kako moe gospodar tako to rei? Boe sauvaj, da sluge tvoje uine tako to! 8 A mi ti donesosmo natrag iz zemlje kanaanske novce, to ih naosmo

Postanak
26 A mi odgovorismo: Ne moemo tamo ii. Samo ako brat na najmlai poe s nama, onda emo ii tamo; jer ne smijemo na oi onome ovjeku, ako ne bude s nama brat na najmlai. 27 Tada nam odgovori sluga tvoj, otac moj: Znate sami, da mi je ena moja rodila samo dva sina. 28 Jedan otide od mene, mislim da je bio rastrgan; do danas ne vidjeh ga vie.. 29 Ako mi sad jo i ovoga odvedete i zadesi ga kakva nesrea, spravite onda sijede vlasi moje od tuge pod zemlju. 30 Pa kad bih ja sada doao natrag k slugi tvojemu, ocu svojemu, a djeaka, za kojega je vezano itavo srce njegovo, ne bi bilo s nama, 31 On bi umro, kad bi vidio, da nema djeaka; i sluge tvoje doista bi spravile sijede vlasi sluge tvojega, oca naega, od tuge pod zemlju. 32 Jer sluga je tvoj pred ocem svojim jamio za djeaka, kad je obeao: Ako ti ga ne dovedem natrag, bit u onda ocu svojemu kriv, dok sam iv. 33 Zato neka sluga tvoj, molim, ostane mjesto djeaka, da bude rob gospodaru mojemu, a djeak neka ide s braom svojom! 34 Jer kako bih se ja mogao vratiti k ocu svojemu bez djeaka! Ne bih mogao gledati jad, to bi zadesio oca mojega. Postanak 45 1 Tada se Josip nije vie mogao da dulje uzdri pred svima, koji su stajali oko njega, i povika: Izaite svi odavde van! Tako nije bilo nikoga uz njega, kad se Josip dade pokazati brai svojoj. 2 On je plakao tako glasno, da su ga uli Egipani, a doula je za to i kua faraonova. 3 Josip ree brai svojoj: Ja sam Josip! Dokle jo ivi otac moj! Ali braa njegova ne mogoe mu odgovoriti, tako su bili zaprepateni pred njim. 4 A Josip pozva brau svoju: Pristupite samo blie k meni! Kad pristupie blie, ree: Ja sam va brat Josip, koga prodadoste u Egipat. 5 Ali sad se nita ne uznemirujte i ne korite sebe zato, to me prodadoste ovamo; jer Bog me posla pred vama, da vas uzdri na ivotu! 6 Ve dvije godine vlada glad u zemlji, a bit e jo pet godina, za kojih nee biti ni oranja ni etve. 7 Ali Bog me posla pred vama, da uzdri pleme vae na zemlji i da vam ouva ivot udesnom pomoi.

38

8 Tako me dakle ne poslaste vi ovamo, nego Bog. On me uini ocem faraona i gospodarom cijele kue njegove i vladarom itave zemlje egipatske. 9 Poite sad bre k ocu mojemu i javite mu: Ovako poruuje sin tvoj Josip: Bog me uini gospodarom svega Egipta; doi k meni, nemoj oklijevati! 10 Prebivat e u zemlji goenskoj i bit e blizu mene, ti i djeca tvoja i unuad tvoja, i ovce tvoje i goveda tvoja i sve imanje tvoje. 11 Ja u se ovdje brinuti za prehranu tvoju; jer e jo pet godina potrajati glad. Ti nee osiromaiti s porodicom svojom i sa svim, to ima. 12 Eto vidite vi i brat moj Benjamin oima svojim, da sam ja, koji govori s vama. 13 Javite ocu mojemu visoko dostojanstvo moje u Egiptu i sve, to doivjeste; onda brzo dovedite ovamo oca mojega! 14 Tada pade oko vrata bratu svojemu Benjaminu i zaplaka, a i Benjamin zaplaka na prsima njegovim. 15 Onda izljubi svu ostalu brau svoju i sa suzama izgrli ih. Potom su se braa njegova s njime porazgovorila. 16 I u kua faraonovu doprije glas: Dooe braa Josipova! Faraon i sluge njegove obradovae se tomu. 17 I faraon ree Josipu: Pozovi brau svoju, neka uine ovo: Natovarite ivotinje svoje, otidite u zemlju kanaansku. 18 Uzmite oca svojega i porodice svoje i doite k meni! Dat u vam onda, to dobra ima u zemlji egipatskoj; jest, najbolje u zemlji uivat ete. 19 Dalje te ovlaujem, da ih pozove: Uzmite sebi iz zemlje egipatske kola za djecu svoju i za ene svoje, posadite i oca svojega i doite ovamo! 20 Neka vam ne bude ao pokustva vaega; jer vae e biti sve, to ima dobra u svoj zemlji egipatskoj! 21 Sinovi Izraelovi uinie tako. Josip im dade kola po zapovijedi faraonovoj; isto tako opskrbi ih hranom za put. 22 I svakomu dade sveane haljine; a Benjaminu dade trista srebrnjaka i petore sveane haljine. 23 A ocu svojemu posla deset magaraca, natovarenih najboljim plodovima, to ih ima u Egiptu, i deset magarica, natovareni itom, kruhom i jestivom ocu za na put. 24 Potom otpusti brau svoju, i oni otidoe, izakako ih jo opomenu: Nemojte se koriti putem! 25 Tako otidoe iz Egipta i dooe u zemlju kanaansku k ocu svojemu Jakovu.

39

Postanak
Sinovi Beriahovi bili su Heber i Malkiel. 18 To su sinovi Zilpini, koju Laban dade keri svojoj Leai; ona ih rodi Jakovu, svega esnaest osoba. 19 Sinovi Rahele, ene Jakovljeve, bili su Josip i Benjamin. 20 Josipu se rodie u zemlji egipatskoj Manaseh i Efraim, to mu ih rodi Asenata, ki Puti-Fere, sveenika u Onu. 21 Sinovi Benjaminovi bili su Belah, Beker, Abel, Gera, Naaman, Ehi, Ro, Mupim, Hupim i Ard. 22 To su sinovi Rahelini, to ih ona rodi Jakovu, svega etrnaest osoba. 23 Sin Danov bio je Huim. 24 Sinovi Naftalijevi bili su Jahzeel, Guni, Jezer i ilem. 25 To su sinovi Bilhini, koju Laban dade keri svojoj Raheli; ona ih rodi Jakovu, svega sedam osoba. 26 Ukupni broj tjelesnih potomaka Jakovljevih, to s njim preselie u Egipat, iznosio je, ne uraunavi ene sinova Jakovljevih, ezdeset i est osoba. 27 Sinovi Josipovi, to mu se rodie u Egiptu, bili su dvojica. Ukupni broj dua iz kue Jakovljeve, to dooe u Egipat, iznosio je sedamdeset. 28 A Judu posla pred sobom k Josipu, da bi dao upute prije dolaska njegova u Goen. Kad su bili doli u zemlju goensku, 29 Dade Josip uprei kola svoja i izae u susret ocu svojemu Izraelu u Goen. Kad se ovaj pojavi pred njim, pade mu oko vrata i plakao je dugo na prsima njegovim. 30 Tada ree Izrael Josipu: Sad u rado umrijeti, kad vidjeh lice tvoje i znam, da si jo iv. 31 Nato Josip ree brai svojoj i ukuanima oca svojega: Idem gore da javim faraonu i da mu reknem: Braa moja i ukuani oca mojega, to su ivjeli u zemlji kanaanskoj, dooe k meni. 32 Ti su ljudi pastiri ovaca; oni se naime bave oko stoke, i dovedoe sa sobom ovce svoje i goveda svoja s sve imanje svoje. 33 Kad vas faraon pozove i upita: to je zanimanje vae? 34 A vi odgovorite: Stoari su bile sluge tvoje od mladosti sve do sada, mi kao i oci nai, da biste smjeli ostati u zemlji goenskoj, jer su Egipanima svi pastiri ovaca neisti. Postanak 47 1 Josip ode i dojavi faraonu: Otac moj i braa moja s ovcama svojim i s govedima svojim i sa svim imanjem

26 Oni ga izvijestie: Josip je jo iv, i on je vladar nad svom zemljom egipatskom. Ali njegovo srce ostade hladno; jer im on nije vjerovao. 27 Ali kad mu ispripovjedie sve, to im bio rekao Josip, i kad vidje kola, to ih bio poslao Josip, da ga dovedu, tada oivje duh ocu njihovu Jakovu. 28 I povika Izrael: Dosta; sin moj Josip iv je jo! Poi u da ga vidim, prije nego umrem! Postanak 46 1 Tako zaputi Izrael sa svim imanjem svojim i doe u Beer-ebu, te prinese rtvu Bogu oca svojega Izaka. 2 Bog progovori Izraelu u jednom nonom vienju, On ga pozva: Jakove, Jakove! On odgovori: Evo me! 3 Tada on ree: Ja jesam Bog, Bog oca tvojega: ne boj se otii u Egipat; jer u te tamo uiniti narodom velikim. 4 Ja u sam ii s tobom u Egipat, i ja u te opet sam dovesti natrag; a Josip e ti zatisnuti oi. 5 Tada se Jakov die iz Beer-ebe. Sinovi Izraelovi posadie oca svojega Jakova, djecu svoju i ene svoje na kola, to ih bio poslao faraon, da ga dovedu. 6 Uzee sa sobom i stada svoja i imanje svoje, to su ga bili stekli u zemlji kanaanskoj. Tako dooe Jakov i sve potomstvo njegovo u Egipat. 7 Sinove svoje i unuke, keri svoje i unukinje, sve dakle potomstvo svoje dovede sa sobom u Egipat. 8 A ovo su imena djece Izraelove, to dooe u Egipat, Jakova i potomaka njegovih: Prvoroenac Jakovljev bio je Ruben. 9 Sinovi Rubenovi bili su Henok, Palu, Hesron i Karmi. 10 Sinovi Simeonovi bili su Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Zohar i aul, sin Kanaanke. 11 Sinovi Levijevi bili su Geron, Kohat i Merari. 12 Sinovi Judini bili su Er, Onan, elah, Perez i Zerah; ali Er i Onan umrijee u zemlji kanaanskoj. Sinovi Peresovi bili su Hesron i Hamul. 13 Sinovi Isakarovi bili su Tola, Puah, Jaub i imron. 14 Sinovi Zebulunovi bili su Sered, Elon i Jahleel. 15 To su sinovi Leaini, to ih ona bila rodila Jakovu u Mezopotamiji, uz ker njegovu Dinu, svega trideset i tri sina i keri. 16 Sinovi Gadovi bili su Zifion, Hagi, uni, Ezbon, Eri, Arodi i Areli. 17 Sinovi Aerovi bili su Jimna, Iuah, Isui i Beriah i sestra njihova Serah.

Postanak
svojim dooe iz zemlje kanaanske i nalaze se u zemlji goenskoj. 2 Petoricu od brae svoje bio je uzeo sa sobom, pa ih predstavi faraonu. 3 A kad faraon upita brau njegovu: to je zanimanje vae? Odgovorie oni faraonu: Pastiri ovaca jesu sluge tvoje, mi kao oci nai. 4 Jo rekoe faraonu: Doosmo da se ovdje u zemlji jedno vrijeme zadrimo; sluge tvoje ne nalaze vie za ovce svoje pae, jer glad teko pritiskuje zemlju kanaansku. Pa dopusti, da sluge tvoje smiju ostati u zemlji goenskoj! 5 Tada ree i faraon Josipu: Otac tvoj i braa tvoja dooe ti. 6 Zemlja egipatska stoji ti na raspolaganje, pa naseli oca svojega i brau svoju u najboljem dijelu zemlje! Neka ostanu u zemlji goenskoj; i nae li, da su meu njima valjani ljudi, postavi ih za nadzornike nad vlastitim stadom mojim! 7 Potom dovede Josip oca svojega Jakova unutra i predstavi ga faraonu. Jakov pozdravi faraona elei mu blagoslov. 8 Faraon upita Jakova: Koliko ti je godina? 9 Jakov odgovori faraonu: Dani putovanja mojega iznose sto i trideset godina; malo ih je na broju, a zle su bile godine ivota mojega. Ne stiu one godina ivota otaca mojih, to ih oni provedoe na putovanju svojemu. 10 Tada se Jakov oprosti od faraona i ode od faraona. 11 A Josip naseli oca svojega i brau svoju i dade im posjed u zemlji egipatskoj u najboljem dijelu zemlje, naime u pokrajini ramsesovskoj, kao to je bio zapovjedio faraon. 12 Josip opskrbi kruhom oca svojega i brau svoju i svu porodicu oca svojega po broju druine njihove. 13 Na svoj zemlji nije tada vie bilo kruha; jer je glad bila veoma velika. I zemlja egipatska kao zemlja kanaanska bila je iscrpljena od gladi. 14 Josip pomalo sve novce, to se naoe u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, pokupi u svoju ruku za ito, to se je moralo kupovati, te Josip izrui te novce kui faraonovoj. 15 A kad nesta novaca u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, stadoe svi Egipani dolaziti k Josipu molei: Daj nam kruha! Zato da poumremo pred oima tvojim? Jer nema vie novaca. 16 Josip ree: Dajte ovamo stoku svoju, i ja u vam za stoku vau dati kruha, kad vie nemate novaca. 17 I dovodili su stoku svoju k Josipu, i

40

Josip im davao kruha za konje, za ovce, za goveda i za magarce. Tako ih opskrbi u onoj godini kruhom za cijenu cijele stoke njihove. 18 Kad proe ta godina, stadoe opet u drugoj godini dolaziti k njemu i rekoe mu: Ne moemo ti, gospodaru, skrivati. Novaca je nestalo, i stoka je, gospodaru, prela na tebe, i nita vie ne preostade za tebe, gospodaru, osim tijela naega i polja naih. 19 Zato da postradamo pred ocima tvojim, mi i polja naa? Kupi nas i polja naa za kruh, a mi emo zajedno sa svojim poljima sluiti faraonu; ali daj sjemena, da ostanemo na ivotu i ne poumremo i da polja ne budu opustoena! 20 Tako pokupova Josip faraonu sva polja u zemlji egipatskoj; jer su Egipani svi prodavali svoja polja, kad ih je glad teko pritisnula. Tako doe zemlja u posjed faraonu. 21 A narod uini robljem od jednoga kraja egipatske pokrajine do drugoga. 22 Samo ne kupi polja sveenika; jer su sveenici dobivali od faraona utvren dohodak i ivjeli su od utvrenog dohotka svojega, to im ga je bio odredio faraon. Zato sveenici ne moradoe prodavati svojih polja. 23 Josip ree narodu: Kupujem vas ovim zajedno s poljima vaim za faraona, evo vam sjemena, da moete posijati polja! 24 Ali od prihoda morate jednu petinu dati faraonu, ostale etiri petine pripadaju vama kao sjeme za polja i za uzdravanje vama i porodicama vaim, kao i za prehranu djece vae. 25 Tada oni povikae: Ti nam spasava ivot. Neka naemo milost u oima tvojim, gospodaru, i rado emo biti robovi faraonu! 26 Tako Josip iz toga uini zakonsku obvezu, to do dana dananjega lei na posjedu u zemlji egipatskoj, da se daje petina faraonu; samo posjed sveeniki ne potpade faraonu. 27 Tako se Izraelci naselie u zemlji egipatskoj, u pokrajini goenskoj; tu se utvrdie i umnoie i postadoe veoma mnogobrojni. 28 Jakov poivje u zemlji egipatskoj jo sedamnaest godina. Bilo je dana ivota Jakovljeva sto i etrdeset i sedam godina. 29 A kad se priblii vrijeme Izraelu da umre, dozva sina svojega Josipa i ree mu: Ako sam naao milost u oima tvojim, metni, molim, ruku svoju pod stegno moje na zakletvu, da e mi iskazati ljubav i vjernost, da me nee pokopati u Egiptu!

41

Postanak
15 Tada blagoslovi Josipa rijeima: Bog, pred ijim su licem hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je bio pastir od prvoga daha mojega sve do dana dananjega, 16 Aneo, koji me je izbavljao iz svake nevolje, neka blagoslovi ove djeake. U njima neka ime moje i ime otaca mojih Abrahama i Izaka nadalje ivi! Neka postanu mnogobrojni i neka se mnoe na zemlji! 17 Kad vidje Josip, da otac njegov metnu desnu ruku svoju na glavu Efraimovu, nije mu to bilo drago, pa prihvati ruku oca svojega, da je premjesti s glave Efraimove na glavu Manasehovu. 18 Pritom ree Josip ocu svojemu: Ne tako, oe moj, ovaj je prvoroenac. Metni desnicu svoju na glavu njegovu! 19 Ali otac njegov ne htjede i ree: Znam dobro, sine moj, znam dobro! I on e postati narod, i on e biti moan; ali e mlai brat njegov biti vei od njega, i potomci e njegovi postati mnotvo naroda. 20 Blagoslov svoj nad njima zavri rijeima: Imenima vaim blagoslivljat e Izraelci i govorit e: Bog neka te uini kao Efraima i Manaseha! Tako on stavi Efraima pred Manaseha. 21 Tada ree Izrael Josipu: Evo, ja u umrijeti, ali Bog e biti s vama i odvest e vas natrag u zemlju otaca vaih. 22 A ja tebi dajem jedan dio zemlje vie nego brai tvojoj, to ga oduzeh Amorejima maem i lukom. Postanak 49 1 Tada sazva Jakov sinove svoje i ree: Skupite se, da vam javim, to e vam biti u budue dane! 2 Skupite se i posluajte, sinovi Jakovljevi, posluajte Izraela oca svojega! 3 Rubene, ti si prvoroenac moj, jakost moja i prvina muke snage moje; prvi u dostojanstvu, prvi u vlasti! 4 Uskipio si kao voda; nee imati prvenstva, jer si stupio na leaj oca svojega i oskvrnio ga; jer u moju je postelju on stupio. 5 Simeon i Levi braa su, maevi su im oruje nasilja. 6 U savjet njihov neka ne ulazi dua moja, s njihovim zborom neka se ne drui srce moje; jer u gnjevu svojem poubie ljude, i u razuzdanosti svojoj ohromie volove. 7 Proklet neka je gnjev njihov to je tako estok, i ljutina njihova, to je tako okrutna! Pa u ih razdijeliti u Jakovu i raspiriti ih u Izraelu. 8 Ali tebe, Juda, hvalit e te braa tvoja;

30 Kod otaca svojih hou radije da poivam; zato me odnesi iz Egipta i pokopaj me u grobu njihovu! On odgovori: Uinit u, kako zahtijeva. 31 Onaj ree: Zakuni mi se! I on mu se zakle. Tada se prignu Izrael prema uzglavlju postelje. Postanak 48 1 Poslije poruie Josipu: Otac ti je bolestan. Tada uze on sa sobom obadva sina svoja Manaseha i Efraima. 2 Kad javie Jakovu: Sin tvoj Josip dolazi k tebi, skupi Izrael snage svoje i posadi se u postelji! 3 I ree Jakov Josipu: Bog Svemoni, El adaj, objavi se meni u Luzu u zemlji kanaanskoj i blagoslovi me, 4 I ree mi: Uinit u te plodnim i umnoit u te i uinit u te mnotvom naroda i dat u zemlju ovu potomstvu tvojemu nakon tebe u vjena vremena. 5 A sada obadva sina tvoja, to ti se rodie u zemlji egipatskoj, i prije nego dooh k tebi u Egipat, neka budu moji - Efraim i Manaseh neka budu moji kao Ruben i Simeon! 6 A djeca to su ti se rodila poslije njih neka budu tvoja, a po imenu svoje brae neka se zovu u nasljedstvu svojemu! 7 Kad dooh iz Mezopotamije, umrije mi Rahela u zemlji kanaanskoj na putu, kad je jo samo malo bilo puta do Efrate, i ja je pokopah tamo na putu u Efratu, a to je Betlehem. 8 Kad Izrael vidje sinove Josipove, upita: Tko su ovi? 9 Josip odgovori ocu svojemu: To su sinovi moji, to mi ih Bog darova ovdje. Tada on ree: Privedi ih ovamo k meni, da ih blagoslovim! 10 Oi Izraela bile su naime oslabile zbog starosti, tako da nije vie mogao dobro vidjeti. Kad mu ih privede, poljubi ih i zagrli. 11 Onda ree Izrael Josipu: Nijesam mislio da u te opet vidjeti; a eto, Bog mi jo dade da vidim potomke tvoje. 12 Nato ih Josip odmae opet od koljena njegovih i prignu se pred njim sve do zemlje. 13 Potom uze Josip obojicu, Efraima desnicom svojom, tako da je stajao Izraelu slijeva, i Manaseha ljevicom svojom, tako da je stajao Izraelu zdesna, i povede ih k njemu. 14 Izrael prui desnicu svoju i metnu je na glavu Efraimovu, premda je ovaj bio mlai, i ljevicu svoju na glavu Manasehovu, a drei unakrst ruke svoje, makar je Manaseh bio prvoroenac.

Postanak
ruka e ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjat e se pred tobom sinovi oca tvojega. 9 Mlad je lav Juda! Od plijena si se uzdignuo, sine moj; a onda se spusti i lee kao lav, kao lavica; tko se njega usudi draiti? 10 Nee odstupiti ezlo od Jude, niti vladalaki tap od nogu njegovih, dok ne doe onaj, kojemu pripada, i kojemu e se pokoravat narodi. 11 Koji vee magare svoje za okot, za plemenitu lozu mlado magarice svoje; pere u vinu haljinu svoju i u krvi groa ogrta svoj. 12 Iskre mu se oi od vina, i zubi su mu bijeli od mlijeka. 13 Zebulun prebiva na obali morskoj, gdje pristaju lae; lea svoja okrenuo je prema Sidonu. 14 Isakar je koat magarac, koji lei meu ogradama. 15 A kad vidje, da je mir dobar i zemlja mila, tada pognu lea, da nosi tovare, i posta robija. 16 Dan e suditi narodu svojemu, kao samo jedno od plemena Izraelovih. 17 Dan je kao zmija na putu, kao guja na stazi, koja ujeda konja za petu, i konjanik pada nauznak. 18 Tebe ekam, da me izbavi, o Gospode! 19 A Gad, razbojnike ete pritiskuju ga, ali ih on potiskuje na pete. 20 Aer ima hrane izobilja, on daje poslastice kraljevske. 21 Naftali je putena kouta, umije govoriti lijepe rijei. 22 Josip je nalik na mlado plodno stablo, na mlado plodno stablo na vrelu; preko zidova penju se grane njegove. 23 Strijelci ga pritiskuju, niane i udaraju na njega. 24 Ali njegov luk ostaje vrst, jake su njegove miice i ruke po jakosti monoga Boga Jakovljeva, odanle, gdje stoluje pastir, peina Izraelova. 25 Od Boga oca tvojega, koji ti prua pomo, od Svemonoga, koji te blagosljiva punim blagoslovom odozgo s neba, punim blagoslovom odozdo iz dubine, punim blagoslovom iz prsiju i krila! 26 Blagoslovi, to su bili ocu tvojemu, nadvisie blagoslove bregova vjekovitih, ljepotu breuljaka prastarih. Oni neka dou na glavu Josipovu, na tjeme najsjajnijega od brae njegove. 27 Benjamin je vuk grabeljivi, jede grabe ujutro, dijeli plijen uvee. 28 Svi ovi jesu dvanaest plemena Izraelovih; i to je bilo, to im otac njihov

42

izgovori, kad ih je blagoslivljao. Svakomu od njih dade zgodan blagoslov. 29 Onda im zapovjedi: Kad se pridruim k rodu svojemu, pokopajte me kod otaca mojih u peini na zemljitu Hiteja Efrona, 30 U peini na zemljitu Makpeli, istono od Mamre u zemlji kanaanskoj, na zemljitu, to ga Abraham kupi od Hiteja Efrona za grob. 31 Tamo pokopae Abrahama i enu njegovu Saru; tamo sahranie Izaka i enu njegovu Rebeku, i tamo pokopah ja Leau. 32 Zemljite i peina na njemu bila je otkupljena od Hiteja. 33 Kad je Jakov svojim sinovima dao posljednji nalog, povue svoje noge natrag na postelju, te preminu i pridruen bi zemljacima svojim. Postanak 50 1 Josip se baci na oca svojega, i plakao je nagnut nad njim i cjelivao ga. 2 Tada zapovjedi Josip lijenicima, to su bili u slubi njegovoj, neka balzamiraju oca njegova. I tako su lijenici balzamirali Izraela. 3 Utom proe etrdeset dana jer je toliko vremena trebalo za balzamiranje. Oplakivali su ga Egipani sedamdeset dana. 4 Kad prooe dani alosti za njim, ree Josip dvoranima faraonovim: Ako sam naao milost kod vas, progovorite, molim, za mene faraonu, govorei! 5 Otac me je moj zakleo, govorei mi: Evo, umrijet u, i u grobu mojem to ga iskopah sebi u zemlji kanaanskoj, pokopaj me! Zato bih sad poao da pokopam oca svojega; onda u se opet natrag vratiti. 6 Faraon odgovori: Otidi i pokopaj oca svojega, kako te je zakleo! 7 Tako otide Josip da pokopa oca svojega, a s njim pooe sve sluge faraonove, prvi slubenici njegovi i svi dostojanstvenici zemlje egipatske; 8 Nadalje sva druina Josipova, braa njegova i kuna druina oca njegova. Samo ene svoje i djecu svoju, ovce svoje i goveda svoja ostavie u zemlji goenskoj. 9 A pooe s njim i kola i konjanici, tako da je bila povorka veoma velika. 10 I kad dooe do gumna Atad s onu stranu Jordana, odrae ondje veliko i veoma sveano jadikovanje za pokojnim. On priredi ocu svojemu alost od sedam dana. 11 Kad stanovnici one zemlje,

43

Postanak
njegova, padoe pred njega i rekoe: Evo, robovi smo tvoji! 19 A Josip im ree: Ne bojte se! Zar sam ja mjesto Boga? 20 Vi dakako misliste zlo proti meni, ali Bog okrenu to na dobro, da izvri ono, to se danas zbiva, da uzdri na ivotu mnoge ljude. 21 Ne bojte se sada! Ja u se brinuti za vas, za ene vae i za djecu vau! Tako ih je tjeio i prijateljski im govorio. 22 I Josip je prebivao u Egiptu, on i porodica oca njegova. Josip poivje sto i deset godina. 23 Od Efraima vidje djecu do treeg koljena; i sinovi Makira, sina Manasehova, rodie se jo za ivota Josipova. 24 Jednoga dana ree Josip brai svojoj: Ja u skoro umrijeti; ali e se Bog sigurno zauzeti za vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju, koju je pod zakletvom obeao Abrahamu, Izaku i Jakovu. 25 Tada zakle Josip sinove Izraelove i ree: Kad se Bog jedanput milostivo zauzme za vas, tada uzmite sa sobom kosti moje odavde! 26 I umrije Josip, a bilo mu je sto i deset godina. Balzamirae ga i metnue u koveg u Egiptu.

Kanaanci, vidjee kod gumna Atad alosnu sveanost, rekoe: Tu se dri velika alosna sveanost Egipana. Zato se prozva ono mjesto AbelMizraim; lei s onu stranu Jordana. 12 Uinie mu sinovi njegovi onako, kako im je bio zapovjedio. 13 Odnesoe ga naime sinovi njegovi u zemlju kanaansku i pokopae ga u peini na zemljitu Makpeli, na zemljitu, to ga je bio otkupio Abraham za grob od Hiteja Efrona, istono od Mamre. 14 Kad Josip pokopa oca svojega, vrati se opet u Egipat natrag, on i braa njegova i svi, koji su bili s njim poli na pokop oca njegova. 15 A braa se Josipova pobojae, kad im umrije otac, i rekoe: to, ako bi se Josip pokazao protivan nama, pa nam uzvratio sve zlo, to mu uinismo? 16 Zato poruie Josipu, govorei: Otac tvoj pred smrt svoju odredio je ovo: 17 Ovako kaite Josipu: Ah, oprosti ipak brai svojoj zloin njihov i grijeh njihov, to ti zlo uinie. A sad oprosti nam, molimo, zloin na, jer mi tujemo Boga oca tvojega! Kad mu oni to poruie, zaplaka Josip. 18 Tada mu dooe sama braa

Izlazak
1 Ovo su imena sinova Izraelovih, koji su bili svi sa porodicama svojim doli u Egipat zajedno s Jakovom: 2 Ruben, Simeon, Levi, Juda; 3 Isakar, Zebulun, Benjamin; 4 Dan, Naftali, Gad i Aer. 5 Broj potomaka Jakovljevih iznosio je sedamdeset; ali je Josip boravio ve prije u Egiptu. 6 Tada umre Josip, sva braa njegova i sav onaj narataj. 7 A potomci se Izraelovi umnoie veoma i postadoe vrlo mnogobrojni i jaki, tako da je sva zemlja bila od njih gusto napuena. 8 Tada zavlada novi kralj u Egiptu, koji nije nita znao o Josipu. 9 On ree narodu svojemu: Eto, narod sinova Izraelovih brojniji je i moniji od nas. 10 Hajde da mudro postupamo s njim, da jo dalje ne raste i u sluaju kakva rata ne prijee k neprijateljima naime, ne udari na nas i ne otide iz zemlje! 11 Postavie stoga nad njima narednike, da ih mue tekim poslovima; tako moradoe faraonu zidati za skladita gradove Pitom i Ramses. 12 Ali to su ga vie tlaili, to se je vie on mnoio i vie se irio, tako da su strahovali od sinova Izraelovih. 13 Zato su Egipani silom gonili sinove Izraelove na posao. 14 Ogoravali su im ivot tekim poslom s ilovaom i opekama i svakim radom u polju, i gonili ih silom na sve te poslove. 15 A babicama hebrejskim, od kojih se jedna zvala ifrah, a druga Puah, naredi kralj egipatski ovo: 16 Kad pomaete Hebrejkama kod poroaja, pripazite na spol: ako je djeak, usmrtite ga, ako je djevojica, neka ostane na ivotu! 17 Ali se babice bojale Boga i nijesu inile, kako im naredio kralj egipatski, nego su ostavljale djeake na ivotu. 18 Zato kralj egipatski dade dozvati babice i zapita ih: Zato tako inite i ostavljate djeake na ivotu? 19 Babice odgovorie faraonu: Jest, Hebrejke nijesu kao ene egipatske, nego znadu same sebi pomoi. Prije

Izlazak
nego doe babica, one ve rode. 20 Zato Bog uini dobro babicama. Tako se je narod mnoio i postao veoma mnogobrojan. 21 Jer su se babice bojale Boga, dade im Bog veliko potomstvo. 22 Ali faraon zapovjedi svemu narodu svojemu: Sve djeake, to se rode, bacajte u Nil, a djevojice sve ostavljajte na ivotu! Izlazak 2 1 Neki mu iz kue Levijeve otide i oeni se djevojkom plemena svojega. 2 ena zatrudnje i rodi sina. Kad ona vidje, da je lijep, skrivala ga je tri mjeseca. 3 A kad ga nije mogla dulje skrivati, uze za njega koaricu od papirusove trstike, zamaza je dobro asfaltom i smolom, metnu djeaka u nju i stavi je u trsku kraj Nila. 4 Sestra njegova stajala je podalje, da vidi to e biti od njega. 5 Tada doe ki faraonova na Nil, da se kupa, dok su slukinje njezine hodale po obali Nila, ugleda ona koaricu u trsci, i posla slukinju svoju tamo da je donese. 6 Kada je otvori, vidje dijete, a to, bio djeak i plakao. Saali joj se i pomisli: To je jedno od djece hebrejske. 7 Tada upita sestra njegova ker faraonovu: Hoe li da idem i da ti dovedem dojkinju Hebrejku, da doji dijete? 8 Odgovori joj ki faraonova: Idi! I otide djevojica i dovede mater djeakovu. 9 Njoj ree ki faraonova: Uzmi ovog djeaka i doji ga, a ja u ti za to platiti! ena uze djeaka i dojila ga. 10 Kad djeak posta vei, donese ga natrag keri faraonovoj. Ona ga uze kao sina i nadjenu mu ime Mojsije, jer ona ree, iz vode sam ga izvadila. 11 U ono vrijeme, kad je bio Mojsije odrastao, posjeti on jednoga dana zemljake svoje i vidje, kako moraju raditi teke poslove. Kad opazi, kako je jedan Egipanin povalio jednoga od njegovih zemljaka hebrejskih. 12 Obazre se na sve strane, i kad vidje, da nema nikoga u blizini, ubi Egipanina i zatrpa ga u pijesak. 13 Drugi dan izae on opet van, i gle, pravo se posvadila dva Hebreja; i on doviknu onomu, koji je imao krivo: Zato tue zemljaka svojega? 14 A on ree: Tko je tebe postavio za poglavara i suca nad nama? Hoe li i mene ubiti kao Egipanima? Mojsije se uplai; jer pomisli: Tako se je ipak to saznalo.

44

15 Faraon je to uo i htio je Mojsija pogubiti. Ali Mojsije pobjee isred lica faraonova i nastani se u zemlji midjanskoj. On sjedne i odmarao se na jednom studencu. 16 Sveenik midjanski imao je sedam keri. One dooe zahvatiti vode i napuniti korita, da napoje ovce oca svojega. 17 A tada dooe pastiri i zatjerae ih. Mojsije ustade, obrani ih i napoji im ovce. 18 I kad se one vratie k ocu svojemu Reuelu, upita on: to se danas tako brzo vratiste? 19 Odgovorie: Jedan Egipanin obrani nas od pastira i pomoe nam zahvatiti vode i napojiti ovce. 20 A on ree kerima svojim: Pa gdje je? Zato ostaviste tamo toga ovjeka? Zovnite ga, da jede s nama! 21 Mojsije se skloni da ostane kod onoga ovjeka. Ovaj dade Mojsiju ker svoju Ziporu za enu. 22 Kad mu ona rodi sina, nadjenu mu on ime Gerom; jer ree: Gost sam u zemlji tuoj. 23 Proe dugo vremena, pa umrije kralj egipatski. A sinovi Izraelovi uzdisali su jo uvijek pod tekim poslom i vapili su glasno za pomo, a vapaj njihov die se od ropstva k Bogu. 24 Bog je uo vapaje njihove, i opomenu se Bog zavjeta svojega s Abrahamom, Izakom i Jakovom. 25 Bog pogleda na sinove Izraelove, i Bog se zauze za njih. Izlazak 3 1 A Mojsije uvao je ovce tastu svojemu Jetru, sveeniku midjanskomu. Jednoga dana odvede on stado u pustinju i doe na goru Boju, na Horeb, 2 Tada mu se objavi aneo Gospodnji u plamenu ognjenom, to je izbijao iz grma. Pogleda, a to grm plamenom gorio, ali ne izgarao. 3 Mojsije pomisli: Idem da vidim izblie tu rijetku prikazu, zato grm ipak ne izgara. 4 Kad Gospod vidje, gdje ide da vidi, poviknu mu Bog iz grma: Mojsije, Mojsije! On odgovori: Evo me! 5 A on zapovjedi: Ne primii se blie ovamo! Izuj obuu s nogu, jer mjesto na kojemu stoji, sveto je tlo! 6 I nastavi on: Ja sam Bog oca tvojega, Bog Abrahamov, Izakov i Bog Jakovljev. Tada Mojsije zakloni lice svoje; jer se je bojao gledati u Boga. 7 A Gospod ree: Dobro vidjeh nevolju naroda svojega u Egiptu i razabrah tubu njegovu na tlaitelje njegove; i

45

Izlazak
dragocjenosti i haljina. To ete metnuti na sinove svoje i na keri svoje i tako od Egipana plijen uzeti.B Izlazak 4 1 Mojsije ree: Ali ako mi ne budu vjerovali i ne posluaju me, nego reknu: Nije ti se Gospod objavio! 2 Tada mu ree Gospod: to ti je to u ruci? Odgovori: tap. 3 I zapovjedi on: Baci ga na zemlju! On ga baci zemlju, a on posta zmija; a Mojsije pobjee od nje. 4 I Gospod zapovjedi Mojsiju: Prui ruku svoju i primi je za rep! On prui ruku i uhvati je, a ona opet posta tap u ruci njegovoj. 5 Tako moraju vjerovati, da ti se je objavio Gospod, Bog otaca njihovih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. 6 Dalje mu ree Gospod: Umetni ruku svoju u njedra svoja! On umetnu ruku svoju u njedra, a kad je opet izvadi, gle, bila je ruka njegova od gube bijela kao snijeg. 7 Nato zapovjedi: Umetni jo jedanput ruku svoju u njedra svoja! On umetnu ruku svoju jo jedanput u njedra, i kad je opet izvadi iz njedara svojih, gle, bila je opet kao ostalo tijelo njegovo. 8 Ako ti dakle ne htjednu vjerovati i ne posluaju na prvi znak, vjerovat e na drugi znak. 9 Ako li ne budu vjerovali na ta obadva znaka i ne posluaju te, onda uzmi malo vode iz Nila i prolij je na suho tlo! Tada e se voda, to si je uzeo iz Nila, na suhom tlu pretvoriti u krv. 10 A Mojsije ree Gospodu: Ipak ne, Gospode; ja nijesam ovjek rjeit, koji zna govoriti. Nijesam prije bio, a nijesam ni sada, otkad govori sa slugom svojim, nego sam sporih usta i spora jezika. 11 Ali Gospod mu odgovori: Tko dade usta ovjeku? Tko ga uini nijemim ili gluhim, okatim ili slijepim? Ne inim li to ja, Gospod? 12 Idi dakle! Ja u biti s ustima tvojim i uit u te, to e govoriti. 13 Ali on ree: Ne, o Gospode, molim polji, koga drugoga. 14 Sada se rasrdi Gospod na Mojsija i ree: Nije li ti brat Aron jo tu, Levit? Znam, da on veoma rjeit i dobro moe govoriti. Gle, on je ve na putu, da te susretne, a kad te vidi, obradovat e se od srca. 15 Govori s njim, metni mu ove rijei u usta; a ja u tvoj i njegov govor voditi i nadahnut u vam, to ete initi. 16 On neka za te govori narodu, i on neka bude govornik mjesto tebe, a ti e njemu biti mjesto Boga!

znam, kako puno trpi. 8 Zato evo sioh, da ga izbavim iz ruku Egipana i da ga izvedem iz te zemlje u zemlju lijepu i prostranu, zemlju, u kojoj tee mlijeko i med, u mjesta, gdje su Kanaanci, Hiteji, Amoreji, Perizeji i Jebuseji. 9 Dosta, tuba sinova Izraelovih doprije do mene, i ja vidim, kako ih teko mue Egipani. 10 Zato sad idi! aljem te k faraonu, da izvede narod moj, sinove Izraelove, iz Egipta! 11 Tada upita Mojsije Boga: Kako, ja zar da idem k faraonu i da izvedem sinove Izraelove iz Egipta? 12 On ree: Ja u biti s tobom, i ovo neka ti bude kao znak, da te aljem: kad izvede narod iz Egipta, astit ete Boga na ovoj gori! 13 Mojsije opet zapita Boga: Ali kad doem k sinovima Izraelovim, pa im reknem: Bog otaca vaih alje me k vama, i ako me upitaju: Kako mu je ime? - to u im odgovoriti? 14 Bog odgovori Mojsiju: JA JESAM, KOJI JESAM. (Znai, JA POSTOJIM) I nastavi: Tako reci sinovima Izraelovim: JA JESAM, posla me k vama! 15 Dalje ree Bog Mojsiju: Tako javi sinovima Izraelovim: Gospod, Bog otaca vaih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, posla me k vama. To je ime moje na vijeke, i tako me se ima zvati kroz sve narataje. 16 Idi i skupi starjeine sinova Izraelovih i reci im Gospod, Bog otaca vaih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, javi se meni i ree: Dobro ja pripazih na vas i na to, to vam se zbivalo u Egiptu. 17 Odluio sam izvesti vas iz nevolje u Egiptu u zemlju Kanaanaca, Hiteja, Amoreja, Perizeja, Hiveja i Jebuseja, u zemlju, u kojoj tee mlijeko i med. 18 Ako te posluaju, onda idi sa starjeinama sinova Izraelovih, i recite mu: Gospod, Bog Hebreja, objavi nam se. Mi moramo odmah tri dana hoda daleko poi u pustinju, da rtvujemo Gospodu, Bogu svojemu. 19 A ja znam, da vas kralj egipatski nee pustiti da idete, ako na to ne bude silom primoran. 20 Ali ja u pruiti ruku svoju i pohodit u Egipat svim udesima svojim, to u ih uiniti u njemu; i poslije e vas pustiti. 21 Uinit u, da taj narod nae milost u Egipana, pa kad poete, neete otii praznih ruka. 22 ene e naime izmoliti od svojih susjeda i domaica srebrnih i zlatnih

Izlazak
17 Uzmi taj tap u ruku i s njim ini udesne znake! 18 I Mojsije vrati se natrag k tastu svojemu Jetru i zamoli ga: Htio bih da se vratim natrag k plemenima svojim u Egipat, da vidim, da li su jo ivi. Jetro odgovori Mojsiju: Idi u miru! 19 Gospod naime bio je Mojsiju u zemlji midjanskoj zapovjedio: Idi vrati se sada natrag u Egipat, jer su mrtvi svi, koji su ti radili o glavi. 20 Mojsije uze dakle enu svoju i sinove svoje, posadi ih na magarca i vrati se natrag u Egipat. A tap Boji uze Mojsije u ruku. 21 Jo ree Gospod Mojsiju: Kad se vrati u Egipat, pazi, i ini pred faraonom sva udesna djela, to ih dadoh u tvoju vlast; ali pak u uiniti da mu otvrdne srce da ne pusti naroda da ide. 22 Tada reci faraonu: Ovako veli Gospod: Izrael je prvoroeni sin moj. 23 Zapovijedam ti: Pusti sina mojega da ide, da mi slui! Ako li ga ne pusti da ide, onda u usmrtiti prvoroenoga sina tvojega. 24 Putem u prenoitu stane Gospod na put Mojsiju i htjede ga usmrtiti. 25 Tada Zipora uze otar kamen, obreza njim prednju koicu sina svojega, baci mu je pred noge i ree; Zaista si mi krvav zarunik! 26 Potom ga pusti. Ona tada upotrijebi rije: krvav zarunik zbog obrezanja, 27 Gospod je bio zapovjedio Aronu: Izai u pustinju u susret Mojsiju! Tako on zaputi, stie ga na gori Bojoj i poljubi ga. 28 I Mojsije ree Aronu sve rijei Gospodnje, s kojima mu bio predao njegovo poslanje, i sve udesne znake, to mu ih bio naloio da ini. 29 Mojsije i Aron otioe i skupie sve starjeine sinova Izraelovih. 30 Aron im ree sve, to je bio Gospod naloio Mojsiju, i ovaj uini udesne znakove pred oima naroda. 31 Narod mu vjerova, i kad ue, da se je Gospod zauzeo za sinove Izraelove, i pogledao na nevolju njihovu, naklonie se i bacie se niice. Izlazak 5 1 Nato otidoe Mojsije i Aron i rekoe faraonu: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Pusti narod moj da ide, da mi u pustinji slavi svetkovinu! 2 A faraon odgovori: Tko je Gospod, da ga posluam i pustim da ide Izrael? Ne poznam Gospoda, a i neu pustiti Izraela. 3 Oni odgovorie: Bog Hebreja objavi nam se; pa molimo, jer bismo htjeli da

46

idemo tri dana hoda daleko u pustinju, da tamo rtvujemo Gospodu, Bogu svojemu, da nas ne pohodi kugom ili maem. 4 Ali im kralj egipatski ree: Mojsije i Arone, zato odvraate narod od rada njegova? Idite za svojim poslom! 5 Dalje ree faraon: Eto, ve je previe besposliara u zemlji; a vi hoete jo i ove odvratiti od njihovih poslova! 6 U isti jo dan izdade faraon narednicima naroda i nadzornicima njegovim ovu zapovijed: 7 Ne dajite vie narodu kao do sada slame za pravljenje opeke! Neka idu sami skupljati sebi slamu! 8 Ali traite od njih onoliko opeka, koliko su ih do sada pravili, i od toga nita ne smanjujte, jer su lijeni, zato zahtijevaju: Hoemo da idemo rtvovati Bogu svojemu. 9 Ljudima se mora posao oteati, da budu na njemu zaposleni i da ne sluaju ludih brbljanja. 10 Narednici i nadzornici naroda otidoe i saopie narodu zapovijed: Ovako govori faraon: Vie vam ne dam slame. 11 Idite sami i donosite sebi slamu, gdje je naete! A od posla vam se vaega ne smanjuje nita. 12 I razie se narod po svoj zemlji egipatskoj, da skuplja strnjiku za pravljenje pljeve. 13 A narednici ih gonili: Imate svaki dan itav posao posvravati kao prije, kad je jo bilo slame! 14 I korilo se nadzornike sinova Izraelovih, koje su bili postavili nad njima narednici faraonovi, i prigovaralo im se: Zato posljednjih dana ne dovriste odreeni broj opeka kao prije? 15 Tada dooe nadzornici sinova Izraelovih k faraonu i upitae ga plaui: Zato daje, da se tako radi sa slugama tvojim? 16 Slama se vie ne daje slugama tvojim, a ipak se nalae: Opeke nam pravite! Pa i tue se sluge tvoje; a krivnja je na tvojemu narodu. 17 A on odgovori: Lijeni ste, lijeni ste; zato zahtijevate: Mi hoemo da idemo rtvovati Gospodu. 18 Sad hajdete na rad; slama vam se nee davati, ali odreeni broj opeka imate izruiti! 19 Nadzornici sinova Izraelovih vidjee, da su u tekom poloaju zbog zapovijedi, da se ne smije nita smanjiti od opeka na dan. 20 Kad otidoe od faraona, sretoe Mojsija i Arona, koji su ekali na njih. 21 Njima poviknue: Gospod neka

47

Izlazak
su porodice Rubenove. 15 Sinovi Simeonovi bili su Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Zohar i aul, sin Kanaanke. To su porodice Simeonove. 16 Imena sinova Levijevih po porodicama njihovim jesu: Geron, Kohat i Merari. Levi poivje sto i trideset i sedam godina. 17 Sinovi Geronovi bili su Libni i imi po porodicama svojim. 18 Sinovi Kohatovi bili su Amram, Izhar, Hebron i Uziel, Kohat poivje sto i trideset i tri godine. 19 Sinovi Merarijevi bili su Mahli i Mui. To su porodice Levijeve po naratajima svojim. 20 Amram se oeni svojom bratuedom (oevom sestrom) Jokebedom, koja mu rodi Arona i Mojsija, Amram poivje sto i trideset i sedam godina. 21 Sinovi Izharovi bili su Korah, Nefeg i Zikri. 22 Sinovi Uzielovi bili su Miael, Elisafan i Sitri. 23 Aron se oeni Eliebom, kerju Aminadabovom, sestrom Nahonovom. Ona mu rodi Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara. 24 Sinovi Korahovi bili su Asir, Elkana i Abiasaf. To su porodice Korahove. 25 Eleazar, sin Aronov, oeni se jednom od keri Putielovih; ona mu rodi Finehasa. To su poglavice Levija po svojim porodicama. 26 To su Aron i Mojsije, kojima zapovjedi Gospod: Izvedite narod Izraelski po svojim etama iz zemlje egipatske! 27 Oni su to, koji su pregovarali s faraonom, kraljem egipatskim, da izvedu sinove Izraelove iz Egipta, taj Mojsije i taj Aron. 28 Onda, kad je govorio Gospod s Mojsijem u zemlji egipatskoj. 29 Ree Gospod Mojsiju ovo: Ja sam Gospod! Javi faraonu, kralju egipatskomu, to ti reknem! 30 A Mojsije ree Gospodu: Ah, ja sam nespretan u govoru; kako e mene posluati faraon? Izlazak 7 1 A Gospod ree Mojsiju: Evo, uinit u da bude prema faraonu moan kao Bog; a brat tvoj Aron bit e govornik tvoj. 2 Njemu kai sve, to ti naloim; a brat tvoj Aron neka onda predloi faraonu, da pusti sinove Izraelove iz zemlje svoje. 3 Ja u ipak otvrditi srce faraonu i tako uiniti u zemlji egipatskoj mnoge znake i udesa. 4 Jer vas faraon nee posluati, uinit

vam urauna i sudi, to uiniste, da se posve omrazismo faraonu i slugama njegovim; jer im dadoste ma u ruku, da nas poubiju! 22 Tada se Mojsije obrati Gospodu i pomoli se: O Gospode, zato navue toliko zlo na ovaj narod? Zato me posla ovamo? 23 Otkako otidoh k faraonu da pregovaram s njim po nalogu tvojem, mui on narod jo gore, a ti ne ini nita, da izbavi narod svoj. Izlazak 6 1 Gospod odgovori Mojsiju: Ti e vidjeti, kako u faraona primorati, da, jakom rukom prisiljen, pusti ih, jest, da, jakom rukom prisiljen, progna ih iz zemlje svoje. 2 Dalje ree Bog Mojsiju: Ja sam Gospod! 3 Ja se objavih Abrahamu, Izaku i Jakovu kao Bog Svemoni. Ali imenom svojim Gospod ja im se ne pokazah. 4 Ja im se ugovorom obvezah, da u im dati u posjed zemlju kanaansku, zemlju, u kojoj su prije prebivali kao tuinci. 5 Pa razabrah i tubu sinova Izraelovih, koje u Egiptu zasuznjie, i pomislih na zavjet svoj. 6 Zato navijesti sinovima Izraelovim: Ja sam Gospod! Ja u vas izbaviti iz robije egipatske, oslobodit u vas iz suanjstva njihova, spasit u vas rukom visoko podignutom i kaznenim sudovima estokim. 7 Izabrat u vas za svoj narod i bit u Bog va . I spoznat ete, da sam ja, Gospod, Bog va, onaj, koji vas izbavljam od pritiska robije egipatske. 8 I uvest u vas u zemlju, koju sam sveanom zakletvom Abrahamu, Izaku i Jakovu obeao dati. Vama u je dati u posjed, ja, Gospod. 9 Mojsije ree to sinovima Izraelovim, ali ne posluae Mojsija zbog malodunosti i teke rabote. 10 Zato zapovjedi Gospod Mojsiju: 11 Idi, pozovi faraona, kralja egipatskoga, neka pusti sinove Izraelove iz zemlje svoje! 12 Mojsije ree Gospodu: Kad me eto ni sinovi Izraelovi ne sluaju, kako e me posluali faraon? Usto sam nespretan u govoru? 13 Ali se Gospod razgovori s Mojsijem i Aronom i posla h k sinovima Izraelovim i k faraonu, kralju egipatskomu, s nalogom, da izvedu sinove Izraelove iz zemlje egipatske. 14 Ovo su poglavice porodica njihovih sinovi Rubena, prvoroenca Izraelova, bili su Henok, Palu, Hesron i Karmi. To

Izlazak
u, da Egipani osjete mo moju, i izvest u ete svoje, narod svoj, sinove Izraelove, iz zemlje egipatske uz velike dokaze moi svoje. 5 Tada e Egipani spoznati, da sam ja Gospod, kad pruim ruku svoju proti Egipanima i sinove Izraelove izvedem iz njihove sredine. 6 Mojsije i Aron uinie tono tako, kako im bio zapovjedio Gospod. 7 Mojsiju je bilo osamdeset godina, a Aronu osamdeset i tri godine, kad su pregovarali s faraonom. 8 I ree Gospod Mojsiju i Aronu: 9 Ako vas pozove faraon: Uinite ipak kakvo kakvo udo, onda reci Aronu: Uzmi tap svoj i baci ga pred faraona i postat e tada zmija. 10 Mojsije i Aron otidoe k faraonu i uinie tako, kako im zapovjedi Gospod. Aron baci tap svoj pred faraona i sluge njegove, i pretvori se u zmiju. 11 I faraon dozva mudrace i vraare, i arobnjaci egipatski uinie isto tako svojim tajnim aranjem. 12 Svi bacie tapove svoje, i pretvorie se tapovi u zmije. Ali tap Aronov prodrije tapove njihove. 13 A srce faraonovo ostade tvrdo; i on ih ne poslua, kao to je bio unaprijed rekao Gospod. 14 Tada ree Gospod Mojsiju: Srce faraonovo otvrdnu; on nee da pusti narod. 15 Idi sutra rano k faraonu, kad on polazi k rijeci, i stani prema njemu na obali Nila! Uzmi sa sobom tap, to se pretvorio u zmiju. 16 I ti e mu rei: Gospod, Bog Hebreja, posla me k tebi, da ti zapovjedim, da pusti narod moj, da mi slui u pustinji. Ipak ti do sada nisi posluao. 17 Ovako veli Gospod: Po ovom e spoznati, da sam ja Gospod: Evo gle, udarit u sada tapom u mojoj ruci po vodi Nilu, i ona e se pretvoriti u krv. 18 Ribe e u Nilu poginuti, Nil e zasmrdjeti, i grstit e se Egipanima piti vodu iz Nila. 19 Dalje zapovjedi Bog Mojsiju: Naloi Aronu da uzme tap svoj i prui ruku svoju na vode u Egiptu, na njegove rijeke, prokope, bare i na sve jame njegove, da postane krv! I bit e krv posvuda u zemlji egipatskoj, pa i u posudama drvenim i kamenim. 20 Mojsije i Aron uinie tako, kako im bio zapovjedio Gospod. On die tap i udari njim po vodi u Nilu pred oima faraona i sluga njegovih. Tada se sva voda u Nilu pretvori u krv. 21 Ribe u Nilu poginue, i Nil zasmrdje,

48

tako da Egipani nijesu vie mogli piti vode iz Nila; posvuda u zemlji egipatskoj bila je krv. 22 Ali arobnjaci egipatski uinie isto svojim aranjem. Tako ostade srce faraonovo tvrdo, i on ih ne poslua, kao to je bio unaprijed rekao Gospod. 23 Faraon se okrenu, otide kui i ne primi ni to k srcu. 24 A Egipani su svi kopali oko Nila, da nau vode za pie; jer nijesu mogli piti vode iz Nila. 25 Tako proe punih sedam dana, otkako je Gospod bio udario Nil. Izlazak 8 1 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: Idi k faraonu i reci mu: Ovako veli Gospod: Pusti narod moj, da mi slui! 2 Ali ako ga ne htjedne pustiti, gle, kaznit u svu zemlju tvoju abama. 3 Nil e vrvjeti abama, koje e izai i prodrijeti u palau tvoju, u spavaonicu tvoju, u postelju tvoju, u kue sluga tvojih i naroda tvojega, u pei tvoje i u nave tvoje, 4 Jest, na tebe, na podanike tvoje i na sve sluge tvoje skakat e abe. 5 Dalje zapovjedi Gospod Mojsiju: Kai Aronu: Prui ruku svoju sa tapom svojim na rijeke, prokope i bare i izvedi abe na zemlju egipatsku! 6 Aron prui ruku svoju na vode egipatske, i izaoe abe i pokrie zemlju egipatsku. 7 Ali arobnjaci uinie isto svojim aranjem, te izaoe abe na zemlju egipatsku. 8 Tada dozva faraon Mojsija i Arona i zamoli: Molite Gospoda da mene i narod moj oslobodi od aba, ja u tada pustiti narod da rtvuje Gospodu. 9 Mojsije odgovori faraonu: Odredi mi samo tono, kad da zamolim za te, za sluge tvoje i narod tvoj, da se uklone abe od babe i od kua tvojih i samo u Nilu da ostanu! 10 On odgovori: Sutra. Mojsije ree: Neka bude po elji tvojoj, da spozna, da nitko nije jednak Gospodu, Bogu naemu. 11 abe e se dakle ukloniti od tebe, od kua tvojih, od sluga tvojih i od naroda tvojega i samo e jo ostati u Nilu. 12 Nato ostavie Mojsije i Aron faraona, i Mojsije pomoli se toplo Gospodu, da uniti abe, kojima je bio pohodio faraona. 13 Gospod uslii molitvu Mojsijevu, te abe pocrkaju u kuama, u dvoritima i u poljima. 14 Zgrnue ih posvuda na gomile, i zemlja zasmrdje od toga. 15 Kad vidje faraon, da opet moe

49

Izlazak
njegovih i naroda njegova. Samo neka faraon vie ne vara naroda, pa da ga ipak ne pusti, da rtvuje Gospodu! 30 I ode Mojsije od faraona i pomoli se Gospodu. 31 Gospod uslii molitvu Mojsijevu i ukloni rojeve obada od faraona, od sluga njegovih i naroda njegova, i ne ostade ni jedna. 32 Ali faraon i ovaj put otvrdi srce svoje i ne pusti naroda. Izlazak 9 1 Sad zapovjedi Gospod Mojsiju: Idi k faraonu i zapovjedi mu: Ovako veli Gospod, Bog Hebreja: Pusti narod moj, da mi slui! 2 Ako ga ne htjedne pustiti i jo ga dulje bude zadravao. 3 Ruka e Gospodnja oinuti stoku tvoju u polju, konje, magarce, deve, goveda i ovce kugom veoma tekom. 4 A Gospod e razlikovati stoku izraelsku od stoke egipatske, tako da od svega, to pripada sinovima Izraelovim, nee poginuti ni jedan komad. 5 Gospod odredi i rok, pa ree: Sutra ve Gospod e uiniti, da to doe na zemlju. 6 Idui dan uini to Gospod doista; sva stoka egipatska uginu, a od stoke izraelske ne uginu ipak ni jedan komad. 7 Kad se faraon raspita, izae na vidjelo, da od stoke Izraelske ne uginu ni jedan komad. Ipak srce faraonovo ostade otvrdnuto, i on ne pusti naroda. 8 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu: Uzmite pune pregrti pepela iz pei, a Mojsije neka ga pred oima faraonovim razaspe prema nebu! 9 I postat e on sitan prah po svoj zemlji egipatskoj, a od njega e nastati mjehuri, to e se provaliti u irove na ljudima i na stoci po svoj zemlji egipatskoj. 10 Oni uzee pepela iz pei i stupie pred faraona, i Mojsije ga razasu prema nebu, i nastadoe mjehuri, to se provalie u irove na ljudima i na stoci. 11 A arobnjaci ne mogoe da se pokau pred Mojsijem od irova, jer se mjehuri bili provalili na arobnjacima kao na svim Egipanima. 12 Ipak Gospod otvrdi srce faraonu, i on ih ne poslua, kao to je bio Gospod unaprijed rekao Mojsiju. 13 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: Stupi sutra rano pred faraona i reci mu: Ovako veli Gospod, Bog Hebreja: Pusti narod moj, da mi slui! 14 Jer ovaj put uinit u, da dou sva

odahnuti, ponovno otvrdi srce svoje i ne poslua ih vie, kao to je bio unaprijed rekao Gospod. 16 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: Kai Aronu: Prui tap svoj i udari njim po prahu na zemlji, da se pretvori u komarce po svoj zemlji egipatskoj! 17 Oni uinie tako: Aron prui ruku svoju sa tapom i udari njim po prahu na zemlji. Tada dooe komarci na ljude i na stoku. Sav prah na zemlji pretvori se u komarce po svoj zemlji egipatskoj. 18 arobnjaci egipatski pokuae da aranjem svojim isto tako proizvedu komarce, ali ne mogoe. Komarci napadoe na ljude i na stoku. 19 arobnjaci rekoe faraonu: To je prst Boji! Ali srce faraonovo ostade tvrdo, i on ih ne poslua, kao to je bio unaprijed rekao Gospod. 20 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: Sutra posve rano stupi pred faraona, kad ide k vodi, i reci mu: Ovako veli Gospod: Pusti narod moj, da mi slui! 21 Jer ako ne pusti naroda mojega, onda u uiniti, da dou rojevi obada na tebe, na sluge tvoje, na narod tvoj i na palae tvoje. Kue Egipana, pa i zemlja, na kojoj stoje, bit e puna rojeva obada. 22 Ipak sa zemljom goenskom, u kojoj prebiva narod moj, uinit u na taj dan iznimku, tako da ne bude tamo rojeva obada, da spozna, da sam ja Gospod na zemlji. 23 Uinit u rastavu izmeu naroda svojega i naroda tvojega. Sutra e se dogoditi to udo. 24 I Gospod uini tako, te dooe rojevi obada u velikoj mnoini u palau faraonovu, u stan sluga njegovih i na svu zemlju egipatsku. Zemlja je teko trpjela pod obadima. 25 Faraon dozva Mojsija i Arona i ree: Idite, rtvujte Bogu svojemu ovdje u zemlji! 26 Mojsije ree: To ne moemo initi, jer prinosimo Gospodu, Bogu svojemu, rtve, koje su Egipanima neiste. Kad bismo pred oima Egipana prinosili rtve, koje su njima mrske, ne bi li nas na mjestu kamenovali? 27 Mi hoemo tri dana hoda daleko ii u pustinju i tamo rtvovati Gospodu, Bogu svojemu, kao to nam zapovjedi. 28 Faraon ree: Pustit u vas, da rtvujete Gospodu, Bogu svojemu, u pustinji, samo ne idite predaleko! I Molite se za me! 29 Mojsije odgovori: Ja odoh sada od tebe i pomoliti se Gospodu sutra e otii rojevi obada od faraona, od sluga

Izlazak
zla moja na tebe, na sluge tvoje i narod tvoj, da spozna, da nitko nije na svoj zemlji kao ja. 15 Premda sun ve do sada bio mogao ruku svoju pruiti i tebe s narodom tvojim udariti kugom, da te vie ne bude na zemlji. 16 Ostavio sam te ipak naumice na ivotu, da osjeti mo moju, i da se ime moje slavi po svoj zemlji. 17 Ako jo dalje bude zadravao narod moj i ne pusti ga. 18 Ja u sutra u ovo doba pustiti tuu veoma teku, kakve nije bilo u Egiptu od onoga dana, kad postade, do danas. 19 Polji dakle i skupi na sigurno stoku svoju i sve, to ima u polju. Svi ljudi i ivotinje, to se zateku u polju i ne zaklone se pod krov, izginut e, kad pane tua na njih. 20 Tko se od sluga faraonovih poboja prijetnje Gospodnje, skupi druinu svoju i stoku svoju u kue na sigurno. 21 A tko nije mario za prijetnju Gospodnju, ostavi druinu svoju i stoku svoju u polju. 22 Gospod dakle zapovjedi Mojsiju: Prui ruku svoju prema nebu, da po svoj zemlji egipatskoj padne tua na ljude i na stoku i na sve bilje po polju u zemlji egipatskoj! 23 I Mojsije prui tap svoj prema nebu, i Gospod pusti gromove i tuu. Munje su padale na zemlju, i Gospod je pustio da padne tua na zemlju egipatsku. 24 Padala je tua, i munje su se neprestano mijeale s tuom; bilo je tako strano, kako se nije jo nikada doivjelo u zemlji egipatskoj, otkad su u njoj nastanjeni ljudi. 25 Tua potue po svoj zemlji egipatskoj sve, to je bilo u polju, od ovjeka do ivineta; sve pobije po polju uniti tua i polomi sve drvee u polju. 26 Samo u zemlji goenskoj, gdje su prebivali sinovi Izraelovi, ne pade tua. 27 Tada posla faraon, dozva Mojsija i Arona i ree im: Sagrijeih ovaj put. Gospod je u pravu, a ja i narod moj krivi smo. 28 Pomolite se Gospodu; jer je vie nego dosta toga groma stranoga i tue, hou vas pustiti. Ne trebate vie ovdje ostati. 29 Mojsije mu odgovori: Dok izaem u grad, rairit u ruke svoje Gospodu, pa e prestati gromovi, i nee vie padati tua, da spozna, da je zemlja Gospodnja. 30 Ali znam dobro, da se vi, ti i sluge tvoje, jo ne bojite Gospoda Boga. 31 Tako propade lan i jeam, jer je jeam bio ve u klasu i lan u cvijetu.

50

32 A penica i ra ne propadoe, jer kasnije dolaze. 33 Mojsije dakle otide od faraona van u grad i rairi ruke svoje Gospodu. Tada prestadoe gromovi i tua, i dad nije vie padao na zemlju. 34 Kad vidje faraon da prestadoe dad, tua i gromovi, ustraja u grijehu svojemu i otvrdi srce svoje, on i sluge njegove. 35 Srce faraonovo ostade tvrdo, i on ne pusti sinove Izraelove, kao to je bio unaprijed rekao Gospod preko Mojsija. Izlazak 10 1 Tada ree Gospod Mojsiju: Idi k faraonu. Ja sam otvrdio srce njemu i slugama njegovim, da uinim ove znake svoje na njemu, 2 Da moe pripovijedati djeci i unuadi svojoj, to uinih Egipanima i koja djela udesna izvrih meu njima, i da tako spoznate, da sam ja Gospod. 3 Mojsije i Aron otidoe k faraonu i rekoe mu Ovako veli Gospod Bog Hebreja: Dokle e se jo nekati, da se ponizi preda mnom? Pusti narod moj, da mi slui! 4 Jer ako nee pustiti naroda mojega, sutra u doista uiniti, da upadnu skakavci u zemlju tvoju. 5 Oni e pokriti povrinu zemlje, tako da se nee vie vidjeti zemlja, i pojest e ono, to vam jo preostade kao posljednji ostatak od tue, i oglodat e sve drvee, to raste u poljima vaim. 6 Kue tvoje i kue svih sluga tvojih i kue svih Egipana oni e napuniti, kako ne doivjee ni oci tvoji ni oci otaca tvojih, otkako su prebivali na zemlji do dana dananjega. I okrenu se i otide od faraona. 7 A sluge faraonove rekoe mu: Dokle e nas jo muiti taj ovjek? Pusti ljude, neka slue Gospodu, Bogu svojemu! Zar ne vidi, da propada Egipat? 8 I dozvae Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im ree: Idite, sluite Gospodu, Bogu svojemu! A koji su to, koji e ii s vama? 9 Mojsije odgovori: S djecom svojom i sa starcima, sa sinovima i kerima, s ovcama i govedima svojim ii emo, jer moramo da svetkujemo svetkovinu Gospodnju. 10 Tada im on ree: Tako doista bio Gospod s vama, kako sam ja vas pustio s djecom vaom! Vi sigurno pomiljate na zlo! 11 Nema od toga nita! Vi ljudi moete ii i sluiti Gospodu. To ste i eljeli. Nato ih otpravie od faraona.

51

Izlazak
27 A Gospod otvrdi srce faraonu, tako da ih on ne htjede pustiti. 28 Dapae ree mu faraon: Odlazi od mene! uvaj se, da mi vie ne doe na oi! im mi doe na oi, mrtav si! 29 Mojsije ree: Jest, dobro ti ree! Ja vie neu doi preda te. Izlazak 11 1 Gospod ree Mojsiju: Jo u jedno jedino zlo pustiti na faraona i na Egipane. Onda e vas pustiti odavde, jest, on e vas ne samo bezuvjetno pustiti nego e vas odavde silom otjerati. 2 Stavi ivo narodu na srce, neka oni, ljudi i ene, izmole od susjeda svojih dragocjenosti srebrnih i zlatnih! 3 Gospod je naime bio uinio, da Egipani budu naklonjeni prema narodu. A sam Mojsije bio je cijenjen u zemlji egipatskoj kod sluga faraonovih i kod naroda kao velik ovjek. 4 Mojsije ree: Ovako veli Gospod: U pola noi proi u kroz Egipat. 5 Tada ima umrijeti svaki prvoroenac u zemlji egipatskoj, od prvoroenca faraonova, koji bi imao sjediti na prijestolju, do prvoroenca ropkinje kod runoga mlina, i svako prvene od stoke. 6 Tada e se dignuti velik jauk po svoj zemlji egipatskoj, kakva jo nikada nije bilo niti e ga ikada biti. 7 Ali nijednome sinu Izraelovu nee ni dlaka poletjeti s glave, niti ljudima niti stoci, da spoznate, da Gospod ini razliku izmeu Egipana i Izraelaca. 8 Tada e doi sve te sluge tvoje k meni, na tlo se preda mnom baciti i moliti: Otidi sa svim narodom, to je pod tobom! Onda u ja otii. Nato ode on od faraona s velikim gnjevom. 9 A Gospod ree Mojsiju: Faraon vas nee posluati, da se umnoe udesna djela moja u zemlji egipatskoj. 10 Mojsije i Aron uinie sva ta udesa pred faraonom. Ipak Gospod otvrdi srce faraonu, i tako on ne pusti sinova Izraelovih iz zemlje svoje. Izlazak 12 1 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj ovo: 2 Ovaj mjesec neka vam bude poetak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini! 3 Objavite svoj zajednici sinova Izraelovih: Desetoga dana ovog mjeseca svaki od vas neka priskrbi sebi jedno janje, jedno janje za obitelj ili kuu! 4 Ako li je obitelj premalena za jedno janje, neka ga uzme skupa sa

12 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: Prui ruku svoju na zemlju egipatsku, da zazove skakavce! Neka dou na zemlju egipatsku i pojedu sve bilje poljsko u zemlji, sve, to preostade od tue! 13 Mojsije prui tap svoj na zemlju egipatsku, i Gospod uini, da je cijeli dan i cijelu no duvao istoni vjetar nad zemljom, Kad osvanu jutro, bio je istoni vjetar nanio skakavce. 14 Skakavci padoe na svu zemlju egipatsku i spustie se u silnome mnotvu na sve krajeve egipatske. Nikada prije nije tu bilo toliko skakavaca, niti e ih ikada toliko biti. 15 Oni pokrie povrinu cijele zemlje, tako da se vie nije vidjela zemlja, i pojedoe sve bilje u polju i sav plod na drveu, to preostade od tue; nita zeleno ne ostade na drveu i na bilju poljskom po svoj zemlji egipatskoj. 16 Faraon bre bolje dozva Mojsija i Arona i ree: Sagrijeih Gospodu, Bogu vaemu, i vama. 17 Ali oprostite mi grijeh moj samo jo ovaj put! Molite se Gospodu, Bogu vaemu, da ukloni od mene barem ovu smrt! 18 I otide Mojsije od faraona i pomoli se Gospodu. 19 Gospod uini, da je sa zapada dunuo jak protivni vjetar, koji odnese skakavce i pobaca ih u Crveno more. Ne ostade ni jedan jedini skakavac u cijelom podruju egipatskom. 20 Ali Gospod otvrdi srce faraonu, tako da on ne pusti sinova Izraelovih. 21 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: Prui ruku svoju prema nebu, da doe na zemlju egipatsku takva tama, da se ona moe opipati! 22 Mojsije prui ruku svoju prema nebu, i nastade gusta tama po svoj zemlji egipatskoj za tri dana. 23 Ne vidje jedan drugoga i nitko se ne maknu s mjesta svojega za tri dana. Ali svi Izraelci imali su bijeli dan u stanovima svojim. 24 I faraon dozva Mojsija i ree: Idite, sluite Gospodu! Samo ovce vae i goveda vaa neka ostanu ovdje! ene vae i djeca smiju ii s vama. 25 A Mojsije ree: Ako nam ti sam dadne to emo zaklati i spaliti za rtva, mi emo to rtvovati Gospodu, Bogu svojemu. 26 Ali i stoka naa mora da ide s nama. Ni papak ne smije da ostane, jer od toga emo morati uzimati, da sluimo Gospodu, Bogu svojemu. Mi ne znamo, kako emo morati prinijeti Gospodu tovanje svoje, dok ne budemo tamo na mjestu.

Izlazak
susjedom svojim, koji joj je najblii, a no broju osoba. Proraunajte, koliko svaki moe pojesti od janjeta! 5 Janje ima da bude bez pogrjeke, muko, od godine dana; smijete uzeti janje od ovaca ili od koza. 6 uvajte ga do etrnaestoga dana ovog mjeseca; a onda neka ga zakolje sva zajednica sinova Izraelovih podveer! 7 Neka se uzme neto od krvi, i neka se njom pomau oba dovratnika i nadvratnik na kuama, u kojima e se jesti! 8 Iste noi neka se jede meso peeno na ognju, uz to kruh nekvasan, i zelje gorko neka se pri tom jede! 9 Ne jedite od toga nita sirovo ili u vodi kuhano, nego samo na ognju peeno, i to tako, da je jo glava spojena s nogama i nutarnjim dijelovima. 10 Nita od toga ne ostavite do jutra; to bi od toga preostalo do jutra, spalite na ognju! 11 Ovako ga imate jesti: Imajte bokove opasane, obuu na nogama i tap u ruci i jedite ga u hitnji; to je paa Gospodnja. 12 Jer u u toj noi proi kroz zemlju egipatsku i pobit u sve prvoroence u zemlji egipatskoj, ovjeka i stoku, i sudit u svima bogovima egipatskim, ja, Gospod. 13 Krv na kuama, u kojima stanujete, bit e vam znak zatitni. Kad vidim krv, proi u vas; i meu vama nee e biti pomora, kad stanem ubijati po zemlji egipatskoj. 14 Taj dan neka vam bude za spomen! Svetkujte ga u ast Gospodu; kroz sve narataje svetkujte ga kao vjenu ustanovu! 15 Sedam dana jedite kruh nekvasan! Odmah prvi dan uklonite kvasac iz kua svojih; jer svaki, koji bude to kvasno jeo od prvoga do sedmoga dana, bit e istrijebljen iz Izraela. 16 Dalje prvi dan drite sveani sastanak, a tako i sedmi dan odrite sveti sveani sastanak! Ta dva dana ne radite nikakva posla! Samo to svaki treba za hranu, smijete sebi zgotoviti. 17 Tako dakle svetkujte svetkovinu nekvasnih kruhova, jer upravo na taj dan izvedoh ete vae iz zemlje egipatske. Zato drite taj dan kao vjenu ustanovu kroz sve narataje! 18 etrnaesti dan prvoga mjeseca podveer jedite kruh nekvasan sve do naveer dvadeset i prvog dana toga mjeseca! 19 Kroz sedam dana neka se ne nae kvasac u kuama vaim. Svaki koji bude jeo to kvasno, bit e istrijebljen

52

iz zajednice izraelske, bio tuinac ili domorodac u zemlji. 20 Nita kvasno ne smijete jesti; u svim stanovima svojim jedite samo kruh nekvasan! 21 Mojsije sazva sve starjeine izraelske i zapovjedi im: Idite, donesite sebi janjad za obitelji svoje i zakoljite Pashalno janje! 22 Uzmite kitu hisopa, zamoite je u krv u zdjeli i krvlju u zdjeli pomaite nadvratak i oba dovratka! Nitko od vas neka ne izlazi na vrata svoje kue do jutra! 23 Kad onda izae Gospod, da bije Egipat, i vidi krv na gornjem pragu i na oba dovratka, proi e Gospod mimo vrata i nee dati anelu pogubitelju da ue u kue vae, pa da ubija. 24 Drite ovo kao zakon, to vrijedi za vas i za djecu vau u vjena vremena. 25 I kad doete u zemlju, koju e vam dati Gospod, kao to je obeao, drite taj obiaj! 26 Kad vas onda zapitaju djeca vaa: Kakav vam je taj obiaj? 27 Onda odgovorite: To je Pashalna rtva za Gospoda, koji proe mimo kua sinova Izraelovih u Egiptu, kad je ubijao Egipane, a nae kue sauvao. Tada se narod nakloni i baci se niice. 28 Sinovi Izraelovi otidoe tada i uinie tako; kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju i Aronu, tako izvrie oni. 29 U po noi dogodi se, da Gospod pobi sve prvoroence u zemlji egipatskoj, od prvoroenca faraonova, koji bi ga imao naslijediti na prijestolju, pa do prvoroenca sunja, koji je leao u tamnici, isto tako svako prvene od stoke. 30 U onoj noi ustade faraon sa svima slugama svojim i sa svima Egipanima, i nastade velik jauk u Egiptu, jer nije bilo kue, u kojoj nije leao mrtvac. 31 Jo u noi dozva on Mojsija i Arona i ree: Ustajte, idite iz naroda mojega, vi i sinovi Izraelovi! Otidite, sluite Gospodu, kao to ste molili! 32 I ovce svoje i goveda uzmite sa sobom, kao to ste zahtijevali! Idite, pa molite i za me blagoslov! 33 Egipani su navaljivali na narod, da bre idu iz zemlje, jer su mislili: Mi inae svi pomrijesmo. 34 Tako uze narod tijesto svoje, jo prije nego uskisnu. Nave svoje, umotane u ogrtae njihove, ponesoe na ramenima. 35 Sinovi Izraelovi uinie po uputi Mojsijevoj i izmolie od Egipana

53

Izlazak

dragocjenosti srebrnih i zlatnih i haljina. 36 A Gospod je bio uinio, da Egipani budu naklonjeni prema narodu, tako da im ispunie molbe. Tako uzee plijen od Egipana. 37 I otidoe sinovi Izraelovi od Ramsesa u Sukot, oko est stotina tisua pjeaka, samih ljudi, ne uraunavi ene i djecu. 38 Ali i mnogo naroda, to pritjee, zaputi s njima, i ovce i goveda, silna mnoina stoke. 39 Od tijesta, to su ga bili ponijeli sa sobom iz Egipta, ispekoe pod pepelom pogae nekvasne; jer nije bilo uskislo, kako su ih bili potjerali Egipani, pa se ne mogoe dulje zadrati i spremiti sebi branjenice za put. 40 Vrijeme, to su ga sinovi Izraelovi proboravili u Egiptu, iznosilo je etiri stotine i trideset godina. 41 Kad se navri etiri stotine i trideset godina, upravo u taj dan izaoe sve ete Gospodnje iz zemlje egipatske. 42 To je bila no bdjenja za Gospoda, kad ih izvede iz zemlje egipatske. To je no, koju moraju u ast Gospodu svetkovati svi sinovi Izraelovi kroz sve narataje. 43 Gospod zapovjedi Mojsiju i Aronu: Ovo vrijedi kao zakon za Pashu: Ni jedan tuinac ne smije od nje jesti. 44 Svaki za novac kupljeni rob smije ipak jesti od nje, ako si ga obrezao. 45 Doljak i najamnik ne smije jesti od nje. 46 U jednoj i istoj kui mora se jesti. Ne smije nita od mesa iznijeti is kue, i ne smijete na njoj prelomiti kostiju. 47 Sva zajednica Izraelaca ima je tako obdravati. 48 A ako je kod tebe tuinac i hoe da svetkuje Pashu u ast Gospodu, onda se moraju svi muki obrezati. Tada smije doi na sveanost i ima vrijediti kao domai. Ali neobrezan ne smije jesti od nje. 49 Za domaega kao za tuinca, koji boravi kod vas, neka vrijedi jedan i isti zakon! 50 Svi sinovi Izraelovi uinie tako; kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju i Aronu, izvrie tako. 51 Upravo taj dan izvede Gospod sinove Izraelove iz zemlje egipatske po etama njihovim ureene.

pripada meni. 3 I Mojsije ree narodu: Spomenite se ovoga dana, u koji izaoste iz Egipta, iz kue ropstva; jer vas rukom jakom Gospod izvede odanle. Zato se ne smije nita jesti s kvascem. 4 Danas, u mjesecu abibu izlazite. 5 I kad te Gospod uvede u zemlju Kanaanaca, Hiteja, Amoreja, Hiveja i Jebuseja, za koju se je zakleo ocima tvojim, da e ti je dati, zemlju, u kojoj tee mlijeko i med, onda obdravaj taj obiaj u ovom mjesecu! 6 Sedam dana jedi kruh nekvasan, a sedmi dan neka bude u ast Gospodu svetkovina sveana! 7 Samo nekvasno neka se jede kroz sedam dana, i nita kvasno ne smije se vidjeti u tebe. I ne smije se nai u tebe nikakav kvasac u cijelom podruju tvojemu! 8 A sinu svojemu ima rei u taj dan ovo: zbog toga, to mi uini Gospod, kad sam izlazio iz Egipta, ini se to. 9 I neka ti to bude kao znak na ruci tvojoj i kao spomen na elu tvojemu, da zakon Gospodnji uvijek bude u ustima tvojim, jer te rukom jakom izvede Gospod iz Egipta. 10 Zato vri naredbu ovu od godine do godine u vrijeme odreeno! 11 I kad te uvede Gospod u zemlju Kanaanaca, kao to se je zakleo tebi i ocima tvojim, i kad ti je dadne. 12 Tada posveti Gospodu sve, togod je prvoroeno! I svako prvene od stoke tvoje, ako je muko, pripada Gospodu. 13 A svako magare prvene otkupi janjetom, ili ako ga nee otkupiti, slomi mu iju! Nadalje kod svoje djece mora otkupiti svakoga mukog prvoroenca. 14 Ako te onda jednoga dana upita sin tvoj: to znai to? - odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Gospod iz Egipta, iz kue ropstva. 15 Jer kad nas ne htjede faraon pustiti da otidemo, pobi Gospod sve prvoroence u zemlji egipatskoj, od prvoroenca ovjejega do prvenca stoke. Zato rtvujem Gospodu sve, to je prvoroeno, ako je muko, i otkupim svakoga prvoroenca sinova svojih. 16 I neka ti to bude kao znak na ruci tvojoj i kao spomen na elu tvojemu, da nas rukom jakom izvede Gospod iz Egipta! 17 I kad faraon pusti narod da otide, ne odvede ih Bog putem prema zemlji Izlazak 13 filistejskoj, makar bi to bio put 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: najblii, jer pomisli Bog, da bi se mogao 2 Posveti mi sve prvoroeno! Sve, to u narod pokajati, kad bi se morao boriti, sinova Izraelovih kod ovjeka i stoke pa se opet vratiti a Egipat. najprije doe iz krila materina, 18 Zato dade Bog zavesti narod putem

Izlazak
prema pustinji na Crvenom moru. Za boj opremljeni otidoe sinovi Izraelovi iz zemlje egipatske. 19 Mojsije uze sa sobom kosti Josipove. Ovaj je naime bio sveano zakleo sinove Izraelove: Kad vas Bog milostivo pohodi, onda uzmite sa sobom kosti moje odavde! 20 Tako se digoe od Sukota i utaborie se u Etamu, na kraju pustinje, 21 A Gospod je iao pred njima, danju u stupu od oblaka, da im pokazuje put, a nou u stupu od ognja, da im svijetli, da bi mogli putovati danju i nou. 22 Nije se uklanjao ispred roda stup od oblaka danju ni stup od ognja nou. Izlazak 14 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 Naloi sinovima Izraelovim, da okrenu i da se utabore pred PiHahirotom izmeu Migdola i mora! Naprema Baal-Sefonu postavite tabor uz more! 3 Faraon e tada misliti za sinove Izraelove: Zabasae u zemlji, pustinja ih dri zatvorene. 4 Tada u otvrditi srce faraonu, tako da poe za njima u potjeru, da pokaem mo svoju na faraonu i na svoj vojsci njegovoj i da Egipani spoznaju, da sam ja Gospod. I oni uinie tako. 5 Kad bi javljeno kralju egipatskomu, da je pobjegao narod, promijeni se miljenje faraonovo i njegovih sluga prema narodu, te se upitae: to uinismo, te pustismo Izraele iz slube svoje? 6 On upree u kola svoja i uze vojsku svoju sa sobom. 7 est stotina kola izabrarih i to je god bilo kola u Egiptu povede sa sobom, i na svima ovima najbolje borce. 8 Tako otvrdi Gospod srce faraonu, kralju egipatskomu. On poe u potjeru za sinovima Izraelvim, a sinovi Izraelovi izaoe pod rukom jakom. 9 I tjerae ih tako Egipani sa svima konjima od kola faraonovih sa spregama njegovim i s ostalom vojskom, i dostigoe ih, kad su taborili na moru, kod Pi-Hahirota pred BaalSefonom, 10 Kad se priblii faraon, a sinovi Izraelovi izblie pogledae i opazie, da Egipani idu za njima, vrlo se uplaie sinovi Izraelovi i zavapie glasno Gospodu za pomo. 11 Rekoe Mojsiju: Zar nema grobova u Egiptu, pa nas odvede, da poumremo u pustinji? to nam to uini, te nas izvede iz Egipta? 12 Zar ti ne rekosmo ve u Egiptu: Pusti nas u miru! Mi hoemo sluiti

54

Egipanima! Jest, bolje bi bilo po nas, da sluimo kao robovi Egipanima, nego da izginemo ovdje u pustinji. 13 A Mojsije ree narodu: Ne bojte se! ekajte samo, i vidjet ete, da e vam Gospod pomoi danas, jer kako danas vidite Egipane, neete ih vie vidjeti tako dovijeka. 14 Gospod e se boriti za vas. Vi moete biti posve mirni. 15 I Gospod ree Mojsiju: to vie k meni? Zapovjedi sinovima Izraelovim, neka krenu na put! 16 A ti digni tap svoj gore, prui ruku svoju na more i razdijeli ga, da mogu sinovi Izraelovi ii kroz more po suhu! 17 A ja u otvrditi srce Egipanina, da pou za njima, i pokazat u mo svoju na faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovim i spregama. 18 I Egipani e spoznati, da sam ja Gospod, kad pokaem mo svoju na faraonu, na kolima njegovim i spregama njegovim. 19 Tada promijeni aneo Boji, koji je iao pred vojskom Izraelovom, svoje mjesto i stavi se iza njih. A stup od oblaka pred njima promijeni mjesto svoje i stupi iza njih. 20 Tako on doe da stoji meu vojskom Egipana i vojskom Izraelaca. Na jednoj strani bio je oblak mraan, na drugoj strani rasvjetljivao je no. Tako se ne mogoe cijelu no pribliiti jedan drugome. 21 I prui Mojsije ruku svoju na more. Tada dade Gospod cijelu no uzbijati more natrag jakim vjetrom istonim i osui more, i vode se razdijelie. 22 Sinovi Izraelovi koraali su posred mora po suhu, a vode su im stajale kao zid s desne i s lijeve strane. 23 A Egipani se dadoe u potjeru za njima, i svi konji faraonovi, kola i sprege njegove pooe za njima usred mora. 24 U doba strae jutarnje pogleda Gospod u stupu od ognja i od oblaka na vojsku Egipana i smete vojsku egipatsku. 25 Zakoi tokove kolima njihovim i uini, da su jedva mogla naprijed. Tada povikae Egipani: Bjeimo od Izraelaca; jer se Gospod bori za njih proti Egipanima! 26 I zapovjedi Gospod Mojsiju: Prui ruku svoju na more, da se natrag vrate vode na Egipane, na kola i sprege njihove! 27 Kad Mojsije prui ruku svoju na more, more u osvit dana vrati se natrag na staro mjesto svoje, dok su Egipani bjeali prema njemu. Tako Gospod utjera Egipane u sredinu mora.

55

Izlazak
16 Strah i trepet spopade ih; od jakosti ruke tvoje kamenom se okamenie. Tako proe, o Gospode, narod tvoj; tako proe narod tvoj, to si ga zadobio. 17 Ti ga odvede i zasadi na gori, koja je svojina tvoja, na mjestu, to si ga, Gospode, stvorio za stan sebi, u Svetitu, to su ga, Gospode, gradile ruke tvoje. 18 Gospod je kralj u vjekove! 19 Kad naime konji faraonovi, kola njegova i sprege njegove uoe u more, povrati Gospod na njih vode morske, a uto sinovi Izraelovi prijeoe po suhu posred mora. 20 Tada uze proroica Mirjama, sestra Aronova, talambas u ruku, i sve ene njoj se pridruie s talambasima i u kolu. 21 Mirjam im je naprijed pjevala: Pjevajte Gospodu, jer je silan. Konje i konjanike pobaca on u more! 22 Mojsije podie sinove Izraelove od Crvenoga mora, i otidoe dalje u pustinju ur, i putovali su tri dana u pustinji, a ne naoe vode. 23 Kada dooe u Maru, ne mogoe piti vode u Mari, jer je bila gorka. Zato se prozva Mara. 24 Narod je mrmljao proti Mojsiju i govorio: A to emo piti? 25 I on zavapi Gospodu, i Gospod mu pokaza drvo. Kad ga baci u vodu, postade voda slatka. Ondje mu dade zakon i pravo, i ondje ga stavi na kunju. 26 On ree: Ako doista bude rado sluao glas Gospoda, Boga svojega, i ako bude inio, to je pravo u oima njegovim, i ako se pokori zapovijedima njegovim i ispuni sve uredbe njegove, onda nijedne od onih bolesti, to sam ih stavio na Egipat, neu pustiti na tebe. Dapae ja, Gospod, bit u spasitelj tvoj. 27 Nato dooe u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma, i tu se utaborie kod vode. Izlazak 16 1 Sva zajednica sinova Izraelovih podie se od Elima i doe u pustinju Sin, koja lei izmeu Elima i Sinaja, petnaesti dan drugoga mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske. 2 Zbog pustinje mrmljala je sva zajednica sinova Izraelovih proti Mojsiju i Aronu. 3 Sinovi Izraelovi rekoe im: Radije bismo ipak bili pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj, kad smo sjedili kod lonaca svojih s mesom i jeli do sitosti. A vi nas odvedoste u ovu

28 Vode se vratie natrag i potopie kola i sprege cijele vojske faraonove, to dooe za njima u more. Ni jedan od njih ne ostade na ivotu. 29 A sinovi Izraelovi ili su po suhu posred mora, i vode su im stajale kao zid s desne i s lijeve strane. 30 Tako izbavi Gospod u onaj dan Izraelce iz ruke Egipana. Izraelci vidjee Egipane mrtve na obali morskoj, 31 Kad vidjee Izraelci veliko djelo udesno, to ga je bio Gospod uinio na Egipanima, poboja se narod Gospoda i pouzda se u Gospoda i u slugu njegova Mojsija. Izlazak 15 1 Tada zapjeva Mojsije sa sinovima Izraelovim u hvalu Gospodu ovu pjesmu. Pjevali su ovako: Pjevat u Gospodu, jer je veoma silan; konja i konjanika baci u more! 2 Bog je jakost moja i pjesma moja, jer mi postade spasitelj! To je Bog moj, zato u ga slaviti! Bog oca mojega, zato u ga veliati! 3 Jak je u boju Gospod, ime mu je Gospod! 4 Kola faraonova i vojsku njegovu pobaca u more. Cvijet boraca njegovih utonu u Crvenom moru. 5 Valovi ih pokrie kao kamen propadoe u dubinu. 6 Desnica tvoja, Gospode, silna je jakou; desnica tvoja, Gospode, satre neprijatelja! 7 Puninom velianstva svojega sruio si protivnike; pustio si gnjev svoj i proderao ih kao strnjiku! 8 Od daha nosa tvojega nabujae vode visoko kao nasip stadoe valovi, stvrdnue se valovi u moru. 9 Neprijatelj tada pomisli: Potjerat u ih, stignut u ih, razdijelit u plijen; nasitit e ih se pohota moja; trgnut u mad svoj, unitit e ih ruka moja! 10 Ti dahnu dahom svojim, i more ih proguta; kao olovo utonue u vodi silovitoj! 11 Tko je od bogova kao ti, Gospode, tko je kao ti, tako sjajan u velianstvu divnom? Tako strahovit u djelima slavnim, udesna su djela tvoja! 12 Ti samo prui desnicu svoju, i ona ve prodrije zemlju! 13 Milou svojom vodio si narod, to si ga oslobodio; vodio si ga jakou svojom u sveti stan svoj. 14 ue to narodi i zadrhtae; muka spopade stanovnike filistejske. 15 Knezovi se edomski prestraie, drhtanje spopade voe moapske; svi se stanovnici kanaanski uplaie.

Izlazak
pustinju, da pomorite svu zajednicu glau. 4 Tada ree Gospod Mojsiju: Dobro, uinit u, da vam dadi kruh s neba. Narod neka onda izlazi van i sebi skupi koliko mu treba na dan. Hou da ga time stavim na kunju, da li e se ravnati po zakonu mojem ili nee. 5 A kad budu esti dan pripravili, to su donijeli, bit e dvaput toliko, koliko bi nakupili svaki dan. 6 Mojsije i Aron objave potom svima sinovima Izraelovim: Veeras ete spoznati, da je Gospod onaj, koji vas izvede iz zemlje egipatske. 7 A sutra ete vidjeti slavu Gospodnju, jer je on uo mrmljanje vae proti Gospoda, A to smo mi, da mrmljate proti nas? 8 Mojsije nastavi: Po tom, da vam Gospod dati veeras da jedete mesa i ujutro kruha do sitosti. Spoznat ete, da je Gospod uo mrmljanje vae, to ga podigoste proti njega, jer to smo mi? Nije proti nama bilo upravljeno mrmljanje vae, nego proti Gospoda. 9 Nato ree Mojsije Aronu: Zapovjedi svoj zajednici sinova Izraelovih: Pristupite pred Gospoda, jer je on uo mrmljanje vae. 10 Kad onda Aron to saopi svoj zajednici sinova Izraelovih i oni pogledae prema pustinji, objavi se slava Gospodnja u oblaku. 11 A Gospod ree Mojsiju: 12 uo sam mrmljanje sinova Izraelovih. Kai im ovo: Veeras ete dobiti da jedete mesa i sutra ete se ujutro nasititi kruha. Tako ete spoznati, da sam ja Gospod, Bog va. 13 I doista: uveer doletje jato prepelica i pokri tabor. A sutradan prostrla se rosa okolo tabora. 14 Kad ishlapila rosa, lealo je po pustinji neto sitno, zrnato, sitno kao mraz na zemlji. 15 Kad to vidjee sinovi Izraelovi, uplae jedan drugoga: to je to? Jer nijesu znali, to je bilo. Mojsije im ree: To je kruh, to vam ga dade Gospod da jedete. 16 Ovo zapovijeda Gospod: Svaki od vas neka nakupi toga, koliko mu treba: jedan omer za svakoga prema broju osoba vaih! Ali svaki neka uzme od toga samo za one, koji su mu u atoru. 17 Sinovi Izraelovi uinie tako i nakupie, jedan mnogo, drugi malo. 18 Kad izmjerie na omer, ne doe vise onomu koji nakupi mnogo, niti manje onomu, koji nakupi malo. Svaki nakupi koliko mu je trebalo. 19 Dalje zapovjedi im Mojsije: Nitko da

56

ne sauva to od toga do sutra! 20 Ali oni ne posluae Mojsija, nego neki sauvae neto od toga do sutra. Ali to se ucrva i sagnji. Zato se Mojsije rasrdi na njih. 21 Tako bi oni to skupljali svako jutro, svaki koliko bi mu trebalo. Ali im bi sunce ugrijalo, to bi se rastopilo. 22 Sedmi dan nakupie dvaput toliko hrane, dva omera na osobu. Sve starjeine zajednice dooe i javie to Mojsiju. 23 On im odgovori: Ovo zapovijeda Gospod: Sutra je dan odmora, sveta subota Gospodnja. to hoete da peete, pecite, i to hoete da kuhate, kuhajte! Sve, to preostane, ostavite za sebe na stranu, da se sauva za sutra! 24 Ostavie dakle to na stranu do sutra, kao to je bio zapovjedio Mojsije, i nije zaudaralo i nije se naao crv u tome. 25 Mojsije zapovjedi: Jedite to danas; jer je danas subota Gospodnja! Danas neete nita nai na polju. 26 est dana skupljajte! Sedmi je dan subota; taj dan nema nita! 27 Kad sedmi dan izaoe neki od naroda da skupljaju, ne naoe nita. 28 Onda ree Gospod Mojsiju: Dokle ete se jo nekati da izvrujete zapovijedi i zakone moje? 29 Pomislite ipak, da vam Gospod dade subote! Zato vam daje esti dan hrane za dva dana. Svaki neka ostane kod kue! Neka nitko sedmi dan ne ostavlja stana svojega! 30 Tako je svetkovao narod sedmi dan subotu. 31 A sinovi Izraelovi prozvae to mana. Bila je kao sjeme korijandrovo bijela, i okus joj je o kao od medena kolaa. 32 Mojsije proglasi: Ovo nalae Gospod: Pun omer neka se od toga sauva za budue narataje, da vide hranu, kojom sam vas hranio u pustinji, kad vas izvedoh iz zemlje egipatske! 33 Stoga zapovjedi Mojsije Aronu: Uzmi vr, naspi u njega pun omer mane i metni ga pred koveg zavjeta, da se uva za budue narataje! 34 I stavi ga Aron pred koveg zavjeta, da se uva, kao to je bio Gospod naloio Mojsiju. 35 Sinovi Izraelovi jeli su manu etrdeset godina, dok ne dooe u zemlju napuenu. Jeli su manu, dok ne dooe na meu zemlje kanaanske. 36 Omer je deseti dio efe. Izlazak 17 1 Nato sva zajednica sinova Izraelovih na zapovijed Gospodnju poe dalje iz

57

Izlazak

pustinje Sina od postaje do postaje. Napokon se utaborie u Refidimu, jer ondje nije bilo pitke vode za narod, 2 Posvadi se narod s Mojsijem i povika: Daj nam vode da pijemo! A Mojsije im ree: to se vi svaate sa mnom: Zato kuate Gospoda? 3 Ali narod, koji je ondje hlepio za vodom, mrmljao je i dalje proti Mojsiju i govorio: Zato nas izvede iz Egipta? Zar da nas, djecu nau i stoku nau pomori eu? 4 I Mojsije zavapi Gospodu: to da uinim s ovim narodom? Jo samo malo, pa e me kamenovati. 5 Gospod odgovori Mojsiju: Idi pred narodom! Uzmi sa sobom nekoliko od starjeina izraelskih! Uzmi i tap u ruku, kojim si udarao po Nilu, i idi! 6 Ja u se tamo nai pred tobom na hridi na Horebu. Udari tada po hridi, i voda e iz nje potei, da narod moe piti. Mojsije uini tako pred oima starjeina izraelskih. 7 Mjesto prozva on Masa i Meriba, jer su se ondje sinovi Izraelovi svaali i Gospoda kuali, kad su govorili: Je li Gospod meu nama ili nije? 8 Tada dooe Amaleani, da se bore s Izraelcima u Refidimu. 9 Mojsije zapovjedi Joui: Izaberi za nas ljude i zametni sutra boj s Amaleanima! Ja u se staviti na vrh brda sa tapom Bojim u ruci. 10 Joua uini, kako mu je bio zapovjedio Mojsije, i borio se je s Amaleanima. A Mojsije, Aron i Hur uzaoe na vrh brda. 11 Dokle je Mojsije drao u vis ruke svoje, pobjeivali su Izraelci. A kad bi spustio ruke svoje, pobjeivali su Amaleani. 12 Napokon se umorie ruke Mojsijeve. Zato uzee kamen, te mu ga podmetnue. On sjede na njega, i Aron i Hur poduprijee mu ruke, jedan s jedne strane, drugi s druge. Tako mu izdrae ruke do zalaska sunca u jednakom poloaju, 13 I Joua pobijedi Amaleane i vojsku njihovu otricom maa. 14 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju: Zapii to za spomen u knjigu i kai Joui, da u spomen na Amaleane pod nebom sasvim zatrti! 15 Onda napravi Mojsije rtvenik i nazva ga Gospod je stijeg moj 16 On ree: Ruku gore na stijeg Gospodnji! Gospod ratuje proti Amaleku od narataja do narataja.

Mojsiju i Izraelu, narodu svojemu, da naime izvede Gospod Izraelce iz Egipta. 2 Tada Jetro, tast Mojsijev, uze sa sobom enu Mojsijevu Ziporu, koju je on bio poslao natrag, 3 I obadva sina njezina. Jedan od njih zvao se Gerom, jer je bio rekao: Doljak sam bio u zemlji tuoj, 4 A drugi Eliezer, jer je bio rekao: Bog oca mojega bio je pomo moja i izbavio me od maa faraonova. 5 I doe Jetro, tast Mojsijev, sa sinovima njegovim i enom njegovom k Mojsiju u pustinju, gdje se je bio utaborio na gori Bojoj. 6 On porui Mojsiju: Ja, tast tvoj Jetro, dolazim k tebi sa enom tvojom i s obadva sina njezina, to su kod nje. 7 Mojsije se die i izae u susret tastu svojemu, nakloni se i poljubi ga. Tada se upitae za zdravlje i unioe u ator. 8 I Mojsije ispripovjedi tastu svojemu sve, to uini Gospod faraonu i Egipanima zbog Izraelaca, sve nevolje, to su ih bile zadesile na putu, i kako ih je izbavio Gospod. 9 Jetro se radovao svemu dobru, to ga je bio Gospod iskazao Izraelcima, kad ih je izbavljao iz vlasti Egipana. 10 Tada ree Jetro: Blagoslovljen da je Gospod, koji vas izbavi iz vlasti Egipana i faraona i narod spasi iz vlasti Egipana! 11 Da je Gospod vei od svih bogova, vidim sad iz toga, to se dogodi, kad su se oni onako oholo ponaali prema njima. 12 Jetro, tast Mojsijev, prinese tada Bogu rtvu paljenicu i zaklanicu, i Aron doe sa svima starjeinama Izraelovim, da s tastom Mojsijevim odre pred Bogom gozbu rtvenu. 13 Drugi dan odra Mojsije sjednicu sudniku, da sudi narodu. Narod se tiskao oko Mojsija od jutra do naveer. 14 Kad vidje tast Mojsijev, to sve ima on da radi s narodom, ree: to ima toliki posao s narodom? Zato sjedi ti sam na sudu, a sav narod tiska se oko tebe od jutra do veera? 15 Mojsije odgovori tastu svojemu: Narod dolazi k meni, da dobije odluke Boje, 16 Kadgod imaju kakvu pravdu, dolaze k meni, da im sudim i govorim Boje zakone i odredbe njegove. 17 A tast Mojsijev ree mu: Nije dobro kako radi. 18 Ti i ljudi, to dolaze preda te, mue Izlazak 18 se kod toga; jer je taj rad preteak za te; 1 Kad Jetro, sveenik midjanski, tast ne moe mu sam odoljeti. Mojsijev, dou sve, to uini Bog 19 Pa posluaj savjet, to u ti ga dati,

Izlazak
i Bog e biti s tobom! Ti zastupaj narode kod Boga i prinosi elje njihove pred Boga! 20 Onda ih ui zakonima i naredbama i pokazuj im put, kojim da idu, i djela, koja da rade! 21 Ujedno izaberi iz svega naroda ljude valjane, koji se Boga boje, pouzdane i nesebine i postavi ih za predstojnike nad tisuu, nad stotinu, nad pedeset i nad deset! 22 Oni neka sude narodu u svako doba! Svaki vaniji sluaj neka ipak predloe tebi! U stvarima manje vanim neka odluuju sami! Tako olakaj sebi teret; a oni neka ga nose s tobom! 23 Ako tako uini, i Bog ti to dopusti, moi e izdrati, i sav e taj narod zadovoljan otii kui. 24 Mojsije poslua savjet tasta svojega i uini sve, to mu svjetova. 25 Iz svega Izraela izabra Mojsije ljude valjane, i postavi ih za predstojnike narodu: nad tisuu, nad stotinu, nad pedeset i nad deset. 26 Oni su imali suditi u svako doba, a sve tee sluajeve morali su predlagati Mojsiju, a manje teke stvari odluili bi sami. 27 Nato Mojsije otpusti tasta svojega, i ovaj se vrati natrag u domovinu svoju. Izlazak 19 1 Trei mjesec nakon izlaska sinova Izraelovih iz zemlje egipatske, u taj isti dan, dooe u pustinju Sinajsku. 2 Oni su naime bili krenuli od Refidima, doli u pustinju Sinajsku i utaborili se u pustinji. Ondje pred gorom bio se je utaborio Izrael. 3 I kad Mojsije uzae k Bogu, povika mu Gospod s gore: Ovo kai kui Jakovljevoj i objavi sinovima Izraelovim: 4 Vidjeli ste, kako sam postupao s Egipanima, kako sam vas nosio na krilima orlovim i doveo vas ovamo k sebi. 5 Ako sada budete vjerno sluali rije moju i drali zavjet moj, bit ete moja svojina osobita izmeu svih naroda, jer moja je sva zemlja, 6 I bit ete mi kraljevstvo sveeniko i narod svet. To su rijei, to ih ima rei sinovima Izraelovim. 7 Mojsije doe, sazva starjeine naroda i priopi im sve te rijei, to mu ih bio zapovjedio Gospod. 8 Sav narod odgovori jednoglasno: Sve, to zapovijeda Gospod, init emo! Kad Mojsije dojavi Gospodu odgovor naroda, 9 Ree Gospod Mojsiju: Evo, ja u doi

58

k tebi u gustim burnim oblacima, da uje narod, kad budem s tobom govorio, i da ti vjeruje zauvijek. Mojsije priopi Gospodu odgovor naroda. 10 Tada ree Gospod Mojsiju: Idi k narodu i daj da se posveti danas i sutra! Neka opere haljine svoje, 11 I neka bude spreman preksutra, jer e preksutra sii Gospod na goru Sinajsku pred ocima svega naroda. 12 Oznai narodu meu unaokolo i zapovjedi: uvajte se, da ne uzaete na goru ili da se i samo dotaknete podnoja njezina! Tko se god dotakne gore, mora poginuti. 13 Nijedna ruka ne smije se onda toga dotaknuti, nego to se ima kamenovati ili ustrijeliti. Bio ovjek ili ivine, ne smije ostati na ivotu. Istom kad zatrubi rog ovnov, smije se uzai na goru. 14 Nato side Mojsije s gore k narodu i dade da se posveti narod, i oprae haljine svoje. 15 Onda zapovjedi narodu: Budite spremni preksutra! Ne pribliite se eni! 16 Trei dan kad osvanu jutro, zagrmjee gromovi i zasijevae munje. Teki se oblaci nadvie nad gorom, i odjeknu glas trube veoma jak. Sav narod, to je bio u taboru, zadrhta. 17 Mojsije povede narod iz tabora u susret Bogu, i postavi se narod na podnoju gore. 18 Gora Sinaj bila je sva u dim ovijena, jer je bio Gospod u ognju siao na nju. Dim se je iz nje dizao kao dim iz taonika, i sva se je gora tresla veoma. 19 Glas trube bivao je sve jai. Mojsije je govorio, i Bog mu je odgovarao u gromu. 20 I kad je bio Gospod siao na vrh gore Sinaja, pozva Gospod Mojsija na vrh gore. Mojsije uzae, 21 I Gospod zapovjedi Mojsiju: Sii dolje, opomeni narod, da se ne protisne do Gospoda, da ga vidi! Inae bi ih mnogo poginulo. 22 I sami sveenici, koji se inae smiju pribliiti Gospodu, imaju se posvetiti, da ih ne uniti Gospod. 23 Mojsije ree Gospodu: Narod ne moe uzii na goru Sinaj; jer si nas ti opomenuo, da omeimo goru i da proglasimo, da se njoj ne smije pribliiti. 24 A Gospod mu ree: Sii dolje i doi opet gore s Aronom! Ali sveenici i narod ne smiju provaliti meu, da se popnu do Gospoda, jer On bi ih inae unitio. 25 Mojsije dakle sie k narodu i sve mu dojavi.

59

Izlazak
sam s neba govorio s vama. 23 Ne inite sebi uza me bogova srebrnih i ne pravite sebi bogova zlatnih! 24 Napravi mi rtvenik od zemlje i prinesi na njemu svoje rtve paljenice i rtve svoje mirotvorne, ovce svoje i goveda svoja! Na mjestu, to u ga svaki put odrediti za tovanje imena mojega, doi u k tebi i blagoslovit u te. 25 A ako mi hoe napraviti rtvenik od kamenja, ne smije ga, zidati od kamenja tesana, jer ako ga obrauje dlijetom svojim, oskvrnjuje ga. 26 Ne uzlazi k rtveniku mojemu uza stepenice, da se ne otkrije pred njim golotinja tvoja! Izlazak 21 1 Ovo su pravne odredbe, to e im ih predloiti: 2 Ako kupi roba hebrejskoga, neka te slui est godina. U sedmoj godini ima se pustiti na slobodu bez otkupa. 3 Ako je doao neoenjen, neka opet otide neoenjen; ako je bio oenjen, neka i ena njegova ide s njim. 4 Ako ga gospodar njegov oeni, i ena mu rodi sinove ili keri, ena s djecom svojom ima ostati gospodaru svojemu, a on neka se pusti na slobodu sam. 5 Ako li izjavi rob: Volim gospodara svojega, enu svoju i djecu svoju, neu da otidem na slobodu. 6 Onda neka ga gospodar njegov dovede pred sud i postavi ga pred vrata ili pred dovratke. Ondje neka mu gospodar njegov probui uho njegovo ilom, pa neka mu bude rob zauvijek. 7 Ako netko proda ker svoju, da bude ropkinja, neka ona ne bude putena na slobodu kao robovi. 8 Ne bude li po volji gospodaru svojemu, kojemu je predana, neka pusti, da se otkupi. A nema vlasti prodati je u tui narod, ako je odbaci. 9 A ako je dadne sinu svojemu, neka postupa s njom po pravu keri. 10 Ako uzme sebi jo drugu, ne smije joj prikratiti hranu mesnu, odjeu i enidbeni ivot. 11 Ali ako joj ovo troje ne ispuni, onda smije ona slobodno otii bez odtete, bez otkupa. 12 Tko drugoga udari, tako da umre, ima se kazniti smru. 13 Ako to nije uinio hotimino, nego mu ga Bog metnuo pod ruku, odredit u ti mjesto, kamo moe utei. 14 Ali ako netko usmrti drugoga hotimino, i iz prijevare, odvuci ga od rtvenika mojega da umre. 15 Tko udari oca svojega ili mater

Izlazak 20 1 Onda Bog izgovori sve ovo, govorei: 2 Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji te je izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva. 3 Neimaj drugih bogova uz mene! 4 Ne pravi sebi lika rezana, niti kakve slike od onoga, to je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodi pod zemljom! 5 Ne padaj niice pred njima i ne klanjaj se njima, jer ja Gospod, Bog tvoj, jesam Bog ljubomoran, koji kazni zlodjela otaca na djeci, do treeg i etvrtog koljena, onih koji me mrze, 6 A milosre iskazuje tisuama, koji me ljube i dre zapovijedi moje. 7 Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svojega, jer Gospod nee pustiti bez kazne onoga, koji uzima ime njegovo uzalud. 8 Sjeti se subotnoga dana, dri ga svetim. 9 est dana radi i obavljaj sve poslove svoje. 10 Ali sedmi dan jest subota, dan odmora u ast Gospodu, Bogu tvojemu. Tad ne smije raditi nikakva posla, ni ti ni sin tvoj ili ki tvoja, ni sluga tvoj ni slukinja tvoja ni stoka tvoja ni stranac, koji boravi kod tebe unutar vrata tvojih. 11 Jer u est dana stvori Gospod nebo i zemlju, more i sve, to je u njima, ali sedmi dan otpoinu on. Zato je Gospod blagoslovio i posvetio subotni dan. 12 Potuj oca svojega i mater svoju, da dugo ivi u zemlji; koju e ti dati Gospod, Bog tvoj! 13 Ne ubij! 14 Ne ini preljuba! 15 Ne kradi! 16 Ne svjedoi lano proti blinjemu svojemu! 17 Ne poeli kue blinjega svojega! Ne poeli ene blinjega svojega, ni sluge njegova, slukinje njegove, vola njegova, magarca njegova, ni igdje ita, to pripada blinjemu tvojemu! 18 Kad vidje sav narod gromove, munje, glas trube i goru gdje se dimi, prepade se narod i zadrhta i ostade stojei u daljini. 19 Oni rekoe Mojsiju: Govori ti nama, i sluat emo! A Bog neka ne bi govorio s nama, da mi pomremo! 20 Mojsije ree narodu: Ne bojte se, jer Bog doe samo, da vas stavi na kunju i da strah pred njim uzdri budan u vama, da ne grijeite. 21 I dok je narod ostao stojei u daljini, pristupi Mojsije k tamnim oblacima, u kojima je bio Bog, 22 I ree Gospod Mojsiju: Zapovjedi sinovima Izraelovim ovo: Vidjeli ste, da

Izlazak
svoju, ima se kazniti smru. 16 Tko ugrabi ovjeka pa ga je ve prodao, ili je jo u ruci njegovoj, ima se kazniti smru. 17 Tko proklinje oca svojega ili mater svoju, ima se kazniti smru. 18 Ako se posvade ljudi, pa jedan udari drugoga kamenom ili grudom zemljanom, tako da ovaj dodue ne umre, ali pane u postelju. 19 Ako se pridigne i moe van o tapu svojemu, onda onaj drugi, koji ga je udario, neka se ne kazni, samo mu mora nadoknaditi dangubu i platiti trokove za lijeenje. 20 Udari li netko roba svojega ili ropkinju svoju tapom, tako da mu pod rukom umru, mora se to kazniti. 21 Ako li dotini jo jedan ili dva dana ostane na ivotu, neka se ne kazni, jer se radi o vlastitom novcu njegovu. 22 Ako se posvade ljudi i pritom enu trudnu tako udare, da pometne, ali nikakve daljne tete ne bude, onda ima krivac platiti novanu globu, koliko mu naloi mu enin i presude suci. 23 Ako li nastane daljna teta onda ima dati ivot za ivot, 24 Oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu, 25 Opeklina za opeklinu, ranu za ranu, modricu za modricu. 26 Udari li netko roba svojega ili ropkinju svoju u oko, te ga iskopa, ima ih pustiti na slobodu za oko njihovo. 27 Ako izbije zub robu svojemu ili ropkinji svojoj, ima ih pustiti na slobodu za zub njihov. 28 Ako vol ubode mua ili enu tako, da nastupi smrt, ima se kamenovati vol, ali meso njegovo neka se ne jede, a gospodar vola ipak se ne kazni. 29 A ako je vol ve otprije bio boda i gospodar njegov bio opomenut, a on ga ipak nije uvao, onda se vol ima kamenovati, ako je usmrtio mua ili enu, gospodar njegov ima se kazniti smru. 30 Ali ako mu se naloi novana globa, onda ima za ivot svoj platiti otkup, koliko se od njega zatrai. 31 Ako ubode djeaka ili djevojku, ima se postupati s njim po istom pravu. 32 Ako vol ubode roba ili ropkinju, ima platiti gospodaru njihovu trideset srebrnjaka, a vol ima se kamenovati. 33 Ako netko ostavi otkrivenu jamu, ili ako netko iskopa jamu pa je ne pokrije, i onda upadne u nju vol ili magarac, 34 Tada ima vlasnik jame dati odtetu; on mora gospodara novcem namiriti, a uginula ivotinja e njemu pripasti. 35 Ako iji vol ubode vola kojemu

60

drugomu tako da ugine, onda oni imaju prodati vola ivoga i cijenu njegovu podijeliti, a uginulu ivotinju imaju meu se podijeliti. 36 Ali ako se je znalo, da je vol ve otprije bio boda, a vlasnik njegov nije ga uvao, onda on mora kao punu odtetu dati vola za vola, a uginula ivotinja e njemu pripasti. Izlazak 22 1 Tko ukrade vola ili ovcu, pa to zakolje ili proda, ima kao odtetu dati pet volova za vola i etiri ovce za ovcu. 2 Ako se uhvati lopov kod provale i bude ubijen, nema tu krivnje za prolivenu krv. 3 Ali ako je sunce ve izalo nad njim, onda je tu krivnja za prolivenu krv. On mora dati odtetu. Ako nema nita, mora se on prodati za ono, to je pokrao. 4 Ako se nae, to je pokrao, jo ivo u posjedu njegovu, bio vol ili magarac ili ovca, mora vratiti dvostruko. 5 Tko opustoi njivu ili vinograd pustivi svoju stoku da obrsti tue, neka nadoknadi onim to najbolje nae na svojoj njivi i u svome vinogradu. 6 Tko u polju svojemu ili u vrtu svojemu naloi vatru i pusti da poar presegne, tako da vatra sama zahvati trnje, spali stog ita ih ito, to jo stoji, ili polje, onda mora dati odtetu onaj, koji je prouzroio poar tako da se zapali polje drugomu, onda on mora dati kao odtetu najbolje u poljima svojim i u vrtu svojemu. 7 Ako netko preda drugome novce ili to drugo na uvanje, i to bude iz kue dotinoga ukradeno, onda mora lopov, ako se pronae, dati dvostruku odtetu. 8 Ako li se ne pronae lopov, onda mora vlasnik kue doi pred sud, da se vidi da doista nije posegao rukom svojom na vlasnitvo drugoga. 9 Kod svakog sluaja pronevjerenja, pa radilo se o volu, magarcu, ovci, haljini ili o emugod drugom, to je nestalo i to sad netko trai kao vlasnitvo svoje, ima taj sluaj obojice doi pred sud. Koga osudit sud, taj ima dati drugome odtetu dvostruku. 10 Ako netko dadne drugomu na uvanje magarca, vola, ovcu ili kakvogod ivine, pa ono ugine ili ohromi ili ga tko ugrabi, a da nitko ne vidje, 11 Onda ima odluiti meu obojicom prisega kod Gospoda, da nije jedan posegao rukom svojom na vlasnitvo drugoga. Vlasnik se mora time zadovoljiti, a onaj ne treba dati

61

Izlazak

odtetu. 12 Ako mu je ipak bilo ukradeno, onda mora vlasniku dati odtetu. 13 Ako li je bilo od zvijeri rastrgano, onda ima to donijeti za dokaz, a za rastrgano ne treba dati odtetu. 14 Ako tko uzme od drugoga ivine na poslugu, pa ohromi ili ugine, onda mora, ako gospodar nije bio nazoan, dati odtetu. 15 Ako je gospodar bio nazoan, ne treba dati odtetu. Ako je bilo najmljeno, onda dobije on najmovinu. 16 Ako netko zavede djevojku, koja nije zaruena, te opi s njom, onda joj mora dati miraz i uzeti je za enu. 17 Ali ako mu je otac njezin ne htjedne dati, onda ima platiti toliko, koliko ide za miraz djevojkama. 18 Ne doputaj da vraarica ivi! 19 Tkogod opi sa ivinetom, ima se kazniti smru. 20 Tko rtvuje bogovima, osim jedino Gospodu, ima biti potpuno uniten. 21 Stranca ne smije zakidati i ugnjetavati, jer vi ste sami bili stranci u Egiptu. 22 Udovicu i siroeta bez oca ne muite! 23 Ako ih bude progonio, i oni zavapiju k meni za pomo, usliit u vapaj njihov. 24 Raspalit e se gnjev moj, i dat u vas pobiti maem, tako da vae ene postanu udovice, a djeca vaa sirote. 25 Ako pozajmi novaca kojemu iz naroda mojega siromahu, koji stanuje kod tebe, nemoj mu biti kao kakav lihvar. Ne namei na njega kamata! 26 Ako uzme od drugoga plat u zalog, vrati mu ga opet do zalaska sunca. 27 Jer to je jedini pokriva njegov, im pokriva tijelo svoje. U emu e spavati? Ako zavapije k meni, usliit u ga; jer sam milosrdan. 28 Ne smije psovati Boga i proklinjati poglavare naroda svojega. 29 Ne zatei davanjem od izobilja gumna svojega i davanjem iz tijeska svojega! Prvoroenca izmeu sinova svojih ima mi darovati. 30 Tako ini i s volom svojim i s ovcom svojom: sedam dana neka ostane s materom svojom, osmi dan prinesi ga meni! 31 Budite mi sveti ljudi i ne jedite mesa ivotinje, koju su zvijeri rastrgale u polju, nego je bacite psima!

zlo, i u parnici ne iskazuj tako, da stajui na stranu veine i preokree pravo. 3 Siromaha ne podupiri u parnici njegovoj. 4 Ako naie na vola neprijatelja svojega ili na magarca njegova, gdje su zalutali, odvedi ih natrag k njemu. 5 Vidi li gdje je protivniku tvojemu pao magarac pod teretom svojim, ne propusti pomoi mu da se digne; s njim zajedno prui mu pomo. 6 Nemoj izvrnuti pravo siromahu svojemu u parnici njegovoj. 7 Kloni se tube lane i ne skrivi smrt nedunome i onome, koji je u pravu, jer krivcu ne dajem pravo. 8 Ne uzimaj mita, jer mito zasljepljuje one, koji vide, i izvre stvar pravednu. 9 Ne smije zlostavljati stranca! Znate, kako je strancu pri srcu, jer ste sami bili stranci u zemlji egipatskoj. 10 est godina ima zasijevati zemlju svoju i skupljati rod njezin. 11 Sedme godine pusti je da poine, da se hrane od nje siromasi naroda tvojega, i da mogu jesti zvijeri poljske to iza njih preostane. Tako radi i s vinogradima svojim i maslinicima svojim. 12 Best dana radi poslove svoje, ali sedmi dan svetkuj, da se odmore vol tvoj i magarac tvoj, da mognu odahnuti sin ropkinje tvoje i stranac. 13 Drite se svega, to sam vam zapovjedio! Ne zazivaj imena drugih bogova! Neka se ono ne uje iz usta tvojih. 14 Triput u godini svetkuj mi blagdan. 15 Blagdan nekvasnih kruhova obdravaj. Sedam dana jedi kruh nekvasan, kao to sam ti zapovjedio, u odreeno vrijeme u mjesecu abibu. Tada si izaao iz Egipta. Ali ne smije se izai pred lice moje praznih ruku! 16 Onda blagdan etve prvina, koje dolaze od ljetine onoga, to si posijao u polju. Na svretku godine blagdan berbe, kad skuplja ljetinu svoju s polja. 17 Triput u godini imaju se sve muke osobe tvoje pokazati pred Svemoguim, Gospodom. 18 Ne rtvuj krvi rtvenih ivotinja mojih zajedno s kruhom kvasnim, i salo sveanih rtava mojih neka ne ostane do jutra. 19 Najbolje od prvina polja svojega ima donijeti u kuu Gospoda, Boga Izlazak 23 svojega. Ne kuhaj jareta u mlijeku 1 Ne svjedoi krivo, ne pruaj ruke matere njegove. svoje onomu, koji je u nepravdi, da 20 Evo, ja aljem anela svojega pred svjedoi krivo! tobom, da te uva na putu i da te 2 Ne idi s velikom veinom, da uini odvede na mjesto, to sam ga odredio

Izlazak
za te. 21 Pazi na njega i sluaj naredbe njegove i ne opiri se njemu, jer on ne bi oprostio krivnje vae, jer je ime moje u njemu. 22 Ali ako rado bude slijedio naredbe njegove i inio sve, to kaem, bit u neprijatelj tvojim neprijateljima i pritisnut u tvoje tlaitelje. 23 Tada e aneo moj ii pred tobom i vodit e te k Amorejima, Hitejima, Perizejima, Kanaancima, Hivejima i Jebusejima, koje u istrijebiti. 24 Ne klanjaj se bogovima njihovim, ne slui im i ne radi po djelima njihovim, nego ih potpuno uniti i razori kamene spomenike njihove. 25 A sluite Gospodu, Bogu svojemu! I on e blagosloviti kruh tvoj i vodu tvoju i udaljit e bolesti od tebe. 26 Nee biti u zemlji tvojoj ene pometkinje ni nerotkinje, i dane u ivota tvojega dignuti do potpunog broja njihova. 27 Strah svoj pustit u pred tobom, i sve u narode, kojima doe, pomesti i uinit u, da svi neprijatelji tvoji pred tobom nagnu bjeati. 28 I strljene poslat u pred tobom, da tjeraju ispred tebe Hiveje, Kanaance i Hiteje. 29 Ali ih neu otjerati ispred tebe u jednoj godini, da ne postane zemlja pustinja i da se ne namnoe divlje ivotinje na tetu tvoju. 30 Sve pomalo potiskivat u ih ispred tebe, dok ne postane mnogobrojan i mogne zauzeti zemlju. 31 Tada u protegnuti podruje tvoje od Crvenoga mora sve do mora Filisteja i od pustinje sve do rijeke, jer u ti u ruke dati stanovnike zemlje, tako da ih mogne otjerati ispred sebe. 32 Ne smije sklapati savez s njima i s bogovima njihovim. 33 Oni ne smiju u zemlji tvojoj ostati i prebivati, da te ne zavedu u grijeh proti meni, jer ako bi sluio bogovima njihovim, to bi tebi postalo zamkom.

62

Gospodnje. Rano sutradan napravi rtvenik pod gorom i dvanaest kamenih spomenika za dvanaest plemena izraelskih. 5 Naloi mladim ljudima izraelskim, da prinesu Gospodu rtvu paljenicu i da zakolju junce za rtvu mirotvomu. 6 Mojsije uze polovinu krvi i ulije u zdjele rtvene, a drugu polovinu krvi izlije na rtvenik. 7 Tada uze knjigu zavjeta i proita je glasno narodu; a oni se nato zavjerie: Sve, to zapovjedi Gospod, rado emo initi i ispunjavati! 8 I Mojsije uze krv, pokropi njom narod i ree: Ovo je krv zavjeta, to ga Gospod sklopi s vama na temelju svih ovih zapovijedi. 9 Nato uzaoe na goru Mojsije, Aron, Nadab, Abihu i sedamdeset starjeina izraelskih. 10 Tamo ugledae Boga Izraelova i pod nogama njegovim priliku, to je nalikovala na ploe od safira i razlijevala vedar sjaj kao nebo. 11 Ali on ne prui ruku svoju prema izabranicima sinova Izraelovih. Oni su dapae smjeli Boga gledati, i jeli su i pili. 12 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: Uzai k meni na goru i ostani tamo! Dat u ti kamene ploe sa zakonom i zapovijedima, to ih napisah, da se poue u njima. 13 Mojsije krenu sa svojim slugom Jouom Prije nego uzae Mojsije na goru Boju. 14 I on zapovjedi starjeinama: ekajte ovdje na nas, dok se vratimo k vama. Imate Arona i Hura uza se. Tko imadne kakvu zadjevicu, neka se obrati na njih. 15 Dok je Mojsije uzlazio na goru, pokri oblak goru. 16 I slava Gospodnja spusti se na goru Sinaj, i est dana pokrivao ju je oblak. Sedmi dan viknu on Mojsija iz oblaka. 17 Oima sinova Izraelovih prikaza se slava Gospodnja kao oganj, to gori, na vrhuncu gore. Izlazak 24 18 Mojsije poe unutra usred oblaka, 1 Nato zapovjedi on Mojsiju: Uzai kad je bio posve uzaao na goru. gore Gospodu ti, Aron, Nadab i Abihu i etrdeset dana i etrdeset noi osta sa sedamdeset starjeina izraelskih. Mojsije na gori. Ali prinesite izdaleka svoj poklon! 2 Samo Mojsije neka pristupi Gospodu! Izlazak 25 Oni ne smiju blize pristupiti. A narod 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: neka ne uzlazi s njim gore. 2 Zapovjedi sinovima Izraelovim, neka 3 Mojsije doe i objavi narodu sve pobiraju za me prilog; od svakoga, koji zapovijedi Gospodnje i sve zakone. Sav hoe da drage volje dadne, uzmite za narod odgovori jednoglasno: Sve me prinos. zapovijedi, to ih dade Gospod, drat 3 A ovo je prilog, to ete ga pobirati od emo! njih: zlato, srebro i mjed, 4 I Mojsije napisa sve zapovijedi 4 Modar i crven skerlet predivo, fini

63

Izlazak
24 Pozlati ga istim zlatom i napravi na njemu vijenac zlatan unaokolo. 25 I napravi mu unaokolo za dlan irok okvir i na tom okviru napravi unaokolo vijenac zlatan. 26 Salij za to etiri koluta zlatna i privrsti kolute na etiri strane, i to na etiri noge njegove. 27 Tik uz okvir imaju biti koluti, da se u njih utaknu motke, da se tako moe nositi to. 28 Motke napravi od drveta akacije i pozlati ih. O njima ima se nositi stol. 29 Metni mu onda njegove zdjele, ae, varjae i vreve, kojima e se prinositi tekue rtve. Napravi ih od istoga zlata. 30 Na to neprestano postavljaj preda me kruhove oblija. 31 Napravi i svijenjak od istoga zlata. Svijenjak, noga njegova i stablo njegovo mora se izraditi kovanim radom. Njegove ae, jabuke i cvjetovi imaju biti iz jednoga komada s njim. 32 Best grana ima izlaziti s obje strane, tri grane svijenjaka na jednoj strani i tri grane svijenjaka na drugoj. 33 Na svakoj grani imaju biti tri kao badem ae s jabukom i cvijetom. Tako ima biti na svih est grana, to izlaze iz svijenjaka. 34 Na samom stablu od svijenjaka imaju biti etiri kao badem ae s jabukom i cvijetom. 35 I to ima biti uvijek jabuka ispod svake dvije grane, to izlaze iz njega, onda opet jabuka ispod dvije grane i onda opet jabuka ispod dvije grane, dakle ispod est grana, to izlaze iz njega. 36 Jabuke i grane njihove imaju biti iz jednoga komada s njim. Sve neka bude kovani rad iz jednoga komada od istoga zlata. 37 Napravi uz to sedam svjetionica. Neka se postave na njih ove svjetionice tako, da daju svoje svjetlo na prostor sprijeda. 38 I usekai njegovi i tavice njegove imaju biti od istoga zlata. 39 Za sve te sprave ima se potroiti jedan talenat istoga zlata. 40 Pripazi, da to izvede tono po uzorku, to ti je bio pokazan na gori. Izlazak 26 1 ator napravi od deset zavjesa. Oni imaju biti izraeni od finoga lana uzvedenoga, od modrog i crvenog skerleta i od grimiza s likovima kerubina, kako ih napravi umjetnik. 2 Svaka zavjesa ima biti dvadeset i osam lakata dug i etiri lakta irok. Ista mjera ima biti za sve zavjese.

lan, kostrijet; 5 Koe ovnujske crveno obojene, koe jazaveve i drveta akacije; 6 Ulje za svijenjak, mirisi za ulje pomazanja i za mirisavi kad; 7 Kamenje oniksovo i drugo kamenje drago za ukivanje na opleak i naprsnik. 8 Podignite mi Svetite, da mogu prebivati u sredini njihovoj. 9 Sagradite mi ga posve po uzorku, to u ti ga pokazati od atora i od svih oprema njegovih. 10 Napravite koveg od drveta akacije, dva i po lakta dug, lakat i po irok, lakat i po visok. 11 Pozlati ga iznutra i izvana istim zlatom i odozgor mu napravi vijenac zlatan unaokolo. 12 Salij mu uz to etiri zlatna koluta i privrsti ih na etiri noge, dva koluta na jednoj strani i dva koluta na drugoj strani. 13 Napravi motke od drveta akacije i pozlati ih. 14 Utakni motke u kolute na stranama kovega, da se o njima moe nositi koveg. 15 Motke neka ostanu u kolutima kovega i neka se nikada ne izvlae. 16 U koveg stavi zakon, to u ti ga dati. 17 Napravi onda pomirilite od istoga zlata, dva i po lakta dugo i lakat i po iroko. 18 Napravi uz to dva kerubina zlatna. Izradi ih kovanim radom tako, da ine jedan komad s obadva kraja pomirilita. 19 Jednoga kerubina napravi tako, da ini jedan komad s jednim krajem, a drugoga kerubina tako, da ini jedan komad s drugim krajem. Postavi dakle obadva kerubina na obadva kraja tako, da ine jedan komad s pomirilitem. 20 Kerubini neka dre rairena krila svoja prema gore i tako ujedno svojim krilima neka pokrivaju pomirilite. Lica njihova neka su okrenuta jedno prema drugome, i neka su ujedno lica kerubina upravljena prema pomirilitu. 21 Metni pomirilite odozgor na koveg, a u koveg metni zakon, kojega u ti dati. 22 Tamo u se ja s tobom sastajati, i od pomirilita izmeu obadva kerubina, to su na kovegu zavjeta, sve u ti priopivati, to ti imam nalagati za sinove Izraelove. 23 Napravi i stol od drveta akacije, dva lakta dug, jedan lakat irok i lakat i po visok.

Izlazak
3 Po pet zavjesa ima se sastavljati skupa. 4 Uz to napravi petlje od modroga skerleta na rubu krajnjega zavjesa jednog sastavljenog komada, isto tako na rubu krajnjega zavjesa drugog sastavljenog komada. 5 Pedeset petalja privrsti na jednom zavjesu i pedeset na rubu zavjesa, to pripada drugom sastavljenom komadu, tako da petlje stoje jedna prema drugoj. 6 Uz to napravi pedeset zlatnih kuka i svei zavjese kukama jedan s drugim, tako da bude ator jedna cjelina. 7 Onda napravi zavjese od kostrijeti za pokrov nad atorom. Upotrijebi za to jedanaest zavjesa. 8 Zavjes svaki ima biti trideset lakata dug i etiri lakta irok. Ista mjera ima biti za jedanaest zavjesa. 9 Sastavi pet zavjesa zasebe u jedan komad i isto tako est drugih zavjesa zasebe. esti zavjes na prednjoj strani atora predvostrui. 10 Napravi pedeset petalja na rubu zadnjega zavjesa jednog sastavljenog komada i isto tako pedeset na rubu zadnjega zavjesa drugog sastavljenog komada. 11 Napravi onda pedeset mjedenih kuka, utakni ove kuke u petlje i sastavi tako pokrov u jednu cjelinu. 12 A to je vie u atorskih zavjesa, polovina zavjesa, to pretee, neka visi na zadnjoj strani atora. 13 I od onoga, to pretee na duini atorskih zavjesa, neka po jedan lakat visi na obje strane atora, da ga zaklanja. 14 Uz to napravi pokrov atoru od koa ovnujskih crveno obojenih i povrh njega pokrov od koza jazaveve. 15 Napravi za ator daske od drveta akacije, to e stajati uspravo. 16 Svaka daska ima biti deset lakata duga, a lakat i po lakta iroka. 17 Svaka daska mora da ima po dva klina, to su meu se svezana. Tako ima napraviti sve daske za ator. 18 Na daskama za ator napravi: dvadeset dasaka za podnevnu stranu, junu stranu. 19 Ispod dvadeset dasaka stavi etrdeset srebrnih stopica, dvije stopice pod jednu dasku za dva klina njezina. 20 Isto tako za drugu stranu atora, za sjevernu stranu, dvadeset dasaka, 21 I etrdeset srebrnih stopica, dvije stopice pod svaku dasku. 22 Za zadnju stranu atora, zapadnu stranu, napravi est dasaka. 23 Osim toga napravi jo dvije daske za

64

uglove atora na zadnjoj strani. 24 Neka budu odozdo dvokrake i isto tako odozgo dvokrake do prvoga koluta. Tako imaju biti napravljene obadvije. One imaju tvoriti obadva ugla. 25 Neka bude dakle osam dasaka sa svojim srebrnim stopicama, u svemu esnaest stopica, po dvije stopice ispod svake daske. 26 Dalje ima napraviti prijevornice od drveta akacije, pet za daske na jednoj strani atora, 27 Pet prijevornica za daske na drugoj strani atora i pet prijevornica za daske na zadnjoj strani atora prema zapadu. 28 Srednja prijevornica ima ii sredinom dasaka od jednoga kraja do drugoga. 29 Daske okuj zlatom, kolute, kroz koje se utaknu prijevornice, napravi od zlata, i prijevornice okuj zlatom. 30 Onda uredi ator onako, kako ti je bilo pokazano na gori. 31 Dalje onda napravi zavjes od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga. Napravi ga umjetnikim radom s kerubinima. 32 Privrsti ga na etiri stupa od drveta akacije, to su zlatom okovani i imaju kuke od zlata i stoje na etiri srebrne stopice. 33 Objesi zavjes o kuke i unesi za ovaj zavjes koveg zavjeta. Zavjes neka vam slui kao pregrada izmeu svetinje i Svetinje nad svetinjama. 34 Potom stavi pomirilite na koveg zakona u Svetinji nad svetinjama. 35 Stol postavi izvan zavjesa, a svijenjak naprema stolu na junoj strana atora; stol naime postavi na sjevernu stranu. 36 Napravi i za ulaz u ator zavjes od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga u arolikom radu. 37 Za ovaj zavjes podigni pet stupova od drveta akacije i okuj ih zlatom. Kuke njihove imaju biti od zlata. Salij za njih pet stopica od mjedi. Izlazak 27 1 Onda podigni rtvenik od drveta akacije, pet lakata dug i pet lakata irok. rtvenik ima biti etverouglast i tri lakta visok. 2 Metni mu na etiri ugla rogove. Rogovi imaju da ine jednu cjelinu s njim. I okuj ga u mjed. 3 I lonce mu za skupljanje pepela, lopatice, kotlie, viljuke i klijeta, sve mu posue napravi od mjedi. 4 Onda mu napravi reetku mreastu

65

Izlazak
Ovaj zakon neka ima vjenu valjanost za sve narataje sinova Izraelovih. Izlazak 28 1 Uzmi k sebi izmeu sinova Izraelovih brata svojega Arona sa sinovima njegovim, da mi slui kao sveenik: Aron i sinovi Aronovi Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. 2 Napravi svete haljine bratu svojemu Aronu, njemu u ast i za ukras. 3 Govori ti sa svima ljudima vjetim, koje sam napunio duha umjetnikoga, neka naprave Aronu haljine, da se moe posvetiti i da mi slui kao sveenik. 4 Ovo su haljine, to ih imaju napraviti: Naprsnik, opleak, plat, koulja od tkanine, kapa i pojas. Neka dakle naprave svete haljine bratu tvojemu Aronu sa sinovima njegovim, da mi slui kao sveenik. 5 I neka za to uzmu zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana. 6 Opleak neka naprave od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga s umjetnim vezivom. 7 Neka ima dva plena komada, to se mogu sklopiti. Na obadva kraja njegova neka se veu skupa. 8 Tkanica, to je na njemu, da se s njom privee, neka bude jednakog rada i od jednoga komada s njim, od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga. 9 Uzmi onda dva oniksa kamena i urezi u njih imena sinova Izraelovih: 10 est imena na jedan kamen i ostalih est imena na drugi kamen, po redu, kojim su bili roeni. 11 Vjetinom klesarskom i rezbarskom urei u obadva kamena imena sinova Izraelovih. Okuj ih u zlatan pleter, 12 I metni onda obadva kamena na plene komade opleka kao kamene spomene na sinove Izraelove. Aron neka nosi pred Gospodom imena njihova na svojim ramenima za spomen. 13 Onda napravi kope od zlata, 14 I dva lania od istoga zlata. Opleti ih i napravi kao vrpce i privrsti te pletene lanie za kope. 15 Onda napravi naprsnik Bojih presuda umjetnikim radom. Napravi ga kao opleak od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga. 16 Neka bude etverouglast, predvostruen, pedalj dug i irok. 17 Udari po njemu drago kamenje u etiri reda unaokolo. U prvom redu neka bude karneol, topaz i smaragd;

od mjedi i stavi na reetku etiri koluta od mjedi na etiri ugla njezina. 5 Privrsti je ispod ophodnog stepena rtvenika odozdo, tako da reetka dopire sve do pola visine rtvenika. 6 Napravi za rtvenik motke od drveta akacije i okuj ih u mjed. 7 Ove motke imaju se utaknuti u kolute, tako da budu motke s obje strane rtveniku, kada se nosi. 8 Napravi ga od dasaka tako, da je upalj. Kao to ti je pokazano na gori, tako imaju napraviti. 9 Dvorite atoru napravi ovako: Na junoj strani neka budu zavjesi za dvorite od finoga lana uzvedenoga, sto lakata dugi za ovu stranu. 10 Uz to dvadeset stupova sa dvadeset stopica njihovih od mjedi. Kuke stupova i koluti njihovi neka budu od srebra. 11 Isto tako napravi za sjevernu uzdunu stranu zavjese to lakata duge, uz to dvadeset stupova sa dvadeset stopica njihovih od mjedi. Kuke stupova i koluti njihovi imaju biti od srebra. 12 Za irinu dvorita na zapadnoj strani imaju biti zavjesi pedeset lakata dugi; uz to deset stupova sa deset stopica njihovih. 13 irina dvorita na istonoj strani ima biti pedeset lakata. 14 I to neka budu zavjesi od petnaest lakata na jednoj strani, uz to tri stupa sa tri stopice njihove. 15 Na drugoj strani isto tako zavjesi od petnaest lakata, uz to tri stupa sa tri stopice njihove. 16 Ulaz u dvorite neka ima zavjes dvadeset lakata dug od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga s umjetnim vezivom, uz to etiri stupa sa etiri stopice njihove. 17 Svi stupovi dvorita unaokolo neka imaju srebrne kolute. I kuke njihove neka budu od srebra, stopice njihove od mjedi. 18 Dvorite ima biti to lakata dugo, pedeset lakata iroko i pet lakata visoko. Zavjesi neka budu od finoga lana uzvedenoga i stopice od mjedi. 19 Sve posue u atoru, za svaku slubu u njemu, i sve kolje njegovo, kao i sve kolje dvorita neka bude od mjedi. 20 Zapovjedi sinovima Izraelovim, da ti donosu istoga ulja od stuenih maslina za svijenjak, da bi svjetionice mogle gorjeti neprestano. 21 U atoru sastanka izvan zavjesa, to je pred kovegom sa zakonom, neka ga opremaju Aron i sinovi njegovi, da gori od veera do jutra pred Gospodom.

Izlazak
18 U drugom redu rubin, safir i dijamant; 19 U treem redu hijacint, ahat i ametist; 20 U etvrtom redu krizolit, oniks kamen i jaspis. Neka se umetnu u zlato okovani. 21 Broj kamenova neka bude dvanaest, toliko je bilo imena sinova Izraelovih. Neka budu umjetniki urezani kao peat, svaki provien imenom jednoga od dvanaest plemena. 22 Privrsti onda na naprsnik kao vrpce pletene lanie od istoga zlata. 23 Napravi zato na naprsniku dvije zlatne karike i privrsti obadvije karike na obadva kraja naprsniku. 24 Onda privrsti obadva lania zlatna na dvije karike na krajevima naprsniku. 25 Druga obadva kraja od obadva lania privrsti na obadvije kope i ove metni na plene komade opleka sprijeda. 26 Tada napravi dvije drage karike zlatne i privrsti ih na oba dva kraja naprsnika, na unutranji rub njegov, to je okrenut prema opleku. 27 Napravi jo dvije zlatne karike i privrsti ih na obadva plena komada opleka, ozdo na prednjoj strani njegovoj, tamo, gdje se pripinje, povrh tkanice opleka. 28 Neka se onda privee naprsnik karikama njegovim za karike opleka vrpcom od skerleta modroga, tako da stoji naprsnik nad tkanicom opleka i da se ne pomie od opleka. 29 Neka tako nosi Aron imena sinova Izraelovih na naprsniku Bojih presuda na srcu svojem, kadgod ulazi u Svetite, na vjeni spomen Gospoda. 30 U naprsnik Bojih presuda metni Urim i Tumim, da poivaju na srcu Aronovu, kadgod stupi pred Gospoda. Tako neka Aron neprestano nosi pred Gospodom na svojemu srcu Boje presude za sinove Izraelove. 31 Potom napravi plat za opleak sav od skerleta modroga. 32 U sredini neka bude prorez za vrat, i okolo proreza neka bude rub otkan. Taj, prorez neka bude kao u oklopa, da se ne razdre. 33 Odozdo na rubu njegovu napravi granatne jabuke od modrog i crvenog skerleta i grimiza okolo ruba, i meu njima unaokolo zlatne zvonie; 34 Tako da se oko ruba plata zlatni zvonii izmjenjuju sa granatnim jabukama. 35 Aron neka ga nosi, da u njemu obavlja svetu slubu, da se uje

66

zvonjenje, kadgod on ulazi u Svetite pred Gospoda i kadgod izlazi; inae bi morao umrijeti. 36 Onda napravi ploicu od istoga zlata i na njoj urei, kako se urezuje pismo u peat, ove rijei: Posveeno Gospodu. 37 Privrsti je za vrpcu od modrog skerleta, da se moe nositi na kapi; neka stoji sprijeda na kapi. 38 I neka bude na elu Aronovu, da Aron uzme na sebe zlodjela, to ih poine sinovi Izraelovi kod prinosa svih svojih svetih darova. Neka bude neprestano na elu njegovu, da ih tako uini milima pred Gospodom. 39 Napravi koulju od finoga lana i napravi kapu od finoga lana i napravi pojas umjetno vezen. 40 Za sinove Aronove napravi koulje i napravi im pojasove i visoke kape u ast i za ukras. 41 Pa tim zaodjeni brata svojega Arona i sinove njegove i pomai ih, stavi ih u slubu njihovu i posveti ih, da mi slue kao sveenici. 42 Napravi im haljine lanene, da se pokrije golo tijelo, i neka doseu od bedara do nogu. 43 Aron i sinovi njegovi neka ih nose, kadgod ulaze u ator sastanka ili pristupaju k rtveniku da obave slubu u Svetitu, da ne naprte krivnju na sebe te ne umru. Ova uredba ima za njega i potomke njegove vjenu valjanost. Izlazak 29 1 Ovako ima postupati s njima, da mi ih posveti za slubu sveeniku: Uzmi junca i dva ovna bez pogrjeke. 2 Kruh nekvasan i s uljem zamijeene kolae nekvasne i uljem namazane pogae nekvasne, to ih ima prirediti od bijeloga brana peninoga. 3 Metni ih u jednu koaricu i u koarici prinesi ih ovamo, uz to junca i obadva ovna. 4 Neka onda Aron i sinovi njegovi dou na ulaz u ator sastanka i neka se oiste vodom. 5 Uzmi haljine i stavi na Arona koulju, plat, to pripada opleku, i opleak s naprsnikom. Opai ga pojasom opleka. 6 Metni mu kapu na glavu i na kapu privrsti svetu ploicu. 7 Uzmi onda ulje pomazanja, izlij mu ga na glavu i pomai ga. 8 Nato sinove njegove dovedi i obuci im koulje. 9 Opai ih, Arona i sinove njegove, pojasom i metni im visoke kape na glave. Tako e im pripasti sveenitvo

67

Izlazak
odmicale, i stegno, to se je podizalo, to, to se je primicalo i odmicalo, te p od i z a l o od ovn a p osvetn og a z a Arona i sinove njegove, pro glasi posveenim. 28 To neka od sinova Izraelovih dobivaju Aron i sinovi njegovi kao vjenu pristojbu, jer je to rtva podizanja, i kao rtvu podizanja neka sinovi Izraelovi daju od svojih rtava mirotvornih, kao svoju rtvu podizanja Gospodu. 29 Svete haljine Aronove imaju prijei na sinove njegove nakon njega, da se u njima pomazuju i u slubu namjetaju. 30 Sedam dana ima ih nositi izmeu sinova njegovih onaj, koji mjesto njega bude sveenik, kad ulazi u ator sastanka, da slui u svetinji; 31 Uzmi ovna posvetnoga i skuhaj meso njegovo na mjestu svetom. 32 Meso ovna i kruh, to je u koarici, neka jedu Aron i sinovi njegovi na ulazu u ator sastanka. 33 To smiju jesti samo oni, za koje se izvrila rtva pomirenja, kad bi se u slubu svoju namjetali i posveivali. Ali stranac ne smije od toga jesti; jer je sveto. 34 Ali ako neto preostane do ujutro od mesa rtve posvetne i od kruha, onda spali, to je preostalo. Ne smije se nita vie od toga jesti; jer je sveto. 35 Postupaj s Aronom i sinovima njegovim tono onako, kako sam ti zapovjedio. Posveta ima trajati sedam dana. 36 rtvuj svaki dan junca kao rtvu pomirenja za grijeh. Oisti rtvenik od grijeha inei na njemu obrede oienja, i pomai ga, da ga posveti. 37 Sedam dana ini slubu pomirenja na rtveniku i posveuj ga. Tako e rtvenik postati presvet. Svaki, koji se dotakne rtvenika, postat e svet. 38 Ovo prinosi na rtveniku: Dva janjeta od godine, dan na dan bez prekida. 39 Jedno janje rtvuj ujutro, drugo podveer, 40 Uz to desetinu efe bijeloga brana, to je umijeeno s etvrtinom hina ulja od stuenih maslina. Kao naljev ima dopasti etvrt hina vina za prvo janje. 41 Drugo janje ima rtvovati podveer. Postupaj pri tom kao ujutro s prinosom i naljevom. Neka bude za miris ugodni, rtva ognjena Gospodu. 42 To se ima kod vas prinositi kao redovita rtva paljenica kroz sve narataje pred Gospodom na ulazu u ator sastanka, gdje vam se objavljujem, da tamo govorim s tobom.

po vjeno valjanom redu. Postavi tako Arona i sinove njegove u slubu njihovu. 10 Onda dovedi junca pred ator sastanka. Aron i sinovi njegovi neka poloe ruke juncu na glavu. 11 Nato zakolji junca pred Gospodom na ulazu u ator sastanka. 12 Uzmi neto od krvi juneve i pomai prstom rogove rtveniku. Svu ostalu krv izlij na podnoje rtveniku. 13 Uzmi sve salo, to pokriva drob, mreicu na jetrima i obadva bubrega sa salom na njima i zapali na rtveniku. 14 Meso junevo, kou njegov i balegu spali izvan tabora; to je rtva za grijeh. 15 Nato uzmi ovna jednoga, a Aron i sinovi njegovi neka poloe ruke na glavu ovnu. 16 Zakolji ovna, uzmi krvi njegove i pokropi njom okolo rtvenika. 17 Ovna rasijeci na dijelove, operi mu drob i noge i metni ih uz ostale dijelove i uz glavu njegovu. 18 Onda spali svega ovna na rtveniku. To je rtva paljenica Gospodu, miris ugodan, rtva ognjena Gospodu. 19 Nato uzmi drugoga ovna, a Aron i sinovi njegovi neka opet Poloe ruke na glavu ovnu. 20 Zakolji ovna, uzmi neto od krvi njegove i pomai njom jagodicu desnoga uha Aronu i sinovima njegovim, isto tako palac desne ruke njihove i noni palac njihov. Preostalu krv prolij na rtvenik unaokolo. 21 Onda uzmi neto od krvi, to je na rtveniku, i od ulja za pomazanje i pokropi tim Arona i haljine njegove, isto tako sinove njegove i haljine sinova njegovih, da se posvete on i haljine njegove i isto tako sinovi njegovi i haljine sinova njegovih. 22 Uzmi salo ad ona, tusti rep i salo, to pokriva drob, mreicu na jetrima i obadva bubrega sa salom na njima i stegno desno, jer je to ovan posvetni. 23 Dalje jedan kruac, jedan kola s uljem peen i jednu pogau iz koarice s nekvasnim kruhovima, to stoji pred Gospodom. 24 To sve podaj u ruke Aronu i Sinovima njegovim, i rtvuj to Gospodu podizanjem i mahanjem. 25 Uzmi im to opet iz ruku i zapali na rtveniku za rtvu paljenicu, da bude miris ugodan pred Gospodom; to je rtva ognjena Gospodu. 26 Onda uzmi grudi ovna posvetnoga, koji je za Arona, te ih rtvuj Gospodu podizanjem i mahanjem. I neka to bude dio tvoj. 27 Grudi, to su se primicale i

Izlazak
43 Tamo u se objavljivati sinovima Izraelovim, i slavom mojom posvetit e se. 44 Posvetit u ator sastanka i rtvenik, i Arona i sinove njegove posvetit u, da mi slue kao sveenici. 45 Prebivat u meu sinovima Izraelovim i bit u Bog njihov. 46 Oni imaju spoznati, da sam ja, Gospod, Bog njihov, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, da prebivam meu njima, ja, Gospod, Bog njihov. Izlazak 30 1 Napravi i rtvenik, koji e sluiti za paljenje kada; napravi ga od drveta akacije. 2 Neka bude jedan lakat dug i jedan lakat irok etverouglast i dva lakta visok. Rogovi njegovi imaju da ine jedan komad s njim. 3 Pozlati ga istim zlatom, i plou njegovu i stijene njegove unaokolo i rogove rogove. Napravi mu vijenac zlatan unaokolo. 4 I napravi mu dva koluta zlatna ispod vijenca s obje strane i privrsti ih na obje strane njegove. Kroz njih neka se provuku motke, da se moe na njima nositi. 5 Motke napravi od drveta akacije i pozlati ih. 6 Postavi ga pred zavjes, to visi pred kovegom zakona, pred pomirilitem, to je nad kovegom zakona, gdje u se objavljivati tebi. 7 Aron neka tada na njemu pali miomirisni kad. Svako jutro, kad sprema svjetionice, neka ga pali. 8 I kad Aron podveer postavlja svjetionice, neka ga pali. Neka to bude va kad redoviti pred Gospodom kroz sve narataje. 9 Ne smijete na njemu prinositi niti nezakonitoga kada, niti rtve paljenice i prinosa. Ne smijete ni naljev lijevati na njemu. 10 Aron neka jedanput u godini na rogovima njegovim izvri oienje. Krvlju rtve za grijeh, to se prinosi za oienje, neka na njemu izvri oienje jedanput u godini kroz sve narataje: presvet je on Gospodu. 11 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 12 Kada pri brojenju odredi broj sinova Izraelovih, neka svaki dadne Gospodu otkup za ivot svoj, kad ih se broji, da kod brojenja njihova ne doe na njih kakva kazna. 13 Neka dadne svaki, koji se mora podvri brojenju, ovo: pola ekela pola ekela Svetita, (dvadeset gera ima ekel), pola ekela kao prilog Gospodu. 14 Svaki, koji se mora podvri brojenju,

68

od dvadeset godina i vie, ima dati prilog Gospodu. 15 Bogata neka ne daje vie, a siromah ne manje od pola ekela, kad dajete prilog Gospodu kao otkup za ivot svoj. 16 Upotrijebi novce otkupne, to ih uzima od sinova Izraelovih, za slubu u atoru sastanka, da bude za sinove Izraelove na spomen milostiv pred Gospodom i za otkup ivota vaega. 17 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 18 Napravi i umivaonicu od mjedi i mjedeno podnoje njezino za umivanje, postavi je izmeu atora sastanka i rtvenika i nalij u nju vode, 19 Da Aron i sinovi njegovi iz nje peru svoje ruke i noge. 20 Neka se peru vodom, da ne umru, kad ulaze u ator sastanka, ili kad pristupaju k rtveniku, da slue i da pale rtvu ognjenu Gospodu. 21 Tada neka tu peru svoje ruke i noge, da ne umru. Ova uredba ima vjenu valjanost za njih, za njega i potomke njegove kroz sve narataje. 22 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 23 Uzmi sebi mirisa najboljih, naime smirne najistije pet stotina ekela i pola toliko, dvjesta pedeset ekela cimeta mirisavoga, onda dvjesta pedeset ekela trstike mirisave, 24 I pet stotina ekela kasije po ekelu Svetita, uz to jedan hin ulja maslinova. 25 Od toga napravi sveto ulje za pomazanje, mirisnu pomast, kakvu pravi pomastar. To neka bude sveto ulje za pomazanje. 26 Pomai njim ator sastanka i koveg zakona, 27 Stol i sve sprave njegove, svijenjak i sprave njegove i rtvenik kadioni; 28 Onda rtvenik za rtve paljenice i sve sprave njegove i umivaonica i podnoje njezino. 29 Tako ih ima posvetiti, da budu presveti. Svaki, koji ih se dotakne, postat e svet. 30 Pomai njim i Arona i sinove njegove i posveti mi ih tako za slubu sveeniku. 31 A sinovima Izraelovim zapovjedi ovo: Kao sveto ulje za pomazanje ima to kod vas vrijediti kroz sve narataje. 32 Ni na jedno tijelo ovjeje ne smije se ono izliti. Ne smijete tako mijeati nijedno drugo ulje, jer to je sveto i ima vam vrijediti kao sveto. 33 Tko takvo ulje namijea ili neto od toga dadne nepovlatenu, ima se istrijebiti iz naroda svojega. 34 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: Uzmi sebi mirisa, naime stakte, kadionih

69

Izlazak
radi u dan subotni, neka se kazni smru. 16 Tako eto imaju sinovi Izraelovi drati subotu i kroz sve narataje svetkovati subotu kao obvezu, to vjeno vrijedi. 17 Ona neka bude znak zavjeta izmeu mene i sinova Izraelovih za vjena vremena, jer je u est dana stvorio Gospod nebo zemlju; ali je sedmi dan otpoinuo i svetkovao. 18 Kad je on bio zavrio svoj razgovor s Mojsijem na gori Sinaju, predade mu obadvije ploe zakona, ploe kamene prstom Bojim napisane. Izlazak 32 1 Kad vidje narod, da Mojsije zadugo ne silazi s gore, skupi se narod kod Arona i zatrai od njega: Hajde. Napravi nam boga, koji e ii pred nama, jer ne znamo, to bi tome Mojsiju, ovjeku, koji nas izvede iz zemlje egipatske. 2 Aron im odgovori: Poskidajte zlatne naunice, to ih nose na uima ene vae, sinovi vai i keri vae, i donesite mi ih. 3 Sav narod poskida zlatne naunice, to su ih nosili na uima, i donese ih Aronu. 4 On ih uze od njih, preli ih i napravi od njih tele liveno. Tada oni povikae: Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izvede iz zemlje egipatske. 5 Kad to vidje Aron, napravi rtvenik pred njim, i proglasi Aron glasno: Sutra je svetkovina u ast Gospodu. 6 Sutradan rano ustadoe, rtvovae rtvu paljenicu i prinesoe rtvu mirotvornu, i posjeda narod da jede i pije. Onda se digoe da igraju. 7 Ali Gospod ree Mojsiju: Idi, sii dolje, jer narod tvoj, to si ga izveo iz zemlje egipatske, ini zlo. 8 Brzo zaoe s puta, to sam im ga zapovjedio. Napravie sebi tele liveno, poklonie mu se, prinesoe mu rtvu i povikae: Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izvede iz zemlje egipatske. 9 Jo ree Gospod Mojsiju: Promatrao sam narod taj, i vjeruj mi, to je narod tvrdovrat. 10 Sad pusti me, da se raspali gnjev moj na njega i da ga unitim, a tebe u uiniti narodom velikim. 11 Mojsije gledao je da blai Gospoda, Boga svojega, pa ree: Zato, Gospode, da se raspaljuje gnjev tvoj na narod tvoj, to si ga izveo iz zemlje egipatske snagom velikom i rukom jakom? 12 Zato da mognu govoriti Egipani: Lukavo ih izvede, da ih pomori u gorama i da ih istrijebi sa zemlje!

koljki, galbana, mirisnih trava i ista tamjana, sve u jednakim dijelovima, 35 I od toga napravi kad, miris, kakav pravi pomastar, posoljen, ist, za svetu uporabu. 36 Jedan dio od toga istucaj posve sitno i stavi neto od toga pred koveg zakona u atora sastanka, gdje u ti se objavljivati; to vam ima vrijediti kao presveto. 37 Slinoga kada, kakav ima napraviti, ne smijete sebi praviti, taj vam ima biti kao posveen Gospodu. 38 Ako bi tko sebi napravio slian, da se naslauje njegovim mirisom, ima se istrijebiti iz naroda svojega. Izlazak 31 1 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 Evo, po imenu pozvah Bezaleela, sina Urije, unuka Hurova, od plemena Judina, 3 I napunih ga duha Bojega, umjetnike mudrosti, uviavnosti, razuma i svake vjetine: 4 Da napravi nacrte umjetnikih radova i da ih izvede u zlatu, srebru i mjedi; 5 Da klee i ukiva drago kamenje, da urezuje drvo, ukratko, da izrauje svaki posao. 6 Ujedno dadoh mu druga Aholiaba, sina Ahisamakova, od plemena Danova, i svima drugim u umjetnosti vjetacima udijelih mudrost, da izrade sve, to sam ti zapovjedio. 7 ator sastanka, koveg zakona, pomirilite nad njim i druge sprave u atoru; 8 Naime stol i sprave njegove, svijenjak od istog zlata sa svima spravama njegovim i rtvenik kadioni; 9 Onda rtvenik za rtvu paljenicu sa svima spravama njegovim, umivaonicu i podnoje njezino; 10 Sjajne haljine i sveto ruho za sveenika Arona i haljine sinovima njegovim za slubu sveeniku; 11 Onda ulje pomazanja i kad mirisni za Svetite. Sve neka ne, ine tono onako, kako sam ti zapovjedio. 12 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 13 Objavi sinovima Izraelovim ovu zapovijed: Drite subote moje, jer one su znak zavjeta izmeu mene i vas kroz sve narataje, da se spozna, da sam ja, Gospod, koji vas posveujem. 14 Drite dakle subotu, jer vam ona ima biti sveta. Tko nju oskvrni, neka se kazni smru, jer tko radi kakav posao taj dan, neka se istrijebi iz naroda svojega. 15 est dana smije se raditi, a sedmi je dan subota, odmor sveti Gospodu. Tko

Izlazak
Povrati se od raspaljenoga gnjeva svojega, i neka ti bude ao zbog zla, to si ga namijenio narodu svojemu. 13 Spomeni se Abrahama, Izaka i Izraela, sluga svojih, kojima si se sam sobom zakleo i obeao: Umnoit u potomstvo vae kao zvijezde na nebu i svu tu zemlju, o kojoj sam govorio, dat u potomcima vaim, i oni je imaju zauvijek posjedovati. 14 Tada se saali Gospodu radi zla, kojim se bio zaprijetio narodu svojemu. 15 I Mojsije se vrati i sie s gore s obadvije ploe zakona u ruci. Ploe su bile napisane na obadvije strane; sprijeda i straga bile su napisane. 16 Od samoga Boga bile su ploe napravljene, i pismo je bilo pismo Boje, na ploe urezano. 17 Kad Joua zau veliku viku naroda, ree Mojsiju: Vika je bojna u taboru. 18 Ali on odgovori: Nije to vika pobjedna, a niti vika pobijeenih: ujem samo pjevanje. 19 Kad se priblii taboru, ugleda tele i ples. Tada se razgnjevi Mojsije, i baci ploe iz ruke i razbi ih pod gorom. 20 Uze tele, to su ga bili napravili, spali ga u ognju i satre ga u prah, prosu ga u vodu, i to dade piti sinovima Izraelovim. 21 I ree Mojsije Aronu: to ti uini ovaj narod, te mu nanese tako teku krivnju? 22 Aron odgovori: Ne ljuti se, gospodaru moj. Ti zna sam, kako je ovaj narod zao. 23 Zatraie od mene: Napravi nam boga, koji e idi pred nama, jer ne znamo, to bi tome Mojsiju, ovjeku, koji nas izvede iz zemlje egipatske. 24 Ja im rekoh: Tko ima zlata, neka ga skine sa sebe. I dadoe mi ga, i ja ga bacih u oganj, i izae ovo tele. 25 Kad Mojsije vidje, da je narod tako razuzdan bio, jer mu je Aron bio popustio uzde na zloradost neprijatelja njihovih. 26 Stade Mojsije na vrata tabora i povika: Tko je za Gospoda, ovamo k meni. Tada se skupie oko njega svi sinovi Levijevi. 27 Njima ree: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Svaki neka pripae svoj ma uz bedro svoje. Proite kroz tabor od jednih vrata do drugih, svaki neka ubije brata svojega, prijatelja svojega i roaka svojega. 28 Sinovi Levijevi uinie po zapovijedi Mojsijevoj, i pogibe naroda u taj dan oko tri tisue ljudi. 29 Tada ree Mojsije: Napunite danas sebi ruke za Gospoda, jer se je svaki

70

borio proti sinu svojemu i proti bratu svojemu; zato neka budete danas blagoslovljeni. 30 Drugi dan ree Mojsije narodu: Teko se ogrijeiste. Zato u uzai Gospodu. Moe biti da izmolim oprotenje za grijehe vae. 31 Tako se vrati Mojsije natrag Gospodu i ree: Ah, teko sagrijei narod ovaj, napravivi sebi boga od zlata. 32 Ipak mu sada oprosti grijeh njegov. Ako nee, onda me radije izbrii iz knjige, koju vodi. 33 Gospod odgovori Mojsiju: Tko se je ogrijeio proti meni, toga u samo izbrisati iz knjige svoje. 34 A sada idi i povedi narod, kamo sam ti zapovjedio. Evo, moj e aneo ii pred tobom. Ali kad doe vrijeme pohoda, kaznit u na njima grijeh njihov. 35 I Gospod je udarao narod zato, jer je bio dao napraviti tele, to ga napravi Aron. Izlazak 33 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: Idi, otidi odavde, ti i narod, to si ga izveo iz zemlje egipatske, u zemlju, za koju se zakleh Abrahamu, Izaku i Jakovu, kad rekoh: Potomcima tvojim dat u je. 2 Poslat u pred tobom anela i protjerat u; Kanaance, Amoreje, Perizeje, Hiveje i Jebuseje. 3 On e te dovesti u zemlju, u kojoj tee mlijeko i med. Ja naime neu sam ii u tvojoj sredini, da vas nebih morao inae unititi putem, jer si narod tvrdovrat. 4 I kad je narod uo ovu zlu vijest, oalosti se, i nitko ne htjede metnuti na sebe nakit svoj. 5 Jer Gospod ree Mojsiju: Reci sinovima Izraelovim: Vi ste narod tvrdovrat. Kad bih samo jedan asak iao u tvojoj sredini, morao bih te unititi. Skini zato nakit svoj sa sebe, onda u vidjeti, to mogu s tobom uiniti. 6 I poskidae tako sa sebe sinovi Izraelovi nakit svoj poevi od gore Horeba. 7 Mojsije uze ator i razape ga za njega izvan tabora u nekoj udaljenosti od tabora. Nazva ga ator sastanka. Ako je tko htio da pita Gospoda, poao bi van k atoru sastanka, to je stajao izvan tabora. 8 Kadgod je Mojsije izlazio van k atoru, ustajao bi sav narod. Svaki bi stajao na ulazu atora svojega i gledao za Mojsijem, dok ne bi stupio u ator. 9 im bi Mojsije stupio u ator, spustio

71

Izlazak
2 Budi tada spreman za sutra, da rano izae na goru Sinaj i tamo na vrhu gore stupi preda me. 3 Nitko ne smije izai s tobom gore i pojaviti se na cijeloj gori. Ni ovce ni goveda ne smiju pasti uz ovu goru. 4 I on tako istesa sebi dvije ploe od kamena, kao to su bile prve. Sutradan u rano jutro ustade Mojsije i izae na goru Sinaj, kao to mu je bio zapovjedio Gospod. Dvije ploe kamene uze u ruku sa sobom. 5 Kad onda Gospod sie dolje u oblaku, stade on tamo uz njega i prizva ime Gospodnje. 6 Tada proe Gospod ispred njega i oglasi se: Gospod je milosrdan i milostiv Bog, strpljiv, bogat milou i vjernou, 7 Koji uva vjernost tisuama, koji prata krivnju, opainu i grijeh, ali nikoga ne puta bez kazne, nego zlodjela otaca pohodi na djeci i na unuadi, na treem i etvrtom koljenu. 8 Mojsije prignu se bre sve do zemlje, pokloni se. 9 Tada ree: Ako sam naao milost u oima tvojim, Gospode, onda neka bi iao Gospod u naoj sredini. Ako je i tvrdovrat narod, oprosti nam ipak zlodjela naa i grijeh na i daj da budemo tvoja svojina. 10 On ree: Evo, ja sklapam zavjet. Pred cijelim narodom tvojim uinit u udesa, kakva se nijesu dogodila na svoj zemlji i ni u kojem narodu, i narod, meu kojim ivi, vidjet e djelovanje Gospodnje, jer udovito je, to u uiniti na tebi. 11 Upamti dobro, to ti danas zapovijedam! Evo, protjerat u ispred tebe Amoreje, Kanaance, Hiteje, Perizeje, Hiveje i Jebuseje. 12 uvaj se, da ne sklopi saveza sa stanovnicima zemlje, u koju e doi, da ti oni ne postanu zamka u sredini tvojoj. 13 Nego rtvenike njihove poruite, kamene spomenike njihove porazbijajte i lugove idola njihovih sasijecite. 14 Jer nikojem drugome Bogu ne smije se klanjati. Jer Gospod, ije je ime Ljubomoran, jest Bog ljubomoran. 15 Ne sklapaj zato saveza sa stanovnicima zemlje. Inae, kad budu oni inili preljubu s bogovima svojim i rtvovali bogovima svojim, pozvat e tebe, pa bi i ti mogao uestvovati kod rtvene gozbe njihove; 16 I eniti sinove svoje kerima njihovim, da bi tako keri njihove inile preljubu s bogovima, mogle bi i

bi se dolje stup od oblaka i stajao bi na ulazu atora, dok bi on govorio s Mojsijem. 10 I kad bi sav narod vidio stup od oblaka gdje stoji na ulazu atora, svi bi ustali i svaki bi se bacio niice na ulazu atora svojega. 11 A govorio je Gospod s Mojsijem licem u lice, kao to govori netko s prijateljem svojim. Potom bi se ovaj vratio u tabor, a sluga njegov, mladi Joua, sin Nunov, ne bi se maknuo od atora. 12 Mojsije ree Gospodu: Evo, ti mi zapovijeda: Vodi taj narod, ali nijesi mi objavio, koga e poslati s menom. A ipak si tvrdio: Znam te po imenu, i naao si milost u oima mojim. 13 Pa ako sam doista naao milost u oima tvojim, onda mi objavi namjere svoje, da na tebi spoznam, da sam naao milost u oima tvojim. Ipak promisli, da je ovaj narod tvoj narod. 14 Gospod ree: Ja da osobno idem i da ti oduzmem svu brigu? 15 Odgovori mu: Ako nee osobno ii s nama, onda nas radije ne vodi odavde. 16 Pa po emu e se spoznati, da smo ja i tvoj narod nali milost u oima tvojim, ako ne po tom, da ide s nama, i da smo mi, ja i tvoj narod, time odlikovani pred svima narodima, to su na zemlji? 17 Gospod ree Mojsiju: I tu molbu, to si je izrekao, ispunit u, jer ti si naao Milost u oima mojim i znam te po imenu. 18 Mojsije ree: Daj mi da ugledam slavu tvoju. 19 On odgovori: Uinit u, da proe sva slava moja ispred oiju tvojih i proglasit u pred tobom moje ime Gospod. Bit u milostiv, kojemu hou da budem milostiv, i smilovat u se, kojemu hou da se smilujem. 20 On nastavi dalje: Lica mojega ne moe ugledati; jer ni jedan ovjek ne moe me vidjeti i ostati iv. 21 Dalje ree Gospod: Evo, kod mene ima mjesta; ovdje moe stati na hrid. 22 Kad onda bude prolazila slava moja, stavit u te u upljinu hridi i zaklonit u te rukom svojom, dok ne proem. 23 Kad zatim odmaknem ruku svoju, vidjet e mi lea. Ali lice moje ne smije nitko gledati. Izlazak 34 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: Istei sebi dvije ploe od kamena, kao to su bile prve, da napiem na ploe zapovijedi, to su stajale na prvim ploama, koje si razbio.

Izlazak
sinove tvoje zavesti, da ine preljubu s bogovima. 17 Ne smije praviti sebi lika Bojeg livena. 18 Svetkovinu nekvasnih kruhova ima obdravati. Sedam dana ima jesti nekvasan kruh, kao to sam ti zapovjedio, u vrijeme mjeseca abiba; jer u mjesecu abibu izaao si iz Egipta. 19 Sve, to je prvoroeno, pripada meni: Svako prvo muko u stoci tvojoj, bilo govee ili ovca, ima posvetiti. 20 Ali magare prvene ima otkupiti janjetom. Ako to nee, onda mu slomi siju. Svakoga prvoroenca izmeu sinova svojih ima otkupiti. Pred lice moje ne smijete se pokazati praznih ruku. 21 est dana radi, a sedmi dan poini. I u vrijeme oranja i etve ima obdravati subotu. 22 I svetkovinu sedmice ima svetkovati u vrijeme prvina etve penine i svetkovinu berbe na svretku godine. 23 Triput u godini ima se svako muko izmeu vas pokazati pred Bogom Gospodom, Bogom Izraelovim. 24 Jer u protjerati narode ispred tebe i pokrajine tvoje rairit u, i nitko nee poeljeti sebi zemlje tvoje, kad izae, da se triput u godini pokae pred Gospodom, Bogom svojim. 25 Nemoj prinositi krvi od zaklanice rtve moje zajedno s kruhom kvasnim, i od rtve svetkovine Pashe neka nita ne preostane do ujutro. 26 Najbolje od prvina polja svojega donesi u kuu Gospoda, Boga svojega. Ne kuhaj jareta u mlijeku matere njegove. 27 Potom zapovjedi Gospod Mojsiju: Napii sebi te zapovijedi, jer na temelju tih zapovijedi sklapam zavjet s tobom i s Izraelom. 28 etrdeset dana i etrdeset noi boravio je Mojsije tamo kod Gospoda. Nije jeo ni kruha, niti je pio vode. I Gospod napisa na ploe zapovijedi zavjeta, deset zapovijedi. 29 Kad je Mojsije silazio s gore Sinaja, s obadvije ploe zakona u ruci, i kad je siao s gore, nije znao, da se je svijetlilo lice njegovo od razgovora s njim. 30 Kad Aron i svi sinovi Izraelovi ugledae Mojsija i vidjee, da se je svijetlilo lice njegovo, pobojae se pristupiti k njemu. 31 Ali ih zovnu Mojsije k sebi. I dooe k njemu Aron i svi glavari zajednice, i Mojsije se porazgovori s njima. 32 I svi ostali sinovi Izraelovi pristupie. On im tada priopi sve, to mu je bio naloio Gospod na gori

72

Sinaju. 33 Poto je Mojsije bio prestao s njima govoriti, stavi pokrivalo na lice svoje. 34 I kadgod je Mojsije stupio pred Gospoda, da govori s njim, skinuo bi pokrivalo, dok nije opet izaao, i kad bi izaao, priopio bi sinovima Izraelovim sve, to mu je bilo naloeno. 35 Pritom su vidjeli sinovi Izraelovi lice Mojsijevo, kako se svijetlilo. Mojsije bi onda opet stavio pokrivalo na lice svoje, dok opet nije otiao da govori s njim. Izlazak 35 1 Nato skupi Mojsije svu zajednicu sinova Izraelovih i ree im: Ovo je zapovjedio Gospod da inite: 2 est dana smije se raditi. Ali sedmi dan ima vam biti svet, blagdan, dan odmora u ast Gospodu. Tko bi radio na taj dan, ima se kazniti smru. 3 U subotu ne smijete loiti ognja ni u jednom od svojih stanova. 4 Jo zapovjedi Mojsije cijeloj zajednici sinova Izraelovih: Ovo je zapovjedio Gospod: 5 I Dajte od onoga to posjedujete, prilog za Gospoda. Svaki, koga srce njegovo na to ponuka, neka donese kao prilog za Gospoda zlato, srebro i mjed; 6 Modri i crveni skerlet, grimiz, fini lan i kostrijet; 7 Koze ovnujske crveno obojene, koe od jazavca i drvo akacije; 8 Ulje za svijenjak i mirise za ulje pomazanja i za mirisavi kad; 9 Kamenje oniksovo i drago kamenje za okivanje na opleak i naprsnik. 10 Svi, koji su meu vama vjeti u umjetnosti, neka dou i neka sve postave, to je zapovjedio Gospod: 11 Svetite, ator i atorski pokrov njegov i povrh njega gornji pokrov, njegove kuke, daske, prijevornice, stupove i stopice njihove; 12 Koveg i motke njegove, pomirilite i zavjes unutranji; 13 to, motke njegove i sve sprave njegove i kruh oblija; 14 Svijenjak za rasvjetu i sprave njegove i svjetionice i ulje za svijenjak; 15 rtvenik kadioni i motke njegove, ulje pomazanja i kad miomirisni, zavjesa od vrata za ulaz u ator; 16 rtvenik za rtve paljenice i reetku njegovu od mjedi, motke njegove i sve sprave njegove, umivaonicu i podnoje njezino; 17 Zavjese za dvorite, stupove njegove i stopice njihove, zastor za ulaz u dvorite;

73

Izlazak
tkalac i vezilac po modrom i crvenom skerletu, po grimizu i finom lanu, pa i obini tkalac, oni, koji izvode radove svake vrste i pronalaze umjetna djela. Izlazak 36 1 Tako neka izvedu djelo Bezaleel i Oholiab i svi umjetnosti vini ljudi, kojima je Gospod dao umjetnike mudrosti i uviavnosti, tako da znadnu izvesti sve za Svetite potrebne radove tono onako, kako je zapovjedio Gospod. 2 Nato pozva Mojsije Bezaleela i Aholiaba i sve u umjetnosti vine ljude, kojima je bio Gospod udijelio osjeaj za umjetnost, sve, koje je na to gonilo srce njihovo, da se prihvate djela i da ga izvedu. 3 Oni primie od Mojsija sve priloge, to su ih bili donijeli sinovi Izraelovi, da se izvedu radovi za postavljanje Svetita. Ovi su mu i dalje donosili svako jutro dragovoljne priloge. 4 Tada dooe svi umjetnici, koji su bili zaposleni na radovima za Svetite, svaki od rada, kojim su bili zaposleni, 5 I rekoe Mojsiju: Narod donosi puno vie nego to treba da se izvede rad, to ga je Gospod zapovjedio da se uradi. 6 Zato Mojsije dade da se oglasi zapovijed u taboru: Ni ovjek ni ena neka vie ne donose priloga za Svetite. I narod prestade donositi darove. 7 Jer je bilo svega dosta, da se izvede sve djelo, bilo je i preve. 8 Tako napravie, koji su bili duha umjetnoga izmeu onih, to su radili ator od deset atorskih zavjesa, od finoga lana uzvedenoga, od modrog i crvenog skerleta i grimiza, s kerubinima, umjetno vezenim, napravi ih on. 9 Svaka atorska zavjesa bila je dvadeset i osam lakata duga i etiri lakta iroka. Ista mjera bila je za sve zavjese. 10 I sastavi po pet zavjesa skupa. 11 Onda napravi petlje od modrog skerleta na rubu zadnje zavjese jednog sastavljenog komada, isto tako na rubu zadnje zavjese drugog sastavljenog komada. 12 Pedeset petalja privrsti na jednoj zavjesi i pedeset na rubu zavjese, to je pripadao drugom sastavljenom komadu, tako da su petlje stajale jedna prema drugoj. 13 Uz to napravi pedeset zlatnih kuka i kukama sveza zavjese jedna s drugom, tako da je tvorilo Svetite jednu cjelinu. 14 Onda napravi zavjese od kostrijeti

18 Kolje za ator i kolje za dvorite s uzicama njihovim; 19 Sjajne haljine za slubu u Svetitu, sveto ruho za sveenika Arona i haljine sinovima njegovim za slubu sveeniku. 20 Nato ode sva zajednica sinova Izraelovih od Mojsija. 21 Tada doe svaki, koga je na to ponukalo srce njegovo, i svaki, koji se za to osjeao pobuen, donese prilog Gospodu za gradnju atora sastanka, za svu slubu u njemu i za ruho sveto. 22 Dooe ljudi i ene, svi, koje je srce na to nagnalo, donesoe narukvice, naunice, prstenje, ogrlice, zlatninu svake vrste. Svaki, koji je bio obeao Gospodu kakav dar u zlatu, 23 I svi, koji su imali modrog i crvenog skerleta, grimiza, finoga lana, kostrijeti, koa ovnujskih crveno obojenih i koa od jazavca, pridonesoe. 24 Tkogod htjede dati kakav dar u srebru i mjedi, doprinese dar Gospodu, i svaki koji je imao drveta akacije za uporabu kod gradnje, pridonese. 25 Sve ene vjete u umjetnosti prele su rukama svojim i donosile to napredoe: modri i crveni skerlet, grimiz i fini lan. 26 Druge ene, koje se osjeale potaknute na to svojom umjetnikom vjetinom, prele su kostrijet. 27 Knezovi donesoe kamenje oniksovo i drugo kamenje drago za ukivanje na opleak i naprsnik. 28 Uz to mirise i ulje za svijenjak, za ulje pomazanja i za miomirisni kad. 29 Svi ljudi i ene, koje ponuka srce njihovo, da to doprinesu za itavo djelo, to ga je Gospod bio zapovjedio preko Mojsija da se napravi, doprinesoe. Kao dragovoljan dar donesoe to Gospodu sinovi Izraelovi. 30 Nato ree Mojsije sinovima Izraelovim: Evo, Gospod po imenu pozva Bezaleela, sina Urije, unuka Hurova, od plemena Judina, 31 I napuni ga duha Bojega, umjetnike mudrosti, uviavnosti, razuma i svake vjetine, 32 Da napravi nacrte, da izvede radove u zlatu, srebru i mjedi, 33 Da klee i ukiva kamen, da urezuje drvo, ukratko, da izrauje svakovrsne radove. 34 Ali i dar, da poui druge, udijeli mu, njemu i Aholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova. 35 Napuni ih duha umjetnoga, da izvedu radove svake vrste, kako ih izrauje umjetni zanatnik, umjetni

Izlazak
za pokrov nad atorom; jedanaest zavjesa napravi za to. 15 Svaka je zavjesa bila trideset lakata duga i etiri lakta iroka. Ista je mjera bila za svih jedanaest zavjesa. 16 Onda sastavi pet zavjesa zasebe u jedan komad i isto tako est drugih zavjesa za sebe. 17 Na rubu zadnje zavjese jednog sastavljenog komada napravi pedeset petalja i isto tako pedeset petalja na rubu zadnjega zavjesa drugog sastavljenog komada. 18 Uz to napravi pedeset mjedenih kuka, da pokrov za ator sastave u jednu cjelinu. 19 Potom napravi pokrov za ator, pokriva od koa ovnujskih crveno obojenih i povrh njega pokrov od koa jazavevih. 20 Onda napravi od drveta akacije daske za ator, to stoje uspravo. 21 Svaka je daska bila deset lakata duga, a lakat i pol iroka. 22 Svaka je daska imala po dva klina, to su jedan s drugim bila svezana. Tako napravi sve daske za ator. 23 I to napravi na daskama za ator: Dvadeset dasaka za podnevnu stranu, junu stranu, 24 Onda stavi ispod dvadeset dasaka etrdeset srebrnih stopica, dvije stopice pod dasku za dva klina njezina. 25 Isto tako napravi za drugu stranu atora, za sjevernu stranu, dvadeset dasaka, 26 I etrdeset srebrnih stopica, dvije stopice pod svaku dasku. 27 Za zadnju stranu atora, zapadnu stranu, napravi est dasaka. 28 Osim toga napravi jo dvije daske za uglove atora na zadnjoj strani. 29 One su bile odozdo dvokrake i isto tako odozgo dvokrake do prvoga koluta. Tako napravi obadvije u dva ugla. 30 Bilo je tako osam dasaka sa svojim srebrnim stopicama, u svemu esnaest stopica, dvije stopice pod svakom daskom. 31 Onda napravi prijevornice od drveta akacije, pet za daske na jednoj strani atora. 32 Pet prijevornica za daske na drugoj strani atora i pet prijevornica za daske na zadnjoj strani atora prema zapadu. 33 Srednju prijevornicu napravi tako, da je ila sredinom dasaka od jednoga kraja do drugoga. 34 Daske okova zlatom, kolute, kroz koje bi se utakle prijevornice, napravi od zlata. I prijevornice okova zlatom.

74

35 Onda napravi zavjes od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga; napravi ga s umjetno vezenim kerubinima. 36 Potom napravi za njega etiri stupa od drveta akacije i okova ih zlatom. I kuke njihove bile su od zlata, i salije za njih etiri srebrne noge. 37 Za ulaz u ator napravi zavjes od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga s umjetnim vezovima, 38 I pet stupova njegovih i kuke njihove. Vrhove im i pojase okova zlatom; pet stopica bilo je od mjedi. Izlazak 37 1 Bezaleel napravi zatim koveg od drveta akacije, dva i pol lakta dug, lakat i pol irok i lakat i pol visok. 2 Pozlati ga iznutra i izvana istim zlatom i provede mu vijenac zlatan unaokolo. 3 Uz to onda salije etiri zlatna koluta za etiri noge, dva koluta na jednoj strani i dva koluta na drugog strani. 4 Tada napravi motke od drveta akacije i pozlati ih. 5 Utaknu motke a kolute na stranama kovega, tako da se je mogao koveg nositi. 6 Napravi pomirilite od istoga zlata, dva i po lakta dugo i lakat i pol iroko. 7 Uz to napravi dva znatna kerubina. Izradi ih kovanim random tako, da su inili jedan komad s obadva kraja pomirilita. 8 Jednoga kerubina s jednim krajem, drugoga kerubina s drugim krajem povezana u jedan komad s pomirilitem, tako napravi obadva kerubina na obadva kraja. 9 Kerubini su drali svoja krila prema gore rairena i tako su ujedno svojim krilima pokrivali pomirilite. Lica njihova bila su okrenuta jedno prema drugomu, tako da su lica kerubina gledala na pomirilite. 10 Onda napravi stol od drveta akacije, dva lakta dug, jedan lakat irok i lakat i pol visok. 11 Pozlati ga istim zlatom i napravi na njemu vijenac zlatan unaokolo. 12 I provede oko njega unaokolo za dlan irok okvir i na tom okviru vijenac zlatan koji se je isto tako vijao unaokolo. 13 Salije za njega etiri koluta zlatna i privrsti kolute na etiri strane, i to na etiri ugla uz etiri noge njegove. 14 Tik uz okvir bili su koluti za motke, da se je moglo nositi stol. 15 Motke napravi od drveta akacije i pozlati ih, da se je moglo nositi stol.

75

Izlazak
visine. 5 Salije etiri koluta na etiri ugla reetke mjedene za provlaenje motke. 6 Nato napravi motke od drveta akacije i okova ih u mjed. 7 Utaknu motke u kolute na stranama rtvenika, da se je mogao nositi o njima. Napravi ga od dasaka tako, da je bio upalj. 8 Tada napravi umivaonicu mjedenu i podnoje njezino mjedeno od ogledala ena posluiteljica, to su sluile na ulazu u ator sastanka. 9 Nato postavi dvorite. Na junoj strani njegovoj bile su zavjese dvorita od finoga lana uzvedenoga, sto lakata dugi. 10 Uz to dvadeset stupova sa dvadeset stopica od mjedi. Kuke stupova uz karike njihove bile su od srebra. 11 Na sjevernoj strani bile su zavjese sto lakata duge, uz to dvadeset stupova sa dvadeset stopica njihovih od mjedi. Kuke stupova i karike njihove bile su od srebra. 12 Na zapadnoj strani bile su zavjese pedeset lakata duge, uz to deset stupova sa deset stopica njihovih. Kuke stupova i karike njihove bile su od srebra. 13 Sprijeda na istonoj strani bile su zavjese pedeset lakta duge. 14 Zavjese od petnaest lakata bile su na jednoj strani, uz to tri stupa sa tri stopice njihove: 15 Na drugoj strani, s obje strane ulaza u dvorite, bili su isto tako zavjesi od petnaest Jaka us to tri stupa sa tri stopice njihove. 16 Sve zavjese dvorita unaokolo bile su od finoga lana uzvedenoga. 17 Stopice stupova bile su od mjedi, kuke stupova i karike njihove od srebra, navlaka njihovih glava takoer od srebra. Svi stupovi dvorita imali su karike srebrne. 18 Zavjesa ulaza u dvorite bila je umjetno vezivo od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga, dvadeset lakata dug i pet lakata visok po irini, u skladu s zavjesama dvorita. 19 etiri stupa njihova sa etiri stopice svoje bila su od mjedi, kuke njihove od srebra, navlaka njihovih glava i karike njihove isto tako od srebra. 20 Sve kolje za ator i dvorite unaokolo bilo je od mjedi. 21 Ovo je raun za Prebivalite, naime za ator sastanka. Poduzee ga praviti na zapovijed Mojsijevu Leviti pod upravom Itamara, sina sveenika Arona.

16 napravi onda od istoga zlata posue, to je imalo stajati na stolu, zdjele njegove, ae, testije i vreve za prinoenje naljeva. 17 Onda napravi svijenjak od istoga zlata. Kovanim radom izradi svijenjak, nogu njegovu i stablo njegovo. S njim zajedno bile su iz jednoga komada njegove ae, jabuke i cvjetovi. 18 est grana izlazilo je s obje strane, tri grane na svijenjaku s jedne strane, a tri grane s druge strane. 19 Na svakoj grani bile su tri kao badem ae s jabukom i cvijetom; tako na est grana, to su izlazile iz svijenjaka. 20 Na samom stablu svijenjaka bile su etiri kao badem ae s jabukama i cvjetovima. 21 I to uvijek jabuka ispod dvije grane, to su izlazile iz njega. 22 Njihove jabuke i grane bile su s njim iz jednoga komada: sve kovani rad iz jedinoga komada, od istoga zlata. 23 Onda napravi uz to sedam svjetionica, usekae i tavice njihove od istoga zlata. 24 Od jednoga talenta istoga zlata napravi ga i sve posue njegovo. 25 Jo napravi rtvenik kadioni od drveta akacije, jedan lakat dug, jedan lakat irok, etverouglast i dva lakta visok. Rogovi mu bili jedan komad s njim. 26 Pozlati ga istim zlatom, plou njegovu kao i hridine njegove unaokolo i rogove njegove. Oko njega unaokolo provede vijenac zlatan. 27 Onda napravi ispod vijenca na obje strane, naime na dvije suprotne strane, dva koluta zlatna za motke, da se je mogao nositi o njima. 28 Motke napravi od drveta akacije i pozlati ih. 29 Onda pripravi sveto ulje pomazanja i isti, mirisni kad, kako ga pravi pomastar. Izlazak 38 1 Nato podie rtvenik za etve paljenice od drveta akacije, pet lakata dug i pet lakata irok, etverouglast i tri lakta visok. 2 Stavi mu na etiri ugla rogove. Rogovi su inili s njim jednu cjelina. Okova ga u mjed. 3 Tada napravi sve za rtvenik potrebno posue, lonce, lopatice, kotlie, viljuke i klijeta. Sve posue napravi od mjedi. 4 Napravi za rtvenik i reetku mreastu od mjedi ispod opbodnog stepena njegova odozdo sve do pola

Izlazak
22 Bezaleel, sin Urijin, unuk Hurov, od plemena Judina, bio je napravio sve, to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 23 I s njim Aholiab, sin Ahisamakov, od plemena Danova, umjetni zanatnik, umjetni tkalac i vezilac po modrom i crvenom skerletu, po grimizu i finom lanu. 24 Svega zlata, darovanoga zlata, to ode na razne radove za Svetite, iznosilo je dvadeset i devet talenata i sedam stotina i trideset ekela, po teini Svetita. 25 Srebra, to ue kod brojenja zajednice, iznosilo je to talenata i tisuu sedam stotina i sedamdeset deset ekela po teini Svetita. 26 Po jedan beka - polovica ekela po teini Svetita - na glavu svih onih, to uoe u brojenje, od dvadeset godina i vie, est stotina i tri tisue i pet stotina i pedeset ljudi. 27 Sto talenata srebra potroilo se na lijevanje stopica za Svetite i stopica za zavjes; to talenata na sto stopica, na svaku stopicu jedan talenat. 28 Od tisuu i sedam stotina i sedamdeset i pet ekela napravi on kuke za stupove, prevue glave njihove i opremi ih karikama. 29 Mjedi darovane bilo je se sedamdeset talenata i dvije tisue i etiri stotine ekela. 30 Od boga napravi on stopice za vrata u ator sastanka i mjedeni rtvenik, reetku mjedenu njegovu i sve posue rtvenika. 31 Stopice u dvoritu unaokolo i stopice na ulazu u dvorite, sve kolje dvorita unaokolo. Izlazak 39 1 Od modrog i crvenog skerleta i grimiza napravie sjajne haljine za slubu u Svetitu. Isto tako napravie sveto ruho Aronu, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju; 2 Opleak napravi od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga. 3 Zlato skovae u tanke ploice i razrezae ih u niti, da ih umjetnim vezivom uvezu u modri i crveni skerlet, u grimiz i u fini lan. 4 Napravie dva plena komada to su se sklapala. Na obadva kraja bio je skupa privezan. 5 Tkanica, to je bila na njemu da se njom privee, bila je izrade na od jednoga komada s njim i jednakim radom, od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza finoga lana uzvedenoga, kao sto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.

76

6 Uredie dva oniksa kamena, tako da su bila ukovana u zlato, a urezae u njih imena sinova Izraelovih, kako ih umije urezati umjetnost peatna. 7 I metnu ih on na plene komade opleka kao kamene spomene na sinove Izraelove, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 8 Naprsnik napravi kao opleak umjetnim tkalakim radom od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga. 9 napravie naprsnik etverouglast, predvostruen, pedalj dug, pedalj irok, predvostruen. 10 Onda udarie po njemu etiri reda dragoga kamenja: U prvom redu karneol, topaz i smaragd, 11 U drugom redu rubin, safir i dijamant, 12 U treem redu hijacint, ahat i ametist, 13 U etvrtom redu krizolit, oniks i jaspis. Pri njihovu ukivanju svi su bili u zlato ukovani. 14 Tih kamenova bilo je dvanaest, toliko je bilo imena sinova Izraelovih. Bili su urezani kao peat, svaki kamen imenom jednoga od dvanaest plemena. 15 Privrstie onda na naprsnik kao vrpce pletene lanie od isto ga zlata. 16 Napravie potom dvije kope zlatne i dvije karike zlatne i privrstie obadvije karike na obadva kraja naprsniku. 17 Obadva lania zlatna privrstie na dvije karike na krajevima naprsniku. 18 Draga obadva kraja od oba dva lania privrstie na dvije kope i ove na obadva plena komada opleka sprijeda. 19 I napravie dvije druge karike zlatne i privrstie ih na obadva kraja naprsniku, na unutranji rub njegov, to je okrenut prema opleku. 20 Nato napravie jo dvije zlatne karike i privrstie ih na obadva plena komada opleka ozdo na prednjoj strani njegovoj, tamo, gdje se pripinje, povrh tkanice opleka. 21 Vrpcom od skerleta modroga privezae naprsnik njegovim karikama za karike opleka, tako da je stajao naprsnik nad tkanicom opleka i nije se mogao pomicati od opleka, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 22 Napravie plat za opleak, tkan, sav od skerleta modroga. 23 Prorez za vrat na platu bio je u sredini i bio je slian prorezu na oklopu. Oko proreza za vrat bio je rub,

77

Izlazak
Gospod Mojsiju, izvedoe sav rad sinovi Izraelovi. 43 Kad Mojsije razgleda itavo djelo, vidje, da ga izvedoe posve onako, kao to je bio zapovjedio Gospod. I Mojsije dade im blagoslov. Izlazak 40 1 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 Na prvi dan prvoga mjeseca postavi Prebivalite atora sastanka. 3 Metni unutra koveg zakona i objesi zavjesu pred koveg. 4 Unesi unutra i stol i poloi na njega kruhove oblija. Svijenjak stavi unutra i postavi svjetionice njegove. 5 Zlatni rtvenik kadioni namjesti pred koveg zakona i objesi zavjese na ulazu u Prebivalite atora. 6 Podigni rtvenik za rtve paljenice pred ulazom u Prebivalite atora sastanka, 7 I metni umivaonicu izmeu atora sastanka i rtvenika i nalij u nju vode. 8 Napravi onda dvorite unaokolo i metni zavjes na ulazu u dvorite. 9 Uzmi tada ulje pomazanja, pomai Prebivalite atora i sve, to se nalazi u njemu, i posveti ga i sve posude njegovo, da bude sveto. 10 Pomai i rtvenik za rtve paljenice i sve posude njegovo i posveti tako rtvenik, da rtvenik bude presvet. 11 I umivaonicu i podnoje njezino pomai i posveti. 12 Onda privedi Arona i sinove njegove k ulazu u ator sastanka i operi ih vodom. 13 Obuci Arona u svete haljine, pomai ga i posveti ga, da mi slui kao sveenik. 14 Sinove njegove onda privedi i obuci im koulje. 15 I pomai ih, kao to si im pomazao oca, da mi slue kao sveenici. Ovo pomazanje ima im podijeliti ast sveeniku za sva vremena kroz sve narataje. 16 Mojsije uini tono tako, kako mu je bio zapovjedio Gospod. 17 U prvom mjesecu druge godine, na prvi dan mjeseca, bilo je Prebivalite atora postavljeno. 18 Mojsije postavi Prebivalite atora ovako: namjesti mu stopice i postavi na njih daske njihove, utaknu prijevornice njihove i uzdignu stupove njihove. 19 Onda razape pokrov za ator nad Prebivalitem i stavi povrh njega gornji pokrov atora, kao to je bio zpovjedio Gospod Mojsiju. 20 Nato uze zakon i metnu ga u koveg, utaknu motke na koveg i stavi

da se ne razdre. 24 Ozdo na rubu plata stavie granatne jabuke od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga. 25 Od istoga zlata napravie zvonie i metnue zvonie meu granatne jabuke unaokolo na rub plata, 26 Tako da je oko ruba plata sve jedan zvoni dolazio za jednom granatnom jabukom, za vrenje svete slube, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 27 Koulje Aronu i sinovima njegovim napravie od finoga lana tkalakim radom. 28 Kapu od finoga lana, visoke kape od finoga lana i oko boka haljine platnene od finoga lana uzvedenoga. 29 I pojas od finoga lana uzvedenoga, modrog i crvenog skerleta i grimiza, umjetno vezena, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 30 Napravie eonu ploicu, krunu svetu, ad istoga zlata, i napisae na njoj, kako se urezuje pismo su peat: Gospodu posveeno. 31 Privrstie na nju vrpcu od modroga skerleta, da se vee gore za kapu, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 32 Tako se svri sav rad za Prebivalite atora sastanka. Sinovi Izraelovi izvedoe to posve onako, kako je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 33 I donesoe Mojsiju Prebivalite, ator i sve posue njegovo; kuke, daske, prijevornice, stupove i stopice njegove; 34 I pokrov od koza ovnujskih crveno obojenih, gornji pokrov od koe jazaveve i zavjes unutranji; 35 Koveg zakona i motke njegove i pomirilite; 36 Stol sa svim posuem njegovim i kruhove oblija; 37 Svijenjak od istoga zlata i svjetionice njegove, to su bile u jedan red poredane, i sve posue njegovo i ulje za rasvjetu; 38 I rtvenik zlatni i ulje pomazanja, kad miomirisna i zavjesa za ulaz u ator; 39 rtvenik mjedeni s mjedenom reetkom njegovom, motke njegove i sve posue njegovo, umivaonicu i podnoje njezino; 40 Zavjese dvorita sa stupovima i stopicama njegovim, zavjesa za ulaz u dvorite s uzima njegovim i koljem njegovim i sve posue za slubu u Prebivalitu atora sastanka; 41 I sjajne haljine za slubu u Svetitu, sveto ruho za sveenika Arona i haljine sinova njegovih za slubu sveeniku. 42 Posve onako, kako je bio zapovjedio

Izlazak
pomirilite gore na koveg. 21 Unese koveg u Prebivalite, objesi zavjesu unutranju i zakloni tako koveg zakona, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 22 Tada postavi stol u ator sastanka na sjevernu stranu Prebivalita izvan zavjese. 23 Na njega poreda kruhove oblija pred Gospodom, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 24 Stavi svijenjak u ator sastanka naprema stolu na junu stranu Prebivalita. 25 I postavi svjetionice pred Gospodom, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 26 Nato postavi rtvenik zlatni u ator sastanka pred zavjes. 27 I na njemu spali kad miomirisni, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 28 Onda objesi zavjes za vrata Prebivalita. 29 rtvenik za rtve paljenice postavi pred ulaz u Prebivalite atora sastanka i prinese na njemu rtvu paljenicu i prinos, kao to je bio

78

zapovjedio Gospod Mojsiju. 30 Umivaonicu postavi izmeu atora sastanka i rtvenika i nali u nju vode za pranje. 31 Prali su iz nje sebi ruke i noge Mojsije i Aron i sinovi njegovi. 32 Kadgod bi ulazili u ator sastanka ili pristupali k rtveniku, prali bi se, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 33 I napravi dvorite oko Prebivalita i oko rtvenika i objesi zavjes na ulaz u dvorite. Tako dovri Mojsije djelo. 34 Tada oblak pokri ator sastanka, i slava Gospodnja napuni Prebivalite. 35 Mojsije nije mogao unii u ator sastanka; jer se je bio na njega spustio oblak, i slava je Gospodnja napunjala Prebivalite. 36 Kadgod se je za cijeloga putovanja njihova oblak podigao od Prebivalita, zaputili bi sinovi Izraelovi. 37 A kad se nije oblak podigao, oni ne bi zaputili sve do dana, kad bi se opet podigao, 38 Oblak je naime bio danju na Prebivalitu; ali nou bio je napunjen ognjenom svjetlou pred oima svega Izraela na cijelom njegovu putovanju.

Levitski Zakon
1 Gospod pozva Mojsija i zapovjedi mu iz atora sastanka: 2 Govori sinovima Izraelovim ovu odredbu: Ako hoete Gospodu prinijeti rtvu od stoke, onda prinesite rtvu od goveda ili ovaca. 3 Tko hoe prinijeti rtvu paljenicu od goveda, mora rtvovati muku, bez pogrjeke ivotinju; neka je donese pred ulaz u ator sastanka, da se dopane Gospodu. 4 Neka poloi ruku na glavu rtvi paljenici; tako e mu se milostivo primiti i pomirenje mu pribaviti. 5 Onda neka zakolje junca pred Gospodom. Sinovi Aronovi, sveenici, neka prinesu krv i neka krvlju pokrope unaokolo rtvenik, koji stoji na ulazu u ator sastanka. 6 Neka odere rtvu paljenicu i neka je rasijee na dijelove svoje. 7 Sinovi sveenika Arona neka naloe oganj na rtveniku i neka metnu drva na oganj. 8 Onda neka sinovi Aronovi, sveenici, poloe komade zajedno s glavom i salom na drva, to su naslagana na ognju na rtveniku. 9 Drob i noge neka opere u vodi; onda neka sveenik spali sve zajedno na rtveniku kao rtvu paljenicu, kao rtvu ognjenu na ugodni miris Gospodu. 10 Ako netko prinese kao rtvu paljenicu sitnu stoku, ovce ili koze, neka rtvuje muku, bez pogrjeke ivotinju. 11 Neka je zakolje pred Gospodom na sjevernoj strani rtvenika; a sinovi Aronovi, sveenici, neka pokrope krvlju rtvenik unaokolo. 12 Neka je rasijee na dijelove njezine, i sveenik neka ih poloi zajedno s glavom i salom na drva, to su naslagana na ognju i na rtveniku. 13 A drob i noge neka opere. Nato neka sveenik sve zajedno prinese i spali na rtveniku kao rtvu paljenicu, kao rtvu ognjenu na ugodni miris Gospodu. 14 Ako netko prinese Gospodu kao rtvu paljenicu ptice, neka rtvuje grlice ili golube. 15 Sveenik neka ivotinju donese na rtvenik, neka joj zaokrene vratom i spali je na rtveniku; a krv neka istisne rtveniku sa strane. 16 Neka joj izvadi volju s njezinom

79

Levitski Zakon
prvina. 15 Polij ulje na njih i okadi ih. Tako je to prinos. 16 Sveenik neka spali kao ognjenu rtvu Gospodu njegov mirisni dio: jedan dio od prvoga ploda i od ulja i sav kad. Levitski Zakon 3 1 Hoe li netko da prinese kao rtvu mirotvornu goveda, neka rtvuje muku ili ensku, bez pogrjeke ivotinju. 2 Neka poloi ruku na glavu rtvene ivotinje i neka ja zakolje pred ulazom u ator sastanka. Sinovi Aronovi, sveenici, neka izliju krv na rtvenik unaokolo. 3 Onda neka od rtve mirotvorne prinese kao ognjenu rtvu Gospodu salo, to pokriva drob, i sve salo na drobu; 4 Obadva bubrega sa salom, to je na slabinama, i mreicu, to je na jetrima: neka to izvadi s bubrezima. 5 Sinovi Aronovi imaju to spaliti na rtveniku nad rtvom paljenicom, to lei na drvima na ognju, kao ognjenu rtvu na ugodni miris Gospodu, 6 Hoe li netko da prinese Gospodu kao rtvu mirotvornu sitnu stoku, to neka rtvuje muku ili ensku, bez pogrjeke ivotinju. 7 Ako prinese ovcu kao rtvu, neka je dovede pred Gospoda. 8 Neka poloi ruku svoju na glavu rtvi i neka je zakolje pred atorom sastanka. Sinovi Aronovi neka izliju krv na rtvenik unaokolo. 9 Onda neka od rtve mirotvorne prinese kao ognjenu rtvu Gospodu dijelove sala: sav tusti rep, - tik do trtice neka ga odree, - salo, to pokriva drob, i sve salo na drobu; 10 Obadva bubrega sa salom, to je na slabinama, i mreicu na jetrima; neka to izvadi s bubrezima. 11 Sveenik neka to spali na rtveniku kao ognjenu rtvu prinosnu Gospodu. 12 Ako li je prinos njegov koza, neka je donese pred Gospoda: 13 Neka joj poloi ruku svoju na glavu i neka je zakolje pred atorom sastanka. Sinovi Aronovi neka izliju krv na rtvenik unaokolo. 14 Potom neka od nje prinese kao ognjenu rtvu prinosnu Gospodu salo, to pokriva drob, i sve salo na drobu; 15 Obadva bubrega sa salom, to je na slabinama, i mreicu na jetrima; neka to izvadi s bubrezima. 16 Sveenik neka to spali na rtveniku kao ognjenu rtvu na ugodni miris i sve salo pripada Gospodu.

sadrinom i baci je pokraj rtvenika prema istoku na pepeljinjak. 17 Potom neka ivotinji razdre krila, a da ih ne otrgne. Onda sveenik neka je spali na rtveniku na drvima, to su naslagana na ognju, kao rtvu paljenicu, kao rtvu ognjenu na ugodni miris Gospodu. Levitski Zakon 2 1 Ako netko hoe da prinese Gospodu kao rtvu prinos, neka bude dar njegov bijelo brano, to ga mora politi uljem i kadom okaditi. 2 Neka ga donese sinovima Aronovim, sveenicima. Sveenik neka uzme punu aku toga uljem zamijeenog brana i sav kad i neka spali taj mirisni dio na rtveniku kao ognjenu rtvu na ugodni miris Gospodu. 3 to preostane od prinosa, to neka pripadne Aronu i sinovima njegovim kao presveto od ognjenih rtava Gospodnjih. 4 Ako hoe da rtvuje kao prinos neto u pei peeno, onda zgotovi od bijeloga brana pogae nekvasne, to su zamijeene uljem, ili nekvasne mlince, to su namazani uljem. 5 Ako ti je prinos neto peeno u tavi, neka je pripravljeno od nekvasnoga bijelog brana, uljem zamijeenoga. 6 Razlomi ga na komade i polij ih uljem. Tako je to prinos. 7 Ako li ti je prinos prireen u kotliu, neka je zgotovljen od bijelog brana s uljem. 8 Onda prinesi prinos, to je tako prireen, Gospodu, a predaj ga sveeniku, da ga odnese na rtvenik! 9 Sveenik neka uzme od prinosa mirisni dio njegov i neka ga spali na rtveniku kao ognjenu rtvu na ugodni miris Gospodu! 10 to preostane od prinosa, neka pripadne Aronu i sinovima njegovim kao presveto od ognjenih rtava Gospodnjih. 11 Ni jedan prinos, to ga prinosite Gospodu, ne smije biti pripravljen s kvascem, jer ne smijete kvasac ili med prinijeti Gospodu kao ognjenu rtvu. 12 Kao rtvu od prvina moete ih prinijeti Gospodu, ali na rtvenik ne smiju doi na ugodni miris. 13 Sve prinose svoje mora osoliti. Nikada ne smije sol zavjeta s Bogom tvojim uzmanjkati kod prinosa tvojega. Kod svih prinosa svojih mora prinijeti sol. 14 Ako hoe prinijeti Gospodu prvinu plodova, onda mora poprene na ognju klasove od prvoga ploda u vrtovima prinijeti kao prinos od

Levitski Zakon
17 Ova zapovijed ima vjenu valjanost za sva plemena vaa u svim prebivalitima vaim: nipoto ne smijete blagovati sala i krvi. Levitski Zakon 4 1 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 Kai sinovima Izraelovim ovu odredbu: Ako se netko nehotice ogrijei o kojugod zapovijed Gospodnju i neto uini, to je zabranjeno, onda valjaju ovi propisi: 3 Ako sveenik pomazani uini grijeh, po kojemu krivnja pada i na narod, to on ima rtvovati Gospodu za grijeh, to ga je uinio, junca bez pogrjeke kao rtvu za grijeh. 4 Neka on dovede junca na ulaz u ator sastanka pred Gospoda, neka poloi ruku svoju Juncu na glavu i zakolje junca pred Gospodom. 5 Onda neka uzme sveenik pomazani neto od krvi juneve i unese je u ator sastanka. 6 Sveenik neka umoi prst svoj u krv i neka neto od krvi sedam puta pokropi pred Gospoda prema zavjesi Svetita. 7 Onda neka sveenik namae neto od krvi na rogove rtveniku s mirisnim kadom, to stoji pred Gospodom u atoru sastanka. Svu ostalu krv junevu neka izlije na podnoje rtveniku za rtve paljenice, to stoji na ulazu u ator sastanka. 8 Sve salo junca, to ga rtvuje za grijeh, neka izvadi iz njega, salo, to pokriva drob, i sve salo na drobu; 9 Obadva bubrega sa salom, to je na slabinama, i mreicu na jetrima; s bubrezima neka to izvadi; 10 Onako kako se vadi iz goveeta za rtvu mirotvornu. Onda, neka to spali sveenik na rtveniku za rtve paljenice. 11 Ali kou junevu i sve meso njegovo s glavom i nogama, drob njegov i crijevni sadraj njegov, 12 Dakle svega junca neka iznese van pred tabor na koje isto mjesto, tamo, gdje se istresa pepeo. Tada neka ga spali na hrpi drva; na mjestu, gdje se istresa pepeo, neka se spali. 13 Ako li bi sva zajednica sinova Izraelovih nehotice sagrijeila, a da ne bi bila tomu svjesna, pa bi prestupila kojugod zabranu Gospodnju i tako upala u krivnju; 14 Onda zajednica, kad se dozna za grijeh, to ga je uinila, ima prinijeti junca kao rtvu za grijeh i dovesti ga pred ator sastanka. 15 Starjeine zajednice imaju pred Gospodom poloiti juncu na glavu

80

ruke svoje, i jedan neka zakolje junca pred Gospodom. 16 Potom neka sveenik posveeni unese neto od krvi juneve u ator sastanka. 17 Sveenik neka umoi prst svoj u krv i neka neto od krvi sedam puta pokropi pred Gospoda, prema zavjesi. 18 Onda neka sveenik namae neto od krvi na rogove rtveniku, to stoji pred Gospodom u atoru sastanka. Svu ostalu krv neka izlije na podnoje rtveniku za rtve paljenice, to stoji na ulazu u ator sastanka. 19 Tada neka sve salo izvadi iz njega i spali na rtveniku. 20 Neka tada ini s juncem onako, kako je inio s juncem kod rtve za grijeh - ako ima initi s njim. Kad im sveenik tako pribavi pomirenje, bit e im oproteno. 21 Ali junca neka iznese van pred tabor i neka ga spali onako, kako je spalio tek spomenutog junca. To je rtva za grijeh zajednice. 22 Sagrijei li poglavar, to nehotice prestupi kojugod zabranu Gospoda, Boga svojega, i tako padne u krivnju, 23 Onda neka donese, kad dozna za prijestup, to ga je skrivio, kao prinos jarca, bez pogrjeke. 24 Neka poloi ruku svoju jarcu na glavu i neka ga zakolje ondje, gdje se pred Gospodom kolju ivotinje za rtve paljenice. Tako je to rtva za grijeh. 25 Sveenik neka uzme prstom svojim neto od krvi rtve za grijeh i neka pomae na rogove rtveniku za rtve paljenice, a ostalu krv neka izlije na podnoje rtveniku za rtve paljenice. 26 Sve salo neka spali na rtveniku kao salo rtve mirotvorne. Kad mu sveenik tako pribavi pomirenje za prijestup njegov, bit e mu oproteno. 27 Ako li netko iz obinog naroda sagrijei nehotice, to prestupi kojugod zabranu Gospodnju, i tako skrivi, 28 Onda neka donese, im dozna za prijestup, to ga je skrivio, i kao prinos kozu bez pogrjeke za uinjenu pogrjeku. 29 Neka poloi ruku svoju na glavu rtvi za grijeh i neka zakolje rtvu za grijeh na mjestu odreenom za rtvu paljenicu. 30 Sveenik neka uzme prstom neto od krvi i neka pomae na rogove rtveniku za rtve paljenice i neka izlije ostalu krv na podnoje rtveniku. 31 Sve salo neka izvadi, kao to se vadi salo kod rtve mirotvorne; onda neka to sveenik spali na rtveniku na

81

Levitski Zakon
9 Neka onda pokropi krvlju od rtve za grijeh stranu rtvenika, a ostala krv neka se iscijedi na podnoju rtvenika. To je rtva za grijeh. 10 Drugo neka onako, kako se pristoji, prinese kao rtvu paljenicu. Kad mu tako sveenik pribavi pomirenje za prijestup, to ga je poinio, bit e mu oproteno. 11 Ako li ne bi bio u stanju prinijeti dvije grlice ili dva golubia, neka prinese svoj prinos za prijestup svoj desetinu efe bijeloga brana kao rtvu za grijeh. Neka na nju ne izlijeva ulja i ne mee kada, jer to je rtva za grijeh. 12 Neka to donese sveeniku, a sveenik neka uzme od toga punu aku kao mirisni dio njezin i neka spali na rtveniku nad ognjenim rtvama Gospodnjim. Tako je to rtva za grijeh. 13 Kad mu je tako sveenik pribavio pomirenje za prijestup, to ga je u emugod od ovoga uinio, bit e mu oproteno. To ima da pripadne sveeniku kao prinos. 14 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 15 Ako netko pronevjeri neto i nepromiljeno se ogrijei o stvari, to su posveene Gospodu, neka prinese Gospodu rtvu za grijeh od sitne stoke ovna bez pogrjeke, koji po procjeni tvojoj vrijedi najmanje dva ekela srebra po teini Svetita. 16 Iznos, za koji je otetio Svetite, ima nadoknaditi i jo peti dio iznosa priloiti i predati sveeniku. Kad mu je sveenik prinesenim ovnom na rtvu za prijestup pribavio pomirenje, bit e mu oproteno. 17 Ako se netko ogrijei i uini to zabranjuju zapovijedi Gospodnje, a da tomu nije svijestan, kriv je i nosi na sebi zlodjela. 18 I neka donese sveeniku od sitne stoke ovna bez pogrjeke po procjeni tvojoj kao rtvu za prijestup. Kad mu onda sveenik zbog prijestupa, to ga je poinio, a da nije znao, pribavi pomirenje, bit e mu oproteno. 19 To je rtva za prijestup; on se je ogrijeio o Gospoda. Levitski Zakon 6 1 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 Ako se netko ogrijei i pronevjeri Gospodu neto time, da utaji blinjemu svojemu neto povjereno ili izrueno ili ukradeno, ili prevari blinjega svojega; 3 Ili nae izgubljeno, pa utaji, ili se krivo zakune za kojugod stvar, kojom se moe ovjek ogrijeiti; 4 Ako se tako ogrijei i skrivi, neka vrati ukradeno, to je prisvojio sebi, ili

ugodni miris Gospodu. Kad mu sveenik tako pribavi pomirenje, bit e mu oproteno. 32 Ako hoe kao prinos da prinese ovcu kao rtvu za grijeh, neka rtvuje ensku, bez pogrjeke ivotinju. 33 Neka poloi ruku na glavu rtvi za grijeh i neka je zakolje kao rtvu za grijeh ondje, gdje se kolje rtva paljenica. 34 Sveenik neka uzme prstom neto od krvi rtve za grijeh i neka namae na rogove rtveniku za rtve paljenice. Ostalu krv neka izlije na podnoje rtveniku. 35 Sve salo neka izvadi, kao to se vadi salo ovce kod rtve mirotvorne. Sveenik neka to onda spali na rtveniku nad ognjenim rtvama Gospodnjim. Kad mu sveenik tako pribavi pomirenje za uinjeni prijestup, bit e mu oproteno. Levitski Zakon 5 1 Ako netko sagrijei time, da uje poziv na svjedoenje i mogao bi da bude svjedok, jer je sam vidio ili je inae saznao, pa ipak ne prijavi, krivnju nosi na sebi. 2 Ili ako se netko dotakne neega neista, strvine od neiste zvijeri ili strvine od neiste kune ivotinje, ili strvine od neiste ivotinje, to gmie, a da tomu nije svijestan, neist je i kriv je. 3 Ili ako se dotakne neistoe ovjeje, bilo kakvagod neistoa, kojom se moe oneistiti, a da tomu nije svijestan, kriv je, kad to sazna. 4 Ili ako se netko zaklinje nepromiljeno, da e uiniti dobro ili zlo, pa bilo kojagod stvar, za koju se zaklinje nepromiljeno, a da tomu nije svijestan, kad to sazna, kriv je za svaku od tih rijei. 5 Ako bude dakle kriv za koju od tih stvari, neka prizna, u emu je pogrijeio. 6 I neka tada dovede Gospodu prinosnicu za prijestup, to ga je uinio, ensko od sitne stoke, ovcu ili kozu, kao rtvu za grijeh. Sveenik neka mu tim pribavi pomirenje za prijestup njegov. 7 Ako li ne bi bio u stanju prinijeti jedan komad od sitne stoke, neka prinese Gospodu za prijestup svoj dvije grlice ili dva golubia, jedno kao rtvu za grijeh, drugo kao rtvu paljenicu. 8 Neka donese to sveeniku, a on neka najprije rtvuje ono, to je odreeno za grijeh. Neka mu zakrene glavom kod ije tako, da je posve ne otrgne.

Levitski Zakon
povjereno, to je njemu dano, ili izgubljeno, to je naao; 5 Ili sve ono, za to se je krivo zakleo, i to neka vrati u cijeloj vrijednosti svojoj i jo neka pridoda peti dio iznosa; neka to vrati vlasniku onaj dan, kad prinosi rtvu za svoj prijestup. 6 On e prinesti Gospodu rtvu za prijestup neka donese sveeniku od sitne stoke ovna bez pogrjeke po procjeni tvojoj. 7 Kad mu onda sveenik pribavi pomirenje pred Gospodom, bit e mu oproten svaki in, kojime jedan moe ogrijeiti. 8 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 9 Daj Aronu i sinovima njegovim ovaj naputak: Ovo su odredbe za rtvu paljenicu: ova, rtva paljenica, ima ostati na rtveniku, gdje je bila zapaljena, cijelu no sve do jutra; i oganj na rtveniku ima tako gorjeti jednako. 10 Sveenik neka obue svoju haljinu lanenu i gae lanene neka obue i neka odstrani pepeo, u koji je promijenio oganj rtvu paljenicu, i neka ga istrese pokraj rtvenika. 11 Onda neka svue haljine svoje, neka obue druge haljine i neka iznese pepeo van pred tabor na koje isto mjesto. 12 Oganj na rtveniku ima gorjeti jednako i nikad da se ne utrne. Svako jutro neka sveenik naloi drva na oganj, neka metne na njega rtvu paljenicu i neka spali na njemu komade sala od rtava mirotvornih. 13 Oganj neka gori jednako na rtveniku; nikada se ne smije utrnuti. 14 Za prinos vrijede ove odredbe: sinovi Aronovi imaju ga donijeti pred Gospoda na rtvenik. 15 Onda neka jedan uzme punu aku bijeloga brana i ulja od prinosa, uz to sav kad na prinosu, i neka to spali na rtveniku na ugodni miris, kao mirisni dio Gospodu. 16 to onda jo preostane od njega, imaju pojesti Aron i sinovi njegovi. Nekvasno ima se to blagovati na svetom mjestu; u dvoritu atora sastanka imaju to pojesti. 17 Ne smije se pei s kvascem. Kao dio njihov to im ja odredih od rtava mojih ognjenih. Presveto je to kao rtva za grijeh i rtva za prijestup. 18 Svi muki potomci Aronovi smiju to jesti. Ovaj zakon ima vjenu valjanost u svima naratajima vaim; i svaki koji ih se dotakne, posvetit e se. 19 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 20 Prinos, to ga Aron i sinovi njegovi imaju rtvovati Gospodu na dan, kada

82

se jedan pomae, neka se sastoji u jednoj desetini efe bijeloga brana kao redovitom prinosu, jedna polovica od toga ujutro, druga uveer. 21 Na tavi ima se pripraviti s uljem, i prinijeti ga umijeenoga. Ima ga peenoga u komadima prinijeti kao prinos na ugodni miris Gospodu. 22 Sveenik, koji bude pomazan za nasljednika Aronova izmeu sinova njegovih, ima ga prireivati Gospodu po odredbi, to vrijedi vjeno. Sav ima se spaliti! 23 Jer svaki prinos sveenikov ima se sav spaliti: ne smije se od njega nita pojesti. 24 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 25 Kai Aronu i sinovima njegovim ovaj naputak: Ove odredbe vrijede kod rtve za grijeh: na mjestu, gdje se kolje rtva paljenica, ima se klati rtva za grijeh pred Gospodom - to je presveto! 26 Samo sveenik, koji prinosi rtvu za grijeh, smije nju jesti; na svetom mjestu, u dvoritu atora sastanka, ima se jesti. 27 Svaki, koji se dotakne mesa njezina, postaje svet, i ako mu neto od krvi potrapa haljinu, mora na svetom mjestu oprati onaj dio, to je potrapan. 28 Posuda zemljana, u kojoj je bila kuhana, mora se razbiti. Ako je kuhana u posudi mjedenoj, onda se mora istrti i vodom isprati. 29 Samo muki pripadnici sveenstva smiju od toga jesti - to je presveto! 30 Ali nijedna rtva za grijeh, od koje se jedan dio krvi unese u ator sastanka, da u Svetitu slui za pomirenje, ne smije se jesti, nego se mora spaliti u ognju. Levitski Zakon 7 1 Ovo je propis zakona za rtvu radi prijestupa: Presveta je! 2 Na mjestu, gdje se kolje rtva paljenica, ima se klati i rtva za prijestup, a krvlju njezinom mora se pokropiti rtvenik unaokolo. 3 Sve salo njezino ima se prinijeti: tusti rep sa salom, to pokriva drob, 4 Obadva bubrega sa salom njihovim, to je na slabinama, i mreica na jetrima. Ima se izvaditi s bubrezima! 5 Sveenik neka to onda spali na rtveniku kao ognjenu rtvu Gospodu. Tako je to rtva za prijestup. 6 Svi muki lanovi sveenstva smiju od toga jesti. Na svetom mjestu mora se pojesti - presveto je! 7 to valja o rtvi za grijeh, valja i o rtvi za prijestup; za obje valja ista odredba: ima da pripadne sveeniku, koji je

83

Levitski Zakon
goveda, ovaca i koza. 24 Salo od ivotinja, to crknu, ili ih zvijer razdre, smije se dodue upotrijebiti u koju mu drago svrhu, ali ga ne smijete jesti. 25 Jer svaki, koji jede salo od ivotinja, to se moe prinijeti Gospodu kao ognjena rtva, taj se ima, ako to uiva, istrijebiti iz naroda svojega. 26 Isto tako ni u jednom prebivalitu svojem ne smijete uivati krvi niti od ptica niti od etverononih ivotinja. 27 Tko uiva bilo koju krv, ima se istrijebiti iz naroda svojega! 28 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 29 Kai sinovima Izraelovim ovaj naputak: Tko prinosi Gospodu rtvu mirotvornu, taj ima prinijeti Gospodu duni dio od mirotvorne rtve svoje. 30 On sam ima prinijeti komade, to pripadaju Gospodu kao ognjena rtva; neka prinese salo uz grudi; grudi, da se primiu i odmiu kao rtva primicanja i odmicanja pred Gospodom. 31 Ali salo neka sveenik spali na rtveniku, a grudi imaju pripasti Aronu i sinovima njegovim. 32 I desno stegno imate dati sveeniku kao rtvu podizanja od mirotvornih rtava svojih. 33 Onomu izmeu sinova Aronovih, koji prinosi krv i salo rtve mirotvorne, ima kao dio pripasti desno stegno. 34 Jer grudi primicanja i odmicanja i stegno podizanja uzimam od sinova Izraelovih kao svoj dio na mirotvornim rtvama njihovim i dajem ih sveeniku Aronu i sinovima njegovim kao vjeno dunu pristojbu od strane sinova Izraelovih. 35 To je dio Aronov i sinova njegovih na ognjenim rtvama Gospodnjim od dana, kad ih pripusti k sebi, da bi sluili Gospodu kao sveenici. 36 To predade Gospod njima na dan, kad ih pomaza, kao dar od strane sinova Izraelovih. To je vjeita, kroz sve narataje obvezna pristojba. 37 To su odredbe za rtvu paljenicu, prinos, rtvu za grijeh i rtvu za prijestup, rtvu posveenja i rtvu mirotvornu, 38 to ih je Gospod zapovjedio Mojsiju na gori Sinaju, kad zapovjedi sinovima Izraelovima da u pustinji Sinajskoj prinose rtvene prinose svoje Gospodu. Levitski Zakon 8 1 Potom zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 Uzmi Arona i s njim sinove njegove, uz to sveto ruho i ulje pomazanja, junca za rtvu radi grijeha obadva ovca i koaricu s nekvasnim

njom pribavio pomirenje. 8 Sveeniku, koji za nekoga prinosi rtvu paljenicu, ima pripasti koa ivotinje od rtve paljenice, koju je prinio. 9 Onda svaki prinos, to je peen u pei, i sve, to se priredi u kotliu ili na tavi, ima pripasti sveeniku, koji to prinosi. 10 Ali svaki prinos, to se priredi s uljem ili je suh, ima pripasti svima sinovima Aronovim, jednomu kao drugomu. 11 Ove odredbe vrijede za rtvu mirotvornu, to se prinosi Gospodu. 12 Ako je netko prinosi u zahvalu, onda ima sa rtvom zahvalnom prinijeti jo kolae nekvasne s uljem zamijeene i mlince nekvasne uljem namazane i bijelo brano zamijeeno s uljem i prireeno za kolae. 13 S kolaima od tijesta kvasnoga neka prinese prinos svoj zajedno sa rtvenom ivotinjom, u kojoj sastoji zahvalna mirotvorna rtva njegova, 14 Po jedan od njih ima kod svakoga prinosa prinijeti kao podizanje Gospodu. Ima to da pripadne sveeniku, koji pokropi krvlju od rtve mirotvorne. 15 Meso zahvalne mirotvorne rtve mora se pojesti na dan, kad se prinosi; ne smije se nita od toga ostaviti do idueg jutra. 16 Ako li se prinosi rtva radi zavjeta ili od slobodne volje, onda se ima dodue pojesti meso na dan, kad se prinosi rtva. Ipak se smije, to je od toga preostalo, jo sutradan jesti. 17 Ali to trei dan preostane od rtvenog mesa, mora se spaliti. 18 Jer ako bi se jo trei dan jelo od mesa rtve mirotvorne, ne bi to bilo pravo. Onomu, koji ju je prinio, ne bi se ubrojila, nego bi se smatrala pokvarenom, i svaki, koji bi jeo od toga, nosio bi na sebi krivnju! 19 I takvo meso, to se je dotaklo bilo ega neistoga, ne smije se jesti, nego se mora spaliti! Drugo rtveno meso smije jesti tko je god ist. 20 Tko uiva meso od rtve mirotvorne Gospodnje, a neist je, taj se ima istrijebiti iz naroda svojega! 21 Tko se je dotaknuo bilo ega neistoga, ili neistoga ovjeka ili neiste ivotinje ili kojega mu drago gada neistoga, pa ipak uiva meso rtve mirotvorne, to je bila prinesena Gospodu, taj se ima istrijebiti iz naroda svojega! 22 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 23 Daj sinovima Izraelovim ovaj naputak: Ne jedite nikakva sala od

Levitski Zakon
kruhovima. 3 Tada skupi svu zajednicu na ulazu u ator sastanka. 4 Mojsije uini, kao to mu je bio zapovjedio Gospod, i zajednica se skupi na ulazu u ator sastanka. 5 Onda Mojsije ree zajednici: Ovo je sve zapovjedio Gospod da se uini. 6 I dovede Mojsije Arona i sinove njegove i opra ih vodom. 7 Nato mu obue koulju, opasa ga pojasom, ogrnu ga platem, metnu mu povrh njega opleak, stee mu tkanicu opleka i tako ga privrsti na njemu. 8 Tada privrsti na istom naprsnik i stavi u naprsnik Urim i Tumim. 9 Nato mu metnu kapu na glavu i privrsti na kapu sprijeda eonu ploicu zlatnu, krunu svetu, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 10 Tada uze Mojsije ulje pomazanja, pomaza Prebivalite sveto i sve u njemu i posveti ga tako, 11 I pokropi njim sedam puta rtvenik i pomaza rtvenik i sve posude njegovo i umivaonicu i podnoje njezino, da ih tim sveti. 12 Onda izli Mojsije Aronu neto od ulja pomazanja na glavu i pomaza ga, da ga tim posveti. 13 Nato dovede Mojsije sinove Aronove, obue im koulje, opasa ih pojasom i metnu na visoke kape na glave, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 14 Tada dovede junca za rtvu radi grijeha, i Aron i sinovi njegovi poloie ruke svoje na glavu juncu rtve za grijeh. 15 Nato ga zakla Mojsije, uze krvi, prstima svojim namaza je na rogove rtveniku unaokolo, i oisti tako rtvenik od grijeha. Ostalu krv izli na podnoje rtveniku, i tako posveti rtvenik, kad ga oisti od grijeha. 16 Onda uze sve salo, to je pokrivalo drob, i mreicu na jetrima i obadva bubrega sa salom njihovim, i to Mojsije spali na rtveniku. 17 Junca, kou njegovu, meso njegovo i crijevni sadraj spali izvan tabora, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 18 I dovede ovna za rtvu paljenicu, i Aron i sinovi njegovi polomie ruke svoje na glavu ovnu. 19 Mojsije zakla ga i pokropi krvlju rtvenik unaokolo. 20 Rasijee ovna na dijelove njegove, i Mojsije spali glavu i komade i salo. 21 Drob i noge opra vodom, i spali Mojsije svega ovna na rtveniku. Tako je to bila rtva paljenica na ugodni miris, rtva ognjena Gospodu, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.

84

22 Nato dovede drugoga ovna, ovna namjetajnoga, i Aron i sinovi njegovi poloie ruke svoje na glavu ovnu. 23 Tada ga zakla Mojsije, uze neto od krvi i namaza je na jagodicu desnoga uha Aronu i na palac desne ruke njegove i na veliki palac desne noge njegove. 24 Onda dovede Mojsije sinove Aronove; namaza neto od krvi ha jagodicu desnoga uha njihova i na palac desne ruke njihove i na desni im veliki noni palac. A ostalom krvlju pokropi rtvenik unaokolo. 25 Potom uze salo, tusti rep i sve salo, to pokriva drob, i mreicu na jetrima i obadva bubrega sa salom njihovim i stegno desno. 26 Onda uze iz koarice s nekvasnim kruhovima, to je stajala pred Gospodom, jedan kolac nekvasan, jedan kola s uljem prireen i jednu pogau i metnu ih uz komade sala i uz stegno desno. 27 Sve to dade Aronu i sinovima njegovim u ruke i rtvova podizanjem i mahanjem pred Gospodom. 28 Tada im uze to Mojsije iz ruku i spali na rtveniku nad rtvom paljenicom. Tako je to bila rtva namjetajna na ugodni miris, rtva ognjena Gospodu. 29 I uze Mojsije grudi i rtvova ih podizanjem i mahanjem pred Gospodom. One pripadoe Mojsiju od ovna namjetajnoga kao dio, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 30 Nato uze Mojsije neto od ulja pomazanja i od krvi na rtveniku i pokropi tim Arona i haljine njegove, isto tako sinove njegove i haljine sinova njegovih, i tako posveti Arona i haljine njegove, isto tako i sinove njegove i haljine sinova njegovih. 31 Potom ree Mojsije Aronu i sinovima njegovim: Kuhajte meso na ulazu u ator sastanka i ondje ga jedite s kruhom, to se nalazi u koarici za rtvu posveenja. Tako mi se je zapovjedilo. Aron i sinovi njegovi imaju to jesti! 32 to preostane od mesa i kruha, morate spaliti. 33 I ne smijete sedam dana otii od ulaza u ator sastanka sve do dana, kad se navri vrijeme posveenja vaega, jer sedam dana ima trajati vae posveenje. 34 Kako je on danas inio, tako je Gospod zapovjedio da se ini i nadalje, da se za vas pribavi pomirenje. 35 Morate sedam dana po danu i po noi ostati na ulazu u ator sastanka i vriti odredbe Gospodnje, da ne morate umrijeti. Tako mi je

85

Levitski Zakon
18 Potom zakla vola i ovna kao rtvu mirotvornu za narod. Sinovi Aronovi dodae mu krv, kojom po kropi rtvenik unaokolo. 19 A komade sala od vola, tusti rep od ovna i salo, to pokriva drob, bubrege i mreicu na jetrima. 20 Ove komade sala poloie na komade od grudi, onda spali komade sala na rtveniku. 21 A komade od grudi i stegno desno rtvova Aron podizanjem i mahanjem pred Gospodom, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 22 Tada rairi Aron ruke svoje nad narod i blagoslovi ga. Poto je bio prinio rtvu za grijeh, rtvu paljenicu i rtvu mirotvornu, sie sa rtvenika. 23 Nato otidoe Mojsije i Aron u ator sastanka. Kad izaoe, blagoslovie narod. Tada se objavi svemu narodu slava Gospodnja. 24 I oganj izae od Gospoda i spali na rtveniku rtvu paljenicu i komade sala. Kad to vidje sav narod, klicao je i popadao niice na svoje lice. Levitski Zakon 10 1 A sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzee svaki svoju kadionicu, metnue oganj u njih i prinesoe tako Gospodu ognjenu rtvu nepristojnu, koju im on nije bio zapovjedio. 2 Ali oganj izae od Gospoda i izgori ih, i tako umrijee pred Gospodom. 3 Tada ree Mojsije Aronu: Ovdje se ispunjava ono, to je Gospod navijestio, kad je rekao: Na onima, koji mi stoje blizu, pokazat u svetost svoju, i pred svim narodom proslavit u sebe. A Aron je utio. 4 I Mojsije dozva Miaela i Elisafana, sinove Uziela, strica Aronova, i zapovjedi im: Pristupite i iznesite brau svoju iz Svetita van pred tabor! 5 Oni pristupie i iznesoe ih u kouljama njihovim van pred tabor, kako je bio zapovjedio Mojsije. 6 Nato Mojsije zapovjedi Aronu i sinovima njegovim Eleazaru i Itamaru: Ne smijete vlasi svoje neureeno sputati i haljine svoje derati. Inae morate umrijeti, i Gospod bi se razgnjevio na svu zajednicu. A braa vaa, sva kua Izraelova, neka oplakuje poar, to ga zapali Gospod. 7 I ne smijete ostaviti ulaz u ator sastanka, da ne umrete, jer je na vas dolo Gospodnje ulje pomazanja. I uinie tako po zapovijedi Mojsijevoj. 8 Tada zapovjedi Gospod Aronu: 9 Vina i jakoga pia ne smijete piti vi, ti i sinovi tvoji; kad ulazite u ator sastanka! Inae biste morali umrijeti.

zapovjeeno. 36 Aron i sinovi njegovi uinie sve, to je bio zapovjedio Gospod preko Mojsija. Levitski Zakon 9 1 U osmi dan pozva Mojsije Arona i sinove njegove i starjeine sinova Izraelovih, 2 I ree Aronu: Uzmi sebi junca kao rtvu za grijehe i ovna kao rtvu paljenicu, obadva bez pogrjeke, i prinesi ih pred Gospodom. 3 A sinovima Izraelovim zapovjedi ovo: Uzmite jarca kao rtvu za grijehe i tele i ovcu, oboje od jedne godine i bez pogrjeke, kao rtvu paljenicu, 4 I vola i ovna kao rtvu mirotvornu, da ih zakoljete pred Gospodom, uz to prinos s uljem zamijeen; jer danas e vam se objaviti Gospod. 5 Donesoe dakle to, to je bio zapovjedio Mojsije, pred ator sastanka, i sva zajednica doe ovamo i stupi pred Gospoda. 6 Tada ree Mojsije: Ovo vam je Gospod zapovjedio da uinite, da vam se objavi slava Gospodnja. 7 Nato zapovjedi Mojsije Aronu: Stupi na rtvenik i prinesi svoju rtvu za grijeh i svoju rtvu paljenicu, da pribavi sebi i narodu svojemu pomirenje, onda prinesi prinos za narod, da im pribavi pomirenje, kao to je zapovjedio Gospod. 8 I stupi Aron na rtvenik i zakla tele, to je bilo odreeno za njega kao rtva za grijeh. 9 Sinovi Aronovi dodae mu krv, on umoi prst svoj u krv i namaza je na rogove rtveniku. Ostalu krv izli na podnoje rtveniku. 10 Tada salo i bubrege i mreicu na jetrima od rtve za grijeh spali na rtveniku, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 11 Ali meso i kou spali izvan tabora. 12 Potom zakla rtvu paljenicu, i sinovi Aronovi dodae mu krv, kojom pokropi rtvenik unaokolo. 13 Tada mu dodae rtvu paljenicu, rasjeenu na komade, zajedno s glavom, i on to spali na rtveniku. 14 Nato opra drob i noge i spali ih na rtveniku nad rtvom paljenicom. 15 Onda prinese prinos za narod. Uze jarca, to je bio odreen za narod kao rtva za grijeh, zakla ga i kao prije prinese ga kao rtvu za grijeh. 16 Nato prinese rtvu paljenicu i obavi je, kako je trebalo. 17 Nadalje prinese prinos, uze od njega punu aku i spali na rtveniku, osim jutarnje rtve paljenice.

Levitski Zakon
Ovaj zakon ima vjeitu valjanost za sva plemena vaa. 10 Da biste uvijek mogli razlikovati izmeu svetoga i nesvetoga, izmeu istoga i neistoga. 11 I sinove Izraelove pouavaj u svima zakonima, to vam ih je objavio Gospod preko Mojsija. 12 Potom zapovjedi Mojsije Aronu i sinovima njegovim Eleazaru i Itamaru, koji jo preostadoe: Uzmite prinos, to jo preostade od ognjenih rtava Gospodnjih, i jedite ga nekvasnog pokraj rtvenika, jer je Presvet. 13 Zato ga morate pojesti na svetom mjestu; jer je dio, to pripada tebi i sinovima tvojim od ognjenih rtava Gospodnjih; jer tako mi je bilo zapovjeeno. 14 A grudi primicanja i odmicanja i stegno podizanja imate vi, ti i s tobom sinovi tvoji i keri tvoje, jesti na kojem istu mjestu, jer su dio, to pripada tebi i sinovima tvojim od mirotvornih rtava sinova Izraelovih. 15 Stegno podizanja i grudi primicanja i odmicanja imaju se donijeti s komadima sala odreenim za rtvu ognjenu, da se rtvuju podizanjem i mahanjem pred Gospodom. Tada imaju pripasti tebi i sinovima tvojim s tobom kao vjeno ustanovljena pristojba, kao to je zapovjedio Gospod. 16 Kada je Mojsije pomno propitao za jarca rtve radi grijeha, pronalo se, da je bilo spaljeno. Tada se on jako razgnjevi na Eleazara i Itamara, sinove Aronove, koji su mu jo bili ostali, i ree: 17 Zato ne jedoste rtvu za grijeh na svetom mjestu? Ona je presveta i on vam je dade, da oduzmete krivnju zajednice i pribavite im pomirenje pred Gospodom. 18 Krv njezina nije bila unesena u unutranjost Svetita. Zato biste je morali jesti u Svetitu, kao to sam bio zapovjedio. 19 Aron odgovori Mojsiju: Oni danas prinesoe svoju rtvu za grijeh i svoju rtvu paljenicu pred Gospodom, pa ipak me to pogodi. I da sam danas htio jesti meso rtve za grijeh, bi li to bilo po volji Gospodu? 20 Kad to u Mojsije, umiri se. Levitski Zakon 11 1 Potom dade Gospod Mojsiju i Aronu ovu naredbu: 2 Kaite sinovima Izraelovim: Od svih etveronoaca na zemlji smijete jesti ove ivotinje: 3 Sve, to ima papke razdvojene, i to

86

papke posve razdvojene, i to ujedno preiva meu etveronocima, to smijete jesti. 4 Ali ne smijete jesti od preivaa i od onih, to imaju papke razdvojene: devu, jer ona dodue preiva, ali nema papaka posve razdvojenih - ona vam mora biti neista. 5 Nadalje kunelia, jer on je dodue preiva, ali nema papaka posve razdvojenih - on vam mora biti neist. 6 Onda zeca, jer on je dodue preiva, ali nema papaka razdvojenih - on vam mora biti neist. 7 Isto tako svinju; ona ima dodue papke razdvojene, i to papke posve razdvojene, ali ne preiva - ona vam mora biti neista. 8 Mesa njihova ne smijete jesti i strvine njihove ne smijete se dodijevati - to vam mora biti neisto. 9 Od svih u vodi ivotinja smijete jesti ove: Sve ivotinje u vodi, u morima i rijekama, to imaju peraje i ljuske, ove smijete jesti. 10 A sve ivotinje u morima i rijekama, to nemaju peraje i ljuske izmeu svega, to se giba u vodi, izmeu svih ivih bia, to su u vodi - one neka su vam gnusoba. 11 Gnusoba imaju vam one biti! Od mesa njihova ne smijete nita jesti, strvina njihova neka vam se gadi. 12 Sve ivotinje u vodi, to nemaju peraje i ljuske, neka su vam gnusoba. 13 Izmeu ptica neka vam se gade ove - ne smiju se jesti, nego su gnusoba: orao, strvinar, jastrijeb, 14 Piljug, sve vrste sokola; 15 Sve vrste gavrana; 16 Noj, lastavica, galeb, sve vrste kobaca; 17 Lovni uvik, gnjurac, uara, 18 Labud, pelikan, plamenac, 19 Roda, sve vrste apalja, pupavac i imi. 20 Sve male krilate ivotinje, to idu na etiri, neka su vam gnusoba! 21 Izmeu svih malih krilatih ivotinja, to idu na etiri, smijete jesti samo one, to imaju nad svojim nogama dva stegna, da mogu njima skakati po zemlji. 22 Od ovih smijete jesti ove: sve vrste skakavaca selaca, sve vrste skakavaca prodrljivih, sve vrste skakavaca brzonogih i sve vrste skakavaca skoaca. 23 A sve druge male krilate ivotinje, to imaju etiri noge, neka su vam gnusoba! 24 Po slijedeim ivotinjama vi ete se oneistiti - tko se dotakne strvine njihove, neist je do veera.

87

Levitski Zakon
po njima, da ne budete po njima neisti. 44 Jer ja sam Gospod, Bog va. Zato se iskaite kao sveti i budite sveti, jer sam ja svet! Nemojte se oneistiti bilo kojim puzavcem, to pue po zemlji! 45 Jer ja sam Gospod, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske, da budem Bog va . Budite dakle sveti, jer sam ja svet! 46 To su zakoni o etveronocima i pticama i svima ivim biima, to se miu u vodi, i o svima biima, to puzu po zemlji. 47 Da se razlikuje i izmeu neistoga i istoga i izmeu ivotinja, to se smiju jesti, i onih, to se ne smiju jesti. Levitski Zakon 12 1 Nato Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 Kai sinovima Izraelovim ove odredbe: Kad ena zatrudni i porodi djeaka, onda je ona sedam dana neista; tako je dugo neista kao u dane svoje neistoe zbog svojega mjesenog pravila. 3 U osmi dan mora se obrezati djeakova prednja koica. 4 Onda neka ostane kod kue jo trideset i tri dana preko vremena oienja krvi svoje. Ne smije nita sveto dotaknuti i u Svetite stupiti, dok ne prou dani njezina ienja. 5 Ako li porodi djevojku, onda je neista dva tjedna kao kod mjesene neistoe i neka ostane kod kue ezdeset i est dana preko vremena oienja krvi. 6 Kad onda prou dani oienja njezina, neka donese, bilo za sina ili za ker, na ulaz u ator sastanka sveeniku jednogodinje janje za rtvu paljenicu i golubia ili grlicu za rtvu radi grijeha. 7 Ovaj ima ivotinje prinijeti pred Gospodom i njoj time pribaviti pomirenje. Tako e ona biti ista od teenja krvi svoje. Ovo je zakon za porodilju, kad rodi bilo muko ili ensko dijete. 8 Ako li nije u stanju da dadne janje, onda neka uzme dvije grlice ili dva golubia, jedno za rtvu paljenicu, drugo za rtvu radi grijeha. Tako neka joj sveenik pribavi pomirenje, da bude ista. Levitski Zakon 13 1 Onda zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu: 2 Ako kod nekoga izbije na koi otok ili osip ili svijetla pjega i tako postane opasnost gube, onda se ima on dovesti k sveeniku Aronu ili k jednomu od

25 I svaki, koji ponese komad strvine, mora oprati haljine svoje i neist je do veera; 26 Po svim ivotinjama, to imaju papke razdvojene, ali ne posve razdvojene i ne preivaju. One neka su vam neiste, i tko ih se dotakne, neist je! 27 I sve etveronone ivotinje, to idu na apama, neka su vam neiste, i tko se dotakne strvine njihove, neist je do veera. 28 Tko ponese strvinu njihovu, mora oprati haljine svoje i neist je do veera. Neka su vam one neiste. 29 Nadalje izmeu malih ivotinja, to puzu po zemlji, neka su vam neiste ove: lasica, mi, sve vrste guterica. 30 Rovka, kameleon, geko, zelemba i dadevnjak. 31 Ove neka su vam neiste izmeu svih malih ivotinja. Svaki, koji ih dotakne, kad su mrtve, ostane neist do veera. 32 Svaki predmet, na koji padne koja od njih mrtva, neist je. Svaka posuda drvena, haljina, koa ili vrea, svaka sprava, to se rabi, mora se umoiti u vodu i ostane neista do veera; onda je opet ista. 33 Ako li jedna od njih padne u koju posudu zemljanu, onda je sve, to je u njoj, neisto, i morate je razbiti. 34 Svako jelo, to se jede, i na koje doe takva voda, neisto je. Isto tako svako pie, sto se obino pije, u svakoj je takvoj posudi neisto. 35 I sve, na to padne takva strvina, neisto je. Pe ili ognjite mora se poruiti; oni su neisti i moraju vam biti neisti. 36 Samo izvori, studenci i nakapnice ostaju isti. A tko se dotakne strvine jedne takve ivotinje, neist je. 37 Ako li strvina padne na sjemenje, to se ima posijati, ostaje ono isto. 38 Ako li doe voda na sjemenje, a onda padne strvina na njega, neisto vam je. 39 Ako ugine koja od ivotinja, to vam slue za jelo, onda je onaj, koji se dotakne strvine, neist do veera. 40 A tko pojede neto od strvine njezine, mora oprati haljine svoje i ostaje neist do veera, i tko prihvati takvu strvinu, mora oprati haljine svoje i ostane neist do veera. 41 Svi mali gmizavci, to puzu po zemlji, gadni su; ne smiju se jesti! 42 Sve, to gmie na trbuhu, i sve, to se mie na etiri, i sve etvoronoce od svih malih ivotinja, to puzu po zemlji, ne smijete jesti, jer su gadni! 43 Nemojte se sami opoganiti bilo kojim puzavcem i nemojte se oneistiti

Levitski Zakon
sinova njegovih, sveenika. 3 Vidi li sveenik to mjesto na koi i opazi li, da je dlaka na tom mjestu postala bijela i da je to mjesto dublje od ostale koe, onda je to guba. Kad to sveenik vidi, mora ga proglasiti neistim. 4 Ako li je bijela pjega na koi njegovoj i nije dublja od ostale kae, i ako dlaka nije jo postala bijela, onda ima sveenik zaraenoga pritvoriti za sedam dana. 5 Ako ga onda sveenik sedmoga dana pregleda i opazi, da je to mjesto ostalo jednako u svojoj boji, jer se boljetica na koi nije dalje razila, tada ima sveenik pritvoriti zaraenoga za daljnih sedam dana. 6 Pregleda li ga onda sveenik opet sedmoga dana i nae li pri tom, da je to mjesto bljee postalo i da se boljetica nije dalje razila, tada ga ima sveenik proglasiti istim: to je samo osip; dotini ima oprati haljine svoje tada je ist. 7 Ako li se dalje razie osip, poto se je dotini pokazao sveeniku, da bude ist, i on se po drugi put pokae sveeniku. 8 I sveenik opazi, da se je osip dalje raziao, tada ga ima sveenik proglasiti neistim: to je guba. 9 Pokae li se na ovjeku mjesto, to je kao gubavo; ima se on dovesti k sveeniku. 10 Opazi li sveenik, da je bijel otok na koi, i da je tu dlaka postala bijela, i da na otoku raste divlje meso, 11 Onda je to zastarjela guba na koi njegovoj. Zato ga ima sveenik proglasiti neistim, a da ga ne pritvori; jer je on neist. 12 Ako li guba izbije po svoj koi, tako da guba pokrije kou ovjeku od glave do pete, kamogod bi sveenik mogao pogledati, 13 I sveenik opazi, da je guba pokrila itavo tijelo, onda neka proglasi dotinoga istim: on je postao posve bijel i po tom ist. 14 A im se na njemu pokae divlje meso, postaje neist. 15 I kad sveenik vidi na njemu divlje meso, neka ga proglasi neistim. Divlje je meso neisto; guba je. 16 Iezne li opet divlje meso i on postane opet bijel, onda neka ide k sveeniku. 17 Kad ga sveenik pregleda i nae, da je mjesto postalo bijelo, onda ga ima sveenik da proglasi istim: on je ist. 18 Ako se kod nekoga na koi napravi ir i opet zacijeli, 19 Ali onda na mjestu ira nastane bijel

88

otok ili bjelocrvenkasta pjega, onda se on ima pokazati sveeniku. 20 Opazi li tada sveenik, da je ona dublja od koe, i da je dlaka na njoj postala bijela, onda ga sveenik ima proglasiti neistim: guba je, to je izbila u iru. 21 Ako li sveenik pregleda mjesto i nae, da nema na njemu bijelih dlaka, i da nije dublje od koe i da je bljee postalo, onda ga ima sveenik odijeliti za sedam dana. 22 Ako li se sve vie iri na koi, onda ga ima sveenik proglasiti neistim: to je guba. 23 Ako li se pjega ogranii na isto mjesto, a da se nije rairila dalje, onda je to samo zaraen ir. Sveenik ga ima proglasiti istim. 24 Ako tko ima na koi oprinu, i meso to se napravi u oprini, izgleda kao bjelocrvenkasta ili bijela pjega. 25 I opazi sveenik, kad je pregledava, da je dlaka na pjegi postala bijela i ona se pokazuje dublja od koe, onda je to guba, to je izbila u oprini. Zato ga ima sveenik proglasiti neistim: to je guba. 26 Ako li sveenik, kad pregledava, ne nae nikakve bijele dlake na pjegi i ova nije dublja od koe, ali izgleda blijeda, onda ga ima sveenik odijeliti za sedam dana. 27 Pregleda li ga onda sveenik sedmoga dana, tada ga ima sveenik, ako se je pjega na koi njegovoj rairila sve dalje, proglasiti neistim: to je guba. 28 Ako li svijetla pjega ostane egraniena na isto mjesto i ne iri se dalje na koi i postala je bljea, onda je to samo otok od oprine. Zato ga ima sveenik proglasiti istim: to je samo zaraena oprina. 29 Ako u mua ili u ene nastane osip na glavi ili na bradi, 30 I sveenik, kad pregledava, nae, da je on dublji od koe i da je na njemu tanka, zlatouta dlaka, neka ga sveenik proglasi neistim: to je huda krasta, guba na glavi ili na bradi. 31 Ako li sveenik pregleda hudu krastu i zahvaeno mjesto ne pokae se dublje od koe i na njemu ne bude crnih dlaka, onda ima sveenik od hude kraste udarenoga odijeliti za sedam dana. 32 Pregleda li onda sveenik sedmoga dana udareno mjesto i nae li, da se huda krasta nije dalje razila i da na njoj nije nastala zlatouta dlaka i da krasta nije dublja od koe, 33 Onda se dotini ima obrijati, ali ne na krastavu mjestu; onda neka

89

Levitski Zakon
51 Sedmoga dana ima sveenik opet pregledati dotino mjesto. Ako se je tada osip dalje raziao na haljini ili na tkanom ili pletenom platnu ili na koi ili na konom predmetu, onda je taj osip huda guba; takav je predmet neist. 52 Ima se spaliti haljina ili tkano i pleteno laneno ili vuneno platno ili koni predmet bilo koje vrste, na kojemu se pokazao osip; to guba i mora se takav predmet spaliti. 53 Izae li iz pregledbe sveenikove, da se opis nije rairio na haljini, na tkanom ili pletenom platnu ili na konom predmetu bilo koje vrste, 54 Onda neka naredi sveenik, da se pere ono, na emu je osip. On ima to jo jedanput odijeliti za sedam dana. 55 Ako tada pregleda sveenik, poto se je opralo dotino mjesto i izgled dotinoga mjesta nije se promijenio, onda je to, i makar se osip nije dalje raziao, neisto, i mora se spaliti, makar bio zagrieno mjesto na njegovoj stranjoj ili prednjoj strani. 56 Izae li iz pregledbe sveenikove, da je dotino mjesto poblijedjelo, poto se je opralo, onda se ima odrezati od haljine ili od koe ili od tkanog ili pletenog platna. 57 Ako li se pokae osip na haljini ili tkanom ili pletenom platnu ili na konom predmetu bilo koje vrste, onda je to guba, to je nanovo izbila, i mora se ta, to je zaraeno gubom, spaliti. 58 Haljina ili tkano ili pleteno platno ili kini predmet bilo koje vrste, kad ih se opralo i s njih osip ieznuo, moraju se jo jedanput oprati; istom su onda isti. 59 To je zakon o gubi na haljini vunenoj ili lanenoj ili na tkanom ili pletenom platnu ili na konom predmetu bilo koje vrste, koliko se imaju proglasiti istima ili neistima. Levitski Zakon 14 1 Nadalje ree Gospod Mojsiju ovo: 2 Za gubavca na dan, kad se proglauje stim, valja ovaj zakon: ima se dovesti pred sveenika, 3 I to mora sveenik izai van pred tabor. Nae li tada sveenik kod pregledbe, da je gubom udareno mjesto iscijeljeno, 4 Onda neka naredi sveenik, da se za onoga, koji se ima proglasiti istim, donesu dvije ive iste ptice, neto cedrovine, grimiznog prediva i hisopa. 5 Onda neka sveenik uputi, da se jedna ptica zakolje nad posudom zemljanom s vodom svjeom.

sveenik sumnjiva zbog hude kraste jo jedanput odijeli za sedam dana. 34 Ako tada sveenik sedmoga dana pregleda hudu krastu i huda krasta na koi nije se dalje razila i nije dublja od koe, onda ga ima sveenik proglasiti istim. On ima tada oprati haljine svoje, tada je ist. 35 Ako li se huda krasta, poto je bio proglaen istim, sve dalje iri po koi, 36 I ako nae sveenik, kad ga pregledava, da se je huda krasta dalje rairila na koi, onda vie ne treba sveenik da trai zlatoutu dlaku: dotini je neist. 37 Ako li huda krasta ostane jednako u svojemu izgledu, i na njoj opet izraste crna dlaka, onda je krasta iscijeljena. Dotini je ist, i sveenik ima ga proglasiti stim. 38 Pokau li se u mua ili u ene na koi svijetle pjege, bijele svijetle pjege, 39 I opazi li sveenik, da su na koi blijede, svijetle bijele pjege, onda je to blag osip, to je izbio na koi: takav je ist. 40 Ako nekomu postane glava elava, tako da je na zatiljku elav: takav je ist. 41 Ako mu glava postane sprijeda elava, tako da mu je tjeme elavo: takav je isto tako ist. 42 Ako li se pokae na prednjoj ili stranjoj eli bjelocrvenkast osip, onda je to guba, to je izbila sprijeda ili straga na eli njegovoj. 43 Nae li sveenik, kad pregledava, sprijeda ili straga na eli njegovoj bjelocrvenkast osip, to izgleda kao guba na koi tijela, 44 Onda je takav gubav; on je neist. Neka ga sveenik proglasi neistim; on ima bolest na glavi. 45 Gubavac, koji ima na sebi tu bolest, ima hodati u haljinama poderanim i kosa mu na glavi ima biti raspletena! On ima pokrivati bradu svoju i vikati: Neist! Neist! 46 On ostaje neist, doklegod ima tu bolest, jer je neist, ima stanovati odijeljeno; izvan tabora ima boraviti. 47 Pokae li se na haljini mjesto gubavo, bila haljina vunena ili lanena, 48 Ili na tkanim ili pletenim lanenim ili vunenim platnima ili na koi ili na konom predmetu, 49 Ako je to mjesto na haljini ili na koi ili na tkanom ili na pletenom platnu ili na konom predmetu zelenkasto ili crvenkasto, onda je tu opasnost od gube, i ima se pokazati sveeniku. 50 Sveenik ima tada pregledati to mjesto i tu gubom udarenu stvar odijeliti za sedam dana.

Levitski Zakon
6 Neka tada uzme drugu ivu pticu i cedrovinu, grimizno predivo i hisop i sve to neka umoi, i ivu pticu, u krv ptice, to je bila zaklana nad vodom svjeom. 7 Onda neka pokropi onoga, koji se ima da proglasi istim, sedam puta i tako neka ga oisti. ivu pticu neka pusti da poleti u slobodno polje. 8 Nato mora onaj, koji ga daje istiti, oprati haljine svoje, ostrii svu kosu svoju i okupati se; tako postane ist. Tada smije ii u tabor, ali mora jo sedam dana ostati izvan svojega atora. 9 U sedmi dan ima jo jedanput ostrii svu kosu svoju, glavu, bradu i obrve; svu kosu svoju ima ostrii, haljine svoje oprati i okupati se; tako postane ist. 10 Onda u osmi dan neka uzme dva muka janjeta bez pogrjeke i jednogodinje ensko janje bez pogrjeke i kao prinos tri desetine efe bijeloga brana, zamijeena s uljem, i jedan log ulja. 11 A sveenik, koji izvruje ienje, ima onoga, koji se daje istiti, i one darove postavit pred Gospoda na ulaz u ator sastanka. 12 Tada neka uzme sveenik jedno janje, neka ga prinese kao rtvu za prijestup s logom ulja, i neka oboje rtvuje podizanjem i mahanjem pred Gospodom. 13 Nato neka zakolje janje na mjestu, gdje se kolje rtva za grijeh i rtva paljenica, na svetom mjestu, jer kao to rtva za grijeh, tako ima da pripadne sveeniku i rtva za prijestup: ona je presveta! 14 I neka uzme sveenik neto od krvi rtve sa prijestup, pa neka sveenik namae onome, koji se daje istiti, na jagodicu desnoga uha, na palac desne ruke njegove i na veliki palac desne noge njegove. 15 Tada neka uzme sveenik neto od loga ulja i neka nalije u desnu ruku svoju. 16 Neka tada umoi desni svoj prst u ulje, to mu je u lijevoj ruci, i neka prstom svojim sedam puta pokropi neto ulja pred Gospodom. 17 A od ostalog ulja, to mu je u ruci, neka neto namae sveenik onome, koji se daje istiti, na jagodicu desnoga uha, na palac desne ruke njegove i na veliki palac desne noge njegove na mjestu, to ga je pomazao krvlju rtve za prijestup. 18 to onda jo preostane od ulja u ruci sveeniku, to neka izlije na glavu onome, koji se daje istiti, da mu tako

90

sveenik pribavi pomirenje pred Gospodom. 19 Nato neka sveenik priredi rtvu za grijeh i tim pribavi onome, koji se daje istiti, pomirenje radi neistoe njegove. Zatim neka zakolje rtvu paljenicu. 20 Onda neka prinese sveenik rtvu paljenicu i prinos na rtveniku. I kad mu je sveenik tako pribavio pomirenje, ist je. 21 Ali ako je siromaan i to ne moe da priskrbi, onda neka uzme jedno janje kao rtvu za prijestup, da se rtvuje podizanjem i mahanjem i njemu se pribavi pomirenje, i nadalje jednu desetinu efe bijeloga brana, zamijeena s uljem, za prinos i log ulja, 22 onda dvije grlice ili dva golubia, to moe priskrbiti, da bude jedno kao rtva za grijeh, drugo kao rtva paljenica. 23 To neka donese u osmi dan iza svojega ienja sveeniku na ulaz u ator sastanka pred Gospodom. 24 Sveenik neka tada uzme janje rtve za prijestup i log ulja. Oboje neka rtvuje podizanjem i mahanjem pred Gospodom. 25 Nato neka se zakolje janje rtve za prijestup, i sveenik neka uzme neto od krvi rtve za prijestup i namae onome, koji se daje istiti, na jagodicu desnoga uha, na palac desne ruke njegove i na veliki palac desne noge njegove. 26 I neka nalije sveenik neto ulja u svoju lijevu ruku. 27 Sveenik neka neto ulja, to mu je u lijevoj ruci, pokropi svojim desnim prstom sedam puta pred Gospodom. 28 Onda neka sveenik neto ulja u svojoj ruci namae onome, koji se daje istiti, na jagodicu desnoga uha, na palac desne ruke njegove i na veliki palac desne noge njegove na mjestu, gdje je ve krv rtve za prijestup. 29 to onda jo preostane od ulja u ruci sveeniku, to neka izlije na glavu onome, koji se daje istiti, da mu tako pribavi pomirenje pred Gospodom. 30 Onda neka priredi jednu od grlica ili jednoga od golubia, to je mogao da priskrbi, 31 Jedno kao rtvu za grijeh, drugo kao rtvu paljenicu, zajedno s prinosom. Tako ima sveenik onome, koji se daje istiti, pribaviti pomirenje pred Gospodom. 32 To je zakon za onoga, koji je zaraen gubom i kod svojega ienja ne moe da priskrbi sto se trai. 33 Nato ree Gospod Mojsiju i Aronu ovako:

91

Levitski Zakon
50 Tada neka zakolje jednu pticu nad posudom zemljanom sa svjeom vodom. 51 Neka uzme cedrovinu, hisop, grimizno predivo i ivu pticu i neka ih umoi u krv zaklane ptice i u svjeu vodu i neka tim sedam puta pokropi kuu. 52 Tako neka pribavi kui pomirenje krvlju ptice i svjeom vodom, pticom ivom i cedrovinom, hisopom i grimiznim predivom. 53 A pticu ivu neka pred gradom pusti da poleti u slobodno polje, i tako neka pribavi kui pomirenje; tada je ona ista. 54 To je zakon za razne vrste gube i kraste, 55 I gube na haljinama i kuama, 56 Otoka, osipa i svijetlih pjega. 57 Oni imaju da o tom poue, kad je to isto ili neisto. To je zakon o gubi. Levitski Zakon 15 1 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu: 2 Kaite sinovima Izraelovim ove odredbe: Ako netko trpi na teenju sjemena, onda je to teenje neisto. 3 I ovako se ima s neistoom od toga teenja: Ako tijelo njegovo puta teenje, ili zatvara, tako da nita ne tee, onda je istoa na njemu. 4 Svaka postelja, to je upotrebljava bolesnik, postaje neista, i sve na to on sjedne, postaje neisto. 5 Tko se dotakne postelje njegove, mora oprati haljine svoje i okupati se i neist je do veera. 6 I tko sjedne na predmet, na kojemu je sjedio onaj, koji ima teenje sjemena, mora oprati haljine svoje i okupati se i neist je do veera. 7 Nadalje tko se dotakne tijela onoga, koji ima teenje sjemena, mora oprati haljine svoje i okupati se i neist je do veera. 8 I ako onaj, koji ima teenje sjemena, doe svojom pljuvakom u dodir s istim, to mora ovaj oprati haljine svoje i okupati se i neist je do veera. 9 Nadalje neisto je svako sedlo, na kojemu kod jahanja sjedi onaj, koji ima teenje sjemena. 10 I tko dotakne neto, to je onaj imao pod sobom, postaje neist do veera. Tko ponese to, mora oprati haljine svoje i okupati se i neist je do veera. 11 Svaki, koga se onaj, koji ima teenje sjemena, dotakne neopranim rukama, mora oprati haljine svoje i okupati se i neist je do veera. 12 Posuda zemljana, koju dotakne onaj, koji ima teenje sjemena, mora

34 Kad doete u zemlju kanaansku, to u vam je dati u posjed, i ja u zemlji, to vam pripada, pustim gubu na koju kuu, 35 Onda ima vlasnik kue otii i javiti to sveeniku ovako: Pokazuje se neto na mojoj kui, to izgleda kao guba. 36 Tada neka naredi sveenik, da se isprazni kua, prije nego on stupi u nju, da razgleda tetno mjesto, da se ne moradne sve, to je u kui, oznaiti kao neisto. Onda istom ima sveenik unii u kuu da je razgleda. 37 Opazi li tada kod pregledbe sumnjivih mjesta za gubu, da se ona pokazuju na zidovima kue kao rupice zelene ili crvenkaste, to su na oi od zida dublje, 38 Onda neka sveenik izae iz kue pred vrata kuna i zatvori kuu za sedam dana. 39 Kad onda sveenik u sedmi dan doe natrag i opazi, da su se rairila sumnjiva mjesta za gubu na zidovima kue, 40 Tada neka sveenik naredi, da se povadi kamenje, na kojemu se pokazuju sumnjiva mjesta za gubu, i da se pobaca van pred gradom na koje neisto mjesto. 41 Onda neka se kua iznutra ostrue svuda i ostrugani prah neka se prospe van pred gradom na koje neisto mjesto. 42 Nato neka se uzme drugo kamenje i umetne na mjesto izvaenoga kamenja. Tada neka se uzme druga buka i njom obuka kua. 43 Ako se onda opet pokau na kui sumnjiva mjesta za gubu, poto se je kamenje izvadilo i kua se ostrugala i obukala, 44 Onda neka opet doe sveenik i pregleda. Pronae li se, da su se sumnjiva mjesta za gubu rairila dalje, onda ima kua hudu gubu; neista je. 45 Neka se stoga porui kua sa svojim kamenjem, gredama i sa svom bukom kunom, i neka se iznese izvan grada na koje neisto mjesto. 46 A tko unie u kuu, dok je zatvorena, neka je neist do veera. 47 Tko spava u kui, mora oprati haljine svoje, i tko jede u kui, mora oprati haljine svoje. 48 Ako li sveenik unie u kuu i opazi, da se sumnjiva mjesta za gubu, poto se je obukala kua, nijesu dalje razila, onda ima sveenik proglasiti kuu istom, jer se je izlijeila bolest. 49 Neka uzme, da se pribavi kui pomirenje, dvije ptice, cedrovinu, grimizno predivo i hisop.

Levitski Zakon
se razbiti, i svaka posuda drvena mora se poplakati vodom. 13 A kad se onaj, koji boluje na teenju, izlijei od bolesti svoje, onda ima on otad, kad je ozdravio, brojiti sedam dana; tada ima oprati haljine svoje i okupati se u svjeoj vodi i tako postaje ist. 14 A u osmi dan neka uzme dvije grlice ili dva golubia, neka doe pred Gospoda na ulaz u ator sastanka i neka ih preda sveeniku. 15 Sveenik neka ih tada priredi, jedno kao rtvu za grijeh, a drugo kao rtvu paljenicu. Tako neka mu sveenik pribavi radi teenja pomirenje pred Gospodom. 16 Ako kojemu istee sjeme, neka okupa itavo tijelo svoje, i neist je do veera. 17 Haljina i stvar od koe, na koju je dolo sjeme, mora se oprati, i neista je do veera. 18 Ako tko bude sa enom, tako da istee sjeme, moraju se oboje okupati, i neisti su do veera. 19 Ako enska osoba ima teenje, i to mjeseno teenje krvi, onda je na njoj neistoa sedam dana; tko je se dotakne, neist je do veera. 20 Sve, na to ona legne u vrijeme neistoe svoje, postaje neisto, isto tako sve na emu sjedi. 21 Tko se dotakne postelje njezine, mora oprati haljine svoje i okupati se i neist je do veera. 22 Tko se dotakne predmeta, na kojemu je ona sjedila, mora oprati haljine svoje i okupati se i neist je do veera. 23 I tko dotakne neto na postelji njezinoj ili na predmetu, na kojemu je ona sjedila, neist je do veera. 24 Ako li netko bude s njom i neto od neistoe njezine doe na njega, onda je on sedam dana neist, i svaka postelja, na kojoj lei, postaje neista. 25 Ako enska osoba trpi na stalnom teenju krvi izvan pravilnog vremena, ili ako ima teenje krvi preko pravilnog vremena, onda se dani, u kojima ima neisto teenje, smatraju kao dani njezina pravila; neista je. 26 Za svaku postelju, na kojoj lei u dane svojega teenja, vrijedi isto kao za postelju u vrijeme njezina pravila, i svaki predmet, na kojemu ona sjedi, postaje neist kao u vrijeme njezina pravila. 27 Tko se dakle dotakne tih stvari, postaje neist, on mora oprati haljine svoje i okupati se i neist je do veera. 28 Ako se je ona izlijeila od teenja, onda onda ima jo sedam dana brojiti;

92

tada je ista. 29 A u osmi dan neka uzme dvije grlice ili dva golubia i neka ih odnese sveeniku na ulaz u ator sastanka. 30 Sveenik neka onda uredi jedno kao rtvu za grijeh, drugo kao rtvu paljenicu. Tako neka joj sveenik pribavi radi teenja njezina pomirenje pred Gospodom. 31 Tako imate pouiti sinove Izraelove o neistoi njihovoj, da ne umru s neistoe svoje, kad bi oneistili Prebivalite moje, to je u sredini njihovoj. 32 To su odredbe za one, to su oboljeli na teenju i to teenjem sjemena postaju neisti. 33 I za one, to imaju pravilo, i za sve to imaju teenje, bilo muko ili ensko, i za onoga koji bude s neistom. Levitski Zakon 16 1 Jo je govorio Gospod s Mojsijem nakon obojice sinova Aronovih, koji moradoe umrijeti, 2 Kad su bili stupili pred Gospoda. Gospod zapovjedi Mojsiju: Kai svojemu bratu Aronu, da ne smije u svako doba unii u Svetite iza zavjese, pred pomirilite ozgo na kovegu, inae da mora umrijeti. Jer se nad pomirilitem javljam u oblaku. 3 Samo tada smije Aron unii u Svetite, kad dolazi s juncem kao rtvom za grijeh i s ovnom kao rtvom paljenicom. 4 On mora nositi svetu koulju lanenu, gae lanene moraju pokrivati gob tijelo, pojasom lanenim mora biti opasan i kapu lanenu mora metnuti na glavu. To je ruho sveto, to ga mora obui, poto se okupa. 5 Od zajednice sinova Izraelovih ima uzeti sebi dva jarca kao rtvu za grijeh i jednoga ovna za rtvu paljenicu. 6 Onda ima Aron donijeti junca, to je odreen za rtvu radi grijeha, i pribaviti sebi i kui svojoj s pomirenje. 7 Nato ima uzeti obadva jarca i staviti ih pred Gospoda na ulaz u ator sastanka. 8 Aron ima baciti drijeb na obadva jarca, jedan drijeb za Gospoda, drugi za Azazela. 9 Onda ima Aron donijeti jarca, na kojega je pao drijeb za Gospoda, i pripraviti ga kao rtvu za grijeh. 10 A jarca, na kojega je pao drijeb za Azazela, ima staviti iva pred Gospoda, da na njemu vri pomirenje i da ga poalje za Azazela u pustinju. 11 Aron dakle ima donijeti junca, to je odreen za njega kao rtva za grijeh i

93

Levitski Zakon
25 Salo rtve za grijeh neka spali na rtveniku. 26 A ovjek, koji je odnio jarca van za Azazela, mora oprati haljine svoje i okupati se, onda smije opet doi u tabor. 27 Junca rtve za grijeh i jarca rtve za grijeh, od kojih je krv bila unesena, da se izvri u Svetitu in pomirenja, ima se odnijeti van pred tabor i kojemu njihove, meso njihovo i sadraj utrobe njihove ima se spaliti. 28 Onaj, koji ih je spalio, mora oprati haljine svoje i okupati se, onda smije opet doi u tabor. 29 Ovaj zakon ima za vas vjeitu valjanost. U sedmom mjesecu, deseti dan mjeseca, imate postiti i nikakav posao raditi, ni domai ni stranac, koji boravi kod vas. 30 Jer u taj dan pribavlja se za vas pomirenje, da budete oieni; od svih grijeha svojih imate biti oieni pred Gospodom. 31 Dan potpunoga odmora ima biti za vas, i imate postiti po naredbi, to vrijedi zauvijek. 32 A pomirenje ima da izvri sveenik, koji je bio pomazan i posveen, da vri slube sveenike mjesto oca svojega. I on ima obui haljine lanene, ruho sveto; 33 I oistiti Presveto. Isto tako ima on oistiti ator sastanka i rtvenik i sveenicima i cijeloj zajednici narodnoj pribaviti pomirenje, 34 Ovaj zakon, da se ima sinovima Izraelovim jedanput u godini pribaviti pomirenje od svih grijeha njihovih, ima za vas vjeitu valjanost. I on uini, kako je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. Levitski Zakon 17 1 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 Kai Aronu, sinovima njegovim i svima sinovima Izraelovim ovu odredbu: Ovo je, to zapovijeda Gospod: 3 Svaki Izraelac, koji zakolje vola, ovcu ili kozu u taboru ili izvan tabora, 4 A ne donese ih na ulaz u ator sastanka, da ih prinese Gospodu kao prinos pred Prebivalitem Gospodnjim, taj ima biti kriv za krv, jer je krv prolio, ima se istrijebiti iz naroda svojega. 5 Zato imaju sinovi Izraelovi svoje ivotinje klanice, to su ih do sada klali na slobodnu polju, dovesti k sveeniku pred Gospoda na ulaz u ator sastanka i prinijeti ih kao rtve mirotvorne Gospodu. 6 Sveenik neka pokropi krvlju rtvenik Gospodnji pred ulazom u

sebi i kui svojoj pribaviti pomirenje tim, da zakolje junca, to je odreen za njega kao rtva za grijeh. 12 Tada ima uzeti kadionicu punu eravice sa rtvenika pred Gospodom i dvije pregrti pune sitno istucanoga mirisnog kada i odnijeti ga iza zavjese. 13 Tada ima metnuti kad na oganj pred Gospodom, da oblak od kada zakloni pomirilite na kovegu zakona i da on ne umre. 14 Nato neka uzme neto od krvi juneve i neka pokropi prstom svojim prednju stranu pomirilita; pred pomirilite neka pokropi sedam puta krvlju prstom svojim. 15 Tada neka zakolje jarca, to je odreen za narod kao rtva za grijeh i neka odnese krv njegovu iza zavjese i neka uini s krvlju hto onako, kao to je uinio s krvlju junevom; neka pokropi pomirilite i pred pomirilite. 16 I tako oisti Svetite od neistoa sinova Izraelovih i od svih prijestupa, to su ih poinili. Isto tako neka uini i sa atorom sastanka, to se nalazi kod njih usred neistoa njihovih. 17 A nitko ne smije biti nazoan u atoru sastanka, kad on ue u njega da izvri u Svetitu in pomirenja, dok ne izae i ne pribavi pomirenje sebi i kui svojoj i cijeloj zajednici Izraelovoj. 18 Potom neka izae van na rtvenik, to stoji pred Gospodom, pa neka izvri i na njemu pomirenje tim, da uzme neto od krvi juneve i od krvi jareve i da je unaokolo namae na rogove rtveniku. 19 Tada neka sedam puta pokropi rtvenik prstom svojim s neto krvi i tako ga oisti i posveti ga od neistoa sinova Izraelovih. 20 Kad je tako svrio pomirenje Svetita i atora sastanka i rtvenika, tada ima dovesti jarca ivoga. 21 Aron neka poloi obje ruke svoje na glavu jarcu ivomu i neka prizna nad njim sva zlodjela sinova Izraelovih i sve prijestupe, to ih poinie. On neka ih navali na glavu jarcu i neka ga po ovjeku, koji stoji spreman, dadne odnijeti u pustinju. 22 Tako ima jarac odnijeti sa sobom sva zlodjela njihova u zabitni kraj. U pustinji neka se tada pusti jarac. 23 Nato ima Aron unii u ator sastanka i skinuti sa sebe haljine lanene, to ih je bio obukao, kad je stupao u Svetite, i tamo ih poloiti. 24 On se ima okupati na svetom mjestu, obui haljine svoje, opet izai i prirediti rtvu paljenicu za sebe i rtvu paljenicu za narod i tim sebi i narodu pribaviti pomirenje.

Levitski Zakon
ator sastanka i neka spali salo na ugodni miris Gospodu. 7 Oni ne smiju vie prinositi svojih rtava klanica avolima, s kojima su do sada inili preljubu. Ovaj zakon ima za njih vjeitu valjanost kroz sve narataje. 8 Jo im zapovjedi: Ako jedan Izraelac ili stranac, koji boravi kod njih, prinese rtvu paljenicu ili rtvu klanicu, 9 A da je ne dovede na ulaz u ator sastanka, da je tamo rtvuje Gospodu, onda taj neka se istrijebi i naroda svojega. 10 Jede li koji Izraelac ili stranac, koji boravi kod njih, bilo koju krv, to u ja proti takvu ovjeku, koji jede krv, postupati i istrijebiti ga iz naroda njegova. 11 Jer ivot tijela u krvi je, i samo vam je na rtveniku doputam na pomirenje za due vae; krv naime pribavlja pomirenje, jer je ivot u njoj. 12 Zato zapovijedam sinovima Izraelovim, nitko izmeu vas ne smije jesti krvi, ni stranac koji boravi kod vas, ne smije okusiti krvi. 13 Svaki Izraelac i svaki stranac, koji boravi kod njih, ako ulovi divlja ili pticu, to se jede, neka iscijedi krv i zaspe je zemljom. 14 Jer ivot svakog ivoga bia u krvi je njegovoj. Zato zapovijedam sinovima Izraelovim: ne smijete jesti krvi nijednog ivoga bia, jer je ivot svakog ivoga bia u krvi njegovoj. Svaki, koji je jede ima se usmrtiti. 15 Tko jede meso ivotinje to je crkla, ili ju je zvjerka rastrgala, bio domai ili stranac, mora oprati haljine svoje i okupati se i neist je do veera: onda je opet ist. 16 A ne opere li haljina svojih i ne okupa li se, onda se je ogrijeio. Levitski Zakon 18 1 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 Govori sinovima Izraelovim ovo: Ja sam Gospod, Bog va. 3 Ne smijete initi, to se ini u zemlji egipatskoj, gdje ste prebivali, niti to se ini u zemlji kanaanskoj, kamo u vas voditi; po uredbama njihovim ne smijete ivjeti! 4 Nego vrite zapovijedi moje i ivite hodite po uredbama mojim. Ja sam Gospod, Bog va. 5 Zato drite zakone i zapovijedi moje; tko ih vri imat e po njima ivot. Ja sam Gospod! 6 Nitko ne smije nepoteno opiti s roacima svojim po krvi. Ja sam Gospod!

94

7 S ocem svojim i s materom svojom ne smije nepoteno opiti! Ona je mati tvoja; ne smije je obeastiti! Ne otkrivaj golotinje njezine! 8 Sa enom oca svojega ne smije nepoteno opiti! Obeastio bi oca svojega! 9 Sa sestrom svojom, kerju oca svojega ili kerju matere svoje, bila roena u kui ili izvan kue, ne smije nepoteno opiti! Ne otkrivaj golotinje njezine! 10 Sa kerju sina svojega ili sa kerju keri svoje ne smije nepoteno opiti; jer one su tvoje vlastito meso! Ne otkrivaj golotinje njihove! 11 Sa kerju ene oca svojega, koju je rodio otac tvoj, ne smije nepoteno opiti; ona ti je sestra. Ne otkrivaj golotinje njezine! 12 Sa sestrom oca svojega ne smije nepoteno opiti! Ona ima istu krv kao otac tvoj. 13 Sa sestrom matere svoje ne smije nepoteno opiti! Jer ona ima istu krv kao mati tvoja. 14 Sa enom brata oca svojega ne smije nepoteno opiti! K eni njegovoj ne smije se pribliiti. Ona ti je strina. 15 Sa snahom svojom ne smije nepoteno opiti! Ona je ena sina tvojega; ne smije s njom opiti! Ne otkrivaj golotinje njezine! 16 Sa enom brata svojega ne smije nepoteno opiti! Inae obeasti brata svojega. Ne otkrivaj golotinje njezine! 17 Sa enom i ujedno sa kerju njezinom ne smije nepoteno opiti ker sina njezina ili ker keri njezine ne smije uzeti, da opi s njima! One su iste krvi, to bi bilo rodoskvrnje. 18 Takoer ne smije uzeti ene k sestri njezinoj i time svau uzbuivati, kad bi s njom opio uz onu za ivota njezina! 19 Ne smije se pribliiti eni u vrijeme neistoe njezine, da opi s njom! 20 Sa enom blinjega svojega ne smije grijeno opiti. Ti bi se tim oneistio. 21 Ne smije nijedno svoje dijete prinijeti Moleku za rtvu i obeastiti ime Boga svojega. Ja sam Gospod! 22 Ne smije opiti s mukarcem kao sa enom! Bio bi to in gadan. 23 I sa ivotinjom ne smije opiti i sebe oneistiti ena se ne smije podati ivotinji za openje! Bila bi to sramota velika. 24 Nemojte se oneistiti nigdje niim takvim! Jer svim tim oskvrnili su se narodi, to u ih protjerati, kad vi

95

Levitski Zakon
15 Ne inite nepravde kod presude! Niti idi na stranu siromaha, niti se obaziraj na odlinika, nego sudi no pravdi blinjemu svojemu! 16 Ne prosipaj klevete meu zemljacima svojim i ne stavljaj tim u opasnost ivot blaenoga svojega. Ja sam Gospod! 17 Ne nosi u srcu mrnje proti bratu svojemu! Otvoreno uputi blinjega svojega, da zbog njega ne naprti krivnju na sebe. 18 Ne budi osvetljiv prema zemljacima svojim i ne nosi nita za njima, nego ljubi blinjega svojega kao sebe samoga. Ja sam Gospod! 19 Drite zapovijedi moje! ivineta svojega ne putaj na ivine druge vrste! Ne usijevaj polja svojega dvojakim sjemenom! Ne oblai na se haljine tkane od dvojake tvari! 20 Ako bi tko sagrijeio sa enom, koja kao ropkinja pripada drugome muu, ali nije ni osloboena ni otkupljena, imaju se kazniti, ali ne smru, jer se ne radi o jednoj slobodnoj osobi. 21 Ali on neka prinese na ulazu u ator sastanka Gospodu ovna kao rtvu za prijestup. 22 Sveenik ima mu tada ovnujskom rtvom za prijestup pribaviti pred Gospodom pomirenje za poinjeni grijeh. Tako e mu se oprostiti grijeh u koji je pao. 23 Kad doete u zemlju i zasadite svakojakih voaka, smatrajte njihove prve plodove kao neobrezane. Neka vam bude kroz tri godine neobrezani: oni neka se ne jedu. 24 U etvrtoj godini imaju biti svi plodovi njihovi Gospodu posveeni u zahvalu. 25 Istom u petoj godini smijete uivati plodove njihove; to obilatiji bit e vam tada prihod. Ja sam Gospod, Bog vas! 26 Nita ne smijete jesti, to je s krvlju! Ne smijete gatati ni arati! 27 Ne iajte kose svoje na svojim sljepoonicama; ne iajte okrajke svoje brade! 28 Zbog mrtvaca ne inite zareza na tijelu svojemu; ne urezujte na se nikakvih biljega. Ja sam Gospod! 29 Ne skvrni keri svoje putajui je u neistou. Ne smije zemlja postati bludniko mjesto i napuniti neistoom. 30 Drite subote moje. Potujte Svetite moje. Ja sam Gospod! 31 Ne obraajte se na zaklinjae mrtvaca i na gatare; ne pitajte ih za savjet. Vi se skvrnite po njima. Ja sam Gospod, Bog va! 32 Ustani pred sijedom glavom i potuj

doete. 25 Jer je zemlja postala neista, pohodit u je radi zlodjela njezinih, tako da e zemlja izbljuvati stanovnike svoje. 26 Tako eto drite zakone i zapovijedi moje. Ne inite ni jedne od tih opaina, ni domai ni stranac, koji ivi kod vas. 27 Jer sve te opaine inili su ljudi, to su prije vas stanovali u zemlji, i tim je postala zemlja neista. 28 Onda vas zemlja nee izbljuvati, jer ste je oneistili, kao to je izbljuvala narod, to je bio prije vas. 29 Tko ini takvu opainu, ljudi, koji tako to ine, neka se istrijebe iz sredine naroda svojega. 30 Tako eto drite odredbe moje; ne ravnajte se po gadnim obiajima, to su se drali prije vas, i ne oskvrnite se time. Ja sam Gospod, Bog va! Levitski Zakon 19 1 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 Govori svoj zajednici sinova Izraelovih i kai im: Budite sveti; jer sam ja, Gospod, Bog va, svet! 3 Svaki neka potuje oca i mater i neka dri subote moje! Ja sam Gospod, Bog va! 4 Ne obraajte se k idolima i ne inite sebi bogova livenih! Ja sam Gospod, Bog vas! 5 Kad prinosite Gospodu rtvu mirotvornu, onda je rtvujte tako, da se milostivo primi od vas. 6 U dan, kad je rtvujete, ili dan kasnije ima se pojesti, a to preostane do treega dana, ima se spaliti. 7 Ako bi se ipak trei dan to od toga jelo, to bi bilo meso pokvareno i ne bi se primilo milostivo. 8 Tko jede od toga, stavi zlodjela na sebe, jer je oskvrnio, to je Gospodu sveto; takav se ima istrijebiti iz naroda svojega. 9 Kad spremate etvu zemlje svoje, nemojte poeti polja sve do skrajnoga ruba i ne pabirite po l etvi. 10 I u vinogradu ne pabirite i ne pobirajte otpalih zrna vinograda! Ostavite ih siromahu i strancu. Ja sam Gospod, Bog va! 11 Ne kradite, ne laite, ne varajte jedan drugoga! 12 Ne kunite se krivo imenom mojim i ne skvrnite tako imena Bojega! Ja sam Gospod! 13 Ne zakidaj i ne pljakaj blinjega svojega! Ne zadravaj kod sebe do sutra plae radnikove! 14 Nemoj psovati gluha i pred slijepca ne mei na put nita, nego se boj Boga svojega! Ja sam Gospod!

Levitski Zakon
osobu starevu. Boj se Boga svojega. Ja sam Gospod! 33 Ako stranac boravi u zemlji kod vas, ne smijete ga ugnjetavati. 34 Kao domai iz vlastite sredine vae neka vam bude stranac, koji ivi kod vas; ljubite ga kao sebe same, jer sami ste bili stranci u zemlji egipatskoj. Ja sam Gospod, Bog va. 35 Ne inite nepravde kod presude, kod mjere za duinu, kod mjere za teinu, kod mjere za stvari, to se sipaju. 36 Mjerila neka su vam prava, utezi pravi efa prava i hin pravi. Ja sam Gospod, Bog va, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske! 37 Tako dakle drite tono sve moje zakone i zapovijedi. Ja sam Gospod! Levitski Zakon 20 1 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 Kai sinovima Izraelovim ovaj naputak: Ako Izraelac ili stranac, koji ivi u Izraelu, dadne koje dijete svoje Moleku, taj se ima smru kazniti; narod ga ima kamenovati. 3 Ja sam postupati proti njemu i istrijebit u ga iz naroda njegova, jer dade dijete svoje Moleku i tako oneisti Svetite moje i oskvrni sveto ime moje, 4 Ako li narod zatvori oi svoje pred ovjekom, koji dade dijete svoje Moleku, i ne ubije ga, 5 Onda u ja sam postupati proti takvu ovjeku i cijelome rodu njegovu i istrijebit u njega i sve, koji se s njim predadoe slubi Molekovoj, iz naroda njihova. 6 Ako se netko obraa na zaklinjae mrtvaca i gatare i s njima slui krivobotvu, onda u ja postupati proti takvu ovjeku i istrijebiti ga iz naroda njegova. 7 Zato se posvetite i budite sveti, jer ja sam Gospod, Bog va! 8 Drite tono zapovijedi moje. Ja, Gospod, jesam, koji vas posveujem. 9 Svaki, koji proklinje oca ili mater, ima se smru kazniti, jer je oca i mater proklinjao, neka njegova krv bude na njemu. 10 Ako netko sagrijei sa enom udanom, sa enom blinjega svojega, imaju se smru kazniti preljuboinac i preljuboinica. 11 Ako netko sagrijei sa enom oca svojega, osramotio je oca svojega; oboje imaju se smru kazniti, neka njihova krv bude na njima. 12 Sagrijei li netko sa snahom svojom, imaju se oboje smru kazniti. Uinie veliku sramotu i neka njihova krv bude na njima. 13 Ako mukarac sagrijei s drugim

96

mukarcem kao sa enom, poinie oboje sramotu. Imaju se smru kazniti, neka njihova krv bude na njima. 14 Uzme li netko sebi enu i uz to jo mater njezinu, to je sramota! Ima se njega i obadvije spaliti, da se uini kraj takvoj neistoi meu vama. 15 Ako netko sagrijei sa ivinetom, ima se smru kazniti; i ivine imate ubiti! 16 Ako se ena priblii ivinetu, da sagrijei s njim ubij enu i ivine, ono imaju poginuti. Neka njihova krv bude na njima. 17 Ako netko uzme za enu sestru svoju od oeve ili materine strane i ako su oboje opili meu se, to je sramota! Imaju se usmrtiti pred oima svojih zemljaka! On je oskvrnio sestru svoju pa ima krivnju svoju ispatati, 18 Ako netko opi sa enskom osobom u vrijeme njezine nemoi, ako dakle on i ona otkriju ensko mjeseno teenje, imaju se oboje istrijebiti iz naroda svojega. 19 Sa sestrom oca svojega ili matere svoje ne smije opiti, jer takav oskvrni svoje vlastito meso; oni imaju krivnju svoju ispatati. 20 Tko sagrijei sa enom strica svojega, osramotio je strica svojega. Oni imaju krivnju svoju ispatati; umrijet e bez djece. 21 Ako netko uzme k sebi enu brata svojega, to je neisto. Brata je svojega obeastio; oni e ostati bez djece. 22 Drite dakle brino sve moje zakone i zapovijedi, da vas ne izbljuje zemlja, u koju vas hou dovesti, da se nastanite u njoj. 23 Ne idite po uredbama naroda, koje u protjerati za dolaska vaega, jer su inili sve to, zato mi omrzoe. 24 Zato sam rekao vama: prisvojite k sebi zemlju njihovu; vama u je dati u posjed zemlju, u kojoj tee mlijeko i med. Ja sam Gospod, Bog va, koji sam vas odvojio od ostalih naroda. 25 Zato razlikujte etveronone ivotinje iste od neistih, ptice iste od neistih. Nemojte se oneistiti etverononim ivotinjama ili pticama ili imgod, to pue po zemlji, a to sam vam oznaio kao neisto. 26 Budite mi sveti, jer sam svet ja, Gospod, i odabrah vas ispred drugih naroda, da budete moji. 27 Ako ima mu ili ena, u kojima je duh zaklinjanja mrtvaca ili duh gatarski, imaju se smru kazniti; imaju se kamenovati. Neka njihova krv bude na njima.

97

Levitski Zakon
slijep, ni hrom, ni sakat, nitko, u koga je jedan ud preve dug. 19 Nitko, koji ima slomljenu nogu ili slomljenu ruku. 20 Ni grbav ili suiav, nitko, koji ima nezdrave oi, ni sugav, ni liajiv, ni ukopljenik. 21 U koga bi god od potomaka sveenika Arona bila kakva mana tjelesna, ne smije pristupiti, da prinosi rtve ognjene Gospodnje. Ako je mana na njemu, ne smije pristupiti, da prinosi hranu Boga svojega. 22 Ali smije jesti od hrane Boga svojega, naime od presvetih i svetih darova. 23 Ali ne smije unii kroz zavjesu i stupiti na rtvenik, jer ima manu na sebi. Inae bi oskvrnio sveta mjesta moja, jer ja, Gospod, jesam, koji ih posveujem. 24 Mojsije ree ovo Aronu i sinovima njegovim i svima sinovima Izraelovim. Levitski Zakon 22 1 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 Naloi Aronu i sinovima njegovim, da puni strahopotovanja upravljaju svetim darovima, to mi ih posveuju sinovi Izraelovi, i da ne obeauju sveto ime moje. Ja sam Gospod! 3 Reci im: Ako ikad itko izmeu svih potomaka vaih pristupi k svetim darovima, to ih sinovi Izraelovi posveuju Gospodu, u stanju neistoe, takav ovjek ima se odstraniti ispred lica mojega i ima se pogubiti. Ja sam Gospod! 4 Tko izmeu potomaka Aronovih trpi na gubi ili teenju, ne smije jesti od svetih darova, dok nije opet ist. Tko se dotakne kogagod, koji se je oneistio od mrtva tijela, ili tko se je oskvrnio, 5 Ili tko dotakne ivotinju, to gmie po zemlji, od ega se on oneisti, ili ovjeka, od kojega navue na sebe bilo koju neistou, 6 Tko dakle dotakne takvo to, ostaje neist do veera i ne smije uivati nita od svetih darova, dok se nije okupao. 7 Sad zae sunce, on je opet ist i smije jesti od svetih darova, jer oni mu dolaze kao hrana. 8 Od ivotinje poginule ili rastrgane ne smije jesti. On bi tim postao neist. Ja sam Gospod! 9 Tako imaju drati naredbe moje, da ne navuku na sebe grijeh i ne umru, jer oskvrnie posveeno. Ja sam Gospod, koji ih posveujem! 10 Ni jedan tuinac ne smije uivati neto sveto; ni ukuanin ili nadniar sveenikov ne smije uivati neto sveto. 11 Ako li sveenik nabavi roba sa

Levitski Zakon 21 1 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: Kai sveenicima sinovima Aronovim, ovaj naputak: Sveenik se ne smije oneistiti ni na kojem mrtvacu u svojemu narodu. 2 Samo na svojim bliim roacima po krvi, na materi, ocu, sinu, keri, bratu, 3 I sestri, ako ona jo kao djevojka ivi kod njega i nema mua, smije se oneistiti. 4 Ali se ne smije s roacima svojim oneistiti i oskvrniti. 5 Ne smije iati kose na glavi svojoj i brade svoje ne smiju podstrizati i ne smiju praviti zarezotine na tijelu svojemu. 6 Neka budu sveti Bogu svojemu i neka ne oskvrnjuju imena Boga svojega, jer prinose rtve ognjene Gospodnje, hranu Boga svojega. Zato imaju biti sveti. 7 Ne smiju bludnicu ili oskvrnjenu uzeti za enu; niti enom od mua svojega rastavljenom ne smiju se eniti, jer je sveenik posveen Bogu svojemu. 8 Mora ga tovati, jer on prinosi hranu Boga tvojega. Kao svet neka ti bude, jer sam svet ja, Gospod, koji vas posveujem. 9 Ako se ki sveenikova oskvrni neistoom, oskvrni tim oca svojega; ona se ima spaliti. 10 A sveenik, koji je najvii meu sudruzima svojim, na iju se je glavu izlilo ulje pomazanja i koji je bio posveen i obuen u haljine svete, ne smije nositi raupanu kosu ni razdirati haljine svoje. 11 Takoer se ne smije primaknuti nijednome mrtvacu; pa i na ocu i na materi ne smije se oneistiti. 12 Ne smije ostaviti Svetita i Svetite Boga svojega ne smije oskvrniti, jer je na njemu posveenje ulja pomazanja Boga njegova. Ja sam Gospod! 13 Za enu mora sebi uzeti djevojku. 14 Udovicom ili enom rastavljenom ili oskvrnjenom ili bludnicom, svima tima ne smije se oeniti. Samo djevojku iz naroda svojega ima uzeti za enu. 15 Tako nee oskvrniti potomstva svojega meu narodom svojim, jer ja Gospod, jesam, koji ga posveujem. 16 Jo zapovjedi Gospod Moj 17 Kai Aronu ovaj naputak: Ako tko od buduih potomaka tvojih ima na sebi kakvu manu tjelesnu, taj ne smije pristupiti, da prinosi hranu rtvenu Boga svojega. 18 Jer nitko, koji ima na sebi kakvu manu tjelesnu, ne smije pristupiti, ni

Levitski Zakon
novce, onda taj smije od toga jesti. Isto tako smiju jesti od hrane njegove oni, koji se rodie u kui njegovoj. 12 Uda li se ki sveenikova za ovjeka, koji nije sveenik, onda ona ne smije uivati nita od svetih darova. 13 Ako li ki sveenikova obudovi ili se rastavi, a nema djece, i vrati se opet u kuu oca svojega, onda ona smije jesti od hrane oca svojega kao u mladosti svojoj. Ali ni jedan tuinac ne smije to od toga uivati. 14 Ako netko uiva sveto nehotice, onda ima povratiti sveto sveeniku i dometnuti jo peti dio vrijednosti. 15 Sveenici ne smiju oskvrniti svetih darova sinova Izraelovih, to ih oni prinose Gospodu. 16 Navukli bi na sebe kanjiv prijestup, kad bi ovi jeli njihove svete darove, jer ja, Gospod, jesam, koji ih posveujem. 17 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 18 Kai Aronu i sinovima njegovim i svima sinovima Izraelovim ovu naredbu: Ako netko od kue Izraelove ili od stranaca u Izraelu prinese svoj prinos, bilo sad da prinese Gospodu zavjetovane ili dragovoljne prinose kao rtvu paljenicu, 19 Onda za to, da budete ugodni, treba bez mane, muko od goveda, ovaca i koza. 20 ivotinju, to ima manu na sebi, ne smijete prinositi, jer ne bi vas uinila ugodne. 21 Ako netko hoe da prinese Gospodu kao rtvu mirotvornu govee ili ovcu, da izvri zavjet ili kao dragovoljan prinos, onda, da bude ugodan, ne smije imati nikakve mane na sebi. 22 ivotinje, to su slijepe ili imaju koji ud slomljen ili ranu ili su gnojave, krastave ili liajive, ne smijete prinositi Gospodu niti od toga na rtvenik staviti Gospodu ognjenu rtvu. 23 Govee ili ovcu s predugim ili prekratkim udima smije rtvovati kao dragovoljan prinos, ali kao rtva zavjetna ne bi te uinila ugodnim. 24 ivotinju, kojoj su muda zgnjeena, stuena, otrgana ili isjeena, ne smijete prinositi Gospodu. Takve ivotinje ne smijete niti u svojoj vlastitoj zemlji gojiti, 25 Niti ih od kojega stranca kupiti i kao hranu Boga svojega prinositi, jer to je pokvareno, ima manu, nee vas uiniti ugodne. 26 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 27 Govee ili ovca ili jare, kad se omladi, ima ostati sedam dana kod matere svoje. Od osmoga dana i dalje bit e ugodno primljeno od Gospoda,

98

ako mu se prinese kao rtva ognjena. 28 Govee ili ovcu ne smijete klati zajedno s mladima njihovim i u isti dan. 29 Kad hoete da prinesete Gospodu rtvu zahvalnu, onda je morate tako rtvovati, da vas uini ugodne. 30 Ona se mora jo isti dan po jesti; ne smijete nita od toga ostaviti do drugoga jutra. Ja sam Gospod! 31 Drite dakle brino zapovijedi moje. Ja sam Gospod! 32 Ne skvrnite svetoga imena mojega. Hou da budem tovan kao svetac meu sinovima Izraelovim! Ja, Gospod, jesam, koji vas posveujem. 33 Koji sam vas izveo iz zemlje egipatske, da budem Bag va , ja, Gospod! Levitski Zakon 23 1 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 Kai sinovima Izraelovim ove odredbe: Blagdani Gospodnji, to ete ih slaviti svetim sveanim sastancima, ovi su: 3 est dana smije se raditi, ali sedmi dan jest dan potpunoga odmora sa svetim sveanim sastankom; tada ne smijete raditi nikakva posla. Dan je to odmora u ast Gospodu po svima prebivalitima vaim. 4 Ovo su blagdani Gospodnji sa svetim sveanim sastancima, to ih imate svetkovati u vrijeme odreeno. 5 etrnaesti dan prvoga mjeseca uveer jest blagdan Pasha u ast Gospodu. 6 Petnaesti dan istoga mjeseca slavi se blagdan nekvasnih kruhova u ast Gospodu. Tada jedite sedam dana kruhove nekvasne. 7 Prvi dan imate odrati sveti sveani sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva posla teakoga. 8 Sedam dana imate prinositi Gospodu rtvu ognjenu. Sedmi dan opet je sveti sveani sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva posla teakoga. 9 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 10 Kai sinovima Izraelom ovu odredbu: Kad doete u zemlju, koju vam hou dati, i tamo stanete eti, tada donesite snop prvina od etve svoje k sveeniku. 11 Ovaj ima tada snop rtvovati podizanjem i mahanjem pred Gospodom, da vas uini ugodne, Na dan po suboti ima ga sveenik rtvovati podizanjem i mahanjem. 12 Taj dan, kad rtvujete snop podizanjem i mahanjem, imate rtvovati Gospodu jednogodinje janje bez pogrjeke kao rtvu paljenicu. 13 Uz to kao prinos dvije desetine

99

Levitski Zakon
28 Na taj dan ne smijete raditi nikakva posla, jer to je dan pomirenja, koji vam ima pribaviti pomirenje pred Gospodom, Bogom vaim. 29 Zato se ima svaki, koji ne posti na taj dan, istrijebiti iz naroda svojega. 30 ovjeka, koji na taj dan radi bilo kakav posao, istrgat u iz naroda njegova. 31 Nikakva posla ne smijete raditi. Ova zapovijed neka ima vjeitu valjanost za sva narataje vae u svim prebivalitima vaim. 32 Neka vam to bude dan potpunoga odmora, i imate postiti. Deveti dan mjeseca, uveer, imate drati svoj odmor od veera do veera. 33 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 34 Kai sinovima Izraelovim ovu odredbu: Petnaesti dan istoga mjeseca sedmoga jest blagdan sjenica u ast Gospodu za sedam dana. 35 Na prvi dan jest sveti sveani sastanak; tada ne smijete raditi nikakva posla teakoga. 36 Sedam dana imate prinositi ognjenu rtvu Gospodu, onda osmi dan odrati sveti sveani sastanak i prinijeti Gospodu rtvu ognjenu. To je blagdan zavrni; tada ne smijete raditi nikakva posla teakoga. 37 To su blagdani Gospodnji, na koje imate drati svete sveane sastanke, da prinosite Gospodu rtve ognjene: rtvu paljenicu, prinos, rtvu klanicu i naljev, kako ih trai pojedini dan, 38 Osim subota Gospodnjih i darova, svih zavjetnih rtava vaih i darova dragovoljnih, to ih prinosite Gospodu. 39 Ali petnaesti dan sedmoga mjeseca, kad skupljate prihod zemlje, imate svetkovati blagdan Gospodnji sedam dana. Prvi dan ima biti odmor i isto tako osmi dan. 40 Na prvi dan imate donijeti sebi najljepih plodova, mladica palmovih i grana s gustolisnatih stabala i potonih vrba i radovati se pred Gospodom, Bogom svojim, sedam dana. 41 Ovaj blagdan imate svetkovati svake godine sedam dana u ast Gospodu. Ova zapovijed ima vjeitu valjanost kroz sve narataje vae. U sedmom mjesecu imate ga svetkovati. 42 Sedam dana imate prebivati u sjenicama. Svaki domai Izraelac ima prebivati u sjenicama, 43 Da kasnija pokoljenja vaa saznaju, da sam ja uinio, da prebivaju u sjenicama sinovi Izraelovi, kad ih izvedoh iz zemlje egipatske, ja, Gospod, Bog va.

bijeloga brana, zamijeena s uljem, rtvu ognjenu na ugodni miris Gospodu, onda kao naljev jo etvrt hina vina. 14 Kruha i zrnja prena ili stuena ne smijete jesti, dok nijeste prinijeli prinos Bogu svojemu. Ova zapovijed ima vjeitu valjanost kroz sve narataje vae u svima prebivalitima vaim. 15 Potom od dana po suboti, naime od dana, kad ste prinijeli snop podizanjem i mahanjem, imate brojiti sedam tjedana punih. 16 Do dana, to dolazi iza sedme subote, imate brojiti pedeset dana. Tada prinesite Gospodu od novoga ita prinos. 17 Iz prebivalita svojih imate donijeti sa sobom dva kruha za rtvu podizanjem i mahanjem, to sastoje iz dvije desetine bijeloga brana i peena su s kvascem, kao rtva prvina Gospodu. 18 Uz te kruhove prinesite i sedam jednogodinjih janjaca bez pogrjeke, jednoga junca i dva ovna, da budu rtva paljenica Gospodu, s prinosom svojim i naljevima svojim kao rtvu ognjenu na ugodni miris Gospodu. 19 Onda imate prinijeti jarca kao rtvu za grijeh i dva jednogodinja janjeta kao rtvu mirotvornu. 20 Sveenik ima ih rtvovati podizanjem i mahanjem pred Gospodom zajedno s kruhovima od prvina. To i dva janjeta kao posvetni dar Gospodu ima pripasti sveeniku, 21 U isti dan imate zakazati sveti sveani sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva posla teakoga. Ova zapovijed ima vjeitu valjanost kroz sve narataje vae u svima prebivalitima vaim. 22 Kad stanete eti u zemlji svojoj onda nemojte poeti polje sve do skrajnoga ruba i ne pabirite po etvi. Ostavite oboje siromasima i strancima. Ja sam Gospod, Bog va! 23 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 24 Kai sinovima Izraelovim ovu odredbu: Prvi dan sedmoga mjeseca ima vam biti dan odmora, dan spomena s trubnjom rogova, sveti sveani sastanak. 25 Tada ne smijete raditi nikakva posla teakoga i imate prinijeti rtvu ognjenu Gospodu. 26 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 27 A deseti dan istoga mjeseca sedmoga jest dan pomirenja. Tada imate odrati sveti sveani sastanak, imate postiti i prinijeti rtvu ognjenu Gospodu.

Levitski Zakon

100

44 Mojsije ree tada sinovima tako, kao to je on uinio: Izraelovim blagdane Gospodnje. 20 Rana za ranu, oko za oko, zub za zub. Ista teta tjelesna, to ju je on Levitski Zakon 24 nanio drugome, neka se i njemu 1 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: nanese. 2 Naloi sinovima Izraelovim, da ti 21 Tko ubije ivine, neka ga donesu ulja ista iz maslina studenih nadoknadi; tko ubije ovjeka, neka ga za svijenjak, da se svaki dan mogu se pogubi. prisluivati svjetionice, 22 Jednako pravo neka bude u vas za 3 Izvan zavjese pred kovegom sa stranca kao za domaega, jer ja sam zakonom u atoru sastanka ima ga Gospod, Bog va. Aron spremati, da gori stalno od veera 23 Kad je to bio objavio Mojsije, do jutra pred Gospodom. Ova izvedoe psovaa van pred ta bor i zapovijed ima vjeitu valjanost kroz kamenovae ga. Uinie sinovi sve narataje vae. Izraelovi tako, kako je bio Gospod 4 Na svijenjaku od zlata ima on zapovjedio Mojsiju. opremati svjetionice, 5 Uzmi onda bijeloga brana i ispeci od Levitski Zakon 25 njega dvanaest kolaa. Dvije desetine 1 Gospod zapovjedi Mojsiju na gori neka dou na svaki kola. Sinajskoj: 6 Postavi ih tada u dva reda, po hest u 2 Kai sinovima Izraelovim ovu jedan red, na zlatnom stolu pred naredbu: Kad doete u zemlju, to vam Gospodom. je hou dati, onda neka imadne zemlja 7 Svaki red okadi istim kadom, da vrijeme odmora u ast Gospodu. bude mirisni dio kruhu, a rtva 3 est godina zasijavaj polje svoje, est ognjena Gospodu. godina obrezuj vinograd svoj i skupljaj 8 Redovito svake subote neka se tako rod polja svojega. postavljaju pred Gospodom. Ova 4 Ali u sedmoj godini neka imadne obveza vee sinove Izraelove za sva zemlja potpun odmor, vrijeme odmora vremena. u ast Gospodu. Tada ne smije 9 Oni imaju pripasti Aronu i sinovima zasijevati polja svojega i gojiti njegovim, koji ih moraju pojesti na vinograda svojega. svetom mjestu, jer presveti darovi od 5 I prijanje etve, to uzraste samo od rtava ognjenih Gospodnjih idu njemu sebe, ne smije poeti i groa kao vjeno valjano pravo. neobrezanog vinograda svojega ne 10 Jednoga dana umijea se sin jedne smije pobrati. Neka bude za zemlju Izraelke, iji je otac bio Egipanin, godina odmora. meu sinove Izraelove, i tako se 6 to rodi zemlja za odmora svojega, posvadie sin Izraelke i neki Izraelac. neka vam bude za hranu, tebi, tvojim 11 Pritom sin Izraelke pohuli i opsova slugama, slukinjama, najamnicima i ime Gospodnje. Dovedoe ga zato k ukuanima, to ive kod tebe. Mojsiju. Mati mu se je zvala elomita i 7 I stoci tvojoj i zvjeradi u zemlji tvojoj bila je ki Dibrijeva od plemena Dana. neka bude sav rod za hranu. 12 Metnue ga meutim u zatvor, dok 8 Nabroj sedam takvih godina odmora, im onaj ne presudi po rijei dakle sedam puta sedam godina, tako Gospodnjoj. da vrijeme od sedam godina odmora 13 I Gospod zapovjedi Mojsiju: iznese etrdeset i devet godina. 14 Izvedi psovaa van pred tabor, i svi, 9 Onda daj da buno zatrubi truba u koji su uli, neka metnu ruke svoje na deseti dan sedmoga mjeseca! Na dan glavu njegovu, i neka ga kamenuje sva pomirenja neka posvuda u zemlji zajednica. odjeknu bune trube. 15 A sinovima Izraelovim kai: Ako 10 Posvetite godinu pedesetu! netko pohuli Boga svojega, ima se Proglasite slobodu za sve stanovnike u kazniti za grijeh svoj. zemlji! To neka vam je jubilejska 16 Tko opsuje ime Gospodnje, ima se godina, u kojoj opet svaki dolazi u kazniti smru; sva zajednica neka ga posjed vlasnitva svojega i obitelji se kamenuje. Stranac i domai neka se svojoj vraa! pogubi, ako opsuje ime Gospodnje. 11 Svaka pedeseta godina neka vam je 17 Ako netko ubije ovjeka, ima se jubilejska godina. Tada ne smijete ni kazniti smru. sijati, ni ono to uzraste samo od sebe 18 Tko ubije ivine, ima ga poeti, ni groa pobrati u vinogradu nadoknaditi, ivine za ivine. neobrezanom. 19 Nanese li netko blinjemu svojemu 12 Jer je to jubilejska godina, sveto tetu tjelesnu, neka mu se uini isto vrijeme za vas! Samo ono, to raste

101

Levitski Zakon
30 Ako li otkup do svretka pune godine nije uinjen, onda neka kamo, to stoji u gradu zidom ograenom, ostane zauvijek kupcu i potomcima njegovim. Ne mora se povratiti u jubilejskoj godini. 31 Naprotiv kue u selima, to nijesu ograene zidom, imaju se uzeti kao dio posjeda zemlje. One se mogu otkupiti i povratiti se u jubilejskoj godini. 32 U gradovima levitskim imaju Leviti pravo da kue u gradovima, to pripadaju njima, uvijek otkupe. 33 Ako jedan od Levita opet ne otkupi prodanu kuu svoju, onda mu se ona, ako je u gradu, to je njemu dodijeljen, opet povrati u jubilejskoj godini, jer kue u gradovima levitskim njihova su batina meu sinovima Izraelovim. 34 Ali se panjak gradova njihovih ne smije prodavati, jer pripada njima za sva vremena. 35 Je li tko od zemljaka tvojih zaduen kod tebe i ne moe da plati, onda mu ima pomoi, kao da bi bio stranac ili ukuanin, da moe produiti ivot svoj uz tebe. 36 Ne smije uzeti od njega kamatu i poviicu, nego se boj Boga svojega i daj da brat tvoj ivi uz tebe! 37 Ne smije mu davati novaca svoj na kamatu, niti mu hranu svoju pozaimaj uz cijenu lihvarsku! 38 Ja sam Gospod, Bog va, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske, da vam dadnem zemlju kanaansku i da budem Bog va. 39 Ako je koji od zemljaka tvojih zaduen kod tebe i tebi se proda, ne daj da ti slui kao rob. 40 Kao nadniar, kao ukuanin neka bude kod tebe, samo do jubilejske godine ima sluiti kod tebe. 41 A tada neka te smije slobodno ostaviti, on i djeca njegova, i vratiti se k rodu svojemu i opet doi u posjed oinskih dobara svojih. 42 Jer oni su sluge moje, to sam ih izveo iz Egipta; oni se ne smiju prodati kao robovi. 43 Nemoj gospodariti nad njim nemilo, nego se boj Boga svojega! 44 Ako trebate robova i ropkinja, smijete ih kupiti od onih naroda, to stoje oko vas. 45 I djecu ukuana, to ivu kod vas, smijete kupiti, i potomke njihove, to borave kod vas i roeni su u zemlji vaoj; ove smijete posjedovati kao vlasnitvo. 46 I moete ih ostaviti kao batinu djeci svojoj iza vas, da ih posjeduju kao vlasnitvo. Moete ih stalno imati za robove. Ali nad braom svojom,

samo od sebe, smijete pojesti iz polja. 13 U takvoj jubilejskoj godini ima svaki od vas opet doi na svoje vlasnitvo. 14 Ako proda to blinjemu svojemu ili kupi to od blinjega svojega, onda ne smijete zakidati jedan drugoga! 15 Nego prema broju godina od posljednje jubilejske godine kupuj od blinjega svojega i prema broju godina etve neka ti on prodaje. 16 Ako bude vie godina, ima prema tome vie platiti, i ako manje bude godina, platit e prema tome manje, jer on ti prodaje stanoviti broj etava. 17 Nitko neka ne zakida drugoga, nego se bojte Boga svojega, jer ja sam Gospod, Bog va! 18 Drite dakle zapovijedi moje i vrite vjerno odredbe moje, pa ete prebivati bez straha u zemlji svojoj. 19 Zemlja e davati rod svoj, da mognete jesti do sitosti i su njoj prebivati bez straha. 20 Ako li pitate: Od ega da ivimo u sedmoj godini, kad ne sijemo i ne anjemo? 21 Onda znajte, da u estoj godini udijelit u vam blagoslov svoj, da vam urodi za tri godine. 22 Makar istom u osmoj godini sijete, imat ete jo uvijek jesti od stare etve. Do devete godine, do nove etve, imat ete jesti staro ito. 23 Zemljite i tlo ne smije se dakle prodavati zauvijek, jer zemlja pripada meni, a vi ste samo stranci i ukuani kod mene. 24 Zato morate u zemlji, koju posjedujete, dopustiti, da se svuda opet otkupljuje zemljite i tlo. 25 Ako osiromai zemljak tvoj i proda neto od posjeda svojega, onda ima nastupiti za njega najblii roak njegov kao otkupitelj i to opet otkupiti, to je prodao roak njegov. 26 Ako netko nema nikoga, da ga otkupi, ali sam moe toliko novaca sastaviti, koliko treba za otkup, 27 Onda ima odbiti godine, to su protekle od prodaje, i preostatak povratiti onome, kojemu je prodao, i tako opet doi do vlasnitva svojega. 28 Ako li ne moje toliko novaca nabaviti, koliko bi mu morao vratiti, onda ostaje zemljite, to ga je prodao, u posjedu kupca do jubilejske godine. A u jubilejskoj godini ima se povratiti, tako da on opet doe do vlasnitva svojega. 29 Ako netko proda kuu u gradu zidom ograenom, onda ima da ostane pravo otkupa do svretka godine, u kojoj ju je prodao. Godinu dana ima da ostane za njega pravo otkupa.

Levitski Zakon
sinovima Izraelovim, ne smijete, jedan nad drugim, gospodariti nemilo. 47 Stee li stranac ili ukuanin uza te imanje, a jedan od zemljaka tvojih padne u dug kod njega, pa se proda za roba strancu ili ukuaninu uza te ili potomku iz obitelji kojega stranca, 48 Onda, poto se je prodao, ima ostati za njega pravo otkupa: jedan od zemljaka njegovih smije ga otkupiti. 49 Stric njegov ili sin strica njegova, ili koji po krvi blii roak njegov iz plemena njegova neka ga otkupi, ili neka on sam toliko sastavi novaca, da se otkupi. 50 S onim, koji ga je kupio, neka prorauna vrijeme od godine, kad se je prodao, do jubilejske godine. Cijena, za koju se je prodao, neka se jednako razdijeli na broj godina. Kao nadniaru neka se njemu rauna vrijeme slube. 51 Ako jo ima mnogo godina do jubilejske godine, neka za otkup svoj plati primjerni iznos od svote, za koju je bio kupljen. 52 Ako li preostaje samo malo godina do jubilejske godine, neka onda prema tomu prorauna. Po godinama slube njegove ravna se, koliko ima da plati za svoj otkup. 53 Kao jedan, koji godinu za godinom radi za plau, neka on bude kod njega, i ovaj ne smije pred ocima tvojim gospodariti nad njim nemilo. 54 Ako li se ovako ne otkupi, onda u jubilejskoj godini neka slobodno otide, on i djeca njegova. 55 Jer meni pripadaju sinovi Izraelovi kao sluge. Moje su sluge oni, koje sam izveo iz Egipta, ja Gospod, Bog va. Levitski Zakon 26 1 Ne smijete praviti sebi idole i postavljati likove i spomenike kamene, niti podizati kamenove sa slikarijama u svojoj zemlji, da im se klanjate. Jer ja, Gospod, jesam Bog va! 2 Drite subote moje i potujte Svetite moje; jer ja sam Gospod. 3 Ako budete ivjeli po mojim zakonima i izvravali zapovijedi moje, 4 Davat u vam dad u pravo vrijeme, Zemlja e raati rod svoj, i drvee u polju davat e plodove svoje. 5 Vridba e se kod vas oduljiti do berbe, a berba do sjetve. I kruh ete svoj jesti do sitosti i prebivat ete bez straha u zemlji svojoj. 6 Uinit u, da vlada mir u zemlji, tako da mognete lei, a da vas nitko ne uplai. Uinit u, da i divlje zvjeradi nestane iz zemlje, i nee ma provaliti

102

u zemlju vau. 7 Neprijatelje svoje tjerat ete u bijeg, i oni e pred vama padati od maa. 8 Petorica vas natjerat e u bijeg stotinu i stotina vas deset stotina. Neprijatelji vai padat e pred vama od maa. 9 Obratit u se k vama, uinit u vas mnogobrojnima, umnoit u vas i zavjet svoj uzdrati s vama. 10 ito ete staro, odleano jesti i dapae morat ete izasipati staro, da napravite mjesto novome. 11 Postavit u prebivalite svoje meu vama i neu vas gleda poprijeko; 12 Nego u hoditi meu vama i hiti Bog va, a vi ete biti narod moj. 13 Ja sam Gospod, Bog va, koji vas izvedoh iz zemlje egipatske, da im dulje ne sluite kao robovi. Ja polomih palice jarma vaega i da doh vam da hodite uspravo ovamo. 14 Ako li me ne budete sluali i sve ove zapovijedi ne budete ispunjavali. 15 Nego prezrete zakone moje i povrgnete naredbe moje, tako da ne ispunjavate svih zapovijedi mojih i krite zavjet moj, 16 Onda u i ja prema tome postupati s vama i staviti na vas kunje strahovite: suicu i vruicu, koje e vam oni vid oduzeti i ivot vam oteti. Zaludu ete onda sijati sjeme svoje, jer e ga pojesti neprijatelji vai. 17 Okrenut u lice svoje proti vama, tako da vas potuku neprijatelji vai. Protivnici vai gospodarit e nad vama, i bjeat ete, i kad vas nitko ne bude progonio. 18 Ako me ni tada jo ne budete sluali, kaznit u vas jo sedam puta ee za grijehe vae. 19 Slomit u drsku oholost vau i nebo nad vama uiniti kao gvode i zemlju vau kao mjed. 20 Tada ete se muiti uzalud. Zemlja vam nee raati roda svojega, i drvee na polju nee vam davati plodova svojih. 21 Ako mi se i tada jo budete protivili i ne htjednete me sluati, kaznit u vas jo sedam puta ee za grijehe vae. 22 Zvjerad divlju poslat u proti vama, da vam ugrabi djecu vau i podavi stoku vau i umanji broj va, tako da opuste ceste vae. 23 Ako li vas jo ni tim ne opametim, nego mi se jo jednako budete protivili, 24 I ja u se onda usprotiviti vama i kazniti vas sedam puta za grijehe vae. 25 Pustit u na vas ma, koji e osvetiti krenje zavjeta. Ako se tada povuete u gradove svoje, poslat u meu vas kugu, i bit ete predani u ake

103

Levitski Zakon
42 Tada u se ja spomenuti zavjeta svojega s Jakovom i zavjeta svojega s Izakom i s Abrahamom i smilovat u se zemlji. 43 Ali prije mora biti zemlja od njih ostavljena i subote njezine tim nadomjetene, da lei opustoena, kad oni otidu. Oni se sami moraju pokajati za grijene ine svoje, jer su zabacili zapovijedi moje i prezreli naredbe moje. 44 Usprkos tomu neu ih zabaciti, kad budu u zemlji neprijatelja svojih, i neu ih prezreti, tako da ih posve unitim i zavjet svoj ponitim s njima, jer ja sam Gospod, Bog njihov. 45 Za spasenje njihovo spomenut u se zavjeta svojega s praocima njihovim, koje izvedoh iz zemlje egipatske pred ocima poganskih naroda, da budem Bog njihov, ja, Gospod. 46 To su zapovijedi, naredbe i nauke, to ih preko Mojsija dade Gospod na gori Sinajskoj, da uredi odnos izmeu sebe i sinova Izraelovih. Levitski Zakon 27 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 Kai sinovima Izraelovim ove odredbe: Ako netko zavjetuje Gospodu ovjeka po procjeni, 3 Onda se ima muka osoba u dobi od dvadeset do ezdeset godina procijeniti sa pedeset srebrnih ekela po teini Svetita. 4 Za ensku osobu iznosi procjena trideset ekela. 5 Za osobu u dobi od pet do dvadeset godina iznosi procjena muke osobe dvadeset ekela i enske osobe deset ekela. 6 Kod djece u dobi od jednoga mjeseca do pet godina iznosi procjena za djeaka pet srebrnih ekela i procjena za djevojku tri srebrna ekela. 7 Ako je nekomu ezdeset godina i vie, onda ima iznositi procjena za mua petnaest ekela, a za enu deset ekela. 8 Tko je preve siromaan, pa ne moe da plati procjenu, taj neka se dovede pred sveenika, da ga procijeni. Sveenik ga ima procijeniti po onom, to moe dati zavjetnik. 9 Ako je ivine, to se moe rtvovati Gospodu, onda sve, to netko daje Gospodu, ima da vrijedi kao posveeno. 10 On ne smije to promijeniti ili zamijeniti, dobar komad za lo, lo za dobar. Ako ipak ivine zamijeni drugim, onda jedno i drugo ima da pripadne Svetitu. 11 Ako li je ivine neisto, pa se ne

neprijateljima svojim. 26 Kad vam onda jo prelomim potporu kruha, tada e vam deset ena nai kruh u jednoj jedinoj pei, i davat e vam se kruh na mjeru. Vi ete ga jesti, ali se neete nasititi. 27 Ako me usprkos tomu ne posluate i jednako mi se jo budete protivili, 28 I ja u se vama pun gnjeva oduprijeti i sedam puta vas kazniti za grijehe vae. 29 Tada ete morati jesti meso sinova svojih i keri svojih. 30 Razorit u visoke hramove vae i unititi sunane stupove vae. Mrtva tijela vaa pobacat u na trupove idola vaih, i zgadit e mi se pred vama. 31 Gradove vae obratit u u ruevine i Svetita u vaa opustoiti, i miris rtava vaih neu vie mirisati. 32 Jest, ja sam poharat u zemlju vau, tako da e se neprijatelji vai, koji se nastane u njoj, nad tim preneraziti. 33 A vas u raspriti meu narode i za vama ma trgnuti, i zemlja e vaa postati pustinja i gradovi vai ruevine. 34 Tada e zemlja mjesto poruenih subota svojih dobiti itavo vrijeme, kad bude leala opustoena, a vi budete ivjeli u zemlji svojih neprijatelja. Zemlja e poivati i subote svoje nadomjestiti. 35 itavo vrijeme, kad bude leala opustoena, odmor e imati, odmor, to ga nije imala, kad ste prebivali u njoj. 36 A onima izmeu vas, koji jo preostanu, stavit u strah u srca u zemljama neprijatelja njihovih, tako da e ih tjerati u bijeg utanje lista, kad se zaljulja. I bjeat e, kako se bjei ispred maa, i hrlit e, makar ih nitko ne progonio. 37 Padat e jedan preko drugoga kao na bijegu ispred maa, makar ih nitko ne progonio. Neete se moi drati na nogama pred neprijateljima svojim. 38 Izginut ete meu narodima poganskim i zemlja neprijatelja vaih proderat e vas. 39 A oni izmeu vas, koji jo preostanu, izginut e u zemljama neprijatelja svojih, u svojim zlodjelima. I zbog zlodjela otaca njihovih nestat e ih kao njih. 40 Ako oni tada priznaju zlodjela svoja i zlodjela otaca svojih, vjerolomstvo, to su ga poinili proti meni, i kako su mi se protivili. 41 I kako sam se ja protivio njima i doveo ih u zemlju neprijatelja njihovih, jest, ako se tada prigne tvrdo srce njihovo, i oni se pokaju za grijene ine svoje.

Levitski Zakon
moe rtvovati Gospodu, neka se to ivine donese pred sveenika. 12 Sveenik ima ga onda ocijeniti, da li je dobro ili loe. Kako ga ocijeni sveenik, tako neka ostane. 13 Ako ga hoe otkupiti, onda neka jo pridometne peti dio od procjene. 14 Ako netko kuu svoju po sveti Gospodu kao sveti dar, neka je ocijeni sveenik, da li je dobra ili loa. Kako je ocijeni sveenik, tako neka ostane. 15 Ako onaj, koji je posvetio kuu svoju, hoe opet da je otkupi, neka jo pridometne peti dio od procjene, i tada je njegova. 16 Ako netko komad batinjenoga posjeda svojega posveti Gospodu, ravna se procjena po mjeri usjeva. Jedan homer jemena usjeva cijeni se pedeset srebrnih ekela. 17 Ako posveti polje svoje od jubilejske godine dalje, neka vrijedi po punoj procjeni. 18 Ako li zemljite svoje posveti istom poslije jubilejske godine, onda neka sveenik prorauna novce prema broju godina, to ostaju jo do jubilejske godine. Neka se onda razmjerno odbije od pune procjene. 19 Ako li onaj, koji je posvetio zemljite, hoe opet da ga otkupi, neka jo pridometne peti dio od procjene, i tada je njegovo. 20 Ali ako ne otkupi zemljita, a proda ga ipak drugome, ne moe se vie otkupiti, 21 Nego ima zemljite, kad u jubilejskoj godini postane slobodno, vrijediti kao posveeno Gospodu, kao komad zemlje, to je pao pod zakletvu; to pripada sveeniku kao vlasnitvo. 22 Ako netko posveti Gospodu zemljite, to ga je kupio, a ne pripada nasljednom posjedu njegovu. 23 Onda ima sveenik proraunati cijenu do jubilejske godine, i dotini

104

ima tu cijenu isplatiti u isti dan kao dar posveen Gospodu. 24 U jubilejskoj godini ima se komad zemlje povratiti onome, od koga je kupljen i kojemu pripada kao nasljedni posjed. 25 Svaka procjena neka bude po ekelu Svetita: jedan ekel ima dvadeset gera. 26 Ali prvence od stoke, to ve kao prvenci pripadaju Gospodu, ne smije nitko posvetiti. Bilo govee ili ovca: pripada Gospodu. 27 Ali ako su od ivotinje neiste, onda ih mora dotini otkupiti po procjeni i pridometnuti peti dio od procjene. Ako li se ne otkupi, onda se ima prodati po procjeni. 28 Nita od zakletoga, to netko pod zakletvom posveti Gospodu od svega posjeda svojega, bio ovjek, ivine ili nasljedni posjed, ne smije se niti prodati niti otkupiti. 29 togod je pod zakletvom posveeno, Gospodu je presveto. Ljudi, nad kojima je izreena zakletva, ne smiju se otkupiti, nego se moraju pogubiti. 30 Sve desetine od zemlje, od usjeva poljskoga i od plodova drvea vlasnitvo su Gospodnje; posveene su Gospodu. 31 Ako netko hode da, otkupi jedan dio svoje desetine, ima jo da pridometne peti dio svote. 32 to se tie desetine od goveda i ovaca, ima se od svega, to prolazi ispod tapa pastirskog, uvijek deseti komad posvetiti Gospodu. 33 Pri tom neka se ne istrauje, da li je dobro ili loe, i ne smije se zamijeniti. Ali ako netko ipak zamijeni, onda neka jedno i drugo pripadne Svetitu i ne smije se otkupiti. 34 To su zapovijedi, to ih dade Gospod na gori Sinajskoj Mojsiju za sinove Izraelove.

Brojevi
1 Prvi dan drugoga mjeseca, u drugoj godini po izlasku iz zemlje egipatske, ree Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj u atoru sastanka: 2 Izbrojite svu zajednicu sinova Izraelovih po plemenima i porodicama njihovim, tako da Izbrojite imena svih mukih osoba, glavu po glavu. 3 Od dvadeset godina i vie izbrojite, ti i Aron, sve, koji mogu ii na vojsku u Izraelu, po etama njihovim. 4 S vama neka bude po jedan mu od svakoga plemena, koji je poglavar porodice svoje. 5 Ovo su imena mueva, koji neka vas pomau: 6 Od Rubena Elisur, sin edeurov, od Simeona elumiel, sin Suriadajev; 7 Od Jude Nahon, sin Aminadabov; 8 Od Isakara Netanel, sin Zuarov; 9 Od Zebuluna Eliab, sin Helonov; 10 Od sinova Josipovih: od Efraima Eliama, sin Amihudov; od Manaseha Gamaliel, sin Pedahsurov;

105

Brojevi
svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle ii na vojsku. 31 Izbrojenih od plemena Zebulunova pedeset i sedam tisua i etiri stotine. 32 Sinova Josipovih: sinova Efraimovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji po imenima s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle ii na vojsku. 33 Izbrojenih od plemena Efraimova etrdeset tisua i pet stotina. 34 Sinova Manasehovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle ii na vojsku. 35 Izbrojenih od plemena Manasehova trideset i dvije tisue i dvije stotine. 36 Sinova Benjaminovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle ii na vojsku. 37 Izbrojenih od plemena Benjaminova trideset i pet tisua I etiri stotine. 38 Sinova Danovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle idi na vojsku. 39 Izbrojenih od plemena Danova ezdeset i dvije tisue i sedam stotina. 40 Sinova Aerovih po koljenima, porodicama i domovima njihovom, kad se izbroji s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle ii na vojsku. 41 Izbrojenih od plemena Aerova etrdeset i jedna tisua i pet stotina. 42 Sinova Naftalijevih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle ii na vojsku. 43 Izbrojenih od plemena Naftalijeva pedeset i tri tisue i etiri stotine. 44 To su izbrojeni, to su ih izbrojili Mojsije i Aron uz pomo knezova Izraelovih, kojih je bilo dvanaest, po jedan za svako pleme njegovo. 45 Izbrojeni su bili po porodicama svojim svi sinovi Izraelovi od dvadeset godina i vie, svi, to su mogli ii na vojsku. 46 Svih izbrojenih bilo je est stotina i tri tisue i pet stotina i pedeset. 47 A Leviti po plemenu i porodicama svojim nijesu bili ubrojeni meu njih. 48 Gospod je naime bio rekao Mojsiju: 49 Plemena Levijeva nemoj brojiti meu njih; ne uzimaj broja njegova s ostalim sinovima Izraelovim. 50 Nego postavi Levite nad

11 Od Benjamina Abidan, sin Gideonov; 12 Od Dana Ahiezer, sin Amiadajev; 13 Od Aera Pagiel, sin Okranov; 14 Od Gada Eliasaf, sin Deuelov; 15 Od Naftalija Ahira, sin Enanov. 16 To su, koji su bili pozvani iz zajednice. Bili su knezovi oinskih plemena svojih, poglavari tisunija Izraelovih. 17 Nato Mojsije i Aron pozvae te mueve, koji su im bili oznaeni po imenu. 18 Tada prvi dan drugoga mjeseca skupie oni svu zajednicu i izbrojie ih po plemenima i porodicama njihovim, tako da su izbrojili imena od dvadeset godina i vie, glavu po glavu. 19 Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. Tako ih on izbroji u pustinji Sinajskoj. 20 Sinova od Rubena, prvoroenca Izraelova, po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji po imenima s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle ii na vojsku. 21 Izbrojenih od plemena Rubenova bilo je etrdeset i est tisua i pet stotina. 22 Sinova Simeonovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji po imenima s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle ii na vojsku. 23 Izbrojenih od plemena Simeonova bilo je pedeset i devet tisua i tri stotine. 24 Sinova Gadovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji po imenima s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle ii na vojsku. 25 Izbrojenih od plemena Gadova etrdeset i pet tisua, est stotina i pedeset. 26 Sinova Judinih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji po imenima s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle ii na vojsku. 27 Izbrojenih od plemena Judina sedamdeset i etiri tisue i est stotina. 28 Sinova Isakarovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji po imenima s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle ii na vojsku. 29 Izbrojenih od plemena Isakarova pedeset i etiri tisue i etiri stotine. 30 Sinova Zebulunovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji po imenima s glave na glavu,

Brojevi
prebivalitem zakona i nad svim posuem njegovim i nad svim, to pripada njemu. Oni neka prenose ator i sve posue njegovo, neka mu slue, i neka tabore oko atora. 51 Kad treba prenositi ator, neka ga Leviti razloe, a kad ator ima da stane, neka ga Leviti postave. Tko nije Levit, pa se priblii njemu, neka se pogubi. 52 Dok ostali sinovi Izraelovi tabore svaki u svojemu taboru, i svaki kod svoje zastave po etama svojim. 53 Neka Leviti tabore oko prebivalita zakona. Tada nee provaliti gnjev na zajednicu sinova Izraelovih. Samo Leviti smiju obavljati slubu kod prebivalita zakona. 54 Sinovi Izraelovi uinie tako. Oni su se ravnali sasvim po onom, to je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. Brojevi 2 1 Gospod ree Mojsiju i Aronu: 2 Sinovi Izraelovi neka taboruju svaki kod svoje zastave, kod bojnih znakova svojega plemena. Tabor neka se postavi u nekoj udaljenosti od atora sastanka unaokolo. 3 Sprijeda, prema istoku, neka taboruje zastava tabora Judina po etama svojim; voa sinova Judinih neka bude Nahon, sin Aminadabov; 4 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je sedamdeset i etiri tisue i est stotina. 5 Do njega neka taboruje pleme Isakarovo; voa sinova Isakarovih neka bude Netanel, sin Zuarov; 6 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je pedeset i etiri tisue i etiri stotine. 7 Onda pleme Zebulunovo; voa sinova Zebulunovih neka bude Eliab, sin Helonov; 8 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je pedeset i sedam tisua i etiri stotine. 9 Svih u taboru Judinu ljudi bilo je osamdeset i est tisua i etiri stotine po etama njihovim. Oni neka idu prvi. 10 Na jugu neka taboruje zastava tabora Rubenova po etama svojim; voa sirova Rubenovih neka bude Elisur, sin edeurov; 11 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je etrdeset i est tisua i pet stotina. 12 Do njega neka taboruje pleme Simeonovo; voa sinova Simeonovih neka bude elumiel, sin Suriadajev; 13 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je pedeset i devet tisua i tri stotine. 14 Onda pleme Gadovo; voa sinova

106

Gadovih neka bude Eliasaf, sin Reuelov; 15 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je etrdeset i pet tisua i Fest stotina i pedeset. 16 Svih u taboru Rubenovu ljudi izbrojenih bilo je sto i pedeset i jedna tisua i etiri stotine i pedeset po etama njihovim. Oni neka idu drugi. 17 Potom neka ide ator sastanka s taborom Levita usred ostalih tabora. Kako taboruju, tako neka idu, svaki na svojemu mjestu i pod zastavom svojom. 18 Na zapadu neka taboruje zastava tabora Efraimova po etama svojim; voa sinova Efraimovih neka bude Eliama, sin Amihudov; 19 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je etrdeset tisua i pet stotina. 20 Do njega onda pleme Manasehovo; voa sinova Manasehovih Gamaliel, sin Pedahsurov; 21 A vojske njegove, ljudi Izbrojenih bilo je trideset i dvije tisue i dvije stotine. 22 Onda pleme Benjaminovo; voa sinova Benjaminovih Abidan, sin Gideonov; 23 A vojske njegove, ljudi izbrojenih trideset i pet tisua i etiri stotine. 24 Svih u taboru Efraimovu ljudi izbrojenih bilo je sto i osam tisua i to po etama njihovim. Oni neka idu trei. 25 Na sjeveru neka taboruje zastava tabora Danova po etama svojim; voa sinova Danovih Ahiezer, sin Amiadajev; 26 A vojske njegove, ljudi izbrojenih ezdeset i dvije tisue i sedam stotina. 27 Do njega neka taboruje pleme Aerovo; voa sinova Aerovih neka bude Pagiel, sin Okranov; 28 A vojske njegove, ljudi izbrojenih etrdeset i jedna tisua i pet stotina. 29 Onda pleme Naftalijevo; voa sinova Naftalijevi, Ahira, sin Enanov; 30 A vojske njegove, ljudi izbrojenih pedeset i tri tisue i etiri stotine. 31 Svih u taboru Danovu ljudi izbrojenih bilo je to pedeset i sedam tisua i est stotina. Oni neka idu najposlije uza zastave svoje. 32 To su sinovi Izraelovi, izbrojeni po porodicama svojim. Svih izbrojenih u taborima po etama njihovim bilo je est stotina i tri tisue i pet stotina i pedeset. 33 Leviti nijesu bili brojeni meu sinove Izraelove, kao to je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 34 I uinie sinovi Izraelovi sve onako, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju.

107

Brojevi

Tako se utaborie po zastavama Levita po domovima svojim. svojim, tako su ili, svaki po plemenu 21 Od Gerona vue lozu porodica svojem i porodici svojoj. Libnijevaca i porodica imijevaca, To su porodice Geronovaca. Brojevi 3 22 Broj svih izbrojenih mukih osoba 1 U vrijeme, kad je Gospod govorio s njihovih od jednog mjeseca i vie bio je Mojsijem na gori Sinajskoj, imao je sedam tisua i pet stotina. Aron i Mojsije ove potomke. 23 Porodice Geronovaca taborovale 2 Ovo su imena sinova Aronovih: su za atorom prema zapadu. Nadab, prvoroenac, Abihu, Eleazar i 24 Starjeina doma Geronovaca bio je Itamar. Eliasaf, sin Laelov. 3 Tako su se zvali sinovi Aronovi, koji 25 Sinovi Geronovi imali su da kod su bili pomazani i posveeni za atora sastanka uvaju ator, krov sveenike, da obavljaju slubu atora, gornji pokriva njegov, zavjesa sveeniku. na ulazu u ator sastanka, 4 Dade Gospod, te Nadab i Abihu 26 Zavjese od dvorita i zavjesa na pogiboe, kad u pustinji Sinajskoj ulazu u dvorite, to je oko atora i oko pred Gospodom prinesoe oganj rtvenika, i ua njegova za svaku nezakonit. Oni nijesu imali djece. Tako potrebu njegovu. su Eleazar i Itamar obavljali slubu 27 Od Kohata vue lozu porodica sveeniku pod nadzorom svojega oca Amramovaca, porodica Izharovaca, Arona. porodica Hebronovaca i porodica 5 Gospod zapovjedi Mesiju: Uzielovaca. To su porodice Kohatove. 6 Privedi pleme Levijevo i postavi ga 28 Broj svih mukih od jednog mjeseca pred sveenika Arona, da mu slue, i vie bio je osam tisua i est stotina, 7 I da rade za njega i za svu zajednicu koji su sluili oko Svetita. pred atorom sastanka sluei 29 Porodice Kohatovaca taborovale su atoru, sa strane svetoga atora prema Jugu. 8 I da uvaju sve posue u atoru 30 Starjeina doma Kohatova bio je sastanka, i da strae za sinove Elisafan, sin Uzielov. Izraelove sluei atoru. 31 Oni su imali da uvaju koveg, to, 9 Pa e predati Levite Aronu; sinovima svijenjak, rtvenik, sveto posue, to njegovim; oni su darovani njemu se rabilo kod slube, i zavjese. izmeu sinova Izraelovih. 32 Voa svih starjeina levitskih bio je 10 A Arona i sinove njegove postavi, da Eleazar, sin sveenika Arona, On je vre slubu sveeniku. Ako li bi tko imao vrhovni nadzor nad onima, koji drugi prestupio da slui, neka se su imali uvati Svetite. pogubi. 33 Od Merarija vue lozu porodica 11 Jo ree Gospod Mojsiju: Mahlijevaca i porodica Muijevaca, To 12 Evo uzeh Levite izmeu sinova su porodice Merarijevaca. Izraelovih na mjesto svih prvoroenih 34 Broj svih izbrojenih mukih osoba sinova Izraelovih, to prvi dooe na njihovih od jednog mjeseca i vie bio je svijet. Meni pripadaju Leviti. est tisua i dvije stotine. 13 Jer moje je sve prvoroeno. U dan, 35 Starjeina doma merarijevskih kad pobih sve prvoroeno u zemlji porodica bio je Suriel, sin Abihajilov. egipatskoj, posvetih sebi sve Oni su taborovali na strani svetoga prvoroeno u Izraelu, od ovjeka do atora prema sjeveru. ivineta. Meni pripadaju oni. Ja sam 36 Sinovi Merarijevi imali su da uvaju Gospod. daske atora, prijevornice njegove, 14 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju u stupove i stopice njegove, sve posude i pustinji Sinajskoj: sve, to pripada njemu, 15 Izbroj sinove Levijeve po domovima 37 I stupove od dvorita unaokolo i i porodicama njihovim. Sve muke stopice njihove i kolje i ua njihova. osobe od jednog mjeseca i vie izbroj. 38 Sprijeda na istonoj strani svetoga 16 Po zapovijedi Gospodnjoj Mojsije ih prebivalita, pred atorom sastanka izbroji, kao to mu je bilo zapovjeeno. prema sunanom istoku taborovali su 17 Sinovi Levijevi po imenima svojim Mojsije i Aron i sinovi njegovi. Ori su jesu: Geron, Kohat i Merari. imali slubu oko Svetita, slubu za 18 Sinovi Geronovi po porodicama sinove Izraelove. A da se je tko drugi svojim zvali su se: Libni i imi. pribliio, morao se je kazniti smru. 19 Sinovi Kohatovi po porodicama 39 Svih izbrojenih Levita, to ih svojim: Amram, Izhar, Hebron i Uziel. izbrojie po zapovijedi Gospodnjoj 20 Sinovi Merarijevi po porodicama Mojsije i Aron po porodicama njihovim, svojim: Mahli i Mui. To su porodice svih mukih od jednog mjeseca i vie

Brojevi
bilo je dvadeset i dvije tisue. 40 Gospod zapovjedi Mojsiju: Izbroj sve prvoroence muke meu sinovima Izraelovim od jednog mjeseca i vie, i ustanovi broj imena njihovih. 41 Uzmi Levite za mene, Gospoda, na mjesto svih prvoroenaca meu sinovima Izraelovim, i stoku levitsku na mjesto svih prvenaca od stoke sinova Izraelovih. 42 I izbroji Mojsije sve prvoroence meu sinovima Izraelovim, kao to mu je bio Gospod zapovjedio. 43 I svega prvoroenaca mukih, izbrojenih po broju imena njihovih od jednog mjeseca i vie bilo je dvadeset i dvije tisue, dvjesta i sedamdeset i tri. 44 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 45 Uzmi Levite na mjesto svih prvoroenaca meu sinovima Izraelovim i stoku levitsku na mjesto stoke njihove. Leviti pripadaju meni, Gospodu. 46 Za otkup dvjesta i sedamdeset i tri prvoroenca meu sinovima Izraelovim, kojih je vie nego Levita, 47 Uzmi pet ekela od glave. Uzmi ih po teini u Svetitu; ekel ima dvadeset gera. 48 I podaj novce Aronu i sinovima njegovim kao otkup za one, kojih je bilo vie nego otkupljenih od Levita. 49 I uze Mojsije otkup od onih, koji je bilo vie nego otkupljenih od Levita. 50 Od prvoroenaca sinova Izraelovih uze novaca tisuu i trista i ezdeset i pet ekela po teini u Svetitu. 51 Po zapovijedi Gospodnjoj dade onda Mojsije Aronu i sinovima njegovim otkup, kao to je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. Brojevi 4 1 Gospod zapovjedi Mojsiju i Aronu: 2 Izbrojte kod Levite sinove Kohatove po porodicama i domovima njihovim. 3 Od trideset godina i vie do pedeset godina, sve, koji su sposobni za posao u slubi oko atora sastanka. 4 A ovo je sluba sinova Kohatovih oko atora sastanka, da se brinu za Svetinju nad svetinjama. 5 Kad polazi tabor, pristupaju Aron i sinovi njegovi, skidaju zavjesu, to zastiru ulaz, i pokriju njim koveg zakona. 6 Po njemu prostru pokriva od koe jazaveve, ozgora razastru prostira sav od modroga skerleta i provuku mu motke. 7 I preko stola za kruhove oblija razastru prostira od modroga skerleta i metnu na njega zdjele, ae,

108

testije i vreve za naljev. A kruhovi su svagda na njemu. 8 Povrh toga razastru prostira od grimiza, pokriju ga pokrivaem od koe jazaveve i provuku mu motke. 9 Onda uzmu prostira od modrog skerleta i pokriju njim svijenjak i njegove svjetionice, usekae, lopatice i sve posude za ulje, kojima slue oko njega. 10 Potom ga sa svim spravama njegovim zaviju u pokriva od koe jazaveve i metnu ga na nosila. 11 I po zlatnom rtveniku razastru prostira od modroga skerleta i pokriju ga pokrivaem od koe jazaveve i provuku mu motke. 12 Uzmu i sve druge sprave, to se rabe kod slube u Svetitu, metnu ih u prostira od modroga skerleta i zaviju u pokriva od koe jazaveve i stave ih na nosila. 13 Poto rtvenik oiste od pepela, prostru preko njega pokriva od crvenog skerleta, 14 I metnu na njega sve sprave, kojima slue na njemu: maice, viljuke, lopatice, kotlie i sve druge sprave za rtvenik, Pokriju ga onda pokrivaem od koe jazaveve, pa mu provuku motke. 15 Istom onda, kad Aron i sinovi njegovi pri polasku tabora svre zamotavanje Svetita i svih svetih sprava, pristupe Kohatovci, da ih nose. Oni se ne smiju dotaknuti svetih predmeta. Inae bi morali poginuti. To je posao Kohatovaca kod atora sastanka. 16 A Eleazar, sin sveenika Arona, ima se brinuti za ulje na svijenjaku, za kad mirisni, za rtvu, to se svagda prinosi, i za ulje pomazanja; ima jo paziti na sav ator i na sve, to je u njemu svetih predmeta i posua njegova. 17 Onda zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu: 18 Pazite; da se ne istrijebi koljeno porodica Kohatovih izmeu Levita. 19 Uinite za njih ovo, da ostanu ivi i ne pomru, kad pristupaju k Svetinji nad svetinjama. Aron i sinovi njegovi neka dou i odrede svakomu napose, to e koji raditi i to e nositi. 20 Sami neka ne ulaze unutra da pogledaju svete predmete i za as samo. Inae bi morali umrijeti. 21 Dalje zapovjedi Gospod Mojsiju: 22 Izbroj i sinove Geronove po porodicama i domovima njihovim. 23 Od trideset godina i vie do pedeset godina izbroj ih, sve, koji su za slubu da mogu sluiti u atoru sastanka.

109

Brojevi
izbrojie ih po zapovijedi Gospodnjoj, 42 Sinova Merarijevih, izbrojenih po porodicama i domovima, 43 Od trideset godina i vie do pedeset godina, svih, to su bili za slubu da slue u atoru sastanka. 44 Bilo je ljudi izbrojenih po porodicama njihovim tri tisue i dvjesta. 45 To su izbrojeni iz porodica sinova Merarijevih, to ih izbrojie Mojsija i Aron, kao to je bio Gospod zapovjedio preko Mojsija. 46 Svih izbrojenih Levita, to ih izbrojie Mojsije i Aron B knezovima Izraelovim po porodicama i domovima njihovim. 47 Od trideset godina i vie do pedeset godina, svih, to su bili za slubu da slue i da nose kod atora sastanka. 48 Bilo ih ljudi izbrojenih osam tisua i pet stotina i osamdeset. 49 Kao to je bio Gospod zapovjedio preko Mojsija, bio je svaki odreen za ono, to treba da radi i da nosi. Tako su bili postavljeni, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. Brojevi 5 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 Naloi sinovima Izraelovim, neka odstrane iz tabora sve, koji su zaraeni gubom, teenjem ili oskvrnuem od mrtvih tjelesa. 3 Bili muevi ili ene, odstranite ih. Odvedite ih van pred tabor, da ne oneiste tabora, u kojemu ja boravim meu njima. 4 Sinovi Izraelovi uinie tako i uklonie ih iz tabora. Kako je Gospod bio zapovjedio Mojsiju, tako uinie sinovi Izraelovi. 5 Gospod zapovjedi Mojsiju: 6 Naloi sinovima Izraelovim: Je li netko, bio mu ili ena, nanio kojugod tetu blinjemu poinivi koje pronevjerenje proti Gospodu, i je li tako naprtio na sebe krivnju. 7 Onda neka prizna grijeh, to ga je uinio, neka povrati pronevjereno po punoj vrijednosti svojoj i neka dadne onomu, proti kojemu se je ogrijeio, pridometnuvi petinu svote. 8 Ako li ovaj nije ostavio iza sebe bliega roaka, kojemu se moe dati duna svota, onda ta naknadna svota pripada Gospodu u korist sveenicima, osim ovna za pomirenje, kojim se pribavi krivcu oprotenje. 9 Svi sveti darovi, to se rtvuju podizanjem, a donose ih sinovi Izraelovi sveeniku, imaju svaki put pripasti njemu. 10 Sami sveti darovi imaju ostati

24 Ovo je posao porodicama Geronovim, to e raditi i nositi: 25 Ori nose prostirae svetinje, ator sastanka, gornji pokriva njegov, pokriva od koe jazaveve, to je ozgora na njemu, zavjesa na ulazu u ator sastanka. 26 Zavjese od dvorita i zavjesa na ulazu u dvorite, to je oko atora i oko rtvenika, i ua njegova i sve sprave za slubu njihovu. togod treba oko toga raditi neka urade. 27 Sva sluba sinova Geronovih neka biva za sve, to e nositi i to e raditi po zapovijedi Aronovoj i sinova njegovih. Dajte ih uputiti u sve, to imaju nositi. 28 To je sluba porodica sinova Geronovih kod atora sastanka. Sluba njihova stoji pod nadzorom Itamara, sina sveenika Arona. 29 Izbroj i sinove Merarijeve po porodicama i domovima njihovim. 30 Od trideset godina i vie do pedeset godina izbroj ih, sve, koji su za slubu da mogu sluiti u atoru sastanka. 31 Kod sve slube njihove u atoru sastanka ovo im je dunost nositi: daske atora, prijevornice, stupove i stopice, 32 Stupove oko dvorita sa stopicama, kolje i ua sa spravama njihovim i sve, to treba za te stvari. Pokaite im predmete, to ih imaju nositi, komad po komad. 33 To je sluba porodice sinova Merarijevih to su sve duni raditi kod atora sastanka pod nadzorom Itamara, sina sveenika Arona. 34 I izbrojie Mojsije i Aron s knezovima zajednice sinove Kohatove po porodicama i domovima njihovim. 35 Od trideset godina i vie do pedeset godina, sve, koji su za slubu da mogu sluiti u atora sastanka. 36 I bilo ih je izbrojenih po porodicama njihovim dvije tisue i sedam stotina i pedeset. 37 To su izbrojeni iz porodica Kohatovih, to su bili za slubu u atoru sastanka, Mojsije i Aron izbrojie ih, kao to je bio Gospod zapovjedio preko Mojsija. 38 Sinova Geronovih, izbrojenih po porodicama i domovima. 39 Od trideset, godina i vie do pedeset godina, svih, to su bili za slubu da slue u atoru sastanka. 40 Bilo je ljudi izbrojenih po porodicama i domovima njihovim dvije tisue i est stotina i trideset. 41 To su izbrojeni iz porodica sinova Geronovih, to su bili za slubu u atoru sastanka. Mojsije i Aron

Brojevi
pojedincu. to netko dadne sveeniku, ima pripasti njem. 11 Gospod zapovjedi Mojsiju: 12 Daj sinovima Izraelovim ovaj naputak: Ogrijei li se ena i postane nevjerna muu svojemu, 13 Jer drugi opi s njom, a da mu njezin ne zna za to, budui da ona ini svoj grijeh u potaji, gdje je ne vidi svjedok i ne moe se zatei, 14 I doe li tada duh ljubomora na mua, tako da postane ljubomoran na svoju enu, koja se je ogrijeila, ili obuzme li ga duh ljubomora, koji ga ini ljubomornim na svoju enu, a da ona nije sagrijeila, 15 Onda neka mu dovede enu svoju k sveeniku i neka donese sa sobom kao prinos za nju desetinu efe brana jemenoga. Ali neka ga ne polije uljem i neka ne metne na njega kada, jer je to prinos za ljubomor, to jest za oitovanje, koji ima da oituje zlodjela. 16 Sveenik neka je povede i postavi pred Gospoda. 17 Tada neka uzme sveenik posveene vode u sud zemljani. Uz to neka uzme sveenik malo zemlje s poda u Svetitu i uspe u vodu. 18 Poto je sveenik postavio enu Pred Gospoda, neka joj otkrije kosu na glavi i dadne joj u ruku prinos za oitovanje, to jest za ljubomor. Ali vodu prokletstva i gorkosti neka zadri sam sveenik u ruci. 19 Tada neka sveenik zakune enu ovako: Ako ni jedan mu nije opio s tobom, i ako se nijesi oneistila nevjernou prema muu svojemu, onda neka ti ne nanese nikakve tete ova voda prokletstva i gorkosti. 20 Ali ako si postala nevjerna muu svojemu, ako si se ogrijeila i upustila se s drugim, koji nije tvoj mu. 21 Ovdje neka sveenik izbaci proti eni strana prokletstva, i to ima sveenik zaprijetiti eni: onda neka te Gospod postavi za strailo kletve i prokletstva u narodu tvojem: Gospod neka uini da ti bedro spadne, a tijelo ti otee. 22 Ova voda prokletstva neka prodre u tvoju utrobu, da ti tijelo otee i da ti bedro spadne. ena neka odgovori: Tako neka bude. Amen. 23 Sveenik neka napie tada ova prokletstva na list i neka ih opet sapere u vodi gorkosti. 24 Ovu vodu prokletstva i gorkosti neka dadne eni da pije, da prodre u nju voda prokletstva i bude joj gorak jad. 25 Sveenik neka tada uzme iz ruke eni prinos za ljubomor, neka rtvuje

110

prinos podizanjem i mahanjem pred Gospodom i prinese ga k rtveniku. 26 Punu pregrt neka uzme sveenik od prinosa kao mirisni dio i neka to zapali na rtveniku. Potom neka dadne eni vodu da pije. 27 I kad joj je dao vodu da pije, i ako se je ona nevjernou ogrijeila proti muu svojemu, onda e voda prokletstva prodrijeti u nju i bit e joj gorak jad. Tijelo e joj otei, i bedro e joj spasti. ena e biti jedno strailo prokletstva u narodu svojem. 28 Ali ako se ena nije ogrijeila, dakle neduna je, onda joj nee nita biti: ona e postati mati. 29 To je zakon o ljubomoru: Ogrijei li se ena nevjernou proti muu svojemu, 30 . Ili doe li na mua duh ljubomora, tako da on bude ljubomoran na enu svoju, onda neka postavi enu pred Gospoda, i neka sveenik postupa s njim tono prema ovim odredbama. 31 Tada je mu osloboen od krivnje zlodjela, a ena mora da snositi za svoj prestupak. Brojevi 6 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 Naloi sinovima Izraelovim ovo: Poloi li netko, bio mu ili ena, zavjet nazirejski, da se posveti Gospodu, 3 Onda neka se uzdrava od vina i drugih opojnih pia. Neka uope ne pije nikakve tekuine, to je napravljena od groa. I samo groe ne smije jesti, ni svjee ni osueno. 4 Doklegod traje vrijeme njegova nazirejstva, neka ne uiva nita, to dolazi od vinove loze, od zrna do koma. 5 Dokle traje zavjet njegova nazirejstva, neka britva ne doe na glavu njegovu. Dokle se ne navre dani, za koje se je obvezao Gospodu, ima vrijediti kao Bogu posveen, Neka pusti da mu slobodno raste kosa na glavi. 6 Cijelo vrijeme, za koje se je posvetio Gospodu, ne smije doi u dodir s mrtvim tijelom. 7 I ako mu umru otac, mati, brat ili sestra, ne smije po njima navui na sebe neistou, jer je posveta Boga njegova na glavi njegovoj. 8 Doklegod traje nazirejstvo njegovo, posveen je Gospodu. 9 Umre li netko posve nenadano uz njega, onda neka izjavi, da mu je posveena glava neista. im opet postane ist, neka obrije glavu svoju; sedmi dakle dan neka je obrije. 10 Osmi dan neka donese dvije grlice ili dva golubia k sveeniku na ulaz u

111

Brojevi
uva. 25 Neka dadne Gospod, da njegovo lice sja nad tobom, i neka ti bude milostiv. 26 Neka obrati Gospod lice svoje k tebi i neka ti udijeli mir. 27 Ako tako stave sinove Izraelove pod zatitu imena mojega, ja u ih blagosloviti. Brojevi 7 1 Kada je Mojsije bio dovrio i podigao sveto prebivalite i kad ga je bio pomazao i posvetio sa svim posuem njegovim, kad je bio pomazao i posvetio i rtvenik sa svim posuem njegovim. 2 Tada donesoe darove knezovi sinova Izraelovih, poglavari pojedinih porodica, to jest knezovi nad plemenima, koji su bili ispitivali brojenje. 3 Dovedoe kao prilog za Gospoda est kola pokrivenih i dvanaest volova. Na dva kneza dooe po jedna kola i na svakoga pa jedan vol. Dovedoe ih pred sveto prebivalite. 4 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: 5 Uzmi to od njih. To treba za opravljanje radova na atoru sastanka. Razdijeli to Levitima, svakomu prema slubi njegovoj. 6 I uze Mojsije kola i volove i predade ih Levitima. 7 Dvoja kola i etiri vola predade sinovima Geronovim prema slubi njihovoj. 8 etvora kola i osam volova predade sinovima Merarijevim prema slubi njihovoj, to su je imali uiniti pod vodstvom Itamara, sina sveenika Arona. 9 Sinovima Kohatovim ne dade nita, jer im je posao bio opraviti svete stvari, to su ih morali nositi na ramenu. 10 Onda donesoe knezovi darove sa posvetu rtvenika, kad je bio pomazan, i tako stavie knezovi priloge svoje pred rtvenik. 11 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: Svaki dan ima jedan od knezova donijeti prilog svoj za posvetu rtvenika, 12 Prvi dan donese prilog svoj Nahon, sin Aminadabov, od plemena Judina. 13 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset ekela teka, kotli srebrn sedamdeset ekela teak po teini u Svetitu, oboje puno brana bijeloga, to je bilo umijeeno s uljem, za prinos, 14 Posudica, deset zlatnih ekela vrijedna, puna kada, 15 Junac, ovan, jednogodinje janje za rtvu paljenicu,

ator sastanka. 11 Sveenik neka zgotovi jedno kao rtvu za grijeh, drugo za rtvu paljenicu. Tako neka mu pribavi pomirenje za grijeh, to ga je navukao na sebe uz mrtvo tijelo. Ujedno neka iznova izjavi, da mu je glava posveena. 12 Neka se posveti Gospodu, dokle traje njegovo nazirejstvo, i neka prinese jednogodinje janje kao rtvu za prijestup. A prijanji dani ne broje se, jer je morao posvetu svoju oitovati kao neistu. 13 Ove su odredbe za nazireja: Kad se navre dani nazirejstvu njegovu, neka ga dovedu na ulaz u ator sastanka. 14 Neka prinese Gospodu kao prinos jednogodinje, bez pogrjeke janje za rtvu paljenicu, jednogodinje, bez pogrjeke ensko janje kao rtvu za grijeh i bez pogrjeke ovna za rtvu mirotvornu; 15 Osim toga koaricu nekvasnih kruhova, zamijeenih s uljem i nekvasnih uljem namazanih pogaa s prinosom njihovim i s naljevima njihovim. 16 Sveenik neka sve rtvuje Gospodu. Neka prinese za njega rtvu za grijeh i rtvu paljenicu. 17 Ovna neka prinese Gospodu kao rtvu mirotvornu, uz to koaricu nekvasnih kruhova. I prinos i naljev ima sveenik prinijeti za njega. 18 A nazirej neka obrije na ulazu u ator sastanka posveenu glavu svoju, neka uzme posveenu kosu na glavi i baci je u oganj, to gori pod rtvom mirotvornom. 19 Nato neka uzme sveenik plee kuhano ovnovo, kola nekvasan i pogau nekvasnu iz koarice i neka to metne na ruke nazireju, poto je ovaj sebi obrijao posveenu kosu. 20 Tada neka to sveenik rtvuje pred Gospodom kao rtvu primicanja i odmicanja. Svet je to prinos, to pripada sveeniku osim grudi primicanja i odmicanja i osim plea podizanja. Potom smije nazirej opet piti vina. 21 To je zakon za nazireje, koji je poloio zavjet, o prinosu njegovu, to ga ima prinijeti Gospodu za posvetu svoju, osim onoga, to inae jo sam hoe da uini. Kako to zahtijeva zavjet, to ga je poloio, mora postupati po zakonima, to vrijede za njegovu posvetu. 22 Gospod zapovjedi Mojsiju: 23 Naloi Aronu i sinovima njegovim: Ovako blagoslivljajte sinove Izraelove: 24 Neka te blagoslovi Gospod i neka te

Brojevi
16 Jarac za rtvu radi grijeha, 17 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodinjih janjaca za rtvu mirotvornu. To je bio prilog Nahona, sina Aminadabova, 18 Drugi dan darova Netanel, sin Zuarov, knez Isakara. 19 On donese kao prilog: zdjelu srebrnu, sto i trideset ekela teku, kotli srebrn, sedamdeset ekela teak po teini u Svetitu, oboje puno brana bijeloga, to je bilo umijeeno s uljem, za prilog, 20 Posudicu, deset zlatnih ekela vrijednu, punu kada, 21 Junca, ovna, jednogodinje janje za rtvu paljenicu, 22 Jarca za rtvu radi grijeha, 23 Dva vola, pet jaraca i pet jednogodinjih janjaca za rtvu mirotvornu. To je bio prilog Netanela, sina Zuarova. 24 Trei dan darova knez sinova Zebulunovih, Eliab, sin Helonov. 25 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset ekela teka, kotli srebrn, sedamdeset ekela teak po teini u Svetitu, oboje puno brana bijeloga, to je bilo umijeeno s uljem, za prinos, 26 Posudica, deset zlatnih ekela vrijedna, puna kada, 27 Junac, ovan, jednogodinje janje za rtvu paljenicu, 28 Jarac za rtvu radi grijeha, 29 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodinjih janjaca za rtvu mirotvornu. To je bio prilog Eliaba, sina Helonova. 30 etvrti dan darova knez sinova Rubenovih, Elisur, sin edeurov, 31 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset ekela teka, kotli srebrn, sedamdeset ekela teak po teini u Svetitu, oboje puno brana bijeloga, to je bilo umijeeno s uljem za Prinos, 32 Posudica, deset zlatnih ekela vrijedna, puna kada, 33 Junac, ovan, jednogodinje janje za rtvu paljenicu, 34 Jarac za rtvu radi grijeha, 35 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodinjih janjaca za rtvu mirotvornu. To je bio prilog Elisura, sina edeurova. 36 Peti dan darova knez sinova Simeonovih, elumiel, sin Suriadajev. 37 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset ekela teka, kotli srebrn, sedamdeset ekela teak po teini u Svetitu, oboje puno brana bijeloga, to je bilo umijeeno s uljem

112

za prinos, 38 Posudica, deset zlatnih ekela vrijedna, puna kada, 39 Junac, ovan, jednogodinje janje za rtvu paljenicu, 40 Jarac za rtvu radi grijeha, 41 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodinjih janjaca za rtvu mirotvornu. To je bio prilog elumiela, sina Suriadajeva. 42 esti dan darova knez sinova Gadovih, Eliasaf, sin Deuelov. 43 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset ekela teka, kotli srebrn, sedamdeset ekela teak po teini u Svetitu, oboje puno brana bijeloga, to je bib umijeeno s uljem, za prinos, 44 Posudica, deset zlatnih ekela vrijedna, puna kada, 45 Junac, ovan, jednogodinje janje za rtvu paljenicu, 46 Jarac za rtvu radi grijeha, 47 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodinjih janjaca za rtvu mirotvornu. To je bio prilog Eliasafa, sina Deuelova. 48 Sedmi dan darova knez sinova Efraimovih, Eliama, sin Amihudov. 49 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset ekela teka, kotli srebrn, sedamdeset ekela teak po teini u Svetitu, oboje puno brana bijeloga, to je bilo umijeeno s uljem, za prinos, 50 Posudica, deset zlatnih ekela vrijedna, puna kada, 51 Junac, ovan, jednogodinje janje za rtvu paljenicu, 52 Jarac za rtvu radi grijeha, 53 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodinjih janjaca za rtvu mirotvornu. To je bio prilog Eliame, sina Amihudova. 54 Osmi dan darova knez sinova Manasehovih, Gamaliel, sin Pedahsurov. 55 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset ekela teka, kotli srebrn, sedamdeset ekela teak po teini u Svetitu, oboje puno brana bijeloga, to je bilo umijeeno s uljem, za prinos, 56 Posudica, deset zlatnih ekela vrijedna, puna kada, 57 Junac, ovan, jednogodinje janje za rtvu paljenicu, 58 Jarac za rtvu radi grijeha, 59 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodinjih janjaca za rtvu mirotvornu. To je bio prilog Gamaliela, sina Pedahsurova. 60 Deveti dan darova knez sinova Benjaminovih, Abidan, sin Gideonov.

113

Brojevi
mirotvornu. To je bio prilog Ahire, sina Enanova. 84 To su bili prilozi knezova izraelskih za posvetu rtvenika, kad je bio pomazan: dvanaest zdjela srebrnih, dvanaest kotlia srebrnih, dvanaest posudica zlatnih, 85 Svaka zdjela srebrna sto i trideset ekela teka, svaki kotli sedamdeset ekela teak. Sve srebro tih posuda iznosilo je dvije tisue i etiri stotine ekela po teini u Svetitu. 86 Nadalje dvanaest posudica zlatnih punih kada, svaka posudica deset ekela teka po teini u Svetitu. Sve zlato tih posudica iznosilo je sto i dvadeset ekela. 87 Ukupni broj ivotinja za rtvu paljenicu iznosio je dvanaest junaca, uz to dvanaest ovnova, dvanaest jednogodinjih janjaca s prinosom svojim, nadalje dvanaest jaraca za rtvu radi grijeha. 88 Ukupni broj ivotinja za rtvu mirotvornu iznosio je dvadeset i etiri vola, esnaest ovnova, esnaest jaraca i esnaest janjaca. To su bili prilozi za posvetu rtvenika, kad je bio pomazan. 89 Kad je Mojsije iao u ator sastanka, da razgovara s njim, uo bi glas gdje mu govori s pomirilita, to se nalazi na kovegu zakona, s prostora izmeu obadva kerubina. Tako je on razgovarao s njim. Brojevi 8 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 Naloi Aronu: Kad natie svjetionice, onda pripazi na to, da sedam svjetionica svjetlo svoje baca na prednju stranu svijenjaka. 3 Aron uini tako i nataknu svjetionice na prednju stranu svijenjaka, kao to je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, 4 Svijenjak je kovani rad od zlata. Od stabla sve do cvjetova bilo je sve kovani rad. Mojsije bio je dao napraviti svijenjak po uzorku, to mu ga je bio pokazao Gospod. 5 Gospod zapovjedi Mojsiju: 6 Odijeli Levite od sinova Izraelovih i oisti ih. 7 Postupaj s njima kod oienja ovako: Pokropi ih vodom oienja. Oni neka onda prijeu britvom preko svega tijela svojega, neka operu haljine svoje i oiste se. 8 Potom neka uzmu junca s prinosom njegovim, naime branom bijelim, to je umijeeno s uljem. Za rtvu radi grijeha uzmi drugoga junca. 9 Onda dovedi Levite pred ator sastanka i skupi svu zajednicu sinova

61 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset ekela teka, kotli srebrn, sedamdeset ekela teak po teini u Svetitu, oboje puno brana bijeloga, to je bilo umijeeno s uljem, za prinos, 62 Posudica, deset zlatnih ekela vrijedna, puna kada, 63 Junac, ovan, jednogodinje janje za rtvu paljenicu, 64 Jarac za rtvu radi grijeha, 65 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodinjih janjaca za rtvu mirotvornu, To je bio prilog Abidana, sina Gideonova. 66 Deseti dan darova knez sinova Danovih, Ahiezer, sin Amiadajev. 67 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset ekela teka, kotli srebrn, sedamdeset ekela teak po teini u Svetitu, oboje puno brana bijeloga, to je bilo umijeeno s uljem, za prinos, 68 Posudica, deset zlatnih ekela vrijedna, puna kada, 69 Junac, ovan, jednogodinje janje za rtvu paljenicu, 70 Jarac za rtvu radi grijeha, 71 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodinjih janjaca za rtvu mirotvornu. To je bio prilog Ahiezera, sina Amiadajeva. 72 Jedanaesti dan darova knez sinova Aerovih, Pagiel, sin Okranov. 73 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset ekela teka, kotli srebrn, sedamdeset ekela teak po teini u Svetitu, oboje puno brana bijeloga, to je bilo umijeeno s uljem, za prinos, 74 Posudica, deset zlatnih ekela vrijedna, puna kada, 75 Junac, ovan, jednogodinje janje za rtvu paljenicu, 76 Jarac za rtvu radi grijeha, 77 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodinjih janjaca za rtvu mirotvornu. To je bio prilog Pagiela, sina Okranova. 78 Dvanaesti dan darova knez sinova Naftalijevih, Ahira, sin Enanov. 79 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset ekela teka, kotli srebrn, sedamdeset ekela teak po teini u Svetitu, oboje puno brana bijeloga, to je bilo umijeeno s uljem, za prinos, 80 Posudica, deset zlatnih ekela vrijedna, puna kada, 81 Junac, ovan, jednogodinje janje za rtvu paljenicu, 82 Jarac za rtvu radi grijeha, 83 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodinjih janjaca za rtvu

Brojevi
Izraelovih. 10 im su Leviti na tvoju zapovijed stupili pred Gospoda, neka sinovi Izraelovi poloe ruke na Levite, 11 I Aron neka prinese Levite Gospodu kao rtvu sinova Izraelovih podizanjem i mahanjem. Nato se smiju pripustiti slubi Gospodnjoj. 12 Poto su Leviti ruke svoje poloili na glavu juncima, ima ti prirediti jednoga za rtvu radi grijeha, drugoga za rtvu paljenicu Gospodu, da pribavi oprotenje Levitima. 13 A kad si Levite predveo Aronu i sinovima njegovim i dao ih prinijeti Gospodu kao rtvu primicanja i odmicanja. 14 I tako Levite odvojio izmeu sinova Izraelovih, onda Leviti pripadaju meni, 15 Istom sada smiju Leviti preuzeti slubu u atoru sastanka. Ti ih mora oistiti i prinijeti kao rtvu primicanja i odmicanja, 16 Jer su posve darovani meni izmeu sinova Izraelovih. Uzimam ih na mjesto svih sinova Izraelovih, koji kao prvoroenci ostavljaju krilo materino. 17 Jer meni pripadaju meu sinovima Izraelovim svi prvenci kod ovjeka i stoke. Onaj dan, kad pobih sve prvoroence u zemlji egipatskoj, posvetio sam ih sebi. 18 Uzimam Levite na mjesto svih prvoroenaca meu sinovima Izraelovim. 19 I dajem na dar Aronu i sinovima njegovim Levite izmeu sinova Izraelovih, da na mjesto sinova Izraelovih obavljaju slubu u atoru sastanka, Oni imaju initi pomirenje za sinove Izraelove, da nikakav udar nesretan ne pogodi sinove Izraelove, kad se sinovi Izraelovi priblie Svetitu. 20 Mojsije i Aron i sva zajednica sinova Izraelovih uinie tako s Levitima. Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju za Levite, tono tako uinie s njima sinovi Izraelovi. 21 Leviti dadoe se oistiti od grijeha i oprae haljine svoje. Aron ih prinese Gospodu kao rtvu podizanja i mahanja, i Aron pribavi pomirenje njihovo, kad ih oisti. 22 Potom Leviti preuzee svoj slubu u atoru sastanka kao pomonici Aronovi i sinova njegovih. Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju za Levite, tako su postupali s njima. 23 Gospod zapovjedi Mojsiju: 24 Ovo vrijedi za Levite: Istom sa dvadeset i pet godina i vie smiju preuzeti slubi u atoru sastanka. 25 Od pedeset godina prosti su od te

114

slube i ne trebaju vie sluiti. 26 Oni dodue smiju brai svojoj biti u pomoi kod vrenja slube u atoru sastanka, ali neka vie ne obavljaju redovitu slubu. Tako postupaj s Levitima za slubene poslove njihove. Brojevi 9 1 Gospod zapovjedi Mojsiju prvi mjesec druge godine po izlasku iz zemlje egipatske: 2 Sinovi Izraelovi neka slave Pashu u odreeno vrijeme. 3 Imate je slaviti etrnaesti dan ovoga mjeseca uveer u odreeno vrijeme. Samo po svim propisima i odredbama njezinim smijete je slaviti. 4 Tada zapovjedi Mojsije sinovima Izraelovim, da slave Pashu. 5 I slavie Pashu u prvom mjesecu etrnaesti dan uveer u pustinji sinajskoj. Tono onako, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, uinie sinovi Izraelovi, 6 A bili su neki ljudi, koji se oskvrnie o mrtvaca. Tako oni nijesu mogli slaviti Pashe onaj dan. Oni stoga stupie onaj dan pred Mojsija i Arona. 7 Kad mu ljudi izjavie: Mi smo postali neisti od mrtvaca. Zato da nam nije slobodno prinijeti rtvu Gospodu u odreeno vrijeme sa sinovima Izraelovim? 8 Mojsije im odgovori: ekajte, da ujem, to zapovijeda Gospod za vas. 9 A Gospod zapovjedi Mojsiju: 10 Naloi sinovima Izraelovim: Ako se netko izmeu vas ili vaih potomaka oskvrni o mrtvaca ili je na dalekom putovanju, neka ipak slavi Pashu u ast Gospodu. 11 Samo takvi moraju je obaviti u drugom mjesecu etrnaesti dan uveer. Oni pritom imaju jesti kruh nekvasan i gorko zelje. 12 I ne smiju od toga nita ostaviti do iduega jutra i ne smiju prelomiti nijedne kosti. Neka slave Pashu po svima obredima, to vrijede za nju. 13 Tko je ist i nije na putova nju, a propusti slaviti Pashu, takav ovjek ima se istrijebiti iz na roda svojega Jer on ne prinese Gospodu rtve u odreeno vrijeme. Takav ovjek ima okajati krivnju svoju. 14 Ako li boravi kod vas stranac i hode da slavi Pashu Gospodnju, neka je obavi po propisima i odredbama, to vrijede za Pashu. Isti zakon neka vam bude za stranca i za onoga, koji se rodio u zemlji. 15 U dan, kad je bio podignut sveti ator, pokri oblak prebivalite u atoru zakona, i bio je uveer kao

115

Brojevi
9 Kad poete na vojsku u zemlji svojoj proti neprijatelju, koji vas napada, onda trubite buno na trube. Tada e vas se spomenuti Gospod, Bog va, i spasit e vas od neprijatelja vaih. 10 Trubite na trube i u dane veselja svojega, na blagdane i mjesece mlaake, kod svojih rtava paljenica i rtava mirotvornih. Tako e vam to biti za spomen milostiv kod Boga vaega. Ja sam Gospod, Bog va. 11 U drugoj godini u drugom mjesecu, dvadesetoga u mjesecu, podie se oblak iznad prebivalita zakona. 12 Tada pooe sinovi Izraelovi svojim redom iz pustinje sinajske, i oblak se spusti u pustinji paranskoj, 13 Bilo je to prvi put, da pooe na zapovijed Gospodnju, to je bila izala preko Mojsija. 14 Najprije poe zastava tabora sinova Judinih sa svojim etama. Na elu vojske njihove stajao je Nahon, sin Aminadabov. 15 Pred vojskom plemena sinova Isakarovih bio je Netanel, sin Zuarov. 16 Pred vojskom plemena sinova Zebulunovih bio je Eliab, sin Helonov. 17 Poto je sveti ator bio razIoen, pooe i sinovi Geronovi i sinovi Merarijevi, koji su imali nositi sveti ator. 18 Tada poe zastava tabora Rubenova sa svojim etama. Pred vojskom njihovom bio je Elisur, sin edeurov. 19 Vojsku plemena sinova Simeonovih vodio je elumiel, sin Suriadajev. 20 Pred vojskom plemena sinova Gadovih bio je Eliasaf, sin Deuelov. 21 Tada pooe sinovi Kohatovi, koji su imali nositi Presveto, do njihova dolaska bio je ator ve postavljen. 22 Tada poe zastava tabora sinova Efraimovih sa svojim etama. Pred vojskom njihovom bio je Eliama, sin Amihudov. 23 Pred vojskom plemena sinova Manasehovih bio je Gamaliel, sin Pedahsurov. 24 Pred vojskom plemena sinova Benjaminovih bio je Abidan, sin Gideonov. 25 Nato poe zastava tabora sinova Danovih sa svojim etama, koja je zakljuivala sve tabore. Pred vojskom njihovom bio je Ahiezer, sin Amiadajev. 26 Pred vojskom plemena sinova Aerovih bio je Pagiel, sin Okranov. 27 Pred vojskom plemena sinova Naftalijevih bio je Ahira, sin Enanov. 28 To je bio red, kojim pooe sinovi Izraelovi sa svojim etama. 29 Mojsije ree Hobabu, sinu Midjanca

oganj nad prebivalitem sve do jutra. 16 Tako ostade uvijek: Oblak ga je pokrivao, i to nou kao oganj. 17 Istom kad bi se oblak podigao iznad atora, polazili bi sinovi Izraelovi, i gdje bi se spustio oblak, ondje bi se utaborili sinovi Izraelovi. 18 Tako bi sinovi Izraelovi polazili uvijek po zapovijedi Gospodnjoj i utaborili se takoer po zapovijedi Gospodnjoj. Dokle je god stajao oblak nad svetim prebivalitem, ostajali bi utaboreni. 19 I kad je oblak dugo vremena ostao nad prebivalitem, drali bi se sinovi Izraelovi naputka Gospodnjega i ne bi polazili. 20 Bilo je, da je oblak ostao nad prebivalitem samo malo dara. Na zapovijed Gospodnju oni bi tada postavljali tabor i na zapovijed bi Gospodnju opet polazili. 21 Bilo je takoer, da je oblak ostao samo od veera do jutra. Kad bi se onda oblak podigao ujutro, oni bi polazili. Ili bi ostao dan i no. Kad bi se onda podigao oblak, polazili bi. 22 Ili kad bi ostao oblak dva dana ili mjesec dana ili jo dulje vremena nad prebivalitem, onda bi i sinovi Izraelovi ostali utaboreni i ne bi polazili. Istom kad bi se podigao, polazili bi. 23 Po zapovijedi Gospodnjoj postavljali bi tabor, po zapovijedi Gospodnjoj polazili bi. Drali su se naputka Gospodnjega, to je bio izaao od Gospoda preko Mojsija. Brojevi 10 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 Napravi sebi dvije trube srebrne. Napravi ih kovanim radom. One neka ti slue za to, da saziva zajednicu i da znak daje za polazak tabora. 3 im se zatrubi na njih, neka se skupi sva zajednica kod tebe na ulazu u ator sastanka. 4 Ako li se zatrubi samo na jednu, neka se skupe kod tebe knezovi, plemenski poglavari sinova Izraelovih. 5 Ako se zatrubi buno, onda neka se kreu tabori, to lee prema istoku. 6 Ako li se zatrubi po drugi put, onda neka se kreu tabori, to lee prema jugu. Neka se zatrubi buno u znak, da imaju poi. 7 Ima li se sazvati zajednica, onda trubite samo jednostavno, ne trubite buno. 8 Samo sinovi Aronovi, sveenici, smiju trubiti na trube. Njihova je uporaba kod vas odredba, to vjeito vrijedi za sva koljena.

Brojevi
Reuela, tasta Mojsijeva: Idemo sada u zemlju, za koju obea Gospod: Vama u je dati. Hajde s nama. Nagradit emo te bogato, jer je Gospod obeao sinovima Izraelovim blagoslov. 30 A on mu odgovori: Ne mogu ii s vama. Moram se vratiti u svoju domovinu i k svojoj rodbini. 31 A onaj ga zamoli: Ne ostavljaj nas, jer kako ti zna mjesta, gdje moemo taboriti u pustinji, budi nam savjetnik. 32 Ako poe s nama, i tebe emo se bogato spomenuti blagoslovom, to e nam ga udijeliti Gospod. 33 I tako pooe od gore Gospodnje, tri dana hoda. Koveg zavjeta Gospodnjega iao je pred njima tri dana hoda, da bi im naao mjesto za odmor. 34 Oblak Gospodnji lebdio je nad njima po danu, kad su polazili iz tabora. 35 Kadgod je polazio koveg, govorio bi Mojsije: Ustani, Gospode, i neka se razaspu neprijatelji tvoji, i neka pred tobom pobjegnu protivnici tvoji. 36 Kadgod se je ustavio, govorio bi: Ustavi se, Gospode, kod eta Izraelovih plemena. Brojevi 11 1 Narod se stade glasno tuiti pred Gospodom, da mu je zlo. Kad je Gospod to uo, planu gnjev njegov. Oganj, to je izlazio od Gospoda, raspali se na njih i uniti jedan dio tabora. 2 Tada zavapi narod k Mojsiju za pomo. Kad se Mojsije pomoli Gospodu, ugasi se oganj. 3 Prozva se to mjesto Tabera, jer se je tamo bio raspalio na njih oganj, to je izlazio od Gospoda. 4 I kad se je svjetina, to je bila meu njima, polakomila za drugim jelima, stadoe sinovi Izraelovi opet jadikovati. Tuili su se: Tko e nam dati da jedemo mesa? 5 Spominjemo se riba, to smo ih jeli u Egiptu zabadava, krastavaca i dinja, luka, crvenoga luka i enjaka. 6 A sad nam je, da uginemo. Ovdje nema upravo nita. Oi nam ne vide nita drugo osim mane. 7 Mana je bila kao sjeme korijandrovo i nalik na bdelij. 8 Narod je iao okolo i skupljao ju, mlio ju na rvnjima ili tucao u stupama, kuhao ju u loncima i pravio od nje kolae. Okus joj je bio kao okus kolaa pripravljena s uljem. 9 Kad bi nou pala rosa na tabor, pala bi s njom i mana. 10 Kad je uo Mojsije gdje narod jadikuje u porodicama svojim, svaki

116

na ulazu u ator svoj, gnjev Boji bio se je estoko raspalio zbog toga, i Mojsiju bilo je to veoma ao. 11 Onda se je Mojsije potuio Gospodu: Zato tako zlostavlja slugu svojega, i zato do mene tako malo dri, da si mi naprtio teret brige za taj itav narod? 12 Zar sam ja taj itav narod nosio u krilu svojem i donio ga na svijet, da moe od mene traiti. Nosi ga u naruju svojem, kao to dojilja nosi dojene, u zemlju, koju sam obeao ocima njegovim? 13 Odakle da uzmem meso, da ga dadnem tomu itavu narodu? Plau preda mnom i vapiju: Daj nam mesa da jedemo. 14 Ja ne mogu vie nositi brigu sam za taj itav narod. To je odve teko za me. 15 Ako misli tako dalje postupati s menom, onda me radije odmah ubij, ako ti jo togod vrijedim, da ne gledam dulje nesreu svoju. 16 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: Pozovi mi sedamdeset ljudi izmeu starjeina Izraelovih, za koje zna, da su zreli ljudi i sposobni za slubu poglavarsku. Dovedi ih k atoru sastanka. Tamo neka se postave s tobom, 17 Dok ja siem. Tamo u govoriti s tobom i od duha, to poiva na tebi, uzet u i njima ga dati. Oni e s tobom dijeliti teret brige za narod. 18 A narodu reci: Posvetite se za sutra. Mesa ete dobiti i jesti. Glasno ste jadikovali pred Gospodom i vapili: Tko e nam dati mesa da jedemo? U Egiptu imali smo dobro. Gospod e vam eto dati mesa da jedete. 19 Neete ga jesti samo jedan dan, ni dva, pet, deset ili dvadeset dana, 20 Nego itav mjesec dana, dokle vam na nos ne udari i ne ogadi vam se, jer vi ste Gospoda, koji je meu vara, prezreli i pred njim jadikovali i tuili se: Da nijesmo ipak otili iz Egipta. 21 Mojsije ree: est stotina tisua pjeaka ima naroda, meu kojim ja ivim, a ti kae: Dat u im mesa da jedu itav mjesec dana. 22 Moe li im se poklati toliko ovaca i goveda, da im bude dosta? Moe li im se pohvatati sve ribe morske, da bude za njih dosta? 23 A Gospod odgovori Mojsiju: Zar je moda ruka Gospodnja preslaba? Sad e vidjeti, hoe li se moja rije pred tobom ispuniti ili ne. 24 Nato izae Mojsije, priopi narodu rijei Gospodnje i pozva sedamdeset starijih ljudi iz naroda. Postavi ih okolo atora. 25 Tada sie Gospod u oblaku i

117

Brojevi
njim u snu. 7 A tako ne biva s mojim slugom Mojsijem. On je povjerenik u vodstvu cijele kue moje. 8 S njim govorim od usta do usta. On smije gledati neskritu podobu i pojavu Gospoda. Zato se dakle ne pobojaste prekoriti slugu mojega Mojsija? 9 Nato se raspali gnjev Gospodnji na njih, i on ode; 10 I oblak se udalji od atora. A Mirjama je bila najedanput od gube postala bijela kao snijeg. Kad se Aron okrenuo k njoj, nae da je bila gubava. 11 Tada ree Aron Mojsiju: Ah, gospodaru, ne mei na nas grijeha, to ga poinismo tako ludo. 12 Nemoj, da ona bude kao mrtvo dijete, kojemu je tijelo ve napola gnjilo, kad izae iz krila materina. 13 I Mojsije pomoli se glasno Gospodu: O Boe, ozdravi je opet. 14 Gospod odgovori Mojsiju: Da joj je otac njezin pljunuo u lice, ne bi li se morala stidjeti sedam dana? Tako ima ona da sedam dana ostane iskljuena iz tabora, a poslije neka se opet primi natrag. 15 I Mirjama je sedam dana bila iskljuena iz tabora. A narod ne poe prije dalje, dokle Mirjama ne bi opet primljena. Brojevi 13 1 Potom poe narod od Haserota i utabori se u pustinji paranskoj. 2 Gospod zapovjedi Mojsiju ovo: 3 Polji ljude, da uhode zemlju kanaansku, koju u dati sinovima Izraelovim. Poljite od svakoga plemena po jednoga. Svaki od njih neka bude glavar. 4 I po zapovijedi Gospodnjoj posla ih Mojsije iz pustinje paranske. Svi su bill glavari sinova Izraelovih. 5 Ovo su im imena: Od plemena Rubenova amua, sin Zakurov; 6 Od plemena Simeonova afat, sin Horijev; 7 Od plemena Judina Kaleb, sin Jefuneov; 8 Od plemena Isakarova Igal, sin Josipov; 9 Od plemena Efraimova Hoea, sin Nunov; 10 Od plemena Benjaminova Palti, sin Rafuov; 11 Od plemena Zebulunova Gadiel, sin Sodijev; 12 Od plemena Josipova, od plemena Manasehova Gadi, sin Susijev; 13 Od plemena Danova Amiel, sin Gemalijev; 14 Od plemena Aerova Setur, sin

progovori s njim, uze onda od duha koji je ivio u njemu, i dade ga sedamdesetorici sijedih ljudi. im se je bio duh spustio na njih, zapadoe oni u proroko ushienje. To im se poslije ne dogodi vie. 26 A dvojica od njih ostae u taboru Jedan se zvao Eldad, drugi Medad I na njih se spustio duh. Pripadali su naime zapisanima, ali nijesu bili izali k atoru. I oni zapadoe u taboru u proroko ushienje. 27 Jedan sluga otra i javi Mojsiju: Eldad i Medad zapali su u taboru u proroko ushienje. 28 Tada zamoli Joua, sin Nunov, koji je od mladosti bio sluga Mojsijev: Gospodaru, Mojsije, zabrani im to. 29 A Mojsije mu ree: to se ti raspaljuje za me? O, kad bi samo sav narod Gospodnji bio sastavljen od proroka. Kad bi Gospod svima dao svojega duha. 30 Nato se Mojsije vrati u tabor sa starjeinama Izraelovim. 31 Tada se po zapovijedi Gospodnjoj podie vjetar, koji nanese od mora prepelice i razasu ih nad taborom unaokolo dan hoda daleko na sve strane do dva lakta visoko od zemlje. 32 I narod se dade, te je itav dan i itavu no i itav idui dan hvatao prepelice. Tko je malo nakupio, imao ih je deset homera. Prostrijee ih tada okolo tabora, da se sue. 33 Jo im nije bilo meso izmeu zuba ieznulo, a gnjev Gospodnji raspali se na narod. Gospod udari narod veoma tekom kaznom. 34 Zato se prozva to mjesto Kibrot Hataava, jer se tamo pokopa pohlepni narod. 35 Od Kibrot Hataave poe narod dalje u Haserot. U Haserotu ostadoe. Brojevi 12 1 Jednoga dana prekorie Mirjama i Aron Mojsija radi Kuitke, koju je bio uzeo sebi za enu. On se je naime bio oenio enom kuitskom. 2 Nadalje rekoe: Zar je Gospod govorio samo preko Mojsija? Zar nije govorio i s nama? To je uo Gospod. 3 A Mojsije bio je ovjek veoma blag, blai od svih ljudi na zemlji. 4 Odmah ree Gospod Mojsiju, Aronu i Mirjami: Poite sve troje u ator sastanka. Dok su oni sve troje ili, 5 Sie Gospod u stupu oblaka, stade na ulazu atora i pozva Arona i Mirjamu kad oboje dooe, 6 Ree: ujte rijei moje. Kada je meu vama prorok, onda se objavljujem ja, Gospod, njemu u vienju i govorim s

Brojevi
Mihaelov; 15 Od plemena Naftalijeva Nahbi, sin Vofsijev; 16 Od plemena Gadova Geuel, sin Makijev. 17 To su imena ljudima, to ih posla Mojsije, da uhode zemlju. Tada dade Mojsije Hoeu, sinu Nunovu, ime Joua. 18 Kad ih posla Mojsije, da uhode zemlju kanaansku, zapovjedi im: Idite odavde preko Negeba. Onda se popnite na goru. 19 Pogledajte, kakva je zemlja i je li narod, to prebiva u njoj, jak ili slab, malen ili velik; 20 I kakva je zemlja, u kojoj prebiva, je li plodna ili neplodna; i kakva su mjesta, u kojima prebiva, jesu li u otvorenim taborima ili u tvrdim gradovima; 21 I kakva je zemlja, je li masna ili mrava, raste li drvee u njoj ili ne. A sad na posao. Donesite sa sobom i neto roda one zemlje. Bilo je tada upravo vrijeme prvome grou. 22 Tada otidoe i uhodie zemlju od pustinje Sin do Rehoba na ulazu u Hamat. 23 Oni se popee preko Negeba i dooe do Hebrona, gdje su ivjeli Ahiman, eaj i Talmaj, potomci Anakovi. Hebron je bio sazidan sedam godina prije Soan u Egiptu. 24 Kada stigoe do u dolinu Ekol, odrezae ondje lozu s grozdom jednim, to su ga nosila po dvojica na motki, tako i nekoliko granatnih jabuka i smokava. 25 Ono mjesto prozva se dolina Ekol od groa, to su ga tamo bili odrezali sinovi Izraelovi. 26 Poslije etrdeset dana vratie se, poto su bili uhodili zemlju. 27 Otidoe kui i dooe k Mojsiju i Aronu i svoj zajednici sinova Izraelovih u pustinju paransku, u Kade, podnijee izvjetaj njima i svoj zajednici i pokazae im plodove zemlje. 28 A pripovijedali su im ovo: Odosmo u zemlju, u koju si nas poslao. Zaista tee u njoj mlijeko i med, Evo to su plodovi odanle. 29 Ali narod, to boravi u njoj, jak je, i gradovi su utvreni i veoma veliki. Vidjesmo ondje i potomke Anakove. 30 Amaleani prebivaju u pokrajini Negebu; Hiteji, Jebuseji i Amoreji stanuju u planini; Kanaanci prebivaju na moru i na obali Jordana. 31 A da podvee svaku ljutitu izjavu naroda proti Mojsiju, povika Kaleb: Svakako poimo gore i osvojimo je, jer je moemo lako prevladati.

118

32 Ali ljudi, koji su bili s njim ili, izjavie: Nikako ne moemo ii proti tomu narodu, jer je jai od nas. 33 Tada iznesoe pred sinove Izraelove neistinu o zemlji, koju su bili uhodili. Pripovijedali su: Zemlja, koju proosmo i uhodismo, jest zemlja, koja dere svoje stanovnike. Svi ljudi, to ih vidjesmo tamo, neobino su veliki. 34 Vidjesmo tamo i divove, sinove Anakove od roda divovskoga. inilo nam se, da smo prema njima kao skakavci. A tako smo se morali i mi njima initi. Brojevi 14 1 Tada sva zajednica podie viku i graju, i narod je plakao onu no. 2 Svi su sinovi Izraelovi mrmljali proti Mojsiju i Aronu, i sva se je zajednica tuila pred njima: Ah, da smo bili pomrli u zemlji egipatskoj ili ovdje u pustinji. Ah, da smo mrtvi. 3 Zato da nas vodi Gospod u tu zemlju? Zar da izginemo od maa? Zar da ene nae i djeca sitna postanu roblje drugima? Ne bi li bolje bilo za nas, da se vratimo natrag u Egipat? 4 I rekoe meu sobom: Mi emo izabrati sebi vou i vratiti se natrag u Egipat. 5 Tada Mojsije i Aron padoe niice pred svom skupljenom zajednicom sinova Izraelovih. 6 A Joua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su takoer bili zemlju uhodili, razdrijee haljine svoje, 7 I rekoe svoj zajednici sinova Izraelovih: Zemlja, koju proosmo, da je uhodimo, jest zemlja doista vrlo dobra. 8 Ako nam je Gospod milostiv, on e nas dovesti u tu zemlju i dat e nam je, zemlju, u kojoj tee mlijeko i med. 9 Samo se ne bunite proti Gospodu i ne bojte se stanovnika te zemlje, jer emo ih posve istrijebiti. Odstupila je od njih sjena njihova, A s nama je Gospod. Nita ih se ne bojte. 10 Kada je sva zajednica mislila da ih kamenuje, pojavi se slava Gospodnja svima sinovima Izraelovim nad atorom sastanka. 11 I Gospod ree Mojsiju: Dokle e me jo prezirati taj narod, dokle mi nee vjerovati uza sve znakove udesne, to sam ih uinio pred njim? 12 Udarit u ga kugom i istrijebiti ga. A tebe u uiniti narodom, koji je vei i jai od ovoga. 13 Ali Mojsije ree Gospodu: Ako uju to Egipani, izmeu kojih si svojom mou doveo ovamo taj narod, 14 Pripovijedat e to stanovnicima ove

119

Brojevi
31 A sitnu djecu vau, za koju rekoste, da e postati roblje drugima, njih u uvesti. Oni e se obradovati zemlji, koju vi pogrdiste. 32 A mrtva tjelesa vaa raspast e se ovdje u pustinji. 33 etrdeset godina vai e se sinovi kao pastiri povlaiti u pustinji i tako e trpjeti za va otpad, dokle se tjelesa vaa posve ne zatru u pustinji. 34 Po broju etrdeset dana, za koje uhodiste zemlju, jedan dan za jednu godinu uraunan, morat ete etrdeset godina nosit e krivnje svoje. Morat ete osjetiti, to znai, kad ja uskratim milost svoju. 35 Ja, Gospod, kaem to. Doista, tako u postupati s tom cijelom zajednicom nevaljalom, koja se je strkala proti meni: ovdje u pustinji nai e oni svoj kraj, i ovdje e pomrijeti. 36 A ljudi, to ih je bio poslao Mojsije, da uhode zemlju, i to nakon povratka svojega pobunie svu zajednicu proti njega, kad krivo izvijestie o zemlji; 37 Ti ljudi, to su bili laan izvjetaj dali o zemlji, pomrijee pred Gospodom od nagle smrti. 38 Samo Joua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, ostae na ivotu izmeu onih ljudi, to su ili da uhode zemlju. 39 Kad Mojsije priopi ove prijetnje svima sinovima Izraelovim, narod se veoma raalosti. 40 Drugo dakle jutro ustae rano, da uzau navrh gore; jer rekoe: Sada smo spremni da uzaemo na ono mjesto, za koje nam je govorio Gospod; jer sagrijeismo. 41 A Mojsije ree: Zato hoete da prestupite zapovijed Gospodnju? Nee vam uspjeti. 42 Ne uzilazite; jer Gospod nije u vaoj sredini. Inae bit ete potueni od svojih neprijatelja. 43 Jer Amaleani i Kanaanci stoje tamo pred vama. Popadat ete od maa, jer se odmetnuste od Gospoda, nee Gospod biti s vama. 44 Ali oni u svojoj tvrdokornosti pooe navrh gore. A koveg zavjeta Gospodnjega i Mojsije ne ostavie tabora. 45 Tada sioe Amaleani i Kanaanci, to su stanovali na onoj gori, potukoe ih i potjerae do Horme. Brojevi 15 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 Daj sinovima Izraelovim ovaj naputak: Kad doete u zemlju, koju u vam dati za postojbinu, 3 I budete prinosili Gospodu od goveda i ovaca rtvu ognjenu, rtvu paljenicu

zemlje, Oni su uli, da ti, Gospode, prebiva meu ovim narodom, da mu se ti, Gospode, oi u oi ukazuje, i da oblak tvoj stoji nad njima, i da ti danju u stupu oblaka, a nou u stupu ognja ide pred njima. 15 Ako sad taj narod pobije sve do jednoga, onda e narodi, koji su uli o tebi glas, rei: 16 Jer Gospod nije mogao taj narod dovesti u zemlju, koju im je bio zakletvom obeao, zato ih je pobio u pustinji. 17 Neka dakle, Gospode, vlada tvoja velika strpljivost. Pa ti si obeao: 18 Gospod je strpljiv i obilan dobrotom. On oprata zlodjela i grijeh. Ali posve ne otputa kaznu, nego pohodi zlodjela otaca na djeci do u tree i etvrto koljeno. 19 Oprosti dakle ovomu narodu zlodjela njegova po velikom milosru svojem, kao to si uvijek opratao ovomu narodu od Egipta do ovamo. 20 Gospod odgovori: Opratam mu, kako si zamolio. 21 Ali tako ja iv bio i tako sva zemlja bila puna slave Gospodnje: 22 Svi oni ljudi, koji vidjee slavu moju i sve znake udesne, to sam ih uinio U Egiptu i u pustinji, a ipak me deset puta kuae i glasa mojega ne posluae, 23 Oni nee nikada vidjeti zemlje, to je zakletvom obeah ocima njihovim. Ne, ni jedan od svih onih, koji me prezree, nee je vidjeti. 24 Samo slugu svojega Kaleba, koji pokaza drugi duh i posve pristade uza me, njega u dovesti u zemlju, u koju je ve jedanput stupio, i posjedovat e je potomci njegovi. 25 Pustite samo, da Amaleani i Kanaanci stanuju u ravnici. Sutra se vratite i poite u pustinju prema Crvenome moru. 26 Jo ree Gospod Mojsiju i Aronu: 27 Dokle e jo trajati, da ta nevaljala zajednica mrmlja proti meni? Dobro sam uo psovke sinova Izraelovih, to izbacuju proti meni. 28 Kai im: Tako ja iv bio, to je rije Gospodnja, kako vi izgovoriste pred mojim uima, tako u ja postupati s vama. 29 Ovdje u pustinji popadat e mrtva tjelesa vaa, svi vi, koji ste bili izbrojeni, po cijelom broju vaem od dvadesete godine i vie, jer mrmljaste proti meni. 30 Nikada neete ui u zemlju, koju vam pod zakletvom obeah za postojbinu, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Joue, sina Nunova.

Brojevi
ili mirotvornu, da ispunite zavjete ili kao dragovoljan dar ili o blagdanima svojim, da dignete u ast Gospodu miris ugodni rtveni, 4 Onda onaj, koji prinosi Gospodu svoj dar rtveni, ima ujedno rtvovati kao prinos desetinu efe bijelog brana, to je umijeeno s etvrtinom hina ulja. 5 A vina neka pripravi za naljev kod rtve paljenice i mirotvorne etvrtinu hina za svako janje. 6 A za ovna neka pripravi kao prinos dvije desetine efe bijelog brana, to je umijeeno s treinom hina ulja. 7 Vina za naljev neka prinese treinu hina za miris ugodni Gospodu. 8 Ako hoe pripraviti junca za rtvu paljenicu ili za rtvu zaklanicu, da ispuni zavjet ili kao rtvu mirotvornu, 9 Onda prinesi uz junca kao prinos tri desetine efe bijelog brana, to je umijeeno s po hina ulja. 10 Vina za naljev prinesi pola hina kao rtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu. 11 Tako neka se dri kod svakoga vola ili ovna, kod svakoga janjeta ili jareta. 12 Kolikogod ih prinosite, imate tako postupati kod svakoga pojedinog komada. 13 Svaki domai ima se drati ovih odredaba, kad prinosi rtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu. 14 Ako je stranac kod vas, ili ako netko trajno ivi u sredini vaoj i hoe da priredi rtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu, onda ima isto onako postupati kako vi inite. 15 Jednak zakon vrijedi za zajednicu, za vas kao za stranca, koji je kod vas. Jedan zakon, to vrijedi za sva vremena, ima biti za vas, kroz sve narataje. U stvarima, to se odnose na Gospoda, vrijedi za stranca isto kao za vas. 16 Jednak zakon i jednako pravo vrijede za vas kao za stranca, to je kod vas. 17 Gospod zapovjedi Mojsiju: 18 Daj sinovima Izraelovim ovaj naputak: Kad doete u zemlju, u koju u vas ja odvesti, 19 Onda, prije nego upotrijebite ito one zemlje, prinesite Gospodu rtvu podizanja. 20 Od prvoga brana svojega darujte kola kao rtvu podizanja. Kao rtvu podizanja od gumna, tako imate i ovu rtvovati. 21 Dajte dakle od prvoga brana svojega Gospodu rtvu podizanja, kroz sve narataje. 22 Ako se ogrijeite nenaumice i ne ispunite kojugod od ovih zapovijedi,

120

to ih Gospod dade Mojsiju, 23 togod od onoga, to vam je Gospod preko Mojsija naloio od dana, kad Gospod izdade zapovijedi, i poslije kroz sve narataje, 24 Onda, ako je prestupak bio uinjen od zajednice ne naumice, nego nepromiljeno, ima sva zajednica prirediti junca kao rtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu zajedno s prinosom i naljevom njihovim, uz to jarca kao rtvu za grijeh. 25 Sveenik neka time pribavi pomirenje cijeloj zajednici sinova Izraelovih. Tako e im se oprostiti, jer je bila samo nepromiljenost, i za svoju nepromiljenost prinesoe prinos, rtvu ognjenu Gospodu, uz to svoju rtvu za grijeh pred Gospodom. 26 Tako e se onda oprostiti cijeloj zajednici sinova Izraelovih i strancima, koja su kod njih, jer nepromiljenost na teret je cijeloj zajednici. 27 Ako li se ovjek pojedinac ogrijei nenaumice, onda neka prinese jednogodinju kozu kao rtvu za grijeh. 28 Sveenik ima tada onomu, koji se je nepromiljeno ogrijeio proti Gospodu, pribaviti pomirenje izvrivi za njega obrede pomirenja. Tako e mu se oprostiti, 29 Jednako zakon vrijedi kod vas za domoroce izraelske i za stranca, koji je meu njima, za sluaj, da se netko ogrijei nenaumice. 30 Ali ako netko sagrijei naumice, bio on domorodac ili stranac, taj huli na Gospoda. Takav se ima istrijebiti iz naroda. 31 Jer je on prezreo rije Gospodnju i prestupio zapovijed njegovu, Takav se ima istrijebiti bez milosti. Krivnja njegova pada na njega. 32 Kad su bili sinovi Izraelovi u pustinji, zatekoe ovjeka, koji je kupio drva u subotu. 33 Ljudi, koji su ga bili zatekli gdje kupi drva, dovedoe ga k Mojsiju i Aronu i svoj zajednici. 34 Stavie ga u zatvor, jer jo nije bilo odreeno o tom, to e se initi s njim. 35 Tada Gospod zapovjedi Mojsiju: Taj ovjek ima se smru kazniti. Neka ga kamenuje sva zajednica izvan tabora. 36 I sva zajednica izvede ga pred tabor i kamenova ga na smrt, kao to je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 37 Gospod zapovjedi Mojsiju: 38 Daj sinovima Izraelovim ovaj naputak: Neka stave sebi rese na skutove haljina svojih, oni i budua koljena njihova, i na svaku resu neka

121

Brojevi
14 Doista nijesi nas doveo u zemlju, u kojoj tee mlijeko i med, i nijesi nam dao njiva i vinograda u posjed. Hoe li moda ljudima ovdje oi iskopati? Ne idemo. 15 Tada se Mojsije rasrdi vrlo i zamoli Gospoda: Ne pogledaj na rtveni dar njihov. Nijesam nijednome od njih oduzeo nijednog magarca i nijednome od njih nijesam uinio nita na ao. 16 I Mojsije zapovjedi Korahu: Ti i sva druina tvoja, prikaite se sutra pred Gospodom, ti, oni i Aron. 17 Svaki neka uzme svoju kadionicu i neka stavi u njih kad. Tada neka donese svaki svoju kadionicu pred Gospoda, dakle dvjesta i pedeset kadionica, takoer ti i Aron, svaki svoju kadionicu. 18 I uze svaki svoju kadionicu, metnu u njih oganj i stavi na njega kad. Onda se postavie na ulazu u ator sastanka, takoer Mojsije i Aron. 19 A Korah skupi na ulazu u ator sastanka naprema njima svu zajednicu. Tada se pokaza svoj zajednici slava Gospodnja. 20 I Gospod dade Mojsiju i Aronu ovu zapovijed: 21 Odvojite se od te zajednice. Unitit u ih u jedan as. 22 Tada padoe oni niice na svoje lice i zamolie: O Boe, Gospodaru duha ivotnog u svakom tijelu. Zar e, kad je sagrijeio samo jedan, pustiti gnjev svoj na svu zajednicu? 23 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: 24 Naloi zajednici: Udaljite se od okolice stana Korahova, Datanova i Abiramova. 25 Nato se die Mojsije i otide Datanu i Abiramu. Starjeine Izraelove pooe za njim. 26 On zapovjedi Zajednici: Udaljite se od atora ovih zlotvora. Ne dotaknete se niega, to je njihovo. Inae izginut ete i vi zbog svih grijeha njihovih. 27 Tada se povukoe oni natrag iz okolice stana Korahova, Datanova i Abiramova. A Datan i Abiram stupie van i stadoe sa svojim enama i sa svojom velikom i malom djecom na ulazu svojih atora. 28 Tada ree Mojsije: Po tom ete spoznati, da je Gospod poslao mene, da izvrim sva ta djela, i da ja ne radim sam od sebe. 29 Ako ovi ovdje pomru, kao to umiru svi ljudi, i ako ih zadesi obian udes svih ljudi, onda Gospod nije poslao mene. 30 Ako li Gospod izvri neto neuveno i zemlja otvori usta svoja i prodre ih sa svim, to je njihovo, tako da siu ivi u

metnu vrpcu od skerleta plavoga. 39 Ovo je svrha resama: Imate se sjetiti, kad ih vidite, svih zapovijedi Gospodnjih, da ih vrite l da se ne zanosite za poudama svojih srdaca i oiju, to vas tako lako zavode na otpad. 40 Vi se imate spominjati svih zapovijedi mojih i vriti ih i tako se posvetiti Bogu svojemu. 41 Ja sam Gospod, Bog va, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske, da budem Bog va. Ja sam Gospod, Bog va. Brojevi 16 1 Korah, sin Izhara, sina Kohata, sina Levijeva, predobi za sebe potomke Rubenove Datana i Abirama, sinove Eliabove, i Ona, sina Peletova. 2 Oni se pobunie proti Mojsija sa dvjesta i pedeset sinova Izraelovih, poglavara zajednice, pozvanih lanova skuptine narodne i mueva uglednih. 3 Oni se dakle skupie proti Mojsiju i Aronu i rekoe im: Dosta neka vam je. Sva zajednica, svi skupa sveti su, i Gospod je meu njima. Zato se vi uzdiete nad zajednicu Gospodnju? 4 Kad to u Mojsije, pade niice na svoje lice. 5 Tada odgovori Korahu i svoj druini njegovoj ovako: Sutra e pokazati Gospod, tko je njegov i tko je dosta svet, da mu se priblii. Koga tada on izabere, taj mu se smije pribliiti. 6 Uinite ovo Uzmite sebi kadionice, Korah i sva druina njegova. 7 Metnite sutra u njih ognja i stavite na njih kada pred Gospodom. Koga tada izabere Gospod, taj neka bude svet. Dosta neka vam je, sinovi Levijevi. 8 Korahu ree Mojsije: ujte ipak, sinovi Levijevi. 9 Zar vam nije dosta, to vas je Bog Izraelov odvojio od zajednice Izraelove, da vas privue u svoju blizinu, pa da vrite slubu kod l atora Gospodnjega i obavljate i pred zajednicom slubu svoju? 10 Tebe je sa svom braom tvojom, sinovima Levijevim, privukao k sebi, sada traite jo i sveenitvo. 11 Zato se vi, ti i sva druina tvoja, skupljate proti Gospoda, jer to je Aron, da mrmljate proti njemu? 12 Nato Mojsije dade pozvati Datana i Abirama, sinove Eliabove, ali oni odgovorie: Ne idemo. 13 Zar nije dosta, to si nas doveo ovamo iz zemlje, u kojoj tee mlijeko i med, da nas poubija u pustinji? Hoe li se jo sada i nametnuti za gospodara nad nama?

Brojevi
podzemlje, onda po tom spoznajte, da su ovi ljudi hulili na Gospoda. 31 Jedva je bio Mojsije izgovorio rijei ove, rastvori se zemlja pod njima. 32 Zemlja otvori usta svoja i prodrije ih s obiteljima njihovim i sve ljude, to su bili uz Koraha, sa svim imetkom njihovim. 33 Sa svim, to su imali, sioe ivi u podzemlje, i zemlja se zatvori nad njima. Tako ih nesta iz zajednice. 34 Svi Izraelci, to su okolo stajali, pobjegoe bre od jauka njihova; jer rekoe: Da i nas jo ne prodre zemlja. 35 A oganj izae od Gospoda i spali dvjesta i pedeset ljudi, to su imali da prinesu kad. 36 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju: 37 Kai Eleazaru, sine sveenika Arona, neka odnese kadionice s garita i oganj neka istrese u nekoj udaljenosti, jer su svete. 38 Kadionice tih ljudi, koji ivot svoj pokopae svojim grijehom, neka se raskuju na ploe i neka se njima okuje rtvenik, jer ih oni donesoe pred Gospoda. Time postadoe svete. Neka budu sinovima Izraelovim kao znamenje. 39 Tada uze sveenik Eleazar kadionice mjedene, to su ih bili donijeli oni, koji izgorjee. Raskovae ih na okov rtveniku. 40 One su imale biti sinovima Izraelovim opomena i znamen, da ni jedan nepozvan, koji ne pripada potomstvu Aronovu, ne pristupi, da kadi pred Gospodom. Inae dogodit e mu se kao Korahu i druini njegovoj, kao to mu je bio Gospod zaprijetio preko Mojsija. 41 Drugoga jutra mrmljala je sva zajednica sinova Izraelovih proti Mojsiju i Aronu. Vikali su: Pobiste narod Gospodnji. 42 Kad se onda stjecala zajednica proti Mojsija i Arona, okrenue se ovi prema atoru sastanka. I gle, pokri ga oblak, i pokaza se slava Gospodnja. 43 I pohitjee Mojsije i Aron pred ator sastanka. 44 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: 45 Ukloni se iz te zajednice. Unitit u ih u jedan as. Tada oni padoe niice na svoje lice. 46 I Mojsije ree Aronu: Uzmi kadionicu, metni u nju oganj sa rtvenika, stavi na njega kad i nosi ga bre k zajednici, da im time pribavi pomirenje, jer od Gospoda izlazi kazneni sud. Ve pomor poe. 47 Tada uze Aron kadionicu, kao to mu je bio zapovjedio Mojsije, i otra

122

usred zajednice. I doista, pomor je ve bio poeo meu narodom. On nato uze kaditi i pribavi tako narodu pomirenje. 48 Osta stojei meu mrtvima i ivima, dok ne presta pomor. 49 Broj onih, koji pomrijee od pomora, iznosio je etrnaest tisua i sedam stotina, osim onih, koji izgiboe zbog Koraha. 50 Aron se vrati natrag k Mojsiju na ulaz u ator sastanka, kad je bio prestao pomor. Brojevi 17 1 Na to ree Gospod Mojsiju: 2 Govori sa sinovima Izraelovim i uzmi od njih po jedan tap od svakoga plemena, dakle dvanaest tapova od svih njihovih knezova plemenskih, pleme po pleme. Napii ime svakoga na tapu njegovu. 3 Na tap Levijev napii ime Aronovo. Dakle jedan tap pripada svakome poglavaru plemenskom. 4 Stavi ih tada u atoru sastanka pred koveg zakona, gdje vam se objavljujem. 5 Tada e tap onoga, kojega izaberem sebi, procvjetati. Tako u pred sobom uutkati mrmljanje sinova Izraelovih, to ga podiu proti vas. 6 Kad je Mojsije bio to rekao sinovima Izraelovim, predadoe mu svi knezovi njihovi, pleme po pleme, svaki knez tap, svega dvanaest tapova. Meu tapovima njihovim bio je i tap Aronov. 7 Mojsije stavi tapove pred Gospoda u atoru sastanka. 8 Kad Mojsije drugoga jutra stupi u ator zakona, bio je tap Aronov potjerao, bio je napupio i procvjetao i ponio zrele bademe. 9 I Mojsije iznese sve tapove iz Svetita k svima sinovima Izraelovim. Oni ih razgledae, i svaki uze natrag tap svoj. 10 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: Stavi tap Aronov opet pred zakon. Neka se tamo uva kao znamenje za upornike, da mogne dokrajiti mrmljanje njihovo preda mnom, i da ne izginu. 11 Mojsije uini to. Kako mu je bio Gospod zapovjedio, tako uini, 12 A sinovi Izraelovi rekoe Mojsiju: Eto, mi ginemo. Mi smo izgubljeni, svi skupa izgubljeni. 13 Tko se god priblii k atoru Gospodnjemu, mora umrijeti. Zar emo napokon svi propasti? Brojevi 18 1 Tada ree Gospod Aronu: Ti i s tobom

123

Brojevi
jesti. 14 Sve, to je u Izraelu zavjetovano pod zakletvom, ima pripasti tebi. 15 Svako prvene od svih ivih bia, to se prinosi Gospodu, od ovjeka i od stoke, neka je tvoje. Ipak prvoroeno od ovjeka mora dati otkupiti. I prvene od neiste stoke ima dati otkupiti. 16 Daj ih otkupiti, kad im bude mjesec dana, po procjeni od pet ekela srebra svete teine, to iznosi dvadeset gera. 17 A prvence od goveda, ovaca i koza ne smije dati otkupiti. Oni su sveti. Krvlju njihovom pokropi rtvenik i salo njihovo daj spali kao rtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu. 18 Meso njihovo neka pripadne tebi. Kao grudi primicanja i odmicanja i plee desno neka ono bude tebi. 19 Sve darove svete od rtava podizanja, to ih sinovi Izraelovi prinose Gospodu, dajem tebi i s tobom tvojim sinovima i kerima kao pristojbu vjeitu. To je za tebe i tvoje potomke s tobom vjeit osoljen zavjet pred Gospodom. 20 Jo ree Gospod Aronu: U zemlji njihovoj nee imati batine i dijela nee biti za tebe meu njima Ja sam dio tvoj i tvoja batina meu sinovima Izraelovim. 21 Sinovima Levijevim dajem ovim za batinu sve desetine u Izraelu kao naknadu za slubu, to je imaju da vre kod atora sastanka. 22 Sinovi Izraelovi ne smiju vie pristupati k atoru sastanka, jer bi inae navukli na sebe krivnju, koja za sobom vue smrt. 23 Samo Leviti imaju vriti slubu kod atora sastanka i snositi odgovornost zlodjela svojih. Ova odredba vrijedi za vas zauvijek kroz sve narataje. Oni ne smiju imati batinu meu sinovima Izraelovim. 24 Jer dajem za batinu Levitima desetinu, to je prinose Gospodu kao rtvu podizanja. Zato odredih za njih, da nemaju batine meu sinovima Izraelovim. 25 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 26 Daj Levitima ove naputke: Kad primate desetinu od sinova Izraelovih, to vam je odredih kao batinu od njih, onda imate od toga dati rtvu podizanja za Gospoda, desetinu od desetine. 27 Ta rtva podizanja ima vam se uraunati kao ostalim sinovima Izraelovim dar ita s gumna ili preteka od tijeska. 28 Tako imate i vi prinositi Gospodu rtvu podizanja od svih desetina

sinovi tvoji i oinski dom tvoj, vi nosite odgovornost za zlodjela u Svetitu. I to nosite vi, ti i s tobom sinovi tvoji, odgovornost za zlodjela slube sveenike, to je predana vama, 2 Ali i brau svoju, pleme Levijevo, oinsko pleme, pusti neka pristupe s tobom, da se prikljue tebi i da ti pomognu, kad ti i s tobom sinovi tvoji sluite pred atorom sastanka. 3 Oni imaju priskrbiti, to treba za podvorbu tvoju i za ureenje svega atora. Ali ne smiju pristupiti k svetomu posuu i k rtveniku. Inae morali bi oni i vi umrijeti. 4 Oni dakle neka budu pomonici tvoji i neka se brinu za ator sastanka i za svu potrebnu slubu oko atora. Ni jedan nepovlaten ne smije pristupiti k vama. 5 Samo vi smijete obnaati slubu u Svetitu i na rtveniku, da opet ne doe sud gnjeva na sinove Izraelove. 6 Ja sam bio onaj, koji uze brau vau, Levite, izmeu sinova Izraelovih. Vama su oni predani na dar za Gospoda, da obavljaju slubu kod atora sastanka. 7 A ti i s tobom sinovi tvoji, vi imate vriti sveeniku slubu u svemu, to spada na rtvenik i iza zavjese. Tako eto obavljajte slubu svoju. Dragovoljan je dar sluba sveenika, to vam je predadoh. Nepovlateni, koji pristupi, ima se smru kazniti. 8 Jo ree Gospod Aronu: Ja sam onaj, koji predaje tebi ostatak od svih mojih rtava podizanjem meni rtvovanih. Od svih svetih darova sinova Izraelovih darujem ih tebi kao dio i tvojim sinovima kao pristojbu, to je vjeita. 9 Od presvetih darova, koliko ne budu spaljeni, ima tebi pripasti ovo: vi njihovi darovi kod svih prinosa, rtava za grijeh i rtava za prijestup, to mi ih prinose. Kao neto presveto ima to pripasti tebi i sinovima tvojim. 10 Na kojem svetom mjestu to jedi. Samo muke osobe smiju od toga jesti. Kao sveta stvar dolazi to tebi. 11 I ovo jo neka tebi pripadne: Darovi od svih rtava, to ih sinovi Izraelovi rtvuju podizanjem i mahanjem. Dajem ih tebi i s tobom sinovima i kerima tvojim kao pristojbu, to je vjeita. Svaki u tvojoj obitelji, koji je ist, smije od toga jesti. 12 Najbolje od ulja, vina i ita, najbolje od onoga, to daju Gospodu, to dajem tebi. 13 Prvine od svih plodova, to rastu u zemlji njihovoj i to ih prinose Gospodu, imaju pripasti tebi. Svaki od tvoje obitelji, koji je ist, smije od toga

Brojevi
svojih, to ih primate od sinova Izraelovih, i to imate od toga dati rtvu podizanja za Gospoda sveeniku Aronu. 29 Od svih darova, to vam pripadnu, imate rtvu podizanja za Gospoda dati, i to uvijek najbolje od toga kao svetu pristojbu. 30 Reci im Kad dajete najbolje od toga, onda vam se Levitima ima to uraunati kao ostalim sinovima Izraelovim desetina prihoda od gumna i od tijeska. 31 Smijete jesti na kojemgod hoete mjestu, vi i obitelj vaa, jer to je plaa vaa za slubu vau kod atora sastanka. 32 Samo kad dajete najbolje od toga, ne navlaite za to na sebe krivnje i ne oskvrnite svetih darova sinova Izraelovih i neete zato umrijeti. Brojevi 19 1 Gospod ree Mojsiju i Aronu: 2 Ovo je zakonska odredba, koju izdaje Gospod: Reci sinovima Izraelovim, neka ti dovedu crvenu, bez pogrjeke junicu, koja nema mane i na kojoj jo nije bio jaram. 3 Predajte je sveeniku Eleazaru. Neka se onda izvede van pred tabor i neka se zakolje pred oima njegovim. 4 Sveenik Eleazar neka uzme prstom svojim neto krvi njezine i neka pokropi s neto krvi njezine sedam puta prema prednjoj strani atora sastanka. 5 Nato neka se spali junica pred oima njegovim. Salo njezino, meso njezino, krv njezina s izmetinom utrobnom neka se spali. 6 Onda neka uzme sveenik cedrovine, hisopa i grimiza i neka to baci u oganj, u kojem se spaljuje junica. 7 Nato neka sveenik opere haljine svoje i neka se okupa. Tada smije opet doi u tabor. Ali do veera ostaje sveenik jo neist. 8 Takoer onaj, koji ju je spalio, ima oprati haljine svoje i okupati se. Ipak i on ostaje neist do veera. 9 Onda ovjek, koji je ist, ima pokupiti pepeo junice, pa ga istresti izvan tabora na koje isto mjesto. Tamo neka se sauva zajednici sinova Izraelovih, da se napravi voda oienja, to slui kao sredstvo za oprotenje od grijeha. 10 Onaj, koji je pokupio pepeo junice, mora oprati haljine svoje i ostaje neist do veera. Ovaj zakon neka vrijedi zauvijek sa sinove Izraelove i strance, koji su kod njih: 11 Tko se dotakne mrtva tijela

124

ovjejega, ima biti neist sedam dana. 12 On neka se oisti vodom oienja trei i sedmi dan. Tada je opet ist. Ako li nee da se oisti trei i sedmi dan, onda ne bude ist. 13 Svaki, koji se dotakne mrtvoga tijela kojeg umrloga, i onda se ne oisti, taj oskvrni prebivalite Gospodnje. Takav ovjek ima se iskljuiti iz Izraela, jer nije bio pokropljen vodom oienja, ostaje neist. Neistoa njegova ostaje dalje na njemu. 14 Ovo je zakonska odredba: Umre li netko u kojem atoru, onda svaki, koji stupi u ator ili se nalazi u atoru, bude neist sedam dana. 15 I svaka otvorena posuda, na kojoj nema poklopca, bude neista. 16 Isto tako svaki, koji se dotakne na polju ubijenoga maem ovjeka ili inae umrloga ili kosti ovjeje ili groba, neist bude sedam dana. 17 Za jednoga, koji je tako postao neist, neka se uzme neto od pepela spaljene rtve za grijeh i neka se ulije na njega vode ive u posudu. 18 Jedan, koji je ist, neka uzme hisop, neka ga umoi u vodu i neka njom pokropi ator i sve posue i osobe, to su u njemu, isto kako i onoga, koji se je dotakao kosti mrtvake ili kojeg ubijenoga ili inae kojeg umrla ili groba. 19 I to neka isti pokropi neistoga trei i sedmi dan. Je li ga oistio sedmi dan, onda neka ovaj opere haljine svoje i neka se okupa. On e tada naveer opet biti ist. 20 Ako li netko bude neist i ne oisti se, onda se takav ovjek ima iskljuiti iz zajednice, jer on je oskvrnio Svetite Gospodnje, jer nije bio pokropljen vodom oienja, on je neist. 21 Ovaj zakon ima vrijediti kod njih zauvijek. Takoer onaj, koji je pokropio vodom oienja, neka opere haljine svoje. Tko se inae jo dotakne vode oienja, neka je neist do veera. 22 Sve, ega se dotakne neisti, neisto je, i svaki, koji se dotakne toga, neist je do veera. Brojevi 20 1 Sva zajednica izraelska stie u pustinju Sin prvoga mjeseca, i narod se nastani u Kadeu. Tamo umrije Mirjama i bi ondje pokopana. 2 Jer zajednica nije imala vode, skupi se proti Mojsiju i Aronu. 3 Narod se je prepirao s Mojsijem i vikao: Ah, da smo i poizginuli, kad je Gospod poubijao brau nau.

125

Brojevi
njih s mnogo naroda i dobro naoruani. 21 Jer Edomci ne htjedoe dopustiti Izraelcima da prou kroz podruje njihovo, okrenue Izraelci na stranu od njih. 22 Tada krenu od Kadea sva zajednica izraelska i stie do gore Hora. 23 Ovdje na gori Horu, to lei na mei zemlje edomske, ree Gospod Mojsiju i Aronu: 24 Aron se ima sada pridruiti k svojim zemljacima, jer on nee ui u zemlju, koju u dati sinovima Izraelovim, jer ste se oprijeli zapovijedi mojoj na Vodi Meribi. 25 Uzmi Arona i njegova sina Eleazara i isprati ih na goru Hor. 26 Svuci tamo Aronu haljine njegove i obuci ih njegovu sinu Eleazaru; Aron e preminuti i tamo umrijeti. 27 Mojsije uini, kako zapovjedi Gospod. Uzaoe na goru Hor pred oima sve zajednice. 28 Tamo svue Mojsije Aronu haljine njegove i obue ih njegovu sinu Eleazaru. Nato Aron umrije tamo na vrhuncu gore, A Mojsije i Eleazar sioe s gore. 29 Kad saznade sva zajednica, da je preminuo Aron, tugovao je sav dom Izraelov za Aronom trideset dana. Brojevi 21 1 Kad ue Kanaanci, to su bili pod kraljem u Aradu i prebivali u junoj zemlji, da Izraelci dolaze putem Atarimskim, navalie na Izraelce i neke od njih zarobie. 2 Tada Izraelci uini Gospodu ovaj zavjet: Ako nam taj narod dadne u ruke, izvrit emo prokletstvo na mjestima njihovim. 3 I Gospod uslii molbu Izraelaca i predade im Kanaance. Oni izvrie na njima i mjestima njihovim prokletstvo i prozvae taj kraj Hormah. 4 Nato pooe od gore Hora prema Crvenome moru, da zaobiu zemlju edomsku. Ali je narodu dodijalo putovanje. 5 Ljudi su mrmljali proti Bogu i Mojsiju: Zato nas izvedoste iz Egipta? Zar da izginemo u pustinji? Jer nema ovdje ni kruha ni vode. A to jadno jelo ve nam se gadi. 6 Tada posla Gospod meu narod zmije otrovne. One su ujedale ljude, tako da je pomrlo veoma mnogo Izraelaca, 7 I doe narod k Mojsiju i potui se: Sagrijeismo, to smo govorili proti Boga i proti tebe. Moli Gospoda, neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod.

4 Zato dovedoste zajednicu Gospodnju u ovu pustinju, gdje moramo izginuti sa stokom svojom? 5 Zato nas izvedoste iz Egipta i dovedoste nas u ovaj tuni kraj, gdje ne rodi ni ito, ni smokva, ni groe, ni granatna jabuka i gdje nema ni vode za pie? 6 Mojsije i Aron umakoe ispred zajednice k ulazu u ator sastanka i padoe niice na svoje lice. Tada im se pokaza slava Gospodnja, 7 I Gospod zapovjedi Mojsiju: 8 Uzmi tap, skupi zajednicu, ti i brat tvoj Aron. Zapovjedite hridini pred oima njihovim, i ona e dati vodu. Izvedi im vodu iz hridine i napoj tako zajednicu i stoku njihovu. 9 Tada uze Mojsije tap ispred Gospoda, kako mu je bio zapovjedio. 10 Nato skupie Mojsije i Aron zajednicu pred hridinu, i on im ree: Posluajte ipak, vi upornici. Moemo li vam mi iz ove hridine izvaditi vodu? 11 I kad Mojsije die ruku i dvaput udari tapom svojim u hridinu, istee mnoga voda, te se napoji zajednica i stoka njihova. 12 A Gospod ree Mojsiju i Aronu: Jer se ne pouzdaste u mene i ne htjedoste me proslaviti pred oima sinova Izraelovih, zato neete dovesti tu zajednicu u zemlju, koju im dajem. 13 To je Voda Meriba, gdje su se prepirali sinovi Izraelovi s Gospodom i gdje se je on proslavio na njima. 14 Iz Kadea posla Mojsije poslanike k edomskomu kralju: Ovako ti poruuje tvoj bratski narod Izrael: Ti zna sve nevolje, to nas snaoe. 15 Oci nai pooe u Egipat, i mi dugo proboravismo u Egiptu. Egipani zlostavljali su nas i oce nae. 16 Kad zavapismo Gospodu za pomo, uslii Gospod molbu nau i posla anela, koji nas izvede iz Egipta. Mi se sada nalazimo u Kadeu, gradu na mei podruja tvojega. 17 Htjeli bismo proi kroz tvoju zemlju. Neemo ii preko polja i vinograda i neemo piti vode iz studenaca. Hoemo samo ii kraljevskom cestom ne skreui nalijevo i nadesno, dok ne proemo podruje tvoje. 18 Ali im Edomci otporuie: Ne smije prolaziti. Inae izai emo s maem preda te. 19 Sinovi Izraelovi odgovorie im: Glavnom cestom ii emo. Napijemo li se, ja i stoka moja, vode tvoje, platit u ti za to. Ja neu nita vie nego brzo proi. 20 A oni odgovorie: Ne smije prolaziti. Ujedno izaoe Edomci pred

Brojevi
8 I Gospod odgovori Mojsiju: Napravi sebi lik zmije otrovne i privrsti je na motku. Tko bude ujeden i pogleda u nju, ostat e na ivotu. 9 Tada napravi Mojsije mjedenu zmiju i privrsti je na motku. Ako je koga ujela zmija i on pogledao u mjedenu zmiju, ostao je na ivotu. 10 Nato pooe sinovi Izraelovi dalje i utaborie se kod Obota. 11 Od Obota zaputie dalje i utaborie se kod Ije-Abarima u pustinji, koja lei istono pred Moabom. 12 Odatle krenue dalje i utaborie se na potoku Zaredu. 13 Odatle pooe dalje i utaborie se s onu stranu Arnona, na mjestu u pustinji, gdje on dolazi IZ zemlje Amoreja. Arnon je naime mea moapska izmeu Moabaca i Amoreja. 14 Zato se kae u knjizi ratova Gospodnjih: Vaheb u Sufi i porjeje uz Arnon, 15 Potoje, to dopire do Ara i naslanja se na meu moapsku. 16 Odatle se zaputie u Beer. To je studenac, na koji je mislio Gospod, kad ree Mojsiju: Skupi narod, da mu dadnem vode. 17 Tada su zapjevali Izraelci ovu pjesmu: Izviri, studene. Pripijevajte ga. 18 Studene, to su ga kopali knezovi, to su ga otkrili prvaci narodni ezlom, tapovima svojim. Iz pustinje pooe u Matanu, 19 Iz Matane u Nahaliel, iz Nahaliela u Bamot, 20 Iz Bamota u dolinu, koja presijeca visoravan moapsku, do vrhunca Pisge, koji se die nad pustinjom. 21 Nato poslae Izraelci poslanike k amorejskom kralju Sihonu s porukom: 22 Htjeli bismo proi kroz tvoju zemlju. Neemo ii preko polja i vinograda, niti demo piti vode iz studenaca. Ii emo samo kraljevskom cestom, dokle ne proemo podruje tvoje. 23 Ali Sihon ne dopusti Izraelcima da prou kroz podruje njegovo, dapae skupi Sihon sav narod svoj i izae na Izraelce u pustinju. Kad doe u Jahaz, navali na Izraelce. 24 Ali ga Izraelci potukoe otricom maa i osvojie zemlju njegovu od Arnona do Jaboka, do podruja Amonaca, poto je mea njihova bila utvrena. 25 Izraelci zauzee sve tamonje gradove. Tada se utvrdie Izrael; u svim gradovima Amoreja, i u Hebonu i u svim mjestima njegovim.

126

26 Hebon je bio glavni grad amorejskoga kralja Sihona. Ovaj je bio ratovao s prijanjim kraljem moapskim i zauzeo mu svu zemlju njegovu do Arnona. 27 Zato pjevaju pjesnici: Doite u Hebon. Sihonov glavni grad neka se sagradi i utvrdi. 28 Jer oganj planu iz Hebona, plamen iz grada Sihonova, i spali gradove moapske, uniti uzvisine arnonske. 29 Teko tebi, Moabe. Izgubljen si, Kemoev narode. Od tvojih sinova napravio je bjegunce, od tvojih keri ropkinje Sihonu, kralju Amoreja. 30 Strijeljali smo na njih: uniten je Hebon sve do Dibona; potrsmo ih do Nofaha, to lei kod Medebe. 31 Kad su se Izraelci bili utvrdili u zemlji Amoreja, 32 Dade Mojsije uhoditi Jazer. Kad su bili zauzeli mjesta oko njega, protjera Amoreje, to su tamo stanovali. 33 Nato se obrnue i udarie putem u Baan. Tada izae pred njih baanski kralj Og sa svim narodom svojim na boj kod Edreja. 34 A Gospod ree Mojsiju: Ne boj ga se, jer ga predajem u tvoje ruke sa svim narodom njegovim i zemljom njegovom. Uini s njim, kako si uinio s amorejskim kraljem Sihonom, koji je stolovao u Hebonu. 35 Potukoe njega, sinove njegove i sav narod njegov, tako da ne osta ni jedan, koji bi bio mogao pobjei, i osvojie zemlju njegovu. Brojevi 22 1 Sinovi Izraelovi pooe dalje i utaborie se na poljanama moapskim s onu stranu Jordana naprema Jerihu. 2 Balak, sin Siporov, vidje sve, to uinie Izraelci Amorejima. 3 Tada se Moapci veoma uplaie od toga naroda. I jer je bio tako mnogobrojan, prepadoe se Moapci Izraelaca. 4 Moapci rekoe starjeinama midjanskim: Sada e ta mnoina prodrijeti sve oko nas, kao to goveda popasu travu u polju. Balak, sin Siporov, bio je tada kralj moapski. 5 On posla poslanika k Balaamu, sinu Beorovu, u Petor, to lei na Eufratu, u zemlju njegovih zemljaka, da ga pozovu i reknu mu: Ovamo je iziao narod iz Egipta. Ve je prekrilo svu zemlju i utvrdio se prema meni. 6 Nego doi i prokuni mi taj narod, jer je jai od mene. Moda u ga onda moi poraziti i istjerati ga iz zemlje, jer znam, koga ti blagoslovi, bit e

127

Brojevi
meu vinogradima, gdje je s obadvije strane bio zid. 25 Kad magarica opazi anela Gospodnjega, pritisnu se uza zid i pritite nogu Balaamovu o zid, I on ju je opet tukao. 26 Tada aneo Gospodnji otide opet dalje i stade na jednom usku mjestu, gdje se nije moglo svrnuti ni nadesno ni nalijevo. 27 Kad magarica opazi anela Gospodnjega, lee pod Balaamom na zemlju. Balaam se razljuti i stade tapom tui magaricu. 28 A Gospod otvori usta magarici, i ona ree Balaamu: to sam ti uinila, da me tue ve trei put? 29 Balaam odgovori magarici: Ti mi se jo ruga. Da imam ma u ruci, sad bih te ubio. 30 A magarica odgovori Balaamu: Zar nijesam tvoja magarica, na kojoj si otkad ikad jahao do dananjeg dana? Jesam li ti kad tako to uinila? On odgovori: Nijesi. 31 Tada Gospod otvori oi Balaamu, tako da ugleda anela Gospodnjega gdje stoji na putu s golim maem u ruci. I on se nakloni i pade niice na svoje lice. 32 A aneo Gospodnji upita ga: Zato si tukao magaricu svoju ve tri puta? Ja sam eto, koji ti ne dam naprijed, jer je taj put proti moje volje. 33 Magarica me je opazila i tri puta se je uklonila ispred mene. A da mi se nije uklonila, tebe bih ve ubio, a nju bih ostavio na ivotu. 34 Balaam odgovori anelu Gospodnjemu: Sagrijeio sam. Nijesam znao, da mi ti stoji na putu. A ja u se opet vratiti, ako tebi nije po volji. 35 A aneo Gospodnji odgovori Balaamu: Idi s tim ljudima dalje. Ali samo ono govori, to ti ja kaem. Tada Balaam ode dalje s knezovima Balakovim. 36 Kad je duo Balak, da dolazi Balaam, izae mu na susret u grad Moab, koji lei na zemljitu Arnona, tik na mei. 37 Balak upita Balaama: Nijesam li ponovno slao k tebi i zvao te? Zato mi ne doe? Zar doista ne mogu da te darujem? 38 A Balaam ree Balaku: Evo sam doao k tebi. Ali hou li moi to progovoriti? Samo to mi Bog metne u usta, ono u govoriti. 39 Balaam otide s Balakom dalje, i dooe u Kirjat-Husot, 40 Tamo Balak rtvova goveda i ovaca i razdijeli od toga Balaamu i knezovima, koji su bili s njim.

blagoslovljen, a koga prokune, bit e proklet. 7 I zaputie starjeine moapske i midjanske nosei u rukama darove za vraara, dooe k Balaamu i rekoe mu poruku Balakovu. 8 On im odgovori: Ostanite ovdje ovu no, i odgovorit u vam, kako mi kae Gospod. I ostae knezovi moapski kod Balaama. 9 Tada se javi Bog Balaamu i upita ga: Kakvi su to ljudi kod tebe? 10 Balaam odgovori Bogu: Balak, sin Siporov, kralj moapski, poruio mi: 11 Ovdje je narod, to je iziao iz Egipta, i prekrilio je svu zemlju. Nego doi i prokuni mi ga. Moda u se onda moi s njim pobiti i istjerat ga. 12 A Bog ree Balaamu: Ne smije ii s njima. Ne smije prokleti taj narod, jer je blagoslovljen. 13 Kad je Balaam ustao, ree knezovima Balakovim: Vratite se u svoju zemlju, jer mi Gospod nije dopustio, da idem s vama. 14 I knezovi moapski zaputie, dooe k Balaku i rekoe mu: Ne htjede Balaam poi s nama. 15 Tada opet posla Balak knezove, koji su bili mnogobrojniji i ugledniji od onih. 16 Kad ovi dooe k Balaamu, rekoe mu: Ovako ti veli Balak, sin Siporov: Nemoj se ipak skanjivatl, nego doi mi. 17 Dobro u te darivati i sve u uiniti, to zatrai od mene. Pa doi, prokuni mi taj narod. 18 A Balaam odgovori slubenicima Balakovim: Da mi da Balak palau svoju punu srebra i zlata, ne bih smio prestupiti zapovijed Gospoda, Boga svojega, niti u malom niti u velikom. 19 Ipak ostanite i vi ovdje ovu no. Vidjet u, to e mi Gospod ovaj put rei. 20 Tada se javi Bog Balaamu u noi i ree mu: Ako su doli ti ljudi da te zovu, ustani i poi s njima. Ipak smije initi samo ono, to u ti rei. 21 I Balaam usta ujutro, osedla magaricu svoju i poe s knezovima moapskim. 22 Ali se raspali gnjev Boji, to on poe, i aneo Gospodnji stade mu na put, da ga zaustavi. A on je jahao na magarici svojoj. Pratila su ga obadva momka njegova. 23 I kad magarica vidje anela Gospodnjega gdje stoji na putu s golim maem u ruci, svrnu magarica s puta i poe u polje. Balaam je tukao magaricu, da je opet vrati na put. 24 A aneo Gospodnji stade u tjesnac

Brojevi
41 Idue jutro uze Balak Balaama sa sobom i odvede ga gore na Bamot-Baal, odakle je mogao vidjeti skrajni dio naroda. Brojevi 23 1 Tada ree Balaam Balaku: Napravi mi ovdje sedam rtvenika i pripravi mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova. 2 Balak uini, kako je bio zahtijevao Balaam, i Balak rtvova s Balaamom na svakom rtveniku po jednoga junca i jednoga ovna. 3 Nato ree Balaam Balaku: Stoj kod svoje rtve paljenice. Ja idem. Moda mi se javi Gospod. to mi pokae, rei u ti I on ode na samotno mjesto. 4 I Bog se pokaza Balaamu. Ovaj mu ree: Sedam sam rtvenika spremio i na svakom sam rtveniku prinio po jednoga junca i ovna. 5 Tada Gospod metnu rijei u usta Balaamu i zapovjedi mu: Vrati se k Balaku i tako mu reci. 6 I vrati se k njemu. On je jo stajao sa svima knezovima moapskim kod svoje rtve paljenice. 7 Tada on izree ovu rije: Iz Arama dovede me ovamo Balak, kralj moapski, s gora istonih: Doi, prokuni mi Jakova. Doi, narui Izraela. 8 Kako da kunem, koga Bog ne kune? Kako da ruim, koga Gospod ne rui? 9 S visoke hridine vidim ga, s visina ga gledam: Eno narod. Samotan prebiva zase. Ne rauna se meu narode. 10 Tko da izbroji Jakova, mnogobrojan je kao prah. Tko da izmjeri samo etvrtinu Izraela. Htio bih umrijeti smru pravednika. Moj svretak neka bude kao njihov. 11 A Balak poviknu Balaamu: to mi to ini? Dozvah te, da prokune neprijatelje moje. A ti ih upravo blagoslovi. 12 A on ree: Zar ne moram tono objaviti ono, to ml Gospod mee u usta? 13 I Balak ga zamoli: Doi s menom na drugo mjesto, odakle ga moe posve vidjeti. Sada samo vidi skrajni dio. Ne moe za svega vidjeti. Odande mi ga tada prokuni. 14 Nato ga uze sa sobom na Polje uhoda na vrhuncu Sofimu, napravi tamo sedam rtvenika i rtvova na svakom rtveniku po jednoga junca i ovna. 15 Tada ree Balaku: Stoj tu kod svoje rtve paljenice. Ja uto idem po objavu. 16 I Gospod se javi Balaamu i metnu mu rijei u usta i zapovjedi mu: Vrati se k Balaku i tako mu reci. 17 Kad doe k njemu, on je jo stajao sa

128

svima knezovima moapskim kod svoje rtve paljenice. Balak ga upita: to veli Gospod? 18 Tada on izree ovu rije: Ustani, Balae. Posluaj. Nagni mi svoje uho, sine Siporov. 19 Nije Bog kao ovjek, da lae, nije kao sin ovjeji da se kaje. On zar da rekne i da ne uini? Zar da obea i ne izvri? 20 Eto, odreen sam da blagoslovim: On je blagoslovio. Ja to ne mogu porei. 21 Ne vide se zlodjela u Jakovu. Ne vidi se nevolja u Izraelu. Uz njega je Gospod, koji je Bog njegov, ori se kod njega slava kraljeva. 22 Bog, koji a izvede iz Egipta, njemu je kao rog divljih volova. 23 Jest, kod Jakova nema vraanja, nema kod Izraela zaklinjanja. U pravo vrijeme javi se Jakovu i Izraelu, to Bog hoe da uini. 24 Eto narod. Kao lavica ustaje, kao lav die se. I nee lei prije, dokle ne pojede plijena i ne popije krvi pobijenih. 25 Tada Balak poviknu Balaamu: Kad ga ne moe prokleti, barem ga ne blagoslivljaj. 26 A Balaam odgovori Balaku: Ne rekoh li ti, sve to zapovjedi Gospod, init u? 27 Nato Balak ree Balaamu: Doi, uzet u te sa sobom na drugo mjesto. Moda htjedne Bog, da mi ga odanle prokune. 28 I uze Balak sa sobom Balaama na vrhunac Peora, to se die nad pustinjom. 29 Tamo Balaam ree Balaku: Napravi mi ovdje sedam rtvenika i pripravi mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova. 30 Balak uini, kako je bio zatraio Balaam, i rtvova na svakom rtveniku po jednoga junca i ovna. Brojevi 24 1 Kad Balaam vidje, da je Boja volja, da blagosliva Izraela, ne htjede vie ii kao prije po objave, On okrenu svoje lice prema pustinji. 2 I kad pogleda Balaam i vidje, kako se Izrael utaborio po plemenima svojim, doe na njega duh Boji, 3 I on izree ovu rije: Govori Balaam, sin Beorov, govori ovjek, kojemu se otvorie oi. 4 Tako govori, koji slua aptanje boansko, koji gleda lice Svemonoga, koji je zaduben u sebe, ali je otvorena pogleda: 5 Kako su lijepi atori tvoji, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele. 6 Kao doline potoka pruili se, kao vrtovi kraj rijeke, kao hrastovi od

129

Brojevi
pritiskuju Aura, pritiskuju Ebera, ali e i sami propasti. 25 Tada se die Balaam i vrati se svojoj kui. I Balak ode svojim putem. Brojevi 25 1 Kad su se Izraelci bili nastanili u Luguakacije, stade narod initi preljubu s kerima moapskim. 2 One su pozivale narod na rtve svojih bogova. Narod bi uestvovao na njihovim rtvenim gozbama i klanjao se bogovima njihovim. 3 Izraelci su sluili Baal-Peoru. I raspali se gnjev Gospodnji na Izraela, 4 I Gospod zapovjedi Mojsiju: Uzmi sve, koji zavedoe narod, i objesi ih Gospodu prema suncu, da prestane Gospod gnjeviti se na Izraela. 5 Tada zapovjedi Mojsije glavarima Izraelaca: Svaki neka ubije one od svojih ljudi, koji su sluili Baal-Peoru. 6 A tada upravo doe jedan Izraelac i dovede k zemljacima svojim jednu Midjanku na oi Mojsiju i cijeloj zajednici Izraelaca, koji su plakali na ulazu u ator sastanka. 7 Kad to vidje Finehas, sin Eleazara, sina velikog sveenika Arona, ostavi zajednicu, uze koplje u ruku svoju, 8 Ue za Izraelom unutra u ator i probode oboje, Izraela i enu, nju kroz trbuh. Tada presta pomor meu Izraelcima, 9 Broj onih, koji izginue od pomora, iznosio je dvadeset i etiri tisue. 10 Nato priopi Gospod Mojsiju ovo: 11 Finehas, sin Eleazara, sina velikog sveenika Arona, odvrati gnjev moj od Izraelaca time, to je pun revnosti ustao meu njima za ast moju. Zato ja u gnjevu svojem posve ne unitih Izraelaca, 12 Pa mu kai: Sklapam s njim zavjet mira. 13 Njemu i potomcima njegovim neka bude u vjena vremena sveano obeano sveenitvo za nagradu, to je pun revnosti ustao za Boga svojega i pribavio pomirenje Izraelcima. 14 Ime tada ubijenome Izraelu, koji bi ubijen s Midjankom, bilo je Zimri, sin Saluov, koji je bio glavar jednoj druini Simeonovaca. 15 Tada ubijena Midjanka zvala se je Kozbi, ki Sura; ovaj je bio glavar jednoj druini midjanskoj. 16 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju: 17 Borite se proti Midjancima i bijte ih. 18 Jer oni navalie na vas prijevarama, to ih uinie u sluaju Peora i midjanske kneevske keri Kozbi, zemljakinje njihove, koja bi ubijena onda, kad nastade pomor radi Peora.

Gospoda zasaeni, kao cedri uz vodu. 7 Voda tee iz vedara njegovih, sjeme je njegovo nakvaeno obilno. Kralj se njegov podie svrh Agaga, visoko raste kraljevstvo njegovo. 8 Bog, koji ga je izveo iz Egipta, njemu je kao rog divljih volova. Podere narode, koji su mu neprijatelji, zdrobi kosti njihove, lomi lea njihova. 9 Kao lav legne na poinak, i kao lavica; njega podraiti, tko da se usudi? Blagoslovljen, tko te blagosliva. Proklet, tko to proklinje. 10 Tada se razgnjevi Balak na Balaama. Pljesnu rukama i poviknu Balak Balaamu: Dozvah te, da prokune neprijatelje moje, a ti ih eto ve tri puta blagoslovi. 11 Sad samo brzo odlazi kui. Mislio sam te bogato darivati, a eto Gospod ne dade ti dara. 12 A Balaam odgovori Balaku: Nijesam li poslanicima tvojim, to si ih poslao k meni, rekao: 13 Da mi da Balak palau svoju punu srebra i zlata, ne bih ipak mogao prestupiti zapovijedi Gospodnje i togod, dobro ili zlo, uiniti sam od sebe. Samo to mi Gospod kae, ono smijem rei. 14 I jer se sad vraam k narodu svojemu, doi, da ti kaem, to e taj narod uiniti narodu tvojemu najposlije. 15 Tada izree ovu rije: Govori Balaam, sin Beorov, govori ovjek, kojemu se otvorie oi. 16 Tako govori, koji slua aptanje boansko, koji zna misli Svemonoga, koji gleda lice Svemoguega, koji je zaduben u sebe, ali je otvorena pogleda: 17 Vidim ga, ali ne sad, gledam ga, ali ne izbliza: zvijezda izlazi iz Jakova, ezlo se die iz Izraela. Razbit e sljepoice Moabove, sinove Setove unitit e sve kolike. 18 Edoma e osvojiti, Seir, neprijatelj njegov, bit e u vlasti njegovoj. Izrael e rasti na snazi. 19 Iz Jakova e doi vladar, unitit e ostatak iz gradova. 20 I kad vidje Amaleane, izree ovu rije: Prvak meu narodima bio je Amalek, a svretak je njegov propast. 21 Kad ugleda Keneje, izree ovu rije: Tvrd je tvoj stolac, gnijezdo je tvoje savijeno na hridini. 22 Ali e biti Kain uniten. Kako jo dugo? Tada e te Aur odvesti u ropstvo. 23 Tada izree jo jednu rije: Jao. Tko e ostati iv, kad to uini Bog? 24 Iz Kitima (Cipar) dolaze lae ovamo,

Brojevi
Brojevi 26 1 Poslije pomora Zapovjedi Gospod Mojsiju i Eleazaru, sinu sveenika Arona: 2 Izbrojte svu zajednicu sinova Izraelovih, od dvadeset godina i vie, pleme po pleme, sve, koji su u Izraelu sposobni za vojnu slubu. 3 Tada ih izbroji Mojsije i sveenik Eleazar na poljanama moapskim na Jordanu prema Jerihu. 4 Od dvadeset godina i vie, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 5 Sinovi Izraelovi, koji izaoe iz zemlje egipatske, bili su; Ruben, prvoroenac Izraelov. Sinovi Rubenovi bili su: Henok, od kojega proizlazi porodica Henokovaca. Od Palua proizlazi porodica Paluovaca, 6 Od Hesrona porodica Hesronovaca, od Karmija porodica Karmijevaca. 7 To su porodice Rubenovaca. Broj njihovih izbrojenih iznosio je etrdeset i tri tisue i sedam stotina i trideset, 8 Sin Paluov bio je Eliab, 9 I sinovi Eliabovi Nemuel, Datan i Abiram. Ovaj Datan i Abiram jesu poslanici zajednice, koji se digoe proti Mojsiju i Aronu u buni Korahovoj, kad se pobunie proti Gospodu. 10 Zemlja otvori usta svoja I prodrije njih i Koraha, a buna se svri, kad oganj spali dvjesta i pedeset ljudi, tako da postadoe strahovit primjer. 11 A sinovi Korahovi ne pogiboe. 12 Sinovi Simeonovi po porodicama svojim bili su ovi: Od Nemuela proizlazi porodica Nemuelovaca, od Jamina porodica Jaminovaca, od Jakina porodica Jakinovaca. 13 Od Zeraha porodica Zerahovaca, od aula porodica aulovaca. 14 To su porodice Simeonovaca, dvadeset i dvije tisue i dvije stotine. 15 Sinovi Gadovi po porodicama svojim bili su: Od Sefona proizlazi porodica Sefonovaca, od Hagija porodica Hagijevaca, od unija porodica unijevaca. 16 Od Oznija porodica Oznijevaca, od Arelija porodica Arelijevaca, 17 Od Aroda porodica Arodovaca, od Erija porodica Erijevaca. 18 To su porodice sinova Gadovih sa etrdeset tisua i pet stotina izbrojenih. 19 Sinovi Judini bili su Er i Onan. Er i Onan umrijee u zemlji kanaanskoj. 20 Sinovi Judini po porodicama svojim bili su: Od ele proizlazi porodica elinaca, od Peresa porodica Peresovaca, od Zeraha porodica Zerahovaca. 21 Sinovi Peresovi bili su: Od Hesrona

130

proizlazi porodica Hesronovaca, od Hamula porodica Hamulovaca. 22 To su porodice Judine sa sedamdeset i best tisua i pet stotina izbrojenih, 23 Sinovi Isakarovi po porodicama svojim bili su: Od Tole proizlazi porodica Tolinaca, od Puahe porodica Puanaca. 24 Od Jauba proizlazi porodica Jaubovaca, od imrona porodica imronovaca. 25 To su porodice Isakarove sa ezdeset i etiri tisue i tri stotine izbrojenih. 26 Sinovi Zebulunovi po porodicama svojim bili su: Od Sereda proizlazi porodica Seredovaca, od Elona porodica Elonovaca, od Jahleela porodica Jahleelovaca. 27 To su porodice Zebulunovaca sa ezdeset tisua i pet stotina izbrojenih. 28 Sinovi Josipovi po porodicama svojim bili su Manaseh i Efraim. 29 Sinovi Manasehovi bili su: Od Makira proizlazi porodica Makirovaca. Makir je bio otac Gileadov; od Gileada proizlazi porodica Gileadovaca. 30 Sinovi Gileadovi bili su: Od Jezera proizlazi porodica Jezerovaca, od Heleka porodica Helekovaca. 31 Od Asriela porodica Asrielovaca, od ekema porodica ekemovaca, 32 Od emida porodica emidinaca, od Hefera porodica Heferovaca. 33 Selofhad, sin Heferov, nije imao sinova, nego samo keri. Selofhadove keri zvale su se; Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. 34 To su porodice Manasehove sa pedeset i dvije tisue i sedam stotina izbrojenih, 35 Sinovi Efraimovi po porodicama svojim bili su: Od utelah proizlazi porodica utelahovaca, od Bekera porodica Bekerovaca, od Tahana porodica Tahanovaca. 36 Sinovi utelahovi bili su: Od Erana proizlazi porodica Eranovaca. 37 To su porodice Efraimovaca sa trideset i dvije tisue i pet stotina izbrojenih. To su sinovi Josipovi po porodicama svojim. 38 Sinovi Benjaminovi po porodicama svojim bili su: Od Bele proizlazi porodica Belinaca, od Abela porodica Abelovaca, od Ahirama porodica Ahiramovaca, 39 Od ufama porodica ufamovaca, od Hufama porodica Hufamovaca. 40 Sinovi Belini bili su Ard i Naaman. Od Arda proizlazi porodica Ardovaca, od Naamana porodica Naamanovaca.

131

Brojevi
60 Aronu se rodie Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. 61 Nadab i Abihu umrijee, kad prinesoe nedoputenu rtvu ognjenu pred Gospodom. 62 Broj njihovih izbrojenih iznosio je svega dvadeset i tri tisue mukih osoba od jednoga mjeseca i vie. Oni naime nijesu bili brojeni s ostalim sinovima Izraelovim, jer njima nije bila dana batina meu sinovima Izraelovim. 63 To su od Mojsija i sveenika Eleazara izbrojeni. Ovi izbrojie sinove Izraelove na poljanama moapskim na Jordanu, prema Jerihu. 64 Meu njima nije bio vie ni jedan od onih, koji su bili izbrojeni od Mojsija i sveenika Arona, kad ovi brojie sinove Izraelove u pustinji sinajskoj. 65 Jer Gospod bio im je navijestio, da e pomrijeti u pustinji. Ni jedan od njih ne osta osim Kaleba, sina Jefuneova, i Joue, sina Nunova. Brojevi 27 1 Jednoga dana pristupie keri Selofhada, sina Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manaseha, iz porodica Manaseha, koji je bio sin Josipa. Keri su se zvale Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa, 2 One stadoe pred Mojsija i sveenika Eleazara i pred plemenske knezove i svu zajednicu na ulazu u ator sastanka i rekoe: 3 Na je otac umro u pustinji. Ali nije bio u buni onih, koji se digoe proti Gospodu, u buni Korahovoj, nego je umro od svojega vlastitoga grijeha. A nije imao sinova. 4 Zar da sad izgine ime oca naega iz porodice njegove, jer nije imao sina? Daj nam batinu meu braom oca naega. 5 Tada iznese Mojsije parnicu njihovu pred Gospoda, 6 I Gospod dade Mojsiju ovu odluku: 7 Keri Selofhadove pravo su govorile. Daj im bez oklijevanja batinu meu braom oca njihova. Prenesi posjed oca njihova na njih. 8 A sinovima Izraelovim daj ovu odredbu: Ako netko umre, a ne ostavi sina, onda prenesite batinu njegovu na ker njegovu. 9 Ako li nema keri, onda predajte batinu njegovu brai njegovoj. 10 Ako li nema ni brae, onda podajte batinu njegovu brai oca njegova. 11 Ako otac njegov nema brae, onda podajte batinu njegovu najbliemu njegovu roaku po krvi iz porodice njegove, da ga uzme u posjed. To neka

41 To su bili sinovi Benjaminovi po porodicama svojim, i to etrdeset i pet tisua i est stotina izbrojenih. 42 Sinovi Danovi po porodicama svojim bili su: Od uhama proizlazi porodica uhamovaca. To su porodice Danove po porodicama svojim: 43 Sve porodice uhamovaca sa ezdeset i etiri tisue i etiri stotine izbrojenih, 44 Sinovi Aerovi po porodicama svojim bili su: Od Jimne proizlazi porodica Jimninaca, od Jesuja porodica Jesujevaca, od Berija porodica Berijevaca. 45 Od sinova Berijevih proizlaze: od Hebera porodica Heberovaca, od Malkiela porodica Malkielovaca. 46 Ki Aerova zvala se Serah. 47 To su porodice sinova Aerovih sa pedeset i tri tisue i etiri stotine izbrojenih. 48 Sinovi Naftalijevi po porodicama svojim bili su: Od Jahseela proizlazi porodica Jahseelovaca, od Gunija porodica Gunijevaca, 49 Od Jesera porodica Jezerovaca, od ilema porodica ilemovaca. 50 To su porodice sinova Naftalijevih po porodicama svojim, i to etrdeset i pet tisua i etiri stotine izbrojenih. 51 To su sinovi Izraelovi: est stotina i jedna tisua i sedam stotina i trideset izbrojenih. 52 Nato dade Gospod Mojsiju ovu naredbu: 53 Tima neka se podijeli zemlja u batinu prema broju imena. 54 Onima, koji su mnogobrojni, podaj veu batinu; onima, koji su manji, podijeli manju batinu. Svakomu neka se dadne batina njegova prema broju njegovih izbrojenih. 55 Ipak neka se zemlja razdijeli drijebom. Po imenu svojih oinskih plemena neka je dobiju u posjed. 56 drijebom neka se batina razdijeli meu one, koji su mnogobrojni, i one, koji su manji. 57 Ovo su po porodicama svojim izbrojeni Leviti: Od Gerona proizlazi porodica Geronovaca, od Kohata porodica Kohatovaca, od Merarija porodica Merarijevaca. 58 Ovo su porodice Levijeve: porodica Libnijevaca, porodica Hebronovaca, porodica Mahlijevaca, porodica Muijevaca i porodica Korahovaca. Kohatu se rodio Amram. 59 ena Amramova zvala se je Jokebeda, ki Levijeva, koja se Leviju rodila u Egiptu. Ona rodi Amramu Arona i Mojsija i sestru njihovu Mirjamu.

Brojevi
vrijedi za sinove Izraelove kao zakon, kako zapovjedi Gospod Mojsiju. 12 Jednoga dana zapovjedi Gospod Mojsiju: Uzai na goru Abarim i pogledaj zemlju, koju sam dao sinovima Izraelovim. 13 Kad je pogleda, bit e i ti pridruen zemljacima svojim, kao to je prije bio uzet k njima brat tvoj Aron. 14 Jer u pustinji Sinu, kad se je pobunila zajednica, vi ne posluaste zapovijedi moje, da me pred njima proslavite udom vode. To je Voda Meriba u Kadeu u pustinji Sinu. 15 I Mojsije zamoli Gospoda: 16 Gospod, Bog svega ivotnog daha u svakom tijelu, neka bi postavio nad zajednicom ovjeka, 17 Koji e pred njima odlaziti i dolaziti, koji e ih izvoditi i uvoditi, da zajednica Gospodnja ne bude kao ovce, koje nemaju pastira. 18 Gospod odgovori Mojsiju: Uzmi k sebi Jouu, sina Nunova, ovjeka, u kojem je duh. Metni ruku svoju na njega. 19 Predstavi ga sveeniku Eleazaru i svoj zajednici i postavi ga pred ocima njihovim u slubu njegovu. 20 Podaj mu jedan dio svojih slubenih povlastica, da mu bude posluna sva zajednica sinova Izraelovih. 21 Ali ima biti podloan sveeniku Eleazaru u tom, da ovaj mora pitati za njega Urim pred Gospodom. Samo po naputku njegovu ima on sa svima sinovima Izraelovim i sa svom zajednicom narodnom u boj izlaziti i po naputku njegovu opet se vraati. 22 Mojsije uini, kako mu je bio Gospod zapovjedio. Uze Jouu i predstavi ga sveeniku Eleazaru i svoj zajednici, 23 Metnu ruke svoje na njega i posla ga u slubu njegovu, kako je bio Gospod zapovjedio preko Mojsija. Brojevi 28 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 Daj sinovima Izraelovim ove odredbe: Prinosite mi tono u odreeno vrijeme prinose moje, moje jelo rtve ognjene za miris ugodni meni. 3 Reci im: Ovo je rtva ognjena, koju imate prinositi Gospodu: svaki dan dva jednogodinja janjeta bez pogrjeke kao redovitu rtvu paljenicu, 4 Jedno janje neka se priredi ujutro, drugo uveer; 5 Uz to kao prinos desetinu efe bijeloga brana, to je umijeeno s etvrtinom hina ulja od stuenih maslina. 6 To je redovita rtva paljenica, koja je

132

bila ve na Sinaju prinesena kao rtva ognjena za miris ugodni Gospodu. 7 Kao naljev neka doe na svako janje etvrt hina. Izlij naljev vina Gospodu u Svetitu. 8 Druga janje priredi uveer. Prinesi ga s prinosom ujutro i s naljevom svojim kao rtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu. 9 U subotu imaju se prinijeti dva jednogodinja, bez pogrjeke janjeta i dvije desetine s uljem umijeena bijeloga brana kao prinos s naljevom svojim. 10 To je subotna rtva paljenica, to se mora prinijeti svake subote uz redovitu rtvu paljenicu i naljev svoj. 11 Prvi dan mjeseca imate prinijeti Gospodu kao rtvu paljenicu: dva mlada junca, jednoga ovna i sedam jednogodinjih, bez pogrjeke janjaca. 12 Za svakoga junca tri desetine s uljem umijeena bijeloga brana kao prinos, i za ovna dvije desetine s uljem umijeena bijeloga brana kao prinos. 13 I za svako janje desetinu s uljem umijeena bijeloga brana kao prinos. To je rtva paljenica puna mirisa ugodnoga, rtva ognjena Gospodu. 14 Naljevi njihovi neka budu: pola hina na svakoga junca, treina hina na ovna i etvrt hina na janje. To je rtva paljenica o mlau, to se ima prinositi svakoga mlada u godini, mjesec za mjesecom. 15 Osim toga uz redovitu rtvu paljenicu i naljev njezin ima se jo prinijeti Gospodu jedan jarac kao rtva za grijeh. 16 etrnaesti dan prvoga mjeseca jest Pasha u ast Gospodu. 17 Petnaesti dan toga mjeseca jest blagdan. Sedam dana ima se jesti kruh nekvasan. 18 Prvi dan neka je uz Svetite sveani sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva posla teakoga. 19 Prinesite Gospodu kao rtvu paljenicu, to izgori u ognju, dva mlada junca, jednoga ovna i sedam jednogodinjih janjaca, koji ne smiju imati pogrjeke; 20 Uz to kao prinos njihov bijelo brano, s uljem umijeeno. Tri desetine imate uzeti za junca i dvije desetine za ovna. 21 Po jednu desetinu imate upotrijebiti za svakoga od sedam janjaca. 22 Uz to dolazi jedan jarac kao rtva za grijeh, da vam pribavi pomirenje. 23 Prinesite sve to uz jutarnju rtvu paljenicu, koja je redovita rtva paljenica. 24 Ove rtve imate prinositi sedam

133

Brojevi
10 I po jednu desetinu za svakoga od sedam janjaca, 11 Onda jednoga jarca kao rtvu za grijeh osim pomirne rtve za grijeh i redovite rtve paljenice s prinosom njezinim i naljevima njihovim. 12 I petnaesti dan mjeseca sedmoga imate kod Svetita odrati sveani sastanak. Ne smijete tada raditi nikakva posla teakoga, nego imate u ast Gospodu svetkovati blagdan od sedam dana. 13 Kao rtvu paljenicu, to se predaje ognju za miris ugodni Gospodu, imate prinijeti: trinaest mladih junaca, dva ovna i etrnaest jednogodinjih janjaca. Smiju to biti samo ivotinje bez pogrjeke. 14 Uz to kao prinos njihov bijelo brano, to je s uljem umijeeno, tri desetine za svakoga od trinaest junaca, dvije desetine za svakoga od ovnova. 15 I po jednu desetinu za svakoga od etrnaest janjaca, 16 Onda jednoga jarca kao rtvu za grijeh uz redovitu rtva paljenicu s prinosom njezinim i naljevom. 17 Drugi dan: dvanaest mladih junaca, dva ovna, etrnaest jednogodinjih, bez pogrjeke janjaca, 18 Uz to prinos njihov i naljeve njihove za junce, ovnove i janjce po broju njihovu, kako je propisano; 19 Onda jarca jednoga kao rtvu za grijeh, osim redovite rtve paljenice s prinosom njezinim i naljevima potrebnim. 20 Trei dan: jedanaest mladih junaca, dva ovna, etrnaest jednogodinjih, bez pogrjeke janjaca, 21 Uz to prinos njihov i naljeve njihove za junce, ovnove i janjce po broju njihovu, kako je propisano; 22 Onda jarca jednoga kao rtvu za grijeh, osim redovite rtve paljenice s prinosom i naljevom njezinim. 23 etvrti dan: deset mladih junaca, dva ovna, etrnaest jednogodinjih, bez pogrjeke janjaca, 24 Uz to prinos njihov i naljeve njihove za junce, ovnove i janjce po broju njihovu, kako je propisano; 25 Onda jarca jednoga kao rtvu za grijeh, osim redovite rtve paljenice s prinosom i naljevom njezinim. 26 Peti dan: devet mladih junaca; dva ovna, etrnaest jednogodinjih, bez pogrjeke janjaca, 27 Uz to prinos njihov i naljeve njihove za junce, ovnove i janjce po broju njihovu, kako je propisano; 28 Onda jarca jednoga kao rtvu za grijeh, osim redovite rtve paljenice s

dana dan za danom kao jelo rtve ognjene za miris ugodni Gospodu. Treba ih prirediti uz redovitu rtvu paljenicu i naljev njezin. 25 Sedmi dan imate opet odrati sveani sastanak uz Svetite. Tada ne smijete raditi nikakva posla teakoga. 26 I na dan prvina, kad prinosite Gospodu prinos od novoga ita, na blagdan tjedana, drite sveani sastanak uz Svetite. Tada ne smijete raditi nikakva posla teakoga. 27 Kao rtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu imate prinijeti: dva mlada junca, jednoga ovna i sedam jednogodinjih janjaca; 28 Uz to kao prinos njihov bijelo brano, to je s uljem umijeeno, tri desetine za svakoga junca, dvije desetine za ovna, 29 I desetinu za svakoga od sedam janjaca, 30 Onda jednoga jarca, da vam pribavi pomirenje. 31 Prinesite sve to uz redovitu rtvu paljenicu i prinos njezin, bez pogrjeke moraju biti ivotinje, i uz naljeve njihove. Brojevi 29 1 Drite i prvi dan sedmoga mjeseca sveani sastanak uz Svetite. Tada ne smijete raditi nikakva posla teakoga. Na taj dan imate trubiti u trube. 2 Kao rtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu imate prinijeti: jednoga mladog junca, jednoga ovna, sedam jednogodinjih, bez pogrjeke i janjaca, 3 Uz to kao prinos njihov bijelo brano, to je s uljem umijeeno, tri desetine za junca, dvije desetine za ovna, 4 I po jednu desetinu za svakoga od sedam janjaca, 5 Onda jednoga jarca kao rtvu za grijeh, da vam pribavi pomirenje, 6 Osim rtve paljenice o mlau s prinosom njezinim i naljevima njihovim, kako su propisani, kao rtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu. 7 I deseti dan toga mjeseca sedmoga imate kod Svetita drati sveani sastanak i postiti. Ne smijete raditi nikakva posla. 8 Kao rtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu imate prinijeti: jednoga mladog junca, jednoga ovna i sedam jednogodinjih janjaca. Smiju to biti samo ivotinje bez pogrjeke; 9 Uz to kao prinos njihov bijelo brano, to je s uljem umijeeno, tri desetine za junca, dvije desetine za ovna,

Brojevi
prinosom i naljevom njezinim. 29 esti dan: osam mladih junaca, dva ovna, etrnaest jednogodinjih, bez pogrjeke janjaca, 30 U to prinos njihov i naljeve njihove za junce, ovnove i janjce po broju njihovu, kako je propisano; 31 Onda jarca jednoga kao rtvu za grijeh, osim redovite rtve paljenice s prinosom i naljevom njezinim. 32 Sedmi dan: sedam mladih junaca, dva ovna, etrnaest jednogodinjih, bez pogrjeke janjaca; 33 Uz to prinos njihov i naljeve njihove za junce, ovnove i janjce po broju njihovu, kako je propisano; 34 Onda jarca jednoga kao rtvu za grijeh, osim redovite rtve paljenice s prinosom i naljevom njezinim. 35 Osmi dan imate opet drati sveani sastanak. Ne smijete tada raditi nikakva posla teakoga. 36 Kao rtvu paljenicu, to se predaje ognju za miris ugodni Gospodu, imate prinijeti; jednoga mladog junca, jednoga ovna, sedam jednogodinjih, bez pogrjeke janjaca, 37 Uz to prinos njihov i naljeve njihove za junca, ovna i janjce po broju njihovu, kako je propisano; 38 Onda jarca jednoga kao rtvu za grijeh, osim redovite rtve paljenice s prinosom i naljevom njezinim, 39 To imate prinijeti Gospodu na blagdane svoje, osim onoga, to ete prinijeti po zavjetima ili kao dragovoljne darove za rtve paljenice, prinose, naljeve ili rtve pomirne. Brojevi 30 1 I dade Mojsije sinovima Izraelovim naputke, posve kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 2 Nato on ree glavarima plemenskim sinova Izraelovih: Ovo, zapovijeda Gospod: 3 Ako koji ovjek uini zavjet ili se zakune, im se obveze, da e se od neega uzdrati, onda neka ne prelomi rijei svoje, nego neka odri sve, to je obeao. 4 Ako koja enska osoba, koja u neudatom stanju ivi u kui oca svojega, uini zavjet Gospodu ili se obvee, da e se od neega uzdrati, 5 A otac njezin uje za zavjet njezin ili kako se je obvezala, da e se od neega uzdrati, i ako otac njezin uti na to, onda imaju vrijediti svi zavjeti njezini, i svako uzdranje, na koje se je obvezala, zakonito je. 6 Ali ako otac njezin, im za to uje, to joj zabrani, onda svi zavjeti njezini i uzdranja, na koja se je obvezala, ne

134

vrijede, i Gospod e joj oprostiti, jer joj je otac njezin to zabranio. 7 Ako li se hoe udati, a ima jo na sebi zavjet ili nepromiljeno obeanje, na koje se je obvezala, 8 A ovjek njezin uje za to, pa joj ne rekne nita, kad je uo za to, onda vrijede zavjeti njezini, i uzdranja, na koja se je obvezala, zakonita su. 9 Ako li mu njezin, im za to uje, to joj zabrani, onda on time ponitava zavjet, to je veze, i nepromiljeno obeanje, kojim se je obvezala na neko uzdranje, i Gospod e joj oprostiti. 10 Zavjet udovice ili rastavljene ene, uope svaka obveza, to je uze na sebe, obvezna je za nju. 11 Ako li je koja enska osoba, to ve ivi u kui mua svojega, uinila zavjet ili se je zakletvom obvezala na kakvo uzdranje, 12 I mu njezin uje za to i uti i ne brani joj, onda vrijede svi zavjeti njezini, i svako uzdranje, na koje se je obvezala, zakonito je. 13 Ako li mu njezin, im uje za to, proglasi to nevaljanim, onda joj ne vrijedi nita od onoga, to je obeala, bio to zavjet ili obveza za kakvo uzdranje, jer je to mu njezin proglasio nevaljanim, Gospod e joj oprostiti. 14 Svaki zavjet i svaku zakletvu, to je obvezuje da umiri duu svoju, moe mu njezin proglasiti valjanim ili nevaljanim. 15 Ako naime mu njezin od dana do dana uti prema njoj, onda on time ini valjanima sve zavjete njezine ili sve obveze njezine na kakvo uzdranje. On ih je time uinio valjanima, to je utio prema njoj, kad je uo za to. 16 Ako li ih hoe ponititi, poto je ve o tom dulje vremena uo, onda on time stavlja na sebe krivnju njezinu. 17 To su pravne odredbe, to ih Gospod dade Mojsiju, da se uredi odnos izmeu mua i ene, izmeu oca i keri, koja u neudatom stanju ivi u kui oca svojega. Brojevi 31 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 Osveti sinove Izraelove na Midjancima. Onda e se pridruiti zemljacima svojim. 3 Tada zapovjedi Mojsije narodu: Naoruajte sebi ljude iz svoje sredine za vojsku proti Midjancima, da izvre osvetu Gospodnju na Midjancima. 4 Poljite na vojsku po tisuu ljudi od svih plemena Izraelovih. 5 I tako digoe od svakoga plemena

135

Brojevi
svoje, pa ete opet biti isti i potom smijete se opet vratiti u tabor. 25 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju: 26 Izbrojite ugrabljeni plijen, ljude i stoku, ti i sveenik Eleazar i plemenski glavari zajednice. 27 Polovinu plijena razdijeli meu vojnike, koji su ili na vojsku, a drugu polovinu meu svu ostalu zajednicu. 28 Tada uzmi od vojnika, koji su ili na vojsku, dio za Gospoda, naime po jednu glavu od pet stotina ljudi, goveda, magaraca i ovaca. 29 Od njihove polovine uzmite to i dajte sveeniku Eleazaru kao rtvu podizanja za Gospoda. 30 A od polovine, koja dopadne sinovima Izraelovim, uzmi po jednu glavu od pedeset ljudi, goveda, magaraca i ovaca, ukratko sve stoke, i daj to Levitima, koji imaju skrbiti za slubu kod prebivalita Gospodnjega. 31 Mojsije i sveenik Eleazar uinie, kako im je bio Gospod zapovjedio. 32 A ostalo je od plijena, to ga je bila vojska zaplijenila: est stotina i sedamdeset i pet tisua ovaca, 33 Sedamdeset i dvije tisue, 34 I ezdeset i jedna tisua magaraca, 35 Od ljudi, to jest od djevojaka, koje jo nijesu bile udate, svega trideset i dvije tisue osoba. 36 Polovina od toga, to dopade onima, koji su bili ili na vojsku, iznosila je tri stotine i trideset i sedam tisua i pet stotina ovaca, 37 I dio od ovaca za Gospoda iznosio je est stotina i sedamdeset i pet glava. 38 Dalje trideset i est tisua goveda i dio od toga za Gospoda sedamdeset i dvije glave. 39 Uz to trideset tisua i pet stotina magaraca i dio od toga za Gospoda ezdeset i jedna glava, 40 Napokon esnaest tisua ljudi i dio od toga za Gospoda trideset i dvije osobe. 41 Mojsije predade sveeniku Eleazaru dio odreen za rtvu podizanja Gospodu, kao to je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 42 Od polovine plijena za sinove Izraelove, koju je Mojsije bio odvojio od polovine za vojnike. 43 Polovina, koja dopade zajednici, iznosila je: tri stotine i trideset i sedam tisua i pet stotina ovaca, 44 Trideset i est tisua goveda, 45 Trideset tisua i pet stotina magaraca, 46 I esnaest tisua ljudi, 47 Od te polovine za sinove Izraelove uze dakle Mojsije po jednu glavu od pedeset ljudi i stoke i dade ih Levitima,

izraelskoga po tisuu ljudi, svega dvanaest tisua vojnika. 6 Tada Mojsije posla na vojsku tisuu ljudi od svakoga plemena, a s njima Posla i Finehasa, sina sveenika Eleazara. Ovaj je imao sa sobom sveto posue i bune trube. 7 I pooe u boj proti Midjanaca, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, i pobie sve muke osobe. 8 Meu onima, koje pobie, bili su i kraljevi midjanski, Evi, Rekem, Sur, Hur i Reba, pet kraljeva midjanskih. I Balaama, sina Beorova, ubie maem. 9 Tada zarobie sinovi Izraelovi ene i djecu Midjanaca, zaplijenie svu stoku njihovu, krupnu i sitnu, i sve imanje njihovo, 10 Popalie sve gradove, u kojima su prebivali, i sve tabore njihove, 11 Uzee sve roblje i sav plijen, ljude i stoku, 12 I dovedoe zarobljenike, plijen i grabe k Mojsiju, k sveeniku Eleazaru i zajednici sinova Izraelovih u tabor na poljanama moapskim, to lee na Jordanu kod Jeriha. 13 Mojsije, sveenik Eleazar i svi knezovi zajednice izaoe im u susret pred tabor. 14 A Mojsije se razgnjevi na vojskovoe, na tisunike i stotnike, koji se vratie s vojske. 15 Ree im Mojsije: A to ostaviste na ivotu sve ene? 16 Upravo one bile su, koje na savjet Balaamov zavedoe sinove Izraelove, da otpanu od Gospoda zbog Peora, te doe pomor na zajednicu Gospodnju. 17 Zato sada pobijte svu djecu muku i sve ene udate. 18 A sve mlade djevojke, koje jo nijesu udate, ostavite za sebe na ivotu. 19 Ostanite sedam dana izvan tabora, jer je svaki od vas druge ubio i dotakao se ubijenih, to se morate trei i sedmi dan oistiti zajedno sa svojim zarobljenicima. 20 I sve haljine, sve stvari kone, sve to je napravjeno od kozje dlake, i sve posude drveno morate oistiti 21 Sveenik Eleazar ree vojnicima, koji su bili poli na vojsku: Ovo je naredba zakonska, to je Gospod naloi Mojsiju: 22 Zlato, srebro, mjed, gvoe, kositer i olovo, 23 Uope sve, to podnosi oganj, morate svakako propustiti kroz oganj. Tada e to biti isto. Uz to ipak mora se jo oistiti vodom oienja. A sve, to ne podnosi oganj, morate propustiti kroz vodu. 24 Operite onda sedmi dan haljine

Brojevi
koji su imali skrbiti za slubu kod prebivalita Gospodnjega, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 48 Tada pristupie k Mojsiju vojskovoe, tisunici i stotnici, 49 I rekoe Mojsiju: Sluge tvoje prebrojie vojnike, koji su bili pod naim vodstvom. Ni jednoga od naih ljudi nije manje. 50 Zato prinosimo, da se oistimo pred Gospodom, kao prinos Gospodu, svaki to je tko zaplijenio zlatnine: kopi, narukvica, prstena, minua i ogrlica. 51 Mojsije i sveenik Eleazar uzee od njih zlato, svakovrsnu umjetno izraenu zlatninu. 52 A bilo je svega zlata, to ga kao rtvu podizanja prinesoe Gospodu tisunici i stotnici, esnaest tisua i sedam stotina i pedeset ekela, 53 A prosti vojnici bili su naplijenili svaki za sebe. 54 Mojsije i sveenik Eleazar uzee zlato od tisunika i stotnika i unesoe ga u ator sastanka, da bude tamo sinovima Izraelovim pred Gospodom kao mio spomen. Brojevi 32 1 Sinovi Rubenovi i Gadovi imali su vrlo mnogo stoke. I kad vidjee, da je zemlja jazerska i gileadska dobra za stoku, 2 Otidoe sinovi Gadovi i Rubenovi i rekoe Mojsiju, sveeniku Eleazaru i glavarima zajednice: 3 Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hebon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon, 4 Zemlja, koju Gospod podvrgnu zajednici izraelskoj, dobra je za stoku, a sluge tvoje imaju mnogo stoke. 5 Tada nastavie: Ako naosmo milost u oima tvojim, neka se ta zemlja dadne u batinu slugama tvojim. Ne vodi nas preko Jordana. 6 Mojsije odgovori sinovima Gadovim i Rubenovim: Vaa e dakle braa ii u boj, a vi ete ovdje mimo ostati? 7 Zato odvraate srca sinova Izraelovih, da ne idu u zemlju, koju im je dao Gospod? 8 Tako su ve inili oci vai, kad ih poslah iz Kade-Barnee, da ogledaju zemlju. 9 Otidoe gore do ekolske doline, pogledae zemlju i obeshrabrie onda srce sinovima Izraelovim, tako da oni ne htjedoe ii u zemlju, koju im bio Gospod dao. 10 Razgnjevi se onda Gospod i zakle se: 11 Ljudi, koji u dobi od dvadeset godina i vie izaoe iz Egipta, nee vidjeti zemlje, koju sam zakletvom obeao Abrahamu, Izaku i Jakovu, jer

136

me nijesu posve posluali. 12 Osim Kenizeja Kaleba, sina Jefuneova, i Joue, sina Nunova, jer ovi posve poslua Gospoda. 13 Tako se dakle razgnjevi Gospod na Izraela. On uini, da su se etrdeset godina potucali po pustinji, dok ne pomrije sav onaj narataj, koji je sagrijeio Gospodu. 14 I sada vi stupiste na mjesto otaca svojih, izrod grjenika, da jo vie poveate estoki gnjev Gospodnji na Izraela. 15 Ako se odvratite od njega, on e ga jo dulje ostaviti u pustinji. Tako ete upropastiti sav taj narod. 16 Tada pristupie k njemu i rekoe: Mi emo ovdje napraviti samo torove za stada svoja i gradove za ene svoje i djecu svoju. 17 A sami emo naoruani poi pred sinovima Izraelovim, dok ih ne dovedemo u njihova mjesta. Uto neka nae ene i djeca ostanu u mjestima utvrenim radi stanovnika te zemlje. 18 Neemo se prije vratiti kuama svojim, dok sinovi Izraelovi ne prime svaki svoju batinu. 19 Niti demo uzeti zajedno s njima batinu s onu stranu Jordana i dalje, jer nam je dopala batina naa istono od Jordana. 20 Mojsije im odgovori Ako to uinite, da poete naoruani pred Gospodom u boj. 21 I svi vojnici vai pred Gospodom prijeu Jordan, dok ne otjera ispred sebe neprijatelja svojih. 22 I vi se istom onda vratite, kad bude zemlja uz pomo Gospoda podvrgnuta, tada ete vi biti bez krivnje pred Gospodom i Izraelom, i ta e vam zemlja pripasti kao batina pred Gospodom. 23 Ako li ne uinite tako, onda ete sagrijeiti Gospodu i znajte, da e vas za grijeh va stidi kazna. 24 Pa gradite sebi tvrda mjesta za ene svoje i djecu svoju i torove za stoku svoju. Ali i uinite, to obeaste. 25 Nato odgovorie Mojsiju sinovi Gadovi i Rubenovi: Sluge e tvoje uiniti, kako ti, gospodare, zapovijeda. 26 Djeca naa i ene nae, stoka naa i sve ivotinje nae ovdje e ostati u tvrdim mjestima gileadskim. 27 A sluge tvoje sve, to su za boj, prijei e tamo pred Gospodom u boj, kako si, gospodare, zapovjedio. 28 Potom dade Mojsije za njih naputak sveeniku Eleazaru i Joui, sinu Nunovu, i plemenskim glavarima sinova Izraelovih.

137

Brojevi
5 Sinovi Izraelovi pooe dakle iz Ramsesa i utaborie se u Sukotu. 6 Iz Sukota pooe i utaborie se u Etamu, koji je na kraj pustinje. 7 Iz Etama pooe i okrenue prema Pi Hahirotu, koji je naprema Baal Sefonu, i utaborie se pred Migdolom, 8 Iz Pi Hahirota pooe i prijeoe preko mora u pustinju i putovavi tri dana preko pustinje etamske utaborie se u Mari. 9 Iz Mare pooe i dooe u Elim, U Elimu je bilo dvanaest studenaca i sedamdeset palma, i tu se utaborie. 10 Iz Elima pooe i utaborie se kod Crvenoga mora. 11 Od Crvenoga mora pooe i utaborie se u pustinji sinskoj. 12 Iz pustinje sinske pooe i utaborie se u Dofki. 13 Iz Dofke pooe i utaborie se u Aluu, 14 Iz Alua pooe i utaborie se u Refidimu. Tamo nije imao narod vode da pije. 15 Iz Refidima pooe i utaborie se u pustinji sinajskoj. 16 Iz pustinje sinajske pooe i utaborie se u Kibrot Hataavi. 17 Iz Kibrot Hataave pooe i utaborie se u Haserotu. 18 Iz Haserota pooe i utaborie se u Ritmi. 19 Iz Ritme pooe i utaborie se u Rimon Peresu. 20 Iz Rimon Peresa pooe i utaborie se u Libni. 21 Iz Libne pooe i utaborie se u Resi. 22 Iz Rese pooe i utaborie se u Kehelati. 23 Iz Kehelate pooe i utaborie se na gori eferu. 24 Od gore efera pooe i utaborie se u Haradi. 25 Iz Harade pooe i utaborie se u Makhelotu. 26 Iz Makhelota pooe i utaborie se u Tahatu. 27 Iz Tahata pooe i utaborie se u Terahu. 28 Iz Teraha pooe i utaborie se u Mitki. 29 Iz Mitke pooe i utaborie se u Hamoni. 30 Iz Hamone pooe i utaborie se u Moserotu. 31 Iz Moserota pooe i utaborie se u Bene Jaakanu. 32 Iz Bene Jaakana pooe i utaborie se kod Hor Hagidgada. 33 Iz Hor Hagidgada pooe i utaborie se u Jotbati. 34 Iz Jotbate pooe i utaborie se u Abroni.

29 Ree im Mojsije: Ako podu svi vojnici Gadovih i Rubenovih sinova s vama preko Jordana pred Gospodom u boj, onda im dajte, kad vam bude zemlja podvrgnuta, podruje gileadsko u batinu. 30 Ako li vojnici ne pou s vama prijeko, neka se nasele kod vas u zemlji kanaanskoj. 31 Tada odgovorie sinovi Gadovi i Rubenovi: Kako je Gospod zapovjedio slugama tvojim, tako emo uiniti. 32 Mi vojnici prijei emo pred Gospodom u zemlju kanaansku, da nam ostane naa batina preko Jordana. 33 Tako dade Mojsije sinovima Gadovim i Rubenovim i polovini plemena Manaseha, sina Josipova, kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona i kraljevstvo baanskoga kralja Oga: zemlju i gradove njezine s njihovom okolinom, gradove po zemlji unaokolo. 34 I opet sagradie sinovi Gadovi Dibon, Atarot, Aroer, 35 Atrot, ofan, Jazer, Jogbohu, 36 Bet Nimru i Bet Haran, gradove tvrde i torove za stoku. 37 Sinovi Rubenovi opet sagradie Hebon, Eleale, Kirjatajim, 38 Nebo i Baal Meon s promijenjenim imenima i ibmu, i dadoe imena gradovima, to ih opet sagradie, 39 Sinovi Makira, sina Manasehova, otidoe u Gilead, osvojie ga i protjerae Amoreje, koji su bili tamo. 40 Mojsije dade tada Gilead Makiru, sinu Manasehovu, koji se naseli tamo. 41 Manasehov sin Jair isto tako otide, osvoji sela njihova i prozva ih sela Jairova. 42 I Nobah otide, zauze Kenat s njegovim selima i prozva ga po imenu svojemu Nobah. Brojevi 33 1 Ovo su postaje sinova Izraelovih, kad izaoe iz zemlje egipatske sa svojim etama pod vodstvom Mojsijevim i Aronovim. 2 Mojsije popisa postaje njihove, od kojih su po zapovijedi Gospodnjoj dalje putovali. Ovo su postaje njihove na putovanju njihovu, 3 Pooe iz Ramsesa prvoga mjeseca, petnaesti dan prvoga mjeseca, Na dan po Pashi izaoe sinovi Izraelovi pod monom rukom pred oima svih Egipana, 4 Dok su Egipani pokopavali svoje prvoroence, to ih je bio Gospod sve meu njima pobio, jer je bio Gospod izvrio kazneni sud na bogovima njihovim.

Brojevi
35 Iz Abrone pooe i utaborie se u Esion Geberu. 36 Iz Esion Gebera pooe i utaborie se u pustinji sinskoj, to jest u Kadeu. 37 Iz Kadea pooe i utaborie se na gori Horu na mei zemlje edomske. 38 Sveenik Aron uzae na goru Hor po zapovijedi Gospodnjoj i umrije ondje u etrdesetoj godini po izlasku sinova Izraelovih iz zemlje egipatske, prvi dan petoga mjeseca. 39 Aronu je bilo sto i dvadeset i tri godine, kad umrije na gori Horu. 40 Kanaanac, kralj u Aradu, koji je prebivao u Negebu u zemlji kanaanskoj, uo je za dolazak sinova Izraelovih. 41 Od gore Hora pooe i utaborie se u Salmoni. 42 Iz Salmone pooe i utaborie se u Punonu. 43 Iz Punona pooe i utaborie se u Obotu. 44 Iz Obota pooe i utaborie se u Ije Abarimu na mei moapskoj. 45 Iz Ije Abarima pooe i utaborie se u Dibon Gadu. 46 Iz Dibon Gada pooe i utaborie se u Almon Diblatajimu. 47 Iz Almon Diblatajima pooe i utaborie se u gorama abarimskim pred Nebom. 48 Od gora abarimskih pooe i utaborie se na poljanama moapskim na Jordanu naprema Jerihu. 49 Tabor njihov protezao se na Jordanu od Bet Jesimota do Abel Lugakacije na poljanama moapskim. 50 Gospod zapovjedi Mojsiju na poljanama moapskim naprema Jerihu: 51 Priopi sinovima Izraelovim ovaj naputak; Kad prijeete preko Jordana u zemlju kanaansku. 52 Protjerajte ispred sebe sve stanovnike zemlje i unitite sve njihove slike idolske. I sve njihove uzvisine opustoite. 53 Uzmite sebi u posjed zemlju i prebivajte u njoj, jer vam dadoh tu zemlju da je vaa. 54 drijebom razdijelite zemlju kao batinu po svojim plemenima. Plemenu, koje je mnogobrojno, dajte veu batinu, a onomu, koje je manje, dajte manju batinu. to kojemu dopadne drijebom, ono neka mu bude. Po svojim oinskim plemenima razdijelite sebi batinu. 55 Ako li ne protjerate ispred sebe stanovnike zemlje, onda e oni, koje izmeu njih ostavite, biti trnje oima vaim i ostani bokovima vaim i pritiskivat e vas u zemlji, u kojoj ete

138

prebivati. 56 to sam mislio uiniti njima, uinit u vama. Brojevi 34 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 Priopi sinovima Izraelovim ovaj naputak: Kad doete u zemlju kanaansku, neka vam to bude zemlja, koja vam pripada kao batina: zemlja kanaanska s meama svojim. 3 Juna strana neka ide od pustinje sinske uz meu edomsku. Juna mea neka poinje u istoku na junom kraju Slanoga mora. 4 Onda neka se mea savije juno od visine Akrabima i neka prelazi prema Sinu, dok ne doe na kraj juno od Kade-Barnea. Odatle neka tee dalje prema Hasar Adaru i neka ide do u Asmone. 5 Od Asmone neka se zavije mea k potoku egipatskomu, dok ne doe na kraj kod mora. 6 Zapadna mea neka vam bude veliko more, to neka vam je s te strane mea. 7 Sjeverna mea neka vam bude ovo: Od velikoga mora povucite sebi meu do gore Hora. 8 Od gore Hora povucite sebi meu do na put prema Hamatu. Krajna toka mei neka je Sedada. 9 Onda neka tee mea dalje do Zifrona, i kraj neka joj bude kod Hasar Enana. To neka vam je sjeverna mea. 10 Prema istoku povucite sebi meu od Hasar Enana do efama. 11 Od efama neka ide mea dolje u Riblu, istono od Aina. Tada neka ide mea jo dalje dolje i neka udari na gorski greben istono od jezera Kinereta. 12 Nato neka ide mea dolje k Jordanu, dok ne izae na Slano more. To neka su unaokolo mee vaoj zemlji. 13 Mojsije dade sinovima Izraelovim jo ovaj naputak: To je zemlja, koju ete dobiti kao batinu drijebom, i za koju je zapovjedio Gospod da je dobije devet plemena i po. 14 Jer pleme sinova Rubenovih po svojim porodicama i pleme sinova Gadovih po svoj im porodicama i polovina plemena Manasehova primie ve svoju batinu. 15 Ova dva plemena i po primie svoju batinu na drugoj strani Jordana, naprema Jerihu, na istoku prema izlasku sunca. 16 Dalje ree Gospod Mojsiju: 17 Ovo su imena ljudi, koji neka vam u batinu razdijele zemlju: Sveenik Eleazar i Joua, sin Nunov. 18 I po jednoga kneza iz svakoga

139

Brojevi
9 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: 10 Priopi sinovima Izraelovim ove naputke: Kad doete preko Jordana u zemlju, 11 Onda izaberite sebi zgodne gradove, koji neka vam budu slobodni gradovi. Tamo neka utee ubojica, koji je nehotice ubio ovjeka. 12 Ovi gradovi neka vam budu za utoite od krvnoga osvetnika, da ubojica ne bude ubijen, prije nego stane na sud pred Zajednicu. 13 Slobodnih gradova, to ih imate ustupiti, neka bude est: 14 Tri grada odredite s onu stranu Jordana, a tri grada u zemlji kanaanskoj, koji neka budu slobodni gradovi. 15 Sinovima Izraelovim i strancima i onima, koji su meu njima, neka tih est gradova budu utoita, da moe utei tamo svaki, koji je nehotice ubio ovjeka. 16 Ako ga gvozdenim oruem udari tako, da nastupi smrt, onda je krvnik. A krvnik ima se kazniti smru. 17 I ako kamenom iz ruke, od kojega moe ovjek poginuti, udari koga, i ovaj umre od toga, krvnik je. Kao krvnik mora biti kanjen smru. 18 Ili ako drvetom iz ruke, od kojega moe ovjek poginuti, udari koga, i ovaj umre od toga, krvnik je. A kao krvnik mora biti kanjen smru. 19 Krvni osvetnik ima ubiti krvnika. Ako ga stigne, smije ga ubiti. 20 Nadalje ako netko drugoga gurne iz mrnje ili se baci im na njega hotimice, tako da taj umre. 21 Ili ako ga iz neprijateljstva udari rukom svojom tako, da taj umre, onda se mora takav ubojica kazniti smru. On je krvnik. Krvni osvetnik ima krvnika ubiti, kad ga stigne. 22 Ako li ga gurne sluajno, a ne iz neprijateljstva, ili se baci na njega im nehotice. 23 Ili kamenom, a da ga ne vidi, od kojega ovjek moe poginuti, baci se na njega, i taj umre od toga, makar mu ne bio neprijatelj i nije mu htio nita zlo nanijeti, 24 Onda ima da odlui zajednica izmeu ubojice i krvnoga osvetnika po ovim pravnim odredbama. 25 Zajednica mora ubojicu staviti na sigurno od krvnoga osvetnika. Zato ga ima zajednica natrag vratiti u grad utoita, u koji je utekao. On mora u njemu ostati do smrti velikoga sveenika, koji je bio pomazan svetim uljem. 26 Ako ubojica ostavi podruje grada utoita, u koji je utekao,

plemena uzmite da dijeli zemlju. 19 Ovo su imena tih ljudi: Od plemena Judina Kaleb, sin Jefuneov; 20 Od plemena sinova Simeonovih emuel, sin Amihudov; 21 Od plemena Benjaminova Elidad, sin Kislonov; 22 Od plemena sinova Danovih kao knez Buki, sin Joglijev; 23 Od potomaka Josipovih: za pleme sinova Manasehovih kao knez Haniel, sin Efodov; 24 Od plemena sinova Efraimovih kao knez Kemuel, sin iftanov; 25 Od plemena sinova Zebulunovih kao knez Elisafan, sin Parnakov; 26 Od plemena sinova Isakarovih kao knez Paltiel, sin Azanov: 27 Od plemena sinova Aerovih kao knez Ahihud, sin elomijev; 28 Od plemena sinova Naftalijevih kao knez Pedahel, sin Amihudov. 29 To su oni, kojima zapovjedi Gospod, da razdijele sinovima Izraelovim batinu u zemlji kanaanskoj. Brojevi 35 1 Jo zapovjedi Gospod Mojsiju na poljanama moapskim na Jordanu, naprema Jerihu: 2 Naloi sinovima Izraelovim, neka dadnu od batine svoje Levitima gradove za prebivanje. Takoer panjaka oko tih gradova dajte Levitima. 3 Gradove neka imaju za prebivanje, a panjaci uz njih neka im budu za tovarne ivotinje, za stada i ostale ivotinje. 4 Panjaci uz gradove, to ih morate ustupiti Levitima, neka se proteu od zidina gradskih tisuu lakata unaokolo. 5 Odmjerite izvan grada na istonoj, junoj, zapadnoj i sjevernoj strani dvije tisue lakata, tako da sam grad lei u sredini. To neka budu panjaci njihovi uz gradove. 6 Gradovi, to ih imate dati Levitima, neka budu est slobodnih gradova, to su od vas odreeni kao mjesto utoita za onoga, koji je poinio ubojstvo; osim toga imate im dati jo etrdeset i dva grada. 7 Ukupni broj gradova, to ih imate predati Levitima, neka iznosi etrdeset i osam gradova uz panjake njihove. 8 Kod oduzimanja gradova iz posjeda sinova Izraelovih imate uzeti od veih plemena vie gradova, a od manjih plemena manje gradova, Svako pleme ima prema batini svojoj, to e je dobiti, Levitima dati od svojih gradova.

Brojevi
27 I krvni ga osvetnik stigne izvan podruja grada utoita, u koji je utekao, i krvni osvetnik ubije ubojicu, onda on nije kriv za krv. 28 Jer onaj ima da ostane u svojem gradu utoita do smrti velikoga sveenika. Istom nakon smrti velikoga sveenika smije se ubojica natrag vratiti k svojoj batini. 29 Ove pravne odredbe imaju vrijediti kod vas kroz sve narataje po svim prebivalitima vaim. 30 Ako netko ubije ovjeka, onda se ubojica ima kazniti smru samo na temelju iskaza vie svjedoka. Sastanko jednoga jedinog svjedoka nije dosta za smrtnu osudu. 31 Ne smijete uzimati otkupa za ivot krvnika, koji zaslui smrt. Neotpustivo ima se kazniti smru. 32 Takoer ne smijete uzimati otkupa za nekoga, koji je utekao u svoj grad utoita, da on ve prije smrti velikoga sveenika vrati se u zemlju i tamo prebiva. 33 Ne smijete oskvrniti zemlju, u kojoj prebivate, jer krv oskvrni zemlju, i zemlji ne moe se pribaviti pomirenje za krv, to je prolivena u njoj, osim krvlju onoga, koji ju je prolio. 34 Ne oskvrnite dakle zemlje, u kojoj prebivate, jer i ja u njoj imam svoj stan, jer ja, Gospod, stanujem meu sinovima Izraelovim. Brojevi 36 1 Tada pristupie starjeine iz porodice sinova Gileada, sina Makira, sina Manasehova, od plemena sinova Josipovih. Oni iznesoe pred Mojsija i knezove, plemenske glavare izraelske, 2 Ovu molbu: Gospod je tebi, gospodare, zapovjedio, da dadne sinovima Izraelovim zemlju drijebom u batinu. Takoer je tebi, gospodare, bilo naloeno od Gospoda, da dadne batinu naega brata Selofhada kerima njegovim. 3 Ako se sad one udaju za koga iz

140

drugoga plemena sinova Izraelovih, onda e se vlasnitvo njihovo otkinuti od nae oinske batine i dodat e se batini onoga plemena, u koje se udaju. Tako e se batina, to pripade nama, okrnjiti. 4 Kad onda bude jubilejska godina sinovima Izraelovim, njihova e se batina sjediniti s batinom onoga plemena, u koje se budu udale. Ali od batine naega oinskog plemena otkinut e se batina njihova. 5 Mojsije nato dade sinovima Izraelovim po zapovijedi Gospodnjoj ovaj naputak: Pleme sinova Josipovih ima pravo. 6 Za keri Selofhadove odredi Gospod ovo: Neka se udaju za koga hoe. Ali smiju se udati samo u porodici svojega oinskog plemena. 7 Da ne prijee batina sinova Izraelovih od jednoga plemena na drugo, jer svi sinovi Izraelovi imaju dobiti batinu svojega oinskog plemena. 8 Zato moraju sve djevojke, kojima dopadne batina u kojem plemenu izraelskom, udati se za koga iz porodice svojega oinskog plemena, da sinovi Izraelovi odre batinu oinsku, 9 I da ne prijee batina od jednoga plemena na drugo; jer svako pleme sinova Izraelovih ima dobiti svoju batinu. 10 Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsija, tako uinie keri Selofhadove. 11 Jer Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, keri Selofhadove, udadoe se za sinove strieva svojih. 12 Udadoe se dakle u porodice sinova Manaseha, sina Josipova. Tako osta batina njihova a plemenu, kojemu je pripadala porodica oca njihova. 13 To su zapovijedi i pravne odredbe, to ih Gospod dade preko Mojsija sinovima Izraelovim na poljanama moapskim na Jordanu, naprema Jerihu.

Ponovljen Zakon
1 Ovo su govori, to ih odra Mojsije pred svim Izraelom s onu stranu Jordana, u pustinji, u Arabi, naprema Sufu, izmeu Parana, Tofela, Labana, Haserota i Dizahaba. 2 Jedanaest je dana hoda od Horeba preko gore Seira do Kade Barnea. 3 Prvi dan jedanaestoga mjeseca u etrdesetoj godini govorio je Mojsije sinovima Izraelovim sve, to mu je bio Gospod zapovjedio za njih. 4 Poto je bio porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je prebivao u Atarotu i u Edreju, 5 Poe Mojsije s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, razlagati zakon ovako: 6 Gospod, Bog na, ovako nam je na ----

141

Ponovljeni Zakon
da nam jave za put, kojim emo ii, i za gradove, u koje emo doi. 23 Ja sam bio s prijedlogom sporazuman i izabrao sam izmeu vas dvanaest ljudi, iz svakoga plemena po jednoga. 24 Oni krenue na put, gore u pogorje, stigoe do ekolske doline i ogledae zemlju. 25 Uzee sa sobom ploda one zemlje i donesoe nam ga. Onda nam dadoe ovaj izvjetaj: Lijepa je zemlja, koju e nam dati Gospod, Bog na. 26 Ipak ne htjedoste ii, nego se suprostaviste zapovijedi Gospoda, Boga svojega. 27 I mrmljali ste u atorima svojim ovako: U zloj namjeri odvede nas Gospod iz zemlje egipatske, da nas preda u ruke Amorejima, da nas oni unite. 28 Kamo da idemo? Braa naa uplaie srca naa, kad su govorila: Ljudi su tamo vei i brojniji od nas. Gradovi su njihovi veliki i do neba utvreni. Pa i sinove Anakove vidjesmo tamo. 29 A ja vam rekoh: Ne plaite se i ne bojte ih se! 30 Gospod, Bog va, koji ide pred vama, borit e se za vas, isto onako, kako vam je uinio u Egiptu pred oima vaim. 31 I u pustinji, gdje si vidio, kako te je nosio Gospod, Bog tvoj, kao to ovjek nosi dijete svoje, cijelim putem, to ga prevaliste, dok dooste do ovoga mjesta. 32 Ali uza sve to ne imadoste pouzdanja u Gospoda, Boga svojega. 33 Koji je ipak iao pred vama putem i traio vam mjesto za tabor, nou u ognju, da ste mogli vidjeti put, kojim moradoste ii, a danju u oblaku. 34 Kad je Gospod uo vae govorenje, razgnjevi se i zakle se: 35 Ni jedan od ljudi toga naopakog roda nee vidjeti lijepe zemlje, koju sam pod prisegom obeao dati vaim ocima. 36 Samo e je vidjeti Kaleb, sin Jefuneov. Njemu u i sinovima njegovim dati zemlju, po kojoj je iao, jer je bio u svemu pokoran Gospodu. 37 I na mene se rasrdi Gospod zbog vas i ree: I ti nee doi tamo. 38 Ipak Joua, sin Nunov, sluga tvoj, doi e tamo. Njega ohrabri: jer on ima razdijeliti zemlju meu sinove Izraelove. 39 A djeca vaa, za koju rekoste da e postati roblje, i sinovi vai, koji danas ne znaju razlikovati izmeu dobra i zla, doi e tamo. Njima u je dati, i oni e je uzeti u posjed.

Horebu govorio: Dosta dugo boravili ste na toj gori. 7 Podignite se i poite k pogorju Amoreja i k svima susjedima njihovim u Arabi, na pogorju i u efeli i u Negebu i na obali morskoj, u zemlju Kanaanaca i k Libanonu do velike rijeke do Eufrata. 8 Eto, tu zemlju predajem vama. Uite u nju i zauzmite tu zemlju. Gospod se je zakleo ocima vaim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da e je dati njima i potomcima njihovim. 9 Onda vam rekoh: Ne mogu za vas sam skrbiti. 10 Gospod, Bog va, umnoio vas je tako, da vas je danas mnogo kao zvijezda nebeskih. 11 Gospod, Bog otaca vaih, neka vas umnoi jo tisuu puta vie i neka vas blagoslovi, kako vam je obeao. 12 Ali kako da posve sam nosim teret i breme, to ga na mene tovarite, i raspre vae? 13 Predloite za svako od svojih plemena mudre, razborite i iskusne ljude, da vam ih postavim za starjeine. 14 Nato mi odgovoriste: Dobro je, to misli uiniti. 15 Tada izabrah od vaih plemenskih glavara mudre i iskusne ljude i vama ih postavih za starjeine: za tisunike, za stotnike, za pedesetnike i za desetnike, nadalje perovoe za vaa plemena. 16 U isto vrijeme dadoh sucima vaim ovaj naputak: Sasluavajte obje strane brae svoje. Sudite pravo svakomu, bio brat ili stranac. 17 Budite nepristrani na sudu. Sasluajte i maloga i velikoga. Ne bojte se nikoga, jer Boje mjesto zastupa sudac. Ako li vam je koji pravni sluaj preteak, predloite ga meni, da ga istraim. 18 Tako vam onda dadoh naputak za sve, to imate initi. 19 Potom otidosmo od Horeba i prijeosmo svu onu pustinju veliku i stranu, koju ikada vidjeste, idui na pogorje Amoreja, kao to nam je bio zapovjedio Gospod, Bog na, I doosmo do Kade-Barnea. 20 Tada vam rekoh: Dooste eto do na pogorje Amoreja, to nam ga hoe da dadne Gospod, Bog na. 21 Gle, Gospod, Bog tvoj, dao ti je tu zemlju. Poi, uzmi je u posjed svoj, kao to ti je zapovjedio Gospod, Bog otaca tvojih. Ne boj se i ne plai se! 22 Tada svi pristupiste k meni i rekoste: Poslat emo pred sobom nekoliko ljudi, da nam istrae zemlju i ----

Ponovljeni Zakon
40 A vi se vratite i idite u pustinju k Crvenome moru! 41 Tada mi vi odgovoriste ovako: Sagrijeismo Gospodu. Ii emo i borit emo se, kako nam je zapovjedio Gospod, Bog nas. Pa se opasaste svaki svojim bojnim orujem i htjedoste u svojoj zaslijepljenosti poi na pogorje. 42 Ali Gospod mi zapovjedi: Opomeni ih: Ne idite gore i ne borite se; jer ja nijesam meu vama. Inae bit ete poraeni od vaih neprijatelja. 43 Ja vas tada opomenuh. Ali ne posluaste, nego se oprijeste zapovijedi Gospodnjoj i pooste u svojoj drzovitosti gore na pogorje. 44 Tada izaoe proti vama Amoreji, koji prebivaju na onom pogorju. Oni vas zatjerae kao roj pela i rasprie vas od Seira pa do Horme. 45 Kad se vratiste, plakali ste pred Gospodom, ali Gospod ne Poslua glasa vaega, niti okrenu uha svojega k vama. 46 Tako ostadoste u Kadeu dugo vremena, dokle ondje stajaste. Ponovljeni Zakon 2 1 Nato se vratismo u pustinju k Crvenom moru, kao to mi je bio Gospod zapovjedio. Dugo vremena putovasmo okolo gore Seira. 2 Tada mi ree Gospod: 3 Dosta ste ve dugo obilazili tu goru, obrnite se sada na sjever! 4 Narodu daj ovaj naputak: Sada prolazite kroz podruje brae svoje, sinova Ezavovih, koji prebivaju u Seiru. Oni vas se plae. Ali vi se dobro uvajte, 5 Da ne zametnete boja s njima, jer neu vam nita dati od zemlje njihove, ni stope, jer sam dao Ezavu u posjed goru Seir. 6 Kupujte od njih hranu za novce; i pitku vodu kupujte od njih za novce. 7 Ipak te je Gospod, Bog tvoj, blagoslivljao u svemu, to si preduzimao. On se je zauzimao za te na putovanju kroz tu veliku pustinju. etrdeset je ve godina, to je s tobom Gospod, Bog tvoj. Nita ti nije nedostajalo. 8 I tako proosmo brau svoju, sinove Ezavove, cestom Arabom pokraj Elata i Esion Gebera, onda zaokrenusmo i udarismo putem prema pustinji moapskoj. 9 Tada mi zapovjedi Gospod: Ne napadaj na Moapce, i ne zamei boja s njima, jer ti neu dati od zemlje njihove nita u posjed, jer dadoh podruje Ar u posjed sinovima Lotovim. 10 Prije su prebivali tamo Emimci,

142

velik, mnogobrojan, visoka rasta narod kao sinovi Anakovi. 11 Oni su pripadali Refaimcima kao sinovi Anakovi, ali Moapci zvali su ih Emimci. 12 U Seiru prebivali su prije Horeji, A sinovi Ezavovi protjerae ih i unitie i naselie se na njihovo mjesto, kao to uini Izrael sa zemljom, koju im dade Gospod u posjed. 13 A sada se dignite i prijeite preko potoka Zereda. 14 Vrijeme putovanja naega od Kade-Barnea do prijelaza naega preko potoka Zereda potraja trideset i osam godina. Sav narataj ljudi za vojsku bio je meutim izumro u taboru, kao to im je bio Gospod zaprijetio zakletvom. 15 Ruka je Gospodnja bila naime proti njima, da ih do posljednjega ovjeka istrijebi iz tabora. 16 Kad svi ti ljudi za vojsku pomrijee u narodu, 17 Ree mi Gospod: 18 Ti e eto kod Ara proi kroz podruje moapsko, 19 I doi e u blizinu sinova Amonovih, Ne napadaj ih i ne zamei boja s njima, jer od zemlje sinova Amonovih ne dam ti nita u posjed, jer je dadoh sinovima Lotovim u posjed. 20 I za nju se misli da je zemlja Refaima. Nekad su u njoj prebivali Refaimi, kojima su Amonci dali ime Zamzumeji. 21 Bio je to velik, mnogobrojan, visoka rasta narod kao sinovi Anakovi. Gospod ih je bio pred njima unitio, pa oni zauzee zemlju njihovu i naselie se na njihovo mjesto. 22 Tako je bio uinio i sa sinovima Ezavovim, koji prebivaju u Seiru. Poto je bio Horeje pred njima istrijebio, zauzee oni zemlju njihovu i ostae tamo na njihovu mjestu do dana dananjega. 23 Takoer Hiveje, koji su do Gaze prebivali u dvorcima, istrijebie Kaftorimeji, koji dooe is Kaftora i naselie se na njihovo mjesto, 24 Dignite se i prijeite preko potoka Arnona, Gle, dajem ti u rake Amoreja Sihona, kralja hebonskoga, i zemlju njegovu. Poni osvajati i zavojti na njega! 25 Od danas rasprostirem strah i trepet pred tobom kod svih naroda pod cijelim nebom. Mm samo uju za te, zadrhtat e i prepast e se od tebe. 26 I poljem poslanike iz pustinje k Sihonu, kralju hebonskom, s mirnom ponudom: 27 Htio bih proi kroz tvoju zemlju. Ali u uvijek ostati na cesti, neu skretati

143

Ponovljeni Zakon
prijevornicama, osim vrlo mnogih otvorenih mjesta. 6 Izvrismo prokletstvo na njima, kao to smo bili uinili na Sihonu, kralju u Hebonu, i istrijebismo u svakom gradu mueve, ene i djecu. 7 A svu stoku i plijen iz gradova uzesmo za se. 8 Tako uzesmo onda zemlju iz ruku dvojice kraljeva amorejskih, koja je s onu stranu Jordana od potoka Arnona do gore Hermona, 9 Sidonci zovu Hermon Sirion, Amoreji ga zovu Senir, 10 Sve gradove u ravni, sav Gilead i sav Baan do Salke i Edreja, ukratko gradove, to pripadaju kraljevstvu Oga u Baanu. 11 Baanski kralj Og bio je posljednji ostatak Refaima. Sarkofag njegov od basalta stoji jo u gradu sinova Amonovih Rabahu. Duina je njegova devet obinih lakata, a irina mu etiri lakta. 12 Tu zemlju osvojismo onda. Od Aroera na rijei Arnonu dadoh je s polovinom gore gileadske i gradovima njezinim Rubenovcima i Gadovcima. 13 Ostali dio Gileada i sav Baan, kraljevstvo Ogovo, svu pokrajinu Argob predadoh polovini plemena Manasehova. Sav taj kraj baanski zove se zemlja Refaima. 14 Jair, sin Manasehov, zauze svu pokrajinu Argob do podruja Geureja i Maakateja i prozva taj dio Baana po svojemu imenu sela Jairova. Tako se zovu do dana dananjega. 15 Makiru dadoh Gilead. 16 Obadvjema plemenima Rubenovu i Gadovu dadoh zemlju od Gileada do Arnona - sredina je doline mea - pa do Jaboka, mee sinova Amonovih, 17 Dalje Arabu s Jordanom kao meom, od Kinereta do mora uz poljanu, Slanoga mora, na podruju obronaka Pisge na istoku. 18 Tada vam dadoh ovaj naputak: Gospod, Bog va, dade vam tu zemlje u posjed. A, vi svi vojnici, poite naoruani tamo pred braom svojom, sinovima Izraelovim. 19 Samo ene vae i djeca vaa i stoka vaa - znam, da imate mnogo stoke neka ostanu u gradovima vaim, to vam ih dadoh, 20 Dokle Gospod brai vaoj isto tako kao vama ne dadne tvrde stanove pa i oni uzmu u posjed zemlju, koju e im Gospod, Bog va, dati s onu stranu Jordana. Onda se smijete vratiti svaki k svojemu posjedu, to vam ga dadoh. 21 A Joui dadoh onda ovaj naputak: Svojim oima vidio si sve, to Gospod,

ni nadesno ni nalijevo. 28 Hranu mi prodaj za novce; i pitku vodu daj mi za novce. Ja hou samo da proem. 29 To mi dopustie i sinovi Ezavovi, koji stanuju u Seiru, i Moapci, koji prebivaju u Aru. Moj je cilj da prijeem preko Jordana u zemlju, koju nam hoe da dadne Gospod, Bog na. 30 Ali Sihon, kralj hebonski, ne htjede nam dopustiti prolaza, jer Gospod, Bog tvoj, bio je uinio, te otvrdnu duh njegov i srce njegovo posta uporno, da ga preda u tvoje ruke, kao to je danas. 31 Tada mi ree Gospod: Eto, poeo sam ti ve predavati Sihona i zemlju njegovu. Idi za tim, da zemlju njegovu uzme u posjed. 32 I kad je Sihon s cijelim svojim narodom iziao u Jahas proti nas u boj, 33 Dade ga Gospod, Bog nas, u ruke nae. Pobismo njega, sinove njegove i sav narod njegov. 34 Ujedno osvojismo sve gradove njegove i izvrismo prokletstva na svakom gradu, na muevima, enama i djeci. Ne pustismo, da nam itko umakne. 35 Zadrasmo za sebe samo stoku i plijen iz gradova, to ih osvojismo. 36 Od Aroera na obali Arnona i od grada u dolini pa sve do Gileada nije bilo tvrda mjesta, to ga ne bismo mogli osvojiti. Sve nam to dade u ruke nae Gospod, Bog na. 37 Ipak zemlju sinova Amonovih, cijelo podruje na strani od Jaboka s gradovima u pogorju, nijesi dotakao, posve kako je zapovjedio Gospod, Bog na. Ponovljeni Zakon 3 1 Nato udarismo putem u Baan. Tada Og, kralj baanski, s cijelim svojim narodom izae pred nas, da se sukobi s nama kod Edreja. 2 A Gospod mi ree: Ne boj ga se, jer ga dajem s cijelim narodom njegovim i sa zemljom njegovom u ruke tvoje. Uini s njim upravo onako, kako si uinio sa Sihonom, kraljem amorejskim, koji stoluje u Hebonu. 3 Tako nam dade Gospod, Bog na, u ruke i Oga, kralja baanskoga, s cijelim narodom njegovim. Pobismo ga, da mu vie nitko ne preostade. 4 Tada osvojismo i sve gradove njegove. Nije bilo grada, kojega im ne uzesmo. ezdeset gradova i sva pokrajina Argob pripadali su kraljevstvu Oga u Baanu. 5 Bili su to sve gradovi, to su bili utvreni visokim zidinama, vratima i

Ponovljeni Zakon
Bog va, uini onoj dvojici kraljeva. Isto tako uinit e Gospod sa svima kraljevstvima, u koja e prijei, 22 Ne bojte ih se, jer Gospod, Bog va, sam e se boriti za vas. 23 Onda sam se pomolio Gospodu: 24 Svemogui Gospode! Ti si ve do sada slugi svojemu pokazao mo svoju i jaku ruku svoju, jer gdje je u nebu i na zemlji Bog, koji tvori takva udesa i junaka djela kao ti? 25 Daj mi da i ja prijeem tamo i da vidim lijepu zemlju onu stranu Jordana, to sjajno pogorje i Libanon! 26 Ali Gospod srdio se je na me zbog vas i nije me usliio. Dapae mi odgovori Gospod: Dosta je toga, ne govori mi vie o tom! 27 Popni se navrh Pisge, i podigni oi svoje na zapad i na sjever, na jug i na istok i pogledaj je svojim vlastitim oima, jer ne e nikada prijei preko Jordana. 28 Podaj dakle Joui naputke, ohrabri i ojai ga, jer on ima na elu naroda prijei tamo i zemlju, koju vidi, razdijeliti njima. 29 Tako ostasmo u dolini prema Bet Peoru, Ponovljeni Zakon 4 1 A sada, Izraele, posluaj zapovijedi i naredbe, koje vas uim da drite, da biste sretno ivjeli i uli u posjed zemlje, koju vam hoe da dadne Gospod, Bog otaca vaih. 2 Nita ne dodajte zapovijedima, to vam ih dajem, niti oduzmite ita od njih. Nego izvrujte zapovijedi Gospoda, Boga svojega, to vam ih nalaem. 3 Svojim oima vidjeste, to uini Gospod zbog Baal-Peora. Svakoga, koji se prikljui Baal-Peoru, dade Gospod, Bog tvoj, istrijebiti iz tvoje sredine. 4 A vi, koji se vrsto drite Gospoda, Boga svojega, svi ste danas jo na ivotu. 5 Vidite, uim vas zakone i naredbe, kako mi ih naloi Gospod, Bog moj, da po njima radite u zemlji, u koju ulazite, da je uzmete u posjed. 6 Drite i izvrujte ih, jer to e vas u oima poganskih naroda uiniti mudrima i razumnima. Kad oni uju sve te zakone, rei e: Doista, taj veliki narod mudar je i razuman narod. 7 Jer gdje je tako velik narod, kojemu je Bog tako blizu, kako je nama Gospod, Bog na, kad ga god zazovemo? 8 I gdje je tako velik narod, koji bi imao tako pravedne zakone i naredbe, kao to je sav ovaj zakon, to vam ga danas predlaem?

144

9 Samo uvaj se i dobro pazi, da ne zaboravi, to Bi svojim ocima vidio, i da ti to ne iezne iz srca, dokle si god iv. Obznani to djeci svojoj i djeci djece svoje. 10 Nemoj zaboraviti onaj dan, kad si stajao na Horebu pred Gospodom, Bogom svojim, kad mi zapovjedi Gospod: Skupi mi narod! Hou im obznaniti zapovijedi svoje, da se naue bojati se mene, dok su ivi na zemlji, i da to naue i djecu svoju. 11 Tada pristupiste i stadoste pod gorom. A gora je ognjem gorjela do samoga neba, opkoljena tamom, oblakom i mrakom. 12 Gospod vam tada progovori isred ognja. Glas rijei ste uli, ali lika ne mogoste vidjeti. Samo ste glas uli. 13 On vam objavi zavjet svoj, koji vam zapovjedi da drite, deset zapovijedi, i napisa ih na dvije ploe kamene. 14 Meni tada naloi Gospod, da vas nauim zakone i naredbe, da ih izvrujete u zemlji, u koju prelazite, da je uzmete u posjed. 15 Pazite dakle dobro na se, za ivot vam je! Onda, kad vam je Gospod na Horebu govorio isred ognja, ne vidjeste nikakva lika. 16 Zato ne radite naopako i ne pravite sebi nikada rezan lik u obliku kakvegod slike, bila ta slika mukoga ili enskoga bia, 17 Bila ta slika etveronone ivotinje na zemlji ili slika kakve ptice krilate, koja leti ispod neba, 18 Bila ta slika kakve ivotinje, to gmie na zemlji, ili slika kakve ribe, to ivi u vodi pod zemljom. 19 Kad podigne oi svoje k nebu i vidi sunce, mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku, ne daj se zavesti, da padne pred njima i da im se pokloni, jer ih Gospod, Bog tvoj, prepusti svima drugim narodima pod cijelim nebom. 20 A vas uze Gospod i izvede vas iz ognjene pei, iz Egipta, da budete narod njegove svojine, kako je to danas. 21 Ali na mene Gospod se rasrdi zbog vas i zakle se, da ne smijem prijei preko Jordana i ui u lijepu zemlju, koju Gospod, Bog tvoj, daje tebi u posjed. 22 I ja u umrijeti u ovoj zemlji i neu prijei preko Jordana. A vi ete prijei i tu lijepu zemlju uzeti u posjed, 23 Zato se uvajte, da ne zaboravite zavjeta Gospoda, Boga svojega, to ga on sklopi s vama, i da ne pravite sebi rezana lika u obliku bilo ega, to ti je zabranio Gospod, Bog tvoj. 24 Jer je Gospod, Bog tvoj, oganj, koji

145

Ponovljeni Zakon
srcu, da je Gospod pravi Bog, gore u nebu i dolje na zemlji, drugoga nema. 40 Dri njegove zapovijedi i naredbe, koje ti dajem danas, da bude dobro tebi i djeci tvojoj nakon tebe i da dugo boravi u zemlji, koju ti Gospod, Bog tvoj, daje zauvijek. 41 Tada odijeli Mojsije tri grada u istonoj zemlji jordanskoj, 42 Da bi mogao utei tamo ubojica, koji nehotice ubije drugoga, a da nije prije bio njegov neprijatelj. Tko bi utekao u jedan od ovih gradova, imao je ostati na ivotu. 43 Bili su to Bezer u pustinji na visoravni u podruju Rubenovu, onda Ramot u Gileadu u podruju Gadovu i Golan u Baanu u podruju Manasehovu. 44 Ovo je zakon, koji dade Mojsije sinovima Izraelovim. 45 Ovo su naredbe, zakoni i pravne odredbe, koje objavi Mojsije sinovima Izraelovim za njihova izlaska iz Egipta, 46 S onu stranu Jordana, u dolini prema Bet Peoru, u zemlji amorejskoga kralja Sihona, koji je stolovao u Hebonu. Njega su bili pobijedili Mojsije i sinovi Izraelovi za svojega izlaska iz Egipta, 47 I zemlju njegovu zauzeli i zemlju baanskoga kralja Oga, dvojice amorejskih kraljeva u istonoj zemlji jordanskoj, 48 Od Aroera na obali Arnona do gore Siona, to jest Hermona, 49 Sa svom Arabom s onu stranu Jordana prema istoku do mora u Arabi na podnoju obronaka Pisge. Ponovljeni Zakon 5 1 Mojsije sazva sve Izraele i ree im: uj, Izraele, zakone i naredbe, to vam ih danas objavljujem! Nauite ih i nastojte, da ih drite! 2 Gospod, Bog na, sklopi s nama zavjet na Horebu. 3 Nije s ocima naim sklopio Gospod taj zavjet, nego s nama, koji smo danas jo svi ovdje na ivotu. 4 Lice k licu govorio je Gospod na gori s vama iz ognja. 5 Ja sam tada stajao izmeu Gospoda i vas, da vam objavim rije Gospodnju; jer vi ste se straili od ognja i nijeste uzali na goru. Rijei su glasile: 6 Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji te je izveo iz zemlje egipatske, iz kue suanjstva. 7 Nemaj drugih bogova uz mene! 8 Ne pravi sebi lika rezana, niti kakve slike od onoga, to je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodi pod zemljom! 9 Ne padaj niice pred njima i ne

spaljuje, i Bog, koji revnuje. 25 Kad dobijete djecu i djece djecu i uivite se u zemlji i tada se ogrijeite stim, da napravite rezan lik u kojemgod obliku i uinite, to je neugodno u oima Gospoda, Boga vaega, tako da ga rasrdite, 26 To zovem ja danas nebo i zemlju za svjedoke proti vama, da ete brzo ieznuti iz zemlje, u koju idete preko Jordana, da je uzmete u posjed. Neete dugo vremena ivjeti u njoj, nego ete biti posve uniteni. 27 Gospod e vas tada raspriti meu narode. Samo malen broj ostat e vas meu poganskim narodima, u koje e vas odvesti Gospod. 28 Tamo ete sluiti bogovima, koje napravi ruka ovjeja od drveta i kamena, koji niti vide, niti uju, niti jedu, niti diu. 29 Odanle e traiti Gospoda, Boga svojega, pa e ga i nai, ako ga bude udio svim srcem i svom duom. 30 Kada bude u nevolji i sve te to snae u buduim danima, ti e se vratiti Gospodu, Bogu svojemu, i bit e mu posluan. 31 Jer Gospod, Bog tvoj, milosrdan je Bog, on te nee ostaviti i nee te upropastiti i nee zaboraviti zavjeta s ocima tvojim, za koji im se zakleo. 32 Zapitaj jednom prijanja vremena, to su bila prije tebe, od dana, kad stvori Bog ovjeka na zemlji, i istrai od jednoga kraja neba do drugoga, je li se ikad to dogodilo tako veliko, ili je li se ikad ulo to tako? 33 Je li ikad uo koji narod glas Boji gdje govori iz ognja, kao to si ga ti uo, a ipak si ostao na ivotu? 34 Ili je li ikad Bog pokuao da doe te uzme sebi narod iz sredine kojega drugog naroda takvim kunjama, znacima i udesima, ratom i rukom jakom i miicom podignutom, djelima velikim, strahovitim, kao to je uinio sve to za vas Gospod, Bog va, u Egiptu pred vaim oima? 35 Ti si smio to doivjeti, da zna, da je Gospod pravi Bog i da nema drugoga osim njega. 36 Dao ti je, da uje s neba glas njegov, da te poui, i na zemlji dao ti je da vidi veliki oganj njegov, i iz ognja uo si rijei njegove. 37 On je ljubio oce tvoje i izabrao potomke njihove i izveo te sam velikom silom svojom iz Egipta. 38 Ispred tebe otjerao je narode, koji su bili vei i jai od tebe, da te uvede u njihovu zemlju i da ti je dadne u posjed, kao to je danas. 39 Spoznaj dakle danas i uzmi to k

Ponovljeni Zakon
klanjaj se njima; jer ja, Gospod, Bog tvoj, jesam Bog revnitelj, koji kazni zlodjela otaca na djeci, na unuadi i praunuadi onih, koji me mrze, 10 A milosre iskazuje do u tisuno koljeno onima, koji me ljube i dre zapovijedi moje. 11 Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svojega, jer Gospod nee pustiti bez kazne onoga, koji uzima ime njegovo uzalud. 12 Pazi na to, da posveti subotu, kao to ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj! 13 est dana radi i izvruj sve poslove svoje! 14 Ali sedmi dan jest dan odmora u ast Gospodu, Bogu tvojemu. Tada ne smije raditi nikakva posla, ni ti ni sin tvoj ili ki tvoja, ni sluga tvoj ni slukinja tvoja, ni vol tvoj ni magarac tvoj ni sva stoka tvoja ni stranac, koji boravi kod tebe unutar vrata tvojih! Sluga tvoj i slukinja tvoja neka se mognu odmor ti kao ti! 15 Pomiljaj na to, da si sam bio rob u zemlji egipatskoj, i da te je Gospod, Bog tvoj, izveo odanle rukom jakom i miicom podignutom! Zato ti Gospod, Bog tvoj, zapovijeda, da svetkuje subotu. 16 Potuj oca svojega i mater svoju, kao to ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj, da dugo ivi i da ti dobro bude u zemlji, koju e ti dati Gospod, Bog tvoj! 17 Ne ubij! 18 Ne ini preljuba! 19 Ne kradi! 20 Ne svjedoi lano proti blinjemu svojemu! 21 Ne poeli ene blinjega svojega! Ne poeli kue blinjega svojega, ni njive njegove, sluge njegova, slukinje njegove, vola njegova, magarca njegova, ni igdje ita, to pripada blinjemu tvojemu! 22 Te rijei izgovori Gospod svoj zajednici vaoj na gori iz ognja, oblaka i mraka glasom velikim, i nita vie. On ih napisa tada na dvije ploe kamene i dade mi ih, 23 Kad ste vi uli glas iz tame, a gora je ognjem gorjela, tada pristupiste k meni, svi vai plemenski glavari i starjeine vae, 24 I rekoste: Doista, Gospod, Bog na, pokaza nam slavu i veliinu svoju, i uli smo glas njegov iz ognja. Danas doivjesmo, da Bog moje govoriti s ovjekom, i ovjek da ostane na ivotu. 25 A sada, zato da bismo umrli? Jer e nas spaliti taj oganj veliki. Ako budemo jo dalje sluali glas Gospoda, Boga svojega, pomrijet emo. 26 Jer gdje je ovjeje bie, to je kao mi

146

ulo glas Boga ivoga gdje govori iz ognja, a ostalo na ivotu? 27 Pristupi ti i sluaj, to e rei Gospod, Bog na! Onda nam kai sve, to ti rekne Gospod, Bog na! I mi emo to sluati i initi. 28 Kad je Gospod uo rijei vae, to ih glasno rekoste meni, ree mi Gospod: uo sam rijei, to ih taj narod glasno ree tebi. Imaju pravo u svemu, to kau. 29 O kad bi im bilo srce uvijek takvo, da me se vazda boje i dre sve zapovijedi moje! Tada bi bilo uvijek dobro njima i djeci njihovoj. 30 Idi i reci im: Vratite se u atore svoje! 31 A ti ostani ovdje kod mene! Rei u ti sve zapovijedi, zakone i naredbe, koje e ih nauiti, da po njima rade u zemlji, koju u im dati u posjed. 32 Gledajte dakle, da inite tako, kako vam je zapovjedio Gospod, Bog va! Ne odstupajte od toga ni nadesno ni nalijevo! 33 Idite tono putem, to vam ga je pokazao Gospod, Bog va, da ostanete na ivotu i da vam dobro bude i da dugo prebivate u zemlji, koju ete uzeti u posjed! Ponovljeni Zakon 6 1 To su zapovijedi, zakoni i naredbe, koje Gospod, Bog va, zapovjedi da vas uim, Po njima imate ivjeti u zemlji, u koju idete, da je uzmete u posjed. 2 Boj se Gospoda, Boga svojega, i dri zakone i zapovijedi njegove, koje ti dajem, ti i dijete tvoje i unuad tvoja, sve dane ivota svojega, da ivi dugo! 3 Posluaj ih dakle, Izraele, i tono ih ispunjuj, da ti dobro bude i da se umnoite veoma, jer Gospod, Bog otaca vaih, obeao ti je zemlju, u kojoj tee mlijeko i med, 4 uj, Izraele! Gospod je Bog na, Gospod jedini! 5 Ljubi Gospoda, Boga svojega, svim srcem, svom duom i svom snagom svojom! 6 Ove zapovijedi, to ti ih dajem danas, neka ti budu u srce upisane! 7 Napominji ih djeci svojoj! Govori o njima, ili kad boravi kod kue ili si na putu, ili kad lijee ili ustaje! 8 Privei ih sebi kao znak na ruku svoju! Nosi ih kao spomen na elu, 9 I napii ih na dovratnike kue svoje i na vrata svoja! 10 Tada dolazi vrijeme, kada e te Gospod, Bog tvoj, uvesti u zemlju, za koju se zakleo ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da e ti je dati, u zemlju s velikim i lijepim

147

Ponovljeni Zakon
3 Niti stupaj u svojtu s njima: keri svoje ne daji za enu kojemu od sinova njihovih, niti koju od keri njihovih ne uzimaj za enu sinu svojemu! 4 Jer bi mi mogli iznevjeriti sina tvojega, tako da slue drugim bogovima. Tada bi Gospod planuo. 5 Nego ovako s njima postupajte: rtvenike njihove poruite, kamene spomenike njihove porazbijajte, sveta stabla njihova sasijecite i rezane bogove njihove u ognju spalite! 6 Jer ti si narod, koji je posveen Gospodu, Bogu svojemu. Tebe je izabrao Gospod, Bog tvoj, izmeu svih naroda na zemlji, da bude narod, koji pripada samo njemu. 7 Ne zato, to bi vas bilo vie nego drugih naroda, obrati se Gospod na vas i izabra vas, jer vi ste najmanji od svih naroda, 8 Nego to vas Gospod ljubi i dri zakletvu, kojom se zakleo ocima vaim. Zato vas je Gospod izveo rukom jakom i izbavio vas iz kue suanjstva, iz ruke faraona, kralja egipatskoga. 9 I tako znaj, da je Gospod, Bog tvoj, pravi Bog, vjerni Bog, koji dri zavjet i milost iskazuje do u tisuno koljeno onima, koji ga ljube i dre zapovijedi njegove. 10 A onima, koji mrze na njega, plaa na vlastitom tijelu njihovu, kad ih uniti. Ne odgaa onima, koji mrze na njega, nego im plaa na vlastitom tijelu njihovu. 11 Zato dri zapovijedi zakone i naredbe, koje ti danas zapovijedam da ih vri! 12 Ako ove propise saslua i tono uzdri, i Gospod, Bog tvoj, drat e tebi zavjet i milost, za to se je zakleo ocima tvojim. 13 On e te ljubiti, blagoslovit e te i u mnoit e te blagoslovit e plod tijela tvojega, rod zemlje tvoje, ito tvoje, vino tvoje i ulje tvoje, plod goveda tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji, za koju se je zakleo Gospod ocima tvojim da e ti je dati. 14 Bit e blagoslovljen mimo sve narode. Nee biti u tebe ni neplodna ni neplodne, ni meu stokom tvojom. 15 Gospod e ukloniti od tebe i sve bolesti i nee pustiti da doe na tebe i jedno od ljutih zala egipatskih, to ih zna, nego e ih pustiti na sve neprijatelje tvoje. 16 Uniti sve narode, to ti ih izrui Gospod, Bog tvoj! Nemaj milosra s njima! Ne slui bogovima njihovim; jer bi to bila zamka za tebe! 17 Ako li sam u sebi pomisli. Ti su narodi brojniji od mene, kako ih mogu

gradovima, kojih nijesi zidao, 11 S kuama punim svakoga dobra, kojih nijesi punio, sa studencima iskopanim, kojih nijesi kopao, s vinogradima i maslinicima, kojih nijesi sadio. Ti e moi to uivati do sitosti. 12 A tada se dobro uvaj, da ne zaboravi Gospoda, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kue suanjstva! 13 Boj se Gospoda, Boga svojega! Slui mu i kuni se samo njegovim imenom! 14 Ne idite za tuim bogovima, za bogovima pogana, koji su oko vas! 15 Jer Gospod, Bog tvoj, Bog je revnitelj prema tebi. Inae mogao bi se Gospod, Bog tvoj, razgnjeviti na te, pa te istrijebiti sa zemlje. 16 Ne kuajte Gospoda, Boga svojega, kao to ga kuaste u Masi! 17 Drite brino zapovijedi, naredbe i zakone Gospoda, Boga svojega, to vam ih dade! 18 ini, to je dobro i pravo u oima Gospodnjim, da ti bude dobro i da mogne ui u lijepu zemlju, za koju se Gospod zakleo ocima tvojim, da je uzme u posjed, 19 Kada sve neprijatelje tvoje otjera ispred tebe, kao to je obeao Gospod! 20 Ako te poslije upita sin tvoj to imaju da znae zapovijedi, zakoni i naredbe, to vam ih dade Gospod, Bog na, 21 Onda odgovori sinu svojemu: Bili smo robovi faraonovi u Egiptu. Ali nas izvede Gospod iz Egipta rukom jakom. 22 Gospod pred oima naim uini velike i strahovite znake i udesa na Egiptu, na faraona i na svoj kui njegovoj. 23 A nas izvede odanle, da nas dovede ovamo i da nam dadne zemlju, za koju se bio zakleo ocima naim. 24 Onda nam zapovjedi Gospod, da vrimo sve zakone ove i da se bojimo Gospoda, Boga svojega, da nam uvijek bude dobro i da nas uzdri na ivotu, kao to je danas. 25 Sveta nam je dunost, da sav ovaj zakon drimo iz ljubavi prema Gospodu, Bogu svojemu, kako nam je zapovjedio. Ponovljeni Zakon 7 1 Gospod. Bog tvoj, dovest e te u zemlju, u koju ide, da je uzme u posjed. Otjerat e ispred tebe narode mnoge: Hiteje, Girgaeje, Amoreje, Kanaance, Perizeje i Jebuseje, sedam naroda, to su brojniji i jai od tebe. 2 Kad ih Gospod, Bog tvoj, preda tebi i ti ih pobijedi, tada izvri na njima prokletstvo! Ne sklapaj s njima saveza i ne tedi ih!

Ponovljeni Zakon
protjerati? 18 Ne boj ih se! Pomisli na ono, to je Gospod, Bog tvoj, uimo faraonu i svemu Egiptu, 19 Na velike kunje, to ih vidjee oi tvoje, na znake i udesa, na ruku jaku i miicu podignutu, im te izvede Gospod, Bog tvoj! Tako e uiniti Gospod, Bog tvoj, sa svima narodima, od kojih bi se uplaio. 20 I strljene e poslati Gospod, Bog tvoj, na njih, dok ne izginu svi, koji bi preostali i skrili se od tebe. 21 Ne plai se od njih, jer je u sredini tvojoj Gospod, Bog tvoj, moni i strani Bog! 22 A Gospod, Bog tvoj, sve malo po malo protjerat e te narode ispred tebe. Nee ih moi odjedanput unititi. Inae bi se tebi odve umnoile divlje ivotinje. 23 Ali e ih Gospod, Bog tvoj, predati tebi i strano e ih smesti, dok ih ne zatre. 24 I kraljeve njihove predat e u tvoje ruke, i ti e zatrti imena njihova pod nebom. Nitko se nee moi odrati pred tobom, dokle ih ne uniti. 25 Rezane bogove njihove spali! Nemoj da se polakomi na srebro i zlato to je na njima i ne uzimaj ga za se, da time ne bude zaveden, jer je to gadno Gospodu, Bogu tvojemu. 26 Ne unosi takav gad u kuu svoju, da ne bude proklet kao i on! Neka ti se to gadi, i neka te hvata groza od toga, jer je to prokleto! Ponovljeni Zakon 8 1 Sve zapovijedi, koje vam dajem danas, drite tono, da ostanete na ivotu, da se umnoite i dobijete u posjed zemlju, koju je Gospod pod zakletvom obeao ocima vaim! 2 Pomiljaj na sav put, kojim te je vodio Gospod, Bog tvoj, etrdeset godina po pustinji, da te ponizi, da te iskua, da spozna, to ti je u srcu, hoe li drati zapovijedi njegove ili nee! 3 Ponizio te je i glau te morio. Ali te je onda hranio manom, koju ti nijesi poznavao ni oci tvoji, da ti pokae, da ovjek ne ivi o samom kruhu, jer ovjek ivi o svemu, to izlazi iz usta Gospodnjih. 4 Haljine tvoje ne poderae se na tebi, i noge tvoje ne otekoe za tih etrdeset godina. 5 Zato spoznaj u srcu svojemu, da te Gospod, Bog tvoj, odgaja, kao to netko odgaja svoje dijete! 6 Dri zapovijedi Gospoda, Boga svojega! Hodi putovima njegovim i boj ga se!

148

7 Jer Gospod, Bog tvoj, vodi te u lijepu zemlju, u zemlju potoka, izvora i jezera, to izviru u ravnici i u gori, 8 U zemlju penice i jema, loze, smokava i granatnih jabuka, u zemlju maslina i meda. 9 U zemlju, u kojoj nee sirotinjski jesti svojega kruha, jer nee podnositi nikakve oskudice, u zemlju, gdje kamenje ima gvoa i gdje e iz brda njezinih kopati mjed. 10 Kad se najede do sitosti, onda zahvali Gospodu, Boga svojemu, za lijepu zemlju, koju ti dade! 11 uvaj se, da ne zaboravi Gospoda, Boga svojega, i da ne prestupi njegovih zapovijedi, naredaba i zakona, to ti ih dajem danas! 12 Kad se do sitosti najede, lijepe kue posagradi i u njima se nastani, 13 Kad se goveda tvoja i ovce tvoje naplode, kad ti se namnoi srebro i zlato, i sve tvoje imanje i blago kad se umnoi, 14 Onda nemoj da se ponese srce tvoje, i ne zaboravi Gospoda, Boga svojega, koji te je izveo iz zemlje egipatske, iz kue suanjstva; 15 Koji te je vodio preko velike i strane pustinje, gdje su zmije otrovne i skorpije, preko suhih krajeva, gdje nema vode; koji ti je izveo vodu iz tvrde kao kremen hridine; 16 Koji te je hranio u pustinji manom, koje nijesu poznavali oci tvoji. On te je ponizivao i kuao, da ti napokon mogne i iskazati dobro, 17 Ne pomiljaj u sebi: Moja snaga i moja jaka ruka pribavie mi to bogatstvo! 18 Nego spomeni se Gospoda, Boga svojega; jer on je taj, koji ti dade snagu, da pribavi bogatstvo, da tako ispuni zavjet svoj, to ga je zakletvom potvrdio ocima tvojim, kao to se dogodi danas. 19 Ako li zaboravi Gospoda, Boga svojega, i poe za drugim bogovima i njima bude sluio i klanjao se, onda vas sveano uvjeravam danas: zacijelo ete propasti. 20 Kao narodi, koje Gospod unitava ispred vas, upravo ete onda tako i vi propasti, jer ne posluaste glasa Gospoda, Boga svojega. Ponovljeni Zakon 9 1 uj, Izraele! Ti e sada prijei preko Jordana, da podvrgne narode, to su vei i jai od tebe, i gradove, velike i do neba utvrene, 2 Narod, silan i visok, sinove Anakove, koje zna i za koje si sluao: Tko moe odoljeti sinovima Anakovim?

149

Ponovljeni Zakon
18 Tada padoh kao prvi put pred Gospoda niice, etrdeset dana i etrdeset noi kruha ne jedui i vode ne pijui zbog svih grijeha vaih, to ste ih bili poinili, kad uiniste, to je bilo mrsko Gospodu i to ga je moralo razgnjeviti. 19 Jer se bojah gnjeva i jarosti, kojom se je Gospod razljutio na vas, tako da vas je htio unititi. I Gospod me uslii i ovaj put. 20 I na Arona bio se je Gospod razgnjevio veoma, tako da je htio i njega unititi. Pomolio sam se tada i za Arona. 21 A va grijeh, to ste ga bili uinili, tele, uzeh, spalih ga, razbih ga na komade i satrh ga u prah njegov. Prah bacih u potok, to tee s gore. 22 I u Taberi i Masi i Kibrot Hataavi razgnjeviste Gospoda. 23 Kad vas posla Gospod iz Kade Barnea s nalogom: Poite gore i uzmite u posjed zemlju, koju sam vam dao, tada se oprijeste nalogu Gospoda, Boga svojega. Ne povjerovaste mu i ne posluaste glasa njegova. 24 Nepokorni ste bili Gospodu, otkad vas poznam. 25 I kad sam etrdeset dana i etrdeset noi pred Gospodom na tlu prostrt leao, jer je bio Gospod zaprijetio, da e vas unititi, 26 Ovako sam se pomolio Gospodu: Svemogui Gospode! Ne unitavaj ipak naroda svojega, batine svoje, koju si izbavio velikom svojom moi i izveo rukom jakom iz Egipta! 27 Spomeni se sluga svojih Abrahama, Izaka i Jakova! Ne gledaj na tvrdoglavstvo toga naroda, na nevaljalstvo njegovo i na grijeh njegov! 28 Neka se ne mogne rei u zemlji, iz koje si nas izveo: Jer ih Gospod nije mogao uvesti u zemlju, koju im bio obeao, i jer je mrzio na njih, zato ih izvede, da ih pomori u pustinji. 29 Oni su ipak narod tvoj i batina tvoja, koju si izveo snagom svojom velikom i miicom svojom podignutom. Ponovljeni Zakon 10 1 Tada mi zapovjedi Gospod: Isklei sebi dvije ploe kamene, kao to su bile prve, i uzai k meni na goru! Napravi sebi i koveg od drveta! 2 Napisat u na te plode rijei, koje su bile na prvim ploama, to si ih razbio. Metni ih onda u koveg! 3 Napravih dakle koveg od drveta akacije, isklesah dvije ploe kamene, kao to su bile prve, i uzaoh na goru s dvjema ploama.

3 Znaj dakle sada: Gospod, Bog tvoj, ii e sam pred tobom kao oganj, koji spaljuje. On e ih unititi i pred tobom sruiti, tako da ih mogne protjerati i istrijebiti, kao to ti je obeao Gospod. 4 Ne misli, kad ih Gospod, Bog tvoj, otjera ispred tebe: Zbog pravde moje dovede me Gospod, da primim u posjed tu zemlju, jer Gospod otjera te narode ispred tebe zbog nevaljalstva njihova. 5 Ne ide zbog svoje pravednosti i potenja srca svojega, da primi u posjed njihovu zemlju, nego tjera Gospod, Bog tvoj, te narode ispred tebe zbog nevaljalstva njihova i da ispuni obeanje, a koje se Gospod zakleo ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu. 6 Znaj dakle, da ti Gospod, Bog tvoj, ne daje u posjed te lijepe zemlje zbog pravde tvoje; jer ti si tvrdovrat narod. 7 Pomiljaj na to i ne zaboravljaj, kako si razgnjevio Gospoda, Boga svojega, u pustinji! Od dana, kad izaoste iz zemlje egipatske, do svojega dolaska na ovo mjesto opirali ste se Gospodu, 8 Osobito na Horebu razgnjeviste Gospoda, i Gospod je tako planuo na vas, da vas je htio unititi, 9 Bio sam uzaao na goru, da primim ploe kamene, ploe zavjeta, to ga s vama sklopi Gospod. etrdeset dana i etrdeset noi ostadoh na gori ne jedui kruha i ne pijui vode. 10 Gospod mi dade dvije ploe kamene, ispisane Prstom Gospodnjim, na kojima su bile sve zapovijedi, to vam ih bio Gospod priopio na gori iz ognja na dan sastanka vaega. 11 Kad mi Gospod poslije etrdeset dana i etrdeset noi dade dvije ploe kamene, ploe zavjeta, 12 Ree mi Gospod: Ustani! Sii bre odavde, jer narod tvoj, koji si izveo iz Egipta, ini zlo. Sioe brzo s puta, koji im zapovjedih: Napravie sebi liven lik. 13 I jo mi ree Gospod: Pogledah taj narod i dobro znam: To je narod tvrdovrat. 14 Pusti me, da ih unitim i ime njihovo zatrem pod nebom! A od tebe u uiniti narod jai i brojniji nego to je taj. 15 Tada se vratih i sioh s gore, a dvije ploe zavjetne bile su mi u rukama. Gora je jo jednako ognjem gorjela. 16 Tada vidjeh doista, da ste bili sagrijeili proti Gospoda, Boga svojega. Bili ste sebi napravili tele saliveno. Tako brzo sili ste s puta, to vam ga bio zapovjedio Gospod, 17 Ja prihvatih one dvije ploe, bacih ih iz ruku svojih i razbih ih pred oima vaim.

Ponovljeni Zakon
4 Tada on napisa na plode jednakim pismom kao prije deset zapovijedi, koje vam je bio Gospod priopio na gori iz ognja na dan sastanka vaega. Tada mi ih predade Gospod. 5 I sioh opet s gore i metnuh ploe u koveg, to sam ga bio napravio. Tamo ostae, kao to mi je bio zapovjedio Gospod. 6 A sinovi Izraelovi pooe od izvora u podruju sinova Jaakanovih u Moseru, Ondje umrije Aron i ondje bi pokopan, Mjesto njega postade sveenik sin njegov Eleazar. 7 Odatle otidoe u Gudgodu, iz Gudgode u Jotbatu, pokrajinu vodom obilnu. 8 Tada odvoji Gospod pleme Levijevo, da nosi koveg zavjeta Gospodnjega, da slui pred Gospodom i da blagosliva u ime njegovo, kako to biva do danas. 9 Zato Levi ne dobi dijela mi batine kao braa njegova. Gospod je batina njegova, kao to mu je bio obeao Gospod, Bog tvoj. 10 A ja ostadoh, kao prije, na gori etrdeset dara i etrdeset noi. I uslii me Gospod i ovaj put. Gospod te ne htjede unititi. 11 Tada mi zapovjedi Gospod: Ustani! Idi pred narodom dalje, da dou u posjed zemlje, za koju sam se zakleo ocima njihovim da u im je dati! 12 Dakle, Izraele! to ite od tebe Gospod, Bog tvoj? Samo to, da se boji Gospoda, Boga svojega, da hodi po svim putovima njegovim, da ga ljubi i slui Gospodu, Bogu svojemu, svim srcem i svom duom, 13 Drei zapovijedi i zakone Gospodnje, to ti ih dajem danas, da ti bude dobro, 14 Eto, Gospodu, Bogu tvojemu, pripada nebo i nebo nebesa, zemlja i sve, to je na njoj. 15 Pa ipak Gospod se je u svojoj ljubavi okrenuo k vaim ocima i izabrao vas, potomke njihove, izmeu svih naroda, kao to je danas. 16 Zato obreite srce svoje i ne budite vie tvrdovrati! 17 Jer Gospod, Bog vas, jest najvii Bog i najvii Gospod, veliki, silni, strani Bog, koji ne gleda na osobu, nije pristran i ne da se podmititi, 18 Koji pomae do pravice siroti i udovici, ljubi stranca i daje mu hranu i odjeu. 19 Tako i vi ljubite stranca, jer ste i sami bili stranci u zemlji egipatskoj. 20 Boj se Gospoda, Boga svojega, njemu slui, njega se dri, njegovim se imenom samo kuni! 21 On je slava tvoja, on je Bog tvoj, koji

150

na tebi uini ona velika i udesna djela, to si ih vidio oima svojim. 22 Sedamdeset dua bilo je otaca tvojih, kad su ono ili u Egipat. Sada te Gospod, Bog tvoj, umnoi kao zvijezde na nebu. Ponovljeni Zakon 11 1 Ljubi dakle Gospoda, Boga svojega, i izvruj uvijek ustanovu njegovu, zakone njegove, naredbe njegove i zapovijedi njegove! 2 Promislite sad dobro: Ne obraam se na djecu vau! Oni nijesu proivjeli i na sebi iskusili vodstvo Gospoda, Boga vaega, veliinu njegovu, jaku ruku, njegovu, podignutu miicu njegovu, 3 udesne znake njegove i djela njegova, to ih uini u Egiptu na faraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj: 4 to uini na vojsci egipatskoj, na konjima i kolima njihovim; kako on, kad su vas tjerali, uini, te ih voda Crvenoga mora potopi, i tako ih on, Gospod, uniti do dananjega dana; 5 Onda to vam uini u pustinji, dok ne dooste do ovoga mjesta; 6 to je uinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenova potomka, kako zemlja otvori usta svoja i usred svega Izraela prodrije njih i porodice njihove i atore njihove i sve, to imadoe. 7 Ne, vi ocima svojim vidjeste sva velika djela, to ih uini Gospod. 8 Zato drite sav zakon, to vam ga nalaem danas, da budete dosta jaki, te uzmete u posjed zemlju, u koju idete, da je osvojite, 9 I da dugo ivite u zemlji, za koju se zakle Gospod ocima vaim da e je dati njima i potomcima njihovim, zemlju, u kojoj tee mlijeko i med. 10 Jer zemlja, u koju ide, da je posjedne, nije kao zemlja egipatska, iz koje ste izali. Ova se je morala, im si bio sjeme posijao, natapati nogostupnim spravama kao vrt za zelje. 11 Ali zemlja, u koju idete, da je posjednete, zemlja je, u kojoj su brda i doline, i natapa je dad nebeski. 12 To je zemlja, za koju se brine Gospod, Bog tvoj, na koju su jednako upravljene oi Gospoda, Boga tvojega, od poetka do svretka godine. 13 Zato ako budete sluali zapovijedi moje, to vam ih dajem danas, i budete ljubili Gospoda, Boga svojega, te mu sluili svim srcem i svom duom, 14 Tada u davati dad zemlji vaoj u pravo vrijeme, rani dad i kasni dad, da mogne skupiti ito svoje, vino svoje i ulje svoje.

151

Ponovljeni Zakon
to vam ih dajem danas! Neka bude samo jedno Svetite! Ponovljeni Zakon 12 1 To su zakoni i naredbe, to ih uvijek, dokle ste god ivi na zemlji, imate tono drati u zemlji, koju vam dade u posjed Gospod, Bog otaca vaih. 2 Sruite iz temelja sva mjesta, u kojima su narodi, koje ete pobijediti, tovali svoje bogove, na visokim brdima, na humovima, pod svakim zelenim drvetom: 3 Poruite rtvenike njihove! Porazbijajte kamene likove njihove! Popalite sveta stabla njihova! Raskomadajte slike bogova njihovih i istrijebite imena njihova iz tih mjesta! 4 Ne inite tako Gospodu, Bogu svojemu! 5 Nego potraite samo ono mjesto, koje izabere Gospod, Bog va, izmeu svih plemenskih podruja vaih, da tamo pripravi prebivalite svojemu imenu. Samo tamo idite! 6 Tamo donosite i rtve paljenice i zaklanice svoje, desetine svoje, podizanje ruku svojih, zavjete svoje, dragovoljne prinose svoje i prvine goveda i ovaca svojih! 7 Tamo drite s porodicama svojim pred Gospodom, Bogom svojim, gozbu rtvenu i veselite se svaim, to zaradiste radom ruku svojih, i im vas blagoslovi Gospod, Bog va! 8 Ne inite ubudue vie po svojoj volji, kako sada ovdje jo inimo! 9 Jer do sada jo ne dooste do mirnoga posjeda batine, koju vam hoe da dadne Gospod, Bog va. 10 Ali vi ete prijei preko Jordana i nastaniti se u zemlji, koju vam hoe da dadne za batinu Gospod, Bog va. On e vas smiriti od svih neprijatelja vaih unaokolo, tako da stanujete bez straha. 11 Onda na mjesto, koje izabere Gospod, Bog va, da u njemu nastani ime svoje, donosite sve, to vam zapovijedam, rtve paljenice i zaklanice svoje, desetine svoje, podizanje ruku svojih, sve rtve zavjetne svoje, to ih obeaste Gospodu! 12 Veselite se pred Gospodom, Bogom svojim, sa svojim sinovima, kerima, slugama i slukinjama, zajedno s Levitom, koji stanuje u mjestima vaim, jer on nema dijela i batine kod vas. 13 uvaj se, da ne prinosi rtava svojih paljenica na kojemgod mjestu, to ga ugleda! 14 Samo na mjestu, koje Izabere

15 I za stoku u tvoju dati travu na poljima tvojim, i moi e jesti do sitosti. 16 A uvajte se, da se ne zavara srce vae, da se odmetnete i sluite tuim bogovima i klanjate im se! 17 Inae raspalit e se na vas srdba Gospodnja, i zatvorit e nebo. Tada nee vie pasti dad, i zemlja nee vie dati roda svojega, Tako ete brzo ieznuti iz ove lijepe zemlje, koju vam daje Gospod. 18 Utisnite dakle ove zapovijedi moje u srce svoje i u duu svoju! Priveite ih kao znak na ruke svoje i nosite ih kao spomenak na elu! 19 Uite ih djecu svoju i govorite o njima, ili kad ste kod kue ili na putu, ili kad lijeete ili ustajete! 20 Napiite ih na dovratnike kue svoje i na vrata svoja, 21 Da vi i djeca vaa u zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima vaim da e im je dati, tako dugo ivite, kako dugo bude stajalo nebo nad zemljom! 22 Jer ako budete drali sav zakon ovaj, to vam ga dajem da nas, i budete ljubili Gospoda, Boga svojega, hodili svim putovima njegovim i njega se drali, 23 Tada e otjerati Gospod sve te narode ispred vas, i pobijedit ete narode, koji su vei i jai od vas. 24 Svako mjesto, na koje stupi noga vaa, bit e vae. Od pustinje do Libanona, od rijeke Eufrata, do mora zapadnoga dosezat e podruje vae. 25 Nitko se nee odrati pred vama. Strah i trepet pred vama rairit e Gospod, Bog va, preko sve zemlje, na koju stupite, kao to vam obea. 26 Eto, iznosim dana pred vas blagoslov i prokletstvo: 27 Blagoslov, ako budete sluali zapovijedi Gospoda, Boga svojega, to vam ih dajem danas. 28 A prokletstvo, ako ne budete sluali zapovijedi Gospoda, Boga svojega, i ako skrenete s puta, to vam ga pokazujem danas, da trite za bogovima, kojih ne poznajete. 29 I kad te uvede Gospod, Bog tvoj, u zemlju, u koju ide, da je posjedne, tada izreci blagoslov na gori Gerizimu, a prokletstvo na gori Ebalu. 30 One su s onu stranu Jordana uz cestu zapadnu u zemlji Kanaanaca, koji prebivaju u ravni prema Gilgalu kod terebinte Morejeve. 31 Tako sad prijeite Jordan, da posjednete zemlju, koju vam daje Gospod, Bog va! Kad je osvojite, onda se nastanite u njoj! 32 I drite tono sve zakone i naredbe,

Ponovljeni Zakon
Gospod u jednom od tvojih plemenskih podruja, smije prinositi rtve svoje paljenice. Samo tamo uini sve to, to ti zapovijedam! 15 Ipak smije po volji klati i jesti meso u svima svojim mjestima, koliko te blagoslovi Gospod, Bog tvoj. isti i neisti smije ga jesti kao gazelu i jelena. 16 Samo krvi ne smijete jesti. Izlijte je na zemlju kao vodu! 17 Desetine svojega ita, vina i ulja ne smije jesti u mjestima svojim; takoer ni prvina goveda i ovaca svojih, ni rtava zavjetnih svojih, to si ih obeao, ni dragovoljnih prinosa svojih, ni podizanja ruku svojih. 18 Jedi ih samo pred Gospodom, Bogom svojim, na mjestu, koje izabere sebi Gospod, Bog tvoj, sa svojim sinovima, kerima, slugama i slukinjama, zajedno s Levitima, koji stanuju u mjestima tvojim: Veseli se pred Gospodom, Bogom svojim, svaim, to si zaradio radom ruku svojih! 19 uvaj se, da ne zapusti Levita, dok si god iv u zemlji svojoj! 20 Kad rairi Gospod, Bog tvoj, podruje tvoje, kao to ti je obeao, i misli: Rado bih jeo mesa, jer ti ite srce da jede mesa, smije jesti mesa, gdjegod ti je volja. 21 Ali je daleko od tebe mjesto, koje Gospod, Bog tvoj, izabra da tamo pripravi prebivalite svojemu imenu, smije zaklati od goveda i ovaca svojih, to ti ih dade Gospod, kako sam ti ve zapovjedio, i jesti u mjestima svojim, kako ti je volja. 22 Upravo onako, kako se smije jesti meso gazele i jelena, smije to jesti. Neisti i isti mogu to jesti, 23 Samo toga se dri, da ne jede krvi, jer u krvi je ivot. ivot ne smije zajedno s mesom jesti. 24 Ne jedi je, nego je izlij na zemlju kao vodu! 25 Ne jedi je, da bude dobro tebi i djeci tvojoj, ako ini to je ugodno Gospodu! 26 Samo svete darove, to ih ima, i zavjetne rtve svoje uzmi i doi s njima na mjesto, koje izabere Gospod! 27 Kod rtava svojih paljenica donesi meso i krv zajedno na rtvenik Gospoda, Boga svojega! Kod rtava zaklanica mora se izliti krv na rtvenik Gospoda, Boga tvojega. Meso smije jesti, 28 Dri tono sve zapovijedi, to ti ih dajem, da bude uvijek dobro tebi i potomcima tvojim, jer ini, to je dobro i pravo pred Gospodom, Bogom

152

svojim! 29 Kad Gospod, Bog tvoj, istrijebi ispred tebe narode, u kojih zemlju ide da je zaposjedne, i kad zaposjedne podruje njihovo i nastani se u zemlji njihovoj, 30 Tada pazi, da se ne dadne zavesti od njih i da ne poe za njima, izakako su pobijeeni od tebe! Ne obraaj se na bogove njihove! Ne pitaj: Kako su ti narodi tovali bogove svoje? Ja u takoer tako initi! 31 Ne ini tako Gospodu, Bogu svojemu, jer sve, to je Gospodu gnusoba, na koju on mrzi, ine oni u ast bogovima svojim. Dapae sinove i keri svoje spaljuju u ast bogovima svojim. 32 Drite tono sve, to vam zapovijedam! Nita k tomu ne dodavajte, nita od toga ne oduzimajte! Ponovljeni Zakon 13 1 Ako ustane meu vama koji prorok ili sanjar i navijesti vam koji znak ili udo, 2 Pa se doista zbude taj znak ili udo, to vam ga je navijestio, i on rekne: Hajde da tujemo druge bogove, kojih do sada nijesi poznavao, i njima da sluimo! 3 Ne sluaj to ti kae taj prorok ili sanjar, jer Gospod, Bog va, kua vas, da spozna, ljubite li Gospoda, Boga svojega, svim srcem i svom duom. 4 Samo Gospodu, Bogu svojemu, sluite i njega se bojte! Zapovijedi njegove drite, glas njegov sluajte, njemu sluite i njega se drite! 5 A onaj prorok ili onaj sanjar neka se pogubi, jer je poticao na otpad od Gospoda, Boga tvojega, koji te izvede iz zemlje egipatske i izbavi te iz kue suanjstva. On te je htio da odvrati od puta, kojim da ide zapovjedio ti je Gospod, Bog tvoj, Tako ima istrijebiti zlo iz svoje sredine! 6 Ako brat tvoj, sin matere tvoje, ili sir tvoj ili ki tvoja ili ena tvoja mila ili prijatelj tvoj, kojega ljubi kao samoga sebe, hoe da te zamami tajno: Hajde da sluimo tuim bogovima, koji su tebi i ocima tvojim nepoznati, 7 Bogovima naroda oko vas, u blizini tvojoj ili daleko od tebe, od jednoga kraja zemlje do drugoga, 8 Ne pristaj s njim! Ne sluaj ga! Neka ga ne ali oko tvoje, i ne tedi ga! Ne taji krivnje njegove, 9 Nego ga ubij! Tvoja ruka neka se prva digne na njega, da ga ubije, pa onda ruka svega naroda. 10 Kamenuj ga na smrt, jer pokua da

153

Ponovljeni Zakon
smijete jesti i strvine njihove ne smijete se dodijevati. 9 Od svih ivotinja, to ivu u vodi, smijete jesti ove: Sve, to imaju peraje i ljuske, smijete jesti. 10 A sve, to nemaju peraja i ljusaka, ne smijete jesti. One vam moraju biti neiste. 11 Sve ptice iste smijete jesti. 12 Ovih ne smijete jesti: orla, strvinara, jastrijeba, 13 Piljuga, kobaca, raznih vrsta sokola, 14 Svih vrsta gavranova, 15 Nadalje noja, lastavice, galeba i raznih vrsta kobaca, 16 Lovnog uvika, uare, labuda, 17 Pelikana, plamenca, gnjurca, 18 Rode, svih vrsta apalja, pupavca i imia. 19 I sve male krilate ivotinje neka su vam neiste i ne smiju se jesti. 20 Sve ptice iste smijete jesti. 21 Nikakve uginule ivotinje ne smijete jesti. Strancu, koji boravi u tvojim mjestima, smije je dati da jede ili je prodati strancu. Ali ti si narod, koji je svet Gospodu, Bogu svojemu. Jareta ne smije kuhati u mlijeku matere njegove. 22 Odbroj svake godine desetinu od svega roda usjeva svojega, to izraste na njivi! 23 Jedi pred Gospodom, Bogom svojim, na mjestu, koje izabere sebi, da tamo prebiva ime njegovo, desetinu svojega ita, vina i ulja i prvine svojih goveda i ovaca, da se naui vazda bojati se Gospoda, Boga svojega! 24 Ako li je put za te predug, tako da ne moe odnijeti, jer je od tebe predaleko udaljeno mjesto, koje izabra Gospod za prebivalite imenu svojemu, kad te blagoslovi Gospod, Bog tvoj, 25 Onda uini u novac! Uzmi novac sa sobom i otidi u mjesto, koje izabra sebi Gospod, Bog tvoj! 26 Kupi za novac svega, to eli, goveda, ovaca, vina, jakih pia i svega, to ti zaite srce! I jedi ondje pred Gospodom, Bogom svojim, te se veseli s porodicom svojom! 27 Pri tom ne zaboravi na Levita, koji boravi u mjestima tvojim, jer on nema kod tebe dijela ni batine. 28 Svake tree godine odvoji svu desetinu od dohodaka svojih one godine i ostavi je u svojemu mjestu! 29 Onda mogu doi Levit, koji kod tebe nema dijela ni batine, stranac, sirota i udova, koji ivu u tvojim mjestima, i najesti se do sitosti, da te blagoslovi Gospod, Bog tvoj, u svim poslovima, to ih obavlja.

te odvrati od Gospoda, Boga tvojega, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kue suanjstva. 11 Sav Izrael neka to uje i neka se boji, da nitko vie ne poini tako zlo meu vama! 12 Ako u kojem od gradova svojih, to ti ga Gospod, Bog tvoj, dade za prebivalite, uje gdje govore: 13 Ljudi nevaljali iz tvoje sredine izaoe i zavedoe stanovnike svojega grada na otpad, govorei: Hajde da sluimo tuim bogovima, kojih ne poznajete, 14 Tada dobro istrai, raspitaj i izvidi! I bude li doista stvar istinita, i u tvojoj se sredini uinila takva gnusoba, 15 Onda pobij otricom maa stanovnike toga grada! Izvri na njemu i na svemu, to je u njemu, takoer na stoci, prokletstvo otricom maa! 16 Sav plijen iz njega snesi nasred trga i spali grad i sav plijen iz njega kao rtvu paljenicu Gospodu, Bogu svojemu! Neka ostane zauvijek gomila ruevina i neka se vie nikada ne sazida! 17 Nita od prokletih stvari neka ne ostane u mojemu posjedu, da se Gospod povrati od estine gnjeva svojega i udijeli ti milost i, kako se je zakleo ocima tvojim, umnoi te u svojoj dobroti, 18 Ako bude sluao glas Gospoda, Boga svojega, i drao zapovijedi njegove, to ti ih dajem danas, i inio, to je drago Gospodu. Bogu tvojemu. Ponovljeni Zakon 14 1 Vi ste djeca Gospoda, Boga svojega. Ne smijete zbog mrtvaca zareze sebi praviti i brijati se na elu. 2 Jer ti si narod, koji je svet Gospodu, Bogu svojemu. Tebe izabra Gospod izmeu svih naroda na zemlji, da mu pripada kao njegov vlastiti narod. 3 Ne smije jesti nita gnusno. 4 Ovo su ivotinje, koje smijete jesti: govee, ovca, koza, 5 Jelen, gazela, damjak, kozorog, sajga, bivo i divokoza. 6 Sve ivotinje, to imaju papke razdvojene, i to oboje papke posve razdvojene, i to ujedno preivaju, smijete jesti. 7 Ali ne smijete jesti od preivaa i od onih, to imaju papke razdvojene, a to su: devu, zeca i kunelia. Oni dodue preivaju, ali nemaju papaka razdvojenih. Oni vam moraju biti neisti. 8 Nadalje svinju. Ona ima dodue papke razdvojene, ali ne preiva. Ona vam mora biti neista. Mesa njihova ne

Ponovljeni Zakon
Ponovljeni Zakon 15 1 Svake sedme godine proglasi oprost! 2 Oprost neka bude na ovaj nain: Svaki vjerovnik neka oprosti zajam, to ga je dao blinjemu svojemu! Neka ne goni svojega blinjega i brata, ako je bio proglaen oprost u ast Gospodu! 3 Tuinca smije goniti. A to je tvojega u zemljaka tvojega, oprosti mu! 4 Dodue ne bi trebalo da bude siromaha kod tebe, jer te Gospod obilno blagosliva u zemlji, koju ti Gospod, Bog tvoj, daje, da je zaposjedne kao batinu, 5 Samo ako slua glas Gospoda, Boga svojega, i dri tono sve zapovijedi, to ti ih dajem danas. 6 Jer e te blagosloviti Gospod, Bog tvoj, kao to ti je obeao, moi e mnogim narodima davati novac u zajam, a sam nee morati uzimati u zajam, i vladat e mnogim narodima, nad tobom nee nitko gospodovati. 7 Ako se nalazi kod tebe koji siromah, kojigod i izmeu zemljaka tvojih u kojem tvojemu mjestu u zemlji, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, onda ne budi tvrda srca i ne zatvaraj ruke svoje pred siromahom zemljakom svojim! 8 Otvori mu rado ruku svoju i pozajmi mu drage volje, to treba u potrebi svojoj! 9 uvaj se, da se ne porodi u srcu tome opaka misao: Blizu je sedma godina, godina oprosna, i da zlo ne gleda na siromaha zemljaka svojega, pa da mu ne da nita! Ako on proti tebi zazove Gospoda, na tebi je grijeh. 10 Podaj mu rado i ne budi zlovoljan, kad mu daje, jer e te za taj in blagosloviti Gospod, Bog tvoj, u svakom poslu i pothvatu tvojemu, 11 Siromaha bit e uvijek u zemlji. Zato ti zapovijedam: Otvori rado ruku svoju svojemu potrebitom i siromanom zemljaku u zemlji! 12 Ako ti se proda koji zemljak, Hebrejin ili Hebrejka, neka ti slui est godina! A sedme godine otpusti ga od sebe slobodna! 13 Kad ga otpusti slobodna, ne otputaj ga praznih ruku! 14 Bogato ga daruj darovima od stoke svoje, s gumna svojega i iz tijeska svojega! im te je blagoslovio Gospod, Bog tvoj, od toga mu podaj! 15 Pomisli na to, da si i ti jedno bio rob u zemlji egipatskoj, i da te je izbavio Gospod, Bog tvoj! Zato ti danas dajem ovu zapovijed. 16 Ako li ti rekne: Neu da te ostavim, jer te ljubi i rado je u kui tvojoj, jer mu je bilo dobro kod tebe, 17 Tada uzmi ilo i probui mu njim

154

uho na vratima! Neka ti onda bude rob zauvijek! Isto tako uini slukinji svojoj! 18 A neka ti ne bude teko, kad ga otputa, jer on ti je svojom slubom od est godina pritedio dvojaku plau najamnikovu. Gospod e te za to blagosloviti u svemu, to radi. 19 Svako muko prvence meu svojim govedima i ovcama posveti Gospodu, Bogu svojemu! Ne radi s prvencem svojih goveda i ne strii prvenca svojih ovaca! 20 Pred Gospodom, Bogom svojim, jedi ih ti i porodica tvoja svake godine na mjestu, koje sebi izabra Gospod, Bog tvoj! 21 Ako li je na njima koja mana, ako su hromi ili slijepi, ili imaju kojugod zlu manu, ne smije ih rtvovati Gospodu, Bogu svojemu. 22 A u svojemu mjestu smije ih jesti; smiju ih jesti neisti i isti, kao meso gazele i jelena. 23 Samo krvi njihove ne smije jesti. Izlij je na zemlju kao vodu. Ponovljeni Zakon 16 1 Pazi na mjesec abib i svetkuj Pashu u ast Gospodu, Bogu svojemu, jer u mjesecu abibu izveo te je Gospod, Bog tvoj, iz Egipta nou. 2 Zakolji kao rtvu Pashalnu u ast Gospodu, Bogu svojemu, ovce i goveda na mjestu, koje izabere Gospod za prebivalite imenu svojemu! 3 Ne jedi s njom nita kvasno! Sedam dana jedi s njom kruhove nekvasne, kruh nevolje, jer si u hitnji nagloj izaao iz zemlje egipatske, da se spominje dana izlaska svojega iz zemlje egipatske, dok si god iv! 4 Sedam dana ne smije se nai u tebe nikakav kvasac u cijelom podruju tvojemu. Od mesa, to ga rtvuje uveer prvoga dana, ne smije preostati nita do jutra. 5 Ne smije rtvovati Pashalno janje u kojem od svojih mjesta, to ti ih dadne Gospod, Bog tvoj, 6 Nego samo na mjestu, koje izabere Gospod, Bog tvoj, za prebivalite imenu svojemu. Tamo kolji Pashalno janje naveer o sunanom zalasku, u vrijeme, kad bi izaao iz Egipta! 7 Peci i jedi ga na mjestu, koje izabere sebi Gospod, Bog tvoj i Drugoga jutra moe se povratiti kui. 8 est dana jedi nekvasan kruh! Sedmi dan neka bude sveani sastanak u ast Gospodu, Bogu tvojemu! Tada ne smije obavljati nikakva posla. 9 Sedam tjedana nabroji sebi! Od dana, kad se stavi srp na ito, poni brojiti

155

Ponovljeni Zakon
3 Idu i slue idolima i klanjaju se njima ili suncu, mjesecu ili svoj vojsci nebeskoj, to sam zabranio, 4 I tebi se to javi, onda presluaj i dobro raspitaj! Pa ako bude istina i doista se uinila takva gnusoba u Izraelu, 5 Onda izvedi toga ovjeka ili tu enu, koji uinie takvo zlo, pred vrata, ovjeka ili enu, i kamenuj ih na smrti! 6 Na sastanko dva ili tri svjedoka neka se pogubi onaj, koji je na smrt optuen! Na sastanko jednoga svjedoka ne smije se pogubiti. 7 Svjedoci neka najprije dignu ruku, da ga ubiju, a onda ostali narod! Tako istrijebi zlo iz svoje sredine! 8 Ako ti bude odve teak koji pravni sluaj, bilo to ubojstvo, pitanje vlasnitva, zlostavljanje ili koja druga raspra u kojem od tvojih mjesta, tada ustani i idi na mjesto, koje sebi izabere Gospod, Bog tvoj! 9 Obrati se na sveenike iz plemena Levijeva i na suca, koji onda bude! Upitaj ih! Oni e ti stvar rasuditi. 10 Uini onda onako, kako ti rasude na mjestu, koje izabere Gospod! Izvri tono sve njihove naputke! 11 Uini po naputku, to ti ga dadnu, i po presudi, to ti je izreknu! Ne odstupaj od onoga, to ti kau, ni nalijevo ni nadesno! 12 Ako li bi se tko odupro i ne bi posluao sveenika, koji ondje obavlja slubu Gospoda, Boga tvojega, ili suca, taj ovjek neka pogine! Tako istrijebi zlo iz Izraela! 13 Sav narod neka to uje, da se boji i da vie ne radi uporno! 14 Kad doe u zemlju, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, i kad je zaposjedne i naseli se u njoj i rekne: Postaviti hou kralja nad sobom kao svi narodi oko mene, 15 Onda postavi nad sobom samo onoga za kralja, kojega izabere Gospod, Bog tvoj! Samo zemljaka smije postaviti nad sobom za kralja. Stranca, koji nije tvoj zemljak, ne smije postaviti nad sobom. 16 Ali neka ne dri mnogo konja i neka ne alje ljude u Egipat, da sebi nabavi mnogo konja, jer vas je Gospod opomenuo: Ne idite vie nikada tim putem! 17 I neka nema mnogo ena, da ne otpadne srce njegovo! I neka ne nagomila sebi mnogo srebro i zlato! 18 im sjedne na prijestolje kraljevsko neka sebi nabavi prijepis ovoga zakona iz knjige, to je kod sveenika iz plemena Levijeva! 19 Neka ga ima uvijek kod sebe i neka ga ita svaki dan, dok je god iv, da se

sedam tjedana! 10 Tada svetkuj blagdan tjedana u ast Gospodu, Bogu svoje mu, s dragovoljnim darovima, to ih daruje ruka tvoja kolikogod moe, kako te blagoslovi Gospod, Bog tvoj! 11 Veseli se na mjestu, koje izabra Gospod, Bog tvoj, kao prebivalite imenu svojemu, pred Gospodom, Bogom svojim, ti, sin tvoj i ki tvoja, sluga tvoj i slukinja tvoja, Levit, koji ivi u mjestima tvojim, i stranac, i udovica i sirota, koji stanuju kod tebe! 12 Pomisli na to, da si i ti bio rob U Egiptu! Zato dri tono ove zakone! 13 Sedam dana svetkuj blagdan sjenica, kad skupi prihod s gumna i iz tijeska svojega! 14 Veseli se na ovaj blagdan, ti, sin tvoj i ki tvoja, sluga tvoj i slukinja tvoja, Levit i stranac, udovica i sirota, koji borave u mjestima tvojim! 15 Sedam dana svetkuj blagdan u ast Gospodu, Bogu svojemu, na mjestu, to ga izabere Gospod i Jer Gospod, Bog tvoj, blagoslovit e te kod cijele tvoje etve i kod svih poslova tvojih. Zato budi veseo! 16 Triput u godini neka se prikau svi tvoji muki pred Gospodom, Bogom tvojim, na mjestu, koje izabere sebi: na blagdan nekvasnih kruhova, na blagdan tjedana i na blagdan sjenica! Nitko neka se ne prikae pred Gospodom praznih ruku! 17 Svaki neka donese, to moe dati, kako te je blagoslovio Gospod, Bog tvoj! 18 Postavi sebi suce i glavare u svim mjestima, to ti ih dadne Gospod, Bog tvoj, za svako pleme tvoje, da sude pravedno narod! 19 Ne iskrivljuj pravice! Ne gledaj na osobu i ne primaj mita, jer mito zasljepljuje oi najmudrijima i preokreu rijei pravednima. 20 Imaj jedino i samo pravicu pred oima, da dugo ivi i posjedne zemlju, koju ti dadne Gospod, Bog tvoj! 21 Ne sadi sebi svetoga drveta uz rtvenik Gospoda, Boga svojega, to e ga podii! 22 Ne postavljaj sebi stupova likova idolskih, jer ih mrzi Gospod, Bog tvoj! Ponovljeni Zakon 17 1 Ne rtvuj Gospodu, Bogu svojemu, goveeta ni ovce, to ima na sebi bilo kakvu manu ili kakvogod zlo, jer je to gnusoba Gospodu, Bogu tvojemu. 2 Ako se nae kod tebe, u kojem od mjesta tvojih, to ti ih dadne Gospod, Bog tvoj, ovjek ili ena, koji ine to je mrsko Gospodu, Bogu tvojemu, prestupaju zavjet njegov,

Ponovljeni Zakon
naui bojati se Gospoda, Boga svojega, i tono drati sve odredbe toga zakona i te ustanove! 20 Neka se oholo ne podigne nad svoje zemljake! Neka ne odstupi ni nalijevo ni nadesno od zakona, da on i sinovi njegovi dugo vladaju nad Izraelom! Ponovljeni Zakon 18 1 Sveenici levitski i sve pleme Levijevo neka nemaju dijela ni batine u Izraelu! Neka ivu od rtava Gospodnjih i od onoga, to pripada njemu! 2 Neka nemaju batine meu zemljacima svojim: Gospod je batina njihova, kao to im je obeao. 3 To je pravo, koje neka imaju sveenici prema narodu, to jest onome, koji prinosi govee ili ovcu kao rtvu: neka se dadne sveeniku plee, obje vilice i eludac! 4 Nadalje ima mu dati prvine svojega ita, vina i ulja i prvine od strienja ovaca svojih. 5 Jer njega izabra Gospod, Bog tvoj, izmeu svih plemena tvojih, da on i sinovi njegovi uvijek obavljaju svetu slubu u ime Gospodnje. 6 Zaputi li koji Levit iz kojegagod od tvojih mjesta u svemu Izraelu, gdje boravi, i doe sa svom eljom srca svojega na mjesto, koje izabra Gospod. 7 Smije obavljati slubu u ime Gospoda, Boga svojega, kao sva braa njegova, Leviti, koji tamo stoje u slubi Gospodnjoj. 8 Neka on tada jede jednak dio kao ori, osim onoga, to dobije od prodaje svojih oinskih dobara. 9 Kad doe u zemlju, koju e ti dati Gospod, Bog tvoj, ne ui se initi gnusobe onih naroda! 10 Neka se ne nae kod tebe nitko, koji bi pustio da sin njegov ili ki njegova idu kroz oganj, nitko, koji bi vraao, ili koji bi gatao, ni koji bi arao ili bajao, 11 Nitko, koji bi gonio duhove, nitko, koji bi pitao duha mrtvaca ili duha vraarskog ili se obraao na mrtve! 12 Jer je gnusoba Gospodu, tkogod se tim bavi. Zbog tih gnusoba protjerat e ih ispred tebe Gospod, Bog tvoj. 13 A ti budi potpuno sav Gospoda, Boga svojega! 14 Jer ti narodi, to e ih protjerati iz posjeda njihova, sluaju gatare i vraare. A tebi Gospod, Bog tvoj, tako to ne doputa. 15 Proroka iz sredine tvoje, izmeu brae tvoje, kao to sam ja, podignut e ti Gospod, Bog tvoj. Njega sluajte! 16 Upravo za to na dan sastanka na Horebu molio si Gospoda, Boga

156

svojega, kad si traio: Ne mogu vie da dulje sluam glas Gospoda, Boga svojega, i da vie gledam taj silni oganj. Inae moram umrijeti. 17 Tada mi ree Gospod: Pravo je, to rekoe. 18 Podignut u im proroka izmeu brae njihove, kao to si ti. Rijei svoje stavit u u usta njegova, da im kae sve, to mu zapovjedim. 19 A tko ne poslua rijei mojih, to e ih govoriti u ime moje, toga u ja sam povui za to na odgovornost. 20 A prorok, koji se usudi govoriti to u ime moje, to mu nijesam naloio da govori, i koji govori u ime drugih bogova: takav prorok neka se pogubi! 21 Ako li pomisli: Kako u znati, koju rije nije Gospod rekao? 22 Onda znaj: Ako se ono, to prorok govori u ime moje, ne zbude i ne ispuni, to je rije, koje nije rekao Gospod. Drsko ju je izgovorio prorok. Nita ga se ne boj! Ponovljeni Zakon 19 1 Kad Gospod, Bog tvoj, istrijebi narode, kojih zemlju daje tebi Gospod, Bog tvoj, i kad se nakon njihova protjeranja naseli u njihovim gradovima i kuama, 2 Onda odvoji sebi tri grada u zemlji, koju ti Gospod, Bog tvoj, daje, da je zaposjedne! 3 Napravi dobro put tamo i razdijeli podruje zemlje svoje, koju ti u posjed daje Gospod, Bog tvoj, na tri dijela! Svaki ubojica neka mogne pribjei tamo! 4 Ova odredba neka valja za ubojicu, koji pribjegne tamo, da ostane iv: Tko ubije drugoga nehotice, a da mu ve prije nije bio neprijatelj, 5 Kao kad bi otiao u umu s drugim, da sijee drva, i ruka bi njegova zamahnula sjekirom, da posijee drvo, a sjekira bi spala s dralice i pogodila drugoga, tako da umre, onda neka utee u koji od tih gradova, da ostane iv! 6 Inae krvni osvetnik u srdbi svojoj potjera ubojicu i stigne ga, jer je put odve dalek, i ubije ga, premda nije skrivio smrt, jer mu prije nije bio neprijatelj. 7 Zato ti zapovijedam: Odvoji sebi tri grada! 8 Kad onda Gospod, Bog tvoj, rairi podruje tvoje, kao to se je zakleo ocima tvojim, i dadne ti svu zemlju, koju je obeao ocima tvojim. 9 Ako bude sav taj zakon, to ti ga dajem danas, drao tono i ljubio Gospoda, Boga svojega, i vazda hodio

157

Ponovljeni Zakon
da ne padne u boju i drugi je ne posveti! 6 Tko je zasadio vinograd, a jo ga nije pobrao, neka ide i neka se vrati kui, da ne padne u boju i drugi ga ne pobere! 7 Tko je zaruio enu i jo je nije odveo, neka ide i neka se vrati kui, da ne padne u boju i drugi je ne odvede! 8 Nadalje neka vode reknu narodu ovo: Tko je straiv i maloduan, neka ide i neka se vrati kui, da jo ne preplai i zemljake svoje, kako je sam preplaen! 9 Kad voe svre svoj govor narodu, onda neka postave glavare od eta na elo narodu! 10 Kad se priblii kojemu gradu, da ga opsjedne, najprije mu ponudi mir! 11 Prihvati li mir i preda li se tebi, onda sve puanstvo, to se nae u njemu, potpada pod danak i robiju. 12 Ako li nee da sklopi mir s tobom, nego se odlui za boj s tobom, onda ga opsjedni! 13 Kad ti ga preda u ruke Gospod, Bog tvoj, onda pobij sve muko u njemu otricom maa! 14 Ali ene i djecu i stoku i s, to se inae nalazi u gradu, sav plijen, uzmi za sebe! Moe slobodno raspolagati plijenom svojih neprijatelja, to ti ga dade Gospod, Bog tvoj. 15 Tako ini sa svima gradovima, to su daleko od tebe i ne pripadaju gradovima ovih naroda! 16 Ali u gradovima ovih naroda, to ti ih Gospod, Bog tvoj, daje u posjed, ne smije nikoga ostaviti na ivotu. 17 Neumolivo izvri na njima prokletstvo: na Hitejima, Amorejima, Kanaancima, Perizejima, Hivejima i Jebusejima, kao to ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj, 18 Da vas ne naue initi sve te gnusobe, to ih oni ine u ast bogovima svojim, i da se tako ne ogrijeite o Gospoda, Boga svojega. 19 Ako moradne koji grad dugo vremena opsjedati, da ga zauzme, ne unituj drveta njegovih! Ne mei sjekire na njih! Nego jedi plodove njihove, a njih same ne sijeci, jer drveta poljska jesu li ljudi, da bi ih ti morao opsjedati? 20 Samo drveta, za koja zna da im se plod ne jede, smije sruiti i posjei, da proti gradu, koji se bije s tobom, sagradi opsadne opkope, dokle ne padne. Ponovljeni Zakon 21 1 Ako se u zemlji, koju ti daje u posjed Gospod, Bog tvoj, nae ubijen ovjek gdje lei na polju a ne zna se tko ga je

putovima njegovim, tada dodaj ovim gradovima jo tri druga, 10 Da se u zemlji tvojoj, koju ti u posjed daje Gospod, Bog tvoj, ne prolijeva krv neduna i da ne pane na te krivnja krvi! 11 Ali ako netko mrzi na drugoga i vreba ga, napadne ga i ubije, i tada utee u koji od tih gradova, 12 Onda starjeine grada neka ga odatle izvedu i predadu ruci krvnoga osvetnika, da umre! 13 Nemaj nikakva smilovanja s njim, nego izbrii neduno prolivenu krv s Izraela, da ti bude dobro! 14 Ne premii mee susjeda svojega, to je povukoe stari na posjedu tvojem, to e ga dobiti u zemlji, koju ti dadne Gospod, Bog tvoj, da je zaposjedne! 15 Jedan svjedok neka ne ustaje ni proti kojemu, kad se radi o kakvu zloinu ili prestupku ili o kojojgod krivnji, to je poini netko! Istom na izjavu dvojice ili trojice svjedoka neka padne odluka! 16 Ako ustane laan svjedok proti nekomu, da ga optui za neku krivnju, 17 Onda neka stanu obadva ovjeka, koji imaju tu raspru, pred Gospoda u nazonosti sveenika i sudaca, koji budu u to vrijeme! 18 Suci neka sluaj istrae tono! Bude li, da je svjedok bio laan svjedok i da je laljive izjave uinio proti zemljaku svojemu, 19 Tada uinite mu onako, kako je on mislio uiniti zemljaku svojemu! Tako iskorijeni zlo iz svoje sredine! 20 Ostali neka to uju i neka se boje i neka vie nikada ne poine takvu opainu u sredini tvojoj. 21 Nemaj nikakva smilovanja: ivot za ivot, oko zub oko, zub za zub, ruka za ruku i noga za nogu! Ponovljeni Zakon 20 1 Kad poe u boj proti neprijateljima svojim i ugleda konje i kola i narod brojniji od sebe, nemoj ih se uplaiti, jer je s tobom Gospod, Bog tvoj, koji te izvede iz zemlje egipatske. 2 Kad ulazite u bitku, neka pristupi sveenik i neka progovori narodu, 3 I neka im rekne: Sluaj, Izraele! Vi sad polazite u boj proti neprijateljima svojim. Neka ne dre srce vae! Ne bojte se od njih. 4 Jer Gospod, Bog va, ide s vama u boj proti neprijateljima vaim i pomoi e vas da pobijedite. 5 A vode neka reknu narodu: Tko je sagradio novu kuu, a nije je jo posvetio, neka ide i neka se vrati kui,

Ponovljeni Zakon
ubio, 2 Tada neka izau starjeine tvoje i suci tvoji i neka izmjere udaljenosti do mjesta, to lee oko ubijenoga! 3 Starjeine grada, to lei najblie ubijenomu, neka uzmu junicu, na kojoj se jo nije radilo, i koja jo nije vukla u jarmu! 4 Starjeine toga grada neka odvedu junicu na potok, to tee uvijek, na mjesto, na kojemu se jo nije nikada oralo ni sijalo! Tamo neka junici vrat otvore, da krv tee u potok! 5 Onda neka pristupe sveenici, sinovi Levijevi, jer njih izabra Gospod, Bog tvoj, da obavljaju slubu njegovu i da u ime Gospodnje blagoslivljaju. Njihova presuda odluuje svaku raspru i svaku tetu. 6 Sve starjeine toga grada, koji stanuju najblie ubijenomu, neka operu ruke svoje nad junicom, kojoj je bio otvoren vrat u potok! 7 Glasno neka posvjedoe: Ruke nae nijesu prolile ove krvi, i oi nae nijesu vidjele nita. 8 Oisti narod svoj Izraela, koji si otkupio, Gospode, i ne daj da bude neduno prolivena krv u narodu tvojemu Izraelu! Daj da bude ist od krivnje krvi! 9 Tako e izbrisati neduno prolivenu krv iz svoje sredine, kad uini, to je ugodno Gospodu, 10 Kad otide na vojsku proti neprijateljima svojim, i Gospod, Bog tvoj, preda ih u ruke tvoje i ti od njih ugrabi zarobljenike, 11 I meu zarobljenicima ugleda lijepu enu i ti bi je htio rado imati za enu, 12 Odvedi je kui svojoj, ona neka tada oia glavu svoju i obree nokte svoje, 13 I neka skine haljine svoje, u kojima je zarobljena, i neka stoji u kui tvojoj! Izakako je cio mjesec dana alila za ocem svojim i za materom svojom, moe poi k njoj i oeniti se njome. Ona ti tada pripada kao ena. 14 Ali ako ti vie ne bi bila po volji, moe je otpustiti. Ipak je ne smije prodati za novce ili s njom otro postupati, jer si je imao za enu. 15 Ako netko ima dvije ene, jednu, koju vie ljubi, i drugu, koju manje ljubi, pa ako su mu one, ljubljena i manje ljubljena, rodile sinove, a prvoroenac bi bio od manje ljubljene, 16 Onda, kad hoe da razdijeli imanje svoje meu sinove svoje, ne smije dati pravo prvoroenja sinu ljubljene i zapostaviti prvoroenca manje ljubljene. 17 Nego mora prvoroenca manje ljubljene ene priznati kao takva i dati

158

mu dva dijela od svega, to ima, jer je on prvenac snage njegove, pripada mu pravo prvoroenja. 18 Ako netko ima sina razuzdana i nepokorna, koji ne slua oca svojega i matere svoje, pa i onda, kada ga pokarae, ne slua, 19 Tada neka ga uzmu otac njegov i mati njegova i neka ga dovedu k starjeinama grada njegova, k vratima prebivalita njegova, 20 I neka kau starjeinama grada njegova: Ovaj sin na razuzdan je i nepokoran. Nee da nas slua. Izjelica je i pijanica. 21 Tada svi ljudi njegova grada neka ga na smrt kamenuju! Tako iskorijeni zlo iz svoje sredine! Sav Izrael neka to uje i neka se boji! 22 Tko poini takav zloin, da zaslui smrt, te bude pogubljen i objesi ga na drvo, 23 Neka ne ostane truplo njegovo preko noi na drvetu! Isti jo dan mora ga pokopati, jer je proklet od Boga tko je objeen. Ne oskvrni zemlje, koju ti Gospod Bog tvoj, daje ga batinu! Ponovljeni Zakon 22 1 Ako vidi, da je zalutalo govee zemljaka tvojega ili ovca nje ova, nemoj im uskratiti svoju pomo! Odvedi ih natrag zemljaku svojemu! 2 Ako li zemljak tvoj ne stoji u blizini tvojoj, ili ti je nepoznat, odvedi ih kui svojoj! Neka ostanu kod tebe dok ih ne potrai zemljak tvoj! Tada mu ih vrati. 3 Isto tako uini s magarcem njegovim, tako uini s haljinom njegovom i sa svakom izgubljenom stvari, to je izgubi zemljak tvoj, a ti je nae! Nemoj pustiti da lei! 4 Ako vidi, da su magarac zemljaka tvojega ili govee njegovo pali na putu, nemoj im uskratiti pomoi svoje! Pomozi mu ih podignuti! 5 ena ne smije nositi muko ga odijela, i muki neka re ne oblai u enske haljine, jer tko tako to ini, gnusoba je Gospodu, Bogu tvojemu. 6 Nae li vani na drvetu ili na tlu gnijezdo ptije s mladima ili s jajima, dok majka lei na ml dima ili na jajima, tada ne hvataj majke s mladima! 7 Pusti majku neka leti, ako uzme mlade, da ti bude dobro i da ivi dugo! 8 Ako gradi novu kuu, napravi na svojemu krovu ogradu, da ne navue na kuu svoju krivnje krvi, kad bi tko pao s nje! 9 Ne sadi u svoj vinograd dvojaka sjemena! Inae sav urod bude neist sad to ga posadi, i rod vinogradski.

159

Ponovljeni Zakon
nije tu bilo, da bi joj pomogao. 28 Ako netko nae nezaruenu djevojku, uhvati je, opi s njom, i zateku ih, 29 Onda ovjek, koji je opio s njom, ima ocu djevojinu platiti pedeset srebrnih ekela. Mora je uzeti za enu, jer ju je oskvrnio. Pustiti je ne smije dok je iv. 30 Nitko ne smije oeniti se enom oca svojega i podignuti pokrivalo postelje oca svojega. Ponovljeni Zakon 23 1 Nitko, koji je utuen ili ukopljen, ne smije biti primljen u zajednicu Gospodnju. 2 Ni jedan izrod ne smije se primiti u zajednicu Gospodnju. Ni u desetom koljenu ne smije se primiti u zajednicu Gospodnju. 3 Ni jedan Amonac i ni jedan Moabac ne smije se pripustiti u zajednicu Gospodnju. Ni deseto koljeno njihovo ne smije se nikad primiti u zajednicu Gospodnju, 4 Jer ne izaoe pred vas s jelom i pilom na izlasku vaem iz Egipta, i jer proti tebi potkupie Balaama, sina Beorova, iz Petora u Mezopotamiji, da te prokune. 5 Ipak Gospod, Bog tvoj, ne htjede posluati Balaama, nego ti Gospod, Bog tvoj, obrati prokletstvo u blagoslov, jer te ljubi Gospod, Bog tvoj. 6 Ne brini se nikad, dok si iv, za njihovo dobro i njihovu sreu! 7 Ne mrzi Edomca, jer ti je po krvi rod! Ne mrzi ni Egipanina, jer si bio u zemlji njegovoj gost! 8 Potomci, to im se rode, smiju se primiti u treem koljenu u zajednicu Gospodnju. 9 Kad poe u tabor proti svojih neprijatelja: uvaj se od svake zle stvari! 10 Ako je netko uza te, koji je postao neist od nonoga izliva, neka izae iz tabora! On ne smije opet natrag doi u tabor. 11 Kad pane veer, neka se opere, i kad sunce zae, neka se vrati u tabor! 12 Izvan tabora imaj mjesto, gdje e izlaziti! 13 U opravi svojoj imaj lopaticu! Njom, kad mora izai, iskopaj jamu i poslije zagrni neist svoju! 14 Jer Gospod, Bog tvoj, ide usred tabora tvojega, da te titi i da ti preda neprijatelje tvoje. Zato neka je tabor tvoj svet, da ne nae kod tebe nita neisto i da se ne odvrati od tebe! 15 Roba, koji utee k tebi od gospodara svojega, nemoj izdati gospodaru

10 Ne ori s volom i magarcem zajedno! 11 Ne oblai haljine tkane od vune i lana zajedno! 12 Napravi sebi rese na etiri kraja plata, kojim se ogre! 13 Ako netko uzme enu i s njom ivi, ali mu onda omrzne, 14 I optui je zbog runih stvari i prospe lo glas o njoj, kad govori: Kad uzeh tu enu i njoj se pribliih, ne naoh u nje djevojatva, 15 Tada otac i mati mlade ene neka uzmu znake djevojatva mlade ene i donesu ih pred starjeine grada na vrata! 16 Otac mlade ene neka rekne starjeinama: Svoju ker dadoh ovomu ovjeku za enu, jer on zamrzi nju, 17 Sad je optuuje zbog runih stvari, kad tvrdi: Ne naoh u tvoje keri djevojatva. Ali evo znaka djevojatva keri moje! Onda neka razastru plahtu pred starjeinama gradskim! 18 Tada starjeine toga grada neka uzmu mua i kazne ga! 19 Osim toga neka ga oglobe globom od sto srebrnih ekela i neka ih dadnu ocu mlade ene, jer je iznio lo glas na djevojku Izraelku. Mora je zadrati kao enu i ne smije pustiti je dok je iv. 20 Ali ako bude istinita optuba: Nije se naao znak djevojatva kod mlade ene, 21 Tada neka se izvede mlada ena pred vrata kue njezina oca, i ljudi njezina grada zaviajnoga neka je na smrt kamenuju, jer je poinila sramotu u Izraelu: blud je tjerala u kui oca svojega. Tako istrijebi zlo iz svoje sredine! 22 Ako se tko uhvati, gdje opi sa enom udatom, neka umru oboje, ovjek koji je opio sa enom i ena! Tako iskorijeni zlo u Izraelu! 23 Ako se netko sastane u gradu s djevojkom, koja je s jednim zaruena, i opi s njom, 24 Izvedite ih oboje pred gradska vrata i kamenujte ih na smrt: Djevojku, jer nije u gradu vikala za pomo, i ovjeka, jer oskvrni zarunicu blinjega svojega. Tako istrijebi zlo iz svoje sredine! 25 Ako netko nae zaruenu djevojku vani u polju, pa je siluje i opi s njom, neka umre samo ovjek, koji je opio s njom! 26 Djevojci neka se ne uini nita! Djevojka nije uinila grijeh, to zasluuje smrt. Sluaj je slian, kao kad netko skoi na drugoga i ubije ga. 27 Jer ju je naao vani na polju, mogla je vikati zaruena djevojka, a nikoga

Ponovljeni Zakon
njegovu! 16 Neka ostane kod tebe na mjestu, koje izabere sebi u jednom od gradova tvojih, gdje mu se dopadne! Ne smije ga muiti. 17 Neka ne bude bludnice meu kerima Izraelovim i neka ne bude bludnika meu sinovima Izraelovim! 18 Ne nosi bludniine plae ni pasjih novaca u dom Gospoda, Boga svojega, za bilo koji zavjet, jer je oboje gnusoba Gospodu, Bogu tvojemu. 19 Od zemljaka svojega ne smije uzimati kamatu, niti za novce, niti za hranu, niti za igdje ita, to se posuuje na kamate. 20 Od stranaca smije traiti kamate. A od zemljaka svojega ne smije uzimati kamate, da te Gospod, Bog tvoj, blagoslovi u svima djelima tvojim u zemlji, u koju ide, da je primi u posjed. 21 Kad uini zavjet Gospodu, Bogu svojemu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer e ga strogo traiti od tebe Gospod, Bog tvoj. Lei on na tebi kao krivnja. 22 Ali ako propusti uiniti zavjet, onda nema krivnje. 23 to obeaju usta tvoja, to dri tono; jer si dragovoljno zavjetovao Gospodu, Bogu svojinu, to si izrekao ustima svojim. 24 Ako doe u vinograd kojega od svojih zemljaka, moe jesti groa po volji, dok se nasiti. Ipak nita ne mei u posudu svoju! 25 Ako doe u ito blinjega svojega, smije trgati klasje rukom. Ipak ne smije stavljati srp na ito blinjega svojega.

160

Ponovljeni Zakon 24 1 Kad tko uzme enu i oeni se njom, i ona mu se potom vie ne dopada, jer na njoj nade neto runo, neka joj napie pismo rastavno, dadne joj ga u ruke i otpusti je iz svoje kue! 2 Kad ona otide iz kue njegove i uda se za drugoga, 3 Pa ako i ovaj drugi mu omrzne na nju, napie joj pismo rastavno, dadne joj ga u ruke i otpusti je iz svoje kue, ili ako umre ovaj drugi mu, koji se oeni njom, 4 Tada prvi njezin mu, koji ju je bio otpustio, ne smije se opet oeniti njom, poto je postala neista, jer to je gnusoba pred Gospodom, i ti ne smije opteretiti krivnjom zemlju, koju ti Gospod, Bog tvoj, daje u batinu. 5 Ako se je netko skoro oenio, ne treba ii na vojsku. Neka mu se ne nameu nikakve obveze I Godinu dana neka je Ponovljeni Zakon 25 slobodan za kuu svoju i neka 1 Ako dou ljudi, koji su meu sobom

razveseljuje enu svoju, koju je doveo! 6 Ne smije se uzimati u zalogu runi mlin ili gornji mlinski kamen, jer tim se uzima ivot u zalogu. 7 Ako se tko nae, da je ukrao koga izmeu zemljaka svojih, kojeg Izraelca, i s njim kao s robom postupao ili ga prodao, taj kradljivac neka umre! Tako iskorijeni zlo iz svoje sredine! 8 Kod bolesti gube radi tono i paljivo po svim uputama, to vam ih daju levitski sveenici! Radite tono onako, kako sam vam zapovjedio! 9 Pomisli na ono, to je Gospod, Bog tvoj, uinio Mirjami na putu, kad izaoste iz Egipta! 10 Ako dadne blinjemu svojemu to u zajam, ne idi u kuu njegovu, da mu uzme zalog! 11 Stoj vani! Onaj kojemu si dao zajam, neka ti iznese zalog! 12 Ako je siromah, ne spavaj sa zalogom njegovim! 13 Vrati mu zalog, im zapadne sunce, da moe lei spavati u svojem platu i da te blagosliva! To e ti se uraunati u zaslugu pred Gospodom, Bogom tvojim. 14 Ne zakidaj ubogog i siromanog nadniara, bilo da je on jedan od tvojih zemljaka ili jedan od stranaca, koji su u zemlji tvojoj, u mjestima tvojim. 15 Isti dan podaj mu plau njegovu! Sunce neka ne zae nad njom; jer je siromaan i uzdie za njom. Inae zavapit e proti tebe Gospodu, i ti si na sebe navalio krivnju. 16 Oci neka se ne usmruju zbog djece njihove i djeca zbog otaca njihovih! Svaki neka bude usmren za svoj vlastiti grijeh! 17 Ne iskrivljuj pravice strancu ili siroti i ne uzimaj u zalogu haljine udovici! 18 Pomisli na to, da si bio rob u Egiptu, i da te je oslobodio odanle Gospod, Bog tvoj! Zato ti zapovijedam, da tako ini. 19 Kad anje ljetinu svoju na polju i zaboravi koji snop na polju, ne vraaj se, da ga uzme! Neka pripadne strancu, siroti i udovici, da te blagoslovi Gospod, Bog tvoj, u svakom poslu ruku tvojih! 20 Kad trese masline svoje, ne pretrauj jo grane iza sebe! Neka dopadne to strancu, siroti i udovici! 21 Kad bere vinograd svoj, ne pabiri poto obere! Neka to pripadne strancu siroti i udovici! 22 Pomisli na to, da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj! Zato ti zapovijedam, da tako ini.

161

Ponovljeni Zakon
Bog tvoj, u posjed i batinu, tada izbrii pod nebom, to spominje na Amaleka! Ne zaboravi to! Ponovljeni Zakon 26 1 Kad doe u zemlju, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, u batinu, i primi je u posjed i naseli se u njoj, 2 Tada uzmi dio od prvina svih poljskih plodova, to si ih poeo od zemlje, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, i metni ih u koaru! Onda idi na mjesto, to ga izabere Gospod, Bog tvoj, da ondje prebiva ime njegovo! 3 Tamo doi k sveeniku, koji u to vrijeme bude u slubi, i reci mu: Zahvaljujem danas Gospodu, Bogu tvojemu, da sam doao u zemlju, za koju se Gospod zakle ocima naim, da e im je dati. 4 Nato neka uzme sveenik koaru iz tvoje ruke i metne je pred rtvenik Gospoda, Boga tvojega! 5 Tada izgovori i reci pred Gospodom, Bogom svojim: Otac moj bio je Sirijac, koji je lutao naokolo, s malo ljudi otiao je u Egipat i tamo se nastanio. Tamo je postao narod velik, jak i mnogobrojan. 6 Ali kad su Egipani zlo postupali s nama, tlaili nas i udarali na nas teke poslove, 7 Mi zavapismo Gospodu, Bogu otaca svojih. I Gospod je uo glas na i pogledao na nevolju nau, na trud na i na muku nau: 8 Gospod nas izvede rukom jakom i miicom podignutom, strahotom velikom i znacima i udesima. 9 Dovede nas na ovo mjesto i dade nam zemlju ovu, zemlju, u kojoj tee mlijeko i med. 10 I sada evo donosim prvine od plodova zemlje, koju si mi dao, Gospode! Tada stavi koaru pred Gospoda, Boga svojega, i pokloni se Gospodu, Bogu svojemu! 11 Veseli se svakim dobrom, to ga dade Gospod, Bog tvoj, tebi i kui tvojoj, ti i Levit i stranac, koji stoji kod tebe! 12 Kad u treoj godini, u godini desetine, odijeli svu desetinu od dohodaka svojih i preda je Levitu, strancu, siroti i udovici, da od toga u prebivalitu tvojemu jedu i nasite se, 13 Onda moli pred Gospodom, Bogom svojim: Iznesoh iz kue svoje to je posveeno i dadoh Levitu, strancu, siroti i udovici tono po naputku, to mi ga ti dade. Nijedne tvoje naredbe ja ne prestupih i ne zaboravih. 14 Ne jedoh od toga u alosti svojoj i nita ne uzeh od toga, kad sam bio

u raspri, pred sud, neka im se sudi! Nedunoga neka oslobode, a krivca neka osude! 2 Ako je krivac zasluio batine, tada sudac neka naloi, da ga povale i da mu pred njim dadnu toliko udaraca, koliko odgovara krivnji njegovoj! 3 etrdeset udaraca smije naloiti da mu se dadne, ali ne vie, da se ne poniti pred tobom zemljak tvoj, kad bi mu se preko toga udarilo jo vie udaraca. 4 Ne zavezuj usta volu kad vre! 5 Ako braa stanuju skupa i jedan od njih umre, a ne ostavi sina iza sebe, onda neka se ena umrloga ne uda vani za stranca! Njezin djever neka otide k njoj, neka je uzme za enu i izvri na njoj dunost djeversku! 6 Prvoroenac, kojega ona rodi, neka nosi ime brata umrloga, da ne izumre ime njegovo u Izraelu. 7 Ako li onaj ovjek nee da uzme snahe svoje, onda snaha njegova neka ide na vrata gradska pred Starjeine i neka rekne: Djever moj nee da ouva ime bratu svojemu u Izraelu. On mi nee da uini dunost djeversku. 8 Starjeine grada njegova neka ga tada dozovu i potegnu na odgovor! Prikae li se on i dadne li izjava: Neu da je uzmem, 9 Onda neka pristupi k njemu snaha njegova pred starjeinama, neka mu izuje obuu s nogu, neka mu pljune u lice i glasno povikne: Tako neka bude ovjeku, koji nee da zida kue brata svojega! 10 Kua njegova neka se u Izraelu zove samo jo kua bosoga! 11 Ako se pobiju ljudi i ena jednoga doleti da otme mua svojega iz ruku onoga, koji ga bije, i prui ruku svoju i uhvati ga za sram, 12 Odsijeci joj ruku bez milosra! 13 Ne nosi u torbi svojoj dvojaku utegu, teu i laku! 14 Nemoj imati u kui svojoj dvojaku mjeru, veu i manju! 15 Puna i prava utega neka ti je, puna i prava mjera neka ti je, i da dugo ivi u zemlji, koju ti da je Gospod, Bog tvoj! 16 Jer je gnusoba Gospodu, Bogu tvojemu, svaki, koji ini tako, svaki, koji ini nepoteno. 17 Pomisli na to, to ti uinie Amaleani na putu, kad ste ili iz Egipta! 18 Na putu napadoe te, jer si bio umoran i iznemogao, pobie kod tvoje zadnje ete sve, to od umora zastadoe za tobom, bez straha od Boga. 19 Kad te jednom Gospod, Bog tvoj, smiri od svih neprijatelja tvojih unaokolo u zemlji, koju ti daje Gospod,

Ponovljeni Zakon
neist. Nita od toga ne darovah za mrtvaca. Posluah Gospoda, Boga svojega, i uinih, kako si zapovjedio. 15 Pogledaj iz svetoga stana svojega, s neba, i blagoslovi narod svoj Izraela i zemlju, koju si nam dao, kao to si se zakleo ocima naim, zemlju, u kojoj tee mlijeko i med! 16 Danas ti zapovijeda Gospod, Bog tvoj, da dri ove zakone i naredbe. Tono ih dakle izvruj svim srcem i svom duom! 17 Danas si se dogovorio s Gospodom, da e on biti Bog tvoj, a ti da e ii putovima njegovim i drati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove odredbe i sluati glas njegov. 18 I Gospod se je danas dogovorio s tobom, da e biti njegov narod osobit, kao to ti je obeao, i da e izvravati sve zapovijedi njegove. 19 On e te nad sve narode, koje je stvorio, podignuti hvalom, dau i slavom. A ti budi svet narod Gospodu, Bogu svojemu, kao to je zapovjedio! Ponovljeni Zakon 27 1 Mojsije sa starjeinama Izraelovim zapovjedi narodu: Izvrujte sve zapovijedi, to vam ih danas dajem! 2 Kad prijeete preko Jordana u zemlju, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, podigni sebi kamenje veliko, namai ga kreem, 3 I napii na njemu, im prijee, sve rijei toga zakona, da ue u zemlju, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, u zemlju, u kojoj tee mlijeko i med, kao to ti je obeao Gospod, Bog otaca tvojih. 4 Kada dakle prijeete preko Jordana, postavi to kamenje, za koje vam danas dadoh uputu, na gori Ebalu i namaite ga kreem! 5 Napravi ondje i rtvenik u ast Gospodu, Bogu svojemu, rtvenik od kamenja, to ga nijesi klesao gvoem! 6 Od neklesana kamenja po digni rtvenik Gospodu, Bogu svojemu! Tada na njemu prinesi Gospodu, Bogu svojemu, rtve paljenice! 7 rtvuj mirotvorne rtve i dri ondje gozbu rtvenu! Veseli se pred Gospodom, Bogom svojim! 8 Napii na to kamenje razgovijetno i pomno sve rijei toga zakona! 9 Mojsije i levitski sveenici upravie svemu Izraelu jo ove rijei: uti, Izraele, i sluaj! Danas si postao narod Gospoda, Boga svojega. 10 Sluaj, glas Gospoda, Boga svojega, i dri njegove zapovijedi i naredbe, to ti ih dajem danas! 11 Isti dan zapovjedi Mojsije narodu: 12 im prijeete preko Jordana, neka

162

stanu jedni na gori Gerizimu, da blagoslivljaju narod, naime Simeon, Levi, Juda, Isakar, Josip i Benjamin. 13 Drugi neka stanu na gori Ebalu, da proklinju, naime Ruben, Gad, Aer, Zebulun, Dan i Naftali. 14 Leviti neka ponu i jakim glasom neka progovore svima Izraelcima: 15 Proklet, tko napravi lik rezan ili liven, gnusoban Gospodu, djelo ruke umjetnikove, i postavi ga potajno! I sav narod neka odgovori: Amen! 16 Proklet, tko prezire oca svojega ili mater svoju! I sav narod neka odgovori: Amen! 17 Proklet, tko pomakne meu blinjega svojega! I sav narod neka odgovori: Amen! 18 Proklet, tko zavede slijepca puta! I sav narod neka odgovori: Amen! 19 Proklet, tko iskrivi pravicu strancu, siroti i udovici! I sav narod neka odgovori: Amen! 20 Proklet, tko sagrijei sa enom oca svojega, jer pogrdi enidbenu postelju oca svojega. I sav narod neka odgovori: Amen! 21 Proklet, tko sagrijei s kojim ivinetom! I sav narod neka odgovori: Amen! 22 Proklet, tko sagrijei sa sestrom svojom, kerju oca svojega ili matere svoje! I sav narod neka odgovori: Amen! 23 Proklet, tko sagrijei sa svasti svojom! I sav narod neka odgovori: Amen! 24 Proklet, tko ubije blinjega svojega iz potaje! I sav narod neka odgovori: Amen! 25 Proklet, tko primi kakav dar, da prolije krv nedunu! I sav narod neka odgovori: Amen! 26 Proklet, tko ne dri zapovijedi ovoga zakona i ne izvruje ih! I sav narod neka odgovori: Amen! Ponovljeni Zakon 28 1 Ako bude vjerno sluao Gospoda, Boga svojega, i ako bude izvrivao zapovijedi njegove, to ti ih dajem danas, uzvisit e te Gospod, Bog tvoj, nad sve narode na zemlji. 2 Svi ovi blagoslovi doi e na te i stignut e te, ako bude sluao Gospoda, Boga svojega. 3 Blagoslovljen e biti u gradu i blagoslovljen u polju. 4 Blagoslovljen e biti plod tijela tvojega, plod njive tvoje, plod stoke tvoje, mlade goveda tvojih i ovaca tvojih. 5 Blagoslovljena e biti etvena koara tvoja i nave tvoje.

163

Ponovljeni Zakon
23 Nebo nad glavom tvojom postat e mjed, a zemlja pod nogama tvojim gvode. 24 Gospod e dad u zemlji tvojoj pretvoriti u prah i pepeo. Oni e padati s neba na te, dok ne bude uniten. 25 Gospod e te poraziti pred neprijateljima tvojim. Jednim e putem izai proti njima, a na se dam e putova bjeati pred njima. Svima kraljevstvima na zemlji bit e jedno strailo. 26 Mrtvaci tvoji bit e hrana svima pticama nebeskim i ivotinjama divljim, i nitko ih nee poplaiti. 27 Gospod e te udariti pritem egipatskim, micinom, svrabom i krastom, od ega se nee vie moi iscijeliti. 28 Gospod e te udariti bjesnilom, sljepoom i pometnjom duha. 29 U jasno podne pipat e okolo, kao to pipa slijepac u mraku. U svojim pothvatima nee imati sree. Uvijek e te tlaiti i odirati, a nitko ti nee pomoi. 30 Oenit e se, a drugi e biti s tvojom enom. Sazidat e kuu, a nee stanovati u njoj. Posadit e vinograd, a nee uivati njegova ploda. 31 Vol tvoj klat e se na tvoje oi, a ti ga nee jesti. Magarac tvoj otet e ti se pred oima i nee ti se vie vratiti, Ovce tvoje dat e se neprijateljima tvojim, i nitko ti nee pomoi. 32 Sinovi tvoji i keri tvoje past e kao plijen tuemu narodu. Oi tvoje morat e to gledati i kapat e jednako za njima. Ali ti e biti nemoan. 33 Plod zemlje tvoje i sav prihod muke tvoje izjest e narod, kojega ne zna. Tlait e te jednako i zlostavljati uvijek. 34 Poludjet e od onoga, to e gledati svojim oima. 35 Gospod e te udariti pritevima zlim na koljenima i na golijenima, tako da nee na tebi ostati nita zdravo od tabana do tjemena. 36 Gospod e tebe i kralja, kojega e postaviti nad sobom, odvesti u narod, kojega nijesi znao ti ni oci tvoji. Tamo e sluiti tuim bogovima od drveta i kamena. 37 Postat e predmet zgraanja, rugla i posmijeha svima narodima, u koje te odvede Gospod. 38 Mnogo e sjeme iznijeti u polje, a samo e malo od toga poeti jer e ga izjesti skakavci. 39 Vinograde e saditi i obraivati. Ali vina nee piti i u klijet spremati, jer e izjesti crvi. 40 Imat e maslina u svem podruju svojem, ali se nee moi mazati

6 Blagoslovljen e biti, kada dolazi, i blagoslovljen, kada odlazi. 7 Gospod e poraziti pred tobom neprijatelje tvoje, koji se dignu uroti tebi. Jednim putem dolaze oni proti tebe, a na sedam putova bjee pred tobom. 8 Gospod e ti dati blagoslov u itnicama tvojim i u svakom poslu ruku tvojih. On e te blagosloviti u zemlji, koju ti daje Gospod, Bog tvoj. 9 Gospod e te uiniti svetim narodom svojim, kao to ti se je zakleo, ako izvruje zapovijedi Gospoda, Boga svojega, i ide putovima njegovim. 10 Svi narodi u zemlji vidjet e, da se s pravom zove narodom Gospodnjim, i bojat e se tebe. 11 Gospod e te obasuti dobrima, plodom tijela tvojega, stoke i njive u zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim da e ti je dati. 12 Gospod e otvoriti bogatu riznicu svoju, nebo, da zemlji tvojoj u pravo vrijeme dadne dad i da blagoslovi svaki rad ruku tvojih. Onda moe davati u zajam mnogim narodima, a sam da ne mora uzimati u zajam. 13 Gospod e te uiniti glavom a ne repom, Ti e samo biti gore a nikada dolje, ako slua zapovijedi Gospoda, Boga svojega, to ti ih dajem danas, i tono ih izvruje. 14 Od svega, to ti zapovijedam danas, ne odstupaj ni nadesno ni nalijevo, pristajui za drugim bogovima i sluei njima! 15 Ali ako ne slua Gospoda, Boga svojega, i tono ne dri svih njegovih zapovijedi i naredaba, to ti ih dajem danas, onda e doi na te sva ova prokletstva i stignut e te: 16 Proklet e biti u gradu, proklet u polju. 17 Prokleta e biti etvena koara tvoja i nave tvoje. 18 Proklet e biti plod tijela tvojega, plod njive tvoje, mlad goveda tvojih i ovaca tvojih. 19 Proklet e biti, kada dolazi, i proklet, kada odlazi. 20 Gospod e poslati na tebe prokletstvo, zabunu i strah u svim radovima, to ih preduzme, dok za kratko vrijeme posve ne propadne zbog zlih djela svojih, po kojima si otpao od mene. 21 Gospod e na te donijeti kugu, dok te posve ne istrijebi iz zemlje, u koju ide da je posjedne. 22 Gospod e te udariti suicom, groznicom, upalom, egom suom, snijeti i metljikom. Ova e te zla progoniti, dok ne propadne.

Ponovljeni Zakon
uljem, jer e opasti masline tvoje. 41 Imat e sinova i keri, ali nee pripadati tebi, jer e otii u ropstvo. 42 Sve drvee tvoje i rod zemlje tvoje unitit e buba. 43 Stranac, koji prebiva kod tebe, penjat e se nada te sve vie, a ti e padati sve nie. 44 On e ti, uzaimati; a ti mu ne e moi uzajmiti. On e postati glava, a ti rep. 45 Sva ova prokletstva doi e na te, progonit e te i stizat e te, dok se ne istrijebi ako ne bude sluao Gospoda, Boga svojega, i ne bude drao njegovih zapovijedi i naredaba, to ti ih je dao. 46 Ona e biti tebi i potomcima tvojim kao znak i udo dovijeka. 47 Kad nijesi htio radosno i rado sluiti Gospodu, Bogu svojemu, uza sve obilje, 48 Sluit e neprijateljima svojim, koje proti tebe poalje Gospod, u gladi i ei, u golotinji i svakoj oskudici. On e ti metnuti gvozden jaram na vrat, dok te ne uniti. 49 Gospod se iz daleke daljine, s kraja svijeta, dovesti proti tebe narod, koji leti kao orao, narod, kojemu jezika ne razumije. 50 Narod tvrdoga pogleda, koji ne tedi starca i s mladiem nema smilovanja. 51 On e izjesti omladak stoke tvoje i prihod polja tvojega, dok se ne istrijebi. On ti nee nita ostaviti od ita, vina i ulja od ploda goveda i ovaca, dok te ne upropasti. 52 On e te opkoliti u svim gradovima tvojim, dok po svoj zemlji tvojoj ne popadaju zidovi tvoji visoki i tvrdi, u koje se uzdaje. On e te opkoliti u svim gradovima tvojim, po svoj zemlji, koju ti dadne Gospod. Bog tvoj. 53 Tada e u nevolji i tjeskobi, u koju e te staviti neprijatelj tvoj, jesti plod svojega vlastitog tijela, meso svojih sinova i keri, koje ti dadne Gospod, Bog tvoj. 54 I najmeki i najnjeniji ovjek kod tebe bit e pun zlovolje prema bratu svojemu, prema ljubljenoj eni svojoj i djeci svojoj, to mu jo ostaje. 55 Nikome od njih nee dati mesa djece svoje, to e ga jesti, jer nee imati nita drugo u nevolji i tjeskobi, u koju e te staviti neprijatelj tvoj u svim gradovima tvojim. 56 I najmeka i najnjenija ena kod tebe, koja se ne bi usudila metnuti svoju nogu na golu zemlju, jer je bila odve njena i mekuna, bit e zlovoljna prema ljubljenome muu svojemu, prema sinu svojemu i keri

164

svojoj, 57 Zbog posteljice, to dolazi iz krila njezina, ili zbog djece, kojoj daje ivot, jer u oskudici svakoj ona e ih potajno jesti od nevolje i tjeskobe, a koju e te staviti neprijatelj tvoj u gradovima tvojim. 58 Ako ne bude tono drao se zapovijedi ovoga zakona, to su zapisane u ovoj knjizi, i ako se ne bude bojao uzvienoga i asnoga imena, Gospoda, Boga svojega. 59 Poslat e Gospod tebi i potomcima tvojim vanredne kunje, teka i dugotrajna zla, ljute i duge bolesti. 60 Sva zla egipatska, od kojih se plai, pustit e na tebe, i one e se prilijepiti za tebe. 61 Usto e Gospod pustiti na tebe jo sve bolesti i kunje, to nijesu zapisane u ovoj zakonskoj knjizi, dok se ne istrijebi. 62 Ostat e vas samo malo, makar vas prije bilo kao zvijezda nebeskih, ako ne bude sluao Gospoda, Boga svojega. 63 Kao to vam se je Gospod radovao, da vam dobro ini i da vas mnoi, tako e vam se sad Gospod radovati, da vas zatire i istrebljuje. Bit ete iskorijenjeni iz zemlje, u koju ide da je zaposjedne. 64 Gospod e te razasuti po svim narodima, s jednoga kraja zemlje do drugoga. Tamo e sluiti drugim bogovima, koji su bili nepoznati tebi i ocima tvojim, bogovima od drveta i kamena. 65 Meu ovim narodima nee uivati mira. Tvoja noga nee imati poivalita. Tamo e ti Gospod utisnuti u srce tjeskobu u oi tenju za zaviajem i u duu tugu. 66 ivot svoj vidjet e da visi o koncu. Drhtat e danju i nou i nee se osjeati nikada siguran za ivot svoj. 67 Ujutro govorit e: O, da je ve veer, a uveer govorit e: O, da je ve jutro, od tjeskobe u srcu, to e je imati, i od svega onoga, to e morati svojim oima gledati, 68 Onda e te Gospod vratiti u Egipat na laama, putem, za koji ti rekoh: Nee ga vie nikada vidjeti! Tamo e vas prodavati neprijateljima vaim za robove i ropkinje, Ali nitko vas nee htjeti kupiti. Ponovljeni Zakon 29 1 To su rijei zavjeta, to ga Mojsije po zapovijedi Gospodnjoj sklopi sa sinovima Izraelovim u zemlji moapskoj, osim zavjeta, to ga je bio s njima uinio na Horebu. 2 Mojsije sazva sav Izrael i ree im:

165

Ponovljeni Zakon
budem slijedio svoju vlastitu volju! Tako bi se unitilo natopljeno zajedno s osuenim. 20 Takvu nee Gospod nikada oprostiti, nego e se onda brzo raspaliti srdba i jarost Gospodnja proti njemu. Sva prokletstva, to su zapisana u ovoj knjizi, sruit e se na njega, i Gospod e izbrisati ime njegovo pod nebom. 21 Gospod e ga izluiti na propast iz svih plemena Izraelovih, po svim prokletstvima zavjeta, to su zapisana u ovoj knjizi zakona. 22 Budui narataji, djeca vaa, to nastanu iza vas, i stranac, koji doe iz daleke zemlje, pitat e, kad u zemlji ovoj vide zla i bolesti, kojima e je udariti Gospod. 23 Sve njezino tlo jest mjesto sumporno, slano, opaljeno. Na njemu se ne moe sijati i nita ne nie na njemu. Tu ne raste nikakva biljka. Tu je opustoenje kao ono Sodome i Gomore, Adme i Seboima, koje zatre Gospod u gnjevu svojem i u jarosti svojoj. 24 Jest, svi e narodi pitati: Zato Gospod uini tako toj zemlji? Zato ta strahovita srdba i jarost? 25 Tada e se odgovoriti jer prelomie zavjet Gospoda, Boga otaca svojih, to ga on sklopi s njima, kad ih izvede iz zemlje egipatske, 26 I odoe da slue tuim bogovima i da im se klanjaju, bogovima, koji su im bili nepoznati i kojih im on nije bio odredio. 27 Zato se raspali srdba Gospodnja na tu zemlju tako, da pusti na nju sva prokletstva, to su zapisana u ovoj knjizi. 28 Zato ih Gospod u srdbi i jarosti i u silnom ogorenju istrijebi iz zemlje njihove i izbaci ih u drugu zemlju, kao to je danas. 29 Tajne su stvari u Gospoda, Boga naega. Objavljene stvari za nas su i djecu nau dovijeka, da izvrujemo sve zapovijedi ovoga zakona. Ponovljeni Zakon 30 1 Kad sve to, blagoslov i prokletstvo, to iznesoh preda te, doe na tebe, tada uzmi to sebi k srcu meu svim narodima, u koje te progna Gospod, Bog tvoj! 2 Obrati se s djecom svojom iz svega srca i iz sve due Gospodu, Bogu svojemu, i posluaj ga u svemu, to ti zapovijedam danas! 3 Tada e Gospod, Bog tvoj, promijeniti sudbinu tvoju, smilovat e se tebi i opet e te skupiti izmeu svih naroda,

Vidjeli ste sve, to uini Gospod pred vaim oima u zemlji egipatskoj faraonu, svim slugama njegovim i svoj zemlji njegovoj: 3 Kunje velike, to ih vidjee oi tvoje, one znake velike i udesa. 4 Ali vam ne dade Gospod do danas razuma, da spoznate, ni oiju, da vidite, ni uiju, da ujete. 5 Vidio sam vas etrdeset godina po pustinji. Haljine na tijelu vaemu nijesu se raspale. Obua tvoja nije se izderala na nogama tvojim. 6 Kruha nijeste jeli i vina i jakoga pia nijeste pili. Tako ste imali spoznati, da sam ja Gospod, Bog va. 7 Kad dooste na ovo mjesto, izae Sihon, kralj hebonski, i Og, kralj baanski, pred nas u boj. Ali ih pobismo. 8 Osvojismo zemlju njihovu i dadosmo je u batinu Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Manasehova. 9 Zato drite i izvrujte zapovijedi ovoga zavjeta, da imadnete uspjeh u svemu, to preduzimate! 10 Vi stojite danas svi pred Gospodom, Bogom svojim: plemenski glavari vai, suci vai, starjeine vae i upravitelji vai, svi ljudi Izraelovi, 11 Djeca vaa, ene vae, i stranac, koji je kod tebe u taboru, i onaj, koji ti sijee drva, i onaj, koji ti nosi vodu. 12 Imate se obvezati na zavjet s Gospodom, Bogom svojim, i na zakletvom potvreni ugovor, to ga uini s tobom danas Gospod, Bog tvoj. 13 Tako on danas hoe da te postavi za narod svoj i da bude Bog tvoj, kao to ti je obeao i kao to se zakleo ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu. 14 Ali ne s vama samo sklapam ja ovaj savez i ovaj zakletvom potvreni ugovor, 15 Nego i s onima, koji danas stoje ovdje s nama pred Gospodom, Bogom naim, i s onima, koji nijesu danas ovdje nazoni s nama. 16 A vi se jo spominjete, kako smo prebivali u zemlji egipatskoj i kako smo ili posred naroda, kroz koje ste proli. 17 Vidjeli ste ogavne idole njihove od drveta i kamena, od srebra i zlata, to ih imaju. 18 Neka ne bude meu vama ovjeka, ni ene, ni porodice, ni plemena, koji bi se danas odvratili od Gospoda, Boga naega! Neka ne bude meu vama korijena, na kojem bi rastao otrov i pelin! 19 Nitko, koji uje rijei ove zakletve, neka ipak ne obea sebi blagoslova i neka ne pomisli: Bit e mi dobro, iako

Ponovljeni Zakon
meu koje te razasu Gospod, Bog tvoj. 4 Kad bi te prognao i do na kraj neba, Gospod, Bog tvoj, opet e te skupiti i odonud te uzeti natrag. 5 Gospod, Bog tvoj, dovest e te u zemlju, koju su bili zaposjeli oci tvoji. Opet e je posjedovati, Uinit e te sretnijim i brojnijim, nego to su bili oci tvoji. 6 Gospod, Bog tvoj, obrezat e tada srce tebi i potomcima tvojim, da ljubi Gospoda, Boga svojega, iz svega srca i iz sve due, da mogne ivjeti. 7 Sva ona prokletstva sruit e tada Gospod, Bog tvoj, na tvoje neprijatelje i protivnike, koji su te progonili. 8 Tada e opet sluati Gospoda i izvravati sve zapovijedi njegove, to ti ih dajem danas. 9 Gospod, Bog tvoj, dat e ti izobilje dobara u svemu, to preduzme u blagoslovu djece, u plodu stoke i u prihodima zemlje, jer e Gospod, kao to je imao radost na ocima tvojim, na spasenje tvoje imati opet radost tebi zbog toga, 10 to slua Gospoda, Boga svojega, izvruje njegove zapovijedi i zakone, to su zapisani u ovoj knjizi zakona, i zbog toga, to se iz svega srca i iz sve due opet vraa Gospodu, Bogu svojemu. 11 Zakon, to ti ga dajem danas, nije za te preteak i nije nedokuiv. 12 Nije na nebu, da bi morao rei: Tko e nam se popeti na nebo, da nam ga donese i objavi, da ga mognemo izvravati? 13 I nije preko mora, da bi morao rei: Tko e nam otii preko mora, da nam ga donese i objavi, da ga mognemo izvravati? 14 Ne, posve blizu ti je zakon. U tvoja usta i u tvoje srce stavljen je, tako da ga mogne izvravati. 15 Gle, danas stavljam preda te ivot i sreu, smrt i nesreu. 16 to ti zapovijedam danas, jest, da ljubi Gospoda, Boga svojega, da ide putovima njegovim i da dri njegove zapovijedi, zakone i naredbe. Tada e ostati na ivotu i umnoiti se, i Gospod, Bog tvoj, blagoslovit e te u zemlji, u koju ide, da je zaposjedne. 17 Ako li se odvrati srce tvoje i ne bude sluao i dadne se zavesti, da se klanja tuim bogovima i slui njima, 18 Onda vas ve danas uvjeravam, da ete propasti. Tada neete dugo ivjeti u zemlji, u koju idete preko Jordana, da je zaposjednete. 19 Zazivam danas nebo i zemlju proti vas za svjedoke: ivot i smrt, blagoslov i prokletstvo stavio sam preda te. Zato

166

izaberi ivot, da ostane na ivotu, ti i potomci tvoji! 20 Ljubi Gospoda, Boga svojega, sluaj ga i budi mu vjerno odan, jer o tom ovisi ivot tvoj i duljina dana tvojih, to ih smije provesti u zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da e im je dati. Ponovljeni Zakon 31 1 Mojsije ode i odra ovaj govor svemu Izraelu: 2 Ree im: Meni ima sada sto i dvadeset godina i ne mogu vie odlaziti i dolaziti I Gospod mi je rekao: Ne smije prije i preko toga Jordana. 3 Gospod, Bog tvoj, ii e pred tobom prijeko. On e rastjerati te narode ispred tebe, tako da mogne stupiti na njihovo mjesto. I Joua e ii pred tobom prijeko, kao to je odredio Gospod. 4 Gospod e uiniti s njima, kako je uinio s kraljevima amorejskim Sihonom i Ogom i sa zemljom njihovom, koje uniti. 5 Kad ih Gospod preda u vau vlast, onda im uinite posve po zapovijedi, koju vam dadoh! 6 Budite srani i hrabri! Ne bojte se i Ne preplaite se od njih, jer Gospod, Bog tvoj, ide sam s tobom. On te ne puta i ne ostavlja. 7 Tada Mojsije dozva Jouu i dade mu u nazonosti svega Izraela slijede i nalog: Budi sran i hrabar, jer e ti ui s ovim narodom u zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima njihovim da e im je dati. Ti e je razdijeliti meu njih u batinu. 8 Gospod e sam ii pred tobom. On je s tobom. On te ne puta i ne ostavlja. Nita se ne boj i ne plai! 9 Mojsije napisa ovaj zakon i predade ga sveenicima, sinovima Levijevim, koji nose koveg zavjeta Gospodnjega, i svima starjeinama Izraelovim. 10 Mojsije im dade ovaj nalog: Svake sedme godine, u godini oprosnoj, na blagdan sjenica, 11 Kad doe sav Izrael i stane pred Gospoda, Boga tvojega, na mjesto, koje izabra sebi, proitaj glasno ovaj zakon pred svim Izraelom! 12 Skupi narod, ljude, ene i djecu i stranca, koji je kod tebe u mjestima tvojim, da ga uju i da se boje Gospoda, Boga vaega, i tono izvruju sve odredbe ovoga zakona! 13 Djeca njihova, koja ga jo ne upoznae, neka ga uju i neka se naue bojati se Gospoda, Boga vaega, dok ivite u zemlji, u koju idete preko

167

Ponovljeni Zakon
28 Skupite k meni sve starjeine plemena svojih i upravitelje svoje, da im glasno izgovorim te rijei i da pozovem kao svjedoke proti njih nebo i zemlju! 29 Jer znam, da ete po smrti mojoj posve naopako raditi i zai s puta, to vam ga pokazah. Zato e vas zadesiti nesrea u budue vrijeme, jer inite, to se ne dopada Gospodu, jer ga potiete na srdbu djelom ruku svojih. 30 Nato Mojsije izgovori svoj i zajednici Izraelovoj rijei ove pjesme do kraja: Ponovljeni Zakon 32 1 Sluajte, nebesa: sad hou da govorim! Zemlja neka uje rije usta mojih! 2 Kao dad neka se spusti nauk moj! Kao rosa neka pada rije moja! Kao sitan dad na mladu travu, kao krupan dad na odraslu travu. 3 Glasno u javljati slavu Gospodnju: ast dajte Bogu naemu! 4 Hridina je, savreno je djelo njegovo. Svi su njegovi putovi pravica, Bog je vjeran, bez krivnje, pravedan i istinit. 5 Ali grdno sagrijeie proti njega nevaljali sinovi njegovi: rod zao i naopak. 6 Tako li vraate Gospodu, narode ludi i bezumni? Nije li on otac tvoj, Stvoritelj tvoj, koji te napravi i utvrdi? 7 Spomeni se negdanjih dana! Pomisli na godine kroz sve narataje! Pitaj oca svojega: on e ti javiti, starce svoje: oni e ti pripovjediti! 8 Kada je Svevinji dijelio narodima posjede, kada je dijelio sinove ovjeje, tada je postavio mee narodima po broju sinova Izraelovih. 9 Jer je dio Gospodnji narod njegov, Jakov je njemu odmjerena batina. 10 Nae ga u zemlji pustari, u pustinji, gdje bui samoa. Ogradio ga je, titio, uvao ga je kao zjenicu oka svojega. 11 Kao to se orao, koji strai nad gnijezdom svojim, uzdie iznad ptia svojih, rasprostire krila, uzima ih i nosi jakim krilima svojim: 12 Tako ga je vodio Gospod jedini, i nije bilo tuega boga s njim. 13 Vodio ga je na visine zemlje, i jeo je plodove poljske. Davao mu je da sie med iz kamena, ulje iz tvrda kremena, 14 Maslo od krava, mlijeko od ovaca, pretilinu od janjaca i ovnova, od baanskh volova i jaraca, i srce od najslae penice, i pio krv od groa, vino iskriavo. 15 Ali se Jeurun ugoji, pa se stade ritati; utovio si, udebljao i zasalio; pa odbaci Boga, koji ga je stvorio, i prezre

Jordana, da je zaposjednete! 14 Nato ree Gospod Mojsiju: Eto, tvoji dani pribliuju se smrti. Dozovi Jouu! Stupite u ator sastanka, da mu dadnem svoje zapovijedi! Mojsije i Joua otidoe i stupie u ator sastanka, 15 I Gospod se javi u atoru u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u ator. 16 Tada ree Gospod Mojsiju: Eto, ti e sad poinuti s ocima svojim. Tada e se ovaj narod podii i init e u svojoj sredini preljubu s tuim bogovima zemlje, u koju ide. On e me ostaviti i prelomit e zavjet moj, to sam ga sklopio s njim. 17 Taj dan raspalit e se srdba moja proti njemu. Ostavit u ih i skrit u lice svoje od njih, tako da budu uniteni. Mnoga zla i tjeskobe stignut e ih. Onda e rei: Ove muke stigoe me samo zato, jer Bog moj ne prebiva vie u mojoj sredini. 18 A ja u o da sasvim skriti lice svoje zbog svega toga zla, to ga poinie. Oni se obratie k tuim bogovima. 19 Napiite sad sebi ovu pjesmu! Naui je sinove Izraelove! Metni im je u usta, da mi ta pjesma bude kao svjedok proti sinova Izraelovih! 20 Odvest u ih u zemlju, za koju sam se zakleo ocima njihovim, u kojoj tee mlijeko i med. Ali kada budu jeli i nasite se i ugoje se, tada e se obratiti k tuim bogovima i njima e sluiti. A mene e odbaciti i prelomit e zavjet moj. 21 Kada ih onda stignu mnoga zla i tjeskobe, tada e ta pjesma, koja e nezaboravno dalje ivjeti u ustima potomaka njihov, svjedoiti proti njih, da sam ja znao misli njihove, kojima se danas bave, prije nego ih uvedoh u zemlju, koju sam im pod zakletvom obeao. 22 Mojsije dakle taj dan napisa tu pjesmu i naui je sinove Izraelove. 23 A Joui, sinu Nunovu, zapovjedi: Budi sran i hrabar, jer e ti uvesti sinove Izraelove u zemlju, za koju sam im se zakleo. Ja u biti s tobom! 24 Kad napisa Mojsije rijei ovoga zakona u knjigu sve do kraja. 25 Tada zapovjedi Mojsije Levitima, koji su nosili koveg zavjeta Gospodnjega: 26 Uzmite ovu knjigu zavjeta i metnite je pokraj kovega zavjeta Gospoda, Boga svojega, da bude tamo kao svjedok proti vas! 27 Jer poznam nepokornost tvoju i tvrdi vrat tvoj. Eto, dok jo ivim meu vama, nepokorni ste Gospodu. Koliko jo vie bit e tako po smrti mojoj!

Ponovljeni Zakon
Hridinu spasenja svojega. 16 I razdraie ga tuim bogovima, gadovima razgnjevie ga. 17 avolima, koji nijesu bogovi, prinosili su rtve, bogovima, kojih nijesu znali, posve novima, koji istom nastadoe, kojih nijesu astili oci vai. 18 A na Hridinu, koja ti ivot dade, nijesi vie mislio, zaboravio si Boga, koji te u svijet stavi. 19 Kad to vidje Gospod, odbaci ih, pun gnjeva zbog takvih sinova i keri. 20 Ovo je rije njegova: Skrit u im lice svoje i vidjet u, kakav e im biti konac; oni su rod posve pokvaren, sinovi, u kojih nema vjere. 21 Razdraie me praznim idolima svojim, razgnjevie me vjetrovitim idolima svojim. I Ja u njih razdraiti narodom nepotenim, razljutit u ih narodom ludim. 22 Jer se je rasplamtio oganj gnjeva mojega, bukti do u dubinu bezdana, dere zemlju i plod njezin, popali temelje brdima. 23 Zgrnut u na njih zla, strijele svoje pobacat u na njih. 24 Glad e ih satirati, groznica i ljuta kuga prodirati, i poslat da na njih zube zvjeradi i otrov zmija, to plaze u prahu. 25 Tada e ih ubijati izvana ma, a po kuama strah, i momka i djevojku, dijete nejae i sijeda ovjeka. 26 Rekao bih: Posve u ih razbiti, spomen u im unititi meu ljudima, 27 Da se ne bih bojao ruga neprijateljeva, da se ne bi tlaitelji njihovi ponijeli i rekli: Ruka je naa nadvladala, nije Gospod uinio sve ovo. 28 Jer su narod bez razboritosti, nema u njih razuma. 29 Kad bi bili mudri, razumjeli bi ovo i mislili bi na svretak svoj. 30 Kako bi jedan mogao goniti tisuu, a dvojica natjerati u bijeg deset tisua, da ih nije prodala Hridina njihova i da ih nije predao Gospod? 31 Jer hridina njihova nije kao naa Hridina; neprijatelji nai tomu su svjedoci. 32 Jer je okot njihov od okota sodomskoga, od poljana gomorskih. Groe je njihovo groe puno otrova, jagode su njihove gorke kao u, 33 Vino je njihovo slina zmajeva, grozan otrov aspidin. 34 Nije li to kod mene pohranjeno, zapeaeno u riznici mojoj? 35 Moja je osveta i plaa, u vrijeme, kad im popuzne noga; jer je blizu dan propasti njihove, ide brzo, to e ih zadesiti.

168

36 Tada e Gospod pribaviti pravicu narodu svojemu i pokazat e smilovanje slugama svojim, jer vidi, da je snaga usahnula, da vie nema slobodnjaka i robova. 37 I pitat e: Gdje su im sad bogovi njihovi, gdje hridina njihova, kojoj su se utjecali? 38 Oni, koji jedoe salo rtava njihovih, oni, koji pie vino naljeva njihovih: neka sad ustanu, neka vam pomognu, neka vam budu zaklon! 39 Ipak vidite, da sam ja, i samo ja, i da nema boga osim mene! Ja sam, koji ubija i opet oivljava; ja sam, koji rane zadaje i opet iscjeljuje. Nita se ne ote mojoj ruci. 40 Jer podiem k nebu ruku svoju i kunem se: Tako da sam doista iv dovijeka: 41 Kad naotrim sjajni ma svoj i u ruku svoju uzmem suenje, uinit u osvetu na tlaiteljima svojim, vratit u onima, koji mrze na me. 42 Napojit u krvlju strijele svoje, ma moj derat e meso, krv ubijenih i zarobljenih, glavu dugokosu neprijatelja. 43 Slavite, vi narodi, narod njegov, jer osveuje krv sluga svojih, osveuje se tlaiteljima svojim, ini okajanje za zemlju, narod svoj! 44 Mojsije dakle ode i glasno izgovori narodu sve rijei ove pjesme, on i Joua, sin Nunov. 45 Kad je bio Mojsije do kraja izgovorio sve ove rijei svemu Izraelu, 46 Ree im: Privijte k srcu sve rijei, to vam ih danas sveano nalaem! Stavite ih na srce djeci svojoj, da izvruju tono sve zapovijedi ovoga zakona! 47 Jer to nijesu za vas prazne rijei. To je ivot va! Izvrivanjem ovih zapovijedi dugo ete prebivati u zemlji, u koju idete preko Jordana, da je zaposjednete, 48 Isti dan ree Gospod Mesiju: 49 Uzai na Abarim gorje, na goru Nebo, koja je u zemlji moapskoj prema Jerihu! Pogledaj zemlju kanaansku, koju dajem sinovima Izraelovim u posjed! 50 Onda umri na gori, na koju uzae, i priberi se k zemljacima svojim, kao to je umro brat tvoj Haran na gori Hor u i p r i b r a o se k z em l j a ci m a svojim, 51 Jer krivo uradiste proti meni meu sinovima Izraelovim kod Vode Meribe u Kadeu u pustinji Sinu, i jer me meu sinovima Izraelovim ne htjedoste pokazati kao svetoga. 52 Zato e samo pred sobom vidjeti tu

169

Ponovljeni Zakon

zemlju. Nee ui u zemlju, koju dajem 17 Kao prvenac vol sja on u jakosti; sinovima Izraelovim. rogovi njegovi rogovi su bivola; njima nabada narode, sve do na kraj zemlje. Ponovljeni Zakon 33 To su desettisue Efraimove, to su 1 Ovo je blagoslov, to ga pred smrt tisue Manasehove. svoju podijeli sinovima Izraelovim 18 O Zebulunu ree: Veseli se, Mojsije, ovjek Boji. Zebulune, vonjama svojim, ti Isakare, 2 Ree: Sa Sinaja doe Gospod, u atorima svojim! svijetlu se ukaza sa Seira narodu, 19 Narode e zvati na goru, tamo e zasja s gore paranske, doe usred prinositi pobjedne rtve; uivat e svetih eta anelskih, iz desnice bogatstvo mora i skriveno blago njegove razbuktio se plamen. obale. 3 Jo on ljubi narod svoj. Svi poboni 20 O Gadu ree: Hvala onomu, koji njegovi u ruci su njegovoj. Okupili se dade Gadu irok prostor! Kao lav lei uz noge tvoje, primili su zapovijedi on tu i trga rame i tjeme. tvoje, 21 Izabra sebi prvinu, jer tamo lei 4 Zakon, to nam ga naloi Mojsije. pripravljen dio vodi. S narodnim 5 Tada postade dio batine tvoje glavarima hiti on ovamo, izvruje zajednica Jakovljeva, i on postade pravedni sud Gospodnji, naredbe kralj u Jeurunu, kad se skupljali njegove u zavjetu s Izraelom. glavari narodni i okupljala se plemena 22 O Danu ree: Dan je lavi, koji Izraelova. iskae iz Baana. 6 Pa neka ivi Ruben, neka ne izumre 23 O Naftaliju ree: Naftali je nasien nikada! Ali njegovih ljudi neka bude sreom, pun je blagoslova Gospodmalo! njega, posjeduje more i june krajeve. 7 A ovo za Judu. Ree: Gospode, uj 24 O Aeru ree: Vie od drugih sinova molitvu Judinu, dovedi ga k narodu Aer je blagoslovljen, ima prednost njegovu! Njegove se ruke borie za pred braom svojom; nogu svoju njega. Budi mu obrana proti zamae u ulje. tlaiteljima njegovim! 25 Prijevornice su tvoje od gvoa i 8 O Leviju ree: Tvoj Tumim i tvoj Urim mjedi; snaga tvoja neka traje s danima u ovjeka su, koji se posvetio tebi. tvojim! Njega si okuao kod Mase, s njim se 26 Nitko nije kao Bog Jeurunov: po prepirao kod Vode Meribe, nebu se vozi tebi u po mo, na 9 S njim, koji ree o svojemu ocu i oblacima pun je velianstva. materi: Ne poznam ih; koji nije gledao 27 Gore pomae vjeni Bog, dolje vjene na svoju brau i nije vie znao za ruke; on goni neprijatelja pred tobom, sinove svoje. Oni su izvravali zapovijeda: Uniti!, zapovijed tvoju, drali se zavjeta 28 Prebiva Izrael na sigurnom, odvojen tvojega. je izvor Jakovljev, u zemlji je punoj ita 10 Zakone tvoje ue oni Jakova, i vina, i s njegova neba pada rosa. naputke tvoje Izraela. Prinose ti kad, 29 Sretan si ti, Izraele! Tko je kao ti, ti rtve paljenice na tvojemu rtveniku. narod pobjeditelj u Gospodu? On je tit 11 Blagoslovi, Gospode, snagu spasenja tvojega, ma pobjede tvoje. njegovu! Neka ti mio bude rad ruku Neprijatelji tvoji moraju se prignuti njegovih! Slomi lea neprijateljima pred tobom, po visinama njihovim njegovim i onima, koji mrze na njega, stupa ti pobjedonosan. da vie nikada ne ustanu! 12 O Benjaminu ree: Ljubimac je Ponovljeni Zakon 34 Gospodnji, skriven kod njega boravi. 1 Mojsije uzae iz poljana moapskih na On ga titi vazda. Smije stanovati goru Nebo, na vrh Pisge, koja je prema meu pleima njegovim. Jerihu, Gospod mu pokaza svu zemlju 13 O Josipu ree: Zemlja njegova neka Gilead do Dana, je blagoslovljena od Gospoda blagom 2 Sav Naftali i pokrajinu Efraimovu i neba, rosom, i mora, to poiva u Manasehovu, svu pokrajinu Judinu dubini. do Zapadnoga mora, 14 Blagom, to ga izmami sunce, 3 Negeb i nizinu jordansku, ravnicu blagom, to dolazi od mjeseca, palmova grada Jeriha do Soara. 15 Blagom prastarih gora, blagom 4 Tada mu ree Gospod: to je zemlja, vjenih humova, za koju sam se zakleo Abrahamu, 16 Blagom zemlje i obilja njezina! Izaku i Jako: Potomcima tvojim dat u Milost onoga, koji stoji u grmu, neka je. Dao sam ti, da je vidi oima doe na glavu Josipovu, na tjeme svojima, ali u nju nee ui! izabranika izmeu brae njegove! 5 I umrije Mojsije, sluga Gospodnji,

Joua
ondje u zemlji moapskoj, po zapovijedi Gospodnjoj. 6 On ga pokopa u dolini, u zemlji moapskoj, prema Bet-Peoru. Nitko ne zna za grob njegov do dananjega dana. 7 Bilo je Mojsiju sto i dvadeset godina, kada je umro. Oko njegovo nije jo bilo slabo, i ivotna snaga njegova nije bila slomljena. 8 Sinovi Izraelovi oplakivali su Mojsija trideset dana na poljanama moapskim; potom su proli plani dani alosti za Mojsijem, 9 Joua, sin Nunov, bio je napunjen

170

duhom mudrosti, jer je Mojsije bio poloio na njega ruke svoje. Sinovi Izraelovi sluali su ga i inili, to je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 10 Otada ne usta vie prorok u Izraelu kao Mojsije, s kojim je Gospod opio licem k licu, 11 Sa svima znacima i udesima, to mu ih je kao poslaniku svojemu dao da ini u Egiptu na faraonu, na svim uslugama njegovim i na svoj zemlji njegovoj, 12 I sa svim dokazima silne moi i svim velikim, strahovitim djelima, to ih uini Mojsije pred oima svega Izraela.

Joua
1 Poslije smrti Mojsija, sluge Gospodnjega, ree Gospod Joui, sinu Nunovu, slugi Mojsijevu: 2 Sluga moj Mojsije mrtav je. Zato sad ustani, poi tamo preko Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju, koju dajem njima, sinovima Izraelovim. 3 Svako mjesto, na koje stupi vaa noga, dajem vam, kao to obeah Mojsiju. 4 Od pustinje i tamo od Libanona do rijeke velike, Eufrata, sva zemlja Hiteja, do velikoga mora na zapadu, bit e podruje vae. 5 Nitko se nee moi odrati pred tobom svega ivota tvojega. Kao to sam bio s Mojsijem, tako u biti i s tobom. Neu ti uskratiti pomo svoju i neu te ostaviti. 6 Budi sran i jak, jer ti e tome narodu dati u batinu zemlju, za koju sam se zakleo ocima njihovim da u im je dati. 7 Samo budi sran i vrsto odluan, da brino dri sav zakon, to ti ga je dao sluga moj Mojsije! Ne odstupaj od njega ni nadesno ni nalijevo, da uspije u svemu, to preduzme! 8 Imaj uvijek ovu knjigu zakona u svojim ustima i razmiljaj o njoj dan i no, da brino dri sve, to je u njoj napisano; jer tada e imati sreu i uspjeh u svim preduzeima svojim. 9 Zapovijedam ti dakle: Budi sran i odluan! Ne boj se i ne plai se, jer Gospod, Bog tvoj, s tobom je u svemu, to preduzme. 10 Tada zapovjedi Joua upraviteljima naroda: 11 Proite kroz tabor i dajte narodu ovu zapovijed: Spremite sebi branjenice; jer do tri dana poi ete tamo preko Jordana i poet ete osvajati zemlju, koju vam Gospod, Bog va, daje u batinu! 12 A Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Manasehova ree Joua: 13 Spomenite se naloga, to vam ga dade Mojsije, sluga Gospodnji, kad ree: Gospod, Bog va, dovest e vas k cilju i dati vam tu zemlju. 14 ene vae, djeca vaa i stada vaa neka ostanu u zemlji, koju vam odredi Mojsije na istonoj strani Jordana. A vi, i to svi za rat sposobni ljudi, morate naoruani prijei na elu brae svoje i pomoi im, 15 Dok ne dovede k cilju Gospod i brau vau kao vas, i ne uzmu i oni u posjed zemlju, koju im daje Gospod, Bog va. Tada ete se vi vratiti u svoju vlastitu zemlju, koju vam je odredio Mojsije, sluga Gospodnji, u istonoj jordanskoj pokrajini, pa ete je posjedovati. 16 Tada oni odgovorie Joui: Sve, to nam zapovjedi, init emo, i kamo nas god polje, ii emo. 17 Upravo onako, kako smo sluali Mojsija, sluat emo i tebe. Samo neka Gospod, Bog tvoj, bude s tobom, kao to je bio s Mojsijem! 18 Svaki, koji se protivi zapovijedima tvojim i ne slua naputke tvoje, to nam ih daje, neka se kazni smru! Samo budi sran i odluan! Joua 2 1 Nato posla Joua, sin Nunov, potajno iz Lugakacije dva ovjeka kao uhode s naputkom: Idite, ogledajte zemlju, osobito Jeriho! Oni otidoe i dooe u kuu jedne bludnice, koja se zvala Rahaba, da tamo prenoe. 2 I kad se javilo kralju u Jerihu: Pripazi, noas dooe ovamo neki

171

Joua
tvoje kue, sam je odgovoran za ivot svoj, a mi nijesmo krivi. Ali tko bude s tobom u kui, za ivot njegov mi smo odgovorni, ako ga se tko rukom dotakne. 20 Ali ako ti izda nau stvar, tada smo prosti od zakletve, kojom si nas zaklela. 21 A ona odgovori: Kako rekoste, tako neka bude!: Tada ih pusti van, i oni se udaljie. A ona priveza crvenu vrpcu za prozor. 22 Oni dakle zaputie i stigoe u goru, gdje ostae tri dara, dok se ne vrati potjera. Traila ih je potjera po svim putovima, ali ih ne nae. 23 Tako zaputie kui ona dva ovjeka, sioe s gore, prijeoe i dooe k Joui, sinu Nunovu. Pripovjedie mu sve, to im se dogodilo. 24 I rekoe Joui: Gospod je svu zemlju dao u ruke nae, jer svi stanovnici uplaili su se od nas, Joua 3 1 I usta Joua rano ujutro, i podigoe se iz Lugakacije i dooe na Jordan, on i svi sinovi Izraelovi. Noie ondje, prije nego pooe prijeko. 2 Poslije tri dana prooe upravitelji kroz tabor, 3 I dadoe narodu zapovijed: im ugledate koveg zavjeta Gospoda, Boga svojega, i sveenike od plemena Levijeva, koji ga nose, dignite se i vi s mjesta svojega i poite za njim! 4 Ali neka bude razmak od dvije tisue lakata izmeu vas i njega - ne smijete mu blizu doi - da znadnete put, kojim ete udariti; jer jo nijeste nikada ili tim putem. 5 Dalje zapovjedi Joua narodu: Posvetite se, jer e sutra Gospod uiniti udesa meu vama. 6 A sveenicima zapovjedi Joua: Dignite koveg zavjetni i idite pred narodom! I digoe koveg zavjetni i pooe pred narodom. 7 A Gospod ree Joui: Danas u poeti da te inim velikim u oima svega Izraela, neka zna, da u biti s tobom, kao to sam bio s Mojsijem. 8 Ti sad izdaj sveenicima, koji nose koveg zavjetni, zapovijed: Kad doete na kraj vode na Jordanu, stanite na Jordanu! 9 Tada ree Joua sinovima Izraelovim: Pristupite ovamo i ujte rije Gospoda, Boga svojega! 10 Dalje ree Joua: Po tom ete spoznati, da je ivi Bog u sredini vaoj i da e odagnati is pred vas Kanaance, Hiteje, Hiveje, Perizeje, Girgaeje, Amoreje i Jebuseje:

ljudi izmeu sinova Izraelovih da uhode zemlju, 3 Posla kralj u Jerihu k Rahabi i porui: Izvedi van ljude, koji su doli k tebi i uli u tvoju kuu; jer su doli da uhode svu zemlju! 4 Ali ena uze oba ovjeka i sakri ih. Onda ree: Istina, ljudi su doli k meni, ali ja nijesam znala, odakle su bili. 5 Kad se vrata gradska u mrak zatvarala, ljudi otidoe. Ne znam, kamo otidoe ljudi. Idite brzo za njima; jer ih moete jo stignuti. 6 A ona ih je bila izvela na krov i skrila ih pod lanene stabljike, to ih je bila razastrla na krovu. 7 I ljudi pohitjee za njima, prema Jordanu, do brodova, i vrata se gradska zatvorie, kad su vani bili ljudi, to su ili za njima. 8 Jo prije nego su bili oni zaspali, uzae ona k njima na krov, 9 I ree ljudima: Znam, da vam je Gospod dao zemlju, strah pred vama nas je spopao, i svi stanovnici zemlje dru pred vama. 10 Jer smo uli, da je Gospod osuio vodu Crvenoga mora pred vama, kad izaoste iz Egipta, i to uiniste od dva kralja amorejska s onu stranu Jordana, od Sihona. Oga, koje pobiste. 11 Kad smo to uli, klonu srce nae, i nitko vie nema sranosti pred vama, jer Gospod, Bog va, Bog je gore na nebu i dolje na zemlji. 12 A sada zakunite mi se Gospodom: Kao to ja vama uinih dobro, tako i vi uinite dobro obitelji mojoj i dajte mi znak siguran, 13 Da ete ostaviti na ivotu mojega oca, moju mater, moju brau i sestre i sve njihove i da ete nas izbaviti od smrti. 14 Ljudi joj obeae: Mi jamimo za vas svojim ivotom, ako ne izdate nau stvar. Kad nam Gospod dadne zemlju, uinit emo ti ljubav i vjernost. 15 Tada ih ona spusti kroz prozor po konopcu, jer je naime kua njezina bila prizidana uz gradski zid, stanovala je ona na gradskom zidu. 16 Ona im jo ree: Idite u goru, da ne naie na vas potjera, i tamo se krijte tri dana, dok se ne vrati potjera; onda moete ii svojim putem. 17 A ljudi joj rekoe: Mi emo ispuniti tu zakletvu, kojom si nas zaklela. 18 A ti, kad doemo u zemlju, privei ovu crvenu vrpcu na prozor, kroz koji si nas spustila, i skupi kod sebe u kui oca svojega, mater svoju i brau svoju i svu rodbinu svoju! 19 Tko onda izae na cestu kroz vrata

Joua
11 Evo, koveg zavjeta Gospoda sve zemlje poi e pred vama preko Jordana! 12 Zato sad izaberite dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga! 13 im sveenici, koji nose koveg Boga, Gospoda sve zemlje, stave stope svoje u vodu Jordana, ieznut e voda Jordana. A voda, to pritjee odozgor, ustavit e se kao nasip. 14 Tako se podie narod iz atora svojih, da prijee preko Jordana, i sveenici ponesoe koveg zavjetni pred narodom. 15 I kad nosioci kovega dooe na Jordan i sveenici, koji su nosili koveg, stavie noge na kraju vode, a Jordan je bio istupio preko svih svojih obala, za cijelo vrijeme etve, 16 Tada se ustavi voda. Voda, to je pritjecala odozgor, die se gore kao nasip, u velikoj udaljenosti od grada Adama, koji lei kod Sartana. A voda, to je tekla k moru pustinje, Slanome moru, otee sasvim. Tako je prelazio narod tamo, prema Jerihu. 17 A sveenici, koji su nosili koveg zavjetni, stajali su na suhu usred Jordana tvrdo, dokle sav narod ne prijee preko Jordana. Joua 4 1 Kad sav narod sretno prijee preko Jordana, dade Gospod Joui ovu zapovijed: 2 Izaberite sebi izmeu naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena po jednoga ovjeka, 3 I zapovjedite im: Uzmite odande, isred Jordana, s mjesta gdje su stajale noge sveenika dvanaest kamenova, ponesite ih sa sobom i metnite ih u taboritu gdje ete noas prenoiti! 4 Tada pozva Joua dvanaest ljudi, to ih je bio odredio izmeu sinova Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga ovjeka, 5 I zapovjedi im: Idite tamo pred koveg Gospoda, Boga svojega, u sredinu Jordana, i uzmite svaki sebi po jedan kamen na rame, prema broju plemena Izraelovih, 6 Za spomenik meu vama Ako vas onda djeca vaa u budunosti zapitaju: to vam znae ovi kamenovi? 7 Odgovorite im: Voda Jordana prestade tei pred kovegom zavjeta Gospodnjega, kad je prelazio preko Jordana. Ovi kamenovi imaju biti sinovima Izraelovim vjeni spomenik, da je voda Jordana prestala tei. 8 Sinovi Izraelovi uinie tako, kako im je bio zapovjedio Joua. Uzee

172

dvanaest kamenova isred Jordana, kako je bio Gospod rekao Joui, prema broju plemena Izraelovih, donesoe ih sa sobom u taborite i metnue ih ondje. 9 A dvanaest drugih kamenova postavi Joua usred Jordana na mjestu, gdje su bile stajale noge sveenika, koji su nosili koveg zavjetni. Oni se jo nalaze tamo do dananjega dana. 10 Sveenici, koji su nosili koveg, bili su ostali stojei usred Jordana, dok se nije svrilo sve, to je bio Gospod zapovjedio Joui da kae narodu i to je bio Mojsije naloio Joui. A narod je brzo preao. 11 Kad je sav narod bio preao, prijee i koveg Gospodnji i sveenici pred svim narodom. 12 Rubenovci i Gadovci i polovina plemena Manasehova prijeoe naoruani na elu sinova Izraelovih, kao to im je bio zapovjedio Mojsije. 13 Oko etrdeset tisua naoruanih ljudi prijee pred Gospodom u boj na poljanu kod Jeriha. 14 Taj dan uini Gospod Jouu velikim pred svim Izraelom, tako da su imali strahopotovanje pred njim za cijeloga ivota njegova kao to su bili imali strahopotovanje pred Mojsijem. 15 Tada zapovjedi Gospod Joui: 16 Zapovjedi sveenicima, koji nose koveg zakona, neka izau iz Jordana! 17 I zapovjedi Joua sveenicima: Izaite iz Jordana! 18 Tako izaoe sveenici, koji su nosili koveg zavjeta Gospodnjega, iz sredine Jordana. Jedva dotakoe stope sveenika suhu zemlju, vrati se tada voda Jordana opet na mjesto svoje i prijee kao prije posvuda preko obala. 19 Narod izae iz Jordana deseti dan prvoga mjeseca i utabori se u Gilgali na istonoj mei Jeriha. 20 A onih dvanaest kamenova, to su ih bili uzeli sa sobom iz Jordana, postavi Joua u Gilgali. 21 A sinovima Izraelovim ree: Ako djeca vaa poslije zapitaju oce svoje: to znae ovi kamenovi? 22 Tada obavijestite djecu svoju ovako: Suhom nogom prijee ovdje Izrael preko Jordana, 23 Jer Gospod, Bog va, osui odu Jordana zbog vas, dok prijeoste, kao to je uinio Gospod, Bog va, od Crvenoga mora, koje osui zbog nas, dok prijeosmo; 24 Jer svi narodi zemlje imaju spoznati, da je ruka Gospodnja jaka, i vi se imate vazda bojati Gospoda, Boga svojega.

173

Joua
dooh. A Joua pade na zemlju na svoje lice, pokloni se i zapita ga: to ima gospodar moj da kae slugi svojemu? 15 A voa vojske Gospodnje ree Joui: Izuj obuu svoju s nogu svojih; jer mjesto, na kojemu stoji, sveto je. To uini Joua. Joua 6 1 Jeriho je imao vrata zatvorena i ostao je zatvoren zbog sinova Izraelovih; nitko nije mogao izai van ni unii unutra. 2 Tada ree Gospod Joui: Evo, dajem ti u ruke Jeriho i kralja njegova s ratnicima. 3 Zato obiite, svi ratnici, oko grada! Jedanput obiite oko grada! Tako uini est dana! 4 A sedam sveenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovegom! A sedmi dan obiite oko grada sedam puta, i sveenici neka pritom trube u trube! 5 Pa kad zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, im ujete glas trube, podigne iza glasa bojnu viku; tada e se zidovi gradski sruiti, a narod neka uzae, svaki upravo ondje, gdje stoji! 6 Tada pozva Joua, sin Nunov, sveenike i zapovjedi im: Dignite koveg zavjetni, a sedam sveenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovegom Gospodnjim! 7 A narodu zapovjedi: Obiite oko grada, i to ratnici neka idu pred kovegom Gospodnjim! 8 I kad je Joshua bio izdao ovu zapovijed narodu, poe sedam sveenika, koji su nosili pred Gospodom sedam truba od rogova, s zatrubi u trube, dok je koveg zavjeta Gospodnjega iao za njima. 9 A ratnici pooe pred sveenicima, koji su trubili u trube, a ostali narod, poe za kovegom, dok su se trube jednako razlijegale. 10 Tada zapovjedi Joua narodu. Vi ne smijete podii bojnu viku i nemojte da vam se uje glas, i nijedna rije ne smije izai iz usta vaih, dok vam ja ne kaem: Viite! Tada podignite bojnu viku! 11 Tako pusti da koveg Gospodnji obie oko grada jedanput. Tada odoe u tabor i ostae preko noi u taboru. 12 Drugo jutro usta Joua rano. Sveenici ponesoe koveg Gospodnji. 13 Sedam sveenika, koji su nosili sedam truba od rogova pred kovegom Gospodnjim, koraalo je uz jednako trubljenje truba. Ratnici su ili pred njima, a ostali je narod iao za

Joua 5 1 A kad ue svi kraljevi Amoreja s onu stranu Jordana na zapadu i svi kraljevi Kanaanaca na moru, da je Gospod osuio vodu Jordana zbog sinova Izraelovih, dok prijeoe, klonu im posve srce i izgubie svu sranost pred sinovima Izraelovim. 2 Tada zapovjedi Gospod Joui: Napravi kamene noeve i obrei po drugi put sinove Izraelove! 3 I napravi sebi Joua kamene noeve i obreza sinove Izraelove kod humka Aralota. 4 A uzrok, zato ih obreza Joua, bio je ovaj: Svi ljudi, koji su bili izali iz Egipta, muevi, svi ratnici, bili su iza svojega izlaska iz Egipta, pomrli na putu u pustinji. 5 Dok je sav narod, to izae, bio obrezan, ne obreza nikoga od onih, to su se nakon izlaska iz Egipta pomrli na putu u pustinji; 6 Jer etrdeset godina ili su sinovi Izraelovi po pustinji, dokle ne pomrijee svi ratnici, to izaoe iz Egipta, jer ne posluae naputaka Gospodnjih, bio im se je zakleo Gospod, da im nee dati da vide zemlju, koju je nama htio dati, kako je bio pod zakletvom obeao ocima njihovim, zemlju, u kojoj tee mlijeko i med. 7 Njihove sad sinove, to ih je bio postavio na njihovo mjesto, obreza Joua; jer su bili jo neobrezani, poto ih na putu ne obrezae. 8 Kad je bio sav narod obrezan, ostae ondje, gdje su bili u taboru, dok ne ozdravie. 9 Tada ree Gospod Joui: Danas skidoh s vas sramotu egipatsku. Zato se zove to mjesto Gilgala do dananjega dana. 10 Dok su sinovi Izraelovi taborili u Gilgali, svetkovae Pashu etrnaesti dan mjeseca uveer na poljani kod Jeriha, 11 I jedoe na dan po Pashi od plodova zemlje, nekvasan kruh i preno ito, upravo na taj dan. 12 Iduega dana prestade mana, jer sad mogoe jesti od plodova zemlje. Kako vie sinovi Izraelovi ne imadoe mane, hranili su se u onoj godini od plodova zemlje kanaanske. 13 Kad se Joua nae jedanput pred Jerihom, podie oi i pogleda, a to stoji prema njemu ovjek, koji je drao goli ma u ruci svojoj. Joua pristupi k njemu i upita ga: Jesi li na ili naih neprijatelja? 14 On odgovori: Nijesam, nego sam voa vojske Gospodnje. Upravo

Joua
kovegom Gospodnjim, dok su se trube jednako razlijegale. 14 Tako obioe drugi dan jedanput oko grada i vratie se tada u tabor natrag. Tako uinie est dana. 15 A sedmi dan ustae rano, kad je zora osvanula, i obioe oko grada isto onako sedam puta; samo taj dan obioe oko grada sedam puta. 16 Kad sveenici kod sedmoga ophoda zatrubie u trube, povika Joua narodu: Podignite bojnu viku; jer Gospod daje grad u ruke vae! 17 Ali grad sa svim, to je u njemu, ima se posvetiti zakletvi za Gospoda. Samo bludnica Rahaba ima ostati na ivotu sa svima, koji su kod nje u kui, jer je skrila uhode, koje smo bili poslali. 18 Ali se uvajte zakletoga, da ne prisvojite to sebi od zakletoga, premda ste to posvetili zakletvi! Time biste na tabor Izraelov navukli zakletvu i svalili ga u nesreu. 19 Sve srebro i zlato, sve mjedeno i gvozdeno posue neka se posveti Gospodu i neka doe u riznicu Gospodnju! 20 Tada podie narod bojnu viku, i zatrubie u trube. I kad narod zau glas truba i podie bojnu viku iza glasa, tada se sruie zidovi, i narod prodrije u grad, svaki upravo ondje, gdje je stajao. Tako zauzee grad. 21 Tada otricom maa izvrie zakletvu na svemu, to se nalazilo u gradu, na muevima i enama, na mladima i starima, na govedima, ovcama i magarcima. 22 Onoj dvojici ljudi, koji su bili uhodili zemlju, zapovjedi Joua: Idite u kuu bludnice i izvedite odonud enu sa svom njezinom svojtom, kako ste joj se zakleli! 23 I mladi ljudi, uhode, otidoe i izvedoe Rahabu, oca njezina, mater njezinu, brau njezinu i svu svojtu njezinu. Sve roake njezine izvedoe i pustie ih izvan tabora izraelskoga. 24 A grad i sve, to je bilo u njemu, spalie ognjem; samo srebro i zlato, mjedeno i gvozdeno posue metnue u riznicu kue Gospodnje. 25 A bludnicu Rahabu s njezinom obitelji i sa svom njezinom svojtom ostavi Joua na ivotu, i tako osta meu Izraelcima do dananjega dana, jer je bila skrila glasnike, koji su po nalogu Jouinu uhodili Jeriho. 26 U to vrijeme izree Joua ovo prokletstvo: Proklet neka je pred Gospodom ovjek, koji se hoe da opet sagradi grad Jeriho! Za cijenu prvoroenca svojega neka mu postavi temelj i za cijenu najmlaega sina

174

svojega neka mu stavi vrata! 27 Gospod je bio s Jouom, tako da se je ime njegovo razglasilo po svoj zemlji. Joua 7 1 Ali sinovi Izraelovi prisvojie sebi zakleto; jer Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uze neto sebi od zakletoga. Zato se raspali srdba Gospodnja proti sinova Izraelovih. 2 Posla naime Joua neke ljude iz Jeriha u Aj kod Bet-Avena, istono od Betela, i zapovjedi im: Idite gore i uhodite pokrajinu! Ljudi otidoe gore i uhodie Aj. 3 Kada se vratie k Joui, rekoe mu: Ne treba da ide gore sav narod, samo dvije tisue do tri tisue ljudi neka idu da osvoje Aj! Ne mui onamo sav narod, jer je njih samo malo! 4 Tako otide onamo od naroda jedno tri tisue ljudi Ali budu od ljudi iz Aja natjerani u bijeg. 5 I ljudi iz Aja poubijae ih jedno trideset i est ljudi, progonie ih od vrata gradskih do u ebarim i potukoe ih na obronku brijega. Tada klonu srce naroda i posta kao voda. 6 A Joua razdrije haljine svoje, baci se pred kovegom Gospodnjim niice na svoje lice sve do naveer, on sa starjeinama Izraelovim, i posue prah na glavu svoju. 7 Tada se pomoli Joua: Ah, Gospode, Boe moj, zato prevede ovaj narod preko Jordana, da nas preda u ruke Amorejima, da nas unite? O, da smo radije ostali s onu stranu Jordana! 8 Ah, Gospode, to da kaem, kad je Izrael okrenuo lea neprijateljima svojim? 9 Kanaanci i svi stanovnici zemlje to e uti; oni e navaliti na nas i istrijebit e ime nae sa zemlje. to e onda uiniti od velikoga imena svojega? 10 Tada Gospod odgovori Joui: Ustani! to lei na licu svojemu? 11 Izrael je sagrijeio; prestupili su zabranu moju, koju sam im dao, prisvojili su sebi zakleto, po inili su krau, poskrivali su i metnuli meu svoje stvari. 12 Zato ne mogu vie sinovi Izraelovi izdrati pred neprijateljima svojim; moraju u bijeg pred neprijateljima svojim; jer su pali u prokletstvo. Ja neu vie biti meu vama ako ne odstranite iz svoje sredine zakleto. 13 Ustani, posveti narod i objavi Posvetite se za sutra, jer tako veli Gospod, Bog Izraelov: Zakleto je u tvojoj sredini, Izraele! Ti nee moi izdrati pred neprijateljima svojim,

175

Joua

dok ne odstranite iz svoje sredine zakleto. 14 Zato ete sutra rano pristupiti po plemenima svojim, i pleme, koje oznai Gospod, pristupit e po porodicama svojim, i porodica, koju oznai Gospod, pristupit e po domovima svojim, i dom, koji oznai Gospod, pristupi e iz njega ovjek za ovjekom. 15 Tko se tada nae s predmetom zakletve, neka se spali sa svim, to posjeduje, jer je prestupio zabranu Gospodnju i poinio sramotu u Izraelu! 16 Kad Joua sutradan rano dade da pristupe Izraelci po plemenima svojim, bi oznaeno pleme Judino. 17 Potom dade da pristupe porodice Judine, i bi oznaena porodica Zerahovaca. Nato dade da prijestupi porodica Zerahovaca ovjek za ovjekom, i bi oznaen Zabdi. 18 Potom dade da pristupi njegov dom ovjek za ovjekom, i bi oznaen Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina. 19 Tada ree Joua Akanu: Moj sine, daj Gospodu, Bogu Izraelovu, ast i slavu! Priznaj mi, to si uinio; ne krij mi nita! 20 Akan odgovori Joui: Jest, ja sam sagrijeio Gospodu, Bogu Izraelovu. Uinio sam ovo: 21 Vidio sam meu plijenom lijep plat iz ineara, dvjesta ekela srebra i zlatan jezik, pedeset ekela teak. Polakomih se i uzeh. To je zakopano u atoru u zemlji i srebro ozdo. 22 Joua posla poslanike tamo. Oni otrae u ator, i doista bile su stvari zakopane u atoru i ozdo srebro. 23 Uzee to iz atora, donesoe Joui i svima sinovima Izraelovim i metnue pred Gospoda. 24 Tada uze Joua Akana, sina Zerahova, i srebro, plat i zlatni jezik, njegove sinove i keri, njegova goveda, njegove magarce i ovce, njegov ator i sve, to je posjedovao, i izvedoe ih u nazonosti svega Izraela u dolinu Akor. 25 Tamo ree Joua: Jer si nas ti strovalio u nesreu, tako e tebe danas strovaliti Gospod u nesreu. Tada ga kamenovae svi Izraelci i spalie ih, izakako su bili kamenovani. 26 Podigoe nad njim veliku gomilu kamenja, to se jo danas moe vidjeti. A Gospod se povrati od estine gnjeva svojega. Zato se zove one mjesto sve do dananjega dana dolina Akor.

je za boj, pa ustani i idi na Aj! Evo, predajem ti u ruke kralja ajskoga s narodom njegovim, gradom njegovim i zemljom njegovom. 2 Uini s Ajem i kraljem njegovim, kako uinio s Jerihom i njegovim kraljem! Ipak plijen i stoku smijete uzeti za sebe. Namjesti zasjedu gradu na zapadnoj strani njegovoj! 3 Tada usta Joua sa svim narodom to je za boj, da idu na Aj, i izabra Joua trideset tisua ljudi, hrabrih momaka, i posla ih nou. 4 Dade im zapovijed: Pazite, vi se imate namjestiti u zasjedu proti gradu na zapadnoj strani grada! Ne udaljujte se odve daleko od grada i budite svi spremni! 5 A ja sa svim narodom, to je kod mene, primaknut u se gradu, i ako oni tada kao prvi put izau proti nas, mi emo bjeati pred njima. 6 Ako oni iza nas izau tako daleko, da smo ih odvojili od grada - jer e misliti: Bjee pred nama kao prvi put - i mi emo jednako jo dalje bjeati pred njima, 7 Tada vi provalite iz zasjede i zauzmite grad; jer e vam ga Gospod, Bog va, dati u ruke. 8 Kad uzmete grad, zapalite grad! Uinite po zapovijedi Gospodnjoj! Pazite, to vam je zapovijed moja! 9 Nato ih otpusti Joua, i oni otidoe u zasjedu i utaborie se izmeu Betela i Aja, zapadno od Aja. A Joua prenoi onu no meu narodom, 10 Sutradan rano prebroji Joua narod i poe sa starjeinama Izraelovim na elu vojske proti Aja. 11 Sva vojska, to je bila kod njega, poe, uze se primicati i doe do pred grad. Utaborie se sjeverno od Aja, tako da je bila dolina izmeu njih i Aja. 12 Tada uze oko pet tisua ljudi i namjesti ih u zasjedu izmeu Betela i Aja, zapadno od grada. 13 Nato se namjesti narod, sva vojska, to je bila sa sjevera gradu, i zaplee, to je bilo sa zapada gradu. A Joua onu no poe usred doline. 14 Kralj ajski to vidje, i tako ljudi u gradu uranie i pohitjee proti Izraelu u boj, i on i sav narod njegov, na mjesto kod pustinje. On naime nije znao, da mu je bila namjetena zasjeda zapadno od grada. 15 A Joua i svi Izraelci uinie tako, kao da bi bili od njih potueni, i nagnue bjeati prema pustinji. 16 Tada je bio sazvan sav narod, to je Joua 8 bio u gradu, da ih tjera. I dok su tako 1 I Gospod ree Joui: Ne boj se i ne tjerali Jouu, sve su se vie odvajali od plai se! Uzmi sa sobom sav narod to grada.

Joua
17 Ne osta nitko u Aju i Betelu, da ne poe u potjeru za Izraelcima. A grad ostavie otvoren i tjerali su Izraelce. 18 Tada ree Gospod Joui: Digni koplje, to ti je u ruci, proti Aja; jer ti ga dajem u ruke. Joua podie koplje, to mu je bila u ruci, proti Aja. 19 Tada se zasjeda brebolje podie sa svojega mjesta, potra, im je Joua bio podigao ruku, i doe u grad, zauze ga i zapali grad odmah. 20 I kad se Ajani obrazree i vidjee, kako se dim od grada die prema nebu, nijesu imali kamo bjeati ni ovamo ni tamo; jer se okrenula proti progoniteljima vojska, koja je bjeala prema pustinji. 21 Kad naime vidjee Joua i svi Izraelci, da je zasjeda zauzela grad i da se die dim od grada, okrenue se i udarie na Ajane. 22 A drugi iz grada izaoe pred njih, tako da su pali meu Izraele, jer jedni dooe s ove, drugi s one strane, i potukoe ih tako, da ni jedan ne osta iv niti utee. 23 A kralja ajskoga uhvatie iva i dovedoe ga k Joui. 24 I kad Izraelci pobie sve Ajane na slobodnom polju u pustinji, kamo su ih bili progonili, i padoe od maa svi do posljednjeg ovjeka, okrenue se svi Izraelci proti Aja i pobie ga otricom maa. 25 Broj svih, koji padoe onaj dan, ljudi i ena, iznosio je do dvanaest tisua, sve samih Ajana. 26 Joua ne spusti ruke svoje, koju je bio podigao s kopljem, dokle ne pobi sve stanovnike ajske. 27 Samo stoku i plijen toga grada uzee Izraelci sebi, po uputi Gospodnjoj, koju je on bio dao Joui. 28 Joua dade spaliti Aj i uini ga za vazda jednom podrtinom, jednom pustoi, do dananjega dana. 29 A kralja ajskoga dade objesiti na drvo do veera. O zahodu sunanom zapovjedi Joua, da skinu truplo njegovo. Bacie ga tada pred vrata gradska i podigoe nad njim veliku gomilu kamenja, koja je jo tamo do dananjega dana. 30 Tada Joua napravi rtvenik Gospodu, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu, 31 Kao to je bio zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, sinovima Izraelovim, kako je propisano u knjizi zakona Mojsijeva: rtvenik od neklesana kamenja, na koje nije bilo dolo eljezno orue. I prinesoe na njemu rtve paljenice Gospodu i zaklae rtve mirotvorne. 32 Tada napisa ondje na kamenju

176

prijepis zakona Mojsijeva, to ga je ovaj bio dao sinovima Izraelovim. 33 I sav Izrael sa svojim starjeinama, glavarima i sucima stade s obje strane kovega prema levitskim sveenicima, koji su nosili koveg zavjeta Gospodnjega, stranci i domai, jedna polovina na gori Gerizimu, druga polovina na gori Ebalu, kao to je neko naredio Mojsije, sluga Gospodnji, da blagoslovi narod Izraelov. 34 Potom proita sve rijei zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je zapisano u knjizi zakona. 35 Nije bilo nijedne rijei od svega, to je bio naredio Mojsije, koje ne proita Joua pred svom zajednicom Izraelovom, i pred enama, djecom i strancima, koji su ili meu njima. Joua 9 1 A kad to ue svi kraljevi, koji su prebivali s onu stranu Jordana na brdima i u nizinama i na svoj obali velikoga mora sve do Libanona, Hiteji i Amoreji, Kanaanci, Perizeji, Hiveji i Jebuseji, 2 Skupie se da se slono bore proti Joue i Izraelaca. 3 I stanovnici Gibeona ue, kako je Joua postupao s Jerihom i Ajem. 4 Tada se i oni dadoe na posao, ali prijevarom. Priskrbie sebi ivea, uzee stare vree za svoje magarce i stare, poderane i iskrpljene mjeine vinske, 5 Obukoe staru, iskrpljenu obuu i iznoene haljine i ponesoe sa sobom na put kruh osuen i razdrobljen. 6 Tako otidoe k Joui u tabor u Gilgalu i rekoe njemu i Izraelcima: Iz daleke zemlje doosmo. Uinite s nama ugovor! 7 Ali Izraelci izjavie Hivejima: Moe biti da prebivate meu nama; kako da onda inimo ugovor s vama? 8 Oni rekoe Joui: Mi smo sluge tvoje. Kad ih Joua upita: Tko ste i odakle dolazite? 9 Odgovorie mu: Iz zemlje vrlo daleke dooe sluge tvoje zaradi slave Gospoda, Boga tvojega, jer smo uli glas o njemu: sve, to je uinio u Egiptu; 10 I sve, to je uinio dvojici kraljeva amorejskih s onu stranu Jordana, Sihonu, kralju hebonskom, i Ogu, kralju baanskom u Atarotu. 11 Tada nam rekoe starjeine nae i svi stanovnici zemlje: Uzmite sebi ivea na put, idite im u susret i recite im: Mi smo sluge vae; uinite ugovor s nama!

177

Joua
dana na mjestu, koje izabere Gospod. Joua 10 1 I Adoni-Zedek, kralj jerusalemski, saznade, da je Joua osvojio Aj i unitio ga zakletvom, da je, kao s Jerihom i njegovim kraljem, tako uinio s Ajem i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona sklopili mir s Izraelom i ostali meu njima. 2 Tada se uplaie vrlo, jer je Gibeon bio velik grad, kao kakav kraljevski grad, i vei od Aja, i svi ljudi njegovi bili su hrabri. 3 Zato posla Adoni-Zedek, kralj jerusalemski, k Hohamu, kralju hebronskom, k Piramu, kralju jarmutskom, k Jafiji, kralju lakikom, i k Debiru, kralju eglonskom, i porui im: 4 Doite k meni i pomozite mi, da porazimo Gibeon, jer sklopi mir s Jouom i sa sinovima Izraelovim! 5 Tada se ujedini i poe pet kraljeva amorejskih, kralj jerusalemski, kralj hebronski, kralj jarmutski, kralj lakiki, kralj eglonski, sa svim svojim vojskama; opkolie Gibeon i napadoe ga. 6 A Gibeoneji poslae k Joui u tabor u Gilgalu i poruie: Ne dii ruku svojih sa sluga svojih! Doi brzo k nama, spasi nas i pomozi nam, jer se ujedinie proti nama svi kraljevi amorejski, koji stanuju u gorama. 7 Tada izae Joua iz Gilgale, on i s njim sav narod njegov, to je bio za boj, sve sami junaci. 8 I Gospod ree Joui: Ne boj ih se, jer ih dajem u tvoje ruke. Ni jedan od njih nee se odrati pred tobom. 9 I Joua udari na njih iznenada - svu no je iao od Gilgale 10 I smete ih Gospod pred Izraelcima, tako da su ih ovi ljuto pobili kod Gibeona i tjerali ih putem prema BetHoronu i odbili ih do Azeke i Makede. 11 Kad su na bijegu pred Izraelcima bili niz vrlet bethoronsku, baci Gospod na njih kamenje veliko iz neba sve do Azeke, tako da su bili potueni. Vie je bilo onih, koji izginue od kamene tue, negoli oni koje pobi ma sinova Izraelovih. 12 Tada se pomoli Joua Gospodu, u dan, kad Gospod predade Amoreje sinovima Izraelovim, i povika pred sinovima Izraelovim: Stani, sunce kod Gibeona i mjesece u dolini ajalonskoj! 13 I stade sunce, i ustavi se mjesec, dok se ne osveti narod neprijateljima svojim. Ne stoji li to u knjizi junaka? Tako stade sunce nasred neba i skoro cio dan nije htjelo da zae.

12 Ovo je kruh na. Bio je jo vru, kad ga kod kue uzesmo sa sobom za put, u dan, kad izaosmo, da doemo k vama. Sad vidite, da je osuen i razdrobljen. 13 I ovo su mjeine vinske. Bile su nove, kad ih napunismo. A sad vidite, poderane su. I ovo su haljine nae i obua naa, od dalekog puta sasvim su izderane. 14 Tada uzee ljudi neto od ivea njihova, ali ne potraie odluke Gospodnje. 15 Dapae Joua uini s njima mir i sklopi ugovor s njima, da e ih ostaviti u ivotu. I zaklee im se knezovi zajednice. 16 Kad tri dana iza zakljuka ugovora s njima doznae, da su is blizine i da prebivaju meu njima, 17 Podigoe se sinovi Izraelovi i trei dan dooe u gradove njihove. Gradovi se njihovi zvali Gibeon, Kefirah, Beerot i Kirjat-Jearim. 18 A sinovi Izraelovi ne uinie im nita naao, jer su im se knezovi zajednice bili zakleli Gospodom, Bogom Izraelovim. Zato je sva zajednica mrmljala proti knezovima. 19 Ali svi knezovi rekoe svoj zajednici: Mi smo im se zakleli Gospodom, Bogom Izraelovim. Zato im ne smijemo nita uiniti. 20 Ovako emo postupati s njima: Darovat emo im ivot, da ne doe gnjev na nas radi zakletve, kojom im se zaklesmo. 21 Tako im izjavie knezovi: Neka ostanu u ivotu! A sjekli su drva i nosili vodu za svu zajednicu, kako su im bili predloili knezovi. 22 Joua ih dade dozvati i ree im Zato nas prevariste i rekoste: Vrlo daleko prebivamo od vas, kad eto prebivate meu nama? 23 Zato sada da ste prokleti i da ste dovijeka sluge, da sijeete drva i nosite vodu za kuu Boga mojega! 24 Oni priznae Joui i rekoe: Slugama tvojim bilo je javljeno, da je Gospod, Bog va, zapovjedio slugi svojemu Mojsiju, da vam dadne svu zemlju i da istrijebi sve stanovnike zemlje ispred vas. Zato se vrlo pobojasmo za ivot svoj od vas i uinismo tako. 25 A sada smo eto u tvojoj ruci. ini s nama, kako ti se uini dobro i pravo! 26 On tada uini s njima na spomenuti nain i sauva i hod sinova Izraelovih, da ih ne pobie. 27 Tako ih onda odredi Joua da sijeku drva i nose vodu za zajednicu i za rtvenik Gospodnji do dananjega

Joua
14 Takva dana nije bilo ni prije ni poslije, da je Gospod posluao glas ovjeka; jer se je Gospod borio za Izraela. 15 Nato se vrati Joua sa svim Izraelcima u tabor u Gilgalu, 16 A onih pet kraljeva utee i skrili se u peini kod Makede. 17 Kad je Joui bilo javljeno: Pet kraljeva skrilo se u peini kod Makede, 18 Izda Joua zapovijed: Dovucite veliko kamenje pred ulaz peine i postavite ljude pred nju, da je uvaju! 19 A vi drugi ne stojte, nego progonite neprijatelje svoje i idite im ustopce! Ne dajte im da umaknu u gradove svoje; jer vam ih dade u ruke Gospod, Bog va. 20 I kad ih Joua i sinovi Izraelovi u boju vrlo velikom pobie do kraja samo neki mogli su se spasiti i umai u tvrde gradove. 21 Vrati se sva vojska u miru k Joui u tabor u Makedu, a da nitko ne makne jezikom svojim na sinove Izraelove. 22 I Joua izdade zapovijed: Otvorite ulaz u peinu i izvedite mi iz peine onih pet kraljeva! 23 Uinie tako i izvedoe mu iz peine onih pet kraljeva: kralja jerusalemskog, kralja hebronskog, kralja jarmutskog, kralja lakikog i kralja eglonskog. 24 A kad izvedoe te kraljeve k Joui, sazva Joua sve Izraele i ree voama vojnika, koji su bili poli s njim: Pristupite i stavite nogu na iju tim kraljevima! Oni pristupie i stavie im na iju nogu. 25 Tada im ree Joua: Ne bojte se i ne plaite se! Budite hrabri i jaki, jer tako e Gospod uiniti svima neprijateljima vaim, s kojima se imate boriti. 26 Nato ih dade Joua posjei i poubijati i na pet drveta objesiti. Visjeli su na drvetima do veera. 27 A o zahodu sunanom zapovjedi Joua, te ih skidoe s drveta i bacie ih u peinu, u koju su se bili skrili, i metnue veliko kamenje na ulaz u peinu, koje osta tamo do danas. 28 Joua osvoji onda Makedu, udari grad zajedno s njegovim kraljem otricom maa i uniti ga zakletvom. Od svega stanovnitva ne pusti nijednoga da utee. S kraljem makedskim uini isto onako, kao to uini s kraljem jerihonskim. 29 Tada otide Joua sa svim Izraelcima od Makede dalje u Libnu i udari na Libnu. 30 Jer Gospod i nju zajedno s kraljem njezinim predade u ruke Izraelcima,

178

udari je otricom maa zajedno sa svim stanovnitvom. Ne pusti nijednoga da utee. Uini s kraljem njezinim isto onako, kao to uini s kraljem jerihonskim. 31 Potom otide Joua sa svim Izraelcima od Libne dalje u Laki, utabori se pred njim i napade ga. 32 I Gospod predade Laki u ruke Izraelcima. Osvoji ga drugi dan i udari ga sa svim stanovnitvom otricom maa, isto onako, kako uini s Libnom. 33 Tada doe Horam, kralj gezerski, da pomogne Lakiu. Ali Joua pobi njega i ljude njegove, tako da ni jedan od njih ne osta iv. 34 Potom poe Joua sa svim Izraelcima od Lakia dalje u Eglon. Utaborie se pred njim i napadoe ga. 35 Jo isti dan osvojie ga i udarie ga otricom maa. Sve stanovnitvo uniti onoga dana zakletvom, isto onako, kako uini s Lakiom. 36 Onda se podie Joua sa svim Izraelcima od Eglona u Hebron, i napadoe ga, 37 I osvojie ga i udarie ga otricom maa zajedno s kraljem njegovim, sa svim gradovima njegovim i sa svim stanovnitvom njihovim. Ne pusti nijednoga da utee, isto onako, kako uini s Eglonom. I uniti zakletvom grad i sve stanovnitvo njegovo. 38 Potom se okrenu Joua sa svim Izraelcima prema Debiru i napade ga. 39 Osvoji ga s kraljem njegovim i sa svim gradovima njegovim. Udarie ga otricom maa i unitie zakletvom sve stanovnitvo. Ne pusti nijednoga da utee. Kao to uini s Hebronom, tako uini i s Debirom i kraljem njegovim, isto onako, kako uini i s Libnom i kraljem njezinim. 40 Tako pobi Joua svu zemlju, gore, juni kraj, nizine i humove sa svim kraljevima njihovim. Ne pusti nijednoga da utee, i sve, to je bilo ivo, uniti zakletvom, kao to je bio zapovjedio Gospod, Bog Izraelov. 41 Joua ih pobi od Kade-Barnea do Gaze, nadalje svu zemlju goensku do Gibeona. 42 Sve one kraljeve i zemlju njihovu uze Joua ujedanput; jer se je borio s Izraelom Gospod, Bog Izraelov. 43 Potom se vrati Joua sa svim Izraelcima u tabor u Gilgalu. Joua 11 1 A kad to u Jabin, kralj hasorski, posla k Jobabu, kralju madonskom, i kralju imronskom i kralju akafskom,

179

Joua
pogubiti. 18 Dugo vremena ratovao je Joua sa svim onim kraljevima. 19 Nije bilo grada, koji bi se mirno predao sinovima Izraelovim, osim Hiveja, koji su stanovali u Gibeonu, Inae su morali sve osvojiti silom oruja. 20 Jer od Gospoda bilo je tako odreeno, da im je on otvrdio srce, te su se borili proti Izraela tako, da se je mogla bez milosti izvriti zakletva na njima i da su bili istrijebljeni, kao to je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 21 Tada izae Joua i uniti Anakovce u gorama, u Hebronu, Debiru i Anabu i na svim gorama judejskim i na svim gorama Izraelovim; na njima i na gradovima njihovim izvri Joua zakletvu. 22 Ni jedan Anakovac ne osta vie u zemlji sinova Izraelovih; samo u Gazi, Gatu i Adodu osta ih nekoliko. 23 Tako zauze Joua svu zemlju, upravo onako, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, i dade je Joua sinovima Izraelovim u batinu, po dijelovima njihovim, po plemenima njihovim. I zemlja poinu od rata. Joua 12 1 Ovo su kraljevi zemlje, koje pobijedie sinovi Izraelovi, i zemlju njihovu osvojie: S onu stranu Jordana na istoku od rijeke Arnona do gore Hermona i svu ravnicu istono od Jordana: 2 Sihon, kralj amorejski, koji je stanovao u Hebonu. On je vladao od Aroera, koji lei na obali Arnona, od sredine doline preko polovine Gileada do rijeke Jaboka, mee sinova Amonovih, 3 I preko doline jordanske do istone strane jezera Kinereta i do istone strane mora pustinje, Slanoga mora, prema Bets-Jeimotu i juno uz podnoje obronaka Pisge. 4 Nadalje pokrajina Oga, kralja baanskoga, koji je pripadao ostacima Refaima i prebivao u Atarotu i Edreju. 5 Vladao je gorom Hermonom, Salkom i cijelim Baanom do mee Geureja i Maakateja i polovinom Gileada do pokrajine Sihona, kralja hebonskoga. 6 Mojsije, sluga Gospodnji, i sinovi Izraelovi porazie ih, i Mojsije, sluga Gospodnji, dade to u posjed Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Manasehova. 7 A ovo su kraljevi zemlje, koje Joua i sinovi Izraelovi pobijedie u zapadnoj zemlji jordanskoj, od Baal-Gada u

2 I kraljevima na sjeveru u gorama, u ravnici juno od Kinereta, u nizini i na visini dorskoj uz more, 3 Kanaancima na istoku i zapadu, Amorejima, Hitejima, Perizejima i Jebusejima u gorama i Hivejima pod Hermonom u zemlji Mispa. 4 I izaoe oni sa svim vojskama svojim. Bio je to ratni narod, mnogobrojan kao pijesak na obali morskoj, s veoma mnogim konjima i kolima. 5 Svi ti kraljevi dogovorie se, dooe i utaborie se na vodi Meromu, da se bore s Izraelom. 6 A Gospod ree Joui Ne boj ih se, jer sutra u ovo doba sve u ih pobijene staviti pred Izraela. Konje njihove ohromi i bojna kola njihova popali ognjem! 7 Tada ih Joua napade iznenada sa svom vojskom svojom na vodi Meromu, i udarie na njih. 8 I Gospod ih dade u ruke Izraelcima. Oni ih porazie i potjerae ih do Sidona velikoga i do Misrefot Majima i do u dolinu Mispe na istoku; tako ih pobie, da ih vie ne preosta ni jedan. 9 Joua im tada uini, kao to mu je bio Gospod zapovjedio: konje njihove ohromi i kola njihova popali ognjem. 10 Tada se vrati Joua i zauze Hasor i dade kralja njegova smaknuti maem. Hasor je bio prije glavni grad svima onim kraljevstvima. 11 Pobie sve stanovnitvo otricom maa izvrujui zakletvu. Nita ne osta, to je bilo ivo. A Hasor dade spaliti ognjem. 12 Sve one kraljevske gradove sa svim njihovim kraljevima uze Joua u svoju vlast i pobi ih otricom maa izvrujui zakletvu na njima, kao to je bio zapovjedio Mojsije, sluga Boji. 13 Ali nijednoga grada, koji su bili na visinama, ne mogoe spaliti Izraelci. Jedino Hasor spali Joua. 14 Sav plijen iz onih gradova i stoku uzee Izraelci za sebe. A ljude sasjekoe otricom maa, te ih posve unitie; ne osta nita ivo. 15 Kako je bio Gospod zapovjedio svojemu slugi Mojsiju, tako Mojsije zapovjedi Joui, i uim Joua. Nita ne izostavi od svega, to je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 16 Tako zauze Joua svu tu zemlju, gore, sav juni kraj, svu zemlju goensku, nizine, jordansku ravnicu, goru Izraelovu i nizinu njegovu, 17 Od golih gora, to se diu prema Seiru, do Baal-Gada u ravnici libanonskoj pod gorom Hermonom. Sve kraljeve njihove zarobi i dade ih

Joua
dolini libanonskoj do golih gora, to se diu prema Seiru, i zemlju njihovu dade Joua u posjed plemenima Izraelovim po dijelovima njihovim, 8 U gorama, u nizinama, u ravnici jordanskoj, na obroncima, u pustinji i u junom kraju, zemlju Hiteja, Amoreja, Kanaanaca, Perizeja, Hiveja i Jebuseja: 9 Jedan kralj jerihonski; jedan kralj Ajski kod Betela; 10 Jedan kralj jerusalemski; jedan kralj hebronski; 11 Jedan kralj jarmutski; jedan kralj lakiki; 12 Jedan kralj eglonski; jedan kralj gezerski; 13 Jedan kralj debirski; jedan kralj gederski; 14 Jedan kralj hormski; jedan kralj aradski; 15 Jedan kralj libnaski; jedan kralj adulamski; 16 Jedan kralj makedski; jedan kralj betelski; 17 Jedan kralj tapuahski; jedan kralj heferski; 18 Jedan kralj afeki; jedan kralj aronski; 19 Jedan kralj madonski; jedan kralj Hasorski; 20 Jedan kralj imronmeronski; jedan kralj akafski; 21 Jedan kralj tanaaki; jedan kralj megidski; 22 Jedan kralj kedeki; jedan kralj jokneamski na Karmelu; 23 Jedan kralj dorinski na visinama dorinskim; jedan kralj pogana u Gilgali; 24 Jedan kralj tirzahski, svega trideset i jedan kralj. Joua 13 1 Kad Joua postade starovremean, ree mu Gospod: Ti si star i vremean. A velik dio zemlje ostao je jo neosvojen. 2 Ovo je zemlja, to je jo ostala: Sve pokrajine Filisteja i sva zemlja Geur, 3 Od ihora istono od Egipta do pokrajine ekronske na sjeveru, to pripada pokrajini Kanaanaca; pet kneevina filistejskih, naime u Gazi, Adodu, Akelonu, Gitu i Ekronu, dalje Avija 4 Na jugu, sva zemlja Kanaanaca i Mearah Sidonaca do Afeke, do mee amorejske; 5 Onda zemlja Gebalijana i sav Libanon u istonom dijelu, od BaalGada na podnoju Hermona do puta u Hamat. 6 Sve stanovnike Libanona do

180

Misrefota, sve Sidonce ja u sam otjerati ispred sinova Izraelovih. Samo razdijeli to Izraelu drijebom u batinu, kao to sam ti zapovjedio! 7 Razdijeli sad dakle tu zemlju u batinu meu devet plemena i polovinu plemena Manasehova! 8 S ovim su bili primili Rubenovci i Gadovci svoj dio, to im ga je bio Mojsije odredio u istonoj zemlji jordanskoj, to im ga je bio ostavio Mojsije, sluga Gospodnji, 9 Od Aroera na obali Arnona i od grada u sredini doline, i svu ravnicu Medebe do Dibona, 10 I sve gradove amorejskoga kralja Sihona, koji je vladao u Hebonu, do pokrajine sinova Amonovih; 11 I Gilead i pokrajinu Geureja i Maakateja, i svu goru Hermon i sav Baan do Salke. 12 Sve kraljevstvo Oga u Baanu, koji je vladao u Atarotu i Edreju, Og je bio jo preostao od ostataka Refaima, to ih je bio Mojsije pobijedio i protjerao iz posjeda njihova. 13 Ali Geureja i Maakateja ne protjerae sinovi Izraelovi, i tako ostadoe Geureji i Maakateji meu Izraelom do dananjega dana. 14 Samo plemenu Levijevu ne dade batine: rtve ognjene Gospoda, Boga Izraelova, jesu batina njegova, kao to mu je bio obeao. 15 Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po porodicama njihovim. 16 Oni dobie podruje od Aroera i od grada u sredini doline i svu ravnicu kod Medebe: 17 Hebon sa svim mjestima svojim, to lee na ravnici, Dibon, Bamot-Baal, Bet-Baal-Meon, 18 Jahaz, Kedemot, Mefaat, 19 Kirjatajim, Sibmu, Zeret-ahara gori u dolini, 20 Bet-Peor, obronke Pisge i BetJeimot, 21 I sve druge gradove na ravnici. Nadalje sve kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona, koji je vladao u Hebonu; Mojsije ga pobijedi zajedno s knezovima midjanskim, Evijem Rekemom, Surom, Hurom i Rebom, knezovima Sihonovim, koji su prebivali u zemlji. 22 I vraara Balaama, sina Beorova, ubie sinovi Izraelovi maem, poto su bili poubijali druge maem. 23 Mea sinova Rubenovih bila je Jordan s obalom, To je bila batina sinova Rubenovih po porodicama njihovim: gradovi sa selima svojim. 24 Onda dade Mojsije plemenu

181

Joua
6 Tada pristupie sinovi Judini k Joui u Gilgali, i Kaleb, sin Jefuneov, Kenizej, ree mu: Ti zna, to je odredio Gospod Mojsiju, ovjeku Bojemu, za me i za te u Kade-Barneu. 7 Bilo mi je etrdeset godina, kad me posla Mojsije, sluga Gospodnji, iz Kade-Barnea, da uhodim zemlju, i donesoh mu izvjetaj, kako sam mislio u svojemu srcu. 8 A moji drugovi, koji su ili s menom, uplaie srce narodu, ali ja sam posve bio na strani Gospoda, Boga svojega. 9 I zakle se Mojsije onaj dan: Zemlja, na koju je stupila noga tvoja, ima dopasti tebi i sinovima tvojim kao batina u vjena vremena, jer si posve stupio na stranu Gospoda, Boga mojega. 10 I Gospod me, kako vidi, po svojemu obeanju sauva u ivotu punih etrdeset i pet godina od vremena, kad Gospod ree Mojsiju onu rije, dok je Izrael iao po pustinji, i sad, eto, imam osamdeset i pet godina. 11 Danas sam jo krepak kao onda, kad me je Mojsije poslao. Moja danas snaga jo je kao snaga moja onda, kad se je trebalo boriti i dolaziti i odlaziti. 12 Zato daj mi sada tu gorovitu zemlju, za koju je onda govorio Gospod, jer ti si sam onda uo, da su tamo Anakovci i veliki utvreni gradovi. Moda je Gospod s menom, i ja u ih moi protjerati, kako je to obeao Gospod. 13 Tada ga blagoslovi Joua, i on dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron kao batinu. 14 Zato pripada Hebron Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenizeju, kao batina sve do dananjega dana, jer se je naime on svom duom drao Gospoda, Boga Izraelova. 15 Hebron se je prije zvao grad KirjatArba; jer Arba je bio najvei ovjek meu Anakovcima. I zemlja poinu od rata. Joua 15 1 Dio za pleme sinova Judinih po porodicama njihovim bio je prema podruju edomskomu, juno od Sinske pustinje na skrajnom jugu. 2 Njihova juna mea ide od kraja Slanoga mora, od junoga rta, 3 Onda tee na junu stranu visine Akrabima, produuje do Sine, uzlazi juno od Kade-Barnea, ide dalje na Hesron, die se onda na Adar, okree se prema Karkai, 4 Potom ide k Asmoni i produuje do potoka egipatskoga, dok ne zavri mea na mora. To neka vam bude juna mea!

Gadovu, sinovima Gadovim, dijelove po porodicama njihovim. 25 Oni dobie ovo podruje: Jazer i sve gradove gileadske, polovinu zemlje sinova Amonovih do Aroera, istono od Rabe, 26 I od Hebona do Ramah-Mispe i Betonima i od Mahanaima do pokrajine debirske; 27 Onda u dolini: Bet-Haram, BetNimra, Sukot i Safon, ostatak kraljevstva Sihona, kralja hebonskoga; Jordan sa svojom obalom do kraja jezera Kineretskoga, na istonoj strani Jordana. 28 To je batina sinova Gadovih po porodicama njihovim: gradovi sa selima svojim. 29 Onda dade Mojsije polovini plemena Manasehova dijelove, i to polovina plemena sinova Manasehovih dobi po porodicama svojim 30 Ovo podruje: protee se ono od Mahanaima preko svega Baana, sve kraljevstvo Oga, kralja baanskoga, i sva sela Jairova, to su u Baanu, ezdeset gradova. 31 A polovinu Gileada i Atarot i Edrej, glavne gradove kraljevstva Ogova u Baanu, dobie sinovi Makira, sina Manasehova, i to polovina sinova Makirovih po porodicama njihovim. 32 To je, to razdijeli kao batinu Mojsije na poljanama moapskim, s onu stranu Jordana, istono od Jeriha. 33 A plemenu Levijevu ne dade Mojsije batine. Gospod, Bog Izraelov, jest batina njihova kao to im je obeao. Joua 14 1 Ovo je, to dobie sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj kao batinu, to im sveenik Eleazar i Joua, sin Nunov, i plemenski poglavari izraelskih plemena 2 Kao batinu njihovu razdijelie drijebom, kao to je bio Gospod odredio preko Mojsija za devet plemena i polovinu plemena. 3 Dvjema plemenima i polovini plemena bio je naime Mojsije odredio batinu s onu stranu Jordana, a Levitima nije bio dao batine meu njima. 4 Jer sinova Josipovih bila su dva plemena: Manaseh i Efraim. A Levitima ne dadoe dijela u zemlji, nego samo gradove za prebivanje i panjake njihove za stoku njihovu i za blago njihovo. 5 Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, tako uinie sinovi Izraelovi i razdijelie zemlju.

Joua
5 Istona je mea Slano more do ua Jordana. Sjeverna mea poinje na sjevernom kraju mora kod ua Jordana. 6 Tada se die mea u Bet-Hoglu, tee sjeverno uz Bet-Arabu, onda ide gore na kamen Bohana, sina Rubenova. 7 Potom se die mea od doline Akora prema Debiru, okree se na sjever prema Gilgali, koja lei naprema visini Adumimu, to se nalazi juno od potoka. Onda tee mea prema vodi En-emea i ide dalje do studenca Rogela. 8 Nato se mea die preko doline sina Hinomova juno od sljemena Jebuseja, to jest Jerusalema. Potom se mea penje k vrhuncu gore, koja je pred dolinom Hinom na zapadu, na sjevernom kraju ravnice Refaima. 9 Od vrhunca gore savija se tada mea k izvoru vode Neftoah, ide dalje prema gradovima gore Efrona i odvija se k Baali, to jest Kirjat-Jearimu. 10 Od Baale okree se mea na zapad prema gori Seiru, na sjevernu stranu od gore Jearima, to jest Kesalona, sputa se u Bet-eme i ide k Tamni. 11 Dalje ide mea k sjevernom obronku Ekrona, potom se protee do ikrone, ide prema gori Baali i tee dalje do Jabneela. Tako se zavri mea na moru. 12 Zapadna je mea Veliko more s obalom. To je mea plemena sinova Judinih unaokolo po porodicama njihovim. 13 A Kalebu, sinu Jefuneovu, dade Joua dio meu sinovima Judinim, kao to mu je bio zapovjedio Gospod, naime grad Arbu, oca Anakova, to jest Hebron. 14 Kaleb protjera odatle tri sina Anakova, eaja, Ahimana i Talmaja, potomke Anakove. 15 Odatle otide proti stanovnicima Debira; Debir se je prije zvao KirjatSefer. 16 Tada ree Kaleb: Tko svlada i zauzme Kirjat-Sefer, dat u mu svoju ker Aksu za enu. 17 I zauze ga Otniel, sin Kenaz, koji je bio brat Kalebov. I dade mu svoju ker Aksu za enu. 18 Kad je polazila, nagovori svojega oca i izmoli od njega komad orae zemlje. Ona se spusti s magarca, i Kaleb je upita: A to ti je? 19 Ona odgovori: Daj mi svadbeni dar! Udao si me u junu zemlju, pa daj mi i izvore vodene! I dade joj studence u visini i studence u nizini. 20 To je batina plemena sinova Judinih po porodicama njihovim.

182

21 Gradovi u junoj zemlji, u okrajnom podruju plemena sinova Judinih prema mei edomskoj bili su: Kabseel, Eder, Jagur, 22 Kina, Dimona, Adada, 23 Kade, Hasor, Jitnan, 24 Zif, Telem, Bealot, 25 Nov; Hasor, Kirjat-Hesron, to jest Hasor, 26 Amam, ema, Molada, 27 Hasar-Gada, Hemon, Bet-Pelet, 28 Hasar-ual, Beer-eba, Bizjotja, 29 Baala, Ijim, Esem, 30 Eltolad, Kesil, Hormah, 31 Siklag, Madmana, Sansana, 32 Lebaot, ilhim, Ain i Rimon: svega dvadeset i devet gradova sa selima svojim. 33 U nizini: Etaol, Zorah, Ana, 34 Zanoah, En-Ganim, Tapuah, Enam, 35 Jarmut, Adulam, Sokoh, Azeka, 36 araim, Aditaim, Gederah i Gederotaim: etrnaest gradova sa selima svojim. 37 Zenan, Hadaa, Migdal-Gad, 38 Dilean, Mispa, Jokteel, 39 Laki, Bozkat, Eglon, 40 Kabon, Lahmas, Kitli, 41 Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda: esnaest gradova sa selima svojim. 42 Libna, Eter, Aan, 43 Jeftah, Ana, Nesib, 44 Keila, Akzib i Marea: devet gradova sa selima svojim. 45 Ekron s naseljima i selima svojim; 46 Od Ekrona do mora sve, to je kod Adoda i sela njegovih: 47 Adod s naseljima i selima svojim, Gaza s naseljima i selima svojim do potoka egipatskoga; mea je Veliko more. 48 U gori: amir, Jatir, Sokoh, 49 Dana, Kirjat-Sana, to jest Debir, 50 Anab, Etemoh, Anim, 51 Goen, Holon i Gilo: jedanaest gradova sa selima svojim. 52 Arab, Dumah, Eean, 53 Janum, Bet-Tapuah, Afeka, 54 Humta, Kirjat-Arba, to jest Hebron, i Sior: devet gradova sa selima svojim. 55 Maon, Karmel, Zif, Jutah, 56 Jezreel, Jokdeam, Zanoah, 57 Kain, Gibea i Tamna: deset gradova sa selima svojim. 58 Halhul, Bet-Zur, Gedor, 59 Maarat. Bet-Anot i Eltekon: est gradova sa selima svojim. 60 Kirjat-Baal, to jest Kirjat-Jearim, Rabah: dva grada sa selima svojim. 61 U pustinji: Bet-Araba, Midin, Sekaka, 62 Nibam, Slani grad, i En-Gedi: est gradova sa selima svoj im.

183

Joua
pred knezove i rekoe: Gospod je zapovjedio Mojsiju; da nam dadne batinu nau meu braom naom. I dade im on po zapovijedi Gospodnjoj batinu meu braom oca njihova. 5 Tako dopade Manasehu deset dijelova, osim zemlje gileadske i Baana, koji su s onu stranu Jordana; 6 Jer keri Manasehove dobie batinu meu sinovima njegovim. A zemlja gileadska dopade drugim sinovima Manasehovim. 7 Mea Manasehova ide od Aera u Mikmetat, koji lei istono od ekema. Potom ide mea na jug k stanovnicima En-Tapuaha. 8 Pokrajina Tapuah pripada Manasehu, a Tapuah sama na mei Manasehovoj pripada sinovima Efraimovim. 9 Onda silazi mea k potoku Kani, juno od potoka. Ovi gradovi meu gradovima Manasehovim pripadaju Efraimu. Onda ide mea Manasehova sjeverno od potoka i svrava na moru. 10 to lei prema jugu, propada Efraimu, i to lei prema sjeveru, Manasehu. Mea je more. Na sjeveru granice s Aerom, a na istoku s Isakarom. 11 U Isakaru i Aeru pripadaju Manasehu: Bet-ean sa selima svojim, Ibleam sa selima svojim, stanovnici u Doru sa selima svojim, stanovnici u En-Doru sa selima svojim, stanovnici u Taanaku sa selima svojim, stanovnici u Megidu sa selima svojim: tri visine. 12 A sinovi Manasehovi ne mogoe osvojiti ovih gradova, i poe za rukom Kanaancima da ostanu u toj pokrajini. 13 Ali kad ojaae sinovi Izraelovi, udarie robotu na Kanaance; ali ih ne protjerae potpuno. 14 A sinovi Josipovi upitae Jouu: Zato si mi dao samo jedan drijeb i jedan dio za batinu, kad sam ipak narod mnogobrojan, jer me je do sada blagoslivljao Gospod? 15 Joua im odgovori: Kad si narod mnogobrojan, onda poi u umu i tamo iskri sebi zemlje u pokrajini Perizeja i Refaima, ako ti je pretijesna gora Efraimova! 16 Sinovi Josipovi odgovorie: Nije nam dosta ta gora, jer svi Kanaanci, koji stanuju dolje u ravnici, imaju gvozdena kola, i oni, koji stanuju u Bet-eanu i selima njegovim, i oni, koji su u ravnici jezreelskoj. 17 Tada odgovori Joua kui Josipovoj, Efraimovoj i Manasehovoj: Mnogobrojan si narod i ima veliku mo. Zato nee dobiti samo jedan drijeb.

63 A Jebuseje, koji su prebivali u Jerusalemu, ne mogoe protjerati sinovi Judini. Tako ostae Jebuseji sa sinovima Judinim u Jerusalemu do dananjega dana. Joua 16 1 Sinovi Josipovi dobie drijebom svoj posjed od Jordana kod Jeriha, istono od voda jerihonskih nadalje pustinju, koja se die od Jeriha na goru betelsku. 2 Onda ide mea od Betela u Luzu i prua se prema pokrajini Arkijaca do Atarota. 3 Potom se sputa na zapad u pokrajinu Jafleteja do pokrajine donjega Bet-Horona i do Gezera. Njezin je kraj na moru. 4 I sinovi Josipovi, Manaseh i Efraim, dobie batinu. 5 Pokrajina sinova Efraimovih po porodicama njihovim bila je ova: Mea batine njihove ide na istoku od Atarot-Adara do gornjega Bet-Horona, 6 Onda tee mea k moru, sjeverno od Mikmetata. Potom se savija mea k istoku u Taanat-ilo i prolazi s istoka do Janoaha. 7 Od Janoaha silazi u Atarot i Naarat, dotakne se Jeriha i svri na Jordanu. 8 Od Tapuaha ide mea prema zapadu do potoka Kane i svri na moru. To je batina plemena sinova Efraimovih po porodicama njihovim, 9 K tomu dolaze gradovi efraimski, koji udvojeni bili su usred batine sinova Manasehovih, svi gradovi sa selima svojim. 10 A ne protjerae Kanaanaca, koji su prebivali u Gezeru. Tako ostae Kanaanci meu sinovima Efraimovim do dananjega dana, a bili su duni davati robotu. Joua 17 1 I dopade dio plemenu Manasehovu, a on je bio prvoroenac Josipov. Makiru, prvoroencu Manasehovu, ocu Gileadovu, dopade Gilead i Baan; jer je bio ratnik. 2 I ostati sinovi Manasehovi dobie svoj dio po porodicama svojim: sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi, sinovi ekemovi, sinovi Heferovi i sinovi emidini. To su muki potomci Manaseha, sina Josipova, po porodicama svojim. 3 Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manasehova, nije imao sinova, nego samo keri, Ovo su im imena: Mahla, Noa, Hogla i Tirsa. 4 I one pristupie pred sveenika Eleazara i pred Jouu, sina Nunova, i

Joua
18 Jer e ti pripasti gora. Ako je uma, iskri je! Onda e pohodi iz nje biti tvoji, jer e protjerati Kanaance, ako i imaju gvozdena kola, ako i jesu jaki. Joua 18 1 Nato se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u ilo. Tamo su bili namjestili ator sastanka, kad im se je bila podvrgla zemlja. 2 Ali meu sinovima Izraelovim jo je ostalo sedam plemena, kojima jo nije bila dana batina njihova. 3 Tada ree Joua sinovima Izraelovim: Dokle ete jo tako oklijevati, da ne poete zaposjesti zemlju, koju vam je dao Gospod, Bog otaca vaih? 4 Izaberite sebi tri ovjeka iz svakoga plemena! Ja u ih poslati, da se dignu i prou zemlju, te je popiu za ustanovu batine. Kad se vrate k meni, 5 Onda neka je razdijele meu se na sedam dijelova! Juda neka ostane u svojoj pokrajini na jugu, a kua Josipova neka ostane u svojoj pokrajini na sjeveru! 6 A vi popiite zemlju na sedam dijelova i donesite mi ovamo! Tada u za vas baciti drijeb, ovdje pred Gospodom, Bogom vaim. 7 Jer Leviti nemaju dijela meu vama, jer je sveenitvo Gospodnje njihova batina. A Gad i Ruben i polovina plemena Manasehova dobie ve svoju batinu u istonoj zemlji jordanskoj, koju im dade Mojsije, sluga Gospodnji. 8 Tada se digoe ljudi i odoe. Kad su odlazili da popiu zemlju; dade im Joua ovaj naputak: Idite, proite zemlju, popiite je i doite opet k meni! Ja u onda ovdje u ilu pred Gospodom baciti drijeb za vas. 9 Ljudi se dakle digoe, prooe zemlju, unesoe grad za gradom po dijelovima svojim u knjigu i vratie se k Joui u tabor u ilo. 10 Tada baci Joua pred Gospodinom u ilu drijeb za njih. Tako podijeli tamo Joua zemlju meu sinove Izraelove po dijelovima njihovim. 11 I izae drijeb za pleme sinova Benjaminovih po porodicama njihovim, i to pokrajina, koja im dopade drijebom, bila je meu sinovima Judinim i sinovima Josipovim. 12 Njihova sjeverna mea poinje na Jordanu. Onda se die mea do na sljeme gorsko sjeverno od Jeriha, penje se dalje na goru prema zapadu i svrava u pustinji Bet-Avena. 13 Odatle ide mea u Luzu, na sljeme gorsko juno od Luze, to jest Betel.

184

Onda se sputa mea u Atarot-Adar na putu juno od donjega Bet-Horona. 14 Dalje se protee mea i zavija se na svojoj strani istonoj na jug od gore, koja lei juno od Bet-Horona, i svrava kod Kirjat-Baala, to jest KirjatJearima, grada sinova Judinih. To je zapadna strana. 15 Juna strana poinje na gradskoj mei Kirjat-Jearima. Onda ide mea prema zapadu dalje k vrelu vode Neftoahu. 16 Nato se sputa mea do na kraj gore, koja lei istono od doline sinova Hinomovih i sjeverno od ravnice Refaim, sputa se po dolini Hinomovoj juno od gorskog sljemena Jebuseja i tee dalje k izvoru Rogelu, 17 Potom se protee prema sjeveru, ide u En-eme i tee u Gelilot, koji je naprema visini Adumimu, i silazi do kamena Bohana, sina Rubenova, 18 Ide tada na gorsko sljeme sjeverno prema Arabi i sputa se u Arabu. 19 Onda tee mea sjeverno od gorskog sljemena Bet-Hogle. Mea svrava na sjevernom rtu Slanoga mora, na junom kraju Jordana. To je juna mea. 20 Na istonoj strani Jordan je mea. To je batina sinova Benjaminovih po porodicama njihovim unaokolo po meama njihovim. 21 Gradovi plemena sinova Benjaminovih po porodicama njihovim jesu: Jeriho, Bet-Hogla, Emek-Kesis, 22 Bet-Araba, Zemaraim, Betel, 23 Avim, Parah, Ofrah, 24 Kefar Haamona, Ofni, Gaba, dvanaest gradova sa selima svojim. 25 Gibeon, Ramah, Beerot, 26 Mispa, Kefirah, Mosah, 27 Rekem, Jirpeel, Taralah, 28 Selah, Elef, Jebus, to jest Jerusalem, Gibeat, Kirjat, etrnaest gradova sa selima svojim. To je batina sinova Benjaminovih po porodicama njihovim. Joua 19 1 Drugi drijeb izae za Simeona, za pleme sinova Simeonovih po porodicama njihovim. Batina njihova bila je usred batine sinova Judinih. 2 Oni dobie kao batinu Beer-ebu, ebu, Moladu, 3 Hasar-ual, Balu, Esem, 4 Eltolad, Betul, Hormah, 5 Siklag, Bet-Markabot, Hasar-Susu, 6 Bet-Lebaot, aruhen, trinaest gradova sa selima svojim, 7 Ain, Rimon, Eter, Aan, etiri grada sa selima svojim.

185

Joua
30 Uma, Afek i Rehob, dvadeset i dva grada sa selima svojim. 31 To je batina plemena sinova Aerovih po porodicama njihovim: gradovi sa selima svojim. 32 esti drijeb izae za sinove Naftalijeve, za sinove Naftalijeve po porodicama njihovim. 33 Njihova mea tee od Helefa, od hrasta kod Saananima, od AdamiNekeba i Jabneela do Lakuma i svrava na Jordanu. 34 Onda se okree mea prema zapadu u Aznot-Tabor i odatle ide dalje u Hukoku, dotie se Zebuluna na jugu, udara na zapadu na Aer i na istoku na Jordan u Judi. 35 Tvrdi gradovi jesu Sidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret, 36 Adama, Ramah, Hasor, 37 Kede, Edrei, En-Hasor, 38 Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat i Bet-eme, devetnaest gradova sa selima svojim. 39 To je batina plemena sinova Naftalijevih po porodicama svojim: gradovi sa selima svojim. 40 Sedmi drijeb izae za pleme sinova Danovih po porodicama njihovim. 41 Podruje batine njihove bilo je: Zorah, Etaol, Ir-eme, 42 aalabin, Ajalon, Jetla, 43 Elon, Timnah, Ekron, 44 Eltekeh, Gibeton, Baalat, 45 Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon, 46 Me-Jarkon i Rakon s obalom kod Jope. 47 Ali podruje sinova Danovih bilo je za njih pretijesno. Zato izaoe sinovi Danovi i udarie na Leem, osvojie ga, pobie ga otricom maa, uzee ga u posjed i naselie se u njemu. Leem prozvae Dan po imenu oca svojega Dana. 48 To je batina plemena sinova Danovih po porodicama njihovim: to gradovi sa selima svojim. 49 Kad razdijelie zemlju po meama njezinim, dadoe sinovi Izraelovi Joui, sinu Nunovu, batinu u svojoj sredini. 50 Po zapovijedi Gospodnjoj dadoe mu grad, koji zaiska, Timnat-Serah na gori Efraimovoj. On utvrdi grad i naseli se u njemu. 51 To su batine, to ih sveenik Eleazar i Joua, sin Nunov, i plemenski glavari izraelskih plemena razdijelie drijebom u ilu pred Gospodom na ulazu u ator sastanka. Tako dovrie razdiobu zemlje. Joua 20 1 Gospod ree Joui:

8 Nadalje sva sela, to su oko tih gradova, do Baalat-Beera, Ramah na jugu. To je batina plemena sinova Simeonovih po porodicama njihovim, 9 Batina sinova Simeonovih bila je od dijela sinova Judinih odijeljena, jer je dio sinova Judinih bio za nju prevelik. Zato dobie sinovi Simeonovi batinu svoju usred posjeda njihova. 10 Trei drijeb izae za sinove Zebulunove po porodicama njihovim. Podruje batine njihove protee se do Sarida. 11 Prema zapadu die se mea njihova u Marale, dotie se Dabeeta i ide na potok, koji je pred Jokneamom. 12 Od Sarida okrene se na istok, na izlazak sunani k pokrajini KislotTabora, ide dalje u Daberat, penje se u Jafiju, 13 Tee odatle na istok prema izlasku sunanom u Git-Hefer, Ita-Kasin, i izlazi kod Rimona, i dalje do Neahe, 14 Tada se okree mea na sjever oko Hanatona i svrava u dolini JeftahElu. 15 S Katatom, Nahalalom, imronom, Jidalom i Betlehemom bilo je dvanaest gradova sa selima svojim. 16 To je batina sinova Zebulunovih po porodicama njihovim: to gradovi sa selima njihovim. 17 Za Isakara izae etvrti drijeb, za sinove Isakarove po porodicama njihovim. 18 Njihovo je podruje bilo: Jezreel, Kesulot, unem, 19 Hafraim, ion, Anaharat, 20 Rabit, Kiion, Abes, 21 Remet, En-Ganim, En-Hada i BetPases. 22 Mea se dotie Tabora, ahasime i Bet-emea i svrava na Jordanu, esnaest gradova sa selima svojim. 23 To je batina plemena sinova Isakarovih po porodicama njihovim: gradovi sa selima svojim. 24 Peti drijeb izae za pleme sinova Aerovih po porodicama njihovim. 25 Njihovo je podruje bilo: Helkat, Hali, Beten, Akaf, 26 Alamelek, Amad i Mial i dotie se Karmela na moru i ihor-Libnat. 27 Onda se okree mea prema izlasku sunanom u Bet-Dagon, dotie se Zebuluna i doline Jeftah-Ela na sjeveru, Bet-Emeka i Neiela i ide prema sjeveru u Kabul, 28 Ebron, Rehob, Hamon i Kanu do velikoga Sidona. 29 Tada se savija mea na Ramahi i do tvrdoga grada Tira Nato se okree mea u Hosu i svrava na moru. Mehaleb, Akziba,

Joua
2 Priopi sinovima Izraelovim ovo: Odredite sebi gradove za utoita, za koje vam dadoh naputak preko Mojsija, 3 Da tamo mogne utei ubojica, ako je koga ubio nehotice i nenamjerno! Neka vam budu utoita od krvnoga osvetnika! 4 Neka utee u koji od tih gradova, neka stane pred vratima gradskim i neka iznese stvar svoju starjeinama onoga grada! Neka ga prime k sebi u grad i odrede mu mjesto, gdje moe stanovati kod njih! 5 Ako ga progoni krvni osvetnik, ne smiju izruiti ubojicu u njegove ruke, jer je nehotice ubio svojega blinjega i nije mu prije bio neprijatelj. 6 Neka ostane u gradu onom, dokle ne stane pred zajednicu na sud, do smrti velikoga sveenika, koji bude onda, Tada se smije ubojica opet vratiti u svoj grad i svojoj kui, u grad, iz kojega je bio utekao. 7 I odredie Kede u Galileji na gori Naftalijevoj, ekem na gori Efraimovoj, Kirjat-Arba, to jest Hebron, na gori Judinoj. 8 S onu granu Jordana, istono od Jeriha, odredie Bezer u pustinji na ravnici plemena Rubenova, Ramot u Gileadu plemena Gadova i Golan u Baanu plemena Manasehova. 9 To su bili gradovi, to su bili odreeni za svakoga Izraela i stranca, koji je boravio meu njima. Tamo je imao utei svaki, koji je bio drugoga ubio nehotice, da ga ne bi ubio krvni osvetnik, prije nego stane pred zajednicu, Joua 21 1 Nato se obratie porodini glavari Levita na sveenika Eleazara i na Jouu, sina Nunova, i na plemenske glavare sinova Izraelovih, 2 I rekoe im u ilu u zemlji kanaanskoj: Gospod je zapovjedio preko Mojsija, da nam se dadnu gradovi za prebivanje i panjaci njihovi za stoku nau. 3 Tada dadoe sinovi Izraelovi Levitima od batine svoje po zapovijedi Gospodnjoj ove gradove s panjacima njihovim: 4 drijebom, to izae za porodice Kohatovaca, dobie izmeu Levita potomci sveenika Arona trinaest gradova od plemena Judina, od plemena Simeonova i od plemena Benjaminova. 5 Ostali potomci Kohatovi dobie drijebom deset gradova od porodica plemena Efraimova, plemena Danova i

186

od polovine plemena Manasehova. 6 Sinovi Geronovi dobie drijebom trinaest gradova od porodica plemena Isakarova, od plemena Aerova, od plemena Naftalijeva i od polovine plemena Manasehova u Baanu, 7 Porodice sinova Merarijevih dobie dvanaest gradova od plemena Rubenova, od plemena Gadova i od plemena Zebulunova. 8 Sinovi Izraelovi predadoe drijebom Levitima te gradove s panjacima njihovim, kao to je to bio zapovjedio Gospod preko Moj sija. 9 Od plemena sinova Judinih i od plemena sinova Simeonovih dadoe ove gradove, koji se zovu po imenu: 10 Sinovi Aronovi iz porodica Kohatovaca izmeu sinova Levijevih na njih pade prvi drijeb 11 Dobie grad Kirjat-Arba, oca Anakova, to jest Hebron, na gori Judinoj s panjacima njegovim unaokolo. 12 Polje toga grada sa selima njegovim dadoe u batinu Kalebu, sinu Jefuneovu, 13 Nadalje dadoe potomcima sveenika Arona Hebron, grad za utoite ubojicama, s panjacima njegovim, onda Libna s panjacima njezinim, 14 Jatir s panjacima njegovim, Etemoa s panjacima njegovim, 15 Holon s panjacima njegovim, Debir s panjacima njegovim, 16 Ain s panjacima njegovim, Jultah s panjacima njezinim, Bet-eme s panjacima njegovim: devet gradova od ona obadva plemena. 17 Od plemena Benjaminova: Gibeon s panjacima njegovim, Geba s panjacima njezinim, 18 Anatot s panjacima njegovim, Almon s panjacima njegovim: etiri grada. 19 Sinovi Aronovi, sveenici, prema tome dobie svega trinaest gradova s panjacima njihovim. 20 Gradovi, koji drijebom dopadoe porodicama sinova Kohatovih, Levita, to jo preostae od sinova Kohatovih, pripadali su plemenu Efraimovu. 21 Dadoe im ekem, grad za utoite ubojicama, s panjacima njegovim na gori Efraimovoj, Gezer s panjacima njegovim, 22 Kibsaim s panjacima njegovim, Bet-Horon s panjacima njegovim: etiri grada. 23 Od plemena Danova Eltekeh s panjacima njegovim, Gibeton s panjacima njegovim, 24 Ajalon s panjacima njegovim, Gat-

187

Joua
42 Ovi gradovi imali su svaki svoje panjake okolo sebe: tako je bilo kod svih ovih gradova, 43 Tako dade Gospod Izraelcima svu zemlju, za koju se je bio zakleo ocima njihovim da e im je dati. Oni je uzee u posjed i nastanie se u njoj. 44 Gospod im pribavi mir unaokolo, posve onako, kako se je bio zakleo ocima njihovim. Nitko se ne odra pred njima od svih neprijatelja njihovih: sve neprijatelje njihove predade im Gospod u ruke. 45 Od svih obeanja, to ih je Gospod bio dao kui Izraelovoj, ne osta nijedno neispunjeno; sve se je ispunilo. Joua 22 1 Tada sazva Joua sinove Rubenove, sinove Gadove i polovinu plemena Manasehova, 2 I ree im: Vi ispuniste sve, to vam je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, i posluaste me u svemu, to sam vam zapovjedio. 3 Ne ostaviste brae svoje kroz dugo to vrijeme do danas, nego ouvaste vjerno zapovijed Gospoda, Boga svojega. 4 I kad je Gospod, Bog va, pribavio mir brai vaoj, kako im je obeao, to se sad vratite natrag kui, u zemlju, u kojoj je batina vaa, koju vam je Mojsije, sluga Gospodnji, odredio s onu stranu Jordana! 5 Samo pazite revno da vrite naloge i zapovijedi, to vam ih je dao Mojsije, sluga Gospodnji: da ljubite Gospoda, Boga svojega, da hodite svim putovima njegovim, da drite zapovijedi njegove, da pristajete uz njega i da mu sluite svim srcem i svom duom! 6 I blagoslovi ih Joua i otpusti ih, i nato se oni vratie natrag kui, 7 Jednoj polovini plemena Manasehova bilo je Mojsije odredio posjed u Baanu, drugoj polovini bio je Joua dao posjed kod brae njihove u zapadnoj zemlji jordanskoj Osim toga Joua, kad ih je otpustio kui i blagoslovio ih, 8 Ree im ovo: Vratite se natrag kui s velikim blagom i mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, mjeu, gvozem i odijelom vrlo mnogim! Porazdijelite to, to zaplijeniste od neprijatelja svojih, s braom svojom! 9 Tako se vratie kui sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova i otidoe od sinova Izraelovih iz ila u zemlji Kanaanskoj, da zapute u zemlju gileadsku, u zemlju batine svoje, koju su bili zaposjeli, kako je bio zapovjedio

Rimon s panjacima njegovim: etiri grada. 25 Od polovine plemena Manasehova Tanak s panjacima njegovim i GatRimon s panjacima njegovim: dva grada. 26 Tako dobie porodice ostalih sinova Kohatovih svega deset gradova s panjacima njihovim. 27 Sinovi Geronovi izmeu porodica Levita dobie od polovine plemena Manasehova: Golan, grad za utoite ubojicama, u Baanu, s panjacima njegovim i Atarot s panjacima njegovim: dva grada. 28 Od plemena Isakarova: Kion s panjacima njegovim, Daberat s panjacima njegovim; 29 Jarmut s panjacima njegovim i EnGanim s panjacima njegovim: etiri grada. 30 Od plemena Aerova: Maal s panjacima njegovim, Abdon s panjacima njegovim, 31 Helkat s panjacima njegovim i Rehob s panjacima njegovim: etiri grada. 32 Od plemena Naftalijeva: Kede, grad za utoite ubojicama, u Galileji, s panjacima njegovim, Hamot-Dor s panjacima njegovim i Kartan s panjacima njegovim: tri grada. 33 Porodice sinova Geronovih dobie prema tome svega trinaest gradova s panjacima njihovim. 34 Porodice sinova Merarijevih, preostalih jo Levita, dobie od plemena Zebulunova: Jokneam s panjacima njegovim, Kartah s panjacima njezinim, 35 Dimnah s panjacima njezinim, Nahalal s panjacima njegovim: etiri grada. 36 Od plemena Rubenova Bezer s panjacima njegovim, Jahas s panjacima njezinim, 37 Kedemot s panjacima njegovim i Mefaat s panjacima njegovim: etiri grada. 38 Od plemena Gadova: Ramot, grad za utoite ubojicama, u Gileadu s panjacima njegovim, Mahanaim s panjacima njegovim, 39 Hebon s panjacima njegovim i Jazer s panjacima njegovim: svega etiri grada, 40 Porodice sinova Merarijevih, koje jo preostae od porodica levitskih, dobie drijebom prema tome svega dvanaest gradova. 41 Ukupni broj gradova levitskih usred batine sinova Izraelovih bio je etrdeset i osam gradova s panjacima njihovim,

Joua
Gospod preko Mojsija. 10 Kad dooe u krajeve na Jordanu, to su jo u zemlji kanaanskoj, nainie sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova tamo na Jordanu rtvenik, rtvenik, to se je nadaleko vidio. 11 Tada doue sinovi Izraelovi gdje se govori: Eno, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova napravie rtvenik prema zemlji kanaanskoj, u krajevima na Jordanu, s onu stranu zemlje sinova Izraelovih! 12 im su to uli sinovi Izraelovi skupi se sva zajednica sinova Izraelovih u ilo, da idu u boj proti njima, 13 Sinovi Izraelovi poslae k sinovima Rubenovim, k sinovima Gadovim i k polovini plemena Manasehova u zemlju gileadsku Finehasa, sina sveenika Eleazara, 14 I s njim deset knezova, po jednoga kneza od svake plemenske obitelji Izraelove; svaki je od njih bio glavar plemenskih obitelji Izraelovih. 15 Kad dooe k sinovima Rubenovim, k sinovima Gadovim i k polovini plemena Manasehova u zemlju gileadsku, rekoe im: 16 Sva zajednica Gospodnja pita: Kakva je to nevjernost, koju inite proti Bogu Izraelovu? Vi ste se stim, to podigoste rtvenik, odvrgli danas od Gospoda, vi ste se stim pobunili danas probi Gospodu. 17 Zar nam nije dosta zloin od Peora, od kojega se do danas jo ne oistismo, makar da je zbog njega pala kazna na zajednicu Gospodnju? 18 I vi se zar hoete danas da odmetnete od Gospoda? Onda e doi ovo: ako se danas pobunite proti Gospodu, on e sutra pustiti svoj gnjev na svu zajednicu Izraelovu. 19 Ako li vam se uostalom ini neista zemlja vae batine, onda prijeite u zemlju batine Gospodnje, gdje je prebivalite Gospodnje, i nastanite se meu nama! Ali se ne bunite proti Gospodu i ne bunite se proti nama, gradei sebi mimo rtvenik Gospoda, Boga naega, jo drugi rtvenik! 20 Nije li pala kazna na svu zajednicu Izraelovu, kad je Akan, sin Zerahov, prisvojio zakleto? On nije bio jedini, koji je morao svoja zlodjela ivotom platiti. 21 Tada odgovorie sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova plemenskim glavarima Izraelovim: 22 Svemogui, Bog Gospod, jest

188

Svemogui, Bog Gospod, on zna, i Izrael neka zna: Ako je to bila pobuna ili nevjernost proti Gospodu, onda neka nas ne pomogne danas! 23 Ako smo sagradili sebi rtvenik, da otpanemo od Gospoda, ili ako je to bilo zato, da na njemu rtvujemo rtve paljenice i prinose, ili da prinosimo na njemu mirotvorne rtve, onda neka nas Gospod sam povue na raun! 24 Ne, mi to uinismo samo iz brige i skrbi. Pomislismo naime: U budunosti rei e sinovi vai sinovima naim: to vi imate s Gospodom, Bogom Izraelovim? 25 Gospod je eto postavio Jordan kao meu izmeu nas i vas, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. Vi nemate dijela u Gospoda. Pa e djeca vaa djecu nau tako daleko dovesti, da vie ne tuju Gospoda. 26 Zato rekosmo: Stavimo se da sagradimo rtvenik, ne za rtve paljenice i rtve zaklanice. 27 Nego on ima da bude izmeu nas i vas i naih potomaka sastanko, da hoemo sluiti Gospodu pred njim rtvama svojim paljenicama, rtvama svojim zaklanicama i rtvama svojim mirotvornim. Tako nee moi u budunosti sinovi vai govoriti sinovima naim: Vi nemate dijela u Gospodu. 28 Nadalje rekosmo: Ako bi kada rekli tako nama i potomcima naim, tada emo im odgovoriti: Pogledajte sliku rtvenika Gospodnjega, to nam ga podigoe oci nai, ne za rtve paljenice i rtve zaklanice, nego za sastanko nama i vama! 29 Daleko neka je od nas, da se diemo proti Gospodu i da otpadamo danas od Gospoda radei rtvenik za rtve paljenice, za prinose i za rtve zaklanice mimo rtvenik Gospoda, Boga naega, koji je pred njegovim prebivalitem! 30 I kad ue sveenik Finehas i knezovi zajednice i glavari izraelskih plemena, koji su bili s njim, rijei, to im ih rekoe sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i sinovi Manasehovi, bili su zadovoljni. 31 Sveenik Finehas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manasehovim: Danas spoznajemo, da je Gospod u naoj sredini, jer vi stim ne poiniste nevjernosti proti Gospodu. Tako sauvaste sinove Izraelove od kazne Gospodnje. 32 Potom se vratie sveenik Finehas, sin Eleazarov, i knezovi od sinova Rubenovih i sinova Gadovih iz zemlje

189

Joua
mora da ide sav svijet. Spoznajte dakle svim srcem i svom duom, da od svih obeanja, to vam ih je dao Gospod, Bog va, nije ostalo nijedno neispunjeno. 15 A kako vam se je ispunilo svako obeanje, to vam ga je dao Gospod, Bog va, tako e ispuniti Gospod na vama i svaku prijetnju, dok vas ne istisne iz te lijepe zemlje, koju vam je dao Gospod, Bog va. 16 Ako prestupite dunosti zavjeta prema Gospodu, Bogu svojemu, to vam ih je naloio, i poete sluiti drugim bogovima i njima se klanjati, raspalit e se gnjev Gospodnji na vas, i brzo ete ieznuti iz lijepe zemlje, koju vam je dao. Joua 24 1 Potom skupi Joua sva plemena Izraelova u ekem i sazva starjeine Izraelove, njegove poglavare, suce i slubenike. Kad su se bili postavili pred Bogom, 2 Ree Joua svemu narodu: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: U staro doba prebivali su praoci vai s onu stranu rijeke, Tare, otac Abrahamov i Nahorov, i tovali su druge bogove. 3 Ali sam uzeo oca vaega Abrahama iz zemlje s onu stranu rijeke i vodio sam ga po svoj zemlji kanaanskoj, dao sam mu mnogobrojne potomke i darovao mu Izaka. 4 Izaku sam dao Jakova i Ezava, i Ezavu sam odredio goru Seir za posjed, a Jakov i sinovi njegovi poli su u Egipat. 5 Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario Egipat stim, to sam uinio u njemu. Potom sam vas izveo. 6 Izveo sam oce vae iz Egipta, i doli ste na more. A Egipani progonili su oce vae s kolima i s konjanicima do Crvenoga mora. 7 Tada su zavapili Gospodu, i on je postavio gustu tamu izmeu vas i Egipana i naveo na njih more, koje ih je zatrpalo. Svojim oima vidjeli ste, to sam uinio Egiptu. Onda ste ostali dugo vremena u pustinji. 8 Nato sam vas doveo u zemlju Amoreja, koji su prebivali s onu stranu Jordana. Kad su se oni pobili s vama, dao sam ih u vae ruke, Uzeli ste zemlju njihovu, I ja sam ih istrijebio ispred vas. 9 Tada se je podigao kralj moapski Balak, sin Siporov, i vojevao je proti Izraelu. On je zvao Balaama, sina Beorova, da vas prokune. 10 Ali ja nijesam htio posluati Balaama. On vas je dapae morao

gileadske u zemlju kanaansku k sinovima Izraelovim i donesoe im odgovor, 33 Jer se je odgovor dopao sinovima Izraelovim, hvalili su Boga i nijesu vie mislili na to, da idu u boj proti njima, da opustoe zemlju, u kojoj su prebivali sinovi Rubenovi i Gadovi. 34 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi dadoe rtveniku ime Svjedok je meu nama, da je Gospod Bog. Joua 23 1 Dugo vremena potom, izakako je Gospod bio dao Izraelu mir pred svima neprijateljima njegovim unaokolo, a Joua bio star i vremean, 2 Sazva Joua sav Izrael, starjeine, glavare, suce i slubenike i ree im: Ja sam star i vremean. 3 Vi ste vidjeli sve, to je uinio Gospod, Bog va, svim tim narodima zbog vas, jer Gospod, Bog vas, borio se je za vas. 4 Vidite, odredio sam vam drijebom te narode, koji jo ostae, u batinu za plemena vaa poevi od Jordana; isto tako sve pogane, koje istrijebih, i veliko more na zapadu. 5 Gospod, Bog va, sam e ih goniti ispred vas i protjerati ih po radi vas, da mognete uzeti u posjed zemlju njihovu, kao to vam je obeao Gospod, Bog va. 6 Uznastojte svakako da brino drite sve, to stoji napisano u knjizi zakona Mojsijeva, a da ne odstupate od njega ni nadesno ni nalijevo! 7 Ne smijete se pomijeati s tim narodima, koji jo preostae, ne zazivajte ime bogova njihovih, ne kunite se njima, ne sluite im i ne klanjajte se njima, 8 Nego se drite Gospoda, Boga svojega, kao to ste inili do danas! 9 Gospod je zbog vas protjerao velike i mone narode, i nitko se nije mogao odrati pred vama do danas. 10 Jedan izmeu vas tjerao je tisuu u bijeg; jer Gospod, Bog va, bori se za vas, kao to vam je obeao. 11 Pa zato na sebe brino pazite na to, da ljubite Gospoda, Boga svojega! 12 Jer ako budete radili drukije i pristali za ostatkom tih naroda, to su jo preostali kod vas, i s njima se sprijateljili i pomijeali i oni s vama, 13 Onda znajte, da Gospod, Bog va, nee vie izgoniti tih naroda ispred vas, Oni e vam dapae postati zamka i mrea, bi bokovima vaim i trnje oima vaim, dok ne budete istisnuti iz te lijepe zemlje, koju vam je dao Gospod, Bog va. 14 Evo, ja idem sada na put, na koji

Joua
blagosloviti, i tako sam vas izbavio iz ruke njegove. 11 Vi ste onda preli preko Jordana i doli u Jeriho. Ovdje su vojevali proti vama graani iz Jeriha, Amoreji, Perizeji, Kanaanci, Hiteji, Girgaeji, Hiveji i Jebuseji. Ali sam ih dao u vae ruke. 12 Poslao sam pred vama strljene. Oni su njih, dva kralja amorejska, prognali ispred vas, ne ma tvoj i luk tvoj. 13 Dao sam vam zemlju, za koju se nijeste trudili, i gradove, koji nijeste gradili i u kojima treba da se samo nastanite, Vinograde i maslinike, kojih nijeste sadili, dobili ste na uivanje. 14 Zato se sada bojte Gospoda i sluite mu iskreno i vjerno! Odstranite bogove, kojima su sluili oci vai s onu stranu rijeke i u Egiptu, i sluite Gospodu! 15 Ako li vam nije po volji da sluite Gospodu, onda se odluite danas, kojemu ete sluiti: bogovima, kojima su sluili oci vai s onu stranu rijeke, ili bogovima Amoreja, u kojih zemlji prebivate! A ja i kua moja sluit emo Gospodu. 16 Tada narod izjavi: Daleko neka je od nas, da ostavimo Gospoda i da sluimo drugim bogovima! 17 Jer Gospod, Bog na, on je, koji je izveo nas i oce nae iz Egipta, iz kue suanjstva. On je uinio pred naim oima ona velika udesa i uvao nas na cijelom putu, kojim smo ili, i meu svim narodima, kroz koje smo prolazili. 18 Gospod je protjerao ispred nas sve narode, i Amoreje, koji su prebivali u zemlji. I mi emo sluiti Gospodu, jer on je Bog na. 19 Joua ree narodu: Neete moi sluiti Gospodu, jer on je svet Bog, on je Bog revnitelj, on vam nee opratati vaih prestupaka i grijeha. 20 Ako budete ostavili Gospoda i sluili tuim bogovima, on e se okrenuti od vas, zlo e vam nanijeti i unititi vas,

190

izakako vam je inio dobro. 21 A narod odgovori Joui: Ne, mi emo sluiti Gospodu! 22 Joua ree narodu: Sami ste sebi svjedoci, da ste izabrali sebi Gospoda, da mu sluite. Oni odgovorie: Svjedoci smo. 23 Onda odstranite sad tue bogove, koji su meu vama, i obratite svoje srce Gospodu, Bogu Izraelovu! 24 Tada obea narod Joui: Gospodu, Bogu svojemu, sluit emo i glas njegov sluat emo! 25 Tako uini Joua toga dana zavjet s narodom i dade zakon i pravo u ekemu. 26 On unese taj dogaaj u knjigu zavjeta Bojega, uze kamen velik i podie ga tamo pod hrastom, to je bio u Svetitu Gospodnjem. 27 Tada ree Joua svemu narodu. Evo, ovaj kamen neka nam bude svjedok; jer je uo rijei, to ih je Gospod govorio nana. Zato neka vam je svjedok, da ne zatajite Boga svojega! 28 Potom Joua raspusti narod, svakoga na svoj posjed. 29 Iza ovih dogaaja umrije Joua, sin Nunov, sluga Gospodnji, u dobi od sto i deset godina. 30 Pokopae ga u podruju batine njegove u Timnat-Serahu u gori Efraimovoj, sjeverno od gore Gaaa. 31 Izrael je sluio Gospodu za ivota Joue i starjeina, koje jo dugo poivjee iza Joue, i koje su znale sva djela, to ih je bio Gospod uinio za Izraela. 32 Kosti Josipove, to su ih sinovi Izraelovi bili sa sobom donijeli iz Egipta, pokopae u ekemu na zemljitu, to ga je bio kupio Jakov od sinova Hamora, oca ekemova, za sto srebrnjaka, a bilo je dano sinovima Josipovim u batinu. 33 I Eleazar, sin Aronov, umrije, i pokopae ga u brdu, koje je pripadalo sinu njegovu Finehasu, a bila mu je dana na gori Efraimovoj.

Suci
1 Po smrti Jouinoj upitae sinovi Izraelovi Gospoda: Tko e od nas ii prvi u boj proti Kanaanaca? 2 Gospod odgovori: Juda neka ide! Eto, dajem zemlju u njegove ruke. 3 Tada potaknu Juda svoje bratsko pleme Simeona: Hajde s menom na moj dio! Borit emo se proti Kanaanaca. I ja u onda ii s tobom na tvoj dio. I poe Simeon s njim. 4 I digoe se sinovi Judini na put, i Gospod dade Kanaance i Perizeje u njihove ruke. Pobie ih kod Bezeka, deset tisua ljudi. 5 U Bezeku naime naoe AdoniBezeka, udarie na njega i pobie Kanaance i Perizeje, 6 Kad je Adoni-Bezek bjeao, nagnue

191

Suci
24 Kad strae vidjee ovjeka gdje izlazi iz grada, rekoe mu: Hajde pokai nam, gdje se moe unii u grad! Mi emo ti za to uiniti milost. 25 Kad im je on bio pokazao, kako se je moglo provaliti u grad, pobie oni grad otricom maa. A onoga ovjeka i svu obitelj njegovu pustie da otidu. 26 ovjek otide u zemlju Hiteja, sagradi tamo grad i prozva ga Luz. Tako se zove jo danas. 27 Manaseh nije mogao protjerati stanovnika iz Bet-eana, Taanaka, Dora, Ibleama, Megida i njihovih sela. Tako ostae Kanaanci mirno u onoj zemlji. 28 Ali im ojaae Izraelci, uinie Kanaance dunima davati robotu, ali ih ne mogoe sve protjerati iz njihova posjeda. 29 Ni Efraim ne protjera Kanaanaca, koji su prebivali u Gezeru. Tako ostae Kanaanci meu njima u Gezeru, 30 Zebulun nije mogao protjerati stanovnika iz Kitrona i Nahalola. Tako ostae Kanaanci meu njima, ali postae duni davati robotu. 31 Aer nije mogao protjerati stanovnika iz Aka, Sidona, Ahlaba, Akziba, Helbe, Afeka i Rehoba. 32 Tako su Aerovci prebivali meu Kanaancima, koji ostae u okolici, jer ih se nije izagnalo. 33 Naftali nije mogao protjerati stanovnika iz Bet-emea i Bet-Anata. Tako je prebivao meu Kanaancima, koji ostae u okolici. Ali stanovnici iz Bet-emea i Bet-Anata postae duni davati im robotu. 34 Amoreji potisnue Danovce u goru i ne dadoe im sai u ravnicu. 35 Tako ostae Amoreji u Har-Heresu, u Ajalonu i aalbim. Ali kad se je poveala mo kue Josipove, postae duni davati robotu. 36 Podruje Amoreja protezalo se je od gore akrabimske, od Selaha i dalje gore. Suci 2 1 Tada doe Aneo Gospodnji od Gilgale u Bokim i ree: Ja sam vas izveo iz Egipta i doveo vas u zemlju, za koju sam se zakleo ocima vaim. Obeao sam: Neu prekinuti zavjeta svojega s vama dovijeka. 2 A vi ne smijete sklapati savez sa stanovnicima te zemlje, nego morate poruiti rtvenike njihove. Ali ne posluaste zapovijedi moje. Zato uiniste to? 3 Zato i ja kaem: Neu ih odagnati ispred vas. Oni e vam biti protivnici, i idoli njihovi bit e vam zamka.

oni za njim, uhvatie ga i odsjekoe mu palce na rukama i na nogama. 7 Tada ree Adoni-Bezek: Sedamdeset kraljeva, kojima su bili odsjeeni palci na rukama i na nogama, kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam inio, tako mi je platio Bog. Odvedoe ga tada u Jerusalem, gdje je umro. 8 Nato sinovi Judini udarie na Jerusalem, uzee ga, pobie ga otricom maa i zapalie grad ognjem. 9 Potom izaoe sinovi Judini da se bore s Kanaancima, koji su prebivali u gori, u junoj zemlji i u nizini. 10 Onda pooe sinovi Judini proti Kanaanaca u Hebronu - Hebron se prije zvao Kirjat-Arba - i pobie eaja, Ahimana i Talmaja. 11 Odatle otidoe na Debirane. Debir se je prije zvao Kirjat-Sefer. 12 Tada ree Kaleb: Tko svlada KirjatSefer i zauzme ga, dat u mu ker svoju Aksu za enu. 13 I osvoji ga Otniel, sin Kenaza, mlaega brata Kalebova. I dade mu ker svoju Aksu za enu. 14 Kad je ona polazila, nagovori oca svojega i izmoli od njega zemlju. Ona se spusti s magarca, i kad je upita Kaleb: to ti je?, 15 Odgovori mu: Daj mi svadbeni dar! Udao si me u junu zemlju, pa daj mi i izvore vodene! I dade joj Kaleb studence u visini i studence u nizini. 16 Sinovi Keneja, tasta Mojsijeva, izaoe iz palmova grada sa sinovima Judinim u pustinju, koja je na jugu od Arada, i nastanie se tamo meu narodom. 17 Tada izae Juda sa svojim bratskim plemenom Simeonom u rat. Pobie Kanaance, koji su prebivali u Sefatu, i izvrie prokletstvo na gradu. Odatle se prozva grad Hormah. 18 Tada Juda osvoji Gazu s podrujem njezinim, Akelon s podrujem njegovim i Ekron s podrujem njegovim. 19 Gospod je bio s Judom, tako da je mogao zaposjesti goru. Stanovnike u ravnici nije mogao protjerati, jer su imali gvozdena kola. 20 Hebron dadoe, kao to je bio zapovjedio Mojsije, Kalebu, i on protjera odatle tri sina Anakova. 21 Ali Jebuseja, koji su stanovali u Jerusalemu, ne mogoe protjerati sinovi Benjaminovi. Tako ostae Jebuseji u Jerusalemu pod sinovima Benjaminovim do danas. 22 I kua Josipova izae, i to na Betel, i Gospod je bio s njima. 23 Kua Josipova dade uhoditi Betel, a grad se je prije zvao Luza.

Suci
4 Kad tako izgovori Aneo Gospodnji svima sinovima Izraelovim, stade narod glasno plakati. 5 Zato prozvae ono mjesto Bokim. Oni prinesoe tamo rtvu Gospodu. 6 Kad je bio Joua otpustio narod, razioe se sinovi Izraelovi, svaki u svoju batinu, da zaposjednu zemlju. 7 I narod je sluio Gospodu za ivota Joue i svih starjeina, koje preivjee Jouu i vidjee jo sva velika djela Gospodnja, to ih uini Izraelu. 8 Joua, sin Nunov, sluga Gospodnji, umrije u dobi od sto i deset godina. 9 Pokopae ga u podruju batine njegove u Timnat-Heresu u gori Efraimovoj, sjeverno od gore Gaa. 10 Kad se je onda i sav ovaj narataj pribrao k ocima svojim, i nastao drugi narataj iza njih, koji nije poznavao Gospoda ni djela, to ih je bio uinio Izraelu, 11 Tada su sinovi Izraelovi inili, to se nije dopadalo Gospodu, i sluili su baalima. 12 A ostavili su Gospoda, Boga otaca svojih, koji ih je bio izveo iz Egipta. Potrali su za drugim bogovima, bogovima pogana unaokolo, poklonili se njima i tako razgnjevili Gospoda. 13 Kad su tako otpali od Gospoda i stali sluiti baalu i atartama, 14 Raspali se gnjev Gospodnji proti sinovima Izraelovim, i on ih predade u ruke razbojnicima, koji ih oplijenie. On pusti da padnu u ruke svojih neprijatelja unaokolo, tako da se vie nijesu mogli odrati pred svojim neprijateljima. 15 Svaki put, kad bi poli na vojsku, bila je ruka Gospodnja proti njima na nesreu njihovu, kao to je bio unaprijed rekao Gospod i kao to im se bio zakleo Gospod. I nevolja njihova bila je velika. 16 Tada im je Gospod podizao suce, koji su ih izbavljali iz ruku neprijatelja njihovih. 17 Ali ni sudaca svojih nijesu sluali, nego su tjerali s bogovima tuim idolopoklonstvo i klanjali im se Brzo su zali s puta, kojim su ili oci njihovi, koji su slijedili zapovijedi Gospodnje. Ali oni nijesu inili tako. 18 Kad im je Gospod podizao suce, onda je Gospod bio sa sucem i izbavljao ih iz ruku neprijatelja njihovih, dok je ivio sudac, jer bi Gospoda dirnule njihove tube na muitelje i tlaitelje njihove. 19 Ali im bi umro sudac, potjerali bi oni ponovno jo gore nego oci njihovi, trali bi za drugim bogovima, sluili im i klanjali im se. Nijesu se ostavljali

192

djela svojih ni putova svojih opakih. 20 Tada se raspali gnjev Gospodnji proti Izraelu, i ree: Jer je taj narod prestupio moj zavjet, na koji sam obvezao oce njihove, i jer ne slijedi mojih zapovijedi, 21 To ja neu vie nijednoga goniti ispred njih izmeu naroda, koje ostavi Joua kad umrije. 22 Po njima stavit u na kunju sinove Izraelove, hoe li se drati puta Gospodnjega i hoditi po njemu, kao to su inili oci njihovi, ili nee. 23 Mjesto da odmah progna one narode, Gospod ih ostavi i ne predade ih u ruke Joui. Suci 3 1 Ovo su narodi, koje ostavi Gospod, da po njima kua sinove Izraelove u svemu onom, to jo nijesu znali upogled voenja rata u Kanaanu. 2 Tako su narataji sinova Izraelovih imali da naue vojnitvo, jedino, to nijesu znali otprije. 3 Pet je knezova filistejskih, svi Kanaanci, Sidonci i Hiveji, koji su prebivali na Libanonu, od gore Baal-Hermona do onamo, gdje se ide u Hamat. 4 Oni su sluili za to, da se po njima Izrael stavi na kunju i da se vidi, hoe li slijediti naputke Gospodnje, na koje je bio obvezao oce njihove preko Mojsija. 5 Tako su prebivali sinovi Izraelovi meu Kanaancima, Hitejima, Amorejima, Perizejima, Hivejima i Jebusejima. 6 Oni su uzimali sebi keri njihove za ene, davali svoje vlastite sinovima njihovim i sluili bogovima njihovim. 7 Kad su sinovi Izraelovi opet inili, to se nije dopadalo Gospodu, i kad su zaboravili Gospoda, Boga svojega, pa su sluili baalima i lugovima, 8 Raspali se gnjev Gospodnji proti Izraelu i dade ih u ruke KuanRiataimu, kralju sjeverne Mezopotamije. Osam godina morali su sinovi Izraelovi sluiti Kuan Riataimu. 9 Kad sinovi Izraelovi zavapie Gospodu, podie Gospod sinovima Izraelovim izbavitelja, da ih izbavi, Otniela, sina Kenaza, mlaega brata Kalebova. 10 Na njega doe duh Gospodnji, i on postade sudac u Izraelu. Kad on izae na vojsku, predade mu Gospod u ruke Kuan-Riataima, kralja sjeverne Mezopotamije, i on uniti Kuan Riataima. 11 I bila je sad zemlja mirna etrdeset godina, dok ne umrije Otniel, sin

193

Suci
jer Gospod predade vam u ruke neprijatelje vae, Moapce, sioe oni za njim, zatvorie Moapcima gazove Jordana i ne dadoe nikome prijeko. 29 Pobie tada Moabaca oko deset tisua ljudi, sve jakih i hrabrih ljudi. Nitko ne umae. 30 Tako se onda morade Moab podvri vlasti Izraelovoj, i zemlja je bila mirna osamdeset godina. 31 Poslije njega ustade amgar, sin Anatov. On pobi est stotina Filisteja ostanom volujskim. I on je bio sudac u Izraelu. Suci 4 1 Kad su sinovi Izraelovi poslije smrti Ehudove opet inili, to je nije dopadalo Gospodu, 2 Predade ih Gospod u ruke Jabinu, kralju kanaanskomu, koji je vladao u Hasoru. Vojskovoa njegov bio je Sisera, koji je boravio u Haroetu neznaboakom. 3 Tada su zavapili sinovi Izraelovi Gospodu za pomo, jer on je imao devet stotina gvozdenih kola i veoma je tlaio sinove Izraelove dvadeset godina. 4 U ono vrijeme Debora, proroica, ena Lapidotova, sudila je Izraelu. 5 Ona je stanovala pod Deborinom palmom izmeu Rame i Betela na gori Efraimovoj. Sinovi Izraelovi dolazili su gore k njoj na sud. 6 I ona dade dozvati Baraka, sina Abinoamova, iz Kadea Naftalijeva i ree mu: Gospod, Bog Izraelov, zapovijeda ti: Idi, uzai na goru Tabor i uzmi sa sobom deset tisua ljudi izmeu sinova Naftalijevih i sinova Zebulunovih! 7 Ja u dovesti k tebi na potok Kion Siseru, vojskovou Jabinova, i kola njegova i ljudstvo njegovo i predat u ga tebi u ruke. 8 Barak joj ree: Ako e ti ii s menom, ii u i ja. Ako li nee ii s menom, neu ii ni ja. 9 Ona odgovori: Sigurno u ja ii s tobom. Ali tada nee imati slave na vojni, to je preduzima, nego e Gospod eni u ruku dati Siseru. Nato se Debora podie i otide s Barakom u Kede. 10 Tada Barak dozva Zebuluna i Naftalija u Kade, i deset tisua ljudi poe gore pod vodstvom njegovim. I Debora je ila s njim. 11 A Kenej Heber bio se je odvojio od Kaina, jednoga od sinova Hobaba, tasta Mojsijeva. On razape svoj ator kod hrasta saanaimskoga pokraj Kadea.

Kenezov. 12 Kad su sinovi Izraelovi opet inili, to se nije dopadalo Gospodu, uini Gospod kralja moapskoga, Eglona, jaim od sinova Izraelovih, jer su inili, to se nije dopadalo Gospodu. 13 On se ujedini s Amoncima i Amaleanima, izae i pobijedi sinove Izraelove, Tada zauzee grad palmov. 14 Nato su sinovi Izraelovi sluili Eglonu, kralju moapskomu, osamnaest godina. 15 I Gospod, kad sinovi Izraelovi zavapie Gospodu, podie im izbavitelja, Ehuda, sina Gere iz plemena Benjaminova, ovjeka, koji je bio ljevak. Kad jedanput sinovi Izraelovi poslae po njemu danak Eglonu, kralju moapskomu, 16 Napravi sebi Ehud bode dvorezac od lakta u duini, privrsti ga pod haljinu svoju s desne strane svoje, 17 I tako predade danak Eglonu, kralju moapskomu, Eglon je bio ovjek vrlo debeo. 18 Kad je bio gotov s predajom danka, otpusti ljude, koji su bili nosili danak, 19 Vrati se opet sam pokraj idolskih likova u blizini Gilgale i ree Imam, kralju, neku tajnu da ti kaem. Ovaj naredi utnju. Tada se udaljie svi, koji su bili kod njega. 20 Ehud pristupi k njemu, a on je sjedio sam u svojoj hladovitoj gornjoj sobi, i Ehud ree: Rije Boju imam da ti kaem! Kad on usta sa svojega prijestolja, 21 Potee Ehud lijevom rukom svojom, trgnu bode od desne bedrice svoje i zatjera mu ga u trbuh, 22 Tako da je drak odmah prodro za otricom, i salo se sklopilo oko otrice, jer nije opet izvukao bodea iz trbuha. Pritom je neist izala. 23 Tada Ehud izae van u trijem, zatvori za sobom vrata gornje sobe i zakljua. 24 Kad se je bio udaljio, dooe sluge da pogledaju. Kako naoe vrata gornje sobe zakljuana, pomislie: Bit e da obavlja potrebu svoju u hladovitoj klijeti. 25 I tako su ekali veoma dugo. Ali kad on vrata gornje sobe jo jednako nije otvarao, uzee klju i otvorie. A tu je leao gospodar njihov na podu mrtav. 26 A Ehud, dok su oni ekali, bio je umakao, do idolskih likova doao i u Seir utekao. 27 im se je vratio, zatrubi u trubu na gori Efraimovoj, i sinovi Izraelovi sioe s njim s gore. On im je stajao na elu. 28 Na njegov poziv: Hajdete za mnom,

Suci
12 Kad javie Siseri, da je izaao Barak, sin Abinoamov, na Tabor, 13 Skupi Sisera sva svoja kola, devet stotina gvozdenih ratnih kola, i svu svoju vojsku, to je bila pod njim, od Haroeta neznaboakoga do potoka Kiona. 14 Tada ree Debora Baraku: Ustani, jer je ovo dan, u koji e ti Gospod dati u ruke Siseru. Sam Gospod ii e pred tobom. Nato Barak sie s gore Tabora, i deset tisua ljudi za njim. 15 Gospod smete Siseru i sva kola njegova i svu vojsku njegovu otricom maa pred Barakom. Sisera skoi s kola i pobjee pjeice. 16 Barak je progonio kola i vojsku do Haroeta neznaboakoga, i sva vojska Siserina pade od otrice maa. Ne osta ni jedan. 17 Sisera pobjee pjeice do atora Jaele, ene Keneja Ebera; jer je meu Jabinom, kraljem hasorskim, i porodicom Keneja Ebera vladao mir. 18 Jaela izie u susret Siseri i ree mu: Uvrati se, gospodaru, uvrati se k meni, ne boj se! I on se uvrati k njoj u ator, i ona ga pokri pokrivaem. 19 On je zamoli: Daj mi malo vode, da se napijem, jer sam edan! Ona otvori mijeh mlijeka, dade mu da se napije i opet ga pokri. 20 Nato joj on ree: Stani na ulaz atora! Ako tko doe i zapita te: Ima li tko tu? Ti odgovori: Nema! 21 Ali Jaela, ena Heberova, prihvati kolac od atora, uze eki, pristupi k njemu polako i zatjera mu kolac kroz sljepoice, tako te proe u zemlju. On je bio naime od umora zaspao tvrdo. I tako umrije. 22 Kad je Barak, koji je progonio Siseru, mimo prolazio, Jaela mu izae u susret i ree mu: Doi, pokazat u ti ovjeka, kojega trai! Kad je uniao, Sisera je tu leao mrtav, i kolac mu zaboden u sljepoice. 23 Tako ponizi Bog u onaj dan Jabina, kralja kanaanskoga, pred sinovima Izraelovim. 24 I ruka sinova Izraelovih bivala je sve tea Jabinu, kralju kanaanskomu, dok ne unitie Jabina, kralja kanaanskoga. Suci 5 1 U onaj dan pjevali su Debora i Barak, sin Abinoamov, sljedeu pjesmu: 2 Knezovi su vodili u Izraelu, dragovoljno se ponudio narod u boj, slavite stoga Gospoda! 3 Kraljevi, ujte! Knezovi, posluajte! Ja hou Gospodu, ja hou pjevati pjesmu, hou posvetiti Gospodu, Bogu

194

Izraelovu, pjesmu svoju. 4 Kad si silazio sa Seira, Gospode, kad si iao iz polja edomskoga, zemlja se je tresla, nebesa su lijevala, oblaci su tekli vodom, 5 Brda su klimala pred Gospodom, Sinaj pred Gospodom, Bogom Izraelovim. 6 U dane amgara, sina Anatova, u vrijeme Jaelino pusti su leali putovi. I tko je iao stazama, vukao se je stranputicama. 7 Nije bilo voe u Izraelu, ovjek se je osjeao zaputen, dok ja, Debora, ne ustadoh, ne ustadoh kao mati u Izraelu. 8 Jer se trailo nove bogove, pokuca tada na vrata rat, ali se nije vidio tit ni koplje meu etrdeset tisua u Izraelu, 9 Hvala moja ide knezovima Izraelovim i narodu, koji se dragovoljno ponudi u boj. Slavite stoga Gospoda! 10 Vi, koji jaete na bijelim magarcima, koji poivate na jastucima, koji hodite po putovima, ugodite pjesmu zahvalnicu! 11 Glasnije i od povika pastira na pojitima slavite pobjedu Gospoda, sjajno djelo njegove moi u Izraelu! Ve silazi na vrata narod Gospodnji. 12 Ustani, ustani, Debora! Ustani, ustani, zapjevaj hvalospjev! Digni se, Barae! Vodi ih u ropstvo, sine Abinoamov! 13 Ostaci junaka, izaite van! Narode Gospodnji, junacima tako bogat, silazi k meni! 14 Od Efraima silazi se u dolinu k tebi, Benjamine, s konjanicima tvojim. Knezovi izlaze iz Makira, 15 Iz Zebuluna voe sa ezlom. S Deborom se ujedinie knezovi Isakarovi, i Naftali s Barakom. Za njim se juria u dolinu. Dugo vijee ratno dri se u krajevima Rubenovim. 16 to sjedi meu torovima i slua, kako bleje stada? Dugo vijee ratno dri se u krajevima Rubenovim, 17 Gilead s onu stranu Jordana poiva. I Dan - to boravi on jo daleko kod lada? Na obali mora sjedi tiho Aer, stanuje mirno u svojim zaljevima. 18 Samo Zebulun, narod, rtvuje svoj ivot smrti i Naftali na visokim poljanama. 19 I pridolaze kraljevi u boj. Kraljevi kanaanski dolaze u bitku kod Taanaka na vodama Megida, ali ni mrve srebra ne dobie. 20 S neba se bore zajedno zvijezde, vojuju proti Siseri sa svojih staza. 21 Kion odnosi neprijatelje, Kion, potok bitaka. Pa obraduj se itavom

195

Suci
Gospodu. 7 Kad zavapie sinovi Izraelovi Gospodu za pomo proti Midjancima, 8 Posla Gospod sinovima Izraelovim proroka, koji im navijesti: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Ja sam vas izveo iz Egipta i izveo sam vas iz kue suanjstva. 9 Ja sam vas izbavio iz ruku Egipana i svih vaih tlaitelja. Ja sam ih ispred vas odagnao i dao sam vam zemlju njihovu. 10 Ja sam vam zapovjedio: Ja sam Gospod, Bog va. Ne tujte bogova Amoreja, u kojih zemlji stanujete! Ali vi ne posluaste glasa mojega. 11 Tada doe Aneo Gospodnji i sjede pod hrast kod Ofre, koji je bio Abiezreja Joaa, a sin je njegov Gideon mlatio penicu na tijesku, da je osigura od Midjanaca. 12 Njemu se prikaza Aneo Gospodnji i ree mu: Gospod je s tobom, hrabri junae! 13 Gideon mu odgovori: Molim, gospodaru moj! Kad je Gospod s nama, zato nas snae sve ovo? Gdje su sva udesa njegova, to su nam ih pripovijedali oci nai, kad su govorili: Gospod nas je izveo iz Egipta? A sada nas je ostavio Gospod i predao nas u ruke Midjancima.: 14 Gospod se okrenu k njemu i ree: Idi u toj snazi svojoj i izbavi Izraela iz ruku Midjanaca! Ja te aljem. 15 A on mu ree: Oprosti, gospodaru moj! im u izbaviti Izraela? Eto, rod je moj najmanji u plemenu Manasehovu, a ja sam posljednji u obitelji svojoj. 16 Gospod mu ree: Jer sam ja s tobom, pobit e Midjance kao jednoga ovjeka. 17 On mu ree: Ako sam naao milost u oima tvojim, daj mi znak, da si to ti, koji govori s menom! 18 Pa ne idi odavde, dok se ja ne vratim k tebi i donesem ti dar svoj i stavim preda te. On odgovori: ekat u, dok se vrati. 19 Tada otide Gideon i zgotovi jare, nadalje jednu efu brana za nekvasne kruhove. Meso metnu u koaricu, juhu stavi u lonac, donese mu pod hrast i postavi pred njega. 20 A Aneo Boji ree mu Uzmi to meso i te kruhove nekvasne, metni ih na onu hridinu i juhu izlij na to! On uini tako. 21 I Aneo Gospodnji prui kraj od tapa, to ga je imao u ruci, d dotae se mesa i kruhova nekvasnih. Tada se podie oganj iz hridine i spali meso i hljebove nekvasne. A Aneo Gospodnji ieznu ispred oiju njegovih. 22 Tada vidje Gideon, da je to bio Aneo

snagom, duo moja! 22 Ve toptaju kopita konjska, jer junaci njihovi tjeraju, tjeraju tamo. 23 Proklinjite Meroz! Vie gromko Aneo Gospodnji, proklinjite stanovnike njegove! Ne dooe u pomo Gospodu, Gospodu u i pomo kao junaci. 24 Mimo svih ena neka je slavljena Jaela, ena Ebera, Keneja! Mimo svih ena u atoru neka je ona visoko aena! 25 On zaiska vode. Ona mu prui mlijeka. U gospodskoj ai prui mu povlake. 26 Ali ruka njezina mai se za kolac atorski, desnica njezina za eki kovaki: i udari Siseru, smodi mu glavu, smrska mu i probi sljepoice. 27 Meu noge njezine savi se, pade, lei, savija se uz noge njezine, pade opet natrag, i gdje pade, mrtav ostade. 28 Kroz prozor motri i jadikuje mati Siserina, kroz reetku: to se tako dugo ne vraaju kola njegova? to se tako polako miu tokovi kola njegovih? 29 Odgovara joj najmudrija od njezinih dvorkinja, a i sama sebi ona odgovara: 30 Zacijelo su plijen zaplijenili i sada ga oni dijele: po jednu djevojku, po dvije djevojke na svakoga; pa plijen: arena tkanina Siseri, i plijen: areno vezena haljina, areno platno, odijelo, dva rupca oko vrata mojega, plijen. 31 Tako propadaju, Gospode, svi neprijatelji tvoji. A oni, koji te ljube, oni su kao sunce kad izlazi u svojemu sjaju. I tada je zemlja bila mirna etrdeset godina. Suci 6 1 Kad su sinovi Izraelovi opet inili, to se Gospodu nije dopadalo, dade ih Gospod u ruke Midjancima za sedam godina. 2 Teka je bila ruka Midjanaca nad Izraelom. Sinovi Izraelovi bjeali su ispred Midjanaca u gorske jame, peine i utvrde. 3 I kad bi Izraelci posijali, dolazili su Midjanci Amaleani i sinovi Istoka i udarili na njih. 4 Oni bi se utaborili proti njima i poeli bi rod zemlje sve do Gaze. I nijesu ostavljali hrane za Izraelce, ni ovce ni vola ni magarca. 5 Jer su dolazili sa stadima svojim i sa atorima svojim. Dolazili su kao jata skakavaca. Nije bilo broja njima ni devama njihovim. Dolazili su u zemlju, da je opustoe. 6 Izrael je bio od Midjanaca ljuto potlaen. I zavapili su sinovi Izraelovi

Suci
Gospodnji. Jao, Gospode svemogui, povika Gideon, vidio sam Anela Gospodnjega licem k licu! 23 A Gospod mu odgovori: Mir neka je s tobom! Ne boj se! Nee umrijeti.: 24 Gideon napravi ondje rtvenik Gospodu i nazva ga Gospod je mir. Do dananjega dana stoji on jo u Ofri, koja pripada Abiezrejima. 25 One noi zapovjedi mu Gospod: Uzmi junca oca svojega, naime drugoga junca od sedam godina, srui rtvenik baalov oca svojega i sasijeci lug pokraj njega! 26 Onda podigni Gospodu, Bogu svojemu, rtvenik visoko gore na hridini u tvri i uzmi drugoga junca i rtvuj ga kao rtvu paljenicu drvima onoga luga, to ga ima sasjei! 27 Tada uze Gideon deset ljudi izmeu sluga svojih i uini, kako mu je bio zapovjedio Gospod. A jer se je bojao svoje obitelji i ljudi onoga grada, da to izvede danju, uini nou. 28 Kad ljudi onoga grada sutradan rano ustadoe, a to sruen rtvenik baalov i lug pokraj njega sasjeen. A junac drugi bio je rtvovan kao rtva paljenica na rtveniku novo podignutom. 29 Pitali su jedan drugoga: Tko je to uinio? Kad su traili i raspitivali, rekoe im: Gideon, sin Joaov, to je uinio. 30 Tada rekoe ljudi onoga grada Joau: Izvedi sina svojega! On mora umrijeti, jer je sruio rtvenik baalov i sasjekao lug pokraj njega. 31 A Joa odgovori svima, koji su stajali kod njega: Hoete Id se boriti za baala? Hoete li mu doi u pomo? Tko se bori za njega, do sutra je mrtav. Ako je on bog, neka se sam bori za sebe, jer mu je sruio rtvenik! 32 Zato mu onoga dana dadoe ime Jerubaal, to jest baal neka se bori proti njemu, jer mu je sruio rtvenik. 33 I kad se svi Midjanci i Amaleani uz sinove Istoka sastadoe i preavi preko Jordana u ravnici se jezreelskoj utaborie, 34 Doe duh Gospodnji na Gideona. On zatrubi u trubu. Kad onda Abiezreji pooe za pozivom njegovim. 35 Posla glasnike po svemu plemenu Manasehovu, pa se i oni skupie oko njega. Posla glasnike i u pleme Aerovo, Zebulunovo i Naftalijevo I ovi izaoe pred njih. 36 I Gideon upravi Bogu molitvu: Ako e ti doista izbaviti mojom rukom Izraela, kao to si obeao, 37 Evo, ja u metnuti runo ovce na gumno. Ako rosa bude samo na runu,

196

a po svoj zemlji suho, onda u znati, da e mojom rukom izbaviti Izraela, kao to si obeao. 38 I tako se dogodi. Kad sutradan rano ustade i runo iscijedi, istisnu rosu iz runa, cijelu zdjelu punu vode. 39 Tada zamoli Gideon Boga: Ne gnjevi se na me, ako progovorim jo jednom! Daj mi da jo samo ovaj put uinim pokus s runom! Neka bude samo runo suho, a po svoj zemlji neka bude rosa! 40 I Bog uini tako onu no. Samo je runo ostalo suho, a Po svoj zemlji bila je rosa. Suci 7 1 Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sva eta njegova s njim. Utaborie se kod izvora Harod, a tabor Midjanaca bio je sjeverno od njih na podnoju breuljka Moreh u ravnici. 2 Tada ree Gospod Gideonu: Vojska, to je ima uza se, odve je mnogobrojna, a da bih dao Midjance u njezine ruke. Inae bi se Izrael mogao hvaliti suprot meni: Vlastitom snagom pomagao sam sebi. 3 Zato oglasi ljudima: Tko se boji i koga je strah, neka se vrati i neka odstupi od gore Gileada! I vratie se od ete dvadeset i dvije tisue ljudi, a deset tisua ljudi ostade. 4 A Gospod ree Gideonu: eta je jo uvijek odve mnogobrojna. Svedi je na vodu! Tamo u ti je prebrati, Za koga ti reknem: Ovaj ide s tobom, taj neka ide s tobom! A za koga ti reknem: Ovaj ne ide s tobom, taj neka ne ide s tobom! 5 Poto je ljude bio sveo na vodu, ree Gospod Gideonu: Svakoga, koji lape jezikom vodu, kao to lapu psi, toga metni na stranu; tako i svakoga, koji klekne na koljena da pije! 6 Tada je iznosio broj onih, koji su vodu laptali rukom k ustima, tri stotine ljudi. Ostali ljudi klekoe svi na koljena da piju vode. 7 I ree Gospod Gideonu: S tri stotine ljudi, koji su laptali vodu, izbavit u vas i predat u ti u ruke Midjance. Svi drugi neka se vrate svaki k svojoj kui! 8 Poto su uzeli sebi branjenice za ljude i trube njihove, otpusti sve Izraele, svakoga k svojoj kui. Samo tri stotine ljudi zadra. Tabor Midjanaca bio je pod njim u ravnici. 9 Onu no ree mu Gospod: Ustani! Sii u tabor, jer ti ga dajem u ruke. 10 Ako li se boji sam sii, sii u tabor s momkom svojim Purom! 11 Prislukuj, to govore! Tada e dobiti sranost da sie u tabor. I sie on s momkom svojim Purom do u

197

Suci
gavranovoj a Zeba smaknue kod tijeska vukova. Onda potjerae Midjance i donesoe glavu Orebovu i Zebovu Gideonu preko Jordana. Suci 8 1 Tada ga zapitae Efraimovci: Zato si nam to uinio, te nas nijesi pozvao, kad si poao u boj proti Midjancima? Tako su mu prigovarali estoko. 2 On im ree: Pa to sam ja uinio tako kao vi? Nije li pabirenje Efraimovo bolje negoli berba Abiezerova? 3 Vama je u ruke dao Bog knezove midjanske Oreba i Zeba. Pa to sam ja uinio tako kao vi? Na takve rijei slee se njihova srdnja na njega. 4 Kad je Gideon bio doao na Jordan i preao preko njega s tri stotine ljudi, koji su bili s njim, a bili su umorni od proganjanja, 5 Zamoli ljude iz Sukota: Dajte, molim, kruha ljudima, koji idu za mnom, jer su umorni, a ja gonim kraljeve midjanske Zebaha i Salmuna. 6 A glavari iz Sukota odgovorie: A ima li ruke Zebahove i Salmunine ve u svojoj ruci, da moramo dati kruha tvojim ljudima? 7 Gideon odgovori: Zato u ja vama, kad mi Gospod preda u ruke Zebaha i Salmuna, pomlatiti tjelesa trnjem i draom iz pustinje. 8 Odanle otide u Penuel i zamoli ih isto onako. A ljudi iz Penuela dadoe mu isti odgovor kao i ljudi iz Sukota. 9 Tada zaprijeti i ljudima iz Penuela: Kad se vratim zdravo, poruit u tu kulu. 10 A Zebah i Salmuna bili su u Karkoru s vojskom svojom, oko petnaest tisua ljudi. To su bili svi ostaci od cijele vojske sinova Istoka; sto i dvadeset tisua teko naoruanih ljudi bilo je palo. 11 Gideon ode dalje putem to su ga bili uzeli atorski ljudi istono od Nobaha i Jogbohe, i napade tabor. Tabor se je naime bio osjeao sigurnim. 12 Zebah i Salmuna pobjegoe. A on nagnu za njima i uhvati oba dva kralja midjanska Zebaha i Salmuna. Sav tabor uniti on. 13 Nato se vrati Gideon, sin Joaov, iz boja s visine Heresa. 14 On uhvati nekog mladia, koji je pripadao ljudima iz Sukota, i stade ga ispitivati. On mu popisa imena glavara i starjeina u Sukotu, sedamdeset i sedam ljudi. 15 Kad onda doe k ljudima u Sukotu, ree: Evo, ovdje su Zebah i Salmuna, zbog kojih vi mi se narugaste rijeima: Ima li ruke Zebahove i Salmunine

najbliu blizinu taborskih straa. 12 Midjanci i Amaleani i svi sinovi Istoka bili su se utaborili u ravnici tako mnogobrojno kao skakavci. Devama njihovim nije bilo broja, bilo ih je kao pijeska na moru. 13 Kad doe Gideon tamo, upravo je jedan pripovijedao drugome ovaj san: Sluaj, imao sam jedan san. Kotrljao se peen kruh jemeni u tabor midjanski i doe do jednog atora. Pogodi ga, tako da pade i premetnu se prema gore. Tako je leao ator. 14 Drugi odgovori: to nije nita drugo nego ma Izraela Gideona, sina Joaeva, Bog mu u ruke predade Midjance i sav tabor njihov. 15 Kad je Gideon uo pripovijest sna i tumaenje njegovo, baci se niice Tada se vrati u tabor izraelski i povika: Ustajte! Gospod predade tabor Midjanaca u ruke vae. 16 Potom razdijeli trista ljudi u tri ete i dade svima u ruke trube i prazne vreve. U vrevima bile su lui. 17 On im zapovjedi: Gledajte na mene i inite isto tako! Kad doem na kraj tabora, onda inite, to ja inim! 18 im ja sa svima, to su uza me, zatrubim u trubu, zatrubite i vi u trube oko svega tabora i viite: Za Gospoda i za Gideona! 19 I kad je bio doao Gideon sa stotinu ljudi, to su bili uz njega, na kraj tabora u poetak srednje none strae - istom su bili postavili strae - tada zatrubie oni u trube i razlupae vreve u svojim rukama. 20 U isto vrijeme zatrubie u trube tri ete i razlupae vreve. U lijevoj ruci drali su lui, u desnoj trube, da trube, i vikali su: Ma za Gospoda i za Gideona! 21 Svaki je pritom stajao na mjestu, gdje je bio, okolo tabora. Tada se smete sav tabor. Vikali su i nagnuli bjeati. 22 Dok su oni trubili u tri stotine truba, upravi Gospod ma jednoga proti drugome, i to po svemu taboru, te pobjee vojska do Bet-ite prema Serari, do na obalu Abel-Mehole kod Tabata. 23 A Izraelci iz plemena Naftalijeva, Aerova i iz svega plemena Manasehova ustadoe i dadoe se u potjeru za Midjancima. 24 I posla Gideon glasnike po svoj gori Efraimovoj s naputkom: Siite pred Midjance i odreite im vodu do BetBare, naime Jordana! Svi Efraimovci digoe se i odrezae im vodu do BetBare, naime Jordana. 25 I uhvatie obadva kneza midjanska Oreba i Zeba. Oreba ubie na stijeni

Suci
ve u svojoj ruci, da moramo dati kruha tvojim i umornim ljudima? 16 Tada uze starjeine grada i S trnja iz pustinje i drae i kazni stim ljude iz Sukota. 17 A kulu u Penuelu dade sruiti i ljude u gradu pobiti. 18 Nato ree Zebahu i Salmuni: Kakvi su bili ljudi, to ih pobiste na Taboru? Oni odgovorie Takvi kao ti, svaki je izgledao kao kraljevski sin. 19 On ree: to su bila moja braa, sinovi moje majke. Tako Gospod bio iv! Da ste ih ostavili u ivotu, ne bih vas pogubio. 20 Nato zapovjedi Jeteru, prvoroencu svojemu: Ustani, pogubi ih! Ali djeak ne izvue maa svojega, jer se je bojao, jer je bio jo djeak. 21 Tada zamolie Zebah i Salmuna: Ustani ti i pogubi nas, jer kakav je ovjek, onakva mu je snaga. Gideon se die i pogubi Zebaha i Salmuna. A mjeseie, to su ih o vratu nosile deve njihove, uze sebi. 22 Potom zamolie Izraelci Gideona: Budi kralj na, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer ti si nas izbavio iz ruku Midjanaca. 23 A Gideon im ree: Ja ne mogu biti kralj va. I sin moj ne smije vladati nad vama. Gospod je kralj va. 24 Tada im ree Gideon: Imam jednu molbu na vas. Dajte mi svaki prsten, to ga je zaplijenio! Oni su bili naime nosili zlatne prstenove, jer su bili Imaelovci. 25 Odgovorie: Dat emo ti ih rado. I razastre plat, i svaki je bacao na njega svoje zaplijenjene prstenove. 26 Teina zlatnih prstenova, to ih je bio izmolio, iznosila je tisuu i sedam stotina ekela zlata, osim mjeseica, naunica i skrletnih haljina, to su ih bili nosili kraljevi midjanski, i osim lania, to su bili oko vrata deva njihovih. 27 Gideon dade napraviti od toga efod i postavi ga u Ofri, svojemu rodnom gradu, Ali svi Izraeli stadoe initi tamo preljubu za njim. Tako je to bilo Gideonu i kui njegovoj zamka, 28 Midjanci su bili od Izraelaca tako ponieni, da vie nijesu dizali svoje glave, i zemlja je bila mirna etrdeset godina, dokle je ivio Gideon. 29 Jerubaal, sin Joaov, otide i stanovao je u svojoj kui. 30 Gideon je imao sedamdeset tjelesnih sinova; jer je imao mnogo ena. 31 I njegova inoa u ekemu rodi mu sina, kojemu dade ime Abimelek. 32 Gideon, sin Joaov, umrije u visokoj starosti. Pokopae ga u grobu oca

198

njegova Joaa u Ofri. 33 Kad umrije Gideon, opet sinovi Izraelovi stadoe initi preljubu za baalima i postavie sebi Baal-Berita za boga. 34 Sinovi Izraelovi nijesu vie pomiljali na Gospoda, Boga svojega, koji ih je bio izbavio iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo. 35 I nijesu iskazivali zahvalnosti kui Jerubaala Gideona za sva dobroinstva, to ih je on bio uinio Izraelu. Suci 9 1 Abimelek, sin Jerubaalov, otide u ekem k brai matere svoje i predloi njima i svemu rodu obitelji matere svoje ovo: 2 Upitajte jedanput otvoreno sve graane u ekemu: to je bolje za vas, da su vam gospodari sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili da vam je gospodar jedan ovjek? Pomislite na to, da sam ja tijelo vae i kost vaa! 3 Ovu izjavu njegovu rekoe braa matere njegove pred svima graanima u ekemu, i srca njihova privinue se Abimeleku, jer oni sebi rekoe: Na je brat. 4 Dadoe mu sedamdeset ekela srebra iz hrama Baal-Beritova. Ovim najmi sebi Abimelek ljude bez posjeda i drzovite, koji se pridruie njemu. 5 On poe onda u kuu oca svojega u Ofru i pobi brau svoju, sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Samo osta Jotam, najmlai sin Jerubaalov, jer se je bio skrio. 6 Nato se skupie svi graani u ekemu i svi stanovnici Bet-Milo, otidoe i uinie Abimeleka kraljem kod hrasta, koji stoji u ekemu. 7 Kad to javie Jotamu, otide on, stade na vrh gore Gerizima i povika im u sav glas: ujte me, graani u ekemu, tako vas Bog uo! 8 Jedanput pola drveta da pomau sebi kralja. Rekoe maslini: Budi na kralj! 9 A maslina im ree: Zar ja da ostavim pretilinu svoju, koju na meni slave bogovi i ljudi, pa da idem da vladam nad drveem? 10 Tada rekoe drveta smokvi: Doi, budi na kralj! 11 A smokva im ree: Zar ja da ostavim sladost svoju i krasni plod svoj, pa da idem da vladam nad drveem? 12 I rekoe drveta vinovoj lozi: Doi, budi na kralj! 13 A vinova loza ree im: Zar ja da ostavim vino svoje, koje veseli Boga i

199

Suci
Budite radije podloni ljudima Hamora, oca ekemova! Zato da njemu budemo podloni? 29 O kad bih ja imao u svojoj ruci taj narod! Protjerao bih Abimeleka. Tada rekoe Abimeleku: Pojaaj vojsku svoju i kreni! 30 A kad je Zebul, upravitelj gradski, uo izjave Gaala, sina Obedova, razgnjevi se vrlo. 31 On posla tajno glasnike k Abimeleku i porui mu: Evo, Gaal, sin Obedov, doe sa svojom braom u ekem. Oni sad bune grad proti tebe. 32 Ustani dakle nou s ljudima svojim i zasjedi u polju! 33 Rano ujutro, kad sunce ograne, digni se i udari na grad! Kad on onda s ljudima svojim izae proti tebi, uini s njim, kako ti dolikuje! 34 Tada usta Abimelek nou sa svima ljudima svojim. Zasjedoe ekemu u etiri ete. 35 Kad Gaal, sin Obedov, izae i pred vrata gradska stade, ispade Abimelek s ljudima svojim iz zasjede. 36 Gaal ugleda ljude i ree Zebulu: Eno dolaze ljudi svrh gore! A Zebul mu ree: Od sjene gorske ine ti se ljudi. 37 Ali Gaal potvrdi jo jedanput: Eno, ljudi silaze s visa! Druga eta dolazi od arobnikog hrasta. 38 Tada mu doviknu Zebul: Gdje su ti sada velika usta? Ti si bio onaj, koji se je rugao: Tko je Abimelek, da mu moramo biti podloni? Pa to su ljudi, koje si prezreo. Izai sada i bori se s njim! 39 I izae Gaal pred ekemljanima i pobi se s Abimelekom. 40 Ali ga Abimelek natjera u bijeg, i on pobjee pred njim. 41 Dok je Abimelek ostao u Arumi, istjera Zebul Gaala i brau njegovu. Tako nijesu mogli dulje da ostanu u ekemu. 42 Kad sutradan izaoe ljudi u polje i javie to Abimeleku, 43 Uze on vojsku, razdijeli je u tri ete i namjesti je u zasjedu u polju. A im vidje, da su ljudi izali iz grada, skoi na njih i pobi ih. 44 Sam Abimelek udari s etom svojom i postavi se kod vrata gradskih, a druge dvije ete udarie na sve one, koji su bili u polju, i pobie ih. 45 Tada je Abimelek cijeli dan udarao na grad. Kad zauze grad, poubija stanovnike, razori grad i posu so po njemu. 46 A kad to ue svi stanovnici kule ekemske, otidoe u podrum u hramu boga Berita. 47 im dojavie Abimeleku, da su se

ljude, pa da vladam nad drveem? 14 I rekoe sva drveta trnu: Doi, budi na kralj! 15 A trn odgovori drvetima: Ako doista hoete mene da pomaete sebi za kralja, onda doite i sklonite se u sjenu moju; ako li neete, onda neka izae oganj iz trna i spali cedre libanonske! 16 A sada! Ako ste vjerno i poteno radili, kad uiniste Abimeleka kraljem, i ako ste dobro uinili Jerubaalu i kui njegovoj i nagradili mu ono, to je uinio 17 Vi, za koje se je otac moj borio i ivot svoj izloio i koje je izbavio iz ruku Midjanaca, 18 A vi danas ustadoste na kuu oca mojega i pobiste sinove njegove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu i uiniste kraljem Abimeleka, sina slukinje njegove, nad graanima u ekemu zato, to je brat va 19 Ako ste dakle danas vjerno i poteno radili prema Jerubaalu i kui njegovoj, onda se veselite s Abimelekom, a on neka se veseli s vama! 20 Ako li nijeste, neka izie oganj od Abimeleka i spali gradane u ekemu i Bet-Milu, i neka izae oganj od graana u ekemu i od Bet-Milu i spali Abimeleka! 21 Tada pobjee Jotam i skloni se. Otide u Beru i ondje ostade bojei se brata svojega Abimeleka. 22 I vladao je Abimelek Izraelom tri godine. 23 I posla Bog razdor meu Abimeleka i meu graane u ekemu, tako da se graani u ekemu iznevjerie Abimeleku. 24 Tako se je imao osvetiti zloin uinjen na sedamdeset sinova Jerubaalovih i krv njihova doi na brata njihova Abimeleka, koji ih je bio ubio, i na graane u ekemu, koji su ga bili potakli, da ubije brau svoju. 25 I graani u ekemu pometae mu zasjede po vrhovima gorskim, pa su plijenili svakoga, koji je prolazio mimo njih onim putem. Javie to Abimeleku. 26 Gaal, sin Obedov, bio je naime doao sa svojom braom, i oni su se bili nastanili u ekemu. A graani se u ekemu pouzdae u njega. 27 Kad su bili izali u polje i u svojim vinogradima imali berbu i gnjeili groe, priredie veselje, odoe u hram boga svojega, jedoe i pie, i psovali su Abimeleka. 28 Gaal, sin Obedov, povika: Tko je Abimelek i tko smo mi ekemljani, da mu moramo sluiti? Nije li on sin Jerubaalov, a Zebul njegov upravitelj?

Suci
tamo skupili svi stanovnici kule ekemske, 48 Izae on sa svima ljudima svojim na goru Salmon. Tamo prihvati Abimelek za sjekiru, odsijee granu od drveta, podie je i metnu je na rame svoje. A ljudima svojim zapovjedi: to vidjeste da sam ja uinio, to brzo inite kao ja! 49 Tada i svi ljudi, ovjek za ovjekom, odsjekoe granu od drveta, pooe onda za Abimelekom, pometae grane nad podrum i zapalie tako njima podrum. I tako izginue svi stanovnici kule ekemske, oko tisuu ljudi i ena. 50 Potom otide Abimelek na Tebes, opkoli Tebes i osvoji ga. 51 Usred grada bila je tvrda kula, u koju su bili pobjegli svi ljudi i ene, svi stanovnici grada. Oni zatvorie za sobom vrata i popee se na krov kule. 52 Abimelek doe sve do kule i htjede udariti na nju. Kad se posve primakao k vratima kule, da je zapali, 53 Baci jedna ena gornji mlinski kamen na glavu Abimeleku i razbi mu lubanju. 54 On brzo viknu momka, koji mu nosio oruje, i zapovjedi mu: Izvadi ma svoj i ubij me! Inae rei e se za me: ena ga je ubila. I probode ga momak njegov, i on umrije. 55 A kad vidjee Izraelci, da je mrtav Abimelek, vratie se svi k svojoj kui. 56 Tako plati Bog Abimeleku za zloin, to ga je bio poinio na ocu svojemu ubivi sedamdeset brae svoje. 57 Isto tako dade Bog, da svi zloini ljudi u ekemu natrag padnu na njihovu glavu. Tako se ispuni na njima kletva Jotama, sina Jerubaalova. Suci 10 1 Poslije Abimeleka ustade da izbavi Izraela Tola, sin Puahe, unuk Dodov, iz plemena Isakarova. On je stanovao u amiru na gori Efraimovoj, 2 I bio je sudac Izraelu dvadeset i tri godine. Tada umrije i bi pokopan u amiru. 3 Poslije njega ustade Jair iz Gileada i bio je sudac Izraelu dvadeset i dvije godine. 4 On je imao trideset sinova, koji su jahali na tridesetero magaradi i imali trideset gradova, koji se zovu do dananjega dana atorska sela Jairova. Lee u Gileadu. 5 Kad je umro Jair, pokopae ga u Kamonu. 6 Sinovi Izraelovi inili su opet, to se nije dopadalo Gospodu, i sluili su baalima i atartama, bogovima sirskim, bogovima sidonskim, bogovima moapskim, bogovima

200

sinova Amonovih i bogovima filistejskim. A Gospoda su ostavili i nijesu mu sluili. 7 Tada se raspali gnjev Gospodnji na Izraela, i dade ih u ruke Filistejima i u ruke sinovima Amonovim. 8 Oni su muili i gazili sinove Izraelove u onoj godini ve osamnaest godina sve sinove Izraelove s onu stranu Jordana u zemlji amorejskoj, u Gileadu. 9 A kad su sinovi Amonovi preli preko Jordana, da se biju i s Judom, Benjaminom i kuom Efraimovom, i sinovi Izraelovi bili u velikoj nevolji, 10 Tada zavapie sinovi Izraelovi Gospodu i priznae: Sagrijeismo tebi, jer ostavismo Boga svojega i sluismo baalima. 11 A Gospod ree sinovima Izraelovim: Nijesu li vas pritiskivali Egipani, Amoreji, sinovi Amonovi, Filisteji, 12 Sidonci, Amaleani i Midjanci Ali kad zavapiste k meni, ja sam vas izbavljao iz ruke njihove. 13 A vi ostaviste mene i sluiste drugim bogovima. Zato vas vie neu izbavljati. 14 Idite i viite k onim bogovima, koje izabraste sebi! Neka vas oni izbave u nevolji vaoj! 15 Tada sinovi Izraelovi priznae Gospodu: Sagrijeismo. ini s nama to ti je drago! Samo nas izbavi jo ovaj put! 16 Oni odstranie nato tue bogove iz svoje sredine i stadoe opet sluiti Gospodu. I njemu se saali radi nevolje Izraelove. 17 Kad se sinovi Amonovi podigoe i u Gileadu se utaborie, dok se sinovi Izraelovi skupie i tabor udarie kod Mispe, 18 Ree narod, knezovi gileadski, jedan drugomu: Tko e poeti boj proti sinovima Amonovim? On neka bude poglavar svima stanovnicima u Gileadu! Suci 11 1 Jeftaha iz Gileada bio je jak junak. Bio je sin jedne bludnice. Gilead je bio otac Jeftahin. 2 Kad ena Gileadova rodi njemu sinove, pa kad odrastoe sinovi te ene, otjerae Jeftahu i rekoe mu: Ne moe biti batinik u obitelji naoj, jer si sin tue ene. 3 Tada pobjee Jeftaha od brae svoje i nastani se u zemlji Tobu. Tamo se okupie oko Jeftahe ljudi bez imovine i pooe s njim plijeniti. 4 I kad se poslije nekoga vremena sinovi Amonovi zaratie sa sinovima

201

Suci
sinova Izraelovih kroz podruje njegovo. Nego Sihon skupi sav svoj narod. Utaborie se u Jahasu, i on se je borio proti Izraelu. 21 Ali Gospod, Bog Izraelov, dade Sihona sa svom vojskom njegovom u ruke sinovima Izraelovim, koji ih pobijedie. Tako zadobi Izrael svu zemlju Amoreja, koji su prebivali u onoj zemlji, 22 I osvoji svu zemlju amorejsku od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana. 23 A sada, kada je Gospod, Bog Izraelov, protjerao Amoreje zbog naroda svojega Izraela, hoe ti da ga odagna? 24 Zar nije istina, koga bog tvoj Kemo progna, u posjed njegov onda ti stupi? Koga dakle Gospod, Bog na, progna zbog nas, u posjed njegov onda mi stupimo. 25 Ili si ti poem jai od kralja moapskoga Balaka, sina Siporova? Je li se on borio s Izraelom? Je li on ratovao s njima? 26 Kad je Izrael boravio u Hebonu i u njegovim naseobinama, u Aroeru i u njegovim naseobinama i u svim gradovima, to lee na Arnonu, tri stotine godina, zato ih nijeste u to vrijeme natrag osvojili? 27 Ja ti ne uinih nita na ao, nego ti meni ini krivo, kad ratuje s menom. Gospod, sudac, danas e suditi izmeu sinova Izraelovih i sinova Amonovih. 28 Ali Kralj sinova Amonovih ne poslua rijei, to mu ih porui Jeftaha. 29 Tada sie duh Gospodnji na Jeftahu, i on proe kroz Gilead i Manaseh. Nato poe u Mispu u Gileadu, i od Mispe u Gileadu podie se proti sinovima Amonovim. 30 A Jeftaha uini Gospodu ovaj zavjet: Ako snove Amonove preda posve u moje ruke, 31 Onda ima onaj, koji mi iz vrata kue moje doe u susret, ako se vratim kui pobjedonosan od sinova Amonovih, pripasti Gospodu, i ja u ga prinijeti za rtvu paljenicu. 32 I tako poe Jeftaha proti sinovima Amonovim, da se bije s njima, i Gospod mu ih posve predade u ruke. 33 On ih silno porazi od Aroera do u okolinu Minita, dvadeset gradova, i do Abel-Keramima. Tako su bili sinovi Amonovi ponieni pred sinovima Izraelovim. 34 A kad se vraao Jeftaha kui svojoj u Mispu, izae mu u susret ki njegova s bubnjevima i sviralama. Ona mu je

Izraelovim, 5 I sinovi Amonovi pooe u boj proti Izraelu, otidoe starjeine gileadske da dovedu Jeftahu iz zemlje Toba. 6 Oni zamolie Jeftahu: Doi i budi nam voda! Mi hoemo da vojujemo proti sinovima Amonovim. 7 A Jeftaha odgovori starjeinama gileadskim: Nijeste li me mrzili i otjerali iz kue oca mojega? Zato sad dolazite k meni, kad ste u nevolji? 8 Starjeine gileadske odgovorie Jeftahi: Zato sad doosmo opet k tebi: Ako poe s nama i bude vojevao proti sinovima Amonovim, bit e poglavar nama, svima graanima gileadskim. 9 Tada upita Jeftaha starjeine gileadske: Ako me odvedete, da se borim proti sinovima Amonovim, i ako mi ih preda Gospod, hou li vam tada biti poglavar? 10 Starjeine gileadske odgovorie Jeftahi: Gospod je svjedok po uvenju meu nama, da emo tako raditi, kako si zahtijevao. 11 Tako otide Jeftaha sa starjeinama gileadskim. Narod ga uini svojim poglavarom i voom. Jeftaha prinese sve svoje elje Gospodu u Mispi. 12 Potom posla Jeftaha glasnike kralju sinova Amonovih i porui: to hoe ti od mene, te ide proti meni, da vojuje sa zemljom mojom l 13 Kralj sinova Amonovih odgovori glasnicima Jeftahovim: Izrael je uzeo moju zemlju, kad je doao iz Egipta, od Arnona do Jaboka i do Jordana. Daj mi je sad natrag s mirom! 14 Ali Jeftaha posla opet glasnike kralju sinova Amonovih, 15 I porui mu: Ovako veli Jeftaha: Izrael nije uzeo zemlje moapske ni zemlje sinova Amonovih. 16 Kad su sinovi Izraelovi izali iz Egipta i putovali preko pustinje do Crvenoga mora i onda doli u Kade, 17 Tada je poslao Izrael glasnike kralju edomskomu s molbom: Htio bih proi kroz tvoju zemlju. Ali kralj edomski ne poslua. I kralju moapskomu poslae, ali ni on ne htjede. Tako ostadoe sinovi Izraelovi u Kadeu, 18 Zaputie tada preko pustinje, zaobioe zemlju edomsku i zemlju moapsku i dooe u zemlju istono od zemlje moapske. 19 Nato poslae sinovi Izraelovi glasnike Sihonu, kralju amorejskomu, kralju hebonskomu, i porui mu Izrael: Htjeli bismo proi kroz tvoju zemlju do svojega odreenog mjesta. 20 Ali Sihon ne povjerova prolazu

Suci
bila jedino dijete; osim nje nije imao ni sina Ni keri. 35 Kad je ugleda, razdrije haljine svoje i povika: Jao, keri moja! Ti me snizuje duboko! Jest, ti si, koja me baca u nesreu. Ja sam uinio zavjet Gospodu i ne mogu ga porei. 36 Ona mu ree: Oe moj, kad si uinio zavjet Gospodu, izvri na meni, to si zavjetovao, jer ti je dao Gospod da se osveti neprijateljima svojim, sinovima Amonovim. 37 Onda zamoli oca svojega: Neka bi mi se dopustilo ovo: Daj mi jo dva mjeseca vremena! Htjela bih otii, na gore se popeti i sa svojim prijateljicama svoje djevojatvo oplakati. 38 On joj odgovori: Otidi! I pusti je na dva mjeseca. I ona otide sa svojim prijateljicama, i po gorama je oplakivala svoje djevojatvo. 39 A poslije dva mjeseca vrati se k ocu svojemu, i on izvri na njoj zavjet svoj, to ga je bio uinio. Ona jo nije bila spoznala ovjeka otada je obiaj u Izraelu, 40 Da svake godine izlaze keri Izraelove, da plau za kerju Jeftahe iz Gileada, etiri dana u godini. Suci 12 1 I podigoe se ljudi od plemena Efraimova. Otidoe na sjever i zapitae Jeftahu: Zato si izaao u boj proti sinovima Amonovim, a nas nijesi pozvao da idemo s tobom. Sad emo ti zapaliti kuu tvoju nad glavom. 2 Jeftah im ree: Ja i narod moj imali smo teku borbu sa sinovima Amonovim. Ja sam vas pozvao, ali me vi ne izbaviste iz ruku njihovih. 3 Kad sam vidio, da me vi neete pomoi, metnuh ja glavu u torbu i pooh proti sinovima Amonovim, i Gospod mi ih dade u ruke. Pa zato danas dolazite proti meni, da me napadnete? 4 Tada Jeftaha podie sve ljude od Gileada i udari na Efraimovce. I Gileadovci porazie Efraimovce. Ovi su naime bili rekli: Bjegunci Efraimovci vi ste Gilead lei usred Efraima, usred Manaseha, 5 Gilead zauze gazove jordanske u Efraim, I kad bi koji bjegunac Efraimovac zamolio: Htio bi prijei, upitali bi ga ljudi od Gileada: Jesi li iz Efraima? Ako bi odgovorio: Nijesam, 6 Onda bi mu zapovjedili: Reci dakle ibolet! Kad bi rekao ibolet, jer ne bi pravo izgovorio, uhvatili bi ga i zaklali bi ga na gazovima jordanskim. Tako pogibe tada etrdeset i dvije tisue ljudi iz Efraima.

202

7 Jeftaha je sudio Izraelu est godina. Tada umrije Jeftaha iz Gileada i bi pokopan u jednom gradu Gileadovu. 8 Poslije njega sudio je u Izraelu Ibsan iz Betlehema. 9 On je imao trideset sinova i trideset keri. On ih poudava van, i trideset keri dovede sinovima svojim izvan. Sudio je Izraelu sedam godina. 10 Kad umrije Ibsan, bi pokopan u Betlehemu. 11 Poslije njega sudio je u Izraelu Elon iz Zebuluna. Deset godina sudio je on u Izraelu. 12 Kad umrije Elon iz Zebuluna, bi pokopan u Ajalonu u zemlji Zebuluna. 13 Poslije njega sudio je u Izraelu Abdon, sin Hilelov iz Piratona. 14 On je imao etrdeset sinova i trideset unuka, koji su jahali sedamdesetero magaradi. Sudio je Izraelu osam godina. 15 Izakako je Abdon, sin Hilelov iz Piratona, bio umro, bi pokopan u Piratonu u zemlji Efraimu na gori Amaleana. Suci 13 1 Kad su sinovi Izraelovi opet inili, to se nije dopadalo Gospodu, dade ih Gospod u ruke Filistejima za etrdeset godina. 2 A ivio je tada jedan ovjek iz Zorahe od plemena sinova Danovih po imenu Manoah. ena je njegova bila nerotkinja i nije bila jo rodila. 3 Tada se javi toj eni Aneo Gospodnji i ree joj: Eto, ti si nerotkinja i jo nijesi rodila. Ali e zatrudnjeti i rodit e sina. 4 Od sada pripazi na sebe! Ne pij ni vina ni jakoga pia i ne jedi nita neisto! 5 Kad zatrudni i rodi sina, tada britva ne smije doi na glavu njegovu, jer ve od roenja svojega djeak mora biti nazirej Boji. On e kao prvak izbavljati Izraela iz ruku Filisteja. 6 ena otide i dojavi muu svojemu: ovjek Boji doe k meni. Izgledao je kao Aneo Boji, pun dostojanstva. Ja ga ne upitah, odakle je. Niti mi on ree svoje ime. 7 On mi ree: Eto, zatrudnjet e i rodit e sina. Od sada ne pij niti vina niti jakoga pia i ne jedi nita neisto, jer od materina krila pa do dana smrti svoje ima djeak da bude nazirej Boji. 8 Tada upravi Manoah ovu molitvu Gospodu: Oprotenje, Gospode, ovjek Boji, kojega si poslao, neka jo jedanput doe k nama i neka nam oituje, to emo initi s djeakom, koji se ima roditi!

203

Suci
Suci 14 1 Kad Samson sie u Tamnahu, upozna u Tamnahi jednu filistejsku enu. 2 Kad se je vratio kui, pripovijedao je ocu svojemu i materi svojoj: Upoznao sam u Tamnahi jednu filistejsku enu. Oenite me njom! 3 A otac njegov i mati njegova odgovorie mu: Zar nema ene meu kerima tvoje brae i u svemu narodu naemu, da se ide eniti kod neobrezanih Filisteja? A Samson izjavi ocu svojemu: Njom me oeni, jer mi se ona dopada. 4 Otac njegov i mati njegova nijesu naime znali, da je to od Gospoda, jer je ovaj traio zadjevicu s Filistejima. Tada su vladali Filisteji nad Izraelom. 5 I tako side Samson s ocem svojim i s materom svojom u Tamnahu. Kad dooe do vinograda timnahskih, napade ga iznenada riui mlad lav. 6 I Duh Gospodnji doe na njega, i on rastrga lava popola, kako se rastrga popola jare, a nije imao nita u ruci. Ocu svojemu i materi svojoj ne pripovjedi, to je uinio. 7 Tada ode dalje i porazgovori se sa enom. Ona omilje Samsonu. 8 Kad je iza nekoliko vremena opet doao, da je odvede, i kad se svrnu, da vidi mrtvoga lava, nae se u truplu lava roj pela i med. 9 On ga izvadi u ruke svoje i jeo ga je idui dalje. Kad doe k ocu svojemu i k materi svojoj, dade im da jedu, a ne ree im, da je iz trupla lavova izvadio med. 10 Nato sie otac njegov k eni, i Samson uini ondje gozbu, jer tako bi inili mladi ljudi. 11 Kad ga oni vidjee, dadoe mu trideset svadbenih drugova, da budu s njim. 12 Ovima ree Samson: Ja u vam zagonenuti zagonetku. Ako mi je odgonetnete za sedam dana gozbe, dat u vam trideset koulja i trideset sveanih haljina. 13 A ako mi je ne odgonetnete, vi ete dati meni trideset koulja i trideset sveanih haljina. Oni ga pozvae: Zagonetni zagonetku svoju! Da ujemo! 14 On im ree: Od onoga, koji jede, izae jelo i od jakoga slatko. Ne mogoe odgonetnuti zagonetku tri dana. 15 Sedmi dan rekoe eni Samsonovoj: Nagovori mua svojega, da nam rijei zagonetku! Inae spalit emo tebe i kuu oca tvojega. Jeste li nas zato pozvali, da nas osiromaite, nije li

9 I Bog uslii molitvu Manoahinu. Aneo Boji doe jo jedanput k eni, kad je bila u polju Jer mu njezin Manoah nije bio kod nje, 10 Otra ena bre i javi to muu svojemu. Ona mu pripovjedi: Eto, javi mi se opet onaj ovjek, koji mi je onda doao. 11 Manoah ustade i poe za enom svojom. Kad doe k ovjeku, zapita ga: Jesi li ti ovjek, koji je govorio sa enom? On odgovori: Jesam. 12 A Manoah zapita: Ako se rijei tvoje ispune, koji su onda propisi za djeaka i kako e se initi s njim? 13 Aneo Gospodnji ree Manouhi: ena neka se uva od svega, to sam joj rekao! 14 Ne smije nita uivati, to dolazi od vinove loze. Vina i opojnih pia ne smije piti i nita neisto jesti. Sve, to sam joj zapovjedio, neka dri! 15 Tada ree Manoah Anelu Gospodnjemu: Rado bismo te pozvali i preda te iznijeli jare. 16 A Aneo Gospodnji ree Manouhi: Da me i pozove, neu ipak nita jesti od jela tvojega. Ali ako hoe zgotoviti rtvu paljenicu, prinesi je Gospodu! Kako Manoah nije znao, da je to bio Aneo Gospodnji, 17 Zapita Manoah Anela Gospodnjega: Kako ti je ime? Htjeli bismo ti zahvaliti, ako bi se ispunilo tvoje obeanje. 18 A Aneo Gospodnji ree mu: to pita za ime moje, vidi ono je: udesan. 19 Nato Manoah uze jare i prinos i rtvova Gospodu na hridini. Tada se dogodi udo, a Manoah i ena njegova gledali su. 20 Kad se je naime podizao plamen sa rtvenika k nebu, podie se Aneo Gospodnji u plamenu rtvenika Kad to vidjee Manoah i ena njegova, padoe niice na zemlju na svoje lice. 21 I Aneo se Gospodnji ne javi vie muu i eni njegovoj. I spoznade Manoah, da je to bio Aneo Gospodnji, 22 I ree Manoah eni svojoj: Mi moramo sigurno umrijeti, jer vidjesmo Boga. 23 A ena njegova odgovori mu: Kad bi htio Bog da nas usmrti, ne bi primio od nas rtve paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo i tako to ujemo. 24 Kad ena rodi sina, nadjenu mu ime Samson. Djeak je odrastao, i Gospod ga je blagoslovio. 25 Duh Gospodnji poe djelovati u njemu u Mahaneh-Danu izmeu Zorah i Etaola.

Suci
tako? 16 I zaplaka ena Samsonova pred njim i ree: Ti na me samo mrzi i ne ljubi me. Ti mi nijesi rekao rjeenje zagonetke, to si je zagonetnuo zemljacima mojim. On joj ree: Ni ocu svojemu ni materi svojoj nijesam je izdao, a tebi da je kaem? 17 Kad je ona tako pred njim plakala za sedam dana, dok je trajala sveanost, ree joj sedmi dan. Toliko je bila navalila na njega. I ona izdade rjeenje zagonetke zemljacima svojim. 18 Tada rekoe ljudi grada sedmi dan, prije nego zae sunce: to je slae od meda i to je jae od lava? On im odgovori: Da nijeste orali na mojoj junici, ne biste nikada pogodili moje zagonetke. 19 Tada doe na njega Duh Gospodnji. On side u Akelon, pobi ondje trideset ljudi izmeu njih, uze im odijelo njihovo i dade sveane haljine onima, koji su bili odgonetnuli zagonetku. Bio je vrlo rasren i otide kui oca svojega. 20 A ena Samsonova udade se za jednoga od njegovih svadbenih drugova, koji su mu bili pridrueni. Samson opustoi ljetinu Filisteja i razbi ih tisuu magareom eljuu. Suci 15 1 Poslije nekoga vremena, u dane jemene etve, htjede Samson da pohodi enu svoju i donese joj jare Kad zamoli: Htio bih ui k eni svojoj u lonicu, ne dopusti mu otac njezin da ue, 2 Nego odgovori otac njezin: Mislio sam, da ti ona nije po volji. Zato je dadoh jednomu od tvojih svadbenih drugova. Ali njezina mlaa sestra jo je ljepa od nje. Moe je dobiti mjesto nje. 3 Samson im odgovori: Ovaj put nijesam Filistejima odgovoran, ako im uinim to zlo. 4 I otide Samson i uhvati trista lisica, uzme zublje, okrenu rep prema repu i metnu po jednu zublju meu dva repa, 5 Tada zapali zublje, pusti ih u ita Filisteja i zapali tako snopove, biljke, vinograde i masline. 6 Kad upitae Filisteji: Tko je to uinio? Odgovorie: Samson, zet Timnaaninov, jer mu uze njegovu enu i dade je jednomu od njegovih svadbenih drugova. Tada odoe Filisteji i spalie nju i oca njezina. 7 A Samson im ree: Jer to uiniste, neu prije mirovati, dok vam se ne osvetim. 8 I udari sve, koje stie, tekim udarima od listova do bedara. Potom

204

ode i nastani se u peini Etama. 9 Tada izaoe Filisteji, utaborie se u Judi i rairie se kod Lehija, 10 Kad Judejci upitae: Zato ste izali k nama?, odgovorie: Izali smo da uhvatimo Samsona i da mu uinimo, kako je on nama uinio, 11 Tada izae tri tisue ljudi od Jude k peini Etama i upitae Samsona: Ne zna li, da su Filisteji gospodari nai? to si nam to uinio? On im ree: Kako su oni uinili meni, tako ja uinih njima. 12 Oni mu rekoe: Doli smo da te uhvatimo i da te predamo Filistejima. Samson ih zamoli: Zakunite mi se, da me neete pogubiti! 13 Oni mu odgovorie: Neemo, mi emo te samo uhvatiti i njima predati: neemo te pogubiti. Nato ga svezae sa dva nova uza i odvedoe ga iz peine. 14 Kada on doe u Lehi i Filisteji istrae pred njega viui od radosti, tada doe na njega Duh Gospodnji, i ua na rukama njegovim postae kao laneni konci, to ih opurio oganj, i spadoe sveze s ruku njegovih. 15 On nae eljust magareu sirovu, prui ruku svoju, prihvati je i pobi njom tisuu ljudi. 16 Tada ree Samson: eljuu magareom pobih jednu etu zloinaca, dvije ete zloinaca, eljuu magareom pobih tisuu ljudi. 17 Kad je s tim bio gotov, baci eljust iz ruke. Otada nazvae ono mjesto Ramot Lehi. 18 Jer je bio edan jako, zavapi Gospodu i pomoli se: Ti si dao da sluga tvoj dobije ovu pobjedu veliku. A sada moram da umrem od ei i da padnem u ruke neobrezanima. 19 Tada otvori Bog jednu kotlinu, kakvih je nai kod Lehija, i protee iz nje voda. Kad se je napio odatle, povrati mu se duh ivotni, i oivje opet. Zato se prozva onaj izvor En Hakore. On je jo u Lehiju do dananjega dana. 20 On je sudio u Izraelu za vremena vladavine filistejske dvadeset godina. Suci 16 1 Kad jedanput Samson doe u Gazu, vidje tamo jednu bludnicu i uvrati se k njoj. 2 I stanovnicima u Gazi javilo se: Samson je doao ovamo. Oni se strkae i vrebae ga cijelu no na vratima gradskim, a drali su se cijelu no mirno. Rekoe: Dok svane, ubit emo ga. 3 Ali je Samson leao samo do ponoi.

205

Suci
kao drugi ovjek. 18 Tada vidje Delila, da joj je otvorio cijelo srce svoje. Ona dade pozvati knezove filistejske i rei im: Ovaj put morate doi. On je otvorio cijelo srce svoje. Knezovi filistejski dooe k njoj i donesoe novce sa sobom. 19 A ona ga uspava na koljenima svojim i dozva ovjeka, te mu obrija sedam vlasi na glavi njegovoj. Tako ga ona uini slabim, i ostavi ga snaga njegova. 20 I kad ona povika: Eto Filisteja na te, Samsone, probudi se on od sna i pomisli: Oslobodit u se kao uvijek, kada se stresem. On naime nije znao, da je Gospod odstupio od njega. 21 Tada ga uhvatie Filisteji, iskopae mu oi, odvedoe ga u Gazu i okovae ga u gvozdene okove. On je morao u tamnici mlin okretati. 22 A kosa na glavi njegovoj opet je pomalo rasla, izakako je bila obrijana. 23 I knezovi filistejski skupie se da prinesu veliku rtvu svojemu bogu Dagonu i da svetkuju veselu svetkovinu, jer rekoe: Na bog predade u nae ruke naega neprijatelja Samsona. 24 Kad ga vidjee, hvalili su ljudi svojega boga; jer rekoe: Na bog predade u nae ruke naega neprijatelja, koji je zatirao zemlju nau i pobio mnoge od nas. 25 I kad se razigralo srce njihovo, povikae: Zovite Samsona, da nam poigra! I dovedoe Samsona iz tamnice, i on morade pred njima igrati. Bili su ga namjestili meu stupove. 26 A Samson ree djeaku, koji ga je drao za ruku: Pusti me i pomozi mi, da opipam stupove, na kojima stoji kua! Htio bih se nasloniti na njih. 27 Kua je bila puna ljudi i ena. Svi knezovi filistejski bili su ondje. Na krovu je bilo oko tri tisue ljudi i ena, to su gledali, kako Samson igra. 28 A Samson upravi Gospodu ovu molitvu: Svemogui Gospode, spomeni me se i daj mi samo jo ovaj put snagu, o Boe, da se osvetim Filistejima za jedno od moja obadva oka! 29 Tada Samson uhvati oba srednja stupa, na kojima je stajala kua, i nasloni se na njih, na jedan desnom, a na drugi lijevom rukom svojom. 30 Povika: Hou eto da umrem s Filistejima! I sa svom silom nagnu se naprijed. I srui se kua na knezove i na sve ljude, koji su bili u njoj. Broj mrtvih, koje on pobi umirui, bio je vei od broja onih, koje pobi za ivota svojega.

U ponoi ustade, uhvati krila gradskih vrata zajedno s oba dovratnika, izvali ih zajedno s prijevornicom, metnu ih na ramena svoja i odnese ih navrh gore naprema Hebronu. 4 Poslije toga zamilova djevojku u dolini Soreku. Zvala se je Delila. 5 Dooe k njoj knezovi filistejski i rekoe joj: Nagovaraj ga i iskuaj, gdje stoji njegova velika snaga, i kako bismo ga mogli svladati i svezati, da ga uinimo malenim! Mi emo ti onda dati svaki po tisuu i to srebrnih ekela. 6 I Delila uze nagovarati Samsona: Hajde kai mi, gdje stoji tvoja velika snaga i im bi se moralo tebe svezati, da te se svlada! 7 Samson joj odgovori: Da me se svee sa sedam guava sirovih, jo neosuenih, postao bih slab i bio bih kao drugi ovjek. 8 I donesoe joj knezovi filistejski sedam guava sirovih, jo neosuenih, i ona ga sveza njima. 9 A sjedili su ljudi u njezinoj sobi u zasjedi. I ona mu povika: Eto Filisteji na te, Samsone! A on pokida guve, kao to se trga konac od kudjelje, kad se primakne ognju. I ne doznade se za snagu njegovu. 10 Onda ree Delila Samsonu: Eto, prevario si me i slagao si mi. Kai mi sad, im te se moe svezati! 11 On joj ree: Da me se svee novim uima, to se jo nijesu rabili u radu, postao bih slab i bio bih kao drugi ovjek. 12 I Delila uze nova ua i sveza ga njima. I ona mu povika: Eto Filisteja na te, Samsone! Sjedili su naime ljudi u sobi u zasjedi. A on ih istrga s ruku svojih kao konac. 13 A Delila ree Samsonu: Do sada si me varao i lagao mi. Ali kai mi, im te se moe svezati? On joj odgovori: Da sedam vlasi na glavi mojoj privije na vratilo! 14 Kad je ona zabila koli, povika mu: Eto Filisteja na te, Samsone! Tada se on probudi od sna i istre kolac, osnovu i vratilo. 15 Opet mu ona ree: Kako moe tvrditi, da si mi dobar, kad srce tvoje nije kod mene? Ve si me tri puta prevario i nijesi mi rekao, u emu stoji tvoja velika snaga. 16 I kad mu je svaki dan dodijavala svojim rijeima i tako ga muila, da mu je ivot bio ogoren, 17 Otvori joj cijelo svoje srce i ree joj: Nikad nije britva dola na moju glavu, jer sam od krila materina nazirej Boji. Da mi se obrije glava, ostavila bi me snaga moja. Postao bih slab i bio bih

Suci
31 Braa njegova i sva obitelj njegova dooe, uzee ga, ponesoe ga i pokopae ga izmeu Zorahe i Etaola u grobu njegova oca Manoahe, On je sudio u Izraelu dvadeset godina. Suci 17 1 Na gori Efraimovoj prebivao je jedan ovjek po imenu Mikah. 2 On ree materi svojoj: Tisua i sto srebrnih ekela, to su ti bili ukradeni, i zbog kojih si izustila kletvu, i to dapae preda mnom, evo, to je srebro u mene. Ja sam ga uzeo. Mati njegova odgovori: Gospod neka te blagoslovi, sine moj! 3 Kad je on vratio tisuu i to srebrnih ekela materi svojoj, ree mati njegova: Dajem to srebro kao posvetni dar iz svoje ruke Gospodu za svojega sina, da se napravi od njega lik rezan i liven. Zato ti ga dajem natrag. 4 Kad on opet dade srebro materi svojoj, uze mati njegova dvjesta srebrnih ekela i dade ih zlataru, koji od toga napravi lik rezan i liven. Bio je postavljen u kui Mikahovoj. 5 Mikah je imao sada bogomolju. On uz to napravi efod i terafe i posveti jednoga od svojih sinova, koji mu je tada sluio kao sveenik. 6 U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu. Svaki je inio, to mu je bilo drago. 7 ivio je tada jedan mlad ovjek iz Betlehema u Judi, iz plemena Judina. On je bio Levit i boravio je tamo kao stranac. 8 ovjek otide iz grada Betlehema u Judi, da se nastani na kojem prikladnom mjestu kao stranac. Tako na svojemu putu doe u goru Efraimovu do kue Mikahove. 9 Mikah ga upita: Odakle dolazi? On mu odgovori: Ja sam Levit iz Betlehema u Judi i na putu sam, da se gdjegod nastanim. 10 Mikah ga zamoli: Ostani kod mene i budi mi otac i sveenik. Ja u ti davati deset srebrnih ekela na godinu, itavo odijelo i hranu. Levit pristade na to. 11 Otada je stanovao Levit kod njega, i mladi ovjek bio mu je kao jedan od sinova njegovih. 12 Mikah namjesti Levita, i mladi ovjek postade njegov sveenik i stanovao je u kui Mikahovoj, 13 Mikah pomisli: Sada znam, da e me Gospod blagosloviti, jer imam Levita za sveenika. Suci 18 1 U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu. Tada je pleme Danovo trailo

206

sebi batinski posjed, gdje bi se nastanilo; jer mu dotada nije bila jo dopala batina meu plemenima Izraelovim. 2 Zato poslae sinovi Danovi iz plemena svojega pet ljudi, ljude osobito valjane, iz graninoga podruja, iz Zorahe i Etaola, da uhode i upoznaju zemlju. Oni im rekoe: Idite i uhodite zemlju! I oni dooe u goru Efraimovu, do kue Mikahove, gdje prenoie. 3 Kad su bili kod kue Mikahove i poznali glas mladoga Levita, uvratie se tamo i upitae ga: Tko te dovede ovamo? to radi tu? to zasluuje ovdje? 4 On im odgovori: Tako i tako uini Mikah s menom. On me nagovori, i ja postadoh njegov sveenik. 5 Oni mu rekoe: Pa upitaj Boga, da znamo, hoe li nam biti sretan put, na koji poosmo! 6 Nato im sveenik dade odluku. Idite s mirom! Po volji je Bogu, kojim idete. 7 Tako poe dalje tih pet ljudi, dooe u Lai i vidjee, da ljudi, to su tamo prebivali, ivu po obiaju Sidonaca bezbrino, tiho i mirno. Ni jedan nije zametao svae. Moglo se je nesmetano uivati svoj posjed. Bili su daleko od Sidonaca i s ostalim svijetom nijesu imali nikakva saobraaja. 8 Pa kad se vratie k brai svojoj u Zorah i Etaol, upitae ih braa njihova: to nam imate dojaviti? 9 Oni odgovorie: Ustajte, idimo na njih, jer vidjesmo zemlju, koja je doista vrlo dobra. Hoete li biti jo neodluni? Ne skanjujte se da zaputite, tamo otidete i zemlju zaposjednete! 10 Kada doete tamo, nai ete narod bezbrian, zemlju vrlo prostranu - Bog je daje u ruke vae - i mjesto, kojemu ne manjka nita, to ima na zemlji. 11 Tada se podie odanle est stotina ljudi naoruanih iz plemena Danova od Zorahe i Etaola. 12 Oni se na svojemu putu utaborie kod Kirjat-Jearima u Judi. Zato se zove ono mjesto Mahaneh Dan do dananjega dana. Lei zapadno od Kirjat-Jearima. 13 Odatle pooe dalje u goru Efraimovu i dooe do kue Mikahove. 14 Petorica ljudi, koji su bili izali da uhode zemlju Lai, obratie se brai svojoj ovim rijeima: A znate li, da se u ovim kuama nalaze efod, terafe i lik rezan i liven? Sada gledajte, to ete raditi! 15 I oni se svratie onamo, uoe u kuu mladoga Levita, u kuu Mikahovu i pozdravie ga.

207

Suci
Suci 19 1 U ono vrijeme, kad jo nije bilo kralja u Izraelu, boravio je jedan Levit na kraju gore Efraimove kao stranac. On je bio sebi uzeo djevojku iz Betlehema u Judi za inou, 2 Inoa njegova bila mu je nevjerna, pa otide od njega natrag u oinsku kuu svoju u Betlehem u Judi. Ona je bila tamo ve etiri mjeseca, 3 Kad ustade mu njezin i otide za njom, da je nagovori, neka se vrati. On je imao sa sobom momka svojega i dva magarca. Kad ga ona uvede u kuu oca svojega i kad ga ugleda otac djevojin, izae mu veselo u susret. 4 Jer ga je tast njegov, otac djevojin, nagonio, ostade tri dana kod njega. Jeli su i pili zajedno, i noivali su tamo. 5 etvrti dan, kad su bili ustali rano, i on htio da ide, ree otac djevojin zetu svojemu: Okrijepi se jo zalogajem kruha! Onda moete putovati. 6 Sjedoe oni, i obojica su jeli i pili zajedno, Tada zamoli otac djevojin mua: Hajde jo jedanput prenoi i budi veseo! 7 A kad ovjek ustade da ide, navali na njega tast njegov, da jo jedanput prenoi, 8 Kad se petoga dana die rano ujutro da ide, zamoli opet otac djevojin: Ali okrijepi se najprije i ekajte, dok se nagne dan na zapad! I tako jedoe obojica zajedno. 9 Kad onda ustade ovjek da ide zajedno s inoom svojom i sa slugom svojim, ree mu tast njegov, otac djevojin: Eto, dan se je nagnuo na zapad. Sad e veer. Prenoite ovdje! Eto, dan je da zae, prenoi ovdje i budi veseo! Sutra moete onda uraniti na put, i moe se vratiti kui. 10 Ali ovjek ne htjede jo jedanput prenoiti, nego ustade, otide i doe do u blizinu Jebusa, a to je Jerusalem. Imao je sa sobom dva magarca osedlana. I njegova inoa bila je s njim, 11 Kad su bili kod Jebusa, a dan se bio ve jako nagnuo, ree sluga gospodaru svojemu: Hajde, svratimo se u taj grad jebusejski i prenoimo u njemu! 12 A gospodar njegov ree mu: Neemo se svraati u tu grad, koji ne pripada sinovima Izraelovim. Ii emo dalje do Gibee. 13 Jo ree slugi svojemu: Hajde bre da stignemo u koje od tih mjesta i da prenoimo u Gibei ili u Rami! 14 Tako otidoe dalje svojim putem. Sunce im zae, kad su bili u blizini Gibee, koja je Benjaminova. 15 Ovamo se svratie, da prenoe u Gibei, Kad je bio unutri i sjeo na trgu

16 est stotina naoruanih sinova Danovih ostade pred vratima. 17 Petorica ljudi, koji su bili izali da uhode zemlju i ovamo doli, unioe gore i uzee lik rezani, efod, terafe i lik liveni, dok je sveenik ostao kod est stotina naoruanih ljudi pred vratima. 18 Kad su oni bili unili u kuu Mikahovu i uzeli lik rezani, efod, terafe i lik liveni, upita ih sveenik: to radite tu? 19 Oni mu odgovorie: Tiho, metni ruku na usta, poi s nama i budi na otac i sveenik! Je li bolje za te, da bude sveenik za kuu samo jednoga ovjeka ili sveenik za jedno pleme i porodicu u Izraelu? 20 Obradovan time, uze sveenik efod, terafe i lik rezani i pridrui se ljudima. 21 Oni se digoe i otidoe dalje. Djecu, stado i blago postavie naprijed. 22 Kad su se bili udaljili od kue Mikahove, ljudi, to su stanovali u kuama kod kue Mikahove, skupie se i pooe u potjeru za sinovima Danovim. 23 Kad su dovikali sinove Danove, okrenue se ovi i upitae Mikahu: to ti je, te si skupio te ljude? 24 On odgovori: Mojega boga, to sam ga nainio, uzeli ste mi zajedno sa sveenikom i otili ste. to mi jo osta? Kako me moete jo pitati: to ti je? 25 A sinovi Danovi odgovorie mu: Ne vii dalje za nama! Inae mogli bi se gnjevni ljudi na vas navaliti, i mogli bi izginuti ti i tvoji l 26 I sinovi Danovi otidoe dalje. A Mikah videi, da su oni jai od njega, vrati se i otide kui svojoj. 27 A oni odvedoe sa sobom djelo Mikahovo i sveenika, koji je bio kod njega, i dooe u Lai, gdje su prebivali tihi i mirni ljudi, pobie ih otricom maa, spalie grad ognjem, 28 A nitko mu ne doe u pomo, jer je leao daleko od Sidona i nije imao saobraaja s ostalim svijetom. Leao je naime u dolini kod Bet-Rehoba. Kad su poslije opet sazidali grad, naselie se tamo, 29 I nazvae grad Dan po imenu svojega pradjeda Dana, koji je bio sin Izraelov. A prije se grad zvao Lai. 30 I sinovi Danovi namjestie sebi onaj lik rezani, i Jonatan, sin Geroma, sina Manasehova, i sinovi njegovi bili su sveenici kod plemena Danova sve do vremena, kad je zemlja bila odvedena u ropstvo. 31 I bio im je namjeten onaj lik rezani, to ga je bio napravio Mikah za sve vrijeme, dokle je kua Boja bila u ilu.

Suci
gradskom, nije bilo nikoga, koji bi ih primio u kuu svoju da prenoe. 16 Tada se je uvee vraao jedan starac s posla svojega u polju. ovjek je bio iz gore Efraimove i boravio kao stranac u Gibei, dok su stanovnici mjesta bili sinovi Benjaminovi. 17 I on podie oi i ugleda na trgu gradskom putnika. Kad ga upita starac: Kamo ide i odakle dolazi? 18 Odgovori mu on: Mi smo na putu od Betlehema u Judi u nutrinu gore Efraimove. Odanle sam ja. Putovao sam u Betlehem u Judi, a sada idem kui Gospodnjoj. Ali nitko me ne prima u kuu svoju. 19 Mi imamo slame i hrane za magarce svoje i kruha i vina za se, za slukinju tvoju i za momka, koji pripada nama, slugama tvojim. Imamo svega dosta. 20 Tada ree starac: Ti si meni dobro doao. Moja e biti briga, ako ti to bude manjkalo. Nikako ne smije prenoiti na trgu. 21 Uvede ga tada u svoju kuu i nahrani magarce. Kad sebi oprae noge, jedoe i pie. 22 Dok su se veselili, ljudi iz grada, zloinci, opkolie kuu, stadoe lupati na vrata i zatraie od starca, gospodara kue: Izvedi ovjeka, koji ti se je svratio! Hoemo da se pomijeamo s njim. 23 ovjek, gospodar kue, izae k njima van i ree im: Ali nemojte, brao moja! Ne inite zla! Kad je ovjek uao u moju kuu, ne smijete uiniti takvu sramotu. 24 Izvest u vam ker svoju, djevojku, i inou njegovu. Njima moete silu nanijeti i initi s njima to vam je volja! Ali na tom ovjeku ne smijete poiniti takvu sramotu. 25 A kad ga ljudi ne htjedoe posluati, uze ovjek inou njegovu i izvede je k njima na ulicu. Oni je zlorabie i cijelu no do zore inili su s njom svoje nevaljatine. Pustie je istom u zoru. 26 U zoru doe ena i pade pred kunim vratima ovjeka, kod kojega je stanovao gospodar njezin, i ostade tu leei, dok se ne svanu. 27 Kad je gospodar njezin ujutro ustao, kuna vrata otvorio i izaao da ide dalje, leala je ena, inoa njegova, pred kunim vratima s rukama na pragu. 28 On joj ree: Ustani! Poi emo!: Ali ne dobi odgovora. Tada je metnu na magarca, i ovjek ustade i otide u mjesto svoje. 29 Kad je doao kui, uze no, prihvati inou svoju, isjee je lan po lan na dvanaest komada i razasla ih u sve

208

krajeve Izraelove. 30 Svaki, koji to vidje, povika: Tako to od izlaska sinova Izraelovih iz Egipta do danas nije se jo nikada dogodilo i nikada se nije doivjelo. Promislite o tom, stvorite odluku i radite! Suci 20 1 Tada izaoe svi sinovi Izraelovi, i skupi se zajednica od Dana do Beerebe, i zemlja Gilead, kao jedan ovjek pred Gospodom u Mispi, 2 I glavari svega naroda, svih plemena Izraelovih, naoe se u skuptini naroda Bojega, etiri stotine tisua ljudi pjeaka, maevima naoruanih. 3 Sinovi Benjaminovi doznae, da su sinovi Izraelovi otili u Mispu. A sinovi Izraelovi upitae: Kaite, kako se je dogodilo to zlo! 4 Levit, mu ene, koja je bila ubijena, dade ovaj izvjetaj: Dooh s inoom u Gibeu u Benjaminu, da prenoim. 5 Graani u Gibei ustadoe na me i nou opkolie kuu, u kojoj sam se nalazio. Htjedoe me ubiti; a inou moju zlostavie tako, da je umrla. 6 Tada uzeh inou svoju, isjekoh je na komade i razaslah ih u sve krajeve batine Izraelove, jer poinie grozovitu sramotu u Izraelu. 7 I sada, vi sinovi Izraelovi svi skupa, stvorite savjet i djelo! 8 Tada se die sav narod kao jedan ovjek i povika: Ni jedan od nas ne smije ii k atoru svojemu, i ni jedan od nas ne smije se vraati kui svojoj! 9 Eto, s Gibeahom uinimo ovako: Neka drijeb govori proti njoj! 10 Uzet emo iz svih plemena Izraelovih po deset ljudi od stotine i po stotinu od tisue i po tisuu od deset tisua, da donesu hranu vojsci. Kad se oni povrate, uinit emo Gibei u Benjaminu onako, kako je zasluila sramota, to ju je poinila u Izraelu. 11 Sav Izrael utvrdio je kao jedan ovjek, da zajedno istupi proti tome gradu. 12 Tada poslae plemena Izraelova ljude u sve porodice u Benjaminu s porukom: Kakva se je to sramota uinila meu vama? 13 Sada predajte te ljude, zloince, to su u Gibei, da ih pogubimo i uklonimo to zlo iz Izraela! Ali sinovi Benjaminovi ne pristadoe na zahtjev brae svoje, sinova Izraelovih, 14 Nego se skupie sinovi Benjaminovi iz gradova u Gibei, da pou u rat proti sinovima Izraelovim. 15 Kad se je onoga dana pobrojilo sinove Benjaminove, bilo je iz gradova dvadeset i est tisua ljudi jako

209

Suci
29 Tada namjestie sinovi Izraelovi oko Gibee ljude u zasjedu, 30 Trei dan onda izaoe sinovi Izraelovi proti sinovima Benjaminovim i svrstae se kao prije pred Gibeom. 31 Sinovi Benjaminovi izaoe pred vojsku, dadoe se odmamiti od grada i stadoe kao prije ubijati narod na putovima, od kojih jedan vodi u Betel, drugi preko polja u Gibei, i poubijae jedno trideset ljudi od sinova Izraelovih. 32 I mislili su sinovi Benjaminovi: Potueni su od nas kao prvi put. Ali sinovi Izraelovi bili su meu se ugovorili: Mi emo bjeati, da ih odmamimo od grada na putove. 33 Zato svi sinovi Izraelovi ostavie svoja mjesta i namjestie se kod BaalTamara, a u zasjedi skriveni sinovi Izraelovi provalie iz svojih mjesta zapadno od Gibee. 34 Tada doe proti Gibei deset tisua ljudi, iz svega Izraela izabranih ljudi. Razvi se teak boj. A oni ne slutie, da e ih zlo zadesiti. 35 Gospod dade naime, da sinovi Izraelovi potukoe sinove Benjaminove. Sinovi Izraelovi pogubie onaj dan dvadeset i pet tisua i to ljudi od sinova Benjaminovih, sve samih jako naoruanih vojnika. 36 I vidjee sinovi Benjaminovi, da su bili potueni, Sinovi Izraelovi bili su se naime povukli ispred sinova Benjaminovih, jer su se oslonili na zasjedu, koju su bili namjestili proti Gibei. 37 Zasjeda je tada najedanput navalila proti Gibei, I uspjelo je zasjedi provaliti i sav grad pobiti otricom maa. 38 Meu sinovima Izraelovim i zasjedom bilo je dogovoreno, da za znak zapale vatru, da se digne stup od dima u gradu. 39 I kada su sinovi Izraelovi u boju uzmicali, a sinovi Benjaminovi ve poeli ubijati neke izmeu sinova Izraelovih, poubijae ih jedno trideset ljudi, a u vjeri, da su ih pobijedili kao u prvom boju, 40 Tada se poe u gradu dizati znak vatre, stup od dima. Sinovi se Benjaminovi obazree i vidjee, kako se oganj iz cijeloga grada die do neba. 41 I sinovi Izraelovi vrnue se natrag, a sinove Benjaminove uhvati strah; jer vidjee, da ih je zlo zadesilo, 42 Bjeali su pred sinovima Izraelovim prema pustinji. Ali ih ne minu boj. Oni iz drugih gradova ubijali su ih meu sobom. 43 Oni opkolie sinove Benjaminove, gonie ih i pobie ih, na istok do u

naoruanih, osim stanovnika u Gibei, kojih je bilo na broj sedam stotina ljudi odabranih. 16 Meu svima ovim ljudima bilo je sedam stotina odabranih ljudi, koji su bili ljevaci. Svaki od njih znao je kamenjem gaati iz prake u dlaku ne promaujui, 17 Kad se je prebrojilo sinove Izraelove, bilo ih je, osim sinova Benjaminovih, etiri stotine tisua ljudi jako naoruanih, samih hrabrih vojnika. 18 Nato se digoe i otidoe u Betel i upitae Boga, Sinovi Izraelovi pitali su: Tko e izmeu nas izai najprije u boj proti sinovima Benjaminovim? Gospod odgovori: Juda najprije. 19 Sutradan digoe se sinovi Izraelovi i utaborie se pred Gibeom. 20 Tada izaoe sinovi Izraelovi u boj proti sinovima Benjaminovim, i ete izraelske svrstae se pred Gibeom proti njima. 21 A sinovi Benjaminovi provalie iz Gibee i toga dana poruie na tlo dvadeset i dvije tisue ljudi izmeu Izraelaca. 22 Ali vojnici izraelski ne izgubie sranosti. Oni se jo jedanput svrstae na mjestu, gdje su to bili uinili prvoga dana. 23 Kad su naime sinovi Izraelovi bili otili, plakali su sve do naveer pred Gospodom i zapitali su Gospoda: Moramo li jo jedanput izai u boj proti brai svojoj, sinovima Benjaminovim? Gospod im je bio odgovorio: Izaite proti njih! 24 Tako izaoe sinovi Izraelovi drugi dan opet proti sinovima Benjaminovim. 25 Tada provalie sinovi Benjaminovi drugi dan iz Gibee i poruie na tlo jo osamnaest tisua ljudi izmeu sinova Izraelovih, sve samih jako naoruanih ljudi. 26 Tada se svi sinovi Izraelovi podigoe na put, sav narod, i dooe u Betel. Plakali su i ostali ondje pred Gospodom, postili su preko dana do veera i prinijeli Gospodu rtve paljenice i rtve mirotvorne. 27 Nato upitae sinovi Izraelovi Gospoda. Tamo se je naime u ono vrijeme nalazio koveg zavjeta Bojega, 28 I Finehas, sin Eleazarov, unuk Aronov, vrio je u one dane slubu pred njim. Oni su pitali: Moramo li jo jedanput izai u boj proti brai svojoj, sinovima Benjaminovim, ili emo odustati od toga? Gospod odgovori: Izaite, jer u ih sutra predati vama u ruke.

Suci
blizinu Gibee. 44 I pade sinova Benjaminovih osamnaest tisua ljudi, samih junaka. 45 Oni okrenue u bijeg, prema pustinji, k peini Rimonu. Ali ih oni napabirie jo na putovima pet tisua ljudi, gonie ih do Gideoma i pobie ih jo dvije tisue ljudi. 46 I tako svega pogibe onaj dan sinova Benjaminovih dvadeset i pet tisua ljudi jako naoruanih, sve samih junaka, 47 Bilo je est stotina ljudi, kojima je uspjelo pobjei u pustinju k peini Rimonu. Ostadoe kod peine Rimona etiri mjeseca. 48 A sinovi Izraelovi vratie se k sinovima Benjaminovim i isjekoe otricom maa i ljude i stoku, sve, to se nalo u gradovima, Sve gradove, na koje naioe, popalie ognjem. Suci 21 1 Sinovi Izraelovi bili su se zakleli u Mispi: Ni jedan od nas nee dati keri svoje za enu sinu Benjaminovu. 2 Kad je onda narod bio otiao u Betel i tamo do veera boravio kod Svetita, podigoe glas svoj, stadoe glasno plakati, 3 I rekoe: Zato se, Gospode, Boe Izraelov, moralo ovo dogoditi u Izraelu, da danas nestane jednoga cijelog plemena iz Izraela? 4 Sutradan rano napravie ondje rtvenik i prinesoe rtve paljenice i rtve mirotvorne, 5 Tada upitae sinovi Izraelovi: Tko od svih plemena Izraelovih nije doao na skuptinu Gospodu? Bili su se naime sveanom zakletvom zaprijetili svakomu, koji ne bi doao u Mispu Gospodu: Ima se kazniti smru! 6 A sad se sinovima Izraelovim saali za njihovim bratskim plemenom Benjaminovim, i jadikovali su: Jedno se eto pleme istrijebi iz Izraela. 7 Kako da pomognemo onima, to su preostali, da bi imali ene, kad se zaklesmo kod Gospoda, da im ne damo keri svojih za ene? 8 I kad su pitali, nije li tko iz plemena Izraelovih doao u Mispu Gospodu, opazilo se, da nije bio nitko doao iz Jabea u Gileadu u tabor na skuptinu. 9 Prebrojie narod i pokaza se, da nije bilo ondje nijednoga od onih, to su stanovali u Jabeu u Gileadu, 10 Tada posla zajednica onamo dvanaest tisua od najhrabrijih ljudi i naloi im: Idite i pobijte stanovnike u Jabeu u Gileadu maem, i ene i

210

djecu! 11 Imate pritom ovako postupati: Sve muko i sve ensko, to je poznalo ovjeka, pobijte! 12 Naoe tada meu stanovnicima Jabea u Gileadu etiri stotine djevojaka, koje nijesu bile poznale ovjeka. Dovedoe ih u tabor u ilo u zemlji kanaanskoj. 13 Tada posla sva zajednica, uze ugovarati sa sinovima Benjaminovim, koji su bili u peini Rimonu, i ponudi im slobodno podruje. 14 Nato istom vratie se sinovi Benjaminovi natrag. Dadoe im djevojke, koje ostavie na ivotu izmeu ena iz Jabea u Gileadu. Ali ih nije bilo dosta za njih. 15 Jer je narodu bilo ao sinova Benjaminovih, to Gospod okrnji plemena Izraelova, 16 Upitae starjeine zajednice: Kako emo pomoi ovima, to su preostali, da bi imali ene, izakako su istrijebljene ene iz plemena Benjaminova? 17 Rekoe: Preostalim sinovima Benjaminovim ostaje jo samo posjed, Ali ne smije pleme ieznuti iz Izraela. 18 Mi im ipak ne moemo dati ena izmeu keri svojih, jer su se zakleli sinovi Izraelovi; Neka je proklet, tko dadne enu sinovima Benjaminovim! 19 Potom rekoe: Eto svake je godine blagdan Gospodnji u ilu, koji lei sjeverno od Betela, istono od puta, to vodi od Betela u ekem, i juno od Lebone, 20 I naloie sinovima Benjaminovim: Idite i poskrivajte se u vinogradima! 21 I im vidite, da djevojke od ila izlaze, da igraju, skoite iz vinograda i otmite svaki sebi enu izmeu djevojaka od ila! Onda se vratite u zemlju Benjamin natrag! 22 Ako li dou njihovi oci i braa njihova, da podignu tubu kod nas, tada im kaimo: Darujte nam ih, jer u ratu nijesmo dobili ene za svakoga. Ako im ih ne dadnete, grijeite, 23 Sinovi Benjaminovi izvrie zapovijed. Dovedoe sebi potrebni broj ena od djevojaka igraica, koje otee, vratie se natrag u svoj batinski posjed, sazidae opet gradove i naselie se u njima. 24 I sinovi Izraelovi vratie se odanle u ono vrijeme kui svaki k svojemu plemenu i k svojoj porodici. Svaki otide odanle na svoj batinski posjed. 25 U ono vrijeme nije bilo jo kralja u Izraelu. Svaki je inio, to mu je bilo drago.

211

Ruta
1 U vrijeme, kada su jo vladali suci, nasta glad u zemlji. Tada odseli iz Betlehema u Judi Jedan ovjek sa enom svojom i sa svoja dva sina. Mislio je nastaniti se u zemlji moapskoj. 2 Taj se je ovjek zvao Elimelek, ena se njegova zvala Noema, dva sina njegova zvala se Mahlon i Kilion. Oni su bili Efraani iz Betlehema u Judi. Kad su bili doli u zemlju moapsku i tamo se nastanili, 3 Umrije Elimelek, mu Noemin Tako ostade ona sa svoja dva sina. 4 Oni se oenie Moapkama. Jedna se zvala Orpah, druga Ruta. Kad su boravili tamo jedno deset godina, 5 Umrijee i obadva sina, Mahlon i Kilion. Tako iza smrti svojih sinova i svojega mua ostade jo sama ena. 6 Tada se ona podie sa svojim snahama, da se natrag vrati iz zemlje moapske. Bila je naime doznala u zemlji moapskoj, da je Gospod pohodio narod svoj i opet mu dao kruha, 7 I tako ona sa svoje dvije snahe ostavi mjesto, gdje je stanovala do sada. I kad pooe putem, da se natrag vrate u zemlju Judinu, 8 Ree Noema svojim obadvjema snahama: Idite, vratite se natrag, svaka u kuu matere svoje! Neka vam Gospod naplati ljubav, koju iskazaste umrlima i meni! 9 Neka vam Gospod dadne da naete opet kuu, svaka u kui mua svojega! I poljubi ih. A one stadoe glasno plakati, 10 I rekoe joj: Ne, mi demo tebe pratiti kui k narodu tvojemu. 11 A Noema ree: Vratite se, drage keri! to biste ile s menom? Mogu li se ja jo nadati sinovima, koji bi vam mogli biti muevi? 12 Vratite se, drage keri, idite kui! Ja sam odve stara za mua. Pa i kad bih mislila, da imam jo nade, i kad bih jo noas imala mua, pa i sinove rodila, 13 Zar biste ekale na njih, dok odrastu? Zar biste zbog njih stajale neudate? Ne, drage keri, meni je u tom gore negoli vama, jer je ruka Gospodnja pogodila mene. 14 One stadoe nanovo plakati. Orpah se tada oprosti od svoje svekrve. A Ruta ostade kod nje. 15 Ali Noema zamoli: Eto, jetrva se tvoja povrati k narodu svojemu i bogovima svojim. Pa vrati se i ti i slijedi jetrvu svoju! 16 A Ruta odgovori: Ne sili me tako, da te ostavim i da te ne slijedim dalje! Kamo ti ide, tamo idem i ja, i gdje ti ostane, ondje ostajem i ja. Tvoj narod moj je narod, i tvoj Bog moj je Bog. 17 Gdje ti umre, umrijet u i ja, i ondje hou da budem i ja pokopana, Gospod neka uini s menom to hoe! Samo me smrt moe rastaviti od tebe. 18 I kad Noema vidje, da je tvrdo naumila ii s njom, presta je odvraati. 19 Tako odoe obje dalje, dok dooe u Betlehem. Kad dooe u Betlehem, sav se grad uzbuni zbog njih. ene su pitale: Nije li to Noema? 20 Ona im je odgovarala: Ne zovite me Noema, zovite me Mara, jer Svemoni pusti na me veliku gorkost. 21 Bogata sam otila, praznih ruku vraa me Gospod. to me zovete Noema, kad Gospod proti meni istupi i Svemogui tugu na me navali? 22 Tako se iz zemlje moapske vrati Noema praena od Moapke Rute, snahe svoje, koja je htjela s njom ii. Dooe u Betlehem upravo poetkom jemene etve. Ruta 2 1 Noema je imala roaka od strane svojega mua, ovjeka vrlo bogata iz porodice Elimelekove, po imenu Boaza. 2 I jednoga dana ree Moapka Ruta Noemi: Rado bih izala u polje i ako mi se dopusti, pabirila bih klasje. Ona odgovori: Idi, draga keri! 3 I ona otide, i pabirila je u polju za eteocima. Dogodi se, te doe na njivu Boazovu, koji je bio od porodice Elimelekove. 4 Upravo doe Boaz iz Betlehema i pozdravi eteoce: Gospod s vama! Oni odgovorie: Gospod te blagoslivljao! 5 Tada upita Boaz slugu, koji je nadzirao eteoce: ija je ovo djevojka? 6 Sluga, koji je nadzirao eteoce, ree: to je Moapka djevojka, koja je s Noemom dola iz zemlje moapske. 7 Molila je: Rado bih pabirila i kupila klasje izmeu snopova za eteocima. I dola je i od ranoga jutra do sada bila je na nogama, i jedva da je samo malo otpoinula. 8 Tada Boaz ree Ruti: Sluaj, keri moja, nemoj ii na njivu koga drugoga da pabiri! Ne odlazi odavde, nego se dri mojih djevojaka! 9 Pazi na kojoj njivi one anju, pa idi za njima! Ja sam slugama zapovjedio, da

Ruta
te ne diraju. Kad oedni, idi k sudovima i pij, to su sluge donijele! 10 Tada ona pade niice, pokloni se sve do zemlje i ree mu: Kako to, da si mi tako milostiv i da si tako prijazan prema meni, makar da sam tuinka? 11 Boaz joj odgovori: uo sam ja sve, to si uinila svekrvi svojoj iza smrti mua svojega. Oca, mater i zaviaj ostavila si, pa si dola k narodu, kojega nijesi znala prije. 12 Gospod neka ti plati za djelo tvoje! Potpuna plaa neka ti bude od Gospoda, Boga Izraelova, kad si dola, da se pod krila njegova skloni! 13 Ona odgovori: Naoh milost u oima tvojim, gospodaru, jer si me utjeio i prijazno progovorio slukinji svojoj, ako i nijesam kao jedna od tvojih slukinja. 14 Kad je bilo vrijeme jesti, ree joj Boaz: Doi i jedi kruha s nama i umoi zalogaj svoj u ocat! I ona sjede pokraj etelaca, i on stavi pred nju toliko prenih zrna, da se je mogla nasititi, i jo joj pretee. 15 Kad je onda ustala, da pabiri dalje, zapovjedi Boaz slugama svojim: Ona smije pabiriti i meu snopovima. Nemojte je Pri tom dirati! 16 Nego jo od svojih rukoveti navla isputajte i ostavljajte joj neka kupi! Ne korite je! 17 Tako je ona pabirila na njivi sve do veera, i kad je onda izmlatila, to je bila napabirila, bilo je gotovo efa jema. 18 Ona to uze na se i otide u grad. Kad svekrva njezina vidje, koliko je napabirila, i kad ona jo izvadi i dade joj, to joj je preteklo, poto se nasitila, 19 Ree joj svekrva: Gdje si to pabirila danas? Gdje si bila na radu? Neka je blagoslovljen, koji ti je bio tako dobar! I ona pripovjedi svekrvi svojoj, kod koga je radila danas, i ree: ovjek, kod kojega sam danas radila, zove se Boaz. 20 Noema ree svojoj snahi: Neka je blagoslovljen od Gospoda on, koji svoje dobrote ne uskrauje ni ivima ni mrtvima I ree joj Noema: Taj nam je ovjek u rodu. On je jedan od onih, koji su nam otkup duni. 21 I Moapka Ruta pripovijedala je dalje: Jo mi je rekao: Dri se mojih ljudi, dok ne budu gotovi s mojom cijelom etvom! 22 Noema ree svojoj snahi Ruti, Dobro, draga keri, idi s njegovim djevojkama! Onda te na drugoj njivi ne mogu dirati. 23 I tako se je ona kod pabirenja drala djevojaka Boazovih, dokle se

212

nije svrila etva jemena i etva penina. Onda je ivjela u kui kod svekrve svoje. Ruta 3 1 Jednoga dana ree joj njezina svekrva Noema: Draga keri, ne treba li da ti potraim, gdje e poinuti, da bi ti dobro bilo? 2 Evo: Boaz, roak na, sa ijim si djevojkama bila zajedno, vijat e ove noi jeam na gumnu. 3 Umij se i namai se, obuci na se haljine svoje najbolje, pa idi na gumno! Pripazi na to, da te on ne vidi, dokle ne jede i ne napije se! 4 Kad onda on legne da spava, pazi, gdje e lei. Tada otidi tamo, digni pokriva s nogu njegovih i lei ondje! On e onda ve rei, to e raditi. 5 Ona joj odgovori: togod mi kae, uinit u. 6 I otide na gumno i uini sve onako, kako joj je bila rekla njezina svekrva. 7 Kad je Boaz jeo i pio i dobre volje bio, lee da spava iza stoga ita. A ona doe polako, podie pokriva s nogu njegovih i lee tamo. 8 Oko ponoi tre se ovjek, obrnu se i vidje enu, gdje lei kod njegovih nogu. 9 Kad upita: Tko si?, odgovori ona: Ruta, slukinja tvoja. Rairi krajak haljine svoje na slukinju svoju, jer ti si roak, koji duguje otkup. 10 On ree: Gospod neka te blagoslovi, keri moja! Ljubav, koju mi sad pokazuje, ljepa je od one prve, jer nijesi trala za mladim ljudima, ni siromanim ni bogatim. 11 I zato, keri moja, nemaj brige! togod zatrai, uinit u ti, jer zna svaki u gradu, da si ena estita. 12 A svakako je istina, da ja dugujem otkup, ali ima jo drugi, koji ima dunost otkupa i blii ti je roak od mene. 13 Ostani ovu no ovdje! Htjedne li on sutra da ispuni svoju dunost otkupa prema tebi, dobro, neka to uini! A ne htjedne li da ispuni svoju dunost otkupa prema tebi, ja u se zauzeti za te, tako iv bio Gospod! Sad spavaj mirno do jutra! 14 Izakako je do jutra spavala kod nogu njegovih, ustade, dok jo nije mogao ovjek ovjeka raspoznati. On ree: Ne smije se znati, da je ena dola na gumno. 15 Tada je pozva: Daj ogrta, to ga ima na sebi, i dri ga! Ona ga pridra, a on joj izmjeri est mjerica jema i naprti joj. Tada on otide u grad. 16 Kad ona doe k svekrvi svojoj, upita je ova: to si postigla, draga keri?

213

Ruta
9 Tada ree Boaz starjeinama i svima nazonima: Vi ste gad svjedoci, da sam od Noeme kupio sve, to je bilo Elimelekovo i to je bilo Kilionovo i Mahlonovo. 10 Usto sam dobio za enu Moapku Rutu, enu Mahlonovu, da podignem ime pokojnomu na batini njegovoj, da ne bi izginulo ime pokojnomu iz kruga brae njegove i sa vrata zaviajnoga mjesta njegova. Tomu ste sada vi svjedoci. 11 Svi na vratima nazoni i starjeine izjavie: Mi to svjedoimo. Neka Gospod enu, koja ulazi u kuu tvoju, uini kao Rahelu i Leau, koje obje sazidae kuu Izraelovu! Neka ti izvruje mo u Efrati i neka sebi naini ime u Betlehemu! 12 Neka kua tvoja bude kao kua Peresa, kojega rodi Tamara Judi, po potomstvu, koje neka ti dadne Gospod od te mlade ene! 13 Potom uze Boaz Rutu k sebi, i ona postade njegova ena, Kad on ode k njoj, Gospod je blagoslovi, i ona pokloni ivot jednome sinu. 14 Tada rekoe ene Noemi: Neka je blagoslovljen Gospod, koji ti ne uskrati danas zatitnika! Neka ime njegovo bude slavno u Izraelu! 15 Neka bude utjeha srcu tvojemu i skrbnik tvoj u starosti, jer ga rodi snaha tvoja, koja te ljubi, ona, koja ti vie vrijedi nego sedam sinova. 16 Noema uze dijete, metnu ga na krilo svoje, i bila je dadilja njegova. 17 Susjede dadoe mu ime, kad rekoe: Rodi se sin Noemi!, i prozvae ga Obed. On je otac Davidova oca Jeseja. 18 Ovo je rodoslovlje Peresovo: Peresu se rodi Hesron, 19 Hesronu se rodi Aram, Aramu se rodi Aminadab, 20 Aminadabu se rodi Nahon, Nahonu se rodi Salmon, 21 Salmonu se rodi Boaz, Boazu se rodi Obed, 22 Obedu se rodi Jesej, Jeseju se rodi David.

Ona joj pripovjedi tono, kako je s njom postupao ovjek. 17 Ovih est mjerica jema ree, darova mi, jer je mislio: Ne smije praznih ruku doi k svekrvi svojoj. 18 Tada ree ova: ekaj sad mirno, draga keri, dok dozna, kako e stvar izai, jer ovjek nee se prije smiriti, dok ne svri stvar jo danas. Ruta 4 1 Boaz je uto bio otiao na vrata gradska i sjeo tamo. I kad je prolazio onaj roak, koji je dugovao otkup, a o kojemu je bio Boaz govorio, zovnu ga: Hodi ovamo i sjedi ovdje, ti taki i taki! On doe i sjede. 2 I dovede Boaz deset ljudi izmeu starjeina gradskih i zamoli ih Sjedite ovdje! Kad sjedoe, 3 Ree ovjeku, koji je imao dunost otkupa: Noema koja se je vratila iz moapske zemlje, prodaje njivu, to je bila naega roaka Elimeleka, 4 Mislio sam da ti predloim: kupi je pred ovima, to sjede ovdje, i pred starjeinama narodnim! Ako je hoe otkupiti, uini to! Ako nee, kai mi da znam, jer osim tebe nema nikoga, koji ima pravo otkupa. Ja dolazim istom poslije tebe. Onaj odgovori: Ja u je otkupiti. 5 Boaz nastavi: Ako kupi od Noeme njivu, stim dobiva i Moapku Rutu, enu pokojnoga, da tako podigne ime pokojniku na batini njegovoj. 6 Tada ree roak, koji je imao dunost otkupa: Onda je ja ne mogu otkupiti za se. Inae bih otetio svoju vlastitu batinu. Otkupi ti za se, to bi trebalo da ja otkupim, jer ja je neu da otkupim. 7 A bio je od starine ovaj obiaj u Izraelu kod otkupljivanja i promjenjivanja: Da sva stvar bude pravomona, izuo bi jedan obuu svoju i dao drugomu. To je vrijedilo u Izraelu kao potvrda. 8 Kad je dakle onaj roak, koji je imao dunost otkupa, bio rekao Boazu: Kupi to za se!, izu obuu svoju.

1 Samuel
1 U Ramataim Sofimu ivio jedan ovjek iz gore Efraimove po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Zufova, Efraimljanin. 2 Imao je dvije ene. Jedna se zvala Ana, druga Penina. Penina je imala djece, a Ana je bila bez djece. 3 Taj je ovjek iao svake godine iz svojega grada, da se u ilu pokloni Gospodu nad vojskama i da mu rtvuje. Obadva sina Elijeva, Hofni i Finehas, bila su tamo sveenici Gospodnji. 4 Kadgod bi Elkana prinio rtvu, mogao je svojoj eni Penini sa svima njezinim sinovima i kerima dati vie

1 Samuel
rtvenih dijelova, 5 A Ani bi na svoju alost dao samo jedan dio, premda je vie ljubio Anu. 6 Usto ju alostila njezina takmica i draila ju, jer joj Gospod nije bio udijelio djece. 7 Tako je ilo iz godine u godinu Kadgod je ila u kuu Gospodnju, onda bi je tako jako alostila, da je plakala i nita nije jela. 8 Njezin mu Elkana gledao ju tada utjeiti: Ana, zato plae? Zato nita ne jede? Zato si tako turobna? Zar ti ja nijesam vie vrijedan nego deset djece? 9 Kad se je opet jedanput drala rtvena gozba u ilu i pilo se, ustade Ana. Upravo je sjedio sveenik Eli na stolici na pragu svetita Gospodnjega. 10 U dubokoj tui molila se ona gorko plaui Gospodu, 11 I zavjetova ovo: Gospode nad vojskama, ako pogleda na muku slukinje svoje i opomene me se i ne zaboravi slukinje svoje, nego daruje slukinji svojoj sina, onda u ga ja, dok je god iv, posvetiti Gospodu, i britva nee doi na glavu njegovu. 12 Dok se je ona tako dugo molila pred Gospodom, promatrao je Eli usta njezina. 13 Ana je naime govorila tiho u sebi; samo su se micale usne njezine, a glas joj se nije mogao uti. Stoga Eli pomisli da je pijana. 14 Eli je upita: Dokle e biti pijana? Gledaj, da se opet otrijezni! 15 Ana odgovori: Ah ne, gospodaru moj, ja sam nesretna ena. Vina i opojna pia nijesam pila, nego sam izlila duu svoju pred Gospodom. 16 Nemoj drati slukinju svoju za enu nevaljalu! Samo od velike brige i tuge tako sam se molila. 17 Eli joj odgovori: Mi s mirom! Bog Izraelov ispunit e molbu tvoju, koju si mu upravila. 18 Ona odgovori: Neka nae slukinja tvoja milost u oima tvojim! Tada otide ena svojim putem, i jela je i nije vie bila alosna. 19 Kad sutradan rano obavie svoj poklon pred Gospodom, vratie se natrag kui svojoj u Ramu. Elkana spoznade enu svoju Anu, i Gospod se opomenu nje. 20 Kad proe jedna godina, rodi Ana, koja je bila zatrudnjela, sina. Nadjenu mu ime Samuel; jer, ree, isprosih ga od Gospoda. 21 Kad je njezin mu Elkana sa svojom cijelom obitelji opet poao, da prinese Gospodu godinju rtvu i ono, to je bio zavjetovao,

214

22 Me poe Ana, nego ree muu svojemu: Kad odojim djeaka, onda u ga odvesti, da se pokae pred Gospodom i da ostane tamo zauvijek. 23 Njezin mu Elkana ree joj: ini, kako ti se ini dobro! Ostani, dok ga ne odoji! Neka Gospod ispuni svoje obeanje! Tako osta ena, i dojila je sina svojega, dok ga ne odbi. 24 im ga je bila odbila, povede ga sa sobom uzevi trogodinje govee, efu brana i mijeh vina. Tako ga uvede u svetite Gospodnje u ilu. Djeak je bio tada jo veoma mlad. 25 Kad zaklae govee i djeaka dovedoe k Eliju, 26 Ree ona: Oprosti, gospodaru! Kako iv bio, gospodaru moj! Ja sam ona ena, koja je stajala ovdje kod tebe, da se pomoli Gospodu. 27 Molila sam se za ovoga djeaka. I uslii mi Gospod molbu, koju mu upravih. 28 Zato ga predajem Gospodu. Dok je god iv, neka je posveen Gospodu! Tada se ona ondje pokloni Gospodu. 1 Samuel 2 1 Ana izree ovu molitvu: Obraduj se srce moje u Gospodu, odve je velika srea moja u Gospodu. Sad mogu usta svoja otvoriti pred neprijateljima svojim; jer se smijem radovati radi pomoi tvoje. 2 Nitko nije tako uzvien kao Gospod; jer nema nijednoga osim tebe. Kao na Bog nije nitko drugi bog! 3 Ne govorite toliko rijei oholih! U vaim ustima neka zamre svaka rije drzovita, jer Gospod je Bog sveznajui, i on mjeri sva djela ljudska. 4 Slomit e se luk jakih, a slabi e se ogrnuti snagom. 5 Moraju siti u najam ii za kruh, a tko je gladovao, ima sad previe. Sedmero djece imat e, koja je bila neplodna, a koja je imala djece, izdisat e od bola. 6 Gospod je, koji ubija i opet oivljava, koji vodi u carstvo mrtvih i opet izvodi. 7 Gospod osiromai i obogati, ponizi i uzvisi. 8 Iz praha podie slaboga i iz bunita izvlai ubogoga, posadi ih uz knezove, odreuje im asna mjesta, jer su stupovi svijeta Gospodnji, na njih je on postavio nadzemaljski svijet. 9 Korake svojih pobonih uva on dobro, a opaki izginu u mraku; jer svojom snagom ne dolazi ovjek do pobjede. 10 Gospod e ga satrti, tko mu se protivi, s neba e zagrmjeti gromom. Krajevima zemlje sudit e Gospod, kralju svojemu dat e snagu, uzvisit e

215

1 Samuel
se objavih obitelji oca tvojega, kad je jo sluila u Egiptu kui faraonovoj, 28 I izabrah je izmeu svih plemena Izraelovih sebi za sveenike, koji bi imali uzlaziti k rtveniku mojemu, kad paliti i opleak u svetitu mojem nositi. Ja predadoh kui oca tvojega sve rtve ognjene sinova Izraelovih. 29 Zato gazite moje rtve i prinose, to sam ih naredio u prebivalitu mojemu? Zato pazi sinove svoje vema nego mene, da se gojite najboljim komadima svih rtvenih prinosa mojega naroda Izraela? 30 Zato kae Gospod, Bog Izraelov: Rekao sam doista: Kua tvoja i kua oca tvojega imaju uvijek vriti slubu u svetitu mojemu. Ali sada, govori Gospod, neka je to daleko od mene, jer tko mene asti, toga astim ja. A tko mene prezire, taj ima pasti u sramotu. 31 Eto, doi e vrijeme, kad u tebe i kuu oca tvojega poniziti, tako da u tvojoj obitelji nee vie biti ovjeka ugledna. 32 Tada e u strahu gledati na svakoga, koji ini dobro Izraelu. Nikada vie nee biti u kui tvojoj ovjeka ugledna. 33 Ako jednoga ili drugoga ne istrijebim iz slube na rtveniku mojemu, to e biti samo zato, da okapaju njegove oi i da se izjede njegovo srce. Sav podmladak kue tvoje ima umrijeti u dubokom ponienju. 34 Ovo neka je znak, to e doi na obadva sina tvoja, na Hofnija i Finehasa: u jedan dan umrijet e obojica. 35 A ja u podignuti sebi sveenika vjerna, koji e raditi po mojoj elji i volji Njemu u sazidati kuu tvrdu, da uvijek hodi preda mnom kao moj pomazanik. 36 Tko tada jo ostane od kue tvoje, doi e i bacit e se niice pred njim, da isprosi koji novac ili komad kruha, i rei e: Primi me u kakvu slubu sveeniku, da imam komad kruha! 1 Samuel 3 1 Mladi Samuel vrio je slubu Gospodnju pod nadzorom Elijevim. U ono vrijeme bila je objava Gospodnja neto rijetko; utvara nije se dogaala esto. 2 A jednoga dana dogodi se ovo: Eli je spavao u svojoj sobi. Oi su mu bile oslabile, tako da vie nije mogao vidjeti. 3 Ali svjetionica Boja nije se bila jo ugasila. Samuel je spavao u svetitu Gospodnjem, gdje je bio koveg Boji.

mo pomazaniku svojemu. 11 Elkana se vrati natrag u Ramu kui svojoj. Djeak je sluio Gospodu pod nadzorom sveenika Elija. 12 Sinovi Elijevi bili su nevaljali, i nijesu marili ni za Gospoda, 13 Ni za propise zakonske sveenika prema narodu, kadgod je naime tko prinosio rtvu, doao bi sluga sveenikov, dok se kuhalo meso, s viljukom trokrakom u ruci, 14 I zabadao bi njom u kotao ili lonac, u tavu ili zdjelu. Sve, to bi se nabolo na viljuku, uzimao je sveenik za se. Tako su inili svima Izraelcima, to su dolazili u ilo. 15 Pa i prije nego bi se zapalilo salo, pojavio bi se sluga sveenikov i rekao bi ovjeku, koji je prinosio rtvu: Daj ovamo mesa, da ispeem sveeniku! On od tebe nee da ima mesa kuhana, nego sirovo. 16 A ako bi mu ovjek odvratio: Ali prije mora se zapaliti salo. Onda moe uzeti sebi to ti je volja, on bi odgovorio: Ne, nego daj odmah, inae uzet u silom! 17 Tako je bio grijeh tih mladih ljudi veoma teak pred Gospodom; jer ti ljudi nijesu marili za rtvu Gospodnju. 18 Djeak Samuel, ogrnut oplekom lanenim, sluio je pred Gospodom. 19 Mati njegova naini mu mali plat i donese mu ga, i tako je inila svake godine, kad bi dolazila s muem svojim da prinese rtvu godinju. 20 Tada bi Eli blagoslovio Elkanu i enu njegovu rijeima: Neka ti Gospod daruje djece od te ene na mjesto ovoga, kojega je Gospod odabrao sebi! Nato bi se vratili kui. 21 I Gospod pohodi Anu. Ona zatrudnje i rodi jo tri sina i dvije keri. A mladi je Samuel rastao u svetitu Gospodnjem. 22 Eli je bio veoma star. Kad je uo, to su sve inili sinovi njegovi svemu Izraelu, i da su se provodili sa enama, to su sluile na ulazu u ator svjedoanstva, 23 Ree im: Zato to radite, da ujem od svih ljudi ovdje sramote vae? 24 Nemojte, sinovi moji, nije dobro to ujem, i to narod Gospodnji iri o vama! 25 Kad ovjek sagrijei ovjeku, onda odluuje Bog kao sudac nad njim. Ali ako sagrijei ovjek proti Gospodu, tko moe onda istupiti kao sudac za njega? Ali oni ne posluae rije oca svojega; jer je Gospod bio odluio da ih ubije. 26 A mladi Samuel rastao je i bio je u milosti kod Gospoda i kod ljudi. 27 Jednoga dana doe ovjek Boji k Eliju i ree mu: Ovako veli Gospod: Ja

1 Samuel
4 Tada viknu Gospod Samuela. On odgovori: Evo me, 5 Otra k Eliju i ree: Evo mi! Ti si me zvao. On odgovori: Ja te nijesam zvao. Idi i spavaj! I on otide i zaspa. 6 A Gospod opet viknu Samuela. Samuel ustade, ode k Eliju i ree: Evo me! Ti si me zvao. On odgovori: Ja te nijesam zvao, moj sine! Idi opet i spavaj! 7 Samuel naime nije jo poznavao Gospoda; jo mu se nije bio objavio Gospod. 8 I viknu Gospod Samuela po trei put. On ustade, ode k Eliju i ree: Evo me! Ti si me zvao. Sad spoznade Eli, da je Gospod zvao djeaka. 9 Zato ree Eli Samuelu: Idi i spavaj! Ako te zovne, odgovori: Govori, Gospode, sluga tvoj slua! Samuel ode i zaspa na mjestu svojemu. 10 I Gospod doe, stade i viknu ga kao prije: Samuele, Samuele! Samuel odgovori: Govori, sluga tvoj slua! 11 I ree Gospod Samuelu: Hou da uinim neto u Izraelu, da e zujati oba uha svakome, tko uje. 12 Tada u uiniti Eliju sve, to sam zaprijetio kui njegovoj, od poetka do svretka. 13 Ja sam mu dao javiti, da sam odsudio kuu njegovu zauvijek za zlodjela njegova. On je znao, da me sinovi njegovi sramote, pa ih ipak nije kaznio. 14 Zato se zakleh kui Elijevoj: Nikad se zlodjela kue Elijeve nee oistiti rtvama ili prinosima. 15 Samuel je spavao do jutra Tada on otvori vrata svetita Gospodnjega. Samuel se je bojao priopiti Eliju utvaru. 16 Zato Eli zovnu Samuela k sebi i ree: Samuele, sine moj! On odgovori: Evo me! 17 Onaj upita: to ti je rekao? Nemoj zatajiti od mene! Neka ti Bog uini ovo i ono, ako zataji od mene neto, to ti je rekao! 18 I Samuel mu pripovjedi svu objavu i nita ne zataji od njega. On ree: Gospod je. Neka ini to mu je volja! 19 Samuel je rastao, i Gospod je bio s njim i nije pustio, da ikoja njegova izjava ostane neispunjena. 20 Sav Izrael od Dana do Beer-ebe upozna, da je Samuel doista bio prorok Gospodnji. 21 Gospod se je objavljivao i nadalje u ilu; jer se je Gospod javljao Samuelu u ilu rijeju Gospodnjom.

216

Izraelu. Tada izaoe sinovi Izraelovi u boj proti Filistejima i utaborie se kod Eben-Ezera, a Filisteji su imali svoj tabor kod Afeka. 2 Filisteji se postavie proti sinovima Izraelovim. Boj se odulji. Napokon razbie Filisteji sinove Izraelove. Ovih izginu na bojnom polju oko etiri tisue ljudi. 3 Kad se vojska vrati u tabor, upitae starjeine sinova Izraelovih: Zato dopusti Gospod, da nas Filisteji poraze danas? Mi emo koveg zavjeta Gospodnjega donijeti k sebi iz ila. Kad doe u sredinu nau, on e nas izbaviti iz ruke neprijatelja naih. 4 Dakle narod posla u ilo, i donesoe odanle koveg zavjeta Gospoda nad vojskama, koji vlada nad kerubinima. Obadva sina Elijeva, Hofni i Finehas, pratila su koveg zavjeta Bojega. 5 Kad stie koveg zavjeta Gospodnjega u tabor; podie sav Izrael takvu viku radosnu, da je zatutnjila zemlja. 6 Filisteji ue glasno radovanje i rekoe: to znai ta glasna vika radosna u taboru izraelskom? Saznadoe, da je doao koveg Gospodnji u tabor. 7 I uplaie se Filisteji i rekoe: Bog je doao u tabor. I vikali su: 8 Jao nama! Tko e nas izbaviti iz ruke toga monoga boanstva? To je isti Bog, koji je udarao Egipane svakojakim mukama u pustinji. 9 Dignite se i pokaite se kao ljudi, o Filisteji! Inae morat ete sluiti Hebrejima, kao to su oni sluili vama! Budite ljudi i borite se! 10 I borili su se Filisteji, i Izraelci su bili potueni. Pobjegoe svaki u svoju postojbinu. Poraz je bio vrlo teak. Od Izraelaca palo je trideset tisua ljudi pjeaka. 11 I koveg Boji bio je otet, i obadva sina Elijeva, Hofni i Finehas padoe. 12 Jedan ovjek iz Benjamina pobjee sa bojnoga polja i doe jo isti dan u ilo razdrtih haljina i sa zemljom na glavi. 13 I kad doe, sjedio je Eli pun iekivanja na stolici pokraj vrata; jer je srce njegovo bilo u strahu za koveg Boji. Kad doe taj ovjek i gradu donese glase, stade vika svega grada. 14 Eli uvi tu glasnu viku upita: Sto znai ta vreva? ovjek bre dotra i javi Eliju. 15 Eliju je bilo devedeset i osam godina, i oi su njegove bile oslijepile, tako da vie nije mogao nita vidjeti. 1 Samuel 4 16 ovjek ree Eliju: Dolazim s 1 I vrijedila je rije Samuelova u svemu bojnoga polja. Danas sam utekao iz

217

1 Samuel
Izraelova. 9 A kad ga prenesoe, pusti Gospod na grad muku vrlo veliku. On udari stanovnike grada, velike i male, tako da je na njima provalila kuna micina. 10 I poslae koveg Boji u Ekron. Kad doe koveg Boji u Ekron, povikae stanovnici Ekrona: Donesoe k nama koveg Boga Izraelova, da pomori nas i sav narod! 11 Zato poslae, te skupie sve glavare filistejske i zamolie: Otpravite koveg Boga Izraelova! Neka se vrati na mjesto, kamo pripada! Inae mogao bi pomoriti nas i narod na. Jer je bio smrtan strah nad cijelim gradom. Teka je bila ruka Boja na njemu. 12 Ljudi, koji ne pomrijee, bili su udareni kunom micinom, i jauk se u gradu dizao do neba. 1 Samuel 6 1 Izakako je koveg Gospodnji bio u podruju Filisteja sedam mjeseci, 2 Dozvae Filisteji sveenike i vraare i upitae: Sto emo initi s kovegom Gospodnjim? Kaite nam, kako emo ga poslati natrag na mjesto, kamo pripada! 3 Oni odgovorie: Ako hoete koveg Boga Izraelova natrag poslati, ne smijete ga prazna, nego mu podajte dar pomirni! Tako ete ozdraviti i doznat ete, zato se ruka njegova ne odmie od vas. 4 Oni upitae: Kakav pomirni dar da mu dadnemo? A oni odgovorie: Prema broju glavara filistejskih pet zlatnih micina i pet zlatnih mieva; jer je zlo jednako stiglo sve vas i glavare vae. 5 Nainite dakle slike od svojih micina i svojih mieva, to opustoie zemlju i dajte ast Bogu Izraelovu! Moda e onda olakati ruku svoju nad vama i nad bogom vaim i nad zemljom vaom. 6 Zato da budete uporna srca, kao to su bili uporna srca Egipani i faraon? Zar ne, poto ih dari, moralo ih se pustiti da otidu? 7 Nainite dakle sada jedna kola nova i priskrbite dvije krave dojilice, na koje jo nije doao jaram! Upregnite krave u kola i telad njihovu odvedite od njih u staju! 8 Onda uzmite koveg Gospodnji metnite ga na kola, i zlatne stvari, koje ete mu ih dati kao pomirni dar, stavite u kovei pokraj njega! Tada ga pustite, neka ide! 9 Pazite: Ako poe putem kui svojoj u Bet-eme, onda je on uinio nama ovo veliko zlo; ako li ne poe tako, onda

boja. On upita: Kako je bilo, sine moj? 17 Glasnik ree: Pobjegoe Izraelci pred Filistejima. Vojska je teko poraena i tvoja obadva sina Hofni i Finehas padoe, i koveg je Boji otet. 18 Kad spomenu koveg Boji, pade on sa stolice pokraj vrata nauznak, slomi vrat i umrije; jer je bio star i ovjek teak. etrdeset godina bio je sudac Izraelu. 19 Snaha njegova, ena Finehasova, bila je trudna i blizu da rodi. Kada dou glas, da je koveg Boji otet i da joj je umro svekar i mu, pade na tlo i porodi. Najedanput joj naime dooe bolovi. 20 Kad je umirala, rekoe ene, to su stajale uz nju: Budi utjeena, rodila si sina! Ali ona ne odgovori nita i nije marila za to. 21 Djeaku nadjenu ime Ikabod rekavi: Ode slava Izraelova! Jer je otet koveg Boji i mojega svekra i mua vie nema. 22 Zato ree: Otila je slava od Izraela jer je otet Koveg Boji. 1 Samuel 5 1 Kad su Filisteji bili oteli koveg Boji, odnesoe ga iz Eben-Ezera u Adod. 2 Tada uzee Filisteji koveg Boji, donesoe ga u hram Dagonov i postavie ga uz Dagona. 3 A kad stanovnici Adoda sutradan ustadoe, leao je Dagon sa svojim licem na tlima pred kovegom Gospodnjim. Oni uzee Dagona i postavie ga opet na njegovo mjesto. 4 Kad sutradan ustadoe, leao je Dagon opet sa svojim licem na tlima pred kovegom Gospodnjim. Glava Dagonova i obje ruke njegove leale su odsjeene na pragu. Pokraj njih leao je trup Dagonov. 5 Zato sveenici Dagonovi i svi, koji vre slubu u hramu Dagonovu, ne staju na prag Dagonov u Adodu do dananjega dana. 6 A ruka Gospodnja otea stanovnicima Adoda. On ih prepade, kad ih udari kunom micinom, Adot i sve podruje njegovo. 7 I kad stanovnici Adoda vidjee to je, rekoe: Koveg Boga Izraelova ne smije ostati kod nas; jer je teka ruka njegova na nama i na bogu naemu Dagonu. 8 Zato poslae, te skupie k sebi sve glavare filistejske i upitae: to emo initi s kovegom Boga Izraelova? Oni odgovorie: Neka se prenese koveg Boga Izraelova prijeko u Gat! I prenesoe tamo koveg Boga

1 Samuel
emo znati, da nas se nije dohvatila ruka njegova, nego nas je susreo sluaj. 10 Ljudi uinie tako. Uzee dvije krave dojilice i upregoe ih u kola, a telad njihovu ostavie u staji. 11 Koveg Gospodnji metnue na kola i kovei s miima zlatnim i sa slikama svojih micina, 12 A krave pooe pravo cestom u Beteme. Ostae, svejednako muui, na istom putu, i nijesu skretale ni nadesno ni nalijevo. Knezovi filistejski ili su za njima sve do podruja Betemea. 13 Stanovnici Bet-emea upravo su eli penicu na dnu doline. Kad podigoe oi i ugledae koveg, obradovae se vidjevi ga. 14 Kola dooe do polja Joue iz Betemea i stadoe ondje. Tu je stajao velik kamen. I iscijepae drvo od kola i prinesoe krave Gospodu kao rtvu paljenicu. 15 A Leviti uzee koveg Gospodnji i kovei pokraj njega, u kojem su bile zlatne stvari, i metnue ga na veliki kamen. Ljudi iz Bet-emea prinesoe rtve paljenice i zaklae Gospodu onaj dan rtvu zaklanicu. 16 A to vidjevi pet knezova filistejskih vratie se u Ekron isti dan. 17 Ovo su zlatne micine, to ih dadoe Filisteji Gospodu kao dar pomirni: jedna za Adot, jedra za Gazu, jedna za Akelon, jedna za Gat, jedna za Ekron. 18 Usto zlatni mii prema broju svih mjesta filistejskih od pet knezova, i utvrenih gradova i neograenih sela. Veliki kamen, na koji metnue koveg Gospodnji, stoji do dananjega dana na polju Joue iz Bet-emea. 19 Jer su bili pogledali u koveg Gospodnji, pohodi on stanovnike Betemea i pobi ih sedamdeset ljudi iz naroda, pedeset tisua ljudi. Narod je tugovao nad tim, to je Gospod pustio tako veliku nesreu na narod. 20 I ljudi iz Bet-emea pitali su: Tko moe da slui pred Gospodom, Bogom svetim? Kojemu da otide od nas? 21 Oni stoga poslae poslanike k stanovnicima Kirjat-Jearima i poruie: Filisteji donesoe natrag koveg Gospodnji. Doite i odnesite ga k sebi! 1 Samuel 7 1 Tada dooe stanovnici KirjatJearima, uzee koveg Gospodnji i odnesoe ga u kuu Abinadabovu na brijegu. Njegova sina Eleazara odredie za uvara kovega

218

Gospodnjega. 2 Od dana, kad je koveg bio u KirjatJearimu, proe dugo vremena, dvadeset godina. Sva se je kua Izraelova obratila opet puna tuge Gospodu. 3 A Samuel ree svoj kui Izraelovoj: Ako se hoete svim srcem vratiti Gospodu, onda odstranite poganske idole i slike atarte iz svoje sredine, upravite svoje srce na Gospoda i sluite jedino njemu! Onda e vas on izbaviti iz ruku Filisteja 4 I sinovi Izraelovi odbacie baale i atarte, i sluili su jedino Gospodu. 5 Potom zapovjedi Samuel: Skupite svega Izraela u Mispu! Pomolit u se za vas Gospodu. 6 I skupie se tako u Mispu, crpili su vodu, prolijevali je pred Gospodom, postili su onaj dan i priznali su ondje: Sagrijeismo Gospodu. A Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi. 7 Kad Filisteji doznae, da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi, izaoe knezovi filistejski proti Izraelu. Kad to ue sinovi Izraelovi, uplaie se od Filisteja. 8 Sinovi Izraelovi zamolie Samuela: Ne prestaj vapiti za nas Gospodu, Bogu naemu, da nas izbavi iz ruke Filisteja! 9 Samuel uze jedno janje odoje i prinese ga Gospodu kao punu rtvu paljenicu. Pritom se je molio Samuel glasno Gospodu za Izraela, i Gospod ga uslii. 10 Dok je naime Samuel upravo prinosio rtvu paljenicu, izaoe Filisteji proti Izraelu u boj. Ali zagrmje Gospod grmljavinom strahovitom u isto vrijeme na Filisteje. Time ih smete tako, da su podlegli sinovima Izraelovim. 11 Sinovi Izraelovi izaoe iz Mispe, potjerae Filisteje i bie ih do pod BetKar. 12 Samuel uze tada kamen, metnu ga izmeu Mispe i ena i nazva ga EbenEzer; jer ree: Dovle nas Gospod pomoe. 13 Tako su bili Filisteji poraeni, i otada ne dooe vie u podruje Izraelovo, jer dok je Samuel ivio, bila je ruka Gospodnja proti Filistejima. 14 Gradovi, to su ih bili Filisteji oduzeli sinovima Izraelovim, povratie se opet Izraelu, od Ekrona do Gata. I zemljita, to su im pripadala, istrgnu Izrael iz ruku Filisteja. Isto tako vladao je mir meu Izraelom i Amorejima. 15 Samuel je bio sudac Izraelu svega vijeka svojega. 16 Svake godine iao je okolo, obiao bi

219

1 Samuel
18 Ako vi onda dignete viku na kralja, kojega izabraste sebi, onda vas na onaj dan nee usliiti Gospod. 19 Ali narod ne htjede posluati rijei Samuelovih, nego povika: Ne, nego kralj neka vlada nad nama! 20 Hoemo da budemo kao svi drugi narodi: Na kralj neka nam sudi, neka ide pred nama i neka vodi nae ratove! 21 Samuel saslua sve, to je traio narod, i iznese pred Gospoda. 22 A Gospod ree Samuelu: Popusti zahtjevu njihovu i postavi im kralja! Tada Samuel ree Izraelcima: Idite, svaki u svoj grad! 1 Samuel 9 1 Tada je ivio jedan ovjek od plemena Benjaminova po imenu Ki, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afiahe, Benjaminovac, ovjek imuan. 2 On je imao sina po imenu Saula, mlada i lijepa. Ni jedan izmeu sinova Izraelovih nije bio ljepi od njega. Od ramena gore nadvisivao je sve druge. 3 Rad je jedno Kiu, ocu Saulovu, bilo nestalo magarica, ree Ki svojemu sinu Saulu: Uzmi sa sobom jednoga momka i zaputi da trai magarice! 4 Tako proe goru Efraimovu i proe zemlju aliu, a ne nae ih. I prooe zemlju aalim, ali zaludu. Tada otidoe kroz podruje Benjaminovo, ali ih ne naoe, 5 Kada dooe u zemlju Zuf, ree Saul momku, koji je bio s njim: Hajde da se vratimo! Inae moj e se otac brinuti za nas mjesto za magarice. 6 On mu ree: Ovdje u ovom gradu ivi ovjek Boji. On je veoma ugledan. togod kae, sigurno se zbude. Hajdemo odmah tamo! Moda e nas uputiti u stvari, radi koje smo na putu. 7 Saul odgovori momku svojemu: Sto emo, ako poemo tamo, ponijeti tomu ovjeku? Nestalo nam je kruha u torbama, i nemamo dara, da ga dadnemo ovjeku Bojemu. to imamo drugo? 8 A momak opet ree Saulu: Imam evo jo etvrt ekela srebra. To u dati ovjeku Bojemu, da nas uputi u naoj stvari. 9 Prije reklo bi se u Izraelu, kad bi se ilo pitati Boga: Hajde da idemo k vidiocu! Jer koji se sada zovu proroci, u staro su se vrijeme zvali vidioci. 10 Saul odgovori momku svojemu: Tvoj je prijedlog dobar. Hajde da idemo! I pooe u grad, gdje je stanovao ovjek Boji. 11 Kad su ili uzbrdo prema gradu, sretoe djevojke, to su izlazile da

Betel, Gilgalu i Mispu i u svima tim mjestima sudio bi Izraelu. 17 Onda bi se vratio u Ramu; jer tamo je imao kuu svoju i tamo je sudio sinovima Izraelovim. I naini tamo rtvenik Gospodu. 1 Samuel 8 1 Kad je Samuel bio ostario, postavi sinove svoje za suce nad Izraelom. 2 Njegov prvoroenac zvao se Joel, a njegov drugi sin Abija. Oni su sudili u Beer-ebi. 3 Ali sinovi njegovi nijesu ili putovima njegovim, nego su udarili za dobitkom, primali su poklone i izvrtali pravdu. 4 Tada se skupie sve starjeine Izraelove, doose k Samuelu u Ramu, 5 I rekoe mu: Eto, ti si ostario, a sinovi tvoji ne idu putovima tvojim. Postavi dakle kralja nad nama, da nas upravlja, kao to je to u svih naroda! 6 A Samuelu se ne dopade njihov zahtjev: Postavi kralja nad nama, da nas upravlja! Kad se Samuel potui kod Gospoda, 7 Odgovori Gospod Samuelu: Posluaj zahtjev naroda u svemu, to trai od tebe! Ne odbacie tebe, nego mene, da ne budem dulje kralj nad njima. 8 Oni ine s tobom posve onako, kako inie s menom od vremena, kad ih izvedoh iz Egipta, do ovoga dana: ostavie me i sluie drugim bogovima. 9 Posluaj samo zahtjev njihov, ali ih ozbiljno opomeni i kai im unaprijed prava kralja, koji e vladati nad njima! 10 Samuel priopi narodu, koji je traio od njega kralja, sve rijei Gospodnje. 11 On ree: Ova prava trait e kralj, koji e vladati nad vama: Sinove vae uzimat e, da ih upotrijebi kod svojih kola i konja, i oni e trati pred kolima njegovim. 12 Postavit e nastojnike nad tisuom i nastojnike nad pedeset. Oni e mu morati njive orati, ljetinu eti i ratne sprave i to mu treba za kola njegova graditi. 13 Keri e vae uzimati, da prave mirisne masti, da kuhaju i kruh peku. 14 Najbolje vae njive, vinograde i maslinike uzimat e i svojim slugama razdavati. 15 Od vaih polja zasijanih i vinograda podizat e desetinu i svoje dvoranike i inovnike plaati. 16 Vae sluge i slukinje, vaa najbolja goveda i vae magarce uzimat e i upotrijebiti ih za svoje poslove. 17 Od vaih ovaca podizat desetinu, i vi sami bit ete sluge njegove.

1 Samuel
zahvataju vodu. Upitae ih: Je li ovdje vidjelac? 12 One im odgovorie: Jest, ovdje pred tobom. Ali pouri se; jer je danas doao u grad, poto danas narod dri rtvenu sveanost na gori. 13 Kad doete u grad, upravo ete ga jo zatei, prije nego poe na goru k rtvenoj gozbi, jer narod ne poinje rtvenu gozbu, prije nego on doe. Istom kad on blagoslovi gozbu, jedu uzvanici. Hajdete dakle gore; jer sada ga jo moete zatei. 14 I otidoe gore u grad. Upravo kad htjedoe da uu u grad, doe im Samuel u susret, da uzae na goru. 15 A Gospod je bio, dan prije nego je Saul doao, Samuelu objavio ovo: 16 Sutra u ovo doba poslat u ti ovjeka iz zemlje Benjaminove. Njega pomai za kneza nad mojim narodom Izraelom! On e izbaviti moj narod iz ruku Filisteja, jer hou da budem milostiv svojemu narodu. Vapaj njegov za pomo prodro je do mene. 17 Kad Samuel ugleda Saula, objavi mu Gospod: To je ovjek, za koga ti rekoh: On ima da vlada nad mojim narodom. 18 I Saul pristupi k Samuelu na vratima i upita: kai mi, molim te, gdje je kua vidioeva? 19 Samuel odgovori Saulu: Ja sam vidjelac Hajde sa mnom na goru! Danas ete s menom jesti. Sutra rano otpustit u te. Tada u te uputiti o svemu, to ti je na srcu. 20 Za magarice, kojih ti je nestalo prije tri dana, ne brini se! One su se nale. Kojemu e uostalom dopasti sve, to trai Izrael? Zar ne tebi i cijeloj kui tvojoj? 21 Saul ree: Ja sam samo Benjaminovac, iz najmanjega plemena Izraelova, i porodica moja najmanja je izmeu svih porodica plemena Benjaminova. to mi govori tako? 22 A Samuel uze Saula i njegova momka, odvede ih u dvoranu i posadi ih u proelje meu uzvanicima, kojih je bilo jedno trideset ljudi. 23 Samuel ree tada kuharu: Donesi komad, to ti ga dadoh, a rekoh ti, da ga stavi na stranu! 24 Tada uze kuhar plee i to je bilo na njemu i metnu ga pred Saula. A Samuel ree: To je bilo ostavljeno. Uzmi preda se i jedi, jer je to sauvano za ovaj as za tebe jo kad rekoh: Pozvao sam goste. Tako jede Saul onaj dan sa Samuelom. 25 Kad sioe s gore u grad, razgovarao se je jo sa Saulom na krovu.

220

26 Ustadoe rano. Kad je osvanulo, zovnu Samuel Saula na krovu: Ustani! Pratit u te. Tada ustade Saul, i obojica, on i Samuel, izaoe. 27 Kad dooe na kraj grada, ree Samuel Saulu: Pusti, da momak ide daleko pred nama! I momak ode naprijed. A ti stani malo! Imam ti javiti rije Boju. 1 Samuel 10 1 Tada Samuel uze uljanicu, izli mu je na glavu, poljubi ga i ree: Ovim te pomaza Gospod za kneza nad vlasnitvom svojim. 2 Kad sada otide od mene, nai e u Selzahu kod groba Rahelina na mei Benjaminovoj dva ovjeka, koji e ti rei: Magarice, to si ih iao traiti nale se. Otac tvoj ne misli vie na magarice, Ali se je zabrinuo za vas i veli: to u initi zbog sina svojega? 3 Kad onda otide dalje odatle i doe do hrasta Tabora, tamo e te sresti tri ovjeka, koji idu k svetitu u Betel Jedan nosi tri jareta, drugi tri kruha, a trei mjeinu vina. 4 Oni e te pozdraviti i dva kruha ponuditi. Primi ih od njih, 5 Kad onda stigne u Brdo Elohim, gdje je straa filistejska, tamo e na ulasku u grad sresti etu proroka. Oni dolaze s gore. Pred njima se razlijeu harfe, bubnji, frule i citare. Oni su sami u zanosu. 6 Tada e Duh Gospodnji doi na te. Ti e s njima pasti u zanos i pretvoriti se u drugoga ovjeka. 7 Kad so ovi znai ispune na tebi, onda ini, to snaga tvoja moe da uini; jer je Bog s tobom. 8 Tada sii prije mene u Gilgalu! Ja u doi k tebi, da prinesem rtve paljenice i zakoljem rtve mirotvorne. ekaj sedam dana, dok doem k tebi i priopim ti, to ima initi! 9 Kad on okrenu lea, da ode od Samuela preokrenu mu Bog njegovo srce, i svi se oni znaci zbie jo isti dan. 10 Kada dooe tamo u Gibeu srete ga eta proroka, i doe na njega Duh Boji, tako da on meu njima pade u zanos, 11 I kad vidjee svi, koji su ga poznavali otprije, kako je meu prorocima pao u zanos, pitali su ljudi jedan drugoga: to se to dogodi sa sinom Kievim? Je li i Saul meu prorocima? 12 Tada ree jedan ovjek odanle: A tko li im je otac? Tako nastade poslovica: Je li i Saul meu prorocima? 13 Rad prestade zanos njegov i on doe na goru,

221

1 Samuel

14 Upita stric Saulov njega i momka njegova: Kamo ste ili? On odgovori: Da traimo magarice. Kad vidjesmo, da ih nigdje nema, otidosmo k Samuelu. 15 Stric Saulov zamoli ga: Pripovijedaj mi, to vam je rekao Samuel! 16 Saul ree stricu svojemu: Rekao nam je, da su se nale magarice. to mu je Samuel rekao o kraljevskoj asti, ne ree mu. 17 Jednoga dana, kad je Samuel bio sazvao narod Gospodu u Mispu, 18 Ree on sinovima Izraelovim: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Ja izvedoh Izraela iz Egipta i izbavih vas iz ruku Egipana i svih kraljevstva, koja su vas tlaila. 19 A vi sada odbacujete Boga svojega, koji vas je izbavljao od svih nevolja i tjeskoba, kad zahtijevate od njega: Postavi kralja nad nama! Sada dakle stanite pred Gospodom po svojim plemenima i tisuama! 20 Kad je Samuel priveo sva plemena Izraelova, pade drijeb na pleme Benjaminovo. 21 Potom privede pleme Benjaminovo po porodicama njegovim, i pade drijeb na porodicu Matrijevu. Tada pade na Saula, sina Kiova. Kad su ga traili, ne mogoe ga nai. 22 Upitae zato jo jedanput Gospoda: Je li on uope doao ovamo? Gospod odgovori: Jest, skrio se je za prtljagom. 23 Otrae i dovedoe ga odanle. Kad stade usred naroda, bio je vii od svih drugih od ramena i dalje. 24 Samuel ree svemu narodu: Vidite, njemu, koga je izabrao Gospod, nitko nije jednak u svemu narodu! Tada udari narod u klicanje i povika: ivio kralj! 25 I Samuel ree narodu prava kraljevska, napisa ih u knjigu i metnu je pred Gospodom, Potom Saul raspusti sav narod, svakoga k svojoj kui. 26 I Saul se vrati k svojoj kui u Gibeu. eta onih, kojima Bog taknu srce, otprati ga. 27 A neki ljudi nevaljali rekoe: to nam taj moe pomoi? Oni su ga prezirali i nijesu mu donijeli nikakva dara, Ali se on uini, kao da nije opazio nita.

Sklopit u s vama ugovor pod uvjetom, da vam svakome iskopam desno oko i stim uinim sramotu Izraelu. 3 Starjeine iz Jabea odgovorie mu: Dopusti nam rok od sedam dana, da poljemo poslanike u sve krajeve Izraelove! Ako nam nitko ne doe u pomo, predat emo se tebi. 4 Kad poslanici dooe u Gibeu, gdje je stanovao Saul, i ree narodu kako stoje stvari, udari sav narod u glasno plakanje. 5 Saul je upravo dolazio za govedima iz polja pa upita. to je ljudima te plau? Rekoe mu stanje stanovnika u Jabeu. 6 Tada doe Duh Boji na Saula, kada u tu vijest, i on se razgnjevi vrlo. 7 On uze dva vola, raskomada ih, razasla komade po poslanicima u sve krajeve Izraelove i porui: Tko ne poe za Saulom i Samuelom, ovako e upravo biti s govedima njegovim! Silan strah spopade narod, tako da izae kao jedan ovjek. 8 Kad ih on izbroji kod Bezeka, bilo je trista tisua sinova Izraelovih i trideset tisua ljudi Judinih. 9 Poslanicima, koji su bili doli, reklo se: Javite stanovnicima Jabea u Gileadu: Sutra, kad bude sunce najvie stajalo, doi e vam pomo! Kad se vratie poslanici i stanovnicima u Jabeu to dojavie, oni se obradovae. 10 I stanovnici u Jabeu poruie: Sutra emo vam se predati. Onda moete od nas initi to vam je drago. 11 Sutradan razdijeli Saul etu u tri bojne skupine. One prodrijee u tabor o jutarnjoj strai, i tukli su Amonce, dok je dan postao vru. to preosta, raspri se, tako da ne ostae ni dvojica od njih zajedno. 12 Tada ree narod Samuelu: Tko je rekao: Saul nee biti kralj nad nama? Daj nam te ljude, da ih pogubimo! 13 Ali Saul ree: Danas se nee pogubiti nitko, jer danas Gospod dade pobjedu Izraelu. 14 Samuel ree narodu: Doite, poimo u Gilgalu i tamo potvrdimo kraljevstvo! 15 I sav narod otide u Gilgalu. Ondje pred Gospodom u Gilgali postavie Saula za kralja. Zaklae tamo mirotvorne rtve pred Gospodom, i 1 Samuel 11 Saul proslavi ondje sa svim sinovima 1 Amonac Naha izae i opkoli Jabe u Izraelovim veliku radosnu, slava. Gileadu. I ljudi iz Jabea poruie Nahau: Sklopi ugovor a nama, pa 1 Samuel 12 emo se podvri tebi! 1 I Samuel ree svemu Izraelu: Eto, u 2 A Amonac Naha odgovori im: svemu, to mi predloiste, ispunio

1 Samuel
sam va zahtjev i postavio sam kralja nad vama. 2 Sada e kralj ii pred vama. Ja sam ostario i osijedio. Sinovi su moji meu vama. Od mladosti moje sve do danas moj je ivot stajao otvoren pred vama. 3 Evo me! Istupite proti meni pred Gospodom i pomazanikom njegovim! Kojemu sam oduzeo njegova vola? Kojemu sam odveo njegova magarca? Koga sam tlaio? Kojemu sam silu nanio? Od koga sam primio mito i jedno oko stisnuo naprema njemu? Ja u vam to natrag vratiti. 4 Oni odgovorie: Nijesi nas tlaio, nijesi nam sile nanosio i nijesi ni od koga Eto uzeo. 5 On im ree: Gospod neka mi je svjedok naprema vama, i neka je svjedok danas njegov pomazanik, da nijeste nali nikakvo nepravedno dobro u mojemu posjedu. Oni povikae: Tako je. 6 Tada ree Samuel narodu: Gospod je, koji je postavio Mojsija, Arona, i oce vae izveo iz Egipta. 7 Sad pristupite, da vam pred Gospodom predoim sva dobroinstva, to ih je iskazao Gospod vama i ocima vaim! 8 Kad je Jakov bio doao u Egipat i oci vai kad su vapili Gospodu za pomo, posla Gospod Mojsija i Arona. Oni izvedoe oce vae iz Egipta i naselie ih u ovoj zemlji. 9 Ali zaboravie Gospoda, Boga svojega. I on ih dade u ruke Siseri, vojskovoi hasorskomu, u ruke Filistejima i u ruke kralju moapskomu, kad zavojevae na njih. 10 A kad su zavapili Gospodu za pomo i priznali: Sagrijeismo, to ostavismo Gospoda i sluismo baalima i atartama; ali sada izbavi nas iz ruku neprijatelja naih, pa emo ti sluiti, 11 Tada posla Gospod Jerubaala, Bedana, Jeftahu i Samuela i ote vas iz ruku neprijatelja vaih unaokolo, tako da ste mogli ivjeti u sigurnosti. 12 A kad vidjeste, da amonski kralj Naha izae proti vama, rekoste mi: Ne, nego kralj neka vlada nad nama! A ipak je kralj va Gospod, Bog va. 13 I sada, eto kralja, kojega izabraste, kojega htjedoste! Evo, Gospod vam je postavio kralja. 14 Neka biste se bojali Gospoda i njemu sluili, sluali glas njegov i ne protivili se zapovijedi Gospodnjoj! Neka biste se i vi i kralj, koji vlada nad vama, pokoravali Gospodu, Bogu svojemu! 15 Ako ne budete sluali glas Gospodnji i budete se protivili zapovijedi Gospodnjoj, ruka e

222

Gospodnja biti proti vama, kao to je bila proti ocima vaim. 16 A sada pazite i vidite, koliko e udo uiniti Gospod pred oima vaim! 17 Nije li sada etva penina? Ja u prizvati Gospoda, neka bi poslao gromove i dad. Tada ete spoznati i vidjeti, koliko je u oima Gospodnjim bilo zlo, to ga poiniste, kad ste zahtijevali sebi kralja. 18 Kad Samuel zavapi Gospodu, posla Gospod jo isti dan gromove i dad. Sav narod obuze velik strah pred Gospodom i Samuelom. 19 I sav narod zamoli Samuela: Zagovaraj sluge svoje kod Gospoda, Boga svojega, da ne pomremo, jer dodasmo k svim grijehima svojim jo zlo, kad smo zahtijevali sebi kralja. 20 Samuel ree narodu: Ne bojte se! Poiniste dodue sve to zlo. Ali sad barem ne odstupaj te vie od Gospoda, nego sluite Gospodu svim srcem svojim! 21 Ne otpadajte opet nakon mene k nitavim idolima, koji ne mogu pomoi niti izbaviti, jer su nita! 22 Jer tada nee Gospod odbiti naroda svojega radi velikoga imena svojega; jer Gospodu je bila volja, da vas uini svojim narodom. 23 A daleko neka je od mene, da se ogrijeim o Gospoda prestavi zagovarati vas; nego u vas upuivati na put dobar i pravi. 24 Samo se bojte Gospoda i sluite mu iskreno svim srcem; jer vidite, kakve je velike stvari uinio za vas! 25 Ako li ipak zlo inite, i vi ete i kralj va propasti. 1 Samuel 13 1 Saul je kraljevao jednu godinu otkad postade kralj, i kad je dvije godine vladao nad Izraelom, 2 Saul izabra sebi tri tisue ljudi izmeu sinova Izraelovih: dvije tisue ostadoe kod Saula u Mikmau i u gori Betelskoj, a jedna je tisua bila pod Jonatanom kod Gibee u Benjaminu. Ostali narod raspusti, svakoga k svojoj kui. 3 Jonatan srui stup filistejski, to je stajao u Gebi. ue za to Filisteji. A Saul dade po svoj zemlji trubiti u trube i oglasiti: Hebreji neka uju! 4 Sav Izrael dou vijest: Saul srui stup filistejski, i sav Izrael omrznu stoga Filistejima. Tako se podie narod, da ide za Saulom u Gilgalu. 5 A Filisteji se skupie da vojuju proti Izraelu: trideset tisua bojnih kola i est tisua ratnika na kolima, pjeaka nebrojeno kao pijeska na obali

223

1 Samuel
21 Ili ako bi otrice raonika, motika, sjekira otupili i trebalo nainiti ostane za volove. 22 Zato, kad buknu rat, nije bilo ni maa ni koplja u ruci cijele vojske, to je bila sa Saulom i Jonatanom. Samo ih je bilo u Saula i u njegova sina Jonatana. 23 Jedna straa filistejska bila je izala prema klancu kod Mikmaa. 1 Samuel 14 1 Jednoga dana ree Jonatan, sin Saulov, momku svojemu, koji mu je nosio oruje: Hajde da idemo k strai filistejskoj, koja je na onoj strani! A ocu svojemu ne ree nita. 2 Saul je sjedio na drugom kraju Gibee pod ipkom drvetom, to stoji kod Migrona. Naroda je bilo s njim oko est stotina ljudi. 3 Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, unuk Finehasa, praunuk Elija, sveenika Gospodnjega u ilu, nosio je opleak sveeniki. I vojska nije znala, da je otiao Jonatan. 4 Usred klanca, preko kojega je Jonatan morao prijei, da doe k strai filistejskoj, bile su dvije strmene hridine, jedna s ove strane, druga s one strane. Jedna se zvala Boses, a druga Seneh. 5 Jedna hridina dizala se je kao kakav tap na sjevernoj strani prema Mikmau, druga na jugu prema Gibei. 6 Jonatan ree momku, koji mu je nosio oruje: Hajde da otidemo k strai tih neobrezanih tamo! Moe biti da nas pomogne Gospod; jer za Gospoda nema zapreke, da pomogne do pobjede s mnogo ili s malo ljudi. 7 Momak, koji mu je nosio oruje, odgovori mu: ini, to ti je god u srcu! Spreman sam za sve, to hoe. 8 Jonatan ree: Dobro, poi emo k tim ljudima tamo i pokazat emo im se. 9 Ako nam viknu: ekajte, dokle doemo k vama, ostat emo na mjestu, gdje smo, i neemo ii k njima. 10 Ako li nam reknu: Doite k nama, tamo emo otii; jer nam ih tada predade Gospod u ruke. To e nam biti znak. 11 Kad se obojica pokazae strai filistejskoj, narugae se Filisteji: Evo, izlaze Hebreji iz rupa, u koje su se zavukli! 12 I straari viknue Jonatanu i njegovu momku, koji mu je nosio oruje: Doite k nama! Neto emo vam rei. A Jonatan ree momku, koji mu je nosio oruje: Hajde za mnom, jer ih predade Gospod u ruke Izraelu! 13 Jonatan je puzao rukama i nogama

morskoj. Oni izaoe i utaborie se kod Mikmaa istono od Bet-Avena. 6 Kad Izraelci vidjee, da su pali u lo poloaj i da je narod tvrdo pritisnut, skrie se u pilje, jame, kamenjake, grobove i jame. 7 Bjeali su i preko gazova Jordana u zemlju Gad i Gilead. Saul je boravio jo uvijek u Gilgali. Narod je brebolje poao tamo k njemu. 8 On poeka sedam dana do roka, to ga je bio odredio Samuel. Ali Samuel ne doe u Gilgalu. Kad se narod stade razilaziti od njega, 9 Zapovjedi Saul: Donesite mi rtvu paljenicu i rtve mirotvorne!, i prinese rtvu paljenicu. 10 Jedva je prinio rtvu paljenicu, kad se pojavi Samuel. Saul mu izae u susret, da ga pozdravi. 11 A Samuel upita: to si uinio? Saul odgovori: Jer vidjeh, da se ljudi razilaze od mene, a ti ne doe u odreeno vrijeme, i Filisteji se skupili u Mikmau. 12 Pomislih: Sad e Filisteji izai proti meni u Gilgalu, a ja jo ne umilostivih Gospoda. Tako se usudih i prinesoh rtvu paljenicu. 13 Tada ree Samuel Saulu: Ludo si radio, to nijesi drao zapovijedi Gospoda, Boga svojega, koju ti je dao. Tada bi Gospod potvrdio kraljevstvo tvoje zauvijek. 14 A ovako kraljevstvo tvoje nee se odrati. Gospod je potraio sebi ovjeka po srcu svojemu. Njega je Gospod odredio za kneza nad narodom svojim, jer nijesi drao, to ti je zapovjedio Gospod. 15 Tada se die Samuel i otide iz Gilgale u Gibei u Benjaminu. Saul izbroji ljude, to su jo bili kod njega: otprilike est stotina ljudi. 16 Saul je sa svojim sinom Jonatanom i s ljudima, to su bili uz njih, boravio u Gibei u Benjaminu, a Filisteji su se bili utaborili u Mikmau. 17 Tada izae iz tabora filistejskoga eta, to plijeni, u tri odjeljka: jedan odjeljak udari putem od Ofre u zemlju ual; 18 Drugi odjeljak udari putem u BetHoron, trei udari putem k mei, koja preko doline seboimske gleda u pustinju. 19 Tada nije bilo kovaa u cijeloj zemlji izraelskoj; jer su Filisteji mislili: Inae bi mogli Hebreji sebi praviti maeve i koplja. 20 Zato su morali svi Izraelci silaziti k Filistejima, ako bi tko htio dati sebi skovati raonik, motiku, sjekiru ili ostan za volove,

1 Samuel
i za njim momak, koji mu je nosio oruje. Tada su oni padali pred Jonatanom, i ubijao ih za njim momak, koji mu je nosio oruje. 14 Taj prvi pokolj, to ga po inie Jonatan i momak, koji mu je nosio oruje, trebao je otprilike dvadeset ljudi na prostoru od jedno po rala duljine. 15 Strah nastade u taboru, na slobodnom polju i meu svom vojskom. I straa i eta, to plijeni, prepadoe se. Usto se potrese zemlja, i bio je jedan strah od Boga. 16 I kad su uhodili straari Saulovi, koji su se nalazili u Gibei u Benjaminu, zapazie oni, da se je mnotvo uskomealo tamo i ovamo. 17 Saul zapovjedi ljudima, koji su bili s njim: Pregledajte i vidite, tko je otiao ad nas! Kad pregledae, pokaza se, da nema Jonatana i momka njegova, koji mu je nosio oruje. 18 I Saul zamoli Ahiju: Daj donijeti koveg Boji k Jer koveg Boji bio je da meu sinovima Izraelovim. 19 Dok je Saul govorio sa sveenikom, zabuna u taboru filistejskom bivala je sve jaa. Zato Saul zamoli sveenika: Pusti to! 20 I Saul i svi ljudi, to su bili s njim, podigoe bojnu viku. Kad stigoe na bojno polje, naoe ma jednoga okrenut proti drugomu. Bila je zabuna vrlo velika. 21 Hebreji, koji su odavno drali s Filistejima i s njima ili na vojsku, otpadoe, da se prikljue Izraelcima pod Saulom i Jonatanom. 22 I svi Izraelci, to su se bili skrili u gori Efraimovoj, kad ue, da bjee Filisteji, nagnue za njima, da ih biju. 23 Tako u onaj dan dade Gospod pobjedu Izraelu. Kad se je boj nastavio preko Bet-Avena, 24 A Izraelci se bili onaj dan vrlo umorili, izree Saul nad vojskom ovo prokletstvo: Proklet neka je ovjek, koji prije veera uzme to k sebi, dok se ne osvetim neprijateljima svojim! I zato nitko od ljudi ne okusi nita. 25 I doe sva vojska u jednu umu. Tamo je bilo meda na slobodnom polju. 26 Kad vojska doe k sau to je bilo puno meda, nitko ipak ne prinese ruke k ustima svojim, jer su se ljudi bojali prokletstva. 27 Samo Jonatan nije bio uo, kako je otac njegov izrekao prokletstvo nad narodom. I on prui vrak tapa, to ga je drao u ruci, zamoi ga u jedan medeni sat i primae ruku svoju k ustima svojim. I zasjae mu opet oi.

224

28 A jedan od vojnika okrenu se k njemu i ree: Otac je tvoj izrekao prokletstvo nad narodom: Proklet neka je ovjek, koji danas uzme neto k sebi! Ljudi su naime bili iznemogli. 29 Jonatan ree: Otac moj svaljuje zemlju u nesreu. Eto vidite, kako mi se zasjae oi, jer okusih malo toga meda. 30 A da su ljudi jeli od plijena neprijatelja svojih, to ga uinie, kako bi tada bio velik poraz Filisteja? 31 Tako pobie onaj dan Filisteje od Mikmaa do Ajalona. Kako su ljudi bili vrlo izmoreni, 32 Navalie na plijen, uzee ovaca, volova i teladi, poklae ih na zemlji, pa stadoe jesti i s krvlju. 33 Kad javi je Saulu: Ljudi grijee proti Bogu, jer jedu s krvlju, ree on: inite zlo, Dovaljajte mi, dok je jo dan, velik kamen! 34 Tada zapovjedi Saul: Raziite se meu ljude i recite im: Svaki neka donese k meni vola svojega ili ovcu svoju i neka zakolje ovdje! Onda moete jesti, a da ne grijeite proti Gospodu jedui s krvlju. Svaki od ljudi donese komad stoke, to mu je bio pri ruci, jo one noi i ondje zaklae. 35 I Saul naini rtvenik Gospodu. To je bio prvi rtvenik, to ga on podie Gospodu. 36 Onda zapovjedi Saul: Gonit emo Filisteje noas i plijenit emo meu njima, dok ne osvane! Nijednoga od njih neemo ostaviti! Oni odgovorie: ini, togod misli da je dobro! Ali sveenik ree: Najprije da upitamo Boga! 37 I upita Saul Boga: Imam li goniti Filisteje? Hoe li ih dati u ruku Izraelu? Ali mu ne dade odgovora u onaj dan. 38 Tada zapovjedi Saul: Pristupite ovamo, vi svi glavari naroda! Istraite brino, tko je danas poinio taj grijeh! 39 Jer tako iv bio Gospod, koji je dao pobjedu Izraelu, i ako je kriv moj sin Jonatan, ima on umrijeti! Ali nitko mu iz naroda ne odgovori. 40 I on zapovjedi svima Izraelcima: Vi budite na jednoj strani, ja i moj sin Jonatan bit emo na drugoj strani. Narod odgovori: ini, to nae za dobro! 41 I Saul se pomoli Gospodu: Boe Izraelov, daj dosudi! I budu pogoeni Jonatan i Saul, a narod izae slobodan. 42 Sad zapovjedi Saul: Bacite drijeb izmeu mene i mojega sina Jonatana! I bude pogoen Jonatan. 43 Saul zapovjedi Jonatanu: Kai mi,

225

1 Samuel
Povucite se bre iz podruja Amaleana, da vas ne unitim s njima, jer vi ste se prijateljski ponijeli prema svim sinovima Izraelovim, kad su ili iz Egipta. I povukoe se Keneji iz podruja Amaleana. 7 Saul pobi Amaleane od Havile do ura, koji lei istono od Egipta. 8 Agaga, kralja Amaleana, uhvati iva i izvri na svemu narodu prokletstvo otricom maa. 9 Saul i narod sauva ipak Agaga i najbolje ivotinje izmeu ovaca i goveda, ugojene ivotinje i janjce, uope sve dragocjeno. Ne htjedoe na tom izvriti prokletstvo, samo na onom, to je bilo slabo i bez cijene, izvrie prokletstvo. 10 I doe rije Gospodnja Samuelu ovako: 11 Kajem se, to sam Saula postavio kraljem, jer se je on odvratio od mene i nije izvrio mojih zapovijedi. To raalosti Samuela, i on je vapio Gospodu svu no. 12 Kad je Samuel sutradan rano htio da poe Saulu u susret, javie Samuelu: Saul je posao u Karmel i tamo je sebi podigao spomenik. Onda se je vratio i otiao dalje u Gilgalu. 13 Kad Samuel doe k Saulu, ree mu Saul: Neka si blagoslovljen od Gospoda! Izvrio sam zapovijed Gospodnju. 14 Samuel ree: Kakva je to bleka ovaca i koza, to mi prodire u ui, i kakva je to rika goveda, to je ujem? 15 Saul odgovori: Od Amaleana dognae ih. Narod je naime sauvao najbolje ivotinje od ovaca i goveda, da ih rtvuje Gospodu, Bogu tvojemu. Ostalo pobismo. 16 Samuel ree Saulu: Stani! Rei u ti, to mi je rekao Gospod noas. On ga zamoli: Govori! 17 Samuel ree: Nijesi li bio postao glava plemenima Izraelovim, premda si bio malen u svojim oima? Jer Gospod te pomaza za kralja nad Izraelom. 18 I Gospod te posla i zapovjedi ti: Idi i izvri prokletstvo na zlikovcima, Amaleanima, i vojuj na njih, dok ih ne uniti! 19 Zato nijesi posluao zapovijedi Gospodnje, nego si se naklopio na plijen i uinio, to je neugodno bilo u oima Gospodnjim. 20 Saul ree Samuelu: Posluao sam zapovijed Gospodnju i iao sam putem, na koji me posla Gospod. Doveo sam Agaga, kralja Amaleana, i izvrio sam prokletstvo na Amaleanima,

to si uinio! Jonatan mu priznade: Vrkom tapa, to sam ga imao u svojoj ruci, okusio sam samo malo meda. Spreman sam umrijeti. 44 Saul ree: Bog neka mi uini, to hoe, ako ti ne moradne umrijeti, Jonatan! 45 Ali vojska izjavi Saulu: to? Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu, mora umrijeti? To ne smije biti! Tako iv bio Gospod, ni jedna dlaka s glave njegove nee pasti na zemlju, jer je s pomou Bojom izvojevao on dananju pobjedu. Tako izbavi vojska Jonatana od smrti. 46 Saul odutade od potjere za Filistejima i otide. A Filisteji se vratie natrag u svoju zemlju. 47 Izakako je Saul bio postigao kraljevsko dostojanstvo nad Izraelom, ratovao je naokolo proti svima svojim neprijateljima, proti Moabu, proti Amoncima proti Edomu, proti kraljevima od Sobe i proti Filistejima. Kamo se god obraao, nadvlaivao je. 48 Dokazao je hrabrost, pobio je Amaleane i izbavio je Izraela iz ruku onih, koji su ga plijenili. 49 Sinovi Saulovi bili su Jonatan, Jiui i Malki-ua. Njegove dvije keri zvale su se: starija Meraba, mlaa Mikala. 50 ena Saulova zvala se je Ahinoama i bila je ki Ahimaasova. Njegov vojskovoa zvao se Abner, sin Nera, strica Saulova; 51 Jer Ki, otac Saulov, i Ner, otac Abnerov, bili su sinovi Abielovi. 52 Svega vijeka Saulova bilo je tekih bojeva proti Filistejima. Kad je stoga vidio Saul kogagod hrabra i valjana ovjeka, uzimao bi ga u svoju slubu. 1 Samuel 15 1 Jednoga dana ree Samuel Saulu: Gospod me je poslao, da te pomaem za kralja nad narodom njegovim Izraelom. Sluaj dakle zapovijed Gospodnju! 2 Ovako veli Gospod nad vojskama: Kazniti hou, to je poinio Amalek Izraelcima, kad im je stao na put, kad su ono ili iz Egipta. 3 Zato idi i pobij Amaleka, izvri prokletstvo na njemu i na svemu, to pripada njemu! Ne tedi ga, nego pobij ovjeka i enu, dijete i napre, govee i ovcu, devu i magarca! 4 Tada Saul skupi narod i izbroji ih u Telaimu: dvjesta tisua pjeaka i deset tisua ljudi od Jude. 5 Potom poe Saul proti glavnome gradu Amaleana i namjesti zasjedu u dolini potoka. 6 A Kenejima porui Saul: Ustanite!

1 Samuel
21 Ali narod uze od plijena ovce i volove, najbolje od prokletih stvari, da to rtvuje Gospodu, Bogu tvojemu, u Gilgali. 22 A Samuel ree: Zar su ugodnije Gospodu rtve paljenice i zaklanice od poslunosti prema zapovijedima Gospodnjim? Eto, poslunost je bolja od rtve, pokornost bolja od pretiline ovnujske. 23 Jer neposlunost je tako zla kao grijeh vraanja, nepokornost tako zla kao idolopoklonstvo, jer si prezreo zapovijed Gospodnju, odbacuje on tebe kao kralja. 24 Saul ree Samuelu: Sagrijeio sam, to sam prestupio zapovijed Gospodnju i tvoje upute. Pobojao sam se naime naroda i popustio sam zahtjevu njegovu. 25 A sada oprosti mi grijeh moj i vrati se sa mnom, da se poklonim Gospodu! 26 Ali Samuel ree Saulu: Ja se ne vraam s tobom, jer si prezreo zapovijed Gospodnju, tebe je Gospod odbacio kao kralja nad Izraelom. 27 Kad se Samuel okrenu da ide, uhvati ga on za skut od plata njegova, i on se odadrije. 28 Samuel mu ree: Gospod je danas odadro od tebe ast kraljevsku nad Izraelom i dao ju drugome, koji je bolji od tebe. 29 I ne lae postojani Bog Izraelov, niti se kaje; jer on nije ovjek, da se moe kajati. 30 On odgovori: Ako sam i sagrijeio, uini mi ipak ast pred starjeinama naroda mojega i pred Izraelom i vrati se s menom, da se poklonim Gospodu, Bogu tvojemu! 31 I vrati se Samuel i otide za Saulom, i pokloni se Saul Gospodu. 32 Tada zapovjedi Samuel: Dovedite mi Agaga, kralja Amaleana! Veseo doe k njemu Agag. Agag ree: Tako je dakle umakla gorina smrti. 33 Ali Samuel ree: Kako je tvoj ma uinio ene bez djece, tako neka bude i tvoja mati bez djece meu enama! I Samuel isijee Agaga na komade pred Gospodom u Gilgali. 34 Potom otide Samuel u Ramu, a Saul ode kui svojoj u Gibeu Saulovu. 35 Samuel vie ne vidje Saula do svoje smrti; jer je Samuel alio Saula, to se je Gospod pokajao, da je bio uinio Saula kraljem nad Izraelom. 1 Samuel 16 1 Jednoga dana ree Gospod Samuelu: Dokle e jo aliti za Saulom, kad ga ja odbacih? On ne moe dalje biti kralj nad Izraelom! Napuni rog svoj ulja i

226

hajde na put! aljem te k Jeseju iz Betlehema; jer izmeu njegovih sinova izabrah sebi jednoga za kralja. 2 Samuel odgovori: Kako da idem? Ako to uje Saul, ubit e me! A Gospod zapovjedi: Uzmi sa sobom tele i reci: Dolazim, da prinesem Gospodu rtvu! 3 Pozovi na rtvu Jeseja! Ja u ti onda pokazati to e initi. Pomai onoga, koga ti oznaim! 4 Samuel uini, kako mu je bio I zapovjedio Gospod. Kad doe u Betlehem, izaoe mu uplaivi se u susret starjeine mjesta i upitae: Znai li tvoj dolazak dobro? 5 On odgovori: Jest, dolazim da prinesem Gospodu rtvu. Posvetite se i naite se s menom kod rtve! I Jeseja i sinove njegove dade da se posvete i pozva ih na rtvu. 6 Kad dooe i kad on ugleda Eliaba, pomisli: Jamano stoji ovdje pred Gospodom pomazanik njegov. 7 Ali Gospod ree Samuelu: Ne gledaj na njegovu vanjtinu i na njegov visoki rast, jer njega nijesam izabrao, Ljudi ne vide. Ljudi gledaju na vanjtinu, a Gospod gleda na srce. 8 I dozva Jesej Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on ree: Ni njega nije izabrao Gospod. 9 I dovede Jesej amaha. A on ree: Ni njega nije izabrao Gospod. 10 Take dovede Jesej pred Samuela sedam sinova svojih. Ali Samuel izjavi Jeseju: Ovih nije izabrao Gospod. 11 Potom ree Samuel Jeseju: Jesu li to mladi ljudi svi? On odgovori: Ostao je jo najmlai; on uva ovce. Samuel ree Jeseju: Polji te ga dovedi, jer neemo prije sjedati za stol, dokle on ne doe. 12 I posla, te ga dovede. Bio je rumenkast, imao je lijepe oi i krasan uzrast. I Gospod ree: Ustani! Pomai ga, jer je to on! 13 Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred brae njegove. Od toga dana i dalje doe Duh Gospodnji na Davida. A Samuel usta i vrati se kui u Ramu. 14 Duh Gospodnji odstupi od Saula. I stade ga muiti zao duh od Gospoda. 15 I sluge Saulove rekoe mu: Eto, mui te zao duh od Boga. 16 Na gospodar treba da samo rije progovori. Sluge tvoje stoje ti na slubu. Potrait e ovjeka, koji zna udarati u harfu. Kad onda zao duh od Gospoda doe na tebe, on e udarati u ice, i tebi e biti bolje. 17 Saul ree slugama svojim: Potraite mi koga, koji lijepo umije udarati u ice, pa mi ga dovedite! 18 Jedan od sluga ree: Poznam ovdje

227

1 Samuel
Betlehema u Judi, koji se zvao Jesej i imao osam sinova. U vrijeme Saulovo bio je ovjek star: bio je uao meu najstarije ljude. 13 Tri najstarija sina Jesejeva bila su otila sa Saulom u rat. Njegova tri sina, to su bila otila na vojsku, zvala su se: nastariji Eliab, drugi Abinadab, trei amah. 14 David je bio najmlai. Ona tri najstarija otidoe za Saulom. 15 David bi otiao ee od Saula kui, da u Betlehemu uva ovce svojega oca, 16 A Filistejin bi izlazio jutrom i veerom i postavljao bi se tamo kroz etrdeset dana. 17 Jednoga dana ree Jesej svojemu sinu Davidu: Uzmi za brau svoju efu ovoga prenog ita i ovih deset kruhova i odnesi ih bre brai svojoj u tabor! 18 Ovih deset sireva odnesi tisuniku! Vidi brau svoju kako su i donesi od njih znak! 19 Saul i oni i svi Izraelci nalaze se u dolini terebintskoj u ratu proti Filistejima. 20 Sutradan rano predade David stado jednome uvaru, uze stvari i ode na put, kako mu je bio zapovjedio Jesej. Sad doe k ogradi od kola, upravo je izlazila vojska u bojnom redu i podizala bojnu viku. 21 Izraelci i Filisteji smjestie se za boj, red prema redu, 22 David predade svoje stvari uvaru prtljaga i otra k bojnom redu. Kad doe tamo, zapita brau svoju, kako su. 23 Dok je govorio s njima, izae iz reda filistejskoga onaj posrednik, Filistejin Golijat, tako se je zvao, iz Gata, i uze govoriti isto onako kao prije, tako da je uo David. 24 Svi Izraelci, koji vidjee toga ovjeka, pobjegoe pred njim i prestraie se vrlo. 25 Jedan Izraelac ree: Jeste li vidjeli ovjeka, koji tu izlazi? Samo da sramoti Izraele, on izlazi. Tko ga pogubi, uinit e ga kralj vrlo bogatim, dat e mu ker svoju i njegovu porodicu uinit e slobodnom od poreza u Izraelu. 26 David upita ljude, to su stajali uz njega: to dobiva ovjek, koji pogubi toga Filistejina i skine sramotu s Izraela? Jer tko ja taj Filistejin neobrezani, da sramoti vojsku Boga ivoga? 27 Ljudi mu opetovae isto: Tako e se nagraditi onoga, koji ga pogubi, 28 A kad je uo njegov najstariji brat Eliab, kako je govorio s tim ljudima,

jednoga sina Jesejeva u Betlehemu, koji umije lijepo udarati u harfu. On je hrabar junak, prokuan je ratnik, usto je mudar na besjedi i lijepe je vanjtine, i Gospod je s njim. 19 Tada Saul posla glasnike k Jeseju i porui mu: Polji mi svojega sina Davida, koji je pastir! 20 A Jesej natovari na magarca kruha, mjeinu vina i jedno jare i posla Saulu po svojemu sinu Davidu. 21 Tako doe David k Saulu i stupi u njegovu slubu. On ga je vrlo cijenio, te ga postavi, da mu nosi oruje. 22 Saul posla k Jeseju i porui: Pusti da David ostane kod mene u slubi; jer mi se on vrlo dopada. 23 I kadgod bi zao duh od Gospoda napao Saula, David bi uzeo harfu i udarao bi na nju. Saulu bi tada bilo lake i bolje, i zao bi duh otiao od njega. 1 Samuel 17 1 Filisteji skupie ete svoje za boj, i ta se skupie kod Soka u Judi. Utaborie se izmeu Soka i Azeke kod EfezDamima. 2 I Saul i Izraelci skupie se, utaborie se u dolini terebintskoj i spremie se za boj proti Filistejima. 3 Filisteji postavie se na brdu s onu stranu, Izraelci na brdu s ovu stranu, tako da je dolina stajala meu njima. 4 Tada izae jedan posrednik iz redova filistejskih. Zvao se je Golijat iz Gata. Bio je visok est lakata i jedan pedalj, 5 Nosio je na glavi kalpak od mjedi, i bio je na njemu oklop ljuskav. Bio je oklop teak pet tisua ekela mjedi. 6 Na nogama imao je gvozdene nogavice i gvozdeno koplje na ramenima. 7 dralo njegova koplja bilo je kao vratilo, a iljak njegova koplja potezao je est stotina ekela gvoa, titonoa njegov koraao je pred njim. 8 I on se postavi i viknu redove Izraelaca ovako: to izaoste spremni za boj? Nijesam li ja Filistejin, a vi sluge Saulove? Izaberite jednoga izmeu sebe, pa neka izae k meni! 9 Ako moe da se bori s menom i ako me pogubi, mi emo biti podloni vama. Ako li ja njega nadjaam i pogubim ga, onda ete vi biti nama podanici i sluit ete nam! 10 Filistejin rugao se je dalje: Danas sam osramotio vojsku Izraelovu. Dajte mi ovjeka, da se bijemo!: 11 Kad Saul i svi Izraelci ue taj govor Filistejina, prepadoe se i uplaie se vrlo. 12 David je bio sin onoga Efraanina iz

1 Samuel
razljuti se Eliab na Davida i osjee se na njega: to si zapravo doao ovamo? Kojemu si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Poznam ja tvoju drzovitost i tvoju zlou srca tvojega. Doao si samo, da gleda boj. 29 David ree: Pa to sam uinio? Samo sam upitao! 30 I okrenu se od njega drugomu i upita isto. Ljudi mu odgovorie kao prije. 31 Kad se ulo, to je bio govorio David, javie to Saulu, i on ga dozva k sebi. 32 David ree Saulu: Neka nitko ne gubi sranosti zbog njega! Sluga e tvoj izai i borit e se s tim Filistejinom. 33 Saul ree Davidu: Ne moe ti ii na toga Filistejina i s njim se boriti, jer ti si jo djeak, a on je ratnik od mladosti. 34 David odgovori Saulu: Sluga je tvoj uvao ovce ocu svojemu. Pa kad bi doao lav ili medvjed i sebi odnio ovcu iz stada, 35 Potrao bih ja za njim, udario bih ga i oteo bih mu je iz eljusti. A ako bi skoio na me, uhvatio bih ga za grivu i ubio bih ga. 36 Lave i medvjede ubijao je sluga tvoj, i tomu neobrezanom Filistejinu bit e kao svima onima; jer je osramotio vojsku Boga ivoga. 37 David nastavi: Gospod, koji me je izbavio iz panda lava i medvjeda, izbavit e me i iz ruku to ga Filistejina. Tada ree Saul Davidu: Idi! Gospod neka bude s tobom! 38 Saul dade onda staviti na Davida svoje oruje, metnu mu na glavu gvozdeni kalpak i stavi oklop na njega. 39 David pripasa ma njegov preko svoje bojne oprave i pokua da ide, jer nije bio navikao. Ali David morade priznati Saulu: Ne mogu ii u tom jer nijesam na to navikao, I skide David to sa sebe, 40 Uze tap svoj u ruku i potrai sebi iz potoka pet glatkih kamenova, Metnu ih u torbu pastirsku, koju je upotrebljavao kao torbu od prake. Onda uze praku svoju u ruku i poe na Filistejina. 41 Filistejin je iao sve blie k Davidu. Njegov titonoa koraao je pred njim. 42 Kad Filistejin pogleda i vidje Davida, samo mu se podsmjehnu, jer je bio jo tako mlad, rumenkast i krasna lica. 43 Filistejin doviknu Davidu: Zar sam pseto, da ide na me sa tapom? I prokle Filistejin Davida bogovima svojim. 44 Nato viknu Filistejin Davidu: Hodi ovamo k meni, da dam meso tvoje pticama nebeskim i ivotinjama zemaljskim!

228

45 A David ree Filistejinu: Ti ide na me s maem, s kopljem i sa sulicom. A ja idem na te u ime Gospoda nad vojskama, Boga vojske Izraelove, koju si ti pogrdio. 46 Danas e te Gospod dati u moju ruku. Ubit u te i glavu ti odsjei. Trupla vojske filistejske jo danas u dati pticama nebeskim i ivotinjama zemaljskim, da spozna sav svijet, da ima Bog u Izraelu. 47 Znat e sve ovo mnotvo, da Gospod ne daje pobjede maem i kopljem, jer je rat Gospodnji. On e vas dati u nae ruke. 48 Kad se je Filistejin pomaknuo i sve se blie Davidu primicao, David bre potra prema vojsci Filisteja. 49 Pritom mai se u torbu, izvadi kamen, zavitla ga iz prake i pogodi Filistejina u elo. Kamen se zabi u elo, tako da je on pao naprijed na tlo. 50 Tako pobijedi David Filistejina prakom i kamenom i pogubi Filistejina, a da nije imao David maa u ruci. 51 David naime pritra, stade kraj Filistejina, uze ma njegov, izvue ga iz korica i pogubi ga odsjekavi mu njim glavu. Kad vidjee Filisteji, da im je najjai mrtav, pobjegoe. 52 Tada se podigoe ljudi od Izraela i Jude, udarie u bojnu viku i potjerae Filisteje do doline i do pred vrata Ekrona. Pobijeni Filisteji pokrie put od araima do Gata i Ekrona. 53 Kad se onda vratie sinovi Izraelovi od tjeranja Filisteja, oplijenie tabor njihov. 54 David uze glavu Filistejinovu i odnese je u Jerusalem, a oruje njegovo stavi u svoj ator. 55 Kad vidje Saul, kako David izae pred Filistejina, upita svojega vojskovou Abnera: iji je sin taj mladi, Abnere? Abner odgovori: Tako iv ti bio, kralju, ne znam. 56 Kralj ree: Upitaj, iji je sin taj mladi ovjek! 57 Kad se vrati David pobijedivi Filistejina, uze ga Abner i povede ga pred Saula, a u ruci je jo imao glavu Filistejinovu. 58 Saul ga upita: iji si ti sin, mladi ovjee? David odgovori: Sin tvojega sluge Jeseja iz Betlehema. 1 Samuel 18 1 Kad je bio svrio svoj razgovor sa Saulom, ukljui Jonatan Davida duboko u srce, i Jonatan ga milova kao samoga sebe. 2 Saul ga uze taj dan k sebi i ne dade mu vie da se vrati u svoju oinsku

229

1 Samuel
doi e na njega! Saul ree Davidu: S drugom moe mi sada biti zet. 22 I Saul naloi dvoranima svojim: Govorite Davidu povjerljivo i recite mu: Eto, omilio si kralju, i svi, dvorani njegovi vole te. Sad mae biti zet kraljev. 23 Kad su dvorani Saulovi Davidu tako govorili, odgovori David: Mislite li vi, da je tako lako biti zet kraljev? Ta ja sam siromah i mali ovjek 24 Kad Saulovi dvorani dojavie njemu: Tako i tako rekao je David, 25 Odgovori Saul: Priopite Davidu: Kralj ne eli nikakva drugoga enidbenog dara nego samo to prednjih koica filistejskih, da se tako osveti neprijateljima kraljevim. Tako je mislio Saul, da rukom Filisteja ukloni s puta Davida. 26 Kad dvorani njegovi priopie Davidu te rijei, David je bio s time sporazuman, da tako postane zet kraljev. Jo prije nego je isteklo vrijeme. 27 Ustade David, otide sa svojim ljudima i pobi dvjesta Filisteja. David donese njihove prednje koice i prebroji ih pred kraljem, da postane zet kraljev. Tada mu dade Saul svoju ker Mikalu za enu. 28 Saul sad jasno vidje, da je Gospod bio s Davidom. I Saulova ki Mikala ljubila ga je. 29 A Saul se je bojao Davida sve vie. Tada postade Saul neprijatelj Davidov zauvijek. 30 Kad bi knezovi filistejski izali u boj, imao je David, kadgod bi izaao, vie uspjeha negoli sve druge vojskovoe Saulove, tako da je ime njegovo postalo slavno. 1 Samuel 19 1 Saul je govorio svojemu sinu Jonatanu i svima svojim dvoranima o tome, da on hoe ubiti Davida. A jer je Jonatan, sin Saulov, bio Davidu vrlo odan, 2 Javi to Jonatan Davidu i ree: Moj otac Saul ide za tim, da te ubije. Zato se uvaj sutra rano, povuci se u koje skrovite i skrij se! 3 Ja u izai i u polju, gdje ti bude, stajat u uz oca svojega govorit u o tebi s ocem svojim. to doznam, javit u ti. 4 A Jonatan je govorio pred svojim ocem Saulom samo dobro o Davidu. On mu ree: Kralj neka se ne ogrijei o slugu svojega Davida, jer on tebi nije nita skrivio, dapae djela su njegova vrlo dobra za te. 5 On je ivot svoj stavio na kocku i

kuu. 3 Jonatan uini vjeru s Davidom, jer ga je ljubio kao samoga sebe. 4 Jonatan skide sa sebe plat, to ga je nosio, i dade ga Davidu, uz to opravu svoju s maem svojim, lukom svojim i pojasom svojim. 5 I David je iao, kamogod bi ga slao Saul, i imao je uspjeh. Zato ga postavi Saul nad vojnicima. Bio je obljubljen kod svega naroda, pa i kod dvorana Saulovih. 6 Kad se je David ubivi Filistejina vraao, izaoe kod ulaska ene iz svih gradova Izraelovih pjevajui i igrajui u susret kralju Saulu s bubnjima, s klicanjem i cimbalima. 7 Pritom su ene igrajui pjevale: Saul pobi svoju tisuu, a David svojih deset tisua. 8 Saul se stoga razgnjevi vrlo; jer mu ta pjesma nije bila po volji nikako. On ree: Davidu daju e, set tisua, a meni samo tisuu. Jo mu samo treba dostojanstvo kraljevsko. 9 Od onoga dana i dalje gledao je Saul Davida poprijeko. 10 Iduega dana napade Saula zao duh od Boga, tako da je mahnitao u palai. David je svirao na harfu kao svaki dan. A Saul je imao u ruci sulicu. 11 Tada Saul baci sulicu, a mislio je: Pribit u Davida uza zid. Ali joj se David izmae dvaput. 12 Saul se je bojao Davida, jer je Gospod bio s njim, a od Saula je bio odstupio. 13 Zato ga udalji Saul iz svoje blizine i uini ga tisunikom. Tako je on izlazio na elu svojih ljudi. 14 Kod svih svojih pothvata imao je David uspjeh, jer je Gospod bio s njim. 15 Kad Saul vidje, da on ima mnogo uspjeha, povea se jo vie njegov strah od njega. 16 Ali sav Izrael i Juda ljubio je Davida, jer je on pred njima odlazio i dolazio. 17 Saul ree Davidu: Evo, svoju najstariju ker Merabu dat u ti za enu. Ali se ti mora iskazati kao junak i voditi ratove Gospodnje. Saul je naime mislio: Ja sam neu da stavim ruku na njega, nego Filisteji neka stave ruku na njega! 18 David ree Saulu: Tko sam ja i to je moj rod, porodica mojega oca u Izraelu, da budem zet kraljev? 19 A kad doe vrijeme, kad bi se imala Saulova ki Meraba dati Davidu, dadoe je Adrielu iz Mehole za enu. 20 Saulova ki Mikala ljubila je Davida. Kad to javie Saulu, bilo mu je pravo. 21 Saul je naime mislio: Dat u mu je. Ali e mu ona biti propast, i ruka Filisteja

1 Samuel
Filistejina ubio. Tako je dao svemu Izraelu veliku pobjedu. Ti si to vidio i radovao si se. Zato dakle da se ogrijei o krv nedunu i Davida ubije ni za to? 6 Saul poslua Jonatana. I zakle se Saul: Tako iv bio Gospod, on nee poginuti! 7 I Jonatan dozva Davida, i ka za mu Jonatan sve ovo. Tada dovede Jonatan Davida k Saulu. I on ostade kao prije u njegovoj okolini. 8 Kad je rat buknuo ponovno, David izae na polje, pobi se s Filistejima i porazi ih veoma, tako da su nagnuli u bijeg pred njim. 9 Jednoga dana opet napade Saula zao duh od Gospoda. Sjedio je u svojoj palai i imao sulicu u ruci, a David je udarao u harfu. 10 I Saul htjede Davida svojom sulicom pribiti uza zid. Ali se on izmae Saulu, te sulica udari u zid. David pobjee i utee. 11 One noi posla Saul ljude kui Davidovoj, da ga uvaju i drugog jutra ubiju. Ali Mikala, ena Davidova, javi mu to i ree: Ako se jo noa ne skloni na sigurno mjesto, sutra e biti mrtav. 12 I Mikala spusti Davida kroz prozor. On pobjee i umae. 13 Mikala uze kip, metnu ga u postelju, prekri mu glavu pleterom od kozje dlake i pokri ga pokrivaem. 14 Kad Saul posla ljude, da uhvate Davida, ree ona: Bolestan je. 15 Ali Saul posla ljude natrag, da vide Davida, i zapovjedi: Donesite mi ga u postelji, da ga ubijem! 16 Kad dooe poslani, a to kip u postelji, oko glave mu pleter od kozje dlake. 17 I ree Saul Mikali: to me tako prevari i pusti neprijatelja mojega da umakne, te da se skloni na sigurno mjesto? Mikala odgovori Saulu: On mi zaprijeti: Pusti me, ili u te ubiti! 18 Izakako je David bio bijegom umakao, ode k Samuelu u Ramu i pripovjedi mu sve, to mu je bio uinio Saul. Tada otide sa Samuelom, i stanovali su u prorokoj kui. 19 Kad se javilo Saulu: David je u prorokoj kui u Rami, 20 Posla Saul ljude, da uhvate Davida, Kad oni ugledae skup proroka i njima na elu Samuela u ushienju, doe Duh Boji i na poslanike Saulove, te i oni padoe u ushienje. 21 Kad to javie Saulu, posla on druge poslanike, ali i oni padoe u ushienje. I Saul posla po trei put poslanike, ali i oni padoe u ushienje.

230

22 Tada poe on sam u Ramu. Kad doe k velikoj jami kod Soka, upita: Gdje su Samuel i David? Odgovorie mu: U prorokoj kui u Rami. 23 Poe dakle odatle k prorokoj kui u Rami. Ali i na njega doe Duh Boji, tako da je otiao dalje u ushienju, dok stie k prorokoj kui u Rami. 24 I on skide gornju haljinu sa sebe i bio je ushien pred Samuelom, Sav dan i svu no leao je tu bez haljine. Zato se govori: Je li i Saul meu prorocima? 1 Samuel 20 1 A David pobjee iz proroke kue u Rami i vrati se kui. On ree Jonatanu: Sto sam poinio? U emu su moja zlodjela i moj prekraj proti tvojemu ocu, da me hoe ubiti? 2 On mu ree: Sauvaj Boe! Nee ti umrijeti. Eto, otac moj ne ini nita, ni vano ni ne vano, a da meni ne kae. Zato bi mi to tajio moj otac? Nema nita u tom. 3 Ali mu David opet ustvrdi: Otac tvoj zna veoma dobro, da me ti voli. Zato ree sebi: To ne treba doznati Jonatan, da se ne oalosti. Ali tako iv bio Gospod i ti, izmeu mene i smrti samo je jedan korak! 4 Jonatan odgovori Davidu: Ako to zaeli, ja u ti uiniti. 5 I David predloi Jonatanu ovo: Zna, sutra je mlaak mjesec. Tada moram da sjedim s kraljem za stolom. Ali pusti me da idem: Skrit u se u polju do treega veera. 6 Opazi li otac tvoj da me nema, ti mu reci: David me je zamolio, da moe otii u svoj oinski grad Betlehem. Tamo je naime godinja rtva za svu obitelj njegovu. 7 Ako kae: Dobro, onda je miran sluga tvoj. Ako li se razgnjevi, onda znaj, da je nesrea u njega zakljuena stvar. 8 Iskai dakle milost slugi svojemu, kad si vjeru Gospodnju uhvatio sa slugom svojim, ako je kakva krivnja na meni, ubij me ti, ali me ne izruuj ocu svojemu! 9 A Jonatan odgovori: Boe sauvaj! Ako doznam, da je otac moj naumio da na te svali nesreu, ja u to tebi bez sumnje dojaviti. 10 David ree Jonatanu: Tko e mi dojaviti, ako ti je otac tvoj odgovorio to zlo za mene? 11 A Jonatan ree Davidu: Hajde, izaimo u polje! Kad su obojica bila izala u polje, 12 Ree Jonatan Davidu: Gospode, Boe Izraelov! Kad sutra u ovo doba ili

231

1 Samuel
dobru uslugu, pusti me da otidem i da posjetim brau svoju! Zato nije doao na kraljev objed. 30 Tada se razgnjevi Saul na Jonatana i ree mu: Ti izrode i nepokorni ovjee! Znam dobro, da leti za sinom Jesejevim na porugu i sramotu svoju i matere svoje. 31 Jer dokle ivi na zemlji sin Jesejev, nee se utvrditi ni ti ni kraljevstvo tvoje. Odmah polji tamo i dovedi ga k meni; jer je on dijete smrti! 32 A Jonatan odgovori ocu svojemu Saulu: Zato da on ima umrijeti? to je skrivio? 33 Tada Saul zavitla koplje na njega, da ga probode. I upozna Jonatan, da je otac njegov naumio ubiti Davida. 34 Sav gnjevan ustade Jonatan od stola. Drugi dan mjeseca mlaaka nije on jeo nita; jer je tugovao za Davidom, kad ga je bio otac njegov izgrdio. 35 Ujutro izae Jonatan u polje, kako je bio ugovorio s Davidom. Pratio ga je jedan mlad sluga. 36 On ree slugi svojemu: Tri i nai strijele, to ih putam! Dok je mome otralo, ispusti on strijele preko njega. 37 Kad mome doe na mjesto, gdje su leale strijele, to ih je bio odapeo Jonatan, viknu Jonatan za momkom: Strijele lee pred tobom tamo dalje! 38 Jo viknu Jonatan za momkom: Brze, pohiti! Ne to! Sluga Jonatanov podie strijele i donese ih gospodaru svojemu. 39 Sluga nije znao nita, samo Jonatan i David znali su to je. 40 Jonatan predade oruje svoje slugi, koji je bio s njim, i ree mu: Idi, odnesi to u grad! 41 Kad je bio sluga otiao, die se David u pozadini, baci se niice na zemlju na lice i pokloni se tri puta. Potom se poljubie, i plakali su, privijeni jedan uz drugoga; osobito je David plakao vrlo gorko. 42 Tada Jonatan ree Davidu: Idi u miru! to smo obojica prisegli u ime Gospodnje, za to je Gospod svjedok izmeu mene i tebe, izmeu mojih i tvojih potomaka dovijeka! 43 Nato ustade David i otide, a Jonatan se vrati u grad. 1 Samuel 21 1 David zaputi u Nobu k sveeniku Ahimeleku. Ahimelek doe Davidu radosno u susret i upita ga: Zato dolazi sam? to zar nema nikoga s tobom? 2 David odgovori sveeniku Ahimeleku: Kralj mi je dao nalog i rekao mi: Nitko ne smije nita o tome

preksutra saznam od oca svojega, da je dobro po Davida, i ako tada ne poljem k tebi i ne javim ti, 13 Neka Gospod za to kazni Jonatana! Ako li otac moj bude naumio da na te svali nesreu, ja u i to javiti i opravit u te. Otii e s mirom, Gospod e biti s tobom, kao to je bio s ocem mojim. 14 Ako ja onda jo budem iv, iskai mi milosre Gospodnje! A budem li ve mrtav, 15 Ne uskrati nikada kui mojoj naklonost svoju, ni onda, kad Gospod istrijebi sve kolike neprijatelje Davidove sa zemlje. 16 Neka onda imadne Jonatan savez s kuom Davidovom, a Gospod neka se osveti neprijateljima Davidovim! 17 Tada se zakle Jonatan jo jedanput Davidu ljubavlju svojom k njemu; jer mu je on bio odan srdanom ljubavi. 18 Potom ree Jonatan: Sutra je mlaak mjesec. Opazit e se, da tebe nema, jer tvoje e mjesto ostati prazno. 19 A preksutra istom opazit e se, da te nema. Tada poi na mjesto, gdje si se skrio na dan onoga udara, i sjedi tamo kod kamena! 20 Ja u odapeti tri strijele u njegovu blizinu, kao da gaam biljegu. 21 Tada u poslati momka rekavi: Idi, trai strijele! Viknem li onda momku: Strijele lee za tobom ovamo blie, digni ih! Tada doi, jer nijesi u opasnosti, i nema nita, tako iv bio Gospod! 22 Ali viknem li momku: Strijele lee pred tobom tamo dalje - tada idi, jer te alje Gospod. 23 Za ovo, to mi, ja i ti, rekosmo meu se, Gospod je svjedok izmeu mene i tebe dovijeka. 24 Nato se David skrije u polju. Kad doe mlaak mjesec, sjede kralj za gozbu. 25 Kralj sjede na svoje obino mjesto, na mjesto uza zid. Jonatan je bio uzeo naprema mjesto, Abner je sjedio uz Saula, a Davidovo mjesto ostalo je prazno. 26 Saul ne ree nita onaj dan, jer je mislio: Neto mu se je dogodilo, nee biti ist, jer se nije dao oistiti. 27 A kad drugi dan iza mjeseca mlaaka ostade opet prazno mjesto Davidovo, upita Saul svojega sina Jonatana: Zato sin Jesejev ne doe na objed ni juer ni danas? 28 Jonatan odgovori Saulu: David je od mene izmolio sebi dopust u Betlehem. 29 Rekao je: Pusti me, jer imamo obiteljsku rtvu u gradu. Pozvao me je brat moj. Ako mi eto hoe iskazati

1 Samuel
znati, zato te aljem i to sam ti naloio. Zato sam upravio ljude u to i to mjesto. 3 to ima upravo pri ruci? Daj mi pet kruhova ili drugo, to se nae! 4 Sveenik ree Davidu: Nemam pri ruci obinoga kruha, tu je samo sveti kruh. Jesu li se ljudi uzdrali od ena? 5 David odgovori sveeniku: Sigurno! ene su nam u posljednje vrijeme bile uskraene. Kad sam poao, bilo je tijelo sluga isto, premda je bio obian pothvat. Sigurno su danas isti na tijelu. 6 Tada mu dade sveenik sveti kruh: jer nije bilo tu drugoga kruha osim kruhova postavljenih, to su bili uzeti ispred Gospoda, da se postavi svjei kruh u dan, kad se oni uzmu. 7 A tada je bio ondje jedan od sluga Saulovih bavei se u svetitu pred Gospodom, Edomac po imenu Doeg, nadglednik pastira Saulovih. 8 David upita Ahimeleka: Ima li tu kakvo koplje ili ma? Nijesam naime mogao uzeti sa sobom ni maa svojega ni oruja svojega, jer je nalog kraljev bio vrlo hitan. 9 Sveenik odgovori: Ma Filistejina Golijata, kojega si ubio u dolini terebintskoj, lei, uvijen u platno, iza efoda. Ako ga hoe uzeti, uzmi ga, jer drugoga nema ovdje. David ree: Njemu slina nema. Daj mi ga! 10 I David se podie i pobjee onaj dan od Saula i poe kralju gatskomu Akiu. 11 A dvorani Akiovi rekoe mu: to je David, kralj zemlje! To je onaj, o kojemu su igrajui pjevali: Saul pogubi svoju tisuu, a David svojih deset tisua. 12 David se zamisli na ove rijei i poboja se vrlo Akia, kralja gatskoga. 13 Zato se pretvori pred njima i kretao se je meu njihovim rukama kao smuenjak. arao je po vratima i putao je slinu niz bradu svoju. 14 Tada ree Aki svojim dvoranima: Eto vidite, da je ovjek lud. to mi ga dovedoste? 15 Zar nemam dosta ludih, te mi dovedoste njega, da luduje preda mnom? Zar taj da doe u kuu moju? 1 Samuel 22 1 Tako David otide odanle i zakloni se u peinu Adulam. Kad to saznae braa njegova i sva obitelj njegova, dooe tamo k njemu. 2 I okupie se oko njega svi, to su bili potlaeni, zadueni i nezadovoljni, i on im posta poglavica. Jedno etiri stotine ljudi pridrui se njemu.

232

3 Odatle otide David u Mispu u Moapskoj i zamoli kralja moapskog: Ne bi li smjeli otac moj i mati moja ostati kod vas, dok znadnem, to e Bog uiniti s menom? 4 Tako ih ostavi kod kralja moapskog. Oni ostae kod njega, dokle je David bio u gorskoj tvravi. 5 A kad prorok Gad ree Davidu: Nemoj ostati u gorskoj tvravi! Ustani i idi u zemlju Judinu! Die se David i otide u Heretsku umu. 6 Kad dou Saul, da su se pojavili David i ljudi, to su bili s njim, - Saul je upravo sjedio u Gibei pod tamariskom na visini, sa kopljem u ruci, a sve sluge njegove stajale su oko njega 7 Tada ree Saul slugama svojim, to su bili oko njega: ujte, sinovi Benjaminovi! Hoe li vam svima sin Jesejev darovati njive i vinograde, hoe li vas sve uiniti tisunicima i stotnicima, 8 Te ste se svi urotili proti meni i nitko mi nije dojavio, kad se je moj sin sloio sa sinom Jesejevim? Nitko od vas nije se saalio na me i rekao mi, kad je sin moj pobunio slugu mojega proti meni, kao to je to sada. 9 Edomac Doeg, koji je stajao s dvoranima Saulovim, uze rije i ree: Vidio sam, gdje sin Jesejev doe u Nobu k Ahimeleku, sinu Ahitubovu. 10 Ovaj upita za njega Gospoda i dade mu hrane. I ma Filistejina Golijata dade mu. 11 Tada kralj dade dozvati sveenika Ahimeleka, sina Ahitubova, i svu porodicu njegovu, sveenike, to su bili u Nobu. Kad oni svi dooe kralju, 12 Ree Saul: uj, sine Ahitubov! A on odgovori: Evo me, Gospodaru! 13 Saul ga upita: Zato ste se urotili proti meni, ti i sin Jesejev? Dao si mu kruha i ma i pitao si Boga za njega, tako da je on kao neprijatelj mogao izai proti meni, kao to je on to sada? 14 Ahimelek ree kralju: Tko je izmeu svih sluga tvojih tako pouzdan kao David? Zet kraljev, poglavica tjelesne strae tvoje, potovan u kui tvojoj! 15 Zar sam onoga dana prvi put pitao Boga za njega? Nipoto! Neka ipak kralj ne podmee nita slugi svojemu i cijeloj porodici njegovoj, jer sluga tvoj nije znao od svega toga nita. 16 Ali kralj ree: Ti mora umrijeti, Ahimelek, ti i sva porodica tvoja! 17 I kralj zapovjedi slugama, to su stajali oko njega: Hajde! Pogubite sveenike Gospodnje, jer su i oni pomogli Davidu i nijesu mi javili, premda su znali, da je on bio na bijegu. Ali su se sluge kraljeve

233

1 Samuel
sluga tvoj? Gospode, Boe Izraelov, objavi to slugi svojemu! Gospod odgovori: Doi e. 12 David zapita dalje: Hoe li stanovnici Keile mene i moje ljude izruiti Saulu? Gospod odgovori: Oni e vas izruiti. 13 Tada se David podie sa svojim ljudima, oko est stotina ljudi. Oni ostavie Keilu i etovae ovamo i tamo. Kad Saulu javie, da je David umakao iz Keile, tada on ne htjede da ide. 14 David se je zadravao u pustinji na gorskim visinama, osobito je boravio na gori u pustinji Zifu. Saul ga je itavo vrijeme traio, ali ne dade Bog da on pane u njegove ruke. 15 Znao je David, da je Saul bio izaao, da mu radi o glavi. Dok se je David nalazio u umi u pustinji Zifu, 16 Podie se Saulov sin Jonatan, ode k Davidu u umu i ohrabri ga u Bogu 17 Rekavi mu: Ne boj se, jer te nee pogoditi ruka mojega oca Saula, nego e ti postati kralj nad Izraelom, a ja u biti drugi za tobom. I moj otac Saul zna to. 18 Tada sklopie obadvojica savez pred Gospodom. David osta u umi, a Jonatan se vrati kui. 19 Jednoga dana dooe Zifeji k Saulu u Gibeu i javie: David se krije kod nas na gorskim visinama kod umi, na brdu Hakili, to lei juno od pustinje. 20 Pa doi, kralju, kad ti bude volja i nae e onda biti, da ga predamo u ruke kralju. 21 Saul odgovori: Gospod neka vas blagoslovi, to me poaliste! 22 Idite sada, pripazite jo tonije i brino istraite mjesto njegova boravka! Tko ga je ondje vidio? Jer mi rekoe, da je vrlo lukav. 23 Istraite tono sva skrovita, u kojima se krije! Onda mi se svakako vratite! Ja u tada poi s vama, i ako jo bude u zemlji, pronai u ga meu svima tisuama Judinim. 24 Tada ustadoe i otidoe u Zif prije Saula. David se je nalazio tada sa svojim ljudima u pustinji Maonu, u ravnici juno od pustinje. 25 I Saul izae sa svojim ljudima da ga trai. im to javie Davidu, otide on u Selu, to lei u pustinji Maonu. Kad to saznade Saul, otide za Davidom u pustinju Maon. 26 Saul je iao jednom stranom planine, David sa svojim ljudima drugom stranom. David je htio da umakne Saulu, a Saul je sa svojim ljudima bio upravo spreman da opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata. 27 Tada stie glasnik Saulu i javi: Doi

skanjivale podii ruku, da pogube sveenike Gospodnje. 18 Tada zapovjedi kralj Doegu: Hajde! Pogubi ti sveenike! I Edomac Doeg pristupi i pogubi sveenike, Osamdeset i pet ljudi, to su nosili laneni opleak, pobi on onoga dana. 19 Sveeniki grad Nobu pobi on otricom maa, ljude i ene, djecu i dojenad, goveda, magarce i ovce otricom maa. 20 Samo jedan jedini sin Ahimeleka, sina Ahitubova, po imenu Abiatar, utee i pobjee k Davidu. 21 Abiatar javi Davidu: Saul dade poubijati sveenike Gospodnje. 22 Tada ree David Abiataru: Znao sam tada, kad je Edomac Doeg bio tamo, da e on to izdati Saulu. Ja sam kriv za sve ljudske ivote u porodici tvojoj. 23 Ostani kod mene! Ne boj se, jer tko trai moj ivot, trait e i tvoj. Kod mene si siguran. 1 Samuel 23 1 Javie Davidu: Filisteji opsjedaju Keilu i haraju gumna. 2 David upita Gospoda: Trebam li ii i udariti na te Filisteje? Gospod odgovori Davidu: Idi, pobij Filisteje i izbavi Keilu! 3 A ljudi Davidovi rekoe njemu: Evo, nas je ovdje u Judi ve velik strah, pa kako da jo idemo u Keilu proti vojsci filistejskoj? 4 David upita Gospoda jo jedanput, i Gospod mu odgovori: Ustani i idi u Keilu, jer u predati Filisteje u tvoju ruku! 5 Nato otide David sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filisteje, otjera im stoku i pobi ih ljuto. Tako izbavi David stanovnike u Keili. 6 Kad Abiatar, sin Ahimelekov, pobjee k Davidu u Keilu, bio je sa sobom donio opleak. 7 Kad javie Saulu, da je David otiao u Keilu, pomisli Saul: Bog mi ga je izruio u ruke; jer je sam zatvorio otiavi u grad, koji ima vrata i prijevornice. 8 Stoga Saul podie sav narod na vojsku, da ide na Keilu i zatvori Davida i ljude njegove. 9 Kad David doznade, da mu Saul kuje zlo, zamoli sveenika Abiatara: Donesi opleak ovamo! 10 Tada ree David: Gospode, Boe Izraelov! Doznao je sluga tvoj, da Saul namjerava poi u Keilu, da uniti grad radi mene. 11 Hoe li me stanovnici Keile izruiti njemu? Hoe li doi Saul, kao to je uo

1 Samuel
bre! Filisteji navalie na zemlju. 28 Nato Saul odutade od proganjanja Davida i ode proti Filistejima. Zato se prozva ono mjesto Hridina rastave. 1 Samuel 24 1 Odanle otide David i stade na gorskim visinama engadskim. 2 Kad se je Saul bio vratio od proganjanja Filisteja, javie mu: David je sada u pustinji engadskoj. 3 Tada uze Saul tri tisue ljudi izabranih iz svega Izraela i die se da trai Davida i ljude njegove istono od hridina kozorogovih. 4 Kad putem doe k torovima ovjim, bila je tamo peina. Saul ue u nju, da obavi svoju potrebu. A David i njegovi bili su se nastanili u dnu te peine. 5 Davidovi ljudi rekoe mu: Eto, ovo je dan, za koji ti ree Gospod: Evo! Predat u ti u ruke neprijatelja tvojega, da uini s njim, to ti je volja! David ustade, te neopaeno odsijee skut od plata Saulova. 6 Ali poslije udari Davida savjest, to je bio odsjekao skut Saulu. 7 I ree svojim ljudima: Gospod neka me ouva, da tako to uinim gospodaru svojemu, pomazaniku Gospodnjem, i da podignem ruku svoju na njega, jer on je pomazanik Gospodnji. 8 I ukori David ljude svoje i ne dopusti im da ustanu na Saula. Kad je Saul bio ostavio peinu i poao dalje svojim putem, 9 Ustade tada David, izae iz peine i povika za Saulom: Gospodaru i kralju moj! Kad se okrenu Saul, baci se David licem na zemlju i pokloni mu se. 10 Tada viknu David Saulu: Zato slua to ti kau ljudi, koji govore, da misli David na tvoju propast? 11 Evo, na dananji dan vidio si vlastitim oima, da te je Gospod danas u peini bio predao u moje ruke. Nagovarali su me, da te ubijem. Ali sam te sauvao i rekao: Neu dignuti ruke svoje na gospodara svojega, jer on je pomazanik Gospodnji. 12 A evo, oe moj, vidi skut od plata svojega u mojoj ruci! Po tom, da sam odsjekao samo skut od plata tvojega, a tebe nijesam ubio, moe jasno spoznati, da ne mislim na zlou i izdaju i da se ne ogrjeujem o tebe, premda mi ti radi o glavi. 13 Gospod neka bude sudac izmeu mene i tebe, Gospod neka me osveti od tebe - ali ruka se moja nee podignuti na te. 14 Ve stara poslovica kae: Samo od bezbonika izlazi bezbonost. Ali moja

234

ruka nee biti proti tebi. 15 Za kim to izlazi kralj Izraelov? Koga goni? Mrtva psa. Buhu jednu. 16 Pa neka bude Gospod sudac i neka rasudi izmeu mene i tebe! On neka pogleda za pravednikom neka vodi stvar i neka mi pribavi pravo proti tebi! 17 Kad David izgovori sve rijei Saulu, povika Saul: To je tvoj glas, sine moj Davide! I Saul uze glasno plakati. 18 On ree Davidu: Ti si bolji od mene; jer ti meni iskazuje dobro, a ja sam tebi inio zlo. 19 Danas si mi eto pokazao, to si mi dobra iskazao: Nijesi me ubio, premda me Gospod dade tebi u ruke. 20 Tko bi stigavi neprijatelja svojega pustio ga da ide mirno svojim putem? Gospod neka ti iskae dobro za ovo, to si mi uinio danas! 21 Sad znam sigurno, da e biti kralj i da e po tebi postojati kraljevstvo Izraelovo. 22 Zato mi se sada zakuni Gospodom, da nee istrijebiti potomaka mojih iza moje smrti i da nee imena mojega iskorijeniti iz kue moje oinske! 23 David se zakle Saulu. Tada se Saul vrati kui, a David ode sa svojim ljudima na visinu gorsku. 1 Samuel 25 1 Uto umrije Samuel. Sav Izrael skupi se i odra mu tugovanje. Pokopae ga kod kue njegove u Rami. Jednoga dana ustade David i sie u pustinju. 2 U Maonu ivio je ovjek, koji je svoje imanje imao u Karmelu. ovjek je bio vrlo bogat. Posjedovao je tri tisue ovaca i tisuu koza. On je upravo bio u Karmelu zaposlen strienjem ovaca. 3 ovjek se je zvao Nabal, njegova ena Abigaila ena je bila mudra i vrlo lijepa, a ovjek surov i opak, pravi Kalebovac. 4 I kad David u pustinji doznade, da Nabal strie svoje ovce, 5 Posla on tamo deset ljudi. David je dao ljudima ovaj nalog: Idite u Karmel, poite k Nabalu, pozdravite ga od mene, 6 I uz pozdrav recite: Mir tebi, mir kui tvojoj i mir svemu, to posjeduje! 7 uo sam eto, da ima strienje ovaca. Pastiri su se tvoji zadravali meu nama. Nijesmo im nikada nita uinili naao. Nikada im nije nita nestalo, dokle su god bili u Karmelu. 8 Pitaj samo sluge svoje, oni ti mogu to potvrditi. Zato budi dobar ovim ljudima! Dolazimo u svean dan. Daj dakle slugama svojim i svojemu sinu Davidu, to ti doe do ruke! 9 Kad dooe ljudi Davidovi, rekoe

235

1 Samuel
tobom govori slukinja tvoja! Posluaj rijei slukinje svoje! 25 Gospodaru moj, ne gledaj nita na toga opakog ovjeka, Nabala; jer to kae ime njegovo, to je on: Luak se zove, i on je pun ludosti. Ja, slukinja tvoja, nijesam vidjela ljudi, to si ih poslao, gospodaru moj! 26 Zato sada, gospodaru moj, tako iv bio Gospod i tako iv bio ti: Gospod te je od toga ouvao, da ide na krv i da samovoljno pribavi sebi pravdu. Neka kao Nabalu bude onima, koji su tebi neprijatelji i proti tebi, gospodaru moj, zlo misle! 27 A ovaj dar, to ti ga je slukinja tvoja sa sobom donijela, gospodaru moj, odreen je za ljude, koji te, gospodaru moj, prate na putovima tvojim. 28 Oprosti slukinji svojoj prestupak njezin! Gospod e tebi, Gospodaru moj, utemeljiti kuu, to ima opstanak, jer ti, gospodaru moj, vojuje bojeve Gospodnje. Pa neka se na tebi ne nae nikakva nepravda, doklegod ivi! 29 Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, to neka tvoj ivot, gospodaru moj, netaknut bude ouvan u svenju ivota kod Gospoda, Boga tvojega! A ivot neprijatelja tvojih neka on baci kao iz prake! 30 Kad onda Gospod tebi, gospodaru mojemu, dadne svako dobro, to ga je obeao, i postavi te knezom nad Izraelom, 31 Tada nee tebi, gospodaru moj, biti spoticanja ni grinje savjesti, da si prolio krv ni za to i da si samovoljno sebi, gospodaru moj, pribavio pravdu. Kad onda Gospod tebi, gospodaru moj, udijeli sreu, tada se spomeni i slukinje svoje! 32 David ree Abigaili: Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, koji te sada posla meni u susret! 33 Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i neka si blagoslovljena sama ti, koja me odvrati sada od toga, da ne idem na krv i da samovoljno ne pribavim sebi pravdu! 34 Jer tako iv bio Gospod, Bog Izraelov, koji me ouvao od toga, da ti uinim zlo: Da mi nijesi bre izala u susret, ne bi ostalo Nabalu do zore nita muko! 35 Nato primi David iz ruke njezine, to mu je bila sa sobom donijela, i ree joj: Vrati se u miru kui natrag! Eto, posluah te i pogledah na te. 36 Kad se Abigaila vrati kui k Nabalu, imao je on upravo gozbu u svojoj kui, pravu kraljevsku gozbu. Nabal je bio u najboljem raspoloenju i ve vrlo pijan. Zato mu ona ne pripovjedi nita

Nabalu sve to u ime Davidovo. Onda su ekali. 10 A Nabal odgovori ljudima Davidovim: Tko je David? Tko je sin Jesejev? Danas ima dosta sluga, to bjee od svojih gospodara. 11 Zar da uzmem kruh svoj, vodu svoju i stoku svoju, to sam je zaklao za svoje strigae i da to dadnem ljudima, za koje ni ne znam, odakle su doli? 12 Ljudi Davidovi zaputie natrag i vratie se kui. Kad dooe Davidu, javie mu sav sluaj. 13 Odmah zapovjedi David svojim ljudima: Svaki neka pripae svoj ma! Svaki pripasa svoj ma; i David pripasa svoj ma. Onda izaoe pod vodstvom Davidovim, jedno etiri stotine ljudi; dvjesta ostae kod prtljaga. 14 Meutim jedan od sluga dojavi eni Nabalovoj, Abigaili: Upravo je David iz pustinje poslao glasnike, da pozdrave gospodara naega; a on ih otjera. 15 A ti su nam ljudi bili vrlo dobri. Nikada nam nijesu nita naao uinili. Nikada nam nije nita nestalo, dokle smo god ili u njihovoj blizini, kad smo bili na polju. 16 Bili su dakle zid oko nas danju i nou, dokle smo god uvali ovce u njihovoj blizini. 17 Pa promisli i vidi, to e uiniti; jer je gotovo zlo gospodaru naemu i cijeloj kui njegovoj. On je sam odve opak, da bi se moglo s njim govoriti. 18 Brze uze Abigaila dvjesta kruhova, dvije mjeine vina, pet ovaca zgotovljenih, pet mjerica prena ita, sto grozdova osuenih i dvjesta gruda suhih smokava, natovari sve na magarce, 19 I zapovjedi slugama svojim, a da nije nita rekla svojemu muu Nabalu: Hajdete naprijed; ja u odmah doi za vama! 20 Kad je ispod gore jahala na magarcu, doe joj upravo u susret David sa svojim ljudima. Tako se ona susrete s njima. 21 A David je mislio: Zaludu sam tome ovjeku uvao u pustinji sav posjed njegov. Nikada mu nita nije nestalo od svega imanja njegova. Sad on vraa zlo za dobro. 22 To i to neka Bog uini neprijateljima Davidovim, ako mu od svega, to ima, ostavim do zore ita muko! 23 Kad Abigaila ugleda Davida, sie bre s magarca, baci se pred Davida niice na svoje lice i pokloni se duboko. 24 Tada mu pade k nogama i povika: Uzimam na sebe tu krivnju zlodjela, gospodaru moj! Daj, molim, da pred

1 Samuel
do jutra. 37 A ujutro, kad se je Nabal bio otrijeznio, priopi mu ena njegova, to se je dogodilo. Tada mu obamrije srce u tijelu, i on postade kao kamen. 38 Iza jedno deset dana udari Gospod Nabala, te umrije. 39 Kad dou David, da je Nabal mrtav, povika: Neka je blagoslovljen Gospod, koji osveti pogrdu nanesenu mi od Nabala i mene, slugu svojega, zadra oda zla! Gospod pusti, da zloa Nabalova padne natrag na njega samoga, Jednoga dana posla David i porui Abigaili, da e je uzeti za enu. 40 Ljudi Davidovi dooe k Abigaili u Karmel i rekoe joj: David nas alje k tebi; on bi te htio uzeti za enu. 41 Tada ustade ona, pokloni se licem do zemlje i ree: Slukinja tvoja spremna je rado da bude ropkinja tvoja i da pere noge slugama Gospodara svojega. 42 Potom bre ustade Abigaila i sjede na magarca, Pet djevojaka njezinih pratilo ju. Tako poe ona za glasnicima Davidovim i postade mu ena. 43 Iz Jezreela dovede sebi David Ahinoamu. Tako postadoe obadvije njegove ene. 44 Saul je bio meutim svoju ker Mikalu, enu Davidovu, dao Paltiju, sinu Laiovu iz Galima. 1 Samuel 26 1 Zifeji dooe k Saulu u Gibei i javie: David se krije u brdu Hakili na kraju pustinje. 2 Tada Saul zaputi i sie u pustinju Zif s tri tisue izabranih Izraelaca, da trai Davida u pustinji Zif. 3 Saul se utabori u brdu Hakili; to lei na kraju pustinje na putu, a David je bio u pustinji. Kad opazi, da Saul ide za njim u pustinju, 4 Posla David uhode i doznade, da je Saul ve tu. 5 Tada se podie David i stie na mjesto, gdje se je utaborio Saul. David je mogao vidjeti mjesto, na kojem je leao Saul sa svojim vojskovoom Abnerom, sinom Nerovim. Saul je naime leao u gradbi od kola, a vojska je taborila naokolo oko njega. 6 Tada se obrati David Hitejinu Ahimeleku i Abiaju, sinu Serujinu, bratu Joabovu, i upita: Tko e sii s menom k Saulu u tabor? Abiaj odgovori: Ja u sii s tobom, 7 Tako se David i Abiaj douljae nou k ljudima. Saul je leao i spavao u gradbi od kola. Koplje mu pokraj glave zabodeno u zemlju. Abner i vojska leali su naokolo oko njega.

236

8 Abiaj ree Davidu Danas ti dade Bog neprijatelja tvojega u ruke. Zato sada da ga pribodem kopljem njegovim za zemlju jednim jedinim udarom. Ne trebam drugi. 9 A David ree Abiaju: Ne ubijaj ga, jer tko bi bio podigao ruku na pomazanika Gospodnjega, a da bi ostao nekanjen? 10 Tako iv bio Gospod, nastavi David, ili e ga Gospod ubiti, ili e doi dan njegov, kad mora umrijeti, ili e izai u rat i poginuti. 11 Ali neka me sauva Gospod od toga, da dignem ruku na pomazanika Gospodnjega! Uzmi dakle koplje pokraj njegove glave i au za vodu! Onda hajdemo! 12 I uze David koplje i au za vodu pokraj Saulove glave, i udaljie se, a da nitko nije to vidio ili opazio, i nitko se nije probudio, dapae su svi spavali, jer je bio doao na njih dubok, od Gospoda poslan san. 13 David ode onda na drugu stranu i stade u nekoj udaljenosti navrh brda, tako da je meu njima bio velik prostor. 14 I povika David vojsci i Abneru, sinu Nerovu, ovako: to se ne odaziva, Abnere? Abner ree: Tko si, da buni kralja? 15 David ree Abneru: Ti si ipak junak. Nitko ti nije u Izraelu jednak. Zato ne pazi na gospodara svojega, kralja? Netko se je uuljao, da ubije kralja, gospodara tvojega. 16 Nije ti na ast, to si uinio. Tako iv bio Gospod, zasluili ste smrt, jer nijeste pazili na gospodara svojega, pomazanika Gospodnjega. Eto, gledaj, gdje je koplje kraljevo i asa za vodu pokraj njegove glave! 17 Tada poznade Saul glas Davidov i povika: Je li to tvoj glas, sine moj Davide? David ree: Jest, gospodaru i kralju moj! 18 On nastavi: Zato progoni gospodar moj slugu svojega? to sam uinio? Koja je krivnja u ruci mojoj? 19 Kad bi ipak gospodar i kralj moj sad posluao rijei sluge svojega! Ako te Gospod drai na mene, pa neka dobije rtvu! Ako li su ljudi, neka su prokleti pred Gospodom, jer me sad izgone, da mi ne bude dijela na posjedu Gospodnjem, a kau: Idi, slui drugim bogovima! 20 Ne! Moja krv neka padne na zemlju daleko od lica Gospodnjega; jer kralj Izraelov ide u lov za buhom jednom, kao kad se na gorama lovi jarebica. 21 Saul odgovori: Krivo sam inio. Vrati se natrag, sine moj Davide, jer ti

237

1 Samuel
junoj zemlji Judinoj ili U junoj zemlji jerahmeelskoj ili U junoj zemlji kenijskoj. 11 Ljude i ene nije David ostavljao na ivotu zato, da ih ne mora dovesti u Gat; jer je mislio: Neka ne iskazuju proti nama: Tako i tako uradio je David. Tako je postupao David za sve vrijeme, to ga je proveo u zemlji Filisteja. 12 Aki se je pouzdavao u Davida, jer je mislio: Omrazio se je s narodom svojim u Izraelu. Tako e mi biti sluga zauvijek. 1 Samuel 28 1 U ono vrijeme skupie Filisteji vojsku svoju, da udare na Izraela. Aki ree Davidu: Znaj, da e ii s menom na vojsku ti i ljudi tvoji. 2 David odgovori Akiu: Dobro, sad e vidjeti, to moe uiniti tvoj sluga. Aki odgovori Davidu: Dobro, postavljam te zauvijek svojim uvarom. 3 Samuel je bio umro, i sav je Izrael odrao tugovanje za njim. Pokopae ga u njegovu gradu Rami. A Saul je bio protjerao iz zemlje zaklinjae mrtvaca i vraare, 4 I kad se Filisteji skupie, izaoe i kod unama se utaborie, skupi i Saul sve Izraele. Oni se utaborie na Gilboi. 5 Kad Saul ugleda tabor Filisteja, pade u tjeskobu i uplai se veoma. 6 Zato upita Saul Gospoda. Ali mu Gospod ne dade odgovora, ni u snu, ni preko Urima, ni preko proroka. 7 I Saul zapovjedi slugama svojim: Traite mi enu, koja zaklinje mrtvace! Ja u ii k njoj i upitati je. Sluge njegove odgovorie mu: Evo, u End-Doru ima ena, koja moe zaklinjati mrtvace. 8 I Saul se uini nepoznatim, obue druge haljine i zaputi praen od dva ovjeka. Sad u noi dooe k onoj eni, ree: Vraaj mi zaklinjui mrtvace i daj dozovi mi onoga, koga ti kaem! 9 ena mu odgovori: Pa ti zna, to je uinio Saul: On je istrijebio u zemlji zaklinjae mrtvaca i vraare. Zato mi mee zamku, da me ubije? 10 Ali joj se Saul zakle Gospodom: Tako iv bio Gospod, ne e te u ovom sluaju pogoditi nikakva krivnja! 11 Tada ga upita ena: Koga da ti dozovem? On odgovori: Dozovi mi Samuela! 12 Kad ena vidje Samuela, povika iza glasa i ree: Zato si me prevario? Pa ti si Saul. 13 Kralj joj ree: Ne boj se pa to vidi? ena odgovori Saulu: Nadljudsko bie

neu vie nikada zlo initi; jer moj ivot bio je danas dragocjen u oima tvojim. Eto, ludo sam radio i ogrijeio sam se teko. 22 David ree na to: Ovdje je koplje kraljevo. Neka doe ovamo koji od sluga i neka ga uzme! 23 Gospod plaa svakome njegovu pravdu i vjernost. Gospod te je danas predao u ruke moje. Ali ja ne htjedoh staviti ruku svoju na pomazanika Gospodnjega. 24 Evo, kako je danas bio tvoj ivot dragocjen u oima mojim, tako neka bude moj ivot dragocjen u oima Gospodnjim! Neka me izbavi iz svake nevolje! 25 Tada povika Saul Davidu: Da si blagoslovljen, moj sine Davide! Ti e to izvesti i uspjeh imati. Nato otide David svojim putem, a Saul se vrati kui natrag. 1 Samuel 27 1 David ree sebi: Jednoga dana ipak e me ruka Saulova smaknuti. Ne preostaje mi nita bolje, nego da pobjegnem u zemlju Filisteja, Tada e Saul odustati od toga, da me jo dalje trai u svem podruju Izraelovu, i tako sam ja izmakao ruci njegovoj. 2 Tako se podie David i otide sa est stotina ljudi, to ih je imao uza se, k Akiu, sinu Maokovu, kralju gatskomu. 3 David se nastani kod Akia u Gatu, on i ljudi njegovi, svaki sa svojom obitelji, David sa svoje obadvije ene, Ahinoamom od Jezreela i Abigailom, enom Nabalovom, iz Karmela. 4 Kad javie Saulu, da je David utekao u Gat, nije ga dalje progonio. 5 A David ree Akiu: Ako sam naao milost u oima tvojim, neka mi se dadne za boravite jedan grad u zemlji, da mogu ondje stanovati. emu da sluga tvoj stanuje kod tebe u kraljevskom gradu? 6 I dade mu Aki onoga dana Siklag. Zato Siklag pripada kraljevima Judinim do dananjega dana. 7 I ostade David u zemlji Filisteja jednu godinu i etiri mjeseca. 8 David je sada izlazio sa svojim ljudima. Oni su udarali na Geureje, Girzeje i Amaleane; jer su to bili od starine stanovnici zemlje do ura i Egipta. 9 Kadgod bi David udario na zemlju, ne bi ostavio na ivotu ni ljude ni ene, uzeo bi ovce, goveda, magarce, deve i ruho, vratio bi se i doao opet k Aki. 10 Ako bi Aki onda pitao: Gdje ste ovaj put udarili odgovorio bi David: U

1 Samuel
vidjela sam gdje izlazi iz zemlje. 14 On je upita: Kako izgleda? Ona odgovori: Star ovjek izlazi zaogrnut platem! Iz toga zakljui Saul, da je to Samuel. On prignu lice k zemlji i baci se niice. 15 A Samuel upita Saula: Zato si pomeo moj mir i izazvao me? Saul ree: U velikoj sam muci. Filisteji stoje u ratu proti meni. A Bog se odvrati od mene i ne odgovara mi vie ni preko proroka ni u snu: Zato pozvah tebe. Javi mi, to da inim! 16 Samuel odgovori: to pita mene, kad se je Gospod odvratio od tebe i postao tvoj neprijatelj? 17 Gospod ti je samo uinio, to je unaprijed rekao preko mene. Gospod trga iz tvoje ruke kraljevstvo i daje ga takmacu tvojemu Davidu. 18 Jer nijesi posluao zapovjedi Gospodnje i nijesi izvrio estokoga gnjeva njegova na Amaleku, zato ti je danas Gospod to uinio. 19 I Izraela predaje Gospod s tobom u ruke Filistejima, Sutra e sa sinovima svojim biti kod mene. I tabor Izraelov predat e Gospod u ruke Filistejima. 20 Tada pade Saul odjedanput na zemlju koliko je dug, toliko se je uplaio od rijei Samuelovih. I onako nije vie imao snage, jer cijeli dan i cijelu no nije bio nita jeo. 21 Kad ena pristupi k Saulu i vidje ga toliko izvan sebe, ree mu: Eto, slukinja te je tvoja posluala. Na kocku sam stavila svoj ivot i posluala zapovijed, koju si mi dao. 22 A sada i ti posluaj slukinju svoju! Dat u ti malo kruha. Pojedi ga, da se okrijepi i da mogne poi svojim putem! 23 A on ne htjede i ree: Ne mogu nita jesti. A kad sa enom navalie na njega i sluge njegove, poslua ih, ustade sa zemlje i sjede na jastuk. 24 ena je imala u kui tele ugojeno. Brze ga zakla. Onda uze brana, umijesi ga i ispee pogau. 25 To postavi pred Saula i sluge njegove. Poto jedoe, digoe se i otidoe iste noi. 1 Samuel 29 1 Filisteji skupie svu vojsku svoju u Afek, a Izrael se utabori kod izvora, to lei u Jezreelu. 2 I kako su knezovi filistejski ili sa svojim stotinama i tisuama, a i David je iao najposlije uz Akia sa svojim ljudima, 3 Rekoe knezovi filistejski: to e ovdje ti Hebreji? Aki ree knezovima filistejskim: Pa to je David, sluga

238

Saula, kralja izraelskoga. On je kod mene toliko godina i dana, i ne naoh na njemu do danas nita, otkako je preao k meni. 4 Ali se knezovi filistejski rasrdie na njega i zatraie od njega: Polji natrag toga ovjeka! Neka se vrati na mjesto, to si mu ga odredio! Neka ne ide s nama u rat, da nas ne izda u boju! im bi mogao bolje opet omiljeti gospodaru svojemu negoli glavama ovih ljudi 5 Nije li to onaj David, kojemu se u ast pjevalo igrajui: Saul pogubi svoju tisuu, a David svojih deset tisua? 6 I dozva Aki Davida i ree mu: Tako iv bio Gospod, ti si poten. Meni bi drago bilo, kad bi ti s menom izaao i uao u boj. Ja ne naoh na tebi do danas nita nepravedno, otkako si preao k meni. Ali nijesi po volji knezovima. 7 Pa se eto vrati i idi s mirom kui! Ne ini nita, to se ne dopada knezovima filistejskim! 8 David upita Akia: Ali to sam uinio, i to si naao na slugi svojemu, otkako sam stupio u tvoju slubu, do dananjega dana, da ne idem skupa i da se ne borim proti neprijateljima gospodara svojega, kralja. 9 A Aki odgovori Davidu: Znam, da si mi mio kao aneo Boji. Ali knezovi filistejski izjavljuju: Neka on ne ide s nama u rat! 10 Pa tako ustani sutra rano sa slugama gospodara svojega, to su doli s tobom! Ustanite rano, im svane, pa idite! 11 I tako ustade David sa svojim ljudima sutradan rano, da se vrati u zemlju filistejsku. A Filisteji otidoe prema gradu Jezreelu. 1 Samuel 30 1 Kad David sa svojim ljudima doe trei dan u Siklag, bili su Amaleani upali u junu zemlju i u Siklag, i bili su opljakali Siklag i ognjem ga spalili. 2 ene i sve, to je bilo ondje, mlado i staro, bili su zarobili, a da nikoga ne ubie. Odvedoe ih sa sobom, kad su odlazili. 3 Kad David sa svojim ljudima doe u grad, bio je grad pretvoren u pepeo, i njegove ene, sinovi i keri bili su zarobljeni i odvueni. 4 David i ljudi njegovi udarie plakati u sav glas, dokle ve ne mogoe plakati. 5 I obadvije ene Davidove, Ahinoama iz Jezreela i Abigaila, ena Nabalova, iz Karmela, bile su zarobljene i odvuene. 6 David je bio na muci velikoj; jer su

239

1 Samuel
dalje ii s Davidom, i to ih je bio ostavio na rijeci Besoru, izaoe oni u susret Davidu i njegovim ljudima. David pristupi k ljudima i pozdravi ih. 22 Tada progovorie svi zli i nevaljali ljudi izmeu onih, to su bili s Davidom, i rekoe: Jer nijesu ili s nama, zato im ne damo nita od plijena, to ga izbavismo, osim svakome njegovu enu i njegovu djecu. To neka uzmu sa sobom, pa neka idu! 23 Ali David ree: Ne inite tako, brao moja, s onim, to nam je dao Gospod! On nas je sauvao i dao nam u ruke razbojniku etu, to je bila napala na nas. 24 Tko moe u tome biti vaega miljenja? Ne, kakav je dio onome, koji je iao u boj, takav neka je dio i onome, koji je ostao kod prtljaga! Oni treba da imaju jednak dio! 25 Tako ostade od onoga dana unapredak. On uini to zakonom i propisom u Izraelu do dananjega dana. 26 Kad se je vratio David u Siklag, posla od plijena starjeinama Judinim, koji su mu bili prijatelji, i porui im: Evo vam dar od plijena neprijatelja Gospodnjih! 27 Onima u Betelu, onima u Ramotu u junoj zemlji i onima u Jeteru, 28 Onima u Aroeru, u Sifmotu i Etemoi, 29 Onima u Rahalu, u gradovima kenijskim, 30 Onima u Hormi, u Kor-Aanu i u Ataku, 31 Onima u Hebronu i svima mjestima, u koja je dolazio David s ljudima svojim. 1 Samuel 31 1 Meutim je bilo dolo do bitke meu Izraelcima i Filistejima. Ljudi su Izraelovi bili nagnuli u bijeg pred Filistejima i leali su na gori Gilboi na smrt ranjeni. 2 Filisteji se natisnue za Saulom i sinovima njegovim. Pritom pogubie Filisteji Jonatana, Abinadaba, Malkiua, sinove Saulove. 3 I za Saula posta boj vrlo teak. Napokon ga pogodie strijele, i on bi teko ranjen od strijela. 4 Tada zapovjedi Saul momku, koji mu je nosio oruje: Izvadi ma svoj i probodi me, da ne dou ti pogani, probodu me i narugaju mi se! Ali momak, to mu je nosio oruje, nekao se, jer se je vrlo bojao. Tada Saul sam uze ma i baci se na njega. 5 Kad momak, to mu je nosio oruje, vidje, da je Saul mrtav, baci se i on na

ljudi govorili o tom, da ga kamenuju, budui da je sav narod bio vrlo ogoren zbog sinova i keri. Ali se David ohrabri u Gospodu, Bogu svojemu. 7 David zapovjedi dakle sveeniku Abiataru, sinu Ahimelekovu: Donesi mi opleak! Abiatar donese opleak Davidu, 8 Tada upita David Gospoda: Imam li potjerati tu etu razbojniku, i hou li je stignuti On mu odgovori: Potjeraj! Sigurno e ih stignuti i ljude osloboditi. 9 I die se David su est stotina ljudi, to ih je imao kod sebe, i dooe do rijeke Besora. Tu neki, to zaostae, stadoe. 10 David su etiri stotine ljudi potjera dalje, a dvjesta ljudi osta, to sustae te ne mogoe prijei preko rijeke Besora. 11 U polju naoe Jednoga Egipanina, Dovedoe ga k Davidu, dadoe mu kruha da jede i vode da pije. 12 I dadoe mu komad smokvenjae i dva suha grozda. On pojede i doe opet k sebi. Tri dana i tri noi nije naime bio nita jeo i nita pio. 13 Tada ga upita David: iji si ti i odakle si? On odgovori: Ja sam mladi egipatski, rob jednoga Amaleanina, Gospodar moj ostavi me, jer se ja razboljeh prije tri dana. 14 Udarismo na junu zemlju keretejsku i na Judinu, isto tako na junu zemlju Kalebovu, i Siklag spalismo ognjem. 15 David ga upita: Hoe li me odvesti k toj eti razbojnikoj? On odgovori: Zakuni mi se Bogom, da me nee ni ubiti ni gospodaru mojemu izruiti, pa u te odvesti k toj eti razbojnikoj. 16 I kad ga je odveo, bili su se oni rairili po svoj pokrajini. Jeli su, pili su i svetkovali su zbog svoga velikog plijena, to su ga bili donijeli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine. 17 David ih je tukao od popodne do navee iduega dana, tako da nitko od njih ne utee, osim etiri stotine sluga, to pojahae deve i pobjegoe. 18 Tako spasi David sve, to su bili ugrabili Amaleani. I obje ene svoje izbavi David. 19 Nita im se ne izgubi, ni veliko ni malo, ni sinovi ni keri, i nita od plijena, to su bill sa sobom uzeli, donese David sve natrag. 20 David dobi sve ovce i goveda. Gonili su ih pred drugim stadom i govorili su: To je plijen Davidov! 21 Kad se vrati David k onima dvjesta ljudi, to su bili sustali, te ne mogoe

1 Samuel
svoj ma i umrije s njim. 6 Tako pogibe Saul, tri sina njegova, momak, to mu je nosio oruje, i svi ljudi njegovi zajedno onoga dana. 7 Kad ljudi Izraelovi s onu stranu doline i Jordana doznae, da su Izraelci pobjegli i da su mrtvi Saul i sinovi njegovi, ostao vie gradove svoje i nagnue u bijeg. I dooe Filisteji i nastanie se u njima. 8 Sutradan dooe Filisteji, da opljakaju pobijene. Kad naoe Saula i tri sina njegova gdje lee na gori Gilboi, 9 Odsjekoe mu glavu i skidoe oruje s njega. Tada poslae u zemlju

240

filistejsku na sve strane, da dojave hramovima svojih idola i narodu vijest o pobjedi. 10 Oruje njegovo stavie u hram atarte, a tijelo njegovo objesie na zid Bet-ana. 11 Kad su stanovnici Jabea u Gileadu saznali, to su Filisteji uinili Saulu, 12 Podigoe se svi ljudi oboruani, i iavi svu no skidoe tijelo Saulovo i tjelesa sinova njegovih sa zida betanskoga. Donesoe ih u Jabe i ondje ih spalie. 13 Tada uzee kosti njihove, pokopae ih pod tamariskom u Jabeu i postie sedam dana.

2 Samuel
1 Kad se je iza smrti Saulove bio David vratio pobijedivi Amaleane i dva dana proboravio u Siklagu, 2 Doe treega dana iz tabora Saulova ovjek razdrtih haljina i glave posute prahom. Doavi k Davidu baci se smjerno na zemlju. 3 David ga upita: Odakle ide? On mu odgovori: Iz tabora izraelskoga utekoh. 4 David ga upita dalje: to se dogodilo? Pripovijedaj mi! On je izvjeavao: Vojska pobjee iz bitke. Mnogi od ljudi padoe i izgiboe. I Saul i njegov sin Jonatan mrtvi su. 5 Nato upita David mladoga ovjeka, koji mu donese taj glas: Odakle zna, da su Saul i njegov sin Jonatan mrtvi? 6 Mladi ovjek, koji mu donese glas, odgovori: Sluajno dooh na goru Gilbou. Tada vidjeh Saula, gdje se naslonio na koplje svoje. Kola i konjici pribliavali se k njemu. 7 Kad se on okrenuo i ugledao mene, viknu me. Ja odgovorih: Evo me! 8 On me tada upita: Tko si?, i ja mu odgovorih: Amaleanin sam. 9 Tada mi zapovjedi Pristupi k meni i usmrti me; jer su me obuzele muke, a jo je sasvim dua u meni. 10 I pristupih k njemu i usmrtih ga; jer sam znao, da nee ostati iv, poto pade. Tada uzeh kraljevski znak s njegove glave i grivnu s njegove ruke. I evo ih donosim gospodaru svojemu. 11 Tada David zgrabi haljine svoje i razdrije ih; isto tako uinie svi ljudi, to su bili s njim. 12 Ridali su i plakali i postili sve do veera za Saulom i njegovim sinom Jonatanom, za narodom Gospodnjim i kuom Izraelovom, to izgiboe od maa. 13 Tada David upita mladoga ovjeka, koji mu donese glas: Odakle si? On odgovori: Ja sam sin jednoga doljaka Amaleanina. 14 A David mu ree: Kako te nije bilo strah podii ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjega? 15 I dozva David jednoga izmeu vojnika svojih i zapovjedi: Hodi, pogubi ga! I on mu zadade smrtan udarac. 16 A David mu doviknu: Krv tvoja neka doe na glavu tvoju; jer tvoja vlastita usta svjedoila su proti tebi, kad si rekao: Ja sam usmrtio pomazanika Gospodnjega. 17 David zapjeva za Saulom i njegovim sinom Jonatanom ovu pjesmu tualjku. 18 On zapovjedi, neka sinovi Judini naue ovu pjesmu strjelaku. Napisana je u knjizi junaka: 19 Na tvojim visinama Izraele, najbolji lee mrtvi! Kako padoe junaci? 20 utite o tom u Gatu! Ne pronosite tu vijest po ulicama Akelona! Inae se raduju keri filistejske. Inae glasno kliu keri pogana. 21 Gore Gilboe! Ne padala rosa ni dad na vas, niti na polja puna ploda prvoga: jer tamo lee titovi junaka, tit Saulov, kao da ne bi bio nikada pomazan uljem 22 Zatrapan krvlju pobijenih, mau junaka. Nikada se nije vraala natrag strijela Jonatanova; nikada nije dolazio kui ma Saulov bez uspjeha. 23 Jest, Saul i Jonatan, mili i dragi: kao u ivotu, tako se i u smrti ne rastavie! Bri su bili od orlova, jai od lavova. 24 Keri Izraelove, plaite za Saulom,

241

2 Samuel
Joab odgovori: Neka se pokau! 15 Postavie se i stupie jedni prema drugima na broj; dvanaest od Benjamina, od strane Iboeta, sina Saulova, i dvanaest od ljudi Davidovih. 16 Svaki uhvati drugoga za glavu i tisnu protivniku ma u bok. Tako popadoe svi zajedno. Otuda se prozva ono mjesto Polje neprijatelja. Ono lei kod Gibeona. 17 I zametnu se onoga dana veoma estok boj. Ljudi Davidovi potukoe Abnera i Izraele. 18 Bila su ondje i tri sina Serujina, Joab, Abiaj i Asahel. Asahel je bio brzonog kao srna u polju. 19 I kad je Asahel potjerao Abnera, a da nije svrnuo desno ili lijevo od Abnera, 20 Obazre se Abner i upita: Jesi li Asahel? On odgovori: Ja sam. 21 Tada ga zamoli Abner: Svrni desno ili lijevo, uhvati jednoga od tih mladih ljudi i uzmi sebi odoru! Ali Asahel ne htjede da odstupi od njega. 22 I Abner opet pozva Asahela: Odstupi od mene! Zato da te sastavim sa zemljom? Kako bih jo mogao doi na oi tvojemu bratu Joabu? 23 Ali on ne htjede da odstupi od njega. Tada mu Abner tisnu koplje u slabine, tako da je koplje izalo nazad. On pade ondje i umrije na mjestu. Svi su se, koji dooe na to mjesto, gdje pade i pogibe Asahel, zaustavili ondje. 24 Samo Joab i Abiaj potjerae Abnera. Upravo zae sunce, kad stigoe do breuljka Ame, to lei prema Giji na putu u pustinju Gibeon. 25 Ovdje se skupie sinovi Benjaminovi kod Abnera, svrstae se u jednu etu i stadoe navrh jednoga brda. 26 I Abner doviknu Joabu: Zar da ma vjeno prodire? Ne vidi li, da e svretak biti straan? Zato ne zapovjedi ljudima, da se prou brae svoje? 27 Joab odgovori: Tako iv bio Bog, da ti nijesi govorio, ljudi bi se jo jutros bili povukli od proganjanja brae svoje. 28 I zatrubi Joab u trubu. Odmah se zaustavie svi ljudi, prestadoe dalje tjerati Izraele i prekinue boj. 29 Abner i ljudi njegovi ili su preko ravnice jordanske cijelu onu no, prijeoe Jordan, prooe sav BetHoron i dooe u Mahanaim. 30 Kad je Joab bio odustao od proganjanja Abnera i svu etu skupio, nije bilo od ljudi Davidovih devetnaest momaka, uz to Asahel. 31 Naprotiv su momci Davidovi od

koji vas je lijepo oblaio u skerlet, zlatnim nakitom kitio vam haljine! 25 Kako padoe junaci, u vrevi boja! Na tvojim visinama lei Jonatan mrtav. 26 ao mi je za tobom, brate moj, Jonatan! Kako si mi bio drag! Via mi je bila ljubav tvoja od ljubavi enske. 27 Kako padoe junaci! Razbito je oruje ubojito. 2 Samuel 2 1 Nato upita David Gospoda: Imam li otii u koji grad Judin? Gospod mu odgovori: Otidi! David upita dalje: Kamo da otidem? Odgovori mu U Hebron. 2 I David otide onamo s obadvije ene svoje, Ahinoamom iz Jezreela i Abigailom, enom Nabalovom, iz Karmela. 3 I ljude vojnike, koji su bili s njim, pusti da idu s njim, svakoga s obitelju svojom. Oni se nastanie u gradovima Hebrona. 4 Tada dooe Judejci i pomazae ondje Davida za kralja nad kuom Judinom. I kad javie Davidu: Ljudi od Jabea u Gileadu pokopae Saula, 5 Posla David poslanike k ljudima od Jabea u Gileadu i porui im: Da ste blagoslovljeni od Gospoda, to Saulu, gospodaru svojemu, iskazaste tu ljubav i pokopaste ga! 6 Pa neka Gospod iskae i vama ljubav i vjernost! A i ja u vam iskazati dobru uslugu, to ste to uinili. 7 A sada budite srani i pokaite se kao hrabri ljudi; jer Saul, gospodar va, dodue je mrtav, ali zato je pleme Judino pomazalo mene za kralja svojega. 8 Abner, sin Nerov, vojskovoa Saulov, uze Iboeta, sina Saulova, odvede ga u Mahanaim, 9 I uini ga kraljem nad Gileadom, Aurom, Jezreelom, Efraimom, Benjaminom i svim Izraelom. 10 Iboet, sin Saulov, imao je etrdeset godina, kad postade kralj nad Izraelom. Vladao je samo dvije godine. Uz Davida pristajalo je samo pleme Judino. 11 David je bio kralj u Hebronu nad plemenom Judinim sedam godina i est mjeseci. 12 Iz Mahanaima izae Abner, sin Nerov, s ljudima Iboeta, sina Saulova, u Gibeon. 13 I Joab, sin Serujin, i ljudi Davidovi izaoe, Kod jezera u Gibeonu sretoe se. Jedni se utaborie s ove strane, drugi s one strane jezera. 14 Tada doviknu Abner Joabu: Neka se momci poigraju boja pred nama!

2 Samuel
sinova Benjaminovih i ostalih ljudi Abnerovih pobili tri stotine i ezdeset momaka, koji izgiboe. 32 Asahela uzee sa sobom i pokopae ga u grobu oca njegova u Betlehemu. Joab i ljudi njegovi ili su svu no. Kad je osvanuo dan, bili su u Hebronu. 2 Samuel 3 1 Ali rat izmeu kue Saulove i kue Davidove potrajao je jo dalje. David je postajao sve moniji, kamo Saulova sve slabija. 2 U Hebronu rodie se Davidu ovi sinovi: Njegov prvoroenac bio je Amnon, od Ahinoame iz Jezreela; 3 Njegov drugi bio je Kileab, od Abigaile, ene Nabalove iz Karmela; trei je bio Absalom, sin Maake, keri kralja Talmaja od Geura; 4 etvrti Adonija, sin Hagitin; peti efatija, sin Abitalin; 5 esti Jitream od Egle, ene Davidove. Oni se rodie Davidu u Hebronu. 6 Dok je bio rat izmeu kue Saulove i kue Davidove, drao je Abner vjerno uz kuu Saulovu. 7 A Saul je bio imao inou, koja se zvala Rispah, ki Ajina. Jednoga dana upita Iboet Abnera: Zato se mijea s inoom mojega oca? 8 Abner se vrlo razgnjevi na upit Iboetov i povika: Jesam li ja pasja glava judejska? Do danas inio sam samo dobro kui Saula, oca tvojega, i brai njegovoj i prijateljima njegovim. Brinuo sam se za to, da nijesi pao u ruke Davidove, a danas me prekorava radi jedne ene. 9 Ovo i ono neka Bog uini Abneru, ako ne ostvarim ono, za to se je Gospod zakleo Davidu: 10 Otrgnut u kraljevstvo kui Saulovoj i prijestolje Davidovo podignuti nad Izraelom i Judom od Dana do Beer-ebe. 11 On se ne usudi nita odgovoriti Abneru, jer ga se je bojao veoma. 12 I Abner posla odmah poslanike k Davidu i porui: ija je zemlja? I zamoli: Uini eto savez s menom! Tada e ruka moja biti s tobom, i ja u svega Izraela privesti k tebi. 13 On odgovori: Dobro! Ja u sklopiti savez s tobom. Samo jedno traim od tebe: Ne smije mi stupiti pred oi, osim ako mi dovede sa sobom Mikalu, ker Saulovu, kad doe da mi se predstavi 14 Ujedno posla David poslanike k Iboetu, sinu Saulovu, i porui: Daj mi natrag enu moju Mikalu, koju sam dobio za to prednjih koica filistejskih.

242

15 Iboet posla i dade je uzeti od njezina mua Paltiela, sina Laiova. 16 Njezin mu iao je s njom i pratio ju plaui do Bahurima, Ali mu ree Abner: Gledaj da se odstrani! I on se vrati. 17 Abner se porazgovori i sa starjeinama izraelskim i ree: Ve odavna htjedoste imati Davida za kralja nad vama. 18 Sada izvedite to; jer je Gospod obeao Davidu: Rukom sluge mojega Davida izbavit u narod svoj Izraela iz ruku Filisteja i svih njegovih neprijatelja. 19 Tako je isto govorio Abner sa sinovima Benjaminovim. Tada zaputi Abner, da i Davidu u Hebronu priopi sve, to su bili zakljuili Izrael i sav Benjamin. 20 I doe Abner s dvadeset ljudi k Davidu u Hebron. David priredi gozbu za Abnera i za ljude, to su bili s njim. 21 Pritom obea Abner Davidu: Ustat u i poi, i sav u narod Izraelov okupiti oko gospodara svojega, kralja, da sklope ugovor s tobom. Onda e biti svuda kralj, kako si to elio. Nato David otpusti Abnera da ide s mirom. 22 Tada su se upravo vraali iz boja ljudi Davidovi i Joab i nosili su sa sobom bogat plijen. Abner nije vie bio kod Davida u Hebronu; jer ga je bio ve otpustio da otide s mirom. 23 Kad Joab i sva eta, to ga je pratila, stie, javie Joabu: Abner, sin Nerov, doao je kralju, i on ga otpusti da opet otide s mirom. 24 Joab poe kralju i ree: to si uinio? Abner je bio kod tebe. Zato si ga pustio da otide s mirom? 25 Pa ti pozna Abnera, sina Nerova. On je samo doao, da te prevari, da vidi, kamo polazi i ne polazi, i da dozna sve, to radi. 26 Kad je Joab bio otiao od Davida, posla glasnike za Abnerom. Oni ga vratie od studenca Sire, a da nije nita znao David o tom. 27 I kad se vrati Abner u Hebron, uze ga Joab na stranu pod vrata, kao da hoe govoriti s njim nasamo. Pritom ga radi krvi svojega brata Asahela ubode u slabine, da je umro. 28 Kad David poslije to saznade, povika: Ja i kraljevstvo moje neduni smo pred Gospodom zauvijek na krvi Abnera, sina Nerova. 29 Neka padne na glavu Joabovu i na svu oinsku kuu njegovu! Neka kua Joabova ne bude nikada bez ljudi, to imaju teenje sjemena i gubu, nikada bez ljudi, koji se podupiru na ljake, koji padaju od maa i nemaju kruha!

243

2 Samuel
u slabine. Nato se udaljie Rekab i njegov brat Baana. 7 Kad su bili doli u kuu, leao je on na postelji svojoj u spavaonici. Oni ga ubie, odsjekoe mu glavu, uzee glavu, pa su ili cijelu onu no niz ravnicu jordansku. 8 I donesoe glavu Iboetovu k Davidu u Hebron i rekoe kralju: Evo glave Iboeta, sina Saulova, neprijatelja tvojega, koji ti je radio o glavi! Tako danas osveti Gospod mojega gospodara, kralja, od Saula i njegova potomka. 9 David ree Rekabu i njegovu bratu Baani, sinovima Rimona iz Beerota, i ree im: Tako iv bio Gospod, koji je izbavio ivot moj iz svake tjeskobe, 10 Ja sam onoga, koji mi donese glas: Saul je mrtav, i koji je mislio da je sretan glasnik, dao uhvatiti i ubiti ga u Siklagu, a ipak sam mu bio morao platiti za njegovu vijest. 11 I kad ljudi opaki ubie ovjeka neduna u kui njegovoj na postelji njegovoj, da ja onda ne traim od vas krv njegovu i da vas ne istrijebim sa zemlje? 12 I David dade zapovijed vojnicima. Oni ih pogubie, odsjekoe im ruke i noge i objesie ih kod jezera u Hebronu. Glavu Iboetovu uzee i pokopae je u grobu Abnerovu u Hebronu. 1 Samuel 5 1 Tada dooe sva plemena izraelska k Davidu u Hebron i rekoe: Evo, mi smo od tvojega mesa i od tvoje krvi. 2 Ve prije, kad je jo Saul bio kralj nas, ti si bio onaj, koji je u boj odvodio i opet kui dovodio Izraela. Tebi je obeao Gospod: Ti e pasti narod moj Izraela, i ti e biti knez nad Izraelom! 3 Kad su se tako bile nale kod kralja u Hebronu sve starjeine, skloni kralj David a njima u Hebronu pred Gospodom savez. Tada pomazae Davida za kralja nad Izraelom. 4 Trideset godina bilo je Davidu, kad je postao kralj, i etrdeset godina bio je kralj. 5 U Hebronu vladao je sedam godina i est mjeseci nad Judom, u Jerusalemu vladao je trideset i tri godine nad svim Izraelom i Judom. 6 Jednoga dana otide kralj sa svojim vojnicima u Jerusalem proti Jebusejima, koji su ivjeli u onoj zemlji. Oni rekoe Davidu: Nee ui ovamo, nego e te protjerati slijepi i hromi. Stim htjedoe rei: David nee ui ovamo. 7 Ipak David osvoji tvravu Sion, to je

30 A Joab i njegov brat Abiaj ubie Abnera, to on pogubi njihova brata Asahela kod Gibeona u boju. 31 David zapovjedi Joabu i svemu narodu, to je bio s njim: Razderite haljine svoje, obucite odjeu alosti i tugujte za Abnerom! Kralj David iao je za nosilima. 32 Kad Abnera pokopae u Hebronu, udari kralj na grobu Abnerovu u glasan pla. I sav je narod plakao. 33 Kralj sastavi pjesmu tualjku za Abnerom i zapjeva: Kako umire bezumnik, tako morade umrijeti Abner: 34 Ruke tvoje nijesu bile svezane, i noge tvoje nijesu bile u okovima. Pao si, kao to se pada od nevaljalih ljudi. I sav narod zaplaka jo vema za njim. 35 Kad onda doe sav narod, da skloni Davida da jede, dok je jo bio dan, zakle se David: Bog neka mi uini ovo i ono, ako okusim kruha ili to drugo prije zalaska sunca! 36 A sav je narod to uo i po volji to mu je bilo, kao uope sve, to je inio kralj, bilo je po volji svemu narodu. 37 U onaj dan poznade sav narod i sav Izrael, da umorstvo Abnera, sina Nerova, nije bilo izalo od kralja. 38 Kralj ree slugama svojim: Ne znate li, da je danas pao knez i velikan u Izraelu? 39 Ja san i danas jo odve slab, premda sam pomazan za kralja. Ovi ljudi, sinovi Serujini, jai su od mene. Neka Gospod plati onome, koji ini zlo, prema zloi njegovoj! 2 Samuel 4 1 Kad sin Saulov doznade, da je Abner poginuo u Hebronu, klonu mu sranost, i sav se Izrael smete. 2 A imao je sin Saulov dvojicu voa nad etama. Jedan se je zvao Baana, drugi Rekab. Bili su sinovi Benjaminovca Rimona iz Beerota - i Beerot se naime broji Benjaminu, 3 Ipak su stanovnici Beerota pobjegli u Gitaim i stoje tamo kao doljaci do dananjega dana. 4 Jonatan, sin Saulov, imao je sina, koji je na obje noge bio hrom. Bilo mu je pet godina, kad stie glas o Saulu i Jonatanu iz Jezreela. Tada ga je bila uzela dadilja njegova i pobjegla. U brzini bijega pade on i postade tako hrom. Zvao se je Mefiboet. 5 Sinovi Rimona iz Beerota dakle, Rekab i Baana, digoe se i pooe za podnevne ege u kuu Iboetovu, kad je otpoivao opodne. 6 Prodrijee u nutrinu kue, kao da htjedoe uzeti penice, i probodoe ga

2 Samuel
kasniji grad Davidov. 8 Tada ree David: Tko pobije Jebuseje i dopre do vodovoda i uzme slijepe i hrome, koji mrze na ivot Davidov, dobit e nagradu. Zato se kae: Slijep i hrom ne smije doi u kuu. 9 David uze stan u tvravi i nazva je gradom Davidovim; i pogradi je David unaokolo od Mila i unutra. 10 Sve je vie rasla mo Davidova, jer je Gospod, Bog nad vojskama, bio s njim. 11 Hiram, kralj Tira, posla k Davidu poslanike s drvima cedrovim, s drvodjeljama i kamenarima, da grade palau Davidu. 12 David spoznade, da ga je Gospod potvrdio kao kralja nad Izraelom i da je podigao ugled vladavini njegovoj radi naroda svojega Izraela. 13 David uze sebi jo daljne inoe i ene iz Jerusalema, izakako se je bio preselio tamo iz Hebrona. Tako mu se rodi jo vie sinova i keri. 14 Ovo su imena onih, koji mu se rodie u Jerusalemu: amua, obab, Natan, Salomon, 15 Ibhar, Eliua, Nefeg, Jafija, 16 Eliama, Eliada i Elifelet. 17 Kad ue Filisteji, da su pomazali Davida za kralja nad Izraelom, izaoe svi Filisteji, da uhvate Davida. im David dou to, otide u tvravu. 18 Filisteji dooe i rairie se u dolini Refaimskoj. 19 David upita Gospoda: Hodu li izai proti Filistejima? Hoe li ih dati u moje ruke? Gospod odgovori Davidu: Izai, jer u dati Filisteje u tvoje ruke. 20 Tada doe David u Baal-Perasim Ondje ih pobi David. On povika: Gospod prodrije preda mnom neprijatelje moje, kao to voda prodire nasip. Zato se prozva ono mjesto BaalPerasim. 21 Idolske likove, to ih ondje ostavie, odnesoe David i ljudi njegovi. 22 Kad jo jednom dooe Filisteji i rairie se po dolini Refaimskoj, 23 Upita David Gospoda On odgovori Ne izlazi, nego ih zaobii, pa udari na njih od dudovih stabala! 24 im uje da zauti po vrhovima dudovih stabala, onda se opremi hitro; jer tada ide pred tobom Gospod, da pobije vojsku filistejsku! 25 David uini tako, kako mu je bio Gospod zapovjedio, i pobi Filisteje od Gebe do u blizinu Gezera.

244

vojnicima, to su bili s njim, od Baale u Judi, da odatle prenesu koveg Boji, koji nosi ime: Ime Gospoda nad vojskama, koji vlada nad kerubinima. 3 Metnue koveg Boji na nova kola i povezoe ga iz kue Abinadabove, koja je bila na brdu. Uza i Ahio, sinovi Abinadabovi, vodili su nova kola. 4 Tako odvezoe koveg Boji iz kue Abinadabove, koja je bila na brdu. Ahio je iao pred kovegom. 5 David i svi Izraelci igrali su puni revnosti pred Gospodom, i pjevale se pjesme uz pratnju citara, harfa, bubnjeva, zvonia i cimbala. 6 Kad dooe do gumna Nakonova, prihvati Uza za koveg Boji i pridra ga vrsto, jer volovi potegoe na stranu. 7 Tada se raspali gnjev Gospodnji na Uzu, i udari ga Bog ondje radi njegove opaine. On umrije ondje uz koveg Boji. 8 David se vrlo oalosti, to Gospod ubi Uzu. Zato se prozva ono mjesto Perez Uza do dananjega dana. 9 Jer se David u onaj dan uplai pred Gospodom i pomisli: Kako e doi k meni koveg Gospodnji. 10 Ne dade David odvesti koveg Gospodnji u grad Davidov; nego ga skloni David u kuu Obed-Edoma iz Gata. 11 Tako ostade koveg Gospodnji tri mjeseca u kui Obed-Edoma iz Gata. Gospod blagoslovi Obed-Edoma i svu kuu njegovu. 12 Kad javie kralju Davidu: Gospod blagoslovi kuu Obed-Edomovu i sav posjed njegov radi kovega Bojega, otide David i pun radosti prenese koveg Boji, iz kue Obed-Edomove u grad Davidov. 13 Kad su nosioci kovega Gospodnjega bili uinili est koraka, rtvova on volove i tovnu telad. 14 Sam je David pun revnosti igrao pred Gospodom. Pritom je bio David ogrnut samo oplekom lanenim. 15 Tako David sa svim Izraelcima uznese koveg Gospodnji kliui i trubei u trube. 16 Kad je koveg Gospodnji ulazio u grad Davidov, gledala je Mikala, ki Saulova, kroz prozor i vidjela kralja Davida gdje skae i igra pred Gospodom. I prezre ga u srcu svojem. 17 Tada unesoe koveg Gospodnji, stavie ga na svoje mjesto u atoru, to 2 Samuel 6 ga je bio David podigao za njega, i 1 Jednoga dana skupi David opet David prinese pred Gospodom rtve izabrane u Izraelu, trideset tisua paljenice i rtve mirotvorne. ljudi. 18 Kad prinese David rtve paljenice i 2 Tada se podie David i otide sa svim rtve mirotvorne, blagoslovi narod u

245

2 Samuel
11 Od onoga vremena, kad postavih suce nad narodom svojim Izraelom. Ja u ti pribaviti mir pred neprijateljima tvojim. Gospod ti javlja, da e ti Gospod sagraditi kuu. 12 Kad se navre dani tvoji i poine kod otaca svojih, odredit u tvojega tjelesnog sina nasljednikom tvojim i utvrdit u kraljevstvo njegovo. 13 On e sagraditi kuu imenu mojemu, i ja u uvrstiti njegov kraljevsko prijestolje za sva vremena. 14 Ja u mu biti otac, on neka mi bude sin! Poini li zlodjela, kaznit u ga prutom ljudskim i udarcima, kako ih zadaju ljudi. 15 Ali naklonost moja nee se nikada odvratiti od njega, kao to sam je uklonio od Saula, kojega uklonih od tebe. 16 Kua tvoja i kraljevstvo tvoje stajat e pred tobom dovijeka Prijestolje e tvoje stajati tvrdo dovijeka! 17 Kad je Natan po svim ovim rijeima i po svoj ovoj objavi govorio s Davidom, 18 Ode kralj David, pade pred Gospodom i pomoli se: Tko sam ja, svemogui Gospode? to je moja kua, da si me doveo dovle? 19 I nije ti to jo bilo dosta, svemogui Gospode! Ti si dapae kui sluge svojega dao obeanje za daleka vremena. Ti si postupao s menom kao s velikim ovjekom, svemogui Gospode! 20 to e jo David da ti kae! Ta ti zna slugu svojega, Svemogui Gospode! 21 Radi rijei svoje i po srcu svojemu uinio si sve ovo veliko i slugi svojemu dao objavu. 22 Zato si tako velik, Gospode i Boe! Nitko ti nije jednak. Osim tebe nema Boga po svemu, to smo uli. 23 Gdje je narod na zemlji kao tvoj narod Izrael, radi kojega je Bog doao, da ga iskupi sebi za narod, da mu stee ime, da za vas izvede velika i udesna djela, da ispred naroda tvojega, to si ga izbavio iz Egipta, protjera narode i njihove bogove? 24 Ti si sebi odredio svoj narod Izraela za sva vremena kao narod, i ti si, Gospode, postao Bog njihov. 25 Pa daj, Gospode i Boe, da se obeanje, to si ga dao slugi svojemu i kui njegovoj, ispuni za sva vremena, i uini, to si obrekao! 26 Tada e biti ime tvoje veliko dovijeka, i govorit e se: Gospod nad vojskama jest Bog Izraelov, i kua sluge tvojega Davida stajat e pred tobom. 27 Jer ti, Gospod nad vojskama, Bog Izraelov, objavio si slugi svojemu:

ime Gospoda nad vojskama. 19 On dade razdijeliti meu sav narod, svemu mnotvu Izraelaca, ljudima i enama, svakome pojedincu po jedan kruh, komad mesa i kola od groa. Tada ode sav narod kui. 20 Kad se vrati David, da pozdravi svoju obitelj, doe Davidu u susret Mikala, ki Saulova, i ree: Kako se je danas asno ponio kralj Izraelov, kad se je otkrio pred slukinjama sluga svojih, kao to ine nitkovi! 21 A David ree Mikali: Pred Gospodom, koji me je izabrao pred ocem tvojim i cijelom kuom njegovom i odredio me za kneza nad narodom Gospodnjim, nad Izraelom, jest, pred Gospodom hou igrati, 22 Pa makar se ja morao jo vie poniziti i jo manji biti u oima svojim. Ali kod slukinja, o kojima govori, kod njih u se jo asniji pokazati. 23 A Mikala, ki Saulova, ne imade poroda sve do smrti svoje. 2 Samuel 7 1 Kad se je kralj bio uselio u svoju palau i Gospod mu pribavio mir od svih unaokolo neprijatelja njegovih, 2 Ree kralj proroku Natanu: Evo, ja stojim u palai od cedra, a koveg Boji stoji pod pokrovom atorskim. 3 Natan odgovori kralju: Izvedi sve, to ti je u srcu, jer je Gospod s tobom. 4 Ali jo u istoj noi doe rije Gospodnja Natanu: 5 Idi i reci slugi mojemu Davidu: Ovako veli Gospod: Ti hoe da mi gradi palau, da u njoj stanujem? 6 A ja nijesam nikada stanovao u palai odonda, kad izvedoh sinove Izraelove iz Egipta, do dananjega dana. Dapae sam okolo putovao i stanovao u atoru. 7 Jesam li, dok sam meu svima Izraelcima okolo hodio, kojemu od sudaca Izraelovih, kojima zapovjedih, da pasu narod moj Izraela, ikada jednu rije rekao: Zato mi ne sagradiste palau od cedra? 8 Zato reci sada slugi mojemu Davidu Ovako veli Gospod nad vojskama: Ja te uzeh s pae iza stada, da bude knez narodu mojemu Izraelu, 9 Bio sam s tobom kod svega, to si preduzimao, i unitio sam ispred tebe sve tvoje neprijatelje. Ja u ti stei veliko ime, kako ga samo imaju najvei na zemlji. 10 Ja u odrediti mjesto narodu svojemu Izraelu i tamo ga posaditi, da mirno stanuje na svojemu mjestu i da se vie ne uznemiruje. Silnici nee ga vie muiti kao prije.

2 Samuel
Sagradit u ti kuu. Zato se sluga tvoj usudi, da ti upravi ovu molitvu. 28 Tako, svemogui Gospode, ti si Bog, i rijei su tvoje istina. Kad si slugi svojemu uinio ovo sjajno obeanje, 29 Budi dakle voljan i blagoslovi kuu sluge svojega, da postoji pred tobom dovijeka, jer ti si, svemogui Gospode, to obeao. Pa neka tvojim blagoslovom bude blagoslovljena kua sluge tvojega dovijeka! 2 Samuel 8 1 Poslije toga pobijedi David Filisteje, podjarmi ih i uini tako kraj prevlasti Filisteja na obali. 2 I Moapce pobi i izmjeri ih uzicom povaljavl ih na zemlju. Dvije uzice izmjeri za one, koji su bili odreeni za smrt, i jednu punu uzicu za one, koji su imali ostati na ivotu. Tako postadoe Moapci Davidu podloni i moradoe plaati danak. 3 David pobijedi i Hadadezera, sina Rehobova, kralja sobskoga, kad se je spremio da opet uspostavi svoju vlast na rijeci. 4 Njemu zarobi David tisuu i sedam stotina kolskih boraca i dvadeset tisua pjeaka. Sve konje dade David ohromiti; samo stotinu konja ostavi. 5 Kad Sirijci od Damaska dooe u pomo kralju Hadadezeru sobskomu, pobi David dvadeset i dvije tisue Sirijaca. 6 Potom namjesti David namjesnike u Damasku u Siriji, i Sirijci postadoe podloni Davidu i obvezani na danak. Tako je pomagao Bog Davidu u svemu, to bi preduzimao. 7 David zaplijeni zlatne titove, to su ih imale sluge Hadadezerove, i donese ih u Jerusalem. 8 U Betahu Berotaju, gradovima Hadadezerovim, zaplijeni kralj David veoma mnogo mjedi. 9 Kad Tou, kralj hamatski, doznade, da je David pobio svu vojsku Hadadezerovu, 10 Posla Tou svojega sina Jorama kralju Davidu, da ga pozdravi i sreu mu zaeli, to se je borio proti Hadadezeru i pobijedio ga. Hadadezer bio je naime ratni protivnik Touov. On donese sa sobom sprava od srebra, zlata i mjedi. 11 I to posveti kralj David Gospodu zajedno sa srebrom i zlatom, to ga je bio odredio za posvetu od svih naroda, koje podjarmi, 12 Od Sirijaca, Moabaca, Amonaca, Filisteja, Amaleana i od plijena Hadadezera, sina Rehobova, kralja sobskoga.

246

13 Kad se David pobivi Sirijce vrati, stee sebi novu slavu u slanoj dolini nad osamnaest tisua ljudi. 14 Tada namjesti u Edomu namjesnike, i to postavi namjesnike u cijelom Edomu, i sav Edom bio je podloan Davidu, Tako je pomagao Gospod Davidu u svemu to bi preduzimao. 15 I David je vladao nad svim Izraelom. Svemu narodu svojemu davao je David pravdu i pravicu. 16 Vrhovni zapovjednik vojske bio je Joab, sin Serujin. Peatnik je bio Joafat, sin Ahiludov. 17 Sveenici su bili Sadok, sin Ahitubov, i Ahimelek, sin Abiatarov. Pisar je bio Seraja. 18 Vrhovni zapovjednik nad Keretejima i Peletejima bio je Benaja, sin Jehojadov. Sinovi Davidovi bili su sveenici. 2 Samuel 9 1 Jednoga dana upita David: ivi li jo tko, koji je ostao od kue Saulove? Ja u mu biti milosrdan radi Jonatana. 2 A bio je u kui Saulovoj sluga po imenu Siba. Dozvae ga k Davidu. Kralj ga upita: Jesi li ti Siba? On odgovori: Jesam, sluga tvoj. 3 Kralj upita: Zar nitko vie ne ivi od kue Saulove? Ja u mu iskazati milosre Boje. Siba odgovori kralju: ivi jo sin Jonatanov. On je hrom na obje noge. 4 Kad ga upita kralj: Gdje je?, odgovori Siba kralju: On je u kui Makira, sina Amielova, u Lo-Debaru. 5 Tada posla kralj David i dade ga dovesti iz kue Makira, sina Amielova, iz Lo-Debara. 6 I kad Mefiboet, sin Jonatanov, unuk Saulov, doe k Davidu, pade on niice na svoje lice i pokloni se. David mu ree: Mefiboete! On odgovori: Evo sluge tvojega! 7 David nastavi: Ne boj se, jer u ti ja radi oca tvojega Jonatana iskazati milost i natrag u ti dati sve imanje djeda tvojega Saula. Ti e sam zauvijek jesti za mojim stolom. 8 Tada se nakloni on i ree: to je sluga tvoj, da se tako brine za mrtva psa, kao to sam? 9 Nato dade kralj da doe sluga Saulov Siba i zapovjedi mu: Sve, to pripada Saulu i svoj kui njegovoj, predajem sinu tvojega gospodara. 10 Ti mu ima sa svojim sinovima i slugama polje obraivati i etvu unositi, da sin gospodara tvojega mogne ivjeti. Mefiboet, sin gospodara tvojega, svagda e jesti za

247

2 Samuel
sinovi Amonovi budu jai od tebe, ja u doi tebi u pomo. 12 Samo budi hrabar! Borimo se za svoj narod i za gradove Boga svojega. Gospod neka uini, to mu se ini dobro! 13 I kad Joab s etama, kojima je zapovijedao, izae da udari na Sirijce, pobjegoe oni ispred njega. 14 A im sinovi Amonovi vidjee, da Sirijci nagnue u bijeg, pobjegoe i oni ispred Abiaja i povukoe se u grad. Nato Joab ode od sinova Amonovih i vrati se kui u Jerusalem. 15 Kad vidjee Sirijci, da ih nadbie Izraelci, skupie se opet. 16 Hadadezer dapae dade podii Sirijce s onu stranu rijeke. Oni odoe u Helam. obak, vojskovoa Hadadezerov, imao je vrhovno zapovjednitvo. 17 Kada to javie Davidu, podie on sve Izraele, prijee preko Jordana i ode u Helam. Sirijci se namjestie proti Davidu i pobie se s njim. 18 Ali Sirijci moradoe nagnuti u bijeg ispred Izraelaca. David uniti od Sirijaca sedam stotina kola i etrdeset tisua kolskih boraca. I njihova vojskovou obaka pogubi ondje. 19 Kad vidjee svi kraljevi, koji su bili podloni Hadadezeru, da ih razbie Izraelci, sklopie mir s Izraelcima i pokorie se njima. A Sirijci su se uvali da ubudue jo pomau sinovima Amonovim. 2 Samuel 11 1 Idue godine u vrijeme, kad obino kraljevi idu na vojsku, posla David Joaba s njegovim ljudima i s cijelim Izraelom. Oni opustoie zemlju sinova Amonovih i opkolie Rabah. David je bio ostao u Jerusalemu. 2 Jedno vee die se David s postelje svoje i prohoda se na krovu kraljevske palae. Tada vidje s krova enu gdje se kupa. ena je bila vrlo lijepa. 3 Kad se kralj dade propitati za enu, rekoe mu: To je Bateba, ki Eliamova, ena Hitejina Urije. 4 Nato posla David poslanike i dade je dovesti. Kad doe k njemu, on lee s njom. Izakako se ona bila oistila od svoje neistoe, vrati se u svoju kuu. 5 Kad zatrudnje ena, posla ona i porui Davidu: Trudna sam. 6 Tada isporui David Joabu zapovijed: Polji mi Hitejina Uriju! Joab posla Uriju k Davidu. 7 Kad Urija doe k njemu, zapita David, kako je Joab i kako su ete i kako ide rat. 8 Onda ree David Uriji: Idi sada u

mojim stolom. Siba je imao petnaest sinova i dvadeset slugu. 11 I obea Siba kralju: Kako gospodar kralj zapovijeda slugi svojemu, tono e tako uiniti sluga tvoj. Mefiboet moe jesti za mojim stolom kao jedan od sinova kraljevih. 12 Mefiboet je imao sina po imenu Mika. Svi koji su stanovali u kui Sibinoj, bili su na slubu Mefiboetu. 13 . Mefiboet je boravio u Jerusalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim stolom. On je bio hrom na obje noge. 2 Samuel 10 1 Poslije toga umrije kralj sinova Amonovih. Njegov sin Hanun uzie mjesto njega na prijestolje. 2 David je mislio: Imat u prijateljske odnose s Hanunom, sinom Nahaovim, jer je i otac njegov stajao s menom u dobrom dogovoru. I posla David i dade mu preko svojih poslanika izrei svoju suut radi oca njegova. Kad su bili poslanici Davidovi doli u zemlju sinova Amonovih, 3 Rekoe knezovi sinova Amonovih Hanunu, gospodaru svojemu: Misli li, da David asti oca tvojega, kad ti alje poslanike, da te potjee? Dapae alje David svoje poslanike k tebi samo zato, da promotri grad, da ga uhodi i onda da ga razori. 4 Tada dade Hanun poslanike Davidove uhvatiti, obrijati im brade do pola i odsjei im haljine po pole sve do bokova. Tako ih otpremi. 5 Kad to javie Davidu, posla im u susret glasnike; jer su ljudi bili teko pogreni. Kralj im porui: Ostanite u Jerihu, dok vam opet naraste brada; onda doite kui! 6 Kad sinovi Amonovi uvidjee, da su se omrazili s Davidom, poslae sinovi Amonovi i najmie Sirijce od BetRehoba i Sirijce od Sobe, dvadeset tisua pjeaka, od kralja od Maake tisuu ljudi i dvanaest tisua ljudi od stanovnika od I-Toba. 7 im to dou David, posla Joaba sa svom vojskom samih hrabrih ratnika. 8 Sinovi Amonovi izaoe i postavie se u bojni red pred vratima. Sirijci od Sobe i Rehoba i ljudi od I-Toba i Maake stajali su za sebe u polju. 9 Kad vidje Joab, da mu prijeti napadaj sprijeda i odzada, izabra sebi adabrane Izraele i namjesti se prema Sirijcima. 10 Ostatak vojske predade svojemu bratu Abiaju, i ovaj se namjesti prema sinovima Amonovim. 11 Joab ree: Ako Sirijci budu jai od mene, mora mi doi u pomo. Ako li

2 Samuel
kuu svoju i operi sebi noge!: I kad Urija ostavi palau kraljevu, iznesoe za njim jelo kraljevsko. 9 Ali Urija lee na vratima palae kraljeve kod sluga gospodara svojega i ne otide u kuu svoju. 10 Javie to Davidu: Urija nije otiao u kuu svoju. Tada upita David Uriju: Pa ti si doao s puta. Zato nijesi otiao u kuu svoju? 11 Urija odgovori Davidu: Koveg i Izrael i Juda stanuju u kolibama. I moj gospodar Joab i sluge gospodara mojega taboruju na slobodnu polju, pa da onda idem ja u kuu svoju, da jedem i pijem i spavam kod ene svoje? Tako ti bio iv i tako bila iva dua tvoja, ne u to uiniti! 12 Tada ree David Uriji: Ostani jo i danas ovdje! Sutra te otputam. Tako osta Urija jo onaj i idui dan u Jerusalemu. 13 Kad je na poziv Davidov jeo i pio kod njega, ovaj ga opoji. Ali kad je uvee otiao, lee na postelju svoju kod sluga gospodara svojega da spava i ne ode u kuu svoju. 14 Iduega jutra napisa David knjigu Joabu i posla je po Uriji. 15 U knjizi je pisao: Namjestite Uriju sprijeda, gdje je najei boj! Tada se povucite od njega, da bude pogoen i padne! 16 I Joab kod opsjedanja grada namjesti Uriju na mjesto, gdje je znao da su bili hrabri ljudi. 17 Kad onda graani izaoe i na Joaba navalie, padoe neki od ete, od momadi Davidove. I Hitejin Urija nae smrt. 18 Tada Joab posla k Davidu i javi mu sve, to je bilo u boju. 19 On dade glasniku zapovijed: Kad pripovjedi kralju sve, to je bilo u boju, 20 Razgnjevit e se kralj i zapitat e te: Zato ste se u boju tako blizu primakli gradu? Zar nijeste znali, da se strijelja sa zida? 21 Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li ena bacila na njega sa zida gornji kamen mlinski, tako da je umro u Tebesu? Zato ste ili tako blizu zida? - Onda reci samo: Pao je i sluga tvoj, Hitejin Urija. 22 Glasnik otide i doavi javi Davidu sve, to mu je bio naloio Joab. 23 Glasnik javi kralju: Ljudi su bili jai od nas i izaoe proti nama na slobodno polje. Moradosmo ih uzbiti do gradskih vrata. 24 Tada strijelci stadoe strijeljati na sluge tvoje. Pritom pade nekoliko od sluga kraljevih. I sluga tvoj, Hitejin

248

Urija, nae smrt. 25 David odgovori glasniku: Javi Joabu ovo: Ne uzimaj to k srcu; jer ma prodire sad ovoga, sad onoga! Bori se samo hrabro proti gradu i razori gal Tako ga ohrabri! 26 Kad ena Urijina doznade, da je pao mu njezin, Urija, alila je za muem svojim. 27 im proe vrijeme alovanja, dade je David dovesti u kuu svoju. Ona mu posta ena i rodi mu sina. Ali se Gospodu ne dopade, to je bio uinio David. 2 Samuel 12 1 Zato posla Gospod Natana k Davidu. Kad on doe k njemu, ree mu: U jednom gradu ivjela su dva ovjeka. Jedan je bio bogat, drugi siromah. 2 Bogati je imao ovaca i goveda vrlo mnogo. 3 Siromah nije imao nita do jednu jedinu malu ovicu, koju je bio sebi kupio i hranio ju. Odraste uza njega i uz djecu njegovu. Jela je od njegova zalogaja i pila je iz njegove ae. Spavala je na prsima njegovim i bila mu je kao ki. 4 Kad jednoga dana doe posjet k bogatome ovjeku, njemu ao bi uzeti iz svojih ovaca i goveda, da zgotovi gozbu gostu, koji ga je posjetio; nego uze ovcu siromanoga ovjeka i zgotovi je gostu, koji se bio uvratio k njemu. 5 David se vrlo razgnjevi na toga ovjeka i ree Natanu: Tako iv bio Gospod, zasluio je smrt ta; ovjek, koji je to uinio! 6 Ovcu ima etverostruko naknaditi, jer je tako radio i nije bio milosrdan! 7 Natan odgovori Davidu: Ti si taj ovjek. Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, i ja sam te izbavio iz ruke Saulove. 8 Dao sam ti kuu gospodara tvojega i ene gospodara tvojega na krilo tvoje. Predao sam ti kuu Izraelovu i Judinu. I ako bi to bilo malo, dodao bih ti ovo i ono. 9 Zato si prezreo zapovijed Gospodnju i uinio to, to mu nije bilo po volji? Hitejina Uriju ubio si maem i enu njegovu uzeo sebi za enu, jer si njega dao ubiti maem sinova Amonovih, 10 Zato se nee nikada odmai ma od kue tvoje, jer si prezreo mene i uzeo enu Hitejina Urije sebi za enu. 11 Ovako veli Gospod; Evo, ja u dati, da po tvojoj vlastitoj kui doe zlo na te. Uzet u ti ene tvoje pred tvojim oima i dat u ih drugome. On e na

249

2 Samuel
28 Podigni sad ostali dio ratnika, opkoli grad i zauzmi ga, da ja ne zauzmem grada i moje se ime ne izvie nad njim! 29 I podie David sve ratnike otide na Rabah, udari na njega osvoji ga. 30 Uze njihovu kralju s glave krunu. Imala je vrijednost od jednog talenta zlata i dragoga kamenja i pristajala je glavi Davidovoj. On odnese iz grada plijen vrlo bogat, 31 Narod, to je stanovao u njemu, dade izvesti, staviti ga na pile, na brane gvozdene i na sjekire gvozdene, i da radi na peima, gdje se peku opeke, Tako uini sa svim ostalim gradovima sinova Amonovih. Tada se vrati David sa svom vojskom u Jerusalem. 2 Samuel 13 1 Potom se dogodi ovo: Absalom, sin Davidov, imao je lijepu sestru po imenu Tamaru. Amnon, sin Davidov, zamilova je. 2 Toliko je tugovao Amnon, da se je razbolio radi svoje sestre Tamare. Kako je ona bila djevojka, to se je Amnonu inilo nemogue, da se s njom moe ikako druiti. 3 A imao je Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina imea, brata Davidova. Jonadab je bio vrlo domiljat ovjek. 4 On ga upita: Zato izgleda svako jutro tako jadno, kraljev sine? Nee li mi to povjeriti? Amnon mu odgovori: Ljubim Tamaru, sestru svojega brata Absaloma. 5 Jonadab mu svjetova: Lezi u postelju svoju i uini se bolestan! Kad onda doe tvoj otac da te posjeti, zamoli ga: Daj ipak, neka doe moja sestra Tamara i neka mi dadne to jesti! Kad bi ona pred mojim oima zgotovila jelo, da ja to mognem vidjeti, uzeo bih rado jelo iz rulje njezine. 6 I Amnon lee u postelju svoju i uini se bolestan. Kad doe kralj da ga posjeti, zamoli Amnon kralja: Daj ipak, neka doe moja sestra Tamara i pred mojim oima neka ispee koji kola, da ih mognem jesti iz ruke njezine! 7 David posla k Tamari kui i porui: Doi u stan svojega brata Amnona i zgotovi mu jelo! 8 Tamara otide u stan svojega brata Amnona. Dok je on leao u postelji, uze ona brana, zamijesi ga, zgotovi ga pred oima njegovim i ispee kolae, 9 Tada uze tavicu i istrese ih preda njega. Ali Amnon ne htjede da jede, nego zapovjedi: Pustite sve van! Kad su se bili svi udaljili od njega,

vidiku sunca tamo zlo initi sa enama tvojim. 12 Ti si dodue inio tajno, ali u ja ovu prijetnju izvesti pred oima svega Izraela i na bijelom danu. 13 Tada ree David Natanu: Sagrijeih Gospodu. Natan odgovori Davidu: I Gospod je tebi oprostio grijeh tvoj. Nee umrijeti. 14 Ali jer si tim djelom bio povodom spoticanja neprijateljima Gospodnjim, umrijet e sin, koji ti se rodio. 15 Potom se Natan vrati u svoju kuu. A Gospod udari boleu dijete, to ga je bila Davidu rodila ena Urijina. 16 Tada je David radi djeaka posjeivao Boga. David je postio strogo. Kad bi doao kui, spavao bi nou na zemlji. 17 Starjeine na dvoru dolazile bi k njemu, da ga sklone, te ustane sa zemlje. A on nije htio i nije nita jeo s njima. 18 Sedmoga dana umrije dijete. Dvorani Davidovi bojali se javiti mu smrt djeteta. Mislili su naime: Dok je dijete jo bilo na ivotu, nije nas sluao, kad htjedosmo s njim govoriti. Kako mu moemo sad javiti, da je dijete mrtvo? Mogla bi nesrea biti. 19 Kad vidje David, da sluge njegove apu meu se dosjeti se David, da je umrlo dijete. Zato upita David sluge svoje: Je li dijete mrtvo? Oni odgovorie: Mrtvo je. 20 I ustade David sa zemlje, umije se i namaza se, promijeni haljine i otide u kuu Gospodnju, da se pokloni. Kad se je bio vratio u kuu svoju, zaiska da mu donesu da jede. I jeo je. 21 Sluge njegove upitae ga: Kakvo je to postupanje i ponaanje? Kad je dijete jo ivjelo, postio si radi njega i plakao, a sad, kad je umrlo dijete, ustaje i opet jede. 22 On odgovori Kad je dijete jo ivjelo, postio sam radi njega i plakao, jer sam mislio: Tko zna, moe mi se smilovati Gospod, da dijete ostane na ivotu! 23 Sad je mrtvo. to bih sad jo postio? Mogu li ga opet povratiti? Ja u otii k njemu, a ono se ne vraa k meni. 24 David je tjeio enu svoju Batebu. On je iao k njoj i leao s njom. Ona rodi sina, i on ga nazva Salomon. Gospod ga zamilova, 25 I dade ga preko proroka Natana radi Gospoda nazvati Jedidiah. 26 Joab udari na amonski Rabah i osvoji kraljevski grad. 27 Nato posla Joab poslanike k Davidu i dojavi mu: Udario sam na Rabah i zauzeo sam grad na vodi.

2 Samuel
10 Ree Amnon Tamari Donesi to jelo u sobu, da jedem iz tvoje ruke! Tamara uze kolae, to ih je bila zgotovila, i donese ih svojemu bratu Amnonu u sobu. 11 A kad mu prui jelo, on je uhvati i ree joj: Hodi, lezi uza me, draga sestro! 12 Ona mu odgovori: Ali ne, brate moj, ne obeauj me, jer tako to ne smije se initi u Izraelu. Ne ini takve opaine! 13 Kamo bih ja sa sramotom svojom? Ti bi bio u Izraelu kao nepoten ovjek. Ali ipak govori jedanput s kraljem! On me nee tebi odrei. 14 Ali je on ne htjede posluati, nego je svlada i silova je. 15 Potom omrze na nju Amnon veoma, te mrnja, koju je osjeao prema njoj, bila je vea od ljubavi, koju je prije imao prema njoj. I viknu joj Amnon: Ustani i odlazi! 16 Ona mu odgovori: To je vee zlo, koje mi sada ini, kad me tjera, negoli to si mi prije uinio. Ali je on ne htjede posluati, 17 Nego viknu momka, koji ga sluio, i zapovjedi mu: Bacite mi ovu van i zakljuaj vrata za njom! 18 Ona je imala na sebi haljinu s rukavima; jer tako su se od davnine odijevale kraljevske keri, dok su bile neudane. Sluga je izvede van i zakljua za njom vrata. 19 A Tamara se posu pepelom po glavi, razdrije haljinu s rukavima, to ju je imala na sebi, metnu ruku na glavu i otide odatle jauui. 20 Njezin brat Absalom ree joj: Je li tvoj brat Amnon bio kod tebe? Onda, draga sestro, budi tiha! On ti je brat. Ne uzimaj to k srcu! I tako osta Tamara neudana u kui svojega brata Absaloma. 21 Kad kralj David doznade sav taj sluaj razgnjevi se vrlo. 22 A Absalom nije vie progovorio s Amnonom nijedne rijei, ni u zlu ni u dobru; jer je Absalom zamrzio na Amnona, to mu je bio obeastio sestru Tamaru. 23 Poslije dvije godine, kad je Absalom imao strienje ovaca u Baal-Hasoru, koji lei kod Efraima, pozva Absalom sve sinove kraljeve. 24 I kralju ode Absalom i ree: Evo, sluga tvoj ima strienje ovaca. A kralj e i ljudi njegovi poi sa slugom svojim. 25 Kralj ree Absalomu: Nemoj, sine moj, ne smijemo svi skupa doi. Inae bit emo ti na teret, Premda je navaljivao na njega, ne htjede poi,

250

nego ga otpusti. 26 Absalom zamoli: Kad ti eto nee, a ono neka, molim, ide s nama barem moj brat Amnon! Kralj ga upita: Zato da on ide s tobom? 27 Ali kad Absalom navali na njega, posla on Amnona i sve sinove kraljevske s njim. 28 I Absalom zapovjedi slugama svojim: Pazite! Kad se srce Amnonu razveseli od vina i ja vam viknem: Posijecite Amnona!, tada ga ubijte! Ne bojte se! Ja sam, koji vam je to zapovjedio. Budite srani i pokaite se kao hrabri momci! 29 Sluge Absalomove uinie s Amnonom tako, kako im je bio zapovjedio Absalom. Tada skoie svi sinovi kraljevski, pojahae svaki svoju mazgu i pobjegoe. 30 Bili su jo na putu, kad je ve bio dopro glas do Davida, da je Absalom pobio sve sinove kraljevske, da nije ostao od njih ni jedan na ivotu. 31 Kralj skoi, razdrije haljine svoje i baci se na zemlju. I sve sluge njegove stajale su oko njega s razdrtim haljinama. 32 A Jonadab, sin imea, brata Davidova, uze rije i ree: Gospodar moj neka ne kae, da su pobili sve mlade sinove kraljeve! Samo je Amnon mrtav, jer je zlo leglo na lice Absalomovo od onoga dana, kad je Amnon bio obeastio svoju sestru Tamaru. 33 Neka dakle moj gospodar i kralj ne uzima to k srcu i neka ne govori, da su svi sinovi kraljevi mrtvi. Samo je Amnon poginuo. 34 A Absalom je pobjegao. Kad momak na strai podie oi, ugleda mnoge ljude na putu u Horonaim gdje silaze niz brijeg. 35 Jonadab ree kralju: Vidi li? Sinovi kraljevi dolaze. Kako je rekao sluga tvoj, tako je. 36 Jedva je izgovorio, pojavie se sinovi kraljevi i udarie u glasan pla. I kralj i sve sluge njegove stadoe glasno i jako plakati. 37 A Absalom je bio pobjegao i otiao k Talmaju, sinu Amihudovu, kralju geurskom. David je tugovao za sinom svojim cijelo vrijeme. 38 Poto je Absalom bio utekao i u Geur doao, ostade ondje tri godine. 39 Kralj David prestade jediti se zbog Absaloma; jer se je bio pomirio s tim, da je umro Amnon. 2 Samuel 14 1 Kad Joab, sin Serujin, opazi, da se je srce kraljevo opet obratilo k

251

2 Samuel
16 Jer e kralj posluati mene i izbaviti slukinju svoju iz ruke ovjeka, koji hoe da mene i sina mojega istrijebi iz nasljedstva Bojega. 17 Zato pomisli slukinja tvoja: Rije mojega gospodara i kralja bit e mi na umirenje, jer je moj gospodar i kralj kao aneo Boji, te slua dobro i zlo. Gospod, Bog tvoj, neka bude s tobom! 18 Nato kralj ree eni: Nemoj tajiti od mene, to u te pitati! ena zamoli: Moj gospodar i kralj neka samo govori! 19 Tada upita kralj: Da nije ruka Joabova u igri kod ove stvari? ena odgovori: Tako iv bio, moj gospodaru i kralju, ne moe se ni nadesno ni nalijevo od svega, to ree moj gospodar i kralj! Jest, tvoj sluga Joab naloio mi je. On je slukinji tvojoj metnuo u usta sve ove rijei. 20 Da stvari dadne drugo lice, sluga je tvoj Joab tako uinio. Ali je moj gospodar tako mudar kao aneo Boji. On zna sve, to biva na zemlji. 21 Potom ree kralj Joabu: Pa eto, ispunjam molbu tvoju. Idi i dovedi mladoga ovjeka, Absaloma! 22 Joab se baci licem na zemlju, pokloni se i estita kralju. Tada povika Joab: Danas je vidio sluga tvoj, da kod tebe, moj gospodaru i kralju, stojim u milosti, jer je kralj ispunio molbu sluge svojega. 23 Joab se podie, otide u Geur i dovede natrag u Jerusalem Absaloma. 24 A kralj zapovjedi Neka ide u svoj stan i neka mi ne dolazi na oi! I povue se Absalom u svoj stan i ne pojavi se nikada pred kraljem. 25 U svem Izraelu nije bilo ovjeka, kojega su radi njegove ljepote toliko hvalili, kao Absaloma. Od pete do tjemena nije bilo na njemu mane. 26 Kad bi sebi dao iati glavu - a dao ju je iati poslije svake godine; postala bi mu naime odve teka, tako da ju je morao dati iati - to je vagala njegova kosa na glavi dvjesta ekela po kraljevskoj teini, 27 Tri sina rodie se Absalomu i jedna ki po imenu Tamara. Ona je bila vrlo lijepa ena. 28 Absalom proboravi dvije godine u Jerusalemu, a da ne vidje lica kraljeva. 29 Tada posla Absalom po Joaba, da ga polje kralju. Ali on ne htjede poi k njemu. Kad posla po drugi put, ne htjede opet doi. 30 I Absalom zapovjedi slugama svojim: Znate, Joab ima njivu pokraj moje, i na njoj je jeam. Idite i zapalite je! I zapalie sluge Absalomove onu njivu.

Absalomu, 2 Posla Joab u Tekou i dade otuda dozvati enu lukavu. On je zamoli: Uini se, kao da bi bila u alosti, obuci alosne haljine i nemoj se namazati uljem, nego se ponaaj kao ena, koja odavna ali za mrtvim! 3 Otidi tako kralju i govori mu tako i tako! I Joab metnu rijei u usta njezina. 4 ena Tekoanka otide kralju, baci se na zemlju niice na svoje lice, pokloni mu se i zamoli: Pomagaj, kralju! 5 Kad je kralj upita: to eli?, odgovori ona: Ah, udovica sam, umro mi je mu. 6 Slukinja tvoja imala je dva sina, Posvadie se u polju. Nikoga nije bilo da ih razvadi, te jedan udari na drugoga i ubi ga. 7 Sada se digla sva porodica na slukinju tvoju i zahtijeva: Daj bratoubojicu, da ga pogubimo za ivot brata njegova, kojega je ubio, i da tako istrijebimo nasljednika! Tako hoe da ugase iskru, koja mi je ostala, i mojemu muu da ne ostane ni imena ni potomstva na zemlji. 8 Kralj ree eni: Idi kui svojoj i Ja u narediti za te, 9 A ena Tekoanka odgovori kralju: Na meni, moj gospodaru i kralju, i na mojoj obitelji lei krivnja zlodjela. Kralja i njegovo prijestolje ne pogaa odgovornost. 10 Nato odgovori kralj: Tko neto hoe od tebe, dovedi ga k meni! Nee te se vie dotai! 11 Ona nastavi: Neka se zakune kralj pred Gospodom, Bogom svojim, da krvni osvetnik nee zlo poiniti i da se jo nee ubiti sina mojega! On obea: Tako iv bio Gospod! Tvojemu sinu nee ni jedna dlaka pasti s glave. 12 A ena zamoli: Smije li slukinja tvoja jo jednu rije upraviti na gospodara kralja? On ree: Govori! 13 Tada ree ena: Zato snuje isto proti narodu Bojemu? Kad je kralj tako govorio, onda kao da je kriv, to ne puta kralj, da se natrag vrati njegov prognani sin. 14 Jer mi moramo dodue umrijeti i bit emo kao voda, to se prolije na zemlju i vie se ne moe skupiti. Ali Bog ne grabi duu, nego ozbiljno pomilja na to, da odagnani ne ostane odagnan od njega. 15 Razlog, radi kojega dooh, da kaem ovo gospodaru kralju, bio je taj, to me uplaie ljudi. Zato pomisli slukinja tvoja: Moram ipak da jedanput govorim s kraljem. Moda ispuni kralj molbu slukinje svoje,

2 Samuel
31 Sada se podie Joab, otide k Absalomu u kuu i upita ga: Zato sluge tvoje zapalie moju njivu? 32 Absalom odgovori Joabu: Eto, slao sam k tebi i poruio ti: Hodi ovamo, htio bih te poslati kralju, da upita: Zato sam se vratio iz Geura? Bilo bi za me bolje, da sam jo ondje. A sada bih htio da stupim pred kralja. Ako ima kakva krivnja zlodjela na meni, neka me pogubi! 33 I otide Joab kralju i pripovjedi mu to je i kako je. Ovaj dade dozvati Absaloma. Kad je bio doao kralju, baci se pred kraljem na svoje lice na zemlju niice, i kralj poljubi Absaloma. 2 Samuel 15 1 Poslije toga nabavi sebi Absalom kola i konja, usto pedeset ljudi, koji su trali pred njim. 2 Rano ujutro stajao bi Absalom na putu kraj vrata. Svakoga, koji je imao parnicu i htio da poe kralju na sud, Absalom bi dozvao k sebi i upitao: Iz kojega si grada? Kad bi onaj tada odgovorio: Sluga je tvoj iz toga i toga plemena Izraelova, 3 Tada bi mu rekao Absalom: Eto, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali te nema tko sasluati kod kralja. 4 Absalom bi jo rekao: Kad bi se mene postavilo za suca u zemlji! Svaki, koji ima parnicu ili kakav pravni posao, mogao bi doi k meni. Ja bih mu ve pribavio njegovo pravo. 5 I kad bi mu tko pristupio, da mu se pokloni, on bi pruio ruku svoju, te bi ga privukao k sebi i poljubio ga. 6 Tako je inio Absalom sa svima Izraelcima, koji su dolazili kralju, da im sudi. Stim je primamljivao Absalom srca ljudi Izraelovih. 7 Kad proe etrdeset godina, ree Absalom kralju: Htio bih otii i u Hebronu zavjet svoj izvriti, to sam ga uinio Gospodu. 8 Jer kad sam boravio u Geuru u Siriji, uini sluga tvoj ovaj zavjet: Ako dadne Gospod, te se vratim u Jerusalem, prinijet u Gospodu rtvu. 9 Kralj mu odgovori: Idi s mirom! I Absalom zaputi i otide u Hebron. 10 Posla tajne glasnike svima plemenima Izraelovim i porui: im ujete trube da zatrube, poviite: Absalom je kralj u Hebronu! 11 S Absalomom otide i dvjesta ljudi iz Jerusalema, koji su bili pozvani i bezazleno poli, a da nijesu nita znali. 12 Absalom dade dovesti na prinoenje rtava i Gilonjanina Ahitofela, savjetnika Davidova, iz njegova grada Gilaha. Tako dobi buna na jakosti, i sve

252

vie ljudi prikljuivalo se Absalomu. 13 Tada stie k Davidu glasnik i javi: Srca Izraelaca pristadoe za Absalomom. 14 Nato David zapovjedi svima svojim slugama, to su bili kod njega u Jerusalemu: Ustajte! Bjeimo, jer inae neemo utei od Absaloma. Brze spremite se na put! Inae pohitjet e on i dostignut e nas, stavit e na nas zlo i udarit e grad otricom maa. 15 Sluge kraljeve odgovorie kralju: Sve upravo tako, kako eli gospodar i kralj i mi smo tvoje pokorne sluge. 16 Tako otide kralj i sav dvor za njim. Samo deset ena inoa ostavi kralj, da uvaju palau. 17 Kralj dakle otide i svi ljudi za njim. Kod posljednje kue ustavie se. 18 Sve njegove sluge prooe mimo njega. Svi Kereteji i Peleteji, svi Giteji, est stotina ljudi, to su bili poli za njim iz Gata, Prooe mimo njega. 19 Itaju Gitejinu ree kralj: Zato e i ti ii s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Pa ti si stranac i sam si odagnan iz svoje domovine. 20 Juer si doao, i danas da te uzimam, da se potuca s nama, a da ne zna, kamo ja idem. Vrati se i odvedi natrag svoje zemljake! Zdravo i sretno! 21 Ali Itaj odgovori kralju: Tako iv bio Gospod, i tako iv bio moj gospodar i kralj! Ondje, gdje bude moj gospodar i kralj, bilo na smrt ili na ivot, bit e i sluga tvoj! 22 Tada ree David Itaju: Dobro, proi! I tako proe Itaj Gitejin sa svima svojim ljudima i sa svom pratnjom, to je bila s njim. 23 Sve je puanstvo plakalo iza glasa, kad su prolazili svi ljudi. Nato prijee kralj preko potoka Kidrona, a i sav narod prijee u pravcu prema pustinji. 24 I Sadok je bio kod njega sa svim Levitima, koji su nosili koveg zavjeta Bojega. Oni spustie koveg Boji, i Abiatar je rtvovao, dok je sav narod bio zavrio izlazak iz grada. 25 Potom ree kralj Sadoku: Nosi koveg Boji natrag u grad! Ako naem milost u oima Gospodnjim, on e me dovesti natrag i dat e mi da opet vidim njega i stan njegov. 26 Ako li rekne: Nijesi mi po volji, ja se podvrgavam. Neka uini s menom, to mu se ini dobro! 27 Jo ree tada kralj sveeniku Sadoku: Ti uvia to, vrati se mirno u grad s vama obadva sina vaa: tvoj sin Ahimaas i Jonatan, sin Abiatarov! 28 Evo, ja u ekati na gazovima

253

2 Samuel
runo. 6 Pritom se je bacao kamenjem na Davida i na sluge kralja Davida, na narod i ratnike s desne i s lijeve strane. 7 Ovako je imej psovao: Odlazi, odlazi, ti krvopijo, ti nitarijo! 8 Sad donosi Gospod na tebe krv kue Saulove, na ije mjesto sebe si uinio kraljem. Gospod predaje kraljevstvo tvojemu sinu Absalomu. Ti si eto pao u nesreu, jer si krvopija. 9 Tada ree Abiaj, sin Serujin, kralju: Zato da psuje ovaj mrtvi pas mojega gospodara i kralja? Pusti me, da mu skinem glavu! 10 Ali kralj ree: to ja imam s vama, sinovi Serujini? Kad on tako psuje i Gospod ga nadahnuo; Psuj Davida!, tko smije onda pitati: Zato tako ini? 11 Tada ree David Abiaju i svima slugama svojim: Kad moj tjelesni sin radi mi o glavi, a kako nee ovaj sin Benjaminov? Pustite ga neka psuje; jer mu je to udahnuo Gospod. 12 Moda pogleda Gospod na moju nevolju i dadne mi Gospod sreu za psovku, to me bije danas, 13 I tako je David sa svojim ljudima iao dalje. A imej je iao pokraj gore naprema njemu i jednako ga psovao, bacao se kamenjem na njega i zasipao ga prainom. 14 Napokon doe kralj sa svim narodom, koji ga je pratio, do cilja umoran. Tamo se odmori. 15 Meutim je bio Absalom sa svim Izraelcima stigao u Jerusalem; Ahitofel ga je pratio. 16 Kad Arkijanin Huaj, prijatelj Davidov, doe k Absalomu, povika Huaj Absalomu: ivio kralj! ivio kralj! 17 Absalom odgovori Huaju: Je li to vjernost tvoja prema prijatelju tvojemu? Zato nijesi otiao s prijateljem svojim? 18 A Huaj odgovori Absalomu: Ne, nego koga Gospod i narod i svi Izraelci izabrae, njegov sam ja, i kod njega u ostati. 19 I drugo Kojemu da sluim? Zar ne sinu njegovu? Kako sam sluio ocu tvojemu, tako u sluiti i tebi. 20 Kad je Absalom zahtijevao od Ahitofela: Dajte mi svoj savjet, to da inimo, 21 Odgovori Ahitofel Absalomu: Unii k inoama oca svojega, to ih je ostavio da uvaju palau! Kad uje sav Izrael, da si se posve zavadio s ocem svojim, ohrabrit e se svi privrenici tvoji. 22 I tako razapee Absalomu ator na krovu, i Absalom unie pred oima

pustinje, dok ne doe od vas glasnik i donese mi vijest. 29 Tada Sadok i Abiatar odnesoe koveg Boji natrag u Jerusalem i ostadoe tamo. 30 A David se je penjao uz Maslinsku goru. Plaui i pokrivene glave iao je gore. Bos je hodio odatle. I svi ljudi, koji su bili s njim, bili su svaki pokrili glavu svoju. Jednako plaui penjali su se gore. 31 Kad javie Davidu, da je Ahitofel meu buntovnicima kod Absaloma, povika David: O Gospode, obezumi savjet Ahitofelov! 32 Kad je bio David doao na vrh gore, gdje je bio obiaj astiti Boga, srete ga iznenada Arkijanin Huaj razdrte haljine i glave posute prahom. 33 David mu ree: Ako poe s menom, na teret si mi samo. 34 Ali ako se vrati u grad i kae Absalomu: Sluga sam tvoj, kralju; kako sam prije bio sluga tvojemu ocu, tako sam sada sluga tebi; - onda moe razbiti savjet Ahitofelov. 35 I sveenici Sadok i Abiatar bit e tamo s tobom. Sve, to uje iz palae kraljeve, priopi sveenicima Sadoku i Abiataru! 36 Oni imaju tamo kod sebe svoja obadva sina, Ahimaasa, sina Sadokova i Jonatana, sina Abiatarova. Po njima mi javljajte sve, to doujete! 37 I tako otide Davidov prijatelj Huaj u grad, kad je Absalom upravo uniao u Jerusalem. 2 Samuel 16 1 David je bio upravo vrh prekoraio, kad mu doe u susret Siba, momak Mefiboetov, sa dva osedlana magarca. Oni su nosili dvjesta kruhova, sto grozdova suhih, to vonjaa i mijeh vina. 2 Kralj upita Sibu: to e s tim? Siba odgovori: Magarci su za obitelj kraljevu, da jae, kruhovi i voe da jedu momci, a vino da piju oni, koji se umore u pustinji, 3 Kralj upita dalje: Gdje je sin tvojega gospodara? Siba odgovori kralju On je ostao u Jerusalemu, jer je mislio: Danas e mi kua Izraelova vratiti kraljevstvo oca mojega. 4 Tada ree kralj Sibi: Tvoje neka bude sve, to posjeduje Mefiboet! Siba odgovori: Bacam se niice. Naao sam milost u tvojim oima, gospodaru kralju! 5 Kad je kralj David bio stigao u Bahurim, izae odanle ovjek od roda kue Saulove, po imenu imej, sin Gerin. On se je pribliavao psujui

2 Samuel
svega Izraela k inoama oca svojega. 23 Savjet naime, to bi ga dao Ahitofel, vrijedio je tada toliko, kao da bi tko upitao Boga. Toliko je vrijedio svaki savjet Ahitofelov i u Davida i u Absaloma. 2 Samuel 17 1 Nato predloi Ahitofel Absalomu: Hou da odaberem sebi dvanaest tisua ljudi, da jo ove noi idem u potjeru za Davidom. 2 Ja u ga stignuti, jer je posve izmoren, i uplait u ga. Sva e vojska, to je s njim, pobjei, i ja mogu ubiti kralja samoga. 3 Tada u dovesti svu vojsku k tebi. Kad se svi ratnici, kao to eli, povrate, zavladat e mir u svemu narodu. 4 Taj se savjet dopade Absalomu i svima starjeinama Izraelovim. 5 Ipak zapovjedi Absalom: Neka se jo dozove Arkijanin Huaj! Da ujemo, to e on reci. 6 Kad doe Huaj k Absalomu, priopi mu Absalom: Tako je svjetovao Ahitofel, Imamo li izvesti njegov prijedlog? Ako ne, govori ti! 7 A Huaj odgovori Absalomu: Savjet, to ga je dao Ahitofel, nije ovaj put dobar. 8 I Huaj nastavi: Ti zna, da su junaci otac tvoj i ratnici njegovi, puni ljute sranosti kao medvjedica u polju, kad joj otmu medvjedie. Usto je tvoj otac bojnik, koji s ljudima ne dri nonoga sna. 9 On se je sada sigurno skrio u kakvu jamu ili gdje drugdje. Pa ako odmah u poetku neki padnu, ljudi to uju, rei e: Pristae Absalomove poraene su. 10 Onda e i najhrabriji, koji imaju srce kao lav, izgubiti sranost, jer sav Izrael zna, da je tvoj otac junak i da su hrabri ljudi pratioci njegovi. 11 Zato ja svjetujem: Daj skupi k sebi sav narod Izraelov od Dana do Beerebe, da ih bude kao pijeska na moru, pa ti glavom s njima poi u boj! 12 Kad ga onda zateemo na mjestu, gdje se upravo nalazi, mi emo napasti na njega, kao to rosa pada na zemlju, i od njega i svih ljudi, to su s njim, nee ostati ni jedan, 13 Povue li se u koji grad, sav e Izrael opasati uima taj grad, pa emo ga svui u dolinu, da se vie ni kameni ne nae ondje. 14 Tada izjavie Absalom i svi Izraelci: Savjet Arkijanina Huaja bolji je nego savjet Ahitofelov. Gospod je naime bio tako odredio, da je dobri savjet Ahitofelov bio zabaen, jer je Gospod

254

htio navui zlo na Absaloma. 15 Huaj dojavi sveenicima Sadoku i Abiatara: Tako i tako svjetova Ahitofel Absalomu s starjeinama Izraelovim. A ja svjetovah tako i tako. 16 Sad poljite bre Davidu ovaj glas: Ne nouj vie kod gazova u pustinji, nego prijei prijeko! Inae dostie pogibija kralja i sve ljude, to su s njim. 17 Jonatan i Ahimaas stajali su spremni kod studenca Rogela. Jedna slukinja doe tamo i donese im vijest. Oni su tada imali odnijeti glas kralju Davidu; jer se nijesu smjeli pokazati ni ui u g a 18 Ali ih vidje jedan djeak i javi to Absalomu. Tada oni obojica bre pribjegoe u kuu jednoga ovjeka u Bahurimu. On je imao studenac u svojemu dvoritu, u koji se oni spustie. 19 ena uze pokriva i razastrije ga povrh studenca. Povrh toga razasu stuenoga zrnja, tako da se nije moglo nita opaziti. 20 Kad ljudi Absalomovi dooe k eni u kuu, upitae je: Gdje su Ahimaas i Jonatan? ena im odgovori: Otili su k vodi. I oni su traili, a ne naoe nita i vratie se natrag u Jerusalem. 21 im su bili otili, izaoe oni iz studenca, otidoe i javie kralju Davidu. Rekoe Davidu: Ustanite! Prijeite bre preko vode, jer je tako i tako svjetovao Ahitofel proti vama. 22 Odmah ustade David sa svima ljudima, to su bili s njim, i prijee preko Jordana. Kad je jutro osvanulo, bili su svi do posljednjeg ovjeka preli preko Jordana. 23 Kad vidje Ahitofel da se ne uini, kako je on svjetovao, osedla magarca i zaputi kui u svoj grad. Poto je bio naredio za svoju kuu, objesi se. Tako on umrije. Bi pokopan u grobu oca svojega. 24 David je ve bio stigao u Mahanaim, kad Absalom sa svim Izraelcima, to su bili s njim, prijee preko Jordana. 25 Na mjesto Joabovo bio je Absalom postavio Amasu za vrhovnog zapovjednika nad vojskom. Amasa je bio sin nekoga Izraelca, koji se zvao Jitra. Ovaj je bio imao odnose s Abigailom, kerju Nahaovom, sestrom Seruje, matere Joabove, 26 Izraelci pod Absalomom utabore se u zemlji Gileadu. 27 Kad David doe u Mahanaim, donese mu Sobi, sin Nahaov iz amonskoga grada Rabahe, i Makir, sin Amielov iz Lo-Debara, i Gileadovac Barzilaj iz Rogelima

255

2 Samuel
14 Joab ree: Neu ja dangubiti s tobom. Pa uze tri koplja u ruku i zabode ih u prsa Absalomu, Kako je jo iv visio o hrastu, 15 Pristupie deset momaka, to su nosili oruje Joabu, i ubie Absaloma. 16 Nato dade Joab zatrubiti u trubu, i ljudi prestadoe goniti Izraele, jer je Joab bio ljudima zapovjedio da stanu. 17 I uzee Absaloma, bacie ga u umi u veliku jamu i nabacae na njega vrlo veliku gomilu kamenja. A sav Izrael pobjee, svaki k svojoj kui. 18 Absalom je bio sebi podigao spomenik za ivota svojega u dolini kraljevoj. Mislio je naime: Nemam sina, koji bi mogao drati u spomenu moje ime. Tako je bio nazvao onaj spomenik svojim imenom. Zove se do dananjega dana Spomenik Absalomov. 19 Ahimaas, sin Sadokov, ree: Otrat u i odnijet u kralju glas, da mu je Gospod udijelio pobjedu nad neprijateljima njegovim. 20 A Joab mu ree: Nemoj danas biti glasnik! U koji drugi dan moe biti glasnik; ali danas ne smije biti, jer je sin kraljev mrtav. 21 Joab zapovjedi Kuitu: Idi, javi kralju, to si vidio!. Kuit se baci pred Joaba niice i otra. 22 A Ahimaas, sin Sadokov, jo jedanput ree Joabu: Neka bude to hoe! Ja u ipak trati za Kuitom! Joab ree: Pa to e trati, moj sine, Kad nee dobiti nagrade. 23 On odgovori: Neka bude to hoe, trat u! Tada mu ree: Pa tri! Ahimaas udari ravnicom Jordana i pretee Kuita. 24 David je upravo sjedio meu dvojim vratima. Straar je bio uzaao na krov od vrata na zidu. Kad on podie oi svoje i pogleda, vidje jednoga ovjeka, gdje tri sam. 25 Straar povika i javi kralju. Kralj ree: Kad je sam, onda nosi dobar glas. I dok je onaj dolazio sve blie, 26 Vidje straar jo drugoga ovjeka, gdje tri. I povika straar vrataru: Vidim jo jednoga ovjeka, gdje tri sam. Kralj ree: I on nosi dobar glas. 27 Straar povika dalje: Prvi tri, koliko vidim, upravo kao Ahimaas, sin Sadokov. Kralj odgovori: To je dobar ovjek. Taj dolazi s dobrim glasom. 28 Tada Ahimaas povika kralju: Pobjeda!, baci se tada pred kraljem licem sve do zemlje i ree: Neka je blagoslovljen Gospod, Bog tvoj, koji predade ljude, koji podigoe ruku svoju na mojega gospodara, kralja! 29 Kralj upita: Je li dobro mladom

28 Postelja, lonaca, zemljanih posuda, penice, jema, brana, bungura, boba, lea, prenih zrna, 29 Meda, mlijeka, ovaca i sira kravljega. Oni to ponudie Davidu i ljudima njegovim da jedu, jer su mislili: Ljudi su u pustinji ogladnjeli, umorili se i oednjeli. 2 Samuel 18 1 Potom pregleda David vojsku, to je bila s njim, i postavi voe nad tisuom i nad stotinom. 2 Treinu vojske postavi pod zapovijed Joabovu, treinu pod Abiaja, sina Serujina i brata Joabova, i treinu pod Itaja Gitejina, Kad kralj priopi ljudima: I ja u ii s vama, 3 Odgovorie ljudi: Ti ne smije ii, jer kad mi bjeimo, nee mariti za nas. Kad bi i pola nas palo, ne bi marili za nas. A ti si sam kao nas deset tisua. I bolje je, da nam ti pomae iz grada, 4 Kralj im odgovori: to vam se ini da je dobro, uinit u. Nato kralj stade kod vrata, i sva je vojska izlazila po sto i po tisuu. 5 Joabu, Abiaju i Itaju zapovjedi kralj. uvajte mi mladog Absaloma! Sva je vojska bila svjedok, kako kralj zapovjedi svim voama za Absaloma. 6 Tako izae vojska u polje proti Izraelu. U umi Efraimovoj zametnu se bitka. 7 Tamo Izraelci budu potueni od ljudi Davidovih i pretrpjee u onaj dan teak poraz izgubivi dvadeset tisua ljudi. 8 Boj se rairi po svoj tamo okolini. uma vie prodrije ljudi, nego to u onaj dan prodrije ma. 9 Sluajno doe Absalom ljudima Davidovim na oi, Absalom je jahao na mazgi. Kad mazga naie pod granje velikog hrasta, osta on glavom visei o hrastu i ledbio je izmeu neba i zemlje, izakako je bila mazga otrala ispod njega. 10 Jedan ovjek vidje to i javi Joabu: Vidio sam Absaloma gdje visi o hrastu. 11 Joab ree ovjeku, koji mu je bio donio tu vijest: Pa kad si ga vidio, zato ga nijesi odmah sruio na tlo? Bio bih ti rado dao deset srebrnjaka i jedan pojas. 12 A ovjek odgovori Joabu: I kad bi mi se izbrojilo tisuu srebrnjaka, ne bih digao ruke svoje na sina kraljeva, jer smo uli na svoje ui, kako je kralj zapovjedio tebi, Abiaju i Itaju: uvajte mi mladog Absaloma! 13 Da sam napao na njega, ne bi se moglo od kralja skriti, a ti bi se drao po strani.

2 Samuel
Absalomu? Ahimaas odgovori Vidio sam veliku vrevu, kad kraljev sluga Joab posla slugu tvojega. Ali ne znam, to je bilo. 30 Kralj ree: Ukloni se, stani tamo! On se ukloni i stade. 31 Tada doe Kuit. Kuit povika: Moj gospodar i kralj neka dopusti, da mu se javi dobra vijest: Gospod ti je danas udijelio pobjedu nad svima, koji se pobunie proti tebi. 32 A kralj zapita Kuita; Je li dobro mladom Absalomu? Kuit odgovori: Kao mladi ovjek, tako neka prou neprijatelji mojega gospodara, kralja, i svi, koji ustaju na te u zloj namjeri! 33 Kralj zadrhta i ode plaui u gornju sobu nad vratima. Idui jadikovao je: Sine moj Absalome! Sine moj! Sine moj Absalome! Ah, da sam ja umro mjesto tebe! O Absalome, sine moj, sine moj! 2 Samuel 19 1 Javie Joabu, da kralj plae i jadikuje za Absalomom. 2 Tako se pretvori pobjeda onoga dana u alost za svu vojsku, jer narod saznade u onaj dan, da kralj tuguje za sinom svojim. 3 Zato vojska ue u grad kradom, kao to se iskrade vojska, koja se stidi, jer je pobjegla iz bitke. 4 Kralj pokri lice svoje. Sine moj Absalome, jadikovao je iza glasa, sine moj Absalome, sine moj! 5 Tada doe Joab kralju u kuu i ree: Izgrdio si danas sve sluge svoje, a one danas spasie ivot tebi, tvojim sinovima i kerima, tvojim enama i inoama. 6 Iskazao si ljubav onima, koji te mrze, a mrnju onima, koji te ljube, jer pokazuje eto danas, da tebi nita nijesu vojskovoe i ljudi. Jest, sada znam, da bi ti bilo pravo, kad bi Absalom jo bio iv, a mi drugi svi kad bismo pali danas. 7 Ali ustani sada, izai van i progovori prijazno ljudima svojim, jer kunem ti se Gospodom: Ako ne izae, nee ni jedan ostati kod tebe ovu no. To e biti gore po te, negoli sva zla, to su te snalazila od mladosti tvoje do sada. 8 Tada ustade kralj i sjede na vratima. Kad javie vojsci: Evo, sjedi kralj na vratima, dooe svi ljudi pred kralja. A Izraelci su bili pobjegli, svaki k svojoj kui. 9 I sav se narod stade svaati. Po svim plemenima Izraelovim govorilo se: Kralj nas je oslobodio iz ruku neprijatelja naih i izbavio nas iz ruku filistejskih; a ipak je morao bjeati iz zemlje pred Absalomom.

256

10 A Absalom, kojega smo bili pomazali za kralja, pade u boju. Zato jo oklijevate, te ne dovedete natrag kralja? 11 Nato kralj David posla k sveenicima Sadoku i Abiataru i porui im: Upitajte starjeine Judine: Zato vi da budete posljednji, koji e kralja natrag dovesti u kuu njegovu? - to se je govorilo po svemu Izraelu, bilo je naime dolo do kralja u kuu njegovu. 12 Vi ste moja braa, vi ste od mojega mesa i kosti. Zato da budete posljednji, koji e natrag dovesti kralja? 13 Recite Amasi: Ti si ipak od mojega mesa i kosti. Tako i tako neka mi uini Bog, ako mi ne bude vrhovni vojskovoa dok si iv na mjesto Joaba! 14 Tako predobi srca svih ljudi od roda Judina, tako da jednoduno zamolie kralja: Vrati se sa svim ljudima svojim! 15 I tako se kralj vrati i stie na Jordan. Judejci bili su doli u Gilgalu kralju u susret, da prevedu kralja preko Jordana. 16 I Benjaminovac imej, sin Gerin, iz Bahurima, bio je pohitio s Judejcima kralju Davidu u susret. 17 I s njim tisua ljudi iz roda Benjaminova. I Siba, upravitelj kue Saulove, bio je doao kralju na Jordan s petnaest sinova svojih i dvadeset sluga svojih. 18 Kad se preveze laa, da prevede kraljevsku obitelj i da mu stoji na slubu, baci se imej, sin Gerin, pred kraljem niice, kad je ovaj htio da prijee preko Jordana, 19 On zamoli kralja: Neka mi gospodar moj ne upie u krivnju i neka se vie ne spominje zlodjela, koju je poinio sluga tvoj u onaj dan, kad je moj gospodar, kralj, izlazio iz Jerusalema, Neka mi kralj ne pamti to! 20 Jer sluga tvoj zna, da se je ogrijeio. Ali, kako vidi, danas sam prvi iz sve kue Josipove doao u susret svojemu gospodaru, kralju. 21 Tada povika Abiaj, sin Serujin: imej neka umre, jer je psovao pomazanika Gospodnjega! 22 A David ree: to ja imam s vama, sinovi Serujini? Vi ste mi danas napasnici. Zar da pogine danas tko u Izraelu, kad znam, da sam danas opet kralj nad Izraelom? 23 Tada ree kralj imeju: Nee poginuti! I zakle mu se kralj. 24 I Mefiboet, unuk Saulov, doe kralju u susret. On nije bio svojih nogu

257

2 Samuel
poljubi Barzilaja i rastade se s njim. Nato se on vrati u svoje mjesto. 40 Kralj otide dalje u Gilgalu, i Kimham ga je pratio. Sva vojska Judina i polovina ratnika Izraelovih bila je dopratila kralja. 41 I dooe svi Izraelci kralju i upitae kralja: Zato te odvedoe braa naa, Judejci, i prevedoe preko Jordana kralja s njegovom obitelji i s cijelom okolinom Davidovom? 42 Svi Judejci odgovorie Izraelcima: Kralj je ipak u srodstvu s nama. Zato se tako srdite radi toga? Jesmo li moda ivjeli o troku kraljevu? Pa je li bio ugrabljen od nas? 43 Ali Izraelci odgovorie Judejcima: Mi imamo deset dijelova na kralju. I mi smo prema vama prvoroenci. Zato nas zapostaviste? Nije li najprije na naoj strani izjavljena elja, da natrag dovedemo kralja svojega? Ali odgovor Judejaca bio je jo ei negoli govor Izraelaca. 2 Samuel 20 1 Sluajno je bio tamo nitav ovjek po imenu eba, sin Bikrijev, Benjaminovac. On zatrubi u trubu i povika: Mi nemamo dijela s Davidom. Mi nemamo nasljedstva sa sinom Jesejevim. Svaki neka se kui vrati, Izraelci! 2 Nato svi Izraelci otpadoe od Davida i prikljuie se ebi, sinu Bikrijevu. A Judejci otpratie kralja svojega od Jordana u Jerusalem. 3 Kad je David bio doao u svoju palau u Jerusalem, dade deset inoa, to ih je bio ostavio da uvaju palau, odvesti u posebnu kuu, i brinuo se je za njihovo uzdravanje, ali nije vie opio s njima. Tako su ivjele do smrti svoje zatvorene kao udovice za ivota mua. 4 Potom zapovjedi kralj Amasi: Sazovi mi Judejce do tri dana! Isto tako budi sam na mjestu! 5 I Amasa otide da sazove Judejce. A kad izostade preko vremena, to mu ga je bio odredio, 6 Ree David Abiaju: Sad e nam eba, sin Bikrijev, biti opasniji od Absaloma, Uzmi ti ljude gospodara svojega i progoni ga! Inae dobit e tvrde gradove i zadat e nam puna jada. 7 Ljudi Joabovi izaoe pod vodstvom njegovim, usto Kereteji i Peleteji i svi ratnici junaci. Ostavie Jerusalem, da gone ebu, sina Bikrijeva. 8 Kad dooe na veliki kamen kod Gibeona, srete ih Amasa. Joab je bio obuen u haljinu dobedricu. Na njoj je visio bode, to je u koricama bio

njegovao, nije svoje brade ureivao, niti je svoje haljine prao od onoga dana, kad je bio otiao kralj, sve do dana, kad se je opet vratio zdrav. 25 I kad on doe u Jerusalem kralju u susret, upita ga kralj: Mefiboete, zato ne poe s menom? 26 On odgovori Moj gospodaru i kralju! Prevari me sluga moj, jer sluga tvoj bio je sebi preduzeo da dadne osedlati magarca, da odjae tamo i poe s kraljem, jer je hrom sluga tvoj. 27 Ali on opade slugu tvojega kod mojega gospodara, kralja. Ali je moj gospodar, kralj, kao aneo Boji. Zato ini, to ti se ini dobro! 28 Premda sva kua oca mojega nije imala nita drugo oekivati od mojega gospodara i kralja nego smrt, ipak si ti uzeo slugu svojega meu svoje drugove za stolom. Pa kakvo imam jo pravo i kakav zahtjev kod kralja? 29 Kralj mu odgovori: emu tolike rijei? Odreujem: Ti i Siba podijelite imanje! 30 A Mefiboet ree kralju: Neka uzme sve, kad se je moj gospodar i kralj vratio kui itav i zdrav! 31 I Barzilaj od Gileada bio je doao iz Rogelima i poao s kraljem na Jordan, da ga prati preko Jordana. 32 Barzilaj bio je vrlo star, ovjek od osamdeset godina. On je bio kralja hranio za njegova boravka u Mahanaimu, jer je bio vrlo imuan. 33 I kralj ree Barzilaju: Hajde s menom! Ja u se u Jerusalemu kod sebe brinuti za tvoje uzdravanje. 34 Ali Barzilaj odgovori kralju: Kako u dugo jo ivjeti da idem s kraljem u Jerusalem? 35 Ima mi sada osamdeset godina. Pa mogu li jo razlikovati dobro i zlo? Ima li sluga tvoj jo okusa na onom, to jede i pije? Mogu li jo sluati glas pjevaa i pjevaica? Zato da bih sluga tvoj pao jo na teret svojemu gospodaru i kralju? 36 Samo komadiak htio bi sluga tvoj proi s kraljem preko Jordana. Zato e mi kralj odmah tako naplatiti? 37 Pusti ipak, da se sluga tvoj vrati kui, da umrem u svojem rodnom gradu kod groba oca svojega i matere svoje! Ali evo, tu je sluga tvoj Kimham; on neka ide s mojim gospodarom, kraljem! Uini njemu, to dri za dobro! 38 Kralj odgovori: Neka ide s menom Kimham! Ja u mu uiniti, to bude tebi drago, i tebi u ispuniti svaku elju. 39 Potom prijee sav narod preko Jordana. I kralj prijee. Kralj onda

2 Samuel
svezan uz bedro. Kad poe naprijed, bode mu ispade na tlo. 9 Tada Joab upita Amasu: Jesi li zdravo, dragi brate? I prihvati Joab desnom rukom Amasu za bradu, da ga poljubi. 10 A Amasa ne opazi ma u ruci Joabovoj. Tako je on mogao zabosti mu ga u slabine, tako da su se njegova crijeva prosula na zemlju. On umrije, a da nije trebao jo drugi mu ubod zabosti. Potom Joab i njegov brat Abiaj otidoe dalje u potjeru za ebom, sinom Bikrijevim. 11 Jedan od ljudi Joabovih morade ostati kod Amase i viknuti: Tko dri s Joabom i tko je za Davida, neka ide za Joabom! 12 Amasa, sav obliven krvlju, leao je nasred puta. Kad onaj ovjek vidje, da se svi ljudi ustavljaju, odvue Amasu s puta u polje i stavi na njega haljinu, jer svaki, koji je prolazio, motrio bi ga i zaustavio bi se. 13 im ga je bio uklonio s puta, prikljuie se svi Joabu, da tjeraju ebu, sina Bikrijeva. 14 A on proe sva plemena Izraelova do u Abelu Bet-Maaku. Ali su ga svi gradovi prezreli, pa i progonili, 15 Svi ljudi Joabovi dooe i opkolie ga u Abeli Bet-Maaki, iskopae opkop oko grada, tako da su stajali pred zidom gradskim i potkopavali zid, da ga srue. 16 Tada viknu jedna mudra ena iz grada: ujte, ujte! Kaite Joabu, neka doe ovamo! Hitjela bih da s njim govorim. 17 Kad on doe u njezinu blizinu, upita ena: Jesi li ti Joab? On odgovori: Jesam. Ona mu ree: Posluaj rijei slukinje svoje! On odgovori: ujem. 18 Ona ree: Od starine se govori ovako: Pitajte samo u Abeli i doi ete do cilja. 19 Mi smo najmirniji i najvjerniji grad u Izraelu. A ti hoe da razori majku gradova u Izraelu. Zato hoe da upropasti vlasnitvo Gospodnje? 20 Joab ree: Daleko je to od mene, da unitim i razorim. 21 Ne radi se o tom, nego jedan ovjek iz gore Efraimovce po imenu eba, sin Bikrijev, pobunio se proti kralju, proti Davidu. Dajte samo njega, i ja odoh od grada. ena odgovori Joabu: Glava njegova bacit e ti se odmah preko zida! 22 I puna lukavosti nagovori ena sve ljude, i oni odsjekoe glavu ebi, sinu Bikrijevu, i bacie je Joabu. I on zatrubi u trubu, i oni se razioe od grada, svaki k svojoj kui. Joab se vrati

258

kralju u Jerusalem. 23 Na elu sve vojske izraelske stajao je Joab. Zapovjednik Keretejima i Peletejima bio je Benaja, sin Jehojadov. 24 Rabotne radnje nadzirao je Adoram, Peatnik je bio Joafat, sin Ahiludov. 25 Dravni pisar bio je eva. Sveenici su bili Sadok i Abiatar. 26 I Jairanin Ira bio je glavni savjetnik kod Davida. 2 Samuel 21 1 Jedanput u danima Davidovim vladala je glad tri godine, iz godine u godinu. I David upita Gospoda. Na Saulu i njegovoj kui lei krvna krivnja, odgovori Gospod, jer pogubi Gibeoneje. 2 Tada kralj dozva Gibeoneje i upita ih. Gibeoneji ne pripadaju Izraelcima, nego ostacima Amoreja. Premda su im se Izraelci bili obvezali zakletvom, traio je Saul u svojoj revnosti za Izraelce i Judejce da ih uniti. 3 David dakle upita Gibeoneje: to da vam uinim? im da vas namirim? Blagoslovite ipak batinu Gospodnju! 4 Gibeoneji mu odgovorie: Ne traimo ni srebra ni zlata od Saula i kue njegove. Niti nam je do toga, da se itko pogubi u Izraelu. On ih upita: Pa to hoete? Uinit u vam. 5 Oni odgovorie kralju: ovjek, koji nas je zatirao i za tim iao, da nas iskorijeni, da nas ne bude nigdje u podruju Izraelovu, 6 Od njegovih sinova neka nam se dadne sedam ljudi. Mi emo ih pred Gospodom u Gibei Saulovoj na gori Gospodnjoj objesiti. Kralj obea: Dat u vam ih. 7 Ali Mefiboeta, sina Jonatana, sina Saulova, sauva kralj radi zakletve poloene pred Gospodom, koja je bila meu njima, Davidom i Jonatanom, sinom Saulovim. 8 I uze kralj obadva sina, koje rodi Saulu Rispah, ki Ajina, Armonija i Mefiboeta, i pet sinova, koje Mikala, ki Saulova, rodi Adrielu, sinu Meholaja Barzilaja. 9 Ove dade Gibeonejima, a oni ih objesie na gori pred Gospodom. Tako sedmorica pogiboe u isto vrijeme. U prvim danima etve, u poetku jemene etve, umrijee. 10 Tada uze Rispah, ki Ajina, crnu haljinu i sebi je prostrije po hridini kao postelju od poetka etve, dok ne pade na mrtva tjelesa dad s neba. Tako sprijei, da padaju na njih u danu ptice nebeske, a u noi zvijeri poljske. 11 I kad javie Davidu, to uini inoa

259

2 Samuel
6 Okovi pakla sapeli me, pale na me zamke smrti. 7 U nevolji svojoj povikah Gospodu, zavapih Bogu svojemu: i on iz atora svojega razabra glas moj, do uiju njegovih doe vapaj moj. 8 Tada se najednom uznemiri zemlja i zadrhta, utvrde nebesa uzdrmae se, njihale su se: tako je on bio pun gnjeva. 9 Iz nosa je njegova sukljao dim, iz usta je njegovih buktio oganj, to prodire, poar je vrcao od njega. 10 Ve savi nobesa i sie: noge su mu poivale na tamnu oblaku, 11 Na kerubinima je sjedio i vozio se i dohujao na krilima vjetrova. 12 Tamu je razvukao oko sebe, kao voda teak, mraan oblak postao mu ator. 13 U svjetlosti, to je sjala pred njim, plamtjele su ognjene glavnje. 14 Gospod pusti, da gromovi zagrme na nebu, Svevinji pusti, da zaori glas njegov. 15 Strijele odape on i raspri ih, munje izbaci i pomete ih. 16 Pokazae se dubine morske, otkrie se temelji svijeta pred po karanjem i gnjevom Bojim, pred dahtanjem srdbe njegove. 17 S visine stie i uhvati me, iz silnih voda izvue me, 18 Istrgnu me od jakih neprijatelja mojih, od protivnika mojih, koji su od mene bili jai. 19 Napadoe me u dan, kad sam bio u nevolji, ali mi je Gospod bio zatitnik. 20 Izvede me na istinu, oslobodi me, jer mi je bio milostiv i naklonjen. 21 Tako mi naplati Gospod pravedno djelo moje, tako mi nagradi istou ruku mojih. 22 Jer sam se drao putova Gospodnjih, nikad ne uinih krivo Bogu svojemu. 23 Pred oima sam imao sve naputke njegove, nikad ne odbacih zakona njegova. 24 Bez prijekora hodio sam pred njim, uvao sam se od zlodjela svojih. 25 Zato mi nagradi Gospod moju vjernost, koja mu je poznata, moju istou. 26 Dobar si dobrome, vjeran si vjernome. 27 S istim postupa isto, samo se zloestu protivi. 28 pomae narodu nevoljnu, snizuje pogled oholu. 29 Ti si svjetionik moj Gospode, Bog moj, koji mi rasvjetljuje no. 30 Snagom tvojom razbijam ete neprijateljske, preko zidina skaem s Bogom svojim.

Saulova Rispah, ki Ajina, 12 Dade David donijeti kosti Saulove i njegova sina Jonatana kod graana grada Jabea u Gileadu. Ovi su ih bili potajno uzeli iz Bet-ana, gdje ih objesie Filisteji, kad Filisteji potukoe Saula na Gilboi. 13 Odanle dade on donijeti kosti Saula i njegova sina Jonatana. K tomu priloie kosti objeenih, 14 I pokopae kosti Saula i njegova sina Jonatana u grobu njegova oca Kia u Seli, u zemlji Benjaminovoj. Poto uinie sve, kako i je bio naredio kralj, smilova se Bog zemlji. 15 I nasta opet rat izmeu Filisteja i Izraelaca. David otide s ljudima svojim i borio se je s Filistejima. I jer David pritom susta, 16 Mogao ga je uhvatiti Ii-Benob, koji je bio od roda divova. U koplju njegovu bilo je trista ekela mjedi. Bio je novim maem opasan. Kad je htio da ubije Davida, 17 Doe mu u pomo Abiaj, sin Serujin, i ubi Filistejina. Tada ga zaklee ljudi Davidovi: Ne smije vie izlaziti s nama u boj, da ne ugasi svjetionicu Izraelovu! 18 Potom nasta opet u Gobu rat s Filistejima. Tada Huejin Sibekaj ubi Safa, koji je takoer od roda divova. 19 Kad onda opet kod Gobe nasta rat s Filistejima, ubi Elhanan, sin JaareOregima iz Betlehema, Golijata Giteja, kojemu je koplje bilo kao vratilo. 20 I opet nasta rat kod Gata. Tu je bio jedan ovjek gorostas, koji je imao est prsta na rukama i est prsta na nogama, svega dvadeset i etiri. I on je bio od roda divova. 21 Kad je on pogrdio Izraele, ubi ga Jonatan, sin imea, brata Davidova. 22 Ta su etvorica vukla lozu od roda divova u Gatu i padoe od ruke Davidove i ljudi njegovih. 2 Samuel 22 1 David sastavi u vrijeme, kad ga je bio Gospod izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Saulove, u slavu Gospodu ovu pjesmu. 2 On je pjevao: Gospod, moja hridina, utvrda moja, izbavitelj moj! 3 Bog je branik moj: u njega traim utoite. tit moj, rog spasenja mojega! Jakost moja, sloboda moja! Izbavitelj moj, koji mi pomogao u tekoj nevolji. 4 Zazvao sam Velehvaljenoga, Gospoda: i ve sam bio rijeen od neprijatelja svojih. 5 Bili su na me pobjesnjeli valovi smrti, rijeke zla drale me u tjeskobi,

2 Samuel
31 Bog - savren je put njegov; istinita je rije Gospodnja. On je tit svima, koji se utjeu u zatitu njegovu. 32 Jer tko je Bog jo osim Gospoda? Tko je hridina, ako ne na Bog? 33 Bog, koji me pae snagom, ini neopasnim put moj. 34 ini noge moje brzima kao u jelena, postavi me visoko na kamenit greben. 35 Buku moju upravlja u boju, miice moje zapee luk od mjedi. 36 Pomo svoju dao si mi kao tit, uinila me velikim dobrota tvoja. 37 Koraku mojemu dao si rairen prostor, nikad mi koljena nijesu klecala. 38 Tako sam mogao tjerati neprijatelja svojega, mogao sam ga dostignuti, i nijesam se povratio prije, dok ne lee uniten. 39 Pograbio sam ga, udario sam ga, te ne ustade vie; meu noge pade mi. 40 Snagom si me naoruao za boj; koji se stavie proti meni, sruio si ih preda me na koljena, 41 Neprijatelje moje natjerao si preda mnom u bijeg; tako sam unitio neprijatelje svoje. 42 Vikali su za pomo, ali nije bilo pomonika; vikali su Gospodu, ali ih on nije uo. 43 Kao prah zemaljski satro sam ih, stukao ih, zgazio ih kao blato na ulici. 44 Izveo si me itava iz borbe za narod moj. Za glavara poganima postavio si me; narod, kojega nikada ne vidjeh, postade mi podanik, 45 Sinovi iz tue zemlje iskazuju mi tovanje, na rije su mi posluni. 46 Padaju niice sinovi iz tue zemlje, drui izlaze iz svojih gradova. 47 iv je Gospod! U sav glas neka je slavljena stijena moja! Visoko hvaljen neka je Bog, hridina spasenja mojega! 48 Bog, koji me pomogao za osvetu, narode mi pod noge natjerao, 49 Izbavitelj moj od neprijatelja mojih! Ti me uzvisi nad protivnike moje, oslobodi me od ovjeka samovoljna. 50 Zato u te slaviti pred svim svijetom, ti moj Gospode! Pjevat u imenu tvojemu, 51 Koje daje sreu i spasenje kralju svojemu, milost dijeli pomazaniku svojemu: Davidu i rodu njegovu u vjena vremena! 2 Samuel 23 1 Ovo su posljednje rijei Davidove, izjava Davida, sina Jesejeva, izjava ovjeka, koji je bio uzvien visoko, pomazanika Boga Jakovljeva, koji je pjevao pjesme Izraelove: 2 Duh Gospodnji aptao mi je. Na mojemu je jeziku jo rije njegova.

260

3 Govorio je Bog Izraelov, govorila je meni hridina Izraelova: Tko pravedno vlada ljudima, koga u vladanju svjetuje strah Boji, 4 On je svjetlo jutarnje, kad sunce ograne, a nikakav oblak ne muti ranu svjetlost. U sjaju sunanu iza kie mlada trava nie iz zemlje. 5 Tako stoji zaista kua moja prema Bogu: vjean zavjet sklopio je on s menom, ureen u svemu i dobro uvan. Svaku moju elju i svaku moju enju on puta zaista da uspije. 6 Kao iupano trnje svi su zlikovci: nitko ih se zato ne dotie. 7 Tko se namjeri na njih, prihvati za gvoe i koplje, i praskajui planu oni u eravici. 8 Ovo su imena junaka Davidovih: Takmonac Joeb Baebet, glavar trojici. On zavitla svoje koplje i ubi osam stotina odjedanput. 9 Za njim dolazi izmeu tri junaka Ahoahej Eleazar, sin Dodov. On je bio s Davidom u Pas-Damimu, kad se tamo skupie Filisteji na boj. Kad se povukoe Izraelci, 10 On osta i tukao je Filisteje, dokle mu se ruka ne umori i ruka mu se ne ukoi pri mau. Tako dade Gospod u onaj dan sjajnu pobjedu. Ljudi se vratie i pooe za njim, ali samo zato, da pokupe plijen. 11 Za njim dolazi Hararanin amah, sin Ageov. Jedno se skupie Filisteji u Lehiju. Tamo je bio komad zemlje s leom. A kad su ljudi bjeali od Filisteja, 12 Stade on nasred polja, obrani ga i pobi Filisteje. Tako dade Gospod veliku pobjedu. 13 Jedanput sioe ta tri najodlinija izmeu tridesetorice u vrijeme etve k Davidu u peinu Adulam, kad je eta Filisteja taborila u dolini Refaimovoj. 14 David je bio upravo u tvravi. A u Betlehemu je onda bila straa filistejska. 15 I kad je David zaelio: Tko bi mi donio vode da pijem iz studenca na vratima Betlehema? 16 Tada ona tri junaka prodrijee kroz tabor Filisteja, zahvatie vode iz studenca na vratima Betlehema i donesoe Davidu. Ali on je ne htjede piti, nego je proli Gospodu u ast 17 I ree: Ne daj mi, Gospode, da tako to uinim! Pa to je krv ljudi, koji prodrijee uz opasnost ivota! Zato ne htjede piti. To uinie ova tri junaka. 18 Abiaj, brat Joabov, sin Serujin, bio je glavar tridesetorici. On zavitla svoje koplje na tri stotine i pobi ih. Bio je ugledan kod trojice.

261

2 Samuel
sad, jo sto puta toliko, i moj gospodar i kralj to e jo sam doivjeti. Zato moj gospodar i kralj tako to hoe? 4 Ali zapovijed kraljeva primora Joaba i vojskovoe, i tako Joab i vojskovoe otidoe od kralja, da prebroje narod Izraelov. 5 Prijeoe Jordan i poee kod Aroera, desno od grada, koji lei u dolini potoka, u pravcu prema Gadu i Jazeru. 6 Tada otidoe u Gilead i do u zemlju Hiteja prema Kadeu. Potom dooe u Dan i okrenue u Sidon. 7 Onda stigoe u tvrdi grad Tir i u sve gradove Hiveja i Kanaanaca. Potom otidoe u junu zemlju Judinu, u Beerebu, 8 Tako obioe svu zemlju i vratie se u Jerusalem poslije devet mjeseci i dvadeset dana. 9 Joab dade kralju broj popisanoga naroda, i bilo je od Izraela osam stotina tisua ljudi sposobnih za oruje i opasanih maem, a ljudi od Jude pet stotina tisua. 10 A poto David prebroji narod, taknu ga savjest. I David se pomoli Gospodu: Teko sam se ogrijeio, to to uinih. Ali, Gospode, oduzmi slugi svojemu krivnju zlodjela njegovih; jer sam bio posve zaslijepljen! 11 Kad David ustade ujutro, doe rije Gospodnja proroku Gadu, vidiocu Davidovu, i ree: 12 Idi i kai Davidu: Ovako veli Gospod: Troje ti predlaem; izaberi jedno od toga, da ti uinim! 13 Gad poe k Davidu i navijesti mu ovo: Hoe li da doe na zemlju tvoju sedam godina gladi, ili da bjei tri mjeseca pred svojim neprijateljima i oni da te gone, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sad promisli i gledaj, to u odgovoriti onome, koji me je poslao! 14 David odgovori Gadu: U muci sam velikoj. Mi emo radije pasti u ruke Gospodnje, jer je milosre njegovo veliko. A u ruke ljudima ne bih htio pasti. 15 Tako pusti Gospod kugu na Izraela od jutra do odreenoga vremena. Pomrije naroda od Dana do Beer-ebe sedamdeset tisua ljudi. 16 Ve prui aneo ruku svoju na Jerusalem, da ga uniti, tada se saali Gospodu sa zla, i zapovjedi anelu, koji je ubijao narod: Dosta! Povuci natrag ruku svoju! Aneo Gospodnji bio je upravo doao do gumna Jebusejina Araune. 17 Kad vidje David, kakvo zlo uini aneo u narodu, pomoli se Gospodu ovako: Ah, sagrijeio sam, zlo sam

19 Jer se odlikova meu tridesetericom, posta im voa, ali one trojice ne stie. 20 Benaja, sin Jehojadov, iz Kabseela, bio je hrabar ovjek, velik na djelima. On pogubi obadva Ariela iz Moaba. Takoer ubi dolje kod jednog studenca lava, kad je bio pao snijeg. 21 On ubi i jednoga Egipanina gorostasne veliine. Premda je Egipanin imao u ruci koplje, on izae na njega sa tapom, istre Egipaninu koplje iz ruke i ubi ga njegovim vlastitim kopljem. 22 To uini Benaja, sin Jehojadov. Kod trojice junaka imao je visok ugled. 23 Bio je slavniji od tridesetorice, ali one trojice ne stie. David ga postavi na elo tjelesnoj strai. 24 Meu tridesetoricom bili su Joabov brat Asahel, Elhanan iz Betlehema, sin Dodov, 25 amah iz Haroda, Elika iz Haroda, 26 Heles iz Paltija, Ira, sin Ikeov iz Tekoe, 27 Abiezer iz Anatota, Mebunaj iz Hue, 28 Salmon iz Ahoha, Maharaj iz Netofe, 29 Heled, sin Baanin, iz Netofe, Itaj, sin Ribajev, iz Gibee u plemenu Benjaminovu, 30 Benaja iz Piratona, Hidaj iz potoka Gaaa, 31 Abi-Albon iz Arbe, Azmavet iz Barhumeje, 32 Eliaba iz aalbona, sinovi Jaenovi, Jonatan, 33 amah iz Harara, Ahiam, sin ararov iz Harara. 34 Elifelet, sin Ahasbaja, sin jednog Maakejina Eliam, sin Ahitofela iz Gilona, 35 Hesraj iz Karmela, Arbejanin Paaraj, 36 Igaal, sin Natana iz Sobe, Bani iz Gada, 37 Selek iz Amona, Maharaj iz Beerota, koji je nosio oruje Joabu, sinu Serujinu, 38 Ira, Itranin, Gareb, Itranin, 39 Urija, Hitejin: svega trideset i sedam. 2 Samuel 24 1 Gnjev Gospopdnji raspali se jo jedanput proti Izraelcima, tako da on Davida nadrai proti njima, pa zapovjedi: Hajde, izbroj Izraela i Judu! 2 Tada zapovjedi kralj svojemu vojskovoi Joabu: Proi po svim plemenima Izraelovim od Dana do Beer-ebe i izbrojte narod, da znam broj naroda! 3 A Joab odgovori kralju: Gospod, Bog tvoj, dodat e k narodu, koliko ga je

2 Samuel
uinio. A ove, ovce, to su uinile? Pa okreni ruku svoju na mene i na obitelj moju! 18 Jo istoga dana javi se Gad kod Davida i ree mu: Idi i podigni Gospodu rtvenik na gumnu Jebusejina Araune! 19 David otide na rije Gadovu, kako mu je bio Gospod zapovjedio. 20 Kad je Arauna pogledao i kralja vidio gdje mu dolazi sa svojom pratnjom, izae Arauna i pokloni se kralju licem do zemlje. 21 Arauna upita: Zato dolazi moj gospodar, kralj, k slugi svojemu David ree: Da kupim od tebe to gumno. Hou da nainim Gospodu rtvenik, da se kuga ukloni od naroda.

262

22 Arauna odgovori Davidu: Moj gospodar, kralj, neka je uzme i neka rtvuje to mu je volja! Evo, ovdje su volovi za rtvu i kola i jarmovi volujski za drva! 23 Sve to, o kralju, daruje Arauna kralju. Tada ree Arauna kralju: Gospod, Bog tvoj, neka ti bude milostiv! 24 A kralj ree Arauni: Ne! Ja u je samo kupiti od tebe. Neu da prinesem Gospodu, Bogu svojemu, rtve paljenice, to sam dobio badava. I tako kupi David gumno i volove za pedeset ekela srebrnih. 25 David naini tamo Gospodu rtvenik i prinese rtve paljenice i mirotvorne. Tada se Gospod smilova zemlji, i prestade kuga u Izraelu.

1 Kraljevi
1 Kralj je David bio ostario i postao vremean. Premda su ga pokrivali, nije se mogao ugrijati. 2 Tada su mu svjetovale sluge njegove: Imala bi se potraiti za gospodara kralja mlada djevojka, koja bi dvorila kralja i bila mu na ruku kao skrbnica. Kad bude ona na tvojemu krilu, ugrijat e se ve gospodar kralj. 3 I potraie lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj i naoe Abiagu iz unama, te je dovedoe kralju. 4 Djevojka je bila izvanredno lijepa. I ona postade skrbnica kraljeva i dvorila ga je. Ali je kralj ne spoznade. 5 Adonija, sin Hagitin, pomisli u svojoj preuzetnosti: Ja sam budui kralj! Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi, to su ili pred njim. 6 Njegov otac nikad mu se u svojemu ivotu ne usprotivi i ne upita ga: Zato ini tako to? Usto je imao vrlo lijepu vanjtinu i bio je od roenja prvi iza Absaloma. 7 On stupi u dogovore s Joabom, sinom Serujinim, i sa sveenikom Abiatarom, i obojica se prikljuie stranci Adonijinoj. 8 Ali sveenik Sadok i Benaja, sin Jehojadov, prorok Natan i imej i Rei ne pristae za Adonijom, 9 I kad Adonija zakla ovaca, volova, tovne teladi na kamenu Zoheledu kod izvora Rogela, pozva svu brau svoju, sinove kraljeve, i sve ljude od Jude, to su bili u slubi kraljevskoj. 10 Ali ne pozva proroka Natana, ni Benaja, ni junaka Davidovih, ni brata svojega Salomona. 11 Tada ree Natan Batebi, materi Salomonovoj: Jesi li ula, da Adonija, sin Hagitin, postaje kralj a da David, gospodar na, ne zna nita za to? 12 A sad daj da ti savjet dadnem, kako moe sebi i svojemu sinu Salomonu spasiti ivot! 13 Hajde, otidi unutra kralju Davidu i reci mu: Moj gospodaru i kralju, ti si se ipak zakleo slukinji svojoj: Tvoj sin Salomon bit e kralj poslije mene i on e sjediti na prijestolju mojem. Pa zato Adonija da postaje kralj? 14 Dok ti tamo bude govorila s kraljem, doi u ja za tobom i potvrdit u tvoje rijei. 15 Tako poe Bateba kralju u sobu. A kralj je bio vrlo star, i Abiaga unamka dvorila ga. 16 Kad se Bateba pokloni pred kraljem i baci se niice, upita kralj: to hoe? 17 Ona mu odgovori: Gospodaru moj, ti si se zakleo slukinji svojoj Gospodom, Bogom svojim: Tvoj sin Salomon bit e kralj poslije mene, i on e sjediti na prijestolju mojem. 18 A evo Adonija postaje kralj, a da ti, moj gospodaru i kralju, ne zna za to. 19 Dao je naklati volova, tovne teladi i ovaca mnogo i pozvao je sve sinove kraljeve i sveenika Abiatara i vojskovou Joaba. A tvojega sluge Salomona nije pozvao. 20 U tebe, moj gospodaru i kralju, uprte su sada oi svega Izraela. Javi im, tko e kao nasljednik sjesti na prijestolje mojega gospodara i kralja! 21 Inae doi e tako daleko, da emo ja

263

1 Kraljevi
prijestolje njegovo jo vie nego prijestolje Davida, mojega gospodara i kralja! 38 I sioe sveenik Sadok i prorok Natan i Benaja, sin Jehojadov, s Keretejima i Peletejima, dadoe Salomona posaditi na mazgu kralja Davida i odvedoe ga do Gihona. 39 Sveenik Sadok, koji je bio uzeo sa sobom rog s uljem iz atora, pomaza Salomona. Zatrubie u trubu, i sav narod povika: ivio kralj Salomon! 40 Tada poe sav narod gore za njim. Ljudi su svirali u frule i klicali su tako glasno, da se je sva zemlja razlijegala od vike njihove. 41 To ue Adonija i svi uzvanici, to su bili kod njega, kad upravo svrie gozbu. Kad Joab zau glas trube, upita: Zato ta velika vika u gradu? 42 Dok je on jo govorio, doe Jonatan, sin sveenika Abiatara. Adonija ree: Hodi, ti si ovjek hrabar i nosi dobru vijest! 43 A Jonatan odgovori Adoniji: Naprotiv! Na gospodar, kralj David, postavio je Salomona za kralja. 44 Kralj je s njim poslao sveenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jehojadova, i Kereteje i Peleteje, oni ga dadoe posaditi na mazgu kraljevu, 45 I sveenik Sadok i prorok Natan pomazae ga na Gihonu za kralja, Odatle uz glasno klicanje otidoe gore. Sav je grad uzavreo. To je vika, to ste uli. 46 I Salomon je sjeo na kraljevsko prijestolje. 47 I dole su sluge kraljeve da estitaju naemu gospodaru, kralju Davidu. Rekoe: Tvoj Bog neka uini ime Salomonovo jo slavnijim od imena tvojega i prijestolja njegova jo uzvienijim od prijestolja tvojega! Tada se je naklonio kralj na postelji svojoj, 48 I usto je ovako kliknuo: Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Izraelov, koji dade danas, da mogu vidjeti svojim oima, kako Jedan sjedi na prijestolju mojem! 49 Tada se prepadoe svi uzvanici koji su bili kod Adonije. Ustadoe, i svaki ode svojim putem. 50 I Adonija se poboja Salomona. Zato ustade, ode i uhvati se za rogove rtvenika. 51 Javie Salomonu: Adonija se uplaio od kralja Salomona i eno se uhvatio za rogove rtvenika i moli: Kralj Salomon mora mi se najprije zakleti, da nee sluge svojega maem pogubiti. 52 Salomon ree: Ako se pokae kao

i moj sin Salomon biti tu kao zloinci, im moj gospodar i kralj poine kod otaca svojih. 22 Dok je ona jo govorila s kraljem, doe prorok Natan. 23 Javie kralju: Prorok je Natan ovdje. On stupi pred kralja i baci se pred kraljem niice na svoje lice. 24 Tada ree Natan: Moj gospodaru i kralju! Ti si naredio: Adonija e biti kralj poslije mene, on e sjediti na prijestolju mojem. 25 On je danas otiao i dao je naklati volova, tovne teladi i ovaca mnogo. Pozvao je sve sinove kraljeve i vojskovoe i sveenika Abiatara. I eno jedu i piju kod njega i viu: ivio kralj Adonija! 26 A mene, sluge tvojega, ni sveenika Sadoka, ni Benaju, sina Jehojadova, ni tvojega sluge Salomona nije pozvao. 27 Ako je to bilo nareeno od mojega gospodara i kralja, to nijesi dao obavijestiti svojega sluge, tko e kao nasljednik sjediti na prijestolju mojega gospodara i kralja. 28 Nato odgovori kralj David: Zovnite mi Batebu! Ona se pojavi pred kraljem i stupi pred kralja. 29 I kralj se zakle ovako: Tako iv bio Gospod, koji me je izbavio iz svake nevolje! 30 Ja sam ti se zakleo Gospodom, Bogom Izraelovim: Tvoj sin Salomon bit e kralj poslije mene. On e mjesto mene sjediti na prijestolju mojem. Danas u to izvesti. 31 Tada se nakloni Bateba licem do zemlje, pokloni se kralju i ree: Vjeno neka ivi moj gospodar, kralj David! 32 I zapovjedi kralj David: Zovnite mi sveenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jehojadova! Kad su se oni pojavili pred kraljem, 33 Zapovjedi im kralj: Uzmite sa sobom sluge gospodara svojega, dajte posaditi mojega sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona! 34 Tamo neka ga sveenik Sadok i prorok Natan pomau za kralja nad Izraelom! Onda dajte zatrubiti u trubu i viite: ivio kralj Salomon! 35 Tada uzaite za njim ovamo! On neka doe i sjedne na prijestolje moje, jer on e biti kralj mjesto mene, njega sam odredio za kneza nad Izraelom i Judom. 36 Benaja, sin Jehojadov, dogovori kralju: Tako neka bude! Tako je volja Gospoda, Boga mojega gospodara i kraja. 37 Kako je bio Gospod s mojim gospodarom i kraljem, tako neka bude i sa Salomonom i neka uzvisi

1 Kraljevi
poten ovjek, nee mu dlaka pasti na zemlju. A vidi li se, da ini zlo, poginut e. 53 Nato posla kralj Salomon i dade ga odvesti od rtvenika. Kad doe i baci se niice pred kraljem Salomonom, ree mu Salomon: Idi u kuu svoju! 1 Kraljevi 2 1 Kad se pribliilo vrijeme Davidu da umre, dade on svojemu sinu Salomonu ove naputke: 2 Ja idem sada kamo ide sve, to je zemaljsko. A ti budi jak s pokai se kao ovjek! 3 Dri zakon Gospoda, Boga svojega, idi putovima njegovim i obdravaj njegove zakone, zapovijedi, propise i naputke, kako to stoji napisano u zakonu Mojsijevu, da imadne sreu u svemu, to ini i preduzima! 4 Tada e dati Gospod, da se ispuni njegovo obeanje, to ga je dao meni, kad je rekao: Ako sinovi tvoji budu pazili na svoje djelovanje i vjerno preda mnom hodili svim srcem i svom duom, onda e uvijek jedan od tvojih sjediti na prijestolju Izraelovu. 5 Nadalje zna sam, to mi je uinio Joab, sin Serujin: kako je radio na obojici vojskovoa Izraelovih, na Abneru, sinu Nerovu, i na Amasi, sinu Jeterovu, kad ih ubi i u miru poini krvoprolia, kao to bivaju u ratu, i krvlju, to se smije proliti samo u ratu, natopi pojas oko svojih bokova i obuu na svojim nogama. 6 Radi dakle po mudrosti svojoj i nemoj dati, da se sijeda glava njegova spusti s mirom u grob! 7 A sinovima Barzilaja od Gileada iskazat e ljubav: neka budu meu onima, koji jedu za tvojim stolom, jer su oni doli meni isto tako u susret, kad sam morao bjeati pred tvojim bratom Absalomom. 8 Nadalje ima jo neto obraunati sa imejem, sinom Benjaminovca Gere iz Bahurima. On je na me izbacio najrunije psovke, kad sam bjeao u Mahanaim. Ali mi tada doe u susret na Jordan, i ja mu se zakleh Gospodom: Neu te ubiti maem! 9 Ali ga ti sad nemoj pustiti nekanjena! Ti si mudar ovjek i zna, kako ima namjestiti, da dadne opraviti sijedu glavu njegovu s krvlju u grob. 10 Potom poinu David kod otaca svojih i bi pokopan u gradu Davidovu. 11 Vladao je David nad Izraelom etrdeset godina. U Hebronu je vladao sedam godina, a u Jerusalemu trideset i tri godine.

264

12 I Salomon sjede na prijestolje svojega oca Davida, i njegova se vlast utvrivala sve vie i vie. 13 Adonija, sin Hagitin, poe k Batebi, materi Salomonovoj. Kad ona upita: Znai li dobro tvoj dolazak?, odgovori on: Dobro 14 I nastavi: Imam neto da govorim s tobom. Kad ona zapovjedi: Govori!, 15 Ree on: Zna sama, da je kraljevstvo pripadalo meni, i da je oekivao sav Izrael, da ja budem kralj. Ali izae drukije, i kraljevstvo dopade bratu mojemu, jer ga je bio Gospod odredio njemu. 16 Sad ja tebe molim samo za jedno. Nemoj me odbiti! Ona mu ree: Govori! 17 On nastavi: Govori kralju Salomonu - tebe on nee odbiti - , neka mi da za enu Abiagu unamku! 18 A Bateba ree: Dobro, ja u govoriti kralju za te. 19 Nato poe Bateba kralju Salomonu, da mu govori za Adoniju. Kralj ustade, poe joj u susret, nakloni se pred njom i sjede na svoje prijestolje. Za kraljicu mater dao je namjestiti stolicu, i ona uze mjesto njemu s desne strane. 20 Tada ona ree: Imam malu molbu na tebe. Nemoj me odbiti Kralj joj ree: Iti samo, draga majko, neu te odbiti. 21 Ona ree: Neka bi se dala Abiaga unamka tvojemu bratu Adoniji za enu! 22 A kralj Salomon ree materi svojoj: Zato ite samo Abiagu unamku za Adoniju? Pa iti za njega odmah i kraljevstvo! Ta on je moj stariji brat, i na njegovoj strani stoje sveenik Abiatar i Joab, sin Serujin. 23 Nato se zakle kralj Salomon Gospodom: Neka me kazni Bog, kako hoe, ako molba, koju izree Adonija, ne stane ga ivota! 24 I tako iv bio Gospod, koji me je postavio, posadio me na prijestolje mojega oca Davida i utemeljio mi kuu, kao to je obeao, danas e jo poginuti Adonija! 25 Potom naloi kralj Salomon Benaji, sinu Jehojadovu. On mu zadade smrtni udarac. 26 sveeniku Abiataru zapovjedi kralj: Idi u Anatot na svoj posjed! Premda si zasluio smrt, neu te sad pogubiti, jer si ovamo nosio koveg Svemoguega Gospoda pred mojim ocem Davidom i sve si podnosio, to je morao trpjeti moj otac. 27 Tako Salomon svre Abiatara, te vie nije bio sveenik Gospodnji. Tim se je

265

1 Kraljevi
otiao iz Jerusalema u Gat i da se je opet vratio. 42 Kralj dade dozvati imeja i ree mu: Nijesam li te dao zakleti Gospodom i nijesam li ti jasno rekao: im izae i kamogod otide, - upamti dobro, odmah e poginuti? Tada si mi rekao: Dobro, razumio sam. 43 Zato dakle nijesi drao zakletve Gospodom zaprisegnute i zapovijedi, koju sam ti dao? 44 Dalje ree kralj imeju: Ti zna sve zlo, ti se sjea onoga, to si uinio mojemu ocu Davidu. Pa neka Gospod dadne, da zloa tvoja natrag padne na tvoju glavu! 45 A kralj Salomon neka je blagoslovljen i prijestolje Davidovo neka vrsto stoji dovijeka! 46 Nato zapovjedi kralj Benaji, sinu Jehojadovu. On izae i zadade mu smrtni udarac. Tako se utvrivalo kraljevstvo u ruci Salomonovoj. 1 Kraljevi 3 1 Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim, i oeni se kerju njegovom. Dovede je u grad Davidov, dokle ne dovri palau svoju i hram Gospodnji i zid oko Jerusalema. 2 Narod je tada jo prinosio rtve na visinama, jer dotad nije jo bio sazidan hram imenu Gospodnjemu. 3 Salomon je dodue ljubio Gospoda, tako da je hodio po propisima zakona svojega oca Davida, ali bi i on jo rtvovao i kadio na visinama. 4 Tako otide kralj u Gibeon, da tamo rtvuje, jer to je bila najuglednija visina. Tisuu rtava paljenica prinese Salomon tamo na rtveniku. 5 Tada se javi Gospod Salomonu u Gibeonu nou u snu. Bog mu ree: Iti, to da ti dadnem! 6 Salomon odgovori: Ti si svojemu slugi Davidu, mojemu ocu, iskazivao veliku naklonost, jer je on hodio pred tobom u vjernosti i pravednosti i srcem iskrenim, i ti si mu sauvao tu veliku naklonost i darovao si mu sina, koji sada sjedi na prijestolju njegovu. 7 I tako, Gospode, Boe moj! Ti si uinio slugu svojega kraljem na mjesto mojega oca Davida. A ja sam mlad ovjek, koji ne zna ni odlaziti ni dolaziti. 8 Tvoj sluga stoji u sredini naroda tvojega, koji si izabrao i koji je tako mnogobrojan, da se od mnoine ne moe izbrojiti ni procijeniti. 9 Daj slugi svojemu srce razumno, da moe vladati narodom tvojim i da zna razlikovati izmeu dobra i zla, jer tko bi mogao vladati ovim tvojim narodom

imalo da ispuni proroanstvo Gospodnje, to ga je bio izrekao u ilu proti kui Elijevoj. 28 Vijest o tom doe i do Joaba. Kako sa je Joab bio prikljuio Adoniji, premda za Absalomom nije bio pristao, utee Joab u ator Gospodnji i uhvati se za rogove rtvenika. 29 Kad javie kralju Salomonu: Joab je utekao u ator Gospodnji i stoji na rtveniku, posla Salomon Benaju, sina Jehojadova, i zapovjedi: Idi i pogubi ga! 30 Benaja ode u ator Gospodnji i ree mu: Ovako glasi zapovijed kraljeva: Izai! A on odgovori: Neu, ovdje hou da umrem. I Benaja javi kralju: Tako mi je rekao Joab i tako mi je odgovorio. 31 Tada mu zapovjedi kralj: ini, kako je rekao! Pogubi ga i pokopaj ga, da tako skine s mene i s kue oca mojega krv, koju je prolio Joab bez razloga! 32 Neka, Gospod pusti da krv njegova padne natrag na glavu njegovu, jer je maem ubio dva ovjeka, to su bili poteniji i bolji od njega, a da za to nije znao moj otac David: Abnera, sina Nerova, vojskovou Izraelova, i Amasu, sina Jeterova, vojskovou Judina. 33 Njihova krv neka dakle za sva vremena natrag padne na glavu Joabovu i na glavu potomstva njegova. A Davidu i potomstvu njegovu, kui njegovoj i prijestolju njegovu neka bude mir dovijeka od Gospoda! 34 I otide Benaja, sin Jehojadov, i zadade mu smrtni udarac. Pokopan bi na svom posjedu u pustinji. 35 Mjesto njega postavi kralj Benaju, sina Jehojadova, na elo vojske, a sveenika Sadoka postavi kralj na mjesto Abiatarovo. 36 Nato dade kralj pozvati imeja i ree mu: Sagradi sebi kuu u Jerusalemu i stanuj ovdje! Odavde ne smije odilaziti nikamo. 37 im izae i prijee potok Kidron, upamti dobro, odmah e poginuti. Krv e tada tvoja pasti na tvoju glavu. 38 imej odgovori kralju: Dobro, kako je moj gospodar kralj zapovjedio, tako e initi sluga tvoj. Tako je ivio imej dugo vremena u Jerusalemu. 39 Ali poslije tri godine utekoe imeju dva roba k Akiu, sinu Maakinu, kralju gatskomu. Kad javie imeju: Tvoji su robovi u Gatu, 40 Ustade imej, osedla svoga magarca i ode u Gat k Akiu, da dovede robove svoje. Kad je bio otiao i robove svoje doveo iz Gata, 41 Javie Salomonu, da je imej bio

1 Kraljevi
mnogobrojnim? 10 Puno se dopade Bogu, to je to zamolio Salomon. 11 Bog mu odgovori: Jer si to zaiskao i nijesi za se molio duga ivota, niti blaga, niti smrti neprijatelja svojih, nego si sebi zaprosio mudrost u pravom djelovanju, 12 To u ja udovoljiti tvojoj molbi. Evo, dat u ti srce mudro i razumno, tako da tebi jednaka nije bilo prije tebe, niti e biti tebi jednaka poslije tebe. 13 Ali dat u ti i to, to nijesi iskao, i bogatstvo i slavu, tako da tebi jednaka ne bude meu kraljevima, dok si iv. 14 Ako bude iao mojim putovima drei moje zakone i zapovijedi, kao to je iao tvoj otac David, dat u ti i dug ivot. 15 Kad se je Salomon probudio, vidio je, da je to bio san. Potom se vrati natrag u Jerusalem, stupi pred koveg zavjeta Gospodnjega, prinese rtve paljenice i pripravi rtve mirotvorne i prigotovi sveanu gozbu za sve sluge svoje. 16 U ono vrijeme dooe dvije bludnice kralju i stupie pred njega. 17 Jedna ena ree: S oprotenjem, gospodaru moj! Ja i ova tu ena stojimo u istoj kui, i ja rodih kod nje u kui. 18 Tri dana poslije mojega poroaja rodi i ova ena. Bile smo same. Niti jedan stranac nije bio s nama u kui. Samo nas dvije bile smo u kui. 19 I umrije dijete ovoj eni u noi, jer je ona bila legla na njega. 20 I ustade ona usred noi, i uze, dok je spavala slukinja tvoja, moje dijete s moje strane i stavi ga na svoja prsa. A svoje mrtvo dijete stavi na moja prsa. 21 Kad ujutro ustadoh, da podojim svoje dijete, a ono mrtvo. Kad se razdani, razgledala sam bolje, a to nije bilo moje dijete, to sam ga bila rodila. 22 A druga ena povika: Nije tako, nego je moje dijete ovo ivo, a tvoje je to mrtvo. Ona je tvrdila: Nije tako, nego je tvoje dijete to mrtvo, a moje je dijete ovo ivo. Tako su se prepirale pred kraljem. 23 Tada ree kralj: Jedna tvrdi: Ovo je tu moje dijete, ivo, a tvoje je dijete mrtvo; druga tvrdi: Nije tako, nego je tvoje dijete mrtvo, a moje je dijete ivo. 24 I zapovjedi kralj: Donesite mi ma! Donesoe ma pred kralja. 25 Kralj zapovjedi: Razdijelite ivo dijete na dvoje i dajte jednu polovinu ovoj, drugu polovinu onoj! 26 Tada povika kralju ena, kojoj je pripadalo ivo dijete - jer ljubav prema njezinu djetetu jako se uzbudi u njoj -

266

: Ah, gospodaru moj, podajte njoj ivo dijete i ne ubijajte gal A druga povika: Neka ne bude ni meni ni tebi, rasijecite ga samo! 27 Tada odlui kralj: Podajte onoj ivo dijete i ne ubijajte ga! Ona mu je mati. 28 Sav je Izrael uo presudu, to ju je kralj izrekao. I potovanje se imalo pred kraljem, jer se vidjelo, da je u njemu bila mudrost Boja, da pravdu dijeli. 1 Kraljevi 4 1 Kralj Salomon bio je kralj nad svim Izraelom. 2 Ovo su bili vrhovni inovnici njegovi: sveenik je bio Azarija, sin Sadokov, 3 Dravni pisari bili su Elihoref i Ahija, sinovi iini, peatnik je bio Joafat, sin Ahiludov. 4 Vrhovni vojskovoa bio je Benaja, sin Jehojadov. Sveenici bili su Sadok i Abiatar, 5 Nad pristavima bio je Postavljen Azarija, sin Natanov. Zabud, sin Natanov, bio je sveenik i prijatelj kraljev. 6 Upravitelj palae bio je Ahiar, i Adoniram, sin Abdin, vodio je nadzor nad poslenicima. 7 Salomon je imao dvanaest pristava nad svim Izraelom, Oni su opskrbljivali kralja i sav dvor. Po mjesec dana u godini imao je svaki da podmiri izdravanje. 8 Ovo su imena njihova: Sin Hurov u gori Efraimovoj. 9 Ben-Deker u Makasu i aalbimu, Betemeu, Elonu i Bet-Hananu. 10 Ben-Hesed u Arubotu; njemu je odreen Soho i sve podruje Heferovo. 11 Ben-Abinadab u svemu humlju dorskom; on je imao Salomonovu ker Tafatu za enu. 12 Baana, sin Ahiludov, u Taanaku, Megidu i svemu Bet-eanu, to lei kod Saretana Pod Jezreelom, od Bet-eana do Abel-Mehole i do preko Jokneama. 13 Sin Ben-Geber u Ramotu u Gileadu: njemu su bila predana atorska sela Jaira, sina Manasehova, u Gileadu; njemu je bio podreen kraj Argob, to lei u Baanu, ezdeset velikih gradova sa zidovima i prijevornicama gvozdenim. 14 Ahinadab, sin Idov, u Mahanaimu. 15 Ahimaas u Naftaliju; i on je bio uzeo ker Salomonovu, Basematu, za enu. 16 Baana, sin Huajev, u Aeru i Alotu. 17 Joafat, sin Paruahov, u Isakaru. 18 imej, sin Elin, u Benjaminu. 19 Geber, sin Urijin u Gileadu, u zemlji Sihona, kralja amorejskoga, i Oga, kralja baanskoga. Bio je to jedan

267

1 Kraljevi

pristav, koji je bio postavljen nad zemljom. 20 Jude i Izraela bilo je mnogo kao pijeska na moru. Jelo se i pilo se i bilo se dobre volje. 21 Salomon je bio vladar nad svima kraljevstvima od rijeke do zemlje filistejske i do mee egipatske. Donosila su mu danak i bila su podlona Salomonu, dokle je ivio. 22 Za hranu trebalo je Salomonu na dan do trideset kora bijeloga brana i ezdeset kora obinoga brana, 23 Deset volova ugojenih, dvadeset volova s pae i sto ovaca, osim jelena, srna, divokoza i ugojenih ptica. 24 Jer se je njegova mo protezala preko svega podruja s onu stranu rijeke, od Tafse do Gaze, i preko svih kraljeva s onu stranu rijeke, i on je imao mir sa svima susjedima unaokolo. 25 To su ivjeli Juda i Izrael u sigurnosti, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana do Beer-ebe, dokle je ivio Salomon. 26 Salomon je imao etrdeset tisua konja za kola svoja i dvanaest tisua konja za jahanje. 27 Spomenuti pristavi hranili su svaki po jedan mjesec kralja Salomona i sve, koji su imali pristup k stolu kralja Salomona. Oni ni jesu dali da ita pomanjka. 28 I jeam i slamu za konje i za tegleu marvu donosili su na mjesto, gdje bi se on upravo zadrao, svaki, kako bi ga zapalo. 29 Bog dade Salomonu vrlo veliku mudrost i uviavnost, isto tako blago duha jednako pijesku na obali morskoj. 30 Mudrost Salomonova bila je vea od mudrosti svih sinova Istoka i od sve mudrosti Egipta. 31 Bio je mudriji od svih ljudi, od Etana, Ezrahijca, od Hemana, Kalkola i Darde, sinova Maholovih. Kod svih naroda unaokolo bio je glasovit. 32 On je sastavio tri tisue pria, i pjesama njegovih bilo je tisua i pet. 33 Pjevao je prie o drveu o cedru na Libanonu do hisopa, to raste na zidu. Sastavio je prie o stoci, o pticam, o ivotinjama, to gmiu, i o ribama. 34 Iz svih naroda dolazili su ljudi, da uju mudrost Salomonovu, od svih kraljeva na zemlji doli su, kad ue za mudrost njegovu.

kralja. Hiram je naime stajao uvijek s Davidom u najboljem odnosu. 2 Nato porui Salomon Hiramu: 3 Ti zna, da moj otac David nije stigao da sagradi hram imenu Gospoda, Boga svojega, zbog ratova, koji ga zaokupie odasvud, dok mu Gospod ne poloi pod noge neprijatelje njegove. 4 Jer je sad meni dao Gospod, Bog moj, mir odasvud, i nemam vie protivnika ni opasnosti, 5 Zato namjeravam da sagradim hram imenu Gospoda, Boga svojega. Tako je Gospod mojemu ocu Davidu obeao i rekao: Sin tvoj, kojega u posaditi mjesto tebe na prijestolje tvoje, on e sagraditi hram imenu mojemu. 6 Zato zapovjedi neka mi nasijeku cedara na Libanonu! Moji e ljudi zajedno raditi s tvojim ljudima. Plau za tvoje ljude dat u ti, to odredi, jer ti zna, da u nas nema nikoga, koji umije sjei drva kao Sidonci. 7 Kad Hiram primi vijest Salomonovu, obradova se veoma i povika: Neka je blagoslovljen danas Gospod, koji dade Davidu mudra sina kao vladara nad ovim velikim narodom! 8 Tada posla Hiram Salomonu ovaj odgovor: Uzeo sam do znanja, to si mi poruio. Ispunit u sve tvoje zelje za drva cedrova i empresova. 9 Moji e ih ljudi snijeti s Libanona k moru. Tada u ih dati na moru povezati u splavove i dovesti ih na mjesto, to mi ga kae, i tamo ih razvezati. Ti ih onda daj odnijeti! Zato e ispuniti moju molbu i dati hranu eljadi mojoj. 10 Tako je davao Hiram Salomonu drva cedrova i empresova, koliko je elio, 11 Salomon je za to davao Hiramu dvadeset tisua kora penice za hranu eljadi njegovoj i dvadeset kora ulja od stuenih maslina. Toliko je davao Salomon Hiramu svake godine. 12 Jer Gospod dade mudrost Salomonu, kako mu je bio obeao, zato doe do prijateljstva izmeu Hirama i Salomona, tako da sklopie savez meu sobom. 13 Nato odredi kralj Salomon radnike iz svega Izraela, Broj ovih radnika iznosio je trideset tisua ljudi. 14 Slao ih je naizmjence na Libanon, svaki mjesec po deset tisua ljudi. Jedan mjesec bili su na Libanonu, a dva mjeseca kod kue. Adoniram bio je nad svima radnicima, 15 U planini imao je Salomon 1 Kraljevi 5 sedamdeset tisua nosaa i 1 Hiram, kralj Tira, posla sluge svoje k osamdeset tisua tesaa, Salomonu, kad je bio uo, da su ga kao 16 Osim nastojnika Salomonovih, to nasljednika njegova oca pomazali za su vodili rad, tri tisue i trista, koji su

1 Kraljevi
nadzirali ljude zaposlene tim poslom. 17 Kralj je bio zapovjedio, da se izlomi veliko, teko kamenje, i da se postavi za temelj hramu tesano kamenje, 18 Tesali su kamenari Salomonovi i Hiramovi i Gibljani. Oni su pripravljali drvo i kamenje za gradnju hrama. 1 Kraljevi 6 1 etiri stotine i osamdesete godine po izlasku sinova Izraelovih iz zemlje egipatske, etvrte godine vladanja Salomonova nad Izraelom, mjeseca Ziva - to je drugi mjesec - poe graditi hram Gospodu. 2 Hram, to ga je Salomon zidao Gospodu, bio je ezdeset lakata dug, dvadeset lakata irok i trideset lakata visok. 3 Trijem pred glavnim prostorom hrama bio je dvadeset lakata dug, prema irini hrama, a deset lakata irok pred hramom. 4 Prozori, to ih dade nainiti na hramu, imali su guste reetke. 5 Nadalje dade nainiti uza zid hramu, unaokolo uza zidove hramu, oko glavnoga prostora i zadnjega prostora, hodnike, to ih unaokolo podie u spratove. 6 Donji sprat bio je pet lakata irok, srednji je bio est lakata irok, a trei je bio sedam lakata irok. Bio je naime dao nainiti zasjeke na kui izvana unaokolo, da ne mora zahvatiti u zidove hramske. 7 Uzelo se je kod gradnje hrama samo kamenje, to je bilo kod lomljenja posve ugotovljeno, tako da se nije nita ulo od ekia i dlijeta ili drugoga gvozdena orua, dok se je podizao hram. 8 Ulaz u donji sprat bio je na desnoj strani hrama. Na zavojicu uzlazilo se gore na srednji sprat iz srednjega na trei. 9 Kad je tako bio dovrio gradnju hrama, pokri hram gredama i daskama cedrovim. 10 Hodnike naini oko cijeloga hrama pet lakata visoke i sveza ih s hramom gredama cedrovim. 11 Tada doe rije Gospodnja Salomonu ovako: 12 Tako je s kuom, to je gradi: Ako ide po mojim propisima i dri moje zakone i izvrava sve moje zapovijedi i po njima uredi svoj ivot, ispunit u na tebi svoje obeanje, to sam ga dao tvojemu ocu Davidu: 13 Stanovat u meu sinovima Izraelovim i neu nikada ostaviti naroda svojega Izraela. 14 Tako dovri Salomon gradnju

268

hrama. 15 On obloi zidove hramu iznutra drvetom. Pod hramu pokri daskama cedrovim. 16 Isto tako obloi dvadeset lakata na zadnjoj strani hrama daskama cedrovim od poda do pokrova. Tako ga naini unutra za prostor zadnji, za Svetinju nad svetinjama. 17 etrdeset lakata imao je hram, to jest veliki prostor pred Svetinjom nad svetinjama. 18 Unutra bio je hram obloen drvetom cedrovim, a na njemu izrezane jabuke i cvjetovi razvijeni. Sve je bilo od drveta cedrova, tako da se nije vidio kamen. 19 Unutra u hramu naini zadnji prostor, da tamo namjesti koveg zavjeta Gospodnjega. 20 Zadnji prostor bio je dvadeset lakata dug, dvadeset lakata irok i dvadeset lakata visok. On ga dade obloiti istim zlatom. Isto tako njim obloi rtvenik od drveta cedrova sprijeda. 21 Nadalje obloi Salomon hram unutra istim zlatom i zatee zlatne lance pred zadnjim prostorom, koji isto tako pozlati. 22 Sav hram obloi zlatom, svu zgradu potpuno. I sav rtvenik, koji je pripadao zadnjemu prostoru, obloi zlatom. 23 Nadalje dade u zadnjem prostoru nainiti dva kerubina od drveta maslinova, svaki deset lakata visok. 24 Pet lakata imala su krila jednoga kerubina i pet lakata krila drugoga kerubina, tako da je deset lakata bilo od kraja jednoga krila do kraja drugoga krila. 25 Deset lakata imao je i drugi kerubin. Obadva kerubina imala su jednako oblije. 26 Visina jednoga kerubina imala je deset lakata, isto tako imao je drugi kerubin. 27 Kerubine namjesti u unutranjosti hrama, i kerubini su drali krila svoja tako rairena, da je krilo jednoga ticalo jedan zid, a krilo drugoga kerubina dopiralo do drugoga zida. U sredini hrama udarala su krila njihova jedno u drugo. 28 I kerubine obloi zlatom. 29 Sve zidove hramu unaokolo iskiti rezanim kerubinima, palmama i razvijenim cvjetovima, u zadnjem prostoru i u prednjem prostoru. 30 I pod hramu dade pozlatiti, u zadnjem prostoru i u prednjem prostoru. 31 Za ulaz u zadnji prostor dade nainiti dvokrilna vrata od drveta maslinova. Pragovi s dovratnicima bili

269

1 Kraljevi
10 Od izvana do velikog predvorja bili su temelji od tekoga velikog kamenja, balvana od deset lakata i balvana od osam lakata. 11 Na tom je lealo teko, po mjeri tesano kamenje i grede cedrove. 12 Tri reda kamenja tesanoga i jedan red cedrovih brvana okruivali su unaokolo veliko predvorje, isto tako unutranje predvorje u hramu Gospodnjem i trijem palae. 13 Nato posla kralj Salomon i dade dovesti Hirama iz Tira. 14 On je bio sin jedne udovice iz plemena Naftalijeva; njegov je otac bio veliki kova u Tiru. Bio je veoma razuman i vjet u svakojakom radu od mjedi. On doe kralju Salomonu i izradi mu sve radove. 15 Tako sali obadva stupa od mjedi. Visina jednome stupu bila je osamnaest lakata, konac od dvanaest lakata obuhvatao je jedan i drugi stup. 16 Naini usto dva od mjedi salivena oglavlja, da se metnu ozgo na stupove. Visina je jednoga oglavlja pet lakata, visina drugoga oglavlja isto tako pet lakata. 17 Na oglavlja stupova nain pletenice isprepletene i vrpce kao verige, jedno na prvo oglavlje i drugo na drugo oglavlje. 18 Onda naini ipke, u dva reda unaokolo na jednoj pletenici, da pokrivaju oglavlje stupova. Tako naini i na drugom oglavlju. 19 Oglavlja na stupovima u trijemu bila su nainjena kao ljiljani od etiri lakta. 20 Na oglavljima na obadva stupa bili su ozgo i prema sredini pod pletenicama ipci, kojih je bilo dvjesta u dva reda unaokolo na jednom i na drugom oglavlju. 21 Stupove podie na ulazu u trijem hrama. Jedan postavi na desnu stranu i nazva ga Jakin; drugi postavi na lijevu stranu i nazva ga Boaz. 22 Navrh stupova namjesti izraeno cvijee ljiljanovo. Kad se dovrie stupovi, 23 Sali more od mjedi. Ono je imalo deset lakata od jednoga kraja do drugoga i bilo je okruglo unaokolo i pet lakata visoko. Trideset lakata trebalo je konca, da ga se obuhvati unaokolo. 24 Ispod kraja njegova, koji ima deset lakata, optjeu more nakiti kao ake cvjetne. U dva reda optjeu ga nakiti kao ake cvjetne, to su s njim salivene. 25 Stajalo je na dvanaest volova, od kojih su tri bili okrenuti na sjever, tri

su na pet uglova. 32 Na obadvoja dvokrilna vrata od drveta maslinova dade izrezati kerubine, palme i razvijene cvjetove i zlatom ih obloiti. Kerubine i palme obloi pozlatom. 33 Isto tako dade i za ulaz u glavni prostor nainiti dovratnike od drveta maslinova na etiri ugla, 34 I dvoja dvokrilna vrata od drveta empresova. Na dvije se strane otvaralo jedno krilo, i na dvije se strane otvaralo drugo krilo. 35 Dade izrezati na njima kerubine, palme i razvijene cvjetove i zlatom ih obloiti posve po mjeri. 36 Unutranje predvorje dade okruiti sa tri reda tesanoga kamena i jednoga reda cedrovih greda. 37 etvrte godine mjeseca Ziva bio je postavljen temelj hramu Gospodnjemu. 38 I jedanaeste godine mjeseca Bula to je osmi mjesec - bio je hram dovren sa svim dijelovima svojim i sa svim, to mu pripada. Sedam ga je godina on gradio. 1 Kraljevi 7 1 Na svojoj vlastitoj kui gradio je Salomon trinaest godina, dok je dovrio svu palau. 2 Kuu od ume libanonske gradio je sto lakata dugu, pedeset lakata iroku i trideset lakata visoku, na etiri reda stupova cedrovih, i na stupovima su leale grede cedrove. 3 Od drveta cedrova bio je i pokrov na gredama, to su bile na etrdeset i pet stupova, po petnaest u jednom redu. 4 Grede su imale tri reda, i po tri prozora stajala su jedan naprema drugome. 5 Sva vrata s dovratnicima bila su na etiri ugla, i po tri prozora stajala su jedan naprema drugome. 6 Onda podie trijem od stupova pedeset lakata dug i trideset lakata irok. Jedan trijem sa stupovima i krovom bio je sprijeda. 7 Nadalje sagradi trijem za prijestolje, gdje je sudio, trijem sudski. Bio je obloen drvetom cedrovim od poda do greda. 8 Napokon palaa njegova, u kojoj je stanovao, u drugom dvoritu, unutar od trijema, bila je na isti nain graena. I za ker faraonovu, kojom se je bio oenio Salomon, sagradi palau jednaku onome trijemu. 9 Sve ove gradnje bile su sagraene od tekoga kamenja, tesanoga po mjeri, iznutra i izvana pilom sjeenoga, od temelja do krova.

1 Kraljevi
na zapad, tri na jug i tri na istok. Na njima je stajalo more. Zadnje strane njihove bile su sve okrenute unutra. 26 Bilo je kao podlanica debelo, i kraj njegov bio je kao kraj u ae, kao cvijet ljiljanov. Primalo je dvije tisue bata. 27 Naini i deset podnoja od mjedi. Svako je podnoje bilo etiri lakta dugo, etiri lakta iroko i tri lakta visoko. 28 Podnoja su bila raena ovako: imala su oplate, i oplate su bile umetnute u okvire. 29 Na oplatama u okvirima bili su prikazani lavovi, volovi i kerubini, isto tako na okvirima iz nad i ispod lavova i volova visjeli su vijenci. 30 Svako je podnoje imalo etiri toka od mjedi, kojima su osovine bile isto tako od mjedi. Na etiri noge bila su kao ramena i pod svakom umivaonicom bila su ta ramena salivena i vijencima obloena. 31 Dubina umivaonici od vrha do dna nad stupcem bila je lakat, i u vrhu je bila okrugla kao i stupac, koji je bio od lakat i pol, i po vrhu joj bilo je rezano, a oplata joj je bila na etiri ugla, ne okrugla. 32 etiri toka bila su pod tom oplatom. Osovine tokovima izlazile su na podnoju, i svaki je toak bio visok lakat i pol. 33 Tokovi su bili raeni kao tokovi kolski. Osovine njihove, glavine, naplaci i paoci, sve je bila liveno. 34 etiri ramena bila su na etiri ugla u svakoga podnoja, iz podnoja su izlazila njegova ramena. 35 Ozgo u podnoja bilo je visine po lakta, koja je bila svuda okrugla, i ozgo na podnoju bile su strane njegove i oplate, to su izlazile iz njega. 36 Po stranama njegovim i po oplatama njegovim izreza kerubine, lavove i palme, jedno do drugoga uz vijence unaokolo. 37 Na taj nain naini deset podnoja; sva su bila jednako salivena, jedne mjere i jednakog oblika. 38 Usto naini deset umivaonica od mjedi. Svaka umivaonica uzimala je etrdeset bata, i svaka umivaonica imala je etiri lakta. Na svako od deset podnoja dola je po jedra umivaonica. 39 Namjesti pet podnoja na sjevernoj strani hrama. More namjesti na junoj strani hrama, na jugoistoku. 40 Nadalje naini Hiram lonce, lopate i kotlie, Tako dovri Hiram sve radove, to ih je morao da izradi kralju Salomonu za hram Gospodnji: 41 Dva stupa i dva oglavlja okrugla ozgo na obadva stupa, dvije pletenice

270

da pokrivaju ona dva oglavlja okrugla ozgo na stupovima; 42 Nadalje etiri stotine ipaka za obadvije pletenice, dva reda ipaka za svaku pletenicu, da pokrivaju dva oglavlja okrugla ozgo na stupovima; 43 . Usto deset podnoja i deset umivaonica na podnojima; 44 Nadalje more i dvanaest volova pod morem; 45 Onda lonce, lopate i kotlie. Svi sudovi, to ih naini Hiram kralju Salomonu za hram, bili su od mjedi uglaene. 46 Dade ih saliti kralj u ravnici jordanskoj u zemlji ilovai izmeu Sukota i Sartana. 47 Tada namjesti Salomon sve sudove. Teina mjedi nije bila utvrena zbog vrlo velike mnoine. 48 Onda dade Salomon nainiti sve posue, to se upotrebljavalo u hramu Gospodnjem: zlatni rtvenik, zlatni sto za kruhove postavljene, 49 Svijenjake, pet na desnoj i pet na lijevoj strani pred zadnjim prostorom od istoga zlata, i zlatne cvjetove, svjetiljke i usekae; 50 Nadalje vreve, noeve, kropionice, maice i kadionice od istoga zlata. I epovi na dvokrilnim vratima u prostor unutranji, u Svetinju nad svetinjama, i na dvokrilnim vratima hrama u glavni prostor bili su od zlata. 51 Kad su bili dovreni svi radovi, to ih je kralj Salomon dao izraditi za hram, dade Salomon unijeti i posvetne darove svojega oca Davida. Srebro i zlato i posue stavi u riznicu hrama Gospodnjega. 1 Kraljevi 8 1 Tada skupi Salomon starjeine Izraelove i sve glavare plemenske, knezove porodica izraelskih, kod kralja Salomona u Jerusalemu, da se prenese koveg zavjeta Gospodnjega iz grada Davidova, a to je Sion. 2 I tako se skupie kod kralja Salomona svi ljudi Izraelovi na blagdan u mjesecu Etanimu, a to je mjesec sedmi. 3 Kad dooe sve starjeine Izraelove, podigoe sveenici koveg, 4 I prenesoe koveg Gospodnji, ator svjedoanstva i sve posue sveto, to je bilo u atoru. 5 Pritom rtvova kralj Salomon i s njim sva zajednica Izraelova, koja se nala kod njega, pred kovegom toliko ovaca i goveda, da ih se zbog njihova mnotva nije moglo izbrojiti niti proraunati. 6 Tada unesoe sveenici koveg

271

1 Kraljevi
22 Potom stupi Salomon pred svom zajednicom Izraelovom pred rtvenik Gospodnji, rairi ruke svoje prema nebu 23 I pomoli se: Gospode, Boe Izraelov! Niti jedan bog u nebu gore i na zemlji dolje nije ti jednak: savez i milost uva ti slugama svojim, koji hode pred tobom itavim srcem. 24 Ti si slugi svojemu, mojemu ocu Davidu, ispunio, to si mu bio obeao. to si obrekao ustima svojim, to si ispunio djelom, kako dokazuje ovaj dan. 25 A sada, Gospode, Boe Izraelov, dri slugi svojemu, mojemu ocu Davidu, i obeanje, to si mu ga dao, kad si rekao: Koliko je do mene, nee ti nikada nestati ovjeka, koji bi sjedio na prijestolju Izraelovu. Samo moraju potomci tvoji ponaanje svoje tako urediti, da hode preda mnom, kao to si ti hodio preda mnom. 26 Sada dakle, Boe Izraelov, daj da se obistini obeanje tvoje, to si ga dao slugi svojemu, mojemu ocu Davidu! 27 A hoe li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo i nebesa najvia ne mogu te obuhvatiti - koliko manje ova kua, koju sagradih! 28 A obazri se na molitvu sluge svojega i na vapaj njegov, Gospode, Boe moj: uj zaziv i molitvu, koju danas upravlja tebi sluga tvoj! 29 Daj da oi tvoje budu otvorene nad ovom kuom dan i no, nad mjestom, za koje si obeao: Moje ime tamo e stanovati! 30 uj molitvu, koju e na ovom mjestu obavljati sluga tvoj! uj vapaj sluge svojega i naroda svojega Izraela, kadgod se mole na ovom mjestu! Uslii je na mjestu, gdje sjedi na prijestolju, u nebu, uslii je i oprosti! 31 Ako se netko ogrijei o blinjega svojega i njemu se naloi zakletva, kojom se ima zakleti, i on se pokae sa zakletvom pred tvojim rtvenikom u ovoj kui, 32 Onda ti uj to u nebu i zahvati i pribavi pravo slugama svojim: Krivca odsudi obraajui njegova djela na njegovu glavu! A nedunoga oslobodi postupajui s njim po nedunosti njegovoj! 33 Ako tvoj narod Izrael bude potuen od neprijatelja, jer se je ogrijeio o tebe, ali se opet obrati k tebi i slavi ime tvoje i u ovoj se kui moli i vapije k tebi, 34 Onda ti uj to u nebu, oprosti grijehe svojemu puku Izraelu i dovedi ih natrag u zemlju, koju si dao ocima njihovim! 35 Ako se je zatvorilo nebo, tako da ne

zavjeta Gospodnjega na njegovo mjesto u zadnjem prostoru hrama, u Svetinji nad svetinjama pod krila kerubina. 7 Kerubini su naime drali krila rairena nad mjestom, gdje je stajao koveg. Tako pokrie kerubini koveg i motke njegove odozgo. 8 Motke su bile tako duge, da su se krajevi motaka vidjeli u svetitu pred zadnjim prostorom. Ali se dalje nijesu vidjeli. Ostadoe ondje do dananjega dana. 9 U kovegu su bile samo dvije ploe kamene, to ih je bio u njega metnuo Mojsije na Horebu, kad Gospod sklopi savez sa sinovima Izraelovim, poto izaoe iz zemlje egipatske. 10 Kad sveenici ostavie svetite, oblak napuni hram Gospodnji. 11 Sveenici nijesu mogli radi oblaka pristupiti, da vre svoju slubu, jer slava Gospodnja napuni hram Gospodnji. 12 Tada ree Salomon: Gospod je rekao, da e stanovati u mraku. 13 I ja sagradih tebi kuu za stan, mjesto da u njemu stanuje na vjena vremena. 14 Tada se okrenu kralj i blagoslovi svu zajednicu sinova Izraelovih, a sva je zajednica sinova Izraelovih stajala. 15 On ree: Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Izraelov, koji je eto zaista ispunio obeanje, to ga je svojim ustima dao mojemu ocu Davidu, kad je rekao: 16 Od vremena, kad sam bio izveo iz Egipta narod svoj Izraela, ne izabrah nijednoga grada izmeu svih plemena Izraelovih, da se tamo sagradi hram, u kojem da stanuje ime moje. Ali za to izabrah Davida, da vlada nad narodom mojim Izraelom. 17 I naumi dodue moj otac David da sagradi hram imenu Gospoda, Boga Izraelova. 18 Ali Gospod ree mojemu ocu Davidu: Da kani sagraditi hram imenu mojemu, dobro ini, to si to naumio. 19 Ali nee ti sagraditi toga hrama, nego sin tvoj, koji e ti se roditi, on e sagraditi hram imenu mojemu. 20 I eto Gospod ispuni obeanje, to ga je dao: Ja stupih na mjesto svojega oca Davida i sjedoh na prijestolje Izraelovo, kao to obea Gospod, i sagradih hram imenu Gospoda, Boga Izraelova. 21 Ja u njemu pripravih mjesto za koveg, u kojem je savez Gospodnji, to ga je sklopio s ocima naim, kad ih je izveo iz zemlje egipatske.

1 Kraljevi
pada dad, jer su se ogrijeili o tebe, i oni se mole na ovom mjestu i slave ime tvoje i obrate se od grijeha svojih, jer si ih ponizio, 36 Onda ti uj to u nebu, oprosti grijehe slugama svojim i svojemu narodu Izraelu, upravi ih na pravi put, kojim da idu, i pusti dad na svoju zemlju, koju si dao narodu svojemu u batinu! 37 Ako nastane glad u zemlji, ako budu kuga, sua, medljika, skakavci i gusjenice, ako je neprijatelj pritisne u kojem od njezinih mjesta, ako je pohodi kakvogod zlo ili bolest: 38 Svaku molitvu, svaki vapaj, to tada kojigod izgovori u svemu tvojem narodu Izraelu, ako svaki osjea bol u srcu svojem i rairi ruke prema ovoj kui, 39 Onda ti si to uo u nebu na mjestu, gdje sjedi na prijestolju, i oprosti i zahvati i podaj svakome po svemu ivotu njegovu, jer ti pozna srce njegovo, jer ti jedini prozire srce sve djece ovjeje, 40 Da te se uvijek boje, doklegod ivu u zemlji, koju si dao ocima naim! 41 Ali i stranca, koji ne pripada tvojemu narodu Izraelu, nego iz daleke zemlje dolazi radi imena tvojega 42 - Jer se uje za ime tvoje veliko, za ruku tvoju jaku i za miicu tvoju podignutu - kad on dakle doe i pomoli se u ovoj kui, 43 Onda ga ti uj u nebu na mjestu, gdje sjedi na prijestolju, i uini sve, za to te zaziva stranac, da svi narodi na zemlji upoznaju ime tvoje, da te tuju kao tvoj narod Izrael i da doznaju, da je ovaj hram, to ti ga sagradih, prozvan po imenu tvojem! 44 Ako narod tvoj izae na vojsku proti svojim neprijateljima putem, kojim ga polje, i pomoli se Gospodu prema gradu, koji si izabrao, prema hramu, koji sam sagradio imenu tvojemu, 45 Onda ti uj u nebu molbu njegovu i vapaj njegov i podaj mu pobjedu! 46 Ako su se ogrijeili o tebe - jer nema ovjeka, koji ne grijei - i ti se rasrdi na njih i preda ih neprijatelju, tako da ih tlaitelji njihovi zarobe i odvedu u zemlju neprijateljsku, daleko ili blizu. 47 I ako se tada oni dozovu u zemlji, gdje su zarobljeni, i obrate se i zavape k tebi u zemlji tlaitelja svojih i priznaju: Sagrijeismo i zlo uinismo, bezboni smo bili. 48 Ako se dakle svim srcem i svom duom obrate k tebi u zemlji neprijatelja svojih, koji ih odvedoe, i pomole se tebi, prema zemlji, koju si dao ocima njihovim, prema gradu, koji si izabrao, i prema hramu, koji sam

272

sagradio imenu tvojemu, 49 Onda ti uslii njihovu molitvu i vapaj u nebu na mjestu, gdje sjedi na prijestolju, i pribavi im pravicu! 50 I oprosti narodu svojemu, to je sagrijeio proti tebi, i sve prijestupe, koliko su skrivili proti tebi, i daj da nau milost kod tlaitelja svojih, da im se smiluju! 51 Jer on je narod tvoj i svojina tvoja, koju si izveo iz Egipta, isred talionice gvoa. 52 Neka budu oi tvoje otvorene na molbu sluge tvojega i na molbu naroda tvojega Izraela, da ih uslii u svemu, za to te zazovu! 53 Jer si ih ti odvojio sebi za svojinu iz svih naroda na zemlji, kao to si obeao preko svojega sluge Mojsija, kad si izveo oce nae iz Egipta, ti veliki Gospode! 54 Kad je bio Salomon posve dovrio ovu pronju i molitvu Gospodu, ustade s mjesta pred rtvenikom Gospodnjim, gdje je bio kleao s rukama rairenim prema nebu, 55 Stupi naprijed i blagoslovi svu zajednicu Izraelovu glasom velikim ovako: 56 Blagoslovljen neka je Gospod, koji je svojemu narodu Izraelu pribavio mir posve onako, kao to je obeao. Nije ostalo neispunjeno ni jedno jedino od svih sjajnih obeanja, to ih je dao preko svojega sluge Mojsija. 57 Gospod, Bog na, neka bude s nama, kao to je bio s ocima naim! Neka nas ne ostavi i ne odbije, 58 Da se srca naa obrate k njemu i mi hodimo svim putovima njegovim i drimo njegove zapovijedi, zakone i odredbe, na koje je obvezao oce nae. 59 I ove rijei moje, to sam ih u molitvi upravio Gospodu, neka budu nazone Gospodu, Bogu naemu, dan i no, da pribavi pravicu slugi svojemu i narodu svojemu Izraelu u svako doba, 60 Da svi narodi na zemlji dou do spoznanja, da je Gospod Bog i nitko drugi. 61 A srce vae neka bude nepodijeljeno odano Gospodu, Bogu naemu, da hodite po zakonu njegovu i drite zapovijedi njegove, kao danas! 62 Tada prinese kralj i sav Izrael s njim rtve zaklanice Gospodu. 63 Kao rtvu mirotvornu, koju dade Salomon zaklati za Gospoda, rtvova on dvadeset i dvije tisue volova i sto i dvadeset tisua ovaca. Tako posvetie hram Gospodnji kralj i svi sinovi Izraelovi. 64 U onaj dan posveti kralj srednji dio predvorja pred hramom Gospodnjim,

273

1 Kraljevi
11 - Hiram, kralj Tira, podupirao je Salomona prema potrebi drvetom cedrovim i empresovim i zlatom - , tada odstupi kralj Salomon Hiramu dvadeset gradova u zemlji Galileji. 12 Ali kad doe Hiram iz Tira, da vidi gradove, to mu ih bio ustupio Salomon, ne dopadoe mu se, 13 I ree: Kakvi su to gradovi, to si mi ih dao, brate? Zato se zove ta zemlja sve do dananjega dana Kabul. 14 Hiram je bio poslao kralju sto i dvadeset talenata zlata. 15 Ovako se ima s rabotom, to ju je bio naloio kralj Salomon, da sagradi hram Gospodnji i svoju vlastitu palau, Milo i zidove Jerusalema i Hasor, Megido i Gezer. 16 Faraon naime, kralj egipatski, bio je izaao, osvojio Gezer i spalio ga ognjem, Kanaance, to su stanovali u gradu, pobio i dao ga kao miraz keri svojoj, eni Salomonovoj. 17 I Salomon sagradi opet Gezer i donji Bet-Horon, 18 Baalat, Tadmor u pustinji u zemlji, 19 Nadalje sve gradove za spremita, to ih je imao Salomon, i gradove za kola i gradove za jahalite, nadalje sve gradnje, to ih je Salomon htio da podigne u Jerusalemu, na Libanonu i u svemu podruju svoje vlasti. 20 Sve, to je jo bilo ostalo od Amoreja, Hiteja, Perizeja, Hiveja i Jebuseja, koji nijesu pripadali sinovima Izraelovim. 21 Potomke njihove, koji su iza njih jo bili ostali u zemlji, jer ih ne mogoe sinovi Izraelovi istrijebiti, njih Salomon nagna da plaaju danak i da robuju do dananjega dana. 22 Od sinova Izraelovih ne uini Salomon nijednoga robom, nego oni postadoe njegovi ratnici i inovnici, njegove vie i nie voe, njegovi zapovjednici nad kolima i nad konjanicima. 23 Glavnih nastojnika nad gradnjama Salomonovim bilo je pet stotina i pedeset. Oni su nadzirali ljude, koji su bili radovima zaposleni. 24 im je ki faraonova Iz grada Davidova bila ula u svoju palau, koju je bio sagradio za nju, dade podignuti Milo. 25 Tri puta u godini prinosio bi Salomon rtve paljenice i rtve mirotvorne na rtveniku, to ga je podigao Gospodu, i palio je kad na rtveniku, to je stajao pred Gospodom. I popravljao je tete na hramu. 26 I lae naini kralj Salomon u EsionGeberu, koji je kod Elata na obali Crvenoga mora u Edomu.

jer ondje prinese rtve paljenice, prinose i pretilinu od rtava mirotvornih. Mjedeni rtvenik, koji je stajao pred Gospodom, bio je premalen, da obuhvati rtve paljenice, prinose i pretilinu rtava mirotvornih. 65 Tako proslavi tada Salomon blagdan i sav Izrael s njim, skup velik od ulaska u Hamat do potoka egipatskoga, pred Gospodom, Bogom naim, sedam dana i jo jedanput sedam dana, dakle etrnaest dana. 66 Osmi dan otpusti ljude. Oni se rastadoe od kralja i otidoe k svojim kuama, veseli i dobre volje radi svega dobra, to ga je Gospod bio iskazao svojemu slugi Davidu i svojemu narodu Izraelu. 1 Kraljevi 9 1 Kad je bio Salomon dovrio gradnju hrama Gospodnjega i kraljevske palae i sve druge osnove, to ih je Salomon elio da izvede, 2 Javi se Gospod Salomonu po drugi put, kao to mu se bio javio u Gibeonu. 3 I ree mu Gospod: Usliio sam molitvu tvoju i vapaj tvoj, to si mi ga upravio. Posvetio sam taj hram, to si mi ga sagradio. Zato e ime moje tamo vazda stanovati, i oi moje i srce moje tamo e uvijek boraviti. 4 Ako ti uzide preda mnom onako, kako je iao tvoj otac David, u iskrenosti srca i u pravinosti, tako da ini sve, to sam ti zapovjedio, i dri moj zakon i odredbe. 5 Tada u zauvijek utvrditi prijestolje kraljevstva tvojega nad Izraelom, kao to sam obeao tvojemu ocu Davidu, kad sam rekao: Nikada ti nee nestati ovjeka na prijestolju Izraelovu. 6 Ali ako se vi, vi i sinovi vai, odvratite od mene i ne uzdrite mojih zapovijedi i uredaba, na koje sam vas obvezao, nego otiete i sluite drugim bogovima i klanjate im se, 7 Tada u istrijebiti Izraela iz zemlje, koju sam im dao, i hram, to sam ga posvetio imenu svojemu, odbacit u od lica svojega, i Izrael e postati poslovica i podsmijeh kod svih naroda. 8 I ovaj e hram postati jedna ruevina. I kad zapitaju: Zato je tako to uinio Gospod ovoj zemlji i ovome hramu? 9 Odgovorit e se: Oni su ostavili Gospoda, Boga svojega, koji je oce njihove izveo iz Egipta, i okrenuli se k tuim bogovima, njima se klanjali i sluili im. Zato je pustio na njih Gospod svu tu nesreu. 10 Kad proe dvadeset godina, u koje sagradi Salomon obadvije zgrade, hram Gospodnji i palau kraljevsku

1 Kraljevi
27 Hiram posla na tim laama svoje ljude, mornare, to su vjeti moru. Zajedno s ljudima Salomonovim 28 Odvezoe se u Ofir, uzee odanle zlata etiri stotine i dvadeset talenata i donesoe kralju Salomonu. 1 Kraljevi 10 1 Kad je kraljica od Sabe ula o slavi Salomonovoj, koju je bio stekao po imenu Gospodnjem, doe ona, da ga iskua zagonetkama. 2 Doe u Jerusalem s veoma velikom pratnjom. Deve su nosile mirisa i zlata vrlo mnogo i dragoga kamenja. Kad je bila dola k Salomonu, iznese mu sve, to je bila preduzela sebi. 3 A Salomon joj odgovori na sva pitanja njezina. Nita nije bilo, to bi ostalo kralju skriveno, da joj ne bi mogao dati obavijesti. 4 I kad kraljica od Sabe vidje svu mudrost Salomonovu i palau, koju je bio sagradio, 5 I jela na stolu njegovu, kako su dostojanstvenici njegovi tu sjedili i sluge njegove dvorile, nadalje odijelo njihovo i peharnike njegove i rtve paljenice, to bi ih on u hramu prinosio Gospodu, ona se tada nije vie mogla uzdrati, 6 I ree kralju: Istina je bila, to sam ula u svojoj zemlji o tebi i o mudrosti tvojoj. 7 Nijesam htjela vjerovati to se govorilo, dok ne doem i vidim svojim oima. I zaista, ni pola mi nije kazano. Tvoja mudrost i tvoje vrline nadvisuju glas, to sam ga sluala. 8 Sretni ljudi tvoji, sretne sluge tvoje, to uvijek stoje pred tobom i sluaju mudrost tvoju! 9 Blagoslovljen neka je Gospod, Bog tvoj, koji te je zavolio, tako da te je posadio na prijestolje Izraelovo, jer Gospod ljubi Izraela uvijek, postavi te kraljem, da sudi i dijeli pravicu. 10 Potom darova kralju sto i dvadeset talenata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragoga kamenja. Nikada vie ne doe toliko mirisa, koliko darova kraljica od Sabe kralju Salomonu. 11 I lae Hiramove, koje su donosile zlato iz Ofira, donesoe iz Ofira vrlo mnogo drveta sandalovine i dragoga kamenja. 12 I kralj dade nainiti iz drveta sandalovine sjedala za hram Gospodnji i za palau kraljevsku i citare i harfe za pjevae. Toliko drveta sandalovine nikada se vie nije donijelo niti ga se je vidjelo do dananjega dana. 13 A kralj Salomon darova kraljici od

274

Sabe sve, to joj se je dopalo i to je zaiskala, osim onoga, to joj dade drage volje i dareljivou jednoga kralja Salomona. Potom se ona die da se vrati natrag i ode kui sa slugama svojim. 14 Zlata, to je dohodilo Salomonu u jednoj godini, bilo je est stotina i ezdeset i est talenata, 15 Osim onoga, to je dohodilo od veletrgovaca, od poreza malih trgovaca i od onoga, to je ulazilo od svih knezova beduinskih i upravitelja zemaljskih. 16 I dade kralj Salomon nainiti dvjesta velikih titova od kovanoga zlata; est stotina ekela zlata upotrijebio je na jedan tit. 17 Nadalje tri stotine lakih titova od kovanoga zlata; tri mine zlata upotrijebio je na jedan tit. U kui ume libanonske dade ih kralj smjestiti. 18 Nadalje dade kralj nainite veliko prijestolje od slonove kosti i obloiti ga istim zlatom. 19 est stepenica vodilo je k prijestolju, i gornji dio odostrag na prijestolju bio je okrugao. Nasloni su bili s obje strane sjedita, i pokraj naslona bila su dva lava. 20 Dvanaest lavova stajalo je s obje strane na est stepenica. Takav nije bio jo nikada nainjen za koje bilo kraljevstvo. 21 Sve posude za pie kralja Salomona bile su od zlata, i svi sudovi u kui zvanoj ume libanonske bili su od istoga zlata. Nita nije bilo od srebra, koje u vrijeme Salomonovo nije imalo nikakve cijene. 22 Jer je kralj imao lae tarike na moru kod laa Hiramovih. Svake tri godine jedanput dolazile su lae tarike kui, natovarene zlatom, srebrom, slonovom kosti, majmunima i paunima. 23 Tako nadvisi kralj Salomon sve kraljeve na zemlji bogatstvom i mudrou. 24 I sav je svijet elio da vidi Salomona, da uje mudrost njegovu, koju mu je bio Bog dao. 25 Pritom bi svaki donio dar sa sobom, srebrne i zlatne sudove, haljine, oruje, mirise, konje i mazge, svake godine. 26 Salomon nakupi sebi i mnogobrojna kola i konjanike, i imao je tisuu i etiri stotine kola i dvanaest tisua konjanika. Njih razredi po kolskim gradovima i u okolici kralja u Jerusalemu. 27 Kralj dotjera dotle, da je u

275

1 Kraljevi
radi Jerusalema, to sam ga izabrao. 14 I dade Gospod podii Salomonu protivnika u Edomu Hadada iz kraljevske porodice u Edomu. 15 Tada, kada je David tukao Edomca, i vojskovoa Joab otiao da pokopa pobijene, i sve muke za oruje sposobne u Edomu dao poubijati 16 - Jer je Joab proboravio tamo est mjeseci sa svim Izraelom, dok nije istrijebio sve muke za oruje sposobne u Edomu - , 17 Tada utee Hadad s nekoliko Edomaca, koji su bili sluge ocu njegovu, i ode u Egipat. Hadad je bio tada jo malen djeak. 18 Otidoe iz Midjana i dooe u Paran. Iz Parana uzee ljude sa sobom i dooe u Egipat k faraonu, kralju egipatskomu. Ovaj mu dade kuu i odredi mu hranu. Dade mu i zemlje. 19 Hadad nae veliku milost u faraona, tako da mu dade sestru svoje ene Tafnese za enu. 20 Sestra Tafnesina rodi mu sina njegova Genubata. Tafnesa mu dade u palai faraonovoj prvi odgoj. Tako ostade Genubat u palai faraonovoj meu djecom faraonovom. 21 A kad Hadad u Egiptu dou, da je David poinuo kod otaca svojih i da je mrtav vojskovoa Joab, zamoli Hadad faraona: Pusti me da idem u svoju zemlju! 22 Faraon ga upita: A manjka li ti to kod mene, te hoe da ide u svoju zemlju? On odgovori: Nita! Ali me pusti da idem! 23 Tada mu podie Bog kao protivnika Rezona, sina Eliadova, koji je bio pobjegao iz okoline svojega gospodara Hadadezera, kralja sobskoga. 24 Ovaj skupi ljude oko sebe i posta voa eti, tada kad David poini krvoprolie meu njima. Oni otidoe tada u Damask, ostadoe tamo, i vladali su u Damasku. 25 On je bio protivnik Izraelov, dokle je god ivio Salomon. Osim zla, to ga je spremio Hadad, mrzio je i on Izraela, dokle je god bio kralj nad Sirijom. 26 I Jeroboam, sin Nebatov, Efraimej iz Serede - njegova se mati zvala Serua i bila je udovica - inovnik Salomonov, pobuni se proti kralju. 27 Uzrok, zato se podie na kralja, bio je ovaj: Salomon sagradi Milo i poravna jamu u gradu Davida, oca svojega. 28 Ovaj Jeroboam bio je valjan ovjek, i kad vidje Salomon, da se je mladi ovjek pokazao vjet u poslu, postavi ga nadzornikom nad svim rabotnim radnjama kue Josipove. 29 Tada se dogodi, da Jeroboam ode iz

Jerusalemu bilo srebra tako mnogo kao kamenja, a cedara tako mnogo kao dudova, to rastu u nizini. 28 Uvoz konja, to ih imao Salomon, bio je iz Egipta i Kue. Trgovci kraljevi dovodili ih iz Kue za plau, 29 Tako da su jedna kola kod izvoza iz Egipta dolazila po est stotina ekela srebra, a konj po sto i pedeset. Isto tako preko njih dobivali su ih svi kraljevi hitejski i sirijski. 1 Kraljevi 11 1 Kralj Salomon ljubio je uz ker faraonovu mnoge ene tuinke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hitejke, 2 Dakle od naroda, za koje je bio Gospod zapovjedio sinovima Izraelovim: Ne uputajte se s njima, i oni ne smiju opiti s vama. Inae oni e posve sigurno zanijeti srca vaa za svojim bogovima. Za njih prionu Salomon ljubei ih. 3 I imao je sedam stotina ena kraljica i tri stotine inoa. I ene njegove zavedoe ga. 4 Kad je bio ostario Salomon, ene njegove zanesoe mu srce za drugim bogovima. Srce njegovo nije vie nepodijeljeno pripadalo Gospodu, Bogu njegovu, kao srce njegova oca Davida. 5 I Salomon je tovao atartu, boginju Sidonaca, i Milkomu, grdobu Amonaca. 6 Salomon je inio, to se nije dopadalo Gospodu, i nije hodio za Gospodom do kraja kao njegov otac David. 7 Tada sagradi Salomon rtvenu visinu za Kemoa, grdobu Moabaca, na gori, istono od Jerusalema, i isto tako za Moleka, grdobu Amonaca. 8 Isto uini za sve svoje ene tuinke, koje su prinosile bogovima svojim kad i rtve zaklanice. 9 I Gospod se razgnjevi na Salomona, jer on odvrati srce svoje od Gospoda, Boga Izraelova, koji mu se bio javio dva puta 10 I bio mu je zapovjedio, da ne tuje drugih bogova. Ali on nije drao, to mu je bio Gospod zapovjedio. 11 Zato dade Gospod rei Salomonu: Jer tako stoji s tobom, da nijesi drao saveza mojega i uredaba, to sam ti ih naloio, zato u otrgnuti od tebe kraljevstvo i dati ga slugi tvojemu. 12 Ali neu to jo uiniti za ivota tvojega radi tvojega oca Davida. Tek sinu tvojemu oduzet u ga. 13 Ipak neu od njega otrgnuti svega kraljevstva. Jedno u pleme dati sinu tvojemu radi Davida, sluge mojega, i

1 Kraljevi
Jerusalema i na putu ga susrete prorok Ahija iz ila. Ovaj je upravo imao nov plat na sebi. Obojica su bili sami u polju. 30 Tada uze Ahija novi plat, to ga je imao na sebi, razdera ga na dvanaest komada 31 I ree Jeroboamu. Uzmi sebi deset komada, jer ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Evo, istrgnut u iz ruke Salomonove kraljevstvo i tebi u dati deset plemena. 32 Samo e jedno pleme on zadrati radi mojega sluge Davida i radi Jerusalema, grada, koji izabrah izmeu svih plemena Izraelovih. 33 Jer ostavie mene i poklonie se atarti, boginji Sidonaca, Kemou, bogu Moabaca, i Milkomu, bogu Amonaca, nijesu hodili putovima mojim, nijesu inili, to je meni po volji, i nijesu drali mojih uredaba i zapovijedi, kao to je to inio njegov otac David. 34 Ali neu mu oduzeti svega kraljevstva, nego u ga ostaviti neka vlada, dokle je god iv, radi mojega sluge Davida, kojega izabrah, i koji je drao moje zapovijedi i zakon. 35 Ali u njegovu sinu uzeti kraljevstvo i tebi ga dati, naime deset plemena. 36 Jedno jedino pleme sinu u njegovu dati, da bude svjetiljka mojemu slugi Davidu vazda preda mnom u Jerusalemu, gradu, koji izabrah sebi, da u njemu stanuje ime moje. 37 A tebe u uzeti: ti e vladati nad svim, to ti dua eli, i bit e kralj nad Izraelom. 38 Ako saslua u svemu, to ti zapovjedim, i uzide mojim putovima i uini, to je meni po volji drei moj zakon i zapovijedi, kao to je to inio moj sluga David, bit u ja s tobom i sagradit u ti kuu, tako tvrdo, kao to sam sagradio Davidu, i dat u ti Izraela. 39 U tu svrhu poniavat u potomke Davidove, ali ne za sva vremena. 40 Jer je Salomon traio da ubije Jeroboama, podie se Jeroboam i pobjee u Egipat k iaku, kralju egipatskom. Ostade u Egiptu do smrti Salomonove. 41 Ostala Povijest Salomonova i sve, to je inio, i mudrost njegova, to je zapisano u knjizi povijesti Salomonove. 42 A vladao je Salomon u Jerusalemu nad svim Izraelom etrdeset godina. 43 Tada poinu Salomon kod otaca svojih. Pokopae ga u gradu Davida, oca njegova. Na mjesto njega postade kralj njegov sin Roboam.

276

1 Kraljevi 12 1 Roboam otide u ekem, jer se je u ekemu bio skupio sav Izrael, da ga uini kraljem. 2 O tom primi vijest Jeroboam, sin Nebatov. On je naime jo bio u Egiptu, kamo je bio morao pobjei od kralja Salomona, jeroboam se bio nastanio u Egiptu. 3 I poslae tamo i dadoe ga pozvati. Tako dooe Jeroboam i sva zajednica Izraelova i dojavie Roboamu ovo: 4 Tvoj je otac metnuo na nas teak jaran. Olakaj nam sada ti tvrdu slubu oca svojega i teki jaram, to ga je metnuo na nas, i mi emo ti biti podloni! 5 On im odgovori Idite i do tri dana doite opet k meni! I narod se udalji. 6 I kralj Roboam posvjetova se sa starim ljudima, to su sluili njegovu ocu Salomonu, dok je bio iv, i upita: to mi svjetujete da odgovorim tim ljudima? 7 Oni mu odgovorie: Ako danas udovolji narodu, njima se prilagodi, poslua ih i prijateljski im odgovori, oni e ti biti zauvijek podloni. 8 Ali se on ne osvrnu na savjet, to mu ga dadoe starci, nego se posvjetova s mladim ljudima, koji su bili odrasli s njim i koji su ga morali slijediti, 9 On ih upita: to mi svjetujete da odgovorim tim ljudima, koji zahtijevaju od mene: olakaj jaram, to ga je metnuo na nas tvoj otac? 10 Mladi ljudi, koji su bili odrasli s njim, odgovorie mu ovo: Ovako e odgovoriti tim ljudima, koji ti rekoe: Tvoj je otac metnuo na nas teak jaram, olakaj ti na jaram!, ovako e im odgovoriti: Moj je mali prst deblji od bedara oca mojega, 11 Eto, otac vam je moj naprtio teak jaram. Ja u va jaram uiniti jo teim. Otac vas je moj ibao bievima. Ja u vas krotiti tipavcima. 12 Kad Jeroboam i sav narod dooe opet trei dan k Roboamu, kako im je bio zapovjedio kralj rekavi: Doite opet k meni do tri dana! 13 Tada kralj otro odgovori narodu i ne osvrnu se na savjet, to su mu ga bili dali starci. 14 Kako ga svjetovae mladi ljudi, odgovori im: Moj vam je otac naprtio teak jaram. Ja u va jaram uiniti jo teim. Otac vas je moj ibao bievima. Ja u vas krotiti tipavcima. 15 Tako kralj ne uslii naroda, jer je Gospod o tako uredio, da ispuni svoje obeanje, to ga je Gospod preko Ahije od ila bio dao Jeroboamu sinu Nebatovu.

277

1 Kraljevi
iao k jednome do Dana. 31 Takoer podie on svetita na visinama i postavi za sveenike ljude proste, koji nijesu pripadali Levitima. 32 Nadalje uvede Jeroboam osmoga mjeseca, petnaestoga dana u mjesecu, blagdan, koji je odgovarao blagdanu u Judi. On sam uzae na rtvenik. Isto tako uini u Betelu, da rtvuje teocima, to ih je bio dao nainiti. I postavi u Betelu sveenike svetita na visinama, to ih je bio nainio. 33 Petnaestoga dana osmoga mjeseca, dakle mjeseca, to ga je on sam sebi bio izabrao, da vede blagdan za sinove Izraelove, uzae na rtvenik, koji je bio podigao u Betelu, I pristupi k rtveniku, da kadi. 1 Kraljevi 13 1 A gle, javi se u Betelu po nalogu Gospodnjem ovjek Boji iz zemlje Judine, jeroboam je upravo stajao na rtveniku, da rtvuje. 2 Tada se onaj po zapovijedi Gospodnjoj okrenu prema rtveniku i viknu: rtvenie, rtvenie, ovako veli Gospod: Sin e se jedanput roditi kui Davidovoj. Josija je ime njegovo. On e na tebi klati sveenike visina, koji rtvuju na tebi. Ljudske e se kosti spaliti na tebi. 3 U isto doba navijesti on znak i ree: Znak, da je Gospod govorio, ovaj je: Evo, rtvenik e se raspasti, i prosut e se pepeo, to je na njemu! 4 Kad je kralj uo prijetnju, to je ovjek Boji izree proti rtveniku u Betelu, prui Jeroboam sa rtvenika ruku svoju i zapovjedi: Drite ga! Ali ruka njegova, koju je bio pruio proti njemu, ukoi se, tako da je opet nije mogao natrag povui. 5 A rtvenik se raspade, i prosu se pepeo sa rtvenika, kako je to bio kao znak navijestio ovjek Boji po zapovijedi Gospodnjoj. 6 Kralj viknu ovjeku Bojemu: Navrati ipak Gospoda, Boga svojega, na blagost i pomoli se za me, da mogu opet natrag povui ruku svoju! Tada ublai ovjek Boji Gospoda, i kralj je opet mogao ruku natrag povui, i bila je kao prije. 7 Nato zamoli kralj ovjeka Bojega Hodi s menom kui i okrijepi se! I dar u ti dati. 8 Ali ovjek Boji odgovori kralju: Kad bi mi dao i polovicu kraljevstva svojega, ne bih iao s tobom i ne bih jeo ni pio na ovom mjestu. 9 Jer tako mi je zapovjedila rije Gospodnja: Ne smije ni jesti ni piti, niti se vratiti putem, kojim si doao.

16 Kad vidje sav Izrael, da ih kralj ne htjede usliiti, odgovori narod kralju ovo: Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo batine sa sinom Jesejevim. Kui sinovi Izraelovi! Sad gledaj svoju kuu, Davide! Tako otide Izrael kui. 17 Roboam je vladao samo jo pad sinovima Izraelovim, koji su stanovali u gradovima Judinim. 18 Kad kralj Roboam posla Adorama, nadzornika nad rabotnim radnjama, sav ga Izrael zasu kamenjem i ubi. Kralj Roboam mogao je upravo jo skoiti na svoja kola i pobjei u Jerusalem. 19 Tako otpade Izrael od kue Davidove do dananjega dana. 20 Kad je uo sav Izrael, da se je vratio Jeroboam, poslae, dadoe ga dovesti na skuptinu i uinie ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuu Davidovu ne pristade nitko, osim jedino pleme Judino. 21 im Roboam doe u Jerusalem, podie svu kuu Judinu i pleme Benjaminovo, sto i osamdeset tisua odabranih ratnika, da zavojte na kuu Izraelovu, da natrag dobiju kraljevstvo za Roboama, sina Salomonova. 22 Tada doe rije Boja emaji, ovjeku Bojemu, ovako: 23 Javi Roboamu, sinu Salomonovu, kralju Judinu, i svoj kui Judinoj i Benjaminovoj i ostalome narodu: 24 Ovako veli Gospod: Ne izlazite i ne bijte se s braom svojom, sinovima Izraelovim! Svaki neka se vrati svojoj kui, jer sam ja naredio tako da bude. Oni posluae zapovijed Gospodnju, vratie se i otidoe kui, kako im je bio zapovjedio Gospod. 25 Jeroboam utvrdi ekem u gori Efraimovoj i naseli se u njemu. Odatle otide i utvrdi Penuel. 26 Jeroboam je mislio u sebi: Kraljevstvo e se opet povratiti kui Davidovoj. 27 Jer ovaj narod ide gore, da u hramu Gospodnjem u Jerusalemu prinosi rtve, to e se srce ovoga naroda opet obratili k Roboamu, kralju Judinu, kao gospodaru svojemu. Mene e ubiti i opet se povratiti k Roboamu, kralj u Judinu. 28 Kad je kralj razmislio, dade nainiti dva zlatna teleta i ree narodu: Vi ste dosta dugo ili gore u Jerusalem. A evo, Izraele, ovdje je tvoj bog, koji te je izveo iz zemlje egipatske! 29 Jedno namjesti u Betelu, drugo dade odnijeti u Dan. 30 To postade povod grijehu. Narod je

1 Kraljevi
10 Tako udari drugim putem i ne vrati se putem, kojim je bio doao u Betel. 11 A stanovao je u Betelu jedan star prorok. Sinovi njegovi dooe mu i pripovjedie mu sve, to uini ovjek Boji onaj dan u Betelu, i rijei, to ih je bio izrekao kralju. Kad su oni to bili ispripovjedili ocu svojemu, 12 Upita ih otac njihov: Kojim je putem otiao? Sinovi njegovi pokazae mu put, kojim je bio udario ovjek Boji, koji je bio doao iz zemlje Judine. 13 Nato on zapovjedi sinovima svojim: Osedlajte mi magarca! Kad su oni bili osedlali magarca, uzjaha ga on 14 I pojaha za ovjekom Bojim. Nae ga gdje sjedi pod terebintom i upita ga: Jesi li ti ovjek Boji, koji je doao iz zemlje Judine? On odgovori: Jesam. 15 Tada ga zamoli: Hodi s menom kui i pojedi togod! 16 On odgovori: Ne smijem se vratiti s tobom i s tobom ii. Ne smijem ni jesti ni piti s tobom u ovom mjestu. 17 Jer je meni rije Gospodnja zapovjedila: Ne smije tamo ni jesti ni piti, niti se vratiti putem, kojim si doao. 18 Ali onaj mu odgovori: I ja sam prorok kao ti. Aneo mi je po zapovijedi Gospodnjoj naloio: Dovedi ga sa sobom kui, da jede i pije. Tako mu slaga. 19 I vrati se s njim, i jeo je i pio u njegovoj kui. 20 A dok su sjedili za stolom, doe rije Gospodnja proroku, koji ga je bio doveo natrag. 21 On povika ovjeku Bojemu, koji je bio doao iz zemlje Judine: Ovako veli Gospod: Jer nijesi posluao zapovijedi Gospodnje i nijesi drao nalog, to ti ga je dao Gospod, Bog tvoj, 22 Nego si se vratio i jeo i pio na mjestu, za koje ti je rekao: Ne smije ni jesti ni piti, zato nee tvoje tijelo doi u grob tvojih otaca! 23 I poto je bio jeo i pio, dade onaj osedlati magarca proroku, kojega je bio doveo natrag. 24 Tako on odjaha, A putem susrete ga lav na putu i usmrti ga. Tijelo je njegovo lealo isprueno na putu. Magarac je stajao uz njega. I lav je ostao stojei uz tijelo. 25 I kad ljudi, to su prolazili, vidjee tijelo isprueno na putu i lava gdje stoji uz tijelo, otidoe i pripovjedie to u gradu, gdje je stanovao stari prorok. 26 im je to uo prorok, koji ga je bio vratio s puta, ree: To je ovjek Boji, koji ne poslua naloga Gospodnjega. Zato ga Gospod predade lavu, koji ga rastrga i usmrti po rijei Gospodnjoj,

278

koju mu je bio rekao. 27 Nato zapovjedi sinovima svojim: Osedlajte mi magarca! Kad su ga bili osedlali, 28 Odjaha on i nae tijelo njegovo isprueno na putu i magarca i lava gdje stoje uz tijelo. Lav nije bio tijelo proderao ni magarca rastrgao. 29 Prorok podie tijelo ovjeka Bojega, metnu ga na magarca i odnese ga natrag. Doe u grad staroga proroka, da odri tugovanje i da se pokopa. 30 Metnu on tijelo u svoj vlastiti grob, i odrae mu tugovanje: Ah, brate moj! 31 Kad ga je bio pokopao, ree sinovima svojim: Kad umrem, pokopajte me u istom grobu, u kojem je pokopan ovjek Boji! Uz kosti njegove metnite i kosti moje! 32 Jer e se zacijelo ispuniti rije, koju je po zapovijedi Gospodnjoj izgovorio proti rtveniku u Betelu i proti svima hramovima visina u gradovima Samarije. 33 I poslije ovoga dogaaja ne vrati se Jeroboam sa svojega zloga puta, nego nastavi po volji postavljati sve proste ljude za sveenike visina. Tko je elio, onomu je davao punomo i postavljao ga za sveenika visina. 34 Radi takva postupanja ogrijei se kua Jeroboamova, i porui se, i istrijebi se sa zemlje. 1 Kraljevi 14 1 U ono vrijeme razbolje se Abija, sin Jeroboamov. 2 Tada zamoli Jeroboam svoju enu: Idi, preobuci se, da se ne opazi, da si ena Jeroboamova, pa idi u ilo! Tamo stanuje prorok Ahija. On je, koji mi je jedanput prorokovao, da u biti kralj nad ovim narodom. 3 Uzmi sa sobom deset kruhova i kolaa i vr meda i potrai ga! On e ti rei, to e biti od djeaka. 4 ena Jeroboamova uini tako. Ona zaputi u ilo i doe u kuu Ahijinu. A Ahija nije mogao vie vidjeti, jer su oi njegove bile oslijepile od starosti. 5 Uto je bio Gospod rekao Ahiji: Eto dolazi ena Jeroboamova, da te pita za sina svojega; jer je bolestan. Tako i tako rei e joj! I kad ona ue preobuena, 6 I Ahija razabra utanje njezinih koraaja, kad ue na vrata, povika on: Unii, eno Jeroboamova! to se pretvara? Meni je naloena tvrda vijest za te. 7 Idi, kai Jeroboamu: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Podigao sam te iz naroda i postavio te knezom nad svojim narodom Izraelom.

279

1 Kraljevi
Izraelovih, da tamo nastani ime svoje. Njegova se je mati zvala Naama i bila je Amonka. 22 I Juda je inio, to se nije dopadalo Gospodu. Oni su izazivali grijehima, to su ih inili, njegovu srdbu vie, nego oci njihovi svim onim, to inie. 23 Jer i oni nainie sebi uzvisine, stupove i drvene kipove na svakom visokom humu i pod svakim zelenim drvetom. 24 Dapae bilo je posveenih bludnica u zemlji. Tako su nasljedovali sve grozote pogana, to ih je bio Gospod istjerao ispred sinova Izraelovih. 25 U petoj godini kraljevanja Roboamova izae kralj iak od Egipta proti Jerusalemu, 26 I ugrabi blago iz hrama Gospodnjega i iz palae kraljevske. Sve on uze. Ugrabi i sve zlatne titove, to ih je bio dao nainiti Salomon. 27 Na njihovo mjesto dade kralj Roboam nainiti mjedene titove i povjeri ih panji starjeina nad straama, to su straili na ulazu u palau kraljevsku. 28 Kadgod bi kralj iao u hram Gospodnji, nosili su ih tjelesni straari, a poslije su ih opet stavljali u straarnicu tjelesnih straara. 29 Ostala povijest Roboamova i sve, to je inio, stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih. 30 Bio je rat izmeu Roboama i Jeroboama jednako. 31 Kad je Roboam bio poinuo kod otaca svojih, bio je pokopan kod otaca svojih u gradu Davidovu. Njegova se mati zvala Naama i bila je Amonka. Njega naslijedi na prijestolju njegov sin Abijam. 1 Kraljevi 15 1 U osamnaestoj godini kraljevanja Jeroboama, sina Nebatova, postade Abijam kralj nad Judom. 2 On je vladao tri godine u Jerusalemu, Njegova se mati zvala Maaka i bila je unuka Abialomova. 3 On je inio sve grijehe oca svojega, to ih ovaj bio inio pred njim, i srce njegovo nije bilo cijelo odano Gospodu, Bogu njegovu, kao srce njegova djeda Davida. 4 Ipak mu je Gospod, Bog njegov, zbog Davida dao svjetiljku u Jerusalemu, kad je nakon njega podigao sina njegova u Jerusalemu i utvrdio Jerusalem, 5 Jer je David bio inio, to se je dopadalo Gospodu, i za svega ivota svojega nije bio odstupio od onoga, to mu je bio zapovjedio, osim u sluaju s

8 Otrgnuo sam kraljevstvo od kue Davidove i dao ga tebi. A ti nijesi bio kao moj sluga David, koji je drao zapovijedi moje, sluao me svim srcem i inio samo ono, to se dopada meni. 9 Ne, ti si radio gore od svih svojih prethodnika, jer si dao sebi nainiti druge bogove, i to likove livene, da bi me draio. A mene si bacio za lea svoja. 10 Zato u ja pustiti nesreu na kuu Jeroboamovu i od porodice Jeroboamove sve u istrijebiti, to je muko, dorasle i nedorasle u Izraelu. Ja u pomesti kuu Jeroboamovu, kao to se mete blato, da ga vie ne ostane nita. 11 Tko umre u gradu od porodice Jeroboamove, proderat e ga psi, i tko umre u polju, proderat e ga ptice nebeske. Jest, tako govori Gospod. 12 A ti se vrati kui! Kad noge tvoje stupe u grad, djeak e umrijeti. 13 Sav e Izrael drati tugovanje za njim i pokopat e ga, jer e on jedini od porodice Jeroboamove doi u grob, jer se na njemu nae neto, to se na kui Jeroboamovoj dopalo Gospodu, Bogu Izraelovu. 14 A Gospod e podignuti sebi kralja nad Izraelom, koji e istrijebiti kuu Jeroboamovu u onaj dan. A to e istom onda jo doi? 15 Udarit e Gospod Izraela, da e se zaljuljati, kao to se ljulja trska na vodi, Iupat e Izraela iz ove lijepe zemlje, koju je dao ocima njihovim, i razasut e ih s onu stranu rijeke, jer nainie sebi drvene kipove i tako razdraie Gospoda na gnjev. 16 Napustit e Izraela zbog grijeha, to ih poini Jeroboam i na koje navede Izraela. 17 ena Jeroboamova zaputi kui i doe u Tirsu. Kad prekorai kuni prag, bio je djeak ve mrtav. 18 Pokopae ga, i sav Izrael odra tugovanje za njim, kako je to unaprijed rekao Gospod preko svojega sluge, proroka Ahije, 19 Ostala povijest Jeroboamova, njegovih ratova i njegove vladavine, stoji zapisana u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. 20 Kraljevao je Jeroboam dvadeset i dvije godine. Onda poinu kod otaca svojih. Njegov sin Nadab postade kralj mjesto njega. 21 Kralj nad Judom bio je Roboam, sin Salomonov. Bilo je Roboamu etrdeset i jedna godina, kad postade kralj, i vladao je sedamnaest godina u Jerusalemu, u gradu, koji je bio izabrao Gospod izmeu svih plemena

1 Kraljevi
Hitejinom Urijom. 6 Izmeu Roboama i Jeroboama bio je rat, dokle je god onaj ivio. 7 Ostala povijest Abijamova i sve, to je inio, stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih. I izmeu Abijama i Jeroboama bio je rat. 8 Kad je Abijam bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u gradu Davidovu. Mjesto njega postade kralj njegov sin Asa. 9 U dvadesetoj godini kraljevanja Jeroboamova nad Izraelom postade Asa kralj nad Judom. 10 On je vladao etrdeset i jednu godinu u Jerusalemu. Njegova se je mati zvala Maaka i bila je ki Abialomova. 11 Asa je inio, to se je dopadalo Gospodu, kao njegov djed David. 12 On protjera bludnice iz zemlje i odstrani sve idolske likove, to su ih bili nainili oci njegovi. 13 I mater svoju Maaku svre s njezina mjesta kao gospodarice, jer je bila podigla idolski lik Aere. Asa sasijee njezinu ljagu i spali je u dolini kidronskoj. 14 Ali uzvisine nijesu bile sruene, ipak Asa ostade svega ivota svojega vjerno odan Gospodu. 15 I dade u hram Gospodnji unijeti sve posvetne darove oca svojega i svoje vlastite darove, srebro, zlato i sudove. 16 Izmeu Ase i Baae, kralja Izraelova, bio je rat, dokle su god ivjeli. 17 Baaa, kralj Izraelov, izae proti Judi i utvrdi Rami, da ne da nikome otii k Asi, kralju Judinu, ni od njega doi. 18 Ali Asa uze sve srebro i zlato, to je bilo jo ostalo u riznicama hrama Gospodnjega, i blago palae kraljevske i predade ga slugama svojim. Tako ih posla kralj Asa k Ben-Hadadu, sinu Tabrimonovu, unuku Hezjonovu, kralju sirskomu, koji je imao svoje sjedite u Damasku, i porui: 19 Savez postoji izmeu mene i tebe, izmeu mojega i tvojega oca. Evo aljem ti srebro i zlato kao dar. Pa razrijei svoj savez s Baaom, kraljem Izraelovim, da moradne otii od mene! 20 Ben-Hadad poslua kralja Asu i posla vojskovoe svoje proti gradovima Izraelovim. Dade poharati Ijon, Dan, Abel Bet-Maaku i sav Kineret zajedno sa svom zemljom Naftalijevom. 21 Kad Baaa primi vijest o tom, presta utvrivati Ramu i vrati se u Tirsu. 22 I kralj Asa podie sve Judejce bez iznimke. Oni moradoe odnijeti kamenje i grede, to ih je bio Baaa

280

upotrebljavao za utvrivanje Rame. Stim dade kralj Asa utvrditi Gebu Benjaminovu i Mispu 23 Sva ostala povijest Asina, sve pobjede njegove i djela njegova i gradovi, to ih je utvrdio, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih. U starosti svojoj bolovao je od nogu. 24 Kad je Asa bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga kod otaca njegovih u gradu njegova djeda Davida. Mjesto njega postade kralj njegov sin Joafat. 25 Nadab, sin Jeroboamov, postade kralj Izraelov u drugoj godini kraljevanja Asina nad Judom, i vladao je dvije godine nad Izraelom. 26 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, i hodio je tragom oca svojega i u grijehu njegovu, na koji je bio naveo Izraela. 27 Proti njemu zasnova urotu Baaa, sin Ahijin, od kue Isakarove, i ubi ga Baaa kod Gibetona, to je pripadao Filistejima, kad su Nadab i sav Izrael opsjedali Gibeton. 28 Ubi ga Baaa u treoj godini kraljevanja Asina nad Judom, i mjesto njega postade kralj. 29 im je on bio postao kralj, istrijebi svu kuu Jeroboamovu i ne ostavi na ivotu nijedne due od porodice Jeroboamove, dok je nije bio unitio. Tako je bio unaprijed rekao Gospod preko svojega sluge Ahije iz ila. 30 Zbog grijeha, to ih je bio poinio Jeroboam i na koje je bio naveo Izraela, i zbog gnjeva, na koji je bio podraio Gospoda, Boga Izraelova. 31 Ostala povijest Nadabova i sve, to je uinio, stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. 32 Izmeu Ase i kralja Izraelova Baae bio je rat, dokle su god ivjeli. 33 U treoj godini kraljevanja Asina nad Judom postade Baaa, sin Ahijin, kralj svega Izraela i vladao je u Tirsi dvadeset i etiri godine. 34 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, i hodio je tragom Jeroboamovim i u grijehu njegovu, na koji je bio naveo Izraela. 1 Kraljevi 16 1 Tada doe rije Gospodnja Jehuu, sinu Hananijevu, proti Baai ovako: 2 Iz praha sam te digao i postavio knezom nad mojim narodom Izraelom. A ti si iao putem Jeroboamovim i naveo si moj narod Izraela na grijeh, tako da su me svojim grijehima draili na gnjev. 3 Zato u zatrti Baau i kuu njegovu i s tvojom kuom postupati kao s

281

1 Kraljevi
dopadalo Gospodu, kad je iao putem Jeroboamovim i u njegovu grijehu, to ga bio poinio, i tako naveo Izraela na grijeh. 20 Ostala povijest Zimrijeva i buna, to je podie, stoji zapisana u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. 21 Tada se razdijeli narod Izraelov u dvije stranke. Jedna polovina naroda drala je s Tibnijem, sinom Ginatovim, da ga uini kraljem, druga polovina pristajala je za Omrijem. 22 Ipak stranka Omrijeva bila je jaa od stranke Tibnija, sina Ginatova, i kad je umro Tibni, postade Omri kralj. 23 U trideset prvoj godini kraljevanja Asina nad Judom postade Omri kralj Izraelov i vladao je dvanaest godina, Kad je bio est godina vladao u Tirsi, 24 Kupi od emera goru samarijsku za dva talenta srebra, utvrdi goru i nazva grad, koji sagradi tamo, po imenu emera, posjednika gore, Samarija. 25 Omri je inio, to se nije dopadalo Gospodu, pa i gore je inio od svih svojih prethodnika. 26 On je iao posve tragom Jeroboama, sina Nebatova, i u grijehima, na koje je onaj bio naveo Izraela, tako da su svojim idolopoklonstvom na gnjev draili Gospoda, Boga Izraelova. 27 Ostala povijest Omrijeva, njegova djela i njegove pobjede, to ih je izvojevao, sve to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. 28 Kad je bio Omri poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u Samariji. Mjesto njega postade kralj njegov sin Ahab. 29 U trideset osmoj godini kraljevanja Asina nad Judom postade Ahab, sin Omrijev, kralj Izraelov, i vladao je Ahab, sin Omrijev, nad Izraelom dvadeset i dvije godine u Samariji, 30 I Ahab, sin Omrijev, inio je, to se nije dopadalo Gospodu, vie od svih svojih prethodnika. 31 Pritom bilo je jo najmanje, da je hodio u grijehima Jeroboama, sina Nebatova. On povrh toga uze za enu Jezebelu, ker Etbaala, kralja sidonskoga, ode u slubu baalovu i klanjao mu se. 32 On podie baalu rtvenik u hramu baalovu, to ga je bio sagradio u Samariji. 33 Takoer dade Ahab podii lik atartin. Uope je poinio Ahab jo vie opaina i draio je Gospoda, Boga Izraelova, vie na gnjev od svih kraljeva Izraelovih, koji su bili vladali prije njega. 34 Za njegova vremena Hiel iz Betela sazida opet Jeriho. Na Abiramu, prvoroencu svojemu, osnova ga; na

kuom Jeroboama, sina Nebatova, 4 Tko od porodice Baaine umre u gradu, toga e psi proderati, i tko od porodice njegove umre u polju, toga e izjesti ptice nebeske! 5 Ostala povijest Baaina, njegova djela i pobjede, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. 6 Kad je Baaa bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u Tirsi. Mjesto njega postade kralj njegov sin Ela. 7 A proti Baai i kui njegovoj nije bila rije Gospodnja preko proroka Jehua, sina Hananijeva, izala samo zbog svega zla, kojim se je bio ogrijeio proti Gospodu i draio ga na gnjev svim svojim djelima, tako da je imao dijeliti sudbinu kue Jeroboamove, nego i to, jer je on nju bio istrijebio. 8 U dvadeset estoj godini kraljevanja Asina nad Judom postade Ela, sin Baain, kralj Izraelov. On je vladao u Tirsi dvije godine. 9 Proti njemu die bunu Zimri, jedan od njegovih asnika, zapovjednik jedne polovine bojnih kola. Dok je on pio u Tirsi u kui Arse, koji je upravljao palaom u Tirsi, 10 Provali Zimri, ubi ga u dvadeset sedmoj godini kraljevanja Asina nad Judom i postade mjesto njega kralj. 11 im je on kralj bio i zasjeo na prijestolje, pobi svu kuu Baainu. Ne ostavi ni jednoga, koji je bio mukoga roda, ni roake ni prijatelje, 12 Tako zatre Zimri svu kuu Baainu, kako je to bio Gospod unaprijed rekao preko proroka Jehua proti Baai, 13 Zbog svih grijeha, to su ih bili poinili Baaa i njegov sin Ela i na koje su bili naveli Izraela, kad su draili na gnjev Gospoda, Boga Izraelova, svojim idolopoklonstvom. 14 Ostala povijest Elina i sve, to je inio, stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih, 15 U dvadeset sedmoj godini kraljevanja Asina nad Judom postade Zimri kralj i vladao je sedam dana u Tirsi. Vojska je upravo opsjedala Gibeton, to je pripadao Filistejima. 16 I kad saznade vojska u taboru, da je Zimri kod jedne pobune ubio kralja, podie sav Izrael u onaj dan u taboru za kralja Izraelova Omrija, zapovjednika vojske. 17 Nato otide Omri i s njim sav Izrael od Gibetona, i opsjednue Tirsu. 18 Kad vidje Zimri, da je grad ve izgubljen, povue se u tvru palae kraljevske i zapali nad sobom palau kraljevsku. Tako on nae smrt 19 Zbog svojih grijeha, to ih je bio poinio, kad je inio, to se nije

1 Kraljevi

282

Segubu, mezimcu svojemu, stavi mu 18 Ree ona Iliji: to ja imam s tobom, vrata, kao to je bio Gospod unaprijed ovjee Boji? Ti si samo doao k meni, rekao preko Joue, sina Nunova. da u pamet dozove moje grjehote i da mi umori sina? 1 Kraljevi 17 19 On joj odgovori: Daj mi sina 1 Jednoga dana ree Ahabu Tibianin svojega!, uze ga tada iz naruja Ilija, jedan od itelja u Gileadu: Tako njezina, odnese ga u gornju sobu, gdje iv bio Gospod, Bog Izraelov; u ijoj je stanovao, i poloi ga na postelju slubi stojim: Iduih godina nee pasti svoju. ni rosa ni dad, osim da ja to sam 20 Tada se pomoli Gospodu ovako: zapovjedim! Gospode, Boe moj, hoe li doista 2 Potom doe njemu rije Gospodnja: tako ucvijeliti udovicu, kod koje sam 3 Otidi odavde, okreni na istok i skrij gost, da joj umori sina? se na potoku Keritu, koji tee istono 21 Nato se prui triput nad djeakom i od Jordana! pomoli se glasno Gospodu: Gospode, 4 Iz potoka e piti, a gavranima sam Boe moj, daj ipak da se ivot djeakov naredio, da te hrane ondje. opet vrati u njega! 5 On poslua Gospoda, ode tamo, 22 I Gospod uslii vapaj Ilijin. ivot nastani se na potoku Keritu, koji tee djeakov vrati se opet u njega, i posta istono od Jordana. iv. 6 Gavrani su mu ujutro donosili kruha 23 I Ilija uze djeaka, donese ga iz i mesa i isto tako uvee. Iz potoka je gornje sobe u kuu i predade ga materi pio. njegovoj i ree: Evo, tvoj sin opet ivi! 7 Iza nekoliko vremena presahnu 24 Tada ena ree Iliji: Sada znam, da potok, jer nije pao dad u zemlji. si ovjek Boji i da je rije Gospodnja u 8 Tada doe njemu rije Gospodnja tvojim ustima istina. ovako: 9 Hajde, idi u Sarfatu, to je kod 1 Kraljevi 18 Sidona, i ostari tamo! Zapovjedio sun 1 Poslije mnogo vremena, u treoj tamo jednoj udovici, da te hrani. godini, doe rije Gospodnja Iliji: Idi, 10 Tako on zaputi u Sarfatu, Kad doe stupi pred Ahaba; jer hou da poljem na vrata gradska, a to jedna udovica dad na zemlju! kupi drva, On je dozva i zamoli: Donesi 2 Ilija zaputi, da se pokae pred mi malo vode u sudu, da se napijem! Ahabom, Kad je glad u Samariji bivala 11 Kad ona poe da donese, viknu on sve jaa, za njom: Donesi mi i kruha malo! 3 Ahab dade do zvati upravitelja dvora 12 Ona odgovori: Tako iv bio Gospod, Abdiju. Abdija je bio vjeran tovatelj Bog tvoj, nemam nita peeno, nego Gospoda. samo jo pregrt brana u upu i malo 4 Kad je htjela Jezebela da istrijebi ulja u kragu. Upravo kupim drvaca, proroke Gospodnje, uzeo je Abdija to da otidem i zgotovim sebi i sinu proroka i skrio ih po pedeset u jednu svojemu, Kad to pojedemo, onda emo peinu i hranio ih jelom i pilom. umrijeti. 5 Ahab dakle zapovjedi Abdiji: Potrai 13 A Ilija joj ree: Ne brini se! Idi i uini, sve izvore i potoke po zemlji Moda kako si rekla! Ali prije naini meni od naemo jo trave i mognemo uzdrati toga jedan kolai i donesi mi ga! Onda na ivotu konje i mazge i ne moe takoer jedan zgotoviti sebi i moradnemo pustiti, da ugine ijedna od sinu svojemu. ivotinja. 14 Jer ovako veli Gospod, Bog Izraelov: 6 I podijelie se po zemlji, da je prou. Brana u upu nee nestati i krag s Ahab otide jednim pravcem sam, i uljem nee se isprazniti do onoga Abdija otide drugim pravcem sam. dana, kad Gospod opet polje dad na 7 Dok je Abdija bio na putu, doe mu u zemlju. susret Ilija. Kad on prepoznade ovoga, 15 Ona otide i uini, kako je bio rekao baci e niice na svoje lice i upita: Jesi Ilija, i imali su jesti dugo vremena, ona, li to ti, gospodaru moj Ilija? on i kua njezina. 8 On mu odgovori: Ja sam. Idu, kai 16 Brana u upu nije nestalo, i krag gospodaru svojemu: Eto Ilije! s uljem nije se ispraznio, kako je to bio 9 Ali onaj odgovori: to sam poinio, unaprijed rekao Gospod preko Ilije. da slugu svojega predaje u ruke 17 Poslije toga dogodi se, da se je Ahabu, da me pogubi? razbolio sin ene, kojoj je pripadala 10 Tako iv bio Gospod, Bog tvoj, nema kua. Kako je bolest njegova tako naroda ni kraljevstva, gdje te gospodar okrenula na gore, da je izdahnuo duu moj ne bi dao traiti. Kad mu se reklo: svoju, Nema ga, onda on zakle kraljevstvo ili

283

1 Kraljevi
do podne ime baalovo viui: baale, uslii nas! Ali nije dolazio nikakav glas i nikakav odgovor. Pritom su igrali oko rtvenika, to su ga bili nainili, 27 Kad je bilo u podne, naruga se Ilija govorei: Viite glasnije, jer je on bog, Moda je zaposlen ili je otiao na stranu ili je na putu, Moda i spava i mora se probuditi. 28 Tada su vikali iza glasa i parali se, kako je u njih obiaj, maevima i kopljima, dok ih ne obli krv. 29 Kad je prolo podne, padoe u bjesnilo, dokle doe vrijeme da se prinese rtva. Ali nije doao nikakav glas, nikakav odgovor, nikakvo uslienje. 30 A sada pozva Ilija sav narod: Pristupite ovamo k meni!: Sav narod pristupi k njemu. On podie opet poruen rtvenik Gospodnji. 31 Prema broju plemena sinova Jakova, kojemu je bila dola rije Gospodnja: Izrael bit e tvoje ime, uze Ilija dvanaest kamenova. 32 Od toga kamenja naini rtvenik u ime Gospodnje i oko rtvenika iskopa jarak, dosta velik, da uzme dvije mjere ita. 33 Tada naslaga drva, raskomada junca i metnu ga na rtvenik. 34 Potom zapovjedi: Napunite etiri vra vode i izlijte je na rtvu paljenicu i na drva! On zapovjedi: Uinite to jo jedanput! Uinie jo jedanput. Nato zapovjedi: Uinite to po trei put! I uinie po trei put, 35 Tako da je potekla voda oko rtvenika. Dade i jarak napuniti vodom. 36 Kad je onda dolo vrijeme, da se prinese rtva, postupi Ilija i pomoli se: Gospode, Boe Abrahamov, Izakov i Izraelov, danas daj objavi, da si ti Bog Izraelov i ja sluga tvoj, i da sam ja sve ovo uinio po tvojoj zapovijedi! 37 Uslii me, Gospode, uslii me i daj, da upozna ovaj narod, da si ti, Gospode, pravi Bog i da si obratio srca njihova! 38 Tada pade oganj Gospodnji i spali rtvu paljenicu i drva, kamenje i zemlju i popi vodu u jarku. 39 Kad to vidjee svi ljudi, bacie se niice na svoje lice i povikae: Gospod je pravi Bog, Gospod je pravi Bog! 40 A Ilija im zapovjedi: Pohvatajte te proroke baalove! Ne dajte da i jedan od njih utee! Oni pohvatae, i Ilija ih odvede na potok Kion i tamo ih smaknu, 41 Potom ree Ilija Ahabu: Idi gore, jedi i pij, jer ujem ve hujanje dada 42 Ahab ode gore, da jede i da pije. A Ilija

narod, da te nijesu nali. 11 Sad ti trai: Idi, kai gospodaru svojemu: Eto Ilije! 12 Kad ja sad otidem od tebe, tko zna, kamo e tebe meutim odnijeti Duh Gospodnji. Doem li ja tada k Ahabu, da mu javim, a on te ne nae, ubit e me. A sluga tvoj tuje Gospoda od mladosti svoje. 13 Pa nije li poznato gospodaru mojemu, to sam uinio, kad ono Jezebela dade ubijati proroke Gospodnje? Kako sam skrio stotinu proroka Gospodnjih, po pedeset u jednoj peini, i hranio ih jelom i pilom? 14 A sad ti trai: Idi, kai gospodaru svojemu: Eto Ilije! On e me ubiti! 15 Ali Ilija ree: Tako iv bio Gospod nad vojskama, u ijoj sam slubi, jo danas u mu se pokazati! 16 I tako otide Abdija pred Ahaba i javi mu. Ahab zaputi, da se sastane Ilijom. 17 Kad ugleda Ahab Iliju, povika mu Ahab: Jesi li ti onaj, to donosi nesreu na Izraela? 18 On odgovori: Nijesam ja donio nesreu na Izraela, nego ti i obitelj tvoja, jer ste ostavili zapovijedi Gospodnje, i ti si pristao za baalima. 19 A sada raspolji i daj sa brati k meni svega Izraela na gori Karmelu i etiri stotine i pedeset proroka baalovih i etiri stotine proroka atartinih, koji jedu za stolom Jezebelinim! 20 I rasposla Ahab k svima sinovima Izraelovim i dade skupiti proroke na gori Karmelu. 21 Tamo stupi Ilija pred sav narod i ree: Kako ete jo dugo hramati na obje strane? Ako je Gospod pravi Bog, onda drite uz njega! A je li to baal, onda idite za njim! Ali narod ne dade nikakva odgovora. 22 Tada ree Ilija narodu: Jedini sam ja jo ostao kao prorok Gospodnji. Baalovih proroka ima etiri stotine i pedeset. 23 Neka nam se dadnu dva junca! Oni neka sebi izaberu jednoga junca, neka ga raskomadaju i metnu na drva, ali ognja da ne podmeu! Ja u priugotoviti drugoga junca i metnuti ga na drva, a da ne podmetnem ognja. 24 Tada prizovite ime svojega boga, a ja u prizvati ime Gospodnje. Bog, koji odgovori ognjem, pravi je Bog. I sav narod odgovori: Tako je pravo! 25 Potom ree Ilija prorocima baalovim: Izaberite sebi jednoga od junaca i priugotovite ga najprije, jer vi ste veina. Onda prizovite ime boga svojega; ali ognja ne podmeite! 26 Oni uzee junca, kojega im dade, priugotovie ga i prizivali su od jutra

1 Kraljevi
se pope navrh Karmela, prignu se k zemlji i skrije lice svoje meu koljena. 43 Tada zapovjedi slugi svojemu: Idi gore i pogledaj prema moru! On ode gore, pogleda i javi: Nita se ne vidi. On odgovori: Idi jo sedam puta! 44 Kad bi sedmi put, javi: Eno, die se od mora oblai, malen kao ruka ovjeja. I on zapovjedi: Idi, reci Ahabu: Upregni i silazi, da te ne uhvati dad! 45 A u najkrae vrijeme zamrai se nebo od vjetra i oblaka, i pade jak dad. Ahab se uspe na kola i odveze se u Jezreel. 46 A nad Iliju doe ruka Gospodnja, opasa bedra svoja i otra pred Ahabom do u blizinu Jezreela. 1 Kraljevi 19 1 Ahab pripovjedi Jezebeli sve, to je uinio Ilija i kako je poubijao maem sve proroke. 2 Tada posla Jezebela glasnika k Iliji i zaprijeti: Neka meni bogovi uine to hoe, ako ja sutra u ovo doba ne uinim s tobom isto onako, kako si ti s njima! 3 On se poboja, ustade i otide odatle, da se zakloni na sigurnu mjestu. Kad je doao u Beer-ebu u zemlji Judinoj, ostavi tamo slugu svojega. 4 Sam ode dan hoda daleko u pustinju i sjede onda pod jednu smreku. Imao je jo samo elju da umre i molio se: Dosta je toga. Uzmi, Gospode, ivot moj; jer nijesam bolji od otaca svojih! 5 Potom lee i zaspa pod smrekom. Najedanput taknu ga aneo Gospodnji i ree mu: Ustani i jedi! 6 Kad pogleda, ugleda pokraj glave pren kola i vr vode. Jede, napi se i lee opet da spava. 7 Ali aneo doe jo jedanput, taknu ga i ree: Ustani i jedi, jer ti je put dalek. 8 Ustade, jede i napi se i putovao je, okrijepljen ovim jelom, etrdeset dana i etrdeset noi sve do gore Boje Horeba. 9 Ondje potrai peinu i nastani se u njoj. Tada doe njemu rije Gospodnja. On ga upita: to radi ovdje, Ilija? 10 On odgovori: Pun sam revnosti za stvar Gospoda, Boga nad vojskama; jer sinovi Izraelovi ostavie zavjet tvoj, rtvenike tvoje poruie i proroke tvoje pobie maem. Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi. 11 On odgovori: Izai i stani na gori pred Gospoda! Tada proe Gospod pokraj njega, Pred Gospodom je hodio silan, estok vihor, koji je brda razdirao i hridine lomio. Ali Gospod

284

nije bio u vihoru. 12 Iza vihora doe potres, doe oganj. Ali Gospod nije bio ugnju. Iza ognja doe tiho, blago lahorenje. 13 Kad je to uo Ilija, pokri lice svoje platem svojim, stupi van i stade na ulazu u peinu. Tada mu progovori glas, to je pitao: to radi ovdje, Ilija? 14 On odgovori: Pun sam revnosti za stvar Gospoda, Boga nad vojskama; jer sinovi Izraelovi ostavie zavjet tvoj, rtvenike tvoje poruie i proroke tvoje pobie maem. Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi. 15 Nato mu zapovjedi Gospod: Idi, vrati se istim putem u pustinju Damaska, i, kad doe tamo, pomai Hazaela za kralja Sirije! 16 Jehuu, unuka Nimijeva, pomai za kralja nad Izraelom! A Elieja, sina afatova, iz Abel-Mehole, pomai za proroka mjesto sebe! 17 Tko tada utee mau Hazaelovu, njega e pogubiti Jehu, i tko utee mau Jehuovu, njega e pogubiti Eliej. 18 Ali ja u ostaviti u Izraelu sedam tisua: sve, koji ne savie koljena svojega pred baalom, i sve, koji ga ustima svojim ne poljuble. 19 Na povratku naie na Elieja, sina afatova, kad je upravo orao. Dvanaest jarmova imao je pred sobom, sam je bio kod dvanaestoga, Ilija proe pokraj njega i baci plat svoj na njega. 20 Tada on zaustavi volove, potra za Ilijom i ree: Daj mi da se jo oprostim od oca i matere; onda u poi za tobom. On mu odgovori Idi samo kui, jer ja nemam vie nita da uinim na tebi. 21 Onaj ode od njega, uze jaram volova i zakla ih. Drvima od pluga skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Onda ustade, otide za Ilijom i postade mu sluga. 1 Kraljevi 20 1 Ben-Hadad, kralj Sirije, podie svu vojsku svoju. Trideset i dva kralja njemu se prikljuie s konjima i kolima. Tako otide on, opkoli Samariju i udari na nju. 2 Posla poslanike u grad k Ahabu, kralju Izraelovu, 3 I porui mu: Ovako veli Ben-Hadad: Tvoje srebro i zlato pripada meni, i tvoje najljepe ene i djeca moji su. 4 Kralj Izraelov odgovori mu: Kako zapovijeda, moj gospodaru i kralju! Tvoj sam ja sa svim, to imam. 5 Nato dooe poslanici jo jedanput i rekoe: Ovako veli Ben-Hadad: Poruio sam ti: Svoje srebro i zlato,

285

1 Kraljevi
20 Svaki ubi s kojim se sukobi, i Sirijci pobjegoe. Izraelci nagnue za njima. Ben-Hadad, kralj Sirije, pobjee na konju s nekoliko konjanika. 21 Sad i kralj Izraelov izae, napade na konje i kola i zadade Sirijcima teak poraz. 22 Jednoga dana doe prorok kralju Izraelovu i ree mu: Hajde, naoruaj se iznova i gledaj kako da se spremi, jer e do godine kralj Sirije opet izai na te. 23 Sluge kralja Sirije svjetovae mu: Njihov je bog gorski bog. Zato nas pobijedie. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, pobijedit emo ih. 24 Uini dakle ovako: ukloni te kraljeve s njihovih mjesta i postavi namjesnike mjesto njih! 25 Onda skupi vojsku, kakva je bila ona, koja ti je izginula, i konje i kola kao prije! Tada emo se pobiti s njima u ravnici i zacijelo emo ih pobijediti. On pristade na njihov savjet i uini tako. 26 Kad proe godina, Ben-Hadad prebroji Sirijce i poe u Afek da vojuje na Izraela. 27 I sinovi Izraelovi prebrojie se, hranom se opskrbie i izaoe pred njih. Kao dva mala stada koza utaborie se sinovi Izraelovi prema njima, a Sirijci prekrilie zemlju. 28 Ali ovjek Boji pristupi i ree kralju Izraelovu: Ovako veli Gospod: Jer Sirijci kau, da je Gospod gorski Bog, a nije Bog poljski, zato u ti dati u ruke sve to silno mnotvo, da spoznate, da sam ja Gospod. 29 Sedam dana stajali su jedni prema drugima. Sedmoga dara doe do bitke. Sinovi Izraelovi poubijae Sirijce sto tisua pjeaka u jedan jedini dan. 30 Ostatak pobjee u grad Afek, Tada se srui gradski zid na dvadeset i sedam tisua ljudi, to su bili ostali. I BenHadad na bijegu bio je stigao u grad i bjeao je iz jedne sobe u drugu. 31 Sluge njegove rekoe mu: Evo, uli smo esto, da su kraljevi kue Izraelove velikoduni kraljevi. Pa demo alosne haljine staviti oko svojih bedara i konopce oko svojih glava i izai pred kralja Izraelova. Moda ti daruje ivot. 32 Oni dakle opasae alosne haljine oko svojih bedara i konopce oko svojih glava, otidoe kralju Izraelovu i rekoe: Sluga tvoj Ben-Hadad moli te: Ostavi me na ivotu! On odgovori: Je li jo iv? On je moj brat. 33 Ljudi uzee to kao dobar znak. I da ga odmah uhvate za rije, rekoe: Ben-Hadad je tvoj brat? On odgovori:

svoje ene i djecu svoju ima mi izruiti. 6 Sutra u dakle u ovo doba poslati k tebi sluge svoje, da pretrae palau tvoju i kue sluga tvojih. Oni e sve, to se nae u tebe dragocjeno, sa sobom uzeti i ovamo donijeti. 7 Tada dozva kralj Izraelov sve starjeine zemaljske i ree: Iz toga mogli biste jasno upoznati, kako on misli zlo, jer alje k meni, da odnese moje ene i djecu, moje srebro i zlato, premda ga nijesam odbio. 8 Starjeine i sav narod odgovorie mu: To ti ne smije dopustiti. Na to ne smije pristati. 9 I on odgovori poslanicima BenHadadovim: Javite mojemu Gospodaru, kralju: Sve, to si naprije traio od svojega sluge, uinit u, ali zadnju trabinu ne mogu ispuniti. Poslanici otidoe i odnesoe mu odgovor. 10 A Ben-Hadad mu porui: Neka mi bogovi uine to hoe, ako bude dosta praha od Samarije, da svima ratnicima, to idu za mnom, dopadne po jedna pregrt! 11 A kralj Izraelov odgovori mu: Kaite mu samo: tko se jo opasuje, neka se ne isprsuje kao onaj, koji se ve raspasuje! 12 Kad je on uo taj odgovor - bio je upravo s kraljevima pod atorima - , zapovjedi slugama svojim; Dignite se!, i udarie oni na grad. 13 Tada pristupi jedan prorok k Ahabu, kralju Izraelovu, i ree: Ovako veli Gospod: Vidi to sve to silno mnotvo? Ja u ga danas dati tebi u ruke, da spozna, da sam ja Gospod. 14 Ahab upita: Preko koga? On odgovori: Ovako veli Gospod: Preko ljudi knezova zemaljskih. On upita dalje: Tko e zametnuti boj? Ti sam, odgovori onaj. 15 I tako prebroji ljude knezova zemaljskih, i bilo ih je dvjesta i trideset i dva. Onda prebroji sav ratni narod, sve sinove Izraelove. Bilo ih je sedam tisua. 16 Izaoe u podne, dok je pod atorima bio Ben-Hadad s trideset i dva kralja, koji su mu bili saveznici. 17 Najprije izaoe momci knezova zemaljskih. Kad Ben-Hadad posla ljude, javie mu oni: Izlaze ljudi iz Samarije. 18 On zapovjedi: Ako dolaze radi mira, pohvatajte ih ive! Ako li su izali na boj, pohvatajte ih isto tako! 19 Meutim su bili izali iz grada ljudi knezova zemaljskih i vojska, to je ila za njima.

1 Kraljevi
Idite, dovedite ga! Kad Ben-Hadad izae k njemu, on ga posadi uza se na kola. 34 A onaj mu ree: Gradove, Eto ih je otac moj oduzeo tvojemu ocu, vratit u ti. I smije sebi u Damasku podignuti kue trgovake, kao to je uinio otac moj u Samariji, On odgovori: Na temelju ovoga ugovora otpustit u te. I sklopi s njim ugovor i pusti ga na slobodu. 35 Jedan izmeu prorokih uenika po zapovijedi Gospodnjoj zatrai od svojega druga: Rani me! Ali ga ovaj ne htjede raniti. 36 A on mu ree: Jer nijesi posluao zapovijed Gospodnju, lav e te ubiti, im otide od mene. Kad je otiao od njega, napade ga lav i ubi. 37 Potom nae onaj drugoga ovjeka i zatrai od njega: Rani me! ovjek ga jednim udarom rani. 38 I prorok ode i stade na put, kamo e proi kralj, a vrpcom iznad oiju uini da se ne prepozna. 39 Kad je prolazio kralj, viknu on glasno kralja: Tvoj sluga bio je izaao u boj, Tada pristupi jedan ovjek i dovede mi jednog zarobljenika i zatrai: uvaj ovoga ovjeka! Ako ti ga nestane, bit e tvoj ivot za njega, ili e platiti talenat srebra. 40 I dok je tvoj sluga ovamo i tamo bio zaposlen, njega nestade. Kralj Izraelov ree mu: Pravo ti je, sam si se odsudio. 41 Tada on brze strgnu vrpcu s oiju svojih, i kralj Izraelov prepoznade u njemu jednoga od proroka. 42 A on mu ree: Ovako veli Gospod: Jer si pustio iz ruku ovjeka, kojega sam posvetio smrti, jami ivotom svojim za njega i narod tvoj za narod njegov. 43 Kralj Izraelov otide zlovoljan i ljutit kui i doe u Samariju. 1 Kraljevi 21 1 Nakon ovih dogaaja dogodi se ovo: Jezreelac Nabot imao je vinograd u Jezreelu blizu do palae Ahaba, kralja samarijskoga. 2 I Ahab predloi Nabotu: Daj mi svoj vinograd! Htio bih ga upotrijebiti kao vrt za zelje, jer je blizu do kue moje. Dat u ti za njega bolji vinograd. Ako li voli, dat u ti u novcu to vrijedi. 3 A Nabot odgovori Ahabu: Sauvaj Boe, da ti odstupim batinu otaca svojih! 4 Tako se Ahab vrati u palau svoju ljutit i zlovoljan radi toga, to mu je bio Jezreelac Nabot odgovorio: Ne mogu ti odstupiti batinu otaca svojih.: On se

286

baci na postelju svoju, okrenu lice svoje i ne uze nikakva jela. 5 Kad njegova ena Jezebela doe k njemu i upita ga: Zato si tako zlovoljan i nee nita da jede?, 6 On joj odgovori: Razgovarao sam s Jezreelcem Nabotom i predloio mu: Daj mi vinograd svoj za novce, ili ako voli, dat u ti drugi vinograd za taj. A on mi ree: Ne dam ti svoga vinograda. 7 Tada mu ree njegova ena Jezebela: Sad jedanput pokai, da si kralj Izraelov! Ustani, jedi i budi dobre volje! Ja u ti ve pribaviti vinograd Jezreelca Nabota. 8 I napisa ona pod imenom Ahabovim pismo, zapeati ga peatom njegovim i posla pismo starjeinama i glavarima, to su stanovali s Nabotom u istom gradu. 9 U pismu napisa ovo; Oglasite post, i neka Nabot predsjeda skuptini narodnoj! 10 Postavite dva nevaljala ovjeka prema njemu! Neka oni svjedoe proti njemu: Hulio si na Boga i na kralja, Tada ga izvedite van i kamenujte ga, da pogine! 11 Ljudi grada, starjeine i glavari, koji su stanovali u gradu njegovu, uinie, kako im je bila Jezebela naloila u pismu, to im ga je poslala. 12 Oni oglasie post i uinie Nabota predsjednikom u skuptini narodnoj. 13 I dooe dva nevaljala ovjeka i sjedoe prema njemu. Ovi nevaljali ljudi iznesoe pred narodom proti Nabotu ovo svjedoanstvo: Nabot je hulio na Boga i na kralja. Potom ga izvedoe van pred grad i kamenovae ga, te pogibe. 14 Javie Jezebeli: Nabot je kamenovan i mrtav je. 15 Kad je ula Jezebela, da je Nabot kamenovan i poginuo, ree Jezebela Ahabu: Ustani! Uzmi u posjed vinograd Jezreelca Nabota, kojega ti on ne htjede dati za novce, jer Nabot nije vie iv, on je mrtav. 16 I kad je uo Ahab, da je Nabot mrtav, ustade i ode u vinograd Jezreelca Nabota, da ga uzme u posjed. 17 Tada doe rije Gospodnja k Iliji, Tibianinu: 18 Ustani, i idi k Ahabu, kralju Izraelovu, koji sjedi u Samariji! Upravo je u vinogradu Nabotovu. Otiao je tamo, da ga uzme u posje. 19 Reci mu: Ovako veli Gospod: Poinio si umorstvo, Hoe li jo postati i krvniki razbojnik? Reci mu dalje Ovako veli Gospod: Na mjestu, na

287

1 Kraljevi
odgovorie: Poi, jer e ga Gospod dati u ruke kralju! 7 A Joafat upita: Ima li ovdje jo koji prorok Gospodnji, da ga upitamo? 8 Kralj Izraelov ree Joafatu: Ima jo jedan, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda. Ali ja ga ne mogu podnositi, jer mi nikada ne prorie dobro, nego samo zlo to je Mikaja, sin Imlin. A Joafat ree: Neka kralj ne govori tako! 9 I kralj Izraelov dozva jednoga dvoranina i zapovjedi mu: Bre dovedi Mikaju, sina Imlina! 10 Uto su sjedili kralj Izraelov i Joafat, kralj Judin, svaki na svojem prijestolju u kraljevskim haljinama na trgu kod vrata samarijskih, i svi su proroci prorokovali pred njima. 11 Zedekija, sin Kenaanaha, nainio sebi gvozdene rogove i vikao: Ovako veli Gospod: Tako e pobosti Sirijce, dokle ih ne uniti! 12 Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: Poi samo na Ramot Gilead! Uspjet e. Gospod e ga dati u ruke kralju. 13 Poslanik, koji je bio otiao da dovede Mikaju, ree mu: Pazi dobro, proroci su kralju jednoglasno obeali sreu. Pa i ti kao svaki od njih prorokuj i sreu navjeuj! 14 Mikaja odgovori: Tako iv bio Gospod, samo to mi nadahne Gospod, to u navijestiti. 15 Kad je doao kralju, upita ga kralj: Mikaja, hoemo li poi u rat na Ramot Gilead, ili da se okanimo? On mu odgovori: Poi! Uspjet e. Gospod e ga dati u ruke kralju! 16 A kralj mu ree: Koliko u te puta zaklinjati, da mi samo istu istinu navijesti u ime Gospodnje? 17 Tada on ree: Vidim sav narod Izraelov razasut po brdima kao ovce, koje nemaju pastira. Gospod ree: Oni nemaju gospodara; zato neka se svaki vrati kui u miru! 18 Tada ree kralj Izraelov Joafatu: Nijesam li ti rekao, on mi ne prorokuje sreu, nego samo zlo? 19 A Mikaja nastavi: Zato uj rije Gospodnju: Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju svojem, a sva vojska nebeska stoji mu s desne i s lijeve strane. 20 I Gospod upita: Tko e zaluditi Ahaba, da poe na vojsku i da padne pred Ramotom Gileadom? Jedan ree ovo, drugi ono. 21 Napokon izae jedan duh, stade pred Gospoda i ree: Ja u ga zaluditi. Gospod ga upita: Kako? 22 Odgovori Poi u tamo i postat u

kojem su psi lizali krv Nabotovu, lizat e psi i tvoju krv! 20 Ahab upita Iliju: Jesi li me naao, neprijatelju moj? On odgovori: Jesam, jer si se dao na to, da ini, to se ne dopada Gospodu, 21 Evo, pustit u nesreu na te i tebe odstraniti i od kue Ahabovo sve istrijebiti, to je muko, nedoraslo i doraslo u Izraelu. 22 Uinit u s kuom tvojom kao s kuom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s kado Baae, sina Ahijina, jer si uzbudio moj gnjev i Izraela naveo na grijeh. 23 Takoer nad Jezebelom govori Gospod ovako: Psi e proderati Jezebelu na polju jezreelskom, 24 Tko od Ahabova roda umre u grad, toga e psi proderati, a tko umre vani u polju, toga e izjesti ptice nebeske! 25 Nikada nije bilo ovjeka, koji bi se tako kao Ahab bio dao na to, da ini, to se nije dopadalo Gospodu, jer ga je na to navodila njegova ena Jezebela. 26 On je radio i bio posve preziranja vrijedan stim, to je tovao idole, upravo onako, kako su to inili Amoreji, koje je Gospod bio protjerao ispred sinova Izraelovih. 27 Kad je Ahab uo te rijei, razdrije haljine svoje, stavi odjeu pokorniku oko gologa tijela i postio je. On je dapae spavao u odjei pokornikoj i zabrinut povlaio se okolo. 28 Tada doe rije Gospodnja Iliji, Tibianinu, ovako govorei: 29 Vidi li, kako se Ahab ponizuje preda mnom? Pa stoga neu pustiti onu nesreu za ivota njegova. Istom za sina njegova pustit u ono zlo na kuu njegovu. 1 Kraljevi 22 1 Prooe tri godine bez rata izmeu Sirije i Izraela. 2 A tree godine doe Joafat, kralj Judin, kralju Izraelovu. 3 Kralj Izraelov bio je rekao slugama svojim: Znate, da Ramot Gilead pripada nama, A mi ovdje sjedimo besposleni, mjesto da ga otmemo kralju Sirije. 4 I kad on Joafata upita: Hoe li poi s menom u boj proti Ramot Gileadu?, odgovori Joafat kralju Izraelovu: to ti hoe, hou i ja; moja vojska tvoja je vojska, moji konji tvoji su konji. 5 A Joafat dade kralju Izraelovu ovaj savjet: Upitaj prije ipak Gospoda! 6 I tako kralj Izraelov dade skupiti proroke, otprilike etiri stotine ljudi, i upita ih: Hou li poi u rat na Ramot Gilead, ili da se okanim? Oni

1 Kraljevi
laljiv duh u ustima svih proroka njegovih. Tada on ree: Moe ga zaluditi. Tebi e to poi za rukom. Idi, uini tako! 23 I tako je eto Gospod stavio laljiva duha u usta svim tvojim prorocima, jer je Gospod zakljuio zlo po te. 24 Tada pristupi Zedekija, sin Kenaanaha, i udari Mikaja po obrazu i ree: Kako je otiao Duh Gospodnji od mene, da govori s tobom? 25 Mikaja odgovori: Doznat e to u onaj dan, kad moradne bjeati iz jedne sobe u drugu, da se skrije. 26 Potom zapovjedi kralj Izraelov: Uhvati Mikaju, odvedi ga zapovjedniku gradskom Amonu i kraljeviu Joau 27 I javi: Ovako zapovijeda kralj: Bacite toga ovjeka u tamnicu i drite ga tijesno uz vodu i kruh, dok se ne vratim itav i zdrav! 28 Mikaja odgovori: Ako se ti zaista vrati itav i zdrav, onda Gospod nije govorio preko mene. Jo ree: ujte to, svi narodi! 29 I tako izaoe kralj Izraelov i Joafat, kralj Judin, proti Ramotu Gileadu. 30 A kralj Izraelov ree Joafatu: Ja u se preobui i tako poi u boj. Ti samo zadri svoje haljine! Tako se preobue kralj Izraelov i poe u boj. 31 A kralj Sirije bio je zapovjedio zapovjednicima, kojih je bilo trideset i dvojica nad ratnim kolima njegovim: Ne borite se ni s kim, bio malen ili velik, nego samo s kraljem Izraelovim! 32 I kad zapovjednici ratnih kola ugledae Joafata, pomislie: To moe samo biti kralj Izraelov, i sruie se na njega. A Joafat povika. 33 tim zapovjednici ratnih kola vidjee, da to nije kralj Izraelov, odstupie od njega. 34 A jedan momak onako nagonom odape luk svoj i pogodi kralja Izraelova gdje spua oklop. Tada ovaj zapovjedi svojemu vozau Okreni i izvedi me iz boja, jer sam ranjen! 35 Ali je boj onoga dana bio sve ei, i tako je morao kralj izdrati uspravo stojei u kolima naprema Sirijcima. Uvee on umrije. Krv iz rane bila se je izlila u kola. 36 O zahodu sunanom odjeknu glas kroz tabor: Svaki neka se vrati u svoj grad i k svojoj kui, jer je kralj mrtav.: 37 Nakon dolaska u Samariju pokopae kralja u Samariji. 38 Kad su prali kola na jezeru samarijskom, lizali su psi krv njegovu,

288

i bludnice su se kupale u njem, kao to je to bio navijestio Gospod. 39 Ostala povijest Ahabova i sva djela njegova i gradnja palae od slonove kosti i utvrenje svih gradova, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. 40 Kad je Ahab bio poinuo kod otaca svojih, mjesto njega postade kralj njegov sin Ahazija. 41 Joafat, sin Asin, postade kralj nad Judom u etvrtoj godini kraljevanja Ahabova nad Izraelom. 42 Imao je Joafat trideset i pet godina, kad je postao kralj, i vladao je u Jerusalemu dvadeset i pet godina. Mati njegova zvala se je Azuba i bila je ki ilhijeva. 43 On je posve iao putem svojega oca Ase i nije odstupao od njega i inio je, to se dopadalo Gospodu. 44 Samo uzvisine nijesu bile sruene. Jo uvijek prinosio je narod rtve zaklanice i kadio kad na visinama. 45 S kraljem Izraelovim ivio je Joafat u miru. 46 Ostala povijest Joafatova, pobjede, to ih je izvojevao, i ratovi, to ih je vodio, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva nad Judom. 47 I ostatak posveenih bludnica, to su bile preostale iz vremena oca njegova, istrijebi on iz zemlje. 48 U Edomu nije bilo onda kralja, nego samo namjesnik kralja. 49 Joafata dade sagraditi lae tarike, da idu u Ofir po zlato. Ali ne stigoe tamo, jer se lae razbie u Esion-Geberu. 50 Tada Ahazija, sin Ahabov, predloi Joafatu Moji ljudi mogli bi s tvojima ii na lae. Ali Joafat ne pristade na to. 51 Kad je Joafat bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga kod otaca njegovih u gradu njegova djeda Davida. Mjesto njega postade kralj njegov sin Joram. 52 Ahazija, sin Ahabov, postade u Samariji kralj Izraelov u sedamnaestoj godini kraljevanja Joafatova nad Judom i vladao je dvije godine nad Izraelom. 53 inio je, to se nije dopadalo Gospodu, i iao je putovima oca svojega i matere svoje i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je bio Izraela naveo na grijeh. 54 On je sluio baalu i klanjao mu se. Stim razgnjevi Gospoda, Boga Izraelova, posve kako je to bio inio otac njegov.

289

2 Kraljvi
1 Po smrti Ahabovoj otpade Moab od Izraela. 2 A jednoga dana pade Ahazija u Samariji kroz reetku na prozoru iz gornje sobe i ozlijedi se. Potom posla poslanike i ree im: Idite, pitajte Baal-Zebuba, boga Ekronskoga, hou li ozdraviti od ove zagleda! 3 Ali aneo Gospodnji zapovjedi Iliji, Tibianinu: Ustani, izai u susret poslanicima kralja samarijskog i reci im: Zar nema Boga u Izraelu, te idete Baal-Zebubu, bogu u Ekronu, da ga pitate? 4 Zato govori Gospod ovako: Postelju, na koju si legao, nee vie ostaviti, jer mora umrijeti. I ode Ilija svojim putem. 5 I kad se poslanici vratie k onomu, upita ih on: Zato ste ve opet tu! 6 Oni mu odgovorie: Jedan ovjek doe nam u susret i ree nam: Idite, vratite se kralju, koji vas je slao, i javite mu: Ovako veli Gospod: Zar nema Boga u Izraelu, te alje k Baal-Zebubu, bogu u Ekronu, da ga pita? Zato nee vie ostaviti postelju, na koju si legao, jer mora umrijeti. 7 On ih upita: Kako izgleda taj ovjek, koji vam je doao u susret i to vam rekao? 8 Oni mu odgovorie: Bio je ovjek, koji je nosio dlakavu haljinu i oko bedara konat pojas. Tada od povika: To je Ilija, Tibianin! 9 Potom posla k njemu pedesetnika s njegovom pedesetoricom. Kad ovaj doe k njemu, on je upravo sjedio na vrhuncu gore. On ga pozva: ovjee Boji, kralj zapovijeda: Sii! 10 A Ilija odgovori pedesetniku: Ako sam ovjek Boji, neka padne oganj s neba i prodre tebe i tvoju pedesetoricu! I pade oganj s neba i podrije njega i njegovu pedesetoricu. 11 Opet posla k njemu drugoga pedesetnika s njegovom pedesetoricom. Ovaj mu zapovjedi: ovjee Boji, ovako zapovijeda kralj: Sii bre! 12 A Ilija im odgovori: Ako sam ovjek Boji, neka padne oganj s neba i prodre tebe i tvoju pedesetoricu! I pade oganj Boji s neba i prodrije njega i njegovu pedesetoricu. 13 Potom posla jo treega pedesetnika s njegovom pedesetoricom. Kad ovaj trei pedesetnik doe, pade pred Iliju na koljena i zamoli za s milost i ree: ovjee Boji, sauvaj ipak ivot moj i ivot ove pedesetorice sluga tvojih! 14 Eto, oganj pade s neba i prodrije obadva prijanja pedesetnika s njihovom pedesetoricom, a sad sauvaj barem mene! 15 Tada ree aneo Gospodnji Iliji: Idi samo s njim! Ne boj ga se! I tako ustade on i otide s njim kralju. 16 I ree mu: Ovako veli Gospod: Jer si poslao poslanike k Baal-Zebubu, bogu u Ekronu, da ga pitaju, kao da nema Boga u Izraelu, da bi ga pitao, nee vie ostaviti postelju, na koju si legao, nego e umrijeti! 17 I umrije po rijei Gospodnjoj, koju je bio navijestio Ilija. Mjesto njega postade kralj Joram u drugoj godini kraljevanja Jorama, sina Joafatova, nad Judom; jer on nije bio ostavio sina. 18 Ostala djela, to ih uini Ahazija, zapisana su u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. 2 Kraljevi 2 1 Kratko vrijeme, prije nego uze Gospod Iliju u vihoru na nebo, ostavi Ilija s Eliejem Gilgalu. 2 Ilija zamoli Elieja: Ostani ovdje! Gospod alje mene u Betel. A Eliej odgovori: Tako iv bio Gospod i tako iv bio ti sam, ja te ne ostavljam! I tako sioe u Betel. 3 Uenici proroki, to su ivjeli u Betelu, dooe k Elieju i upitae ga: Zna li, da e Gospod danas gospodara tvojega uzeti k sebi od tebe? On odgovori Jest, znam; utite! 4 I jo jedanput zamoli ga Ilija: Eliej, ostani ipak ovdje! Gospod alje mene u Jeriho. A on odgovori: Tako iv bio Gospod i tako iv bio ti sam, ja te ne ostavljam! I tako dooe u Jeriho. 5 Uenici proroki, to su ivjeli u Jerihu, pristupie k Elieju i upitae ga: Zna li, da e Gospod danas gospodara tvojega uzeti k sebi od tebe? On odgovori: Jest, znam, utite! 6 Opet ga zamoli Ilija Ostani ipak ovdje! Gospod posla mene na Jordan. A on odgovori: Tako iv bio Gospod i tako iv bio ti sam, ja te ne ostavljam! I tako nastavie svoj put obojica zajedno. 7 Pedeset uenika prorokih ilo je za njima, ali ostadoe po strani u nekoj udaljenosti, kad oni obojica ustavie se kod Jordana. 8 Ilija uze plat svoj, smota ga i udari njim po vodi. Ona se razdijeli na obje strane, te prijeoe obojica po uhu. 9 Kad su bili prijeko, ree Ilija Elieju: Moli samo, ako ti imam jo to uiniti,

2 Kraljevi
prije nego se uzmem od tebe k Eliej odgovori: Neka bi dvije treine duha tvojega prele na mene! 10 Onaj ree: Ite veliku stvar. Ako me vidi kad se uzmem od tebe, bit e ti tako, inae ne. 11 Dok su dalje ili razgovarajui se, dooe ujedanput ognjena kola s ognjenim konjima i rastavie ih obojicu. Ilija se odveze u vihoru put neba. 12 Kad to vidje Eliej, povika glasno: Oe moj, oe moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi! Kad ga vie ne vidje, uze haljine svoje i razdrije ih na dvoje. 13 I podie plat, to je bio spao s Ilije, vrati se i stupi na obalu Jordana. 14 Ovdje uze plat, to je bio spao s Ilije, udari njim po vodi i povika: Gdje je sad Gospod, Bog Ilijin? I kako on udari po vodi, razdijeli se ona na obje strane, i prijee Eliej. 15 Kad uenici proroki iz Jeriha vidjee to s druge strane, povikae: Duh Ilijin poinu na Elieju! Oni mu odoe u susret, bacie se pred njim na zemlju niice 16 I rekoe mu: Sluga tvojih ovdje ima pedeset junaka. Neka oni idu i trae tvojega gospodara! Moda ga je odveo Duh Gospodnji i uklonio ga na kakvo brdo ili u koju dolinu. A on odgovori: Ne aljite ih! 17 A kad su jednako navaljivali na njega, izjavi: Poljite ih samo! I poslae pedeset ljudi. Oni su ga traili tri dana, ali ga ne naoe. 18 Kad se vratie k njemu - on je bio jo u Jerihu - ree im: Nijesam li vam rekao, da ne ide te? 19 A stanovnici grada rekoe Elieju: Poloaj je grada dodue dobar, kako vidi, gospodaru; ali je voda zla. Zato okolica uzrokuje pobacivanja. 20 On odgovori: Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju! Kad su mu je bili donijeli, 21 Izae on na izvor, baci u njega so i ree: Ovako veli Gospod: Ozdravljam ovu vodu. Od sada nee ona vie uzrokovati ni smrti ni pobacivanja. 22 Tako postade voda zdrava do dananjega dana po rijei, to ju je bio rekao Eliej. 23 Odanle otide u Betel. Kad je iao putem, izaoe mala djeca grada, i rugala mu se i vikala mu; Hodi, elo; hodi, elo! 24 On se obazre, i kad ih vidje, prokle ih u ime Gospodnje. Tada izaoe dvije medvjedice iz ume i rastrgae etrdeset i dvoje djece izmeu njih. 25 Odatle otide na Karmel i odatle se vrati u Samariju.

290

2 Kraljevi 3 1 Joram, sin Ahabov, postade kralj nad Izraelom u Samariji u osamnaestoj godini kraljevanja Joafatova nad Judom. On je vladao dvanaest godina. 2 inio je, to se nije dopadalo Gospodu, ako i ne u onoj mjeri kao otac njegov i mati njegova. On naime odstrani stupove baalove, to ih je bio podigao otac njegov. 3 Ali ostade tvrdo u grijehima Nebatova sina Jeroboama, na koje bio je naveo Izraela, i ne odstupi od njih. 4 Mea, kralj moapski, bavio se je stoarstvom. On je imao kao danak davati kralju Izraelovu sto tisua janjaca i vune od sto tisua ovnova. 5 Ali im je bio umro Ahab, otpade kralj moapski od kralja Izraelova. 6 Tada jednoga dana izae kralj Joram iz Samarije i prebroji sav narod izraelski. 7 Ujedno posla Joafatu, kralju Judinu, ovu vijest: Kralj moapski otpao je od mene. Nee li poi s menom na vojsku proti Moapcima? On odgovori Jest, poi u. Ja ti stojim posve na slubu. Moj je narod tvoj narod, moji su konji tvoji konji. 8 Upita dalje: Kojim putem da udarimo? On odgovori: Putem preko pustinje edomske. 9 I tako izae kralj Izraelov s kraljem Judinim i s kraljem edomskim. Kad su bili prevalili sedam dana hoda, nestade vode za vojsku i za stoku, to je ila s njima. 10 Tada povika kralj Izraelov: Jao, Gospod nas tri kralja, dozva ovamo, da nas preda u ruke Moapcima! 11 Joafat upita: Ima li tu koji prorok Gospodnji, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda? Jedan od ljudi kralja Izraelova odgovori: Ovdje je Eliej, sin afatov, koji je Iliji polijevao vodom ruke. 12 Joafat potvrdi: U njega je rije Gospodnja. I kad su bili otili k njemu kralj Izraelov i Joafat i kralj edomski, 13 Ree Eliej kralju Izraelovu: to ja imam s tobom? Obrati se na proroke oca svojega i na proroke matere svoje! A kralj Izraelov ree: Ipak ne! Je li moda Gospod dozvao ovamo nas, tri kralja, da nas preda u ruke Moapcima? 14 Eliej odgovori: Tako iv bio Gospod nad vojskama, u ijoj sam slubi: Kad ne bih gledao na Joafata, kralja Judina, tebe ne bih ni pogledao. 15 Dovedite mi sada jednog sviraa na harfu! Kad je svira udarao na ice, doe ruka Gospodnja na njega, 16 I on ree: Ovako veli Gospod:

291

2 Kraljevi
4 Onda otidi kui, zakljuaj vrata za sobom i za svojom obadvojicom sinova i nalijevaj u sve te sudove! Kad je pun jedan, metni ga na stranu! 5 I ona otide od njega, zakljua vrata za sobom i za svojim sinovima, oni su joj dodavali sudove, a ona je nalijevala. 6 Kad su bili sudovi puni, ree ona sinu svojemu: Daj mi jo jedan sud! On joj odgovori: Nema vie nijednog! Tada prestade tei ulje. 7 Ona otide i ree ovjeku Bojemu. On ree: Idi, prodaj ulje i plati svoje vjerovnike! Od onoga, to pretee, moe ivjeti sa svojim sinovima. 8 Jednoga dana prolazio je Eliej pokraj unama. Tamo je ivjela ugledna ena. Ona mu ponudi jelo, i kadgod bi tamo prolazio, uvraao se je k njoj na Jelo. 9 Ona ree muu svojemu: Eto, znam, da je to svet ovjek Boji, koji uvijek prolazi pokraj 10 Mi emo mu nainiti malu, zidanu gornju sobu, pa mu namjestiti postelju, to, stolicu i svjetiljku. Kad nam onda doe, moe se tu skloniti. 11 I kad je jednoga dana opet doao tamo, ue u gornju sobu i zaspa ondje. 12 Potom zapovjedi svojemu slugi Gehaziju: Zovni nau unamku! On je zovnu, i ona stupi pred njega. 13 I on zapovjedi onomu: Kai joj: Ti si se za nas postarala toliko. to hoe da ti uinim? Ima li to da progovorimo za te kralju ili vojskovoi? Ona odgovori: Ja ivim meu svojima. 14 On upita opet to bi joj se moglo uiniti? Gehazija odgovori: Eto naalost nema sina, a mu joj je star. 15 Potom zapovjedi on: Zovni je! On je dozva, i ona stade na vratima, 16 I on ree: Do godine u ovo doba milovat e sina. A ona odgovori: Nemoj, gospodaru moj! Ti ovjee Boji, ne varaj slukinje svoje! 17 I doista zatrudnje ena i rodi sina druge godine u to doba, kako joj je bio obeao Eliej. 18 Kad je djeak bio odrastao, izae on jednoga dana k ocu svojemu k eteocima. 19 Tada se potui ocu svojemu: Ah, glava, moja glava! On ree slugi: Nosi ga kui k materi njegovoj! 20 On ga uze i odnese ga k materi njegovoj. Do podne sjedio je jo na krilu njezinu, tada umrije. 21 Onda otide ona gore, poloi ga na postelju ovjeka Bojega, zakljua za njim i izae. 22 Potom pozva mua svojega i zamoli ga: Polji mi jednoga slugu i jednu magaricu! Hou brzo k ovjeku

Nainite u ovoj dolini jamu uz jamu! 17 Jer ovako veli Gospod: Neete osjetiti vjetra i neete vidjeti dada. Ipak e se ova dolina napuniti vodom, tako da mognete piti vi s vaom stokom i vaom tovarnom marvom. 18 Ipak to nije jo dosta Gospodu. On e vam i Moapce predati u ruke. 19 Sve ete tvrde gradove i sve izabrane gradove osvojiti, sva ete plodna drveta posjei, sve ete izvore zatrpati i svaku ete dobru njivu kamenjem potrti. 20 I doista, drugo jutro u doba, kad se prinosi rtva, doe ujedanput voda od Edoma, tako da je bila poplavljena sva okolina. 21 Kad Moapci doue, da su izali kraljevi da udare na njih, sazvae sve za oruje sposobne ljude. Na mei se namjestie, 22 I rano ujutro, kad ogranu sunce nad onom vodom, uini se Moapcima prema njima voda crvena kao krv. 23 Oni povikae: to je krv! Sigurno su se kraljevi pobili i jedan drugoga pogubili. Sada na plijen, Moapci! 24 A kad dooe do tabora izraelskoga, podigoe se Izraelci i natjerae Moapce u bijeg, pritisnue ih i zadadoe Moapcima jo daljne poraze. 25 Gradove razorie, i na svaku dobru njivu bacie svaki po kamen, dok nije bila sva zasuta. Sve izvore zatrpae i sva plodna drveta posjekoe. Napokon ostade jo samo grad na hridini KirHareset. Ovaj opkolie praari i stadoe na njega pucati. 26 I vidje kralj moapski, da vie nije dorastao boju. On uze sedam stotina teko naoruanih ratnika i pokua prodrijeti kod kralja edomskoga. Ali ne uspjee. 27 Tada uze svojega prvoroenog sina, koji je imao iza njega postati kralj, i prinese ga kao rtvu paljenica na zidu. To se silno ogadilo Izraelcima. Oni otidoe od njega i vratie se u svoju zemlju. 2 Kraljevi 4 1 Jedna izmeu ena uenika prorokih zamoli Elieja: Moj mu, sluga tvoj, umro je. Zna, da je sluga tvoj bio tovatelj Gospoda. Sad dolazi vjerovnik i uzet e mi sebi obadva sina moja za robove. 2 Eliej je upita: to da ti uinim? Reci mi, to ima u kui! Ona odgovori: Slukinja tvoja nema nita u kui do sudi ulja.: 3 Tada joj on zapovjedi: Idi, Zaiti sudova od svih susjeda svojih, praznih sudova, ali ne odve malo!

2 Kraljevi
Bojemu i opet natrag. 23 On upita: Zato danas hoe da ide k njemu? Niti je mlaak ni subota. Ona odgovori: Zbogom! 24 Potom dade osedlati magaricu i zapovjedi slugi svojemu: Goni samo jednako i nemoj mi zastajati nigdje, osim kad ti kaem! 25 Tako otide i doe k ovjeku Bojemu na Karmel. Kad je ovjek Boji ugleda izdaleka, ree svojemu slugi Gehaziju: Ta tu je naa unamka! 26 Tri pred nju i pitaj je: Jesi li zdravo? Je li zdravo i mu tvoj i djeak? Ona odgovori: Zdravo smo. 27 Ali kad doe k ovjeku Bojemu na goru, ogrli mu noge. Gehazija pristupi i htjede je odmaknuti. Ali ovjek Boji ree: Pusti je, jer je duboko rastuena. A Gospod krije od mene i nije mi javio. 28 Ona se stade tuiti: Jesam li gospodara svojega molila za sina? Nijesam li rekla: Ne varaj me? 29 Tada on zapovjedi Gehaziju: Opai bedra svoja, uzmi tap moj u ruku, pa idi! Ako susretne koga, ne pozdravljaj ga, i ako te tko pozdravi, ne zahvaljuj mu! Metni tap moj na lice djeaku! 30 A mati djeakova povika: Tako iv bio Gospod i tako iv bio ti sam, ne putam te! I on se die i poe s njom. 31 Gehazija je bio meutim otiao naprijed i metnuo tap na lice djeaku. Ali nije bilo opaziti ni glasa ni znaka ivota. On stoga ode njemu natrag u susret i javi mu, da se nije probudio djeak. 32 Kad Eliej doe u kuu, nae djeaka gdje mrtav lei na njegovoj postelji. 33 On se povue natrag, zakljua vrata za sobom i za djeakom i pomoli se Gospodu. 34 Potom se pope na postelju i lee na djeaka. Stavi usta svoja na usta njegova, oi svoje na oi njegove i ruke svoje na ruke njegove. I dok je on bio tako ispruen po njemu, ugrija se tijelo djeakovo. 35 Potom se on povue natrag i poe po kui jednom tamo i ovamo, pope se opet na postelju i prui se jo jedanput po njemu. Tada kihnu djeak sedam puta. Onda otvori djeak oi svoje. 36 I zovnu on Gehazija; zapovjedi mu: Dovedi nau unamku! On je zovnu, i kad ona doe k njemu, ree on: Uzmi sina svojega! 37 Ona pristupi, pade mu pred noge i nakloni se do zemlje. Tada uze sina svojega i izae. 38 Eliej doe opet u Gilgalu, kad je upravo bila glad u zemlji. I dok su uenici proroki sjedili pred njim,

292

zapovjedi on slugi svojemu: Pristavi veliki lonac kuhinjski i skuhaj jelo za uenike proroke! 39 Tada otide jedan u polje da nabere zelja. Nae tamo divlju povijuu i ustrgnu s nje divljih ugoraka, sav svoj plat pun. Tada doe kui i sasijee ih za jelo u lonac kuhinjski jer ih nije poznavao, 40 A kad usue jelo ljudima, i oni stadoe jesti, povikae iza glasa: Smrt je u loncu, ovjee Boji! I nijesu mogli da jedu dalje. 41 A on zapovjedi: Donesite ovamo brana! Baci to u lonac i ree: Uspi ljudima, neka jedu! I nije bilo vie nita kodljivo u loncu. 42 Jednoga dana doe netko iz Baalalie i donese ovjeku Bojemu u torbi svojoj kruhove od prvina, dvanaest kruhova jemenih i istuene klasove. On zapovjedi: Podaj ljudima neka jedu! 43 A sluga odgovori: Kako mogu to postaviti pred sto ljudi? A on ree: Podaj ljudima neka jedu, jer tako govori Gospod. Vi ete jesti i jo e od toga pretei. 44 Tada im on to postavi. Oni jedoe i jo im pretee, kako je bio obeao Gospod. 2 Kraljevi 5 1 Naaman, vojskovoa kralja sirijskoga, bio je ovjek, koji je kod gospodara svojega mnogo vrijedio i stajao u visokom ugledu; jer preko njega bio je Gospod podijelio Sirijcima pobjedu. Ali ovaj ovjek, veliki junak, bio je gubav. 2 A bili su Sirijci u jednom boju zarobili i odveli iz zemlje izraelske mladu djevojku. Ona postade slukinja kod ene Naamanove. 3 Ona ree svojoj gospodarici: Kad bi ipak bio moj gospodar kod proroka u Samariji i On bi ga onda iscijelio od njegove gube. 4 Tada otide Naaman i javi to svojemu gospodaru: Tako i tako ree djevojka iz zemlje izraelske. 5 Kralj sirijski ree Dobro, otidi tamo! Ja u po tebi poslati pismo kralju Izraelovu. Tako on zaputi, uze sa sobom deset talenata srebra, est tisua ekela zlata i desetore sveane haljine 6 I predade kralju Izraelovu pismo s ovim sadrajem: Istodobno s ovim pismom aljem k tebi svojega slugu Naamana, da ga iscijeli od njegove gube. 7 Kad je kralj Izraelov bio proitao pismo, razdrije haljine svoje i povika:

293

2 Kraljevi
20 Pomisli Gehazija, sluga ovjeka Bojega Elieja: Gospodar je moj jeftino otpremio toga Sirijca Naamana i nije nita uzeo od onoga, to je bio donio sa sobom. Tako iv bio Gospod! Potrat u za njim i uzet u to od njega. 21 I tako Gehazija otra za Naamanom. Kad opazi Naaman gdje tri za njim, nagnu se s kola k njemu i upita: Treba li to? 22 On odgovori: Jest, gospodar moj alje me, da ti kaem: Upravo sada dooe k meni dva mladia iz gore Efraimove, proroki uenici. Daj mi za njih talenat srebra i dvoje sveane haljine! 23 Naaman ree: Ugodi mi i uzmi dva talenta! I natjera ga i sveza dva talenta u dvije kese, uz to dvoje sveane haljine. On ih predade dvojici sluga. Oni su to nosili pred njim. 24 Kad on doe na brdo, uze im to, ostavi u kui i otpusti ljude, koji onda otidoe svojim putem. 25 Tada ue on i stade pred gospodara svojega. Eliej ga upita: Odakle dolazi, Gehazije? On odgovori: Sluga tvoj nije bio izaao. 26 Ali mu onaj ree: Nijesam li bio u duhu ondje, kad se je netko iz svojih kola nagnuo k tebi? Nijesi li ti uzeo novce, da sebi nabavi haljine, maslinike, vinograde, ovce i goveda, sluge i slukinje? 27 I zato guba Naamanova neka prione vjeno za te i za potomke tvoje! I ostavi ga onaj, od gube bijel kao snijeg. 2 Kraljevi 6 1 Jednoga dana rekoe uenici proroki Elieju: Eto vidi, prostor, to ga mi ovdje zauzimamo kod tebe, odve nam je tijesan! 2 Mi emo poi na Jordan, tamo emo svaki uzeti po gredu i ovdje emo sebi napraviti stan. On odgovori: Idite samo! 3 A jedan zamoli: Budi tako dobar i poi sa slugama svojim! On odgovori: Dobro, idem s vama. 4 I tako poe s njima. Kad su bili doli na Jordan, uzee sjei drva. 5 Kad je jedan tesao gredu, pade mu gvozdena sjekira u vodu. On povika i ree: Jao, gospodaru! Jo mi je ona posuena. 6 A ovjek Boji upita: Kamo je pala? Onaj mu pokaza mjesto. I on odreza sebi komad drva, baci ga tamo i uini te ispliva sjekira. 7 Tada on ree: Izvadi je van! I ovjek prui ruku, te je uze. 8 Rad je kralj sirijski ratovao proti

Zar sam ja Bog, koji moe ubiti i ivot povratiti, te ovaj alje k meni, da oslobodim ovjeka od njegove gube? Tu vidite jasno, da on trai svau s menom. 8 Kad saznade Eliej, ovjek Boji, da je kralj Izraelov razdro haljine svoje, posla kralju i porui: Zato si razdro haljine svoje? Neka doe k meni, da upozna, da ima Prorok u Izraelu! 9 Tako doe Naaman s konjima i kolima i stade pred kunim vratima Eliejevim, 10 Eliej mu dade priopiti preko jednoga glasnika: Idi, okupaj se sedam puta u Jordanu, pa e opet postati zdrav i ist! 11 Naaman se na to ozlovolji, poe i primijeti: Mislio sam, da e on sam izai, preda me stupiti, ime Gospoda, Boga svojega, zazvati, svoju ruku prema svetitu uzdignuti i tako gubu oduzeti. 12 Nijesu li Abana i Parpar, rijeke u Damasku, bolje od svih voda u Izraelu? Ne bih li postao i ist, kad bih se okupao u njima? I on se okrenu i otide pun gnjeva odatle. 13 Ali sluge njegove pristupie k njemu i rekoe mu: tovani oe, da je prorok traio od tebe to teko, ti bi uinio sigurno. Koliko vie, kad on samo rai od tebe: Okupaj se, pa e postati ist! 14 On dakle side k Jordanu i zaroni u njega sedam puta po naputku ovjeka Bojega. I tijelo njegovo postade tako isto kao tijelo u maloga djeteta. 15 Tada se vrati k ovjeku Bojemu sa svom pratnjom svojom. Kad doe, stupi pred njega i ree: Sad znam, da na svoj zemlji nema Boga nego samo u Izraelu. Pa uzmi dar od sluge svojega! 16 Ali on ree: Tako iv bio Gospod, u ijoj sam slubi, ne uzimam nita. I premda je navaljivao na njega, on ne htjede da uzme. 17 Napokon zamoli Naaman: Kad eto nee, a ono neka se meni, slugi tvojemu, dadne ove zemlje koliko ponijeti mogu dvije mazge, jer sluga tvoj nee vie prinositi rtava paljenica i zaklanica nijednome drugom bogu osim Gospodu. 18 All Gospod neka oprosti ovo slugi tvojemu: Kad moj kraljevski gospodar ue u hram Rimonov, da se pokloni tamo, i pritom se nasloni na moju ruku, onda neka bi se i ja smio pokloniti u hramu Rimonovu, kad se on pokloni u hramu Rimonovu. Neka bi to Gospod oprostio slugi tvojemu! 19 On mu ree: Idi u miru! Kad je on bio otiao od njega jedan komad puta,

2 Kraljevi
Izraelu, uini sa slugama svojim ovaj dogovor: Na tom i na tom mjestu imate se utaboriti! 9 A ovjek Boji posla kralju Izraelovu i porui mu: uvaj se, da ne prolazi onim mjestom, jer su tamo Sirijci u zasjedi. 10 Kralj Izraelov posla dakle na ono mjesto, to mu ga je bio oznaio ovjek Boji. Svaki put, kad bi ga opomenuo, bio je na oprezu. To se je dogodilo ee tako. 11 Zbog toga razgnjevi se kralj sirijski. On pozva sluge svoje i upita ih: Biste li mi mogli rei, tko od nas dri s kraljem Izraelovim? 12 Jedan od sluga njegovih odgovori: Nije tako, moj gospodaru i kralju, nego Eliej, prorok u Izraelu, priopuje kralju Izraelovu dapae rijei, to ih govori u spavaonici svojoj. 13 Tada zapovjedi: Idite, pogledajte, gdje on stanuje, da poljem tamo, te ga uhvate! Javie mu, da je u Dotanu. 14 I posla onamo konje i kola i jaku vojsku. Oni dooe nou i opkolie grad. 15 A kad se ujutro die sluga ovjeka Bojega i izae, stajala je oko grada vojska s konjima i kolima. Njegov ga sluga upita: Jao, gospodaru, to da uinimo? 16 A on ree: Ne boj se, jer onih, koji su na strani naoj, ima vie, negoli onih, koji stoje na strani njihovoj. 17 I pomoli se Eliej: Gospode, otvori mu oi, da vidi! I Gospod otvori oi slugi, i vidje, kako je bila gora oko Elieja puna ognjenih konja i kola. 18 I kad neprijatelji Sirijci pooe proti njemu, pomoli se Eliej Gospodu: Udari te ljude sljepoom! I udari ih sljepoom, kako je to bio zamolio Eliej. 19 Nato se okrenu Eliej k njima: To nije pravi put, i to nije pravi grad. Hodite za mnom! Ja u vas odvesti k ovjeku, kojega traite. I odvede ih u Samariju. 20 Kad su bili doli u Samariju, pomoli se Eliej: Otvori im sad oi, da vide! Gospod im otvori sad oi, i vidjee najednom da su usred Samarije. 21 Kad ih ugleda kralj Izraelov, upita Elieja: Oe moj, hou li ih dati sasjei? 22 A on ree: Ne! Zar e sasjei one, kojih nijesi zarobio svojim maem i lukom? Iznesi im jela i pila, neka jedu i piju! Onda neka idu kui gospodaru svojemu! 23 On im dakle ugotovi gozbu veliku, i oni su jeli i pili. Tada ih otpusti, i oni se vratie natrag gospodaru svojemu. Od

294

toga vremena nijesu vie upadale ete sirijske u zemlju izraelsku. 24 Kasnije skupi Ben-Hadad, kralj sirijski, svu vojsku svoju, izae pred Samariju i opkoli je. 25 Nastade strahovita glad u Samariji. Oni su je opsjedali tako dugo, dok nije bila glava magarea za osamdeset ekela srebra, a etvrt kaba neisti golubinje za pet ekela srebra. 26 Kad je jednom kralj Izraelov iao po zidu, povika mu jedna ena: Pomozi mi, moj gospodaru i kralju! 27 On ree: Ako ti ne pomogne Gospod, kako u ti ja pomoi? Moda kojim darom s gumna ili iz tijeska! 28 I kralj je upita: to ima? Ona odgovori: Ova tu ena ree mi: Daj ovamo dijete svoje, da ga pojedemo danas! Moje dijete sutra emo onda pojesti. 29 Skuhasmo dakle moje dijete i pojedosmo ga. A kad joj iduega dana rekoh: Daj ovamo dijete svoje, da ga pojedemo, tada ona skrije dijete svoje. 30 Kad je uo kralj rijei enine, razdrije haljine svoje, jer je iao po zidu, vidje narod da je on na golu tijelu nosio odjeu pokorniku. 31 I on povika: Neka me kazni Bog, kako hoe, ako glava Eliejeva, sina afatova, ostane jo danas na njemu! 32 Eliej je bio u svojoj kui, dok su starjeine sjedile kod njega. Tada kralj posla naprijed jednoga ovjeka. A prije nego poslanik stie k njemu, ree Eliej starjeinama: Eto, on alje toga krvnika, da mi odsijee glavu! Pazite! im doe poslanik, zakljuajte vrata i oduprite se njemu vratima! Ne uje li se ve za njim bahat nogu gospodara njegova? 33 Dok je jo govorio a njima, stupi ve i kralj pred njega i ree: Kad Gospod nanosi takvo zlo, kako u se jo uzdati u Gospoda. 2 Kraljevi 7 1 A Eliej navijesti: ujte rije Gospodnju! Ovako veli Gospod, Sutra e u ovo doba na vratima Samarije biti jedna mjera bijeloga brana za ekel, a dvije mjere jemenoga brana za ekel. 2 Dvorski inovnik, na iju se ruku naslanjao kralj, odgovori ovjeku Bojemu: I kad bi Gospod nainio okna na nebu, kako bi se moglo tako to dogoditi? A onaj odgovori: Vidjet e svojim oima, ali ga nee jesti. 3 A bila su izvan gradskih vrata etiri ovjeka gubava. Oni rekoe jedan drugomu: to emo ovdje stajati, dok umremo?

295

2 Kraljevi
ekel i dvije mjere jemenoga brana za ekel, kao to je bio unaprijed rekao Gospod. 17 Kralj je bio postavio na vrata onoga dvorskog inovnika, na iju se je ruku naslanjao. Pritom ga narod izgazi na vratima. On umrije, kao to je bio unaprijed rekao ovjek Boji, kad je bio kralj doao k njemu. 18 Kad naime ovjek Boji ree kralju: Dvije mjere jemenoga brana bit e sutra u ovo doba na vratima Samarije za ekel, a jedna mjere bijeloga brana takoer za ekel, 19 Dvorski inovnik bio je odgovorio ovjeku Bojemu: I kad bi Gospod nainio okna na nebu, kako bi se moglo tako to dogoditi? A onaj mu je bio odgovorio: Vidjet e svojim oima, ali ga nee Jesti. 20 I tako se dogodi: narod ga izgazi na vratima, te umrije. 2 Kraljevi 8 1 Eliej je bio svjetovao eni, kojoj je sina bio povratio u ivot: Ustani sa svojom obitelji, otidi i skloni se negdje u tuini, jer je Gospod pustio glad, koja e doi na zemlju za sedam godina. 2 ena ustade i uini, kako joj je bio rekao ovjek Boji. Otide sa svojom obitelji i ostade sedam godina u zemlji filistejskoj. 3 Kad proe sedam godina, vrati se ena iz zemlje filistejske i otide kralju, da ga moli za kuu svoju i za njive svoje. 4 Kralj je upravo govorio s Gehazijem, slugom ovjeka Bojega, i zamoli ga, da mu pripovijeda sva udesna djela, to ih je bio uinio Eliej. 5 I kad je on pripovijedao kralju, kako je onaj oivio mrtva, doe ena, kojoj je bio sina oivio, da moli kralja za kuu svoju i za obitelj svoju. Tada ree Gehazi: Moj gospodar i kralju, ovo je ena i ovo je sin njezin, kojega je oivio Eliej. 6 Tada kralj zapita enu, i ona mu pripovjedi sve. Nato joj kralj dade jednoga inovnika, kojemu naloi Gledaj, da ona dobije natrag sve, to je njezino, i sav prihod od njiva od dana, kad je ostavila zemlju, do danas! 7 Jednoga dana doe Eliej u Damask, kad se je upravo bio razbolio BenHadad, kralj sirijski. Javie mu, da je ovjek Boji doao tamo. 8 Tada zapovjedi kralj Hazaelu Uzmi sa sobom darove, idi u susret ovjeku Bojemu i pitaj preko njega Gospoda, hou li ozdraviti od ove bolesti! 9 Hazael ode mu u susret i uze sa sobom darove, svakojakih

4 Ako odemo u grad, gdje je glad, umrijet emo tamo. A ostanemo li ovdje, umrijet emo ovdje. Zato hajde da odemo u tabor Sirijaca! Ako nas ostave u ivotu, ostat emo u ivotu; ako nas pogube, pa umrijet emo. 5 Oni se dakle u sumrak podigoe, da zapute u tabor Sirijaca. Dooe do kraja tabora sirijskoga. Ali nije bilo nigdje nikoga. 6 Gospod je naime bio uinio, da se u taboru Sirijaca uje lupa kola i konja i buka velike vojske, tako da je govorio jedan drugomu: Sigurno je kralj Izraelov proti nama najmio kraljeve hitejske i kraljeve egipatske, da udare na nas. 7 Zato su se a sumrak bili podigli i pobjegli. Svoje atore, svoje konje i magarce, sav tabor, kao to je bio, bili su ostavili i pobjegli, da spase ivot svoj. 8 Kad oni gubavci bili doli na drugi kraj tabora, uoe u jedan ator, najedoe se i napie se, uzee sa sobom tamo srebro, zlato; haljine i otidoe da to skriju. Onda se vratie natrag i uoe u drugi ator. I ovaj oplijenie i odoe opet da to skriju. 9 Tada rekoe meu sobom Ne smijemo initi tako. Dananji je dan, dan radosne vijesti. Ako utimo i do sutra rano ekamo, bit emo krivi. Zato hajde da idemo i da to javimo u palai kraljevskoj! 10 Podigoe se dakle, dozvae vratare gradske i rekoe im: Doosmo u tabor Sirijaca. Ali tamo nije bilo nikoga vidjeti ni uti, samo povezani konji i magarci, i atori, kako su bili prije. 11 Vratari gradski iskazae to glasno, i to se javi unutri u palai kraljevskoj. 12 Kralj se die jo u noi i ree slugama svojim: Rei u vam, to hoe Sirijci da uine s nama: Oni znadu, da gladujemo. Zato ostavie tabor, da se skriju u slobodnu polju, a misle: Kad izau iz grada, pohvatat emo ih ive i provalit emo u grad. 13 A jedan od sluga njegovih predloi: Neka se ipak uzme pet od konja, to su jo preostali - to je sve to je ostalo u svemu mnotvu Izraelovu, a druge izjedoe - pa da ih poljemo i izvidimo! 14 Uzee dakle dvoja kola s konjima, i kralj ih posla za vojskom sirijskom i zapovjedi: Idite, izvidite! 15 Oni otidoe za njima do Jordana. Sav je put bio pokriven haljinama i orujem, to su ih bili pobacali Sirijci na svojemu bijegu. Tada se vratie poslanici i javie kralju. 16 I narod izae i oplijeni tabor sirijski. Jedna mjera bijeloga brana bila je za

2 Kraljevi
dragocjenosti iz Damaska, natovarenih na etrdeset deva. Kad doe tamo, stupi pred njega i ree: Tvoj sin Ben-Hadad, kralj sirijski, alje me k tebi i pita, hoe li ozdraviti od ove bolesti. 10 Eliej mu odgovori: Idi, reci mu: Ozdravit e. Ali mi je Gospod pokazao, da e umrijeti. 11 Pritom se ovjek Boji zagleda nepomino preda se, pade u teku zabunu i zaplaka. 12 Kad Hazael upita: Zato plae gospodar moj?, odgovori on: Jer znam, da e ti mnogo zla nanijeti sinovima Izraelovim. Njihove tvrde gradove palit e ognjem, njihove e mladie ubijati maem, njihovu e djecu satirati i njihove trudne ene parati. 13 Hazael odgovori: to je sluga tvoj, pas, da uini tako velike stvari? Eliej ree: Gospod mi je pokazao tebe kao kralja sirijskoga. 14 Potom otide od Elieja. Kad doe k svojemu gospodaru, upita ga ovaj: Sto ti ree Eliej? On odgovori: Ree mi, da e ozdraviti. 15 A iduega dana uze on pokriva, zamoi ga u vodu, prostrije mu ga po licu, tako da je umro. I Hazael postade kralj mjesto njega. 16 U petoj godini kraljevanja Jorama, sina Ahabova, nad Izraelom, kad je Joafat bio jo kralj Judin, postade Joram, sin Joafatov, kralj Judin. 17 Imao je trideset i dvije godine, kad postade kralj, i vladao je osam godina u Jerusalemu. 18 I hodio je putovima kraljeva Izraelovih, kao to je bila inila kua Ahabova, jer je on imao ker Ahabovu za enu. Tako je inio on, to se nije dopadalo Gospodu. 19 Ipak Gospod ne htjede zatrti Jude radi svojega sluge Davida, jer mu je bio obeao, da e njemu i sinovima njegovim vazda davati svjetionicu. 20 Pod njegovim vladanjem otpadoe Edomci od Jude i postavie sebi vlastitoga kralja. 21 Joram otide u Seiru sa svim svojim ratnim kolima. Kad je navalio jedne noi, razbi Edomce, koji su ga bili opkolili, zajedno sa zapovjednicima ratnih kola, i pobjee vojska kui. 22 Ali Edomci ostadoe nezavisni od Jude do dananjega dana. Tada u isto vrijeme otpade i Libna. 23 Ostala povijest Joramova i sve to je inio, stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih. 24 Kad je Joram bio poinuo kod otaca svojih, bio je pokopan kod otaca svojih

296

u gradu Davidovu. Mjesto njega postade kralj njegov sin Ahazija. 25 U dvanaestoj godini kraljevanja Jorama, sina Ahabova, nad Izraelom, postade kralj Ahazije a, sin Jorama, kralja Judina. 26 Ahazija je imao dvadeset i dvije godine, kad postade kralj. Vladao je godinu dana u Jerusalemu. Njegova se mati zvala Atalija i bila je unuka Omrija, kralja Izraelova. 27 On je hodio putem kue Ahabove i inio je, to se nije dopadalo Gospodu, kao kua Ahabova, jer je bio postao svojak kui Ahabovoj. 28 On poe s Joramom, sinom Ahabovim, u Ramot Gilead na vojsku proti Hazaelu, kralju sirijskomu. Kad pritom Sirijci ranie Jorama, 29 Vrati se natrag kralj Joram, da se u Jezreelu lijei od rana, to su mu ih bili zadali Sirijci kod Rame, kad je ratovao proti Hazaelu, kralju sirijskomu. Ahazija, sin Joramov, kralj Judin, doe da posjeti u Jezreelu Jorama, sina Ahabova, jer je ovaj leao bolestan. 2 Kraljevi 9 1 Prorok Eliej dozva k sebi jednoga izmeu uenika prorokih i zapovjedi mu: Opai sebi bedra, uzmi ovu uljanicu sam sobom, pa idi u Ramot Gilead! 2 Kad doe tamo, raspitaj ondje za Jehua, sina Joafata, sina Nimijeva! Otidi tamo, izvedi ga izmeu drugova njegovih i uvedi ga u najtajniju sobu! 3 Uzmi onda uljanicu, izlij mu je na glavu i reci: Ovako veli Gospod, pomazujem te ovim za kralja nad Izraelom. Tada otvori vrata i bjei odmah! 4 Mladi - mladi ovjek bio je prorok otide dakle u Ramot Gilead. 5 Kad doe tamo, upravo su sjedili skupa zapovjednici vojske. On ree: Imam nalog za tebe, zapovjednie! Jehu upita: Za koga izmeu svih nas? On odgovori: Za tebe, zapovjednie! 6 Tada se on die i ue u kuu. I onaj mu izli ulje na glavu i ree mu: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Pomazujem te za kralja nad narodom Gospodnjim, nad Izraelom. 7 Ti ima istrijebiti kuu Ahaba, gospodara svojega. Tako hou da osvetim na Jezebeli krv sluga svojih, proroka, i krv svih sluga Gospodnjih. 8 Sva e kua Ahabova izginuti. Od roaka Ahabovih iskorijenit u sve, to je mukoga roda, dorasle i nedorasle u Izraelu.

297

2 Kraljevi
22 I kad Joram ugleda Jehua, upita ga: Dolazi li u mirnoj namjeri, Jehu? On odgovori: Kako da dolazim u mirnoj namjeni, kad jo uvijek traju idolopoklonstva matere tvoje Jezebele i mnoga aranja njezina! 23 Tada okrenu Joram i pobjee. Ahazija doviknu: Izdaja, Ahazija! 24 Ali Jehu nategnu luk i ustrijeli Jorama meu plea, tako da mu strijela proe kroz srce, te pade u kolima svojim. 25 Tada zapovjedi Jehu svojemu zapovjedniku Bidkaru: Uzmi i baci ga na njivu Jezreelca Nabota! Spomeni se, kako smo nas dvojica jahali za njegovim ocem Ahabom, a Gospod izree proti njemu ovo: 26 Zaista, kako sam juer vidio krv Nabotovu i krv sinova njegovih, kae Gospod, tako u ti sigurno platiti na ovoj njivi, kae Gospod Uzmi i baci ga sad na tu njivu, kao to je unaprijed rekao Gospod! 27 Kad to vidje Ahazija, kralj Judin, pobjee prema Bet Haganu. Ali ga potjera Jehu i povika: Ubijte i njega! Ranie ga u kolima na brdu Guru kod Ibleama. Ali umae u Megido. Tamo umrije. 28 Sluge njegove odvezoe ga u kolima u Jerusalem i pokopae ga kod otaca njegovih u grobnici njegovoj u gradu Davidovu. 29 U jedanaestoj godini kraljevanja Jorama, sina Ahabova, bio je Ahazija postao kralj nad Judom. 30 Jehu je bio meutim doao u Jezreel. Kad je to ula Jezebela, namaza sebi oi, nakiti glavu svoju, i gledala je van s prozora. 31 Kad je Jehu ulazio na vrata, povika ona: Je li dobro proao Zimri, ubojica gospodara svojega? 32 Jehu pogleda na prozor i upita: Tko je s menom, tko. Tada pogledae u njega dva ili tri dvoranina. 33 Njima on doviknu: Bacite je dolje! I bacie je. Krv njezina poprska zid i konje, i ovi je izgazie. 34 Kad je on onda bio uniao i jeo i pio, zapovjedi: Vidite onu prokletnicu i pokopajte je; Jer je ki kraljeva! 35 Kad su otili da je pokopaju, naoe od nje samo jo lubanju, noge i ruke. 36 Dooe natrag i javie mu. On ree: Tako glasi rije Gospodnja, koju je rekao preko svojega sluge Ilije, Tibianina: U polju jezreelskom proderat e psi meso Jezebelino. 37 Truplo Jezebelino bit e kao gnoj u polju jezreelskom, tako da se vie ne moe rei: To je Jezebela!

9 Uinit u s kuom Ahabovom kao s kuom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s kuom Baae, sina Ahijina. 10 Jezebelu e proderati psi u polju jezreelskom, i nitko je nee pokopati. Potom otvori vrata i pobjee. 11 Kad Jehu izae k slugama gospodara svojega, zapitae ga oni: Je li dobro? Zato je doao taj smetenjak k tebi? On im odgovori: Znate ovjeka i rije njegovu. 12 A oni povikae: To su izgovori! Daj nam odgovor! On ree: Tako i tako govorio mi je, naime: Ovako veli Gospod: Ja te pomazah za kralja nad Izraelom. 13 Odmah uzee svi plateve svoje, metnue mu ih pred noge na gole stepenice, zatrubie u trube i povikae: Jehu je kralj! 14 Tako se pobuni Jehu, sin Joafata, sina Nimijeva, proti Joramu. Joram je bio branio Ramot Gilead sa svim Izraelom proti Hazaelu, kralju sirijskomu. 15 Tada se je bio vratio kralj Joram, da se lijei u Jezreelu od rana, to su mu ih bili zadali Sirijci u njegovu boju proti Hazaelu, kralju sirijskomu. A Jehu ree: Ako vam je pravo, neka nitko ne ostavlja grada potajno, da javi u Jezreel! 16 Tada Jehu sjede na kola i odveze se u Jezreel, jer je tamo leao Joram bolestan, i Ahazija, kralj Judin, bio je tamo doao, da posjeti Jorama. 17 I kad straar, koji je stajao na kuli u Jezreelu, ugleda etu Jehua gdje dolazi, javi: Vidim etu gdje dolazi. Joram zapovjedi: Uzmi konjanika, polji ga u susret njima, neka zapita, dolaze li u mirnoj namjeri! 18 Konjanik odjaha dakle na susret njemu i ree: Kralj pita, dolazite li u mirnoj namjeri. A Jehu mu ree: to je tebi briga dolazim li u mirnoj namjeri? Okreni se i hajde za mnom! Tada javi straar: Glasnik je stigao k njima, all se ne vraa. 19 I posla drugoga konjanika. Kad doe k njima, ree: Kralj pita, dolazite li u mirnoj namjeri? A Jehu odgovori: to je tebi briga, dolazim li ja u mirnoj namjeri? Okreni se i hajde za mnom! 20 Straar javi: Glasnik je stigao k njima, ali se vie ne vraa. Vonja je kao vonja Jehua, unuka Nimijeva; jer vozi ovamo kao pomaman. 21 I zapovjedi Joram, da upregnu. I upregoe u kola njegova, i Joram, kralj Izraelov, i Ahazija, kralj Judin, izvezoe se van, svaki na svojim kolima. Oni se odvezoe u susret Jehui i sastadoe se s njim na njivi Jezreelca Nabota.

2 Kraljevi
2 Kraljevi 10 1 Kako je u Samariji jo bilo sedamdeset kraljevia iz obitelji Ahabove, upravi Jehu pismo u Samariju glavarima gradskim, starjeinama i odgojiteljima kraljevia iz obitelji Ahabove s ovim sadrajem: 2 im ovo pismo doe vama koji ste postavljeni nad kraljeviima iz obitelji gospodara svojega i nad kolima i konjima, nad tvravama i orujem, 3 Izaberite sebi najboljega i najvaljanijega kraljevia iz obitelji Gospodara svojega, postavite ga na prijestolje oca njegova i borite se za kuu gospodara svojega! 4 Ali se oni vrlo uplaie i rekoe: Kad mu dva kralja ne mogoe odoljeti, kako emo mi moi? 5 I predstojnik palae, glavar gradski, starjeine i odgojitelji poslae k Jehuu ovu vijest: Mi smo sluge tvoje i init emo sve, to nam zapovjedi. Neemo nikoga postavljati kraljem. ini, to ti je volja! 6 A on im upravi drugo pismo s ovim sadrajem: Kad drite s menom i hoete da mi budete posluni, uzmite glave kraljevia iz obitelji gospodara svojega i doite s tim k meni sutra u ovo doba u Jezreel! Kraljevii, sedamdeset ih, bili su kod najodlinijih u gradu, koji su ih odgajali. 7 im doe njima to pismo, uzee kraljevie i poklae ih svih sedamdeset. Glave njihove metnue u koare i poslae mu ih u Jezreel. 8 Kad doe glasnik i javi mu, da su donijeli glave kraljevia, zapovjedi on: Sloite ih do sutra na vratima u dvije gomile! 9 Iduega jutra izae on, stupi pred sav narod i ree: Vi ste bez krivnje. Znate, da sam ja bio, koji sam se pobunio proti gospodaru svojemu i ubio ga. Ali tko je pobio sve ove? 10 Znate dakle, da nije ostala neispunjena nijedna prijetnja Gospodnja, koju izree Gospod nad kuom Ahabovom. Gospod je samo izveo, to je navijestio preko svojega sluge Ilije. 11 Potom dade Jehu pobiti sve, koji su jo bili ostali u Jezreelu od kue Ahabove, sve njezine velikae, pouzdanike i sveenike. Ne dade da ostane od njih ni jedan jedini. 12 Onda se podie Jehu i Poe dalje u Samariju. Kad je na putu bio kod kolibe pastirske, 13 Naie na roake Ahazije, kralja Judina. On ih upita, tko su. Oni odgovorie: Mi smo roaci Ahazijini i

298

doosmo da posjetimo kraljevie i sinove kraljice matere. 14 On zapovjedi: Pohvatajte ih ive! Pohvatae ih ive i poklae ih, etrdeset i dvojicu na jami kod kolibe pastirske. Ne ostavie ni jednoga jedinog od njih. 15 Kad je odatle poao dalje, sastade se s Jonadabom, sinom Rekabovim, koji mu izae u susret. On ga pozdravi i upita ga: Je li ti srce iskreno kao to je moje prema tebi Jonadab odgovori: Jest, posve sigurno! Daj mi ruku svoju! On mu dade ruku, uze ga k sebi u kola 16 I ree: Hajde s menom i veseli se revnosti mojoj za Gospoda! I odvezoe ga na njegovim kolima. 17 Kad doe u Samariju, dade poubijati sve, koji su bili jo ostali u Samariji od obitelji Ahabove, dok je svu ne istrijebi po rijei, koju je bio Gospod rekao Iliji. 18 Potom skupi Jehu sav narod i ree im: Ahab je odve malo tovanja iskazao baalu. Jehu e mu sluiti revnije. 19 Zato dozovite mi ve proroke 10baalove, sve sluge njegove i sveenike njegove! Nijedan ne smije izostati, jer veliku rtvenu sveanost hou da priredim u ast baalu. Tko izostane, nee dulje ostati u ivotu! Jehu je radio tako iz prijevare, da uniti tovatelje baalove. 20 Tada zapovjedi Jehu: Oglasite na ast baalu sveanu skuptinu! I oglasie je. 21 Po svemu Izraelu posla Jehu, te dooe svi tovatelji baalovi, i ne izosta ni jedan da ne doe. Kad su bili unili u hram baalov, bio je hram baalov pun od jednoga kraja do drugoga. 22 Tada zapovjedi upravitelju riznice, neka iznese haljine svima tovateljima baalovim. I iznese im haljine. 23 Zatim ue Jehu s Jonadabom, sinom Rekabovim, u hram baalov i ree tovateljima baalovim: Pripazite dobro na to, da ovdje meu vama ne bude koji tovatelj Gospodnji, nego samo tovatelji baalovi! 24 I oni dooe da prirede rtve zaklanice i paljenice. A Jehu je bio vani namjestio osamdeset ljudi i rekao: Tko pusti da utee jedan od ovih ljudi, to vam ih predajem u ruke, taj jami za to svojim ivotom. 25 Kad se je bilo gotovo s priredbom rtve paljenice, zapovjedi Jehu vojnicima i tjelesnim straarima: Ustanite, pobijte ih! Nijedan ne smije umai! I pobie ih vojnici i tjelesni straari maem, pobacae ih van,

299

2 Kraljevi
odlazite u subotu i preuzimate strau u palai kraljevskoj, 6 I druga treina na vratima Sur i posljednja treina na vratima iza vojnika, koji ste imali strau kod palae, 7 Nadalje obadva druga dijela vas, ukratko svi, koji dolaze u subotu i dre strau u hramu Gospodnjem kod kralja, 8 Vi se imate svi okupiti oko kralja, svaki s orujem u ruci. Tko navali meu vrste, neka se pogubi! Tako imate pratiti kralja, kada dolazi i kada odlazi. 9 Stotnici uinie tono tako, kako im je bio naredio sveenik Jehojada. Svaki uze svoje ljude, one, koji odlaze u subotu, i one koji dolaze u subotu k sveeniku Jehojadi. 10 Sveenik dade stotnicima koplja i titove, to su bili pripadali kralju Davidu i to su se nalazili u hramu Gospodnjem. 11 Izakako su se bili unaokolo namjestili vojnici, svaki s orujem u ruci, od june strane hrama do sjeverne strane hrama izmeu rtvenika i hrama, gdje je bio kralj. 12 Izvede on sina kraljeva i metnu na njega zlatni vijenac i svjedoanstvo. Tako ga uinie kraljem, pomazae ga i pljeskajui rukama povikae: ivio kralj! 13 Kad je Atalija ula viku vojnika i naroda, doe k narodu u hram Gospodnji. 14 Ovdje vidje kralja gdje po obiaju stoji na prijestolju i uz kralja stotnike i vojnike, a sav se narod radovao i trubio u trube. Tada razdrije Atalija haljine svoje i povika: Izdaja, izdaja! 15 A sveenik Jehojada zapovjedi stotnicima, zapovjednicima eta: Izvedite je izmeu vrsta iz hrama! Tko poe za njom, toga pogubite maem! Sveenik je naime bio naredio, neka se ona ne pogubi u hramu Gospodnjem. 16 Nainie joj mjesto, i kad je dola na put, to je bio odreen za konje na ulazu u palau kraljevsku, tamo je ubie. 17 Nato Jehojada sklopi savez izmeu Gospoda, kralja i naroda, da e naime narod biti Gospodnji, takoer izmeu kralja i naroda. 18 Sav narod otide u hram baalov i razori ga. Njegove rtvenike i likove razruie posve i ubie baalova sveenika Matana pred rtvenicima. Potom sveenik namjesti strau kod hrama Gospodnjega. 19 I pusti da krenu stotnici, tjelesne strae, vojnici i sav narod. Izvedoe

provalie u svetite hrama baalova, 26 Izbacie likove iz hrama baalova i spalie ih 27 Tada razruie kamene stupove baalove, sruie hram baalov i od njega nainie zahode, to postoje do dananjega dana. 28 Tako istrijebi Jehu slubu baalovu iz Izraela. 29 Ali od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koji je ovaj bio naveo Izraela, ne odstupi ni Jehu, naime od zlatnih telaca, to su bili u Betelu i Danu. 30 Dodue bio je Gospod dao javiti Jehui; Jer si revno isvrio to mi je po volji i jer si uinio s kuom Ahabom sve, to mi je bilo u srcu, zato e potomci tvoji do u etvrto koljeno sjediti na prijestolju Izraelovu. 31 Ipak se nije trudio Jehu da svim srcem hodi po zakonu Gospoda, Boga Izraelova. On ne odstupi od grijeha Jeroboamova, na koji je ovaj bio naveo Izraela. 32 U ono vrijeme poe Gospod otkidati dijelove zemlje od Izraela, jer ga Hazael pobi po svim meama izraelskim 33 Istono od Jordana, svu zemlju Gilead, naime Gad, Ruben i Manaseh. Od Aroera, to lei na Arnonu, i Gilead i Baan. 34 Ostala povijest Jehuova sva njegova djela i sve njegove pobjede, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. 35 Kad je Jehu bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u Samariji. Njegov sin Joahaz postade kralj mjesto njega. 36 Vladao je Jehu u Samariji nad Izraelom dvadeset i osam godina. 2 Kraljevi 11 1 Kad je Atalija, mati Ahazijina, doznala, da je sin njezin mrtav, odlui da pobije svu obitelj kraljevsku. 2 Ali Joeba, ki kralja Jorama, sestra Ahazijina, uze Joaa, sina Ahazijina, ukrade ga izmeu kraljevia, to su imali biti pobijeni, i donese ga s dojkinjom njegovom u lonicu. Tako ga skrie od Atalije, tako da umae smrti. 3 On ostade est godina skriven kod nje u hramu Gospodnjem, a Atalija je vladala u zemlji. 4 U sedmoj godini dade Jehojada poslati po stotnike, tjelesne straare i vojnike i uvesti ih k sebi u hram Gospodnji. Tada se dogovori s njima i zakle ih u hramu Gospodnjem. Nato im pokaza sina kraljeva. 5 I dade im ovaj naputak: Vi imate ovako uiniti: Vas treina, koji

2 Kraljevi
kralja iz hrama Gospodnjega i pooe kroz vrata vojnika u palau kraljevsku. Tamo on sjede na kraljevsko prijestolje. 20 Sav narod u zemlji radovao se je, i grad ostade miran. A Ataliju su bili maem ubili kod kraljevske palae. 21 Joau je bilo sedam godina, kad se je uspeo na prijestolje. 2 Kraljevi 12 1 U sedmoj godini Jehuovoj postade Joa kralj, i vladao je etrdeset godina u Jerusalemu. Njegova se je mati zvala Sibija, iz Beerebe. 2 Joa je inio, to se je dopadalo Gospodu, dokle ga je svjetovao sveenik Jehojada. 3 Ali uzvisine rtvene nijesu bile sruene. Narod je jo uvijek prinosio na visinama rtve zaklanice i kadio kad. 4 Joa je bio zapovjedio sveenicima: Sav novac, to se kao posveeni dar donosi u hram Gospodnji, naime novac, to se naloi procjenom, porez po dunosti, nadalje sav novac, to se donosi u hram od svoje volje, 5 To neka sveenici uzimaju za se, svaki od svojega poznanika! Oni stim neka dadnu popraviti sve, to je trono na hramu, gdjegod se nae kakva teta! 6 Ali u dvadeset treoj godini kraljevanja Joaova nijesu jo bili sveenici popravili to je bilo trono na hramu. 7 Tako pozva kralj Joa sveenika Jehojadu i druge sveenike i upita ih: Zato jo ne popraviste to je trono na hramu? Od sada ne smijete vie uzimati novaca od svojih poznanika, nego ih morate upotrijebiti za popravak hrama. 8 Sveenici pristadoe na to, da vie ne uzimaju novaca od naroda, ali i da ne popravljaju to je trono na hramu. 9 Tada uze sveenik Jehojada jedan koveg, proreza rupu na zaklopcu i metnu ga uz oltar desno od ulaza u hram Gospodnji. Tamo su morali sveenici, koji su straili na pragu, ubacivati sve novce, to su se donosili u hram Gospodnji. 10 Kad bi vidjeli, da ima mnogo novaca u kovegu, morao je za to odreeni kraljevski inovnik doi s velikim sveenikom, novce, to su se nali u hramu Gospodnjem, svezati i izmjeriti. 11 Izmjerene novce morali su uruiti onima, to su upravljali poslom i starali se za hram Gospodnji. Ovi bi isplaivali drvodjelje i poslenike, to su bili zaposleni na hramu

300

Gospodnjem. 12 I zidare i kamenare, i da se dobavlja drvo i tesano kamenje, te se tako popravi to je bilo trono na hramu Gospodnjem, ukratko da se dobavi sve, to je trebalo da se popravi hram. 13 Ali novcima, to se donosili u hram Gospodnji, nijesu gradili srebrnih aa, noeva, kotlia ili truba, niti kakvih sudova zlatnih i srebrnih za hram Gospodnji, 14 Nego su ih davali radnicima, da za njih poprave hram Gospodnji. 15 Pritom nijesu traili rauna od ljudi, kojima bi predavali novce da izdaju poslenicima, jer su radili vjerno i tono. 16 A novci od rtava za prijestup i grijeh nijesu se davali za hram, nego su pripadali sveenicima. 17 Tada izae Hazael, kralj Sirije, opkoli Gat i osvoji ga. Kada se Hazael okrenu da poe i proti Jerusalemu, 18 Uze Joa, kralj Judin, sve posveene darove, to su ih bili prinijeli njegovi prei, kraljevi Judini Joafat, Joram i Ahazija, pa i svoje vlastite, usto sve zlato, to se nalo u riznicama hrama Gospodnjega i palae kraljevske, i posla Hazaelu, kralju sirijskomu. Tako odustade on od vojne proti Jerusalemu. 19 Ostala povijest Joaova i sve, to je uinio, stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih. 20 A napokon podigoe se proti njemu dvorani njegovi, skovae urotu proti njemu i ubie Joaa u tvravi Milu, kamo se silazi u Silu. 21 Jozakar naime, sin imatov, i Jozabad, sin omerov, dvorani njegovi, bili su ubojice njegove. Poslije smrti njegove pokopae ga kod otaca njegovih u gradu Davidovu, Njegov sin Amazija postade kralj mjesto njega. 2 Kraljevi 13 1 U godini dvadeset treoj kraljevanja Joaa, sina Ahazijina, nad Judom, postade Joahaz, sin Jehuov, u Samariji kralj Izraelov za sedamnaest godina. 2 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, i hodio je posve za istim grijehima, na koje je bio naveo Izraela Jeroboam, sin Nebatov; on ne odstupi od njih. 3 Tada se raspali gnjev Gospodnji proti Izraelu. Dade ih za sve ono vrijeme u ruke Hazaelu, kralju sirijskomu, i u ruke Ben-Hadadu, sinu Hazaelovu. 4 A kad se Joahaz htjede da pomiri s Gospodom, uslii ga Gospod, jer vidje nevolju Izraelovu kako ih mui kralj

301

2 Kraljevi
tako e Sirijce samo tri puta pobijediti. 20 Potom umrije Eliej, i pokopae ga. A obino bi ete moapske poetkom godine navalivale na zemlju. 21 Kad jedanput upravo htjedoe pokopati nekoga ovjeka i ugledae jednu takvu etu, bacie ovjeka u grob Eliejev i otidoe odatle. Ali kad se ovjek dotae kostiju Eliejevih, doe u njega ivot, i on ustade na noge svoje. 22 Hazael, kralj sirijski, muio je Izraele, dokle je ivio Joahaz. 23 Ali im Gospod iskaza milost, smilova im se i pogleda opet na njih radi zavjeta svojega s Abrahamom, Izakom i Jakovom. On ih ne htjede unititi i ne odbaci ih od lica svojega do sada. 24 I kad je Hazael, kralj sirijski, bio umro i njegov sin Ben-Hadad postao mjesto njega kralj, 25 Oduze opet Joa, sin Joahazov, BenHadadu, sinu Hazaelovu, gradove, to ih je ovaj bio u boju oteo njegovu ocu Joahazu. Joa ga razbi tri puta i tako opet dobi natrag gradove izraelske. 2 Kraljevi 14 1 U drugoj godini kraljevanja Joaa, sina Joahazova, nad Izraelom postade Amazija, sin Joaov, kralj Judin. 2 Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Joadana, iz Jerusalema. 3 On je inio, to se je dopadalo Gospodu, iako ne kao njegov djed David, ali posve onako, kako je bio inio njegov otac Joa. 4 Uzvisine nijesu bile dakako sruene, nego je narod jo uvijek prinosio rtve zaklanice i kadio kad na visinama. 5 im je on imao vrsto u rukama kraljevsku vlast, dade poubijati svoje dvorane, koji su bili ubili njegova kraljevskoga oca. 6 Sinova tih ubojica ne dade ipak ubiti po zapovijedi Gospodnjoj, to stoji u knjizi zakona Mojsijeva, gdje zapovijeda Gospod: Oci neka se ne pogube zbog djece svoje, niti djeca zbog otaca svojih, nego svaki neka se pogubi samo zbog svojega vlastitoga prekraja. 7 On pobi deset tisua Edomaca u slanoj dolini, uze Selu juriem i dade gradu ime Jokteel, to ga ima do danas. 8 Tada posla Amazija poslanike k Joau, sinu Joahazovu, unuku Jehuovu, kralju Izraelovu, s pozivom: Doi, da se ogledamo! 9 A Joa, kralj Izraelov, dade Amaziji,

sirijski. 5 Gospod posla Izraelu izbavitelja, tako da se je mogao osloboditi od ruke sirijske, i da su sinovi Izraelovi mogli opet stanovati u atorima svojim kao prije. 6 Ipak ne odstupie oni od grijeha kue Jeroboamove, na koje je on bio naveo Izraela, nego hodie u njima. Takoer atarta ostade u Samariji. 7 I tako Gospod ostavi Joahazu ratnika samo pedeset konjanika, deset kola i deset tisua ljudi. Kralj sirijski bio ih je unitio i kao kod vridbe u prah ih pogazio. 8 Ostala povijest Joahazova, sva njegova djela i pobjede, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. 9 Kad je Joahaz bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u Samariji. Njegov sin Joa postade kralj mjesto njega. 10 U godini trideset sedmoj kraljevanja Joaova nad Judom postade Joa, sin Joahazov, u Samariji kralj Izraelov za esnaest 11 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, i nije odstupio od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje je ovaj bio naveo Izraela, nego je hodio u njima. 12 Ostala povijest Joaova, sva njegova djela i pobjede, i kako je ratovao s Amazijom, kraljem Judinim, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. 13 Kad je Joa bio poinuo kod otaca svojih i Jeroboam bio se uspeo na prijestolje njegovo, bio je Joa pokopan u Samariji kod kraljeva Izraelovih. 14 Kad je Eliej bolovao od bolesti, od koje je imao umrijeti, doe k njemu Joa, kralj Izraelov, zaplaka pred njim i povika: Oe moj, oe moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi! 15 Eliej mu ree: Donesi luk i strijele! On donese sebi luk i strijele. 16 Tada ree kralju Izraelovu: Metni ruku svoju na luk! On metnu ruku svoju, a Eliej metnu ruke svoje na ruke kralju 17 I ree: Otvori prozor na istok! Kad ga je bio otvorio, ree mu Eliej: Pusti strijelu! I on pusti strijelu, a Eliej ree: Strijela je to pobjedna od Gospoda, strijela proti Siriji. Ti e Sirijce kod Afeka pobiti i unititi! 18 Tada nastavi: Uzmi strijele! On ih uze. Onda ree kralju Izraelovu: Udri u zemlju! On udari tri puta, pa stade. 19 Ali se rasrdi na njega ovjek Boji i ree: Ti bi imao udariti pet puta ili est puta, tada bi pobio i unitio Sirijce. A

2 Kraljevi
kralju Judinu, odgovoriti: Trn na Libanonu posla jedanput k cedru na Libanonu i porui mu: Daj svoju ker sinu mojemu za enu! Ali zvijer na Libanonu pretra preko trna i zgazi ga. 10 Jer si pobio Edomce, postao si obijestan, Veseli se svojoj slavi i ostani kod kue! Zato da izaiva zlo, da padne, ti i Juda s tobom? 11 Jer ne htjede Amazija posluati, podie se Joa, kralj Izraelov, i ogledae se on i kralj Judin Amazija kod Bet-emea Judina. 12 Judejci budu potueni od Izraelaca i pobjegoe svi k svojoj kui. 13 A Amaziju, kralja Judina, sina Joaova, unuka Ahazijina, uhvati Joa, kralj Izraelov, kod Bet-emea i odvede ga u Jerusalem. Tada srui zid jerusalemski od vrata Efraimovih do vrata na uglu u prostoru od etiri stotine lakata. 14 Uze sve zlato i srebro i sve posue, to se nae u hramu Gospodnjem i u riznicama palae kraljevske, usto taoce, pa se vrati u Samariju. 15 Ostala povijest Joaova, njegova djela i pobjede, i kako je ratovao s kraljem Judinim Amazijom, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. 16 Kad je Joa bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u Samariji kod kraljeva Izraelovih. Njegov sin Jeroboam postade kralj mjesto njega. 17 Amazija, sin Joaov, kralj Judin, ivio je iza smrti Joaa, sina Joahazova, kralja Izraelova, jo petnaest godina. 18 Ostala povijest Amazijina stoji zapisana u knjizi povijesti kraljeva Judinih. 19 Skovae u Jerusalemu urotu proti njemu. Kad pobjee u Laki, poslae za njim ljude u Laki i dadoe ga tamo ubiti. 20 Prenesoe ga na konjima i pokopae ga u Jerusalemu u gradu Davidovu kod otaca njegovih. 21 Potom uze sav narod Judin Azariju, kojemu je istom bilo esnaest godina, i uini ga kraljem mjesto oca njegova Amazije. 22 On utvrdi Alat, to ga je bio povratio Judi, izakako je bio kralj poinuo kod otaca svojih. 23 U petnaestoj godini kraljevanja Amazije, sina Joaova, nad Judom postade kralj u Samariji Jeroboam, sin Joaa, kralja Izraelova, za etrdeset i jednu godinu. 24 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, i ne odstupi ni od jednoga grijeha Nebatova sina Jeroboama, na

302

koje je ovaj bio naveo Izraela, 25 On opet natrag dobi podruje Izraelovo od ulaza u Hamat do mora pustinje po obeanju, to ga je bio dao Gospod, Bog Izraelov, preko sluge svojega, proroka Jone, sina Amitajeva, iz Gat-Hefera. 26 Jer je bio Gospod vidio veoma gorku nevolju Izraelovu. Bili su propali odrasli i neodrasli i pomonika nije vie bilo Izraelu. 27 Ali Gospod nije bio sebi preduzeo, da zatre ime Izraelovo pod nebom. Zato mu pomoe sada preko Jeroboama, sina Joaova. 28 Ostala povijest Jeroboamova, sva njegova djela i pobjede njegove, kako je ratovao i povratio Damask i Hamat od Jude Izraelu, to je zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. 29 Kad je Jeroboam bio poinuo kod otaca svojih, kraljeva Izraelovih, postade njegov sin Zaharija kralj mjesto njega. 2 Kraljevi 15 1 U dvadeset sedmoj godini kraljevanja Jeroboamova nad Izraelom postade Azarija, sin Amazijin, kralj Judin. 2 Bilo mu je esnaest godina, kad postade kralj, i vladao je pedeset i dvije godine u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Jekolija, iz Jerusalema. 3 On je inio, to se je dopadalo Gospodu, tono onako, kako je bio inio otac njegov Amazija. 4 Samo uzvisine nijesu bile sruene. Narod je jo uvijek prinosio rtve zaklanice i kadio kad na visinama. 5 A Gospod pohodi kralja teko: on posta gubav do dana smrti svoje i stanovao je odvojen u svojoj kui. Jotam, sin kraljev, upravljao je kuom i vladao nad narodom u zemlji. 6 Ostala povijest Azarijina i sva njegova djela, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih. 7 Kad je Azarija bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga kod otaca njegovih u gradu Davidovu. Njegov sin Jotam postade kralj mjesto njega. 8 U trideset osmoj godini kraljevanja Azarijina nad Judom postade Zaharija, sin Jeroboamov, u Samariji kralj Izraelov za est mjeseci. 9 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, kao to su bili inili njegovi prei, i ne odstupi od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje je ovaj bio naveo Izraela. 10 alum, sin Jabeov, skovao urotu proti njemu, ubi ga pred narodom i postade kralj mjesto njega. 11 Ostala povijest Zaharijina stoji

303

2 Kraljevi
povijesti kraljeva Izraelovih. 27 U pedeset drugoj godini kraljevanja Azarijina nad Judom postade Pekah, sin Remalijin, u Samariji kralj Izraelov za dvadeset godina. 28 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, i ne odstupi od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje je ovaj bio naveo Izraela. 29 U vrijeme Pekaha, kralja Izraelova, doe Tiglat-Pileser, kralj asirski, i osvoji Ijon, Abel-Bet-Maaku, Janoah, Kede, Hasor, Gilead i Galileju, svu zemlju Naftalijevu, i odvede zarobljeni narod u Asiriju. 30 Hoea, sin Elin, skova urotu proti Pekaha, sina Remalijina, ubi ga i postade kralj mjesto njega u dvadesetoj godini Jotama, sina Azarijina. 31 Ostala povijest Pekahova i sva njegova djela, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. 32 U drugoj godini kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izraelom postade Jotam, sin Uzijin, kralj Judin. 33 Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je esnaest godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Jerua i bila je ki Sadokova. 34 On je inio, to se je dopadalo Gospodu: inio je posve onako, kako je inio otac njegov Azarija. 35 Samo uzvisine nijesu bile sruene. Narod je jo uvijek prinosio rtve zaklanice i kadio kad na visinama. On naini gornja vrata na hramu Gospodnjem. 36 Ostala povijest Jotamova i sva njegova djela, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih. 37 U ono vrijeme posla Gospod Resina, kralja sirijskoga, i Pekaha, sina Remalijina, proti Judi. 38 Kad je Jotam bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga kod otaca njegovih u gradu njegova djeda Davida. Njegov sin Ahaz postade kralj mjesto njega. 2 Kraljevi 16 1 U sedamnaestoj godini Pekaha; sina Remalijina, postade Ahaz, sin Jotamov, kralj Judin. 2 Dvadeset godina bilo je Ahazu, kad postade kralj, i vladao je esnaest godina u Jerusalemu. On nije inio, to se je dopadalo Gospodu, Bogu njegovu, kao njegov djed David, 3 Nego je hodio putem kraljeva Izraelovih. Dapae sina svojega pusti da ide kroz oganj po gadnom obiaju pogana, koje je Gospod bio odagnao ispred sinova Izraelovih. 4 On je prinosio rtve zaklanice i kadio

zapisana u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih, 12 Tako se ispuni obeanje Gospodnje, to ga je bio dao Jehuu: Do u etvrto koljeno sjedit e potomci tvoji na prijestolju Izraelovu. I tako se dogodi. 13 alum, sin Jabeov, postade kralj u trideset devetoj godini kraljevanja Azarijina nad Judom, i vladao je mjesec dana u Samariji. 14 Tada se podie Menahem, sin Gadijev, iz Tirse proti njemu, provali u Samariju, potue aluma, sina Jabeova, u Samariji, pogubi ga i postade kralj mjesto njega. 15 Ostala povijest alumova i urota, to je podie, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. 16 Tada raskopa Menahem grad Tipsu i sve, to je bilo u njoj, i okolicu njezinu poevi od Tirse, jer mu ne otvorie, zato ih pobi i dade svima enama, to su bile trudne, tijelo rasparati. 17 U trideset devetoj godini kraljevanja Azarijina nad Judom postade Menahem, sin Gadijev, u Samariji kralj Izraelov za deset godina, 18 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, i ne odstupi od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje je ovaj bio za ivota navodio Izraela. 19 Tada doe Pul, kralj asirski, u zemlju, i Menahem dade Pulu tisuu talenata srebra, da mu ovaj pomogne i vlast utvrdi u njegovoj ruci. 20 Menahem nametnu te novce Izraelcima, naime svima imunim ljudima kao porez, da ih dadne kralju asirskomu; pedeset ekela srebra doe na svakoga. Nato ode opet kralj asirski i ne ostade dulje u zemlji. 21 Ostala povijest Menahemova i sva njegova djela, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. 22 Kad je Menahem bio poinuo kod otaca svojih, postade njegov sin Pekahja kralj mjesto njega. 23 U pedesetoj godini kraljevanja Azarijina nad Judom postade Pekahja, sin Menahemov, u Samariji kralj Izraelov za dvije godine. 24 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, i ne odstupi od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje je ovaj bio naveo Izraela. 25 Njegov tjelesni straar Pekah, sin Remalijin, skova proti njemu urotu i ubi ga u Samariji u kuli kraljevske palae s Argobom i s Arjeom. Pedeset Gileadovaca bilo mu je pritom u pomoi. Izakako ga je bio ubio, postade kralj mjesto njega. 26 Ostala povijest Pekahje i sva njegova djela, to stoji zapisano u knjizi

2 Kraljevi
kad na visinama i humovima i pod svakim zelenim drvetom. 5 Tada izaoe u boj proti Jerusalemu Resin, kralj sirijski, i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraelov. Oni opkolie Ahaza, ali ne imadoe nikakva uspjeha u boju. 6 Tada Resin, kralj sirijski, povrati Sirijcima Elat i progna Judejce iz Elata. Tako dooe Sirijci u Elat i ostadoe tamo do dananjega dana. 7 Ahaz posla poslanike k TiglatPileseru, kralju asirskom, i porui mu: Tvoj sam sluga i sin. Doi, izbavi me iz ruku kralja sirijskoga i kralja Izraelova, koji me napadoe! 8 Ujedno uze Ahaz srebro i zlato, to se nae u hramu Gospodnjem i u riznicama palae kraljevske, i posla na dar kralju asirskomu. 9 I poslua ga kralj asirski. Tako poe kralj asirski proti Damasku, osvoji ga i odvede stanovnike u suanjstvo u Kir. A Resina dade pogubiti. 10 Kad ode kralj Ahaz u Damask, da se sastane s Tiglat-Pileserom, kraljem asirskim, i kad ugleda rtvenik, to je bio u Damasku, posla kralj Ahaz sveeniku Uriji nacrt rtvenika i priliku sve njegove naprave. 11 Sveenik Urija dade sagraditi rtvenik. Tono po naputku, to ga je bio poslao Ahaz iz Damaska, izradi ga sveenik Urija, prije nego se jo vrati kralj Ahaz iz Damaska. 12 Kad kralj doe kui iz Damaska, razgleda kralj rtvenik. Tada stupi kralj na rtvenik i pope se na njega. 13 Potom spali svoju rtvu paljenicu i svoj prinos, izli naljev svoj i pokropi rtvenik krvlju svojih mirotvornih rtava. 14 A mjedeni rtvenik, to je bio pred Gospodom, dade odstraniti s mjesta pred hramom izmeu novoga rtvenika i hrama Gospodnjega i namjestiti ga na sjevernoj strani novoga rtvenika. 15 Kralj Ahaz dade sveeniku Uriji ovaj naputak: Spaljuj na velikom rtveniku jutarnju rtvu paljenicu i veernji prinos i rtvu paljenicu kraljevu i prinos njegov i rtvu paljenicu svega naroda u zemlji s prinosom njihovim i naljevima njihovim! A za mjedeni rtvenik jo u promisliti. 16 Sveenik Urija uini tono onako, kako mu je bio zapovjedio kralj Ahaz. 17 I oplate s podnoja dade skinuti kralj Ahaz i uzeti s njih umivaonice. I more dade skinuti s volova mjedenih, koji su ga nosili, i metnuti ga na pod kameni.

304

18 I prekriveni subotni hodnik, to su ga bili nainili uz hram, i vanjski prilaz za kralja dade zbog kralja asirskoga ukloniti od hrama Gospodnjega. 19 Ostala povijest Ahazova i to je preduzimao, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih. 20 Kad je Ahaz bio otpoinuo kod otaca svojih, pokopae ga kod otaca njegovih u gradu Davidovu. Njegov sin Ezekija postade kralj mjesto njega. 2 Kraljevi 17 1 U dvanaestoj godini kraljevanja Ahazova nad Judom postade Hoea, sin Elin, u Samariji kralj nad Izraelom za devet godina. 2 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, iako ne u onoj mjeri kao kraljevi Izraelovi, koji su bili prije njega. 3 Proti njemu izae Salmanasar, kralj asirski. Hoea mu se podvre, te mu je plaao danak. 4 Ali kad kralj asirski vidje, da je Hoea bio nevjeran - on je naime bio poslao poslanike k Sou, kralju egipatskomu i nije platio danka kralju asirskomu kao svake godine - tada ga kralj asirski dade uhvatiti i u tamnicu baciti. 5 I podie se kralj asirski proti svoj zemlji, doe pred Samariju, i opsjedao ju je tri godine. 6 U devetoj godini Hoeine vladavine osvoji kralj asirski Samariju, odvede Izraele u suanjstvo u Asiriju i naseli ih u Helahu i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim. 7 To se dogodi, jer se Izraelci ogrijeie o Gospoda, Boga svojega, koji ih je bio izveo iz Egipta, iz vlasti faraona, kralja egipatskoga, i jer su tovali tue bogove. 8 ivjeli su po obiajima pogana, koje je bio Gospod odagnao ispred Izraelaca, i po obiajima kraljeva Izraelovih, koji su ih bili uveli, 9 Izraelci poinie proti Gospodu, Bogu svojemu, stvari, to nijesu bile prave: podigoe sebi rtvene uzvisine po svim mjestima svojim od kule straarske do utvrenoga grada. 10 Na svakom visokom humu i pod svakim zelenim drvetom postavie likove i atarte. 11 rtvovali su tamo na visinama kao pogani, koje je bio Gospod odagnao ispred njih, i inili su zle stvari, ime su draili Gospoda na mrnju. 12 Sluili su idolima, za koje im je bio rekao Gospod: To ne smijete initi! 13 Gospod je dao opominjati Izraela i Judu preko svih svojih proroka, preko svih vidjelaca i govorio: Vratite se sa

305

2 Kraljevi
tovanja Boga one zemlje. Zato ovaj posla na njih lavove, koji ih ubijaju, jer ne poznaju zahtjeva Boga one zemlje. 27 Kralj asirski zapovjedi: Dovedite tamo jednoga od sveenika, to ste ih odanle odveli! Taj neka tamo ode, tamo se naseli i neka ih uputi u zahtjeve Boga one zemlje! 28 I tako doe natrag jedan ad sveenika, to su ih bili odveli iz Samarije, nastani se u Betelu, i uio ih je, kako bi imali tovati Gospoda. 29 Ali svaki narod naini sebi svojega vlastitog boga i namjesti ga u hramove visina, to su ih bili podigli Samarijanci, svaki narod u gradovima, gdje se je nastanio. 30 Ljudi iz Babilona napravie sebi Sukot-Benota, oni iz Kute Nergala, oni iz Hamata Aimu, 31 Oni iz Ave napravie sebi Nibhaza i Tartaka, oni iz Sefarvajima spaljivali su djecu svoju u ast Adrameleku i Anameleku, bogovima sefarvajimskim. 32 Usto su tovali i Gospoda i postavie sebi iz svoje sredine ljude za sveenike visina, koji su rtvovali za njih u hramovima visina. 33 tovali su dakle Gospoda i sluili ujedno svojim bogovima po obiaju onih naroda, iz kojih su ih bili odveli. 34 Do dananjega dana rade po svojim prijanjim obiajima. Ne tuju Gospoda i ne rade po svojim propisima i pravilima, i po zakonu i zapovijedi, to ju je Gospod dao sinovima Jakova, kojega nazva Izraelom, 35 S kojima Gospod uini zavjet i kojima je bio ovako zapovjedio: Ne smijete tovati drugih bogova niti im se klanjati, sluiti im i rtve im prinositi, 36 Nego Gospoda, koji vas je izveo iz Egipta silom velikom i miicom podignutom, njega imate tovati, njemu se klanjati i njemu rtvovati. 37 Propise i pravila, zakone i zapovijedi, to vam ih je napisao, imate vazda tono ispunjavati. Druge bogove ne smijete tovati. 38 Zavjet, to ga je uinio s vama, ne smijete zaboraviti, niti druge bogove tovati, 39 Nego imate tovati samo Gospoda, Boga svojega. Tada e vas on izbaviti iz ruke svih neprijatelja vaih. 40 Ali oni nijesu bili to posluali, nego inie po svojemu prijanjem obiaju. 41 Tako su tovali ovi narodi Gospoda, a sluili su ujedno i svojim idolima. I djeca njihova i djeca djece njihove ine do dananjega dana tako, kako su inili oci njihovi.

svojega zla puta i drite moje zapovijedi i propise tono po zakonu, to sam ga naloio ocima vaim, i po onome, to sam vam zapovjedio preko svojih sluga, proroka! 14 Ali ne posluae, nego se pokazae tvrdovrati kao oci njihovi, koji se nijesu pouzdavali u Gospoda, Boga svojega. 15 Oni prezree zakon njegov i zavjete njegove, to ga je bio uinio s ocima njihovim, i opomene njegove, to ih je upravio njima, trali su za nitavim idolima, tako da sami padoe u nitavost, i za poganima, koji su stanovali oko njih, premda im je Gospod bio zabranio, da ne ine kao oni. 16 Oni ostavie sve zapovijedi Gospoda, Boga svojega, nainie sebi livene likove, dva teleta, napravie atarte, klanjali su se svoj vojsci nebeskoj i sluili su baalu. 17 Putali su da njihovi sinovi i keri idu kroz oganj, davali se na vraanje i gatanje i predavali se da ine to se nije dopadalo Gospodu, i da ga tako drae na gnjev. 18 Tada se Gospod razgnjevi vrlo na Izraela i odbaci ga od lica svojega. Nita ne preosta osim jedino pleme Judino. 19 Ali i Juda nije drao zapovijedi Gospoda, Boga svojega, nego je ivio po obiajima, to su ih bili uveli u Izraelu. 20 I tako Gospod odbaci sav rod Izraelaca, ponizi ih i dade ih u ruke pljakaima, dok ih ne odbaci od lica svojega. 21 Kad on odcijepi Izraela od kue Davidove, i oni uinie kraljem Jeroboama, sina Nebatova, odbi Jeroboam Izraele od Gospoda i navede ih na grijeh teak. 22 Izraelci su hodili u svim grijehima, to ih je bio poinio Jeroboam I ne odstupie od njih, 23 Dok Gospod ne odbaci Izraele od lica svojega, kao to se je prijetio preko svih svojih sluga, proroka, i Izraela odvede iz zemlje u Asiriju u suanjstvo, to traje do dananjega dana. 24 Kralj asirski dovede ljude iz Babilona, Kute, Ave, iz Hamata i Sefarvajima i naseli ih mjesto Izraelaca u gradovima Samarije. Oni zaposjednue Samariju i nastanie se u gradovima njezinim. 25 U prvo vrijeme, kad su stanovali tamo i Gospoda nijesu tovali, posla Gospod lavove meu njih, koji ih poharae. 26 Javie kralju asirskomu: Narodi, to si ih odveo i naselio u gradovima Samarije, ne poznaju zakonitoga

2 Kraljevi
2 Kraljevi 18 1 U treoj godini kraljevanja Hoee, sina Elina, nad Izraelom postade kralj Ezekija, sin Ahaza kralja Judina. 2 Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Abija i bila je ki Zaharijina. 3 On je inio, to se je dopadalo Gospodu, posve onako, kao to je bio inio njegov djed David. 4 On ukloni uzvisine, srui likove, isijee atarte i razbi mjedenu zmiju, koju je bio nainio Mojsije; do njegova vremena bili su joj naime Izraelci prinosili kad. Zvali su je Nehutan. 5 On se je pouzdavao u Gospoda, Boga Izraelova. Izmeu svih kraljeva Judinih nije mu bilo jednaka ni meu nasljednicima njegovim ni meu prethodnicima njegovim. 6 On je vrsto prionuo samo uz Gospoda i drao njegove zapovijedi, to ih je Gospod bio dao Mojsiju. 7 Tako je i Gospod bio s njim. U svemu, to bi preduzeo, imao je uspjeh. On otpade od kralja asirskoga i otkaza mu posluh. 8 Filisteje pobi do Gaze s njezinim podrujem, od kule straarske do utvrenoga grada. 9 U etvrtoj godini kraljevanja Ezekijina, to jest u sedmoj godini kraljevanja Hoee, sina Elina, nad Izraelom, podie se Salmanasar, kralj asirski, proti Samariji i opkoli je. 10 Nakon tri godine osvoji je. U estoj godini kraljevanja Ezekijina, to jest u devetoj godini kraljevanja Hoee nad Izraelom, bila je uzeta Samarija. 11 Kralj asirski odvede Izraele zarobljene u Asiriju i naseli ih u Halahu i na Haboru, rijei u Gozanu, i u gradovima medijskim, 12 Jer nijesu sluali glasa Gospoda, Boga svojega, i bili su prestupili zavjet s njim, sve, to im je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji Nijesu pazili na to i nijesu radili po tom. 13 U etrnaestoj godini kraljevanja Ezekijina podie se Senaherib, kralj asirski, proti svim utvrenim gradovima Judinim i osvoji ih. 14 I kralj Judin Ezekija posla kralju asirskomu u Laki i porui mu: Pogrijeio sam. Otidi opet od mene! Sve, to na me nametne, nosit u. Tada kralj asirski nametnu na kralja Judina Ezekiju trista talenata srebra i trideset talenata zlata. 15 I Ezekija dade sve srebro, to se nae u hramu Gospodnjem i u riznicama kraljevske palae.

306

16 Tada Ezekija dade s vratnica na hramu Gospodnjem i s dovratnika otkovati zlatnu navlaku, koju je Ezekija, kralj Judin, bio dao navui, i dade je kralju asirskomu. 17 Meutim posla kralj asirski iz Lakia kralju Ezekiji u Jerusalem svojega vrhovnog zapovjednika, svojega nadsobara i svojega vrhovnog peharnika s jakom vojskom. Oni se podigoe i dooe pred Jerusalem. Kad su bili stigli, ramjestie se kod vodovoda gornjeg jezera na cesti u polje valjara i zatraie kralja. 18 Predstojnik palae Elijakim, sin Hilkijin, poe van k njima s dravnim pisarom ebnom i peatnikom Joahom, sinom Asafovim. 19 I ree im vrhovni peharnik: Javite Ezekiji: Ovako kae veliki kralj, kralj asirski: Kakva je to uzdanica, u koju se uzda? 20 Misli li, da su prazne rijei ve savjet i snaga za rat? Na koga se oslanja, da si otpao od mene? 21 Ti se oito oslanja samo na tap od slomljene trske, na Egipat, koja svakome, koji se nasloni na nju, zabije se u ruku, pa je probije. Takav je faraon, kralj egipatski, svima, koji se uzdaju u njega. 22 Ako li mi odvraate: U Gospoda, Boga svojega, mi se uzdamo. Nije li to onaj, ije je visine i rtvenike uklonio Ezekija, kad je zapovjedio Judi i Jerusalemu: Samo pred ovim rtvenikom ovdje u Jerusalemu imate se klanjati? 23 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim! Dat u ti dvije tisue konja, ako mogne dobaviti konjanike za njih. 24 Kako e odoljeti jednom jedinom stotniku izmeu najmanjih sluga gospodara mojega? Zato se ti uzda u Egipat zbog kola i konjanika. 25 Nadalje jesam li ja bez volje Gospoda doao proti ovomu mjestu, da ga zatrem? Gospod mi je rekao: Idi proti toj zemlji i satri je! 26 Tada zamolie Elijakim, sin Hilkijin, ebna i Joaha vrhovnoga peharnika: Govori slugama svojim aramejskim jezikom, jer mi razumijemo. Ne govori s nama judejski pred uima ljudi, koji stoje na zidu! 27 A vrhovni peharnik ree im: Je li me gospodar moj poslao k tvojemu gospodaru i k tebi da kaemo ovo, a ne upravo k onim ljudima, koji tamo sjede na zidu, da napokon zajedno s vama jedu svoju vlastitu neist i da piju svoju mokrau? 28 Tada stade vrhovni peharnik i

307

2 Kraljevi
6 Odgovori im Izaija: Javite ovo gospodaru svojemu: Ovako veli Gospod: Ne plai se od rijei, to si ih uo, kad su mi se narugale sluge kralja asirskoga! 7 Evo, ja u mu udahnuti namisao, da se vrati u svoju zemlju, kad uje jednu vijest. A u njegovoj u zemlji uiniti, da pogine od maa. 8 Na povratku nae vrhovni peharnik kralja asirskoga gdje opsjeda Libnu. On je naime bio uo, da je ovaj otiao od Lakia. 9 I kad je ovome dolo do uiju za Tirhaku, kralja etiopskoga, da je izaao u boj proti njemu, posla opet poslanike k Ezekiji i zapovjedi: 10 Odnesite ovu vijest Ezekiji, kralju Judinu: Nemoj da te zavara Bog tvoj, u kojega se uzda mislei, da nee Jerusalem pasti u ruke kralju asirskomu! 11 Sam si uo, to su uinili kraljevi asirski svima zemljama potrvi ih sasvim. A ti da se izbavi? 12 Jesu li moda bogovi naroda, koje satre oci moji, njih izbavili, Gozance, Harance, Resefce i Edence u Telasaru? 13 Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj grada Sefarvajima, pa onaj od Hene i Ive? 14 Ezekija primi pismo od poslanika. Kad ga je bio proitao, otide u hram Gospodnji i razvi ga tamo pred Gospodom. 15 Tada se pomoli Ezekija pred Gospodom ovako: Gospode, Boe Izraelov! Ti ima prijestolje nad kerubinima. Ti si jedino Bog nad svima kraljevstvima na zemlji. Ti si onaj, koji je stvorio nebo i zemlju. 16 Prigni, Gospode, uho svoje i uj! Otvori, Gospode, oi svoje i vidi! Pripazi na rijei, to mi ih ovdje alje Senaherib, da se naruga ivomu Bogu! 17 Istina je dodue, Gospode, da su kraljevi asirski opustoili narode i zemlje njihove 18 I bogove njihove pobacali u oganj. Ali to i nijesu bili bogovi, nego djelo ruke ovjeje, drvo i kamen. Zato ih se moglo unititi. 19 A sad, Gospode, Boe na, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva na zemlji, da si ti, Gospode, jedino Bog! 20 I posla Izaija, sin Amosov, Ezekiji ovu vijest: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Molitvu, koju si mi upravio radi Senaheriba, kralja asirskoga, usliio sam. 21 Ovu rije izree Gospod za njega: Smije ti se, ruga ti se djevojka, ki Siona. Za tobom mae glavom ki

povika judejski u sav glas i ree: ujte vijest velikoga kralja, kralja asirskoga! 29 Ovako veli kralj: Ne dajte se zaluditi od Ezekije, jer vas on ne moe izbaviti iz moje ruke. 30 I nemojte da vas nagovori Ezekija da se pouzdate u Gospoda, ako rekne: Gospod e nas sigurno izbaviti; on nee dati ovaj grad u ruke kralju asirskomu. 31 Ne sluajte Ezekije, jer ovako kae kralj asirski: Uinite mir s menom i predajte ml se! Onda e svaki od vas jesti sa svoga okota i sa svoje smokve, i svaki e piti iz svoje jame, 32 Dokle ne doem i odvedem vas u zemlju, koja je kao vaa, u zemlju punu ita i vina, u zemlju punu kruha i vinograda, u zemlju punu maslina i meda. Vi ete ostati u ivotu i neete umrijeti. Zato ne sluajte Ezekije! On vas samo vara, kad govori: Gospod e vas izbaviti! 33 Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoju zemlju iz ruke kralja asirskoga? 34 Gdje su bogovi hamatski i arpadski? Gdje su bogovi sefarvajimski, henski i ivski? Jesu li moda oni izbavili Samariju iz mojih ruku? 35 Koji su izmeu svih bogova ovih naroda izbavili zemlju svoju iz moje ruke, da bi sad Gospod izbavio Jerusalem iz moje ruke? 36 Ali je narod utio i nije mu odgovorio nita, jer je kralj bio izdao zapovijed: Ne odgovarajte mu! 37 Nato predstojnik palae Elijakim, sin Hilkijin, dravni pisar ebna i peatnik Joaha, sin Asafov, dooe k Ezekiji razdrvi haljine i javie mu, to je bio rekao vrhovni peharnik. 2 Kraljevi 19 1 Kad je to uo kralj Ezekija, razdrije haljine svoje, obue pokorniku odjeu i ode u hram Gospodnji. 2 Predstojnika palae Elijakima, dravnog pisara ebnu i starjeine sveenstva posla, isto tako obuene u pokorniku odjeu, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 3 Oni mu rekoe: Ovako veli Ezekija: Dan nevolje, kazne i pogrde dananji je dan, jer prispjee djeca do poroaja, a nema snage da se rode. 4 Moda uje Gospod, Bog tvoj, sve rijei vrhovnoga peharnika, kojega je gospodar njegov, kralj asirski, poslao ovamo, da se naruga Bogu ivomu, te ga kazni zbog rijei, to ih je uo Gospod, Bog tvoj. Pomoli se stoga za ostatak, koji se jo nalazi! 5 I kad sluge kralja Ezekije dooe k Izaiji,

2 Kraljevi
Jerusalema. 22 Koga si pogrdio i pohulio, proti kojemu si glas podigao i gore bacio oholi pogled? Proti Svecu Izraelovu! 23 Pogrdio si preko poslanika svojih Gospoda. Ovako si mislio: ilom kola svojih popeo sam se na visoke gore, na vrhunac Libanona. Sruio sam visoke cedre, najljepe emprese. Prodro sam sve do najvieg vrhunca, u ume najbogatije njegove. 24 Bunareve iskopao sam i mogao sam piti tuu vodu; isuio sam stopama svojim sve rijeke egipatske. 25 Zar nijesi jo uo? Odavno sam ja to spremio, od iskona sam to zasnovao, a sad putam da se to zbude, da pretvori tvrde gradove u puste ruevine. 26 Nemoni zadrhtae stanovnici njihovi i smetoe se, postadoe kao trava u polju i kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno, to se osui, prije nego dozori. 27 Znam tvoje ustajanje i sjedenje, dobro poznam hodanje tvoje i dolaenje tvoje, i kako sada bjesni na me. 28 Jer bjesni na me, i tvoja obijest doe do uiju mojih, zato u brnjicu svoju metnuti na nozdrve tvoje i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa te zatjerati natrag putem, kojim si doao. 29 A ovo neka ti bude znak: ove e se godine jesti, to samo od sebe naraste, i druge godine, to opet samo od sebe naraste, a tree godine sijte i anjite, sadite vinograde i uivajte plodove njihove! 30 togod tada preostane od kue Judine, potjerat e opet ile ozdo i donijeti plod ozgo. 31 Jer e iz Jerusalema izai ostatak, eta, to se spasila, iz gore Siona. Revnost Gospoda nad vojskama to e proizvesti. 32 Zato ovako veli Gospod za kralja asirskoga: Nee provaliti u ovaj grad i nee ubaciti ovamo strijelu. Nee se primai k njemu sa titom, niti e iskopati opkop oko njega. 33 Vratit e se putem, kojim je doao. Nee provaliti u ovaj grad! Tako glasi rije Gospodnja. 34 Branit u ovaj grad i spasit u ga zbog sebe i zbog svojega sluge Davida. 35 Iste noi izae aneo Gospodnji i pobi u taboru asirskom sto i osamdeset i pet tisua ljudi. Kad ustadoe ujutro, naoe ih sve kao mrtve leine. 36 Odmah se podie Senaherib, kralj asirski, i otide kui. Ostade u Ninivi, 37 Kad se je jedanput klanjao u hramu

308

svojega boga Nisroka, ubie ga maem njegovi sinovi Adramelek i Sareser. Tada pobjegoe u zemlju Ararat. Njegov sin Esar-Hadon postade kralj mjesto njega. 2 Kraljevi 20 1 U ono vrijeme razbolje se Ezekija na smrt. Prorok Izaija, sin Amosov, doe k njemu i ree mu: Ovako veli Gospod: Uredi svoju kuu; jer e umrijeti i nee vie ozdraviti! 2 Tada okrenu on svoje lice k zidu i upravi Gospodu ovu molitvu: 3 Ah, Gospode, spomeni se ipak, da sam hodio pred tobom u vjernosti i s nepodijeljenim srcem i da sam inio, to je tebi ugodno! I udari Ezekija u glasan pla. 4 A nije bio Izaija jo ostavio srednje predvorje, i doe mu rije Gospodnja: 5 Vrati se i javi Ezekiji, knezu naroda mojega: Ovako veli Gospod, Bog Davida, djeda tvojega: uo sam molitvu tvoju i vidio suze tvoje. I eto, ozdravit u te opet ve preksutra ii e u hram Gospodnji. 6 Dodat u ti vijeku petnaest godina. I izbavit u tebe i ovaj grad iz ruku kralja asirskoga i branit u ovaj grad zbog sebe i zbog svojega sluge Davida. 7 Potom zapovjedi Izaija: Donesite grudu smokava! Donesoe je i stavie je na otok. I on ozdravi. 8 Ezekija bio je upitao Izaiju: Koji je znak za to, da e me Gospod ozdraviti i da u preksutra moi otii u hram Gospodnji? 9 Izaija odgovori: Ovo neka ti bude znak od Gospoda, da e Gospod ispuniti svoje obeanje, to ga je dao: Hoe li da otide sjena za deset stepena naprijed ili za deset stepena natrag? 10 Ezekija odgovori: Lako je sjeni da otide naprijed za deset stepena. Ne, sjena neka se vrati za deset stepena natrag! 11 I prorok Izaija zavapi Gospodu, i Gospod dade sjenu po stepenima, koju je ve bio spustio na stepenicama Ahazovim, vratiti natrag za deset stepena. 12 U ono vrijeme kralj babilonski Merodak Baladan, sin Baladanov, posla Ezekiji pismo s darovima. On je naime bio uo, da je bolestan Ezekija. 13 Ezekija se obradova tome i pokaza im sve skladite svoje, srebro i zlato, mirise i skupocjeno ulje, svu orunicu svoju i sve, to se je nalazilo u riznicama. Ne osta nita u palai njegovoj i u svemu podruju gospodstva njegova, da im ne pokaza

309

2 Kraljevi
napraviti, postavi u hramu, za koji je bio Gospod obeao Davidu i njegovu sinu Salomonu: Ovaj hram i Jerusalem, koji sam izabrao izmeu svih plemena Izraelovih, uinit u zauvijek stanom svojega imena. 8 Neu vie dati da se noge Izraelove maknu iz zemlje, koju dadoh ocima njihovim, ako samo budu pazili na to, da vjerno ine onako, kako sam im zapovjedio, i to tono po zakonu, to im ga je naloio moj sluga Mojsije. 9 Ali oni ne posluae, i Manaseh zavede ih na to, da ine jo gore negoli narodi, koje je bio unitio Gospod ispred sinova Izraelovih. 10 Ovako je govorio Gospod preko sluga svojih, proroka: 11 Jer je Manaseh, kralj Judin, inio te grdobe i jo gore to inio, negoli su prije njega inili Amoreji, i jer je on i Judu zaveo svojim idolopoklonstvom, 12 Zato govori Gospod, Bog Izraelov: Zaista, ja u pustiti da doe nesrea na Jerusalem i na Judu, da e svima, koji to uju, zujati obadva uha. 13 Rastegnut u nad Jerusalemom ue samarijsko i mjerilo kue Ahabove i zbrisat u Jerusalem, kao to se zbrie zdjela, pa se tada preokrene. 14 Ostatak batine svoje odbacit u i dat u je u ruke neprijateljima njihovim. Svima neprijateljima svojim postat e grabe i plijen, 15 Jer su inili, to mi se ne dopada, i gnjev su moj izazivali od dana, kad ostavie oci njihovi Egipat, do dananjega dana. 16 I veoma mnogo nedune krvi proli Manaseh, tako da napuni njom Jerusalem od jednoga kraja do drugoga. Osim toga ogrijeio se je time, to zavede Judu, da ini, to se nije dopadalo Gospodu. 17 Ostala povijest Manasehova, sva djela njegova i grijehi, to ih poini, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih. 18 Kad je Manaseh bio poinuo kod otaca svojih, bi pokopan u vrtu palae svoje, u vrtu Uzinu. Njegov sin Amon postade kralj mjesto njega. 19 Dvadeset i dvije godine imao je Amon, kad postade kralj, i vladao je dvije godine u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Meulemet i bila je ki Harusova iz Jotbe. 20 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, kao to je bio inio njegov otac Manaseh. 21 Hodio je posve putem, kojim je bio iao otac njegov, sluio je idolima, kojima je bio sluio otac njegov, i klanjao se je njima.

Ezekija. 14 I doe prorok Izaija kralju Ezekiji i upita ga: to su htjeli ti ljudi i odakle su doli k tebi? Ezekija odgovori: Iz daleke zemlje doli su, iz Babilona. 15 Onaj upita dalje: to su vidjeli u tvojoj palai Ezekija ree: Vidjeli su sve, to ima u mojoj palai. Nije ostalo nita u riznicama mojim da im nijesam pokazao. 16 Izaija ree Ezekiji: uj rije Gospodnju: 17 Doi e vrijeme, kad e se odnijeti u Babilon sve, to se nalazi u palai tvojoj, to su skupljali oci tvoji do dananjega dana. Nita nee preostati - tako govori Gospod 18 I od tvojih vlastitih sinova, to e ti se jo roditi, uzet e neke, da vre sobarske slube u palai kralja babilonskoga. 19 Ezekija odgovori Izaiji: Rije Gospodnja, koju si mi navijestio, prava je, i pridoda: Neka bi ipak, dok ja ivim, vladao mir i sigurnost! 20 Ostala povijest Ezekijina, sve pobjede njegove, i kako je nainio jezero i vodovod i doveo vodu u grad, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih. 21 Kad je bio Ezekija poinuo kod otaca svojih, postade njegov sin Manaseh kralj mjesto njega. 2 Kraljevi 21 1 Dvanaest godina bilo je Manasehu, kad postade kralj, i vladao je pedeset i pet godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Hefsiba. 2 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, kad je nasljedovao grdobe naroda, koje je Gospod bio protjerao ispred sinova Izraelovih. 3 Uzvisine, to ih je bio sruio njegov otac Ezekija, naini on opet, podie rtvenike baalu, dade postaviti kip atarte, kao to je bio uinio kralj izraelski Ahab, klanjao se je svoj zvjezdanoj vojsci nebeskoj i njoj je sluio. 4 Dapae u hramu Gospodnjem, o kojem je bio objavio Gospod: U Jerusalemu dat u da stanuje ime moje sagradi rtvenike. 5 Svoj zvjezdanoj vojsci nebeskoj podie rtvenike u obadva predvorja hrama Gospodnjega. 6 Svojega vlastitog sina pusti da ide kroz oganj, vraao je i gatao je, i namjesti zaklinjae mrtvaca i gataoce. Tako je inio mnogo, to se nije dopadalo Gospodu, i draio ga tako na gnjev. 7 I sliku atarte, to ju bio dao

2 Kraljevi
22 On ostavi Gospoda, Boga otaca svojih, i nije hodio putem Gospodnjim. 23 Jednoga dana pobunie se proti Amonu sluge njegove i ubie kralja u palai njegovoj. 24 A narod pobi sve, koji su se bili pobunili proti kralju Amonu. Njegova sina Josiju podie narod za kralja na njegovo mjesto. 25 Ostala povijest Amonova i djela njegova, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih. 26 Pokopae ga u njegovoj grobnici u vrtu Uzinu, i njegov sin Josija postade kralj mjesto njega. 2 Kraljevi 22 1 Josija je imao osam godina, kad postade kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Jedida i bila je ki Adajina iz Boskata. 2 inio je, to se je dopadalo Gospodu, i hodio je posve putem svojega djeda Davida. Ne odstupi od toga ni nalijevo ni nadesno. 3 U osamnaestoj godini kraljevanja Josijina posla kralj pisara afana, sina Azalijina, sina Meulamova, u hram Gospodnji s ovim naputkom: 4 Idi gore k velikom sveeniku Hilkiji! Neka pripravi novce, to su bili doneseni u hram Gospodnji, i to su ga nakupili od naroda vratari! 5 Neka ih urui poslovoama, koji su postavljeni kao nadglednici kod hrama Gospodnjega! Ovi neka isplate poslenike, koji su zaposleni oko hrama Gospodnjega, da se popravi to je trono na hramu, 6 Drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i kamen lomljenjak za popravak hrama. 7 Ali da im se ne trae rauni od novaca, to im se dadnu, jer oni rade vjerno i tono. 8 Tada izvijesti veliki sveenik Hilkija pisara afana: Naoh zakonik u hramu Gospodnjem. Hilkija predade knjigu pisaru afanu, i on je proita. 9 Tada otide pisar afan kralju i podnese kralju ovaj izvjetaj: Sluge tvoje pokupie novce, to se naoe u hramu i uruie ih poslovoama, koji su namjeteni kod hrama Gospodnjega. 10 Ujedno javi pisar afan kralju: Sveenik Hilkija dade mi knjigu, i afan je proita kralju. 11 Kad je kralj uo sadraj zakona, razdrije haljine svoje. 12 Tada kralj dade sljedei naputak sveeniku Hilkiji, Ahikamu, sinu afanovu, Akboru, sinu Mikinu,

310

pisaru afanu i Asaji slugi kraljevu: 13 Idite, upitajte Gospoda za me, za narod i za svega Judu o sadraju ove knjige, to se je nala, jer je velik gnjev Gospodnji, koji se je raspalio proti nama zato, to oci nai nijesu sluali propise ove knjige, da ine sve ono, to u njoj stoji napisano! 14 I tako otide sveenik Hilkija s Ahikamom, Akborom, afanom i Asajom k proroici Huldi, eni aluma, sina Tikvina, sina Harhasova, koja je stanovala u drugoj etvrti u Jerusalemu, i upitae je. 15 Ona im dade ovaj odgovor: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Kaite ovjeku, koji vas posla k meni: 16 Ovako veli Gospod: Pustit u zlo na ovo mjesto i na stanovnike njegove, sav sadraj ove knjige, koju je proitao kralj Judin. 17 Zato, jer su me ostavili i prinosili kad drugim bogovima, da me drae svim djelima ruku svojih, moj e se gnjev raspaliti proti ovomu mjestu i nee se ugasiti. 18 A kralju Judinu, koji vas posla, da upitate Gospoda, javite ovo: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov, za sve rijei, koje si uo: 19 Jer je srce tvoje bilo ponizno i ti si se prignuo pred Gospodom, kad si uo, to sam zaprijetio ovomu mjestu i stanovnicima njegovim, da e naime biti predmet uasa i prokletstva, i jer si razderao haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam i ja usliio tebe, govori Gospod. 20 Zato e, kad te priberem k ocima tvojim, u miru biti stavljen u grob svoj. Oi tvoje nee gledati svu tu nesreu, koju u pustiti na ovo mjesto. I rekoe tako kralju. 2 Kraljevi 23 1 Tada posla kralj glasnike, i oni skupie kod njega sve starjeine Judine i jerusalemske. 2 Kralj otide u hram Gospodnji i s njim svi ljudi iz zemlje Judine i svi stanovnici Jerusalema, i sveenici i proroci, sav narod, veliko i malo. Tamo im proita sav sadraj knjige zavjetne, koja je bila naena u hramu Gospodnjem. 3 Potom kralj stupi na sjedite svoje i uini zavjet pred Gospodom, da e oni ii za Gospodom i drati njegove zapovijedi, njegove odredbe i njegove zakone, svim srcem i svom duom, da tako udovolje propisima ovoga zavjeta, to su bili napisani u ovoj knjizi. I sav narod pristade na zavjet. 4 Tada zapovjedi kralj velikom

311

2 Kraljevi
koji navede na grijeh Izraela, i taj rtvenik, tu visinu dade sruiti. On dade uzvisine popaliti, u prah satrti i atartu spaliti. 16 Kad se obazre Josija i tamo na gori vidje grobove, posla onamo i dade iz grobova kosti uzeti, na rtveniku spaliti i tako ga oskvrniti po rijei Gospodnjoj, koju je bio izrekao ovjek Boji, koji unaprijed ree ove stvari. 17 Kad on upita: Kakav je ono grobni spomenik, to ga vidim tamo?, odgovorie mu graani: Ono je grob ovjeka Bojega, koji doe iz Jude i unaprijed ree one stvari, to si ih sad uinio na rtveniku u Betelu. 18 On zapovjedi: Pustite ga da poiva! Nitko da mu ne kree kosti! I tako ostavie netaknute kosti njegove s kostima onoga proroka, koji je bio doao iz Samarije. 19 I sve hramove visina u gradovima Samarije, to su ih bili podigli kraljevi Izraelovi, da drae Gospoda, ukloni Josija i uini s njim posve onako, kako je bio uinio u Betelu. 20 A sve sveenike visina, to su bill onuda, dade poklati na rtvenicima i spaliti kosti ljudske na njima. Tada se vrati u Jerusalem. 21 Tada zapovjedi kralj svemu narodu: Svetkujte u ast Gospodu, Bogu svojemu, blagdan Pashe onako, kako stoji napisano u ovoj knjizi zavjetnoj! 22 Jer takav blagdan Pashe nije bio vie svetkovan od dana sudaca, koji su sudili Izraelu, i za sve vrijeme kraljeva Izraelovih i Judinih. 23 Istom u osamnaestoj godini kralja Josije svetkovao se je ovaj blagdan Pashe u ast Gospodu u Jerusalemu. 24 I zaklinjae mrtvaca i vraare, terafime i idole, uope sve gadove idolske, to su se vidjeli u zemlji Judinoj i u Jerusalemu, uniti Josija, da izvri propise zakona, to su bili napisani u knjizi, koju je bio naao sveenik Hilkija u hramu Gospodnjem, 25 Nije bilo prije njega takvoga kralja, koji bi se bio obratio Gospodu tako svim srcem, svom duom i svom snagom, posve po zakonu Mojsijevu. I poslije njega nije bilo njemu jednaka. 26 Ipak ne odustade Gospod od svojega silnog i estokog gnjeva, kojim se je bio proti Judi raspalio zbog svih izazova, kojim ga je bio draio Manaseh. 27 Gospod je bio preduzeo sebi: Odbacit u i Judu od lica svojega, kao to sam odbacio Izraela, i grad u ovaj odbaciti, koji sam bio izabrao, Jerusalem, i hram, za koji sam rekao, da e tamo moje ime imati svoj stan.

sveeniku Hilkiji i sveenicima drugoga reda i vratarima, da iznesu iz hrama Gospodnjega sve posue, to je bilo nainjeno za baala i atartu i svu zvjezdanu vojsku nebesku. On ga dade spaliti izvan Jerusalema na zemljitima na Kidronu i pepeo od njega odnijeti u Betel. 5 I odstrani sveenike idolske, koje su bili postavili kraljevi Judini i koji su kadili na visinama u gradovima Judinim i u okolici Jerusalema, tako i one, koji su kadili baalu, suncu i mjesecu, slikama ivotinjskim i svoj vojsci nebeskoj, 6 I idol atartu dade iznijeti iz hrama Gospodnjega van pred Jerusalem u dolinu kidronsku i spaliti je u dolini kidronskoj, u prah je satrti i prah od nje baciti u grobove prostoga naroda. 7 I stanove bludnica u hramu Gospodnjem, u kojima su ene tkale haljine za atartu, dade poruiti. 8 Nadalje dade dovesti iz gradova Judinih sve sveenike, oskvrniti uzvisine, gdje su bili kadili sveenici, od Gebe do Beerebe. Dalje dade poruiti uzvisine, to su bile na ulazu pred vratima gradskog zapovjednika Joue s lijeve strane, kad se doe k vratima gradskim. 9 Ali sveenici onih visina nijesu smjeli uzai na rtvenik Gospodnji u Jerusalemu, nego samo jesti nekvasne kruhove meu braom svojom u slubi. 10 I Tofet u dolini sinova Hinomovih proglasi neistim, da vie nitko ne bi dao sinu svojemu ii kroz oganj u ast Moleku. 11 Onda dade odstraniti konje, koje su bili postavili kraljevi Judini u ast suncu na ulazu u hram Gospodnji kod stanice sobara Natan-Meleka, i spali sunana kola u ognju. 12 rtvenike na krovu gornje sobe Ahazove, koje su bili podigli kraljevi Judini, i rtvenike, to ih je bio sazidao Manaseh u obadva predvorja hrama Gospodnjega, dade kralj razruitl, ukloniti i ruevine baciti u dolinu kidronsku. 13 Uzvisine istono od Jerusalema, juno od Gore spoticanja, dade kralj oskvrniti. Salomon, kralj Izraelov, bio ih je dao podii atarti, gadu sidonskomu, Kemou, gadu moapskomu i Milkomu, gadu sinova Amonovih. 14 On dade likove razbiti, atarte sasjei i mjesto njihovo napuniti kostima ljudskim. 15 I rtvenik u Betelu, visinu, koju je bio podigao Jeroboam, sin Nebatov,

2 Kraljevi
28 Ostala povijest Josijina i sve, to je preduzeo, stoji napisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih. 29 U ono vrijeme izae faraon Neko, kralj egipatski, na kralja asirskoga k rijei Eufratu. Kralj Josija izae preda njega. A on ga rani smrtno kod Megida, im ga je bio ugledao. 30 Sluge njegove odvezoe ga mrtva iz Megida u Jerusalem, gdje ga pokopae u njegovoj grobnici. A narod zemlje uze Joahaza, sina Josijina, dade ga pomazati i uini ga kraljem mjesto oca njegova. 31 Joahaz je imao dvadeset i tri godine, kad postade kralj, i vladao je tri mjeseca u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Hamutala i bila je ki Jeremijina iz Libne. 32 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, posve kako su inili oci njegovi. 33 Faraon Neko dade ga zatvoriti u Ribli u zemlji Hamatu, da ne bude dulje kralj u Jerusalemu, i nametnu zemlji globu od to talenata srebra i jedan talenat zlata. 34 Tada postavi faraon Neko kraljem Elijakima, sina Josijina, na mjesto njegova oca Josije i promijeni mu ime u Jojakim. A Joahaza uze sa sobom Tako doe ovaj u Egipat i umrije ondje. 35 Jojakim dade srebro i zlato faraonu. A morade zemlji nametnuti porez, da mogne dati novce po zahtjevu faraonovu. Kako je svaki bio cijenjen, utjerivao je od naroda zemlje srebro i zlato, da preda faraonu Neku. 36 Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina, kad postade kralj i vladao je jedanaest godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Zebida i bila je ki Pedajina iz Rume. 37 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, posve kako su bili inili oci njegovi. 2 Kraljevi 24 1 Za njegova vremena doe Nebukadnezar, kralj babilonski. Jojakim mu postade podloan za tri godine. Potom otpade opet od njega. 2 Gospod posla proti njemu ete kaldejske, sirijske, moapske i ete sinova Amonovih. Posla ih proti Judi, da ga potru po prijetnji Gospodnjoj, koju je bio dao objaviti preko svojih sluga, proroka. 3 Samo po naredbi Gospodnjoj pade to na Judu, da ga odbaci od lica svojega zbog grijeha Manasehovih, zbog svega onoga, to je taj bio uinio. 4 I nedunu krv, to ju je bio prolio, i to je Jerusalem upravo bio napunio

312

nedune krvi, to mu ne htjede Gospod oprostiti. 5 Ostala povijest Jojakimova i sve, to je preduzimao, stoji napisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih. 6 Kad je Jojakim bio poinuo kod otaca svojih, postade njegov sin Jojakin kralj mjesto njega. 7 Kralj egipatski ne izae vie iz zemlje svoje, jer je bio kralj babilonski osvojio sve, to je pripadalo kralju egipatskomu, od potoka egipatskoga do Eufrata. 8 Jojakin je imao osamnaest godina kad Postade kralj, i vladao je tri mjeseca u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Nehuta i bila je ki Elnatanova iz Jerusalema. 9 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, posve kao to je bio inio otac njegov. 10 U ono vrijeme dooe vojskovoe Nebukadnezara, kralja babilonskoga, proti Jerusalemu, i grad bi opkoljen. 11 Kad onda jo Nebukadnezar, kralj babilonski, doe proti gradu, dok su ga opsjedale vojskovoe njegove, 12 Izae Jojakin, kralj Judin, kralju babilonskomu, on s materom svojom, s dvorskim inovnicima svojim, s knezovima i dvoranima svojim. Kralj babilonski zarobi ga u osmoj godini svojega kraljevanja. 13 On dade sve blago hrama Gospodnjega i blago palae kraljevske odatle odnijeti i sve zlatno posue porazbijati, to ga je bio dao nainiti Salomon, kralj izraelski, u hramu Gospodnjem po zapovijedi Gospodnjoj. 14 Zarobi i odvede sav Jerusalem, sve knezove i sve valjane ratnike, deset tisua zarobljenika, usto sve kovae i bravare. Samo jo preostade siromani narod zemlje. 15 Zarobi i u Babilon odvede i Jojakina, tako isto mater kraljevu, ene kraljeve, dvorane njegove i glavare zemaljske odvede u ropstvo iz Jerusalema u Babilon; 16 Usto sve valjane ratnik, na broj sedam tisua, i kovae i bravare, tisuu ljudi, sve valjane ratnike ljude. Njih odvede kralj babilonski u Babilon u ropstvo. 17 Mataniju, strica njegova, postavi kralj babilonski kraljem na mjesto njegovo i dade mu ime Zedekija. 18 Zedekija imao je dvadeset i jednu godinu, kad postade kralj. Vladao je jedanaest godina u Jerusalemu Njegova mati zvala se je Hamutala i bila je ki Jeremijina iz Libne. 19 On je inio, to se nije dopadalo

313

2 Kraljevi
posve od zlata ili posve od srebra, uze sebi zapovjednik tjelesne strae. 16 Obadva stupa, jedno more i podnoja, to ih je Salomon bio dao nainiti za hram Gospodnji, mjedi svega toga posua nije bilo mjere. 17 Jedan stup bio je visok osamnaest lakata. Odozgo na njemu bilo je oglavlje mjedeno. Oglavlje bilo je visoko tri lakta. Pletenice sa ipcima ovijalo se okolo oglavlja, sve od mjedi. Isto tako bio je i drugi stup s pletenicom. 18 Zapovjednik tjelesne strae uze sa sobom velikoga sveenika Seraju i d r ug og sveen i k a Sefa n i j u i tr i vratara. 19 Dalje uze iz grada jednoga dvoranina, koji je bio nad vojnicima, i pet ljudi iz blie okoline kraljeve, koji se naoe u gradu, onda pisara vojnog zapovjednika, koji je popisivao narod u zemlji za vojnu slubu, i ezdeset ljudi iz naroda zemlje, koji se naoe u gradu. 20 Ove dakle uze Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, i odvede ih u Riblu kralju babilonskomu. 21 A kralj babilonski dade ih pogubiti u Ribli u zemlji Hamatu. Tako on odvede Judu iz zaviajne zemlje njegove. 22 Nad narodom, koji je bio ostao u zemlji Judinoj, i koji ostavi Nebukadnezar, kralj babilonski, postavi on Gedaliju, sina Ahikamova, unuka afanova. 23 I kad ue vojni zapovjednici i ljudi njihovi, da je kralj babilonski postavio Gedaliju, dooe sa svojim ljudima Gedaliji u Mispu: Imael, sin Netanijin, Johanan, sin Kareahov, Seraja, sin Tanhumetov iz Netofe, i Jaazanija, sin Maakatov. 24 Gedalija se zakle njima i ljudima njihovim i ree im: Ne bojte se Kaldejaca; ostanite u zemlji i budite podloni kralju babilonskomu! Onda e vam biti dobro! 25 Ali u sedmom mjesecu doe Imael, sin Netanijin, unuk Eliamin, roda kraljevskoga, i deset ljudi s njim. Oni ubie Gedaliju s Judejcima i Kaldejcima, to su bili s njim u Mispi. 26 Tada se podie sav narod, malo i veliko, s vojnim zapovjednicima i otide u Egipat, jer se pobojae Kaldeja. 27 U trideset sedmoj godini, otkako se odvede Jojakin, kralj Judin, u dvanaestom mjesecu, dvadeset sedmoga dana u mjesecu EvilMerodak, kralj babilonski, u godini svojega nastupa vlade pomilova Jojakina, kralja Judina, i izvadi ga iz tamnice.

Gospodu, posve kao to je inio Jojakim. 20 Jer zbog gnjeva Gospodnjega doe s Jerusalemom i Judom tako daleko, da ih odbaci od lica svojega Zedekija otpade od kralja babilonskoga. 2 Kraljevi 25 1 U devetoj godini njegova vladanja, u desetom mjesecu, desetoga dana u mjesecu, poe Nebukadnezar, kralj babilonski, sa svojom cijelom vojskom proti Jerusalemu i opkoli ga. Nainie opkope oko njega. 2 Grad ostade opkoljen do jedanaeste godine kraljevanja Zedekijina. 3 Devetoga dana u mjesecu bila je glad u gradu postala tako teka, da narod zemlje nije vie imao to jesti. 4 Tada zid gradski bi provaljen, i vojnici svi pobjegoe nou na vrata izmeu dva zida uz vrt kraljev, a Kaldejci su drali grad opkoljen. A kralj okrenu prema ravnici jordanskoj. 5 Ali ete kaldejske potjerae kralja i stigoe ga u polju jerihonskom, izakako ga je bila ostavila sva vojska njegova i razbjeala se. 6 Uhvatie kralja i dovedoe ga kralju babilonskomu u Riblu. Taj mu izree presudu. 7 Sinove Zedekijine poklae na njegove oi, Zedekiju on oslijepi i stavi ga u okove. Tako ga odvedoe u Babilon. 8 Sedmoga dana petoga mjeseca, to jest u devetnaestoj godini kraljevanja Nebukadnezara, kralja babilonskoga, doe u Jerusalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, sluga kralja babilonskoga, 9 I popali hram Gospodnji i palau kraljevsku i sve kue u Jerusalemu. Sve znamenitije zgrade dade popaliti. 10 Zidove su razarae sve ete kaldejske, to su stajale pod zapovjednikom tjelesne strae. 11 Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, odvede u Babilon ostatak naroda, to je jo bio preostao u gradu, tako isto prebjege, to su bili prebjegli kralju babilonskom, i ostatak zanatlija. 12 Od malih ljudi u zemlji ostavi zapovjednik tjelesne strae jedan dio kao vinogradare i seljake. 13 Stupove mjedene u hramu Gospodnjem, podnoja i more mjedeno u hramu Gospodnjem razbie Kaldejci i mjed od njih uzee sa sobom u Babilon. 14 I lonce, lopate, noeve, vreve, sve posue mjedeno, kojim se obavljala sluba, uzee sa sobom. 15 I tavice i kropionice, to su bile ili

2 Kraljevi
28 On se razgovori prijateljski s njim i namjesti mu prijestolje vie prijestolja drugih kraljeva, koji se naoe kod njega u Babilonu. 29 Smio je skinuti sa sebe haljine

314

tamnike i svagda kod njega jesti, dokle je ivio. 30 Njegovo uzdravanje, to je bilo trajno, davalo mu se od kralja iz dana u dan, dokle je god ivio.

1 Ljelopisi
1 Adam, Set, Eno, 2 Kainan, Mahalalel, Jared, 3 Henok, Metuselah, Lamek, 4 Noa, em, Ham i Jafet, 5 Sinovi Jafetovi jesu Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meek i Tiras. 6 Sinovi Gomerovi jesu Akenaz, Rifat i Togarma. 7 Sinovi Javanovi jesu Elia i Tari, Kitimi i Dodanimi, 8 Sinovi Hamovi jesu Ku, Mizraim, Put i Kanaan. 9 Sinovi Kuovi jesu Saba, Havila, Sabta, Raama i Sabteka. Sinovi Raamini jesu eba i Dedan. 10 Kuu se rodi Nimroda, Ovaj je bio prvi vladar na zemlji. 11 Od Mizraima vuku lozu Ludimi, Anamimi, Lehabimi, Neftuhimi, 12 Patrusimi, Kasluhimi, od kojih proizaoe Filisteji, i Kaftorimi. 13 Od Kanaana vuku lozu Sidon, prvoroenac njegov, i Hiteji, 14 Onda Jebuseji, Amoreji i Girgaeji, 15 Hiveji, Arkeji i Sineji, 16 Arvadeji, Semareji i Hamateji, 17 Sinovi emovi jesu Elam, Aur, Arfaksad, Lud, Aram, Us, Hul, Geter i Meek. 18 Arfaksadu se rodi elah, a elahu se rodi Eber. 19 Eberu se rodie dva sina, jedan se zvao Peleg; jer se u njegovo vrijeme razdijeli ovjeanstvo. Brat njegov zvao se Joktan. 20 Od Joktana vuku lozu Almodad, elef, Hasarmavet i Jerah, 21 Hadoram, Uzal, i Dikla, 22 Ebal, Abimael i eba, 23 Ofir, Havila i Jobab. Svi ovi sinovi su Joktanovi. 24 em, Arfaksad, Sale, 25 Eber, Peleg, Reu, 26 Serug, Nahor, Tare, 27 Abram, to jest Abraham. 28 Sinovi Abrahamovi jesu Izak i Imael. 29 Ovo je rodovnik njihov: Prvoroenac Imaelov Nabajot, dalje Kedar, Adbeel, Mibsam, 30 Mima, Duma, Masa, Hadad, Tema, 31 Jetur, Nafi i Kedma. To su sinovi Imaelovi. 32 Sinovi Keture, inoe Abrahamove: Ona rodi Zimrana, Jokana, Medana, Midjana, Jibaka i uaha. Sinovi Jokanovi jesu eba i Dedan. 33 Sinovi Midjanovi jesu Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Ti su svi potomci Keturini. 34 Abrahamu se rodi Izak, Sinovi Izakovi jesu Ezav i Izrael. 35 Sinovi Ezavovi jesu Elifaz, Reuel, Jeu, Jalam i Korah. 36 Sinovi Elifazovi jesu Teman, Omar, Sefi, Gatan, Kenaz, Timna i Amalek. 37 Sinovi Reuelovi jesu Nahat, Zerah, amah i Mizah. 38 Sinovi Seirovi jesu Lotan, obal, Sibeon, Ana, Dion, Ezer i Dian. 39 Sinovi Lotanovi jesu Hori i Homam; Lotanova sestra bila je Timna. 40 Sinovi obalovi jesu Alian, Manahat, Ebal, efi i Onam. Sinovi Sibeonovi jesu Aja i Ana. 41 Sin Anin jest Dion. Sinovi Dionovi jesu Hamram, Eban, Jitran i Keran. 42 Sinovi Ezerovi jesu Bilhan, Zaavan i Jakan. Sinovi Dianovi jesu Uz i Aran, 43 Slijede kraljevi, koji su vladali u zemlji edomskoj, prije nego zavlada kralj Izraelaca: Bela, sin Beorov; njegov stolni grad zvao se je Dinhaba, 44 Kad umrije Bela, postade kralj mjesto njega Jobab, sin Zerahov iz Bosre. 45 Kad umrije Jobab, postade kralj mjesto njega Huam iz zemlje Temaniana. 46 Kad umrije Huam, postade kraj mjesto njega Hadad, sin Bedadov, koji pobi Midjance na visoravni moapskoj; njegov stolni grad zvao se je Avit. 47 Kad umrije Hadad, postade kralj mjesto njega Samla iz Masreke. 48 Kad umrije Samla, postade kralj mjesto njega Saul iz Rehobota na Rijeci. 49 Kad umrije Saul, postade kralj mjesto njega Baal-Hanan, sin Akborov. 50 Kad umrije Baal-Hanan, postade kralj mjesto njega Hadad; njegov stolni grad zvao se je Pai; njegova ena Mehetabela; ona je bila ki Matrede, keri Mezahabove

315

1 Ljetopisi
dvadeset i tri grada u zemlji Gileadu. 23 Geureji i Sirijci oduzee im atorska sela Jairova, Kenat i mjesta njegova, ezdeset gradova. To su sve sinovi Makira, oca Gileadova. 24 Poslije smrti Hesronove u Kaleb Efrati, Hesronova ena bila je Abija. Ona mu rodi Aura, oca Tekoina. 25 Sinovi Jerahmeela, prvoroenca Hesronova, bili su: prvoroenac Ram, pa Buna, Oren, Osem i Ahija. 26 Jerahmeel je imao jo drugu enu po imenu Atara. Ona je bila mati Onamova. 27 Sinovi Rama, prvoroenca Jerahmeelova, bili su Maas, Jamin i Eker. 28 Sinovi Onamovi bili su amaj i Jada, sinovi amajevi Nadab i Abiur. 29 ena Abiurova zvala se je Abihaila. Ona mu rodi Ahbana i Molida. 30 Sinovi Nadabovi jesu Seled i Apaim. Seled umrije bez djece. 31 Sin Apaimov bio je Ii, od Iea ean, od eana Ahlaj, 32 Sinovi Jade, brata amajeva, jesu Jeter i Jonatan. I Jeter umrije bez djece. 33 Sinovi Jonatanovi jesu Pelet i Ziza. To su potomci Jerahmeelovi. 34 ean nije imao sinova, nego samo keri. A imao je ean roba egipatskoga po imenu Jarhu. 35 I dade ean robu svojemu Jarhi ker svoju za enu. Ona mu rodi Ataja. 36 Ataju se rodi Natan, i Natanu se rodi Zabad. 37 Zabadu se rodi Eflal, Eflalu se rodi Obed. 38 Obedu se rodi Jehua, i Jehui se rodi Azarija. 39 Azariji se rodi Heles, Helesu se rodi Elas, 40 Eleasa se rodi Sismaj, i Sismaju se rodi alum. 41 alumu se rodi Jekamja, i Jekamji se rodi Eliam. 42 Potomci Kaleba, brata Jerahmeelova, jesu njegov prvoroenac Mea, to jest otac Zifov, i sinovi Maree, oca Hebronova. 43 Sinovi Hebronovi jesu Korah, Tapuah, Rekem i ema. 44 amaj se rodi Raham, oca Jorkoamova, i Rekemu se rodi amaj. 45 Sin amajev bio je Maon, i Maon bio je otac Bet-Surov. 46 Kalebova inoa Efa rodi Harana; Mozu i Gazeza. Haranu se rodi Gazez. 47 Sinovi Johdajevi jesu Regem, Jotam, Gean, Pelet, Efa i aaf. 48 Kalebova inoa Maaka rodi ebera i Tirhanu. 49 Ona rodi aafa, oca Madmanina,

51 Kad umrije Hadad, bili su knezovi u Edomu: knez Tamna, knez Alva, knez Jetet, 52 Knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon, 53 Knez Kenaz, knez Teman, knez Mibsar, 54 Knez Magdiel i knez Hiram. To su knezovi Edoma. 1 Ljetopisi 2 1 Ovo su sinovi Izraelovi Ruben, Simeon, Levi, Juda, Isakar, Zebulun, 2 Dan, Josip, Benjamin, Naftali, Gad i Aer, 3 Sinovi Judini jesu Er, Onan i elah, Ova mu se trojica rodie od keri uine, Kananejke. Ali Er, prvoroenac Judin, bio je nevaljao pred Gospodom, te ga ubi. 4 Njegova snaha Tamara rodi mu Peresa i Zeraha. Svega pet bilo je sinova Judinih. 5 Sinovi Peresovi jesu Hesron i Hamul. 6 Sinovi Zerahovi jesu Zimri, Etan, Heman, Kalkol i Dara, Svega pet. 7 Sin Karmijev jest Akar, koji Izraela baci u nesreu, kad se ogrijei ukravi stvari proklete. 8 Sin Etanov jest Azarija. 9 Sinovi Hesronovi, to mu se rodie, jesu Jerahmeel, Ram i Kelubaj. 10 Ramu se rodi Aminadab, a Aminadabu se rodi Nahon, kneza sinova Judinih. 11 Nahonu se rodi Salmon, a Salmonu se rodi Boaz. 12 Boazu se rodi Obed, a Obedu se rodi Jesej. 13 Jeseju se rodi prvoroenac svoj Eliaba, drugoga svojega sina Abinadaba, svojega treega imeu, 14 Svojega etvrtoga Netanela, svojega petoga Radaja, 15 Svojega estoga Osema i svojega sedmoga Davida 16 Njihove sestre bile su Seruja i Abigaila. Sinovi Serujini jesu Abiaj, Joab i Asahel, trojica. 17 Abigaila rodi Amasu, Otac Amasin bio je Imaelac Jeter. 18 Kaleb, sin Hesronov, rodi s Azubom, enom svojom, i s Jeriotom sinove; ovo su sinovi njihovi: Jeer, obab i Ardon. 19 Kad umrije Azuba, Kaleb se oeni Efratu. Ova mu rodi Hura. 20 Huriu se rodi Uri, a Uriu se rodi Bezaleel. 21 Potom je imao Hesron odnose s kerju Makira, oca Gileadova. On se oeni njom, kad mu je bilo ezdeset godina. Ona mu rodi Seguba. 22 Segubu se rodi Jair. Ovaj je imao

1 Ljetopisi
evu, oca Makbenina, i oca Gibee. Kalebova sestra bila je Aksa. 50 Ovo su potomci Kalebovi: sinovi Hura, prvoroenca Efratina, obal, otac Kirjat-Jearima, 51 Salma, otac Betlehema, i Haref, otac Bet-Gadera. 52 obal, otac Kirjat-Jearima, imao je za sinove Haroeha i polovicu Manuhoteja, 53 Porodice Kirjat-Jearima, Jitreje, Puteje, umateje i Mirateje. Od ovih vuku lozu Zoratateji i Etaolateji. 54 Sinovi Salmini jesu Betlehem i Netofaani, Atrot-Bet-Joab i polovina Manahaana, Zorateji, 55 Porodice knjievnika, to stanuju u Jabezu, Tiraani, imeaani i Sukaani. To su Keneji, to su potekli od Hamata, oca doma Rekabova. 1 Ljetopisi 3 1 Ovo su bili sinovi Davidovi, to su mu se bili rodili u Hebronu: prvoroenac Amnon od Ahinoame iz Jezreela, drugi Daniel od Abigaile is Karmela, 2 Trei Absalom, sin Maake, keri kralja Talmaja od Geura, etvrti Adonija, sin Hagitin, 3 Peti efatija od Abitale, esti Jitream od njegove ene Egle. 4 est mu se rodi u Hebronu. Ovdje je vladao sedam godina i est mjeseci. Onda je vladao trideset i tri godine u Jerusalemu. 5 U Jerusalemu rodie mu se ovi: imea, obab, Natan i Salomon, etiri od Batebe, keri Amielove, 6 Nadalje Ibhar, Eliama, Elifelet, 7 Nogah, Nefeg i Jafija, 8 Eliama, Eliada, Elifelet, devet. 9 To su svi sinovi Davidovi, osim sinova od inoa njegovih. Tamara je bila sestra njihova. 10 Sin Salomonov bio je Roboam. Njegov je sin bio Abija, a njegov sin Asa, a njegov sin Joafat, 11 A njegov sin Joram, a njegov sin Ahazija, a njegov sin Joa, 12 A njegov sin Amazija, a njegov sin Azarija, a njegov sin Jotam, 13 A njegov sin Ahaz, a njegov sin Ezekija, a njegov sin Manaseh, 14 A njegov sin Amon, a njegov sin Josija, 15 Sinovi Josijini jesu prvoroenac Johanan, drugi Jojakim, trei Zedekija, etvrti alum. 16 Sinovi Jojakimovi jesu njegov sin Jehonija, i njegov sin Zedekija. 17 Sinovi Jekonije, Zasunjenoga, jesu njegov Asir, njegov sin ealtiel, 18 Malkiram, Pedaja, enasar, Jekamja, Hoama i Nedabija.

316

19 Sinovi Pedajini jesu Zerubabel i imej. Sinovi Zerubabelovi jesu Meulam i Hananija; elomita bila je sestra njihova; 20 Nadalje Hauba, Ohel, Berekija, Hasadja, Juab-Hesed, njih pet. 21 Sinovi Hananijini jesu Pelatja i Jeaja, sinovi Refajini, sinovi Arnanovi, sinovi Obadijini, sinovi ekanijini. 22 Sin ekanijin jest emaja, sinovi emajini jesu Hatu, Jigal, Barijah, Nearja i afat, njih est. 23 Sinovi Nearjini jesu Elioenaj, Ezekija i Azrikam, njih trojica. 24 Sinovi Elioenajevi jesu Hodavja, Elijaib, Pelaja, Akub, Johanan, Delaja i Anani, njih sedmorica. 1 Ljetopisi 4 1 Sinovi Judini jesu Peres, Hesron, Karmi, Hur i obal. 2 Raji, sinu obalovu rodi se Jahat, a Jahatu se rodi Ahumaja i Lahada. To su porodice Zoratejaca. 3 Ovo su od oca Etama: Jezreel, Ima i Idba. Sestra se njihova zvala Haslelponija. 4 Penuel je bio otac Gedoru, i Ezer otac Huin. To su sinovi Hura, prvoroenca Efrate, oca Betlehema. 5 Aur, otac Tekoe, imao je dvije ene, Helahu i Naarahu. 6 Naaraha mu rodi Ahuzama, Hefera, Temenija i Ahatara; to su sinovi Naarahini. 7 Sinovi Halahini jesu Zeret, Zohar i Etnan. 8 Kosu se rodi Anuba i Zobeba i porodice Aharhela, sina Harumova, 9 Jabez je bio ugledniji od svoje brae. Njegova mati nadjenu mu ime Jabez, kad ree: Rodila ga s bolom. 10 Jabez prizva Boga Izraelova i ree: Ako me blagoslovi i rairi podruje moje, pomogne mi i milostiv me ouva od zla, da me ne stigne bol. I Bog uslii molbu njegovu. 11 Kelubovu, bratu uhinu, se rodi Mehira, ovome se rodi Eton. 12 Etonu se rodi Bet-Rafa, Paseah i Tehina, oca gradu Ir-Nahaa. To su ljudi Rekini. 13 Sinovi Kenazovi jesu Otniel i Seraja, sin Otnielov jest Hatat. 14 Meonotaju se rodi Ofru, Seraja rodi Joaba, oca dolini zanatlijskoj; jer su bili zanatlije. 15 Sinovi Kaleba, sina Jefuneova, jesu Iru, Ela i Naam, sin Elin Kenaz. 16 Sinovi Jehalelelovi jesu Zif, Zifa, Tirja i Asrael. 17 Sinovi Ezrini jesu Jeter, Mered, Efer i Jalon; a ena Meredova, Egipanka,

317

1 Ljetopisi
prostora i mirnu, bezbrinu sigurnost; jer koji su prije prebivali tamo, bili su Hamovi potomci. 41 U vrijeme Ezekije, kralja Judina, dooe po imenu gore zapisani, unitie atore njihove i Meuneje, koji su ivjeli tamo, i izvrie na njima prokletstvo do dananjega dana. Naselie se mjesto njih; jer je tamo bilo panjaka za stoku njihovu. 42 Jedan dio njih, sinova Simeonovih, pet stotina ljudi otide u goru Seir. Vodili su ih Pelatija, Nearja, Refaja i Uziel, sinovi Iijevi. 43 Oni pobie posljednje ostatke Amaleana i naselie se ondje do dananjega dana. 1 Ljetopisi 5 1 Sinovi Rubena, prvoroenca Izraelova, - jer je on bio prvoroenac. Ali jer je on bio oskvrnio postelju oca svojega, prijee pravo njegova prvoroenja na sinove Josipa, sina Izraelova, ali ne tako da se on u rodoslovlju broji kao prvoroenac. 2 Jer Juda je imao prvenstvo meu braom svojom: od njega je bio uzet jedan za kneza, a pravo prvoroenja doe na Josipa 3 Sinovi Rubena, prvoroenca Izraelova, jesu Henok, Palu, Hesron i Karmi. 4 Sinovi Joelovi jesu njegov sin emaja, a njegov sin Gog, a njegov sin imej, 5 A njegov sin Mikah, a njegov sin Reaja, a njegov sin Baal, 6 A njegov sin Beera, kojega odvede u suanjstvo asirski kralj Tiglat-Pileser; on je bio knez Rubenovaca. 7 Braa njegova po porodicama svojim, kad su se unosila u popis porodini, jesu: prvi Jeiel, Zaharija, 8 Bela, sin Azaza, sina eme, sina Joelova. Ovaj je stanovao u Aroeru i do Neba i Baal-Meona. 9 Na istok nastanio se je do ulaza u pustinju, to se protee od Eufrata, jer su imali u Gileadu mnogu stoku. 10 U vrijeme Saulovo zaratie se s Hagrejima. Kad su ovi bili od njih pobijeni, naselie se u atorima njihovim po svem istonom kraju Gileada. 11 Sinovi Gadovi stanovali su naprema njima u Baanu do Salke: 12 Joel, poglavar, afan, drugi, Janaj i afat u Baanu. 13 Braa njihova po obiteljima svojim jesu Mihael. Meulam, eba, Joraj, Jakan, Zija i Eber: njih sedmorica. 14 To su bili sinovi Abihaila, sina Hurija, sina Jaroaha, sina Gileada, sina Mihaela, sina Jeiaja, sina

rodi Mirjamu, amaja i Ibaha, oca Etemou. 18 Njegova druga ena, Judejka, rodi Jereda, oca Gedoru, Hebera, oca Sokova, i Jekutiela, oca Zanoahova, To su sinovi Bitje, keri faraonove, koju je bio Mered uzeo za enu. 19 Sinovi ene Hodije, sestre Nahama, jesu otac Keilah, Garmeja, i Etemeja, Maakateja. 20 Sinovi imonovi jesu Amnon, BenHananov sin Rina i Tilon. Sinovi Iijevi jesu Zohet i sin Zohetov. 21 Sinove ele, sina Judina, jesu Er, otac Lekin, i Laada, otac Marein, i porodice platnarskih radnika kue Abeine, 22 Nadalje Jokim i ljudi od Kozebe i Joa i Saraf, koji postadoe gospodari Moaba i onda se povratie u JaubiLahemu. Ali to su stare povijesti. 23 Oni su bili lonari i stanovali su u Netaimu i Gederah; tamo su boravili kod kralja u slubi njegovoj. 24 Sinovi Simeonovi jesu Nemuel, Jamin, Jarib, Zerah i aul. 25 A njegov sin alum, a njegov sin Mibsam, a njegov sin Mima. 26 Potomci Mimini jesu njegov sin Hamuel, i njegov sin Zakur, i njegov sin imej. 27 imej je imao esnaest sinova i est keri. A braa njegova nijesu imala mnogo djece. Sve porodice njihove nijesu se mnoile toliko, koliko sinovi Judini. 28 Svoja naselja imali su u Beerebi, Moladi, Hasar-ualu, 29 U Bilhi, Esemu, Toladu, 30 U Betuelu, Hormi, Siklagu, 31 U Bet-Markabotu, Hasar-Susimu, Bet-Biraju i aarajimu. To su gradovi njihovi do vremena kralja Davida. 32 Sela njihova bila su Etam, Ain, Rimon, Token i Aan: pet mjesta, 33 Nadalje sva sela njihova, to su bila u okolici spomenutih mjesta, sve do Baala. To su bila njihova naselja. Imali su svoj vlastiti popis porodica. 34 Meobad, Jamlek, Amazijin sin Joa, 35 Joel, Jehu, sin Joibje, sina Seraje, sina Asielova, 36 Elioenaj, Jaakoba, Jeohaja, Asaja, Adiel, Jesimiel, Benaja 37 I Ziza, sin ifija, sina Alona, sina Jedaje, sina imrijeva, sina emajina: 38 Ovi po imenu navedeni bili su knezovi u porodicama svojim. Obitelji njihove bile su se jako rairile. 39 Oni otidoe do ulaza u Gedor, do na istok doline, da trae pau stoci svojoj. 40 I naoe pau obilatu i dobru. Zemlja je pruala na sve strane dosta

1 Ljetopisi
Jahdoa, sina Buzova, 15 Ahi, sin Abdiela, sina Gunija; bio je poglavar njihovim obiteljima. 16 Stanovali su u Gileadu, u Baanu i u njihovim selima i na svim panjacima arona do mea njihovih. 17 Oni svi bili su uneseni u rodovnike za vremena Jotama, kralja Judina, i za vremena Jeroboama, kralja Izraelova. 18 Rubenovi, Gadovi i polovina plemena Manasehova - bili su hrabri ljudi, koji su nosili tit i ma, zatezali luk i bili vjeti boju, etrdeset i etiri tisue i sedam stotina i ezdeset sposobnih za ratnu slubu 19 Oni su ratovali s Hagrejima i s Jeturom, Nafiom i Nodabom, 20 Oni naoe u boju proti njima pomo, i Hagareji sa svojim saveznicima padoe u njihove ruke. U boju naime bili su zavapili Gospodu, i on ih uslii, jer se pouzdae u njega. 21 Zaplijenie stoku njihovu: pedeset tisua deva, dvjesta i pedeset tisua ovaca i dvije tisue magaraca i sto tisua ljudi. 22 Jer su bili pali mnogi pogoeni, jer je to bio rat od Boga podupiran. I oni se naselie na mjestu njihovu sve do odvedenja u progonstvo. 23 Pripadnici polovine plemena Manasehova stanovali su u zemlji od Baana do Baal-Hermona i do Senira i gore Hermona. Njihov broj bio je velik. 24 Ovo su bili poglavari njihovih obitelji: Efer, Jii, Eliel, Azriel, Jeremija, Hodavja i Jahdiel, hrabri ratnici, slavni ljudi, poglavari u svojim obiteljima. 25 Ali su bili nevjerni Bogu otaca svojih i inili su idolsku slubu naroda one zemlje, koje je Bog bio istrijebio ispred njih. 26 Tada pobudi Bog Izraelov jarost asirskoga kralja Pula i asirskoga kralja Tiglat-Pilesera. Ovaj odvede u progonstvo Rubenovce, Gadovce i polovinu plemena Manasehova i dovede ih u Halahu, Habor, Haru i na rijeku Gozan do dananjega dana. 1 Ljetopisi 6 1 Sinovi Levijevi jesu Geron, Kohat i Merari. 2 Sinovi Kohatovi jesu Amram, Izhar, Hebron i Uziel. 3 Sinovi Amramovi jesu Aron, Mojsije i Mirjama. Sinovi Aronovi jesu Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. 4 Eleazaru se rodi Finehasa, Finehasu se rodi Abiua, 5 Abiuu se rodi Buki, Bukiu se rodi Uzi, 6 Uziu se rodi Zerahija, Zerahiji se rodi

318

Merajot, 7 Merajotu se rodi Amarija, Amariju se rodi Ahitub, 8 Ahitubu se rodi Sadok, Sadoku se rodi Ahimaasa, 9 Ahimaasu se rodi Azarija, Azariji se rodi Johanan, 10 Johananu se rodi Azarija. Ovaj je vrio sveeniku slubu u hramu, to ga sagradi Salomon u Jerusalemu. 11 I Azariji se rodi Amarija, Amariju se rodi Ahituba, 12 Ahitubu se rodi Sadoka, Sadoku se rodi alum, 13 alumu se rodi Hilkija, Hilkiju se rodi Azarija, 14 Azariji se rodi Seraja, Seraji se rodi Josadak. 15 Josadak otide, kad Gospod odvede u progonstvo Judu i Jerusalem rukom Nebukadnezarovom. 16 Sinovi Levijevi jesu Geron, Kohat i Merari, 17 Ovo su imena sinovima Geronovim: Libni i imej. 18 Sinovi Kohatovi jesu Amram, Izhar, Hebron i Uziel. 19 Sinovi Merarijevi jesu Mahli i Mui. Ovo su porodice levitske po svojim obiteljima: 20 Geronova: Libni, sin njegov, a njegov sin Jahat, a njegov sin Zima, 21 A njegov sin Joah, a njegov sin Ido, a njegov sin Zerah, a njegov sin Jeatraj. 22 Sinovi Kohatovi: Aminadab, sin njegov, a njegov sin Korah, a njegov sin Asir, 23 A njegov sin Elkana, a njegov sin Ebjasaf, a njegov sin Asir, 24 A njegov sin Tahat, a njegov sin Uriel, a njegov sin Uzijah, a njegov sin aul. 25 Sinovi Elkanini: Amasa i Ahimot, 26 Elkana. Sinovi Elkanini: Zofaj, sin njegov, a njegov sin Nahat, 27 A njegov sin Eliab, a njegov sin Jeroham, a njegov sin Elkana. 28 Sinovi Samuelovi: prvoroenac Joel i drugi Abija, 29 Sinovi Merarijevi: Mahli, a njegov sin Libni, a njegov sin imej, a njegov sin Uza, 30 A njegov sin imea, a njegov sin Hagija, a njegov sin Asaja. 31 Ovo su oni, koje postavi David za pjevanje u hramu Gospodnjem, izakako se je bio smjestio koveg. 32 Oni su vrili slubu pred atorom svjedoanstva kao pjevai, dok nije bio Salomon sagradio hram Gospodnji u Jerusalemu. Po svojim slubenim propisima oni su vrili slubu svoju. 33 Ovi su, to su vrili slubu, i sinovi njihovi od sinova Kohatovih Heman,

319

1 Ljetopisi
i panjake njegove. 60 Nadalje od plemena Benjaminova: Gebu i panjake njegove, Alemet i panjake njegove i Anatot i panjake njegove. Ukupni broj gradova njihovih iznosio je trinaest po porodicama njihovim. 61 Kohatove porodice, koje su bile jo preostale od porodica toga plemena, dobie drijebom od polovine plemena Manasehova deset gradova. 62 Sinovi Geronovi dobie po porodicama svojim od plemena Isakar, Aer, Naftali i Manaseh u Baanu trinaest gradova. 63 Merarijevi dobie drijebom po porodicama svojim od plemena Ruben, Gad i Zebulun dvanaest gradova. 64 Tako dadoe sinovi Izraelovi Levitima te gradove i panjake njihove. 65 drijebom odstupie od plemena Judejaca, Simeonovaca i Benjaminovaca te po imenu oznaene gradove. 66 Ostatku od porodica Kohatovaca bili su odstupljeni gradovi njihova podruja od plemena Efraimova. 67 Njima dadoe gradove za utoite ekem i panjake njegove u gori Efraimovoj, Gezer i panjake njegove, 68 Jokmeam i panjake njegove, BetHoron i panjake njegove, 69 Ajalon i panjake njegove, GatRimon i panjake njegove. 70 Od polovine plemena Manasehova: Aner i panjake njegove, Balaam i panjake njegove - za porodice preostalih Kohatovaca. 71 Geronovi sinovi dobie od porodica polovine plemena Manasehova: Golan i Baan i panjake njegove i Atarot i panjake njegove. 72 Od plemena Isakarova: Kede i panjake njegove, Daberat i panjake njegove, 73 Ramot i panjake njegove i Anem i panjake njegove. 74 Od plemena Aerova: Maal i panjake njegove, Abdon i panjake njegove, 75 Hukok i panjake njegove, Rehob i panjake njegove. 76 Od plemena Naftalijeva: Kede u Galileji i panjake njegove, Hamon i panjake njegove, Kirjatajim i panjake njegove. 77 Merarijevi sinovi, to jo preostae, dobie od plemena Zebulunova: Rimon i panjake njegove, Tabor i panjake njegove. 78 Nadalje s onu stranu Jordana naprema Jerihu u istonoj zemlji jordanskoj od plemena Rubenova:

hramski pjeva, sin Joela, sina Samuela, 34 Sina Elkane, sina Jerohama, sina Eliela, sin Toaha, 35 Sina Zufa, sina Elkane, sina Mahata, sina Amasa, 36 Sina Elkane, sina Joela, sina Azarije, sina Sefanije, 37 Sina Tahata, sina Asira, sina Abjasafa, sina Koraha, 38 Sina Izhara, sina Kohata, sina Levija, sina Izraelova. 39 Njegov brat bio je Asaf, koji je vrio slubu s desne njegove, Asaf, sin Berekija, sina imee, 40 Sina Mihaela, sina Baaseja, sina Malkije, 41 Sina Etnija, sina Zerahe, sina Adaje, 42 sina Etana, sina Zime, sina imeja, 43 Sina Jahata, sina Geroma, sina Levijeva. 44 Sinovi Merarijevi Braa njihova, stajali su s lijeve strane: Etan, sin Kiija, sina Abdija, sina Maluka, 45 Sina Haabje, sina Amazije, sina Hilkije, 46 Sina Amazija, sina Bania, sina amera, 47 Sina Mahlija, sina Muia, sina Merarija, sina Levijeva, 48 Drugovi njihovi, Leviti, bili su odreeni za svu slubu u atoru hrama Bojega. 49 A Aron i sinovi njegovi vrili su slubu na rtveniku za rtve paljenice i na rtveniku kadionom, svu slubu u Svetinji nad svetinjama i slubu pomirenja za Izraela tono po propisima, to ih je bio dao Mojsije, sluga Boji. 50 Ovo su potomci Aronovi: Eleazar, sin njegov, a njegov sin Finehas, a njegov sin Abiua, 51 A njegov sin Buki, a njegov sin Uzi, a njegov sin Zerahija, 52 A njegov sin Merajot, a njegov sin Amarija, a njegov sin Ahitub, 53 A njegov sin Sadok, a njegov sin Ahimaas. 54 Ovo su im stanovi po mjestima njihovim u podruju njihovu: Aronovi, porodica Kohatovaca, - na njih pade drijeb 55 Dobie Hebron u zemlji Judinoj i panjake njegove unaokolo. 56 Mee grada i sela njegova dadoe Kalebu Jefuneovu. 57 Nadalje dadoe Aronovim sinovima gradove za utoite Hebron i Libnu i panjake njezine, Jatir i Etemou i panjake njegove, 58 Hilen i panjake njegove, Debir i panjake njegove, 59 Aan i panjake njegove i Bet-eme

1 Ljetopisi
Bezer u pustinji i panjake njegove, Jahasu i panjake njezine, 79 Kedemot i panjake njegove, Mefaat i panjake njegove. 80 Od plemena Gadova: Ramot u Gileadu i panjake njegove, Mahanaim i panjake njegove 81 Hebon i panjake njegove, Jazer i panjake njegove. 1 Ljetopisi 7 1 Sinovi Isakarovi jesu Tola, Puah, Jaub i imron: etvorica 2 Sinovi Tolini jesu Uzi, Refaja, Jeriel, Jahmaj, Jibsam i Samuel, poglavari svojih obitelji od Tole, hrabri ljudi po porodicama svojim. U vrijeme Davidovo bilo ih je na broj dvadeset i dvije tisue i est stotina. 3 Potomci Uzijevi jesu Izrahija, od Izrahije vuku lozu Mihael, Obadija, Joel i Jiija, svega ih pet poglavara. 4 Njima su pripadali po porodicama njihovim, po obiteljima njihovim za boj spremne ratnike ete: trideset i est tisua ljudi. Oni su naime imali mnogo ena i djece. 5 Njihove brae u svim porodicama Isakarovim bili su hrabri ratnici. Bilo ih svega na broj osamdeset i sedam tisua. 6 Sinovi Benjaminovi jesu Bela, Beker i Jediael: njih trojica. 7 Sinovi Belini jesu Esbon, Uzi, Uziel, Jerimot i Iri, pet obiteljskih poglavara, hrabri ratnici. Bilo ih je na broj dvadeset i dvije tisue i trideset i etiri. 8 Sinovi Bekerovi jesu Zemira, Joa, Eliezer, Elioenaj, Omri, Jerimot, Abija, Anatot i Alemet: svi su to sinovi Bekerovi. 9 Izbrojenih po porodicama svojim, po obiteljskim poglavarima, po hrabrim ratnicima bilo ih je dvadeset tisua i dvjesta. 10 Sin Jediaelovi jest Bilhan. Sinovi Bilhanovi jesu Jeu, Benjamin, Ehud, Kenaanah, Zetan, Tari i Ahiahar. 11 Sve su to sinovi Jediaelovi po obiteljskim poglavarima, valjani ratnici: sedamdeset tisua i dvjesta sposobnih za ratnu slubu. 12 upim i Hupim jesu sinovi Irovi, Huim sinovi Aherovi. 13 Sinovi Naftalijevi jesu Jahaziel, Guni, Jezer i alum, potomci Belini, 14 Sinovi Manasehovi jesu Asriel, kojega mu ena rodi; inoa njegova Sirijka rodi Makira, oca Gileadova. 15 Makir oeni sinove svoje Hupima i upima. Sestra njegova zvala se je Maaka. Drugi se je zvao Selofhad. Selofhad je imao keri. 16 Maaka, ena Makirova, rodi sina.

320

Ona ga prozva Pere, Brat njegov zvao se are. Njegovi sinovi Ulam i Rakem. 17 Sin Ulamov jest Bedan. To su sinovi Gileada, sina Makira, sina Manasehova. 18 Sestra njegova Hamoleketa rodi Ihoda, Abiezera i Mahlahu. 19 A sinovi emidini bili su Ahian, ekem, Likhi i Aniam. 20 Potomci Efraimovi jesu utelah, a njegov sin Bared, a njegov sin Tahat, a njegov sin Elada, a njegov sin Tahat, 21 A njegov sin Zabad, a njegov sin utelah, Ezer i Elad. Ljudi is Gata, domoroci zemlje, ubie ih, jer su bili izali, da im ugrabe stoku. 22 Njihov otac Efraim tugovao je dugo za njima, i dooe braa njegova da ga tjee. 23 Tada ue k eni svojoj, i ona zatrudnje i rodi sina. On ga nazva Berija, jer se to dogodi u nesrei kue njegove. 24 Ki njegova bila je eera. Ona sagradi Donji i Gornji Bet-Horon i Uzeeeru. 25 Sin njegov bio je Refah, i Reef, a njegov sin Telah, a njegov sin Tahan, 26 A njegov sin Laadan, a njegov sin Amihud, a njegov sin Eliama, 27 A njegov sin Nun, a njegov sin Joua. 28 Njihov nasljedni posjed i njihovi stanovi jesu: Betel i sela njegova, na istok Naaran, na zapad Gezer i sela njegova, ekem i sela njegova do Gaze i sela njezinih. 29 U rukama Manasehovaca bili su Bet-ean i sela njegova, Taanak i sela njegova, Megido i sela njegova, Dor i sela njegova. Ovdje su stanovali sinovi Josipa, sina Izraelova. 30 Sinovi Aerovi jesu Jimna, Jiva, Jivi, Berija i Serah, sestra njihova. 31 Sinovi Berijini jesu Heber i Malkiel. Ovaj je otac Birzajitov. 32 Heberu se rodi Jaflet, omer, Hotam i sestra njihova ua. 33 Sinovi Jafletovi jesu Pasak, Bimhal i Avat; to su sinovi Jafletovi. 34 Sinovi omerovi jesu Ahi, Rohga, Huba i Aram, 35 Sinovi njegova brata Helema jesu Zofah, Jimna, ele i Amal. 36 Sinovi Zofahovi jesu Suah, Harnefer, ual, Beri i Jimra, 37 Bezer, Hod, ama, ila, Jitran i Bera. 38 Sinovi Jeterovi jesu Jefune, Pispa i Ara. 39 Sinovi Ulini jesu Arah, Haniel i Risja, 40 Svi su ovi sinovi Aerovi, poglavari svojih obitelji, izabrani hrabri ratnici, glavari meu knezovima. Bilo ih je za vojsku na broj dvadeset i est tisua ljudi,

321

1 Ljetopisi
Tarea i Ahaz. 36 Ahazu se rodi Jehoad, Jehoadu se rodi Alemeta, Azmaveta se i Zimria. Zamriu se rodi Moza, 37 Mozu se rodi Bineu, A njegov sin jest Rafa, a njegov sin Eleasa, a njegov sin Asel. 38 Asel je imao est sinova. Oni su se zvali Azrikam, Bokru, Imael, earja, Obadija i Hanan; sve su to sinovi Aselovi. 39 Sinovi njegova brata Eeka jesu njegov prvoroenac Ulam, drugi Jehu i trei Elifelet. 40 Sinovi Ulamovi bili su valjani ratnici, koji su mogli natezati luk. I imali su mnogo sinova i unuka, sto i pedeset, Svi su ovi sinovi Benjaminovi. 1 Ljetopisi 9 1 Svi Izraelci bili su zapisani u rodoslovlje. Zapisani su u knjizi o kraljevima Izraelovim. Judejci su bili odvedeni u progonstvo u Babilon zbog bezakonja svojih. 2 Prvi stanovnici, koji su tada ivjeli na vlastitom posjedu u gradovima svojim, bili su Izraelci, sveenici, Leviti i Netineji. 3 U Jerusalemu stanovali su od sinova Judinih, od sinova Benjaminovih, od sinova Efraimovih i od sinova Manasehovih. 4 Utaj, sin Amihuda, sina Omrija, sina Imrija, sina Bania, od potomaka Peresa, sina Judina. 5 Nadalje od ilonita prvoroenac Asaja i sinovi njegovi. 6 Od sinova Zerahovih Jeuel i braa njihova: est stotina i devedeset. 7 Od sinova Benjaminovih: Salu, sin Meulama, sina Hodavje, sina Hasenuina, 8 Nadalje Ibneja, sin Jerohamov, i Ela, sin Uzije, sina Mikrijeva, i Meulam, sin efatije, sina Reuela, sina Ibnijina, 9 I braa njihova po porodicama svojim: devet stotina i pedeset i est. Svi ovi ljudi bili su obiteljski poglavari u svojim obiteljima. 10 Od sveenika: Jedaja, Jehojarib, Jakin 11 I Azarija, sin Hilkije, sina Meulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahituba, kneza u hramu Bojem; 12 Nadalje Adaja, sin Jerohama, sina Pahura, sina Malkijina, i Masaj, sin Adiela, sina Jahzere, sina Meulama, sina Meilemita, sina Imerova, 13 I braa njihova, poglavari svojih obitelji: tisua i sedam stotina i ezdeset ljudi, ljudi valjanih u slubi kod hrama Bojega 14 Od Levita: emaja, sin Hauba, sina

1 Ljetopisi 8 1 Benjaminu se rodi svoj prvoroenac Bela, drugoga Abela, treega Ahraha, 2 etvrtoga Nohu i petoga Rafu. 3 Sinovi Belini bili su Adar, Gera, Abihud, 4 Abiua, Naaman, Ahoah, 5 Gera, efufan i Huram. 6 Ovo su sinovi Ehudovi: - poglavari u obiteljima, to su ivjeli u Gebi, i oni ih preselie u Manahat - : 7 Naaman, Ahija i Gera; ovaj je, koji ih preseli, i njemu se rodi Uzu i Ahihud. 8 aharaimu se rode sinove u zemlji moapskoj, izakako je bio otpustio svoje ene Huimu i Baru, 9 I to sa svojom enom Hodeom rodi Jobaba, Sibiju, Meu, Malkama, 10 Jeusa, Sakju i Mirmu. To su sinovi njegovi, poglavari u obiteljima. 11 S Huimom je bio rodio Abituba i Elpaala. 12 Sinovi Elpaalovi jesu Eber, Miam i amed. Ovaj sagradi Ono i Lod i sela njegova. 13 Berija i ema jesu poglavari obiteljski stanovnika u Ajalonu. Oni istjerae stanovnike gatske. 14 Ahio, aak, Jerimot, 15 Zebadija, Arad, Eder, 16 Mihael, Ispah i Joha jesu sinovi Berijini. 17 Zebadija, Meulam, Hizki, Heber, 18 Jimeraj, Jizlia i Jobab jesu sinovi Elpaalovi. 19 Jakim, Zikri, Zabdi, 20 Elijenaj, Ziletaj, Eliel, 21 Adaja, Beraja i imrat jesu sinovi imejevi. 22 Jipan, Eber, Eliel, 23 Abdon, Zikri, Hanan, 24 Hananija, Elam, Antotija, 25 Jifdeja i Penuel jesu sinovi aakovi 26 ameraj, eharja, Atalija, 27 Jaareja, Elija i Zikri jesu sinovi Jerohamovi, 28 To su poglavari obiteljski po porodicama svojim. Kao glavari stanovali su u Jerusalemu. 29 U Gibeonu stanovali su otac Gibeona - ena njegova zvala se je Maaka. 30 Njegov prvoroeni sin Abdon, pa Zur, Ki, Baal, Nadab, 31 Gedor, Ahio i Zaker. 32 Miklot, kojemu se rodi imea. I ovi su stanovali kod brae svoje u Jerusalemu, naprema brai svojoj. 33 Neru se rodi Kia, Kiu se rodi Saul, Saulu se rodi Jonatan, Malki-ua, Abinadaba i E-Baala. 34 Sin Jonatanov jest Merib-Baal; Merib-Baalu se rodi Mika. 35 Sinovi Mikini jesu Piton, Melek,

1 Ljetopisi
Azrikama, sina Haabjina, od sinova Merarijevih, 15 Bakbakar, Heres, Galal, Matanija, sin Mike, sina Zikrija, sina Asafova, 16 Obadija, sin emaje, sina Galala, sina Jedutunova, i Berekija, sin Ase, sina Elkanina, koji je stanovao u selima Netofatskim. 17 Nadalje vratari: alum, Akub, Talmon, Ahiman i braa njihova; alum je bio poglavar. 18 On je do sada bio na vratima kraljevskim prema istoku. To su vratari u taboru Levita. 19 alum, sin Korea, sina Abjasafa, sina Korahova, i braa njegova iz obitelji njegove, Korahovci, vre slubu u atoru kao uvari pragova. Ve oci njihovi bili su u taboru Gospodnjem uvari ulaza. 20 Finehas, sin Eleazarov, bio je otprije glavar njihov - Gospod nek je s njim! 21 Zaharija, sin Meelemjin, bio je vratar kod atora svjedoanstva. 22 Svih ovih, koji su bili izabrani za vratare na pragovima, bilo je dvjesta i dvanaest. U selima njihovim bili su uneseni u popis porodica, David i vidjelac Samuel postavie ih u njihovu slubu. 23 Oni su sa sinovima svojim kao straa stajali na vratima u hramu Gospodnjem, u atoru. 24 Prema etiri vjetra stajali su vratari, prema istoku, zapadu, sjeveru i Jugu. 25 Od vremena do vremena morala su braa njihova iz njihovih sela doi za sedam dana, da im pomognu. 26 Jer etiri prva vratara - to su bili Leviti - bila su svagda u slubi. Oni su imali nadzor nad elijama i riznicama hrama Bojega. 27 Preko noi stajali su u okolici hrama Bojega; jer na njima je bila straa i morali su otvarati svako jutro. 28 Neki od njih bili su nad posuem slubenim: oni su ga na broj unosili i na broj iznosili. 29 Drugi od njih bili su postavljeni nad drugim stvarima i nad svim predmetima posveenim: nad branom, vinom, uljem, kadom i mirisima. 30 Neki sinovi sveeniki prireivali su mast od tih mirisa. 31 Matitja, jedan od Levita, prvoroenac Koraheja aluma, bio je nad stvarima, to se peku na tavi. 32 Izmeu Kohatovaca, brae njihove, bili su neki nad kruhom postavljenim, pa bi ga prireivali svake subote. 33 To su pjevai, obiteljski poglavari Levita, koji su samo u elijama bili slobodni od slube; jer su inae dan i

322

no bili zaposleni. 34 To su obiteljski poglavari Levita, poglavari po porodicama svojim. Oni su stanovali u Jerusalemu. 35 U Gibeonu stanovali su Jehiel, otac Gibeonov - ena njegova zvala se je Maaka 36 Njegov prvoroeni sin Abdon, pa Sur, Ki, Baal, Ner, Nadab, 37 Gedor, Ahio, Zaharija i Miklot. 38 Miklotu se rodi imeama. I oni su stanovali kod brae svoje u Jerusalemu, naprema brai svojoj. 39 Neru se rodi Ki, Kiu se rodi Saul, Saulu se rodi Jonatan, Malki-ua, Abinadab i E-Baal. 40 Sin Jonatanov jest Merib-Baal. Merib-Baalu se rodi Mika. 41 Sinovi Mikini jesu Piton, Melek, Tahrea i Ahaz. 42 Ahazu se rodi Jar, Jaru se rodi Alemet, Azmavet i Zimri, Zimriju se rodi Moza, 43 Mozu se rodi Bineu. A njegov sin jest Refaj, a njegov sin Eleasa, a njegov sin Asel. 44 Asel je imao est sinova, kojima su bila ova imena: Azrikam, Bokru, Imael, earja, Obadija i Hanan. To su sinovi Aselovi. 1 Ljetopisi 10 1 Izmeu Izraelaca i Filisteja bilo je dolo do boja. A ljudi Izraelovi pobjegoe ispred Filisteja, i padali su mrtvi na gori Gilboi. 2 Filisteji se natisnue za Saulom i sinovima njegovim. Pritom pogubie Filisteji Jonatana, Abinadaba, Malkiuu, sinove Saulove. 3 I za Saula posta boj veoma teak. Napokon ga stigoe strijelci, i on bi ranjen od strijelaca. 4 Tada zapovjedi Saul momku, koji mu je nosio oruje: Izvadi ma svoj i probodi me, da ne dou ti pogani i narugaju mi se! Ali ne htjede momak, koji mu je nosio oruje, jer se je straio veoma. I tako Saul sam uze ma i baci se na njega. 5 Kad momak, koji mu je nosio oruje, vidje, gdje umrije Saul, baci se i on na svoj ma i umrije. 6 Tako pogibe Saul sa tri sina svoja. Sva kua njegova pogibe tako zajedno. 7 A kad ljudi Izraelovi, to su stanovali u ravnici, vidjee, gdje pobjegoe oni i gdje Saul i sinovi njegovi pogiboe, ostavie gradove svoje i nagnue u bijeg. I dooe Filisteji i naselie se u njima. 8 Sutradan dooe Filisteji, da opljakaju pobijene. Kad naoe Saula i tri sina njegova gdje lee na gori

323

1 Ljetopisi
mu, da bude kralj po obeanju Gospodnjem Izraelu. 11 Ovo je popis junaka Davidovih: Jaobam, sin Hakmonijev, glavar trojici. On zavitla svoje koplje na tri stotine i pobi ih ujedanput. 12 Za njim je dolazio izmeu ta tri junaka Ahoanin Eleazar, sin Dodov. 13 On je bio s Davidom u Pas Damimu, kad se tamo skupie Filisteji na boj. Tamo je bio komad zemlje s jemom. A kad su ljudi bjeali od Filisteja, 14 Stadoe oni usred polja, obranie ga i pobie Filisteje. Tako im dade Gospod veliku pobjedu. 15 Jedanput sioe ta tri najodlinija izmeu tridesetorice k hridini, k Davidu, u peinu Adulam, kad je eta Filisteja taborila u dolini Refaimovoj. 16 David je bio upravo u tvravi. A u Betlehemu je onda bila straa filistejska. 17 I kad je David zaelio: Tko bi mi donio vode da pijem iz studenca na vratima Betlehema? 18 Tada ona tri junaka prodrijee kroz tabor Filisteja, zahvatie vode iz studenca na vratima Betlehema i donesoe je Davidu. Ali on je ne htjede piti, nego je proli Gospodu u ast 19 I ree: Ne daj mi, Gospode, da tako to uinim! Zar da pijem krv tih ljudi, koji prodrijee tamo uz opasnost ivota? Jer je donesoe ne marei za ivot svoj. Zato je ne htjede piti. To uinie ta tri junaka. 20 Abiaj, brat Joabov, bio je glavar tridesetorici. On zavitla svoje koplje na tri stotine i pobi ih. Bio je ugledan kod trojice. 21 Jer se odlikova meu tridesetoricom, posta im voa, ali one trojice ne stie. 22 Benaja, sin Jehojadov, hrabar ovjek, velik na djelima, iz Kabseela. On pogubi oba Ariela iz Moaba. Takoer ubi dolje kod jednog studenca lava, kad je bio pao snijeg. 23 On ubi i nekoga Egipanina, gorostasa visoka pet lakata. Premda je Egipanin imao u ruci koplje, debelo kao vratilo, on izae na njega sa tapom, istre Egipaninu koplje iz ruke i ubi ga njegovim vlastitim kopljem. 24 To uini Benaja, sin Jehojadov. Kod trojice junaka imao je visok ugled. 25 Bio je slavniji od tridesetorice, ali one trojice ne stie. David ga stavi na elo tjelesnoj strai. 26 Hrabri junaci bili su Joabov brat Asahel, Elhanan iz Betlehema, sin Dodov, 27 amot iz Harora, Heles iz Pelona,

Gilboi, 9 Oplijenie ga i uzee sa sobom glavu njegovu i oruje njegovo. Tada poslae po zemlji filistejskoj unaokolo, da dojave idolima svojim i narodu vijest o pobjedi. 10 Oruje njegovo stavie u hram boga svojega, a glavu mu objesie na hramu Dagonovu. 11 A kad ue svi stanovnici Jabea u Gileadu sve, to su bili Filisteji uinili od Saula, 12 Podigoe se svi oboruani i uzee tijelo Saulovo i tjelesa sinova njegovih. Donesoe ih u Jabe, pokopae kosti njihove pod terebintom u Jabeu, i postili su sedam dana. 13 Tako pogibe Saul zbog prestupaka, to ih je bio poinio proti Gospodu, jer nije drao zapovijedi Gospodnje i jer je bio pitao duh mrtvaca, da dobije obavijest, 14 Mjesto da upita Gospoda. Zato ga ubi Gospod i prenese kraljevstvo njegovo na Davida, sina Jesejeva. 1 Ljetopisi 11 1 Svi Izraelci skupie se kod Davida u Hebronu i rekoe: Evo, mi smo od tvojega mesa i od tvoje krvi. 2 Ve prije, kad je jo Saul bio kralj, ti si bio onaj, koji je u boj odvodio i opet kui dovodio Izraela. Tebi je obeao Gospod, Bog tvoj: Ti e pasti narod moj Izraela, i ti e biti knez nad pukom mojim Izraelom. 3 Kad su se tako bile nale kod kralja u Hebronu sve starjeine Izraelaca, sklopi David s njima u Hebronu pred Gospodom savez. Tada pomazae Davida za kralja nad Izraelom po naputku Gospodnjem, to je bio izaao preko Samuela. 4 Jednoga dana otide David sa svim Izraelom u Jerusalem, to jest Jebus. Tamo su bili Jebuseji, koji su ivjeli u onoj zemlji. 5 Stanovnici u Jebusu rekoe Davidu: Nee ui ovamo. Ipak David osvoji tvravu Sion, to je kasniji grad Davidov. 6 Tada ree David: Tko prvi nadvlada Jebuseje, bit e vrhovni zapovjednik vojske. Joab, sin Serujin, uzae prvi i posta vrhovni zapovjednik. 7 David uze stan u tvravi. Zato je prozvae gradom Davidovim. 8 On sazida grad unaokolo od Mila do obzida. Joab popravi ostali grad. 9 Sve je vie rasla mo Davidova, jer je Gospod nad vojskama bio s njim. 10 Ovo su najodliniji junaci Davidovi, koji su vjerno drali s njim za njegova kraljevanja nad Izraelom i pomogli

1 Ljetopisi
28 Ira, sin Ikeov iz Tekoe, Abiezer iz Anatota, 29 Sibekaj iz Huata, Ilaj iz Ahoha, 30 Maharaj iz Netofe, Heled iz Netofe, sin Baanin, 31 Itaj, sin Ribajev, iz Gibee u plemenu Benjaminovu, Benaja iz Piratona, 32 Huraj iz potoka Gaaa, Abiel iz Arbe, 33 Azmavet iz Baharuma, Eliaba iz aalbona, 34 Sinovi Haemovi iz Gizona, Jonatan, sin agehov, iz Harara, 35 Ahiam, sin Sakarov, iz Harara, Elifal, sin Urov, 36 Hefer iz Mekera, Ahija iz Pelona, 37 Hesro iz Karmela, Naaraj sin Ezbajev, 38 Joel, brat Natanov, Mibhar, sin Hagrijev, 39 Selek, Amonac, Nahraj iz Berota, koji je nosio oruje Joabu, sinu Serujinu, 40 Ira, Itranin, Gareb, Itranin, 41 Urija, Hitejin, Zabad, sin Ahlajev, 42 Adina, sin izin, iz plemena Rubenova, poglavar Rubenovaca, i s njim trideset ljudi, 43 . Hanan, sin Maakin, i Joafat iz Mitne, 44 Uzija iz Atarota, ama i Jeiel, sinovi Hotama iz Aroera, 45 Jediael, sin imrijev, i njegov brat Joha, Tizejin, 46 Eliel, Mahavejin, Jeribaj i Joavja, sinovi Elnaamovi, i Itma, Moabac, 47 Eliel, Obed i Jaasiel iz Mezobaja. 1 Ljetopisi 12 1 Ovi dooe k Davidu u Siklag; kad je jo bjeao ispred Saula, sina Kiova. I oni su pripadali junacima, koji su pomagali u boju, 2 Naoruani lukom, uvjebani desnom i lijevom bacati kamenje iz prake i iz luka odapinjati strijele. Od plemena Benjaminova, izmeu suplemenika Saulovih, bili su ovi: 3 Poglavar Ahiezer i Joa, sinovi emaje iz Gibee, Jeziel i Pelet, sinovi Azmavetovi, Beraka i Jehu iz Anatota, 4 Imaja iz Gibeona, junak meu tridesetoricom i voa tridesetorice, Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad iz Gederahe, 5 Eluzaj, Jerimot, Bealja, emarja i efatija iz Harufa, 6 Elkana, Jiija, Azarel, Joezer, Jaobam iz Koraha, 7 Joela i Zebadija, sinovi Jerohamovi iz Gedora. 8 I od plemena Gadova prijeoe k Davidu u tvravu u pustinji hrabri ljudi, uvjebani ratnici, naoruani titom i kopljem, kojima je lice bilo kao

324

lavovsko, i brzi kao srne po gorama: 9 Prvak je bio Ezer, drugi Obadija, trei Eliab, 10 etvrti Mimana, peti Jeremija, 11 esti Ataj, sedmi Eliel, 12 Osmi Johanan, deveti Elzabad, 13 Deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj. 14 Ovi dooe od sinova Gadovih. Bili su veoma hrabri ratnici. Najmanji ogledao bi se sa stotinom, najvaljaniji s tisuom. 15 Ovi su bili, koji u prvom mjesecu prijeoe preko Jordana, kad se razlio preko svih obala svojih, i natjerae u bijeg sve stanovnike u nizinama na istok i na zapad. 16 Dooe jedanput i neki sinovi Benjaminovi i Judini k Davidu u tvravu. 17 David izae pred njih i ree im ovo: Ako dolazite k meni u mirnoj namjeri, da mi pomognete, ja u se poteno zdruiti s vama. Ako li dolazite, da me izdate neprijateljima mojim, premda na rukama mojim nema nepravde, neka vidi Bog otaca naih i neka sudi! 18 Tada doe duh na prvaka tridesetorice, na Amasaja. On povika: Tvoji su, Davide, i s tobom, sine Jesejev! Mir, mir tebi, i mir onima, koji ti pomau, jer tebi pomae Bog tvoj. Tako ih primi David i postavi ih poglavarima nad etama ratnim. 19 I sinovi Manasehovi prijeoe k Davidu, kad je s Filistejima iao u boj proti Saulu, ali im nije pomogao; jer knezovi filistejski vratie ga, izakako su se bili posvjetovali, govorili su naime meu se: On bi na raun glava naih mogao prebjei k Saulu, gospodaru svojemu. 20 Kad se je vraao u Siklag, prijeoe k njemu od plemena Manasehova Adnah, Jozabad, Jediael, Mihael, Jozabad, Elihu i Ziletaj, tisunici u plemenu Manasehovu, 21 Oni su pomagali Davidu proti razbojnikih eta, jer su svi bili hrabri ludi, te postadoe voe u vojsci. 22 Iz dan u dan dolazili su tako ljudi k Davidu, da stupe njemu u slubu, dokle postade velika vojska kao vojska Boja. 23 Ovo je broj odjeljaka naoruanih za slubu ratnu, to dooe k Davidu u Hebron, da prenesu kraljevstvo Saulovo na njega po zapovijedi Gospodnjoj: 24 Od sinova Judinih, koji su nosili tit i koplje, bilo je est tisua i osam stotina naoruanih za slubu ratnu; 25 Od sinova Simeonovih sedam tisua i to hrabrih ratnika;

325

1 Ljetopisi
ako je volja Gospoda, Boga naega, onda emo poslati k brai svojoj ostaloj po svim krajevima Izraelovim i k sveenicima i Levitima u gradovima, gdje su panjaci njihovi, da se nau kod nas, 3 Pa da donesemo k sebi koveg Boga svojega, jer za vladanja Saulova nijesmo se brinuli za njega. 4 Sav skup izjavi se sporazumnim, da se to uini; jer se taj prijedlog dopade svemu narodu, 5 I tako David skupi sav narod Izraelov od ihora na putu u Egipat do ceste u Hamat, da donesu koveg Boji iz Kirjat-Jearima 6 Potom otide David sa svim Izraelom u Baalu, to jest Kirjat-Jearim, to pripada Judi, da odatle prenesu koveg Boji, koji nosi ime: Gospod, koji vlada nad kerubinima. 7 Metnue koveg Boji na nova kola i povezoe ga iz kue Abinadabove. Uza i Ahio vodili su kola. 8 David i svi Izraelci igrali su puni revnosti pred Bogom, i pjevale se pjesme uz pratnju citara, harfa, bubnjeva, zvonia i cimbala. 9 Kad dooe do gumna Kidonova, prui Uza ruku svoju, da pridri vrsto koveg, jer volovi potegoe na stranu 10 Tada se raspali gnjev Gospodnji na Uzu, i udari ga ondje, jer se je bio rukom maio za koveg. On umrije ondje pred Bogom. 11 David se vrlo oalosti, to Gospod ubi Uzu. Zato se prozva ono mjesto Perez Uza do dananjega dana. 12 Jer se David u onaj dan uplai od Boga i pomisli: Kako mogu donijeti k sebi koveg Boji, 13 Ne dade David odvesti koveg k sebi u grad Davidov, nego ga skloni u kuu Obed-Edoma iz Gitejina. 14 I tako osta koveg Boji tri mjeseca u kui Obed-Edoma kod obitelji njegove. Gospod blagoslovi kuu Obed-Edoma i sve imanje njegovo. 1 Ljetopisi 14 1 Hiram, kralj Tira, posla k Davidu poslanike s drvima cedrovim, s kamenarima i drvodjeljama, da mu grade palau. 2 David spoznade, da ga je Gospod potvrdio kao kralja nad Izraelom, jer kraljevstvo njegovo bilo se je podiglo do visokog ugleda radi njegova naroda Izraela. 3 David uze sebi u Jerusalemu jo daljne ene, i Davidu se rodi jo vie sinova i keri. 4 Ovo su imena sinova, to mu se rodie u Jerusalemu: amua, obab,

26 Od sinova Levijevih etiri tisue i est stotina 27 S Jehojadom, knezom sinova Aronovih, pod kojim je stajalo tri tisue i sedam stotina ljudi, 28 I sa Sadokom, mladim junakom, ija je obitelj stavila dvadeset i dva kneza; 29 Od sinova Benjaminovih, suplemenika Saulovih, tri tisue ljudi; jer dotada veina ih se dralo uz kuu Saulovu; 30 Od sinova Efraimovih dvadeset tisua i osam stotina hrabrih, u svojim obiteljima veoma uglednih ljudi; 31 Od polovine plemena Manasehova osamnaest tisua, to su bili po imenu odreeni da dou, da uine Davida kraljem; 32 Od sinova Isakarovih, koji su razumijevali prilike vremena, tako da su znali, to ima da ini Izrael, dvjesta stotnika i pod njihovim zapovjednitvom svi njihovi suplemenici. 33 Od sinova Zebulunovih pedeset tisua sposobnih za rat, potpuno za rat naoruanih ljudi, da pomognu vjerno; 34 Od plemena Naftalijeva tisua poglavara i s njima trideset i sedam tisua ljudi sa titom i kopljem; 35 Od plemena Danova dvadeset i osam tisua i est stotina za boj naoruanih ljudi; 36 Od plemena Aerova etrdeset tisua za rat sposobnih, za boj spremnih ljudi; 37 Od onih s onu stranu Jordana: od plemena Rubenova, Gadova i od polovine plemena Manasehova sto i dvadeset tisua ljudi s potpunim orujem ratnim. 38 Svi ovi ratnici dooe, u redove ureeni, jednoduni u Hebron, da uine Davida kraljem nad svim Izraelom. I ostali svi Izraelci bili su sloni da Davida uine kraljem. 39 Oni ostadoe tri dana tamo kod Davida, i jeli su i pili su, jer njihovi zemljaci bili su se pobrinuli za njih. 40 I zemljaci njihovi sve od Isakara, Zebuluna i Naftalija donijeli su na magarcima, devama, mazgama i volovima ivenih namirnica: brana, smokava, suhoga groa, vina, ulja, volova i ovaca u izobilju, jer je bila radost u Izraelu. 1 Ljetopisi 13 1 Tada se posvjetova David s tisunicima i sa stotnicima i sa svim knezovima. 2 Nato ree David svemu pukom zboru Izraelovu: Ako je vama pravo i

1 Ljetopisi
Natan, Salomon, 5 Ibhar, Eliua, Elpelet, 6 Nogah, Nefeg, Jafija, 7 Eliama, Beelijada i Elifelet. 8 Kad ue Filisteji, da je David bio pomazan za kralja nad svim Izraelom, izaoe svi Filisteji, da uhvate Davida. im David dou to izae pred njih. 9 Filisteji dooe i rairie se u ravnici Refaimskoj, 10 David upita Boga: Hou li izai proti Filistejima? Hoe li ih dati u moje ruke? Gospod mu odgovori: Izai! Dat u ih u tvoje ruke! 11 Kad oni otidoe u Baal-Perasim, pobi ih ondje David. David povika: Bog neprijatelje moje prodrije mojom rukom, kao to prodire voda. Zato se prozva ono mjesto Baal-Perasim. 12 Idole, to ih ondje ostavie, dade David spaliti. 13 Kad jo jednom dooe Filisteji i rairie se po ravnici, 14 Upita opet David Boga, i Bog mu odgovori: Ne idi za njima, nego ih zaobii, pa udari na njih od dudovih stabala! 15 im uje da zauti po vrhovima dudovih stabala, tada izai i napadni, jer tada ide pred tobom Bog, da pobije vojsku filistejsku! 16 David uini tako, kako mu je bio zapovjedio Bog. Oni pobie vojsku filistejsku od Gibeona do Gezera. 17 I rairi se slava Davidova po svim zemljama, i Gospod zadade strah od njega svim narodima. 1 Ljetopisi 15 1 Potom dade sebi David posagraditi kue u gradu Davidovu. I spremi mjesto za koveg Boji i razape mu ator. 2 Tada zapovjedi David, da nitko ne smije nositi koveg Boji osim Levita, jer je njih izabrao Gospod da nose koveg Boji i da mu slue uvijek. 3 I dozva David sve sinove Izraelove u Jerusalem, da prenesu koveg Gospodnji na mjesto, koje mu je bio spremio. 4 I tako skupi David potomke Aronove i Levite: 5 Od sinova Kohatovih poglavara Joela i njegovih sto i dvadeset suplemenika; 6 Od sinova Merarijevih poglavara Asaju i njegovih dvjesta i dvadeset suplemenika: 7 Od sinova Geronovih poglavara Joela i njegovih sto i trideset suplemenika; 8 Od potomaka Elisafanovih poglavara emaju i njegovih dvjesta suplemenika;

326

9 Od potomaka Hebronovih poglavara Eliela i njegovih osamdeset suplemenika; 10 Od potomaka Uzielovih poglavara Aminadaba i njegovih sto i dvanaest suplemenika. 11 Tada dozva David sveenike Sadoka i Abiatara i Levite Uriela, Asaju, Joela, emaju, Eliela i Aminadaba 12 I zapovjedi im: Vi ste obiteljski poglavari Levita. Posvetite sebe i svoje suplemenike! Vi imate donijeti koveg Gospoda, Boga Izraelova, na mjesto, koje sam mu spremio. 13 Jer prijanji put nijeste bili nazoni, zato nas je udario Gospod, Bog na, jer nijesmo imali duno tovanje prema njemu. 14 Tada se posvetie sveenici i Leviti, da donesu koveg Gospoda, Boga Izraelova 15 Onda digoe Leviti koveg Boji, kao to je bio naredio Mojsije po zapovijedi Gospodnjoj, motkama na ramena svoja. 16 Potom zapovjedi David poglavarima levitskim, da postave svoje suplemenike, pjevae, s njihovim glazbalima, harfama, citrama i cimbalima, da uskliknu radosnim glasom visokim. 17 I postavie Leviti sina Joelova, Hemana, i od njegovih suplemenika Asafa, sina Berekijina, i od njihovih suplemenika, sinova Merarijevih, Etana, sina Kuajina, 18 S njima drugove njihove, drugoga reda Zahariju, sina, Jaaziela, emiramota, Jehiela, Unija, Eliaba, Benaju, Maaseju, Matitju, Elifeleha, Mikneju, Obed-Edoma i Jehiela, vratare. 19 Pjevai Heman, Asaf i Etan imali su udarati glasno u cimbale mjedene, 20 Zaharija, Aziel, emiramot, Jehiel, Uni, Eliab, Maaseja i Benaja u harfe visoko, 21 Matitja, Elifeleha, Mikneja, ObedEdoma, Jehiela i Azazju u citare duboko, da vode pjevanje. 22 Kenanija bio je poglavar Levita kod prenoenja. On je vodio prenoenje, jer se je u to razumio. 23 Berekija i Elkana ili su kao vratari pred kovegom. 24 Sveenici ebanija, Joafat, Netanel, Amasaj, Zaharija, Benaja i Eliezer trubili su u trube pred kovegom Bojim. Tada su dolazili Obed-Edom i Jehija kao vratari kod kovega. 25 I tako je poao David sa starjeinama Izraelovim i tisunicima, da s velikim veseljem prenesu koveg

327

1 Ljetopisi
svijet idu sudovi njegovi. 15 Zavjeta svojega vjeno se on spominje, rijei, koju je dao za tisuu koljena, 16 Zavjeta, to ga je sklopio s Abrahamom, i zakletve svoje Izaku. 17 To je postavio Jakovu za zakon, za vjeni zavjet Izraelu, 18 Ovako govorei: Kanaan u dati tebi kao ue batinsko vae! 19 Tada ste jo bili maleni brojem, samo vas malo i stranci u njem. 20 Jo ste ili od naroda do naroda, od jednoga kraljevstva do drugoga. 21 Ali on ne dade, da im se naudi. Radi njih uputi kraljeve: 22 Ne dirajte u pomazanike moje, prorocima mojim ne uinite nita na ao! 23 Pjevajte tako Gospodu, sve zemlje! Iz dan u dan navjeujete spasenje njegovo! 24 Navjeujte narodima slavu njegovu, svakome puku udesa njegova! 25 Jer je velik Gospod i veoma dostojan hvale, strahovit iznad svih bogova. 26 Jer su svi bogovi u naroda idoli, a Gospod je stvorio nebesa, 27 Slava je i velianstvo pred njim, sila i radost u svetitu njegovu. 28 I dajte Gospodu, plemena naroda, dajte Gospodu slavu i ast! 29 Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu! Prinosite dare, dolazite pred lice njegovo! Poklonite se Gospodu u svetome nakitu! 30 Neka strepi pred njim sav svijet! vrsto stoji nadzemaljski svijet - ne pomjesti se nikad! 31 Nebo se veseli, zemlja se raduje. Navijestite narodima: Gospod je kralj! 32 More bui i to je u njemu, skae polje i to je na njemu. 33 I tada se obraduje drvee umsko pred Gospodom, kad on dolazi da sudi zemlju. 34 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer milost njegova traje dovijeka. 35 Ovako govorite: Pomozi nam, Boe spasenja naega! Skupi nas, spasi nas od naroda! Da mognemo slaviti sveto ime tvoje, da se smijemo hvaliti slavom tvojom. 36 Neka je hvaljen Gospod, Bog Izraelov! Odvijeka dovijeka! I sav narod ree: Amen!! Hvala neka je Gospodu! 37 Tada ostavi ondje pred kovegom zavjeta Gospodnjega Asafa i suplemenike njegove, da slue pred kovegom bez prestanka onako, kako to bude traio svaki dan. 38 Obed-Edoma i njegovih ezdeset i

zavjeta Gospodnjega iz kue ObedEdomove. 26 I Bog je bio milostiv Levitima, nosiocima kovega zavjeta Gospodnjega. Zato oni rtvovae sedam volova i sedam ovnova. 27 David je pritom bio ogrnut platem od finoga lana, tako i svi Leviti, koji su nosili koveg, i pjevai i Kenanija, poglavar prijenosa i pjeva. David je imao jo na sebi opleak lanen. 28 Tako je sav Izrael nosio koveg zavjeta Gospodnjega kliui i trubei u trube i u rogove i udarajui u cimbale, harfe i citare. 29 Tako ue koveg zavjeta Gospodnjega u grad Davidov. Mikala, ki Saulova, gledala je s prozora van. Kad vidje kralja Davida gdje skae i igra, prezre ga u srcu svojem. 1 Ljetopisi 16 1 Izakako su bili unijeli koveg Boji i namjestili ga u atoru, to ga je bio David podigao za njega, prinesoe pred Bogom rtve paljenice i rtve mirotvorne. 2 Kad prinese David rtve paljenice i rtve mirotvorne, blagoslovi narod u ime Gospoda 3 I razdijeli svima Izraelcima, ljudima i enama, svakome po jedan kruh, po komad mesa i kola od groa. 4 Potom postavi neke Levite, da slue kod kovega Gospodnjega. Oni su morali prinositi Gospodu, Bogu Izraelovu, hvalu, ast i slavu: 5 Asaf kao poglavar i Zaharija kao drugi u redu za njim, onda Jeiel, emiramot, Jehiel, Matitja, Eliab, Benaja, Obed-Edom i Jeiel sa svojim glazbalima, harfama i citrama, Asaf je imao udarati u cimbale, 6 Sveenici Benaja i Jahaziel jednako trubiti u trube pred kovegom zavjeta Bojega. 7 Tada prvi put naredi David, da Asaf i braa njegova hvale Gospoda: 8 Hvalite Gospoda! Zazivajte ime njegovo! Javljajte narodima djela njegova! 9 Pjevajte mu! Svirajte mu! Sva udesa njegova navjeujte! 10 Hvalite se svetim imenom njegovim! Neka se veseli srce onih, koji trae Gospoda! 11 Traite Gospoda i slavu njegovu! Traite lice njegovo vazda! 12 Spominjite se udesa njegovih, koja je uinio, znakova njegovih, sudova usta njegovih! 13 Ti, Izraela, sluge njegova, rode, vi, Jakova odabranika njegova, sinovi! 14 On, Gospod, nama je Bog! U sav

1 Ljetopisi
osam suplemenika i Obed-Edoma, sina Jedutunova, i Hosu postavi vratarima. 39 Sveenika Sadoka i njegove suplemenike, sveenike, namjesti za stan Gospodnji na visini u Gibeonu 40 Oni su imali Gospodu redovito jutrom i veerom prinositi rtve paljenice na rtveniku za rtve paljenice, tono onako, kako stoji napisano u zakonu Gospodnjem, to ga je dao Izraelu. 41 S njima su bili Heman i Jedutun uz ostale, to su bili izabrani i poimence oznaeni, da prinose Gospodu hvalospjev: Vjeno traje milost njegova. 42 Oni, Heman i Jedutun, uvali su trube i cimbale za glazbenike i glazbala za pjesme Boje. Sinovi Jedutunovi vrili su slubu vratarsku. 43 Potom se svi vratie kui. A David ode da pozdravi obitelj svoju. 1 Ljetopisi 17 1 Kad se je David bio uselio u svoju palau, ree David proroku Natanu: Evo, ja stojim u palai od cedra, a koveg zavjeta Gospodnjega stoji pod pokrovom atorskim. 2 Natan odgovori Davidu: Izvedi sve, to ti je u srcu, jer je Gospod s tobom. 3 Ali jo u istoj noi doe rije Gospodnja Natanu: 4 Idi, reci slugi mojemu Davidu: Ovako veli Gospod: Nee mi ti graditi palau da u njoj stanujem. 5 A ja nijesam nikada stanovao u palai odonda, kad izvedoh sinove Izraelove, do dananjega dana. Dapae sam putovao od jednoga atora i stana do drugoga. 6 Jesam li, dok sam sa svim Izraelom okolo hodio, kojemu od sudaca Izraelovih, kojima zapovjedih, da pasu narod moj Izraela, ikada jednu rije rekao: Zato mi ne sagradiste palau od cedra? 7 Zato reci sada slugi mojemu Davidu: Ovako veli Gospod nad vojskama: Ja te uzeh s pae iza stada, da bude knez mojemu narodu Izraelu. 8 Bio sam s tobom kod svega, to si preduzimao, i unitio sam ispred tebe sve tvoje neprijatelje. Ja u ti stei ime, kako ga imaju, samo najvei na zemlji. 9 Ja u odrediti mjesto svojemu narodu Izraelu i tamo ga posaditi, da mirno stanuje na svom mjestu i da se vie ne uznemiruje. Silnici nee ga vie muiti kao prije, 10 Od onoga vremena, kad postavih suce nad svojim narodom Izraelom. Ponizit u sve tvoje neprijatelje, i

328

javljam ti, da e ti Gospod sagraditi kuu 11 Kad se jedanput navre dani tvoji i ti poine kod otaca svojih, odredit u potomstvo tvoje, jednoga od tvojih sinova, nasljednikom tvojim i njemu u utvrditi kraljevstvo njegovo. 12 On e mi tada sagraditi kuu, i ja u uvrstiti njegovo prijestolje za sva vremena. 13 Ja u mu biti otac, on neka mi bude sin! Nikada mu neu uskratiti naklonost svoju, kao to sam je uskratio prethodniku njegovu. 14 Zauvijek postavit u ga nad kuom svojom i kraljevstvom svojim, i prijestolje e njegovo tvrdo stajati dovijeka. 15 Kad je Natan po svim ovim rijeima i po svoj ovoj objavi bio govorio s Davidom, 16 Ode kralj David, pade pred Gospodom i pomoli se: Tko sam ja, Gospode, Boe moj? to je moja kua, da si me doveo dovle? 17 I nije ti to jo bilo dosta, Boe! Ti si dapae kui sluge svojega dao obeanja za daleka vremena. Ti si postupao s menom kao s velikim ovjekom, Gospode, Boe moj! 18 to e jo David da ti kae o slavi, kojom si obasuo slugu svojega? Ta ti zna slugu svojega. 19 Gospode, radi sluge svojega i po srcu svojemu uinio si sve ovo veliko i objavio si sve ovo sjajno. 20 Gospode, tebi nitko nije jednak! Osim tebe nema Boga po svemu, to smo uli svojim uima. 21 Gdje je narod na zemlji kao tvoj narod Izraelov, radi kojega je Bog doao, da ga iskupi sebi za narod, da pribavi tebi ime velikim i udesnim djelima i da ispred naroda tvojega, to si ga izbavio iz Egipta, protjera druge narode? 22 Ti si sebi odredio svoj narod Izraela za sva vremena kao narod, i ti si, Gospode, postao Bog njihov! 23 Pa daj, Gospode, da se obeanje, to si ga dao slugi svojemu i kui njegovoj, ispuni za sva vremena, i uini, to si obrekao! 24 Kad se ono ispuni, tvoje e ime biti veliko dovijeka, i govorit e se: Gospod nad vojskama jest Bog Izraelov, jest Bog u Izraelu, i kua sluge tvojega Davida stajat e pred tobom. 25 Jer ti si, Boe moj, objavio slugi svojemu, da e mu sagraditi kuu. Zato se sluga tvoj usudi, da ti upravi ovu molitvu. 26 Tako, Gospode, ti si Bog. Poto si slugi svojemu uinio ovo sjajno

329

1 Ljetopisi

obeanje, 27 Budi sada voljan i blagoslovi kuu sluge svojega, da postoji pred tobom dovijeka, jer to ti blagoslovi, Gospode, blagoslovljeno je dovijeka!

Joab, sin Serujin. Peatnik je bio Joafat, sin Ahiludov, 16 Sveenici su bili Sadok, sin Ahitubov, i Abimelek, sin Abiatarov. ava je bio dravni pisar. 17 Zapovjednik nad Keretejima i 1 Ljetopisi 18 Peletejima bio je Benaja, sin 1 Poslije toga pobijedi David Filisteje i Jehojadov. Sinovi Davidovi bili su prvi podjarmi ih, I Gat i keri njegove uze iz iza kralja. ruku filistejskih. 2 Nadalje pobi Moapce. Tako postadoe 1 Ljetopisi 19 Moapci Davidu podloni i moradoe 1 Poslije toga umrije Naha, kralj plaati danak. sinova Amonovih. Njegov sin uzie 3 David pobijedi i Hadadezera, kralja mjesto njega na prijestolje. sobskoga, koja lei u pravcu prema 2 David pomisli: Imat u prijateljske Hamatu, kad se je ovaj spremio da odnose s Hanunom, sinom utvrdi svoju vlast na Eufratu. Nahaovim, jer je i otac njegov stajao s 4 Od njega uze David tisuu kola, menom u dobrom dogovoru. I tako sedam tisua kolskih boraca i posla David poslanike i dade mu izrei dvadeset tisua pjeaka. Sve konje svoju suut radi oca njegova. Kad su dade David ohromiti; samo stotinu bili poslanici Davidovi doli k Hanunu konja ostavi. u zemlju sinova Amonovih, da mu 5 Kad Sirijci od Damaska dooe u izreknu suut, pomo kralju Hadadezeru sobskomu, 3 Rekoe knezovi sinova Amonovih pobi David dvadeset i dvije tisue Hanunu: Misli li, da David hoe da Sirijaca. poasti oca tvojega, kad ti alje 6 Potom namjesti David namjesnika u poslanike, da te utjee? Dapae Siriji od Damaska, i Sirijci postadoe njegovi poslanici dooe k tebi samo podloni Davidu i obvezani na danak. zato, da promotre zemlju, da je uhode Tako je pomagao Gospod Davidu u i onda opustoe. svemu, to bi preduzimao. 4 Tada dade Hanun poslanike Davidove 7 David zaplijeni zlatne titove, to su uhvatiti, obrijati ih i odsjei im haljine ih imale sluge Hadadezerove, i donese po pole sve do bokova. Tako ih otpremi. ih u Jerusalem. 5 Kad javie Davidu za te ljude, posla 8 U Tibhatu i Kunu, gradovima im u susret glasnike, jer su ljudi bili Hadadezerovim, zaplijeni David veoma teko pogreni. Kralj im porui: mnogo mjedi, od ega Salomon dade Ostanite u Jerihu, dok vam opet nainiti more mjedeno, stupove i naraste brada; onda doite kui! posue mjedeno. 6 Kad sinovi Amonovi uvidjee, da su 9 Kad Tou, kralj hamatski, doznade, da se omrazili s Davidom, poslae Hanun je David pobio svu vojsku kralja i sinovi Amonovi tisuu talenata Hadadezera sobskoga, srebra, da najme kola i kolske borce od 10 Posla on svojega sina Adorama Sirijaca u Mezopotamiji i od Sirijaca u kralju Davidu, da ga pozdravi i sreu Maaki i Sobi, mu zaeli, to se je borio proti 7 Oni najmie trideset i dvije tisue Hadadezeru i pobijedio ga. Hadadezer kola, usto kralja od Maake s vojskom bio je naime ratni protivnik Touov. On njegovom. Ovi dooe i utaborie se donese sa sobom svakojakih sprava pred Medebom. I sinovi Amonovi od srebra, zlata i mjedi. skupie se iz gradova svojih i izaoe u 11 I to posveti kralj David Gospodu boj. zajedno sa srebrom i zlatom, to je bio 8 im to dou David, posla Joaba sa uzeo od svih naroda, od Edomaca, svom vojskom, samih hrabrih ratnika. Moabaca, Amonaca, Filisteja i 9 Sinovi Amonovi izaoe i postavie se Amaleana. pred gradom u bojni red. Kraljevi, koji 12 Abiaj, sin Serujin, pobi osamnaest su bili doli, uzee mjesto za se u polju. tisua Edomaca u slanoj dolini. 10 Kad vidje Joab, da mu prijeti 13 On namjesti u Edomu namjesnike, napadaj sprijeda i otraga, izabra sebi i sav Edom bio je podloan Davidu. najodabranije Izraelce i namjesti se Tako je pomagao Gospod Davidu u prema Sirijcima. svemu, to bi preduzimao. 11 Ostatak vojske predade svojemu 14 I David je vladao nad svim Izraelom bratu Abiaju, da se namjeste prema i davao svemu narodu svojemu sinovima Amonovim. pravdu i pravicu. 12 On ree: Ako Sirijci budu jai od 15 Vrhovni zapovjednik vojske bio je mene, mora mi doi u pomo. Ako li

1 Ljetopisi
sinovi Amonovi budu jai od tebe, ja u doi tebi u pomo. 13 Samo budi hrabar! Borimo se za svoj narod i a gradove Boga svojega. Gospod neka uini, to mu se ini dobro! 14 I kad Joab s etama, kojima je zapovijedao, izae da udari na Sirijce, pobjegoe oni ispred njega, 15 A im sinovi Amonovi vidjee da Sirijci nagnue u bijeg, dadoe se i oni u bijeg ispred njegova brata Abiaja i povukoe se u grad. Nato se Joab vrati kui u Jerusalem. 16 Kad vidjee Sirijci, da ih nadbie Izraelci, poslae poslanike, te dovedoe Sirijce preko rijeke, ofak, vojskovoa Hadadezerov, imao je vrhovno zapovjednitvo. 17 Kada to javie Davidu, podie on sve Izraele, prijee preko Jordana, poe proti njima i namjesti se prema njima. I kad se je David bio namjestio prema Sirijcima za boj, pobie se oni s njim. 18 Ali Sirijci moradoe nagnuti u bijeg ispred Izraelaca. David uniti od Sirijaca sedam tisua kolskih boraca i etrdeset tisua pjeaka. I vojskovou ofaka pogubi. 19 Kad vidjee podanici Hadadezerovi, da ih razbie Izraelci, sklopie mir s Davidom i pokorie se njemu. A Sirijci su se uvali, da ubudue jo pomau sinovima Amonovim. 1 Ljetopisi 20 1 Idue godine u vrijeme, kad kraljevi obino idu u rat, povede Joab vojsku u boj i opustoi zemlju sinova Amonovih. Tada ode i opkoli Rabu, a David ostade u Jerusalemu. Kad je Joab bio osvojio i razorio Rabu, 2 Uze David kralju njihovu s glave krunu. Imala je prema procjeni svojoj vrijednost od jednog talenta na zlatu i na dragom kamenju, to je bilo u njoj, i pristajala je glavi Davidovoj. On odnese iz grada plijen vrlo bogat. 3 Narod, to je stanovao u njemu, dade odvesti, staviti ga na pile, na gvozdene brane i sjekire. Tako isto uini David sa svim ostalim gradovima sinova Amonovih. Tada se vrati David sa svom vojskom u Jerusalem. 4 Potom doe u Gezeru opet do boja s Filistejima. Pritom Huanin Sibekaj ubi Sipaja, koji je pripadao rodu divova. Tako su bili oni pokoreni, 5 Kad onda opet doe do boja s Filistejima, ubi Elhanan, sin Jairov, Lahmija, brata Golijata iz Giteja, kojemu je koplje bilo kao vratilo. 6 Opet onda doe do boja kod Gata. Tu je bio jedan ovjek gorostas, koji je

330

imao est prsta na rukama i est prsta na nogama, svega dvadeset i etiri. I on je pripadao rodu divova. 7 Kad je on pogrdio Izraele, ubi ga Jonatan, sin imea, brata Davidova. 8 To su bili potomci divova u Gatu i padoe od ruke Davidove i njegovih ratnika. 1 Ljetopisi 21 1 Sotona ustade proti Izraelcima i navrati Davida, da broji Izraela. 2 I tako zapovjedi David Joabu i vojskovoama: Idite, izbrojte sinove Izraelove od Beerebe do Dana, pa mi javite, da znam broj njihov! 3 Ali Joab ree: Gospod neka bi dao, da narod tvoj, koliko ga je sada, bude jo to puta toliki A oni su svi, moj gospodaru i kralju, podloni tebi, gospodaru mojemu. Zato moj gospodar tako to hoe? Zato da se okrivi Izrael takvim grijehom? 4 Ali zapovijed kraljeva primora Joaba. I tako se Joab podie na put i obie svega Izraela. Kad se je Joab bio opet vratio u Jerusalem, 5 Priopi Joab Davidu broj popisanoga naroda, i bilo je svega naroda Izraelova milijun i sto tisua ljudi teko naoruanih, a naroda Judina etiri stotine i sedamdeset tisua ljudi teko naoruanih. 6 Plemena Levijeva i Benjaminova nije bio s njima izbrojio, jer je mrska bila Joabu zapovijed kraljeva. 7 Kako ta stvar nije bila mila Bogu, zato on udari Izraela. 8 David se je dodue bio pomolio Bogu: Teko sam se ogrijeio, to to uinih. Ali oduzmi slugi svojemu krivnju zlodjela njegovih; jer sam bio posve zaslijepljen! 9 A Gospod je bio zapovjedio Gadu, vidiocu Davidovu: 10 Idi i kai Davidu: Ovako veli Gospod: Troje ti predlaem; izaberi sebi jedno od toga, da ti uinim! 11 Gad poe k Davidu i navijesti mu: Ovako veli Gospod: Biraj sebi 12 Ili tri godine gladi ili tri mjeseca bijega pred svojim neprijateljima, a pritom da te stigne ma neprijatelja tvojih, ili tri dana ma Gospodnji, kuga, u zemlji, a pritom da ubija aneo Gospodnji po svim krajevima Izraelovim. Sad promisli, to u odgovoriti onome, koji me je poslao! 13 David odgovori Gadu: U muci sam velikoj. Radije u pasti u ruke Gospodnje, jer je milosre njegovo veliko. A u ruke ljudima ne bih htio pasti. 14 Tako pusti Gospod kugu na Izraela,

331

1 Ljetopisi
29 ator Gospodnji, to ga je bio Mojsije nainio u pustinji, i rtvenik za rtve paljenice bili su u ono vrijeme na visini u Gibeonu. 30 A David se ne usudi vie ii tamo k njemu, da asti Boga, jer se je bio uplaio od maa anela Gos-podnjega. 1 Ljetopisi 22 1 I tako odredi David: Ovo ovdje ima da bude kua Boga, Gospoda, i ovdje ima da stoji rtvenik za rtve paljenice Izraelu. 2 Potom zapovjedi David, da se skupe stranci u zemlji Izraelovoj, i odredi kamenare za gradnju hrama Bojega, koji e tesati kamen. 3 I pripravi David mnogo gvoa za kline na krila vratima i za sastavke, tako isto mjedi toliko, da se nije moglo mjeriti. 4 Isto tako cedrovih drva bez broja; jer su Sidonci i Tirci dovozili Davidu mnogo drva cedrovih. 5 David je naime u sebi mislio: Moj sin Salomon mlad je i njean; a hram, koji treba podignuti Gospodu, mora biti vrlo velik za slavu i ast po svim zemljama. Zato u mu ve sada pripraviti to treba. I tako pripravi David jo prije svoje smrti veliku mnoinu grae. 6 Nato dozva svojega sina Salomona i naloi mu, da sagradi hram Gospodu, Bogu Izraelovu. 7 David ree Salomonu: Sine moj, ja sam bio naumio da sagradim hram imenu Gospoda, Boga svojega. 8 Ali mi doe rije Gospodnja: Mnogo si krvi prolio i velike si ratove vodio. Ne smije ti sagraditi hrama imenu mojemu, jer si mnogo krvi prolio na zemlju preda mnom. 9 Ali eto, sin ti se je rodio. On e biti ovjek mira, i ja u mu pri baviti mir od svih neprijatelja njegovih unaokolo. Ta njegovo je ime Salomon. Mir i pokoj dat u Izraelu u dane njegove. 10 On e sagraditi hram imenu mojemu. On e mi biti sin, a ja u mu biti otac. Njegov kraljevsko prijestolje utvrdit u dovijeka nad Izraelom. 11 I sada, sine moj, neka bude Gospod s tobom, da ti uspije sagraditi hram Gospoda, Boga tvojega, kao to ti je obeao! 12 I neka ti Gospod, kad te postavi nad Izraelom, dadne razum i mudrost, da dri zakon Gospoda, Boga svojega! 13 Tada e ti to uspjeti, ako brino uzdri zakone i odredbe, to ih je Gospod zapovjedio Izraelcima preko Mojsija. Budi sran i jak! Ne boj se i ne plai se!

te pomrije Izraela sedamdeset tisua ljudi. 15 I Bog posla anela u Jerusalem, da ga uniti, Kad je on ubijao u njemu, pogleda Gospod na njega, i saali mu se sa zla. Zato zapovjedi anelu, koji je ubijao: Dosta je. Povuci natrag ruku svoju! Aneo Gospodnji stajao je upravo kod gumna Jebusejina Ornana (Arauna). 16 Kad David podie oi svoje, vidje anela Gospodnjega gdje stoji izmeu zemlje i neba, u ruci mu gol ma, to je bio ispruen proti Jerusalemu. Tada padoe David i starjeine niice na svoje lice, obueni u kostrijet, 17 I David se pomoli Bogu: Ja sam, koji je zapovjedio brojenje naroda. Ja sam, koji je sagrijeio i zlo uinio. A ove, ovce, to su uinile? Pa okreni, Gospode, Boe moj, ruku svoju na mene i na obitelj moju, ali ne na svoj narod ovim pomorom! 18 Tada zapovjedi aneo Gospodnji Gadu da kae Davidu, neka bi David izaao gore, da naini rtvenik Gospodu na gumnu Jebusejina Ornana (Arauna). 19 David izae na zapovijed Gadovu, koju mu je ovaj bio upravio u ime Gospodnje. 20 I Ornan, kad se je okrenuo, vidje anela. I on se skrije, on i njegova etiri sina. Ornan je upravo vrio penicu. 21 David poe dakle k Ornanu. Kad je Ornan pogledao i kralja vidio, izae iz gumna i pokloni se pred Davidom licem do zemlje. 22 David ree Ornanu: Daj mi to gumno, da nainim na njemu rtvenik Gospodu! Za novce koliko vrijedi daj mi ga, da se pomor ukloni od naroda! 23 Ornan odgovori Davidu: Uzmi ga sebi! Moj gospodar i kralj neka ini, to mu je drago! Evo, dajem ti i volove za rtve paljenice i vree saone za drva i penicu za prinos. Sve ti to darujem. 24 A kralj David ree Ornanu: Ne! Ja u to samo kupiti za novce to vrijedi, jer neu to, to je tvoje, da prinesem Gospodu ni da prinesem rtve paljenice poklonjene. 25 I dade David Ornanu za ono mjesto est stotina ekela zlata. 26 David naini tamo Gospodu rtvenik i prinese rtve paljenice i rtve mirotvorne. Kad je prizvao Gospoda, odgovori mu on ognjem, to ga spusti s neba na rtvenik za rtve paljenice. 27 A anelu zapovjedi Gospod, da zatakne opet ma svoj u korice. 28 Kad je onda David vidio, da ga je Gospod usliio na gumnu Jebusejina Ornana (Arauna), prinese ondje rtve.

1 Ljetopisi
14 Evo, u svoj nevolji svojoj pripravio sam za hram Gospodnji sto tisua talenata zlata i milijun talenata srebra, usto mjedi i gvoa, to se ne moe izmjeriti, toliko ga ima. I za drvo i kamen pobrinuo sam se, a ti e pridodati jo vie. 15 A ima mnogo i poslenika, kamenara, zidara i drvodjelja, onda ljudi vjetih svakome poslu 16 U zlatu, srebru, mjedi i gvou, bez broja. Prihvati se posla! Gospod neka je s tobom! 17 Tada dade David svim knezovima Izraelovim naputak, da pomau njegovu sinu Salomonu: 18 Nije li bio s vama Gospod, Bog va, i nije li vam dao mir odasvuda? On dade u ruke moje prijanje stanovnike ove zemlje. Sad je zemlja pokorena Gospodu i narodu njegovu. 19 Pa upravite sad srce i pamet na to, da vjerno sluite Gospodu, Bogu svojemu! Poite na posao i sagradite svetite Boga, Gospoda, da se mogne unijeti koveg Gospodnji i sveto posue Boje u hram, koji e se sagraditi imenu Gospodnjemu! 1 Ljetopisi 23 1 Kad je David bio star i sit ivota, postavi svojega sina Salomona kraljem nad Izraelom. 2 Usto skupi sve knezove Izraelove i sveenike i Levite. 3 Kad su bili izbrojeni Leviti od trideset godina i vie, bilo ih je na broj s glave na glavu trideset i osam tisua ljudi. 4 David odredi: Od ovih imaju dvadeset i etiri tisue sluiti u hramu Gospodnjem. est tisua bit e upravitelji i suci, 5 etiri tisue vratari, i etiri tisue hvalit e Gospoda uz glazbala, to ih dadoh nainiti za slavu. 6 Tada ih razdijeli David u redove po sinovima Levijevim Geronu, Kohatu i Merariju. 7 Sinovima Geronovim pripadali su Ladan i imej. 8 Sinovi Ladanovi bili su knez Jehiel i Zetam i Joel, skupa tri. 9 Sinovi imejevi bili su elomit, Haziel i Haran, skupa tri. To su bili obiteljski poglavari Ladanovaca. 10 Daljni sinovi imejevi bili su Jahat, Zina, Jeu i Berija, To su bili sinovi imejevi, skupa etiri. 11 Jahat je bio poglavar, Zina drugi. Jeu i Berija nijesu imali mnogo djece. Zato su tvorili samo jednu obitelj i jedan ured. 12 Sinovi Kohatovi bili su Amram, Izhar, Hebron i Uziel, skupa etiri.

332

13 Sinovi Amramovi bili su Aron i Mojsije. Aron bi odvojen i sa svojim sinovima zauvijek posveen za Svetinju nad svetinjama, da vjeno pred Gospodom prinose kad, da mu slue i da u ime njegovo blagoslivljaju. 14 A Mojsije bio je ovjek Boji, Sinovi njegovi bili su ubrojeni u pleme Levijevo. 15 Sinovi Mojsijevi bili su Gerom i Eliezer. 16 Sin Geronov bio je ebuel, poglavar. 17 Sin Eliezerov bio je Rehabja, poglavar. Drugih sinova nije imao Eliezer. Ali se sinovi Rehabjini umnoie veoma. 18 Sin Izharov bio je elomit, poglavar. 19 Sinovi Hebronovi bili su Jerija, poglavar, Amarija drugi, Jahaziel trei, Jekamam etvrti. 20 Sinovi Uzielovi bili su Mika, poglavar, Jeija drugi. 21 Sinovi Merarijevi bili su Mahli i Mui. Sinovi Mahlijevi bili su Eleazar i Ki. 22 Eleazar umrije, a ne ostavi iza sebe sirova; imao je samo keri. 23 Sinovi Muijevi bili su Mahli, Eder i Jerimot, skupa tri. 24 To su bili, po svojim obiteljima poredani, Leviti, obiteljski poglavari, koji su bili izbrojeni po broju imena s glave na glavu, koji su bili zaposleni kod slube u hramu Gospodnjem, od dvadeset godina i vie. 25 Jer David pomisli: Gospod, Bog Izraelov, dade mir narodu svojemu. Sad e stanovati za sva vremena u Jerusalemu. 26 Pa tako i Leviti nijesu vie trebali nositi sveti ator i sve za njegovu slubu potrebno posue. 27 Jer po posljednjim zapovijedima Davidovim bili su Leviti izbrojeni od dvadeset godina i vie. 28 Njihova uredovna dunost bila je sad u tom, da pomau potomcima Aronovim kod slube u hramu Gospodnjem kao nadzornici nad predvorjima i elijama, i da dre u istoi sve stvari svete i da rade oko slube u hramu Bojem. 29 Osim toga imali su brigu oko kruhova postavljenih i oko brana za prinose i oko nekvasnih kolaa, oko tavica i oko svega, to se pee, i oko svakoga utega i mjere. 30 I morali su svako jutro pristupiti da obave molitve hvale i zahvale u ast Gospodu, i tako uvee. 31 I morali su sluiti, kad se god prinose rtve paljenice Gospodu, u subote, mjesece mlaake i blagdane, u broju po redu svojemu svagda pred

333

1 Ljetopisi
Levijevih, to je vukao lozu od potomaka Amramovih ubael i od potomaka ubaelovih Jehdeja, 21 Od potomaka Rehabjinih poglavar Jiija, 22 Od Izharovaca elomot, od potomaka elomotovih Jahat. 23 Potomci Hebronovi bili su Jerija, drugi Amarija, trei Jahaziel, etvrti Jekaman. 24 Potomci Uzielovi bili su Mika, od potomaka Mikinih amir. 25 Brat Mikin bio je Jiija; od potomaka Jiijinih Zaharija. 26 Potomci Merarijevi bili su Mahli i Mui, potomci njegova sina Jaazije. 27 Merarijevci od njegova sina Jaazije bili su oham, Zakur i Ibri. 28 Od Mahlija vukao je lozu Eleazar. Ovaj nije imao sinova, 29 Od Kia vukao je lozu potomak Kiov, Jerahmeel. 30 Potomci Muijevi bili su Mahli, Eder i Jerimot. To su bili potomci Levijevi po svojim obiteljima. 31 I oni bacie drijeb kao njihovi suplemenici, potomci Aronovi, u nazonosti kralja Davida, Sadoka i Ahimeleka i obiteljskih poglavara sveenika i Levita, i to obiteljski poglavari kao i njihovi mladi suplemenici. 1 Ljetopisi 25 1 Nadalje odvoji David u drutvu sa zapovjednicima vojske od sinova Asafovih, Hemanovih i Jedutunovih one, koji e se baviti svetom glazbom uz citare, harfe i cimbale. Popis onih, kojima je bila povjerena ova sluba, ovaj je: 2 Od sinova Asafovih: Zakur, Josip, Netanija i Asarela, sinovi Asafovi, da pomau Asafu, kojemu je po naredbi kraljevoj bila povjerena sveta glazba. 3 Od Jedutuna: sinovi Jedutunovi Gedalija, Zeri, Jeaja, imej, Haabja, Matitja i , skupa est, da pomau svojega oca Jedutuna, kojemu je bilo povjereno udaranje uz citare u slavu Gospodu. 4 Od Hemana: sinovi Hemanovi Bukija, Matanija, Uziel, ebuel, Jerimot, Hananija, Hanani, Eliata, Gidalti, Romamti-Ezer, Jobekaa, Maloti, Hotir, Mahaziot. 5 Svi ovi bili su sinovi Hemana, vidioca kraljeva u boanskim stvarima. Da uzvisi mo njegovu, bio je Bog dao Hemanu etrnaest sinova i tri keri. 6 Ovi svi bili su po odredbi kraljevoj zaposleni slubom u hramu Bojem, da pomau svojim ocima Asafu, Jedutunu i Hemanu kod pjevanja u

Gospodom. 32 Tako su imali slubu obavljati u atoru zavjeta i slubu u svetinji i slubu da pomognu potomcima Aronovim, suplemenicima svojim, kod njihova posla u hramu Gospodnjem. 1 Ljetopisi 24 1 I potomci Aronovi imali su svoje redove, Sinovi Aronovi bili su Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. 2 Nadab i Abihu umrijee prije oca svojega, a ne ostavie iza sebe sinova. Zato su imali sveeniku slubu samo Eleazar i Itamar, 3 I David ih razdijeli: Sadoka od potomaka Eleazarovih i Ahimeleka od potomaka Itamarovih po redu njihovu u slubi njihovoj. 4 A jer se je nalo, da su potomci Eleazarovi brojili vie obiteljskih poglavara, negoli potomci Itamarovi, zato ih razdijelie tako, da je na potomke Eleazarove dolo esnaest, a na potomke Itamarove osam obiteljskih poglavara. 5 A razdijelie ih drijebom, i jedne i druge, jer je bilo knezova svetinje i knezova Bojih i meu potomcima Eleazarovim i meu potomcima Itamarovim. 6 emaja, sin Netanelov, pisar meu Levitima, popisa ih u nazonosti kralja i knezova i sveenika Sadoka i Ahimeleka, sina Abiatarova, i obiteljskih poglavara sveenika i Levita. Po jedna obitelj bila je izabrana za Eleazara i po jedna za Itamara. 7 Prvi drijeb pade na Jehojariba, drugi na Jedaja, 8 Trei na Harima, etvrti na Seorima, 9 Peti na Malkiju, esti na Mijamina, 10 Sedmi na Hakosa, osmi na Abiju, 11 Deveti na Jeuu, deseti na ekaniju, 12 Jedanaesti na Elijaiba, dvanaesti na Jakima. 13 Trinaesti na Hupu, etrnaesti na Jeebaba, 14 Petnaesti na Bilgu, esnaesti na Imera, 15 Sedamnaesti na Hezira, osamnaesti na Hapisesa, 16 Devetnaesti na Petahju, dvadeseti na Ezekiela, 17 Dvadeset prvi na Jakina, dvadeset drugi na Gamula, 18 Dvadeset trei na Delaju, dvadeset etvrti na Maazju. 19 To je red njihov za slubu njihovu, kojim bi ulazili u hram Gospodnji po odredbi izdanoj od njihova oca Arona, kako mu je bio zapovjedio Gospod, Bog Izraelov. 20 A to se tie ostalih potomaka

1 Ljetopisi
hramu Gospodnjem uz cimbale, harfe i citare. 7 Bilo ih je na broj dvjesta i osamdeset i osam skupa s drugovima njihovim, koji su bili u pjesmama Gospodnjim dobro izvjebani i vjeti. 8 I kad, da odrede red u slubi, bacie drijeb, mlai kao i stariji, uitelji skupa s uenicima, 9 Pade od Asafa prvi drijeb na Josipa, drugi na Gedaliju s braom i sinovima njegovim, skupa dvanaest; 10 Trei na Zakura sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 11 etvrti na Jizrija sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 12 Peti na Netaniju sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 13 esti na Bukiju sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 14 Sedmi na Jearelu sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 15 Osmi na Jeaju sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 16 Deveti na Mataniju sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 17 Deseti na imeju sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 18 Jedanaesti na Azarela sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 19 Dvanaesti na Haabju sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 20 Trinaesti na ubaela sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 21 etrnaesti na Matitju sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 22 Petnaesti na Jerimota sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 23 esnaesti na Hananiju sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 24 Sedamnaesti na Jobekaa sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 25 Osamnaesti na Hananija sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 26 Devetnaesti na Malotija sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 27 Dvadeseti na Elijatu sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 28 Dvadeset prvi na Hotira sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 29 Dvadeset drugi na Gidaltija sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 30 Dvadeset trei na Mahaziota sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest; 31 Dvadeset etvrti na Romamti-Ezera sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest.

334

Korahov, izmeu sinova Asafovih. 2 Sinovi Meelemjini bili su Zaharija, prvoroenac, Jediael drugi, Zebadija trei, Jatniel etvrti, 3 Elam peti, Johanan esti, Elijehonaj sedmi. 4 Sinovi Obed-Edomovi bili su emaja, prvoroenac, Jozabad drugi, Joah trei, Sakar etvrti, Netanel peti, 5 Amiel esti, Isakar sedmi, Peuletaj osmi. Tako ga je bio blagoslovio Bog. 6 I njegovu sinu emaji bili su se rodili sinovi, koji postae obiteljski poglavari; jer su bili valjani ljudi. 7 Sinovi emajini bili su Otni, Rafael, Obed, Elzabad i braa njegova, valjani ljudi, Elihu i Semakija. 8 Ovi svi bili su potomci ObedEdomovi, oni i njihovi sinovi i braa, valjani ljudi, sposobni za slubu, ezdeset i dva od Obed-Edoma. 9 I Meelemja imao je sinova i brae, valjani ljudi, skupa osamnaest. 10 Sinovi Hosini koji su pripadali potomcima Merarijevim, bili su imri, poglavar - premda nije bio prvoroenac, bio ga je otac njegov postavio za poglavara 11 Hilkija drugi, Tebalija trei, Zaharija etvrti. Svih sinova i brae Hosine bilo je trinaest. 12 Ovim redovima vratara, i to obiteljskim poglavarima, dopadoe isto tako kao njihovim suplemenicima slubeni poslovi u slubi hrama Gospodnjega. 13 Kad po obiteljima, za mlae kao i za starije, bacie drijeb za pojedina vrata, 14 Pade drijeb za istonu stranu na elemju. I za njegova sina Zahariju, mudroga savjetnika, bacie drijeb, i njegov drijeb pade na sjevernu stranu, 15 Za Obed-Edoma na junu stranu i za sinove njegove na riznicu; 16 Za upima i Hosu na zapadnu stranu kod vrata aleket na cesti, to se penje gore, jedna straa uz drugu. 17 Na istonoj strani bilo je est Levita, na sjevernoj strani svaki dan etiri, na junoj strani svaki dan etiri, kod riznice po dva, 18 Kod prigrade na zapadnoj strani etiri za cestu i dvije za prigradu. 19 To su bili redovi vratara meu potomcima sinova Korahovih i Merarijevih. 20 Njihovi suplemenici, Leviti, imali su nadzor nad blagom hrama Bojega i nad blagom od svetih darova. 1 Ljetopisi 26 21 Potomci Ladanovi, to jest potomci 1 Redovi vratara bili su: od sinova sinova Geronovih, koji vuku lozu od Korahovih bio je Meelemja, sin Ladana, obiteljski poglavari Ladana,

335

1 Ljetopisi
Dodaj, Ahoanin, i to nad svojim redom i nad redom kneza Miklota. U njegovu redu bilo je dvadeset i etiri tisue momaka. 5 Voa tree vojske za trei mjesec bio je poglavar Benaja, sin sveenika Jehojade. U njegovu redu bilo je dvadeset i etiri tisue momaka. 6 Ovaj Benaja bio je junak meu tridesetoricom i nad tridesetoricom, Na elu njegova reda stajao je njegov sin Amizabad. 7 etvrti za etvrti mjesec bio je Joabov brat Asahel, i za njim njegov sin Zebadija. U njegovu redu bilo je dvadeset i etiri tisue momaka. 8 Peti za peti mjesec bio je knez amhut, Izrahejin. U njegovu redu bilo je dvadeset i etiri tisue momaka. 9 esti za esti mjesec bio je Ira, sin Ikeov, iz Tekoe. U njegovu redu bilo je dvadeset i etiri tisue momaka. 10 Sedmi za sedmi mjesec bio je Heles, Pelonjanin, od sinova Efraimovih. U njegovu redu bilo je dvadeset i etiri tisue momaka. 11 Osmi za osmi mjesec bio je Huatejin Sibekaj, od sinova Zarhijevih. U njegovu redu bilo je dvadeset i etiri tisue momaka. 12 Deveti za deveti mjesec bio je Abiezer iz Anatota, od sinova Benjaminovih. U njegovu redu bilo je dvadeset i etiri tisue momaka. 13 Deseti za deseti mjesec bio je Maharaj iz Netofe, od sinova Zarhijevih. U njegovu redu bilo je dvadeset i etiri tisue momaka. 14 Jedanaesti za jedanaesti mjesec bio je Benaja iz Piratona, od sinova Efraimovih. U njegovu redu bilo je dvadeset i etiri tisue momaka. 15 Dvanaesti za dvanaesti mjesec bio je Heldaj iz Netofe, od sinova Otnielovih. U njegovu redu bilo je dvadeset i etiri tisue momaka. 16 Knezovi plemena Izraelovih bili su: kod sinova Rubenovih knez Eliezer, sin Zikrijev; kod sinova Simeonovih efatija, sin Maakin; 17 Kod sinova Levijevih Haabja, sin Kemuelov; kod sinova Aronovih Sadok; 18 Kod sinova Judinih Elihu, brat Davidov; kod sinova Isakarovih Omri, sin Mihaelov; 19 Kod sinova Zebulunovih Imaja, sin Obadijin; kod sinova Naftalijevih Jerimot sin Azrielov; 20 Kod sinova Efraimovih Hoea, sin Azazjin; kod polovine plemena Manasehova Joel, sin Pedajin; 21 Kod polovine plemena Manasehova u Gileadu Ido, sin Zaharijin; kod

sina Geronova Jehieli, 22 Potomci Jehielovi, Zetam i njegov brat Joel, imali su odgovornost nad blagom u hramu Gospodnjem. 23 to Be tie sinova Amramovih, Izharovih, Hebronovih i Uzielovih, 24 To je bio ubael, potomak Geroma, sina Mojsijeva, vrhovni nadzornik nad blagom. 25 to se tie njegovih suplemenika od Eliezera, to je bio njegov sin Rehabja, a njegov sin Izaija, a njegov sin Joram, a njegov sin Zikri, a njegov sin elomit. 26 Ovaj elomit i braa njegova vodili su nadzor nad svim blagom od svetih darova, to su ih bili po svetili kralj David i obiteljski poglavari i tisunici i stotnici i vojskovoe. 27 Oni su ih bili posvetili od ratnoga plijena, da se opravi hram Gospodnji. 28 I sve, to su bili posvetili vidjelac Samuel i Saul, sin Kiov, i Abner, sin Nerov, i Joab, sin Serujin, i sve drugo posveeno stajalo je pod nadzorom elomita i brae njegove. 29 Od sinova Izharovih bili su Konanija i sinovi njegovi namjeteni kao upravitelji i suci za vanjske poslove u Izraelu. 30 Od sinova; Hebronovih Haabja i njegovi suplemenici, valjani ljudi, tisua i sedam stotina na broj, bili su postavljeni nad upravom Izraela zapadno od Jordana za sve poslove Gospodnje i za slubu kraljevu. 31 Sinovima Hebronovim pripadao je Jerija, poglavar porodicama i obiteljima sinova Hebronovih U etrdesetoj godini vladanja Davidova potraie ih, i nae se meu njima u Jazeru u Gileadu valjanih ljudi. 32 Brau njegovu, valjane ljude, dvije tisue i sedam stotina obiteljskih poglavara, postavi kralj David nad sinovima Rubenovim, Gadovim i polovinom plemena Manasehova za sve poslove Boje i kraljeve. 1 Ljetopisi 27 1 Ovo je popis izraelskih poglavara obiteljskih i tisunika i stotnika i inovnika, koji su sluili kralju u svim poslovima redova, koji su dolazili i odlazili od mjeseca do mjeseca, svakoga mjeseca u godini. Svaki je red brojio dvadeset i etiri tisue momaka. 2 Nad prvim redom u prvom mjesecu bio je Jaobam, sin Zabdielov. U njegovu redu bilo je dvadeset i etiri tisue momaka. 3 On je pripadao potomcima Peresovim i bio je poglavar svih vojskovoa za prvi mjesec. 4 Nad redom drugoga mjeseca bio je

1 Ljetopisi
sinova Benjaminovih Jaasiel, sin Abnerov; 22 Kod sinova Danovih Azarel, sin Jerohamov. To su bili knezovi plemena Izraelovih. 23 David nije bio dao uzeti broj onih, koji su bili ispod dvadeset godina, jer je bio Gospod obeao, da e umnoiti Izraela kao zvijezde na nebu, 24 Joab, sin Serujin, bio je poeo popis naroda, ali ga nije dovrio, jer je bio doao na Izraela gnjev Boji. Zato taj broj nije bio unesen u knjigu povijesti kralja Davida. 25 Nad blagom kraljevim vodio je nadzor Azmavet, sin Adielov, a nad posjedima po zemlji, po gradovima, selima i kulama Jonatan, sin Uzijin. 26 Nad ratarima, koji su obraivali zemlju, vodio je nadzor Ezri, sin Kelubov; 27 Nad vinogradima imej, iz Rame, nad posuem u pivnicama Zabdi, ifmejac; 28 Nad maslinicima i smokvama u nizini Hanan, Gederanin; nad sudovima za ulje Joa; 29 Nad govedima, to su pasla u aronskoj ravnici, itraj, aronjanin; nad govedima u dolinama afat, sin Adlajev. 30 Nad devama Obil, Imaelac; nad magarcima Jehdeja, Meronoanin; 31 Nad ovcama Jaziz, Hagerejin. Svi ovi bili su upravitelji imetka, to ga je posjedovao kralj David. 32 Jonatan, stric Davidov, mudar i vjet ovjek, bio je savjetnik. Jehiel, sin Hakmonijev, bio je odgojitelj sinova kraljevih. 33 Ahitofel bio je kraljevski savjetnik, i Huaj, Arkijanin, prijatelj kraljev. 34 Poslije Ahitofela bio je Jehojada, sin Benajin, i Abiatar. Joab je bio vojskovoa kraljev. 1 Ljetopisi 28 1 David skupi u Jerusalemu sve odline Izraelce, naime plemenske knezove, poglavare redova, to su stajali u slubi kraljevoj, tisunike i stotnike, upravitelje svega imanja i stada kralja i sinova njegovih i dvorane, junake i sve ljude ratnike valjane. 2 Tada se die kralj sa svojega sjedala i ree: ujte me, brao moja i narode moj! Ja sam bio sam naumio da sagradim dom za koveg zavjeta Gospodnjega i za podnoje nogama Boga naega. Ja sam uinio i priprave za gradnju. 3 Ali mi Bog ree: Nee ti graditi kue imenu mojemu; jer si ratnik i krv si

336

prolijevao. 4 Mene je Gospod, Bog Izraelov, bio izabrao iz sve kue oca mojega, da budem kralj nad Izraelom dovijeka, jer Judu izabra za kneza i u plemenu Judinu kuu oca mojega, i nae za dobro, da izmeu sinova oca mojega uini mene kraljem nad svim Izraelom. 5 A izmeu svih sinova mojih - jer Gospod mi dade mnogo sinova - izabra mojega sina Salomona, da zasjedne prijestolje kraljevstva Gospodnjega nad Izraelom. 6 On mi ree: Tvoj sin Salomon sagradit e kuu moju i trijemove moje, jer njega izabrah sebi za sina njemu u biti otac. 7 Zauvijek podignut u kraljevstvo njegovo, ako ovako, kako je to danas, bude stajao na tom, da izvruje moje zapovijedi i zakone. 8 I sada opominjem vas pred oima svega Izraela, pred zajednicom Gospodnjom, i pred uima Boga naega: Drite brino sve zapovijedi Gospoda, Boga svojega, da ostanete u posjedu ove lijepe zemlje i da je ostavite u batinu potomcima svojim za sva vremena! 9 A ti, sine moj Salomone, dri s Bogom oca svojega i slui mu cijelim srcem i duom dragovoljnom; jer Gospod ispituje sva srca i zna svaku pomisao i elju! Ako ga bude traio, on e dati da ga nae. Ako li ga ostavi, odbacit e te zauvijek. 10 Pa vidi sada, da te je Gospod izabrao, da mu sagradi kuu za svetinju poi na posao odvano! 11 Potom predade David svojemu sinu Salomonu sliku od trijema i njegovih prostorija, od riznica, gornjih soba i nutarnjih prostorija, i od prostora za pomirilite, 12 Tako isto sliku svega, to je bio smislio: liku od trijemova u hramu Gospodnjem i od elija unaokolo, sliku od riznica kue Boje i od riznica za svete darove, 13 Nadalje sliku za redove sveenike i levitske i za poslune poslove u hramu Gospodnjem i za sve posue za slubu u hramu Gospodnjem. 14 Zlata mu predade toliko, koliko je trebalo za svaki pojedini sud u slubi Bojoj, tako isto srebra za sve srebrno posue, 15 Nadalje koliko mu je trebalo novaca za svijenjake zlatne i za njihove ike zlatne, po odreenoj teini njihovoj; isto tako koliko mu je trebalo srebra za razne srebrne svijenjake i ike prema njihovoj teini i potrebi;

337

1 Ljetopisi
Bojega pet tisua talenata zlata, deset tisua drahmi, deset tisua talenata srebra, osamnaest tisua talenata mjedi i sto tisua talenata gvoa. 8 Tko je imao dragoga kamenja, predade ga za blago hrama Gospodnjega Geronovcu Jehielu. 9 Narod se je radovao dragovoljnim darovima, jer su pobonim srcem dragovoljno prinosili Gospodu darove svoje. I kralj David radovao se veoma. 10 I blagoslovio je David Gospoda pred svom zajednicom. David je molio: Blagoslovljen neka si, Gospode, Boe oca Izraela, odvijeka dovijeka! 11 Tvoja je, Gospode, veliina, mo, slava, hvala i visost, jer tvoje je sve na nebu i na zemlji. Tvoje je, Gospode, gospodstvo, i ti se uzdie kao Gospod nada sve. 12 Bogatstvo i ast dolaze od tebe, i ti si vladar nad svim. U tvojoj je ruci snaga i mo i u tvojoj je vlasti da uini velikim i monim kogagod hoe. 13 I zahvaljujemo ti, Boe na, i astimo ime tvoje slavno. 14 A tko sam ja, i to je narod moj, da smo mogli u takovoj mnoini prinijeti svojih darova? Ne, od tebe dolazi sve, i iz tvoje ruke darovasmo tebi. 15 Ta mi smo samo tuini i gosti pred tobom kao svi oci nai: Kao sjena dani su naega ivota na zemlji i bez nadanja. 16 Gospode, Boe na, sve ovo blago, to ga pripravismo, da ti sagradimo kuu za sveto ime tvoje, dolazi iz tvoje ruke, i sve je to tvoje 17 Ali ja znam, Boe moj, da ti ispituje srca i da voli iskrenost. I tako ja sve ovo darovah iskrenim srcem i s radou vidjeh, kako ti je ovaj narod tvoj darivao darove. 18 Gospode, Boe naih otaca Abrahama, Izaka i Izraela, uzdri uvijek u srcu naroda svojega takvo miljenje i volju takvu i upravljaj srce njihovo k sebi! 19 Podaj mojemu sinu Salomonu posluno srce, da dri tvoje zapovijedi, tvoje odredbe i zakone, i da ini sve to i sagradi sjajnu kuu, koju sam pripravio! 20 Tada ree David svoj zajednici: Blagoslivljajte Gospoda, Boga svojega! I sva je zajednica blagoslivljala Gospoda, Boga otaca svojih. Oni se naklonie i bacie se niice pred Gospodom i pred kraljem. 21 Zaklae Gospodu rtve i drugo jutro prinesoe Gospodu rtve paljenice: tisuu junaca, tisuu ovnova, tisuu janjaca s naljevima njihovim, osim toga rtava zaklanica mnogo za sav

16 Nadalje koliko mu je trebalo zlata za stolove kruhova postavljenih, za svaki pojedini to, i srebro za stolove srebrne, 17 istoga zlata za viljuke, kropionice i kotlie, za razne vreve zlatne, po teini njihovoj, i za razne vreve srebrne, po teini njihovoj; 18 Nadalje istoga zlata za rtvenik kadioni, po teini. I sliku od kola predade mu, naime od kola zlatnih kerubina, koji rairenim krilima prekrivaju koveg zavjeta Gospodnjega, 19 O svemu tome, ree David, o svim radovima za izvedbu te graevne osnove pouio me je Gospod pismom iz ruke njegove. 20 Tada ree David svojemu sinu Salomonu: Poi na posao odvano i jako! Ne boj se i ne plai se, jer Bog Gospod, Bog moj bit e s tobom. On te nee ostaviti, dok se ne dovre svi radovi za slubu u hramu Gospodnjem. 21 Ve su spremni redovi sveeniki i levitski za svu slubu u hramu Bojem. Ima uza se za svaki posao ljudi, koji su voljni i vjeti svakoj slubi. I knezovi i sav narod stoje ti uvijek na slubu. 1 Ljetopisi 29 1 Potom ree kralj David svoj zajednici: Moj sin Salomon, jedini, kojega je Bog izabrao, jo je mlad i njean, a djelo je veliko, jer nije za ovjeka odreen ovaj dvor, nego za Boga, Gospoda. 2 I ja svom snagom svojom pripravih za hram Boga svojega zlata za sudove zlatne, srebra za srebrne, mjedi za mjedene, gvoa za gvozdene i drva za drvene, kamena oniksova i crnosjajna i arolika kamenja za okvire i drugoga dragoga kamenja svake vrste i mramora izobilja. 3 I jo iz ljubavi prema hramu Boga mojega ono, to imam u vlastitom posjedu zlata i srebra, dat u, osim svega toga, to sam ve pripravio za svetu kuu: 4 Tri tisue zlatnih talenata od ofirskoga zlata i sedam tisua talenata istoga srebra, da se tim obloe zidovi hramskim prostorijama, 5 I za zlatno i srebrno posue svake vrste i za sve radove ruku umjetnikih. A tko je jo spreman da koji dar daruje za Gospoda? 6 l Tada darovae dragovoljno obiteljski poglavari, knezovi plemena Izraelovih, tisunici i stotnici i inovnici u slubi kraljevoj. 7 Oni dadoe za gradnju hrama

1 Ljetopisi
narod Izraelov. 22 Jeli su i pili su onaj dan pred Gospodom u velikoj radosti. Tada uinie Salomona, sina Davidova, po drugi put kraljem i pomazae njega Gospodu za kneza, a Sadoka za sveenika 23 Tako je sjedio Salomon kao kralj na prijestolju Gospodnjem na mjesto svojega oca Davida, i imao je sreu. Sav ga je Izrael sluao. 24 Svi knezovi i junaci i svi sinovi kralja Davida podvrgoe se kralju Salomonu. 25 Gospod dade, te Salomon doe do veoma visokog ugleda kod svega Izraela i podijeli mu tako sjajno kraljevanje, kako to nije bio imao prije njega niti jedan kralj nad Izraelom.

338

26 David, sin Jesejev, bio je vladao nad svim Izraelom. 27 A vremena, za koje je bio kralj nad Izraelom, bilo je etrdeset godina U Hebronu je vladao sedam godina, u Jerusalemu trideset i tri godine. 28 On umrije u visokoj starosti, bogat danima ivota, imovinom i au. Njegov sin Salomon postade kralj mjesto njega. 29 Povijest kralja Davida, prijanja i potonja, zapisana je u povijesti vidioca Samuela i u povijesti proroka Natana i u povijesti vidioca Gada, 30 Sa svim njegovim kraljevanjem, pobjedama njegovim i dogaajima, to prooe preko njega i Izraela i preko svih drugih kraljevina zemaljskih.

2 Ljetopisi
1 Kad se je Salomon, sin Davidov, bio uvrstio u vlasti svojoj - Gospod, Bog njegov, bio je s njim i uinio ga veoma monim 2 Tada dozva Salomon k sebi sav narod Izraelov s tisunicima i stotnicima, sa sucima i svim knezovima svega Izraela, s poglavarima obiteljskim. 3 U pratnji sve zajednice narodne otide Salomon na visinu u Gibeonu. Tamo se je naime nalazio ator zavjeta Bojega, koji je Mojsije, sluga Gospodnji, bio nainio u pustinji. 4 - A koveg Boji bio je David prenio iz Kirjat-Jearima na mjesto, koje mu je David bio spremio. U Jerusalemu naime bio mu je dao razapeti ator. 5 rtvenik mjedeni, koji je bio nainio Bezaleel, sin Urijev, unuk Hurov, bio je ondje pred svetim stanom Gospodnjim. Salomon pokloni mu se tamo s narodom. 6 Tada rtvova Salomon ondje na rtveniku mjedenom, koji je bio pred Gospodom i pripadao atoru zavjeta Gospodnjega, i prinese na njemu tisuu rtava paljenica. 7 Nou potom javi se Bog Salomonu i ree mu: Iti, to da ti dadnem! 8 Salomon odgovori Bogu: Ti si mojemu ocu Davidu iskazivao veliku naklonost i mene si uinio kraljem mjesto njega. 9 Neka bi se sad ipak, Gospode i Boe, ispunilo tvoje obeanje, to si ga rekao mojemu ocu Davidu! Ti si me uinio kraljem nad narodom, koji je mnogobrojan kao prah na zemlji. 10 Zato daj mi mudrost i uviavnost, da vodim taj narod u svakom poloaju, jer tko bi inae mogao vladati ovim tvojim mnogobrojnim narodom? 11 Bog odgovori Salomonu: Jer si to zaiskao, a nijesi molio bogatstva, blaga i slave, niti smrti neprijatelja svojih, niti duga ivota, nego si sebi zaprosio mudrost i uviavnost, da vlada narodom mojim, nad kojim te postavih kraljem, 12 Zato neka ti se udijeli ta mudrost i uviavnost! A dat u ti i bogatstva, blaga i slave, kakve prije tebe nije imao niti jedan kralj, niti e poslije tebe imati. 13 Nato se vrati Salomon s uzvisine u Gibeonu, od atora zavjetnoga u Jerusalem i vladao je tamo nad Izraelom. 14 Salomon nakupi sebi i mnogobrojna kola i kolske borce, i imao je tisuu i etiri stotine kola i dvanaest tisua kolskih boraca. Njih smjesti u kolskim gradovima i u okolici kralja u Jerusalemu. 15 Kralj dotjera dotle, da je u Jerusalemu bilo srebra i zlata tako mnogo kao kamenja, i cedara tako mnogo kao dudova, to rastu u nizini. 16 Uvoz konja, to ih imao Salomon, bio je iz Egipta i Koe. Trgovci kraljevi dovodili ih iz Koe za plau, 17 Tako da su jedna kola kod izvoza iz Egipta dolazila po est stotina ekela srebra, a konj po sto i pedeset. Isto tako preko njih dobivali su ih svi kraljevi hitejski i sirijski. 2 Ljetopisi 2 1 Salomon je bio izdao zapovijed, da se sagradi hram imenu Gospodnjemu i

339

2 Ljetopisi
drvetu, crvenom i modrom grimizu, finom lanu i grimizu. On moe urezati rezbariju svake vrste i izvesti svaki umjetni rad, to mu se dadne, u drutvu s umjetnicima tvojim i s umjetnicima mojega gospodara, tvojega oca Davida. 15 Neka dakle moj gospodar polje penicu, jeam, ulje i vino slugama svojim, kao to je obeao! 16 A mi emo nasjei drva na Libanonu, koliko treba, i dovesti ih u splavovima na moru u Jopu. Ti ih onda daj odnijeti u Jerusalem! 17 Tada Salomon podie sve strance u Izraelu po brojenju, to ga je bio uinio njegov otac David. Bilo ih je sto i pedeset i tri tisue i est stotina. 18 Od njih odredi sedamdeset tisua za nosioce, osamdeset tisua za tesae u planini i tri tisue i est stotina za nadzornike, koji e ljude dizati na rad. 2 Ljetopisi 3 1 Nato poe Salomon graditi hram Gospodnji u Jerusalemu na brdu Moriju, koje je ve bilo izabrano od njegova oca Davida, na mjestu, koje je bio za to odredio David, na gumnu Jebusejina Ornana. 2 Drugoga dana drugoga mjeseca u etvrtoj godini vladanja svojega poe on graditi. 3 Ove mjere postavi Salomon za temelj kod gradnje hrama Bojega: duina je bila ezdeset lakata po staroj mjeri, i irina dvadeset lakata. 4 Trijem pred irinom glavnoga prostora hrama bio je dvadeset lakata dug i sto i dvadeset lakata visok, Dade ga u unutranjosti prevui istim zlatom. 5 Veliki prostor obloi daskama empresovim, prevue ga istim zlatom i ozgo napravi palme i cvjetne lance. 6 I obloi hram, da ga nakiti, kamenjem dragim. Zlato je bilo zlato iz Parvaima. 7 Tako prevue zlatom hram, grede, pragove, zidove i vrata, i dade na zidovima urezati kerubine. 8 Tada dade nainiti prostor za Svetinju nad svetinjama. Duina njegova bila je prema irini hrama dvadeset lakata, isto tako irina dvadeset lakata. Prevue ga istim zlatom u vrijednosti od est stotina talenata. 9 Vrijednost klina bila je pedeset ekela zlata. I gornje sobe prevue zlatom. 10 U unutranjosti Svetinje nad svetinjama dade nainiti u kiparskom

kraljevska palaa njemu samomu. 2 I odbroji Salomon sedamdeset tisua nosilaca i osamdeset tisua, koji e tesati u gori, i tri tisue i est stotina nadzornika nad njima. 3 Nato porui Salomon kralju tirskome Hiramu: Ti si mojemu ocu Davidu iskazao dobrotu, da mu polje drva cedrovih, te je mogao sebi za stan sagraditi palau. 4 Ja namjeravam sagraditi hram imenu Gospoda, Boga svojega, i posvetiti mu ga, da se kadi pred njim kadom mirisnim, da se postavljaju redovito hljebovi, i da se svako jutro i vee, u subote, mjesece mlaake i blagdane Gospoda, Boga naega, prinose rtve paljenice, kako je to propis u Izraelu za vjena vremena. 5 Hram, koji u graditi, ima da bude velik, jer je Bog na vei od svih bogova. 6 Ali tko moe njemu da sagradi kuu, kad ga nebo i najvie nebo ne moe da obuhvati? Tko sam ja, da bih mu mogao sagraditi hram? Ipak samo, da se rtva pred njim spali. 7 Pa polji mi sad ovjeka, koji umije da izradi radove u zlatu, srebru, mjedi, gvou, crvenom grimizu, grimizu i modrom grimizu! On ima i u tom biti vjet da izvede rezbarije s umjetnicima, koje imam kod sebe u Judeji i u Jerusalemu i koje je ve namjestio moj otac David. 8 Polji mi i drva cedrovih, empresa i sandalovine s Libanona, jer znam, da ljudi tvoji umij u sjei drva na Libanonu. Moje e sluge zajedno raditi s tvoj ima. 9 Mora se naime meni pripraviti veoma mnogo drva, jer kua, to u je graditi, ima da bude izvanredno velika. 10 Evo, poslenicima, to e sjei drva, ljudima tvojim za hranu njihovu dat u dvadeset tisua kora penice, dvadeset tisua kora jema, dvadeset tisua bata vina i dvadeset tisua bata ulja. 11 Hiram, kralj tirski, posla Salomonu ovaj pismeni odgovor: Jer Gospod ljubi svoj narod, zato te postavi kraljem nad njim. 12 I Hiram je nastavio: Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, koji je stvorio nebo i zemlju, to je dao kralju Davidu sina puna mudrosti, razboritosti i uviavnosti, koji e graditi hram Gospodu i kraljevsku palau sebi! 13 aljem ti dakle ovjeka mudra, u umjetnosti vjeta, majstora Hurama, 14 Sina neke Danovke. Njegov je otac bio Tirac. On se razumije u radove u zlatu, srebru, mjedi, gvou, kamenu,

2 Ljetopisi
radu dva kerubina i prevue ih zlatom. 11 Krila kerubina imala su duinu od dvadeset lakata. Pet lakata dugo krilo jednoga kerubina doticalo je zid hrama, i drugo isto tako pet lakata dugo krilo doticalo je krilo drugoga kerubina. 12 Tako je isto dopiralo jedno pet lakata dugo krilo drugoga kerubina do na zid prostora i drugo pet lakata dugo krilo do na krilo prvoga kerubina. 13 Krila tim kerubinima bila su rairena na dvadeset lakata. Oni su stajali uspravo na nogama, i lice im je bilo okrenuto prema glavnome prostoru. 14 Zavjese pred njima dade nainiti od modroga i crvenoga grimiza, od grimiza i finoga lana i po njemu napraviti kerubine. 15 Pred hramom dade nainiti dva stupa, trideset i pet lakata duga. Oglavlje ozgo na njima imalo je pet lakata. 16 Tada dade nainiti lance cvjetne kao u hramu i metnuti ih ozgo na stupove; i dade nainiti to ipaka i objesiti ih na lance. 17 Stupove dade postaviti pred hramom, jedan s desne strane, a drugi s lijeve. Desni nazva Jakin, a lijevi Boaz. 2 Ljetopisi 4 1 Onda naini rtvenik od mjedi, dvadeset lakata dug, dvadeset irok i deset visok. 2 Tada postavi more mjedeno, deset lakata bilo mu je od jednoga kraja do drugoga, unaokolo okruglo i pet lakata visoko. Trebao je konac od trideset lakata, da ga obuhvati. 3 Ispod kraja bilo je od likova volovskih - po deset na lakat - posve opkoljeno, to su okruivali more unaokolo u dva reda. 4 Stajalo je na dvanaest volova. Tri su bila okrenuta prema sjeveru, tri na zapad, tri na jug i tri na istok. More je stajalo ozgo nad njima. Zadnja je strana svih volova bila okrenuta unutra. 5 Debljina mu je bila jedna Podlanica. Kraj mu bio nalik na ljiljan kao kraj u ae. Primalo je dvije tisue bata. 6 Dalje dade nainiti deset umivaonica. Pet ih metnu s desne strane, a pet s lijeve za pranje. U njima se je pralo i ono, to bi se prinosilo kao rtva paljenica. Sveenicima je sluilo more za pranje njihovo. 7 I naini deset zlatnih svijenjaka po propisima, to su vrijedili za njih, i postavi ih u hram, pet s desne strane,

340

a pet s lijeve. 8 Dalje naini deset stolova i namjesti ih u hramu, pet s desne strane, a pet s lijeve. I naini stotinu zdjelica od zlata. 9 Onda dade nainiti trijem sveeniki, velik; trijem i vrata za veliki trijem i prevue vrata mjeu. 10 More namjesti na junoj strani, na jugoistok. 11 Nadalje naini Hiram lonce, lopate i zdjelice. Tako dovri Hiram radove, to ih je morao da izradi kralju Salomonu za kuu Boju: 12 Dva stupa i dva oglavlja okrugla ozgo na stupovima, obadvije pletenice, da pokrivaju dva oglavlja navrh stupova; 13 Nadalje etiri stotine ipaka za obadvije pletenice, dva reda ipaka za svaku pletenicu, da pokrivaju obadva oglavlja okrugla navrh stupova; 14 Usto deset podnoja i deset umivaonica na podnojima 15 Nadalje more i dvanaest volova pod njim. 16 I lonce, lopate i viljuke i sve sprave za njih naini majstor Hiram kralju Salomonu za hram Gospodnji od uglaene mjedi. 17 Dade ih saliti kralj u ravnici jordanskoj u zemlji ilovai izmeu Sukota I Zereda. 18 Dade Salomon nainiti svega ovoga posua vrlo mnogo. Teina mjedi nije bila utvrena. 19 Onda dade Salomon nainiti sve posue, to se upotrebljavalo u hramu Bojem: zlatni rtvenik, stolove za kruhove postavljene, 20 Svijenjake sa icima njihovim od istoga zlata, to su se po propisu morali upaliti pred Svetinjom nad svetinjama. 21 I zlatne cvjetove, svjetiljke i usekae, i to od istoga zlata, 22 Noeve, kropionice, maice i kadionice od istoga zlata. I nutarnja dvokrilna vrata hrama na ulazu u Svetinju nad svetinjama, i dvokrilna vrata hrama na ulazu u glavni prostor bila su od zlata. 2 Ljetopisi 5 1 Kad su bili svreni svi radovi, to ih dade kralj Salomon izvesti za hram Gospodnji, dade Salomon unijeti i posveene darove svojega oca Davida. Srebro i zlato i sudove stavi u riznicu hrama Bojega. 2 Tada skupi Salomon starjeine Izraelove i sve glavare plemenske, knezove porodica izraelskih, u Jerusalem, da se prenese koveg zavjeta Gospodnjega iz grada

341

2 Ljetopisi
a sva je zajednica sinova Izraelovih stajala. 4 On ree: Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Izraelov, koji je eto zaista ispunio obeanje, to ga je svojim ustima dao mojemu ocu Davidu, kad je rekao: 5 Od vremena, kad sam izveo iz Egipta svoj narod Izraela, ne izabrah grada ni iz kojega plemena Izraelova, da se tamo sagradi hram, u kojem da stanuje ime moje. I nikoga ne izabrah, da bi vladao nad mojim narodom Izraelom. 6 Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu obitava moje Ime i odabrao Davida da zapovijeda mojem narodu izraelskom. 7 I bio je dodue naumio moj otac David da sagradi hram imenu Gospoda, Boga Izraelova. 8 Ali Gospod ree mojemu ocu Davidu: Da kani sagraditi hram imenu mojemu, dobro si uinio, to si to naumio. 9 Ali ti nee ti sagraditi toga hrama, nego sin tvoj, koji e ti se roditi, on e sagraditi hram imenu mojemu. 10 I eto Gospod ispuni obeanje, to ga je dao: ja stupih na mjesto svojega oca Davida i sjedoh na prijestolje Izraelovo, kako to obea Gospod, i sagradih hram imenu Gospoda, Boga Izraelova 11 Ja tamo namjestih koveg, l kojem je savez Gospodnji, to ga je sklopio sa sinovima Izraelovim. 12 Potom stupi Salomon pred svom zajednicom Izraelovom pred rtvenik Gospodnji i rairi ruke svoje. 13 Salomon je naime bio dao nainiti podnoje od mjedi i metnuo ga nasred trijema hramskoga, pet lakata dugo, pet iroko i tri visoko. I stade na njega i klekne na koljena pred svom zajednicom Izraelovom, rairi ruke svoje prema nebu 14 I pomoli se: Gospode, Boe Izraelov! Niti jedan bog u nebu gore i na zemlji dolje nije ti jednak: savez i milost uva ti slugama svojim, koji hode pred tobom itavim srcem. 15 Ti si slugi svojemu, mojemu ocu Davidu, ispunio, to si mu bio obeao. to si obrekao ustima svojim, to si ispunio djelom, kako dokazuje ovaj dan. 16 A sada, Gospode, Boe Izraelov, dri slugi svojemu, mojemu ocu Davidu, i obeanje, to si mu ga dao, kad si rekao: Koliko je do mene, nee ti nikada nestati ovjeka, koji bi sjedio na prijestolju Izraelovu! Samo moraju potomci tvoji ponaanje svoje tako

Davidova, to jest Siona. 3 I tako se skupie kod kralja svi ljudi Izraelovi na blagdan, koji biva u sedmom mjesecu. 4 Kad su se bile sastale sve starjeine Izraelove, podigoe Leviti koveg 5 prenesoe koveg, ator svjedoanstva i sve sue sveto, to je bilo u atoru. Sveenici, Leviti prenesoe ga. 6 Pritom rtvova kralj Salomon i sva zajednica Izraelova, to se bila nala kod njega, pred kovegom toliko ovaca i goveda, da ih se zbog njihova mnotva nije moglo izbrojiti niti proraunati. 7 Tada unesoe sveenici koveg zavjeta Gospodnjega na njegovo mjesto u zadnjem prostoru hrama, u Svetinji nad svetinjama, pod krila kerubina. 8 Kerubini su naime drali krila rairena nad mjestom, gdje je stajao koveg. Tako pokrie kerubini koveg i motke njegove odozgo. 9 Motke su bile tako duge, da su se krajevi motki od kovega vidjeli u svetitu pred zadnjim prostorom. Ali se dalje nijesu vidjeli. Ostadoe ondje do dananjega dana. 10 U kovegu su bile samo dvije ploe kamene, to ih je bio u njega metnuo Mojsije na Horebu, kad Gospod sklopi savez sa sinovima Izraelovim, poto izaoe iz zemlje egipatske. 11 I ostavie svi sveenici svetite. Svi sveenici, koji se naoe, bili su se naime posvetili bez obzira na redove. 12 Levitski pjevai svi, Asaf, Heman, Jedutun uz svoje sinove i drugove stajali su obueni u bez s cimbalima, harfama i citarama istono od rtvenika i s njima sto i dvadeset sveenika, koji su trubili u trube. 13 Trubai i pjevai bili su morali u isto vrijeme i jednim glasom poeti da slave Gospoda i da ga hvale. I im odjeknue trube i cimbali i ostala glazbala i hvalospjev Gospodu Jer je dobrostiv, i vjeno traje milost njegova, tada se napuni oblaka hram, kua Gospodnja. 14 Sveenici nijesu mogli radi oblaka pristupiti, da vre svoju slubu, jer slava Gospodnja napuni kuu Boju. 2 Ljetopisi 6 1 Tada ree Salomon: Gospod je rekao, da e stanovati u mraku. 2 I ja sagradih tebi kuu za stan, mjesto da u njemu stanuje na vjena vremena. 3 Tada se okrenu kralj i blagoslovi svu narodnu zajednicu sinova Izraelovih,

2 Ljetopisi
urediti, da bude po zakonu mojemu, kao to si ti hodio preda mnom. 17 Sada dakle, Gospode, Boe Izraelov, daj da se obistini obeanje tvoje, to si ga dao svojemu slugi Davidu! 18 A hoe li doista Bog stanovati na zemlji meu ljudima? Eto, nebo i nebesa najvia ne mogu te obuhvatiti - koliko manje ova kua, koju sagradih! 19 Ali obazri se na molitvu sluge svojega i na vapaj njegov, Gospode, Boe moj: uj zaziv i molitvu, koju upravlja tebi sluga tvoj! 20 Daj da oi tvoje budu otvorene nad ovom kuom dan i no, nad mjestom, za koje si obeao: Moje ime tamo e stanovati! uj molitvu, koju e na ovom mjestu obavljati sluga tvoj! 21 uj vapaj sluge svojega i naroda svojega Izraela, kadgod se mole na ovom mjestu! Uslii ga na mjestu, gdje sjedi na prijestolju, u nebu, uslii ga i oprosti! 22 Ako se netko ogrijei o blinjega svojega i njemu se naloi zakletva, kojom se ima zakleti, i on se pokae sa zakletvom pred tvojim rtvenikom u ovoj kui, 23 Onda ti uj u nebu i zahvati i pribavi pravicu slugama svojim: Krivca odsudi obraajui njegova djela na njegovu glavu, a nedunoga oslobodi postupajui s njim po nedunosti njegovoj! 24 Ako toj narod Izrael bude potuen od neprijatelja, jer se je ogrijeio o tebe, ali se opet obrati k tebi i slavi ime tvoje i u ovoj se kui moli i vapije k tebi, 25 Onda ti uj to u nebu, oprosti grijehe svojemu narodu Izraelu i dovedi ih natrag u zemlju, koju si dao ocima njihovim! 26 Ako se je zatvorilo nebo, tako da ne pada dad, jer su se ogrijeili o tebe, i oni se mole na ovom mjestu i slave ime tvoje i obrate se od grijeha svojih, jer si ih ponizio, 27 Onda ti uj to u nebu, oprosti grijehe slugama svojim i svojemu narodu Izraelu, upravi ih na pravi put, kojim da idu, i pusti dad na zemlju svoju, koju si dao narodu svojemu u batinu! 28 Ako nastane glad u zemlji, ako budu kuga, sua i medljika, skakavci i gusjenice, ako je neprijatelj pritisne u kojem od njezinih mjesta, ako je pohodi kakvogod zlo ili bolest: 29 Svaku molitvu, svaki vapaj, to tada kojigod ili sav tvoj narod Izrael izgovori, ako svaki osjea bol u srcu svojem i rairi ruke prema ovoj kui, 30 Onda ti to uj u nebu na mjestu, gdje sjedi na prijestolju, i oprosti i podaj

342

svakome po svemu ivotu njegovu, jer ti zna srce njegovo, jer ti jedini prozire srce sve djece ovjeje, 31 Da te se uvijek boje i hode putovima tvojim, doklegod ivu u zemlji, koju si dao ocima naim. 32 Ali i stranca, koji ne pripada tvojemu narodu Izraelu, nego iz daleke zemlje doe radi tvojega svetog imena i radi tvoje jake ruke i miice tvoje podignute - kad on dakle doe i pomoli se u ovoj kui, 33 Onda ga ti uj u nebu na mjestu, gdje sjedi na prijestolju, i uini sve, za to te zaziva stranac, da svi narodi na zemlji upoznaju ime tvoje, da te tuju kao tvoj narod Izrael i da doznaju, da je ovaj hram, to ti ga sagradih, prozvan po imenu tvojem! 34 Ako narod tvoj izae na vojsku proti svojim neprijateljima putem, kojim ga polje, i pomoli se tebi prema ovome gradu, koji se izabrao, prema hramu, koji sam sagradio imenu tvojemu, 35 Onda ti uj u nebu molitvu njegovu i vapaj njegov i podaj mu pobjedu! 36 Ako su se ogrijeili o tebe - jer nema ovjeka, koji ne grijei - i ti se rasrdi na njih i preda ih neprijatelju, tako da ih tlaitelji njihovi zarobe i odvedu u zemlju neprijateljsku, daleko ili blizu, 37 I ako se tada oni dozovu u zemlji, gdje su zarobljeni, i obrate se i zavapiju k tebi u zemlji suanjstva svojega i priznaju: Sagrijeismo i zlo uinismo, bezboni smo bili; 38 Ako se dakle svim srcem i svom duom obrate k tebi u zemlji neprijatelja svojih, koji ih odvedoe, i pomole se prema zemlji, koju si dao ocima njihovim, prema gradu, koji si izabrao, i prema hramu, koji sam sagradio imenu tvojemu, 39 Onda ti uslii njihovu molitvu i vapaj njihov u nebu na mjestu, gdje sjedi na prijestolju, i pribavi im pravicu! Oprosti tada narodu svojemu, to je sagrijeio proti tebi! 40 Tako, Boje moj, neka budu oi tvoje otvorene i ui tvoje prignute na molitvu na ovom mjestu! 41 I tako, Gospode, Boe moj, podigni se prema poivalitu svojemu, ti sam i silni koveg tvoj! Neka su sveenici tvoji, Gospode, Boe moj, obue i u spasenje, i pobonici tvoji neka se obraduju u srei! 42 Gospode, Boe moj, ne odbaci pomazanika svojega! Spomeni se onih milosti, to si ih obeao svojemu slugi Davidu! 2 Ljetopisi 7 1 Kad svri Salomon molitvu, sie

343

2 Ljetopisi
nebu, oprostit u im grijehe njihove i spasit u zemlju njihovu. 15 Oi moje bit e sad otvorene i ui moje pripazit e na molitvu na tom mjestu. 16 Izabrao sam eto taj hram i posvetio ga. Zato e ime moje tu uvijek prebivati i oi moje i srce moje tu e vazda boraviti. 17 I ako ti uzide preda mnom onako, kako je iao tvoj otac David, tako da ini sve, to sam ti zapovjedio, i dri moje zakone i odredbe. 18 Tada u prijestolje kraljevstva tvojega utvrditi, kao to sam obeao tvojemu ocu Davidu, kad sam rekao: Nikada ti nee nestati ovjeka, koji vlada nad Izraelom. 19 Ali ako se vi odvratite od mene i ne uzdrite mojih zapovijedi i uredaba, na koje sam vas obvezao, nego sluite drugim bogovima i njima se klanjate, 20 Tada u istrijebiti Izraela iz zemlje, koju sam im dao, i hram, to sam ga posvetio imenu svojemu, odbacit u od lica svojega, i uinit u od njega ruglo i podsmijeh kod svih naroda. 21 I hram ovaj koliko bio uzvien, tkogod proe pokraj njega, zaprepastit e se. I kad zapitaju: Zato je Gospod tako to uinio ovoj zemlji i ovome hramu? 22 Odgovorit e se: Oni su ostavili Gospoda, Boga svojih otaca, koji ih je izveo iz Egipta, i okrenuli se k tuim bogovima, njima se klanjali i sluili im. Zato je on pustio na njih svu tu nesreu. 2 Ljetopisi 8 1 Kad proe dvadeset godina, u koje sagradi Salomon hram Gospodnji i svoju vlastitu palau, 2 Utvrdi Salomon gradove, to ih je bio Hiram ustupio Salomonu, i naseli u njima sinove Izraelove. 3 Tada otide Salomon proti Hamat Sobi i osvoji je. 4 Utvrdi i Tadmor u pustinji i sve gradove za spremita, to ih dade utemeljiti u Hamatu. 5 I sagradi Gornji Bet-Horon i Donji BetHoron kao tvrave sa zidinama, vratima i prijevornicama; 6 Isto tako Baalat i sve gradove za spremita, to ih je imao Salomon, sve gradove za kola, gradove za jahalite, nadalje sve gradnje, to ih je Salomon htio da podigne u Jerusalemu, na Libanonu i u svemu podruju svoje vlasti. 7 Sve, to je jo bilo ostalo od Hiteja, Amoreja, Perizeja, Hiveja i Jebuseja, koji nijesu pripadali sinovima

oganj s neba i spali rtvu paljenicu i rtve zaklanice, i slava Gospodnja napuni hram. 2 Sveenici nijesu vie mogli stupiti u hram Gospodnji, jer je slava Gospodnja napunila hram Gospodnji. 3 Kad svi sinovi Izraelovi vidjee, kako oganj i slava Gospodnja sioe na hram, prignue se licem k zemlji na kameni pod, poklonie se Gospodu i slavili su ga: Dobrostiv je on, i vjeno traje milost njegova. 4 Tada prinesoe kralj i sav narod rtve zaklanice pred Gospodom, 5 I to kao rtvu zaklanicu rtvova kralj Salomon dvadeset i dvije tisue volova i sto i dvadeset tisua ovaca. Tako posvetie hram Boji kralj i sav narod. 6 Sveenici su stajali na mjestima svojim, tako isto Leviti s glazbalima Gospodnjim, to ih je bio dao nainiti kralj David, da pjevaju Gospodu hvalospjev Vjeno traje dobrota njegova; i kad mu je David dao pjevati hvalu slubom njihovom, a sveenici trubili u trube pred njima, sav je Izrael stajao. 7 I srednji dio trijema pred hramom Gospodnjim posveti Salomon, jer tamo prinese rtve paljenice i pretilinu od rtava mirotvornih, Na rtvenik naime mjedeni, to ga je bio dao nainiti Salomon, nijesu mogle stati rtve paljenice i prinosi i pretilina. 8 Tako proslavi tada Salomon blagdan sedam dana i sav Izrael s njim, skup velik, od ulaska u Hamat do potoka egipatskoga. 9 U osmi dan odrae sveanu skuptinu; jer su posvetu rtvenika bili obavljali sedam dana. Blagdan je bio trajao sedam dana. 10 Dvadeset treega dana sedmoga mjeseca otpusti on narod kuama njihovim; a bili su radosni i dobre volje radi svega dobra, to ga je bio Gospod iskazao Davidu, Salomonu i svojemu narodu Izraelu. 11 Kad je Salomon bio dovrio hram Gospodnji i palau kraljevsku i sve priveo kraju, to je htio da izvede u hramu Gospodnjem i u palai svojoj, 12 Javi se Gospod nou Salomonu i ree mu: Usliio sam molitvu tvoju i izabrao sam to mjesto, da mi bude mjesto za rtve. 13 Ako zatvorim nebo, tako da ne pada dad, ili ako poljem skakavce, da popasu zemlju, ili ako pustim kugu meu narod svoj, 14 I tada se narod moj, koji je nazvan po mojemu imenu, ponizi i pomoli se i potrai moje ime i povrati se od zlih putova svojih, onda u ih ja usliiti u

2 Ljetopisi
Izraelovim, 8 Potomke njihove, ukoliko su bili jo ostali u zemlji, jer ih sinovi Izraelovi nijesu bili istrijebili, njih nagna Salomon da plaaju danak do dananjega dana. 9 Od sinova Izraelovih ne uini Salomon nijednoga robom za poslove svoje, nego oni postadoe njegovi ratnici, njegovi poglavari nie voe, njegovi zapovjednici nad kolima i konjanicima 10 Glavnih nastojnika, to ih je imao kralj Salomon, bilo je dvjesta i pedeset Oni su imali nadzor nad ljudima. 11 Salomon preseli ker faraonovu iz grada Davidova u palau, koju je bio sagradio za nju, jer pomisli u sebi: Nee stanovati ena moja u kui Davida, kralja Izraelova; jer je mjesto sveto, kad je koveg Gospodnji doao tamo. 12 Tada dade Salomon prinijeti rtve paljenice Gospodu na rtveniku, to ga je bio podigao Gospodu pred trijemom. 13 On dade tu rtvovati ono, to je trebalo svaki dan po zapovijedi Mojsijevoj, nadalje to je bilo propisano u subote, na mjesece mlaake i na blagdane tri puta u godini, naime na blagdan nekvasnih kruhova, na blagdan sedmica i na blagdan sjenica. 14 I postavi po naredbi svojega oca Davida redove sveenike za slubu njihovu i Levite za slubene poslove njihove, naime da prinose hvalospjev i slue sveenicima, kako je trebalo svaki dan. Isto tako postavi vratare po redovima njihovim za pojedina vrata; jer tako je bio naredio David, ovjek Boji. 15 Ni u em nije se odstupilo od zapovijedi kraljeve gledom na sveenike i Levite, ni upogled riznica. 16 I tako se svri sve djelo Salomonovo od dana, kad se je postavio temelj hramu Gospodnjemu, pa do njegova dovrenja. Tako je bio dovren hram Gospodnji. 17 Tada otide Salomon u Esion-Geber i u Elat na obali morskoj u Edomu. 18 Hiram posla mu po svojim ljudima lae i momad, to su bila vjeta moru. Oni se zajedno s ljudima Salomonovim odvezoe u Ofir, uzee odanle zlata etiri stotine i pedeset talenata i donesoe kralju Salomonu. 2 Ljetopisi 9 1 Kad je kraljica od Sabe ula o slavi Salomonovoj, doe ona s veoma velikom pratnjom u Jerusalem, da iskua Salomona zagonetkama. Deve

344

su nosile mirisa i zlata vrlo mnogo i dragoga kamenja. Kad je bila dola k Salomonu, iznese mu sve, to je bila preduzela sebi. 2 A Salomon joj odgovori na sva pitanja njezina. Nita nije bilo, to bi ostalo Salomonu skriveno, da joj ne bi mogao dati obavijesti. 3 I kad kraljica od Sabe vidje svu mudrost Salomonovu i palau, koju je bio sagradio, 4 I jela na stolu njegovu, kako su dostojanstvenici njegovi tu sjedili i sluge njegove dvorile, nadalje odijelo njihovo i peharnike njegove u odijelu njihovu i rtvu paljenicu, to bi je on prinosio u hramu Gospodnjem, ona se tada nije vie mogla uzdrati 5 I ree kralju: Istina je bila, to sam ula u svojoj zemlji o tebi i o mudrosti tvojoj. 6 Nijesam htjela vjerovati to se govorilo, dok ne dooh i vidjeh svojim oima. I zaista, ni pola mi nije kazano o mudrosti tvojoj. Nadvisuje jo glas, to sam ga sluala. 7 Sretni ljudi tvoji, sretne ove sluge tvoje, to uvijek stoje pred tobom i sluaju mudrost tvoju! 8 Blagoslovljen neka je Gospod, Bog tvoj, koji te je zavolio, tako da te je posadio na prijestolje kao kralja na mjesto Gospoda, Boga tvojega, jer Bog tvoj ljubi Izraela i hoe da ga utvrdi dovijeka, zato im postavi tebe kraljem, da sudi i dijeli pravicu. 9 Potom darova kralju sto i dvadeset talenata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragoga kamenja. Nikada nije bilo toliko mirisa, koliko darova kraljica od Sabe kralju Salomonu. 10 I ljudi Hiramovi i Salomonovi, koji donesoe zlata iz Ofira, dovezoe drveta sandalovine i dragoga kamenja. 11 I kralj dade nainiti iz drveta sandalovine sjedala za hram Gospodnji i za palau kraljevsku i citare i harfe za pjevae. Tako to nije se prije vidjelo u zemlji Judinoj. 12 A kralj Salomon darova kraljici od Sabe sve, to joj se je dopalo i to je zaiskala, osim onoga, to je bila donijela kralju. Potom se ona die da se vrati natrag i ode kui sa slugama svojim. 13 Teina zlata, to je dohodilo Salomonu u jednoj godini, iznosila je est stotina i ezdeset i est zlatnih talenata, 14 Osim onoga, to je dohodilo od veletrgovaca i od poreza malih trgovaca. Usto su donosili Salomonu zlato i srebro svi knezovi beduinski i

345

2 Ljetopisi
30 Salomon je vladao u Jerusalemu etrdeset godina nad svim Izraelom. 31 Tada poinu Salomon kod otaca svojih. Pokopae ga u gradu njegova oca Davida. Na mjesto njega postade kralj njegov sin Roboam. 2 Ljetopisi 10 1 Roboam otide u ekem, jer se je u ekemu bio skupio sav Izrael, da ga uini kraljem. 2 Potom primi vijest Jeroboam, sin Nebatov. On je naime jo bio u Egiptu, kamo je bio morao pobjei od kralja Salomona. Nato se vrati Jeroboam iz Egipta. 3 I poslae tamo i dadoe ga dozvati. Tako doe Jeroboam i sav Izrael i dojavie Roboamu ovo: 4 Tvoj je otac metnuo na nas teak jaram. Olakaj nam sada ti tvrdu slubu oca svojega i teki Jaram, to ga je metnuo na nas, i mi emo ti biti podloni! 5 On im odgovori: Do tri dana doite opet k meni! Tada se udalji narod. 6 I kralj Roboam posvjetova se sa starim ljudima, to su bili sluili njegovu ocu Salomonu, dok je bio iv, i upita: to mi svjetujete da odgovorim tim ljudima? 7 Oni mu odgovorie: Ako danas udovolji tim ljudima, njima se prilagodi i prijateljski im odgovori, oni e ti biti zauvijek podloni. 8 Ali se on ne osvrnu na savjet, to mu ga dadoe starci, nego se posvjetova s mladim ljudima, koji su bili odrasli s njim i morali su ga pratiti. 9 On ih upita: to mi svjetujete da odgovorim tim ljudima, koji su zahtijevali od mene: Olakaj jaram, to ga je metnuo na nas tvoj otac? 10 Mladi ljudi, koji su bili odrasli s njim, odgovorie mu ovo: Ovako e odgovoriti tim ljudima, koji ti rekoe: Tvoj je otac metnuo na nas teak jaram, olakaj ti na jaram! Odgovori im: Moj je mali prst deblji od bedara oca mojega. 11 Eto, otac vam je moj naprtio teak jaram. Ja u va jaram uiniti jo teim. Otac vas je moj ibao bievima Ja u vas krotiti tipavcima. 12 Kad Jeroboam i sav narod dooe opet trei dan k Roboamu, kako je to bio zapovjedio kralj rekavi: Doite opet k meni do tri dana!, 13 Tada im kralj otro odgovori, jer se kralj Roboam ne osvrnu na savjet staraca. 14 Kako ga svjetovae mladi ljudi, odgovori im: Moj vam je otac naprtio teak jaram. Ja u va jaram uiniti jo

poglavari zemaljski. 15 I dade kralj Salomon nainiti dvjesta velikih titova od kovanoga zlata; est stotina ekela kovanoga zlata upotrijebio je na svaki tit. 16 Nadalje tri stotine lakih titova od kovanoga zlata; trista ekela kovanoga zlata upotrijebio je na jedan tit. U kui ume libanonske dade ih kralj smjestiti. 17 Nadalje dade kralj nainiti veliko prijestolje od slonove kosti i prevui ga istim zlatom. 18 est stepenica vodilo je k i prijestolju, i zlatno podnoje bilo je privreno za prijestolje. Nasloni su bili s obje strane sjedita, i pokraj naslona bila su dva lava. 19 Dvanaest lavova stajalo je s obje strane na est stepenica. Tako to nije bilo jo nikada nainjeno za bilo koje kraljevstvo. 20 Sve posude za pie kralja Salomona bile su od zlata, isto tako svi sudovi u kui ume libanonske bili su od istoga zlata. Srebro nije imalo u vrijeme Salomonovo nikakve vrijednosti 21 Jer je kralj imao lae, to su s ljudima Hiramovim vozile u Tari. Svake tri godine jedanput dolazile bi lae tarike kui i donosile sa sobom zlato, srebro, slonovu kost, majmune i paune. 22 Tako nadvisi kralj Salomon sve kraljeve na zemlji bogatstvom i mudrou. 23 I svi kraljevi svijeta eljeli su vidjeti Salomona, da uju mudrost njegovu, koju mu je bio Bog dao. 24 Pritom bi svaki donio dar sa sobom, srebrne i zlatne sudove, haljine, oruje, mirise, konje i mazge, svake godine. 25 Salomon je imao i etiri tisue sprega, konje i kola, i dvanaest tisua konja za jahanje. Njih smjesti po kolskim gradovima i kod sebe u Jerusalemu. 26 I vladao je nad svim kraljevima od rijeke do zemlje filistejske i do na meu Egipta. 27 Kralj dotjera dotle, da je u Jerusalemu bilo srebra tako mnogo kao kamenja, a cedara tako mnogo kao dudova, to rastu u nizini. 28 Uvoz konja, to ih imao Salomon, bio je iz Egipta i iz svih ostalih zemalja. 29 Ostala povijest Salomonova, prijanja i potonja, zapisana je u povijesti proroka Natana i u proroanstvu Ahije iloneja i u vienjima vidioca Ida o Jeroboamu, sinu Nebatovu.

2 Ljetopisi
teim. Otac vas je moj ibao bievima. Ja u vas krotiti tipavcima. 15 Tako kralj ne uslii naroda, jer je Bog bio tako uredio, da Gospod ispuni svoje obeanje, to ga je preko Ahije ilonjanina bio dao Jeroboamu, sinu Nebatovu. 16 Kad vidje sav Izrael, da ih kralj nee usliiti, odgovori narod kralju ovo: Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo batine sa sinom Jesejevim. Kui, sinovi Izraelovi! Sad gledaj svoju kuu, Davide! Tako otide sav Izrael kui. 17 Roboam je vladao samo jo nad sinovima Izraelovim, koji su stanovali u gradovima Judinim. 18 Kad kralj Roboam posla Adorama, nadzornika nad rabotnim radnjama, sav ga Izrael zasu kamenjem i ubi. Kralj Roboam mogao je upravo jo skoiti na svoja kola i pobjei u Jerusalem. 19 Tako otpade Izrael od kue Davidove do dananjega dana. 2 Ljetopisi 11 1 im Roboam doe u Jerusalem, podie kuu Judinu i Benjaminovu, sto i osamdeset tisua odabranih ratnika, da zavojte na Izraela, da natrag dobiju kraljevstvo za Roboama. 2 Tada doe rije Gospodnja emaji, ovjeku Bojemu, ovako: 3 Javi Roboamu, sinu Salomonovu, kralju Judinu, i svim sinovima Izraelovim u Judi i Benjaminu ovo: 4 Ovako veli Gospod: Ne izlazite i ne bijte se s braom svojom! Svaki neka se vrati svojoj kui, jer sam ja naredio tako da bude. Oni posluae zapovijed Gospodnju, vratie se i ne otidoe proti Jeroboamu. 5 Tako ostade Roboam u Jerusalemu i dade sagraditi tvrde gradove u zemlji Judinoj. 6 Sagradi gradove tvrde Betlehem, Etam, Tekou, 7 Bet-Zur, Sokoh, Adulam, 8 Gat, Mareu, Zif, 9 Adoraim, Laki, Azeku, 10 Zorah, Ajalon i Hebron, 11 I uini od njih jake tvrave, namjesti nad njima zapovjednike i postavi u njih spremita za hranu, ulje i vino, 12 I u svaki grad titove i koplja. Tako ih uini veoma jakima i drao je Judu i Benjamina vrsto u svojoj ruci. 13 Sveenici i Leviti iz svega Izraela naoe se kod njega iz svih krajeva svojih 14 Leviti naime ostavie panjake svoje i posjed svoj i iselie se u Judu i Jerusalem, jer ih je Jeroboam sa

346

sinovima svojim bio skinuo kao sveenike Gospodnje 15 I postavio sebi sveenike za slubu na visinama, za jarce i telad, to ih je nainio. 16 Njima se pridruie iz svih plemena Izraelovih oni, koji su iskrenim srcem tovali Gospoda, Boga Izraelova. Oni dooe u Jerusalem da rtvuju Gospodu, Bogu otaca svojih. 17 Tako utvrdie kraljevstvo Judino i uvrstie Roboama, sina Salomonova, u njegovoj vlasti za tri godine; jer za tri godine hodili su putovima Davidovim i Salomonovim. 18 Roboam uze sebi za ene Mahalatu, ker Jerimota, sina Davidova, i Abihailu, ker Eliaba, sina Jesejeva. 19 Ova mu rodi sinove Jeua emarju i Zahama. 20 Poslije nje oeni se Maakom, kerju Absalomovom. Ova mu rodi Abiju, Ataja, Zizu i elomita. 21 Roboam je ljubio Maaku, ker Absalomovu, vema negoli sve druge svoje ene i inoe. On je naime bio uzeo osamnaest ena i ezdeset inoa, koje mu rodie dvadeset i osam sinova i ezdeset keri. 22 Tada Roboam postavi Abiju, sina Maakina, obiteljskim poglavarom, knezom meu braom njegovom; jer ga je htio uiniti kraljem. 23 I mudro pritom radei razmjesti sve sinove svoje po svim krajevima Judinim i Benjaminovim, po svim tvrdim gradovima, i dade im hrane izobilja i isprosi im mnogo ena. 2 Ljetopisi 12 1 Kad je Roboam bio utvrdio svoju vlast i osigurao svoju mo, otpade on i sav Izrael s njim od zakona Gospodnjega. 2 Tada u petoj godini kraljevanja Roboamova izae kralj iak od Egipta proti Jerusalemu - jer su oni nevjerno radili proti Gospodu 3 S tisuu i dvije stotine kola i sa ezdeset tisua konjanika. Nije bilo broja vojsci, to doe s njim iz Egipta: Libijaca, Sukijaca i Etiopljana. 4 On osvoji utvrde u Judi i doe do Jerusalema. 5 Tada doe prorok emaja k Roboamu i knezovima Judinim, koji su se bili pred iakom povukli u Jerusalem, i ree im: Ovako veli Gospod: Vi ostaviste mene, zato i ja ostavljam vas u ruke iaku. 6 Tada se ponizie knezovi Izraelovi i kralj i rekoe: Gospod je pravedan, 7 Kad vidje Gospod, da su se ponizili, doe rije Gospodnja emaji ovako: Ponizili su se. Neu ih unititi, nego u

347

2 Ljetopisi
Gospod, Bog Izraelov, predao kraljevstvo nad Izraelom na vjena vremena Davidu i potomcima njegovim na temelju zavjeta osoljenoga? 6 Ali Jeroboam, sin Nebatov, sluga Salomona sina Davidova, ustade i pobuni se proti gospodaru svojemu, 7 I skupie se oko njega ljudi praznovi i nevaljali i Roboama, sina Salomonova, posve dobie u svoju vlast Jer je Roboam bio premlad i nije bio svoj, da bi im se mogao oduprijeti. 8 I vi sad mislite, da se moete oprijeti kraljevstvu Gospodnjemu, koje je u rukama potomaka Davidovih, jer vas je mnogo i imate kod sebe zlatne teoce, koje vam je Jeroboam uinio za bogove. 9 Nijeste li otjerali sveenike Gospodnje, potomke Aronove, i Levite i nainili sebi sveenike kao narodi drugih zemalja? Svaki, koji je doao s juncem ili sa sedam ovnova, da se posveti, postao je sveenik onima, koji nijesu bogovi, 10 Ali na Bog jest Gospod. Mi nijesmo otpali od njega, a kao sveenici slue Gospodu potomci Aronovi, i Leviti obavljaju slubu. 11 Oni prinose Gospodu jutrom i veerom rtve paljenice i miomirisan kad, meu kruhove postavljene na to od istoga zlata i pale svako vee zlatni svijenjak sa icima njegovim, jer mi drimo zakon Gospoda, Boga svojega. A vi ga ostaviste. 12 ujte, s nama, nama je na elu Bog i sveenici njegovi s trubama glasnim, da zatrube proti vama. Sinovi Izraelovi! Ne borite se proti Gospodu, Bogu otaca svojih, jer neete imati uspjeha. 13 Ali Jeroboam zavede zasjedu, da im zau za lea. Tako su Judejcima bili sprijeda jedni, a s lea zasjeda. 14 I kad se obazree Judejci, a to boj i sprijeda i straga, Oni povikae Gospodu. Sveenici zatrubie u trube, 15 I Judejci podigoe ratnu viku. Kad Judejci podigoe ratnu viku, razbi Bog Jeroboama i svega Izraela pred Abijom i Judom. 16 Sinovi Izraelovi pobjegoe od Judejaca, i dade ih Bog njima u ruke. 17 Abija i ljudi njegovi nanesoe im velik poraz. Pet stotina tisua odabranih ljudi pade od Izrael. 18 Tako su onda bili ponieni sinovi Izraelovi, a Judejci prevladae; jer su se bili oslonili na Gospoda, Boga otaca svojih. 19 Abija je progonio Jeroboama i oduzeo mu vie gradova, naime Betel, Jeanu i Efron sa selima njihovim.

im dati neto izbavljenja, tako da se ne izlije sva moja jarost na Jerusalem preko iaka. 8 Ali e mu biti sluge, da upoznaju razliku izmeu slube meni i slube kraljevstvima zemaljskim. 9 I tako izae kralj iak od Egipta proti Jerusalemu i ugrabi blago u hramu Gospodnjem i blago palae kraljevske. Sve on uze. Ugrabi i zlatne titove, to ih je bio dao nainiti Salomon. 10 Na njihovo mjesto dade kralj Roboam nainiti mjedene titove i povjeri ih panji starjeina nad tjelesnim straarima, to su straili na ulazu u palau kraljevsku. 11 Kadgod bi kralj iao u hram Gospodnji, dolazili su tjelesni straari i nosili ih, a onda ih opet donosili natrag u straarnicu tjelesnih straara. 12 Jer se je bio ponizio, odvrati se od njega gnjev Gospodnji, da ga posve ne uniti, jer je i na Judi bilo jo neto dobra. 13 Tako se je utvrdio kralj Roboam opet u Jerusalemu i vladao je dalje. Imao je Roboam etrdeset i jednu godinu, kad postade kralj, i vladao je sedamnaest godina u Jerusalemu, gradu, koji je bio izabrao Gospod izmeu svih gradova Izraelovih, da ondje namjesti ime svoje. Njegova se mati zvala Naama i bila je Amonka. 14 A on je inio zlo, jer nije upravio srce svoje na to, da vjerno slui Gospodu. 15 Povijest Roboamova, prijanja i potonja, zapisana je u povijesti proroka emaje i vidioca Ida. Ratovi izmeu Roboama i Jeroboama trajali su cijelo vrijeme. 16 Kad je Roboam bio poinuo kod otaca svojih, bio je pokopan u gradu Davidovu. Njega naslijedi na prijestolju njegov sin Abija, 2 Ljetopisi 13 1 U osamnaestoj godini kraljevanja Jeroboamova postade Abija kralj nad Judom. 2 On je vladao tri godine u Jerusalemu. Njegova se mati zvala Mikaja, ki Uriela iz Gibee. Izmeu Abija i Jeroboama bio je rat. 3 Abija otvori boj s vojskom hrabrih ratnika od etiri stotine tisua izabranih ljudi, jeroboam postavi se u bojni red naprema njemu s osam stotina tisua izabranih, hrabrih ljudi. 4 Tada stade Abija gore na brdo Zemaraim, to lei u gori Efraimovoj, i povika: ujte me, Jeroboame i svi sinovi Izraelovi! 5 Zar doista nijeste morali znati, da je

2 Ljetopisi
20 Jeroboam, dokle je ivio Abija, ne oporavi se vie. Gospod ga udari, te umrije. 21 A Abija postade moan. On uze sebi etrnaest ena. One mu rodie dvadeset i dva sina i esnaest keri. 22 Ostala povijest Abijina, njegova preduzea i djela zapisana su u zapiscima proroka Ida. 2 Ljetopisi 14 1 Kad je Abija bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u gradu Davidovu. Mjesto njega postade kralj njegov sin Asa. Za njegova vremena imala je zemlja mir deset godina. 2 Asa je inio, to je bilo dobro i pravo u oima Gospoda, Boga njegova. 3 Jer odstrani rtvenike tuih bogova i slubu na visinama, dade poruiti spomenike i sasjei sveta stabla. 4 Zapovjedi sinovima Judinim, da vjerno slue Gospodu, Bogu otaca svojih, i da rade po zakonu i zapovijedi. 5 Takoer odstrani iz svih gradova Judinih rtvene uzvisine i sunane stupove. Pod njim je kraljevstvo imalo mir. 6 On sagradi tvrde gradove u Judi; jer je zemlja imala mir, i nitko u ono vrijeme nije vodio rata s njim, jer mu je bio Gospod dao mir. 7 Zato je on bio pozvao Judejce: Sagradimo sebi ove gradove i opaimo ih zidovima, kulama, vratima i prijevornicama! Jo nam je mir u zemlji; jer vjerno sluismo Gospodu, Bogu svojemu, jer mu ostadosmo vjerni, zato nam dade mir unaokolo. I tako su gradili i imali su uspjeh. 8 I imao je Asa vojsku, to je nosila tit i koplje: iz Jude trista tisua i iz Benjamina dvjesta i osamdeset tisua ljudi, to su nosili titove i zapinjali luk, sami hrabri ratnici. 9 Tada izae proti njima Etiopljanin Zerah s vojskom od milijun ratnika i trista kola i prodrije do Maree. 10 Asa izae preda njega. U dolini Sefati kod Maree postavie se u bojni red. 11 Asa zazva Gospoda, Boga svojega, i pomoli se: Gospode, samo ti moe pomoi u boju meu jakim i slabim! Pomozi nam, Gospode, Boe na, jer mi se oslanjamo na te, i u tvoje ime izaosmo u boj proti tolikome mnotvu. Gospode, ti si Bog na! Proti tebi ne smije se odrati ovjek. 12 Tada razbi Gospod Etiopljane pred Asom i pred Judejcima. Etiopljani pobjegoe. 13 Asa ih je tjerao s ratnicima svojim do Gerare. Popadoe toliki Etiopljani, da niti jedan od njih ne ostade na ivotu,

348

jer se potpuno satre pred Gospodom i vojskom njegovom. Oni odnesoe silan plijen. 14 Osvojie sve gradove oko Gerare - jer je bio doao na njih velik strah - i oplijenie sve te gradove, jer je bilo u njima mnogo plijena. 15 I atore sa stokom oplijenie, odvedoe mnogo ovaca i deva i vratie se u Jerusalem. 2 Ljetopisi 15 1 Na Azariju, sina Odedova, doe duh Boji. 2 On ode k Asi i ree mu: ujte me, Asa i sav Juda i Benjamine! Gospod je s vama, ako ste vi s njim. Ako ga traite, nai ete ga. Ako li ga ostavite, i on e vas ostaviti. 3 Dugo je vremena bio Izrael bez pravoga Boga, bez sveenika, koji su ga pouavali i bez zakona. 4 A tada se u nevolji svojoj obrati Gospodu, Bogu Izraelovu, i kad su ga traili, naoe ga. 5 U ono vrijeme nije bilo sigurnosti za one, koji odlaze, i za one, koji dolaze, nego je meu svim stanovnicima zemalja vladao nemir velik. 6 Jedan je narod bio u svai s drugim, i jedan grad s drugim; jer ih je Bog uplaio svakojakim nevoljama. 7 Budite hrabri i ne dajte da vam klonu ruke; jer e va trud nai svoju plau! 8 Kad je Asa uo ove rijei i proroanstvo proroka Azarije, sina Odedova, ohrabri se i istrijebi bogove iz sve zemlje Judine i Benjaminove i iz gradova, to ih je bio osvojio u gori Efraimovoj, i ponovi rtvenik Gospodnji, koji je stajao pred trijemom Gospodnjim. 9 Tada skupi sve pleme Judino i Benjaminovo i one od Efraima, Manaseha i Simeona, koji su kod njih boravili kao stranci. Iz Izraela naime bili su veoma mnogi prebjegli k njemu, kad vidjee, da je s njim bio Gospod, Bog njegov. 10 Oni se skupie u Jerusalem u treem mjesecu petnaeste godine kraljevanja Asina 11 I u onaj dan zaklae Gospodu od plijena, to su ga bili donijeli kui, sedam stotina volova i sedam tisua ovaca. 12 Tada uinie zavjet, da e sluiti Gospodu, Bogu otaca svojih, svim srcem i svom duom. 13 A tko nee da slui Gospodu, Bogu Izraelovu, taj neka se pogubi, bio ugledan ili malen, bio ovjek ili ena! 14 Glasom i klicanjem velikim, uz trube i rogove zaklee se Gospodu,

349

2 Ljetopisi
u tamnicu; jer se rasrdi na njega za to. Asa izmui tada i ljude iz naroda. 11 Povijest Asina, prijanja i potonja, stoji zapisana u knjizi krajeva Judinih i Izraelovih. 12 U trideset devetoj godini svojega vladanja razbolje se Asa od nogu. Bolest njegova bila je vrlo teka. Ali i u ovoj bolesti nije traio pomoi u Gospoda, nego u lijenika. 13 Kad je onda Asa bio poinuo kod otaca svojih i umro u etrdeset prvoj godini vladanja, 14 Pokopae ga u njegovoj grobnici koju je bio dao sebi iskopati u gradu Davidovu. Metnue ga na postelju, koju su bili napunili mirisavih stvari i masti umjetno zgotovljenih, i u ast njegovu priredie veoma veliku pogrebnu sveanost. 2 Ljetopisi 17 1 Mjesto njega postade kralj njegov sin Joafat. On se naorua proti Izraelu. 2 Ponamjeta vojsku po svim tvrdim gradovima Judinim i posade po zemlji Judinoj i po gradovima Efraimovim, to ih je bio osvojio njegov otac Asa. 3 I bio je Gospod s Joafatom, jer je hodio putovima, kojima je prije bio iao njegov djed David, i nije sluio baalima, 4 Nego je tovao Boga svojega djeda, po njegovim zapovijedima hodio i nije inio kao sinovi Izraelovi. 5 Zato dade Gospod da ojaa kraljevstvo u ruci njegovoj. Sav Juda prinosio je darove Joafatu, te je imao veliko blago i slavu. 6 Jer je njemu na putu Gospodnjem porasla sranost, odstrani on i uzvisine i atarte u Judi. 7 U treoj godini svojega vladanja posla svoje vrhovne inovnike Ben-Haila, Obadiju, Zahariju, Netanela i Mikaju, da pouavaju u gradovima Judinim, 8 I s njima Levite emaju, Netaniju, Zebadiju, Asahela, emiramota, Jonatana, Adoniju, Tobiju i Tobadoniju, Levite, i s njima sveenike Eliamu i Jorama. 9 Ovi su pouavali u Judi imajui uza se knjigu zakona Gospodnjega. Obilazili su sve gradove Judine i uili narod. 10 Velik strah doe na sva kraljevstva po zemljama oko Jude, te se ne usudie ratovati s Joafatom. 11 Filisteji su donosili Joafatu darove i srebro kao danak. I Arapi su mu dogonili stoke po sedam tisua i sedam stotina ovnova i po sedam tisua i sedam stotina jaraca. 12 Tako je postajao Joafat sve jai i

15 I radovao se je sav Juda toj zakletvi, jer su se bili zakleli svim srcem, i traili su Gospoda iskrenom voljom. I naoe ga, i on im dade mir svuda unaokolo. 16 Kralj Asa dapae svoju mater Maaku svrgnu s njezina mjesta, jer je bila atarti podigla lik idolski, Asa srui idola njezina, izlomi ga i spali u dolini kidronskoj. 17 Ali uzvisine nijesu bile sruene u Izraelu. Ipak ostade Asa vjeran, doklegod je ivio. 18 Takoer dade unijeti u hram Boji posvetne darove svojega oca i svoje vlastite posvetne darove, srebro, zlato i sudove. 19 Sve do trideset pete godine kraljevanja Asina nije vie bilo rata. 2 Ljetopisi 16 1 U trideset estoj godini kraljevanja Asina izae Baaa, kralj Izraelov, proti Judi i utvrdi Ramu, da ne da nikome otii k Asi, kralju Judinu, ni od njega doi. 2 Ali Asa uze srebro i zlato iz riznica hrama Gospodnjega i palae kraljevske, posla to Ben-Hadadu, kralju sirijskomu, koji je imao svoje sjedite u Damasku, i porui: 3 Savez postoji izmeu mene i tebe, izmeu mojega i tvojega oca. Evo aljem ti srebra i zlata. Pa razrijei svoj savez s Baaom, kraljem Izraelovim, da moradne otii od mene! 4 Ben-Hadad poslua kralja Asu i posla vojskovoe svoje proti gradovima Izraelovim. Oni poharae Ijon, Dan, Abel-Maim i sva spremita u gradovima Naftalijevim. 5 Kad Baaa primi vijest o tom, presta utvrivati Ramu i odusta od svojega rada. 6 I kralj Asa podie sve Judejce. Oni moradoe odnijeti kamenje i grede, to ih je bio Baaa upotrebljavao za utvrivanje Rame. Stim dade utvrditi Gebu i Mispu. 7 U ono vrijeme doe vidjelac Hanani k Asi, kralju Judinu, i ree mu: Jer si se pouzdao u kralja sirijskoga, a nijesi se oslonio na Gospoda, Boga svojega, zato se vojska kralja sirijskoga izmae iz tvojih ruku. 8 Nijesu li Etiopljani i Libijci bili velika vojska s kolima i konjanicima u vrlo velikom broju? Pa jer si se oslonio na Gospoda, dade ti ih u ruke. 9 Jer oi Gospodnje nadgledaju svu zemlju, da prui svoju jaku pomo onima, kojima srce pripada njemu nepodijeljeno. Ti si u tom radio ludo; jer od sada e morati rat voditi. 10 Asa se razgnjevi na vidioca i baci ga

2 Ljetopisi
moniji. Sagradi u Judi kule i gradove za spremita. 13 U gradovima Judinim imao je mnogo blago, a u Jerusalemu etu hrabrih ratnika. 14 Ovo je broj njihov po obiteljima: Judi su pripadali kao tisunici: Vojskovoa Adnah s tri stotine tisua hrabrih ratnika, 15 Uz njega vojskovoa Johanan s dvjesta i osamdeset tisua ljudi; 16 Uz njega Amasija, sin Zikrijev, koji se je bio dragovoljno posvetio Gospodu, s dvjesta tisua hrabrih ratnika, 17 Benjaminu su pripadali hrabri ratnik Eliada s dvjesta tisua ljudi, koji su bili naoruani lukom i titom; 18 Uz njega Jehozabad sa sto i osamdeset tisua za rat naoruanih ljudi. 19 Ovi su sluili kralju, osim onih, to ih je bio ponamjetao kralj po tvrdim gradovima u svoj zemlji Judinoj. 2 Ljetopisi 18 1 Kad je Joafat bio postao veoma bogat i moan, sprijatelji se s Ahabom. 2 Poslije nekoliko godina otide k Ahabu u Samariju. Ahab nakla njemu i ljudima njegovim mnogo ovaca i volova. Pritom ga nagovori, da poe s njim proti Ramotu Gileadu. 3 I kad Ahab, kralj Izraelov, upita Joafata, kralja Judina: Hoe li poi s menom proti Ramotu Gileadu?, odgovori mu: to ti hoe, hou i ja; moja vojska tvoja je vojska. Poi u s tobom u boj. 4 A Joafat dade kralju Izraelovu ovaj savjet: Upitaj prije ipak Gospoda! 5 I tako kralj Izraelov dade skupiti proroke, etiri stotine ljudi, i upita ih: Hou li poi u rat proti Ramotu Gileadu, ili da se okanim? Oni odgovorie: Poi, jer e ga Gospod dati u ruke kralju! 6 A Joafat upita: Ima li ovdje jo koji prorok Gospodnji, da ga upitamo? 7 Kralj Izraelov ree Joafatu: Ima jo jedan, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda Ali ja ga ne mogu podnositi, jer mi nikada ne prorie dobro, nego samo zlo: to je Mikaja, sin Imlin. A Joafat odgovori: Neka kralj ne govori tako! 8 I kralj Izraelov dozva jednoga dvoranina i zapovjedi mu: Bre dovedi Mikaju, sina Imlina! 9 Uto su sjedili kralj Izraelov i Joafat, kralj Judin, svaki na svojem prijestolju u kraljevskim haljinama na trgu kod vrata samarijskih, i svi su proroci prorokovali pred njima.

350

10 Zedekija, sin Kenaanaha, nainio sebi gvozdene rogove i vikao: Ovako veli Gospod: Tako e pobosti Sirijce, dokle ih ne uniti! 11 Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: Poi samo na Ramot Gilead! Uspjet e. Gospod e ga dati u ruke kralju. 12 Poslanik, koji je bio otiao da dovede Mikaju, ree mu: Pazi dobro, proroci su kralju jednoglasno obeali sreu. Pa i ti kao svaki od njih prorokuj i sreu navjeuj! 13 Mikaja odgovori: Tako iv bio Gospod, samo to mi nadahne Gospod, to u navijestiti, 14 Kad je doao kralju, upita ga kralj: Mikaja, hoemo li poi u rat na Ramot Gilead, ili da se okanimo? On odgovori: Poite! Imat ete sreu. Oni e vam se dati u ruke. 15 A kralj mu ree: Koliko u te puta zaklinjati, da mi samo istu istinu navijesti u ime Gospodnje? 16 Tada on ree: Vidim sav narod Izraelov razasut po brdima kao ovce, koje nemaju pastira. Gospod ree: Oni nemaju gospodara; zato neka se svaki vrati kui u miru! 17 Tada ree kralj Izraelov Joafatu: Nijesam li ti rekao, on mi ne prorokuje sreu, nego samo zlo? 18 A Mikaja nastavi: Zato uj rije Gospodnju: Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju svojem, a sva vojska nebeska stoji mu s desne i s lijeve strane. 19 I Gospod upita: Tko e zaluditi Ahaba, kralja Izraelova, da poe na vojsku i da padne pred Ramotom Gileadom? Jedan ree ovo, drugi ono. 20 Napokon izae jedan duh, stade pred Gospoda i ree: Ja u ga zaluditi. Gospod ga upita: Kako? 21 Odgovori: Poi u tamo i postat u laljiv duh u ustima svih proroka njegovih. Tada on ree: Moe ga zaluditi. Tebi e to poi za rukom. Idi, uini tako! 22 I tako je eto Gospod stavio laljiva duha u usta svim tvojim prorocima, jer je Gospod zakljuio zlo po te. 23 Tada pristupi Zedekija, sin Kenaanaha, i udari Mikaju po obrazu i ree: Kako je otiao duh Gospodnji od mene, da govori s tobom? 24 Mikaja odgovori: Doznat e to u onaj dan, kad moradne bjeati iz jedne sobe u drugu, da se skrije. 25 Potom zapovjedi kralj Izraelov: Uhvatite Mikaju, odvedite ga k zapovjedniku gradskom Amonu i kraljeviu Joau 26 I javite: Ovako zapovijeda kralj:

351

2 Ljetopisi
Levite, sveenike i poglavare obiteljske sinova Izraelovih za sud Gospodnji i za pravne raspre. Oni su stanovali u Jerusalemu. 9 On m dade ovaj naputak: Ovako ete raditi: u strahu Gospodnjem, sa svom vjernosti i srcem iskrenim 10 U svakoj parnici, to se iznese pred vas od brae vae, to stanuju po gradovima svojim, ticalo se to umorstva, zakona, zapovijedi, uredaba ili prava, imate ih pouiti, da se ne ogrijee o Gospoda, i da ne padne gnjev njegov na vas i na brau vau. Tako morate raditi, da ne sagrijeite. 11 Veliki sveenik Amarija bit e predstojnik va u svim poslovima Gospodnjim, i Zebadija, sin Imaelov, knez kue Judine, u svim poslovima kraljevim. Kao inovnici stoje vam na slubu Leviti. Poite hrabro na posao! Gospod je s dobrima. 2 Ljetopisi 20 1 Potom izaoe u boj proti Joafatu Moabovci i Amonci i s njima jedan odio nekih drugih. 2 Kad se je dojavilo Joafatu: Dolazi proti tebi veliko mnotvo s one strane mora, iz Sirije, oni su ve u HasasonTamaru, to je En-Gedi, 3 On se uplai. Joafat se utee Gospodu i dade oglasiti post po svoj zemlji Judinoj. 4 Skupie se Judejci, da zazovu Gospoda. Iz svih gradova Judinih dooe, da trae pomo kod Gospoda. 5 Tada stupi Joafat u hramu Gospodnjem pred trijemom novim meu narodnu zajednicu Judinu i jerusalemsku 6 I pomoli se: Gospode, Boe otaca naih! Nijesi li ti Bog na nebu i vladar nad svim kraljevstvima naroda? U ruci je tvojoj mo i jakost, i nitko ti ne moe odoljeti. 7 Nijesi li ono ti, Boe na, odagnao stanovnike ove zemlje ispred naroda svojega Izraela i dao je za sva vremena potomcima svojega prijatelja Abrahama? 8 Oni se naselie u njoj i sagradie ti u njoj svetite za ime tvoje i rekoe: 9 Ako nas zadesi kakva nesrea, rat, kazneni sud, kuga i glad, tada emo stupiti pred ovaj hram i preda te - jer ime tvoje prebiva u ovom hramu - i vapit emo k tebi u nevolji svojoj, da nas uslii i izbavi. 10 I sad evo, Amonci i Moapci i stanovnici gore Seira, kroz kojih zemlju nijesi dao sinovima Izraelovim proi, kad su ili iz zemlje egipatske, i koje obioe, a da ih ne unitie:

Bacite toga ovjeka u tamnicu i drite ga tijesno uz vodu i kruh, dok se ne vratim itav i zdrav! 27 Mikaja odgovori: Ako se ti zaista vrati itav i zdrav, onda Gospod nije govorio preko mene. Jo ree: ujte to, svi narodi! 28 I tako izaoe kralj Izraelov i Joafat, kralj Judin, proti Ramotu Gileadu. 29 A kralj Izraelov ree Joafatu: Ja u se preobui i tako poi u boj. Ti samo zadri svoje haljine! Tako se preobue kralj Izraelov, i pooe u boj. 30 A kralj sirijski bio je zapovjedio zapovjednicima svojih raznih kola ovo: Ne borite se ni s kim, bio malen ili velik, nego samo s kraljem Izraelovim! 31 I kad zapovjednici ratnih kola ugledae Joafata, pomislie: To moe samo biti kralj Izraelov, i sruie se na njega. A Joafat povika. I Gospod mu pomoe, i odvrati ih Bog od njega. 32 im zapovjednici ratnih kola vidjee, da to nije kralj Izraelov, odstupie od njega. 33 A jedan momak onako nagonom odape luk svoj i pogodi kralja Izraelova gdje spua oklop. Tada ovaj zapovjedi svojemu vozau: Okreni i izvedi me iz boja, jer sam ranjen! 34 Ali je boj onoga dana bio sve ei, i tako je morao kralj izdrati uspravo stojei u kolima naprema Sirijcima do uveer. O sunanom zalasku umrije. 2 Ljetopisi 19 1 Joafat, kralj Judin, vrati se itav i zdrav kui u Jerusalem. 2 Tada stupi preda njega vidjelac Jehu, sin Hananijev, i ree kralju Joafatu: Zar si morao pruiti pomo bezboniku i ljubav iskazati onima, koji mrze na Gospoda? Zato je pao na te gnjev Gospodnji. 3 Ali se nalo i dobra na tebi: Istrijebio si drvene likove atarte iz zemlje i upravio B srce svoje na to, da vjerno slui Bogu. 4 Joafat ostade tada u Jerusalemu, Obilazio je opet narod od Beerebe do gore Efraimove i privodio ih natrag Gospodu, Bogu otaca njihovih. 5 I postavi suce u zemlji, u svim tvrdim gradovima Judinim, u svakom gradu. 6 Ree sucima: Gledajte dobro, to inite, jer ne sudite po nalogu ljudi, nego po nalogu Gospoda. On je kod vas nazoan, kad sudite. 7 Zato neka bude strah Gospodnji u vama! Idite oprezno na rad, jer u Gospoda, Boga naega, nema nepravde, niti on gleda tko je tko, niti prima mita. 8 I u Jerusalemu postavi Joafat neke

2 Ljetopisi
11 Evo, oni nam sad vraaju, kad dolaze, da nas istjeraju iz posjeda tvojega, to si nam ga dao. 12 O Boe na, zar ih nee kazniti? Jer mi smo nemoni pred tim silnim mnotvom, koje ide proti nama, Ne znamo, to bismo inili. Oi su nae uprte u te. 13 Tako je stajao tu sav Juda pred Gospodom s djecom, enama i sinovima. 14 Tada doe usred narodne zajednice duh Gospodnji na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jehiela, sina Matanije, Levita iz roda Asafova. 15 On povika: Sluajte, sinovi Judini i stanovnici Jerusalema i ti, kralju Joafate! Ovako vam govori Gospod: Ne bojte se, ne plaite se toga mnotva velikoga! Taj boj nije stvar vaa, nego Boja 16 Izaite sutra proti njima! Oni e poi uz brdo Ziz, i vi ete ih nai na kraju doline istono od pustinje Jeruela. 17 Ali se vi neete morati boriti. Samo se postavite, stojte, pa gledajte, kako e vas, Judo i Jerusaleme, izbaviti Gospod! Ne bojte se! Ne plaite se! Izaite sutra proti njima! Gospod je s vama. 18 Tada se prignu Joafat licem do zemlje, i svi Judejci i stanovnici Jerusalema bacie se niice pred Gospodom, da se poklone Gospodu. 19 Leviti iz roda Kohatova i Korahova uzee da hvale Gospoda, Boga Izraelova, glasom i klicanjem visokim. 20 Drugoga jutra rano izaoe u pustinju tekoansku. Kad su izlazili, stade Joafat meu njih i ree: ujte me, Judejci i stanovnici Jerusalema! Pouzdajte se u Gospoda, Boga svojega, pa ete biti sigurni! Pouzdajte se u proroke svoje, pa ete uspjeti! 21 Onda se dogovori s narodom i postavi pjevae, koji bi, idui pred naoruanim ratnicima, imali u slavu Gospodu u svetom nakitu pjevati hvalospjev: Hvalite Gospoda, jer vjeno traje dobrota njegova! 22 im su bili poeli s klicanjem i hvalospjevom, dade Gospod, da ljudi, to su se bili skrili u zasjedi, dou na Amonce, Moapce i na odio s gore Seira, koji su bili izali proti Judejcima. Oni su bili razbijeni. 23 I okrenue se Amonci i Moapci proti stanovnicima gore Seira, da ih potru i unite. Kad su bili gotovi sa stanovnicima iz gore Seira, udarie jedni na druge, te se poubijae. 24 I kad Judejci dooe na visinu iznad pustinje i pogledae na mnotvo, vidjee samo mrtva tjelesa gdje lee po

352

zemlji. Niti jedan nije bio umaknuo. 25 I Joafat doe s ljudima svojim, da pokupe plijen. Naoe svu silu stoke, pokretnina, haljina i dragocjenoga posua i uzee sebi od toga toliko, da su jedva mogli odnijeti. Tri dana bili su zaposleni plijenjenjem, tako je velik bio plijen. 26 etvrti dan skupie se u dolini hvalospjeva; jer ondje dadoe hvalu Gospodu. Zato se zove ono mjesto do dananjega dana dolina hvalospjeva. 27 Svi Judejci i Jerusalemci vratie se tada s Joafatom na elu puni radosti opet natrag u Jerusalem, jer ih je bio obradovao Gospod nad neprijateljima njihovim. 28 S harfama, citrama i trubama dooe u Jerusalem u hram Gospodnji. 29 Sva kraljevstva zemalja obuze velik strah, kad ue, da se je Gospod sam borio s neprijateljima Izraelovim. 30 Otada je vladao mir u kraljevstvu Joafatovu; jer mu je bio Bog njegov dao mir unaokolo. 31 Tako je vladao Joafat nad Judom. Bilo mu je trideset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je u Jerusalemu dvadeset i pet go ina. Njegova mati zvala se je Azuba i bila je ki ilhijeva. 32 Hodio je posve putem svojega oca Ase, a da ne side s njega, i inio je, to se dopadalo Gospodu. 33 Samo uzvisine nijesu bile sruene, i narod nije jo bio svoje srce upravio k Bogu otaca svojih. 34 Ostala povijest Joafatova, prijanja i potonja, stoji zapisana u povijesti Jehua, sina Hananijeva, koja je bila stavljena u knjigu o kraljevima Izraelovim. 35 Potom se zdrui Joafat, kralj Judin, s Ahazijom, kraljem Izraelovim, iji je rad bio bezboan 36 On sklopi s njim savez, da naine lae, to e voziti u Tari. I u EsionGeberu nainie lae. 37 A Eliezer, sin Dodavahov iz Maree, prorokova proti Joafatu ovako: Jer si se zdruio s Ahazijom, razorit e Gospod tvoje djelo. Tako se razbie lae i ne mogoe ii u Tari. 2 Ljetopisi 21 1 Kad je Joafat bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga kod otaca njegovih u gradu Davidovu. Mjesto njega postade kralj njegov sin Joram. 2 Ovaj je imao kao brau sinove Joafatove Azariju, Jehiela, Zahariju, Mihaela i efatiju. Svi ovi bili su sinovi Joafata, kralja Izraelova. 3 Otac njihov bio im je dao bogate darove u srebru, zlatu i dragocje-

353

2 Ljetopisi
najmlaega sina njegova. 18 Poslije svega toga udari ga Gospod neizljeivom boleu u crijevima. 19 Dan po dan napokon mu svretkom druge godine ispadoe crijeva od bolesti njegove, i on umrije uz teke bolove. Narod njegov ne priredi mu pokopa paljenjem mirisa, kao to se je to inilo ocima njegovim. 20 Imao je trideset i dvije godine, kad postade kralj, i vladao je osam godina u Jerusalemu. Preminu, a da nitko ne poali za njim. Pokopae ga u gradu Davidovu, ali ne u grobovima kraljeva. 2 Ljetopisi 22 1 I stanovnici Jerusalema uinie na mjesto njega kraljem njegova najmlaeg sina Ahaziju, jer sve starije sinove bila je poubijala eta, koja je bila s Arapima prodrla u tabor, i tako postade kralj Ahazija, sin Jorama, kralja Judina. 2 Ahazija je imao etrdeset i dvije godine, kad postade kralj. Vladao je godinu dana u Jerusalemu. Njegova se mati zvala Atalija i bila unuka Omrijeva. 3 I on je hodio putovima kue Ahabove; jer ga njegova mati svojim savjetom navede na zla djela. 4 Tako je inio, to se nije dopadalo Gospodu, kao kua Ahabova; jer su mu ovi bili savjetnici po smrti oca njegova, na propast njegovu. 5 Po njihovu savjetu poe s Joramom, sinom Ahabovim, kraljem Izraelovim, u Ramot Gilead na vojsku proti Hazaelu, kralju Sirije. Kad pritom Sirijci ranie Jorama, 6 Vrati se on natrag, da se u Jezreelu lijei od rana, to su mu ih bili zadali kod Rame, kad je ratovao proti Hazaelu, kralju Sirije. Ahazija, sin Joramov, kralj Judin, doe da posjeti u Jezreelu Jorama, sina Ahabova, jer je ovaj leao bolestan. 7 A bilo je od Boga doputeno na propast Ahazije, da doe k Joramu. Kad doe tamo, otide s Joramom protiv Jehua, sina Nimijeva, kojega je Gospod bio dao pomazati, da istrijebi kuu Ahabovu. 8 I kad je Jehu izvrivao kazneni sud na kui Ahabovoj, nae knezove Judine i sinove Ahazijine, to su bili u slubi Ahazijinoj, i dade ih pogubiti. 9 Tada dade potraiti Ahaziju. Uhvatie ga u Samariji, gdje se krio, dovedoe ga k Jehui i pogubie ga. Onda ga pokopae; jer pomislie: Sin je Joafata, koji je sluio Gospodu svim srcem. I tako ne bi nikoga od kue Ahazijine, koji bi bio mogao preuzeti

nostima uz tvrde gradove u Judi. Kraljevsku ast dade Joramu, jer je bio prvoroenac. 4 Kad je Joram bio uzeo vladati kraljevstvom svojega oca i kad se je bio utvrdio, dade poubijati svu brau svoju i neke ugledne Izraelce. 5 Joram je imao trideset i dvije godine, kad postade kralj, i vladao je osam godina u Jerusalemu. 6 Hodio je putem kraljeva Izraelovih, kao to je bila inila kua Ahabova, jer je on imao ker Ahabovu za enu. Tako je inio, to se nije dopadalo Gospodu. 7 Ipak ne htjede Gospod unititi kuu Davidovu radi zavjeta, to ga je uinio s Davidom, i jer je bio obeao, da e njemu i sinovima njegovim vazda davati svjetionicu. 8 Pod njegovim vladanjem otpadoe Edomci od Jude i postavie sebi vlastitoga kralja. 9 Joram otide tamo sa svojim vojskovoama i sa svim ratnim kolima. Kad je navalio jedne noi, razbi Edomce, koji su ga bili opkolili, zajedno sa zapovjednicima ratnih kola. 10 Ali Edomci ostadoe nezavisni od Jude do dananjega dana. Tada u isto vrijeme otpade i Libna od vrhovne vlasti njegove, jer je on bio otpao od Gospoda, Boga otaca svojih. 11 Takoer naini on rtvene uzvisine po brdima Judinim, navede stanovnike Jerusalema na slubu idolsku i otui Judu. 12 Tada mu stie pismo od proroka Ilije, to je glasilo ovako: Ovako veli Gospod, Bog tvojega djeda Davida: Za kaznu, to ne ide putovima svojega oca Joafata i putovima Ase, kralja Judina, 13 Nego hodi putem kraljeva Izraelovih i navodi Judu i stanovnike Jerusalema na slubu idolsku, kao to je inila kua Ahabova, osim toga dao si poubijati i brau svoju, kuu oca svojega, a bili su bolji od tebe, 14 Evo, zato e Gospod pustiti da doe teka kazna na tvoj narod, na tvoje sinove, na tvoje ene i na sve tvoje imanje. 15 A ti e pasti u teku bolest, u bolest crijevnu, dok ti dan po dan ne ispadnu crijeva od te bolesti. 16 I tako podie Gospod proti Joramu duh Filistejima i Arapima, koji stanuju do Etiopljana. 17 Oni izaoe proti zemlji Judinoj, poharae je i odvukoe sve imanje i blago, to se nae u palai kraljevskoj, usto i njegove sinove i ene. Ne osta mu vie niti jedan sin osim Joahaza,

2 Ljetopisi
ast kraljevsku. 10 Kad je Atalija, mati Ahazijina, doznala, da je sin njezin mrtav, odlui da pobije svu kraljevsku obitelj kue Judine. 11 Ali Joabata, ki kraljeva, uze Joaa, sina Ahazijina, ukrade ga izmeu kraljevia, to su imali biti ubijeni, i donese ga s dojkinjom njegovom u lonicu. Tako ga skrije Joabata, ki kralja Jorama, ena sveenika Jehojade, - ona je naime bila sestra Ahazijina - od Atalije, tako da ga ne ubi. 12 On ostade est godina skriven kod njih u hramu Bojem, a Atalija je vladala u zemlji. 2 Ljetopisi 23 1 U sedmoj godini poe Jehojada odvano na djelo. On se sporazumi sa stotnicima, naime s Azarijom, sinom Jerohamovim, s Imaelom, sinom Johananovim, s Azarijom, sinom Obedovim, Maasejom sinom Adajevim i s Eliafatom, sinom Zikrijevim. 2 Oni prooe zemlju Judinu i pozvae na skuptinu Levite iz svih gradova Judinih i obiteljske poglavare u Izraelu, Oni dooe u Jerusalem. 3 Sva skuptina uini u hramu Bojem savez s kraljem. Pritom im ree Jehojada: Evo, sin kraljev bit e kralj, kao to je odredio Gospod za potomke Davidove. 4 A vi uinite ovo: Treina vas, koji odlazite u subotu, - sveenici i Leviti neka slue kao vratari na pragovima; 5 Treina neka zaposjedne palau kraljevsku, treina vrata Jesodova, a sva vojska trijemove hrama Gospodnjega! 6 Ipak u hram Gospodnji ne smije nitko stupiti osim sveenika i Levita, to slue, Ovi smiju unii, jer su posveeni. A sav ostali narod neka se uva Gospoda! 7 Leviti neka onda opkole kralja, svaki s orujem u ruci! Tko prodre u hram, neka se pogubi! Oni imaju pratiti kralja, kada dolazi i kada odlazi. 8 Leviti i svi Judejci uinie tada tono onako, kako je bio naredio sveenik Jehojada Svaki uze svoje ljude, one, koji odlaze u subotu, i one, koji dolaze u subotu; jer sveenik Jehojada nije bio otpustio odjela. 9 Sveenik Jehojada dade onda stotnicima koplja, titie i titove, to su bili pripadali kralju Davidu i to su se nalazili u hramu Bojem. 10 Tada on postavi unaokolo sav narod, i to svakoga sa kopljem u ruci, od june strane hrama do sjeverne

354

strane hrama izmeu rtvenika i hrama, gdje je bio kralj. 11 Tada izvedoe sina kraljeva i metnue na njega zlatni vijenac i svjedoanstvo. Tako ga uinie kraljem, Jehojada i sinovi njegovi pomazae ga i povikae: ivio kralj! 12 Kad je Atalija ula viku naroda, koji se stjecao i klicao kralju, doe k narodu u hram Gospodnji. 13 Ovdje vidje kralja gdje stoji na svojemu sjeditu kod ulaza i uz kralja stotnike i trubae, a sav se narod radovao i trubio u trube, i pjevai s glazbalima davali znak za klicanje. Tada razdrije Atalija haljine svoje i povika: Izdaja, izdaja! 14 A sveenik Jehojada pozva stotnike, zapovjednike eta i zapovjedi im: Izvedite je izmeu redova iz hrama! Tko poe za njom, neka se pogubi maem! Sveenik je naime bio naredio, neka se ona ne pogubi u hramu Gospodnjem. 15 Nainie joj mjesto, i kad je dola do vrata konjskih kod palae kraljevske, tamo je ubie. 16 Nato Jehojada uini savez izmeu Gospoda, svega naroda i kralja, da e biti narod Gospodnji. 17 Sav narod otide k hramu baalovu i razori ga. Njegove rtvenike i likove razruie posve i ubie baalova sveenika Matana pred rtvenicima. 18 Potom namjesti Jehojada strau kod hrama Gospodnjega pod upravom sveenika i Levita, to ih je David bio porazdijelio u redove za hram Gospodnji, da prinose Gospodu rtve paljenice, kao to je propisano u zakonu Mojsijevu, uz radosno klicanje i pjesme po naredbi Davidovoj. 19 I postavi vratare na vratima hrama Gospodnjega, da ne bi uniao niti jedan, tko bi bio bilo kako neist. 20 Tada pusti da krenu stotnici, dostojanstvenici i ostali, koji su upravljali narodom, i sav narod zemlje, i izvede kralja iz hrama Gospodnjega. Uoe kroz gornja vrata u palau kraljevsku i posadie kralja na kraljevsko prijestolje. 21 Sav se je narod u zemlji radovao, i grad ostade miran. A Ataliju su bili maem ubili. 2 Ljetopisi 24 1 Joau je bilo sedam godina, kad se je uspeo na prijestolje. Vladao je etrdeset godina u Jerusalemu, Njegova se je mati zvala Sibija, iz Beerebe. 2 Joa je inio to se je dopadalo Gospodu, dok je ivio sveenik

355

2 Ljetopisi
godina, kad je umro. 16 Pokopae ga kod kraljeva u gradu Davidovu; jer se je bio iskazao zasluan za Izraela, za Boga i za hram njegov. 17 Poslije smrti Jehojadove dooe knezovi Judini i bacie se niice pred kraljem; i kralj ih poslua. 18 I oni zapustie opet hram Gospoda, Boga otaca svojih, i stadoe tovati atarte i likove rezane. Tada se podie gnjev Gospodnji na Judu i na Jerusalem zbog grijeha njihovih, 19 On je slao proroke meu njih, da ih povrate natrag Gospodu. Ovi su ih nagovarali. Ali ih oni nijesu sluali. 20 I doe duh Gospodnji na Zahariju, sina sveenika Jehojade. On stupi pred narod i doviknu im: Ovako govori Bog: Zato prestupate zapovijedi Gospodnje i upropaujete svoju sreu? Jer ostaviste Gospoda, zato i on vas ostavi. 21 A oni se urotie proti njemu i kamenovae ga po zapovijedi kraljevoj u trijemu hrama Gospodnjega. 22 Tako se je malo spominjao kralj Joa ljubavi, koju mu je bio iskazivao otac njegov, da je dao pogubiti sina njegova, A on umirui povika: Gospod vidi to, i on e to pokarati. 23 A kad proe godina, podie se na njega vojska Sirijaca. Kad su bili doli u zemlju Judinu i u Jerusalem, pobie u narodu sve knezove narodne i sav plijen, to su im ga bili uzeli, poslae kralju u Damask. 24 Premda je vojska sirijska upala samo s malim brojem ljudi, ipak im Gospod dade u ruke veoma veliku vojsku, jer su ovi bili ostavili Gospoda, Boga otaca svojih. Tako izvrie kazneni sud na Joau. 25 Kad su bili obili od njega - ostavie ga u tekoj bolesti - , urotie se proti njemu dvorani njegovi radi krvava djela na sinu sveenika Jehojade i ubie ga u postelji njegovoj. Tako umrije, i pokopae ga u gradu Davidovu. Ali ga ne sahranie u grobnici kraljevskoj. 26 Ovo su, to se urotie proti njemu: Zabad, sin Amonke imeate, i Jehozabad, sin Moapke imrite. 27 O sinovima njegovim, o visini danka, to mu je nametnut, i o graenju hrama Bojega zapisano je u Zapiscima knjige o kraljevima. Njegov sin Amazija postade kralj mjesto njega. 2 Ljetopisi 25 1 Bilo je Amaziji dvadeset i pet godina, kad postade kralj. Vladao je dvadeset i

Jehojada. 3 Jehojada ga oeni dvjema enama, te rodi sinove i keri. 4 Kasnije Joa odluci da popravi hram Gospodnji. 5 On dade skupiti sveenike i Levite i zapovjedi im: Poite po gradovima Judinim i skupljajte od svih sinova Izraelovih novaca, da se moe popravljati hram Boga vaega od godine do godine! A ubrzajte stvar! Ali Levitima se nije urilo. 6 Zato kralj dozva velikoga sveenika Jehojadu i ree mu: Zato ne nastoji oko toga, da Leviti donose iz Judeje i Jerusalema prilog, to ga je naloio Mojsije, sluga Gospodnji, narodnoj zajednici izraelskoj u korist atoru svjedoanstva? 7 Jer pristae Atalije bezbone nijesu popravljale tete na hramu Bojemu i upotrijebile su za baalove sve darove, to bi se darovali za hram Boji. 8 Na zapovijed kraljevu napravie stoga koveg i metnue ga pred vrata hrama Gospodnjega. 9 Onda dadoe oglasiti po Judeji i Jerusalemu, neka se donosi Gospodu prilog, to ga je bio naloio Mojsije, sluga Boji, sinovima Izraelovim u pustinji. 10 Svi glavari i sav narod obradovae se, i donosili su svoj prilog i bacali ga u koveg, dok nije bio pun. 11 Kadgod bi Leviti donosili koveg kraljevskoj oblasti - kad bi se naime vidjelo, da ima u njemu mnogo novaca - doao je inovnik kraljevski i poslanik velikoga sveenika. Oni bi ispraznili koveg i onda ga opet odnosili na njegovo mjesto. Tako su inili svaki dan i nakupie mnogo novaca. 12 Kralj i Jehojada uruivali bi ih nastojnicima nad poslom, to su nadgledali rad na hramu Gospodnjem. Oni su unajmljivali kamenare i drvodjelje za obnovu hrama Gospodnjega, usto kovae gvoem i mjeu za popravak hrama Gospodnjega. 13 Nastojnici nad poslom uinie, da su dobro napredovali radovi oko obnove. Oni vratie hram Gospodnji u njegovo prijanje stanje i utvrdie ga. 14 Kad su to bili svrili, predae novce, to pretekoe, kralju i Jehojadi. Od toga se dalo nainiti posue za hram Gospodnji, posude za slubu Boju i za rtve, zdjele i druge sudove zlatne i srebrne, Dokle je ivio Jehojada, prinosile su se rtve paljenice redovito u hramu Gospodnjem. 15 Kad je Jehojada bio ostario i naivio se, umrije. Bilo mu je sto i trideset

2 Ljetopisi
devet godina u Jerusalemu, Njegova mati zvala se je Joadana, iz Jerusalema. 2 On je inio, to se je dopadalo Gospodu, ali ne u punoj vjernosti. 3 im je imao vrsto u rukama vlast kraljevsku, dade poubijati dvorane, koji su bili ubili njegova kraljevskoga oca. 4 Sinova ne dade ipak ubiti po zapovijedi, to stoji zapisana u knjizi zakona Mojsijeva, gdje zapovijeda Gospod: Oci neka se ne pogube zbog djece svoje, niti djeca zbog otaca svojih, nego svaki neka se pogubi samo zbog svojega vlastitoga prekraja! 5 Iza toga podie Amazija Judejce i dade da se od svega Jude i Benjamina postave poredani po obiteljima, tisunicima i stotnicima. Kad ih izbroji od dvadeset godina i vie, nae, da ih je bilo trista tisua izabranih ratnika, koji su nosili koplje i tit. 6 Jo najmi iz Izraela sto tisua valjanih ratnika za to talenata srebra. 7 Ali mu doe jedan ovjek Boji i ree: Kralju, neka ne ide s tobom vojska izraelska, jer Gospod nije s Izraelom niti sa sinovima Efraimovim. 8 Idi sam odvano i hrabro u boj! Inae mogao bi te Bog sruiti pred neprijateljem, jer Bog ima mo da dadne pomo i da srui. 9 Amazija upita ovjeka Bojega: A to e onda biti od sto talenata, to sam ih dao vojsci izraelskoj? ovjek Boji odgovori: Gospod ti moe puno vie dati od toga. 10 I Amazija odvoji etu sinova Efraimovih od svoje vojske, da bi se vratili kui. Oni se vrlo rasrdie na Judejce i vratie se kui s velikim gnjevom. 11 A Amazija povede hrabro narod svoj u boj i otide u slanu dolinu. Ovdje pobi deset tisua sinova Seirovih. 12 A deset tisua drugih zarobie Judejci ive. Odvedoe ih navrh jedne hridine i pobacae ih sa vrh hridine, tako da se svi raspadoe. 13 A vojnici, to ih je Amazija poslao natrag, i to nijesu smjeli poi s njim u boj, upadoe od Samarije do BetHorona u gradove Judine, pobie u njima tri tisue ljudi i zaplijenie velik plijen. 14 Kad se je Amazija iza pobjede nad Edomcima bio vratio kui, donese sa sobom idolske likove sinova Seirovih, postavi ih sebi za bogove, i klanjao im se i prinosio im rtve. 15 Tada se raspali gnjev Gospodnji na

356

Amaziju, i on posla proroka k njemu, koji mu ree: Zato slui bogovima toga naroda, koji ne mogoe izbaviti svojega vlastitog naroda iz tvoje ruke? 16 Kad je on tako govorio njemu, odgovori mu ovaj: Jesmo li te postavili kralju za savjetnika Prestani! Zar da te se isprebija? Prorok prestade, ali ree jo: Sad znam, da te je Bog naumio upropastiti, jer si tako radio i nee da poslua savjet moj. 17 Poto se je Amazija, kralj Judin, bio posvjetovao, posla poslanike k Joau, sinu Joahazovu, unuku Jehuovu, kralju Izraelovu, i pozva: Doi, da se ogledamo! 18 A Joa, kralj Izraelov, dade Amaziji, kralju Judinu, odgovoriti: Trn na Libanonu posla jedanput k cedru na Libanonu i zatrai: Daj svoju ker sinu mojemu za enu! Ali zvijer na Libanonu pretra preko trna i zgazi ga. 19 Tako radi ti, jer si pobio Edomce, postao si obijestan i ea slave. Ostani ipak kod kue! Zato da izaiva nesreu i da padne, ti i Juda s tobom? 20 Kako ne htjede Amazija posluati, jer je bilo od Boga tako doputeno, da ih da u ruke neprijatelju, budui da su sluili bogovima edomskim, 21 Podie se Joa, kralj Izraelov, i ogledae se on i kralj Judin Amazija kod Bet-emea Judina. 22 Izrael razbi Judu, te pobjegoe svi k svojoj kui. 23 A Amaziju, kralja Judina, sina Joaova, unuka Joahazova, uhvati Joa, kralj Izraelov, kod Bet-emea i odvede ga u Jerusalem. Tada srui zid jerusalemski od vrata Efraimovih do vrata na uglu u prostoru od etiri stotine lakata. 24 Uze sve zlato i srebro i sve posue, to se nae u hramu Bojem kod ObedEdoma, i ako palae kraljevske, usto taoce, pa se vrati u Samariju. 25 Amazija, sin Joaov, kralj Judin, ivio je iza smrti Joaa, sina Joahazova, kralja Izraelova, jo petnaest godina. 26 Ostala povijest Amazijina, prijanja i potonja, stoji zapisana u knjizi povijesti kraljeva Judinih i Izraelovih. 27 Od vremena, kad je Amazija bio otpao od Gospoda, postojala je u Jerusalemu urota proti njemu. Kad pobjee u Laki, poslae za njim ljude i dadoe ga tamo ubiti. 28 Prenesoe ga na konjima i pokopae ga u gradu Judinu kod otaca njegovih 2 Ljetopisi 26 1 Potom uze sav narod Judin Uziju,

357

2 Ljetopisi
sveenika Gospodnjih, plemeniti ljudi, pohitjee za njim, 18 Oprijee se kralju Uziji i doviknue mu: Nije tvoje, Uzija, kaditi Gospodu, nego samo sveenika, potomaka Aronovih, koji su posveeni za to, da kade. Izai iz svetinje! Ti si se ogrijeio. To ti nije na ast pred Bogom, Gospodom. 19 Tada se razgnjevi Uzija. Ali dok je jo drao u ruci kadionicu, to se je upotrebljavala za kaenje, i dok se je vrlo gnjevio na sveenike, izbi mu najednom guba na elu pred oima sveenika u hramu Gospodnjem kod rtvenika kadionoga. 20 I kad ga veliki sveenik Azarija i svi drugi sveenici izblie pogledae, pronae se, da je doista gubav na elu. Tada ga bre izvedoe. A i sam pohitje da izae, jer ga je bio udario Gospod. 21 Kralj Uzija osta gubav do smrti svoje i stanovao je kao gubavac odvojen u kui svojoj. I od hrama Gospodnjega bio je iskljuen. Njegov sin Jotam upravljao je kuom kraljevskom i vladao je nad narodom u zemlji. 22 Ostalu povijest Uzijinu, prijanju i potonju, opisao je prorok Izaija, sin Amosov. 23 Kad je Uzija bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga kod otaca njegovih na polju uz grobnicu kraljeva, jer rekoe: Gubav je. Njegov sin Jotam postade kralj mjesto njega. 2 Ljetopisi 27 1 Dvadeset i pet godina bilo je Jotamu, kad postade kralj, i vladao je esnaest godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Jerua i bila je ki Sadokova. 2 On je inio, to se je dopadalo Gospodu, posve kako je bio inio njegov otac Uzija; samo to ne prodrije u hram Gospodnji. Ali je narod jo uvijek inio zlo. 3 On sagradi gornja vrata na hramu Gospodnjem; i na zidu Ofela mnogo sagradi. 4 Nadalje utvrdi gradove na gori Judinoj i u umama posagradi dvorove i kule. 5 I zarati se s kraljem sinova Amonovih i pobijedi ih. Sinovi Amonovi moradoe mu one godine dati to talenata srebra, deset tisua kora penice i deset tisua kora jema. Isti danak moradoe mu sinovi Amonovi dati i druge i tree godine. 6 Tako je postajao Jotam sve moniji, jer je hodio vjerno pred Gospodom, Bogom svojim. 7 Ostala povijest Jotamova i svi ratovi njegovi i putovi njegovi zapisani su u

kojemu je istom bilo esnaest godina, i uini ga kraljem mjesto njegova oca Amazije. 2 On utvrdi Elat, to ga je bio povratio Judi, izakako je bio kralj poinuo kod otaca svojih 3 Bilo je Uziji esnaest godina, kad postade kralj, i vladao je pedeset i dvije godine u Jerusalemu, Njegova mati zvala se je Jekolija, iz Jerusalema. 4 On je inio, to se je dopadalo Gospodu, tono onako, kako je bio inio njegov otac Amazija. 5 On je pazio na to, da slui vjerno Bogu, dok je ivio Zaharija, koji ga je pouavao u strahu Bojemu, i dokle je sluio Gospodu, davao mu je Bog uspjeh. 6 On poe u rat proti Filistejima, srui zidove Gatu, Jabne i Adodu i postavi utvrde u podruju Adoda i po ostaloj zemlji filistejskoj. 7 I Bog mu je pomogao proti Filistejima i proti Arapima, koji su stanovali u Gur-Baalu, i proti Meunjana. 8 I Amonci su plaali Uziji danak. Njegova je slava dopirala do Egipta, tako je on bio osilio. 9 U Jerusalemu sagradi Uzija kule na vratima na uglu, na vratima u dolu i u kutu, i utvrdi ih. 10 I u pustinji sagradi kule i dade iskopati mnogo studenaca, jer je imao velika stada u nizini i u ravnici, i ratara i vinogradara po brdima i na Karmelu. Bio je naime prijatelj poljodjelstva. 11 Uzija je imao i vojsku ratnika to je ila u boj, ureena po etama, kako ih je bio izbrojio pisar Jehiel i upravitelj Maaseja pod ravnanjem Hananije, vojskovoe kraljeva. 12 Ukupni broj obiteljskih glavara, sve samih hrabrih junaka, bio je dvije tisue i est stotina. 13 Pod njihovom je zapovijedi stajala bojna sila od tri stotine i sedam tisua i pet stotina hrabrih boraca, koji su vojevali za kralja proti neprijateljima. 14 Za svu vojsku nabavi Uzija titove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za prake. 15 I dade nainiti u Jerusalemu vjeto izmiljene strojeve, to su na kulama i uglovima imali za to sluiti, da bacaju strijele i veliko kamenje. Njegova se slava raznese nadaleko, jer mu se je davala udesna pomo, tako da postade moan. 16 Ali kad je bio osilio, srce se njegovo ponese, i on se pokvari. Ogrijei se o Gospoda, Boga svojega, jer ue u hram Gospodnji, da kadi na rtveniku kadionom. 17 Sveenik Azarija i osamdeset

2 Ljetopisi
knjizi o kraljevima Izraelovim i Judinim. 8 Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je esnaest godina u Jerusalemu. 9 Kad je Jotam bio poinuo kod otaca svojih, pokopa ga u gradu Davidovu. Njegov sin Ahaz postade kralj mjesto njega. 2 Ljetopisi 28 1 Dvadeset godina bilo je Ahazu, kad postade kralj, i vladao je esnaest godina u Jerusalemu. On nije inio, to se je dopadalo Gospodu, kao njegov djed David, 2 Nego je hodio putovima kraljeva Izraelovih. Usto je dao saliti likove baalima, 3 Kadio je u dolu sina Hinomova i pustio je, po gadnom obiaju pogana, to ih je bio odagnao Gospod ispred sinova Izraelovih, da mu sinovi idu kroz oganj. 4 Prinosio je i rtve zaklanice i kadio je na visinama i humovima i pod svakim zelenim drvetom. 5 I tako ga dade Gospod, Bog njegov, u ruke kralju Sirijskomu. Ovaj ga pobijedi, zarobi veliko mnotvo njegovih ljudi i odvede ih u Damask. Jo je bio predan u ruke kralju Izraelovu, koji mu nanese teak poraz. 6 Jer Pekah, sin Remalijin, dade poubijati u jedan dan u Judeji sto i dvadeset tisua ljudi, sve samih hrabrih ratnika; jer su bili ostavili Gospoda, Boga otaca svojih. 7 Osim toga Zikri, hrabri ratnik efraimski, ubi Maaseju, sina kraljeva, upravitelja palae Azrikama i Elkana, Drugoga do kralja. 8 Takoer zarobie i odvedoe sinovi Izraelovi od svojih zemljaka dvjesta tisua ena, djeaka i djevojaka. Usto im zaplijenie silan plijen, to ga odnesoe u Samariju. 9 ivio je ondje prorok Gospodnji po imenu Oded. On izae pred vojsku, to se vraala u Samariju, i ree im: Samo zato, jer se Gospod, Bog otaca vaih, razgnjevi na Judejce, dade ih on u vae ruke. A vi meu njima poiniste krvoprolie bjesnoom, koja dopire do neba. 10 I jo mislite uiniti djecu Judinu i Jerusalema svojim robovima i robinjama. A ne tereti li i vas grijeh i krivnja prema Gospodu, Bogu vaemu? 11 Zato posluajte me sada i vratite natrag te zarobljenike, koje zarobiste brai svojoj! Inae doi e na vas teak kazneni sud Gospodnji.

358

12 Tada ustae poglavari sinova Efraimovih, naime Azarija, sin Johananov, Berekija, sin Meilemotov, Ezekija, sin alumov, i Amasa, sin Hadlajev, na one, to su se vraali s vojske, 13 I rekoe im: Ne smijete ovamo dovesti zarobljenike; jer tim bismo samo naprtili na sebe novu krivnju i grijeh prema Gospodu; vi hoete da na grijehe i krivnje nae dometnete jo nove. A dosta je ve velika krivnja naa, Teak bi se gnjev Gospodnji sruio na Izraela. 14 I pustie ratnici zarobljenike i plijen pred knezovima i svom zajednicom narodnom, 15 I po imenu za to odreeni ljudi ustae, pa se zauzee za zarobljenike. Oni opskrbie sve od njih, koji nijesu bili dovoljno odjeveni, odjeom i obuom iz plijena, dadoe im jesti i piti i pomazae ih. Onda pomogoe svima, koji su bili slabi za hodanje, da uzjae na magarce, i dovedoe ih u palmov grad Jeriho k zemljacima njihovim. Potom se vratie u Samariju. 16 U ono vrijeme posla kralj Ahaz kraljevima asirskim, da dobije pomo od njih. 17 Edomci udarie opet, porazie Judejce i odvedoe zarobljenike. 18 I Filisteji provalie u gradove po nizini i u junu zemlju Judinu, osvojie Bet-eme, Ajalon, Gederot, Soho, Tamnu i Gimzo sa selima njihovim i naselie se u njima. 19 Jer Gospod ponizi Judu zbog Ahaza, kralja Izraelova, budui da je on bio zaveo Judu u grdna zlodjela i pokazao se nevjeran prema Gospodu, 20 I asirski kralj Tiglat-Pileser izae proti njemu i pritisnu ga, mjesto da mu pomogne. 21 Premda je Ahaz oplijenio hram Gospodnji, palau kraljevsku i knezove i sve dao kralju asirskomu, ne pomoe mu nita. 22 A i u vrijeme, kad ga je onaj pritisnuo, ogrijei se kralj Ahaz o Gospoda novom nevjernou. 23 On je naime rtvovao bogovima Damaska, koji su ga ipak bili izubijali, a mislio je: Bogovi kraljeva sirijskih, oni su pomogli njima. Njima u rtvovati, da pomognu i meni. Ali su mu oni posluili samo za to, da u nesreu strovale njega i sav narod Izraelov. 24 I dade Ahaz pokupiti posue hrama Bojega i posue hrama Bojega porazbijati. Tada zatvori vrata hrama Gospodnjega i postavi rtvenike po svim uglovima Jerusalema.

359

2 Ljetopisi
Jeiel, od sinova Asafovih Zaharija i Matanija, 14 Od sinova Hemanovih Jehiel i emaja i od sinova Jedutunovih emaja i Uziel. 15 Ovi skupie drugove svoje, posvetie se i onda se po zapovijedi kraljevoj dadoe na to, da oiste hram Gospodnji po propisima Gospodnjim. 16 Sveenici unioe u nutarnji dio hrama Gospodnjega, da ga oiste, i sve neisto to naoe u hramu Gospodnjem, iznesoe u trijem hrama Gospodnjega, a Leviti pokupie to i iznesoe u dolinu kidronsku. 17 Prvi dan prvoga mjeseca poee posveivati, i osmi dan toga mjeseca dooe do trijema Gospodnjega. Uzee onda jo osam dana za dalje ienje hrama Gospodnjega. esnaesti dan prvoga mjeseca svrie. 18 Potom dooe kralju Ezekiji i javie: Oistismo sav hram Gospodnji i rtvenik za rtve paljenice i sve posue njegovo i to za kruhove postavljene i sve posude njegovo. 19 Sve posue, to ga je radi otpada svojega oskvrnio kralj Ahaz, dokle je vladao, popravismo i posvetismo. Ono stoji sada pred rtvenikom Gospodnjim. 20 Drugoga jutra dade kralj Ezekija sazvati glavare gradske i otide u hram Gospodnji. 21 Dovedoe sedam junaca, sedam ovnova, sedam janjaca i sedam jaraca kao rtvu za grijeh za kuu kraljevsku, za svetinju i za Judu. On zapovjedi sinovima Aronovim, sveenicima, da ih rtvuju na rtveniku Gospodnjem. 22 Tada zaklae goveda, i sveenici uhvatie krv i izlie je na rtvenik. Nato zaklae ovnove i izlie krv na rtvenik; tada zaklae janjce i izlie krv na rtvenik. 23 Potom dovedoe jarce za rtvu za grijeh pred kralja i pred skuptinu, i ovi metnue ruke svoje na njih. 24 Onda ih zaklae sveenici i donesoe krv njihovu za oprotenje grijeha na rtvenik, da pribave pomirenje svemu Izraelu; jer je bio kralj naredio za sav narod Izraelov rtvu paljenicu i rtvu za grijeh. 25 Levite postavi kod hrama Gospodnjega s cimbalima, harfama i citarama, po naredbi Davida i Gada, vidioca kraljeva, i proroka Natana; jer od Gospoda bila je izala naredba preko njegovih proroka. 26 Leviti se dakle postavie s glazbalima Davidovim, a sveenici s trubama. 27 Tada zapovjedi Ezekija, da prinesu

25 I u svakom pojedinom gradu Judinu podie rtvene uzvisine, da kadi drugim bogovima. Tako je draio na gnjev Gospoda, Boga otaca svojih. 26 A ostala povijest njegova i svi putovi njegovi, prijanji i potonji, stoje zapisani u knjizi kraljeva Judinih i Izraelovih. 27 Kad je Ahaz bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u gradu, u Jerusalemu. Ne metnue ga u grobove kraljeva Izraelovih. Njegov sin Ezekija postade kralj mjesto njega. 2 Ljetopisi 29 1 Ezekiji bilo je dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Abija i bila je ki Zaharijina. 2 On je inio, to se je dopadalo Gospodu, posve onako, kao to je bio inio njegov djed David. 3 Odmah u prvoj godini svojega vladanja, u prvom mjesecu, otvori vrata na hramu Gospodnjem i popravi ih. 4 Dade sazvati sveenike i Levite, skupi ih na slobodnom trgu prema istoku 5 I progovori im: ujte me, Leviti! Posvetite se sada, a posvetite i hram Gospoda, Boga otaca svojih, i iznesite smee iz svetinje! 6 Jer su oci nai nevjerno radili i inili, to se nije dopadalo Gospodu, Bogu naemu, i ostavili su ga. Odvratili su poglede svoje od atora Gospodnjega i leda mu okrenuli, 7 Dapae su zatvorili vrata od trijema, pogasili ike, nijesu vie palili kad i nijesu vie prinosili rtve paljenice Bogu Izraelovu u svetinji, 8 Zato doe gnjev Gospodnji na Judu i Jerusalem. Uini ih jednim strailom, predmetom uasa i prezira, kako vidite svojim oima. 9 Zato naime padoe oci nai od maa i sinovi nai, keri nae i ene nae zarobie se zato. 10 Ali sada sam odluio ui u savez s Gospodom, Bogom Izraelovim, da se odvrati od nas njegov estoki gnjev. 11 Pa stoga ne budite nemarni, sinovi moji, jer je vas izabrao Gospod, da stojite pred njim i vrite slubu njegovu, i da mu budete sluge i da mu kadite. 12 I Leviti pooe na posao: Mahat, sin Amasajev, i Joel, sin Azarijin, od roda Kohatovaca; od sinova Merarijevih Ki, sin Abdijev, i Azarija, sin Jehalelelov; od sinova Geronovih Joah, sin Zimin, i Eden, sin Joahov; 13 Od potomaka Elisafanovih imri i

2 Ljetopisi
rtvu paljenicu na rtveniku. im poe rtva paljenica, prihvatie i pjesma u slavu Gospodu i trube uz pratnju glazbala Davida, kralja Izraelova. 28 Sva se je skuptina bacila niice. Pjesma je odjekivala, i trube su se orile. Sve je to potrajalo tako dugo, dokle se nije bila svrila rtva paljenica. 29 Kad se je svrila rtva, prignue koljeno kralj i svi oko njega i pomolie se. 30 Nato zapovjedie kralj Ezekija i knezovi Levitima, da zapjevaju u slavu Gospodu hvalospjeve, to su ih bili sastavili David i vidjelac Asaf. S punom radou pjevali su pjesme, klanjali se i bacali se niice. 31 Nato zapovjedi Ezekija: Izakako ste se sada posvetili Gospodu, pristupite i donesite u hram Gospodnji ivotinje za rtve zaklanice i za rtve mirotvorne! Tada donese skuptina ivotinje za rtve zaklanice i za rtve mirotvorne i, tko je htio, takoer ivotinje za rtvu paljenicu. 32 Ovo je broj ivotinja za rtvu paljenicu, to ih je bila donijela skuptina: sedamdeset volova, to ovnova i dvjesta janjaca, sve to za rtvu paljenicu Gospodu. 33 Prinosa je za rtvu mirotvornu bilo na broj est stotina volova i tri tisue ovaca. 34 Jer je bilo malo sveenika, te nijesu mogli oderati svih ivotinja za rtve paljenice, pomogoe im Leviti, suplemenici njihovi, dokle se nije svrio posao, i dokle se nijesu bili posvetili sveenici; jer su Leviti s veom revnosti pazili na to, da se posvete, negoli sveenici. 35 Usto se je moralo rtvovati mnogo rtava paljenica s pretilinom mirotvornih rtava i s naljevima na rtve paljenice. I tako je bila obnovljena sluba u hramu Gospodnjem. 36 Ezekija i sav narod radovali se tomu, to je bio Bog pripravio narodu; jer jednim udarom nastala je ova promjena. 2 Ljetopisi 30 1 Potom posla Ezekija poslanike k svemu Izraelu i Judi, i napisa Efraimu i Manasehu pisma, da bi doli u hram Gospodnji u Jerusalem, da proslave blagdan Pashe Gospodu, Bogu Izraelovu. 2 Kralj i knezovi njegovi i sva skuptina narodna bili su odluili da odre blagdan Pashe u drugom mjesecu. 3 Jer ga nijesu bili mogli slaviti u propisano vrijeme, budui da se nijesu

360

bili sveenici u propisanom broju za to posvetili i narod se jo nije bio skupio u Jerusalem. 4 Kako se je to inilo pravo kralju i svoj zajednici. 5 Zato zakljuie da oglase poziv po svemu Izraelu od Beerebe do Dana, neka dou da odre blagdan Pashe Gospodu, Bogu Izraelovu, jer se nije bio vie drao uz ope uee, kako je to bilo propisano. 6 I tako otidoe glasnici s pismima iz ruke kralja i njegovih knezova po svemu Izraelu i Judi naokolo i objavie po zapovijedi kraljevoj: Sinovi Izraelovi, povratit e se natrag Gospodu, Bogu Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu, da se on opet obrati k vama, koji ste umakli vlasti kraljeva asirskih i jo ste preostali! 7 Ne budite kao oci vai i braa vaa, koji su nevjerno radili proti Gospodu, Bogu otaca svojih, tako da ih je predao unitenju, kako ste to doivjeli! 8 Ne budite dakle tvrdokorni kao oci vai, nego pruite ruku Gospodu i doite k svetitu njegovu, to ga je posvetio zauvijek, i sluite Gospodu, Bogu svojemu, da se odvrati od vas estoki gnjev njegov! 9 Jer ako se obratite Gospodu, braa e vaa i sinovi vai nai milosre u onih, koji ih odvedoe u ropstvo, tako da se mognu vratiti u ovu zemlju, jer je Gospod, Bog va, milostiv i milosrdan, i nee odvratiti milosti svoje od vas, ako se obratite k njemu. 10 I tako su ili glasnici od grada do grada po zemlji Efraimovoj i Manasehovoj i do u Zebulun. Ali su im se podsmijevali i rugali. 11 Samo neki ljudi od Aera, Manaseha i Zebuluna dooe u Jerusalem. 12 Naprotiv upravljala je u Judi ruka Boja, koja im dade u srce, da se po zapovijedi Gospodnjoj jednoduno odazovu pozivu kralja i knezova. 13 I tako se skupi u Jerusalem veliko mnotvo naroda, da u drugom mjesecu proslave blagdan nekvasnih kruhova, veoma mnogobrojna zajednica. 14 Najprije dadoe se na to, da odstrane rtvenike u Jerusalemu; tako isto odstranie sve kadione rtvenike i pobacae ih u dolinu kidronsku. 15 etrnaestoga dana drugog mjeseca zaklae Pasha. Sveenici i Leviti osjetie se postieni, posvetie se i donesoe rtve paljenice k hramu Gospodnjemu. 16 Po propisima zakona, to su vrijedili za njih, a Mojsije, ovjek Boji, bio ih

361

2 Ljetopisi
razorie rtvene uzvisine i rtvenike po svoj zemlji Judinoj, Benjaminovoj, Efraimovoj i Manasehovoj, dok sve nije bilo uniteno. Tada se vratie svi sinovi Izraelovi u svoje gradove na svoje imanje. 2 Potom postavi Ezekija redove sveenike i levitske po redovima njihovim - svakog sveenika i Levita u slubenom podruju njegovu - za rtve paljenice i rtve mirotvorne, da slue i da hvale i pjevaju na vratima tabora Gospodnjega. 3 Prilog kraljev od posjeda njegova sluio je za rtve paljenice za rtve paljenice jutrom i veerom i za rtve Paljenice u subotu, na mjesece mlaake i na blagdane, kako je propisano u zakonu Gospodnjem. 4 I zapovjedi narodu, to je stanovao u Jerusalemu, da daju dau za sveenike i Levite, da bi se mogli vrsto drati uz zakon Gospodnji. 5 Kad se razglasi ova zapovijed, stadoe sinovi Izraelovi donositi prvine od ita, vina, ulja i meda i od svakoga drugog roda zemaljskoga. Od svega obilno donesoe desetinu. 6 Sinovi Izraelovi i Judini, koji su stanovali po gradovima, donosili su desetinu od goveda i ovaca i desetinu od posvetnih darova, to su bili posveeni Gospodu, Bogu njihovu. Nanesoe desetine itave gomile. 7 Treega mjeseca poee metati u gomile. Sedmoga mjeseca svrie. 8 Kad Ezekija i knezovi dooe da pogledaju gomile, zahvalie Gospodu i narodu njegovu. 9 Kad Ezekija zapita sveenike i Levite za gomile, 10 Odgovori mu veliki sveenik Azarija od kue Sadokove: Otkad se poelo donositi dadu k hramu Gospodnjemu, jedemo do sitosti i jo pretee mnogo. Gospod je naime blagoslovio narod svoj; zato je preteklo ovo mnotvo. 11 I Ezekija zapovjedi, da se u hramu Gospodnjem naprave spremnice. Kad su ih bili nainili, 12 Ondje su vjerno unosili priloge i desetine i posvetne darove. Nadzornik nad tim postade Levit Konanija i brat njegov imej, drugi do njega. 13 Jehiel, Azarija, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Ismakija, Mahat i Benaja stajali su uz bok Konaniju i bratu njegovu imeju po naredbi kralja Ezekije i Azarije, kneza u hramu Bojemu. 14 Levit Kore, sin Imnaha, uvar istonih vrata, postade nadzornik nad darovima, to se dragovoljno prinosili Bogu, da preuzima prinose Gospodnje

izdao, obavie svoju slubu, Sveenici izlie krv, to im je pruie Leviti. 17 Kako se meu skupljenima veoma mnogi nijesu bili posvetili, to Leviti priskrbie klanje janjaca Pashe za svakog onoga, koji nije bio ist, pa zato ih nije mogao prinijeti Gospodu. 18 Jer veliko mnotvo naroda, mnogi iz Efraima, Manaseha, Isakara i Zebuluna, nijesu se bili oistili, nego su jeli Pashu, kako nije bilo propisano. Za njih uloi Ezekija zagovor i pomoli se: Gospod, koji je dobrostiv, neka oprosti 19 Svakomu, koji nastoji da trai Boga, Gospoda, Boga otaca svojih, makar i ne bio ist, kako se trai za svetinju! 20 I Gospod uslii Ezekiju i sauva narod. 21 Tako su sinovi Izraelovi, koji su bili u Jerusalemu, svetkovali blagdan nekvasnih kruhova sedam dana u velikom veselju, i Leviti i sveenici pjevali su uz pratnju glazbala svaki dan Gospodu hvalospjeve u slavu Gospodu. 22 Pritom se je Ezekija ljubezno razgovorio sa svim Levitima, koji se tako revno pokazae u slubi Gospodnjoj. Sedam dana drale su se blagdanske rtvene gozbe, poto je bila prinesena rtva mirotvorna, i slavilo se Gospoda, Boga otaca. 23 Sva skuptina odlui da svetkuje jo daljnih sedam dana, i tako su svetkovali jo sedam dana blagdan radosti. 24 Jer je Ezekija, kralj Judin, bio darovao skuptini tisuu junaca i sedam tisua ovaca. Isto tako bili su glavari zajednice poslali na dar tisuu junaca i deset tisua ovaca. Uto su se bili sveenici posvetili u velikom broju. 25 I tako se proveseli sva zajednica Judina, sveenici, Leviti i sve mnotvo onih, koji su bili doli iz Izraela, i stranci, koji su bili doli iz raznih dijelova Izraela ili su stanovali u zemlji Judinoj. 26 Veliko veselje vladalo je u Jerusalemu; jer od vremena Salomona, sina Davidova, kralja Izraelova, nije tako to bilo u Jerusalemu. 27 A tada se digoe levitski sveenici i blagoslovie narod. Glas njihov bio je uslien, i molitva je njihova doprla do neba, do njegova svetog prebivalita. 2 Ljetopisi 31 1 Kad se sva ova sveanost svri, svi sinovi Izraelovi, to su bili nazoni, odoe po gradovima Judinim, poruie likove, sasjekoe atarte,

2 Ljetopisi
i darove presvete. 15 Pod nadzorom njegovim stajali su Eden, Minjamin, Jeua, emaja, Amarija i ekanija po gradovima sveenikim, da svojim drugovima po redu, starim i mladim, tono razdaju dijelove njihove, 16 Osim u rodopis unesenih mukih osoba od tri i vie godina, ako su ovi doli k hramu Gospodnjem, kako je to traio svaki dan, da po dunosti svojoj izvre slubu svoju po redu. 17 Unesenje sveenika u popis bio je po obiteljima, tako isto Levita, od dvadeset godina i vie, po slubi njihovoj i po odjelima njihovim. 18 Oni su bili uneseni u popis sa svom svojom malom djecom, sa svojim enama, sinovima i kerima, itavo stanje. Oni su se zauzimali veoma vjerno za svete stvari, 19 I za sinove Aronove, sveenike, u krajevima panjaka, to pripadaj u njihovim gradovima, u svakom pojedinom gradu, bile su po imenu oznaene osobe postavljene za to, da svima mukim osobama izmeu sveenika i svakome unesenom Levitu izruuju dijelove njihove. 20 Tako je postupao Ezekija po svoj zemlji Judinoj i inio, to je bilo pred Gospodom, Bogom njegovim, dobro, pravo i asno. 21 U svemu, to bi preduzimao za slubu hrama Bojega, za zakon i zapovijed, da ugodi Bogu, radio je s punom portvovnou, pa je zato imao uspjeh. 2 Ljetopisi 32 1 Poslije ovih djela i ove pobone revnosti doe Senaherib, kralj asirski, provali u zemlju Judinu, opkoli tvrde gradove, i mislio ih je za sebe osvojiti. 2 Kad vidje Ezekija, da je doao Senaherib u namjeri, da udari na Jerusalem, 3 Odlui u sporazumu sa svojim knezovima i vojskovoama da zaspe izvore vodene izvan grada. Oni se sloie s njim. 4 I skupie se ljudi u velikom broju i zasue sve izvore i potok, to je tekao posred zemlje. Oni pomislie: Zato da nau kraljevi asirski toliko vode, kad dou? 5 Potom revno poe na posao, popravi posvuda zid, gdje je imao pukotine, dade podignuti kule na njemu i drugi zid izvana, utvrdi Milo u gradu Davidovu i dade nainiti mnogo oruja i titova. 6 I postavi vojne zapovjednike nad vojskom i skupi ih oko sebe na

362

slobodnom trgu kod vrata gradskih. On ih je hrabrio i govorio: 7 Budite hrabri i jaki! Ne bojte se kralja asirskoga ni svega mnotva, to je s njim, jer je s nama Jai nego s njim. 8 S njim je samo miica od mesa - a s nama je Gospod, Bog na, da nam pomogne i da vodi ratove nae. Narod se je ohrabrio rijeima Ezekije, kralja Judina. 9 Potom kralj asirski Senaherib, dok je on sam stajao pred Lakiom sa svom vojskom svojom, posla zapovjednike svoje u Jerusalem k Ezekiji, kralju Judinu, i k svima Judejcima, to su bili u Jerusalemu, i porui im: 10 Ovako veli Senaherib, kralj asirski: Na to se oslanjate, da stojite u Jerusalemu zatvoreni? 11 Ezekija vas samo zavodi, da vas pomori glau i eu, kad veli: Gospod, Bog na, izbavit e nas iz ruku kralja asirskoga. 12 Nije li Ezekija odstranio njegove uzvisine i rtvenike, kad je u Judi i Jerusalemu izdao zapovijed: Pred Jednim jedinim rtvenikom imate se klanjati i na njem rtvovati? 13 Zar ne znate, to sam uinio ja i oci moji od svih naroda na zemlji? Jesu li bogovi naroda zemaljskih mogli izbaviti zemlju svoju iz ruku mojih? 14 Koji je izmeu svih bogova ovih naroda, koje zatre oci moji, mogao izbaviti narod svoj iz mojih ruku? I bog va da bi vas mogao izbaviti iz mojih ruku? 15 Ezekija neka vas ne zaludi i neka vas tako ne zavede! Ne vjerujte mu, jer ni jedan bog bilo kojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svojega naroda iz mojih ruku ni iz ruku mojih otaca. I va Bog nee vas moi izbaviti iz mojih ruku. 16 Zapovjednici njegovi govorili su tada jo vie proti Bogu, Gospodu, i proti njegovu slugi Ezekiji. 17 I napisa on, da se naruga Gospodu, Bogu Izraelovu, pismo, u kojem ustvrdi Kao to bogovi naroda u ostalim zemljama ne izbavie svojega naroda iz mojih ruku, tako nee ni Bog Ezekijin izbaviti svojega naroda iz mojih ruku. 18 Vikali su to iza glasa i judejskim stanovnicima Jerusalema, to su stajali na zidu, da ih uplae i smetu i da tako dobiju grad u svoje ruke. 19 Govorili su o Bogu Jerusalema kao o bogovima naroda poganskih, koji su samo loe djelo ruke ovjeje. 20 I kad se kralj Ezekija i prorok Izaija, sin Amosov, radi toga pomolie i za pomo k nebu zavapie,

363

2 Ljetopisi

21 Posla Gospod anela, koji uniti sve ratnike, knezove s zapovjednike u taboru kralja asirskoga, tako da se vrati sa sramotom u svoju zemlju. Kad ue tamo u hram svojega boga, ubie ga ondje maem neki od njegovih roenih sinova. 22 Tako izbavi Gospod Ezekiju i stanovnike Jerusalema iz ruku Senaheriba, kralja asirskoga, i iz ruku svih drugih neprijatelja i pribavi im mir na sve strane. 23 I mnogi su donosili Gospodu darove u Jerusalem i dragocjene poklone Ezekiji, kralju Judinu, koji je otada stajao u visokom ugledu kod svih naroda. 24 U ono vrijeme razbolje se Ezekija na smrt. On se pomoli Gospodu, koji mu progovori i dade mu udesni znak. 25 Ali Ezekija ne pokaza se zahvalan na iskazanom mu dobroinstvu, ve se uzoholi. Zato doe na njega gnjev i na Judu i Jerusalem. 26 I ponizi se Ezekija radi svoje oholosti, on i stanovnici Jerusalema. Zato ne doe na njih gnjev Gospodnji jo za ivota Ezekijina. 27 Ezekija je imao vrlo veliko blago i sjaj. On je bio stekao sebi blago u srebru, zlatu i dragom kamenju, i mirise, titove i svakojako dragocjeno posue; 28 Usto spremita za dohodak od ita, vina i ulja, i staje za svakojaku stoku i stale za stada. 29 I gradove sazida sebi, i imao je velika stada ovaca i goveda; jer mu je Bog bio dao veoma velik posjed. 30 Ezekija je i onaj bio, koji zatvori gornji izvor vode Gihona i svede je dolje na zapadnu stranu grada Davidova. Ezekija je imao uspjeh u svim pothvatima svojim, 31 Samo kad doe poslanstvo, koje su mu bili poslali knezovi babilonski, da raspitaju za udesni znak, to se bio dogodio u zemlji, dopusti Bog da padne u napast, da tono upozna njegove pomisli. 32 Ostala povijest Ezekijina i pobona djela njegova stoje zapisana u Objavljenju proroka Izaije, sina Amosova, i u knjizi kraljeva Judinih i Izraelovih, 33 Kad je Ezekija bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga vie grobova potomaka Davidovih, Sav Juda i narod jerusalemski iskazae mu ast kod smrti njegove. Njegov sin Manaseh postade kralj mjesto njega.

kad postade kralj, i vladao je pedeset i pet godina u Jerusalemu. 2 inio je, to se nije dopadalo Gospodu, kad je nasljedovao grdobe naroda, koje je Gospod bio protjerao ispred sinova Izraelovih. 3 Uzvisine, to ih je bio sruio njegov otac Ezekija, naini on opet, podie rtvenike baalima, dade postaviti atarte, klanjao se je svoj zvjezdanoj vojsci nebeskoj i njoj je sluio. 4 Dapae u hramu Gospodnjem, o kojem je bio objavio Gospod: U Jerusalemu dat u da stanuje ime moje u sva vremena, sagradi rtvenike. 5 Svoj zvjezdanoj vojsci nebeskoj podie rtvenike u obadva trijema hrama Gospodnjega. 6 Svoje vlastite sinove pusti da idu kroz Oganj u dolu sina Hinomova, vraao je, gatao je i arao je, i namjesti zaklinjae mrtvaca i gataoce. Tako je inio mnogo, to se nije dopadalo Gospodu, i draio ga tako na gnjev. 7 I lik rezani, to ga je bio dao nainiti, postavi u hramu, za koji je bio Bog obeao Davidu i njegovu sinu Salomonu: Ovaj hram i Jerusalem, koji izabrah izmeu svih plemena Izraelovih, uinit u zauvijek stanom imena svojega. 8 Neu vie dati da se noge Izraelove maknu iz zemlje, koju dadoh ocima vaim, ako samo budu pazili na to, da vjerno ine onako, kako sam im zapovjedio, i to tono po zakonu, pravilima i odredbama, koje im je naloio Mojsije 9 Ali Manaseh zavede Judu i stanovnike Jerusalema, te su inili jo gore nego narodi, to ih je bio Gospod unitio ispred sinova Izraelovih. 10 Gospod je dodue opominjao Manaseha i narod njegov, ali se oni nijesu osvrtali na to. 11 I pusti Gospod da dou proti njima vojskovoe kralja asirskoga. Oni uhvatie Manaseha kukama, svezae ga gvozdenim verigama i odvedoe ga u Babilon. 12 I kad je bio tako u nevolji, molio se je Gospodu, Bogu svojemu, za milosre i duboko se je ponizio pred Bogom otaca svojih. 13 Kad mu se je molio, saslua ga, uslii molitvu njegovu i povrati ga opet kao kralja u Jerusalem. Tada upozna Manaseh, da je Gospod pravi Bog. 14 Poslije toga podie vanjski zid uz Davidov grad na zapadnoj strani prema Gihonu u dolu i do ulaza na 2 Ljetopisi 33 riblja vrata, tako da opkoli Ofel. Izvede 1 Manasehu je bilo dvanaest godina, ga vrlo visoko. U sve tvrde gradove

2 Ljetopisi
Judine postavi vojne zapovjednike. 15 Tada odstrani tue bogove i rezani lik iz hrama Gospodnjega, tako isto rtvenike, to ih je bio podigao na gori, gdje je stajao hram Gospodnji, i u Jerusalemu, i baci ih pred grad. 16 A rtvenik Gospodnji uspostavi opet i prinese na njemu rtve mirotvorne i zahvalne. Zapovjedi i Judejcima da tuju Gospoda, Boga Izraelova. 17 Ali je narod jo uvijek rtvovao na visinama, dakako samo Gospodu, Bogu svojemu. 18 Ostala povijest Manasehova i molitva njegova Bogu njegovu i govori vidjelaca, koji su mu govorili u ime Gospoda, Boga Izraelova, stoje u povijesti kraljeva Izraelovih. 19 Molitva njegova i kako je bio uslien, svi grijehi njegovi i nevjernost njegova, nadalje mjesta, na kojima je prije ponienja svojega podigao rtvene uzvisine i postavio atarte i likove rezane, to je zapisano u Rijeima Hozajevim, 20 Kad je Manaseh bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u palai njegovoj. Njegov sin Amon postade kralj mjesto njega. 21 Dvadeset i dvije godine imao je Amon, kad postade kralj, i vladao je dvije godine u Jerusalemu. 22 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, kao to je bio inio njegov otac Manaseh. Svima likovima rezanim, to ih je bio dao nainiti njegov otac Manaseh, prinosio je Amon mnoge rtve i tovao ih. 23 Ali se ne ponizi pred Gospodom, kao to se je bio ponizio njegov otac Manaseh, dapae naprti Amon na sebe veliku krivnju. 24 Sluge njegove urotie se proti njemu i ubie ga u palai njegovoj. 25 A narod pobi sve, koji su se bili urotili proti kralju Amonu. Njegova sina Josiju podie narod za kralja na njegovo mjesto. 2 Ljetopisi 34 1 Josiji je bilo osam godina, kad postade kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u Jerusalemu. 2 inio je, to se je dopadalo Gospodu, i hodio je putovima svojega djeda Davida. Ne odstupi od toga ni nalijevo ni nadesno. 3 U osmoj godini vladanja svojega, kad je jo bio veoma mlad, poe vjerno sluiti Bogu svojega djeda Davida. U dvanaestoj godini poe istiti zemlju Judinu i Jerusalem od rtvenih visina, od atarta, od likova rezanih i livenih. 4 Pred oima njegovima raskopae

364

rtvenike baalove. Stupove sunane, to su bili gore na njima, dade sasjei, atarte, likove rezane i spomenike dade sruiti i satrti i prah od njih dade razasuti po grobovima onih, koji su im bili rtvovali. 5 Kosti sveenika dade spaliti na rtvenicima njihovim i tako oisti zemlju Judinu i Jerusalem. 6 I u gradovima od Manaseha i Efraima, od Simeona do Naftalija - u ruevinama njihovim unaokolo 7 Dade poruiti rtvenike, atarte i likove rezane izlomiti i satrti i po svoj zemlji Izraelovoj sve stupove sunane sasjei. Tada se vrati u Jerusalem. 8 l osamnaestoj godini vladanja njegova, poto je bio oistio zemlju i hram, posla afana, sina Asalijahina, zapovjednika gradskoga Maaseja i peatnika Joaha, sina Joahazova, da se popravi hram Gospoda, Boga njegova. 9 Kad oni dooe k velikomu sveeniku Hilkiji, predadoe novce, to su bili doneseni u hram Boji, i to su ga bili nakupili Leviti, uvari pragova, od Manaseha i Efraima i od svih ostalih sinova Izraelovih i od svega Jude i Benjamina i od stanovnika Jerusalema. 10 Oni ih uruie poslovoama, koji su bili postavljeni kod hrama Gospodnjega. Ovi su isplaivali poslenike, koji su bili zaposleni oko hrama Gospodnjega obnavljajui popravljajui hram. 11 Oni su davali drvodjeljama i zidarima, da se kupuje kamenje otesano i drvo za grede i da se pobrvnaju zgrade, to su ih bili poruili kraljevi Judini. 12 Ljudi su radili svoj posao vjerno i tono. Nad njima su bili postavljeni za nadzor Leviti Jahat i Obadija od sinova Merarijevih i Zaharija i Meulam od sinova Kohatovih. Leviti, ukoliko su se razumjeli u glazbala. 13 Bili su postavljeni nad nosioce, i takoer bilo im je povjereno nadziranje svih drugih radnika kod njihova slubovanja. Gdjekoji Leviti bili su pisari, upravitelji i vratari. 14 Kad su vadili novce, to su bili uli za hram Gospodnji, nae sveenik Hilkija zakonik Gospodnji od Mojsija. 15 Hilkija javi pisaru afanu: Naoh zakonik u hramu Gospodnjem. Hilkija predade tada knjigu afanu. 16 afan odnese knjigu kralju i podnese kralju ovaj izvjetaj: Sve, to je bilo naloeno slugama tvojim, izveli su. 17 Oni su novce, to se naoe u hramu

365

2 Ljetopisi
31 Potom stupi kralj na sjedite svoje i uini zavjet pred Gospodom, da e oni ii za Gospodom i drati njegove zapovijedi, njegove naredbe i ustanove svim srcem i svom duom, da tako udovolje propisima ovoga zavjeta, to su bili napisani u ovoj knjizi. 32 Tada dade da svi, koji su li u Jerusalemu i u plemenu Benjaminovu, stupe u ovaj zavjet, i stanovnici Jerusalema radili su tako, kako je odgovaralo zavjetu Boga, Boga otaca njihovih. 33 Tako odstrani Josija sve grdobe idolske iz svih krajeva sinova Izraelovih i obveza sve u Izraelu da slue Gospodu, Bogu svojemu. Dok je on ivio, ne odstupie oni od toga, da idu za Gospodom, Bogom otaca svojih. 2 Ljetopisi 35 1 Potom je svetkovao Josija u Jerusalemu blagdan Pashe u ast Gospodu. etrnaesti dan prvoga mjeseca klali su Pasha. 2 On postavi sveenike u slube njihove i potaknu ih, da slue u hramu Gospodnjem. 3 Levitima, koji su imali uiti sav narod Izraelov i bili su posveeni Gospodu, ree: Donesite sveti koveg u hram, koji sagradi Salomon, sin Davidov, kralj Izraelov! Ne trebate ga vie nositi na ramenima. Sluite sada Gospodu, Bogu svojemu, i narodu njegovu Izraelu! 4 Drite se spremni po obiteljima i redovima svojim, kako su propisali David, kralj Izraelov, i njegov sin Salomon! 5 Postavite se u svetitu po obiteljima svojih zemljaka, ljudi iz naroda, i to za svaku obitelj jedan odio levitske obitelji! 6 Nato zakoljite Pasha i posvetite se i pripravite ga za zemljake svoje! A pri tom postupajte po naputku, to ga je dao Gospod preko Mojsija! 7 Josija dade ljudima iz naroda sitne stoke, naime janjaca i jaria - sve za rtve Pashalne svima nazonima, na broj trideset tisua - usto tri tisue goveda, to sve od kraljevskoga posjeda. 8 I vrhovni inovnici njegovi dadoe dragovoljno darova narodu, sveenicima i Levitima. Tako su darovali Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici hrama Bojega, sveenicima za rtve Pashalne dvije tisue i est stotina janjaca i tri stotine goveda. 9 Konanija i braa njegova emaja i Netanel, nadalje Haabja, Jehiel i

Gospodnjem, pokupili i uruili poslovoama, to su namjeteni za nadzor. 18 Ujedno javi pisar afan kralju: Sveenik Hilkija dade mi knjigu, i afan je proita kralju. 19 Kad je kralj uo sadraj zakona, razdrije haljine svoje. 20 Tada kralj dade ovaj naputak Hilkiji i Ahikamu, sinu afanovu, i Abdonu, sinu Mikinu, pisaru afanu i Asaji, slugi kraljevu: 21 Idite, upitajte Gospoda za me, za narod i za one, koji su jo preostali u Izraelu i Judi, o sadraju ove knjige, to se je nala, jer je velik gnjev Gospodnji, koji se je raspalio proti nama zato, to oci nai nijesu sluali propise Gospodnje, da ine sve to, to stoji napisano u ovoj knjizi. 22 I tako otide sveenik Hilkija s onima, koje je bio oznaio kralj, k proroici Huldi, eni aluma, sina Tokhatova, unuka Hasre, koja je stanovala u drugom kraju grada u Jerusalemu, i upitae je o tome. 23 Ona im dade ovaj odgovor: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Kaite ovjeku, koji vas posla k meni: 24 Ovako veli Gospod: Pustit u zlo na ovo mjesto i na stanovnike njegove, sve kletve, to stoje napisane u knjizi, koju su proitali kralju Judinu. 25 Zato, jer su me ostavili i prinosili kad drugim bogovima, da me drae svim tim loim djelom ruku svojih, moj e se gnjev raspaliti proti tome mjestu i nee se ugasiti. 26 A kralju Judinu, koji vas posla, da upitate Gospoda, javite ovo: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov, za sve rijei, koje si uo: 27 Jer je srce tvoje bilo ponizno i ti si se prignuo pred Bogom, kad si uo, to je zaprijetio tomu mjestu i stanovnicima njegovim, i jer si se ponizio preda mnom i razderao haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam i ja usliio tebe, govori Gospod. 28 Zato e, kad te priberem k ocima tvojim, u miru biti poloen u grob svoj. Oi tvoje nee gledati svu tu nesreu, koju u pustiti na to mjesto i na stanovnike njegove. Tako rekoe kralju. 29 Tada posla kralj glasnike, i oni skupie kod njega sve starjeine Judine i jerusalemske. 30 Kralj otide u hram Gospodnji i s njim svi ljudi iz zemlje Judine i stanovnici Jerusalema, i sveenici i Leviti, sav narod, veliko i malo. Tamo im proita sav sadraj knjige zavjetne, koja je bila i naena u hramu Gospodnjem.

2 Ljetopisi
Jozabad, predstojnici Levita, dadoe Levitima za rtve Pashalne dar od pet tisua janjaca i pet stotina goveda. 10 Sluba je bila ureena ovako: sveenici su stupili na svoje mjesto, tako isto Leviti po svojim odjelima, kako je bio naredio kralj. 11 Tada su klali Pasha. Sveenici bi kropili krvlju primajui iz ruke Levita. Ovi su tada derali kou. 12 Odvojili bi dijelove odreene za rtvu paljenicu, da ih dadnu skupinama obitelji iz naroda, te ih one prinesu Gospodu, kako je propisano u knjizi Mojsijevoj. Isto su tako postupali s govedima. 13 Tada su pekli Pashu na ognju po propisu, kuhali su svete darove u loncima, kotlovima i zdjelama i donosili ih brzo svima ljudima iz naroda. 14 Potom su zgotovili sebi i sveenicima; jer sveenici, potomci Aronovi, imali su posla oko prinoenja rtava paljenica do u no. Zato bi Leviti zgotovili sebi i sveenicima, potomcima Aronovim. 15 Pjevai, potomci Asafovi, stajali su na svojim mjestima, to su ih zauzeli po naredbi Davidovoj, Asafovoj Hemanovoj i Jedutuna, vidioca kraljeva, i vratari na pojedinim vratima. Oni nijesu trebali ostavljati svoju slubu, jer bi im zgotovili suplemenici njihovi, Leviti. 16 Tako je bila ureena sva sluba Gospodnja u onaj dan, kada se imalo drati Pasha i na rtveniku se Gospodnjem prinijeti rtve paljenice po naredbi kralja Josije. 17 I tako su svetkovali tada sinovi Izraelovi, to su bili nazoni, sedam dana Pasha i blagdan nekvasnih kruhova. 18 Od vremena proroka Samuela nije se bio vie u Izraelu svetkovao takav blagdan Pashe. Ni jedan od kraljeva Izraelovih nije bio priredio takav blagdan Pashe, kao to ga je svetkovao Josija sa sveenicima i Levitima i sa svim Judom i sa sinovima Izraelovim, to ih se bilo nalo, i sa stanovnicima Jerusalema. 19 U osamnaestoj godini vladanja Josijina svetkovala se ova Pasha. 20 Kad je Josija bio opet uredio hram, doe poslije svega toga kralj egipatski Neko, da zametne bitku kod Karkemia na Eufratu, Josija izae preda njega. 21 A on posla k njemu poslanike i porui mu: to ja imam s tobom, kralju Judin? Ne idem ja danas na tebe, nego na bojno mjesto, s kojim

366

sam zaraen, i Bog mi je zapovjedio da se pourim. Proi se raditi proti Bogu, koji je s menom, da te ne uniti! 22 Ali se Josija ne odvrati od njega, nego izae da ga napadne. Ne poslua rijei Nekovih, to su dolazile iz usta Bojih, nego doe da se pobije u ravnici kod Megida. 23 Ali strijelci pogodie kralja Josiju, i kralj povika slugama svojim: Izvedite me odavde; jer sam teko ranjen! 24 Sluge njegove digoe ga s kola ratnih, izvezoe ga u drugim kolima njegovim i dovedoe ga u Jerusalem. On umrije i bi pokopan u grobovima otaca svojih. Sav Juda i Jerusalem tugovali su za Josijom. 25 Jeremija ispjeva tualjku za Josijom, i svi pjevai i pjevaice opijevaju otada Josiju u svojim tubalicama do dananjega dana. One se udomie u Izraelu. Napisane su u Plau. 26 Ostala povijest Josijina i njegova pobona djela, to su prema propisu zakona Gospodnjega. 27 Njegova prijanja i potonja povijest, zapisani su u knjizi o kraljevima Izraelovim i Judinim. poglavlje 36 1 Narod zemlje uze Joahaza, sina Josijina, i uini ga mjesto oca njegova kraljem u Jerusalemu. 2 Joahaz je imao dvadeset i tri godine, kad postade kralj, i vladao je tri mjeseca u Jerusalemu. 3 Kralj egipatski svre ga u Jerusalemu i nametnu zemlji globu od to talenata srebra i jedan talenat zlata. 4 Tada postavi kralj egipatski njegova brata Elijakima kraljem nad Judom i Jerusalemom i promijeni mu ime u Jojakim. A njegova brata Joahaza uze Neko sa sobom i odvede ga u Egipat. 5 Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je jedanaest godina u Jerusalemu. inio je, to se nije dopadalo Gospodu, Bogu njegovu. 6 Tada doe proti njemu Nebukadnezar, kralj babilonski, i stavi ga u gvozdene verige, da ga odvede u Babilon. 7 I jedan dio posua hrama Gospodnjega odnese Nebukadnezar u Babilon i metnu ga u palau svoju u Babilonu. 8 Ostala povijest Jojakimova, gadna djela, to ih je poinio, i sve, to mu se dogodilo, stoji zapisano u knjizi o kraljevima Izraelovim i Judinim, Njegov sin Jojakin postade kralj mjesto njega. 9 Bilo je Jojakinu osam godina, kad

367

2 Ljetopisi
kaldejski, koji pobi maem mladie njihove u svetom hramu njihovu. Ne sauvaj ni mladia ni djevojke, ni starca ni nemona. Sve mu dade u ruke. 18 I sve posue hrama Bojega, veliko i malo, blago hrama Gospodnjega i blago kraljevo i vrhovnih inovnika njegovih - sve on odnese u Babilon. 19 Hram Boji spalie, zid jerusalemski sruie i sve palae popalie, tako da svi dragocjeni predmeti propadoe u njemu. 20 Potom sve, to je bilo umaklo mau, odvede u ropstvo u Babilon. Moradoe njemu i sinovima njegovim robovati, dokle ne nasta kraljevstvo perzijsko. 21 Da bi se ispunila rije Gospodnja, koja je bila izala preko Jeremije Dok zemlja nije bila iznosila subotne godine svoje. Za sve vrijeme svojega opustoenja imala je mir, dok se ne navri sedamdeset godina. 22 U prvoj godini vladanja perzijskoga kralja Kira - da se ispuni obeanje Gospodnje, koje navijesti Jeremija nadahnu Gospod perzijskoga kralja Kira, te oglasi po svemu kraljevstvu svojemu i raspisa ovo: 23 Ovako veli Kir, kralj perzijski: Sva kraljevstva zemaljska dao mi je Bog, Gospod u nebu. I on mi je naloio, da mu sagradim hram u Jerusalemu u Judeji. Tko izmeu vas sviju pripada narodu njegovu, neka ide gore s blagoslovom Gospoda, Boga svojega!

postade kralj, i vladao tri mjeseca i deset dana u Jerusalemu. inio je, to se nije dopadalo Gospodu. 10 U iduoj godini dade ga kralj Nebukadnezar odvesti u Babilon zajedno s dragocjenim posuem hrama Gospodnjega. Kraljem nad Judom i Jerusalemom uini njegova brata Zedekiju. 11 Bila je Zedekiji dvadeset i jedna godina, kad postade kralj. Vladao je jedanaest godina u Jerusalemu 12 inio je, to se nije dopadalo Gospodu, Bogu njegovu. Ne ponizi se pred prorokom Jeremijom, koji mu je govorio po nalogu Gospodnjem, 13 Usto otpade od kralja Nebukadnezara, kojemu je bio zakleo vjernost Bogom, ostade tvrdovrat i nepokoran i ne obrati se Gospodu, Bogu Izraelovu. 14 I svi vrhovni sveenici zajedno s narodom poinie tolike nevjernosti svakojakim poganskim grdobama idolskim i oskvrnie hram Gospodnji, koji je bio dao sebi posvetiti u Jerusalemu. 15 I Gospod, Bog otaca njihovih, slao je k njima neprestano opomene preko glasnika svojih, jer mu je bilo Mao naroda i stana njegova. 16 A oni su se rugali glasnicima Bojim, prezirali su opomene njegove i smijali se prorocima njegovim, dok se ne raspali gnjev Gospodnji na narod njegov tako, te vie nije bilo spasenja. 17 I pusti da doe na njih kralj

Ezra
1 U prvoj godini vladanja perzijskoga kralja Kira - da se ispuni obeanje Gospodnje, koje navijesti Jeremija nadahnu Gospod perzijskoga kralja Kira, te oglasi po svemu kraljevstvu svojemu i raspisa ovo: 2 Ovako veli Kir, kralj perzijski: Sva kraljevstva zemaljska dao mi je Bog, Gospod u nebu. I on mi je naloio, da mu sagradim hram u Jerusalemu u Judeji. 3 Tko izmeu vas sviju bilo kako pripada narodu njegovu, neka ide s blagoslovom Bojim u Jerusalem u Judeji i neka tamo gradi hram Gospoda, Boga Izraelova, Boga, koji stanuje u Jerusalemu. 4 Svuda, gdje se jo zadravaju ostaci naroda, neka ih stanovnici mjesta potpomognu srebrom i zlatom, imetkom i stokom osim darova za kuu Boju u Jerusalemu! 5 I tako zaputie od glavara obiteljkih u Judi i Benjaminu i od sveenika i Levita svi, kojima to nadahnu Bog, da opet sagrade hram Gospodnji u Jerusalemu. 6 I svi, to su s njima stanovali, potpomogoe ih posuem srebrnim, zlatom, imetkom, stokom i dragocjenim darovima, osim svih darova posvetnih. 7 A kralj Kir izdade posue hrama Gospodnjega, to ga je bio odnio iz Jerusalema Nebukadnezar i metnuo ga u hram boga svojega. 8 I to dade ga izdati perzijski kralj Kir preko rizniara Mitredata, koji ga izbroji judejskomu knezu ebasaru. 9 Ovo mu je broj: Trideset zlatnih, tisua srebrnih zdjela, dvadeset i devet noeva, 10 Trideset zlatnih aa, etiri stotine i deset srebrnih aa druge vrste,

Ezra
tisua drugoga posua, 11 Svega pet tisua i etiri stotine zlatnoga i srebrnoga posua. Sve to ponese ebasar sa sobom, kad su bili prognanici povedeni iz Babilona u Jerusalem. Ezra 2 1 Ovo su ljudi one pokrajine, to se vratie iz ropstva, koje neko odvede Nebukadnezar, kralj babilonski, u ropstvo u Babilon, i koji se sad vratie u Jerusalem i u Judeju, svaki u svoj grad, 2 Koji se vratie pod vodstvom Zerubabela, Jeue, Nehemije, Seraje, Reelaja, Mordekaja, Bilana, Mispara, Bigvaja, Rehuma i Baana. Ovo je broj ljudi iz naroda Izraelova: 3 Dvije tisue sto sedamdeset i dva potomka Paroeva; 4 Trista sedamdeset i dva potomka efatijina; 5 Sedam stotina sedamdeset i pet potomaka Arahovih; 6 Dvije tisue osam stotina i dvanaest potomaka Pahat-Moabovih iz linije Jeuine i Joabove; 7 Tisua i dvjesta pedeset i etiri potomka Elamova; 8 Devet stotina etrdeset i pet potomaka Zatuovih; 9 Sedam stotina i ezdeset potomaka Zakajevih; 10 est stotina etrdeset i dva potomka Banijeva; 11 est stotina dvadeset i tri potomka Bebajeva; 12 Tisua dvjesta dvadeset i dva potomka Azgadova; 13 est stotina ezdeset i est potomaka Adonikamovih; 14 Dvije tisue pedeset i est potomaka Bigvajevih; 15 etiri stotine pedeset i etiri potomka Adinova; 16 Dvadeset i osam potomaka Aterova iz linije Ezekijine: 17 Trista dvadeset i tri potomka Bezajeva; 18 sto i dvanaest potomaka Jorinih; 19 Dvjesta dvadeset i tri potomka Haumova; 20 Devedeset i pet ljudi iz Gibara; 21 to dvadeset i tri iz Betlehema; 22 Pedeset i est ljudi iz Netofe; 23 to dvadeset i osam ljudi iz Anatota; 24 etrdeset i dva iz Azmaveta; 25 Sedam stotina etrdeset i tri iz Kirjat-Jearima, Kefirah i Beerota; 26 est stotina dvadeset i jedan iz Rame i Gebe; 27 to dvadeset i dva iz Mikmaa; 28 Dvjesta dvadeset i tri iz Betela i Aja;

368

29 Pedeset i dva iz Neba; 30 to pedeset i est ljudi iz Magbia; 31 Tisua i dvjesta pedeset i etiri iz Novoga Elama; 32 Trista i dvadeset ljudi iz Harima; 33 Sedam stotina dvadeset i pet ljuti iz Loda, Hadida i Ona; 34 Trista etrdeset i pet ljudi iz Jeriha; 35 Tri tisue est stotina i trideset ljudi iz Senae. 36 Sveenici; devet stotina sedamdeset i tri potomka Jedajini iz kue Jeuine, 37 Tisua pedeset i dva potomka Imerova, 38 Tisua dvjesta etrdeset i sedam potomaka Pahurovih 39 I tisua i sedamnaest potomaka Harimovih. 40 Leviti: sedamdeset i etiri potomka Jeuina i Kadmielova iz kue Hodavjine. 41 Pjevaa je bilo to dvadeset i osam potomaka Asafovih. 42 Vratara je bilo svega to trideset i devet potomaka alumovih, Aterovih, Talmonovih, Akubovih, Hatitinih i obajevih. 43 Netineji su bili potomci Sihini, Hasufini, Tabaotovi, 44 Kerosovi, Siahini, Padonovi, 45 Lebanovi, Hagabini, Akubovi, 46 Hagabovi, amlajevi, Hananovi, 47 Gidelovi, Gaharovi, Reajini, 48 Resinovi, Nekodini, Gazamovi, 49 Uzini, Paseahini, Bezajevi, 50 Asnanini, Meunimovi, i Nefusimovi, 51 Bakbukovi, Hakufini, Harhurovi, 52 Baslutovi, Mehidini, Harini, 53 Barkosovi, Siserini, Tamahovi, 54 Nesiahovi i Hatifini 55 Meu potomcima sluga Salomonovih bili su potomci Sotajevi, Soferetovi, Perudini, 56 Jaalini, Darkonovi, Gidelovi, 57 efatijini, Hatilovi, PokeretZebaimovi i Amijevi. 58 Svega je bilo trista devedeset i dva Netineja i potomka sluga Salomonovih. 59 Ovo su, koji se vratie iz Tel-Melaha, Tel-Hare, Keruba, Adana i Imera, a ne mogoe dokazati, da je obitelj njihova i podrijetlo njihovo od Izraela: 60 est stotina pedeset i dva potomka Dalajina, Tobijina i Nekodina; 61 Od potomaka sveenikih: potomci Hobajini, Hakosovi i potomci Barzilajevi, koji se je bio oenio jednom od keri Gileadovca Barzilaja i prozvao se po njihovu imenu. 62 Oni su traili svoje rodovnice. Kako ih se nije moglo nai, bili su neko vrijeme iskljueni iz sveenstva, 63 Namjesnik im zabrani jesti od

369

Ezra
bio dopustio perzijski kralj Kir. 8 Druge godine po povratku njihovu k hramu Bojemu u Jerusalem, drugoga mjeseca, prihvatie se posla Zerubabel, sin ealtielov, i Jeua, sin Josadakov, i ostali drugovi njihovi, sveenici i Leviti i svi, to su se bili vratili iz ropstva u Jerusalem. Postavie Levite od dvadeset godina i vie, da nadziru poslove oko hrama Gospodnjega. 9 Jeua sa svojim sinovima i drugovima, Kadmiel sa svojim sinovima, sinovi Judini bili su jednoduno spremni da vode nadzor nad radnicima na hramu Bojemu; isto tako sinovi Henadadovi i njihovi sinovi i drugovi, Leviti. 10 Kad su zidari hrama Gospodnjega polagali temelj, postavie se sveenici u slubenoj odori s trubama i Leviti iz obitelji Asafove s cimbalima, da hvale Gospoda po naredbi Davida, kralja Izraelova. 11 I hvalili su i slavili Gospoda pjevajui naizmjence ovako: Dobrostiv je on, i milost njegova traje vjeno nad Izraelom. I sav je narod podvikivao iza glasa i hvalio Boga, to se je poloio temelj hramu Gospodnjemu. 12 Od starijih sveenika, Levita i obiteljskih glavara, koji su bili vidjeli prijanji hram, mnogi udarie u glasan pla, kad se je pred njihovim oima postavljao temelj ovome hramu. Mnogi su drugi podvikivali i klicali od radosti. 13 Nije se moglo od glasne i radosne vike razabrati pla ljudi; jer je narod podvikivao i klicao iza glasa. Vika se je ula daleko. Ezra 4 1 Kad ue neprijatelji Judini i Benjaminovi, da oni, koji se vratie iz ropstva, zidaju hram Gospodu, Bogu Izraelovu, 2 Dooe k Zerubabelu i k obiteljskim glavarima i zatraie od njih: Htjeli bismo zidati s vama; jer tujemo Boga vaega isto tako kao i vi i rtvujemo njemu od dana asirskoga kralja Esar Hadona, koji nas je doveo ovamo. 3 A Zerubabel, Jeua i ostali obiteljski glavari izraelski odgovorie im: Mi ne smijemo Bogu svojemu zidati hram s vama zajedno. Mi emo ga sami podignuti Gospodu, Bogu Izraelovu, kako nam je zapovjedio kralj Kir, kralj perzijski. 4 Tada su stanovnici zemlje gledali da judejskom narodu oduzmu volju i da ih zastrae od zidanja.

Presvetoga, dok se sveenik ne poslui Urimom i Tumimom. 64 Sva zajednica skupa brojila je etrdeset i dvije tisue tri stotine i ezdeset osoba, 65 Osim sluga i slukinja; njih je bilo sedam tisua tri stotine trideset i sedam. K tomu je pridolo jo dvjesta pjevaa i pjevaica. 66 Oni su imali sedam stotina trideset i est konja, dvjesta etrdeset i pet mazgi, 67 etiri stotine trideset i pet deva, est tisua sedam stotina i dvadeset magaraca. 68 Od obiteljskih poglavara neki doavi k hramu Gospodnjem u Jerusalemu darovae posvetne darove za kuu Boju, da se opet sagradi na svojemu mjestu. 69 Po mogunosti svojoj dadoe u riznicu graevnu: zlata ezdeset i jednu tisuu drahmi, srebra pet tisua mina, usto stotinu haljina sveenikih. 70 I tako se naselie sveenici i Leviti i ljudi iz naroda, i pjevai, vratari i Netineji u gradovima svojim. Sav je Izrael stanovao u svojim gradovima. Ezra 3 1 Kad doe sedmi mjesec - sinovi Izraelovi bili su ve u svojim gradovima - skupi se narod jednoduno u Jerusalem. 2 I Jeua, sin Josadakov, s drugovima svojim i Zerubabel, sin ealtielov, s drugovima svojim ustadoe da opet sagrade rtvenik Boga Izraelova, pa da prinose na njemu rtve paljenice, kako pie u zakonu Mojsija, ovjeka Bojega. 3 Oni podigoe rtvenik na starom temelju njegovu, jer su bili u strahu od stanovnika zemlje, i prinosili su na njemu Gospodu rtve paljenice jutrom i veerom. 4 I blagdan sjenica proslavie po propisu, i prinosili su svaki dan u propisanom broju rtve paljenice, kako je bilo zapovjeeno za svaki dan. 5 I potom stalnu rtvu paljenicu, rtve na mjesece mlaake i na sve svete blagdane Gospodnje i rtve onih, koji bi prinijeli Gospodu dragovoljan prinos. 6 Od prvoga dana sedmoga mjeseca poee prinositi Gospodu rtve paljenice, premda jo nije bio postavljen temelj za hram Gospodnji. 7 Kamenarima i drvodjeljama davali su novce, a Sidoncima i Tircima jelo, pie i ulje, da dovoze drva cedrova s Libanona na more u Jopu, kako im je

Ezra
5 I potkupie visoke inovnike proti njima, da osujete namjeru njihovu. Tako ostade za svega vremena vladanja perzijskoga kralja Kira do vladanja perzijskog kralja Darija. 6 I pod vladanjem Ahasvera, u poetku njegova vladanja, sastavie tubu proti stanovnicima Jude i Jerusalema. 7 I za vremena Artakserksova upravie Bilam, Mitredat, Tabel s ostalim drugovima svojim pismo na Artakserksa, kralja perzijskoga. Tuba je bila sastavljena u aramejskom pismu i jeziku. 8 Predstojnik Rehum i pisar imaj napisae izvjetaj kralju Artakserksu proti Jerusalemu s ovim sadrajem: 9 Predstojnik Rehum i pisar imaj i svi drugovi njihovi, Dinjani, Afarsataani, Tarpeljani, Afarani, Erekljani, Babilonjani, uanjani, Dehavljani i Elamljani. 10 Tako isto ostali narodi, koje odvede veliki i slavni Osnapar i naseli po gradovima samarijskim i po ostalim krajevima s onu stranu rijeke, i t. d. 11 Rijei pisma, to ga poslae njemu, ove su: Kralju Artakserksu sluge tvoje, ljudi s onu stranu rijeke i t. d. 12 Neka je na znanje kralju, da su Judejci, koji pooe od tebe ovamo, doli k nama u Jerusalem. Oni zidaju opet ovaj buntovniki i opaki grad, popravljaju opet zidove i opravljaju brane. 13 Pa neka je kralj upozoren na to: Ako se ovaj grad opet sazida i zidovi se opet poprave, nee oni vie davati danka ni poreza ni carine. S tim e tetu pretrpjeti kraljevski dohoci. 14 Jer mi jedemo so dvora, te nam ne prilii da gledamo dalje tetu kraljevu, zato podnosimo kralju ovaj izvjetaj. 15 Treba samo pogledati u knjigu povijesti otaca tvojih. Nai e tada u knjizi povijesti i doznat e, da je ovaj grad bio buntovniki grad i da je na tetu kraljevima i pokrajinama, i da su se u njemu dizale bune od davnina. Zato je i bio ovaj grad razoren. 16 Mi dakle upozorujemo kralja na to: Ako se ovaj grad opet sazida i zidovi se njegovi opet poprave, onda nee nita ostati tvoje s onu stranu rijeke. 17 Kralj posla ovaj odgovor predstojniku Rehumu, pisaru imaju i ostalim drugovima njihovim, to su stanovali u Samariji i ostalim krajevima s onu stranu rijeke: Pozdrav i t. d. 18 Pismo, to nam ga poslaste, meni je tono proitano. 19 Na moju zapovijed potrailo se je i nalo se, da je taj grad od davnina

370

ustajao na kraljeve i da su u njemu bivali ustanci i bune. 20 Moni kraljevi vladali su u Jerusalemu i proirili su svoju vlast na sve krajeve s onu stranu rijeke, tako da su im se davali danci, porezi i carine. 21 I zato naredite, da se zabrani onim ljudima opet zidati taj grad, dok ja to ne dopustim! 22 Pazite, da ne budete nemarni u toj stvari, pa da iz toga ne poraste vee zlo na tetu kraljevima! 23 Kad su bile proitane rijei naredbe kralja Artakserksa pred Rehumom i pisarom imajem i pred drugovima njihovim, oni bre otidoe u Jerusalem k Judejcima i zapovjedie im obustavu pod prijetnjom sile i pritiska. 24 Tada se obustavi rad na hramu Bojem u Jerusalemu. Mirovao je do druge godine vladanja perzijskoga kralja Darija. Ezra 5 1 Tada po nalogu Boga Izraelova ustadoe kao proroci meu Judejcima, koji su boravili u Judeji i u Jerusalemu, prorok Hagaj i Zaharija, sin Idov. 2 Potom se digoe Zerubabel, sin ealtielov, i Jeua, sin Josadakov, da ponu opet zidati hram Boji u Jerusalemu. Proroci Boji bili su uz njih i pomagali im. 3 U ono vrijeme pojavie se kod njih Tatnaj, namjesnik podruja s onu stranu rijeke, i etar-Boznaj i drugovi njihovi i upitae ih: Tko vam je dopustio da zida te taj hram i da popravljate te zidove? 4 Tada im odgovorismo imenujui ljude, koji su gradili tu zgradu. 5 A oko je Boga njihova poivalo na starjeinama judejskim, tako da im ne htjedoe obustaviti rad, dok ne otide izvjetaj Dariju i ne doe im o tom pismeni odgovor. 6 Rijei pisma, to ga poslae kralju Dariju Tatnaj, namjesnik s onu stranu rijeke, l etar-Boznaj i drugovi njihovi, Afarsataani s onu stranu rijeke. 7 U izvjetaju, to mu ga poslae, bilo je napisano ovo: Kralju Dariju svaka srea! 8 Neka je na znanje kralju, da doosmo u zemlju Judeju k domu Boga velikoga, koji se zida od velikoga kamena. Stijene se drvom oblau. Posao se revno radi i napreduje ivo pod rukama njihovim. 9 Zapitasmo tamonje starjeine ovako: Tko vam je dopustio da zidate taj hram i da popravljate te zidove?

371

Ezra
hramu Bojemu 6 Zato uklonite se odatle, Tatnaju, namjesnie s onu stranu rijeke, i etar-Boznaju s drugovima svojim, Afarsataanima s onu stranu rijeke! 7 Pustite neka se radi na tom hramu Bojem! Namjesnik judejski i starjeine judejske neka opet sazidaju onaj hram Boji na prijanjem mjestu njegovu! 8 Jo zapovijedam to ete initi onim starjeinama judejskim, da bi se sazidao taj hram Boji: Iz kraljevskih poreznih dohodaka od pokrajine s onu stranu rijeke imaju se onim ljudima bez oklijevanja tono isplaivati trokovi. 9 to inae treba, junaca, ovnova i janjaca za rtve paljenice Bogu nebeskomu, penice, soli, vina i ulja, neka im se, kako reknu sveenici u Jerusalemu, daje svaki dan bez prikraivanja, 10 Da prinose Bogu nebeskomu ugodne rtve i da se mole za ivot kralja i obitelji njegove! 11 Jo zapovijedam: Tko prestupi ovu odredbu, iz kue njegove neka se istrgne greda i zabode se, i on na njoj neka se objesi! A kua njegova za kaznu neka se pretvori u bunite! 12 Bog, koji je ondje nastanio ime svoje, neka srui svakoga kralja i svaki narod, koji bi se usudio prestupiti ovu zapovijed i razoriti onaj hram Boji u Jerusalemu! Ja, Darije, izdadoh ovu zapovijed. Ona se ima tono izvriti. 13 Tada Tatnaj, namjesnik s onu stranu rijeke, i etar-Boznaj i drugovi njihovi uinie tono onako, kako im je bio zapovjedio kralj Darije. 14 Starjeine judejske mogoe dalje zidati, i napredovali su sretno po proroanstvu proroka Hagaja i Zaharije, sina Idova. Tako napokon privedoe gradnju kraju, kao to su bili zapovjedili Bog Izraelov i perzijski kraljevi Kir, Darije i Artakserks, 15 Dovrie hram do treega dana mjeseca Adara u estoj godini vladanja kralja Darija. 16 I sinovi Izraelovi, sveenici, Leviti i ostali, to se vratie iz ropstva, proslavie veoma radosno posvetu hrama Bojega. 17 rtvovae za posvetu hrama Bojega to junaca, dvjesta ovnova, etiri stotine janjaca i kao rtvu za grijeh za svega Izraela dvanaest jaraca prema broju plemena Izraelovih. 18 Tada postavie sveenike po redovima njihovim i Levite po odjelima njihovim, da slue Bogu u Jerusalemu, kako je to propisano u

10 I za imena njihova zapitasmo, da ti ih javimo, i zapisasmo imena onih ljudi, koji im stoje na elu. 11 Oni nam odgovorie ovo: Mi smo tovatelji Boga neba i zemlje i zidamo opet ovaj hram, koji je bio podignut mnogo godina prije ovoga vremena. Velik kralj Izraelov gradio ga je i dovrio. 12 Ali jer djedovi nai razgnjevie Boga nebeskoga, dade ih u ruke Kaldejcu Nebukadnezaru, kralju babilonskomu. On razori ovaj hram i odvede narod u ropstvo u Babilon. 13 Ali prve godine Kira kralja babilonskoga, zapovjedi kralj Kir, da se opet sazida ovaj hram Boji. 14 I zlatno i srebrno posude hrama Bojega, to ga je Nebukadnezar bio odnio iz hrama u Jerusalemu i donio u hram u Babilon, dade kralj Kir iznijeti iz hrama u Babilonu, Ono je bilo dano ovjeku po imenu ebasaru, kojega postavi namjesnikom. 15 Njemu zapovjedi: Uzmi ovo posue, pa idi i stavi ih u hram u Jerusalem! Hram Boji ima se opet sazidati na svojemu prijanjem mjestu, 16 Onda doe onaj ebasar i postavi temelj hramu Bojem u Jerusalemu. Od onoga vremena do sada zida se na njemu; ali jo jednako nije gotov. 17 I neka se, ako je po volji kralju, potrai u riznici kraljevskoj tamo u Babilonu, je li tako, da je kralj Kir zapovjedio, da se opet sazida hram Boji u Jerusalemu. Kralj neka bi nam o tom dao poslati odluku! Ezra 6 1 Tada kralj Darije zapovjedi, da se potrai u pismohraniku, u kojem se tamo u Babilonu pohranjivalo blago. 2 Nae se i u dvoru kraljevskom u Ekbatani, koja lei u pokrajini Mediji, jedan svitak pismeni, u kojemu je bila zapisana ova povelja: 3 Prve godine kralja Kira izdade kralj Kir ovu zapovijed u stvari hrama Bojega u Jerusalemu: Ima se opet podignuti hram kao mjesto, gdje se kolju rtve zaklanice i prinose rtve paljenice. Visina mu ima biti ezdeset lakata; ezdeset lakata neka mu bude i irina! 4 Tri reda neka budu od kamenja velikoga i jedan red od drveta novoga. Trokove ima da snosi kraljevski dvor. 5 I posue zlatno i srebrno hrama Bojega, to ga je Nebukadnezar uzeo iz hrama U Jerusalemu i donio u Babilon, ima se vratiti natrag i odnijeti u hram jerusalemski svako na svoje prijanje mjesto. Ima ga postaviti u

Ezra
knjizi Mojsijevoj. 19 Potom proslavie oni, to se vratie iz ropstva, blagdan Pashe etrnaestoga dana prvoga mjeseca. 20 Jer su se bili svi oistili sveenici i Leviti. Svi su bili isti, i tako zaklae Pasha za sve, to se vratie iz ropstva, i za brau svoju, sveenike, i za sebe same. 21 A jeli su Pasha i sinovi Izraelovi, to se vratie iz ropstva, i svi, to su se bili odvojili od neistoe pogana u zemlji, pa se pridruili njima, da tako trae Gospoda, Boga Izraelova. 22 Tada svetkovae veoma radosno sedam dana blagdan nekvasnih kruhova, jer ih je bio obradovao Gospod, kad im obrati naklonost kralja asirskoga, tako da ih je podupirao u poslu oko hrama Boga Izraelova. Ezra 7 1 Poslije ovih dogaaja za vladanja perzijskoga kralja Artakserksa vrati se Ezra, sin Seraje, sina Azarije, sina Hilkije, 2 Sina aluma, sina Sadoka, sina Ahituba, 3 Sina Amarije, sina Azarije, sina Merajota, 4 Sina Zarahije, sina Uzije, sina Bukija, 5 Sina Abiua, sina Finehasa, sina Eleazara, sina velikog sveenika Arona. 6 Ovaj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je knjievnik, vjet zakonu Mojsijevu, to ga je bio dao Gospod, Bog Izraelov, jer je ruka Gospoda, Boga njegova, bila nad njim, dopustio mu je kralj sve, to je zaelio. 7 Ujedno doe u Jerusalem mnotvo sinova Izraelovih, sveenika, Levita, pjevaa, vratara i Netineja. Bilo je to sedme godine kralja Artakserksa. 8 On doe u Jerusalem petoga mjeseca, sedme godine kraljeve. 9 Prvoga dana prvoga mjeseca bila je naredba polaska iz Babilona, i prvoga dana petoga mjeseca doe on u Jerusalem, jer je dobrostiva ruka Boga njegova bila nad njim. 10 Jer je Ezra bio upravio svoju tenju na to, da istrauje zakon Boji i da ga izvruje i da pouava u Izraelu zakon i pravo. 11 Ovako glasi pismo, to ga dade kralj Artakserks knjievniku sveeniku Ezri, tumaitelju zapovijedi i uredaba Gospodnjih u Izraelu: 12 Artakserks, kralj nad kraljevima, sveeniku Ezri, tumaitelju zakona Boga nebeskoga, i t. d. 13 Ja izdajem zapovijed, da svaki, koji

372

u mojemu kraljevstvu od naroda Izraelova, njegovih sveenika i Levita hoe da od svoje volje ide u Jerusalem, smije ii s tobom. 14 Jer ti si poslan od kralja i njegovih sedam savjetnika, da i trai prilike u Judeji i Jerusalemu na temelju zakona Boga svojega, koji je u tvojoj ruci, 15 Da odnese srebro i zlato, to su kralj i njegovi savjetnici darovali za Boga Izraelova, kojemu je stan u Jerusalemu, 16 I sve srebro i zlato, to e dobiti u svoj pokrajini babilonskoj, uz milostinju naroda i sveenika, to je oni priloe za hram Boga svojega u Jerusalemu. 17 Prema tome kupi brino za taj novac junaca, ovnova i janjaca s prinosima i naljevima njihovim i prinesi ih na rtveniku hrama Boga vaega u Jerusalemu! 18 to se tebi i brai tvojoj svidi da uinite s ostalim srebrom i zlatom, to uinite po volji Boga svojega! 19 Posude, to ti je bilo dano za slubu u hramu Boga tvojega, predaj pred Bogom u Jerusalemu! 20 Drugo, to ustreba hramu Boga tvojega, te bi ti jo imao potroiti, smije namiriti iz kraljevske blagajne. 21 S tim ja, kralj Artakserks, izdajem zapovijed svima blagajnicima s onu stranu rijeke. Sve, to zatrai od vas sveenik Ezra, tumaitelj zakona kralja nebeskoga, ima se tono uiniti, 22 Do to talenata srebrn, sto kora penice, sto bata vina, to bata ulja i soli bez obrauna. 23 Sve, to ustreba po zapovijedi Boga nebeskoga, ima se brino uiniti za hram Boga nebeskoga, da ne padne kazneni sud na kraljevstvo kralja i sinova njegovih. 24 Nadalje neka znate, da nitko nije ovlaten uzimati danak, porez ili carinu od bilo kojega sveenika, Levita, pjevaa, vratara, Netineja ili drugoga sluge toga hrama Bojega! 25 A ti, Ezra, po mudrosti Boga svojega, to je ima, postavi suce i upravitelje, koji e suditi svemu narodu s onu stranu rijeke, naime svima onima, koji znadu zakone Boga tvojega! Tko ih jo ne zna, toga pouite! 26 A svaki, koji ne bi izvrivao zakona Boga tvojega i zakona kraljeva, ima se strogo sudbeno kazniti: bilo smru ili progonom ili globom ili tamnicom. 27 Blagoslovljen neka je Gospod, Bog otaca naih, koji nadahnu kralja, da proslavi kuu Gospodnju u Jerusalemu! 28 On mi dade, te naoh milost kod

373

Ezra
to e ih rei Idu i brai njegovoj, Netinejima, u mjestu Kasifji, da nam dovedu slue za hram Roga naega. 18 Tada nam dovedoe, jer je dobrostiva ruka Boga naega bila nad nama, ovjeka razumna od potomaka Mahlija, sina Levija, sina Izraelova, naime erebju sa sinovima njegovim i braom njegovom, osamnaest ljudi; 19 I Haabju i s njim Izaiju od potomaka Merarijevih s braom njegovom i sinovima njihovim, dvadeset ljudi, 20 I od Netineja, koje su bili darovali David i knezovi da slue Levitima, dvjesta i dvadeset Netineja. Svi su ovi imenovani poimence. 21 Onda dadoh ondje na rijeci Ahavi oglasiti post, da se ponizno pred Bogom svojim i da izmolimo u njega sretan put sebi, djeci svojoj i svemu blagu svojemu. 22 Stidio sam se naime iskati od kralja i momadi i konjanika, da nas brane od neprijatelja putem. Mi smo bili dapae izjavili kralju: Ruka je Boga naega nad svima, koji ga zamole, na dobro njihovo; a jaki gnjev njegov pogodi sve, koji ga ostave. 23 Mi smo dakle postili i molili se Bogu svojemu za to, i on nas uslia. 24 Nato izabrah izmeu najuglednijih sveenika dvanaestoricu, naime erebju, Haabju i s njima desetoricu drugova njihovih. 25 Ovima izmjerih srebro i zlato; posue, posvetni dar za kuu Boga naega, to darovae kralj, njegovi savjetnici i dostojanstvenici i svi sinovi Izraelovi, koji se naoe tamo. 26 Izmjerih im u ruke: est stotina i pedeset talenata srebra, posua srebrnoga sto talenata, to talenata zlata, 27 Nadalje dvadeset aa zlatnih od tisuu drahmi i dvije posude od sjajne mjedi fine, skupocjene kao zlato. 28 Pritom im rekoh: Vi ste sveti Gospodu, i posue je sveto, i srebro i zlato posvetni je dar Gospodu, Bogu otaca vaih. 29 uvajte to dakle brino, dokle ne izmjerite pred glavarima sveenikim i Levitima i poglavarima obiteljskim sinova Izraelovih u Jerusalemu, u sobama hrama Gospodnjega! 30 Tada primie sveenici i Leviti izmjereno srebro i zlato zajedno s posuem, da odnesu u Jerusalem u kuu Boga naega. 31 Dvanaestoga dana prvoga mjeseca krenusmo od rijeke Ahave, da idemo u Jerusalem. Ruka Boga naega bila je nad nama. On nas ouva od

kralja i njegovih savjetnika i kod svih visokih dostojanstvenika kraljevih. I tako se ja odvaih, jer je ruka Gospoda, Boga mojega bila nada mnom, i skupih obiteljske glavare iz Izraela, to su imali da dou s menom. Ezra 8 1 Ovo su obiteljski glavari sa svoj im roacima, to su zapisali u rodopise, naime s onima, to su sa vlade kralja Artakserksa bill poli iz Babilona u Jerusalem: 2 Od potomaka Finehasovih: Gerom; od potomaka Itamarovih: Daniel; od potomaka Davidovih: Hatu, 3 Sin ekanijin; od potomaka Paroevih: Zaharija i s njim na broj mukih osoba sto i pedeset; 4 Od potomaka Pahat Moabovih: Elioenaj, sin Zerahjin, i s njim mukih osoba dvjesta; 5 Od potomaka ekanijinih: sin Jahaziel i s njim mukih osoba trista; 6 Od potomaka Adinovih: Abed, sin Jonatanov, i s njim mukih osoba pedeset; 7 Od potomaka Elamovih: Izaija, sin Atalijin, i s njim mukih osoba sedamdeset; 8 Od potomaka; efatijinih: Zebadija, sin Mihaelov, i s njim mukih osoba osamdeset; 9 Od potomaka Joabovih: Obadija sin Jehielov, i s njim mukih osoba dvjesta i osamnaest; 10 Od potomaka Banijevih: elomit, sin Josifjin, i s njim mukih osoba sto i ezdeset; 11 Od potomaka Bebajevih: Zaharija, sin Bebajev, i s njim mukih osoba dvadeset i osam; 12 Od potomaka Azgadovih: Johanan, sin Hakatanov, i s njim mukih osoba sto i deset; 13 Od potomaka Adonikamovih: koji kasnije dooe, po imenu Elifelet, Jeiel i emaja, i s njima mukih osoba ezdeset; 14 Od potomaka Bigvajevih: Utaj i Zabud i s njima mukih osoba sedamdeset. 15 Ja ih skupih na rijeci, to tee prema Ahavi, i ostasmo ondje u taboru tri dana. Kad pregledah narod i sveenike, ne naoh nijednoga Levita meu njima. 16 Zato poslah obiteljske glavare Eliezera, Ariela, emaju, Elnatana, Jariba, Elnatana, Natana, Zahariju i Meulama, i uitelje Jojariba i Elnatana. 17 Ove upravih k Idu, predstojniku u mjestu Kasifji, i stavih im u usta rijei,

Ezra
neprijatelja i razbojnika. 32 Tako doosmo u Jerusalem i ostadosmo tamo tri dana. 33 A etvrti dan izmjeri se srebro, zlato i posue u kui Boga naega u ruke sveeniku Meremotu, sinu Urijinu Uz njega je bio Eleazar, sin Finehasov, i osim ovih bili su nazoni Leviti Jozabad, sin Jeuin, i Noadja, sin Binujev. 34 Na broj i na mjeru bilo je sve izmjereno, i onda je bila zapisana ukupna mjera. 35 Oni, to se vratie iz ropstva, mnotvo prognanika, rtvovae Bogu Izraelovu dvanaest junaca za svega Izraela, devedeset i est ovnova, sedamdeset i sedam janjaca, i na rtvu za grijeh dvanaest jaraca, to sve kao rtvu paljenicu Gospodu. 36 Tada predadoe oni zapovijedi kraljeve satrapima i namjesnicima s onu stranu rijeke; i ovi potpomogoe narod i hram Boji. Ezra 9 1 Kad se je bilo to svrilo, pristupie k meni predstojnici i rekoe: Narod Izraelov, sveenici i Leviti nijesu se odvojili od naroda zemaljskih unato njihovim gadovima, naime od Kanaanaca, Hiteja, Perizeja, Jebuseja, Amonaca, Moabaca, Egipana i Amoreja. 2 Oni dapae uzee keri njihove za ene sebi i sinovima svojim. Tako se pomijea sveti rod sa stanovnicima zemlje. Knezovi i predstojnici bili su prvi u toj opaini. 3 Kad sam to uo, razdrijeh donju haljinu svoju i gornju odjeu svoju, raupah sebi kosu na glavi svojoj i na bradi svojoj i sjedoh duboko potresen. 4 Tada se skupie oko mene svi, koji su se bojali zapovijedi Boga Izraelova zbog opaine onih, koji se vratie iz ropstva. A ja ostadoh sjedei duboko potresen do veernje rtve. 5 O veernjoj rtvi ustadoh duboko tuan, razdrijeh opet donju haljinu svoju i gornju odjeu svoju, padoh niice na koljena svoja, rairih ruke svoje Gospodu, Bogu svojemu, 6 I pomolih se: Boe moj, stidim se i bojim se podignuti lice svoje k tebi, Boe moj, jer zlodjela naa narastoe nam preko glave, i krivnja je naa doprla do neba. 7 Od vremena otaca svojih do danas mi smo u velikoj krivnji, i zbog zlodjela naih bili smo mi, nai kraljevi i sveenici, predani kraljevima zemaljskim pod ma, u ropstvo, u grabe i u javnu sramotu, kao to je

374

sluaj danas. 8 Sada nam dodue doe za as milosre od Gospoda, Boga naega, stim, da nam jo ostavi ostatak i dade nam dom na svetom mjestu svojemu, da bi Bog na opet prosvijetlio oi nae i dao nam malo nove ivotne snage u ropstvu naemu. 9 Dodue mi smo jo uvijek robovi, ali nas Bog na nije ostavio u ropstvu naemu, nego nam dade da naemo milost pred kraljevima perzijskim, tako da su nam oni dali toliko ivotne slobode, te smo mogli hram Boga svojega opet podignuti i uiniti, da nanovo ustane iz ruevina svojih. Dade nam obranu u Judeji i Jerusalemu. 10 A to da sada, Boe, kaemo poslije takvih dogaaja? Jer ostavismo zapovijedi tvoje, 11 Koje si nam dao preko sluga svojih, proroka, kad si zapovjedio: zemlja, u koju idete, da je zauzmete, okaljana je neistoom naroda zemaljskih zbog gadova, kojima je napunie od jednoga kraja do drugoga u neistoi svojoj. 12 Ne dajite zato nikada keri svojih za sinove njihove, niti uzimajte keri njihove za sinove svoje! Ne traite nikada i nigdje njihova dobra i njihove koristi, da budete jaki i da moete uivati dobra zemlje i djecu svoju imati za batinike dovijeka! 13 Poslije svega toga, to doe na nas zbog zlih djela naih i velike krivnje nae - premda si nas, Boe na, vie tedio, nego to su to opaine nae zasluile, i ostavio si nam ovaj ostatak 14 Zar emo nanovo prestupati zapovijedi tvoje i sprijateljiti se s ovim gadnim narodima? Ne bi li nas morao kazniti sve do unitenja, tako da vie ne preostane ni jedan ostatak? 15 Ali ti si, Gospode, Boe Izraelov, dobrostiv, jer mi danas ostasmo kao spaeni. Evo, mi stojimo pred tobom s takvom krivnjom svojom, da ne moe za to stajati ni jedan pred tobom. Ezra 10 1 Dok se je Ezra molio tako i plaui pred hramom Bojim prostrt priznavao krivnju svoju, skupi se oko njega veliko mnotvo Izraelaca, ljudi, ena i djece, i narod je plakao gorko, 2 Tada progovori ekanija, sin Jehielov, od sinova Elamovih i ree Ezri: Mi smo se ogrijeili o Boga svojega, to smo uzimali ene tuinke iz naroda zemaljskih. Ali jo ima ufanja Izraelu za to. 3 Mi emo se sada Bogu svojemu sveano obvezati, da emo otpustiti

375

Ezra
Ovi odrae prvoga dana desetoga mjeseca sjednicu, da izvide stvar. 17 Oni svrie sa svima onima, koji su bili kui doveli ene tuinke, do prvoga dana prvoga mjeseca. 18 Meu sveenstvom naoe se ovi, koji su se bili oenili enama tuinkama: Od potomaka Jeue, sina Josadakova, i od drugova njegovih; Maaseja, Eliezer, Jarib i Gedalija. 19 Oni dadoe ruku svoju na to, da e pustiti ene svoje. Njihova duna rtva bila je jedan ovan za krivnju njihovu. 20 Od potomaka Imerovih: Hanani i Zebadija. 21 Od potomaka Harimovih: Maaseja, Elija, emaja, Jehiel i Uzija. 22 Od potomaka Pahurovih: Elioenaj, Maaseja, Imael, Netanel, Jozabad i Elasa. 23 Od Levita: Jozabad, imej, Kelaja, i Kelita nazvan, Petahja, Juda i Eliezer, 24 Od pjevaa: Elijaib, i od vratara: alum, Telem i Uri 25 Od ostalih sinova Izraelovih, od potomaka Paroevih: Ramja, Jizija, Malkia, Mijamin, Eleazar, Malkija i Benaja 26 Od potomaka Elamovih: Matanija, Zaharija, Jehiel, Abdi, Jerimot i Elija. 27 Od potomaka Zatuovih: Elioenaj, Elijaib, Matanija, Jeremot, Zabad i Aziza. 28 Od potomaka Bebajevih: Johanan, Hananija, Zabaj, Atlaj, 29 Od potomaka Banijevih: Meulam, Maluk, Adaja, Jaub, eal i Ramot. 30 Od potomaka Pahat Moabovih: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja, Matanija, Bezaleel, Binuj i Manaseh. 31 Od potomaka Harimovih: Eliezer, Iija, Malkija, emaja Simeon, 32 Benjamin, Maluk i emarja. 33 Od potomaka Haumovih: Matnaj Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj, Manaseh i imej. 34 Od potomaka Banijevih: Maadaj, Amram, Uel, 35 Benaja, Bedija, Kelu, 36 Vanija, Meremot, Elijaib, 37 Matanija, Matnaj, Jaasaj, 38 Bani, Binuj, imej, 39 elemja, Natan, Adaja, 40 Maknadbaj, aaj, araj, 41 Azarel, elemja, emarja, 42 alum, Amarija i Josip. 43 Od potomaka Nebovih Jeiel, Matitja, Zabad, Zebina, Jedu, Joel i Benaja, 44 Svi su se ovi bili oenili tuinkama. Meu njima bilo je ena, koje su bile djecu izrodile.

sve ene s djecom njihovom, ako ti, Gospode, i oni, koji se boje zakona Boga naega, drite to za korisno. Po zakonu neka se postupa! 4 Ustani, jer je ovo tvoj posao. Mi smo uza te. Budi hrabar u tom! 5 Ezra ustade i zakle glavare sveenika, Levita i svega Izraela, da uine po tom prijedlogu; i zaklee se. 6 Potom ostavi Ezra mjesto pred hramom Bojim i otide u sobu Johanana, sina Elijaibova. On ue tamo. Ali nije jeo ni pio nita, jer je rastuen radi opaine onih, koji se vratie iz ropstva. 7 Onda oglasie po Judeji i Jerusalemu, da se svi, koji se vratie iz ropstva, imaju skupiti u Jerusalemu. 8 Onome, koji ne bi doao za tri dana prema zakljuku knezova i starjeina, unitit e se sve to ima, a on sam bit e iskljuen i zajednice onih, koji se vratie iz ropstva. 9 I skupie se svi ljudi od Jude i Benjamina za tri dana u Jerusalem. Bilo je devetoga mjeseca, dvadesetog dana u mjesecu. Sav je narod sjedio na trgu pred hramom Bojim, drui radi te tvari i od dada. 10 Sveenik Ezra die se i ree im: Svi se ogrijeiste, kad se oeniste tuinkama, te stim jo umnoiste krivnju Izraelovu. 11 Zato sad priznajte krivnju pred Gospodom, Bogom otaca svojih, li inite po volji njegovoj! Odvojite se od naroda zemaljskih i od ena tuinki! 12 Sva skuptina odgovori u sav glas: Spremni smo da tako uinimo, kako si nam rekao. 13 Ali naroda ima mnogo, i vrijeme je dada. Ne moe se zato ostati Vani. I ta stvar ne da se svriti u jedan ili u dva dana, jer nas ima veoma mnogo, koji sagrijeismo u tom. 14 Nasi predstojnici neka bi jamili za svu zajednicu, da svi, koji su u gradovima naim doveli kui ene tuinke, dou u odreeno vrijeme i s njima starjeine i suci pojedinih gradova, dokle se od nas ne odvrati estoki gnjev Boga naega za tu stvar! 15 Samo Jonatan, sin Asahelov, i Jahzija, sin Tikvin, nastupie proti. Meulam i Levit abetaj podupirali ga. 16 Ali oni, koji se vratie iz ropstva, uinie po gornjem prijedlogu. Sveenik Ezra izabra sebi po pojedinim obiteljima ljude, obiteljske poglavare, zabiljeivi sve poimence.

376

Nehemija
1 Rijei Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca Kisleva, godine dvadesete dogodi se, kad sam bio u glavnom gradu Susi, 2 Da Hanani, jedan od brae moje, doe s nekim ljudima iz Judeje. Upitah ih za Judejce, za ostatak, to je bio umakao ropstvu, i za Jerusalem. 3 Oni mi odgovorie: Oni, to preostae od ropstva, nalaze se u zemlji tamo u velikoj nevolji i sramoti. Zid jerusalemski razruen je, i vrata su njegova spaljena. 4 Kad sam uo tu vijest, sjeo sam i plakao i tugovao itave dane. Postio sam i molio se Bogu nebeskomu. 5 Molio sam se: Ah, Gospode, Boe nebeski, veliki, strani Boe! Ti milostivo uva zavjet onima, koji te ljube i dre tvoje zapovijedi. 6 Daj da bude uho tvoje prignuto i oi tvoje otvorene, da uje molitvu sluge svojega, koju sada dan i no upravljam k tebi za djecu Izraelovu, sluge tvoje! Priznajem grijehe djece Izraelove, to ih poinie proti tebi. I ja i moja oinska kua sagrijeismo. 7 Skrivismo ti i ne drasmo zapovijedi, zakone i odredbe, to si ih zapovjedio svojemu slugi Mojsiju. 8 Ipak se spomeni obeanja, to si ga dao svojemu slugi Mojsiju, kad si rekao: Ako budete grijeili, ja u vas razasuti meu narode. 9 Ali ako se obratite k meni i stanete drati zapovijedi moje o tvoriti ih, ja u vas, pa bili razasuti i do na kraj neba, opet odanle skupiti i odvesti na mjesto, koje sam izabrao, da ondje nastanim ime svoje. 10 Jer oni su sluge tvoje i narod tvoj, koji si iskupio silom svojom velikom i rukom svojom jakom. 11 Ah, Gospode, neka hude uho tvoje prignuto k molitvi sluge tvojega i k molitvi sluga tvojih, koji su voljni bojati se imena tvojega! Daj sada uspjeh slugi svoj emu! Uini, da nae milost kod ovoga ovjeka! Bio sam naime peharnik kod kralja, Nehemija dobiva doputenje od kralja da sazida Jerusalem. Nehemija 2 1 Bilo je mjeseca Nisana godine dvadesete kralja Artakserksa. Pred kraljem je stajalo vino. Ja uzeh vino i pruih ga kralju. Ne htjedoh da on opazi, da sam bio alostan. 2 Ali me upita kralj: Zato ti je lice tako alosno, kad nijesi bolestan? Sigurno ima kakvu brigu u srcu. Ja se uplaih vrlo 3 I odgovorih kralju: Da je iv kralj dovijeka! Kako ne bih bio alostan, kad je grad, gdje su grobovi otaca mojih, opustoen i vrata su njegova ognjem spaljena! 4 Kralj me upita: Ima li kakvu molbu? Tada se pomolih Bogu nebeskomu 5 I odgovorih kralju: Ako misli kralj da je dobro i ako ti je mio sluga tvoj, polji me u Judeju u grad, gdje su grobovi otaca mojih, da ga opet sagradim! 6 A kralj me upita i ena njegova, to je sjedila do njega: Kako bi dugo trajao put tvoj! Kad e opet natrag doi! I pristade kralj i pusti me da idem. Ja mu rekoh vrijeme 7 i onda rekoh kralju; Ako je milo kralj u, da mi se dadne popratno pismo na namjesnike s onu stranu rijeke, da me puste proi, dok ne doem u Judeju, 8 I pismo na Asafa, kraljevskog uvara ume, da mi dadne drva, da napravim vrata za tvravu, za hram, za zid gradski i za kuu, u koju u unii. I to mi dade kralj, jer je milostiva ruka Boga mojega bila nada mnom. 9 Kad dooh k namjesnicima s onu stranu rijeke, predadoh im kraljevska popratna pisma. A kralj posla s menom stotnike i konjanike. 10 Kad ue to Sanbalat, Horonjanin, i Tobija, sluga Amonac, bilo im je vrlo mrsko, da je bio doao netko, da se pobrine za dobro djece Izraelove. 11 Kad sam bio stigao u Jerusalem, priekah ondje tri dana. 12 Tada ustadoh nou s nekoliko ljudi, a da ne rekoh nikomu, to mi je Bog moj nadahnuo da uinim za Jerusalem. I ne imadoh nikakve ivotinje uza se osim ivotinje, na kojoj sam jahao. 13 Tako izaoh nou na vrata Dolinska uz izvor zmajevski prema vratima gnojnim. Pritom razgledam zid jerusalemski, to je leao u ruevinama, i vrata njegova, to su bila ognjem spaljena. 14 Onda odjahah dalje k izvorskim vratima i k jezeru kraljevskom. Tamo nije vie bilo mjesta, da proe ivotinja, na kojoj sam sjedio. 15 Zato sam jo nou jahao dolinom i zid dalje razgledavao. Kad sam bio opet doao k vratima dolinskim, vratih se kui.

377

Nehemija
Jerusalema; 10 Do njega Jedaja, sin Harumafov, pred svojom kuom; do njega Hatu, sin Haabnejin. 11 Daljni komad do kule peske popravljao je Malkija, sin Harimov, i Haub, sin Pahat-Moabov. 12 Do njih je popravljao alum, sin Haloheov, predstojnik druge polovine vanjskoga predjela Jerusalema, uz pomo sestrinskih gradova, to su bili pod njim. 13 Vrata dolinska popravljali su Hanun i stanovnici Zanoaha. Oni ih sagradie i metnue im krila i brave i prijevornice. Usto sazidae jo tisuu lakata zida do gnojnih vrata. 14 Gnojna vrata popravljao je Malkija, sin Rekabov, predstojnik predjela bethakeremskog. On ih sagradi i metnu im krila i brave i prijevornice 15 Vrata izvorska popravljao je alum, sin Kol-Hozeov, predstojnik predjela u Mispi. On ih sagradi, pokri ih i metnu im brave i prijevornice Takoer sagradi zid kod kupelji iloaha uz vrt kraljevski do stepenica, to silaze iz grada Davidova. 16 Za njim je popravljao Nehemija, sin Azbukov, predstojnik jedne polovine predjela betsurskoga, do grobova Davidovih i do kupelji, to je tamo nainjen, i onda do kue junake. 17 Za njim su popravljali: Leviti Rehum, sin Banijev, do njega Haabja, predstojnik polovine predjela keilskoga, 18 Do njega drugovi njihovi Bavaj, sin Henadadov, predstojnik druge polovine predjela keilskoga; 19 Do njega je popravljao Ezer, sin Jeuin, predstojnik Mispe, daljni komad uzdu uzlaza k oruani na uglu. 20 Do njega je popravljao na gori Baruk, sin Zabajev, drugi komad od ugla do vrata kue velikoga sveenika Elijaiba. 21 Do njega je popravljao Meremot, sin Urijin, unuk Hakosova, daljni komad od vrata kue Elijaibove do kraja kue Elijaibove 22 Potom su popravljali sveenici, ljudi iz zemlje ravnice. 23 Onda su popravljali Benjamin i Haub uzdu svoje kue, i za njima Azarija, sin Maasejina, unuk Ananijin, uz svoju kuu. 24 Za njim je popravljao Binuj, sin Henadadov, daljni komad od kue Azarijine do savitka i do ugla. 25 Palal, sin Uzajev, popravljao je naprema savitku i kuli, to se izdie visoko na gornjem dijelu kraljevske

16 A predstojnici nijesu znali, kamo sam bio iao i to sam bio radio, jer do tada nisam bio nita rekao ni Judejcima ni sveenicima ni knezovima ni predstojnicima ni drugima, koji su morali biti zaposleni na gradnji. 17 A sada im rekoh: Vidite nevolju, u kojoj se nalazimo, Jerusalem lei u ruevinama, vrata su njegova spaljena. Hajde da zidamo opet zid jerusalemski, da vie ne budemo na porugu! 18 Tada im rekoh, kako je milostivo, bila nada mnom ruka Boga mojega, i to mi je bio rekao kralj. Onda mi rekoe: Hajde da zidamo! I odvano stavie ruku na dobro djelo. 19 Kad to ue Sanbalat, Horonjanin, i Tobija, sluga Amonac, i Arapin Geem, rugali su nam se, podsmijevali nam se i prijetili nam, to radite to? Da se neete opet pobuniti proti kralju? 20 Ja im odgovorih: Bog nebeski, on e dati, pa emo uspjeti. A mi, sluge njegove, ustadosmo i zidamo. Vi nemate ni dijela ni prava ni spomena u Jerusalemu. Nehemija 3 1 I tako ustadoe veliki sveenik Elijaib i drugovi njegovi, sveenici, i sazidae vrata ovija. Posvetie ih i metnue im krila. Tada su zidali dalje do kule Meje, posvetie je, i zidali su dalje do kule Hananelove. 2 Do njega su zidali ljudi iz Jeriha; do njih je zidao Zakur, sin Imrijev. 3 Vrata riblja zidali su sinovi Hasnaini. Oni ih pobrvnae i metnue im krila, brave i prijevornice. 4 Do njih je popravljao Meremot, sin Urijin, unuk Kozov. Do njega je popravljao Meulam, sin Berekije, unuk Meezabelov, Do njega je popravljao Sadok, sin Baanin. 5 Do njega su popravljali Tekojani. Ali poglavice njihove ne sagnue vrata svojega pod slubu nadzornika svojih. 6 Vrata staroga grada popravljali su Jojada, sin Paseahov, i Meulam, sin Besodjin. Oni ih pobrvnae, metnue im krila, brave i prijevornice, 7 Do njih su popravljali: Gibeonej Melatja, Meronejin Jadon, ljudi iz Gibeona i Mispe do stolice namjesnika s onu stranu rijeke; 8 Do njih Uziel, sin Harhajin, zlatar; do njega Ananija, jedan od pomastara. Oni izvedoe obzidu Jerusalema do irokoga zida. 9 Do njih je popravljao Refaja, sin Hurov, predstojnik nad jednom polovinom vanjskoga predjela

Nehemija
palae kod trijema tamnikoga. Za njim je popravljao Pedaja, sin Paroev, 26 I Netineji, koji su stanovali na Ofelu, do pred vrata vodena na istoku i do kule, to se izdizala visoko. 27 Za njima su popravljali Tekojani daljni komad naprema velikoj kuli visokoj do zida ofelskoga. 28 Povie vrata konjskih popravljali su sveenici, svaki pred svojom kuom. 29 Onda je popravljao Sadok, sin Imerov, pred svojom kuom; za njim emaja, sin ekanijin, uvar vrata istonih, 30 Zatim su popravljali Hananija, sin elemjin, i Hanun, esti sin Salafov, daljni komad. Potom je popravljao Meulam, sin Berekijin, pred svojom poslovnicom. 31 Onda je popravljao Malkija, zlatar, do kue netinejske i trarske, na vratima straarskim i do gornje dvorane na uglu. 32 Izmeu gornje dvorane na uglu i vrata Ovjih popravljali su zlatari i trgovci. Nehemija 4 1 Kad doznade Sanbalat, da mi gradimo zid, rasrdi se i razgnjevi vrlo. Rugao se je Judejcima 2 I rekao im pred suplemenicima svojim i pred narodom samarijskim: to rade ti nemoni Judejci? Hoe li im se volja ispuniti? Hoe li rtvovati i jednoga dana svriti? Hoe li iz ruevina privesti u ivot kamenje, to je ipak spaljeno? 3 Tada ree Amonac Tobija, to je stajao uz njega: Pusti, neka zidaju! Da iskoi lisica, razruit e im na komade kameni zid njihov. 4 uj, Boe na, kako smo postali na ruglo! Obrati ruglo njihovo na njihovu glavu i daj da budu u zemlji robovi prezira! 5 Ne oprosti im njihova zlodjela! Grijeh njihov neka se ne izbrie pred tobom, jer su jade zadali onima, koji grade! 6 A mi smo dalje zidali zid, i sav je zid bio popravljen do pola visine. Odatle je narod crpio volju za rad. 7 Kad je uo Sanbalat, da je napredovalo popravljanje zidova jerusalemskih i da se poelo zatvarati pukotine, razgnjevie se vrlo. 8 Zavjerie se svi zajedno da dou i napadnu Jerusalem i da ga unite. 9 A mi smo se molili Bogu i postavljali smo za sigurnost od njih nou i danju strau proti njima. 10 A Judejci izjavie: Klonula je snaga nosiocima i veoma je mnogo podrtina. Nijesmo u stanju da zidamo zid dalje.

378

11 A nai protivnici rekoe: Da ne doznadu i ne opaze, dokle ne doemo meu njih, da ih pobijemo i gradnju prekinemo. 12 I kad dooe Judejci, to su stanovali u njihovoj blizini, i rekoe nam deset puta iz svih mjesta: Vi se morate povratiti k nama 13 Onda ja na mjestima dublje poloenim iza zida, gdje je bilo slobodne zemlje, ponamjestih narod po porodicama poredan s njihovim maevima, kopljima i lukovima. 14 Kad sam ga bio razgledao, rekoh starjeinama, predstojnicima i ostalom narodu: Ne bojte se od njih! Mislite na Gospoda, velikoga i stranoga, i borite se za brau svoju, za sinove i keri svoje, za ene i kue svoje! 15 Kad ue neprijatelji nai, da smo bili doznali i da je Bog bio razbio njihovu namjeru, mogli smo se opet vratiti k zidu, svaki na svoj posao. 16 Od onoga dana bila je samo jedna polovina mojih momaka zaposlena na gradnji, druga je polovina nosila koplje i tit, luk i oklop. Iza svega naroda judejskoga stajali su knezovi. 17 I oni, koji su zidali zid, i oni, koji su teret nosili, bili su naoruani Jednom su rukom radili, druga je drala oruje. 18 Svaki od onih, koji su bili zaposleni na gradnji, imao je ma pripasan uz bedricu i tako je zidao. Truba je stajao uza me. 19 Starjeinama, predstojnicima i ostalom narodu dadoh ovaj naputak: Posao je velik i dug, a mi smo razdijeljeni po zidu, daleko jedan od drugoga. 20 Kad ujete trubu da trubi, onda se strite k nama! Bog na borit e se za nas. 21 Tako smo radili posao. A jedna je polovina drala koplja od uzlaska zore do izlaska zvijezda. 22 Jo zapovjedih tada narodu: Svaki sa slugom svojim neka nouje u Jerusalemu, da bi nam nou straili, a danju radili! 23 Ja, moja braa, moji momci; straari, to su mi bili pridijeljeni, nijesmo svlaili sa sebe svojih haljina. Svaki se je odrekao vode. Nehemija 5 1 Tada podigoe ljudi iz naroda zajedno sa svojim enama teke optube proti svojim suplemenicima judejskim, 2 Jedni rekoe: Mi imamo mnogo sinova i keri. Moramo dobiti ita, da

379

Nehemija
podruni inovnici njihovi tlaili su narod. Ja tako nijesam inio iz straha pred Bogom. 16 I oko graenja zida radio sam skupa, a nijesmo bili stekli zemljita, i svi ljudi moji bili su skupa ondje na poslu. 17 Usto su jeli za mojim stolom Judejci, to su imali slubu predstojniku bilo ih je sto i pedeset ljudi - i oni, to su dolazili k nama iz okolnih naroda. 18 Svagdanji potroak: jedno govee, est ovaca izabranih i perad svake vrste, iao je na moj raun. I svaki deset dana davalo se svakojakog vina izobilja. A opet nijesam iskao hrane, to mi je pripadala kao namjesniku, jer je narod bio teko optereen rabotom. 19 Uzmi mi, Boe moj, sve na dobro, to sam uinio za ovaj narod! Nehemija 6 1 Kad doe do uiju Sanbalatu, Tobiji i Arapinu Geemu i ostalim naim neprijateljima, da sam sazidao zid i da nije ostalo u njemu nema pukotina ipak dotada nijesam bio namjestio krila na vratima 2 Tada poslae Sanbalat i Geem k meni i poruie mi: Doi, odrat emo sastanak u jednom selu u ravnici ononskoj! A oni su mislili zlo po me. 3 Ja im stoga poslah glasnike i poruih: U poslu sam velikom i zato ne mogu doi. Posao bi stao, kad bih ga pustio i doao k vama. 4 Tako su slali k meni etiri puta, i ja im uvijek jednako odgovorih. 5 Sada posla Sanbalat po peti put tako slugu svojega s otvorenim pismom meni. 6 U njemu je bilo pisano: Ide glas meu narodima - i Geem to potvruje - da vi, ti i Judejci, snujete bunu: zato opet zida zid. Ti sam da hoe postati kralj njihov i vie tako to. 7 I da si postavio proroke, koji e te u Jerusalemu proglasiti kraljem judejskim. I takvi glasovi doi e kralju do uiju. Zato doi, da se dogovorimo! 8 Nato poslah ja k njemu i poruih mu: Nita nema od toga, to tvrdi; ti si to sam izmislio. 9 Svi oni naime htjedoe nas uplaiti, jer su se nadali, da emo onda odustati od posla, tako da se ne svri. Ali sad ojaaj ruke moje! 10 Jednoga dana moradoh otii u kuu emaji, sinu Delaje, sina Mehetabelova, koji se bio tamo zatvorio, On mi predloi: Otidimo zajedno u hram Boji, u unutranjost hrama i zakljuajmo vrata hramu!

jedemo i ivi ostanemo! 3 Drugi rekoe: Moradosmo zaloiti svoja polja, vinograde i kue. Mi hoemo da imamo ita u ovoj gladi! 4 Opet drugi rekoe: Moradosmo uzajmiti novaca za kraljevski porez na polja svoja i vinograde. 5 A mi smo od jednakoga mesa i krvi kao nai suplemenici. Naa su djeca isto tako dobra kao njihova djeca. A ipak moramo svoje sinove i keri da dajemo u ropstvo. Neke keri nae ve su postale roblje, a mi ne moemo nita uiniti proti tome, jer naa polja vinogradi pripadaju drugima. 6 Vrlo se rasrdih, kad sam uo njihove glasne tube i te govore. 7 Odluih da ukorim starjeine i predstojnike i da im reknem: Vi tjerate lihvu sa zemljacima svojim! I sazvah veliku narodnu skuptinu proti njima 8 I rekoh im: Mi otkupismo, kadgod mogosmo, svoje judejske zemlje, to su bili prodani narodima poganskim. A vi sad sami prodajete svoje zemljake. Dapae prodaju se nama samima. Oni su utjeli i nijesu znali nita odgovoriti. 9 Ja nastavih: To, to inite, nije pravo, Ne treba li vam hoditi u strahu Boga naega, da nam se ne rugaju nai poganski neprijatelji? 10 I ja, braa moja i sluge moje uzaimali smo im mnogo novaca i ita. Ali emo im otpustiti taj zajam. 11 Vratite im jo danas polja njihova, vinograde njihove, maslinike njihove i kue njihove i otpustite im kamatu za novce, ito, vino i ulje, to imate potraivati! 12 Oni odgovorie: Hoemo to vratiti i neemo nita iskati od njih! Uinit emo, kako trai Tada pozvah sveenike i dadoh one zakleti, da e uiniti po svojemu obeanju. 13 Istresoh njedra svoja i rekoh: Ovako neka istrese Bog svakoga iz kue njegove i posjeda njegova, koji ne ispuni obeanja svojega! Upravo ovako neka se istrese i isprazni! Sva zajednica povika: Neka bude tako! I hvaljen neka je Gospod. I sav je narod inio, kako je bio zakljuio. 14 Uostalom od onoga vremena, kad mi kralj naloi da budem namjesnik u Judeji - od dvadesete do trideset druge godine kralja Artakserksa, dvanaest godina - ja sa svojom braom ne jedoh hrane upraviteljske. 15 Prijanji namjesnici, moji prethodnici, bili su narodu teak teret. Uzimali su od njih za jelo i vino svaki dan etrdeset ekela srebra. I

Nehemija
Doi e naime, da te ubiju. 11 Ali ja odgovorih: Zar da ovjek, kakav sam ja, bjei? Kako bi jedan, kakav sam ja, mogao ii u hram i ostati iv? Ne idem tamo. 12 Spoznadoh, da ga Bog nije bio poslao, nego da je Boju rije meni upravio samo zato, jer su ga bili potkupili Tobija i Sanbalat. 13 On je naime bio potkupljen, da se uplaim i da onako uinim i tako sagrijeim. To bi onda njima posluilo za zlo ogovaranje, da me Ozloglase. 14 Naplati, Boe moj, Tobiji i Sanbalatu ta djela njihova, i proroici Noadiji i ostalim prorocima, koji me htjedoe uplaiti! 15 A zid se dovri nakon pedeset i dva dana, dvadeset petoga dana mjeseca Elula. 16 Kad ue to svi neprijatelji nai, uplaie se svi narodi okolo nas i bili su vrlo potiteni, jer spoznae, da je Bog na uinio to djelo. 17 A u one dane i ugledni Judejci slali su mnoga pisma Tobiji, i od Tobije dolazila su njima pisma. 18 U Judeji naime bilo ih je mnogo, koji su mu se bili obvezali zakletvom; jer je on bio zet ekaniji, sinu Arahovu. Njegov sin Johanan bio se je oenio kerju Meulama, sina Berekijina. 19 I govorili su preda mnom o dobrim djelima njegovim i doglasivali mu moje izjave. I Tobija je slao pisma, da me uplai. Nehemija 7 1 Kad je bio zid sazidan, i kad sam bio namjestio vrsta, postavljeni bie vratari, pjevai i Leviti. 2 Svojemu bratu Hananiju i gradskom stotniku Hananiji povjerih vrhovno zapovjednitvo nad Jerusalemom; jer je bio pouzdan, koji se je Boga bojao, vie nego mnogi drugi. 3 Zapovjedih im: Vrata jerusalemska ne smiju se otvarati, dok sunce ne ogrije. U njihovoj nazonosti imaju se vrata zatvoriti i staviti prijevornice. Neka se postave straari i od stanovnika jerusalemskih, po jedan kao straa pred svojom kuom 4 Dodue bio je grad prostran i velik, ali je u njemu stanovalo samo malo ljudi. Mnoge kue nijesu bile jo sagraene. 5 Tada mi dade Bog u srce, te skupih starjeine i predstojnike i narod, da se izbroje po plemenima. Pritom naoh plemenski popis onih, koji su se bili najprije vratili iz ropstva, i u njemu zapisano: 6 Ovo su ljudi iz ove pokrajine, to se vratie iz ropstva i progonstva, koje je

380

neko bio odveo Nebukadnezar, kralj babilonski, u progonstvo u Babilon, i sada se vratie u Jerusalem i Judeju, svaki u svoj grad. 7 Oni dooe pod vodstvom Zerubabela, Jeue, Nehemije, Azarije, Raamije, Nahamanijem, Mordekaja, Bilana, Mispereta, Bigvaja, Nahuma i Baana. Ovo je broj ljudi iz naroda Izraelova: 8 Dvije tisue to sedamdeset i dva potomka Paroeva; 9 Trista sedamdeset i dva potomka efatijina; 10 est stotina pedeset i dva potomka Arahovih; 11 Dvije tisue osam stotina i osamnaest potomaka PahatMoabovih iz linije Jeuine i Joabove; 12 Tisua dvjesta pedeset i etiri potomka Elamova; 13 Osam stotina etrdeset i pet potomaka Zatuovih; 14 Sedam stotina i ezdeset potomaka Zakajevih; 15 est stotina etrdeset i osam potomaka Binujevih; 16 est stotina dvadeset i osam potomaka Bebajevih; 17 Dvije tisue tri stotine dvadeset i dva potomka Azgadova; 18 est stotina ezdeset i sedam potomaka Adonikamovih; 19 Dvije tisue ezdeset i sedam potomaka Bigvajevih; 20 est stotina pedeset i pet potomaka Adinovih; 21 Devedeset i osam potomaka Aterovih iz linije Hezekijine; 22 Trista dvadeset i osam potomaka Haumovih; 23 Trista dvadeset i etiri potomka Bezajeva; 24 Sto i dvanaest potomaka Harifovih; 25 Devedeset i pet ljudi iz Gibeona; 26 to osamdeset i osam iz Betlehema i Netofe; 27 to dvadeset i osam iz Anatota; 28 etrdeset i dva iz Bet-Azmaveta; 29 Sedam stotina etrdeset i tri iz Kirjat-Jearima, Kefire i Beerota; 30 est stotina dvadeset i jedan iz Rame i Gebe; 31 to dvadeset i dva iz Mikmaa; 32 to dvadeset i tri iz Betela i Aja; 33 Pedeset i dva iz Novoga Neba; 34 Tisua dvjesta pedeset i etiri iz Novoga Elama; 35 Trista i dvadeset iz Harima; 36 Trista etrdeset i pet iz Jeriha; 37 Sedam stotina dvadeset i jedan iz Loda, Hadida i Ona; 38 Tri tisue devet stotina i trideset iz Senae,

381

Nehemija
tisua sedam stotina i dvadeset magaraca. 70 Gdjekoji od obiteljskih glavara dadoe priloge za gradnju, Namjesnik darova u riznicu tisuu drahmi zlata, pedeset zdjelica, pet stotina i trideset haljina sveenikih. 71 Od obiteljskih glavara dadoe neki u riznicu za gradnju dvadeset tisua drahmi zlata i dvije tisue i dvjesta mina srebra. 72 to dade ostali narod, iznosilo je dvadeset tisua drahmi zlata i dvije tisue mina srebra i ezdeset i sedam haljina sveenikih. 73 I tako se naselie sveenici i Leviti, vratari, pjevai, ljudi iz naroda, Netineji i sav Izrael u svojim gradovima. Kad doe sedmi mjesec, i kad su sinovi Izraelovi boravili u svojim gradovima. Nehemija 8 1 Tada se skupi sav narod jednoduno na slobodnom trgu pred vratima vodenim, Oni zatraie od knjievnika Ezre, da donese knjigu zakona Mojsijeva, to ga je bio dao Gospod sinovima Izraelovim. 2 Sveenik Ezra donese zakon pred skuptinu, pred ljude i ene i sve, koji su ga mogli razumjeti, prvoga dana sedmoga mjeseca. 3 Od jutra do podne itao je on iz njega na trgu pred vratima vodenim ljudima i enama i svima koji su mogli razumjeti. Sav je narod sluao itanje knjige zakonske. 4 Knjievnik Ezra stajao je pritom na podu od drveta, to su ga bili napravili za ovu svrhu. Uz njega s desne strane stajali su Matitija, ema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja: lijeve mu strane Pedaja, Miael, Malkija, Haum, Habadana, Zaharija i Meulam. 5 Ezra otvori knjigu pred oima svega naroda; jer je bio vie svega naroda. Kad ju je bio otvorio, ustade sav narod. 6 I Ezra ree molitvu hvale u ast Gospodu, Bogu velikomu. Sav narod odgovori: Amen, amen! I podigoe ruke svoje, prignue se tada i poklonie se Gospodu licem do zemlje. 7 Leviti Jeua, Bani, erebja, Jamin, Akub, abetaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarija, Jozabad, Hanan i Pelaja objanjavali su narodu zakon, a narod je stajao na svojemu mjestu. 8 itali su iz knjige zakona Bojega dio po dio i razlagali smisao, tako da su razumjeli to se italo. 9 Potom Nehemija - to jest namjesnik i Ezra, sveenik i knjievnik, i Leviti, koji su pouavali narod, rekoe svemu

39 Sveenici: devet stotina sedamdeset i tri potomka Jedajina od kue Jeuine; 40 Tisua pedeset i dva potomka Imerova; 41 Tisua dvjesta etrdeset i l sedam potomaka Pahurovih 42 I tisua i sedamnaest potomaka Harimovih. 43 Leviti: sedamdeset i etiri potomka Jeuina i Kadmielova iz kue Hodvine. 44 Pjevai: to etrdeset i osam potomaka Asafovih, 45 Vratari: to trideset i osam potomaka alumovih, Aterovih, Talmonovih, Akubovih, Hatitinih i obajevih, 46 Netineji: potomci Sihini, Hasufini, Tabaotovi, 47 Kerosovi Sijajevi, Padonovi, 48 Lebanini, Hagabini, Salmajevi, 49 Hananovi, Gidelovi, Gaharovi, 50 Reajini, Resinovi, Nekodini, 51 Gazamovi, Uzini, Paseahovi, 52 Bezajevi, Meunimovi, Nefusimovi, 53 Bakbukovi, Hakufini, Harhurovi, 54 Bazlitovi, Mehidini, Harini, 55 Barkosovi, Siserini, Tamahovi, 56 Nesiahovi i Hatifini. 57 Potomci sluga Salomonovih: Potomci Sotajevi, Soferetovi, Peridini, 58 Jaalini, Darkonovi, Gidelovi, 59 efatijini, Hatilovi, Pokeret-Sebajini od Sabajina i Amona. 60 Svega bila su trista devedeset i dva Netanija i potomka sluga Salomonovih, 61 Ovi, to se vratie iz Tel-Melaha, TelHare, Keruba, Adona i Imera, ne mogoe dokazati, da je njihova obitelj i njihov rod izraelski: 62 est stotina etrdeset i dva potomka Dalajina, Tobijina i Nekodina; 63 Od sveenika: potomci Hobajini, Hakosovi i Barzilaja, koji se bio oenio jednom od keri Gileaanina Barzilaja i bio prozvan njihovim imenom. 64 Ovi su bili traili svoju rodovnicu, jer se nije mogla nai, bili su privremeno iskljueni iz sveenstva. 65 Namjesnik im zabrani jesti od Presvetoga, dok se opet ne poslui sveenik Urimom i Tumimom. 66 Sva je zajednica svega brojila etrdeset dvije tisue tri stotine i ezdeset osoba, 67 Osim sluga i slukinja, kojih je bilo sedam tisua tri stotine trideset i sedam. K tomu dolazi jo dvjesta etrdeset i pet pjevaa i pjevaica. 68 Oni su imali sedam stotina trideset i est konja, dvije stotine etrdeset i pet mazgi, 69 etiri stotine trideset i pet deva, est

Nehemija
narodu: Ovaj je dan svet Gospodu, Bogu vaemu. Ne tugujte i ne plaite! Sav je narod naime bio u pla udario, kad je sasluao sadraj zakona. 10 Tada im on ree: Idite, uzmite sebi dobro jelo i dobro pie i poljite jedan dio i onima, koji ne mogu sebi nita zgotoviti, jer je ovaj dan svet Gospodu naemu. Ne tugujte, jer je radost u Gospodu jakost vaa! 11 Tako su Leviti umirivali sav narod, a govorili su: Budite mirni, ovaj je dan svet! Ne tugujte! 12 I otide sav narod da jede i pije, da razalje dijelove i da proslavi veliki dan radosti, jer su uvaili ono, to im se je bilo reknulo. 13 Drugi dan skupie se obiteljski glavari svega naroda i sveenici i Leviti kod Ezre, knjievnika, da ue to u zakonu stoji. 14 I naoe u zakonu napisano, da je Gospod bio preko Mojsija zapovjedio, da sinovi Izraelovi imaju boraviti u sjenicama na blagdan a sedmom mjesecu. 15 Po svim gradovima svojim i u Jerusalemu moradoe proglasiti i objaviti: Idite van u gore, donesite granja od plemenitih i divljih maslina, od mirta i palmova i drugih lisnatih drveta, da od toga nainite sjenice, kako je napisano! 16 I narod izae van, donese i naini sebi sjenice na krovovima, u dvoritima, u trijemovima hrama Bojega, na slobodnom trgu kod vrata vodenih i na trgu kod vrata Efraimovih. 17 Sva zajednica svih, to se vratie iz ropstva, naini sebi sjenice i boravila je u sjenicama. Od dana Joue, sina Nunova, do ovoga dana nijesu bili vie to inili sinovi Izraelovi, Zato je vladala veoma velika radost. 18 Svaki dan italo se iz knjige zakona Bojega, od prvoga dana do posljednjega. Svetkovali su blagdan sedam dana. Osmi dan odrae po propisu sveanu skuptinu. Nehemija 9 1 Dvadeset etvrtoga dana toga mjeseca skupie se sinovi Izraelovi postei i u kostrijeti i s prahom na glavama. 2 Poto su se istoplemenski sinovi Izraelovi bili odvojili od svih tuinaca, pristupie i priznae grijehe svoje i zlodjela otaca svojih. 3 Tada se je italo na mjestu, gdje su stajali, iz knjige zakona Gospoda, Boga njihova, tri sata. Onda, klanjajui se Gospodu, Bogu svojemu, kajali su se

382

tri sata. 4 Nato Leviti Jeua, Bani, Kadmiel, ebanija, Buni, erebja, Bani i Kenani stupie na mjesto povieno i zazvae glasom velikim Gospoda, Boga svojega. 5 I Leviti Jeua, Kadmiel, Bani, Haabneja, erebja, Hodija, ebanija i Petahja izgovarali su ovu molitvu: Ustanite, hvalite Gospoda, Boga svojega, odvijeka dovijeka! Neka se slavi tvoje slavno ime, uzvieno iznad svake slave i asti! 6 Ti si jedini, Gospode! Ti si, koji si stvorio nebo, nebo nad nebesima sa svom vojskom njegovom, zemlju i sve, to je na njoj, mora sa svim, to ivi u njima. Svemu tomu daje ti ivot. Tebi se klanja vojska nebeska. 7 Ti si, Gospode, Bog, koji si izabrao Abrama i izveo iz Ura u Kaldeji i dao mu ime Abraham. 8 Ti si pronaao srce njegovo vjerno prema sebi i uinio si s njim zavjet, da e dati potomcima njegovim zemlju Kanaanaca, Hiteja, Amoreja, Perizeja, Jebuseja i Girgaeja, I ti si drao rije svoju; jer si ti vjeran. 9 Ti si vidio nevolju otaca naih u Egiptu, uo si pomaganju njihovu na Crvenom moru. 10 Ti si inio znake i udesa na faraonu, na svim slugama njegovim i na svem narodu zemlje njegove, jer si znao, da su obijesno postupali s njima. Tako si stekao sebi ime, tako veliko, kao to je danas. 11 Ti si razdijelio more pred njima, te prijeoe posred mora suhim. A progonitelje njihove bacio si u dubinu kao kamen u silne vode. 12 Stupom od oblaka vodio si ih danju, stupom ognjenim nou, da im rasvijetli put, kojim su ili. 13 Tada si siao dolje na Sinaj, govorio si s njima s neba i dao si im pravedne zakone, pouzdane naputke, dobre odredbe i prave zakone. 14 Ti si im obznanio svetu Subotu svoju i dao si im preko svojega sluge Mojsija zapovijedi, odredbe i zakone. 15 Kruh s neba dao si im u gladi njihovoj i vodu iz hridine izveo si im u zei njihovoj. Zapovjedio si im da uniu i zaposjednu zemlju, za koju si bio na zakletvu podigao ruku svoju, da e im je dati. 16 Ali oni, oci nai, radili su drsko, bili su tvrdokorni i nijesu sluali zapovijedi tvojih. 17 Ne htjedoe sluati, i nijesu se spominjali udesa tvojih, to si ih inio za njih. Oni postae tvrdovrati, izabrae sebi poglavara i htjedoe se

383

Nehemija
zakonima tvojim, po kojima ivi onaj, koji ih vri. Oni ti uporno pokazae lea, bili su prkosna srca i nijesu sluali, 30 Trpio si ih mnoge godine i opominjao ih duhom svojim preko proroka svojih. Ali ne posluae. Tada si ih dao u ruke narodima zemalja. 31 Ali u prevelikom milosru svojemu nijesi dao da propadnu posve. Nijesi ih ostavio; jer si Bog milostiv i milosrdan. 32 I sada, Boe na, veliki, jaki, strani Boe, koji uva premilostivi zavjet, nemoj da je malo pred tobom sva ta muka, to snae nas, kraljeve nae, knezove nae, sveenike nae, proroke nae, oce nae i sav narod tvoj od vremena kraljeva asirskih do danas! 33 Ti si pravedan u svemu, to nas je snalo jer ti si vjeran bio, a mi smo bezbono radili. 34 I kraljevi nai, knezovi nai, sveenici nai i oci nai nijesu drali zakona tvojega, nijesu marili za tvoje zapovijedi i opomene, to si im davao. 35 U kraljevstvu svojemu i u punini dobara, to si im ih dao, u zemlji prostranoj i rodnoj, koju si im pridijelio, nijesu ti sluili i nijesu se povratili od zlih djela svojih. 36 Zato smo danas robovi. U zemlji, koju si dao ocima naim, da uivaju plodove njezine i dobra njezina, eto u njoj mi smo danas robovi. 37 Njezin bogati prihod pripada sada kraljevima, koje si postavio nad nama za grijehe nae. Oni gospodare nad naim tjelesima i nad stokom naom po svojoj volji, i tako smo mi u velikoj nevolji. 38 Na temelju svega toga sklapamo tvrd ugovor i polaemo ga pismeno. Na povelji imaju stajati imena naih knezova, Levita i sveenika. Narod se obvezuje da e unapredak tono izvravati sve naredbe u zakonu. Nehemija 10 1 Na povelji potpisae se: Nehemija, namjesnik, sin Hakalijin, i Zedekija, 2 Seraja, Azarija, Jeremija, 3 Pahur, Amarija, Malkija, 4 Hatu, ebanija, Maluk, 5 Harim, Meremot, Obadija, 6 Daniel, Gineton, Baruk, 7 Meulam, Abija, Mijamin, 8 Maazja, Bilgaj, emaja. To su bili sveenici. 9 Onda Leviti: Jeua, sin Azanijin, Binuj od potomaka Henadadovih, Kadmiel, 10 I njihovi drugovi: ebanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan, 11 Mika, Rehob, Haabja,

vratiti u Egipat u ropstvo. Ali ti si Bog, koji oprata, milostiv i milosrdan, dugotrpan i bogat dobrotom. Nijesi ih ostavio. 18 Dapae kad oni nainie sebi tele liveno i rekoe: Ovo je tvoj Bog, koji te je izveo iz Egipta - , kad poinie velike hule, 19 U prebogatom milosru svojemu nijesi ih ostavio u pustinji. Stup od oblaka nije odstupao od njih danju, da ih vodi putem, niti stup ognjeni nou, da im osvjetljuje put, kojim su imali ii. 20 Dao si im dobri svoj duh, da ih pouava. Mane svoje nijesi uskratio od usta njihovih i vode si im dao u ei njihovoj. 21 etrdeset godina opskrbljivao si ih u pustinji. Nijesu trpjeli nikakve oskudice. Haljine njihove se ne derae, i noge njihove ne otekoe. 22 Dao si im kraljevstva i narode i odredio si svakomu podruje njegovo. Oni zaposjedoe zemlju Sihonovu, zemlju kralja hebonskoga i zemlju kralja Oga baanskoga. 23 Djecu njihovu umnoio si kao zvijezde nebeske i uveo si ih u zemlju, za koju si bio rekao ocima njihovim da e ui u nju i uzeti je u posjed. 24 Djeca njihova dooe i zaposjedoe zemlju. Pred njima si sruio stanovnike zemlje, Kanaance, i predao ih u njihove ruke, kraljeve njihove i narode zemlje, da ine od njih to im je volja. 25 Dobie tvrde gradove i zemlju rodnu, zaposjedoe mnoge kue, pune svakoga dobra, studence iskopane, vinograde, maslinike i voke. Jeli su, i nasitie se i ojaae, i plivali su u punini tvojih dobara. 26 Ali oni postadoe uporni, pobunie se proti tebi i okrenue leda zakonu tvojemu Pobie proroke tvoje, koji ih opominjali, da ill obrate k tebi, i oni poinie velike hule. 27 Zato si ih davao u ruke neprijateljima njihovim, da ih ovi pritisnu. A kad bi tada u nevolji svojoj povikali k tebi, ti si ih usliio s neba. Davao si im u velikom milosru svojemu spasitelje, koji bi ih izbavljali iz ruku neprijatelja njihovih. 28 A im bi otpoinuli, opet su inili zlo pred tobom. Tada si ih preputao ruci neprijatelja njihovih, i ovi su vladali nad njima. Oni bi tada nanovo povikali k tebi, i ti si ih usliio s neba i esto ih izbavljao u velikom milosru svojemu. 29 Opominjao si ih ozbiljno, da ih obrati k zakonu svojemu. Ali oni ostadoe prkosni, ne posluae zapovijedi tvojih, i grijeili su proti

Nehemija
12 Zakur, erebja, ebanija, 13 Hodija, Bani, Beninu. 14 Onda glavari narodni: Paro, PahatMoab, Elam, Zatu, Bani, 15 Buni, Azgad, Bebaj, 16 Adonija, Bigvaj, Adin, 17 Ater, Ezekija, Azur, 18 Hodija, Haum, Bezaj, 19 Harif, Anatot, Nebaj. 20 Magpija, Meulam, Hezir, 21 Meezabel, Sadok, Jadua, 22 Pelatija, Hanan, Anaja, 23 Hoea, Hananija, Haub, 24 Halohe, Pilha, obek, 25 Rehum, Haabna, Maaseja, 26 Ahija, Hanan. Anan, 27 Maluk, Harim, Baana. 28 A ostali narod, sveenici, Leviti, vratari, pjevai, Netineji, svi, koji se odvojie od naroda zemaljskih k zakonu Bojemu, zajedno s njihovim enama, sinovima i kerima: svi, koji znaju i razumijevaju, 29 Prikljuuju se ovim svojim zemljacima, glavarima. Oni zadaju vjeru i zaklinju se, da e hoditi po zakonu Bojemu, koji je izdan preko Mojsija, sluge Bojega, i da e izvravati i drati sve zapovijedi Gospoda, Boga naega, i njegove odredbe i zakone. 30 Zato neemo niti davati keri svojih narodima zemlje niti keri njihovih uzimati za sinove svoje. 31 Neemo od naroda zemaljskih, koji donose robu i svakojako ito u subotu na prodaju, nita od toga uzimati u subotu ili u koji drugi sveti dan. Mi emo nadalje u sedmoj godini odrei se poljskoga prihoda i svakoga iskanja duga. 32 Nadalje uzimamo na se obvezu, da dajemo svake godine treinu ekela kao porez za slubu u hramu Boga svojega: 33 Za kruhove postavljene, za prinos svagdanji i za rtvu paljenicu svagdanju, za rtve subotne i rtve na mlaake, za rtve blagdanske, za rtve zahvalne, za rtve za grijeh, da se oiava Izrael, i za svu slubu u hramu Boga svojega. 34 Takoer mi, sveenici, Leviti i narod, bacismo drijeb radi noenja drva, da se donosi u hram Boga naega po obiteljima od godine do godine u odreeno vrijeme, da gori na rtveniku Gospoda, Boga naega, kako je propisano u zakonu. 35 I prvine Polja svojih i prvine svih plodova od svih drveta donosit emo od godine do godine u hram Gospodnji. 36 Nadalje obvezujemo se da po

384

propisu zakona prvoroene sinove svoje i prvence stoke svoje i prvence goveda i ovaca svojih donosimo za hram Boga svojega sveenicima, koji slue u hramu Boga naega. 37 Nadalje emo najbolje od tjestenina svojih i prinosa svojih i plodova svih drveta, i vino i ulje donositi sveenicima u sobe hrama Boga svojega, tako isto desetinu polja svojih Levitima, jer Leviti ubiraju desetinu po svim mjestima, gdje obraujemo polja. 38 Sveenici, potomci Aronovi, imaju pratiti Levite, kad Leviti ubiraju desetinu. Leviti imaju onda donositi desetinu od desetine u hram Boga naega, u sobe spremita. 39 U te naime sobe donosili bi sinovi Izraelovi i Leviti prinose ita, vina i ulja. Tamo su se nalazili i sveti sudovi i sveenici u slubi i vratari i pjevai. Tako se neemo pokazati nemarni prema hramu Boga svojega. Nehemija 11 1 Potom se predstojnici narodni nastanie u Jerusalemu. Ostali narod baci drijeb, da od deset ljudi idrijebaju jednoga, koji se je morao naseliti u svetom gradu Jerusalemu, a ostalih devet desetina ostalo bi u gradovima. 2 I narod je zahvaljivao svima, koji su se dragovoljno naselili u Jerusalemu. 3 Ovo su glavari pokrajinski, koji su se bili naselili u Jerusalemu i u gradovima Judinim. Svaki se nastani na svojem zemljitu u dotinim gradovima: Izrael, sveenici, Leviti, Netineji i potomci sluga Salomonovih. 4 U Jerusalemu se naselie sinovi Judini i Benjaminovi. Od sinova Judinih: Ataja; ovaj vue lozu od Uzije, ovaj od Zaharije, ovaj od Amarije, ovaj od efatije, ovaj od Mahalalela iz potomstva Peresova. 5 Nadalje Maaseja; ovaj vue lozu od Baruha, ovaj od Kol-Hosea, ovaj od Hazaje, ovaj od Adaje, ovaj od Jojariba, ovaj od Zaharije, ovaj od ilonijeva. 6 Potomci Peresovi, koji su stanovali u Jerusalemu, imali su svega etiri stotine ezdeset i osam ljudi za rat valjanih. 7 Ovi su sinovi Benjaminovi: Salu; ovaj vue lozu od Meulama, ovaj od Joeda, ovaj od Pedaja, ovaj od Kolaje, ovaj od Maaseje, ovaj od Itiela, ovaj od Jeaja; 8 Za njim Gabaj, Salaj, svega devet stotina dvadeset i osam. 9 Joel, sin Zikrijev, bio je nadzornik nad njima, i Juda, sin Hasenuin, bio je drugi nadzornik nad gradom.

385

Nehemija
30 Zanoahu, Adulamu i selima njihovim, u Lakiu i seoskim poljima njegovim, u Azeki i zaseocima njezinim. Uni su se bili naselili od Beerebe do doline Hinoma. 31 Sinovi Benjaminovi stanovali su poevi od Gebe u Mikmau, Aju, Betelu i zaseocima njegovim, 32 U Anatotu, Nobu, Ananiji, 33 Hasoru, Rami, Gitaimu, 34 Hadidu, Seboimu, Nebalatu, 35 Lodu i Onu, u dolini drvodjeljskoj. 36 Od Levita nalazili su se odjeli Judi i Benjaminu. Nehemija 12 1 Ovo su sveenici i Leviti, koji dooe sa Zerubabelom, sinom ealtielovim, i s Jeuom: Seraja, Jeremija, Ezra, 2 Amarija, Maluk, Hatu, 3 ekanija, Rehum, Meremot, 4 Ido, Gineton, Abija, 5 Mijamin, Maadja, Bilga, 6 emaja, Jojarib, Jedaja, 7 Salu, Amok, Hilkija, Jedaja. To su bili glavari sveenika i njihovih drugova u vrijeme Jeuino. 8 Leviti su bili Jeua, Binuj, Kadmiel, erebja, Juda, Matanija; ovaj i njegovi drugovi vodili su hvalospjev, 9 Bakbukja i Uni, njihovi drugovi, stajali su naprema njima u slubenim odjelima. 10 Jeui se rodi Jojakim, Jojakimu se rodi Elijaib, Elijaibu se rodi Jojad, 11 Jojadu se rodi Jonatan, Jonatanu se rodi Jadua, 12 U vrijeme Jojakimovo bili su ovi sveenici glavari obiteljski: od obitelji Serajine Meraja, od Jeremijine Hananija, 13 Od Ezrine Meulam, od Amarjine Johanan, 14 Od Melikove Jonatan, od ebanijine Josip, 15 Od Harimove Adna, od Merajotove Helkaj, 16 Od Idove Zaharija, od Ginetonove Meulam, 17 Od Abijine Zikri, od Minjaminove i Moadjine Piltaj, 18 Od Bilgine amua, od emaje Jonatan, 19 Od Jojaribove Matenaj, od Jedaje Uzi, 20 Od Salajove Kalaj, od Amokove Eber, 21 Od Hilkijine Haabja, od Jedajine Netanel. 22 Od Levita bili su popisani glavari obiteljski u vrijeme Elijaiba, Jojade, Johanana i Jadue, od sveenika pod vladom Perzijanca Darija. 23 Od Levita bili su popisani glavari obiteljski u knjizi Dnevnika do

10 Od sveenika bili su tamo Jedaja, sin Jojaribov, Jakin, 11 Seraja, sin Hilkije, sina Meulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahituba, knez hrama Bojega, 12 I braa njihova, to slue u hramu, svega osam stotina dvadeset i dva; nadalje Adaja, sin Jerohama, sina Pelalije, sina Amsije, sina Zaharije, sina Pahura, sina Malkijina, 13 I braa njegova, dvjesta etrdeset i dva obiteljska glavara; isto tako Amaaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina Meilemota, sina Imerova, 14 I braa njihova, za rat valjani ljudi, to dvadeset i osam na broj. Njihov predstojnik bio je Zabdiel, sin Hagedolimov, 15 Od Levita bili su tamo emaja, sin Hauba, sina Azrikama, sina Haabje, sina Bunijeva, 16 I abetaj i Jozabad, koji su bili nad vanjskim poslovima hrama Bojega, iz broja glavara Levitskih, 17 Nadalje Matanija, sin Mike, sina Zabdija, sina Asafova, voda hvalospjeva, koji je poinjao Hvalite u molitvi; i Bakbukja, drugi izmeu brae svoje, i Abda, sin amue, sina Galala, sina Jedutunova. 18 Ukupni broj Levita u svetom gradu bio je dvije stotine osamdeset i etiri. 19 Kao vratari bili su tu: Akub, Talmon i braa njihova, to su straili na vratima, svega sto sedamdeset i dva. 20 Ostali Izraelci, sveenici i Leviti stanovali su po svim gradovima Judinim, svaki na svojemu posjedu. 21 A Netineji stanovali su na Ofelu. Siha i Gipa bili su nadzornici nad Netinejima. 22 Predstojnik Levita u Jerusalemu bio je Uzi, sin Banija, sina Haabje, sina Matanije, sina Mikina, iz roda Asafova, pjevaa, za slubu u hramu Bojemu. 23 Za njih je bila naredba kraljeva, i bila je izdana odredba u korist svagdanje opskrbe pjevaa. 24 Petahja, sin Meezabelov, od potomaka Zareha, sina Judina, bio je ovlatenik kraljev u svim poslovima s narodom. 25 to se onda tie mjesta s njihovim seoskim zemljitima, Judejci su stanovali u Kirjat-Haarbi i zaseocima njezinim, u Dibonu i zaseocima njegovim, u Jekabseelu i selima njegovim, 26 U Jesui, Moladi, Bet-Peletu, 27 Hasar-ualu, u Beerebi i zaseocima njezinim, 28 U Siklagu, Mekoni i zaseocima njezinim, 29 U Rimonu, Zorahu, Jarmutu,

Nehemija
vremena Johanana, potomka Elijaibova 24 Glavari Levita bili su Haabja, erebja i Jeua, sin Kadmielov; nadalje njihovi drugovi, to su stajali naprema njima, da po naredbi Davida, ovjeka Bojega, izmjenjujui se jedan odio s drugim, pjevaju hvalospjeve i slavopjeve. 25 Matanija, Bakbukja, Obadija, Meulam, Talmon, Akub hili su vratari i straili su kod spremita na vratima. 26 Ovi su bili suvremenici Jojakima, sina Jeue, sina Josadakova, i suvremenici namjesnika Nehemije i sveenika i knjievnika Ezre. 27 Kod posvete zidova jerusalemskih traili su Levite iz svih mjesta njihovih i dovedoe ih u Jerusalem, da proslave posvetu u sveanoj radosti, hvalom i pjesmama uz cimbale, harfe i citare. 28 Tako se skupie pjevai iz okoline Jerusalema i iz sela netofatskih, 29 Iz doma Gilgalova i iz krajeva gebskih i azmavetskih. Pjevai naime bili su sebi pasagradili sela oko Jerusalema. 30 Poto su sveenici i Leviti bili oistili same sebe, narod, vrata i zid, 31 Dadoh, da knezovi Judini uzau na zid i postavih dva velika zbora pjevaa. I jedan je od njih otiao po zidu nadesno k vratima gnojnim. 32 Za njima je iao Hoaja i polovina knezova Judinih, 33 Naime Azarija, Ezra, Meulam, 34 Juda, Benjamin, emaja i Jeremija; 35 I od sveenika s trubama Zaharija, sin Jonatana, sina emaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, sina Asafova, 36 I njegovi drugovi emaja, Azarel, Milalaj, Gilalaj, Maaj, Netanel, Juda i Hanani s glazbalima Davida, ovjeka Bojega. Knjievnik Ezra iao je pred njima. 37 Tako su ili k vratima izvorskim; tada uz stepenice grada Davidova pokraj palae Davidove, kamo se ide na zid, i poli su onda dalje do vodenih vrata na istoku. 38 Drugi skup iao je nalijevo. Poao sam za njim s polovicom naroda gore po zidu pokraj kule peske do irokoga zida, 39 Tada pokraj vrata Efraimovih i vrata staroga grada, pokraj ribljih vrata, kule Hananelove i kule Meje, pa do vrata ovijih. Stadoe kod vrata tamnikih. 40 Onda se namjestie oba zbora pjevaka kod hrama Bojega; isto tako ja s polovicom knezova 41 I sveenici Elijakim, Maaseja,

386

Minjamin, Mikaja, Elioenaj, Zaharija i Hananija s trubama, 42 I Maaseja, emaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Pjevai su pjevali pod vodstvom Jizrahijinim. 43 Prinesoe velike rtve zaklanice taj dan, i veselili su se; jer im je bio Bog pripravio veliku radost. I ene i djeca veselili se. Nadaleko se ulo veselje Jerusalema 44 Taj dan bili su postavljeni nadzornici za spremnice, to su sluile kao itnice za prinose, prvine i desetine, da se u njih skupljaju po poljskim meama pojedinih gradova zakonite dae za sveenike i Levite, jer su se Judejci radovali sveenicima i Levitima, to su vrili slubu. 45 Ovi su izvravali slubu Boga svojega i slubu oienja; isto tako pjevai i vratari po propisu Davida i njegova sina Salomona. 46 Jer ve otprije, u dane Davidove i Asafove, bilo je predstojnika nad pjevaima i nad hvalospjevima i slavopjevima u ast Bogu. 47 Sav Izrael u vrijeme Zerubabelovo i Nehemijino davao je svaki dan pristojbine pjevaima i vratarima I Levitima darivali su svete darove, a Leviti bi davali sve te desetine sinovima Aronovim. Nehemija 13 1 U ono vrijeme italo se je narodu iz knjige Mojsijeve. I u njoj se nae napisano, da ne smije nikada biti primljen u zajednicu Boju Amonac i Moabac, 2 Jer oni nijesu bili izali u susret sinovima Izraelovim s kruhom i vodom, nego su najmili Balaama, da ih prokune. Ali Bog na obrati onu kletvu u blagoslov. 3 Kad ue taj zakon, odvojie od Izraela sav tui svijet. 4 Prije toga sveenik Elijaib, koji je bio namjeten nad sobama u hramu Boga naega, roak Tobijin, 5 Bio je uredio njemu veliku sobu, gdje su prije bili spremali darove rtvene, kad, posue, desetinu od ita, vina i ulja, pristojbine za Levite, pjevae i vratare i prinose za sveenike. 6 Dok se je to zbivalo, nijesam bio u Jerusalemu; jer trideset druge godine Artakserksa, kralja babilonskoga, bio sam otiao kralju. Poslije nekoliko vremena zamolih kralja za dopust 7 I vratih se u Jerusalem. Tada vidjeh zlo, to ga je bio uinio Elijaib u korist Tobiji, kad mu uredi sobu u trijemu hrama Bojega. 8 To mi je bilo vrlo neugodno. Zato

387

Nehemija
ne unosi nikakav teret u subotu. 20 I prenoie trgovci i prodavci svakovrsne robe jedanput ili dvaput vani pred Jerusalemom, 21 Opomenuh ih i rekoh im: Zato noujete pred zidom? Ako jo jednom to uinite, stavit u ruku na vas. Otada nijesu vie dolazili u subotu. 22 Onda zapovjedih Levitima, da se oiste i da dou da uvaju vrata, da bi se subota drala sveto. I za to me se spomeni, Boe, i spasi me po velikom milosru svojemu! 23 U one dane vidjeh i Judejce, koji su bili uzeli ene Adoanke, Amonke i Moapke, 24 Djeca njihova govorila su napola adodski. Nijesu umjeli govoriti judejski, nego su govorili jezikom dotinoga naroda. 25 Prekorih ih, prokleh ih, neke od njih izbih i nalupah i zakleh ih Bogom: Ne dajte ipak svojih keri njihovim sinovima i ne uzimajte nijedne od njihovih keri za sinove svoje i za sebe! 26 Nije li stim sagrijeio Salomon, kralj Izraelov? Meu svim mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je ljubimac Boga svojega, i Bog ga je uinio kraljem nad svim Izraelom. Pa opet ga navratie na grijeh ene tuinke. 27 I sad moramo o vama uti, da inite to veliko zlo i grijeite Bogu naemu uzimajui ene tuinke. 28 Od sinova Jojade, sina Elijaiba, velikog sveenika, bio je jedan zet Sanbalatu, Horonjaninu. Ja ga odstranih iz svoje blizine. 29 Zapamti ih, Boe moj, to oskvrnie sveenitvo i zavjet, koji si sklopio sa sveenicima i Levitima! 30 Ja ih oistih od svega poganskoga i uredih slubene dunosti sveenika i Levita za svakoga pojedinoga, 31 I opskrbu drvima u odreeno vrijeme i darove prvina. Spomeni me se za to, Boe moj, na dobro moje!

dadoh izbaciti sve pokustvo Tobijino iz sobe 9 I zapovjedih, da se oiste sobe, i onda da se u njih opet unese posude hrama Bojega, dar rtveni i kad. 10 Takoer doznadoh, da se Levitima nije bio davao njihov dio, te da su bili otili k svojim kuama Leviti i pjevai, koji su morali da vre slubu. 11 Prekorih predstojnike i upitah ih; Zato je hram Boji ostavljen? Nato one opet skupih i postavih ih na njihova mjesta. 12 I sav je Juda donosio desetinu od ita, vina i ulja u spremnice. 13 Za nadzornike nad spremitima postavih sveenika elemju, knjievnika Sadoka i Pedaju od Levita, i za pomo njima Hanana, sina Zakura, sina Matanijina, jer ih se je dralo kao ljude pouzdane. Zato je bio njima povjeren posao, da dijele drugovima svojim. 14 - Spomeni me se, Boe moj, za to i ne zaboravi dobroinstva, to sam ih iskazao hramu Bojemu u slubi njegovoj! 15 U one dane vidjeh u Judeji gdje gaze u kacama u subotu, nose snopove, tovare na magarce vino, groe, smokve i svakovrsne druge terete, i to dovode u Jerusalem u subotu. I opomenuh ih, da na taj dan ne prodaju ivenih namirnica. 16 I Tirci to su stanovali tamo, donosili bi ribe i svakovrsnu robu i prodavali u subotu Judejcima i u Jerusalemu. 17 Tada prekorih glavare judejske i rekoh im: to inite toliko zlo, te skvrnite subotu? 18 Nijesu li to inili oci nai, i nije li Bog nas pustio na nas i na ovaj grad sve ovo zlo? Hoete li jo vei gnjev da navalite na Izraela, kad skvrnite subotu? 19 I im bi se uoi subote smrklo na vratima Jerusalema, zapovjedih, da se zatvore sva vrata, i naredih, da se ne otvaraju do iza subote. I postavih nekoliko svojih ljudi na vratima, da se

Estera
1 Bilo je u dane Ahasvera, onoga Ahasvera, koji je vladao od Indije do Etiopije nad to dvadeset i sedam pokrajina. 2 Kad je kralj Ahasver sjedio na svojemu kraljevskom prijestolju u prijestolnici Susi, 3 Tree godine vladanja svojega uini gozbu svima svojim knezovima i inovnicima, na kojoj se naoe kod njega vojni zapovjednici Perzijanaca i Medijaca s slubenicima i upraviteljima pokrajinskim. 4 Pritom je pokazivao svoje bogatstvo, svoju kraljevsku slavu, svoju sjajnu veliinu mnogo dana, sto i osamdeset dana. 5 Kad su bili zavreni ovi dani, uini

Estera
kralj i svemu narodu, to ga je bilo u Susi, od velikoga do maloga, sveanu gozbu za sedam dana u trijemu vrta, to je leao do palae kraljevske. 6 Zavjese od bijela pamuka i ljubiasta skerleta bili su objeeni vrpcama od finoga lana i crvena grimiza o karikama srebrnim na stupovima mramornim. Na podu, koji je bio od alabastera, bijela i tamna mramora i od sedefa kamena stajali su zlatni i srebrni jastuci za poinak. 7 Pie se davalo u sudovima zlatnim. Svaki je sud bio razlian od drugoga. Vina je bilo izobilja po dareljivosti kraljevoj. 8 I po naputku kraljevu nitko se nije smio nagoniti na pie, jer je kralj bio zapovjedio svima kunim upraviteljima svojim, da svakome puste na volju. 9 I kraljica Vatija uini sveanu gozbu za ene u palai kralja Ahasvera. 10 Sedmi dan, kad se je bio kralj razveselio od vina, zapovjedi on sedmorici dvorana Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, koji su dvorili pred kraljem Ahasverom, 11 Neka dovedu kraljicu Vati pred kralja pod kraljevskom krunom, da pokae narodima i knezovima ljepotu njezinu, jer je bila sjajna pojava. 12 Ali kraljica Vatija ne htjede se pojaviti na zapovijed kraljevu, koju joj donesoe dvorani. Zato se kralj vrlo razgnjevi, i gnjev se njegov raspali u njemu. 13 Tada upita kralj mudrace, koji su se razumjeli u povijest, jer je kralj obiavao predlagati sve svoje stvari vjetacima u zakonu i pravu, 14 Koji su mu bili najblii, a to su bili Karsena, Setar, Admata, Tari, Mares, Marsena i Memukan, sedam uglednih Perzijanaca Medijaca, koji su imali slobodan pristup kralju i prvo mjesto u kraljevstvu. 15 On ih upita: Kako se mora po zakonu postupati s kraljicom Vati, jer nije uinila, to je zapovjedio kralj Ahasver preko dvorana? 16 Memukan odgovori kralju i knezovima: Nije samo kralju skrivila kraljica Vatija, nego i svima knezovima i narodima, koji stanuju u pokrajinama kralja Ahasver. 17 Za ponaanje kraljiino doznat e sve ene, i one e prezirati mueve svoje, kad se pripovjedi: Kralj je Ahasver zapovjedio kraljici Vatiji, da doe pred njega, a ona nije dola. 18 Od onoga e dana kneginje perzijske i medijske, koje uju, kako se je

388

ponijela kraljica, tako se ponaati prema svima knezovima kraljevim. Tako nee biti kraja prkosu i svai. 19 Ako je ugodno kralju, neka izda nepromjenljivu odredbu kraljevsku i neka je unese u zakonik Perzijanaca i Medijaca Vati se ne smije vie pojaviti pred kraljem Ahasverom. Njezinu ast kao kraljice daje kralj drugoj, koja je bolja od nje. 20 Kad se onda ta odredba kraljeva razglasi po svemu tako prostranom kraljevstvu njegovu, tada e sve ene, visoke i niske, iskazivati dunu ast svojim muevima. 21 Ovaj prijedlog dopade se kralju i knezovima, i uini kralj po savjetu Memukanovu. 22 On razasla pisma po svim pokrajinama kraljevskim, i to u svaku pokrajinu njezinim pismom i svakomu narodu njegovim jezikom: Svaki mu ima biti gospodar u svojoj kui, pa govorio on kojigod jezik. Estera 2 1 Kad se je poslije bio utiao gnjev kralja Ahasvera, pomisli on opet na Vatiju, na ono, to je bila uinila i to je bilo odreeno za nju. 2 Tada uinie dvorani kraljevi, koji su ga posluivali, ovaj prijedlog: Neka se potrae kralju najljepe djevojke! 3 Neka postavi kralj po svim pokrajinama kraljevstva svojega inovnike, koji e dovesti sve lijepe djevojke u prijestolnicu Susu u ensku kuu i predati ih pod ruku kraljevskome dvoraninu Hegeju, kraljeva eunuha, uvaru enskome! Neka im se onda dadnu prava krasila! 4 Djevojka, koja se dopadne kralju, neka bude kraljica na mjesto Vatije! Kralju se dopade taj prijedlog i poslua ga. 5 U prijestolnici Susi ivio je Judejac po imenu Mordekaj, sin Jaira, sina imeja, sina Kiova, iz plemena Benjaminova. 6 Sa zarobljenicima iz Jerusalema, koji su zajedno s Jekonijom, kraljem Judinim, bili odvedeni u ropstvo od Nebukadnezara, kralja babilonskoga, bio je i on odveden. 7 On je bio hranitelj Hadase, to jest Estere, keri strica njegova; ona naime nije vie imala oca ni matere. Djevojka je bila lijepa stasa i krasna lica. Iza smrti oca joj i matere bio ju uzeo Mordekaj sebi za ker. 8 Kad so je bila razglasila rije kraljeva i odredba njegova, i mnogo se mladih djevojaka bilo dovelo u prijestolnicu Susu pod ruku Hegejevu, doe i Estera

389

Estera
hranjenica. 21 I u te dane, kad bi Mordekaj stajao na vratima palae kraljevske, rasrdie se Bigtan i Tare, dva dvoranina kraljeva izmeu vratara, i htjedoe da ustanu na kralja Ahasvera i da ga pogube. 22 Mordekaj to doznade i javi kraljici Esteri. Estera ree to kralju po nalogu Mordekajevu. 23 Kad se je stvar izvidjela i pronala pravom, bila su ta obojica objeena na vjealima, i to se zapisalo u dnevniku za kralja. Estera 3 1 Poslije toga podie kralj Ahasver Hamana, sina Hamedatova iz Agaga, na najviu ast i dade mu mjesto nad svima knezovima u svojoj okolini, 2 Svi inovnici kraljevi, to su bili na kraljevskom dvoru, pregibali bi koljeno i padali niice pred Hamanom; jer tako je bio kralj naredio za njega. Ali Mordekaj nije pregibao koljeno i nije padao niice. 3 Tada rekoe sluge na dvoru kraljevu Mordekaju: Zato prestupa zapovijed kraljevu! 4 Ali ih on ne poslua, premda su mu od dana na dan govorili. I javie to Hamanu, da vide, vrijedi li izgovor Mordekajev; jer on im je bio rekao, da je Judejac. 5 Kad vidje Haman, da Mordekaj ne pregiba koljena pred njim i da ne pada niice, razgnjevi se vrlo. 6 Ali je mislio, da nije vrijedno dizati ruku na Mordekaja samoga; jer su mu bili rekli iz kojega je naroda bio Mordekaj. Tako je gledao Haman da istrijebi sve Judejce u cijelom kraljevstvu Ahasverovu kao zemljake Mordekajeve. 7 Prvoga mjeseca, a to je mjesec Nisan, godine dvanaeste kraljevanja Ahasverova, bacali su pred Hamanom pur, to jest drijeb, od dana do dana i od mjeseca do mjeseca, do dvanaestoga mjeseca, a to je mjesec Adar. 8 Tada ree Haman kralju Ahasveru: Meu narodima po svim zemljama tvojega kraljevstva stanuje razasut, a ipak opet odvojen narod, kojega su zakoni drukiji od zakona svakoga drugog naroda, i koji ne izvruje naredaba kraljevih. Nije probitano za kralja, da ga se tako ostavi. 9 Ako je kralju ugodno, neka se izda pismena zapovijed, da se istrijebi. Tada mogu izmjeriti deset tisua talenata srebra rizniarima, da ih prenesu u riznice kraljevske.

u palau kraljevsku pod ruku Hegeja, uvara enskoga. 9 Kako mu se je djevojka dopala i nala milost u njega, to joj je revno davao najbolja krasila i dobru hranu. Takoer joj dade sedam izabranih slukinja iz palae kraljevske, i davao je prednost njoj i slukinjama njezinim u enskoj kui. 10 A Estera ne ree naroda svojega ni roda svojega, jer joj je bio Mordekaj zapovjedio, da to ne govori. 11 Mordekaj bi dolazio svaki dan pred trijem enske kue, da dozna, kako je Estera i to e biti od nje. 12 Iza opremanja kroz dvanaest mjeseci, kako je bio propis kod ena, doao bi red na svaku djevojku, da poe kralju Ahasveru. Tako dugo trajalo je uljepavanje njihovo: est mjeseci uljem od smirne i est mjeseci balsamom i drugim krasilima enskim. 13 Tada bi djevojka pola kralju. Sve, to bi zaeljela da uzme sa sobom iz kue enske u palau kraljevsku, dalo bi joj se. 14 Uvee bi ila, a ujutro bi se vratila u drugu kuu ensku, isto je bila pod rukom kraljevskoga dvoranina aagaza, predstojnika inoa kraljevih. Onda vie ne bi ila kralju, osim da bi je zatraio kralj i pozvao po imenu. 15 I kad je Estera, ki Abihaila, strica Mordekajeva, koju je bio uzeo za ker, bila na redu, da poe kralju, ona ne zaiska nita, nego to odredi kraljevski dvoranin Hegej, predstojnik enski. Estera se dopala svima, koji je vidjee. 16 Tako bi Estera odvedena kralju Ahasveru u palau kraljevsku desetoga mjeseca, to jest mjeseca tebeta, sedme godine vladanja njegova. 17 Kralj zamilova Esteru vie nego sve druge ene, i ona pridobi milost i naklonost njegovu mimo sve djevojke. Zato joj metnu kraljevsku krunu na glavu i uini je kraljicom mjesto Vatije. 18 Onda uini kralj u ast Esteri veliku gozbu svima svojim knezovima i inovnicima, dopusti pokrajinama otpust od poreza i razdade darove kraljevskom dareljivou. 19 Kad su se opet izbirale djevojke, stajao je Mordekaj na vratima palae kraljevske. 20 A Estera nije bila rekla svojega roda ni naroda, kao to joj bio zapovjedio Mordekaj, jer je Estera sluala naputke Mordekajeve upravo kao prije, kad je bila kod njega kao

Estera
10 Kralj skida svoj peatni prsten s ruke i predade ga Hamanu, sinu Hamedatovu iz Agaga, neprijatelju Judejaca. 11 Pritom ree kralj Hamanu: To srebro neka bude tebi, a od naroda ini, kako ti je drago! 12 Trinaestoga dana prvoga mjeseca dozvae pisare kraljevske, i tono prema naputku Hamanovu napisae pisma kraljevskim satrapima i namjesnicima pojedinih pokrajina i knezovima pojedinih naroda, i to za svaku pokrajinu njezinim pismima i za svaki narod njegovim jezikom. Pisma su bila sastavljena u ime kralja Ahasvera i proviena peatnim prstenom kraljevim. 13 Pisma tada razaslae po glasnicima u sve pokrajine kraljeve. Po njemu imali su se svi Judejci, mlado i staro, djeca i ene, u jedan dan, trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara, istrijebiti, pobiti i posmicati i imanje se njihovo zaplijeniti. 14 U pismima je reeno, da se oglasi zapovijed po svim pokrajinama, i da se objavi svim narodima, da budu spremni za onaj dan. 15 im je zapovijed bila oglaena u prijestolnici Susi, zaputie brzo glasnici po zapovijedi kraljevoj. A kralj i Haman imali su gozbu. Meutim je u gradu Susi vladala velika zabuna. Estera 4 1 Kad Mordekaj doznade za sve to, razdrije haljine svoje, obue se u kostrijet i posu glavu pepelom, poe tako u grad i stade iza glasa vikati gorko. 2 Tako doe do pred vrata palae kraljevske. Na vrata palae nije se smjelo unii u alosnoj odjei. 3 I u svim pokrajinama, kamogod doe pismo kraljevo i zapovijed njegova, zavlada velika alost meu Judejcima. Oni su postili, plakali i jaukali, i mnogi se obukli u kostrijet i posuli se pepelom. 4 Kad sluavke i dvorani dooe k Esteri i to joj javie, ona se oalosti veoma. I posla Mordekaju haljine, da ih obue i da skine sa sebe alosnu odjeu. Ali ih on ne primi, 5 Tada dozva Estera kraljevskoga dvoranina Hataka, koji joj je stajao na slubi, i posla ga k Mordekaju, da sazna, to to znai i zato se to dogaa. 6 Hatak otide k Mordekaju van na gradski trg, to je bio pred vratima palae kraljevske. 7 Mordekaj mu ispripovjedi sve, to mu

390

se bilo dogodilo, i ree mu novanu svotu, to ju je Haman bio obeao dati u kraljevu riznicu, da se istrijebe Judejci. 8 I prijepis zapovijedi, to je bila proglaena u Susi, da se istrijebe, dade mu, da je pokae Esteri i da je obavijesti i potakne, neka otide kralju i zamoli ga za pomilovanje svojega naroda. 9 Hatak se vrati i javi Esteri, to je bio rekao Mordekaj. 10 Estera dade Mordekaju po Hataku rei: 11 Sve sluge kraljeve i narod kraljevskih pokrajina znadu, da svaki, ovjek ili ena, koji nepozvan stupi u nutarnji trijem kraljev, po jednom i istom zakonu ima se pogubiti, i da samo tada ostane na ivotu, ako prema njemu prui kralj svoje zlatno ezlo. A ja nijesam zvana da uniem kralju, ima trideset dana. 12 Kad on Mordekaju donese odgovor Esterin, 13 Dade Mordekaj poruiti Esteri: Ne misli, da e ti jedina od svih Judejaca spasiti svoj ivot, jer si u palai kraljevo. 14 Jer ako se ti sada zamota u utnju, doi e pomo i spasenje Judejcima s druge strane. A ti e i s kuom svojom poginuti. Tko zna, nijesi li ti upravo zato postala kraljica u ovo vrijeme? 15 Tada dade Estera javiti Mordekaju: 16 Idi, skupi sve Judejce, to se nalaze u Susi, i postite za me, tri dana i tri noi nita ne jedite i ne pijte! I ja u sa svojim sluavkama postitl. Onda u otii kralju, ako i nije po zakonu. Ako zato poginem, pa neka poginem! 17 Mordekaj otide i uini sve, to mu je bila naloila Estera. Estera 5 1 Trei dan obue se Estera u svoje kraljevsko odijelo i otide u nutarnji trijem palae kraljevske, prema stanu kraljevu. Kralj je upravo sjedio na some kraljevskom prijestolju u palai kraljevskoj, prema ulazu. 2 Kad kralj vidje kraljicu Esteru u trijemu, nae ona milost pred njim. Kralj prui prema njoj zlatno ezlo, to ga je drao u ruci svojoj. Estera pristupi i dotae se vrha od ezla. 3 Tada joj ree kralj: to ima, kraljice Estero? Koja ti je elja? Ako bi bila i polovina kraljevstva mojega, neka ti se dadne! 4 Estera odgovori Ako je ugodno kralju, neka doe kralj s Hamanom danas na gozbu, koju sam mu zgotovila! 5 Kralj zapovjedi: Zovnite bre

391

Estera

Hamana, da se ispuni elja Esterina! Tako dooe kralj i Haman na gozbu, koju je bila zgotovila Estera. 6 Kod vina ree kralj Esteri: Koja ti je molba? Neka ti se dadne! Koja ti je elja Ako bi bila i polovina kraljevstva mojega, neka ti se uslii! 7 Estera odgovori: Moja je molba i moja elja: 8 Ako sam nala milost u oima kralja, i ako je ugodno kralju, da uslii molbu moju i ispuni elju moju, neka opet doe kralj s Hamanom na gozbu, koju u mu zgotoviti! Sutra u onda ispuniti elju kraljevu. 9 I tako otide Haman onaj dan odatle veseo i dobre volje. Ali kad vidje Haman Mordekaja na vratima palae kraljevske, a on ne ostade pred njim niti se makne s mjesta, napuni se Haman gnjeva na Mordekaja. 10 Ali se jo uzdra Haman, dokle doe kui svojoj. Tada dozva s k sebi prijatelje svoje i svoju enu Zereu. 11 I Haman im je pripovijedao o velikom bogatstvu svojem, o mnogim sinovima svojim, i kako ga je visoko poastio kralj i podigao ga svrh knezova i kraljevskih sluga. 12 Haman je nastavio: Dapae kraljica Estera nikoga osim mene ne pozva s kraljem na gozbu, koju je bila zgotovila. I za sutra sam opet s kraljem pozvan od nje. 13 Ali to sve ne vrijedi za me, doklegod gledam onoga Judejca Mordekaja, gdje sjedi na vratima palae kraljevske. 14 Tada mu rekoe njegova ena Zerea i svi prijatelji njegovi: Daj nainiti vjeala visoka pedeset lakata i sutra rano reci kralju, da se na njima objesi Mordekaj! Tada moe veseo poi s kraljem na gozbu. Prijedlog se dopade Hamanu, i on dade nainiti vjeala.

kralju, neka se objesi Mordekaj na vjeala, to ih je bio dao nainiti za njega. 5 Sluge kraljeve odgovorie mu: Haman stoji u trijemu. Neka doe, ree kralj. 6 Haman doe, a kralj ga upita: to se moe uiniti ovjeku, kojega bi kralj htio osobito poastiti? Haman pomisli u sebi: Koga bi kralj htio osobito poastiti ako ne mene? 7 I odgovori Haman kralju: Kad kralj hoe nekoga da poasti, 8 Onda treba donijeti kraljevsko odijelo, to ga je kralj ve nosio, i dovesti konja, na kojem je kralj ve jahao, i metnuti mu na glavu krunu kraljevsku. 9 I odijelo i konja treba onda dati kojemu izmeu najuglednijih knezova kraljevih, i treba obui ovjeka onoga, kojega kralj hoe da poasti, pa ga provesti na konju po gradskom trgu i vikati pred njim: Ovako biva ovjeku, kojega kralj hoe da poasti! 10 Tada ree kralj Hamanu: Bre uzmi odijelo i konja, kao to si rekao, i uini tako Judejcu Mordekaju, koji sjedi na vratima palae kraljevske! Nemoj izostaviti nita od svega onoga, to si predloio! 11 Haman uze odijelo i konja, obue Mordekaja, provede ga na konju po trgu gradskom viui pred njim: Ovako biva ovjeku, kojega kralj hoe da poasti! 12 Potom se vrati Mordekaj na vrata palae kraljevske. A Haman bre otide kui svojoj alostan i pokrivene glave 13 I pripovjedi svojoj eni Zerei i svima svojim prijateljima, to mu se bilo dogodilo. Tada mu rekoe njegovi savjetnici i njegova ena Zerea: Kad je od judejskoga plemena Mordekaj, pred kojim si poeo padati, nee mu moi odoljeti, nego e biti pobijeen Estera 6 od njega. 1 Onu no nije mogao kralj spavati. 14 Dok su oni jo govorili s njim, Zato dade donijeti sebi knjigu dooe dvorani kraljevi i bre znamenitih dogaaja. itali su ih odvedoe Hamana na gozbu, koju je kralju. bila zgotovila kraljica. 2 I nae se zapisano, kako je Mordekaj bio prokazao za Bigtana i Terea, dva Estera 7 dvoranina izmeu vratara, koji su 1 Kad doe kralj s Hamanom na gozbu gledali da dignu ruke na kralja kraljici Esteri, Ahasvera. 2 Ree kralj Esteri opet drugi dan kod 3 Kralj upita: Koju je ast i koje vina: Koja je tvoja molba, kraljice odlikovanje dobio Mordekaj za to? Estero? Neka ti se uslii! Koja je tvoja Sluge kraljeve, koje su imale slubu elja? Kad bi bila i polovina kraljevstva kod njega, odgovorie On nije dobio mojega, bit e ispunjena! nita. 3 Tada odgovori kraljica Estera: Ako 4 Tada upita kralj: Tko je u trijemu? sam nala u oima tvojim milost, Haman je bio upravo stupio u nutarnji kralju, i ako je ugodno kralju, neka mi trijem palae kraljevske, da predloi pokloni ivot moj, za koji molim, i

Estera
narod moj, za koji prosim! 4 Jer smo prodani, ja i narod moj, da nas istrijebe, pobiju i unite. Kad bismo imali biti prodani samo kao robovi i ropkinje, bila bih utjela; ali sada neprijatelj ne moe naknaditi tetu, koja se nanosi kralju. 5 Kralj Ahasver upita kraljicu Esteru Tko je taj? Gdje je taj, koji snuje takav in? 6 Estera odgovori: Neprijatelj i protivnik jest ovaj ovdje zlikovac Haman. Haman se uplai od kralja i kraljice. 7 Pun gnjeva ustade kralj od vina i otide u vrt dvorski. Haman ostade i zamoli kraljicu Esteru za ivot svoj; jer vidje, da je kralj naumio zlo po njega. 8 Kad se kralj vrati iz vrta dvorskoga u dvoranu na vino, Haman se je bio bacio pred jastuk, na kojemu je sjedila Estera. Kralj povika: Zar e i kraljicu jo silovati u mojoj vlastitoj kui? Jedva je bila ta rije istekla iz usta kraljevih, pokrie lice Hamanu. 9 Harbona, jedan od dvorana, to su stajali u slubi kraljevo, ree Kod kue Hamanove stoje vjeala, visoka pedeset lakata. Haman ih je dao nainiti za Mordekaja, koji je govorio dobro po kralja. Kralj zapovjedi: Objesite ga na njih! 10 Tako objesie Hamana na vjeala, to ih je on bio dao nainiti za Mordekaja. Tada se utia gnjev kraljev. Estera 8 1 Onoga dana pokloni kralj Ahasver kraljici Esteri kuu Hamana, protivnika Judejaca, i Mordekaj dobi pristup kralju, jer je Estera bila rekla kralju, to joj je on. 2 Kralj skide peatni prsten, to ga je bio dao oduzeti Hamanu, i dade ga Mordekaju. A Estera postavi Mordekaja nad kuom Hamanovom. 3 Estera je opet govorila s kraljem, bacila mu se pred noge i molila sa suzama, neka bi ukinuo zloglasni naum, to ga je bio naumio proti Judejcima Haman iz Agaga. 4 Kralj prui prema Esteri zlatno ezlo. Estera ustade, pristupi kralju i ree: 5 Ako je ugodno kralju, ako sam nala milost pred njim, ako s molba moja ini kralju opravdanom, i ako sam mu mila, onda neka jednom pismenom zapovijedi povue natrag pisma s naumom Hamana, sina Hamedatova iz Agaga, kojima se nareuje istrebljenje Judejaca po svim pokrajinama kraljevskim! 6 Jer kako bih mogla gledati zlo, koje bi zadesilo moj narod? Kako bih mogla

392

mirno gledati propast svojega plemena? 7 Tada odgovori kralj Ahasver kraljici Esteri i Judejcu Mordekaju: Eto, poklonio sam kuu Hamanovu Esteri, a njega samoga dao sam objesiti na vjeala, jer je digao ruku svoju na Judejce. 8 Sad vi moete pisati za Judejce kako vam je drago u ime kraljevo i zapeatiti prstenom kraljevim, jer to se pie u ime kraljevo i zapeati prstenom kraljevim, ne smije se natrag povui. 9 Dvadeset i treega dana treega mjeseca, to jest mjeseca Sivana, bili su dakle pozvani pisari kraljevski, i sastavi se tono po naputku Mordekajevu pismena zapovijed Judejcima, satrapima, namjesnicima i knezovima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije, za svaku pokrajinu njezinim pismom i za svaki narod njegovim jezikom, i Judejcima njihovim pismom i jezikom. 10 Pismene zapovijedi bile su napisane u ime kralja Ahasvera, prstenom kraljevim zapeaene, i onda su pisma bila razaslana po glasnicima, koji su jahali na konjima za trku iz ergele. 11 Po njima dopustio je kralj Judejcima u svim gradovima, da se okupe i brane ivot svoj, da svu momad naroda i pokrajina, to bi udarila na njih, sa enama i djecom istrijebe, pobiju i unite i njihovo imanje da zaplijene. 12 To se ima dogoditi u svim pokrajinama kralja Ahasvera u jedan dan, trinaestoga dana mjeseca dvanaestoga, to jest mjeseca Adara. 13 Prijepis zapovijedi imao se je oglasiti kao zakon po svim pokrajinama javno svima plemenima. Judejci su imali tada za onaj dan biti spremni, da se osvete svojim neprijateljima. 14 Tada bre odjahae glasnici na konjima za trku sa zapovijeu kraljevom, im je zakon bio izdan u prijestolnici Susi. 15 Mordekaj izae iz palae kraljeve u kraljevskom odijelu ljubiastom i bijelom, s velikom zlatnom krunom na glavi i u platu od tankoga platna i skerleta. Grad Susa radovao se i veselio se. 16 Judejcima je bila sad doista srea, radost, slast i ast. 17 U svim pokrajinama i u svim gradovima, kamogod stie zapovijed kraljeva i naredba njegova, bila je radost i veselje meu Judejcima, bile su gozbe i sveanosti. Mnogi od poganskoga puanstva postajali su Judejci; jer su se bojali Judejaca.

393

Estera
17 To se dogodi trinaestoga dana mjeseca Adara. etrnaestoga poinue i proslavie taj dan gostei se i veselei se. 18 Judejci u Susi bili su se okupili i trinaestoga i etrnaestoga dana, a poinue petnaestoga dana i proslavie taj dan gostei se i veselei se. 19 I tako Judejci na selu, koji su stanovali po mjestima neograenim, proslavie etrnaesti dan mjeseca Adara veselei se i gostei se i saljui jedan drugome slasna jela. 20 Mordekaj napisa ovo i razasla listove svima Judejcima po svim pokrajinama kralja Ahasvera, blizim i dalekim, 21 Da im zauvijek stavi u dunost, da svake godine slave etrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara 22 Kao dane, u koje su se Judejci bili osvetili svojim neprijateljima, i kao mjesec, koji je bio pretvorio njihovu brigu u radost, njihovu alost u blagdan. Oni su te dane imali slaviti gostei se i veselei se i aljui jedan drugome slasna jela i darujui siromahe. 23 Tako uinie Judejci stalnim obiajem to, to su bili tada slavili po prvi put po naputku Mordekajevu. 24 Haman, sin Hamedatov iz Agaga, neprijatelj svih Judejaca, bio je namislio istrijebiti Judejce i dao je bacati pur, to jest drijeb, da ih pobije i uniti. 25 A kad stvar doe pred kralja, dade on pismenu zapovijed, da se zao naum, to ga je bio Haman smislio proti Judejcima, ima obratiti na njegovu glavu, i da se ima njega i sinove njegove objesiti na vjeala. 26 Zato prozvae te dane Purim od rijei pur. Po sadraju gornjega pisma i po onom, to su bili sami vidjeli i doivjeli. 27 Uinie to Judejci za se, za potomke svoje i za sve, koji bi im se prikljuili, tvrdim i nepromjenljivim obiajem, da se ta dva dana slave svake godine na propisani nain i u odreeno vrijeme, 28 I da su se imali ti dani spominjati i sveano slaviti u sva vremena, od svih porodica, u svim pokrajinama i gradovima. Tako nijesu smjeli ti dani Purim nikada prestati meu Judejcima i spomen njihov nikada uginuti kod potomaka njihovih. 29 Uz Judejca Mordekaja napisa i kraljica Estera, ki Abihailova, sa svom krepinom drugu zapovijed, da potvrdi sveanost blagdana Purim. 30 Poslae pismo svima Judejcima u sto dvadeset i sedam pokrajina kraljevstva Ahasverova s najboljim

Estera 9 1 Dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara, trinaestoga dana, kada se je imala izvriti rije kraljeva i naredba njegova, i kada su se neprijatelji judejski nadali, da e ih prevladati, okrenu se list, i Judejci nadvladae svoje neprijatelje. 2 Po svima pokrajinama kralja Ahasvera skupie se Judejci u svojim gradovima, da dignu ruke na one, koji su gledali da im nanesu zlo. Nitko im se nije mogao oprijeti; jer su ih se bojali svi narodi. 3 Svi knezovi u pokrajinama, satrapi, namjesnici i inovnici kraljevi podupirali su Judejce, jer su se bojali Mordekaja. 4 Jer je veoma ugledan bio Mordekaj na dvoru kraljevu. Glas o njemu irio se po svim pokrajinama; jer je on bivao sve moniji. 5 Tako pobie Judejci neprijatelje svoje maem, potre ih, istrijebie i uinie to htjedoe od protivnika svojih. 6 U prijestolnici Susi poubijae i unitie Judejci pet stotina ljudi. 7 Meu njima Parandatu, Dalfona, Aspatu, 8 Poratu, Adaliju, Aridatu, 9 Parmatu, Arisaja, Aridaja i Jezatu. 10 I deset sinova Hamana, sina Hamedatova i protivnika Judejaca, ubie. Ali za plijenom ne pruie ruke svoje. 11 Jo istoga dana javie kralju broj poubijenih u glavnom gradu Susi. 12 Tada ree kralj kraljici Esteri: U prijestolnici Susi pobijeno je i smaknuto pet stotina ljudi i deset sinova Hamanovih. A to su istom poinili po drugim pokrajinama kraljevstva! Koja je sad tvoja molba? Bit e ti usliena. to trai dalje? To e biti. 13 Estera odgovori: Ako je ugodno kralju, onda neka se dopusti Judejcima u Susi, da i sutra uine posve kao danas! A deset sinova Hamanovih neka se objesi na vjeala! 14 Kralj dopusti, da to bude. Oglaena bi zapovijed za Susu, i objesie deset sinova Hamanovih. 15 I tako se Judejci u Susi skupie i etrnaestoga dana mjeseca Adara i pobie u Susi tri stotine ljudi. Ali za plijenom ne pruie ruke svoje. 16 Drugi Judejci, to su stanovali po pokrajinama kraljevstva, isto su se tako bili skupili da brane ivot svoj. Oni se osvetie neprijateljima svojim i pobie sedamdeset i pet tisua protivnika svojih. Ali za plijenom ne pruie ruke svoje.

Estera
eljama za mir. 31 Prema tome imali su se ovi dani Purim slaviti u vrijeme, to su ga bili postavili Judejac Mordekaj i kraljica Estera. Isto tako imali su se drati propisi o postu i plakanju, to su ih bili primili za se i za potomke svoje. 32 Zapovijed Esterina uini ove propise Purima zakonom, i oni su bili zapisani u jednu povelju.

394

zemlju i na otoke. 2 Svi dokazi njegove silne moi i toan opis visokoga poloaja, na koji uzdie kralj Mordekaja, zapisani su u dnevniku kraljeva medijskih i perzijskih. 3 Jer je Judejac Mordekaj bio drugi do kralja Ahasvera. On je stajao u Judejaca u visokom ugledu i bio je mio mnogobrojnim zemljacima svojim, jer se je starao za dobro svojega naroda i Estera 10 zauzimao se za stvar svega plemena 1 Kralj Ahasver udari danak na suhu svojega.

Job
1 Bio je ovjek u zemlji Uzu po imenu Job. On je bio ovjek poten i pravedan, bojao se Boga i klonio se oda zla. 2 Imao je sedam sinova i tri keri. 3 Imao je sedam tisua ovaca, tri tisue deva, pet stotina jarmova volova, pet stotina magaraca; usto veoma mnogo sluinadi. Bio je bogatiji od svih sinova Istoka. 4 A bio je obiaj u sinova njegovih, da dre gozbu u kui svakog pojedinog u odreeni za, njega dan. I k svojim trima sestrama slali bi i pozivali ih, da jedu i piju s njima, 5 A kad bi se izredali gozbom, tada bi dao Job da se pozovu i da priprave za rtvu. Rano bi onda prinosio rtvu paljenicu za svakoga od njih, jer je mislio Job: Moda su sagrijeila djeca moja i Boga uvrijedila u svojemu srcu. Tako je inio Job svaki put. 6 A dogodi se jednoga dana, te dooe sinovi Boji i stupie pred Gospoda. I Sotona se pojavi meu njima. 7 I Gospod upita Sotonu: Odakle dolazi? Sotona odgovori Gospodu: Prohodio sam zemljom i putovao po njoj. 8 Tada ree Gospod Sotoni: Jesi li opazio i slugu mojega Joba? Nema takva ovjeka na zemlji. Poten je i pravedan, boji se Boga i kloni se oda zla. 9 Sotona odgovori Gospodu: Je li moda Job uzalud se tako Boga bojao? 10 Ne ograuje li njega i kuu njegovu i sve, to mu pripada? Djelo ruku njegovih blagoslivlja, i njegov se posjed proiruje dalje u zemlji. 11 Ali prui samo jednom ruku svoju i dotakni se imanja njegova, pa nee li otvoreno ustati proti tebi! 12 Tada ree Gospod Sotoni: Dobro, sve imanje njegovo neka je u tvojoj vlasti! Samo na njega samoga ne smije staviti ruku! I Sotona ostavi Gospoda. 13 I dok su jednoga dana Jobovi sinovi i keri bili na gozbi u kui svojega najstarijeg brata i pili vino, 14 Stie glasnik k Jobu i javi: Volovi su bili kod oranja, i magarice su pasle uz njih. 15 Tada udarie Sabeji, otee ih, pobie sluge maem. Jedini ja utekoh, da ti to javim. 16 Jo je on bio u rijei, kad doe drugi i javi: Oganj Boji pade s neba i spali ovce i sluge i prodera ih. Jedini ja utekoh, da ti to javim. 17 Jo je on bio u lijei, kad doe opet jedan i javi. Kaldejci sastavie tri ete, udarie na deve, otjerae ih i pobie sluge maem. Jedini ja utekoh, da ti to javim. 18 Dok je jo taj govorio, doe daljni i javi: Sinovi tvoji i keri tvoje bili su na gozbi i vino su pili u kui svojega najstarijeg brata. 19 Najednom zahuji jak vihor iz pustinje i udari u etiri ugla kue, tako da se ona srui na mlade ljude. Tako oni pogiboe Jedini ja utekoh, da ti to javim. 20 Tada ustade Job, razdera svoju haljinu i oia sebi glavu. Onda se baci niice na zemlju, duboko se pokloni 21 I pomoli se: Gol izaoh iz krila matere svoje. Gol se opet vraam onamo. Gospod dade, Gospod uze. Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje! 22 Kod svega toga ne sagrijei Job i ne ree nikakve nepristojne rijei proti Bogu. Job 2 1 A dogodi se jednoga dana, da dooe sinovi Boji i stupie pred Gospoda. I

395

Job
7 No ona ostala neplodna, ne odjeknulo u njoj pjevanje! 8 Prokleli je, koji kunu dane, koji su gotovi probuditi Levijatana! 9 Potamnjele zvijezde u sumraje njezino, ekala svjetlost i ne doekala ga, ne vidjela nikada zori trepavica! 10 to mi ne zatvori vrata od krila materina, to ne skrije muku oima mojim! 11 to ne umrijeh u krilu materinu, to ne izdahnuh izlazei iz utrobe materine? 12 to me koljena prihvatie, to prsa, da ih dojim? 13 Jer bih sad leao u grobu i poivao, spavao bih i bio bih miran, 14 S kraljevima i savjetnicima zemaljskim, to sagradie sebi grobnice, 15 Ili s knezovima, koji imadoe zlata i kue svoje napunie srebra. 16 Ili zato ne bih kao nedonose skriveno, kao dijete, to ne ugleda svijetla? 17 Ondje bezbonici prestaju bjesnjeti, ondje poivaju, kojima su iscrpli snagu. 18 Ondje se odmaraju sunji i vie ne uju vike nastojnikove. 19 Mali i veliki ondje su jednaki, i rob je slobodan od gospodara svojega. 20 Zato se daje svjetlost nevoljniku i ivot onima, koji su tuna srca? 21 Oni eznu za smru, a ona ne dolazi; trae je vema nego blago zakopano. 22 Klicali bi od veselja, radovali bi se, kad bi nali grob. 23 Tako je ovjeku, kojemu je put skriven, kojega je Bog sapeo odasvud. 24 A meni je uzdah moj kruh svagdanji, kao voda razlijeva se jauk moj. 25 Jer koga sam se bojao, Strahoviti, pade na me, koga sam se straio, svali se na me. 26 Ne nalazim mira, ne nalazim odmora, ne nalazim pokoja, jer doe zlo. Job 4 1 Tada odgovori Elifaz iz Temana: 2 Ako ti progovorimo, moda e ti biti dosadno; ali tko bi se uzdrao da ne govori? 3 Eto, uio si mnoge, i ruke i iznemogle krijepio; 4 Rijei su tvoje podizale onoga, koji je padao, i utvrivao si koljena, to su klecala. 5 A sad doe na te nevolja, i ti klonu; dotae se tebe, ti se zbuni. 6 Nije li pobonost tvoja bila ufanje tvoje i dobrota putova tvojih nadanje tvoje?

Sotona se pojavi meu njima i stupi pred Gospoda. 2 I Gospod upita Sotonu: Odakle dolazi? Sotona odgovori Gospodu: Prohodio sam zemljom i putovao po njoj. 3 Tada ree Gospod Sotoni: Jesi li opazio i slugu mojega Joba? Nema takva ovjeka na zemlji. Poten je i pravedan, boji se Boga i kloni se oda zla. I premda si me nagovorio, da mu nakodim ni za to, jo je uvijek utvren u svojoj pobonosti. 4 Sotona odgovori Gospodu: Kou za kou: sve to ima ovjek, daje za ivot svoj. 5 Ali prui samo jednom ruku svoju i dotakni se kostiju njegovih i mesa njegova, pa nee li otvoreno ustati proti tebi! 6 Tada ree Gospod Sotoni: Dobro, neka ti je on u vlasti! Samo mu mora sauvati ivot! 7 I Sotona ostavi Gospoda i udari Joba zlim pritem od pete do tjemena. 8 A on uze crijep, da se strue njime; pritom je sjedio na smetlitu. 9 Tada ga prekori ena njegova. Dri li se jo uvijek tvrdo pobonosti svoje? Odreci se Boga, pa umri! 10 A on joj odgovori: Kao luakinja brblja Dobro smo primali od Boga, a zla zato da ne primamo! Kraj svega toga ne sagrijei Job usnama svojim. 11 Kada tri prijatelja Jobova ue za svu nesreu, to se bila svalila na njega, dooe svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz uaha i Sofar iz Naama. Oni se dogovorie, da mu iskau svoju suut i da ga potjee 12 A kad izdaleka podigoe oi svoje i ne prepoznae ga, poee plakati glasno, razderae svoje haljine i posue se prahom po glavi bacajui ga gore. 13 I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noi, a da ne progovorie ni rijei; jer vidjee, da je njegova bol vrlo velika. Job 3 1 Potom otvori Job usta svoja i prokle dan svojega roenja. 2 I progovori Job i ree: 3 Ne bilo dana, u koji se rodih, i noi, u kojoj rekoe: rodi se djeak! 4 Pretvorio se taj dan u tamu, ne gledao ga Bog odozgo, i ne obasjavala ga svjetlost! 5 Obuzeo ga mrak i sjena smrtna, oblak ga mutan obastro, ustraile ga pomrine danje! 6 No onu osvojila tama, ne vezala se s danima godine, ne brojila se u mjesece!

Job
7 Promisli, tko je nevin poginuo, i gdje su pravedni uniteni? 8 Vidio sam: tko je orao nesreu; sijao zlodjela, taj je to i eo! 9 Od daha Bojega ginu, od dihanja srdbe njegove nestaje ih. 10 Rika lava i urlikanje lavice, i zubi lavia satiru se. 11 Lav gine, kad nema plijena, i lavii se razaspu. 12 Doe do mene tajna rije, i uho je moje dou samo malo. 13 U igri misli u nonome snu, kada tvrd san pada na ljude, 14 Strah me poduze i drhat, od kojega ustreptae sve kosti moje 15 Duh proe ispred mene, s dlake se na tijelu mojemu nakostrijeie. 16 Stade, ali mu ne poznadoh lica; prikaza je bila pred mojim oima; i zauh glas, to je aptao: 17 Zar je ovjek u pravu pred Bogom? Zar je smrtnik ist pred onim, koji ga je stvorio? 18 Eto, u sluge svoje on se ne pouzdaje, u anele svoje, to ih je stvorio sjajne: 19 A kamoli u one, koji stoje u zemljanim kojima je temelj u prahu, i satiru se kao moljac! 20 Od jutra do veera satiru se, i nestane ih zauvijek da nitko ni ne opazi. 21 Ne rastrgnu li oni sami konop svojemu atoru? Ne umiru li od nestaice na mudrosti? Job 5 1 Zovi dakle, ako ti se tko odazove, i kojemu e se od anela obratiti? 2 Bezumnika ubija samo njegova zla volja. Luaka usmruje njegova zavist. 3 Vidjeh luaka: bio se je tvrdo ukorijenio. Ali se najednom srui kua njegova. 4 Bez pomoi ostadoe djeca njegova; satre ih na vratima bez branitelja. 5 Gladni pojedoe, to je on eo; isred trnja uzimaju to sebi. edni eznu za posjedom njegovim. 6 Jer nesrea ne nie iz zemlje, i nezgoda ne izlazi iz praha. 7 Ne, ovjek se raa za patnju, kao to iskre ognjene vrcaju gore. 8 Ali ja bih poao k Bogu, pred Boga bih iznio stvar svoju, 9 Njegovo je upravljanje veliko i neshvatljivo, puno udesa, to ih ne izbroji nitko. 10 Sputa dad na zemlju, izlijeva vodu na polja. 11 Poniene podie gore, alosne uzvisuje k srei. 12 Osnove lukavih unitava, ruke

396

njihove ne svre pravo nita. 13 Mudre hvata u njihovu lukavstvu, srui se osnova lukavih. 14 Na bijelu danu nailaze na mrak i u podne pipaju kao po noi. 15 Iz ralja njihovih trga on porobljenoga, siromaha ovjeka iz ruku silnika. 16 Slabomu procvate nova nada, a zloa mora da zatisne usta svoja. 17 Eto, sretan ovjek, koga Bog upuuje! I zato ne odbacuj opomene Svemonoga! 18 Kad on rani, on i zavija; kad udara, ruka njegova i iscjeljuje. 19 U estorostrukoj potrebi izbavit e te, u sedmoj nee te se zlo dotai 20 U gladi otkupit e te od smrti, u ratu od maa. 21 Od bia jezika bit e skriven; doe li i pusto, nee znati za strah. 22 Smijat e se pustoi i gladi, nee se bojati zvjeradi zemaljske. 23 Jer e s kamenjem poljskim biti u savezu, i zvjerad e poljska biti s tobom u miru. 24 Tada e vidjeti, da je mir a atoru tvojemu, uredit e kuu svoju, i nee ti uzmanjkati nita. 25 Vidjet e, kako ti se mnoi broj djece, porod e tvoj rasti kao trava na njivi. 26 U sitoj starosti sii e u grob, kao to se snopovi ita snose u vrijeme zrelosti. 27 Eto, pretraismo to; tako je; a ti posluaj i razumij! Job 6 1 Nato odgovori Job: 2 O da bi se samo izmjerila moja zla volja, i zajedno se metnula na tezulju patnja moja! 3 Tea bi ona bila od pijeska morskoga; zato su zbunjene rijei moje. 4 Jer su strijele Svemonoga u meni, otrov njihov ispija mi duh, strahote Boje udaraju na me 5 Rie li divlji magarac na pai, ili mue li vol uz kuu svoju? 6 Moe li se bljutavo jesti bez soli? Ima li slasti u bjelancu jajeta? 7 Grsti mi se toga se samo dotaknuti, gadi mi se moj kruh neisti. 8 O da bi se ispunilo, za im teim, da bi mi Bog dao, za im uzdiem! 9 Da bi me Bog htio unititi; da bi mahnuo rukom svojom i istrijebio me! 10 To bi mi bila utjeha; poskoio bih od radosti, ako i gorim od boli; ipak se ne protivim rijeima Svetoga. 11 Gdje da naem snagu, da izdrim jo dulje? Kad e doi kraj da jo mogu ekati?

397

Job
me potrai, mene vie nee biti. 9 Kao to se oblak razilazi i nestaje ga, tako tko sie u grob, nee vie nikada doi natrag. 10 Nikada se vie nee vratiti kui svojoj, i njegov ga stan nikada opet nee vidjeti. 11 Zato ja neu braniti ustima svojim, govorit u u tui duha svojega, naricati u jadu due svoje. 12 Jesam li ja more ili neman morska, te me nagoni da budem budan? 13 Kada pomislim: utjeit e me postelja moja, poivalite moje pomoi e mi da snosim nevolju svoju, 14 Tada me pohodi stranim sanjanjem i prepada me utvarama, 15 Da bih prije odabrao udavljen biti, i smrt bih volio vidjeti nego te kosti svoje. 16 Dojadilo mi je; neu vjeno ivjeti; proi me se; jer su dani moji samo dah. 17 to je ovjek, da ga tako cijeni i da na njega upravlja oko svoje? 18 Da ga pohaa svako jutro i kua ga svaki as? 19 Kad e se ve odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvaku svoju? 20 Pa i kad bih sagrijeio, to bih stim nanio tebi, uvaru ljudskih srdaca? Zato me mee sebi za biljegu.? Zato da ti ja sluim kao nian? 21 Zar mi ne moe oprostiti prijestup moj i otpustiti krivnju zlodjela mojih? Jer u sad lei u prah, i kad me potrai, nee me vie biti Govor Bildadov: Job se mora obratiti i onda e mu biti dobro. Job 8 1 Tada odgovori Bildad iz uaha: 2 Dokle e jo tako govoriti? Jesu li buran vjetar rijei usta tvojih? 3 Zar moda Bog izvre pravo? Zar Svemoni izvre pravednost? 4 Jer su djeca tvoja grijeila proti njemu, predade ih on vlastitoj opaini. 5 Ako ti trai Boga i vapije k Svemonomu za milost, 6 Ako si ist i estit, on e se prenuti za te i vratit e ti stan, to ti pripada. 7 Malena e se onda ukazati prijanja srea tvoja, a budua sudbina tvoja bit e sjajna. 8 Pitaj samo prijanje narataje i pripazi na mudrost njihovih otaca! 9 Jer mi jueranji, mi smo bez znanja, nai su dani na zemlji sjena. 10 Oni ti mogu otkriti i rei i iz blaga svoje mudrosti iznijeti rijei. 11 Uzraste li trska, gdje nema bare? Uzvine li se a daleko od vode? 12 Jo je u soku, jo nije odrezan, a

12 , Je li snaga moja kao snaga kamenja? Je li meso moje od mjedi? 13 Nije li me ostavila sva pomo? Nije li mi oduzeta svaka potpora? 14 Nesretnomu treba suut prijatelja, iako je odbacio strah Svemonoga! 15 Braa moja nevjerna su kao potok zimski, prolaze kao nabujali potoci, 16 Koji su mutni od leda, u kojima se krije snijeg. 17 U vrijeme ege presue, ieznu iz korita svojega, kad ugrije. 18 Tragovi tijeka njihova izgube se, dignu se kao para i nestanu. 19 Karavane iz Teme gledaju su ih, i povorke trgovinske iz Sabe oslanjale se na njih; 20 Ali se prevarie u svojemu uzdanju: dooe tamo i pogledae se prevareni. 21 Tako ste sad i vi meni: gledate tu strahotu i bojite se. 22 Jesam li vam rekao: dajte mi togod, poklonite mi od svojega imanja! 23 Ili izbavite me iz ruke neprijateljeve, iskupite me iz ruke nasilnika! 24 Pouite me, i ja u utjeti; obavijestite me, u emu sam pogrijeio! 25 Zato se rugati otvorenim rijeima? Ali to dokazuje, kad vi korite? 26 Puste rijei vama su dokaz, a govor oajnikov vjetar. 27 Na sirotu napadate i kopate jamu prijatelju svojemu. 28 Zato imajte dobrotu, posluajte me; neu vam sigurno lagati u oi. 29 Promislite, da ne bude nepravde; promislite, ja sam jo u pravu. 30 Ima li nepravde na jeziku mojem? Ne razbira li grlo moje zla? Job 7 1 Nije li u munoj raboti ovjek na zemlji? Nije li ivot njegov sudbina nadniara? 2 Jednak robu, to uzdie za sjenom; jednak najamniku, to jo eka na plau? 3 Tako mi postadoe batinom mjeseci puni jada; moj dio bile su noi nevolje. 4 Kad legnem na poinak, mislim: kad u ustati? Kad e proi no? I tako se prevrem bez pokoja, dok osvane jutro. 5 Tijelo je moje obueno u trule, koa je moja slina zemljanoj kori; jo malo, i rainit e se. 6 Dani moji proletjee bre od unka, prooe bez nadanja. 7 Spomeni se, da je moj ivot samo dah, da se oko moje nee vie obradovati dobru! 8 Tko me sada jo gleda, nee me doskora vie vidjeti; tvoj pogled kada

Job
osui se prije svake trave. 13 To je sudbina svima, koji zaboravljaju Boga; tako propada nadanje svakoga zlikovca. 14 Babino ljeto, to je nadanje njegovo, pauina je njegovo uzdanje. 15 Nasloni se na kuu svoju, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne moe odrati. 16 Zeleni se na suncu, daleko preko vrta pruaju se ogranci njegovi; 17 ile se njegove zapleu u kr hridini, kamenje mu daje tvrdou; 8 Ali kad ga se isupa iz mjesta njegova, ono ga se odrekne: nikada te ne vidjeh! 19 Eto, to je radost sudbine njegove, a iz praha nie drugi. 20 Gle, Bog ne odbacuje dobroga, a zlikovca ne prihvaa za ruku. 21 On e jo napuniti usta tvoja smijeha i usne tvoje slavospjeva. 22 Tada e se neprijatelji tvoji obui u sramotu, i nestat e atora zlikoveva. Job 9 1 Nato ree Job: 2 Zaista, znam, da je tako; jer kako bi mogao ovjek biti pravedan pred Bogom! 3 Ako bi se tko htio pravdati s njim, ne bi mu mogao odvratiti od tisue na jednu. 4 Mudar je srcem i silan snagom; tko se je opro njemu i bio sretan? 5 On premjeta gore: one to ni ne opaze; prevraa ih u gnjevu svojemu; 6 On kree zemlju s mjesta njezina, da joj se sve drmaju temelji; 7 On zapovjedi suncu: ono ne Izlazi; on mee peat svoj na zvijezde; 8 On razapinje nebo sam i koraa po valovima morskim; 9 On je stvorio zvijezde: Medvjeda, Oriona, Vlaie i zvijezde juga; 10 On ini djela velika i Nedokuiva i divna, kojima nema broja. 11 Ide li pokraj mene: ja to ne opazim, proe li mimo mene, ja to ne primijetim. 12 Ugrabi li to, tko e mu to zabraniti? Tko e mu rei: to radi to? 13 Nitko ne moe srdnju Boju odagnati; pod njim lee pomonici ponositih. 14 Pa kako bih mu ja odgovarao i rijei birao proti njemu? 15 Kad bih i u pravu bio, ne bih mu ipak mogao nita odvratiti; valja da se molim sucu svojemu. 16 Da ga zovnem, da mi se odazove, jo ne mogu vjerovati, da je uo glas moj. 17 U vihoru napao me je i zadao mi mnoge rane ni za to. 18 Nije mi dao da odahnem, jer me je

398

zasitio gorinama. 19 Pita li se jakost, on je najai; pita li se pravda, tko e mi svjedoiti? 20 Da se opravdavam, osudit e me usta moja; da sam neduan, pokazat e, da sam kriv. 21 Ako sam neduan, neu da znam za to, omrznuo mi je ivot moj. 22 Svejedno, zato velim slobodno: pravoga i krivoga on satire. 23 Kada on iznenada usmrti biem svojim, tada se nasmije oajanju nedunih. 24 Zemlja se je dala u ruke zlikovcu; gospodarima njezinim zatvara rukom oi; ako ne on, da tko?! 25 Bre od teklia hrle dani moji; bjee, a ne vide sree. 26 Otiskuju se kao brze lae, kao orao kad pada na plijen. 27 Reknem li: zaboravit u jad svoj, promijenit u izgled svoj i vedar biti, 28 Uhvati me opet muka moja, znam, da me nee opravdati. 29 Kriv napokon moram da budem, zato bih se muio uzalud? 30 I da se operem snijegom i da ruke oribam lugom, 31 Ti bi me ipak zamoio u jamu, te bi mi se gadila sama moja haljina. 32 Jer on nije ovjek kao ja, da mu odgovaram, da idem s njim na sud. 33 O, kad bi bio koji sudac meu nama, koji bi svoju ruku stavio na nas obojicu, 34 Koji bi odmaknuo od mene prut njegov, da me vie ne stri strah od njega! 35 Tada bih govorio i ne bih ga se bojao; a ovako ne znam sobom vladati Job 10 1 Dodijao je ivot meni; zato u pustiti od sebe tubu svoju; govorit u u gorkosti due svoje. 2 Velim Bogu: nemoj me osuditi; kai mi, zato se srdi na me? 3 Ili je li ti od koristi, da ini silu, da zabacuje djelo ruku svojih, a zao naum bezbonika da zakriljuje? 4 Jesu li u tebe oi tjelesne, ili vidi, kao to ljudi vide? 5 Jesu li dani tvoji kao dani ovjeji, jesu li godine tvoje kao vijek smrtnika, 6 Te istrauje krivnju zlodjela mojih i ispituje grijeh moj; 7 A ipak zna, da sam neduan, i nema nikoga, tko bi izbavio iz tvoje ruke. 8 Tvoje su me ruke napravile i nainile, da me zar sada ide unititi? 9 Spomeni se, da si me kao od kala napravio, pa zar e me opet u prah zatjerati? 10 Nijesi li me kao mlijeko salio i dao,

399

Job
14 Da ukloni zlodjela iz ruke svoje i ne podnosi grijeha u kui svojoj, 15 isto e elo moi tad podii, vrst e biti i bojati se nee. 16 Tada e zaboraviti muku i na nju e pomiljati kao na vodu to protee; 17 Tada e sjati ivot tvoj jasnije nego podne, a tama e biti kao rasvit zore; 18 Tada e se uzdati, jer ima nade, zakopat e se i mirno e spavati. 19 Odmarat e se, i nitko te nee plaiti, i mnogi e ti se moliti. 20 A oi grjenicima ugasit e se, nee im biti utoita, nada e im biti: duu izdahnuti. Job 12 1 Nato ree Job: 2 Zaista, vi ste mi ljudi, i s vama e izumrijeti mudrost! 3 Ali i ja imam razum kao i vi, niti sam manje vrijedan od vas; tko ne bi znao takve stvari 4 Na podsmijeh sam svojim prijateljima ja, koji zazvah Boga, - a on uslii samo njih, - na podsmijeh sam ja, pravedni, isti! 5 Nesrei prezir!, misli sretni, prezir onima, kojima se kleca noga! 6 A sigurni su atori razbojniki; tko gnjevi Boga, ivi bez brige, Bog im daje svojom rukom. 7 Zapitaj stoku, nauit e te; ili ptice nebeske, rei e ti. 8 Pogledaj zemlju, pokazat e ti, i ribe e ti morske pripovjediti: 9 Tko ne spozna iz svega toga, da je ruka Gospodnja to stvorila, 10 Kojemu u rukama poiva ivot svih bia i duh svakoga tijela ovjejega? 11 Ne raspoznaje li uho rijei kao to grlo kua jelo? 12 U staraca je mudrost, dug je ivot razboritost. 13 U njega je mudrost i jakost, on ima savjet i razbor. 14 Gle, to on razgradi, ne sagradi vie nitko; koga on zatvorl, tomu se vie ne otvori. 15 On ustavi vode, i nastane sua; pusti ih, i razore zemlju. 16 U njega je snaga i razum, njegov je koji luta i koji zavodi. 17 ini, da savjetnici idu bosonogi, a suce uini luacima. 18 Pojas kraljevima razdreuje, i opasuje bedra njihova. 19 ini, da i sveenici idu bosonogi, i mogunike sa vlasti skida. 20 Rjeitima uzima govor, i starcima uzima uviavnost. 21 Na knezove izlijeva prezir, i raspasuje junake. 22 Otkriva dubine iz tmine, i sjene

da se kao sir zgusnem, 11 Onda me zaodjeo mesom i koom i spleo me kostima i ilama? 12 I dao si mi ivot pun milosti, i briga je tvoja zatitila duh moj. 13 A skrio si to u srcu svojemu, ali znam, da je u tebe. 14 Ako sam sagrijeio, opazio si me, i nijesi mi oprostio krivnje zlodjela mojih. 15 Ako sam skrivio, teko meni, ako li sam pravedan, ne smijem podignuti glave svoje, nasien sramotom, napojen nevoljom. 16 I ako se podigne, goni me kao lava i opet strahote ini na meni. 17 Poziva nove svjedoke proti meni i puta jo vie gnjev svoj na me; jednako nove ete izlaze u boj proti meni. 18 to si me izvadio iz krila materina? O da sam umro, prije nego me ugledalo oko! 19 Bio bih tada, kao da nikada nijesam bio: iz krila materina u grob odnesen! 20 Kako je stisnuto vrijeme mojemu ivotu, pa odstupi od mene! Htio bih malo jo veseo biti, 21 Prije nego otidem bez povratka u zemlju tamne smrtne sjene, 22 U zemlju kao pono mranu, punu sjene smrtne i pometnje, gdje je svjetlost kao tmina najdublja. Job 11 1 Nato odgovori Sofar iz Naama: 2 Zar da te mnoge rijei ostanu bez odgovora? Ili e ovjek govorljiv biti opravdan? 3 Hoe li tvoje puste rijei uutkati ljude? Zar te nee nitko posramiti? 4 Jer si sam rekao: ista je nauka moja, i ist sam u oima tvojim! 5 Ali kad bi samo Bog progovorio i usta svoja otvorio proti tebi, 6 Da ti pokae tajne mudrosti i mnogostruke osnove svoje, uvidio bi, da te Bog kara manje nego to zasluuje krivnja zlodjela tvojih. 7 Moe li tajne Boje dokuiti ili doprijeti do granice Svemonoga? 8 Iznad neba ona je visoka, pa to e poeti? Ispod pakla je duboka, po to e spoznati? 9 Dua je od zemlje, ira je od mora. 10 Da prevrati, ili zatvori, ili skupi: tko e mu braniti? 11 Jer pozna ljude pune zloe, vidi grijeh, a da i ne pazi. 12 Tada e ovjek bezuman doi do razboritosti, i divlje e se magare pretvoriti u ovjeka. 13 Da ti pripravi srce svoje podigne ruke svoje k Bogu,

Job
smrtne izvodi na svjetlo. 23 Narode uini velike i pusti ih da prou; narode rairi i odvede ih odatle. 24 Oduzima uviavnost glavarima zemaljskim; pusti ih da lutaju po pustinji bez puta. 25 Pipaju u tmini bez svijetla, ini da tumaraju kao pijani. Job 13 1 Eto, sve je to vidjelo oko moje, ulo uho moje i razumjelo. 2 Koliko vi znate, znam i ja, nijesam manje vrijedan od vas. 3 Ipak imam da govorim sa Svemonim, rado bih da se branim pred Bogom. 4 A vi ste pravi kovai lai, vi ste svi zaludni lijenici. 5 O da biste barem utjeli, to bi na vama jo bilo kao mudrost. 6 ujte ipak opravdanje moje i posluajte odgovor usta mojih! 7 Hoete li za Boga govoriti lai, ili prijevaru iznijeti za njega? 8 Hoete li se zauzeti za njega ili se boriti za Boga? 9 Hoe li se dobro svriti, kad vas on preslua? Mislite li ga prevariti, kao to se varaju ljudi? 10 Strogo e vas kazniti, ako potajno pokaete pristranost. 11 Nee li vas velianstvo njegovo uplaiti, i strah pred njim nee li vas spopasti? 12 Besjede vae na pepelu su pisane, iz vaih studenaca vadi se samo blato. 13 Budite tihi i pustite me u miru; ja u govoriti, pa dolo na me to mu drago! 14 Zato bih trgao meso svoje zubima svojim i duu svoju metao na ruke svoje? 15 Pa da me i ubije, opet u se uzdati u njega; samo u mu dokazati putove svoje oi u oi. 16 To bi mi ve bila pobjeda, jer bezbonik ne dolazi mu pred oi. 17 Posluajte dobro rije moju, dokaz moj neka prodre u vae ui! 18 Eto, spreman sam za parbu, znam, da u biti u pravu. 19 Tko e se parbiti s menom, da umuknem i umrem?! 20 Samo dvoje nemoj mi uiniti, inae bih se morao skriti pred licem tvojim! 21 Ukloni ruku svoju od mene, i strah tvoj da me ne strai! 22 Tada me zovi preda se, i ja u ti odgovarati; ili ja da se tuim, a ti da mi odgovara. 23 Koliko je zlodjela i grijeha mojih? Pokai mi krivnju moju i grijeh moj! 24 Zato skriva lice svoje i vidi u meni neprijatelja svojega?

400

25 Zar uvenuli list hoe da skri i zar e goniti suhu slamku? 26 Pie mi gorine i rauna mi zlodjela mladosti moje. 27 Mee noge moje u klade, pazi na sve staze moje, ograde stavlja koracima mojim. 28 A on se raspada kao trule, kao haljina, koju deru moljci. Job 14 1 ovjek, od ene roen, kratka je ivota, sit briga, 2 Procvate kao cvijet, uvene, bjei kao sjena i ne ostaje. 3 I na takva otvara oi svoje i mene jo vodi na sud sa sobom? 4 Kako bi mogao iz kruga neistih doi ist? Nitko! 5 Pa kad su tono izmjereni dani njegovi, i broj mjeseca njegovih u tebe je; kad si mu postavio meu, preko koje ne moe prijei, 6 Onda se odvrati od njega, da poine, dok se ne obraduje danu svojemu kao nadniar! 7 Jer za drvo ima nadanja; ako se i posijee, opet e potjerati, i nee biti bez mladica. 8 Ako i ostari u zemlji korijenje njegovo, i u prahu izumre panj njegov, 9 Ima li samo vlage, opet napupi i pusti grane kao mlada biljka. 10 A umre ovjek, i nema ga vie; premine ovjek, gdje je tada? 11 Otee voda iz mora, rijeka opadne usahne: 12 ovjek kad legne, ne die se vie; dok nestane neba, nitko se vie ne probudi; iz svojega sna ne prene se nitko. 13 O da me hoe u podzemnom svijetu skriti i skloniti me, dok se ne slegne gnjev tvoj; i da mi dadne rok i onda me se spomene! 14 Je li umro ovjek, hoe li opet ivjeti? Sve dane svoje slube ekao bih, dok mi doe izmjena. 15 Ti me pozovi, i ja u se odazvati; djelo ruku svojih neka bi ti poelio! 16 Jer tada e brojiti korake moje, na moj grijeh da ne bi onda pazio! 17 Zapeaen bi u vrei bio prijestup moj, i ti bi mi oprostio krivnju zlodjela mojih. 18 Ali kao to gora padne i raspadne se, i kao to se hridina odvali s mjesta svojega; 19 Kao to voda troi kamenje, i povodanj odnosi prah zemaljski, tako ti nadanje ovjeje obraa u nita. 20 ini jednako silu na njemu, i on odlazi; iznakazi mu lice, i onda ga otpusti.

401

Job
28 Uzeo je gradove raskopane za stan i kue zaputene, to su bile odreene za propast. 29 Nee biti bogat, i nee se podii imetak njegov; on vie nee uhvatiti korijena u zemlji. 30 Noi nee umaknuti, ega e osuiti grane njegove, dahom usta svojih nestat e. 31 Prevareni neka se ne uzda u nitavost, jer tatina je, to on napokon dobije. 32 Jo prije vremena uvenut e, granje se njegovo nee opet zelenjeti. 33 Otrgat e se kao s loze nezreo grozd njegov, i pupci e se njegovi kao s masline pobacati. 34 Jer je neplodan rod bezbonika, i oganj e popaliti kue nepravde. 35 Zainju nevolju i raaju muku, i krilo njihovo donosi na svijet samo prijevaru. Job 16 1 Nato ree Job: 2 Sluao sam dosta takvih stvari; svi ste vi muni tjeioci. 3 Jesu li pri kraju puste rijei I to te goni, da mi tako odvraa? 4 I ja bih mogao govoriti kao vi, kad biste samo bili na mojemu mjestu; lijepe bih vam drao govore, alei vas mahao bih glavom na vas. 5 Hranio bih vas ustima svojim, govor bih svoj zainjao kretnjama utjenim. 6 Ali ako govorim, nee odlahnuti bol moja; ako li prestanem, hoe li otii od mene? 7 Zaista, muka me je moja posve umorila; rod moj sasvim s unitio. 8 Mene si prihvatio; proti me ni svjedoe klevetnici; bacaju mi tubu u oi. 9 Gnjev njihov trga me na komade; napadaju me, kripe zubima na me; neprijatelji moji sijevaju oima na me. 10 Razvaljuju na me usta svoja, sramotno me udaraju po obrazima, skupljaju se svi zajedno proti meni. 11 Zlikovcima predao me Bog, bacio me u ruke bezbonicima. 12 Mirno sam ivio; tada me uznemiri, uhvati me straga i smrska me, metnu me sebi za biljegu. 13 Oko mene lete strijele njegove, nemilice mi probada bubrege, prolijeva na zemlju u moju. 14 Razdire me, rana do rane, tri proti meni kao ratni junak. 15 alobnu haljinu nosim na golom tijelu, ponos svoj prignuo sam do u prah. 16 Od plaa mi lice pocrvenjelo, oko mojih trepavica lei no smrtna.

21 Budu li djeca njegova u asti, on ne zna za to; budu li u sramoti, on ne pazi na njih. 22 On samo osjea muku tijela svojega, i dua njegova tuguje u njemu. Job 15 1 Tada odgovori Elifaz iz Temana: 2 Smije li mudar ovjek odvratiti tako prazno? Smije li se nadimati vjetrenastom rijei? 3 Prepiranje rijeima ne vodi dalje i ne pomae nita. 4 Pa i strah Boji ti razbija i zabranjuje tovanje Boga. 5 Jer zlodjela tvoja ue tvoja usta, izbira govor lukavaca. 6 Grjenikom te ine usta tvoja, ne ja; usne tvoje govore proti tebi 7 Jesi li se ti prvi ovjek rodio i jesi li prije svih humova sazdan? 8 Jesi li u vijeu Bojem sluao, i jesi li ti jedini pokupio mudrost? 9 to ti zna, a da mi ne bismo znali, i to ti pozna, a da bi nama bilo skriveno? 10 Meu nama ima sijedih i starih ljudi, starijih od oca tvojega. 11 Jesu li ti premalene utjehe Boje, rije blaga k tebi upravljena? 12 to te razdire srce tvoje, i to tako mrko gledaju oi tvoje? 13 Te okree proti Bogu duh svoj, i usta tvoja govore takve rijei! 14 to je ovjek, da bi mogao biti ist, i roeni od ene, da bi bio pravedan? 15 Eto, on se ne uzda u svece svoje, pa ni nebesa nijesu mu ista. 16 A kamoli ovjek, sasvim pokvareni, koji pije zlodjela kao vodu. 17 Ja u ti rei, posluaj me! Samo; pripovjedit u h, to sam vidio. 18 to mudraci rekoe i ne zatajie, to primie od otaca svojih, 19 Kojima je samim bila dana zemlja, i u sredini njihovoj nije sjedio tuin. 20 Zlikovac se mui sve dane, i nasilniku je malo godina odreeno. 21 Strah mu zuji u uima, usred sree napada ga ma. 22 Ne nada se, da e umaknuti noi, kaznenom je sudu dosuen. 23 Tumara za kruhom, ali gdje da ga nae; zna, da mu se plibliuje dan propasti. 24 Tjeskoba i nevolja strae ga navaljuju na njega kao kralj spreman za boj. 25 Jer je proti Bogu digao ruku i Svemonomu se opro. 26 Trao je probi njemu tvrdoglavo sa svojim debelim zgrbljenim titom. 27 Jer je pokrio lice svoje pretilinom i salo navaljao na bokove svoje.

Job
17 A nema nepravde na rukama mojim, i molitva je moja bila uvijek ista. 18 O zemljo, ne pokrivaj krvi moje, neka ne bude nikada kraja tubi mojoj! 19 Ali je jo u nebu svjedok za me; u visinama jo ivi odvjetnik moj. 20 Moje su mi boli zagovornice; oi moje u suzama gledaju u Boga. 21 On pribavlja smrtniku pravo proti Bogu, ovjeku proti blinjemu svojemu. 22 Jer meni jo ostaje samo malo godina, onda mi je na put, s kojega nema povratka. Job 17 1 Slomljena je moja ivotna snaga; dani se moji trnu; eka me grob. 2 Nijesu li rugai oko mene? Brbljanje njihovo otima san oima mojim. 3 Zauzmi se za me, i budi jamac; tko bi mi inae podao ruku? 4 Od njihova si srca skrio mudrost, i zato im nee dati da pobijede. 5 Imanje se hoe razdijeliti drugima, gdje ipak sahnu oi djece. 6 Mene se predalo ruganju svega svijeta, pljuje mi se u lice. 7 Oi moje trnu se od jada, svi su udovi moji kao sjena. 8 Poboni su nad tim rasreni, isti su nad zloincem pobunjeni. 9 I zato tim tvre stoji pravednik na svojemu putu; jo vema samo ojaa, ije su ruke iste. 10 Pa stupite samo opet svi ovamo, ali meu vama ne nalazim nijednoga mudra. 11 Dani moji odoe, osnove se moje slomie, elje srca mojega. 12 Od noi ine dan, i svjetlost je blizu mraka. 13 Premda se nadam, ipak e podzemni svijet biti moj stan; u tami u prostrti postelju svoju. 14 Truleu velim: Moj si ti otac! a crvu: Moja mati, moja sestro! 15 Ali gdje je zaista jo nadanje za me? Moja srea, tko je moe jo vidjeti? 16 vratima podzemnoga svijeta silaze, gdje je onda poinak u prahu. Job 18 1 Tada odgovori Bildad iz uaha 2 Kad ete svriti to brbljanje. Opameti se, pa emo onda govoriti dalje. 3 Zato da se smatramo kao stoka, zato smo ludi u vaim oima? 4 I ako se ti rastrga u jarosti svojoj, mora li zbog tebe opustjeti svijet, ili se zato premjestiti stijena sa svojega mjesta? 5 Ipak e se svjetlo zlikovca utrnuti,

402

nee vie sjati plamen ognjita njegova. 6 I atoru njegovu potamnjet e svjetlo, i iak e se njegov ugasiti u njemu. 7 Snani koraci njegovi stegnut e se, njegova vlastita osnova sruit e ga. 8 Noga e ga njegova goniti u mreu, i naii e na zamku. 9 Zamka e ga uhvatiti za petu, i ueta e ga drati vrsto. 10 Na tlima lei skrivena za njega mrea, zamka je na putu za njega spremljena. 11 Odasvud e ga strahote straiti i tjerat e ga stopu u stopu. 12 Vreba njega gladna nesrea, nevolja e biti spremna uza njega. 13 Guba e rastoiti kou njegovu, prvenac smrti pojest e udove njegove. 14 Iz atora njegova, u koji se uzda, protjerat e ga, odagnat e ga kralju uasa. 15 Mjesto njega nastanit e se oganj u atoru njegovu, posut e se sumporom stan njegov. 16 Odozdo posuit e mu se korijenje, odozgo usahnut e mu grane. 17 Spomen e njegov ieznuti iz zemlje, niti e mu imena biti po ulicama. 18 Odagnat e se iz svijetla u tamu i izbacit e se iz svijeta. 19 U narodu njegovu nee mu ostati ni roda ni potomka, u kui njegovoj nee vie nitko ivjeti. 20 Prepast e se od njegova dana na zapadu, obuzet e strah ljude na istoku. 21 Tako e biti s kuom zlikovevom, tako s mjestom onoga, koji ne mari za Boga. Job 19 1 Nato ree Job: 2 Dokle ete me jo muiti i gaziti me rijeima? 3 Ve me deset puta naruiste; zar vas nije stid, da me zlostavljate? 4 Jesam li doista uinio grijeh? Je li jo u meni pogrjeka moja? 5 Moete li me doista osvjedoiti i krivnju mi moju dokazati? 6 Znajte: Bog je, koji me je porazio i mreu svoju oko mene razapeo. 7 Eto, viem li na nepravdu, nema mi odgovora; zovem li pomo, nema mi suda. 8 Zagradio mi je put, ne mogu dalje; staze je moje zavio u tamu. 9 Svukao je s mene asnu haljinu moju i skinuo mi s glave krunu. 10 Poruio me je odasvud, moram propasti; kao drvo iupao je nadanje moje.

403

Job
tada: kamo se djede? 8 Bez traga odletjet e, nalik na san; ieznut e kao nona prikaza. 9 Oko, koje ga je gledalo, ne be ga vie nikada vidjeti; nee ga vie gledati mjesto njegovo. 10 Djeca e se njegova dodvarati prosjacima, vlastitom e rukom izdavati bogatstvo svoje. 11 Makar se tijelo njegovo i nadimalo mladou, u zemlju morat e se njim zakopati. 12 Ako je i slatka ustima njegovim zloa, on je krije pod jezikom svojim; 13 uva je i ne puta je, nego je zadrava u grlu svojemu: 14 Ipak e se jelo pretvoriti u nutrini njegovoj, postat e u tijelu njegovu otrov gujin. 15 Blago, to ga je prodro, izbljuvat e, Bog e ga istjerati Iz tijela njegova. 16 Otrov je gujin usisao, sada mu jezik gujin zadaje smrt. 17 Ne smije se naslaivati na potocima, na rijekama, kojima tee med i mlijeko. 18 to je ugrabio, vratit e, nee smjeti to pojesti; bogatom dobitku nee se radovati. 19 Tlaio je, nije pomagao siromahe; oteo je kuu, koju nije sazidao. 20 I jer trbuh njegov ne zna to je dosta, nee se spasiti uza sve blago svoje. 21 Nita nije umaklo poudi njegovoj, i zato srea njegova nije trajna. 22 U obilju bogatstva doi e u nevolju; sva teina nesree svalit e se na njega. 23 Htjedne li napuniti trbuh I svoj, poslat e na njega Bog Jarost gnjeva svojega, i pustit e da na njega kao dad padne propast nje 24 Htjedne li umai oruju gvozdenomu: prostrijelit e ga ipak luk mjedeni. 25 Strijela putena proi e kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvoe izai e iz ui njegove, na njega e pasti strahota smrtna. 26 Sva je tama sauvana njemu kao blago; derat e ga oganj, ni od koga raspiren; izgorjet e, to jo preostade u atoru njegovu. 27 Otkrit e nebo zlodjela njegova, i zemlja e ustati proti njemu. 28 Bogatstvo kue njegove otii e, rastoit e se u dan gnjeva njegova. 29 To je usud od Boga ovjeku zlikovcu; to je batina, koju mu je Bog ostavio. Job 21 1 Nato ree Job: 2 Ah, posluajte ipak mirno rije moju; i neka mi to bude od vas utjeha! 3 Dopustite mi, da govorim! Kad

11 Raspalio je na me gnjev svoj i uzeo me meu neprijatelje svoje. 12 ete njegove dooe sve zajedno, nasue putove sebi proti meni, utaborie se okolo atora mojega. 13 Brau je moju udaljio od mene, prijatelji se moji otuili od mene. 14 Roaci moji izbjegavaju me, pouzdanici moji zaboravie me 15 Ukuani moji, slukinje moje gledaju me kao tuina; stranac sam u oima njihovim. 16 Zovem slugu svojega, on se ne odziva; moram ga moliti i kumiti 17 Dah je moj mrzak eni mojoj, i moje milovanje roenoj djeci mojoj. 18 Preziru me djeca, ustanem li gdje, rue me. 19 Pouzdanicima sam mojim mrzak, i koje sam ljubio, okreu se proti meni. 20 Za kou moju, za meso moje prionue kosti moje, ostade mi samo koa oko zuba mojih. 21 Smilujte mi se i imajte saaljenje s menom, prijatelji moji, jer me je pogodila ruka Boja. 22 Zato me progonite i vi kao Bog, i ne moete da se nasitite mesa mojega! 23 O, kad bi se napisale rijei moje! Kad bi se unijele u knjigu! 24 Pisaljkom gvozdenom i olovom kad bi se zauvijek urezale u kamen! 25 Ali znam sigurno, da moj Otkupitelj ivi i da e se onda dignuti nad prahom. 26 Tada e ova moja koa opet biti oko mene, iz svojega vlastitog mesa gledat u Boga. 27 Jest, ja i ti, ja u ga gledati; moje vlastite oi vidjet e ga, ne kakav stranac; to je sva enja srca mojega. 28 Ako jo mislite: kako emo ga proganjati? Jer se je u meni naao uzrok sudbine 29 Onda se bojte maa; jer je ma osvetitelj krivnje! Pomislite, ivi jo sudac! Job 20 1 Tada odgovori Sofar iz Naama: 2 Proti tomu se jei misao moja, i zato kuha u prsima mojim. 3 Morao sam uti ukor, to me sramoti, ali e duh razuma moje ga odgovoriti za me. 4 Ne zna li prastaru mudrost, tako staru kao opstanak ljudi na zemlji -: 5 Slava grjenika traje kratko vrijeme, i radost je zlikovca za as. 6 Makar se oholost njegova popela do neba, makar se tjeme njegovo dotaklo oblaka: 7 Kao smrada njegova nestat e ga zauvijek; tko ga je poznavao, pitat e

Job
izgovorim, moe mi se narugati. 4 Jeli tuba moja proti ljudima, i zato da moj duh ne bude nestrpljiv? 5 Sluajte me, zapanjite se, metnite ruku na usta! 6 Kad pomislim na to, hvata me strah, zadrem na cijelom tijelu. 7 Zato zlikovci ostaju na ivotu, ostare i obogate se? 8 Zdrav stoji njihov mlad narataj pred njima, s njima, i potomci njihovi pred njihovim oima. 9 Sigurne su od pogibli kue njihove, prut Boji nije nad njima. 10 Bikovi njihovi skau i ne promauju, krave njihove tele se i ne jalove se. 11 Isputaju kao janjce djecu svoju, veselo poskakuju malii njihovi, 12 Pjevaju uz bubanj i citaru, vesele se uza sviralu. 13 Provode u srei dane svoje i silaze u miru u podzemni svijet. 14 A Bogu su ipak rekli: Idi od nas, neemo da ita znamo za putove tvoje. 15 to je Svemoni, da mu sluimo? to nam koristi, da mu se molimo? 16 Zaista srea nije u njihovoj ruci; daleko je od mene miljenje bezbonika. 17 Koliko se puta gasi ivot grjenika, dolazi i na njih nevolja, i na muke ih stavlja u gnjevu svojemu. 18 Bivaju kao pljeva na vjetru, kao prah, to ga raznosi vihor. 19 Kau, Bog e ga kazniti u njegovoj djeci; neka on plaa njemu, da on sam osjeti. 20 Vlastitim oima ima vidjeti nesreu svoju; ima da sam pije gnjev Svemonoga. 21 to mu je stalo, kako je kui njegovoj poslije njega, kad se broj mjeseca njegovih zavrio? 22 Ali smije li se Boga uiti mudrosti, njega, koji sudi u nebeskim visinama? 23 U potpunoj snazi jedan umire, bez brige i zadovoljan. 24 Posude njegove pune su mlijeka, dobro je uhranjen mozak njegovih kostiju. 25 Drugi umire u gorkom jadu, nikada se nije okusio sree. 26 Obojica sad lee zajedno u prahu, obojicu prekriva trule. 27 Eto, znam vae misli i namjere, to ih smiljate proti meni. 28 Mislite: gdje je kua kneza, i gdje je ator, u kojem su stanovali bezbonici? 29 Nijeste li ikada pitali za savjet putnike? Znakove njihove neete ipak da znate. 30 Za dan nevolje ostaje nekanjen

404

zlikovac, a na dan gnjeva odvede se. 31 Tko e ga u oi ukoriti za ivot njegov? Tko e mu vratiti, to je poinio? 32 Isprate ga jo do groba i pobrinu se za grobni spomenik. 33 Lahko lee na njemu grude doline; idu za njim svi ljudi, i pred njim bezbrojni. 34 Pa me htjedoste tjeiti nitavilom? Od vaih prigovora preostaje samo prijevara. Job 22 1 Tada odgovori Elifaz iz Temana 2 Ima li Bog koju korist od ovjeka? Ne, sam je sebi koristan ovjek poboan. 3 Je li Svemonomu korisno, ako si pravedan, je li mu dobit, ako je ivot tvoj bez prijekora? 4 Kazni li te radi tvojega straha Bojega? Ide li zato na sud s tobom? 5 Nije li zloa tvoja neizmjerna, i nijesu li zlodjela tvoja beskrajna? 6 Jer si uzimao zalog od brae svoje m za to, i svlaio si haljine s golih, 7 Umornome nijesi pruio vode, gladnome si uskratio kruha, 8 ovjeku sile pripada zemlja: tko ima ugleda, taj samo prebiva u njoj. 9 Udovice si otputao bez pomoi, i sirotama si prelamao ruke. 10 Zato su zamke oko tebe, spopadne te tjeskoba i groza iznenada. 11 Ne vidi li tamu i povodanj, to te pokriva? 12 Nije li Bog visoko gore u nebu? Pogledaj samo, kako je visoko tjeme zvijezda! 13 A ti si mislio: to bi opazio Bog; moe li suditi kroz oblake? 14 Oblaci ga zastiru: ne moe vidjeti nita, hoda po svodu nebeskom. 15 Hoe li ii putem staroga vremena, kojim su neko koraali ljudi zlikovci? 16 Oni su iskorijenjeni prije vremena; rijeka je poplavila zemlju njihovu. 17 Govorili su Bogu: Idi od nas! to bi nam mogao uiniti Svemoni! 18 On im je ipak napunio kue dobara. Daleko je od mene miljenje bezbonika. 19 Ali su pravednici vidjeli to puni radosti, i neduni im se rugao: 20 Zaista su protivnici nai uniteni! Oganj je prodro ostatak njihov! 21 Sprijatelji se s njim, i mir je s tobom; tako e ti srea doi! 22 Primi iz usta njegovih pouku i stavi savjet njegov u srce svoje! 23 Ako se opet vrati k Svemonomu, potaknut e se na dobro; odstrani zlo iz atora svojega! 24 Stavi zlato u prah i ofir na hridinu

405

Job
3 Sirotama odgone magarca; u zalogu uzimaju govee udovici; 4 Siromahe odbijaju s puta, i tko je god bijedan u zemlji, skriva se. 5 Eto, kao divlji magarci u pustinji izlaze oni na posao svoj, da trae hranu sebi; pustinja im daje kruh za djecu; 6 Na polju kose sijeno, pabire u vinogradu zlikovevu; 7 Bez haljina nouju goli, na zimi nemaju pokrivala; 8 Okisnu od dada u gori, bez krova privijaju se k stijeni. 9 Od prsiju materinih trgaju siroe, siromaha tlae pljenidbom; 10 Hodaju goli, bez haljina, i gladni vuku snopove; 11 U svojim zidinama cijede ulje, groe u kacama gaze, a eaju. 12 Stenju pod bjesnilom ljudskim, vie dua ranjenih na smrt, a Bog ne pazi nikad na sramotu. 13 Drugi su kod neprijatelja svjetlosti, ne poznaju putova njezinih i ne ostaju na stazama njezinim. 14 Zorom ustaje krvnik, ubija uboge i siromahe, lupe se vuca okolo po noi. 15 Oko preljuboinca oekuje sumrak, misli: nijedno me oko ne vidi, i skriva lice svoje. 16 U mraku provaljuju u kue, a obdan se zakljuavaju, nee da to znaju za svjetlost; 17 Jer je jutro njima svima jedna groza, vrijeme, kad se moe vidjeti, smrtna strahota. 18 Neka propadne na povrini vode! Neka je u zemlji prokleta batina njegova! Neka ne udari vie nikada stazom vinogradskom! 19 Kao to suha ega sie vodu snjenu: tako podzemni svijet zlikovce. 20 Neka ga zaboravi utroba materina. Neka se crvi naslauju na njemu. Neka ga se ne spominje nikada! Kao drvo skrit e se zloa. 21 Neka se zdrui s neplodnom, koja ne raa, on, koji ne uini nita dobro udovici! 22 Ipak daje mo njegova dug ivot silnicima; on ustane opet, makar se vie nije uzdao u ivot. 23 Dadne mu u to e se pouzdati, biva poduprt, oi su njegove na putovima njihovim, 24 Uzvie se - zamalo, pa ih vie nema; padaju, prolaze kao sve; odree ih se kao vrhove klasja. 25 Ili zar nije tako? Tko e me utjerati u la? Tko e pokazati moj govor kao nitav?

potoka! 25 Tada e Svemoni biti zlato tvoje, i naputak njegov srebro tvoje. 26 Tada e u Svemonom nai radost i podignut e k Bogu lice svoje. 27 Molit e mu se, i on e te usliiti; to si zavjetovao, ispunit e mu. 28 to preduzme, uspjet e ti; na putovima tvojim svijetlit e ti svjetlost. 29 Kad se poe nizbrdo, viknut e: Gore! Poniznome prua Bog pomo. 30 Spasava i onoga, koji nije bez krivnje; bit e spaen, ako su ti ruke iste. Job 23 1 Nato ree Job: 2 Tako je i danas tuba moja kao prkos: teko titi ruka njegova uzdisanje moje. 3 O kad bih znao, gdje bih ga naao, da stupim pred njegov sud! 4 Iznio bih pred njega stvar svoju, puna dokaza bila bi mi usta. 5 elio bih znati rijei, to bi mi ih odgovorio; htio bih saznati, to bi mi rekao. 6 Bi li se u veliko; moi svojoj prepirao s menom? Ne, on bi pripazio na me. 7 Tamo bi se pravednik mogao prepirati s njim, pred sucem svojim oslobodio bih se zauvijek. 8 Ali poem li prema istoku: nema ga tamo; poem li prema zapadu, ne vidim ga. 9 Radi li na sjeveru, ne nahodim ga; okrene li prema jugu, ne mogu za voljeti. 10 Ali on zna put moj; kad bi me prokuao, izaao bih kao zlato. 11 Koraka se njegova drala vrsto noga moja; puta sam se njegova drao i nijesam skrenuo nikada. 12 Od zapovijedi usta njegovih nijesam odstupao nikada; rijei usta njegovih uvao sam u grudima svojim. 13 Uvijek je sebi jednak, tko e ga odvratiti; to dua njegova zaeli, ono uini! 14 On e dovriti i moju sudbinu, i toga jo ima u njega mnogo. 15 Zato se ustraim pred licem njegovim; i kad pomislim na to, strah me je od njega. 16 Bog je srce moje plaljivim uinio; Svemoni me je u strah utjerao. 17 Zbog tmine ne osjeam se uniten, niti jer je mrak obavio lice moje. Job 24 1 Zato Svemoni nije odredio kaznena vremena? Zato vjernici njegovi ne gledaju sudbenih dana njegovih? 2 Mee se pomiu, stada se otimaju i gone se na pau;

Job
Job 25 1 Tada odgovori Bildad iz uaha: 2 Moe li strahotom vladati onaj, koji mirno ini red na visinama? 3 etama njegovim ima li broja? I koga ne obasjava svjetlost njegova? 4 Kako moe biti ovjek u pravu proti Bogu? I kako moe biti ist roeni od ene? 5 Eto, ni mjesec ne sja bez ljage, ni zvijezde nijesu iste u oima njegovim, 6 A kamoli ovjek, sin ovjekov, koji je crv! Job 26 1 Nato odgovori Job i ree: 2 Kako si tako krasno pomogao nemoi, podupro ruku onome, kojemu se skrila jakost! 3 Kako si tako dobro svjetovao ludost, i mudrost izobilja iznio na svjetlo! 4 A koga si to htio pouiti; iji je duh izaao iz tebe? 5 Od njega se prepadaju mrtvi pod vodama i stanovnicima njihovim. 6 Otkriven je pred njim podzemni svijet, carstvo mrtvih bez pokrova. 7 Nad prazninom razastire on sjever, iznad nita daje da lebdi zemlja. 8 U oblake svoje goni vode, a da se pod njima ne rasprsnu oblaci. 9 On prekriva kotur punoga mjeseca i razapinje nad njim svoj oblak. 10 On vue okrug oko povrine vode, gdje svjetlost granii s tminom. 11 Stupovi neba tresu se i dru od prijetnje njegove. 12 Snagom svojom ini da bui more, mudrou svojom razbija Rahaba, 13 Dah njegov razvedri nebo, ruka njegova probode hitru zmiju. 14 Ali to su tek obrubi njegova upravljanja, apat je to samo, to ujemo o njemu. I tko da razumije grom svemoi njegove? Job 27 1 Nato nastavi Job svojim govorom ovako: 2 Tako da je iv Bog, koji mi oduze pravo moje, Svemoni, koji mi ogori ivot moj! -: 3 Dok je jo dah moj u meni, i duh Boji dok me oivljava, 4 Nee usne moje govoriti nita krivo, niti e jezik moj lagati. 5 Daleko neka je od mene, da vam dadnem pravo; dok ne preminem, ja ne tajim nedunosti svoje. 6 vrsto stojim uz pravednost svoju i ne ostavljam je; moje srce ne kori nijednoga dana mojega. 7 Neprijatelju mojemu neka bude kao zlikovcu, mojemu protivniku kao

406

bezboniku! 8 Jer kakvo je nadanje bezboniku, kad Bog odree i iupa duu njegovu? 9 Hoe li Bog uti jauk njegov, kad nevolja navali na njega? 10 Moe li se radovati Svemonomu i pozivati se na Boga u svako vrijeme? 11 Hou da vas pouim o djelovanju Bojemu; neu kriti, to odreuje Svemoni. 12 Eto, vi ste ipak svi to iskusili, pa zato se nadate uludo? 13 To je dio zlikovcu kod Boga, i to je nasilnicima batina, koju primaju od Svemonoga: 14 Ako mu se mnoe sinovi, to je za ma; potomci njegovi nemaju da se nasite. 15 Koji ostanu iza njega, pograbi ih pomor u grob; udovice njegove ne dre tugovanja. 16 Ako i nagomila srebra kao praha i nakupi sebi haljina kao blata: 17 Ostavi ih na stranu, ali ih obue pravednik, i srebro razdijele meu se pobonici. 18 On je sagradio kuu sebi kao moljac, kao kolibicu, to je naini uvar. 19 Bogat legne da spava, - posljednji put; ali otvori li opet oi, sve je ieznulo. 20 Strahote preume preko njega kao povodanj, preko noi odnese ga vihor. 21 Podigne ga vjetar istoni: on ide - i odnese ga s mjesta njegova. 22 Bez milosra gada Bog na njega; mora bjeati od ruke njegove. 23 Pljeskaju rukama nad njim i zvide za njim s mjesta njegova. Job 28 1 Jest, zna se tono, gdje se nalazi srebro, i mjesto, gdje se ispira zlato. 2 Iz zemlje se vadi gvoe, i kamenje se topi za mjed. 3 Tami se ini kraj, istrauje ovjek do posljednjega kutia kamenja nonu tamnou; 4 Kopa rov daleko od ivih, visi bez potpore za nogu i lebdi dolje onamo, daleko od ljudi. 5 Zemlja, iz koje kruh nam nie duboko se raskopa kao ognjem. 6 Safir poiva u kamenju njezinu, i zlatni se prah ondje nae. 7 Ni orao ne zna ulaza tamo, niti ga pronae oko jastrebovo. 8 Zvijeri gorske ne uniu tamo, niti lav stupi tamo. 9 Ali ovjek mee ruku na to kamenje, korijenje bregova podruje. 10 U stijene zaruje rovove, i svata dragocjeno vidi mu oko. 11 Nanjui izvore rijeka, to je skriveno

407

Job
im prionuo za nepce. 11 Blagoslovljenim me se nauivalo uho, to bi me slualo, hvalilo me oko, kad bi me vidjelo. 12 Spasavao sam siromaha, koji je vikao, i sirotu bez zatitnika. 13 Na mene je dolazio blagoslov izgubljenika, srce sam udovici obradovao. 14 Pravednost mi je bila haljina, to me obavijala, pravoljublje mi bilo plat i povez oko glave. 15 Oko sam bio slijepcu i noga hromu. 16 Otac sam bio siromasima i branio sam stvar nepoznatoga. 17 Razbijao sam zube lopovu, trgao grabe iz zuba njegovih. 18 Tako sam mislio umrijeti u gnijezdu svojemu i dane svoje umnoiti poput pijeska; 19 Korijen moj pruao se kraj vode, i rosa je nona padala na moje grane; 20 Srea se je moja uvijek obnavljala u mene, u ruci mi se pomlaivao luk. 21 Sluali su me puni iekivanja i tiho prislukivali savjet moj. 22 Kad sam ja govorio, nitko vie ne bi uzimao rijei, tako bi ih natopila rije moja. 23 ekali su me kao dad, eznuli su za mnom kao za kiom u proljee. 24 Nasmijao bih se na njih, kad su bili plaljivi, nijesu mogli pomutiti vedroga lica mojega. 25 Odreivao sam put za njih, sjedio bih u proelju i bio kao kralj u vojsci, kao jedan, koji tjei alosne. Job 30 1 A sada me ismjehavaju ljudi, koji su danima mlai od mene, kojima otaca ne bih bio metnuo sa psima stada svojega. 2 A na to bi mi i bila snaga ruku njihovih? Sav im je mozak ispijen, 3 Od oskudice i gladi istroeni su, jer glodaju suhu zemlju; pusta pustinja mati je njihova. 4 Oni beru lobodu po pustarama i smrekovo korijenje za hranu. 5 Iz naroda ih gone, viu na njih kao na lupee. 6 Po stranim uvalama moraju stanovati, po jamama u zemlji i u klisurama. 7 Riu po grmovima, skupljaju se meu trnjem. 8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, biem istjerani iz zemlje. 9 I njima sam sada postao rugalica i sluim im kao poslovica. 10 Gnuaju me se i ne ustruavaju se pljuvati mi u lice. 11 Jer je on odrijeio konop od atora

iznosi na svjetlo. 12 Ali mudrost, gdje se ona nalazi i razboritost, gdje je njoj kua? 13 ovjek ne zna puta k njoj, ona ne boravi u zemlji ivih. 14 Dubina govori: nije ona u meni; more govori: kod mene ona ne boravi. 15 Dragocjeno zlato ne moe se dati za nju, niti joj se srebro moe izmjeriti kao kupovna cijena. 16 Ne mjeri se zlatom ofirskim, ni dragocjenim oniksom i safirom. 17 Ne moe se izjednaiti s njom ni zlato ni staklo, niti se moe promijeniti s nakitom. 18 Korali, kristali, neka se uti o njima, vrijednost je mudrosti via od bisera. 19 Ne dobije se za topaze iz Kua, niti se mjeri suhim zlatom. 20 Mudrost, dakle, odakle dolazi? Razboritost, gdje je njoj mjesto? 21 Skrivena je pogledu svih bia, i pticama je nebeskim zaklonjena. 22 Podzemni svijet govori i carstvo mrtvih: uli smo o njoj samo kako se govori. 23 Samo je Bog, koji zna put k njoj, on jedini zna, gdje se nalazi ona. 24 Jer do na granice svijeta dopire pogled njegov; togod je pod nebom, vidi on. 25 Kada je vjetru odredio teinu njegovu i mjerom ograniio vodu; 26 Kad je dadu postavio vrijeme njegovo i put munji gromovnoj: 27 Tada ju je vidio i oglasio, uredio ju i pretraio. 28 ovjeku je rekao: Boga se bojati jest mudrost, i zla se kloniti jest razboritost. Job 29 1 Nato nastavi Job svoj govor ovako: 2 Ah, da bi ipak bilo s menom, kako je to jo bilo prije mjeseci, u danima, kad me je titio Bog! 3 Kad mi je nad glavom sjala svjetiljka njegova, i svjetlo me njegovo vodilo kroz tminu! 4 Kako sam bio u vremenu svoje mlaahne snage, kad je Bog jo zatiivao ator moj, 5 Kad je Svemoni jo bio s menom, moja se djeca skupljala oko mene! 6 Kad sam prao sebi noge u mlijeku, i hridina mi izlijevala potoke ulja! 7 Izlazio sam van na vrata pred grad, da zauzmem svoju stolicu na trgu gradskih vrata; 8 Skrili bi se djeaci, kad bi me vidjeli; starci bi se dizali i ostali stojei; 9 Knezovi bi prestali govoriti i metnuli bi ruku na usta; 10 Plemii bi ustezali glas svoj, jezik bi

Job
mojega i sruio me, zato i oni pustie uzde iz usta svojih proti meni. 12 Zdesna ustaje rulja, gurne mi noge, iskopa putove proti meni, da me upropasti. 13 Raskopae putove moje, idu da me unite, i nikoga nema, da ih zaustavi. 14 Kao kroz irok prokop naviru, pustoei navaljuju. 15 Strahote sve se okreu na mene, kao u vihoru raznosi on sreu moju, prolazi moj spas kao oblak. 16 I sada se u meni izjeda dua moja, stigoe me dani nevolje. 17 Nou me probada u kostima ne poivaju muke, to me grizu. 18 Svemo je pokvarila odijelo moje, i kao ogrlica koulje stee me. 19 On me je sruio u blato, postao sam kao prah i pepeo. 20 Viem k tebi, ali ti me ne slua; prestanem li, tada snuje osnove proti meni. 21 U ljuta si mi se neprijatelja pretvorio, udara me tekom akom. 22 U vihoru die me visoko gore, goni me; u vrtlogu me olujnom uzdrma me. 23 Jest, znam: u smrt me hoe goniti, u mjesto, gdje se skupljaju svi ivi. 24 Ali ne prua li se pri padu ruka, i ne vie li se u potrebi za pomo? 25 Zaista, plakao sam, ako je drugima bilo zlo; srce me je boljelo za siromahom. 26 Nadao sam se srei, - ali je dolo zlo; ekao sam svjetlost, - a dola je tama. 27 Pui se u meni bez prestanka, zadesie me dani muke. 28 Tuan, bez sunca vuem se okolo, dignem se i viem pred svima. 29 akalima brat postadoh i drug nojevima. 30 Crna se guli koa od mene, kosti moje plamte u groznici. 31 Citara se moja pretvorila u pjesmu tualjku, frula moja u gorko jecanje. Job 31 1 Savez sam sklopio s ocima svojim, pa kako bih onda gledao za djevojkom? 2 to bi mi bio dijel od Boga gore, kakva batina od Svemonoga u nebu? 3 Ne ide li zlikovca propast i nesrea za one koji ine zlodjela? 4 Ne pazi li on na putove moje, ne broji li sve korake moje? 5 Ako sam opio s lacima, i ako je noga moja hitjela za prijevarom, 6 Neka me izmjeri na pravoj tezulji: Bog e upoznati nedunost moju! 7 Ako je korak moj zaao s puta, ako je srce moje polo za oima mojim, ako je za ruke moje prionula kakva ljaga,

408

8 Neka, to ja posijem, drugi pojede, neka se iskorijeni, to mi iznikne! 9 Ako se je srce moje dalo zaludjeti od ene, ako sam vrebao na vratima susjeda svojega, 10 Neka drugomu melje ena moja, neka se kakav stranac k njoj pridrui! 11 Jer to bi bio zloin, zlodjela to spada na suca da kazni. 12 To bi bio poar, to prodire do unitenja i to bi spalio sve manje moje. 13 Ako sam prezreo pravo sluge svojega, slukinje svoje, kad su imali raspru s menom, 14 to da uinim, kad se die Bog? Kad on potrauje, to da mu se odvrati? 15 Nije li u utrobi materinoj Stvoritelj moj stvorio i njega; nas obojicu on isti sazdao u krilu materinu? 16 Ako sam odbio elju siromasima i dao da venu oi udovici, 17 I ako sam zalogaj svoj sam jeo, i nije sirota uzela od toga dio svoj? 18 A ja sam je kao otac odgajao od mladosti, od krila matere svoje vodio sam je! 19 Ako sam vidio ostavljene bez odjee i siromaha bez pokrivala, 20 I nijesu mi zahvaljivala bedra njegova, jer ga je ugrijalo runo ovaca mojih? 21 Ako sam ikada zamahnuo rukom na sirote, jer na vratima naoh pomo svoju, 22 Onda neka mi ispadne rame iz plea, i ruka moja neka se otkine iz zglobova! 23 Jer bi mi straan bio kazneni sud Boji; kad bi on ustao, ne bih odolio. 24 Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, istome zlatu govorio: uzdanje moje! 25 Ako sam se veselio, to mi je posjed velik, i to je ve toliko stekla ruka moja, 26 Ako sam gledao na sunce, kako sja, i na mjesec, kako ponosit hodi, 27 Ako se je srce moje dalo potajno zaludjeti, i ja mu poslao poljubac. 28 I to bi bila zlodjela, to spada na suca da kazni, jer sam zanijekao Boga u visini! 29 Ako sam se radovao padu neprijatelja svojega, i veselio se kad bi ga zadesila nesrea; 30 Nikada ne dadoh ustima svojim da sagrijee traei ivot njegov s proklinjanjem; 31 Zaista, moji suvremenici priznadoe: Tko se ne nasiti od jela njegova? 32 Stranac nije trebao noiti vani; vrata su moja stajala putniku otvorena.

409

Job
15 Oni su pobijeeni; ne mogu vie nita da navedu; nestalo im je rijei. 16 Hou li jo ekati, kad eto vie ne govore, kad stoje i nita vie ne odvraaju?! 17 Pa u sad i ja odvratiti za se; i ja u pokazati znanje svoje! 18 Jer sam pun misli; u nutranjosti mojoj goni me duh. 19 Eto, nutranjost je moja kao mlado vino, to se dri zatvoreno; kao mijeh novi hoe da se raspukne! 20 Tako moram govoriti, da mi odlane; moram otvoriti usne svoje, da odgovorim. 21 Ni za koga se ne zauzimam; ne govorim, da se ikome dopadnem. 22 Jer ne umijem laskati. Inae bi me brzo smakao moj Stvoritelj. Job 33 1 uj dakle, Jobe, govor moj! Svima rijeima mojim posudi uho svoje! 2 Evo, ve otvorih usta svoja; jezik moj neka govori krepko! 3 Rijei moje proizlaze iz srca iskrena; usne moje govore istinu istu. 4 Duh me je Boji stvorio; dah me je Svemonoga oivio. 5 Ako mogne, opovrgni me; pripravi se da mi se suprotstavi! 6 Eto, pred Bogom vrijedim toliko, koliko ti; i ja sam od kala nainjen. 7 Eto, preda mnom ne treba te straiti tjeskoba; pritisak kakav od mene nee te pritisnuti. 8 A sada ti veli pred uima mojim posve sam jasno uo te rijei: 9 ist sam, bez pogrjeke, neduan sam i bez krivnje zlodjela u meni. 10 On trai samo izlike proti meni, vidi u meni neprijatelja svojega. 11 Noge je moje nategnuo u klade, pazi na sve moje staze. 12 Ovdje nisi u pravu, pa ti odgovaram; jer je Bog vie negoli ovjek! 13 Kako se moe tu prepirati s njim: Ne odgovara on ovjeku na svaku rije! 14 Na jedan nain govori Bog i na dva; ali se ne pazi na to. 15 U snu, u prikazi nonoj, kad tvrd san padne na ljude, kad drijemaju na postelji, 16 Tada otvara uho ljudima i strai ih opomenom, 17 Da odvrati ovjeka od djela njegova, da ga ouva od oholosti. 18 Tako uva duu njegovu od podzemnoga svijeta, ivot njegov od smrti strijelom. 19 Na postelji njegovoj opominje ga bolima, boj jednako bjesni u njegovim udima.

33 Ako sam, kao to uini Adam, tajio grijehe svoje i krio svoja zlodjela u njedrima svojim, 34 Jer sam se plaio velikoga mnotva i bojao se prezira rodbine, onda bih zautio i ne bih iao pred vrata. 35 O, da bi me tko sluao! Ovdje moj potpis! Svemoni neka mi odgovori! Tuba je mojih pravnih protivnika postavljena. 36 Zaista, ja bih je uzeo na rame svoje i svezao bi je sebi kao asni vijenac. 37 Broj koraka svojih rekao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu. 38 Ako je njiva moja vikala na me, i ujedno brazde njezine plakale, 39 Ako sam jeo plod njezin bez plaanja i raalostio gospodara njezina: 40 Mjesto penice neka mi rodi trnje, mjesto jema kukolj! Govori su Jobovi svreni. Job 32 1 Ona tri ovjeka prestae odgovarati Jobu, jer je on sada bio pravedan u oima njihovim. 2 A li se tada raspali gnjev Elihua, sina Barakelov od Buza iz roda Ramova. Raspali se gnjev njegov na Joba, jer se je naprema Bogu drao pravednim. 3 I na tri prijatelja njegova raspali se gnjev njegov, jer ne naoe vie odgovora, a Joba su ipak okrivljavali. 4 Elihu je bio ekao sa svojim govorom Jobu, jer su oni po godinama bili stariji od njega. 5 A kad vidje Elihu, da ona tri ovjeka ne znadoe vie nita da odgovore, tada ga spopade gnjev. 6 I Elihu, sin Barakelov, iz Buza, progovori: Dodue ja sam jo mlad godinama, a vi ste vremeni; zato sam bio bojaljiv i klonio sam se da vam pokaem svoje znanje. 7 Mislio sam: neka govori starost! Mnoge godine neka objave svoju mudrost! 8 Ali Samo duh, koji je u ovjeku, samo dah Svemonoga, urazumljuje ga. 9 Vremeni nijesu uvijek mudri, ne znaju, to je pravo, jedino starci! 10 Zato velim: posluajte me i ja hou da pokaem svoje znanje. 11 Eto, ekao sam da se vi izgovorite, sluao sam mudrost vau, dok ste nalazili prave rijei. 12 Slijedio sam vas paljivo; ali eto, nitko ne uvjeri Joba, ni jedan od vas ne opovrgnu rije njegovu! 13 Ne govorite: naiosmo na mudrost u njega! Samo Bog, a ne ovjek, moe ga sruiti! 14 Proti meni nije upravio rijei; ja ga ne bih doekao vaim govorima.

Job
20 Stanje njegovo ogadi mu kruh i dui njegovoj jelo najmilije. 21 Tijelo njegovo opada, ne vidi ga se vie; ogolene su kosti njegove, to se prije nijesu vidjele. 22 Dua se njegova pribliuje grobu, ivot njegov carstvu mrtvih. 23 Onda stane pred njega glasnik Boji, posrednik, jedan od tisua, da opomene ovjeka na dunost njegovu, 24 Tada se Bog smiluje njemu. Rekne: izbavi ga; ne treba da silazi u grob, dobio sam ve otkup. 25 Tada zasja tijelo njegovo vie nego u mladosti; tada se on povrati u dane mladenake snage. 26 Vapije k Bogu, i on mu je milostiv, daje mu da u veselju gleda lice njegovo; tako on povrati ovjeku pravo njegovo. 27 Pred narodom progovori i zapjeva: bio sam sagrijeio i nepravdu inio, ali mi Bog nije zlom uzvratio. 28 On je izbavio duu moju, da ne otide u grob; ivot se moj veseli svjetlosti. 29 Eto, sve ovo ini Bog dvaput, triput na ovjeku, 30 Da otrgne duu njegovu od groba, da mu svijetli svjetlost ivih, 31 Jobe, pazi, sluaj me, uti, da ja jo govorim! 32 Ali ako ima dokaza, iznesi mi ih, govori - rado u ti dati pravo. 33 Ako li nema, sluaj ti mene i uti; nauit u te mudrosti. Job 34 1 Elihu progovori opet: 2 ujte, mudri, rijei moje, vi ljudi razumni, posluajte me! 3 Jer uho istrauje rijei, kao to grlo kua jelo. 4 to je pravo, istrait emo, to je dobro, izvidjet emo za se. 5 Job je ustvrdio: Pravedan sam, ipak mi je Bog oduzeo pravicu moju. 6 Ja sam kao laac proti pravici svojoj; bez krivnje pogodi me strijela smrtna! 7 Gdje je jo ovjek kao Job, koji kao vodu pije psovku?! 8 Koji se pridruio zlikovcima i opio s bezbonim i opakim ljudima! 9 Ipak tvrdi: Nita ne koristi ovjeku ivjeti s Bogom u prijateljstvu! 10 Zato me posluajte, ljudi razumni! Daleko je od Boga, da on ini zlo, od Svemonoga, da on ini zlodjela! 11 On samo vraa ovjeku po njegovu djelu i puta da ga snae po njegovu ivotu. 12 Doista, Bog ne radi nepravedno, Svemoni ne izvre pravde. 13 Tko se s njim brine za zemlju? Tko je utemeljio nadzemaljski svijet? 14 Kad bi samo mislio na samoga sebe,

410

kad bi uzeo natrag svoj duh i svoj dah: 15 Preminulo bi najednom svako tijelo, ovjek bi se opet vratio u prah. 16 Ako si razuman, pripazi na ovo, posluaj glas rijei mojih! - : 17 Moe li biti vladalac onaj, koji mrzi na pravdu? Hoe li najpravednijega okriviti? 18 Koji rekne knezu: nedostojnie, a velikau: zlikove? 19 On ne pristaje uz velike, ne pretpostavlja bogate siromasima; jer su svi oni djelo ruku njegovih. 20 Umiru za tren i usred noi; udar; bogate: nestane ih; obosi jakoga, a da ni ne makne rukom. 21 Oi njegove poivaju na putu svakoga; gleda sve korake njegove. 22 Nema tmine, nema mraka, gdje bi se skrili zlikovci. 23 On ne odreuje rok ovjeku, kad da se pokae Bogu na sud. 24 On satire jake bez presluanja, postavlja druge na njihovo mjesto. 25 On ve zna djela njihova, zato ih srui preko noi; tu lee satrveni 26 Kao zloince kazni ih na mjestu, gdje svi vide, 27 Jer su odstupili od njega, nijesu pazili na putove njegove, 8 Pustili su, da se do njega popne vika siromaha. A on uje pomaganju nevoljnika. 29 I kad se on primiri, tko ga smije odsuditi? Kad skrije lice, tko e ga vidjeti tada? Ali on bdije nad narodima i nad svakim ovjekom, 30 Da ne vladaju bezbonici, to su zamke za narod. 31 Pa smije li jedan rei Bogu: Ja moram to podnositi, a ne inim nita zlo! 32 to ne vidim, to mi pokai; ako sam inio zlodjela, neu ih opet initi! 33 Mora li on po tvojemu miljenju plaati, jer se ti neka? Ti se mora odluiti, ne ja; govori, to zna! 34 Ljudi e mi razumni rei i svaki mudar ovjek, koji me slua: 35 Job govori nerazumno, rijei su njegove nerazborite. 36 Zato neka se iskua Job do kraja zbog svojih bezbonih prigovora! 37 Jer domee na krivnju svoju jo bunu, psuje u sredini naoj, na sva usta govori proti Bogu. Job 35 1 Elihu opet progovori: 2 Dri li to za pravo, da sam govori: Pravedan sam pred Bogom? 3 Da govori, to mi to koristi, ili to mi to vema koristi od grijeha? 4 Ja u na to odgovoriti tebi i s tobom prijateljima tvojim.

411

Job
njihov. 15 Nevoljnika izbavlja nevoljom njegovom otvara mu uho mukom. 16 Vabi i tebe iz eljusti nevolje u prostrani prostor bez stezanja, na to, koji tee od pretiline. 17 Ali si ti pun suda opakoga, tako se prebacuju pravica i sud: 18 Jer te bol ne smije nikada odvesti u psovku, visina otkupnine neka te ne pomete! 19 Moe li te iz tjeskobe izbaviti vika tvoja i sav napor snage? 20 Ne uzdii za nou, jer se mjesto nje diu prijatelji! 21 Pripazi, ne okrei se initi zlodjela, da zavoli to vie nego nevolju! 22 Eto: Bog je uzvien u svojoj moi! Gdje je uitelj kao on? 23 Tko odreuje njemu put njegov? Tko bi mu smio rei: nijesi inio pravo! 24 Spomeni se, da velia djela njegova, to ih ljudi slave u pjesmi! 25 Divei se gleda na njih sav svijet, makar ih ovjek gledao samo izdaleka. 26 Eto: Bog je vei, nego to mi shvaamo; ne moe se istraiti broj godina njegovih. 27 On gore vue kaplje vodene, puta da iz magle dad rominja, 28 to iz oblaka ubori dolje i izlijeva se na mnotvo ljudsko. 29 Tko moe razumjeti prostor oblacima i grmljavinu iz atora njegova? 30 Eto: on prostire oko sebe svjetlost svoju i otkriva dubine morske. 31 Jer on stim sudi narodima, daje hrane izobilja. 32 Oko obadvije ruke obavija munju i zapovijeda, gdje da se upali. 33 Grmljavina njegova oglasuje ga, kad plane gnjev njegov zbog zloe. Job 37 1 Srce moje dre od toga; glasno kuca na svojemu mjestu. 2 Sluaj! Sluaj, kako tutnji grom njegov, kako se ori iz usta njegovih! 3 Puta, da sijeva pod itavim nebom munja njegova do na kraj zemlje. 4 Za njom rie grom, glasno se ori jaki glas njegov; on ga ne smanjuje; uje se zov njegov. 5 Silan je Bog u buri; ini stvari velike mi to ne shvaamo. 6 Tada govori snijegu: Padaj na zemlju! Tako i dadu i njegovim silnim prolomima oblaka. 7 Tako prisili ruku svima ljudima na poinak, da svi ljudi upoznaju njegovo djelovanje. 8 Tada se zvijer uvlai u svoju jamu i polijee u svojim piljama.

5 Pogledaj nebo i vidi! Pogledaj oblake, kako su visoko nad tobom! 6 Ako grijei, to mu stim ini; ako je jo toliko opaina tvojih, to e mu stim nauditi? 7 Ako si pravedan, to mu moe stim dati, to prima stim iz ruke tvoje? 8 Ali blinjemu tvojemu naudi opaina tvoja; ovjeku blinjemu dobro doe krepost tvoja. 9 Jadikuje se nad velikim tlaenjem i vie se na nasilje velikih. 10 Ali se ne kae: Gdje je Bog, Stvoritelj na, koji nam daruje hvalospjeve u noi, 11 Koji nas je uinio mudrijim od ivotinja zemaljskih, razumnijim od ptica nebeskih. 12 Oni viu - ali ih on ne slua - zbog obijesti zlih ljudi. 13 Doista, Bog ne uslii lai i Svemoni ne pogleda na nju. 14 A kamoli kad kae, da ga nijesi vidio: u njega je sud, samo ga priekaj! 15 A sada, kad gnjev njegov ne kazni i jo ne pazi na grijeh, 16 Job otvara usta naprazno i mnogo govori nerazborito. Job 36 1 Elihu nastavi ovako: 2 Priekaj me jo malo, onda u ti pokazati, to se jo dade rei za stvar Boju! 3 Poet u izdaleka sa svojom mudrou, da pribavim pravo Stvoritelju svojemu. 4 Jer rijei moje doista nijesu prijevara, stojim pred tobom kao ovjek s jasnom spoznajom 5 Eto, Bog je silan, ali nikoga ne osuuje, silan je snagom razuma. 6 ivot zlikovcu ne zatiuje, potlaenima pribavlja pravo njihovo, 7 Od pravednika ne odvraa oiju svojih; on daje, da sjede navijek kao kraljevi na prijestolju, da se uzdignu visoko. 8 Ako li lee u okovima, svezani konopcima nevolje, 9 Tada im napominje djela njihova, grijehe njihove: da su se podizali oholo. 10 Tada im otvara uho, da se poue, i opominje ih, da se vrate od zlodjela. 11 Posluaju li dragovoljno, onda provode dane svoje u srei, godine svoje u radosti 12 Ako li ne posluaju, onda ginu od strijele, umiru, a ne znaju kako. 13 Koji su licemjerna srca, ostaju u prkosu, ne mole za pomo, kad ih povee. 14 U cvatu mladosti umire dua njihova, u svjeosti mladosti ivot

Job
9 Tada se prolomi bura iz svojega mjesta, i sa sjevera doe studen. 10 Od daha Bojega odvee se led, iroke rijeke otisnu se u dolinu. 11 Ali ve svjetlost protjera oblake, i sjajno svjetlo prodre oblake. 12 I on opet hoda unaokolo, sad ovamo, sad onamo po odluci svojoj, da sve oni izvre, to im nalaze na zemlji, 13 Kad ih alje bilo na kaznu za njegovu zemlju, bilo na dobroinstvo. 14 uj to, Jobe, stani, promatraj djela Boja sjajna! 15 Zna li, kako to Bog uredi, da u oblacima zasja svjetlost munje? 16 Razumije h, kako vie oblai, udesna djela Sveznajuega? 17 Ti, kojemu su haljine odve tople, kad sjedi zemlja pod junim vjetrom, 18 Moe li razapeti nebo kao on, tvrdo kao saliveno ogledalo? 19 Daj naui nas, kako da mu zapovijedamo! Mi smo nemoni pred mrakom. 20 Hoe li se on protjerati na moju zapovijed? Zapovjedi li ovjek, kada iezne? 21 A sada - ne vidi se svjetlost sunana, kad sja nad oblacima; tada samo iskoi vjetar i izmete ih: 22 I zlatna svjetlost zasja od sjevera! Slava pripada strahovito mu Bogu, 23 Svemonomu, kojega nikada ne shvatismo; velik je u moi i u pravu! Nikada se ne savi u pravednom sudu! 24 Zato ga se imaju bojati ljudi! Na sveznalice sve on ne gleda! Job 38 1 Tada odgovori Gospod Jobu iz vihora i ree: 2 Tko je to, to zamrauje osnovu Boju govorima bezumnim? 3 Ustani, opai bedra svoja kao junak! Ja u te pitati; ti mi govori nauku! 4 Gdje si ti bio, kad ja sagradih zemlju? Govori, ako si razuman! 5 Tko joj je odredio mjere, ako zna; tko je rastegao ue preko nje? 6 Na emu su stupovi njezini uglavljeni? Tko joj je metnuo kamen ugaoni, 7 Dok su klicale zvijezde jutarnje, dok su uzvikivali aneli? 8 Tko je zatvorio more vratima, kad buei prodrije iz krila materina? 9 Kad mu dadoh oblake za odjeu, tamne oblake za pelenice? 10 Kad mu udarih granice svoje i metnuh mu prijevornice i vrata 11 I rekoh: dovle dolazi, ne dalje; ovdje se lomi prkos tvojim valovima! 12 Jesi li ikad, otkako ivi, zapovjedio jutru, pokazao zori mjesto njezino? 13 I jesi li uhvatio zemlji za skute, da se

412

stresu s nje bezbonici, 14 Da se naini kao vosak pod peatom, da se oboji kao haljina? 15 Da bezbonicima iezne svjetlost njihova, i ruka, ve podignuta, da se slomi? 16 Jesi li prodro ikad do na vrela mora, i jesi li hodio po dnu morskom? 17 Jesu li se pred tobom otvorila vrata svijeta mrtvih, i jesi li vidio vrata u no smrti? 18 Jesi li pregledao daljine zemlje, kai, ako zna sve to! 19 Kako ide put k stanu svjetlosti, gdje ima svoje mjesto tama, 20 Da bi obadvoje poveo u podruje njihovo i znao staze k domu njihovu? 21 Ti zna, jer si se ve onda rodio; velik je broj dana tvojih. 22 Jesi li ikada doao u riznice snjene; jesi li vidio spremita tue, 23 Koju sam priuvao za vrijeme nevolje, za dan boja i rata? 24 Kako je tamo, gdje se dijeli svjetlost, i odakle se vjetar istoni iri po zemlji? 25 Tko je uinio jaz povodnju i put gromu? 26 Da pada dad na zemlju, gdje nema ljudi, na pustinju, u kojoj ne stanuje nitko? 27 Da napoji pusta i nerodna mjesta i uini da izniknu korijeni zelenila? 28 Ima li oca dad; tko je rodio kaplje rose? 29 Iz ijega krila izlazi led? Tko raa slanu nebesku? 30 Kako se vode ukoe u kamen, i povrina se morska smrzava? 31 Vee li veze vlaiima, moe li razdrijeiti okove tapovima? 32 Izvodi li na vrijeme Danicu i upravlja li medvjeda zajedno s njegovom djecom? 33 Zna li zakone neba pa da odreuje, kako da vlada zemljom? 34 Moe li dignuti glas svoj do oblaka, da te pokrije mnotvo vode? 35 Puta li munje - one idu i govore ti: Ovdje smo? 36 Tko je metnuo mudrost u oblake, tko je dao razboritost oblaku pahuljnjaku? 37 Tko izbraja mudro oblake i tko puta da miruju mjehovi nebeski, 38 Kad se prah zemaljski zgomila na hrpe i grude se slijepe? Job 39 1 Lovi li lavici lov i utai li laviima glad, 2 Kad se u piljama uure i vrebaju u svojemu zaklonu? 3 Tko zgotovi gavranu hranu njegovu, kad mladi njegovi viu k Bogu i

413

Job
33 Ptii njegovi sru krv; gdje lee leine, ondje su oni. 34 Tako je Gospod govorio Jobu. Onda upita: 35 Hoe li se kudilac jo prepirati sa Svemonim? Tko tui Boga, neka odgovori na to! 36 Tada odgovori Job Gospodu i ree: 37 Ah, ja sam odve malen: to da odvratim? Meem ruku na usta. 38 Jedanput sam govorio - neu opet; i dvaput - neu vie! Job 40 1 Tada odgovori Gospod Jobu iz vihora: 2 Ustani! Opai svoja bedra kao junak, ja u te pitati; ti mi govori nauku! 3 Hoe li zanijekati moje pravedno upravljanje, mene okriviti, samo da ti imadne pravo? 4 Ima li miicu kao Bog; moe li uiniti da grmi kao on? 5 Okiti se ipak velianstvom i krasotom, obuci se ipak u dostojanstvo i sjaj! 6 Pusti da zaume valovi tvojega gnjeva; pogledaj svu oholost i uini je malenom! 7 Pogledaj svu oholost i srui je na tlo; potari bezbonika na mjestu njegovu! 8 Zatrpaj ih skupa u zemlju; zakljuaj im lice u skrivenom mjestu! 9 Tada u te i ja hvaliti, jer te spasava vlastita desnica. 10 Prispodobi sa sobom behemota (vodenog konja), to sam ga stvorio! Hrani se biljem kao govee. 11 U bedrima njegovim, gledaj, koja snaga, koja sila u miicama tijela njegova! 12 Kao cedar natee rep svoj; ile bedara njegovih gusto su isprepletene; 13 Kosti su mu kao cijevi mjedene, zglobovi kao motke gvozdene. 14 On remekdjelo stvaranja Bojega; stvoritelj njegov dade mu ma. 15 Premda mu gore nude hranu, i tamo se igraju ivotinje poljske, 16 On lei mirno u movarnoj ikari skriven u trsci i glibu. 17 Grmlje movarno pokriva ga sjenom, ikara vrbova stoji na vodi unaokolo. 18 Ako i nabuja rijeka: on se ne uznemiruje, ostaje bez brige, makar mu rijeka tee u grlo. 19 Tko ga moe protjerati na oi njegove, nozdrve zamkom probosti? 20 Hvata li udicom krokodila; podvee li mu jezik vrpcom? 21 Provue li mu trsku kroz nozdrve? Provrta li mu eljusti kukom? 22 Hoe li ti se mnogo moliti, hoe li ti

oblijetaju bez hrane? 4 Zna li vrijeme, kad se divokoze legu? Vidi li, kad se koute legu? 5 Broji li mjesece, dokle nose, zna li vrijeme, kada se legu? 6 Savijaju se i mlade legu; lahko se oprataju svojih bolova. 7 Kozlii su njihovi jaki i rastu vani, odu i vie se ne vraaju 8 Tko je dao slobodu divljemu magarcu, tko je razdrijeio remene tomu divljaku, 9 Kojemu dadoh pustinju za kuu i pusto slanu za stan? 10 On se smije vrevi gradskoj, ne slua vike gonia; 11 Gorama prolazi i pase; nanjui svaku zelen. 12 Hoe li ti dragovoljno sluiti divlji bik i noiti za jaslama tvojim? 13 Moe li divljega bika uem prisiliti u ralo, da vue brazde za tobom? 14 Moe li se osloniti na njega, jer mu je snaga tako silna i ostavlja li na njemu svoj posao? 15 Misli li, da e ti on svesti ljetinu i na gumno tvoje sloiti! 16 Noj kree ivo krila, kao da bi bila krila i perje rode; 17 A on povjeri svoja jaja zemlji, pusti ih da se griju na pijesku; 18 Nije mu briga, hoe li ih noga pogaziti ili ih divlja zvijer razbiti. 19 Tvrdo postupa s mladima svojim, kao da nijesu njegovi; ne brine se, jeli mu je trud uzalud. 20 Jer mu Bog nije udijelio mudrosti, nije mu dao nimalo razboritosti. 21 Ali kad se visoko podigne, smije se konju i konjaniku. 22 Jesi li ti dao konju snagu, jesi li mu uresio vrat grivom? 23 Hoe li ga poplaiti kao skakavca; njegovo krasno hrzanje u strah nagoni! 24 Kopa zemlju, veseo je od snage, nasre na oruje; 25 Ruga se strahu, ne plai se i ne uzmie ispred maa. 26 Pozvekuje nad njim tobolac, sijeva koplje i sulica; 27 On ljutito topta i kopa zemlju, i ne zadra ga, kad zatrubi truba bojna. 28 Svaki put, kad zatrubi, on zare: Ihhiih! Izdaleka ve nanjui boj, gromki glas voa, bojnu viku. 29 Je li po tvojoj mudrosti poleti jastrijeb, rairi krila svoja na jug? 30 Je li se po tvojoj uputi visoko die orao, da gnijezdo svoje vrh timora vije? 31 Na hridini ima svoje gnijezdo, vidik svoj na strmoj vrleti. 32 Odatle poviruje na hranu, daleko mu vide oi.

Job
lijepe rijei zboriti? 23 Sklapa li ugovor s tobom, da ga uzme u slubu zauvijek? 24 Moe li se s njim kao s pticom igrati, privezati ga za djevojke svoje? 25 Hoe li se za njega cjenkati ribari; dijele li ga meu sobom trgovci? 26 Moe li mu kou isprobadati iljkom i glavu ostima? 27 Stavi samo na njega ruku: ali se spremi na borbu; nee to uiniti opet. 28 Jest, izgubljena je svaka nada, kad ga samo ugleda ovjek, pada. Job 41 1 Nitko se ne usudi da ga probudi, tko je da mu odoli? 2 Tko mi stane na put, a ja da ga pustim itava? Pod cijelim nebom ni jedan! 3 Ne smijem utjeti o udima njegovim, o snazi njegovoj, o sjajnom sastavu njegovu. 4 Tko mu je ikad skinuti oklop? Tko je prodro ikad u dvojake vale njegove? 5 Tko mu je otvorio dvokrilna vrata eljusti? Uas je oko zuba njegovih. 6 Sjajni su ljebovi titova njegovih, uskim peaenjem zatvoreni. 7 Usko je jedan uz drugoga: meu njih ne prodire vjetri. 8 Jedan vrsto prianja uz drugi: ne rastavljaju se. 9 Dahtanje njegovo daje sjajnu svjetlost; kao trepavice zorine oi su njegove. 10 Iz ralja njegovih zublje, iskau iskre ognjene. 11 Dim suklja iz nozdrva njegovih kao iz vrela kotla i zapaljene trske, 12 Dah njegov raspaljuje ugljevlje, plamen mu suklja iz ralja. 13 U njegovoj iji stoji snaga, pred njim igra uas. 14 Udovi mesa njegova spojeni su vrsto, kao saliveni, ne razmiu se. 15 Kao kamen, tako je tvrdo srce njegovo, tako tvrdo kao donji rvanj. 16 Kad se digne, zadru i junaci, ne znaju to da ine od straha. 17 Zgrabi li koga, ne koristi ma, ni koplje, ni strijela. 18 Gvoe je njemu slama, a mjed drvo puno crvotoine. 19 Strijela ga ne moe natjerati u bijeg, kamenje u praki njemu je kao pljeva. 20 Kao slamka njemu je toljaga, on se smije zvidanju koplja. 21 Ispod njega su otri crepovi; drljau zabija u glib. 22 ini, te se dubina pui kao lonac; uini, te se more zapjeni kao stupa. 23 Za sobom ostavlja svijetlu vodenu brazdu: rekao bi da more ima srebrne kose.

414

24 Nita mu na zemlji nije jednako: stvorenje bez straha! 25 Na najjae gleda prezirno, i on je kralj najponosnijima. Job 42 1 Tada Job odgovori Gospodu: 2 Znam, da sve moe, da se ne moe smesti to naumi. 3 Tko je to, to zamrauje osnovu Boju nerazumnim govorima? Tako sam govorio bez razumijevanja; bilo je odve udesno, a da bih shvatio. 4 Sluaj, ja u govoriti, ja u te pitati; ti me poui! 5 Uima bio sam uo o tebi; a sada te je vidjelo oko moje 6 Zato opozivam i kajem se u prahu i pepelu! 7 I kad je bio Gospod tako izgovorio Jobu, ree Gospod Elifazu iz Temana: Moj se je gnjev raspalio na tebe i na obadva prijatelja tvoja; jer nijeste pravo govorili o meni kao moj sluga Job. 8 Zato sada uzmite sedam bikova i sedam ovnova, otidite k mojemu slugi Jobu i prinesite rtvu za se! A moj sluga Job neka se pomoli za vas, jer samo zbog njega neu da uinim s vama po ludosti vaoj; jer nijeste pravo govorili o meni kao moj sluga Job. 9 Tada otidoe Elifaz iz Temana, Bildad iz uaha i Sofar iz Naama i uinie, kako im je bio zapovjedio Gospod. I Gospod pogleda na Joba. 10 I Gospod preokrenu sudbinu Jobovu, jer se je bio pomolio za prijatelje svoje. Dvojinom dade opet Jobu sve, to je bio posjedovao. 11 Tada dooe k njemu sva braa njegova i sve sestre njegove i svi prijanji znanci njegovi. Odrae u kui njegovoj gozbu s njim, iskazae mu svoju suut i potjeie ga za svu nesreu, koju ju je bio Gospod pustio na njega. I dadoe mu svaki po komad srebra i po zlatni prsten. 12 A Gospod je blagoslivljao Joba poslije jo vie negoli prije. Pasjedovao je etrnaest tisua ovaca, est tisua deva, tisuu jarmova volova i tisuu magarica. 13 Imao je sedam sinova i tri keri. 14 Jednoj dade ime Jemima, drugoj Kazija i treoj Keren-Hapuk. 15 U svoj zemlji nije bilo ena, koje bi bile tako lijepe kao keri Jobove. Otac im njihov dade jednaku batinu s braom njihovom. 16 Job je potom ivio jo sto i etrdeset godina i vidio je djecu i unuad, etiri koljena. 17 I umrije Job star i sit ivota.

415

Psalmi
1 Blagoslovljen je ovjek, koji ne stoji u vijeu bezbonika i ne ide putem grjenika i ne sjedi u drutvu opakih; 2 Nego ima radost svoju u Zakonu Gospodnjem i o Zakonu njegovu razmilja dan i no! 3 On je kao drvo usaeno na vodenim potocima, koje rod svoj donosi u pravo vrijeme, i kojemu lie ne vene; to on radi, sve uspijeva. 4 Nijesu takvi opaki! Oni su kao pljeva, koju raznosi vjetar. 5 Zato se ne mogu bezbonici odrati na sudu, ni grjenici na skupu pravednika. 6 Jer Gospod zna za put dobrih, a put bezbonika vodi u propast. Psalam 2 1 Zato se bune narodi i puci kuju lude osnove? 2 Skupljaju se vladaoci zemaljski, knezovi meu se vijeaju proti Gospoda i pomazanika njegova: 3 Hajde da rastrgamo sveze njihove i da zbacimo sa sebe jaram njihov! 4 Onaj, koji stoluje u nebu, smije se, Gospod im se podsmijeva. 5 A tada im govori u srdbi svojoj i gnjevom ih svojim zbunjuje: 6 Ja sam pomazao kralja svojega na Sionu, svetoj gori svojoj. 7 Objavljujem krepku rije Gospodnju; on mi ree: Ti si Sin moj, ja te rodih danas. 8 Samo zaeli od mene: i dat u ti narode za batinu i krajeve zemlje u posjed tvoj! 9 Udarit e ih gvozdenom palicom, razbit e ih kao sud lonarski! 10 Sad, vi kraljevi, opametite se; nauite se, vi suci na zemlji! 11 Poklonite se Gospodu sa strahom, astite ga s trepetom! 12 Potujte Sina, da se ne razgnjevi, i vaa vas osnova ne unesrei; jer e se gnjev njegov brzo raspaliti. Blagoslovljeni su svi, koji se u njega uzdaju! Psalam 3
Psalam Davidov, kad je bjeao pred svojim sinom Absalomom.

pobjedu! 4 Kad povikah iza glasa Gospodu, on me uslii na svetoj gori svojoj. 5 Legoh i zaspah i probudih se opet, jer me zatiti Gospod. 6 Zato se ne straim od bezbrojna naroda, koji me opkoljava. 7 Digni se, Gospode, pomozi mi, Boe moj! Ti razbi vilicu svima neprijateljima mojim, polomi zube bezbonicima. 8 Spasenje stoji u moi Gospoda; na puk tvoj neka doe blagoslov tvoj! Psalam 4
Upravitelju pjevakoga zbora; uz ice; psalam Davidov.

1 Kad zovnem, uslii me, Boe spasenja mojega! Ti si mi uvijek pomogao u tjeskobi; smiluj ml se, uslii molitvu moju! 2 Vi ljudi, zato sramotite ast moju, ljubite prijevaru i mislite na la? 3 Uvidite ipak: udesno pomae Gospod miljeniku svojemu! Gospod uslii moj vapaj k njemu. 4 Drite i okanite se grjenoga djelovanja! Smislite se na postelji svojoj! Prestanite! 5 Prinosite prave rtve zaklanice! Pouzdajte se samo u Gospoda! 6 Mnogi se tue: Tko nam nosi mir? Obasjaj nas, Gospode, svjetlom lica svojega! 7 Vie radosti stavio si mi u srce u doba etve, kad rodi ito i vino u izobilju. 8 Bez brige legnem i zaspim odmah; jer ti, Gospode, sam daje mi te stojim u sigurnosti. Psalam 5
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: Batina; psalam Davidov.

1 Ah, Gospode, kako je mnogo neprijatelja mojih! Mnogi su, koji stoje proti meni. 2 Mnogi, koji kau o meni: Nema mu vie spasenja kod Boga! 3 Ali ti si, Gospode, tit, koji me zaklanja, moj Spasitelj, koji mi daje

1 uj rijei moje, Gospode, razumij vapaj moj! 2 Uslii glas molitve moje, Kralju moj i Boe moj, jer se molim tebi 3 Gospode, ve ujutro uj vapaj moj; u rano jutro stojim pred tobom i ekam. 4 Ti nijesi bog, kojemu se dopadaju zlodjela; u tebe nema mjesta bezbonik. 5 Opaki ne mogu stajati pred oima tvojim, ti mrzi na sve, koji ine bezakonje. 6 Satire one, koji govore la, krvopije i himbenici mrski su Gospodu 7 A ja po velikoj milosti tvojoj ulazim u dom tvoj; bacam se niice u strahopotovanju pred tobom, okrenut prema svetome hramu tvojemu.

Psalmi
8 Gospode, budi mi voa na svetoj stazi svojoj; usprkos neprijateljima mojim poravnaj preda mnom put svoj! 9 Jer usta njihova ne govore istine; srce je njihovo puno zloe grlo im je grob otvoren; jezik im je pun lukavstva. 10 Uniti one, o Boe! Daj da ne uspiju osnove njihove; za mnoge grijehe njihove odbaci ih, jer oni se suprotstavljaju tebi! 11 A koji se uzdaju u te, radovat e se svi; uvijek e ti klicati, jer ih zatiuje; koji te ljube, nadvikivat e tebi. 12 Jer ti, Gospode, blagoslivlja pravednika, kao titom zaklanja ga milou svojom. Psalam 6
Upravitelju pjevakoga zbora; u niskom glasu; psalam Davidov.

416

1 Gospode, nemoj me pokarati u srdbi svojoj, niti me kazniti u gnjevu svojem! 2 Smiluj mi se, Gospode, jer sam iznemogao; ozdravi me, Gospode, jer dru kosti moje! 3 Dua je moja vrlo uzdrhtala, a ti, Gospode, dokle e se jo srditi? 4 Povrati se, Gospode, spasi ivot moj! Pomozi mi u dobroti svojoj! 5 Jer mrtvi ne spominju vie tebe; tko e te slaviti u carstvu smrti? 6 Iznemogoh od uzdisanja; svaku no kvasim postelju svoju, suzama svojim natapam prostirku svoju. 7 Usahnu od tuge oko moje, od muke oslabi posve. 8 Idite od mene svi, koji inite zlo, jer e Gospod usliiti glasni pla moj! 9 Vapaj moj usliit e Gospod, Gospod e Primiti molitvu moju. 10 Neka se postide i smetu svi neprijatelji moji, puni sramote neka brzo otidu odatle! Psalam 7
Tualjka Davidova, koju je pjevao Gospodu zbog rijei Husa od plemena Benjaminova.

7 Skup naroda skupit e se oko tebe, uzai ponovno na prijestolje iznad njih! 8 Gospod je sudac narodima; sudi mi, Gospode, po pravednosti svojoj, neka mi bude po nedunosti mojoj! 9 Neka se dokraji zloa bezbonika, a pravednika potpomozi, jer ispituje srca i bubrege, pravedni Boe! 10 tit moj stoji kod Boga, koji pomae one, koji su prava srca. 11 Bog je pravedan sudac, Bog, koji uvijek revnuje. 12 Doista, on ve brusi i otri ma svoj; natee i naperuje luk. 13 Zapinje smrtnu strijelu, ini strijele usijanima. 14 Gle, zloom poinje on, obilazi s nesreom i raa samo prijevaru. 15 Jamu kopa i iskopa i sam pada u jamu, koju naini. 16 Nepravda se njegova vraa na vlastitu glavu njegovu, na vlastito tjeme silazi zloin njegov. 17 A ja zahvaljujem Gospodu za pravedan sud njegov i pjevat u imenu Gospoda svevinjega. Psalam 8
Upravitelju pjevakoga zbora; po gatskom napjevu; psalam Davidov.

1 Gospode, Boe moj, k tebi se utjeem, sauvaj me od svih, koji me progone, i izbavi me! 2 Da me ne rastrgaju kao lav, da me ne odvuku, kad nema spasitelja! 3 Gospode, Boe moj, ako sam to uinio: ako su zlodjela u rukama mojim, 4 Ako sam zlo vratio prijatelju svojemu - ipak sam pomogao onome, koji me je napao bez razloga -: 5 Tada neka goni neprijatelj duu moju i neka je stigne; i neka pogazi na zemlju ivot moj i ast moju odvue u blato! 6 Ustani, Gospode, u gnjevu svojem, digni se na estinu tlaitelja mojih! Izai mi na obranu, jer ti hoe pravo!

1 Gospode, vladaoe na, kako je divno ime tvoje po svoj zemlji! Velianstvom nebo natkriljuje. 2 Ti, iju slavu nebesa slave rjeitije, negoli usta ovjeje djece: podigao si sebi branite nasuprot neprijateljima svojim, da zamukne protivnik i mrzitelj. 3 Kad pogledam nebo, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, to si ih namjestio, 4 to je ovjek, da ga se spominje, zemlje sin, da ga pogleda? 5 Pa ipak, namjestio si ga samo malo ispod Boga, okrunio si ga slavom i au, 6 Postavio si ga vladaocem nad djelom ruku svojih, sve si mu metnuo pod noge: 7 Sve ovce i goveda, i ivotinje poljske, 8 Ptice nebeske i ribe morske, togod samo ide stazama morskim. 9 Gospode, vladaoe na, kako je divno ime tvoje po svoj zemlji! Psalam 9
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: Umri za sina! Psalam Davidov.

1 Iz svega srca zahvaljivat u ti, Gospode! Objavljivat u sva udesa tvoja! 2 Radovat u se i veseliti o tebi, pjevat u imenu tvojemu, Svevinji!

417

Psalmi
svojim. 6 Misli u srcu: Nikada se ja ne pokrenem! Kroz sva pokoljenja ja ne sreem neprijatelja! 7 Usta su mu puna psovke, puna varke i nasilja, pod jezikom su njegovim muka i zlodjela. 8 Lei u potaji i vreba, zadavi nedunoga potajno; oi njegove vrebaju siromaha. 9 Lei u potaji i vreba kao lav u gutari; vreba da uhvati siromaha; hvata siromaha i vue ga u mreu. 10 Pritajen ui na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju. 11 Misli u srcu: Bog ne pazi na to, zastro je svoje lice, ne vidi to nikada! 12 Ustani, Gospode i Boe, digni ruku; ne zaboravi siromaha! 13 Zato smije bezbonik huliti na Boga i misliti u srcu: Ti to ne vidi? 14 Ali ti to vidi; ti zna za muku i nevolju i uzima ih u zatitu; tebi se povjerava siromah; ti si pomonik siroti. 15 Satri miicu bezboniku! Kazni do unitenja grijeh zloinca! 16 Gospod je kralj svagda i vjeno; nestade neznaboaca iz zemlje njegove. 17 Ti ispunja elje siromaha, Gospode; krijepi srce njihovo, priklanja milostivo uho svoje. 18 Ti pribavlja sirotama i patnicima pravo njihovo; neka vie ne prkosi ovjek sa zemlje! Psalam 11
Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov.

3 Jer se neprijatelji moji vratie natrag, padoe i po tebi se upropastie. 4 Ti si vodio stvar moju, pravo moje, sjedio si na prijestolju kao sudac pravedan. 5 Narodima si zaprijetio, bezbonike unitio, imena si im zauvijek i vjeno zatro. 6 Neprijatelj je uniten, raspren zauvijek; gradovi su razoreni; pogibe spomen njihov! 7 Gospod e vjeno stolovati kao sudac; za sud je namjestio prijestolje svoje. 8 Po pravdi e suditi svijetu, kako je pravo izrei e osudu narodima. 9 Tako e Gospod biti utoite potlaenima, utoite u vremena nevolje. 10 Zato se uzdaju u tebe, koji znaju ime tvoje; jer koji trae tebe, Gospode, onih ti ne ostavlja. 11 Pjevajte hvalu Gospodu, koji stoluje na Sionu; navjeujte narodima djela njegova! 12 Kao osvetnik krvnoga djela zauzeo se on za siromahe, nije uo jauka njihova. 13 Budi mi milostiv, Gospode: pogledaj kako trpim, izbavi me od neprijatelja mojih, od vrata smrti! 14 Tada u navjeivati sva djela tvoja, veseliti se pomoi tvojoj na vratima Siona: 15 popadae narodi u jame, to ih iskopae; u zamku to je namjestie, uhvati se noga njihova. 16 Gospod se objavi, odra sud: u djelo ruku svojih zaplete se bezbonik! 17 U carstvo mrtvih neka idu bezbonici, svi narodi, koji zaboravljaju Boga! 18 Jer nee zauvijek biti zaboravljen siromah, nada nevoljnicima nee se vjeno varati. 19 Digni se, Gospode, neka ti ne prkosi ovjek; neka narodi potpadnu sudu pred tobom! 20 Gospode, utjeraj strah u njih, neka osjete narodi, da su samo ljudi! Psalam 10 1 Gospode, to se dri daleko, krije se u vremenima nevolje? 2 Oholosti bezbonikove trpi siromah: hvata se prijevarom, koju onaj izmisli. 3 Bezbonik se dii svojim obijesnim eljama, slavi varalicu, prezire Gospoda. 4 Drsko misli bezbonik: On ne vidi! Nema Boga; tako je stalno miljenje njegovo. 5 Svagda putovi njegovi donose mu sreu, tvoj sud ostaje njemu daleko, podsmijeva se svima protivnicima

1 U Gospoda se uzdam! Kako mi moete rei: Leti u goru kao ptica! 2 Jer evo, ve nateu bezbonici luk, zapinju strijelu za tetivu, da iz potaje ubijaju nedune. 3 Ako se glavni stupovi polome, to moe onda pobonik? 4 Jo stoji Gospod u svetom stanu svojem, Gospod - prijestolje je njegovo u nebu! Oi njegove gledaju, pogledi njegovi ispituju djecu ovjeju. 5 Gospod ispituje pobonike i bezbonike; dua njegova mrzi na onoga, koji ini nasilje. 6 On puta na bezbonike kiu iva ugljevlja i sumpora; sudbina je njihova ognjeni vjetar. 7 Jer je Gospod pravedan; pravdu ljubi on: samo pravednici gledaju njegovo lice. Psalam 12
Upravitelju pjevakoga zbora; u niskom glasu; psalam Davidov.

1 Gospode, pomozi, jer nema vie

Psalmi
pobonika; nestade vjernih meu ljudima. 2 Govore samo lai jedan drugomu; govore laskavim usnama i dvolinim srcem. 3 Ah, da bi ipak Gospod unitio laskave usne i jezike veliave, 4 One, koji se hvale: Mi inimo to svojim jezikom, imamo ipak svoja usta: tko e gospodariti nad nama? 5 Zbog nevolje potlaenih, zbog jadanja siromaha, hajde, veli Gospod, ustat u, da pomognem onome, koji zove za to! 6 Rijei su Gospodnje rijei pune istoe, srebro su oieno u talionici na zemlji, sedam puta pretopljeno. 7 Ti e nas sauvati, Gospode, zauvijek nas obraniti od roda ovoga. 8 Razmeu se unaokolo bezbonici: prostota je gore kod ljudi. Psalam 13
Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov.

418

Psalam 15
Psalam Davidov.

1 Gospode, tko smije gost biti u atoru tvojemu, tko smije boraviti na svetoj gori tvojoj? 2 Tko hodi u istoi, tko ini pravdu, tko poteno misli u srcu svojem, 3 Tko ne klevee jezikom svojim, tko ne ini zla blinjemu svojemu, tko ne nanosi sramote drugima, 4 U ijim oima nita ne vrijedi zlikovac, ali koji tuje one koji se Boga boje, tko se kune na tetu svoju i nita ne natee, 5 Tko ne pozaima novaca svojih na dobit, tko se ne da podmititi proti nedunima; tko ovako radi, nee se poljuljati nikada! Psalam 16
Miktam Davidov.

1 Dokle e me, Gospode, sasvim zaboravljati? Dokle e zastirati lice svoje preda mnom? 2 Dokle u jo nositi brige u srcu, jad u dui svojoj povazdan? Dokle e se jo neprijatelj moj podizati nada mnom? 3 Pogledaj, uslii me, Gospode, Boe moj! Prosvijetli oi moje, da ne padnem u smrtni san! 4 Da se ne hvali neprijatelj moj: Pokorio sam ga! Neka ne kliu protivnici, da sam sruen. 5 A ja se uzdam u milosre tvoje; klicat e srce moje, kada mi pomogne; 6 pjevat u Gospodu, koji mi uini dobro. Psalam 14
Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov.

1 Luaci misle u sebi: Nema Boga. Pokvarena su djela njihova odurno; nema ga, koji je inio dobro. 2 Gospod gleda s neba na djecu ovjeju, da vidi, tko je razuman, tko se povodi za Bogom. 3 Ali su svi zastranili, svi se pokvarili; nema ga, koji je inio dobro, nema ni jednoga! 4 Zar da ne bi morali initi okajanje svi, koji su inili zlo, koji su jeli narod moj kao kruh, koji nijesu astili Gospoda? 5 Jedanput e oni zadrhtati od tjeskobe; jer Gospod stoji na strani pobonika. 6 Osnovu potlaenika hoete razbiti, ali znajte: Gospod je utoite njegovo! 7 O da bi dolo sa Siona spasenje Izraelu! Kad Gospod okrene sudbinu naroda svojega, onda neka klie Jakov, onda neka se veseli Izrael!

1 uvaj me, Boe; jer u tebe traim utoite! 2 Govorim Gospodu: Ti si gospodar moj, nema dobra osim tebe. 3 Kaem o svetima u zemlji: To su plemeniti; njima ide sva ljubav moja. 4 Koji slue idolima, imaju mnogo muke; ja im neu nikada darivati krvavih naljeva, niti u uzimati u usta svoje imena njihova! 5 Gospode, ti si meni batina i dio; ti si, koji mi je odredio sudbinu moju. 6 Na milu zemlju pao je dio sudbine moje; doista, batina moja dopada mi se veoma! 7 Blagoslivljam Boga, koji me je svjetovao prijateljski; na to me opominje i nou srce moje. 8 Svagda meem sebi pred oi Gospoda; jer mi on stoji zdesna, zato se ne pomjestim nikada. 9 Tomu se raduje srce moje i veseli se duh moj; i bol e moja poivati u sigurnosti. 10 Jer ti ne predaje due moje podzemnom svijetu; ne da da Svetac tvoj trulea ugleda. 11 Stazu k ivotu ti mi objavljuje: u tebe je punina radosti, u desnici tvojoj milina vjena. Psalam 17
Molitva Davidova.

1 Gospode, uj stvar pravednu, pripazi na vapaj moj, posluaj molitvu moju iz usta bez varke! 2 Od tebe neka se izree sud moj: oi tvoje gledaju, to je pravo! 3 Ispita li srce moje, pretrai li ga nou, stavi li me na kunju: nee naii ni na to opako; 4 Usta moja nikad ne sagrijeie u toj urbi ljudskoj; sauvah rije usta

419

Psalmi
dohujao na krilima vjetrova. 11 Tamu je razvukao oko sebe, kao voda teak, mraan oblak postao mu ator. 12 Od sijevanja oko njega kroz oblake njegove udarao grad i ivo ugljevlje. 13 Gospod pusti, da gromovi zagrme na nebu, Svevinji pusti, da zaori glas njegov: grad i ivo ugljevlje, 14 Strijele odapne i raspri ih, munje izbaci i pomete ih. 15 Tada se pokazae dubine morske, otkrie se temelji zemlje pred karanjem tvojim, Gospode, pred dahtanjem srdbe tvoje. 16 S visine stie i uhvati me, iz silnih voda izvue me. 17 Istrgnu me od jakih neprijatelja mojih, mrzitelja mojih, to su bili od mene jai. 18 Napadoe me u dan nesree moje, ali mi je Gospod bio zatitnik. 19 Izvede me na istinu, oslobodi me, jer me je ljubio. 20 Tako mi naplati Gospod pravedno djelo moje, tako mi nagradi istou ruku mojih. 21 Jer sam se drao putova Gospodnjih, nikad ne uinih krivo Bogu svojemu. 22 Pred oima sam imao sve naputke njegove, nikad ne odbacih zakona njegova. 23 Bez prijekora sam hodio pred njim, uvao sam se od grijeha. 24 Zato mi naplati Gospod pravedno djelo moje, istou ruku mojih, to mu je bila poznata. 25 Dobar si dobrome, vjeran si vjernome. 26 S istim postupa isto, samo se zloestom protivi. 27 Pomae narodu nevoljnomu, spusta pogled oholomu. 28 Ti rasvjetljuje svjetionik moj, Gospode; Boe moj, prosvijetli tamu moju! 29 Jer snagom tvojom razbijam ete neprijateljske, preko zidina skaem s Bogom svojim. 30 Bog - savren je put njegov, istinita je rije Gospodnja. On je tit svima, koji se u njega uzdaju. 31 Jer tko je Bog jo osim Gospoda; tko je jo hridina, ako ne na Bog?! 32 Bog, koji me opasao snagom, uinio mi put neopasnim. 33 Dade mi brze noge kao u koute, postavi me na moje mjesto, visoko. 34 Ruku je moju upravljao u boju, miice su moje zapele luk od mjedi. 35 Pomo svoju dao si mi kao tit, desnica je tvoja postala potpora moja, velikim me je uinila dobrota tvoja. 36 Koracima mojim dao si rairen prostor, nikad mi koljena nijesu

tvojih. 5 Pravu stazu ne ostavi hod moj; na putovima tvojim ne posrnu korak moj. 6 Tebe prizivljem; jer me ti uslii, Boe, prigni mi uho svoje, uj rije moju! 7 Uini udo puno dobrote, ti pomonie onima, koji se utjeu k tebi od buntovnika proti pravima tvojim! 8 Kao zjenicu oka uvaj me! Skrij me u sjenu krila svojih 9 Od bezbonika, koji me pritiskuju tvrdo, od neprijatelja mojih, koji me opkoljavaju poudno! 10 Oni zatvorie srce svoje beutno, govore drsko ustima hvalistavim. 11 Korak za korakom prislukuju nas; otro vrebaju oi njihove, da nas srue, 12 Kao lav eljan plijena, kao lavi, koji se zgurio u potaji. 13 Digni se, Gospode, stani mu nasuprot, srui ga, spasi ivot moj maem svojim od bezbonika, 14 Rukom svojom, Gospode, od ljudi, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj ivot, tijelo je njihovo napunjeno dobrom tvojim; sinovi su njihovi siti; preostatak ostavljaju djeci svojoj. 15 A ja kao pravednik gledam lice tvoje; kad se probudim, nagledam se sit prilike tvoje. Psalam 18
Upravitelju pjevakoga zbora; od Davida, sluge Gospodnjega. On sastavi sljedeu pjesmu u ast Gospodu, kad ga je bio Gospod izbavio iz ruke svih njegovih neprijatelja i iz ruke Saulove. On je pjevao:

1 Ljubim te, Gospode, jakosti, 2 Gospode, hridino moja, tvravo moja, Spasitelju moj! Boe moj, branite moje, u koje se zaklanjam! tite moj, rog spasenja mojega, grade moj! 3 Velehvaljenoga, Gospoda zazvah: ve sam bio rijeen od neprijatelja svojih. 4 Bili su na me pobjesnili valovi smrti, rijeke zla drale me u tjeskobi, 5 Okovi pakla pritisli me, pale na me zamke smrti. 6 U nevolji svojoj povikah Gospodu, zavapih Bogu svojemu; on razabra iz atora svojega glas moj, do uiju njegovih doe vapaj moj. 7 Tada se uznemiri zemlja i zadrhta, temelji se gora uzdrmae i pomakoe; tako je on bio pun gnjeva: 8 Iz nosa je njegova sukljao dim, iz usta je njegovih buktio oganj, to prodire, poar je vrcao od njega. 9 Ve savi nebesa i sie: noge su mu poivale na tamnu oblaku. 10 Na kerubinima je sjedio i vozio se,

Psalmi
klecala. 37 Tjerao sam neprijatelje svoje i stizavao ih, nijesam se vraao, dok ne legoe uniteni. 38 Potukoh ih: nikad ne ustadoe, padoe mi pod noge. 39 Jer ti me naorua snagom za boj: koji se stavie proti meni, ti ih primora na koljena preda me. 40 Neprijatelje moje natjera ti prema mnom u bijeg; tako ja unitih mrzitelje svoje. 41 Vikali su za pomo - ali nije bilo pomonika - vikali su Gospodu - ali ih On nije uo. 42 Kao prah pred vjetrom smrvih ih, zgazih ih kao blato na putu. 43 Izveo si me itava iz boja za narod moj, postavio si me glavarom narodima: narod, kojega ne vidjeh nikada, postade mi pokoran, 44 Na rije bio mi je posluan; ljudi iz tue zemlje prinosili mi Poklonstvo. 45 Od straha poblijedie sinovi tuine, drui izaoe iz svojih gradova. 46 iv je Gospod! U sav glas neka je slavljena hridina moja! Visoko hvaljen neka je Bog moj, koji mi pomoe! 47 Bog, koji mi dade osvetu i narode mi podvre, 48 Izbavitelj moj od neprijatelja mojih ljutih, ti me podie nad protivnike moje, oslobodi me od ovjeka samovoljna. 49 Zato u te slaviti pred svim svijetom, ti moj Gospode, pjevat u hvalu imenu tvojemu, 50 Koje daje sreu i spasenje kralju svojemu, milost dijeli pomazaniku svojemu, Davidu i rodu njegovu u vjena vremena!

420

8 Zakon je Gospodnji savren, veseli srce; naredbe su Gospodnje iste, prosvjetljuje oi. 9 Rijei su Gospodnje svete, ostaju zauvijek; odluke su Gospodnje istinite, pravedne sve kolike. 10 Dragocjenije su od zlata, od mnogoga istog zlata; slae su od meda, to tee iz sata. 11 I sluga se je tvoj dao prosvijetliti od njih; tko ih dri, ima veliku plau. 12 A pogrjeke - tko e ih znati? Oisti me od skrivenih! 13 I od strasti sauvaj slugu svojega; ne daj da vladaju nada mnom; tada u biti ist, slobodan od teke krivnje. 14 O da bi ti se rijei usta mojih dopale, misli srca mojega, Gospode, utoite moje i Spasitelju moj! Psalam 20
Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov.

1 Neka te uslii Gospod u dan nevolje! Neka te zatiti ime Boga Jakovljeva! 2 Neka ti poalje pomo iz svetita! Sa Siona neka te pokrijepi! 3 Neka se spomene svih prinosa tvojih; rtvu tvoju neka primi milostivo! 4 Neka ti ispuni elju srca tvojega! Neka ti dadne sreu u svakoj osnovi! 5 Tada emo klicati na pomoi, to je dobiva, u ime Boga svojega razvit emo zastave; neka ti ispuni Gospod sve elje tvoje! 6 Znam ve sada: Gospod daje pobjedu pomazaniku svojemu! Uslii ga iz svetoga neba svojega obilatom mou desnice svoje. 7 Jedni se uzdaju u kola, drugi u konje: a mi slavimo ime Gospoda, Boga svojega. 8 Oni posru i padaju, a mi stojimo vrsto i drimo se uspravno. Psalam 19 9 Gospode, udijeli pobjedu! Ti kralju, Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov. 1 Nebesa pripovijedaju slavu Boju, koji nas uslii u dan, kada zovnemo! djela ruku njegovih navjeuje svod Psalam 21 nebeski: 2 Dan na dan ape on tu vijest, no na Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov. 1 Gospode, s tvoje se zatite veseli kralj, no donosi on taj glas. 3 To nijesu govori, nijesu rijei, kojima kako klie glasno zbog pomoi tvoje! 2 Ti si mu ispunio elju srca njegova; se glas ne razabira: 4 U sav svijet prodire povik njihov, rije nijesi mu odbio molitve usta njegovih. njihova do na kraj zemlje! Suncu je 3 Izaao si mu u susret obilnim blagoslovom; metnuo si mu na glavu stvorio ator na njima. 5 Ono izlazi kao zarunik iz lonice krunu od zlata svoje; veseli se kao junak, da dobije 4 Molio te je za ivot; dao si mu puninu godina u najkasnijem vremenu. trku: 6 Na rubu neba izlazi, okree se istom 5 Velika je slava njegova, jer si mu na drugom kraju; nita se ne moe pomogao; uresio si ga slavom i sjajem. 6 Jer si ga napunio blagoslovom skriti aru njegovu. 7 Zakon je Gospodnji siguran voa, zauvijek; razveseljuje ga radou lica provodi duu; svjedoanstvo je svojega. Gospodnje pouzdano, ini luake 7 Jer se kralj uzda u Gospoda; kroz milost Svevinjega nee se pomaknuti. mudracima.

421

Psalmi
20 Izbavi od maa duu moju, od ape pasje jedino dobro moje! 21 Istrgni me od ralja lavljih i od rogova bivoljih! Ti si me usliio. 22 Govorit u ime tvoje brai svojoj i usred skuptine hvalit u. 23 Koji tujete Gospoda, pjevajte mu hvalu! Vi iz roda Jakovljeva, astite ga svi! Vi iz roda Izraelova, bojte ga se svi! 24 Jer on ne prezre i ne odbi nevolju patnikovu; ne skrije lica svojega pred njim; saslua ga, kad povika k njemu. 25 Tebe hvalim u skuptini velikoj! Zavjet u svoj izvriti pred tovateljima njegovim. 26 Tada jedu siromasi i nasite se; tada hvale Gospoda, koji ga trae; neka ivi srce njihovo dovijeka! 27 Toga se spominjui obratit e se Gospodu svi krajevi zemaljski; klanjajui se bacit e se pred tobom sva plemena naroda. 28 Jer je Gospodu kraljevstvo, on je vladalac narodima. 29 Pred njim e samo pasti oni, svi e se knezovi zemaljski pokloniti pred njim, svi koji silaze u prah 30 Njemu, koji predade ivot svoj, sluit e potomstvo. 31 O Gospodu pripovijedat e se buduemu narataju, dobrota njegova govorit e se narodu, to e kasnije ivjeti: On je to izvrio! Psalam 23
Psalam Davidov.

8 Ruka e tvoja dostii sve neprijatelje tvoje; desnica tvoja uhvati sve mrzitelje tvoje. 9 Kao u raarenoj pei ti ih izgara, im se pojavi; Gospod ih uniti u jarosti svojoj, i oganj e ih prodrijeti. 10 Rod njihov unitava na zemlji, potomstvo njihovo kod djece ovjeje. 11 I ako namisle proti tebe zlo i zasnuju spletke: oni ne izvedu nita. 12 Jer ih prisili da se okrenu u bijeg; lukom svojim cilja na lice njihovo. 13 Neka je tebi pobjeda, Gospode, zbog snage tvoje! Mi emo pjevanjem i igrom slaviti jakost tvoju.
Psalam 22 Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: U svitak zore; psalam Davidov.

1 Boe moj, Boe moj! Zato si me ostavio? Daleko su od spasenja mojega rijei vapaja mojih. 2 Boe moj, vapijem danju - a ti ne odgovara; i nou, ali se ne pazi na me. 3 A ipak si ti Svetac: stoluje nad hvalospjevima Izraelovim. 4 U tebe su se uzdali oci nai, uzdali se, i ti si ih izbavljao. 5 Priznavali su tebe i spasavali su se; uzdali se u tebe i nijesu se posramili. 6 A ja sam crv, ne vie ovjek; ruglo ljudima i prezir narodu! 7 Tko me samo pogleda, smije mi se, iri usta, mae glavom: 8 Pouzdaj se u Gospoda! Neka ga on spasi! On neka mu pomogne; jer ga on miluje! 9 A ti si onaj, koji si me izveo iz krila materina i skrio me na grudi matere moje. 10 Od djetinjstva tebi sam se predao, od krila materina ti si Bog moj. 11 Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, jer nema nikoga, koji bi mi pomogao! 12 Junaci mnogi okruuju me, bikovi baanski opkoljuju me. 13 Razvaljuju na me usta svoja, kao lav, koji razdire i rie. 14 Kao voda razlijevam se, rasuti su svi udovi moji; srce mi postade kao vosak i topi se u grudima. 15 Sasui se kao crijep snaga moja, jezik mi prionu za nepce, u prah smrti mee me. 16 Hajka pasa opkoljuje me; eta zlikovaca okruuje me; probodoe mi ruke i noge. 17 Sve kosti svoje mogu izbrojiti; naslauju se gledajui u me. 18 Dijele meu se haljine moje i za odjeu moju bacaju kocku. 19 Ali ti, Gospode, ne udaljuj se! Ti jakosti moja, doi mi u pomo!

1 Gospod je pastir moj: nita mi nee nedostajati! 2 Na poljanama zelenim pusti me da sjedim; na vodama odmorita pusti me da poinem. 3 On krijepi duu moju, vodi me pravom stazom zbog imena svojega. 4 Moram li i putovati smrtnom dolinom: ne bojim se nesree, jer ti si s menom; tap tvoj i palica tvoja, oni su, koji me tjee. 5 Priprema stol preda mnom, na pogled neprijateljima mojim; mae mi glavu uljem; aa se moja prelijeva. 6 Samo srea i milost pratit e me kroz sav ivot; i prebivat u u domu Gospodnjem zauvijek. Psalam 24
Psalam Davidov.

1 Gospodnja je zemlja i to je ispunja, svijet i stanovnici njegovi. 2 Jer je on osnova nad morima, tvrdo je namjesti nad vodama. 3 Tko se smije popeti na goru Gospodnju, tko stajati na svetom mjestu njegovu? 4 U koga su nedune ruke i isto srce,

Psalmi
tko se ne oslanja u dui svojoj na zlo i ne kune se lano, 5 Taj e primiti blagoslov od Gospoda i pravednu plau od Boga, pomonika svojega. 6 Tako je rodu, koji ga trai, narodu Jakovljevu, koji ezne za licem tvojim. 7 Uzdignite, vrata, glave svoje! Protegnite se, vrata prastara, moe unii Kralj pun slave! 8 Tko je taj kralj pun slave? Gospod, Jaki, Junak! Gospod, Div u boju! 9 Uzdignite, vrata, glave svoje! Protegnite se, vrata prastara, da moe unii Kralj pun slave! 10 Tko je taj kralj pun slave? Gospod nad vojskama, on je Kralj pun slave! Psalam 25
Psalam Davidov.

422

mojega: izbavi me iz tjeskoba mojih! 18 Vidi jad moj i tugu moju i oprosti mi sve grijehe moje! 19 Pogledaj neprijatelje moje, kako ih je mnogo, i kako pakosnom mrnjom mrze na me! 20 Sauvaj ivot moj! Izbavi me; ne daj da se ikad osramotim, jer se uzdam u tebe! 21 Nedunost i estitost neka su mi zatita; jer se uzdam u tebe. 22 Boe, izbavi Izraela od svih nevolja njegovih! Psalam 26
Psalam Davidov.

1 K tebi, Gospode, podiem srce svoje! 2 Boe moj, u tebe se uzdam! Ne daj da se ikad osramotim! Ne daj da kliu nada mnom neprijatelji moji! 3 Jest, nitko, koji se ufa u te, nee se osramotiti; osramotit e se samo, koji te ostavi nevjerno. 4 Gospode, pokai mi putove svoje! Ui me stazama svojim! 5 Daj da hodim u vjernosti k tebi, i podijeli mi pouku, jer si ti Bog koji mi pomae: tebe ekam povazdan. 6 Gospode, spomeni se milosra svojega, dobrote svoje, jer one su oduvijek. 7 Grijeha mladosti moje, opaina mojih ne spominji se! Po milosti svojoj spomeni se mene radi dobrote svoje, Gospode! 8 Dobrostiv je Gospod i pravedan; zato pokazuje put grjenicima. 9 Ponizne vodi pravom stazom; On ui ponizne putovima svojim. 10 Svi su putovi Gospodnji samo dobrota i vjernost onomu, koji mu dri zavjet i naredbe. 11 Radi imena svojega, Gospode, oprosti krivnju zlodjela mojih; jer je tako velika! 12 Gdje samo ovjek hodi u strahu Bojemu: on mu pokae put, koji da izabere. 13 Dua njegova u srei prebiva; potomstvo e njegovo posjedovati zemlju. 14 Koji ga se boje, to su pouzdanici Gospodnji; on im dade zavjet svoj, da im donese razboritost. 15 Oi su moje uvijek upravljene Gospodu, jer on vadi iz zamke nogu moju. 16 Obrni se k meni i budi mi milostiv, jer sam osamljen i jadan! 17 Velike su postale nevolje srca

1 Opravdaj me, Gospode, jer hodih u estitosti; uzdajem se u Gospoda i neu se spotaknuti 2 Ispitaj me, Gospode, i iskuaj me; istrai me na bubrezima i na srcu! 3 Jer mi je dobrota tvoja stajala pred oima; hodio sam putem svojim, vjerno prema tebi. 4 Nikada nijesam sjedio kod ljudi laljivih, nikad se ne vratih k onima, koji rade potajno. 5 Skuptina opakih mrska mi je; nikad ne sjedoh kod zlikovaca. 6 Perem ruke svoje u nedunosti, idem oko rtvenika tvojega, Gospode, 7 Da zaponem pjesmu rtve zahvalnice, da navjeujem sva udesa tvoja. 8 Gospode, ja ljubim kuu tvoju, koja titi; mjesto, gdje stoluje u sjaju. 9 S grjenicima nemoj pogubiti due moje, ni ivota mojega s krvnicima, 10 Kojima je zloinstvo prionulo za ruke, i kojima je desnica puna mita! 11 Jer ja hodim putem svojim u nedunosti, izbavi me i budi mi milostiv! 12 Noga e moja stajati na pravoj ravnici; u skuptini, Gospode, blagoslivljat u tebe! Psalam 27
Psalam Davidov.

1 Gospod je svjetlost moja i spasenje moje: koga da se bojim? Gospod je zatitnik ivota mojega: od koga da predam? 2 Ako mi se priblie zlikovci, da me unite - tlaitelji i neprijatelji moji: oni e posrnuti i pasti. 3 Neka se skupi tabor proti meni, srce moje ne zna za strah; neka plane boj proti meni, ja ostajem utjeen. 4 Za jedno samo molim Gospoda, samo to item: da stanujem u kui Gospodnjoj sve dane ivota svojega, da iskusim dobrotu Gospodnju, da gledam hram njegov,

423

Psalmi
prinesite Gospodu ast i mo! 2 Prinesite Gospodu sjaj imena njegova, poklonite se Gospodu u svetoj krasoti! 3 uj! Gospod nad valovima, Bog velianstva grmi; nad irokim morem Gospod! 4 uj! Gospod silan, uj, Gospod slavan! 5 uj! Gospod lomi cedre, cedre libanonske lomi Gospod. 6 On ini da skakuu: kao tele Libanon, kao mlad bivo Sirion! 7 uj! Gospod sipa plamen Ognjeni! 8 uj! Gospod potresa pustinju, Gospod potresa pustinju Kade! 9 uj! Gospod ini, da se koute rastaju s bremenom, ogoljuje ume! U palai njegovoj sve vie: Kako sjajno! 10 Gospod stoluje nad potopom: Gospod stoluje kao kralju vijeke! 11 Gospod daje mo narodu svojemu. Gospod blagosliva mirom narod svoj. Psalam 30
Psalam Davidov; pjesma, kad se posvetio hram.

5 Jer u dan nevolje krije me Bog u potkrovlju svojem, zaklanja me u skrovitu atora svojega, die me visoko gore na hridinu. 6 Zato e se glava moja uzdii usprkos mojim neprijateljima oko mene; prinosit u u atoru njegovu rtve pune radosti; pjevat u i igrat u Gospodu. 7 Gospode, uj, glasno viem: smiluj mi se i uslii me! 8 Srce moje vie k tebi; traim te; Gospode, traim lice tvoje! 9 Ne skrivaj lica svojega od mene; ne odbacuj u gnjevu sluge svojega, jer ti si pomonik moj: ne odbijaj me, ne ostavljaj me, pomonie Boe moj! 10 Kad bi me odbacili otac i mati, primio bi me Gospod. 11 Pokai mi put svoj, Gospode, vodi me ravnom stazom usprkos neprijateljima mojim! 12 Nemoj me predati bijesu tlaitelja mojih: jer svjedoci lani ustaju proti meni; hoe im se zloina. 13 Tvrdo vjerujem, da u gledati dobrotu Gospodnju zemlji ivih. 14 ekaj Gospoda, budi utjeen i hrabra srca: ekaj Gospoda! Psalam 28
Psalam Davidov.

1 K tebi, Gospode, viem: hridino moja, ne budi gluh prema meni, ne budi nijem prema meni, inae bih morao ja poi u svijet mrtvih. 2 uj glasni vapaj moj: viem k tebi; diem ruke prema svetitu tvojem. 3 Nemoj me uzeti sa zlikovcima, s onima, to ine zlo, koji govore prijazno s blinjim svojim, a u srcu nose lukavstvo. 4 Podaj im po djelima njihovim, po zlobi postupanja njihova! Po djelima ruku njihovih podaj im; plati im po zasluzi! 5 Jer ne paze na djela Gospodnja, na djelo ruku njegovih; zato e ih sruiti i nikada ih vie nee podii. 6 Neka je blagoslovljen Gospod, jer on e usliiti glasni vapaj moj. 7 Gospod je zatita moja i tit moj; u njega se pouzdalo srce moje on e mi i pomoi; tada u se od srca obradovati i zahvaljivati mu pjesmom svojom 8 Branik je Gospod narodu svojemu; pomonik i zatitnik pomazaniku svojemu. 9 Pomozi narodu svojemu! Blagoslovi batinu svoju! Pasi je i nosi dovijeka!

1 Slavit u te, Gospode, jer si me oteo; nijesi dao neprijateljima mojim, da kliu nada mnom! 2 Gospode, Boe moj, k tebi povikah; tada si me ozdravio; 3 Gospode, iz carstva mrtvih izveo si duu moju; opet si me ivotu darovao izmeu onih, koji sioe u carstvo mrtvih. 4 Pjevajte hvalu Gospodu, poboni njegovi, pjevajte zahvalu svetome imenu njegovu! 5 Jer samo za trenut oka traje gnjev njegov, a milost njegova do ivota; veerom dolazi pla, a jutrom ve vlada radost. 6 Pomislio sam u mirnoj srei svojoj: Nikada se neu pomaknuti! 7 Ti si me bio, Gospode, pun milosti utvrdio u srei. Onda si skrio lice svoje: i ve se ja smetoh. 8 Tada povikah k tebi, Gospode, tada zavapih k Bogu svojemu: 9 to ti koristi krv moja, kad siem u podzemni svijet? Slavi li te prah? Navjeuje li on vjernost tvoju? 10 Gospode, uj i smiluj se meni; Gospode, budi mi pomonik! 11 Tada si obratio pla moju radost, rastrgao si alosnu odjeu moju i opasao me veseljem: 12 Da ti pjeva dua moja i nikada vie ne umuknu. Gospode, Boe moj, vjeno u ti zahvaljivati!

Psalam 31 Psalam 29 Psalam Davidov. Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov. 1 Prinesite Gospodu, sinovi Boji, 1 U tebe, Gospode, traim utoite, ne

Psalmi
daj da se osramotim ikada! U dobroti svojoj izbavi me! 2 Prigni milostivo k meni uho svoje, oslobodi me brzo! Budi mi zatitna hridina, utvrda, da me spasi! 3 Jer si mi hridina i utvrda: radi imena svojega vodit e me i upravljati, 4 Oslobodit e me iz zamke, koju mi tajno postavie; jer si ti obrana moja: 5 U ruku tvoju predajem duh svoj; ti e me otkupiti, Gospode, Boe, ti vjerni! 6 Mrzim na one, koji potuju nitave idole, a darujem uzdanje svoje Gospodu. 7 Klicat u i veselit u se milosti tvojoj, kad si vidio nevolju moju i pripazio na tjeskobu due 8 Mene ne predao u ruku neprijatelju, nozi mojoj dao irok prostor. 9 Smiluj mi se, Gospode, jer sam u tjeskobi, iznemoe od jada oko moje, dua moja, tijelo moje. 10 Jer iezava ivot moju boli, godine moje u uzdisanju; iscrpla se snaga moja od zlodjela mojih, i kosti moje usahnue. 11 Podsmijeh postadoh svim neprijateljima svojim, susjedstvu svojemu uas, znancima svojim strailo; tko me vidi na putu, bjei od mene. 12 Zaboravljen sam, bez spomena kao mrtvac; postadoh kao razbijen sud. 13 Sluam grdnju mnogih: strah odasvud: vijeaju zajedno proti meni, nastoje oko toga, da mi uzmu ivot. 14 Ali se ja uzdam u tebe, Gospode, velim: Ti si Bog moj! 15 U tvojim je rukama udes moj: izbavi me iz ruke neprijatelja i tlaitelja mojih! 16 Daj da slugi tvojemu svijetli lice tvoje! Pomozi mi u dobroti svojoj! 17 Gospode, ne daj, da budem posramljen, jer tebe prizivljem! Neka zlikovci posramljeni, na utnju osueni, odu u podzemni svijet! 18 Neka zanijeme usta laljiva, to govore bezakonje na pravednika, oholo i drsko! 19 Kako je velika dobrota tvoja, to je uva za one, koji te se boje, to je iskazuje onima, koji se kriju kod tebe od ljudi! 20 Krije ih titom lica svojega od buna ljudskih; sklanja ih pod krov svoj od svae jezika. 21 Neka je blagoslovljen Gospod: on e me tititi udesno u dobroti svojoj kao u utvrenom gradu! 22 Kad pun tjeskobe mislim, odbaen sam od lica tvojega: ti uje ipak moj vapaj glasan, kad te prizivljem glasno. 23 Ljubite Gospoda, svi poboni njegovi! Gospod uva vjerne, a po

424

zasluzi vraa oholima. 24 Budite utjeeni i neka se ohrabri srce vae; vi svi, koji se uzdate u Gospoda! Psalam 32
Psalam Davidov; pouna pjesma.

1 Blagoslovljen je onaj, kojemu je oprotena opaina, kojemu je grijeh skriven! 2 Blagoslovljen je ovjek, kojemu Gospod ne uraunava krivnje zlodjela, i u ijem srcu nema prijevare! 3 Kad sam utio, klonue kosti moje; jecao sam cijeli dan. 4 Jer dan i no leala je teko na meni ruka tvoja: kao na ljetnoj egi otvrdnu sok ivota mojega. 5 Tada priznadoh tebi grijeh svoj i krivnju zlodjela svojih ne zatajih; rekoh: Priznat u Gospodu nepravdu svoju! Tada si oprostio krivnju grijeha mojega. 6 Zato neka se moli tebi svaki poboni u vrijeme, kad je jo nai milost! Nadoe li tada potop voda: nee ga stisnuti. 7 Ti si zaklon moj, uva me od tjeskobe; okruit e me radou spasenja. 8 Pouit u te, pokazat u ti put, kojim da ide; svjetovat u te, upravit u na te oko svoje. 9 Nemoj ipak biti kao konj, kao mazga bez razuma: prkos njihov mora slomiti voicama i uzdom, inae ne ide za tobom. 10 Mnoge muke stignu zlikovca, a tko se uzda u Gospoda, toga on okrui ljubavlju. 11 Radujte se u Gospodu i kliite, pravednici! Kliite svi, koji ste estita srca! Psalam 33 1 Radujte se Gospodu, pravednici! estitima dolikuje hvaliti ga. 2 Pjevajte hvalu Gospodu uz citaru, svirajte mu na harfu od deset ica! 3 Pjevajte mu pjesmu novu, slono udarajte podvikujui! 4 Jer je rije Gospodnja pouzdana, i u svemu djelovanju svojem on je vjeran. 5 On ljubi pravdu i pravo; dobrote je Gospodnje puna zemlja: 6 Rijeju Gospodnjom nebesa su stvorena, sva vojska njihova dahom usta njegovih. 7 Kao u stog skupi on vode mora, kao u spreme metnu bezdane. 8 Mora se bojati Gospoda sva zemlja, strepiti moraju pred njim svi stanovnici zemlje: 9 Jer on ree, i postade; on zapovjedi, i pokaza se.

425

Psalmi
14 Kloni se oda zla, a ini dobro, trai mir i idi za njim! 15 Na pobonima poiva oko Gospodnje; uho njegovo uje vapaj njihov. 16 Lice Gospodnje stoji proti zlikovcu, da istrijebi iz svijeta spomen njihov. 17 Kad pravednici zavapiju, Gospod ih uje i izbavlja ih od svih nevolja njihovih. 18 Gospod je blizu onih, koji su skrena srca, i slomljene due spasava. 19 Mnogo muke ima pravednik, ali mu iz svih pomae Gospod. 20 uva sve udove njegove, ni jedan se od njih ne slomi. 21 Zlikovca ubije nesrea; tko mrzi na pobona, mora to okajati. 22 Gospod otkupljuje due svojih; tko se uzda u njega, nee tetovati. Psalam 35
Psalam Davidov.

10 Gospod razbija osnovu neznabocima, unitava pomisli narodima. 11 Odluka Gospodnja ostaje dovijeka, kroz sve narataje misli srca njegova, 12 Blagoslovljen je narod, kojemu je Bog Gospod! Narodu, to ga je izabrao sebi za svojinu! 13 S neba gleda Gospod dolje, vidi svu djecu ovjeju. 14 S mjesta, na kojem stoluje, gleda na sve stanovnike zemlje, 15 On, koji je nainio svima srce njihovo, pazi na sva djela njihova. 16 Ne pobjeuje kralj jakou vojske, ne spasava se junak veliinom snage. 17 Ne dovodi konj do pobjede, uza svu jakost svoju ne donosi on spasenja. 18 Gle, oko Gospodnje poiva na tovateljima svojim, na onima, koji se ufaju u milost njegovu, 19 Da due njihove izbavi od smrti, da ih uzdri u ivotu u vrijeme gladi! 20 Dua naa eka Gospoda: on nam je pomonik i zatitnik! 21 Jer se srce nae veseli u njemu, mi se uzdamo u sveto ime njegovo 22 Neka vlada, Gospode, nad nama milost tvoja, kao to se uzdamo u tebe! Psalam 34
Davidov, kad se pred Abimelekom uini lud, i od njega protjeran otide.

1 Blagoslivljat u Gospoda u svako doba, neka mi je svagda hvala njegova u ustima! 2 Neka se dii Gospodom dua moja, neka uju, koji stradaju, i neka se raduju! 3 Veliajte Gospoda s menom, uzvisujmo ime njegovo zajedno! 4 Traio sam Gospoda: on me uslii, izbavi me od svih tjeskoba mojih. 5 Tko pogleda u njega, bit e vedrijega srca, lice se njegovo ne treba zarumeniti. 6 Ovdje je siromah, koji povika, i Gospod ga uje i pomoe mu iz svih nevolja njegovih. 7 Aneo Gospodnji stoji oko onih, koji se boje njega, i izbavlja ih. 8 Kuajte i vidite, kako je dobar Gospod! Blagoslovljen je ovjek, koji se uzda u njega! 9 Vi sveti njegovi, bojte se Gospoda, jer koji se boje Gospoda, ne trpe nikada oskudice. 10 Lavovi imaju oskudicu i gladuju, a tko trai Gospoda, ima svako dobro. 11 Doite, djeco, posluajte me; nauit u vas strahu Gospodnjemu! 12 Tko je taj ovjek, koji ljubi ivot, koji eli sebi godine, da okusi sreu? 13 Jezik svoj ustavljaj oda zla, usta svoja od prijevarna govora!

1 Gospode, bori se proti onima, koji se bore proti meni i udari na one, koji udaraju na me! 2 Prihvati oruje i tit i digni se, da mi pomogne! 3 Zavitlaj koplje i nadak proti progoniteljima mojim, reci dui mojoj: Ja sam spasenje tvoje! 4 Neka se smetu i posrame, koji mi rade o glavi, neka se odbiju natrag posramljeni, koji proti meni misle zlo! 5 Neka budu kao pljeva pred vjetrom: aneo Gospodnji neka ih tjera! 6 Neka bude put njihov taman i sklizav: aneo Gospodnji neka ih progoni! 7 Namjestie mi potajno bez povoda zamku svoju; bez uzroka iskopae mi jamu. 8 Neka ih stigne iznenada propast, zamka, koju potajno namjestie meni, neka njih uhvati; u tu propast neka upadnu! 9 Tada e se dua moja radovati u Gospodu, veselit e se pomoi njegovoj. 10 Svaki e na meni ud rei: Gospode, tko je kao ti, koji izbavlja bijednika od ruke jaega, patnika i ubogoga od razbojnika? 11 Ustaju proti meni lani svjedoci; pitaju me za ono to ne znam. 12 Vraaju mi zlo za dobro; osama je sudbina dui mojoj. 13 A ja? - Kad ih srui bolest, bila je vrea odjea moja; muio sam sebe postom i molio sam se duboko prignut. 14 Kao da bi mi bio prijatelj, brat, vrzao sam se okolo; tugujui kao za majkom bio sam u alosti pokunjen. 15 A kada ja posrnem, oni se radosni kupe, kupe se proti meni, spremni da

Psalmi
me biju, a ne znam za to; psuju me bez prestanka. 16 Meu me na kunju, podruguju mi se ruglom, kripaju na me zubima svojim. 17 Gospode, kako e dugo to jo gledati?! Izbavi duu moju od lai njihovih, od lavova moje jedino dobro! 18 Tada u ti zahvaljivati na zboru velikom, slavit u te pred narodom brojnim. 19 Ne daj, da se raduju nada mnom, koji me napadaju zlobno, koji bez razloga mrze na me i namiguju na me! 20 Jer ne govore, to slui za mir; proti onima koji su mirni u zemlji smiljaju rijei pune prijevare. 21 Razvaljuju na me usta svoja i govore: Ha, ha, vidimo eto oima vlastitim. 22 Ti si vidio, Gospode, nemoj utjeti! Gospode, ne udaljuj se od mene! 23 Digni se, probudi se za pravo moje, Gospode moj i Boe moj, na parbu za me! 24 Sudi mi po pravdi svojoj, Gospode, Boe moj, neka se ne raduju nada mnom! 25 Neka se meu se ne hvale: Ha! To je bila elja naa! Neka ne kau: Prodrli smo ga! 26 Neka se zacrvene i zastide svi od sramote, koji se raduju nesrei mojoj! Neka pokrije stid i sram one, koji se razmeu nada mnom! 27 A neka se raduju i vesele, koji mi ele pravicu, koji govore vazda: Velik je Gospod, koji hoe dobro slugi svojemu! 28 Moj e jezik navjeivati pravedno upravljanje tvoje, uvijek slavno djelovanje tvoje. Psalam 36
Upravitelju pjevakoga zbora; od sluge Gospodnjega Davida.

426

ivotinjama. 7 Kako je dragocjena dobrota tvoja, Boe; u sjenu krila tvojih bjee djeca ovjeja. 8 Hrane se na izobilju kue tvoje; napaja ih na rijeci sladosti svojih 9 Jer je u tebe izvor ivota; u svijetlu tvojem gledamo svjetlo. 10 Uzdri milost svoju onome, koji te pozna, pravednost svoju onome, koji misli estito! 11 Neka me ne pogazi noga ohologa, aka zlikoveva neka me ne protjera! 12 Jedanput e pasti oni, koji ine zlo, sruit e se i nee ustati vie. Psalam 37
Psalam Davidov.

1 Presuda Boja nad grijehom za zlikovca duboko je sauvana u srcu mojem; kazneni sud Boji ne dri on pred oima svojim, 2 Jer je On, kako misli, dobar njemu, kad pronae krivnju zlodjela, i kad udara kaznu, 3 Rijei su usta njegovih opaina i prijevara; on ostavlja mudro i dobro ivljenje. 4 Na postelji svojoj smilja bezakonje, udara putem opakim, ne preda pred zloom. 5 Gospode, do neba je uzviena milost tvoja, vjernost je tvoja do oblaka. 6 Pravednost je tvoja kao gore najvie, sudovi su tvoji kao bezdana najdublja; Gospode, ti pomae ljudima i

1 Nemoj se estiti zbog zlikovaca, nemoj zavidjeti onima, koji ine zlo! 2 Jer oni brzo uvenu kao trava, usahnu kao zeleno bije. 3 Uzdaj se u Gospoda i ini, to je dobro, da ostaje u zemlji i uiva dobra njezina. 4 Imaj svoju radost u Gospodu; on e ti ispuniti to ti eli srce! 5 Prepusti Gospodu sudbinu svoju; pouzdaj se u njega: on e ve to urediti! 6 On e dati, te pravednost tvoja zasja kao svjetlost, pravica tvoja kao podnevna svjetlost. 7 Budi tih pred Gospodom i ekaj ga, nemoj se ljutiti na onoga, koji ima sreu u svojemu poslu, na ovjeka, koji samo kuje spletke! 8 Utiaj srdbu i ostavi gnjev i ne ljuti se; to vodi samo k zlu! 9 Jer e se istrijebiti zlikovci; samo oni, koji se uzdaju u Gospoda, posjeduju zemlju. 10 Samo jo malo, Pa nee biti zlikovca; pogledat e na dom njegov, a njega vie nema. 11 A smjerni posjeduju zemlju i raduju se punini mira. 12 Zlikovac snuje spletke proti poboniku, kripa na njega zubima svojim. 13 Ali mu se Svemogui smije, jer vidi, da se ve primie dan njegov. 14 Ma poteu zlikovci i zapinju luk, da srue siromaha i slaboga, da pokolju one, koji misle pravo: 15 Ma njihov prodire im u vlastito srce, lukovi e se njihovi polomiti. 16 Bolji je malen iznos pravednika, nego nagomilani posjed zlikovaca 17 Je e se mo zlikovaca slomiti, a oslon je pravedniku Bog. 18 Pozna Gospod dane pobonika: batina njihova traje dovijeka. 19 Nee se postidjeti u zlo doba, u dane

427

Psalmi
mojim od grijeha mojih. 4 Jer krivnja moja izae vrh glave moje, kao teko breme pritiskuje me. 5 Gnjiju i trunu rane moje od bezumlja mojega. 6 Zgrio sam se i pogurio se posve, povazdan idem alostan. 7 Bokovi su moji puni upale, i nema zdrava mjesta na tijelu mojem. 8 Nemoan sam i slomljen posve, viem od muke nutarnje. 9 Svemogui, zna za sve elje moje; uzdisanje moje nije od tebe skriveno. 10 Srce mi jako udara, ostavlja me snaga moja, ni vida oinjega nije vie u mene. 11 Moji mili i prijatelji bjee od muke moje, i roaci se moji dre daleko. 12 Koji mi rade o glavi, namjetaju mi zamke; koji trae nesreu moju, snuju propast, povazdan misle o prijevari. 13 A ja sam kao gluh i ne ujem, kao nijem ne otvaram usta svojih. 14 Ja sam kao jedan, koji nita ne uje, u ijim ustima nema protivljenja. 15 Jer se ufam u tebe, Gospode! Svemogui Boe, ti mi mora odvratiti! 16 Jer se bojim, da bi se htjeli radovati nada mnom, razmetati se nada mnom, samo ako posrne noga moja. 17 Jer sam ve blizu propasti, i bol je moja preda mnom svagda. 18 Jer krivnju svoju moram priznat; zbog grijeha svojega pun sam alosti. 19 A koji se bez razloga okreu na me, jaki su; koji mrze na me bez povoda, brojni su, 20 Koji mi vraaju zlo za dobro, udaraju na me, gdje sam htio samo dobro. 21 Ne ostavljaj me, Gospode, Boe moj, ne udaljuj se od mene! 22 Brzo mi doi u pomo, Svemogui, spasitelju moj! Psalam 39
Upravitelju pjevakoga zbora; za Jedutuna; psalam Davidov.

gladi bit e siti. 20 Fer samo zlikovci propadaju; neprijatelji su Gospodnji kao ljepota umska, kao dim, prolaze. 21 Zlikovac mora uzaimati, a ne moe platiti, a pravednik je dobar i daje. 22 Jer od Boga blagoslovljeni batine zemlju, a od Boga prokleti propadaju. 23 Gospod utvruje korak ovjeku, ako mu se dopada put njegov. 24 Ako i posrne, ne padne, jer Gospod prihvati ruku njegovu. 25 Bio sam mlad; sad sam star: ali ne vidjeh nikada pobonika ostavljena, ni djece njegove da prose kruha. 26 Uvijek je milostiv i daje u zajam, i na potomcima je njegovim blagoslov. 27 Uklanjaj se oda zla i ini, to je dobro, onda stanuje zauvijek u zemlji! 28 Jer Gospod ljubi pravedno djelovanje i ne ostavlja pobonika svojih; zlikovci e biti uniteni zauvijek; istrijebit e se pleme zlikovaca. 29 Pravednici posjeduju zemlju i stanuju uvijek u njoj. 30 Usta pravednikova govore mudrost; jezik njegov govori, to je pravo. 31 Zakon je Boga njegova njemu u srcu; koraci njegovi nee se spotaknuti nikada. 32 Zlikovac vreba pobonika i pun je poude, da ga ubije. 33 Ali ga Gospod ne predaje sili njegovoj, niti ga osuuje, kad stane suditi. 34 ekaj Gospoda i dri se puta njegova: on e te uzvisiti, te e posjedovati zemlju; vidjet e, kako e se istrijebiti zlikovci. 35 Vidjeh zlikovca puna obijesti: rairio se kao zeleno drvo; 36 Ali proe, i evo nema ga vie; traio sam ga, ali ga ne naoh vie. 37 Tako uvaj nedunost i vjebaj se u pravdi; jer e ovjeku mira ostati potomstvo. 38 A grjenici bit e svi uniteni, potomstvo zlikovaca bit e istrijebljeno. 39 Od Gospoda dolazi spasenje pravednika; on je branitelj njihov u vremenima tjeskobe. 40 Gospod je pomonik njihov i izbavlja ih; on ih spasava od zlikovaca, sauva ih, jer se skrie kod njega. Psalam 38
Psalam Davidov; za prinos mirisnoga dijela.

1 Gospode, nemoj me karati u gnjevu svojem, niti kazniti u jarosti svojoj! 2 Jer strijele se tvoje zabadaju u me, i ruka je tvoja na meni oteala. 3 Nita nema zdrava na tijelu mojem od gnjeva tvojega, nema mira u kostima

1 Rekoh: uvat u putove svoje od grijeha jezika; zauzdavat u usta svoja, dok je jo blizu zlikovac! 2 I tako postadoh nijem, posve tih; utio sam bez utjehe; ali je u meni rovala bol. 3 Gorue mi postade srce u grudima; kad bih mislio na to, razgorio bi se oganj; tada sam morao govoriti jezikom svojim: 4 Daj mi, Gospode, misliti na svrhu moju i mjeru dana mojih, kako li je malena, da mogu upoznati kako sam vrlo prolazan! 5 Eto, s pedlja izmjerio si ivot moj; vrijeme je moje pred tobom kao nita; samo je dah ovjek, makar kako stoji

Psalmi
vrsto. 6 Kao sjena prolazi ovjek, ni za to je muka njegova; skuplja, a ipak ne zna, kojemu e dopasti. 7 A sada, Svemogui, to da ekam? Samo si ti ufanje moje! 8 Od svih grijeha mojih izbavi me; ne daj me na podsmijeh bezumnima! 9 Sad sam tiho; ne otvaram usta svojih, jer si ti to uinio. 10 Odvrati od mene bi svoj, inae moram podlei sili ruke tvoje! 11 Ti kara ovjeka kaznama za zlodjela; ti pusti da proe ivot njegov kao moljev; ah, samo je dah svaki ovjek! 12 uj, Gospode, molitvu moju, uj vapaj moj, ne zatvaraj se suzama mojim, jer sam ja stranac u tebe, kao svi oci moji putnik. 13 Prestani me karat, da odahnem, prije nego otidem i vie me ne bude! Psalam 40
Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov.

428

glavi mojoj; sva me sranost ostavi. 13 Voljan budi, Gospode, izbaviti me; doi mi brzo u pomo, Gospode! 14 Neka se posrame i postide svi, koji mi rade o glavi, da je uzmu; zasramljeni neka odstupe natrag, koji mi ele nesreu! 15 Neka se zgroze od sramote svoje, koji mi se rugaju: Ha, ha! 16 A neka se raduju i vesele u tebi svi, koji ele tebe! Neka govore uvijek: Velik je Gospod! koji trae spasenje tvoje! 17 Ja sam bijedan i siromah: Svemogui brinut e se za me! Ti si moj pomonik i spasitelj: Boe moj, nemoj kasniti! Psalam 41
Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov.

1 eljno sam oekivao Gospoda; on se je milostiv prignuo k meni i uo glasnu molitvu moju. 2 Iz jame propasti izvue me, iz blatne kaljue; postavi na hridinu noge moje, utvrdi stope moje. 3 Metnu mi u usta pjesmu novu, hvalospjev Bogu naemu; mnogi to moraju sa strahopotovanjem iskusiti i uzdati se u Gospoda. 4 Blagoslovljen je ovjek, koji samo u Gospoda stavlja uzdanje svoje, koji ne dri s oholima i s lacima nevjernim! 5 Gospode, Boe moj, ti si uinio mnogo; udesima tvojim i osnovama za nas nita se ne moe prispodobiti; htio bih ih javljati i pripovijedati, ali im nema broja. 6 rtava zaklanica i prinosa nijesi htio, ali si mi dao ui otvorene; rtava paljenica i rtava za grijeh ne ite. 7 Zato rekoh: Evo, ovdje sam! U knjizi je meni to oznaeno. 8 Volju tvoju initi, Boe moj, meni je slast; zakon tvoj nosim u srcu. 9 Dadoh radosnu vijest o pravednom upravljanju tvojem pred zboru velikom; usta svojih ne zatvorih, ti zna, Gospode! 10 I Ne zakopah u srcu sudako upravljanje tvoje; slavio sam tvoju vjernost i pomo; nijesam utio o tvojoj dobroti i milosti pred zborom velikim. 11 Zato i ti, Gospode, ne uskrauj meni milosra svojega! Tvoja dobrota i vjernost neka me titi vazda! 12 Jer me opkoljuju muke nebrojene; stigoe me zlodjela moja, ne mogu ih pregledati; ima ih vie nego kose na

1 Blagoslovljen je onaj, koji se zauzima za slaboga; njega izbavlja Gospod u dan zao! 2 Gospod ga uva, ostavlja ga na ivotu: sretnim e se slaviti u zemlji; ti ga ne predaje poudi neprijatelja njegovih. 3 Na bolesnikoj postelji krijepi ga Gospod; svu postelju njegovu mijenja mu, kad je bolestan. 4 Ja se molim: Gospode, budi mi milostiv, ozdravi me, jer sagrijeih tebi! 5 Neprijatelji moji ele mi zlo: Kad e umrijeti, ime njegovo ieznuti? 6 Doe li tko, da me posjeti, onda govori lano; dri u srcu zlobu zatvorenu; ali jedva izae van, govori loe. 7 Svi mrzitelji moji apu meu se proti meni; oni sebi naslikaju, koje me zlo pogaa: 8 Strano se zlo sruilo na njega. Kako on lei, ne ustaje vie. 9 Pa i prijatelj moj, u koga sam se uzdao, koji je jeo kruh moj, podie na me petu. 10 Ali ti, Gospode, budi mi milostiv i podigni me, da im vratim! 11 Po tom poznajem, da si mi naklonjen, kad neprijatelj moj ne klike nada mnom. 12 A za mene, ti me dri zdrava, da ti sluim uvijek. 13 Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, odvijeka dovijeka! Amen! Amen! Psalam 42
Upravitelju pjevakoga zbora; pouna pjesma; od sinova Korahovih.

1 Kao to kouta ezne za izvorvodom, tako ezne dua moja za tobom, Boe! 2 Dua moja ea Boga, Boga ivoga; kad smijem doi, prikazati se pred

429

Psalmi
Jakovu! 5 Mi s tobom ruimo na, tlo neprijatelje svoje; s pomou tvojom pogazimo protivnike svoje. 6 Jer neu da se pouzdam u luk svoj, niti mi ma moj pomae do pobjede! 7 Kad ti nama dade pobjedu nad neprijateljima i posrami mrzitelje nae, 8 Zato emo se mi uvijek Bogom hvaliti; ime emo tvoje slaviti dovijeka. 9 Ali sad si nas posve odbacio i posramio nas; nijesi iao s vojskama naim u boj. 10 Pustio si nas da uzmaknemo pred neprijateljima; neprijatelji nai odnesoe plijen sebi. 11 Dao si nas kao ovce na klanje, rasijao nas meu neznaboce. 12 Prodao si narod svoju bescjenje i nijesi postao bogat utrkom njihovim. 13 Postavio si nas za porugu susjedima naim, da nam se rugaju i smiju oni, koji su okolo nas. 14 Nainio si od nas priu meu narodima; gledajui nas mau glavom puci. 15 Pred oima stoji mi uvijek ta sramota, stid mi je pokrio lice 16 Od vike rugaa, to psuje, od pogleda neprijatelja, to ea osvetu. 17 Sve nas je ovo snalo, a mi ipak ne zaboravismo tebe i zavjetu se tvojemu ne iznevjerismo. 18 Srce nae nije uzmaklo, niti korak na ostavi stazu tvoju. 19 Ti si nas ipak razbio na mjestu agalja i pokrio nas nou smrti. 20 Kad bismo zaboravili ime Boga svojega, ruke svoje podizali k bogu tuemu, 21 Zar ne bi to pronaao Bog, koji pozna najtajnije misli srca? 22 Eto dave nas zbog tebe svaki dan, s nama postupaju kao s ovcama klanicama. 23 Ustani! to spava, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas vjeno! 24 to krije lice svoje, zaboravlja nevolju nau i muku nau? 25 Jer se je prignula dua naa do u prah; tijelo nae prianja za tlo. 26 Digni se! Doi nam u pomo, izbavi nas zbog milosti svoje! Psalam 45
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: Ljiljani od sinova Korahovih; pouna pjesma; pjesma ljubavi.

Bogom. 3 Suze moje postadoe mi jelo danju i nou, kad me se svaki dan pita: Gdje je Bog tvoj? 4 Tada pomiljam - a srce se moje prolijeva - kako sam neko hodio tamo u povorci hodoasnikoj, pred njima iao k domu Bojemu uz klicanje i hvalospjeve sveanoga mnotva. 5 Zato si alosna, duo moja, to uzdie u meni? ekaj Boga, jer ga jo slavim, mojega spasitelja i Boga. 6 alosna je u meni dua moja, kad se spomenem tebe iz zemlje jordanske i svetita iz niskoga pogorja. 7 Bezdana doziva bezdanu umom slapova tvojih; svi valovi tvoji i vode tvoje prelaze preko mene. 8 Danju alje Gospod milost svoju, nou je njemu pjesma moja, molitva k Bogu ivota mojega. 9 Tuim se Bogu, hridini svojoj: Zato si me zaboravio? Zato idem alostan, dok me neprijatelj mui? 10 Kroz mozak i kosti ide mi poruga tlaitelja mojih, dok me pitaju svaki dan: Gdje je Bog tvoj? 11 Zato si alosna, duo moja i to uzdie u meni? Uzdaj se u Boga, jer ga jo slavim, mojega spasitelja i Boga Psalam 43 1 Dosudi mi pravo, Boe, i raspravi parbu moju s ljudima zlobnim; od laaca i zlikovaca izbavi me! 2 Jer si ti Bog, koji me brani; zato si me odbacio? Zato idem alostan, dok me neprijatelj muci! 3 Polji svjetlost svoju, koja titi; neka me vodi i dovede na svetu goru tvoju, k atoru tvojemu! 4 Htio bih pristupiti k rtveniku Bojemu, k Bogu radosti i veselja svojega, i slaviti uz citaru tebe, Boe, Boe moj! 5 Zato si alosna, duo moja; to uzdie u meni? Uzdaj se u Boga, jer ga jo slavim, mojega spasitelja i Boga. Psalam 44
Upravitelju pjevakoga zbora; od sinova Korahovih; pouna pjesma.

1 Sluasmo, Boe, uima svojim, oci nam nai pripovjedie: u dane njihove uinio si sjajno djelo, u dane davne. 2 Rukom si svojom protjerao neznaboce, a njih si zasadio; narode si iskorijenio, a njih si namnoio. 3 Jer ne zadobie zemlje svojim maem, niti im miica njihova donese pobjedu: nego tvoja desnica, tvoja miica, svjetlost lica tvojega; jer si im ti bio naklon. 4 Ti si kralj moj, Boe, koji pomo alje

1 Od ljupke rijei igra srce moje; posveujem pjesmu svoju tebi, o kralju, jezik moj neka je pisaljka hitroga pisara. 2 Lijep si ti, lijep izmeu sinova ljudskih; milina se razlika na usnama

Psalmi
tvojim; jer te je blagoslovio Bog u vijek. 3 Pripai ma svoj uz bokove, junae, svoju sjajnu obranu! 4 U dobri as, sjedi na kola kao branitelj vjernosti, siromatva, pravice! Desnica tvoja neka pokae sjajna djela! 5 Strijele su tvoje otre, - narodi postaju ti podloni - one se zabadaju usred neprijatelja kraljevih, 6 Prijestolje tvoje, Boe, stoji zauvijek i vjeno; ezlo kraljevstva tvojega: ezlo pravice! 7 Ljubio si pravicu i mrzio na opainu: zato te je pomazao Bog, Bog tvoj, uljem radosti pred drugovima tvojim. 8 Smirnom, alojem, kasijom miriu sve haljine tvoje; iz dvorana od slonove kosti razveseljuju te zvuci ica. 9 Poasna pratnja tvoja jesu keri kraljeve; s desne ti strane stoji kraljica, sjajna u ofirskom zlatu. 10 uj keri, pogledaj i prigni uho svoje: zaboravi narod svoj i oinski dom svoj! 11 Kralj udi ljepotu tvoju; jer je on Gospod tvoj: njemu se pokloni! 12 Narod tirski tebi estita s darovima najbogatiji u narodu. 13 Ki kraljeva koraa unutra u punom sjaju: haljina njezina zlatom izvezena. 14 U haljini iskienoj vode je kralju, za njom djevojke, drugarice njezine, privode k tebi. 15 Vode ih veselo i radosno, ulaze u palau kraljevu. 16 Mjesto otaca tvojih bit e ti sinovi; postavlja ih knezovima po svoj zemlji. 17 Ja u uzdrati spomen o imenu tvojem od koljena na koljeno; zato e te slaviti plemena na vijek vijeka. Psalam 46
Upravitelju pjevakoga zbora; od sinova Korahovih; u sopranu; pjesma.

430

9 Prekida do na kraj zemlje rat, prebija lukove, prelama koplja, izgara kola u ognju. 10 Prestanite i spoznajte, da sam ja Bog! Slavit e me meu narodima i uzvisivati na zemlji. 11 Gospod nad vojskama s nama je, utoite je nama Bog Jakovljev! Psalam 47
Upravitelju pjevakoga zbora; od sinova Korahovih, psalam.

1 Svi narodi, zapljetite rukama, pokliknite Bogu glasom radosnim! 2 Jer je Gospod, Svevinji, straan: kralj velik nad svim svijetom! 3 Podloi nam narode, prisili plemena pod noge nae. 4 Odredi za nas batinu nau, krasotu Jakovljevu, koju ljubi. 5 Uzlazi Bog uz klicanje, Gospod uz glas truba. 6 Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte kralju naemu, pjevajte! 7 Jer je Bog kralj sve zemlje, pjevajte krasnu pjesmu! 8 Bog kraljuje nad narodima, Bog sjedi na svetom prijestolju svojemu. 9 Knezovi naroda skupie se, kao narod Boga Abrahamova. Jest, Boji su vladaoci zemlje: on je uzvien veoma. Psalam 48
Pjesma; psalam; od sinova Korahovih.

1 Bog nam je utoite i zatita pomonik u nevoljama, koji se brzo nalazi. 2 Zato neka nas ne hvata strah, i da bi se zemlja potresla, i da bi se prevalile gore u srce mora, 3 Da bi buila i kipjela voda njegova, da bi se tresle gore od sile njegove. 4 Rijeka - pritoci njezini vesele grad Boji, svetite, stan Svevinjega. 5 Bog prebiva u njem: ne moe se pomaknuti; pomo je njegova Bog, kad puca zora. 6 Narodi se pobunili, zaljuljala se kraljevstva; on pusti da zagrmi glas njegova groma, i ve zadrhta zemlja. 7 Gospod nad vojskama s nama je, utoite je nama Bog Jakovljev! 8 Doite i vidite djela Gospodnja: silne stvari uini na zemlji.

1 Vekik je Gospod i dostojan svake slave u gradu Boga naega, na svetoj gori svojoj! 2 Krasno se istie radost cijele zemlje: gora Sion, vrhunac na sjeveru, grad monoga kralja. 3 Bog se u palaama njegovim objavio kao jaka tvrava. 4 Jer eto: kraljevi se skupie, dooe ovamo zajedno. 5 im vidjee, zapanjie se i zbunjeni pobjegoe. 6 Trepet ih ondje obuze, bol kao u ena, kad raaju. 7 Ti si vjetrom istonim razbio lae tarike. 8 Kako smo uli, tako sad vidjesmo: u gradu stoji Gospod nad vojskama, u gradu Bog na; Bog ini da vjeno postoji. 9 Spominjemo se, Boe, dobro, te tvoje u nutrini hrama tvojega. 10 Kao to ime tvoje, Boe, tako neka dopire slava tvoja do na krajeve zemlje; pravde je puna desnica tvoja. 11 Tomu se veseli gora Sion, kliku keri Judine radi sudova tvojih. 12 Proite oko Siona, obiite ga, izbrojte kule njegove!

431

Psalmi
je, dozivao je zemlju od istoka sunanoga do zapada. 2 Sa Siona zasja Bog, kruna ljepote. 3 On je doao, Bog na, nije mogao utjeti, pred njim oganj prodirao; oko njega um silan umio. 4 Doziva nebo ozgo i zemlju, da sudi narodu svojemu: 5 Skupite mi sluge moje, to su sklopile zavjet s menom na rtvi! 6 Oglasie nebesa sud njegov, da Bog vri svoju slubu sudaku. 7 Sluaj, narode moj; ja u govoriti, tebe u, Izraele, opomenuti, ja, Bog, Bog tvoj! 8 Ne karam te za rtve tvoje; rtve paljenice tvoje gore stalno preda mnom. 9 Ne trebam bikova iz staje tvoje, niti jaraca iz torova tvojih. 10 Jer je moja svaka zvijer u umi i stoka na planinama na tisue. 11 Poznam svaku pticu na gorama; to se kree u polju, moja je svojina. 12 Da bih ogladnio, ne bih ti to rekao; jer moj je nadzemaljski svijet i to ga ispunja. 13 Zar u jesti meso bikova i piti krv jaraca? 14 Hvalu prinesi Bogu kao rtvu zahvalnu; ispuni Svevinjemu zavjete svoje! 15 Prizovi me u dan nevolje, tada u te izbaviti, a ti e me slaviti! 16 A bezboniku ree Bog: Zato tumai zakone moje i nosi zavjet moj u ustima? 17 A sam mrzi na nauku moju, rijeima mojim okree lea. 18 Kad si vidio lupea, postao si mu prijatelji s preljuboincima opio si. 19 Usta si svoja pustio da govore zlo, jezik je tvoj pleo prijevare. 20 Kod gozbi si govorio na brata svojega, nanosio si sramotu sinu matere svoje. 21 Ti si to inio, i ja zar sam morao utjeti? Mislio si, da sam ja kao ti; ali sad te karam i stavljam ti to pred oi. 22 Razumijte ovo, koji zaboravljate Boga; inae pograbit u vas bez spasenja: 23 Tko prinosi rtvu hvale, taj tuje mene; iji je ivot besprijekoran, tome pokazujem spasenje Boje. Psalam 51
Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov;

13 Pogledajte dobro bedeme njegove, razmotrite palae njegove: onda moete najvjeivati buduem pokoljenju: 14 Tako je Bog, Bog na zauvijek i vjeno; on e nas voditi do smrti. Psalam 49
Upravitelju pjevakoga zbora; od sinova Korahovih; psalam.

1 ujte ovo, svi narodi, svi stanovnici zemaljski, posluajte! 2 Djeco puka, sinovi plemia, bogati i siromasi zajedno! 3 Usta moja govore istinu, razboritost je osjeaj srca mojega. 4 Prignut u uho svoje k prii jednoj, uz citaru u rijeiti zagonetku svoju. 5 ega da se bojim u dane nesree, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli? 6 Oni se oslanjaju na svoj posjed i hvale se velikim bogatstvom svojim. 7 Ali ne moe ovjek samoga sebe otkupiti, niti platiti otkup Bogu za sebe, 8 Previsoka je cijena za ivot njegov; ne dotee dovijeka! 9 Pa da ivi zauvijek i da ne treba nikada pogledati u grob. 10 On vidi, kako i mudri umiru, i luak kao ivotinja gine, i kako r drugi ostavljaju svoje dobro. 11 Grob je zauvijek njihov dom, od koljena na koljeno njihov stan, makar i zemlje prozvae imenom svojim. 12 ovjek unato svojemu sjaju nema opstanka; slian je stoci, to se smakne. 13 To je sudbina onih, koji su puni preuzetnosti; to je svretak onih, koji se hvale zadovoljstvom! 14 Kao ovce gone se oni u svijet mrtvih: smrt e ih pasti; pravednici im zapovijedaju ujutro; postojanje njihovo propada u kraljevstvo mrtvih, daleko od postojbine njihove tamo gore. 15 Ali duu e moju Bog otkupiti iz aka svijeta mrtvih: on ne prima. 16 Zato se ne alosti, kad se tko obogati, kad se umnoi sjaj kue njegove! 17 Jer kad umre, ne ponese nita, bogatstvo njegovo ne moe ga slijediti. 18 Makar se netko u ivotu sretnim slavio: Slavit e tebe, jer je dobro ilo tebi!, 19 On mora ipak u etu otaca svojih, nikada vie nee gledati bijeloga dana. 20 ovjek, koji ivi u sjaju, a nije razuman, slian je stoci, to se smakne.

1 Smiluj mi se, Boe, po milosru svojem; po velikom milosru svojem uniti grijehe moje! 2 Posve me operi od zlodjela mojih, od Psalam 50 grijeha mojega oisti me! 3 Jer ja znam zloin svoj, krivnja moja Psalam Asafov. 1 Bog nad bogovima, Gospod, govorio vazda mi je pred oima.

Psalmi
4 Tebi, tebi samo sagrijeih, to je pred tobom bilo zlo, to uinih, tako da se ti pokazuje prave dan u presudi svojoj, ist stoji u sudu svojem. 5 Jer gle, roen sam u grijehu, u krivnji me je ve zaela mati moja. 6 Gle, ti trai istou srca: udijeli nutrini mojoj mudrost! 7 Pokropi me hisopom da se oistim; operi me i bit u biti bjelji od snijega. 8 Daj mi da okuam radost i veselje, da se obraduje tijelo moje, to ga bije! 9 Zastri lice svoje od grijeha mojih i uniti sva zlodjela moja! 10 Srce isto stvori mi, Boe, duh pravi obnovi u meni! 11 Ne odbacuj me od lica svojega, svetoga Duha svojega ne uzimaj od mene! 12 Daj da ponovno iskusim radost spasenja tvojega; daj me okrijepi u duhu dobrovoljnom! 13 Tada u pokazati bezbonicima putove tvoje, da se grjenici obrate k tebi. 14 Izbavi me od krvi, Boe, Boe spasenja mojega! Tada e jezik moj glasno slaviti milost tvoju. 15 Gospode, otvori usne moje, i usta e moja navjeivati hvalu tvoju! 16 rtava klanica nijesi mogao; htjedoh ti ih dati; rtve paljenice tebi se ne mile. 17 rtva, to se dopada Bogu, skruen je duh, srce skrueno i ponieno, Boe, to ti ne prezire nikada. 18 ini dobro na Sionu u naklonosti svojoj i podigni zidove Jerusalema! 19 Onda e imati radost na pravim rtvama: na rtvama paljenicama, itavim rtvama; onda e se stavljati junci na rtvenik tvoj. Psalam 52
Upravitelju pjevakoga zbora; pouna pjesma; od Davida;

432

Bojoj; ja stavljam uzdanje svoje u milosre Boje uvijek i dovijeka. 9 Slavit u te vjeno, jer ti si to uinio i navjeivat u ime tvoje dobrostivo, pred licem tvojih svetih. Psalam 53
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: Bolest; pouna pjesma; od Davida.

1 Luaci misle u sebi: Nema Boga. Pokvarena su djela njihova, uinie odurna zlodjela; nema ni jednoga, koji je inio dobro. 2 Bog gleda s neba na djecu ovjeju, da vidi, tko je razuman, tko se povodi za Bogom. 3 Ali su ovi zali, svi se pokvarili; nema ga, koji je inio dobro, nema ni jednoga. 4 Zar da ne bi morali initi okajanje svi, koji su inili zlo, koji su jeli narod moj kao kruh, koji nijesu astili Gospoda? 5 Jedanput e oni zadrhtati od tjeskobe, gdje nema razloga za drhtanje; jer e Bog razasuti kosti neprijatelja; ti e ih posramiti, jest, Bog e ih zabaciti. 6 O da bi dolo sa Siona spasenje Izraelu! Kad Gospod okrene sudbinu naroda svojega, onda neka klie Jakov, onda neka se veseli Izrael! Psalam 54
Upravitelju pjevakoga zbora; uz ice; pouna pjesma; od Davida;

1 Silnie, to se hvali zloom: Milost Boja traje uvijek! 2 Nepravdu izmilja jezik tvoj; on je kao otar no, ti kovau varke! 3 Voli vie zlo nego dobro, vie la nego pravedan govor. 4 Voli samo rijei, to raaju zlo, ti jezie pun varke! 5 Zato e te i Bog unititi zauvijek, iupat e te, izbacit e te iz atora, iskorijenit e te iz zemlje ivih. 6 Pravednici e to gledati i zgrozit e se, i tada e mu se podsmijevati: 7 Gle ovjeka, koji nije traio utoite svoje u Bogu! Gradio je na veliini bogatstva svojega; prkosio je zloom svojom. 8 A ja sam kao zelena maslina u kui

1 Boe, imenom svojim spasi me i jakou svojom pribavi mi pravo! 2 Uslii, Boe, molitvu moju i uj rijei usta mojih! 3 Jer pakosni ustaju proti meni, okrutni rade mi o glavi; straha Bojega ne poznaju. 4 Ali gle, Bog je pomonik moj, Svemogui je potpora ivotu mojemu. 5 Na neprijatelje moje neka natrag padne zlo, vjernou tvojom daj da zamuknu! 6 Tada u ti radosno prinositi rtvu, navjeivat u, Gospode: Ime je tvoje dobrostivo! 7 On me je izbavio iz svake pogibli; oko moje gleda dolje na neprijatelje moje. Psalam 55
Upravitelju pjevakoga zbora; uz ice; pouna pjesma; od Davida.

1 Posluaj Boe, molitvu moju i ne skrivaj se vapaju mojemu! 2 Pazi na me i daj mi odgovor! U jadu svojem lutam okolo, smeten sam 3 Zbog prijetnja neprijatelja, i vike bezbonika; jer diu na me zlo i u gnjevu progone me. 4 Srce mi se gri u grudima, spopadaju me strahovi smrti.

433

Psalmi
5 Svaki dan preokreu rijei moje; sve misli njihove idu na zlo proti meni. 6 Skupljaju se; zasjedaju mi; paze na pete moje, jer ml rade o glavi. 7 Uz takvu zlou da izmaknu, u gnjevu srui narode, Boe! 8 Izbrojio si dane nevolje moje; suze moje skupi u svoj mijeh, u torbu svoju unutra! 9 Onda se moraju neprijatelji moji okrenuti, umai u dan, kad te zovnem; o tom sam uvjeren: Bog je za me! 10 U Boga, ijom se rijei di im, u Gospoda, ijom se rijei diim, 11 U Boga se uzdam, ne bojim se: to mi mogu uiniti ljudi? 12 Boe, dugujem ti, to sam zavjetovao; rtvu hvale prinijet u ti, 13 Ako izbavi od smrti duu moju, od pada noge moje, da idem pred Bogom u svjetlosti ivota. Psalam 57
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: Nemoj pogubiti; od Davida; miktam; kad pobjee pred Saulom u peinu.

5 Strah i trepet nasru na me, groza se svaljuje na me. 6 Tada elim: Da bih imao krila golubinja: odletio bih odatle i mir bih naao! 7 Jest, daleko bih odletio u daljinu; pustinja bi mi bila postojbina. 8 Utoite bih brzo potraio sebi od bijesa bure, od vihora. 9 Upropasti ih, Svemogui, pometi im jezik, jer vidim nasilje i svau u gradu. 10 Oni ga okruuju danju i nou kao svoje vlastite zidove; unutra vladaju zlodjela i nevolja, 11 Usred njega bezbona djela, s trga njegova ne odlazi tlaenje i lukavstvo. 12 Jest, nije neprijatelj koji me tako grdi: to bih podnio; ne udara na me mrzitelj moj: ja bih se skrio od njega. 13 Ne, ti si, ovjek kao ja, prijatelj moj, pouzdanik moj. 14 S kojim sam pouzdano opio, u povorci sveanoj hodio u kuu Boju. 15 Neka ih dostigne smrt, neka ivi siu u podzemni svijet, jer je kua njihova, srce njihovo puno zloe. 16 A ja prizivam Boga; Gospod e me spasiti! 17 Uvee, u jutro i u podne tuit u i uzdisati; on e uti glas moj; 18 Duu e moju otkupiti za mir iz boja proti meni; jer ih je mnogo bilo oko mene. 19 Bog e uti; duboko e ih saviti, on, koji stoluje odvijeka, jer se ne popravljaju, jer ne tuju Boga sa strahopotovanjem. 20 Svaki stavlja ruku svoju na prijatelja, pogruje savez svoj. 21 Glatka je licemjerna rije njegova, ali mu je svaa u srcu; rijei su njegove blae od ulja, ali su maevi. 22 Baci na Gospoda brigu svoju, i on e te uzdrati; on ne da da se pravednik ikad poljulja. 23 Ali one, Boe, rui u jamu grobnu; ljudi puni krvi i prijevare ne sastavljaju polovine dana svojih. A ja se uzdajem u tebe. Psalam 56
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: Nijema golubica u daljini; od Davida; miktam; kad ga Filisteji uhvatie u Gatu.

1 Smiluj se meni Boe, jer za mnom zijevaju ljudi; ratnici me svaki dan pritiskuju. 2 Neprijatelji moji rade mi o glavi; jest, mnogo ih je, koji se bore proti meni. 3 Ali neka je daleko od mene, da ih se bojim, jer u tebe se uzdajem! 4 U Boga, ijom se rijei diim, u Boga se uzdam, ne bojim se: to mi mogu uiniti ljudi?

1 Smiluj se meni, Boe, smiluj se meni, jer se u tebe uzda dua moja; u sjenu krila tvojih ja u se skriti, dok zlo ne umine! 2 Vapijem k Bogu Svevinjemu, k Bogu koji brani stvar moju. 3 On neka mi poalje pomo s neba, jer mi se progonitelj moj ruga! Bog neka dadne svoju milost i vjernost! 4 Dua moja prebiva meu ljutim lavovima, meu ljudima, kojima su zubi koplja i strijele, kojima je jezik ma otar. 5 Iznad neba pokai svoje velianstvo, Boe, sjaj tvoj neka napuni sav svijet! 6 Namjestie zamku nogama mojim, ali me je on drao daleko, iskopae preda mnom jamu, ali oni sami padoe u nju. 7 Utjeeno je srce moje, Boe, utjeeno je srce moje; pjevat u i svirat u. 8 Probudi se, duo moja! Probudi se, harfo i citaro, hou da probudim zoru bijelu! 9 Tebe u slaviti meu narodima, Svemogui, tebi u svirati meu neznabocima. 10 Jer je uzviena do neba milost tvoja, vjernost tvoja do oblaka. 11 Iznad neba pokai svoje Velianstvo, Boe, sjaj tvoj neka napuni sav svijet! Psalam 58
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: Nemoj pogubiti; od Davida; miktam.

1 Vi suci, govorite li jo doista pravo? Izdajete li pravednu presudu ljudima? 2 Ah ne, vi radite, a srce vam je puno

Psalmi
zloe, putate slobodu svoje mu opakom djelu u zemlji. 3 Ve od krila materina zastranjuju bezbonici, ve od utrobe materine tumaraju laci. 4 Imaju otrov kao otrov zmijin, kao gluha ljutica, to zatiskuje sebi uho, 5 to le uje glasa arobnjaka, s glasa vraara, vjeta u vraanju. 6 Boe, polomi im zube u ustima! Gospode, razbij eljusti laviima! 7 Neka prou kao prolivena voda, neka propadnu kao trava, to vene! 8 Kao pu, to se rainja u sluzi, kao nedonoe, to ne ugleda ni kada sunca. 9 Jo prije nego lonci vai osjete potpaljeno trnje, i sirovo i nagorjelo neka raznese vihor srdbe! 10 Obradovat e se pravednik, kad vidi osvetu, oprat e noge u krvi bezbonikovoj. 11 Tada e ljudi rei: Eto, isplati se biti poboan! Ima jo Bog, koji sudi na zemlji! Psalam 59
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: Nemaj pogubiti; od Davida; miktam; kad posla Saul i dade uvati kuu, da ga ubiju.

434

13 Uniti ih u gnjevu svojem, istrijebi ih, da ih nema, neka spoznaju, da Bog vlada u Jakovu sve do krajeva zemaljskih! 14 Uvee dolaze opet, laju kao psi, skitaju se gradom. 15 Tumaraju okolo za hranom i mrmljaju ne nasitivi se. 16 A ja u pjevati jakost tvoju, rano ujutro kliui slaviti milost tvoju: jer si mi bio utoite, u dan nevolje branik moj. 17 Tebi u pjevati, branie moj; jer mi je Bog utoite, milostivi Bog moj! Psalam 60
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: Ljiljan svjedoanstava; miktam; od Davida; za pouku;

1 Izbavi me od zlih neprijatelja mojih, Boe, zatiti me od tlaitelja mojih! 2 Otrgni me od zloinaca, sauvaj me od krvopija! 3 Jer evo, o glavi mi rade, ve drzoviti navaljuju na me; a na meni nema krivnje, nema grijeha, Gospode! 4 Nema na meni nikakva zlodjela, a oni nasru i oruaju se; ustani, doi mi u pomo i gledaj! 5 Jest, ti, Gospode, Boe nad vojskama, Boe Izraelov, ustani i pohodi sve neznaboce; ne tedi lukavih klevetnika! 6 Uvee dolaze opet, laju kao psi, skitaju se gradom. 7 Gledaj, oni rue ustima svojim, usne su njihove kao maevi: Tko moe to sluati 8 Ali ti, Gospode, ti e im se nasmijati; ti se podsmijeva svima tim neznabocima. 9 Tebi u pjevati, branie moj; jer Bog je meni utoite! 10 Milou svojom dolazi mi Bog moj na susret; protivnike moje daje mi Bog za nasladu oiju. 11 Ali ih ne davi, da to ne zaboravi narod moj, razbi ih snagom svojom; srui ih na tlo, Svemogui, ti tite na! 12 Za grijeh usta njihovih, za rijei jezika njihova neka se uhvate u oholosti svojoj, za kletvu i la, koju govore.

1 Ti si nas odbacio, o Boe, rasuo nas: razgnjevio si se, na bijeg nas prisilio; vrati nas i obnovi. 2 Uzdrmao si zemlju, rastrgao ju; stegni pukotine njezine, jer se drmaju. 3 S narodom svojim postupao si veoma tvrdo; napojio si nas vinom omamnim. 4 Dignuo si zastavu proti pobonima svojim, tako da utekoe 5 Da se sad izbave prijatelji tvoji, prui desnicu svoju i uj nas! 6 Ovako ree Bog u svetosti svojoj Kliui pobjedonosno razdijelit u ekem, izmjerit u dolinu Sukot. 7 Moj je Gilead, moj je Manaseh, Efraim je obrana glave moje, Juda vladalaki tap moj. 8 Moab je moj umivaonik, Edomu, da se brine za obuu moju; ti, Filistejo, zavjeri se meni! 9 Tko e me odvesti u tvrdi grad tko e me povesti u Edom? 10 Zar ne ti, Boe, koji si nas odbacio, koji nijesi iao s naim etama, Boe? 11 Ah, daj nam pomo pred neprijateljem; jer je pomo ljudska nitava! 12 S Bogom izvojujemo pobjedu; on e pogaziti neprijatelje nae. Psalam 61
Upravitelju pjevakoga zbora; uz ice; od Davida.

1 Boe, uslii vapaj moj i uj molitvu moju! 2 S kraja zemlje viem k tebi klonutim srcem; na hridinu, to im je odve visoka, izvedi me! 3 Jer si ti utoite moje, tvrda kula pred neprijateljem! 4 U atoru tvojem hou da prebivam uvijek, da se skrijem pod krovom krila tvojih! 5 Jer si ti, Boe, usliio zavjete moje, i dao mi batinu onih, koji te se boje, 6 Dodaj dane k danima kraljevim; godine njegove produlji od koljena na

435

Psalmi

tebi. 7 Zaista, ti si pomo moja; u sjeni krila tvojih veselim se! 8 Dua se moja privija k tebi, desnica me tvoja prihvaa. 9 A koji hoe da upropaste duu moju: neka idu u dubinu zemlje, 10 Neka izginu od maa, neka budu Psalam 62 Upravitelju pjevakoga zbora; za Jedutuna; psalam plijen akalima! 11 A kralj se raduje u Bogu, koji se Davidov. 1 Samo u Bogu poiva tiho dua moja; zakleo njim, neka klie, jer e se od njega mi dolazi spasenje; stisnuti usta lacima. 2 On je jedini hridina moja i spasenje moje, branik moj, da se ne poljuljam Psalam 64 nikada. Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov. 3 Dokle ete napadati na ovjeka, vi 1 uj, Boe, glas u jadu mojemu od svi, da ga ubijete? Kao nagnuti zid i stranoga neprijatelja sauvaj ivot tronu ogradu moj! 4 Zaista, to im je na umu, da ga srue 2 Zatiti me od osnova zlikovaca, od s visine njegove; oni ljube la, ustima bjesnila zloinaca! svojim blagoslivljaju, a u srcu svojem 3 Koji otre jezik svoj kao ma, zapinju kunu. na lukove svoje otrovne rijei kao 5 Samo u Bogu poiva tiho dua moja; strijele, jer mi od njega dolazi nada 4 Da iz potaje strijeljaju na pobonoga; 6 On je jedini hridina moja i spasenje iznenada ustrijele ga - i ne boje se. moje, branik moj, da ne posrnem 5 Tvrdo zakljuuju zlu odluku, nikada. dogovaraju se da postave zamke; 7 U Boga je spasenje moje i slava moja; misle: Tko e ih vidjeti? tvrdu hridinu svoju, utoite svoje 6 Na zloinstva samo misle, skrivaju nalazim u Bogu. lukavo izmiljenu osnovu; pamet i 8 Ti narode, uzdaj se uvijek u njega! srce ovjeje bezdan su duboki. Izlijevajte pred njim srca svoja; 7 Ali e ih pogoditi Bog strijelom utoite je nae Bog! svojom: iznenada bit e ranjeni. 9 Djeca su ovjeja samo dah, sinovi su 8 Sruit e ih jezik njihov; tko ih god gospodski samo varka; oni stanu na tada pogleda, bjeat e od njih. vagu gore, a svi skupa laki su od 9 Sve ljude spopast e strah; govorit e daha. djela Boja, spoznat e upravljanje 10 Ne oslanjajte se na nasilje! Ne njegovo. stavljajte praznu nadu na otimainu! 10 Pravednik e se veseliti o Gospodu, Kad raste imetak, neka za njega ne skrit e se u njega; svi estiti hvalit e prione srce! se. 11 Jedanput ree Bog o tom, dvaput sam to uo: da je mo u tebe, Boe, Psalam 65 12 I da je dobrota u tebe, Svemogui; jer Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov; pjesma. ti svakome plaa po djelima 1 Tebi, Boe na Sionu, pripada njegovim. hvalospjev; tebi neka se izvruju zavjeti! Psalam 63 2 Ti usliitelju molitava, k tebi neka se Psalam Davidov; kad je boravio u pustinji Judinoj. utjee svako tijelo! 1 Boe, ti si Bog moj: Tebe traim; edna 3 Teko me pritiskuje krivnja zlodjela, je tebe dua moja, za tobom ezne ali ti oprata grijehe nae. tijelo moje u zemlji okorjeloj, suhoj 4 Blagoslovljen je onaj, kojega si bezvodnoj. izabrao, da bude blizu tebe, da prebiva 2 Tako sam u svetitu pogledavao za u dvorima tvojim! Nasitimo se dobrom tobom, da vidim sjaj tvoj, slavu tvoju. kue tvoje, svetoga hrama tvojega. 3 Jer je milost tvoja vie od ivota; tebi 5 Ti nas uslii u dobroti udesnim pjevaju slavu usne moje. djelima; ti Bog, spasitelj na; ti 4 Tako u te hvaliti za ivota svojega, u pouzdanje svih krajeva zemaljskih, ime tvoje podizati ruke svoje. najdaljega ala, 5 Kao mozgom i salom nasitilo se srce 6 Koji tvrdo postavlja gore svojom moje, tebe slave usta moja usnama snagom, opasan jakou; punim klicanja. 7 Koji utia buku morsku, bune 6 Kad te se sjeam na postelji svojoj, valove, bunu naroda: kad u budnim asima razmiljam o 8 Sad zadru pred znacima tvojim koljeno! 7 Neka stoluje dovijeka pred Bogom; zapovjedi milosti i vjernosti, neka ga uvaju! 8 Tada u svagda pjevati imenu tvojemu, zavjet svoj dan na dan vriti.

Psalmi
skrajni stanovnici zemlje; sad napuni klicanjem istok i zapad. 9 Ti si blagoslovio zemlju, zalio si je i bogato napunio potokom Bojim punim vode; daje da joj uspijeva ito; tako si je opremio, 10 Brazde si njezine napojio, grude njezine namoio, kinim kapljama razmekao, usjeve joj u rastu blagoslovio. 11 Tako kruni godinu dobrote svoje; i staze tvoje teku obilnou. 12 Padaju na panjake po pustinji, breuljci se opasuju radou; 13 Odijevaju se livade stadima; dokine su pokrivene itom; vesele se i pjevaju.

436

19 Ali je Bog uo, primio je glasno moljenje moje, 20 Neka je blagoslovljen Bog, koji mi ne odbi molitvu moju, niti ustee milost svoju od mene! Psalam 67
Upravitelju pjevakoga zbora; uz ice; psalam; pjesma.

1 Budi nam milostiv Boe i blagoslovi nas, obasjaj nas licem svojim! 2 Kada se na zemlji upozna uprava tvoja, po svim narodima pomo tvoja, 3 Onda te slave narodi, Boe, onda te slave svi narodi. 4 Sav e se svijet radovati i veseliti, to ti pravedno vlada nad narodima, upravlja narode na zemlji. Psalam 66 5 Onda te slave narodi, Boe, onda te Upravitelju pjevakoga zbora; pjesma; psalam. slave svi narodi: 1 Poklikni Bogu, sva zemljo! 6 Kada je zemlja dala rod svoj, onda 2 Pjevajte hvalu slavnome imenu nas blagosliva Bog, Bog na. njegovu, dajte da glasno odjekne hvala 7 Bog e nas blagosloviti! Neka se boje njegova! njega svi krajevi zemaljski! 3 Recite Bogu ovako: Kako su strana djela tvoja! Zbog velike moi tvoje Psalam 68 moraju ti se prikloniti sami neprijatelji Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov; pjesma. tvoji. 1 Ustaje Bog; neprijatelji se njegovi 4 Sva zemlja neka se pokloni tebi; neka rasipaju! Na pogled njegov bjee ti hvalu pjeva, imenu tvojemu hvalu mrzitelji njegovi! pjeva! 2 Kao to se dim raspri, tako ih ti 5 Doite i gledajte djela Boja: strano raspri; kao to se vosak rastopi od je kod ljudi djelovanje njegovo. ognja, tako izginu bezbonici pred 6 More je pretvorio u suhu zemlju; Bogom. preko rijeke prijeoe nogom; zato 3 A pravednici se vesele i raduju pred emo se veseliti o njemu. Bogom i kliu od radosti. 7 Vjeno vlada u moi svojoj; oi 4 Pjevajte Bogu, pjevajte hvalu imenu njegove ispituju narode, da se ne njegovu! Poravnajte put onome, koji podiu buntovnici. ide pustinjom, Gospod mu je ime 8 blagoslivljajte, narodi, Boga naega, kliite mu! dajte da glasno odjekne hvala njegova! 5 Otac je siromasima i zatitnik 9 On je duu nau uzdrao na ivotu; sirotama Bog u svetom stanu svojemu. nije dao da poklizne noga naa. 6 Bog daje zaputenima naselje, 10 Ti si nas kuao, Boe; istio si nas, sunje izvodi na slobodu, a prkosni kao to se isti srebro; ostaju u pustoi. 11 Uveo si nas u zamku, metnuo si 7 Kad si iao pred narodom svojim, breme na lea naa; Boe, kad si koraao kroz pustinju, 12 Dao si, da ljudi idu preko nas; 8 Zemlja se je tresla, nebesa su se moradosmo prolaziti kroz oganj i rastapala pred Bogom; Sinaj se je vodu: ipak si nas doveo u slobodu. tresao pred Bogom, pred Bogom 13 Sa rtvama stupam u kuu tvoju, da Izraelovim. ti izvrim zavjet svoj, 9 Kiu si darova izlijevao, Boe, na 14 to ga izrekoe usne moje i obeae batinu svoju, i kad je onemogla, ti si je u nevolji usta moja. krijepio. 15 Od pretilih ovaca prinosim ti rtve 10 Gdje se je nastanilo stade tvoje, paljenice s kadom ovnujskim; junad i ondje si se brinuo dobrostivo, Boe, za jarad spremam ti. siromahe! 16 Doite i ujte, pripovijedam, vi svi 11 Svemogui je ispunio obeanje koji se Boga bojite, to je uinio dui svoje; pobjedni glasnici doli su u mojoj: mnogobrojnim etama: 17 Zavapih k njemu ustima, zahvalna 12 Kraljevi nad vojskama bjee te pjesma ve pod jezikom. bjee: gospodarica kue dijeli plijen. 18 Da sam nosio u srcu svojem 13 Kad taborite meu pleterima bezakonje, nikad me ne bi usliio ovjim, nalik ste na krila golubinja, Svemogui. srebrom pokrivena, i na mahanje

437

Psalmi

njihovo, sjajno kao zlato. 14 Kad Svemoni razaspe tamo kraljeve, onda kao da pada snijeg na Salmon. 15 Boja je gora baanska gora; puna je humova gora baanska: 16 to gledate tako poprijeko, gore pune humova, na goru, koju izabra Bog sebi za stan? Jest, tamo e prebivati Gospod dovijeka! 17 Kola Bojih ima tisue tisua; Svemogui je doao od Sinaja u svetite: 18 Uzaao si na visinu, doveo sa sobom roblje, primio darove od ljudi; i nepokorni stanuju uz Boga, Gospoda. 19 Blagoslovljen neka je Svemogui! Svaki dan nosi nas Bog, spasitelj na. 20 Bog nam je Bog pomonik; u Boga, Gospoda, ima jo izlaza iz smrti. 21 Jest, Bog satire glavu neprijateljima svojim, kosmato tjeme, to hodi u krivnji. 22 Svemogui ree: Iz Baana u ih dovesti, dovest u ih iz dubina mora, 23 Da se okupa noga tvoja u krvi, da jezik pasa tvojih imadne svoj dio na neprijatelju! 24 Vidjee, Boe, sveani ulazak tvoj, ulazak Boga mojega, kralja mojega, u svetite. 25 Pjevai naprijed; za njima svirai; u sredini djevojke, to udaraju u bubnje: 26 U zborovima slavili su Boga, Gospoda, oni iz vrela Izraelova. 27 Ondje ide Benjamin, najmlai, voa njihov, eta knezova Judinih, knezovi Zebulunovi, knezovi Naftalijevi. 28 Boe, podigni mo svoju! Boe, uzdri, to si uinio za nas, 29 Zbog hrama svojega u Jerusalemu! Kraljevi ti prinose darove 30 Uplai zvijer trstike, krdo bikova, teoce naroda! Srui, koji se raduju srebru; raspri narode, koji vole ratove! 31 Iz Egipta e doi plemii! Ku e dignuti ruke svoje k Bogu! 32 Kraljevstva zemaljska, slavite Boga! Hvalu pjevajte Svemoguemu! 33 Koji ide po nebesima, nebesima iskonskim. uj, grmi glasom svojim, jakim glasom svojim. 34 Upoznajte mo Boju! Nad Izraelom stoluje velianstvo njegovo, mo njegova u oblacima. 35 Straan je Bog od svetita svojega, Bog Izraelov: mo i jakost daje on narodu. Blagoslovljen neka je Bog!

do grla. 2 Propadam u dubokom glibu, gdje nema vie dna; tonem vodi u dubine, valovi me zatrpavaju. 3 Iznemogoh viui, grlo mi se osuilo; oi mi se ugasie gledajui Boga svojega. 4 Ima vie nego kose na glavi mojoj onih, koji mrze na me ni za to; jaki su neprijatelji moji, koji me nepravedno progone: moram vraati, to ne oteh nikada. 5 Ti Boe, zna za bezumlje moje; krivnje moje nijesu skrivene od tebe. 6 Nemoj da se postide u meni, koji oekuju tebe, Svemogui, Gospode nad vojskama! Nemoj da se posrame u meni, koji trae tebe, Boe Izraelov! 7 Jer zbog tebe podnosim porugu; sramotno rumenilo pokriva lice moje. 8 Tuin postadoh brai svojoj, stranac sinovima matere svoje. 9 Jer revnost za kuu tvoju jede me, i na me pada grdnja grditelja tvojih. 10 Kad postim i gorko plaem, i to mi ne prima samo za zlo. 11 Obuem li vreu mjesto haljine, postajem im za podsmijeh. 12 Koji sjede na vratima, govore o meni, i pijanice pripijevaju o meni. 13 Ali ja - ja vapijem k tebi Gospode, Boe, u vrijeme milosti! Uslii me u velikoj milosti svojoj monom vjernou svojom! 14 Izvadi me iz gliba, da ne propadnem, izbavi me od mrzitelja mojih i iz duboke vode! 15 Neka me povodanj ne poplavi, neka me puina ne prodre, neka ne sklopi jama nada mnom drijela svojega! 16 Uslii me Gospode, jer je dobrostiva milost tvoja; obrati se k meni u bogatom milosru! 17 Ne skrivaj lica svojega od sluge svojega: u tjeskobi sam: uslii me bre! 18 Priblii se dui mojoj i izbavi je; zbog neprijatelja mojih oslobodi me! 19 Ti zna porugu moju, pogrdu moju, sramotu moju; svi neprijatelji moji tebi su pred oima. 20 Od muke cijepa se srce moje, tako da oajavam; nadao sam se saaljenju, ali uzalud, tjeiteljima, ali ih ne naoh. 21 Pruaju mi u za jelo, i u ei mojoj poje me octom. 22 Stol njihov neka im bude zamkom, rtvena gozba njihova mreom! 23 Neka im potamne oi, da ne vide, neka im bedra njihova oslabe za Psalam 69 svagda! Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: Ljiljani od 24 Izlij na njih jarost svoju; plamen gnjeva tvojega neka i dostigne! Davida. 1 Spasi me, Boe, jer mi ve dolaze vode 25 Stan njihov neka opusti, atorima

Psalmi
njihovim neka ne prebiva nitko! 26 Jer koga si ti porazio, toga oni jo progone; govore o boli onih, koje si ti pogodio. 27 Daj da se zlodjela njihova mnoe svejednako, da ne dou nikada do oprosne presude tvoje! 28 Neka se izbriu iz knjige ivota, s pravednicima neka ne budu zapisani! 29 A ja sam jadan i bolan, pomo tvoja, Boe, neka me zatiti! 30 Tada u slaviti u pjesmi ime Boje, veliati ga u hvali. 31 To e se Gospodu bolje dopasti od stoke, od junaca s rogovima i papcima. 32 Kad to vide patnici, vesele se; vi, koji traite Boga, radujte se od srca! 33 Jer e usliiti Gospod uboge, nee prezreti zarobljenika svojih. 34 Nebo i zemlja pjevaju mu hvalu, more i sve, to se mie u njemu. 35 Zaista, Bog e spasiti Sion, sazidat e gradove Judine; i ljudi e tamo stanovati i posjedovati. 36 Pleme sluga njegovih batinit e ga; koji ljube ime njegovo, prebivat e u njemu. Psalam 70
Upravitelju pjevakoga zbora; od Davida; za prinos mirisnoga dijela.

438

1 Boe, da me spasi, doi mi brzo u pomo, Gospode! 2 Neka se postide i posrame svi, koji mi rade o glavi! Neka uzmaknu i osramote se, koji mi ele nesreu! 3 Sa stidom neka se vrate natrag, koji mi dovikuju: Ha, ha! 4 A neka se raduju i vesele u tebi svi, koji trae tebe! Neka govore uvijek: Velik je Bog!, koji ljube spasenje tvoje! 5 A ja sam bijedan i siromah, Boe, priteci mi! Ti si moj pomonik i spasitelj, Gospode, nemoj kasniti! Psalam 71 1 U tebe, Gospode, traim utoite, ne daj da se osramotim ikada! 2 U dobroti svojoj izbavi, oslobodi me! Prigni milostivo k meni uho svoje, pomozi mi! 3 Budi mi zatitna hridina, kamo da pohitim vazda! Zapovjedi spasenje moje, jer si mi ti hridina i tvra! 4 Boe moj, istrgni me iz ruke bezbonikove, is ruke grjenikove i nasilnikove! 5 Jer si ti nadanje moje, svemogui Gospode, pouzdanje moje od mladosti moje! 6 Od djetinjstva na tebe sam se oslonio, od krila materina bio si branik moj; tebi vazda moj hvalospjev!

7 Kao udo bio sam mnogima, jer si mi ti bio jak branik. 8 Usta su moja bila puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan. 9 U doba starosti nemoj me odbaciti; ka d m e i z d a sn a g a , n em oj m e ostaviti! 10 Jer neprijatelji moji govore proti meni; koji vrebaju ivot moj, dogovaraju se skupa 11 I govore: Bog ga je ostavio, progonite ga i uhvatite, jer nitko ga ne moe spasiti. 12 Ne udaljuj se od mene, Boe! Boe moj, priteci mi u pomo. 13 Neka se postide i propadnu protivnici moji; neka spopadne stid i sramota one, koji trae nesreu moju! 14 A ja u se svagda uzdati u tebe, svu slavu tvoju umnoavat u. 15 Usta e moja navjeivati pravdu tvoju, svaki dan spasenje tvoje; jer u tom ja ne znam mjere. 16 Umrijet u slavei udesa Svemoguega; slavit u samo pravednost tvoju, Gospode! 17 Od mladosti ti si me uio, Boe, i do sada navjeujem udesa tvoja. 18 Zato me i u starosti ne ostavljaj, u starakoj dobi, Boe, dok navijestim buduemu pokoljenju mo tvoju, svima potomcima jakost tvoju! 19 Jest, do neba, Boe, see pravedna uprava tvoja; ti si uinio tako velike stvari; Boe, tko je kao ti? 20 Ti nam dade doivjeti mnogu muku i nevolju: oivi nas opet! Izvedi nas opet iz bezdana zemaljskih! 21 Tada umnoi dostojanstvo moje i udijeli mi iznova utjehu! 22 Onda u te slaviti uz harfu zbog vjernosti tvoje, Boe moj, udarat u ti u citaru, Svee Izraelov! 23 Neka pokliknu usne moje jer tebi u pjevati - i dua moja, koju si otkupio! 24 I jezik e moj svaki dan slaviti pravdu tvoju, kad stie stid i sramota one, koji trae nesreu moju. Psalam 72 1 Boe, daj kralju sud svoj i pravednost svoju sinu kraljevu! 2 Da pravedno vlada narodom tvojim i ubogima tvojim po pravici. 3 Neka bi gore donijele narodu mir i humovi pravdu! 4 Ubogima u narodu neka on pribavi pravicu, djeci ubogih neka pribavi pomo, a nasilnika neka satire, 5 Dok je sunca i mjeseca kroz sve narataje! 6 Neka doe kao dad na poljane, kao kaplje, to rose zemlju! 7 U dane njegove neka procvate

439

Psalmi
11 Govore: Ah, kako bi to znao Bog? Zar uope ima znanja u Svevinjega? 12 Eto, tako je s bezbonicima; nesmetano jednako umnoavaju bogatstvo. 13 I tako sam uzalud drao isto srce svoje i badava prao u nevinosti ruke svoje. 14 Zato me svaki dan pogaalo zlo, svako se jutro iznova podizala bol moja. 15 Kad bih pomislio: Govorit u i ja tako, zaista bih radio na rodu djece tvoje bez ikakve vjernosti 16 Tada stadoh razmiljati, da bih to razumio; ali je to bilo muno u oima mojim, 17 Dok najposlije unioh u tajnu Boju i vidjeh, kako oni skonaju. 18 Jer ti ih postavlja na sklizavo tlo, i puta, da se raspadnu u ruevine. 19 Kako najednom potamnjee! Nestade ih; strahota ih upropasti. 20 Kao to slika sna iezne, kad se probudi ovjek, tako ti, Boe, razbije sliku njihovu, kad ustane. 21 Zaista, kad je gorina izjedala srce moje i bol otro probadala nutrinu moju, 22 Tada sam bio kao ivine bez razbora; kao nijema stoka, tako sam stajao pred tobom. 23 Ali ipak ostadoh stalno kod tebe; ti si me bio prihvatio za desnu ruku. 24 Po savjetu svojemu vodio si me i poslije e me odvesti u slavu. 25 A koga imam ja u nebu, osim tebe? Nita me vie ne veseli na zemlji! 26 Neka mi nestane tijela i srca, ostaje ipak Bog jo branik srca mojega, batina moja dovijeka! 27 Jer evo, koji se udaljuju od tebe, idu u propast; koji ostave tebe, ti ih sve uniti. 28 A za mene je dobro blizina Boja; u Svemoguega Gospoda stavljam samo svoje uzdanje, da opijevam sva djela tvoja. Psalam 74
Pouna pjesma; od Asafa.

pravica i obilje mira, dokle tee mjeseca! 8 Neka vlada od mora do mora, od rijeke do krajeva zemlje! 9 Pred njim neka popadaju stanovnici pustinje, neprijatelji njegovi neka se prignu do zemlje! 10 Kraljevi tariki i otoci neka donesu darove; kraljevi od ebe i Sebe neka dadnu danak! 11 Svi kraljevi neka se prignu pred njim, svi narodi neka mu slue! 12 Ser e spasiti ubogoga, koji vapije, potlaenoga i onoga, koji nema pomonika. 13 On se smiluje slabima i ubogima i spasava ivot jadnima. 14 iz pritiska i nasilja otkupljuje ivot njihov: u oima je njegovim dragocjena krv njihova. 15 Neka bi dugo ivio i darivao ih zlatom iz ebe! A oni neka se svagda mole za njega i neka mu uvijek prose blagoslov! 16 U zemlji e biti izobilja ita, pa i na visinama gorskim; ito njezino umi kao Libanon, etva njezina raste kao trava na polju. 17 U vijeke neka traje ime njegovo! Dok sunce sjaje, neka ime njegovo traje! Sva pokoljenja zemlje neka se blagoslivljaju u njemu, svi narodi neka ga slave! 18 Blagoslovljen neka je Bog Gospod, Bog Izraelov, koji ini udesa, on jedini! 19 I blagoslovljeno neka je slavno ime njegovo u vijeke! Sav svijet neka je pun slave njegove! Amen! Amen! 20 Kraj molitvama Davida sina Jesejeva. Psalam 73 1 Kako je dobar Bog Izraelu, onima, koji su ista srca! 2 A meni umalo ne spotakoe noge, umalo se ne poskliznue koraci moji. 3 Jer se uzbunih zbog bezbonika videi, kako bezbonici dobro ive. 4 Ne znaju oni za nevolju, zdravo im je i jao tijelo. 5 Ne kuaju boli drugih ljudi i ne mue se kao drugi ljudi. 6 Zato im je vrat obavijen oholou kao ogrlicom, obueni su u nasilje kao u haljine. 7 Iz zla srca raa se zloa njihova, prepuni se loih naslada. 8 Rugaju se i govore pakosno, i s visine silom se groze 9 Usta svoja diu ve i u nebo, i jezik njihov prua se po zemlji. 10 Zato se narod moj obraa k njima i pije izobilja vodu nauke njihove.

1 to nas odbacuje, Boe, zauvijek; to plamti gnjev tvoj na ovce pae tvoje? 2 Spomeni se zajednice svoje, koju si stekao od starine, koju si otkupio za narod batine svoje, gore Siona, na kojoj si se nastanio! 3 Korake svoje okreni k vjenim ruevinama - sve je u svetitu poharao neprijatelj. 4 Tlaitelji tvoji digoe dobitnu viku na mjestu sastanka tvojega; kao pobjedne znakove postavie bojne

Psalmi
znakove svoje. 5 Oni to poinie, kao kad se u gustoj umi visoko zamahne sjekira: 6 Sjekirom i maljem razbie sve, to je bilo u njemu rezano. 7 Ognjem spalie svetite tvoje; stan imena tvojega oskvrnie do temelja. 8 Rekoe u sebi: Unitit emo ih sasvim! Tako popalie sva mjesta Boja u zemlji. 9 Ne vidimo vie udesnih znakova svojih; nema vie proroka; nema u nas tko bi znao, dokle e to trajati. 10 Dokle e se, Boe, jo rugati protivnik? Zar e dovijeka neprijatelj psovati ime tvoje? 11 to ustee ruku svoju, desnicu svoju? Izvadi je iz njedara svojih i uini kraj! 12 Bog je kralj moj od starine, on ini silna djela na zemlji. 13 Ti si mou svojom rasjekao more; ti si satro glavu vodenim nemanima. 14 Ti si razmrskao glave Levijatanu; dao si da ga jede narod koji ivi u pustinji. 15 Ti si otvorio izvore i potoke; ti si isuio rijeke nepresune. 16 Tvoj je dan i tvoja je no; mjesecu i suncu dao si svoje mjesto; 17 Utvrdio si sve granice zemaljske; stvorio si ljeto i zimu. 18 Spomeni se toga: neprijatelj se je narugao Gospodu; narod je bezumni psovao ime tvoje! 19 Ne daji zvijerima due golubice svoje i nemoj zaboraviti ivota ubogih svojih za svagda! 20 Pogledaj na zavjet; jer su peine zemaljske pune stanova nasilja! 21 Nevoljnik neka se ne vrati sramotan; ubogi i potlaeni neka hvale ime tvoje! 22 Digni se, Boe, brani stvar svoju i spomeni se, kako ti se bezumnici rugaju svejednako! 23 Nemoj zaboraviti obijesti neprijatelja svojih, vike protivnika svojih, to jo jednako raste! Psalam 75
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: Nemoj pogubiti; psalam Asafov; pjesma.

440

onome gore, ne govorite drsko i tvrdoglavo! 6 Jer pomo ne dolazi ni od istoka ni od zapada ni od pustinje ni od gora. 7 Ne, Bog je, koji sudi: jednoga ponizuje, drugoga uzvisuje. 8 Jer au dri Gospod u ruci; jako vino pjeni se u njoj; on ga toi; i talog njegov moraju gutati, moraju piti svi bezbonici na zemlji. 9 A ja u se radovati dovijeka; pjevat u pred Bogom Jakovljevim: 10 On lomi sve rogove bezbonicima; a visoko se diu rogovi pravednikovi. Psalam 76
Upravitelju pjevakoga zbora; uz ice; psalam Asafov, pjesma.

1 Objavio se Bog u Judeji; veliko je ime njegovo u Izraelu. 2 U Salemu je ator njegov, na Sionu je prebivalite njegovo 3 Ondje je polomio strijele luku, tit, ma i ratnu spravu. 4 Sjajno obuen siao si ti, Slavni, od gora pradavnih. 5 Odvani divovi traili su plijen sebi, ali padoe u smrtni san: junaci osjetie nemone ruke svoje. 6 Pred prijetnjom tvojom, Boe Jakovljev, popadoe konjanik i konj na tlo. 7 Ta straan ti si i tko da se odri pred tobom, kad plane gnjev tvoj? 8 S neba si oglasio presudu: zemlja se prepade i zanijemi, 9 Kad Bog ustade na sud, da pomogne svima stradalnicima na zemlji. 10 Ali tjeskoba ljudska postade hvalospjev; ostatak strahote pretvori se u radost. 11 Zato inite zavjete i prinosite ih Bogu svojemu, Gospodu; svi, koji ste oko njega, prinosite dare Stranomu! 12 Oholost knezovima ponizuje on; kraljeve zemaljske prepada on. Psalam 77
Upravitelju pjevakoga zbora; za Jedutuna; psalam Asafov.

1 Hvalimo te, Boe, hvalimo te; jer je blizu ime tvoje; daj nam da navjeujemo udesa tvoja! 2 Pravi as ja u ve izabrati; tada u rei sud pravedan. 3 Ako se i strese zemlja sa svima, koji stanuju na njoj, ja sam, koji utvruje stupove njezine. 4 Opominjem hvalie: Ne hvalite se ipak tako! i bezbonike: Ne diite roga! 5 Ne diite roga svojega visoko proti

1 Glasno vapijem k Bogu; moram vikati: glasno vapijem k Bogu. 2 Neka bi me uo u dan nevolje moje! Svemoguega traim: ispruena je bez prestanka neu ruka moja; dua moja ne da se utjeiti. 3 Kad se spomenem Boga, moram uzdisati; kad razmiljam, klone srce moje. 4 Ne da da mi se zaklopi oko; smeten sam, ne mogu se vie mo 5 Spominjem se prolih dana; sjeam se davnih godina. 6 Promiljam nou, mislim u svojemu

441

Psalmi
u dan boja vratie se natrag. 10 Ne odrae zavjeta Bojega; ne htjedoe hoditi po naputku njegovu 11 I zaboravie djela njegova i udesa njegova, to ih smjedoe gledati. 12 Pred oima otaca njihovih uini udesa u zemlji egipatskoj, u Soanskom polju, 13 Razdvoji more i provede ih i vode nagomila visoko kao nasip. 14 Vodio ih danju oblakom, a svu no svijetlim ognjem. 15 Rastvori hridinu usred pustinje i napoji ih izobilja kao potokom. 16 Izvodi potoke iz kamena i vodi vodu kao rijeke. 17 Ali oni nastavie grijeiti proti njemu i prkositi Svevinjemu u pustinji. 18 I kuali su Boga u srcu svojemu itui jela za poudu svoju. 19 A ovako su govorili proti Bogu: Moe li Bog zgotoviti trpezu u pustinji? 20 On dodue udari u kamen, i potekoe vode i potoci se razlie: ali moe li jo i kruha dati i mesa postaviti narodu svojemu? 21 Gospod je to uo, i razgnjevi se, i oganj planu na Jakova, i gnjev se podie na Izraela, 22 Jer ne stavie svoje pouzdanje u Boga i svoje ufanje u pomo njegovu. 23 A ipak zapovjedi oblacima gore i otvori vrata nebeska. 24 I pusti, te im pade kao dad mana za jelo, i dade im kruh s neba. 25 Svaki je imao da jede kruha aneoskoga; posla im hrane izobilja. 26 Pusti, da se digne na nebu istonjak, i navede jakou svojom jug; 27 Kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim. 28 Pobaca ih sred tabora njihova, oko atora njihovih 29 I jedoe i nasitie se, i dade im tako, to su eljeli. 30 Ali ih jo i ne proe elja njihova, jo je bilo jelo u ustima njihovim, kad se gnjev Boji podie na njih. 31 Tada on pomori najjae meu njima i mlade ljude Izraelove uniti. 32 Uza sve to grijeili su dalje i nijesu drali nita do udesnih djela njegovih. 33 I pusti on, te su dani njihovi prolazili u zalud, i godine njihove bile pune uasa. 34 Kad ih je ubijao, onda bi ga traili, obraali bi se i pohitjeli bi k Bogu. 35 Onda bi pomiljali, da je Bog branik njihov, da je Bog, Svevinji, spasitelj njihov. 36 Ali bi ga varali ustima svojim i lagali mu jezikom svojim.

srcu; tako pita duh moj: 7 Zar e se dovijeka gnjeviti Svemogui i zar se vie nikada nee smilovati? 8 Zar je zauvijek prestala milost njegova? Zar se je prekinula rije njegova obeanja za sva pokoljenja? 9 Zar je zaboravio Bog milostiv biti, u gnjevu zatvorio milosre svoje? 10 I rekoh: To je bol moja, da se je promijenila desnica Svevinjega. 11 Spominjem se djela Gospodnjih; sjeam se negdanjih udesa tvojih. 12 Mislim o svim djelima tvojim; razmiljam velike radove tvoje. 13 Uzviena je uprava tvoja, Boe, koji je bog tako velik kao Bog na? 14 Ti si Bog, koji ini udesa; ti si objavio mo svoju narodima. 15 Miicom svojom otkupio si narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. 16 Vidjee te vode, Boe, vidjee te i ustreptae; valovi zahukae. 17 Oblaci su i izlijevali rijeke, u oblacima je grmio grom, munje su tvoje sijevale tamo i ovamo. 18 uj, tropot kola tvojih! Munje su osvjetljivale svijet; zemlja se je tresla i njihala. 19 Po moru je iao put tvoj, po silnim vodama staza tvoja; a traga tvojega nije poznavao nitko: 20 Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom. Psalam 78
Pouna pjesma Asafova.

1 Pripazi na pouku moju, narode moj, prignite uho svoje k rijeima usta mojih! 2 Otvorit u za prie usta svoja, i iz davnine govorit u zagonetke. 3 to sluasmo i doznasmo, o emu nas jo izvijestie oci nasi 4 To neemo zatajiti djeci, nego emo javiti buduem narataju: slavna djela Gospodnja, mo njegovu i udesa, to ih je inio. 5 Zakon postavi u Jakovu; u Izraelu izdade naputak, za koji zapovjedi ocima naim, da ga predadu dalje djeci svojoj, 6 Da dozna za to budui narataj; djeca, to e se jo roditi, neka to pripovijedaju djeci svojoj, 7 Da bi i oni stavljali u Boga ufanje svoje, i da ne bi zaboravili djela Bojih, i da bi posluni bili zapovijedima njegovim, 8 Neka ne bi postali kao oci njihovi: rod nepokoran i nevjeran, rod, koji nije utvrdio srce svoje, niti je bio vjeran Bogu duhom svojim! 9 Sinovi Efraimovi, naoruani strijelci,

Psalmi
37 Srce njihovo nije bilo utvreno u njemu, niti su bili vjerni zavjetu njegovu. 38 Ali je on bio milostiv i opratao zlodjela njihova i ne bi ih nikada posve pomorio; esto bi ustavljao gnjev svoj i ne bi podizao sve jarosti svoje. 39 I pomislio bi, da su od mesa, dah, koji prolazi i ne vraa se. 40 Koliko bi mu puta prkosili u pustinji i oalostili ga u pustoi! 41 I sve nanovo kuali su Boga i tako alostili Sveca Izraelova. 42 Nijesu se vie sjeali ruke njegove, dana, kad ih izbavi od neprijatelja, 43 Kad uini znake svoje na Egiptu i udesa svoja u podruju 44 Kad obrati u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ih vie ne mogoe piti. 45 Posla na njih pasje muhe, to su ih klale, i abe, to su ih morile. 46 etvu njihovu predade crvu i plod rada njihova skakavcu. 47 Lozu njihovu pobi gradom i smokve njihove slanom. 48 Tui predade stoku njihovu, stada njihova munji. 49 I pusti na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdbu i nevolju, poslanstvo vjesnika nesree. 50 lahko dade maha gnjevu svojemu, ne sauvaj due njihove od smrti i ivot njihov predade kugi. 51 Pobi sve prvoroence u Egiptu, prvine muke snage u atorima Hamovim. 52 I povede narod svoj kao ovce i vodi ih kao stado preko pustinje. 53 Vodio ih je sigurno, te se nijesu brinuli, a neprijatelje njihove zatrpa more. 54 Dovede ih na sveto mjesto svoje, na goru, koju zadobi desnica njegova. 55 I odagna ispred njih narode; drijebom im razdijeli podruje njihovo kao batinu, i po atorima njihovim naseli plemena Izraelova 56 Ali su oni kuali i draili Boga, Svevinjega i nijesu pazili na propise njegove. 57 Otpadoe nevjerno kao oci njihovi, slagae kao varav luk. 58 Rasrdie ga visinama svojim i razdraie ga idolima svojim. 59 uo je to Bog i razgnjevio se, i odbacio posve Izraela. 60 I ostavio prebivalite svoje u ilu, ator, u kojemu je prebivao meu ljudima 61 Onda dade u ropstvo ponos svoj i krasotu svoju u ruke neprijateljeve. 62 I predade mau narod svoj; bio je planuo na batinu svoju.

442

63 Mladie njegove prodrije oganj, i djevojkama se njegovim ne zapjeva pjesma. 64 Sveenici njegovi padoe od maa; udovice njegove ne zaplakae. 65 Ali se tada kao iza sna probudi Svemogui, kao junak, koji ustaje od vina. 66 I pobi neprijatelje svoje s lea, osramoti ih dovijeka. 67 Ali odbaci i ator Josipov, i ne dopade mu se vie pleme Efraimovo. 68 Nego izabra sebi pleme Judino, goru Sion, koja mu omilje. 69 Sagradi visoko svetite svoje, tvrdo kao zemlja, koju utemelji dovijeka. 70 I izabra Davida, slugu svojega, i uze ga od torova ovijih. 71 Od pastirskog ivota uze ga, da pase Jakova, narod njegov, i Izraela, batinu njegovu. 72 I on ih je pasao pobonim srcem, vodio ih oprezno, rukom svojom. Psalam 79
Psalam Asafov.

1 Boe, narodi prodrijee u batinu tvoju, oskvrnie sveti hram tvoj, pretvorie Jerusalem u ruevine. 2 Trupla sluga tvojih pobacae pticama nebeskim da ih jedu, tjelesa pobonika tvojih zvijerima zemaljskim. 3 Prolie krv njihovu kao vodu oko Jerusalema, i nije bilo tko da ih ukopa. 4 Postadosmo podsmijeh susjedima svojim, rug i prezir okolini svojoj. 5 Dokle e se jo, Gospode, jednako gnjeviti, dokle e revnost tvoja gorjeti kao oganj? 6 Izlij gnjev soj na narode, koji te nee da poznaju, na kraljevstva, koja ne potuju imena tvojega! 7 Jer izjedoe Jakova i prebivalite njegovo opustie. 8 Ne nosi za nama zlodjela otaca; milosre tvoje neka nam brzo doe u susret, jer postadosmo veoma nevoljni! 9 Pomozi nam, Boe, spasitelju na, zbog asti imena svojega! Oslobodi nas i oprosti nam grijehe nae zbog imena svojega! 10 Zato da se rugaju neznaboci: Gdje je Bog njihov? Neka se pokae na neznabocima pred oima naim, kako osveuje krv sluga svojih, koju prolie! 11 Neka prodre do tebe uzdisanje suanja; snagom miice svoje otkupi osuene na smrt! 12 Tako plati sedmerostruko u njedra susjedima naim psovanje, kojim te grdie, Svemogui!

443

Psalmi
u dan blagdana naega! 4 Jer je takav zakon u Izraelu, takva je naredba od Boga Jakovljeva. 5 Kao zakon postavi to u Josipu, kad je izlazio iz zemlje Egipta; ujem rijei, to ih nikada nijesam sluao: 6 Oslobodio sam ramena njegova od bremena; ruke se njegove oprostie od teretne koare. 7 U nevolji si me zazvao: ja te spasih; usliih te iz gromovnih oblaka; iskuah te na vodi svae, 8 Sluaj, narode moj, opomenut u te! Ah, Izraele, l ad bi me posluao! 9 Neka ne bude u tebe drugoga bog i bogu tuemu nemoj se l klanjati! 10 Ja, Gospod, tvoj sam Bog, koji te izvedoh iz zemlje egipatske; otvori usta svoja, i ja u ih napuniti! 11 Ali narod moj ne poslua glasa mojega, i Izrael ne uini po mojoj volji. 12 Ja ih pustih na volju srca njihova, neka hode po svojim eljama. 13 Ah, da me je narod moj sluao, da je Izrael hodio putovima mojim! 14 Brzo bih bio pokorio neprijatelje njihove i na protivnike njihove bio bih digao ruku svoju! 15 Tada bi se morali prignuti mrzitelji Gospodnji, sudbina njihova trajala bi dovijeka. 16 Najboljom penicom hranit u ga, i medom iz hridine krijepit u te. Psalam 82
Psalam Asafov.

13 A mi, narod tvoj, ovce stada tvojega, mi emo ti zahvaljivati dovijeka, tvoju emo slavu navjeivati u sva vremena. Psalam 80
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: Ljiljani; svjedoanstvo; psalam Asafov.

1 Pastire Izraelov, uj, koji si Josipa uvao kao ovce, koji stoluje nad kerubinima, sijevni 2 Pred Efraimom, Benjaminom i Manasehom: probudi junaku jakost svoju; izai da nas spasi! 3 Boe, okreni sudbinu nau daj da zasja lice tvoje i bit emo spaeni. 4 Gospode, Boe nad vojskama nebeskim, dokle e se jo gnjeviti unato vapajima naroda svojega? 5 Kruhom suznim hranio si ga, suzama si ga obilno napajao. 6 ini, da se oko nas svaaju susjedi nai; neprijatelji se nai smiju nama. 7 Boe nad vojskama nebeskim, okreni sudbinu nau; daj da zasja lice tvoje i tada emo se spasiti. 8 Iz Egipta si prenio lozu, prognao si narode i nju zasadio. 9 Iskrio si za nju, i ona se ukorijeni, i proiri se daleko preko zemlje: 10 Pokri gore sjenom svojom i cedre Boje granama svojim 11 Prui prutove svoje do mora i ogranke svoje do rijeke. 12 Zato si joj sada sruio ogradu, da s nje trga, koji prolazi putem, 13 Da je podgriza gorski vepar, da je jede poljska zvijer? 14 Boe nad vojskama nebeskim, pogledaj opet s neba i vidi i pobrini se za vinograd svoj! 15 Za sad ovaj, to ga je zasadila desnica tvoja, za mladicu, to si je podigao sebi! 16 Kao smee popaljena je ognjem. Neka propadnu od srdbe lica tvojega! 17 Ali ruka tvoja neka poiva na ovjek desnice tvoje, nad sinom ovjejim, kojega si podigao sebi! 18 Neemo vie ostaviti tebe; daj nam ivot i tada emo slaviti ime tvoje. 19 Gospode, Boe nad vojskama nebeskim, okreni sudbinu nau; daj da zasja lice tvoje i tada emo se spasiti. Psalam 81
Upravitelju pjevakoga zbora; po gatskom napjevu; od Asafa.

1 Bog se die u zajednici Bojoj, dri sud usred bogova: 2 Dokle ete suditi nepravedno i zauzimati se za bezbonike! 3 Sudite pravo ubogima, sirotama; siromahe, potlaene opravdajte! 4 Izbavljajte ubogoga, slaboga; oslobodite ih iz ruke bezbonike! 5 Ali oni ne gledaju na to, ne uviaju to, tumaraju dalje po tami: drmaju se svi temelji zemlje. 6 Rekoh: Bogovi ste; vi ste svi sinovi Svevinjega. 7 Ali morate umrijeti kao ljudi, morate pasti kao jedan od knezova! 8 Boe, digni se i sudi zemlji; jer svima narodima ti si gospodar! Psalam 83
Pjesma; psalam Asafov.

1 Boe, ne uti, nemoj ostati nijem i ne poivaj, Boe! 2 Jer evo, neprijatelji tvoji bjesne; 1 Glasno kliite Bogu, jakosti naoj, oholo diu glavu mrzitelji tvoji. radujte se Bogu Jakovljevu! 3 Narodu tvojemu na tetu kuju 2 Uzdignite pjesme, udarajte u bubanj, osnove; dogovaraju se proti u slatku citaru s harfom! tienicima tvojim. 3 Trubite u trubu o mlaaku, o utapu, 4 Ovako govore: Doite, istrijebit emo

Psalmi
ih izmeu naroda, da nitko vie ne spominje ime Izraelovo! 5 Jest, jednoduno tako zasnovae, savez proti tebi zakljuie: 6 atori Edomovi i Imaelovci, Moab, Hagareji, 7 Gebal, Amon i Amalek, Filistejci s Tircima 8 Pa i Asirija se pridrui njima; dadoe ruku sinovima Lotovim 9 Uini im onako kao Midjanu, kao Siseri, kao Jabinu na potoku Kionu! 10 Oni su bili uniteni kod En-Dora, postadoe gnoj oraoj zemlji. 11 Uradi s plemiima njihovim kao Oreb i Zeb, sa svima knezovima njihovim kao Zebah i Salmuna, 12 Koji su govorili: Osvojimo poljane Boje! 13 Boe moj, zapovjedi, neka budu kao kovitlac, kao pljeva pred vjetrom! 14 Kao oganj, to uhvati umu, kao plamen, to zapaljuje gore: 15 Tako ih pognaj burom svojom, tako ih smeti vihorom svojim! 16 Sramotom pokrij lice njihovo, da trae ime tvoje, Gospode! 17 Neka se stide i srame dovijeka, neka se smetu i izginut 18 Onda e uvidjeti, da je Gospod ime tvoje, da si samo ti Najvii u svem svijetu.

444

Gospod daje milost i ast; ne uskrauje dobara onima, koji hode poteno 12 Gospode nad vojskama, blagoslovljen je ovjek, koji se uzda u tebe! Psalam 85
Upravitelju pjevakoga zbora, psalam sinova Korahovih.

1 Pomilovao si zemlju svoju, Gospode, okrenuo sudbinu Jakovljevu 2 Oduzeo si krivnju zlodjela narodu svojemu, pokrio si sve grijehe njihove 3 Povukao si svu jarost svoju ublaio estinu gnjeva svojega. 4 Popravi nas opet, Boe, spasitelju na, odvrati srdbu svoju od 5 Zar e se dovijeka srditi na nas; protegnuti gnjev svoj od koljena na koljeno? 6 Zar nas nee iznova oiviti, da se narod tvoj raduje tebi? 7 Daj nam, Gospode, da gledamo milost tvoju, spasenje svoje daj nam! 8 Da bih ipak uo, to je Bog, Gospod, obeao! On govori o miru za narod svoj i za pobone svoje; samo neka oni nikada ne rade bezumno! 9 Spasenje njegovo, zaista, blizu je onih, koji ga se boje: zemlju nau zapast e sjajna srea. 10 Tada e se milost i vjernost sresti; tada e se pravda i mir poljubiti. 11 Vjernost e niknuti iz zemlje, Pravda Psalam 84 e gledati s neba. Upravitelju pjevakoga zbora; po gatskom napjevu; 12 Gospod e doista dati dobro, i zemlja e naa dati plod svoj. psalam sinova Korahovih. 1 Kako su mili atori tvoji, Gospode 13 Pravda ide pred njim i koraa putem nad vojskama! svojim. 2 Dua je moja eznula i ginula za dvorima Gospodnjim; srce moje i tijelo Psalam 86 Molitva Davidova. moje klicali su Bogu ivomu.. 3 I vrabac nalazi kuu, lastavica 1 Prigni uho svoje, Gospode posluaj gnijezdo, da u njih skrije mlade svoje: me; jer sam nevoljan i siromah. oltare tvoje, Gospode nad vojskama, 2 Sauvaj ivot moj, jer sam ti drag; kralju moj i Boe moj! budi u pomoi, Boe moj, slugi 4 Blagoslovljeni su oni, koji prebivaju u svojemu, koji se oslanja na tebe! kui tvojoj, koji te slave bez prestanka! 3 Budi mi milostiv, Svemogui, jer k 5 Blagoslovljen je ovjek, kojemu je tebi vapijem povazdan. jakost u tebi, kojemu srce hoe na 4 Razveseli srce sluge svojega, jer k hodoaa! tebi, Svemogui, podiem srce l svoje! 6 Putujui dolinom pustinjskom 5 Jer si ti, Svemogui, dobrostiv, sklon pretvaraju je u tlo obilno izvorima, to da oprosti, bogat milou za sve, koji ga i rani dad pokrije blagoslovom. te zazivaju. 7 Od zaselka putuju dalje do zaselka, 6 Pa uj, Gospode, molitvu moju i dok se ne pojave pred Bogom na Sionu. pripazi na glasni vapaj moj! 8 Gospode, Boe nad vojskama, uj 7 U dan nevolje svoje vapijem k tebi; jer molitvu moju, uslii je, Boe Jakovljev! e me usliiti. 9 Ti tite na, pogledaj, Boe, pogledaj 8 Nema meu bogovima slina tebi, lice pomazanika svojega! Svemogui, nema djela takvih, kakva 10 Jer je jedan dan u dvorima tvojim su tvoja. bolji od tisue gdje drugdje; na pragu u 9 Svi narodi, koje si stvorio, pridolaze, kui Boga mojega stajati drae mi je, padaju pred tobom niice, Svemogui, nego biti gost u atorima bezbonika. imenu tvojemu iskazuju ast. 11 Jer je Bog, Gospod, kruna i tit; 10 Jer si ti vekik i tvori udesa velika:

445

Psalmi
vapijem k tebi, Gospode, k tebi pruam ruke svoje: 10 Hoe na mrtvima jo initi udesa? Ustaju li sjene, da te slave? 11 Je li se u grobu slavi dobro ta tvoja, u carstvu mrtvih vjernost tvoja? 12 Hoe se u tami navjeivati upravljanje tvoje, pravednost tvoja u zemlji zaboravi? 13 Ali ja, Gospode, vapijem k tebi; ve u rano jutro penje se k tebi molitva moja. 14 Zato, Gospode, odbacuje duu moju i skriva od mene lice svoje? 15 Muim se i umirem od mladosti, podnosim strahote tvoje bez pomoi. 16 Gnjev tvoj stie me, strahote tvoje pritiskuju me, 17 Optjeu me kao voda svaki dan, steu me odasvud. 18 Udaljuje od mene prijatelja i druga; samo je mrak drug moj. Psalam 89
Pouna pjesma; od Etana, Ezrahijca.

jedini si ti Bog! 11 Pokai mi Gospode, put svoj, da u vjernosti idem k tebi, upravi srce moje na jedno, da se boji imena tvojega! 12 Tada u ti zahvaljivati, svemogui Boe, svim srcem, slaviti ime tvoje dovijeka: 13 Jest, milost je tvoja velika prema meni: izbavio si ivot moj iz dubina carstva mrtvih. 14 Oholice ustaju proti meni, Boe; rulja nasilnika radi mi o glavi a tebe nemaju pred oima. 15 Ali ti si, Svemogui, Bog pun milosra i milosti, pun strpljivosti i bogat dobrotom i vjernou. 16 Pogledaj na m, smiluj se meni slugi svojemu daj mi jakost svoju i pomozi sinu slukinje svoje! 17 Uini s menom udo dobrote, da vide, koji mrze na me, i postide se, to si mi ti, Gospode, pomogao i utjeio me! Psalam 87
Psalam sinova Korahovih; pjesma.

1 Njegov je temelj na gorama svetim. 2 To ljubi Gospod: vrata Siona vie nego sve stanove Jakovljeve. 3 Slavno se govori o tebi, grade Boji: 4 Rahab i Babilon nazivam svojim priznavateljima; gle, Filisteja i Tir i Ku: Ovaj se je rodeo tamo, 5 O Sionu e se govoriti, taj se je i taj rodio tamo; on sam, Svevinji, utemeljio ga je. 6 Gospod broji, kad upisuje i narode: Ovaj se je rodio tamo. 7 A oni igraju i pjevaju: U te bi su svi izvori moji. Psalam 88
Pjesma; psalam sinova Korahovih; upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: Bolest u zboru; pouna pjesma; od Hemana, Ezrahijca.

1 Gospode, Boe spasenja mojega, danju vapijem i nou pred tobom. 2 Neka doe preda te molitva moja, prigni uho svoje k vapaju mojemu! 3 Jer je dua moja puna jada; ivot je moj blizu carstvu mrtvih. 4 Ve me broje meu one, koji umiru; ja sam kao ovjek bez 5 Ostavljen sam meu mrtvima, slian ubijenima, koji poivaju u grobu, kojih se vie ne spominje, koji su od ruke tvoje odsjeeni. 6 Ti si me rinuo duboko u podzemni svijet, u tmine, u dubine. 7 Otea mi gnjev tvoj, sve valove svoje pustio si da bue. 8 Udaljuje od mene prijatelje moje, uini da im omraen budem; uhvaen sam i ne mogu van. 9 Oi se moje gase od bijede; dan la dan

1 Svagda u pjevati milosti Gospodnje, od koljena na koljeno javljat u glasno vjernost tvoju. 2 Jer si rekao: Zavjet milosti ima da traje dovijeka! Kao nebo stoji tvrdo vjernost tvoja: 3 Uinih zavjet s izabranim svojim; zakleh se Davidu, slugi svojemu: 4 Dovijeka u utemeljiti pleme tvoje, prijestolje tvoje podignuti za sva vremena! 5 Tada su slavila nebesa, Gospode, udesa tvoja i vjernost tvoju u zajednici svetoj: 6 Jer tko je u oblacima ravan Gospodu, tko li je slian Gospodu meu sinovima Bojim? 7 Bogu, koji je strahovit u vijeu svetih, silno uzvien iznad sviju oko njega. 8 Gospode, Boe nad vojskama, tko je tako jak, Gospode, kao ti, kao vjernost tvoja oko tebe? 9 Ti vlada nad slom morskom; huku valova njegovih ti kroti. 10 Ti zgazi Rahab kao potuenoga, jakom miicom razasu neprijatelje svoje. 11 Tvoje je nebo, tvoja i zemlja; ti sazda svijet i to je god u njemu. 12 Ti stvori sjever i jug; Tabor i Hermon raduju se imenu tvojemu. 13 Miica puna i junake snage tvoja je; ruka je tvoja jaka, desnica tvoja ispruena. 14 Stupovi su prijestolju tvojemu pravo i pravednost; pred tobom stupaju milost i vjernost. 15 Blagoslovljen je narod, koji zna poklike tovanja, koji ide u svjetlosti lica tvojega, Gospode!

Psalmi
16 Imenu tvojemu raduje se uvijek; pravednost ga tvoja uzvisuje. 17 Fer si ti sjajna snaga naa, po milosti tvojoj raste mo naa. 18 Jer je Gospod zatitnik na, kralj na Svetac Izraelov. 19 Jedno si govorio u vienju pobonima svojim ovako: Poslah pomo jednome junaku, uzvisih jednoga mladia iz naroda. 20 Davida naoh sebi za slugu, pomazah ga svetim uljem svojim. 21 Zato e ruka moja biti s njim, i miica moja krijepit e ga. 22 Nikad ga nee neprijatelj nadvladati; bezbonik ga nee potlaiti. 23 Neprijatelje u njegove pred njim potrti, mrzitelje u njegove poraziti. 24 Pratit e ga vjernost moja i milost moja; njegova e mo rasti po imenu mojemu. 25 Pruit u na more ruku njegovu, na rijeke desnicu njegovu. 26 On me smije zvati: Otac moj ti si! Bog moj, branik spasenja mojega! 27 A ja u ga uiniti prvoroencem, najviim meu kraljevima zemaljskim. 28 Dovijeka u mu sauvati milost svoju; zavjet moj s njim stajat e vrsto. 29 Potomstvo u njegovo uzdrati u vijeke, prijestolje njegovo, dokle stoji nebo. 30 Ali ako sinovi njegovi ostave zakon moj i ne idu za naredbama mojim, 31 Ako oskvrne zapovijedi moje i ustanove moje ne sauvaj, 32 Onda u pokarati prutom otpad njihov i bievima bezakonje njihovo. 33 Ali milosti svoje neu uzeti od njega i neu prevrnuti vjernou svojom: 34 Nikada neu pogaziti zavjeta svojega, i to su izrekla usta moja, neu porei. 35 Svetou svojom prisegao sam ovo: Nikada neu slagati Davidu: 36 Potomstvo e njegovo ostati dovijeka i prijestolje njegovo kao sunce preda mnom! 37 Kao mjesec trajat e zauvijek, kao nebo opstojati u sva vremena!, 38 Pa ipak sad si odbacio, prezreo, gnjevom progonio, koga si pomazao. 39 Zabacio si zavjet sa slugom svojim, krunu si njegovu u prah bacio, oskvrnio. 40 Sruio si sve zidove njegove, razruio tvrave njegove. 41 Sad ga plijeni, tkogod onuda proe, postade podsmijeh susjedima svojim. 42 Uzvisio si desnicu tlaitelja njegovih, obradovao si sve neprijatelje

446

njegove. 43 Otupio si otricu maa njegova i nijesi mu dao da pobijedi u boju. 44 Oduzeo si mu sjajno ezlo, prijestolje njegov sruio na zemlju. 45 Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu. 46 Dokle e se, Gospode, posve kriti, zar da kao oganj plane gnjev tvoj? 47 Spomeni se, Gospode: to je ivo kako si ni na to stvorio svu djecu ovjeju? 48 Gdje je ovjek, koji bi ostao na ivotu, a da ne mora vidjeti smrt; koji izbavlja ivot svoj od moi podzemnoga svijeta? 49 Gdje su prijanje milosti tvoje, Svemogui, to si ih u vjernosti prisegao Davidu? 50 Svemogui, spomeni se sramote sluga svojih, koju nosim u njedrima svojim kod mnogih naroda, 51 Kojom neprijatelji tvoji, Gospode, grde tebe, kojom rue zapovijed pomazanika tvojega! 52 Neka je blagoslovljen Gospod u vijeke! Amen! Amen! Psalam 90
Molitva; od Mojsija, ovjeka Bojega.

1 Svemogui, ti si nam utoite, ti si to bio u sva vremena! 2 Prije nego postadoe gore, i prije nego si sazdao zemlju i svijet, odvijeka dovijeka ti si, Boe! 3 Ti povraa ovjeka u prah i govori: Vratite se, djeco ovjeja! 4 Jest, u tvojim je oima tisua godina kao dan jueranji, to je proao, kao straa nona. 5 Kao san ujutro odnosi ljude; oni su kao trava to nikne, 6 Ujutro procvate i uzraste; uveer se pokosi i osui. 7 Tako nas nestaje ispred gnjeva tvojega, i pred jarosti tvojom smetemo se. 8 Stavlja zla djela naa sebi pred oi, tajnu krivnju nau pred svjetlost lica svojega. 9 Tako hite svi dani nai u gnjevu tvojemu; godine nae ieznu kao misao. 10 Vrijeme ivota naega traje sedamdeset godina, i osamdeset godina, ako doe visoko; a ipak je dobit njihova jedino muka i nevolja; jer brzo prolazi, i mi odlijeemo. 11 Tko zna silu gnjeva tvojega i jarost tvoju, da bi te se kao to treba bojao? 12 Naui nas dakle brojiti dane nae, da dobijemo srce mudro! 13 Povrati se, Gospode! Dokle e jo? Smiluj se slugama svojim!

447

Psalmi
5 Kako su velika djela tvoja, Gospode, kako su duboke osnove tvoje! 6 Samo tko je nerazuman, ne shvaa to; samo tko je luak, ne moe to nikada razumjeti. 7 Niu bezbonici kao trava; cvjetaju svi zlikovci; ali samo zato, da izginu zauvijek. 8 A ti si visoko uzvien: u vijeke ti si Gospod. 9 Jer evo, neprijatelji tvoji, Gospode, jer evo, neprijatelji tvoj ginu, svi se zloinci rasipaju, 10 Ti si uinio velikom snagu moju kao u bivola; pomazao si me svjeim uljem. 11 Ponosno gleda oko moje na protivnike moje; o padu bezbonika, koji su stajali proti meni, slualo je uho moje. 12 A pravednik se zeleni kao palma, kao cedar libanonski raste gore, 13 Koji su zasaeni u kui Gospodnjoj, zelene se u dvorima Boga naega: 14 Jo u starosti nose obilat plod, jedri su i zeleni. 15 Tako oni javljaju: Gospod je dobar; on je branik moj bez mane. Psalam 93 1 Gospod je kralj; obukao se u sjaj; zaodjeo se Gospod u velianstvo, opasao se; tvrdo stoji nadzemaljski svijet, ne pomie se nikad. 2 Tvrdo stoji od iskona prijestolje tvoje; odvijeka ti si. 3 Podigle rijeke, Gospode, podigle rijeke um svoj, podigle rijeke amor svoj: 4 Ali vie nego glasovi silnih voda, uzvienije nego i buno more, jest silni Gospod u visini. 5 Posve je pouzdana rije obeanja tvojega; kui tvojoj pripada svetost u sva vremena, Gospode! Psalam 94 1 Boe osvete, Gospode! Boe osvete, sijevni! 2 Digni se, sue zemlje; naplati oholima djela njihova! 3 Dokle e se bezbonici, Gospode, dokle e se jo bezbonici hvaliti? 4 Oni se pjene i drzovito govore; svi se zloinci nadimaju. 5 Gaze narod tvoj, Gospode, pritiskuju batinu tvoju. 6 Udovicu, stranca ubijaju, sirote dave. 7 Pritom misle: Gospod ne vidi to, Bog Jakovljev ne zapazi to nikada. 8 Opametite se, bezumni u narodu luaci, kad ete doi do razboritosti? 9 Koji je stvorio uho, taj zar da ne uje; koji je nainio oko, taj zar da ne vidi?

14 Doskora nas okrijepi milou svojom, da se radujemo i veselimo u sve dane svoje! 15 Obraduj nas za one dane, kad si nas ponizio, za godine, kad smo gledali nesreu! 16 Neka se pokae na slugama tvojim djelo tvoje, slava tvoja na djeci njihovoj! 17 Neka vlada nad nama dobrota Gospoda, Boga naega; daj nam uspjeh djelu ruku naih, jest, daj uspjeh djelu ruku naih! Psalam 91 1 Onaj koji stanuje u zatiti Svevinjega, koji boravi u sjeni Svemonoga. 2 Govorit u ovako Gospodu: Ti si utoite moje i branik moj, Bog moj, l kojega se uzdam! 3 Jer te on uva od zamke ptiarske i od ljutoga pomora 4 Krilima svojim pokriva te: pod perjem si njegovim skriven; i tit i oklop bit e tebi vjernost njegova. 5 Ne treba se bojati strahote none, niti strijele, to leti danju. 6 Kuge, to ide po mraku, ni pomora, to mori opodne. 7 I padne li uza te tisua i deset tisua s desne strane tebi, ne moe tebi nita poiniti! 8 Jest, vidjet e oima svojim, gledat e plau bezbonicima. 9 Jest, utoite moje ti si, Gospode! Svevinjega si uzeo sebi za utoite. 10 l zato te nikada nee zlo zadesiti; bi se nee pribliiti atoru tvojemu. 11 Jer je anelima svojim zapovjedio za tebe, da te uvaju na svim stazama tvojim. 12 Nosit e te na rukama svojim, da se ne spotakne o kamen noga tvoja. 13 Moe stupati po lavovima i zmijama ljuticama, gazit e lavove i zmajeve. 14 Jer on pristaje uza me, spasit u ga, titit u ga, jer je poznaje ime moje. 15 Kad me zazove, usliit u ga i iz njega u stajati u nevolji; spasit u ga i proslavit u ga. 16 Dat u mu, da dugo ivi, i pokazat u mu spasenje svoje. Psalam 92
Psalam; pjesma; za subotu.

1 Lijepo je hvaliti Gospoda, pjevati imenu tvojemu, Svevinji, 2 Navjeivati jutrom milost tvoju, vjernost tvoju nou 3 Uz deset ica na harfu i uz citaru. 4 Jer me veseli, Gospode, djelima svojim; s djela ruku tvojih radujem se:

Psalmi
10 Koji kara narode, taj zar da ne kazni, on, koji ui ljude da znaju? 11 Gospod zna misli ljudi: one su samo para. 12 Blagoslovljen je ovjek, koga ti, Gospode, odgaja i u zakonu svojemu pouava, 13 Da mu dadne mir u zle dane, dok se iskopa grob bezboniku. 14 Jer nee odbaciti Gospod naroda svojega i batine svoje nee ostaviti. 15 Jer pravednost dolazi opet do prava svojega, da je slijede, koji su estita srca srca. 16 Tko e ustati za mene proti zlima? Tko e stajati uza me proti zlikovcima? 17 Kad mi Gospod ne bi bio pomonik, leala bi dua moja odavno u tiini. 18 Kadgod pomislim: Posre mi noga, uzdri me, Gospode, milost tvoja. 19 U svim brigama srca mojega utjeha mi tvoja opet obraduje duu. 20 Stoji li uza te prijestolje zloe, koji na temelju pravice ipak samo zlo ini? 21 Skupljaju se proti ivotu pravednikovu i osuuju krv nedunu. 22 Ali je Gospod utoite meni; Bog je moj tvrdo utoite moje. 23 On im plaa za zlodjela njihova; on ih upropauje za zlou njihovu; unitit e ih Gospod, Bog na. Psalam 95 1 Doite, kliimo Gospodu, podvikujmo pomoniku Bogu naemu! 2 Stupimo pred lice njegovo s hvalom, u pjesmama pokliknimo njemu! 3 Ser je Gospod velik Bog, kralj, vei od svih bogova. 4 U njegovoj su ruci temelji zemaljski, vrhunci gorski njegovi su. 5 Njegovo je more, on ga je stvorio i kopno koje njegove ruke nainie. 6 Doite, poklonimo se i padnimo niice; kleknimo pred Gospodom, koji nas je stvorio! 7 Jer je on Bog na, a mi smo narod, to ga on pase, ovce pasle njegove. I danas - o da biste ipak posluali glas njegov! 8 Nemojte da otvrdne srce vae kao u Meribi, kao u pustinji u dan Mase! 9 Gdje me oci vai iskuae i ispitae, a vidjee ipak djela moja. 10 etrdeset godina bilo m je muno pred tim rodom, i rekoh: Oni su narod, kojemu tumara srce; jer ne paze na putove moje. 11 Zato se zakleh pun gnjeva: Nee unii u mjesto pokoja mojega!

448

njegovo, navjeujte iz dana u dan spasenje njegovo! 3 Navjeujte narodima slavu njegovu, svakomu plemenu udesa njegova! 4 Jer je velik Gospod, hvale dostojan veoma, straniji je od svih bogova. 5 Jer su svi bogovi naroda idoli nitavi, a Gospod je stvorio nebo. 6 Sjaj i velianstvo blista pred njim; slava i radost napunjaju svetite njegovo. 7 Prinesite Gospodu, plemena naroda, prinesite Gospodu slavu i ast! 8 Prinesite Gospodu slavu imena njegova, nosite dare rtvene i stupite u dvore njegove! 9 Poklonite se Gospodu u svetom uresu, neka strepi pred njim sav svijet! 10 Navjeujte narodima: Gospod je kralj; vrsto stoji nadzemaljski svijet ne pomie se nikad: on sudi narodima pravedno. 11 Nebo se veseli; zemlja se raduje; bui more i to je u njemu. 12 Raduje se polje i to raste na njemu; kliku sva drveta umska 13 pred Gospodom, kad dolazi; jer dolazi da sudi zemlji; on sudi itavu svijetu po pravdi i narodima u vjernosti svojoj. Psalam 97 1 Gospod je kralj, neka se zato raduje zemlja, neka se vesele otoci mnogi! 2 Oblaci su i mrak oko njega; na pravicu i sud oslanja se prijestolje njegovo. 3 Oganj tri pred njim, izgara naokolo neprijatelje njegove 4 Munje njegove obasjavaju nadzemaljski svijet, zemlja vidi to i strepi. 5 Gore se kao vosak tope pred Gospodom, pred Gospodom cijeloga svijeta. 6 Nebesa navjeuju pravdu njegovu, i svi narodi gledaju sjaj njegov. 7 Svi poklonici likova postidjet e se, koji se hvale nitavim idolima; svi bogovi padaju pred njim u prah. 8 A Sion uje to i raduje se; kliku keri Judine zbog sudova tvojih, Gospode! 9 Jer si ti, Gospode, svevinji u svemu svijetu, ti nadvisuje sve bogove. 10 Koji ljubite Gospoda, mrzite na zlo, on uva ivot pravednika svojih; otima ih iz ruku bezbonika. 11 Svjetlost obasjava pravednika i radost srca estita. 12 Radujte se Gospodu, pravednici, slavite sveto ime njegovo!

Psalam 96 1 Pjevajte Gospodu pjesmu novu, Psalam 98 pjevaj Gospodu, sva zemljo! Psalam. 2 Pjevajte Gospodu, blagoslivljajte ime 1 Pjevajte Gospodu pjesmu novu, jer

449

Psalmi
5 Jer je dobar Gospod: vjeno traje milost njegova, kroz sve narataje vjernost njegova. Psalam 101
Psalam Davidov.

uini udesa; pomoe mu desnica njegova, sveta miica njegova. 2 Objavi Gospod pomono djelo svoje, pred oima neznaboaca otkriva spasenje svoje, 3 Spomenu se milosti svoje i vjernosti svoje prema kui Izraelovoj; sad gledaju svi krajevi zemlje spasenje Boga naega. 4 Klii Gospodu, sva zemljo, pjevaj, poklikuj i popijevaj! 5 Udaraj Gospodu na citaru, na citaru s pjevanjem pjesama! 6 S trubama i rogovima kliite pred kraljem, Gospodom! 7 Neka bui more i to je u njemu, nadzemaljski svijet i koji stoje na njemu! 8 Rijeke neka pljeskaju rukama, skupa gore neka se raduju 9 Pred Gospodom, kada doe da sudi zemlju, on sudi pravedno nadzemaljskom svijetu i narodima vjerno.

1 Milost i pravdu pjevat u, slavit u tebe, Gospode, 2 Razmiljat u o putu pobonom; kad e ti doi k meni? Hodit u ista srca u kui svojoj. 3 Oi svoje neu nikada upravljati na, zle stvari; jer mrzim na djela bezbona; neu za njima pristajati. 4 Neka je daleko od mene srce lano; neu da to znam o zlu. 5 Tko tajno opada blinjega svojega, toga u uutkati; tko gleda okom oholim i srce ima naduto, toga ne mogu podnositi. 6 Oi su moje upravljene na estite u zemlji, da bi boravili kod mene; tko hodi putem pravim, taj neka samo bude sluga moj! 7 Nikada ne smije prebivati l kui mojoj Psalam 99 koji radi lukavo; i tko govori la, taj 1 Gospod je kralj: narodi strepe; zemlja nee stajati pred oima mojim. se drma. 8 Svako jutro uutkam sve bezbonike 2 Velik je na Sionu Gospod, uzvien u zemlji, da tako protjeram iz grada iznad svih naroda. Gospodnjega sve zlikovce. 3 Neka slave ime tvoje, veliko i slavno: svet je on. Psalam 102 4 Prijatelj je pravde kralj jakosti; to je Molitva potlaenoga, kad oajava i pred Gospodom pravo, zapovjedio si; pravo i izlijeva muku svoju. 1 Gospode, uj molitvu moju, i vapaj pravednost inio si u Jakovu. 5 Uzvisujte Gospoda, Boga naega, moj neka doe k tebi! prignite se k podnoju nogu njegovih: 2 Ne skrivaj lica svojega preda mnom! Prigni uho svoje k meni u nevolji; uslii svet je on. 6 Mojsije i Aron kod sveenika njegovih me brzo u dan, kad te zazovem! i Samuel kod priznavalaca imena 3 Jer prolaze kao dim dani moji, i kosti njegova: oni su prizivali Gospoda, i on su moje uarene kao ognjite. 4 Kao trava pokoeno je i pasahnulo ih je usliio, 7 U stupu od oblaka govorio je njima; srce moje, i kruh svoj zaboravih jesti. oni su uvali zapovijedi njegove, 5 Od glasnog uzdisanja mojega prionu mi kost moja za meso. zakon, to im ga dao. 8 Gospode, Boe na, ti si ih usliio; ti 6 Ja sam kao pelikan u pustinji, ja sam si im bio Bog, koji oprata, a i osvetnik kao sova na pustim zidinama. 7 Bdijem i tugujem osamljen kao ptica za djela njihova. 9 Uzvisujte Gospoda, Boga naega, na sljemenu. prignite se k svetoj gori njegovoj; jer je 8 Svaki dan rue me neprijatelji moji; koji mi se rugaju, imenuju mene, kad svet Gospod, Bog na. psuju. 9 Ah, jedem pepeo kao kruh i mijeam Psalam 100 pie svoje sa suzama Pjesma; za rtvu zahvalnicu. 10 Radi gnjeva tvojega i srdbe tvoje, jer 1 Poklikni Gospodu, sva zemljo! 2 Sluite Gospodu s veseljem, si me podigao i na tlo bacio. pristupite pred lice njegovo s 11 Dani su moji kao sjena, to bjei, i ja se suim kao trava. klicanjem! 3 Spoznajte: Gospod, on je Bog, on nas 12 A ti, Gospode, stoluje vjeno, ime je stvorio: zato smo mi njegovi, narod tvoje traje kroz sve narataje 13 Ti e se dignuti, smilovat e se njegov, stado na pai njegovoj! 4 Udite na vrata njegova sa slavom, u Sionu: vrijeme, da mu se smiluje, dvore njegove s hvalom; hvalite ga, zaista, vrijeme je dolo! 14 Ser sluge tvoje ljube kamenje blagoslivljajte ime njegovo!

Psalmi
njegovo, i ruevine njegove aloste ih. 15 Tada e se neznaboci bojati imena Gospodnjega, svi kraljevi zemaljski slave tvoje, 16 Kada Gospod opet sazida Sion i javi se u sjaju; 17 Kada uslii vapaj siromaha i ne prezre molitve njihove. 18 Neka se napie ovo za budui narataj, da hvali Gospoda nanovo stvoren narod: 19 On je pogledao sa svete visine svoje, Gospod je s neba pogledao na zemlju, 20 Da uje uzdisanje zasunjenih, da oslobodi djecu smrti, 21 Neka se navjeuje na Sionu ime Gospodnje i slava njegova u Jerusalemu, 22 Kad se skupe narodi ujedno i kraljevstva, da slue Gospodu. 23 On mi slomi nasred puta snagu moju, skrati dane moje. 24 Ja rekoh: Boe moj, ne uzimaj me u polovini ivota, ti, ije godine daleko nadmauju sve dobi ovjeje! 25 Zemlja, koju si u poetku postavio, i nebesa, djelo ruku tvojih, 26 Oni e proi, a ti ostaje; oni svi ostare kao haljina; promijeni ih kao odjeu, oni se raspadnu. 27 A ti ostaje isti; godine tvoje nemaju kraja. 28 I sinovi sluga tvojih stanovat e u sigurnosti; pred tobom e opstati potomstvo njihovo. Psalam 103
Od Davida.

450

toliko on udaljuje od nas grijehe nae. 13 Kao to se otac smiluje djeci svojoj, tako se smiluje Gospod pravednicima svojim. 14 Jer zna, kakva smo mi grada, spominje se, da smo samo prah. 15 ovjek: kao trava; tako su dani njegovi, kao cvijet u polju, tako cvjeta. 16 Dune vjetar na njega, i nestane ga, i ne zna vie mjesta, gdje je stajao. 17 A milosre Gospodnje ostaje uvijek i vjeno na onima, koji ga se boje; i dobrota njegova na sinovima sinova, 18 Koji dre zavjet njegov i brino ispunjaju zapovijedi njegove. 19 Prijestolje svoje postavi Gospod na nebu, vlast njegova protee se na sve. 20 Slavite Gospoda, svi aneli njegovi, junaci puni snage, izvritelji lijei njegove, koji sluate silni glas njegov! 21 Slavite Gospoda, sve vojske njegove, sluge njegove, vritelji volje njegove! 22 Slavite Gospoda, sva djela njegov, po svim mjestima kraljevstva njegova: Duo moja, slavi Gospoda! Psalam 104 1 Duo moja, slavi Gospoda Velik si veoma, Gospode, Boe moj; obukao si se u sjaj i velianstvo! 2 Zaogrnuo si se svjetlou kao platem, dri nebo razapeto kao ator. 3 Grede svojih dvorova u vodu si uzidao, oblaci su kola tvoja, umi na krilima vihora. 4 ini vjetrove anelima svojim i ognjene plamene slugama svojim. 5 Postavio si zemlju na stupove njezine, ona se ne pomjeta dovijek vijeka. 6 Bezdan ju je pokrio kao haljina; na gorama su stajale vode. 7 A od prijetnje su tvoje bjeale, i uzmicale su od gromovnoga glasa tvojega. 8 Uzdigle se gore, spustile se doline u mjesto, to si im ga odredio. 9 Tako si postavio mee, kojih nikada ne prelaze; ne smiju opet pokriti zemlju. 10 Izveo si izvore po dolinama, oni teku izmeu gora. 11 Napajaju sve zvijeri poljske, divlji magarci gase iz njih eu svoju. 12 Na njima stanuju ptice nebeske, s grana se razlijee pjevanje njihovo. 13 Napaja gore iz dvorova svojih, plodom se djela tvojih siti zemlja. 14 Daje te raste trava stoci i bilje na korist ovjeku, da izvede kruh iz zemlje, 15 I vino, koje veseli srce ovjeku, i ulje, koje mu ini lice sjajnim, i kruh, koji

1 Duo moja, slavi Gospoda, i sve, to je u meni, sveto ime njegovo! 2 Duo moja, slavi Gospoda i ne zaboravljaj nijednoga dobroinstva njegova! 3 On je, koji ti oprata za sva zlodjela, koji ozdravlja sve bolesti tvoje, 4 Koji uva od propasti ivot i tvoj, koji te kruni milou i milosrem, 5 Koji nasiti duu tvoju dobrima, da se obnovi mladost tvoja kao u orla. 6 Gospod ini pomona djela i pravicu svima potlaenima. 7 Putove svoje pokaza Mojsiju, djela svoja djeci Izraelovoj. 8 Gospod je milosrdan i milostiv, strpljiv i bogat ljubavlju. 9 Zato se ne gnjevi dovijeka, niti se dovijeka srdi. 10 Ne postupa s nama po grijehima naim, niti nam vraa po zlodjelima naim. 11 Jer koliko je nebo visoko nad zemljom, tolika je ljubav njegova prema pravednicima njegovim. 12 Koliko je istok daleko od zapada,

451

Psalmi
6 Vi, potomstvo njegova sluge Abrahama, vi, sinovi Jakova, njegova izabranika! 7 On, Gospod, nama je Bog, u sav svijet idu sudovi njegovi. 8 Spominje se uvijek zavjeta svojega, rijei, koju je dao za tisuu koljena, 9 Zavjeta, to ga je sklopio s Abrahamom, i zakletve svoje Izaku. 10 To je postavio Jakovu za zakon, Izraelu za zavjet vjeni, 11 Govorei ovako: Kanaan u ti dati kao vau odreenu batinu! 12 Tada vas je jo bilo malo na broj, samo malo, i, to stranci. 13 Jo su ili tada od naroda do naroda, od jednoga kraljevstva do drugoga. 14 Ali ne dade nikome, da im naudi; same je kraljeve karao za njih: 15 Ne dirajte u pomazanike moje, prorocima mojim ne inite nita naao! 16 Pusti onda glad na zemlju; razbi svaku potporu kruha. 17 Ali posla pred njima ovjeka: za roba prodan bi Josip. 18 Okovima stegoe noge njegove, i metnue ga u gvoe. 19 Do vremena, kad se ispuni rije njegova, rije Gospodnja sauva ga. 20 Tada posla kralj i pusti ga, gospodar nad narodima, i oslobodi ga. 21 Postavi ga gospodarom nad kuom svojom, upraviteljem svega imanja svojega; 22 Da vlada nad knezovima njegovim po volji, da starjeine njegove ui mudrosti. 23 Tako doe Izrael u Egipat, i Jakov postade gost u zemlji Kamovoj. 24 I namnoi narod svoj veoma, uini ga jaim od tlaitelja njegovih. 25 Prevrnu srce njihovo, te zamrzie na narod njegov, i inili su lukavstvo slugama njegov im. 26 Tada posla Mojsija, slugu svojega, i Arona, izabranika svojega. 27 Oni pokazae meu njima udesne znakove njegove i strahovita djela u zemlji Kamovoj. 28 Posla mrak i zamrai je, a oni Jo prkosie zapovijedi njegovoj. 29 Pretvori vodu njihovu u krv i pomori ribu njihovu. 30 Provre zemlja njihova abama sve do unutra u odaje kraljeve. 31 Zapovjedi, i dooe pasje muhe, komarci po svim krajevima njihovim. 32 Mjesto dada posla na njih tuu, ivi oganj na zemlju njihovu. 33 Pobi lozu njihovu i smokve njihove, potro stabla u krajevima njihovim. 34 Zapovjedi, i dooe skakavci i

oivi snagu ovjeku. 16 Tada se napoje najvea drveta, cedri libanonski, to ih je on zasadio. 17 Na njima ptice viju gnijezda, roda, koja gradi gnijezdo svoje na empresima. 18 Gore visoke pripadaju divokozama, peine su zaklon jazavcima. 19 Stvori mjesec, da pokazuje vremena, sunce poznaje mjesto zapada svojega. 20 Prostire tamu i biva no; tada se mie sva zvjerad umska. 21 Lavici viu za plijenom i trae od Boga hrane sebi. 22 Sunce izae, i oni se povlae i lijeu u pilje svoje. 23 Tada ide ovjek na posao svoj do veera. 24 Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sva si mudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega. 25 Tu je more, tako veliko, na obadvije strane tako daleko: u njemu vrvi bez broja, ivotinje sitne i velike. 26 Tamo lae plove, Levijatan, kojega si nainio, da se igra po njemu. 27 Svi tebe ekaju, da ih nahrani; na vrijeme. 28 Kad im daje, pobiraju; kad otvara ruku, nasite se dobro. 29 A odvrati li lice svoje, preplae se; uzme li im dah, poginu i vraaju se opet u prah. 30 Kad polje duh svoj, stvaraju se; tako obnavlja lice zemlji. 31 Neka uvijek traje slava Gospodnja; Gospod se veseli za djela svoja. 32 On pogleda na zemlju, i ona se trese; on se dotakne gola, i one se dime. 33 Pjevat u Gospodu, dok sam iv; slavit u Gospoda, svojega, dok sam god. 34 Neka mu se dopadne pjesma moja! Ja, ja se veselim u Gospodu. 35 Ah, da bi nestalo grjenika sa zemlje, i da ne bi ostali na ivotu bezbonici! A ti, duo moja, slavi Gospoda! Aleluja! Psalam 105 1 Hvalite Gospoda, zazivajte ime njegovo, javljajte narodima djela njegova! 2 Pjevajte mu, slavite ga, govorite sva udesa njegova! 3 Hvalite se svetim imenom njegovim, neka se veseli srce onih, koji trae Gospoda! 4 Traite Gospoda i mo njegovu, traite uvijek lice njegovo! 5 Sjeajte se udesa njegovih, to ih je uinio, znakova njegovih, sudova usta njegovih!

Psalmi
gusjenice nebrojene. 35 I izjedoe svu travu po zemlji, pojedoe rod u poljima njihovim. 36 Tada pobi sve prvoroence u zemlji, prvine svega truda njihova. 37 Izvede ih sa srebrom i zlatom, i nije bilo umorna u plemenima njihovim. 38 Egipat se obradova izlasku njihovu, jer strah od njih bio ih je spopao. 39 l Razastrije im oblak kao zatitu i oganj, da svijetli nou. 40 Zamolie, i zapovjedi da dou prepelice i nasiti ih kruhom s neba. 41 Otvori hridinu, i protee voda, protee kao rijeka kroz pustinju. 42 Jer se je spominjao svete rijei svoje Abrahamu, slugi svojemu. 43 Izvede narod svoju radosti, izabrane svoje u veselju. 44 Darova im zemlje naroda; oni uzee, to su stekli narodi, 45 Da bi uvali zapovijedi njegove i drali se zakona njegovih. Slava Gospodu! Aleluja! Psalam 106 1 Aleluja! Hvalite Gospoda jer je dobar; jest, vjeno traje milosre njegovo. 2 Tko moe opisati velika djela Gospodnja, iskazati svu slavu njegovu? 3 Blagoslovljeni su oni, koji su se tvrdo dre pravde i tvore pravo svagda! 4 Spomeni me se, Gospode, po milosti k narodu svojemu, po svome djelu spasenja pohodi i mene! 5 Da mognem jo doivjeti sreu izabranika tvojih, veseliti se u veselju naroda tvojega i hvaliti se jo s tvojima. 6 Grijeili smo s ocima svojim, inili smo zlodjela i poinjali bezakonje. 7 Ve oci nai u Egiptu, oni nijesu pazili na udesa tvoja, nije su se spominjali velikih milosti tvojih i bunili su se na moru, na Crvenome moru. 8 A on im pomoe zbog imena svojega, da oituje jakost svoju. 9 Zaprijeti Crvenom moru, i presahnu, i provede ih preko morske dubine kao preko pustinje. 10 Tako ih spasi od ruke mrzitelja, izbavi ih iz sile neprijatelja. 11 Pokri voda tlaitelje njihove, ni jedan od njih ne ostade. 12 Tada napokon povjerovae rijeima njegovim i zapjevae slavu njegovu. 13 Ali brzo zaboravie, to je uinio; odluku njegovu nijesu ekali nikada. 14 Polakomie se u pustinji, stadoe kuati Boga u pustoj zemlji. 15 I on im ispuni elju njihovu, ali tada posla na njih suicu. 16 I pobunie se u taboru proti Mojsiju i proti Aronu, koji je bio posveen

452

Gospodu. 17 Zemlja se rastvori, proguta Datana i zatrpa mnotvo Abiramovo. 18 Posred njih buknu oganj, i plamen izgara bezbonike. 19 Nainie sebi tele na Horebu i pred livenim likom bacie se na zemlju: 20 Zamijenie velikoga Boga svojega za lik vola, koji jede travu. 21 Zaboravie spasitelja Boga svojega, koji uini sjajna djela u Egiptu, 22 udesa u zemlji Kamovoj, onda strahote na Crvenome moru. 23 Ve pomisli da ih uniti, tada stupi njegov izabranik Mojsije pred njega kao posrednik, da odvrati jarost njegovu, te ih ne uniti. 24 arko uenu zemlju pogrdie i ne pouzdae se u rijei njegove. 25 Uzee mrmljati u atorima i svojim i ne htjedoe vie sluati zapovijed Gospodnju. 26 Tada on podie ruku svoj na njih, da ih pobije u pustinji 27 l da preda pleme njihovo neznabocima i raspri ih po zemljama. 28 Tada se oni posvetie Baal-Peoru, i jeli su rtve mrtvake. 29 Tako razdraie Gospoda djelima svojim; tada u njih udari kuga. 30 Ali ustade Finehas i odra sud, i tako prestade pomor. 31 Njemu se to primi u zaslugu kroz sve narataje na vijeke. 32 Na vodi svae opet ga razdraie; tada morade Mojsije trpjeti zbog njih, 33 Ser mu ogorie duu, i pogrijei ustima svojim. 34 Ne istrijebie naroda, kako im je Gospod zapovjedio. 35 Nego se pomijeae s neznabocima i primie djela njihova 36 l stadoe sluiti idolima njihovim; a oni su bili na propast. 37 Prinosili su sinove svoje i keri svoje kao rtvu avolima. 38 I prolijevali su nevinu krv, krv sinova svojih i keri svojih, koje bi prinosili za rtvu idolima kanaanskim; tako se oskvrni zemlja krvnim djelima njihovim. 39 I postadoe neisti djelima svojim i posve nevjerni postupanjem svojim. 40 Tada se veoma razgnjevi Gospod na narod svoj, i omrznu mu batina njegova. 41 Predade ih u ruke neznabocima, i mrzitelji njihovi vladali su nad njima. 42 Tlaili su ih neprijatelji njihovi, i bili su pokoreni pod vlast njihovu. 43 Mnogo ih je puta izbavljao, ali njihovo srce ostade ipak uporno; propadali su zbog zlodjela svojih.

453

Psalmi
ljudima! 22 Neka prinesu rtvu hvale, neka navjeuju djela njegova s radou! 23 Drugi, koji su plovili morem na laama, trgovali na velikim vodama, 24 Gledali su djela Gospodnja, udesa njegova nad dubinom: 25 Kad on zapovjedi, die se vihor, koji uzburka valove. 26 Dizali se do neba, survali se u dubinu; tada je dua njihova obnemogla od nevolje. 27 Posrtali su i ljuljali se kao pijani; sva se je umjetnost njihova iscrpla. 28 Povikae u tjeskobi svojoj Gospodu, on ih oslobodi od nevolje njihove. 29 On obrati buru u tiinu, i valovi morski umuknue. 30 Tada se razveselie, to nastade tiina; on ih onda povede u uenu luku. 31 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, za udesa njegova meu ljudima! 32 Neka ga hvale pred skupljenim narodom, neka ga slave u vijeu starjeina! 33 On je, koji zemlju rijenu pretvara u pustinju, tla bogata izvorima u suhu zemlju, 34 Plodna polja u slanu pustaru za zlou stanovnika njihovih. 35 On pretvara pustinju u jezero, suhu zemlju u tlo bogato izvorima. 36 Tamo onda naseljava gladne; Oni podiu sebi grad za stanovanje, 37 Siju polja, sade vinograde, skupljaju plodove kao nagradu. 38 I on ih blagosliva, i oni se i mnoe veoma, i ne da on nikada, da, se umanjuje stoka njihova. 39 Ali opadnu i skueni postanu pod teretom nesree i brige. 40 Tako izlijeva sramotu na knezove, pusti da lutaju po pustinji bez puta. 41 Tako izvlai siromaha iz nevolje, obitelji njegove umnoi kao stada. 42 To gledaju poboni i raduju se; sva zloa zatvara usta svoja. 43 Tko je mudar, neka zapamti ovo i neka primi k srcu milosre Gospodnje! Psalam 108
Pjesma; psalam Davidov.

44 Onda on pogleda opet na nevolju njihovu, kad je uo glasnu tunjavu njihovu. 45 Spomenu se zavjeta svojega s njima i bi mu ao u velikoj dobroti njegovoj, 46 Uini, te naoe opet milosre kod svih tlaitelja svojih. 47 Pomozi nam, Gospode, Boe na, i pokupi nas iz neznaboaca, da mognemo slaviti sveto ime tvoje, da se diimo slavom tvojom! 48 Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, odvijeka dovijeka! I sav narod neka kae: Amen! Aleluja! Psalam 107 1 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer vjeno traje milosre njegovo! 2 Tako neka govore otkupljenici Gospodnji, koje je otkupio iz vlasti neprijatelja 3 I skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora! 4 Bili su zalutali u pustinji, u pustoi, ne naoe puta k mjestu, gdje bi se nastanili. 5 Trpjeli su od gladi i ei, dua je njihova iznemagala u njima 6 Povikae u tjeskobi svojoj Gospodu, on ih oslobodi od nevolje njihove. 7 Izvede ih na pravi put, koji ide u mjesto prebivanja. 8 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, za udesa njegova meu ljudima! 9 Jer je nasitio duu praznu, duu gladnu napunio je okrepom. 10 Drugi su sjedili u tami i u sjeni smrtnoj, leali su okovani u bijedu i gvode. 11 Jer su bili prkosili rijeima Bojim i prezirali volju Svevinjega. 12 Zato ponizi nevoljom srce njihovo; posrnue, a nije bilo tko da pomogne. 13 Povikae u tjeskobi svojoj Gospodu, on ih oslobodi od nevolje njihove 14 Izvede ih iz tame i sjene smrtne i rastrga okove njihove. 15 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, za udesa njegova meu ljudima! 16 Jer razbi vrata mjedena, prijevornice gvozdene slomi. 17 Drugi - bezumnici zbog nevjernih putova svojih - moradoe se muiti zbog zlodjela svojih. 18 Gadilo im se svako jelo, ve su stajali do vrata smrtnih. 19 Povikae u tjeskobi svojoj Gospodu, on ih oslobodi od nevolje njihove. 20 Posla rije svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba. 21 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, za udesa njegova meu

1 Utjeeno je srce moje, Boe, pjevat u i svirat u; utjeen je duh moj. 2 Probudi se, harfo i citaro; hou da probudim zoru bijelu. 3 Tebe u slaviti meu narodima, Gospode, tebi svirati meu neznabocima. 4 Jer je uzviena do neba milost tvoja, vjernost tvoja do oblaka.

Psalmi
5 Iznad neba pokai svoje velianstvo, Boe; sjaj tvoj neka napuni sav svijet! 6 Da se sad izbave prijatelji tvoji, prui desnicu svoju i uj nas! 7 Ovako ree Bog u svetosti svojoj: Kliui pobjedonosno razdijelit u ekem, izmjerit u dolinu Sukot. 8 Moj je Gilead, moj je Manaseh, Efraim je obrana glave moje, Juda vladalaki tap moj. 9 Moab je umivaonik moj, Edomu, da se brine za obuu moju; ti, Filistejo, zavjeri se meni! 10 Tko e me odvesti u tvrdi grad, tko e me povesti u Edom? 11 Zar ne ti, Boe, koji si nas odbacio, koji nijesi iao s naim etama, Boe? 12 Ah, daj nam pomo pred neprijateljem, jer je ljudska pomo nitava! 13 S Bogom izvojujemo pobjedu; jer to Onaj koji e pogaziti neprijatelje nae. Psalam 109
Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov.

454

1 Boe, diko moja, nemoj ipak utjeti! 2 Jer se usta puna drskosti, usta puna lukavosti na me otvorie; govorili su mi jezikom laljivim, 3 Okruivali me rijeima punim mrnje, udarali na me ni za to. 4 Za ljubav moju zlobe mi; a ja se molim samo. 5 Vratie mi zlo za dobro, mrnju za ljubav moju: 6 Postavi proti njemu bezbonika i tuitelj neka mu stane s desne strane! 7 Kad mu se sudi, neka izae kriv, i molitva njegova neka mu se upie kao grijeh! 8 Dana njegovih neka bude malo i slubu njegovu neka dobije drugi! 9 Djeca njegova neka postanu sirote, ena njegova udovica! 10 Djeca njegova nek se potucaju i prose, nek budu protjerana iz ruevina svojih! 11 Lihvar neka mu uzme sve imanje njegovo; tuini neka mu razgrabe muku njegovu! 12 Neka ne imadne nikoga, koji bi ga strpljivo tedio, nikoga, koji bi se smilovao sirotama njegovim. 13 Potomstvo njegovo neka se zatre, u slijedeem koljenu neka ugine ime njegovo! 14 Zlodjela otaca njegovih neka se spomene Gospod, i krivnja matere njegove neka se ne izbrie! 15 Neka budu svagda pred oima Gospodnjim! Spomen njihov neka on uniti na zemlji! 16 Jer nije mislio na to, da ini milosre, progonio je patnika i

siromaha, pa i do na smrt oajnoga, 17 I volio je kletvu: zato neka ga on stigne! Pogrivao je blagoslov: zato neka on bude daleko od njega! 18 Oblaio je kletvu kao haljinu svoju: zato neka ona prodre u nutarnjost njegovu kao voda, u kosti njegove kao ulje! 19 Neka mu ona bude kao odijelo, u koje se zamotava, kao pojas, kojim se svagda pae! 20 To neka bude od Gospoda sudbina neprijatelja mojih i onih, koji zlo govore proti meni! 21 A ti, svemogui Gospode, budi mi u pomoi zbog imena svojega; milost je tvoja puna dobrote, zato me spasi! 22 Jer sam nevoljan i siromah; srce je moje ranjeno u meni. 23 Kao sjena, kad se nagne, tako ja ginem; kao jato skakavaca tjeraju mene. 24 Koljena moja klecaju od posta, tijelo se moje gri od mravosti. 25 Postadoh podsmijeh njima; vide me i mau glavom. 26 Pomozi mi, Gospode, Boe moj, u ljubavi svojoj spasi me! 27 Neka spoznaju, da je ruka tvoja, da si ti sam, Gospode, uinio ovo! 28 Ako me i kunu: ti e me blagosloviti; ako i ustaju na me: postidjet e se; a sluga e se tvoj obradovati. 29 Sramota e pokriti klevetnike moje; kao plat omotava ih sram. 30 Tada e glasno hvaliti usta moja Gospoda, slaviti ga usred mnotva. 31 Jer siromahu stoji s desne strane, da ga spasi od osuditelja njegovih. Psalam 110
Psalam Davidov.

1 Ree Gospod Gospodu mojemu: Sjedi mi s desnu stranu moju, dok poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim! 2 Gospod daje da izae ezlo vladanja tvojega sa Siona: vladaj posred neprijatelja svojih! 3 Narod se tvoj dragovoljno predaje tebi u dan vojne tvoje u svetom uresu. Iz krila zore izvire tebi rosa mladosti tvoje. 4 Gospod se zakleo, nikad se nee pokajati: Ti si sveenik dovijeka po redu Melkizedekovu! 5 Ob desnu tvoju Gospod satire kraljeve u dan gnjeva svojega, 6 Sudi narodima: okolo se gomilaju leine; satire knezove na zemlji irokoj. 7 Iz potoka pije na putu svojemu, zato moe glavu visoko podignuti.

455

Psalmi
se hvali ime Gospodnje! 4 Uzvien je nad svima narodima Gospod; sjaj njegov sja iznad neba. 5 Tko je jednak Gospodu, Bogu naemu, koji stoluje u visini? 6 Koji milostivo gleda na nisko u nebu i na zemlji. 7 Koji iz praha podie malenoga, iz smea uzdie siromaha, 8 I posauje ga s knezovima, s knezovima naroda njegova. 9 On daje da nerotkinja stanuje u kui kao vesela mati djece. Aleluja! Psalam 114 1 Kad izae Izrael iz Egipta, kua Jakovljeva iz naroda tueg jezika, 2 Tada postade Juda svetinja njegova, Izrael oblast njegova. 3 More vidje to i pobjee; Jordan se okrenu natrag. 4 Bregovi poskoie kao ovnovi, humci kao mladi janjci. 5 to je tebi, more, da bjei, i tebi, Jordane, da se okree natrag? 6 Bregovi, to skaete kao ovnovi i humci kao mladi janjci? 7 Pred licem Gospodnjim dri, zemljo, pred licem Boga Jakovljeva. 8 Koji pretvori hridinu u jezero, kremen u vrelo!

Psalam 111 1 Aleluja! Od svega srca slavim Gospoda u krugu pravednika i u zajednici: 2 Velika su djela Gospodnja, dostojna da se uvae zbog sve krasote svoje. 3 Djela su njegova krasota i sjajnost; pravedno upravljanje njegovo traje dovijeka. 4 udesima je svojim podigao spomenik, Gospod pun milosti i milosra. 5 tovateljima svojim dao je jelo; zavjeta svojega vjeno se je spominjao. 6 Narodu je svojemu objavio velika djela svoja, kad im je dao batinu naroda. 7 Djela su ruku njegovih vjernost i pravda; sve su zapovijedi njegove vjerne. 8 Stoje tvrdo za vjena vremena, dano u istini i pravici. 9 Otkupljenje posla narodu svojemu; zavjet svoj ustanovi zauvijek; ime je njegovo sveto i strano. 10 Poetak je mudrosti strah Gospodnji; tko po njemu djeluje, dobije razboritost spasonosnu, hvala njegova traje dovijeka. Psalam 112 1 Aleluja! Blagoslovljen je ovjek, koji se boji Gospoda, koji od srca ljubi zapovijedi njegove! 2 Mono e biti u zemlji potomstvo njegovo, jer e rod pravednika biti blagoslovljen. 3 Imanje je i bogatstvo u kui njegovoj; pravda njegova traje dovijeka. 4 Kao svjetlo u tami sja on pravednicima; milosrdan je, blag i pravedan. 5 . Blagoslovljen je ovjek, koji je milostiv i daje u zajam, i poslove svoje ureuje po pravici. 6 On se nee poljuljati dovijeka; u vjenoj uspomeni ivi pravednik, 7 Ne treba se bojati zla glasa, srce je njegovo mirno; on se uzda u Gospoda. 8 Srce je njegovo utjeeno; on se ne boji, dok ne ponizi neprijatelje svoje. 9 On dijeli obilno, daje siromasima; pravda njegova ostaje uvijek; zbog bogatstva njegova uzvisuje se mo njegova. 10 A bezbonik gleda to pun jeda, kripi zubima i gine; elja bezbonika propada.

Psalam 115 1 Ne nama, Gospode, ne nama, nego imenu svojemu da; slavu, zbog milosti svoje, zbog vjernosti svoje! 2 Zato da govore narodi: Gdje je Bog njihov? 3 Bog je na u nebu; ini sve, to hoe. 4 A idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku ovjejih. 5 Usta imaju, a ne mogu govoriti, dva oka, a ne mogu vidjeti, 6 Dva uha, a ne mogu uti, nos, a ne mogu mirisati, 7 Ruke, a ne mogu hvatati, noge, a ne mogu hodati; ne putaju glasa iz grla svojega. 8 Koji ih nainie, neka postanu kao oni, svaki, koji se pouzdao u njih! 9 Izraele, uzdaj se u Gospoda: on im je pomonik i zatitnik! 10 Kuo Aronova, uzdaj se u Gospoda: on im je pomonik i zatitnik! 11 Koji se bojite Gospoda, uzdajte se u Gospoda: on im je pomonik i zatitnik! 12 Gospod se je nas spomenuo: on e Psalam 113 blagosloviti, blagoslovit e kuu 1 Aleluja! Hvalite, sluge Gospodnje, Aronovu, hvalite ime Gospodnje! 13 Blagoslovit e one, koji se boje 2 Neka bude ime Gospodnje slavljeno Gospoda, male i velike. od sada i dovijeka! 14 Neka vas umnoi Gospod, vas i 3 Od istoka sunanoga do zapada neka djecu vau!

Psalmi
15 Neka ste blagoslovljeni od r Gospoda, koji stvori nebo i zemlju! 16 Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju je dao ljudima. 17 Ne slave mrtvi Gospoda, niti oni, koji odoe u tiinu. 18 Ali mi emo slaviti Gospoda od sada i dovijeka. Aleluja! Psalam 116 1 Ljubim Gospoda; jer uslii vapaj molitve moje. 2 Jer prignu k meni uho svoje; i zato u ga zazivati, dok ivim. 3 Bili su me stegli okovi smrti, spopale me tjeskobe svijeta mrtvih; bio sam upao u tugu i muku. 4 Tada prizvah ime Gospodnje: Ah, Gospode, spasi ivot moj! 5 Milostiv je Gospod i pravedan; Bog je na milosrdan. 6 uva malene Gospod: bijedan sam bio, tad mi on pomoe. 7 Vrati se, duo moja, u mir svoj; jer ti Gospod uini dobro! 8 Ti si sauvao ivot moj od smrti, oko moje od suza, nogu moju od pada. 9 Hodam pred Gospodom u zemlji ivih. 10 Pun vjere bio sam rekao: Duboko sam ponien! 11 Pomislih u tjeskobi svojoj: Svaki je ovjek laac. 12 Kako da vratim Gospodu za sve dobro, to mi uini? 13 au spasenja uzet u i slaviti ime Gospodnje, 14 Zavjet svoj Gospodu ispuniti pled svim narodom njegovim. 15 Dragocjena je u oima Gospodnjim smrt pravednika njegovih. 16 Ah, Gospode, ja sam ipak sluga tvoj, sluga tvoj, sin slukinje tvoje; raskovao si okove moje. 17 Tebi prinosim rtvu hvale ime Gospodnje slavit u, 18 Zavjet svoj Gospodu ispunit u pred svim narodom njegovim, 19 U dvorima kue Gospodnje, u sredini tvojoj, Jerusaleme! Aleluja! Psalam 117 1 Hvalite Gospoda, svi narodi! Slavite ga, svi puci! 2 Jer nas dobrota njegova uva mono, vjernost Gospodnja traje dovijeka. Aleluja!

456

Psalam 118 1 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer dovijeka traje milosre njegovo. 2 Neka pjeva Izrael: Dovijeka traje milosre njegovo. Psalam 119 3 Neka pjeva kua Aronova: Dovijeka 1 Blagoslovljeni su oni, koji su ista

traje milosre njegovo. 4 Neka pjevaju svi, koji se boje Gospoda: Dovijeka traje milosre njegovo. 5 Kad povikah u tjeskobi: Gospode, uslii me Gospod, te postadoh slobodan. 6 Kad je Gospod za me, ne bojim se nita; to mi moe uiniti ovjek? 7 Kad je Gospod za me kao pomonik moj, doivjet u pobjedu nad mrziteljima svojim. 8 Bolje je uzdati se u Gospoda, nego se oslanjati na ovjeka. 9 Bolje je uzdati se u Gospoda, nego se oslanjati na knezove. 10 Svi me narodi opkolie: u ime Gospodnje ja ih unitavam. 11 Opkolie me, stegnue me: u ime Gospodnje ja ih unitavam. 12 Kao roj pela opkolie me: ugasie se kao oganj u trnju; u ime Gospodnje ja ih unitavam. 13 Otisnue me opako, da padnem; ali mi Gospod pomoe. 14 Gospod mi je pobjeda i pjesma, jer mi postade spasitelj. 15 uj! Glas pobjede odjekuje u atorima pravednika: desnica Gospodnja pokazala je snagu. 16 Desnica Gospodnja uzvisila se; desnica Gospodnja pokazala je snagu. 17 Nijesam umro; ja ivim i navjeivat u djela Gospodnja. 18 Teko me kazni Gospod, ali me ne predade smrti. 19 Otvorite mi vrata pravde: ui u na njih, zahvalit u Gospodu 20 Ovo su vrata, to vode Gospodu; tko je pravedan, smije ui na njih: 21 Zahvaljujem ti; jer si me usliio, i postao si mi spasenje. 22 Kamen, koji odbacie graditelji, postade kamen ugaoni. 23 To se dogodi od Gospoda; to je udo pred oima naim. 24 Ovo je dan, to ga uini Gospod; radujmo se i veselimo se na njemu! 25 Gospode, donesi nam pomo! Gospode, daruj nam sreu! 26 Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslivljamo vas iz kue Gospodnje. 27 Bog je Gospod, on nas obasja; veite uetima rtve blagdanske sve do rogova rtvenika! 28 Ti si Bog moj, tebe u slaviti; ti si Bog moj, tebe u diiti. 29 Hvalite Gospoda jer je dobar; dovijeka traje milosre njegovo.

457

Psalmi
nemoj me osramotiti, Gospode! 32 Putem zapovijedi tvojih idem, jer rairuje srce moje. 33 Pokai mi, Gospode, put naredaba svojih, da ga se drim do kraja! 34 Prosvijetli me, da uvam zakon tvoj i da ga drim svim srcem! 35 Prati me na stazi zapovijedi svojih, jer na njoj nalazim slast svoju! 36 Prikloni srce moje k svjedoanstvima svojim, a ne k lakomosti! 37 Odvrati oi moje, da ne gledaju ispraznost; daj mi, da naem ivot na putovima tvojim! 38 Dri slugi svojemu rije svoju, da te se boji! 39 Odvrati od mene porugu, koje se plaim, jer su upute tvoje krasne! 40 Eto, eznem za propisima tvojim, oivi me u dobroti svojoj! 41 Gospode, neka doe na me milost tvoja, spasenje tvoje po rijei tvojoj! 42 Tada imam odgovor onima, koji me rue, jer se uzdam u rije tvoju. 43 Ne uzimaj posve ustima mojim rijei istine, jer se uzdam u odluke tvoje! 44 I uvat u zakon tvoj svagda, dovijeka i bez prestanka. 45 l hodit u na prostoru irokom, jer sam nastojao oko propisa tvojih. 46 Pred kraljevima priznavat u svjedoanstva tvoja, i neu se stidjeti. 47 Imam veselje na propisima tvojim, ja ih ljubim. 48 K propisima tvojim, koje volim, diem ruke svoje, i razmiljam o naredbama tvojim, 49 Spomeni se rijei svoje slugi svojemu, na koju si oslonio ufanje moje! 50 To je utjeha moja u nevolji mojoj, to me rije tvoja oivljava. 51 Oholi mi se rugaju veoma, ali ja ne odstupam od zakona tvojega. 52 Pomislio sam na stare naputke tvoje, Gospode, i bio sam utjeen. 53 Obuze me srdba zbog bezbonika, koji ostavljaju zakon tvoj. 54 Naredbe tvoje postae mi pjesme na mjestu putovanja mojega. 55 Nou sam se spominjao imena tvojega, Gospode, i drao sam zakon tvoj. 56 To je dio moj: da drim propise tvoje. 57 Dio moj, Gospode, - tako ja govorim - jest, da uvam rijei tvoje. 58 Molim ti se iz svega srca, budi mi milostiv po rijei svojoj! 59 Razmotrio sam putove svoje i obratio nogu svoju k svjedoanstvima tvojim. 60 Hitim i ne oklijevam, da drim zapovijedi tvoje. 61 Ueta opakih dre me uhvaena, ali

ivota, koji idu po zakonu Gospodnjem. 2 Blagoslovljeni su oni, koji uvaju svjedoanstva njegova, koji ga trae svim srcem, 3 Koji ne ine zlodjela, nego idu putovima njegovim! 4 Ti si sam dao naredbe svoje, da se dre vjerno. 5 O kad bi putovi moji bili upravljeni, da drim naredbe tvoje! 6 Onda se ne bih nikada postidio pazei na sve zapovijedi tvoje. 7 Slavim te s pravim srcem, kad upoznajem pravedni zakon tvoj. 8 Drim tono naredbe tvoje: nemoj me ostaviti sasvim! 9 Kako mladi dri ist ivot svoj? Ako tono obdrava rije tvoju. 10 Svim srcem svojim traim te, ne daj mi, da zaem od zapovijedi tvojih! 11 U srcu svojemu krijem rijei tvoje, da nikada ne pogrijeim proti tebi. 12 Blagoslovljen si, Gospode, naui me naredbama svojim! 13 Ustima svojim brojim sve naputke usta tvojih. 14 Vie se radujem ivljenju po naredbama tvojim, negoli bogatstvu mnogome. 15 Razmiljat u o propisima tvojim i gledati na putove tvoje. 16 Nalazim nasladu u naredbama tvojim, ne zaboravljam rijei tvojih. 17 Daj slugi svojemu, da ivim, i drat u rijei tvoje! 18 Otvori mi oi, da vidim udesa nauke tvoje! 19 Tuin sam na zemlji, ne skrivaj od mene zapovijedi svojih! 20 Gine dua moja od enje za naredbama tvojim u svako doba. 21 Ti prijeti oholicama, prokletnicima, koji ostavie zapovijedi tvoje 22 Uzmi od mene porugu i prezir; jer uvam svjedoanstva tvoja! 23 Makar knezovi sjede, da vijeaju proti meni, sluga tvoj razmilja o naredbama tvojim. 24 Jer su svjedoanstva tvoja nala da moja, savjetnici moji. 25 U prahu lei dua moja, oivi me rijeju svojom! 26 Pripovijedao sam stanje svoje, i ti si me sluao; ui me naredbama svojim! 27 Pokai mi put propisa svojih, da razmiljam o udesima tvojim! 28 U suzama je dua moja od tuge, okrijepi me rijeima svojim! 29 Put lai dri daleko od mene, iskai mi milost naukom svojom! 30 Put vjernosti izabrah, i naputaka tvojih ne zaboravih nikada. 31 Prianjam za svjedoanstva tvoja,

Psalmi
ne zaboravih zakona tvojega. 62 U po noi diem se, da te slavim za pravedni zakon tvoj. 63 Prijatelj sam svima onima, koji te se boje i dre propise tvoje. 64 Zemlja je, Gospode, puna dobrote tvoje, naredbama svojim naui me! 65 Uinio si dobro slugi svojemu, Gospode, po rijei svojoj! 66 O, naui me dobrome obiaju i znanju, jer sam se pouzdao u propise tvoje! 67 Prije nego moradoh podnijeti kaznu, lutao sam; ali sada pazim brino na rije tvoju. 68 Ti si tako dobar i dobrostiv: naui me naredbama svojim! 69 Oholi pletu na mene la, ali se ja svim srcem drim propisa tvojih. 70 Beutno je srce njihovo kao salo, a ja se radujem nauci tvojoj. 71 Na spasenje je meni, to moram trpjeti, da upoznam naredbe tvoje. 72 Zakon usta tvojih vee mi je dobro, negoli tisue komada zlata i srebra. 73 Ruke su me tvoje stvorile i nainile, prosvijetli me, da nauim propise tvoje! 74 Koji se boje tebe, vide me i raduju se, jer se pouzdah u rije tvoju. 75 Znam, Gospode, sudi li pravo i da me u vjernosti ponizuje! 76 Neka mi milost tvoja bude na utjehu po rijei tvojoj slugi tvojemu! 77 Neka doe na me milosre tvoje, da ozdravim, jer je zakon tvoj naslada moja! 78 Oholi neka jadno propadnu, jer me nepravedno pritisnue, a ja razmiljam o zapovijedima tvojim! 79 Neka se pridrue meni, koji se boje tebe, i koji znadu svjedoanstva tvoja! 80 Srce moje neka bude savreno u naredbama tvojim, da ne moradnem propasti sramotno! 81 ezne dua moja za spasenjem tvojim, rije tvoju ekam. 82 eznu oi moje za rijeju tvojom; mislim: Kad e mi napokon donijeti utjehu? 83 Ako i postadoh kao mijeh u dimu, ipak ne zaboravih naredaba tvojih. 84 Kako su mnogobrojni dani sluge tvojega! Kad e suditi onima, koji me progone? 85 Oholi mi iskopae jame, oni, koji preziru naputak tvoj. 86 Sve su zapovijedi tvoje istina, prijevarno me progone, o pomozi mi! 87 Umalo da me nijesu bili ubili na zemlji, ali ja ne odstupih od propisa tvojih. 88 U dobroti svojoj daj mi da naem ivot, da uvam svjedoanstvo usta

458

tvojih! 89 Rije tvoja traje dovijeka, Gospode, tvrdo stoji kao nebo. 90 Kroz sve narataje traje istina tvoja, utemeljio si zemlju, i ona stoji. 91 Do danas stoje po naredbi tvojoj, jer je tebi sve podvrgnuto. 92 Kad zakon tvoj ne bi bio slast moja, davno bih poginuo u nevolji svojoj. 93 Zapovijedi tvojih neu zaboraviti dovijeka, jer si mi po njima ivot darovao. 94 Tvoj sam ja, pomozi mi; jer istraujem propise tvoje. 95 Vrebaju me bezbonici, da me upropaste, ali ja pazim na svjedoanstva tvoja. 96 Na svemu velikom vidim granicu, samo je zapovijed tvoja beskrajno velika, 97 Kako sam zavolio zakon tvoj: povazdan mislim o njemu. 98 Zapovijed tvoja ini me mudrijim negoli neprijatelji moji, jer je ona uvijek moja. 99 Postajem razumniji od svih uitelja svojih, jer razmiljam o svjedoanstvima tvojim. 100 Vie razboritosti zadobih, negoli starci, jer sauvah zapovijedi tvoje. 101 Od svakoga zla puta zaustavih nogu, da sauvam rije tvoju. 102 Ne odstupih od naputaka tvojih jer si me ti obuavao. 103 Kako su slatke grlu mojemu rijei tvoje, mnogo slae od meda ustima mojim! 104 Od propisa tvojih zadobih razboritost, zato mrzim na svaki put lani. 105 Rije je tvoja svjetionica nozi mojoj, svjetlo na stazi mojoj. 106 Zakleh se i hou to drati, da slijedim pravedni zakon tvoj, 107 Poniten sam veoma, Gospode, po rijei tvojoj daj mi da naem ivot! 108 Primi milostivo rtve usta mojih, Gospode, i naui me poznavati naputke tvoje! 109 ivot svoj nosim uvijek u ruci svojoj, ali zakona tvojega nikada ne zaboravih. 110 Bezbonici mi metnue zamke, ali ja ne odstupih od zapovijedi tvojih. 111 Batina su moja zauvijek svjedoanstva tvoja, jer su samo ona slast srcu mojemu. 112 Prignuh srce svoje, da vrim naredbe tvoje dovijeka, bez kraja. 113 Nestalni su mi mrski, a ja nauku tvoju zavoljeh. 114 Ti si mio brana i tit, ekam rije tvoju. 115 Odstupite od mene, zloinci, jer hou da drim zapovijedi Boga

459

Psalmi
vijeke, prosvijetli me, da mogu ivjeti! 145 Viem iz svega srca: Gospode, uslii me: drim naredbe tvoje! 146 Prizivam te: Spasi me, da uvam svjedoanstva tvoja! 147 U rano ve jutro dooh i zavapih, rije tvoju ekam. 148 Jo prije jutra bdjele su oi moje, da razmiljam o rijei tvojoj. 149 uj glas moj, Gospode, po milosti svojoj, po pravdi svojoj daj mi da naem ivot! 150 Pribliuju se oni, koji idu za opainom, koji su daleko udaljeni od nauke tvoje. 151 Ti si blizu, Gospode, i svi su propisi tvoji istina! 152 Od poetka znam iz svjedoanstva tvojih, da si ih izdao za u vijeke. 153 Pogledaj nevolju moju i spasi si me, jer ne zaboravih nauke tvoje! 154 Brani pravo moje, izbavi me, po rijei svojoj daj mi da naem ivot! 155 Daleko je od bezbonika udaljeno spasenje, jer ne pitaju nita za naredbe tvoje. 156 Milosre je tvoje, Gospode, veoma veliko; po pravdi svojoj daj mi da naem ivot! 157 Mnogo je tlaitelja i progonitelja mojih; ja ne odstupam od svjedoanstva tvojih. 158 Vidim bezbonike, i ao mi je, da se ne brinu za naputke tvoje. 159 Eto, ja ljubim zapovijedi tvoje, Gospode, po dobroti svojoj daj mi da naem ivot! 160 Prvo je na rijei tvojoj stalnost, vjeno traje svaka pravedna zapovijed od tebe. 161 Knezovi me pritiskuju ni za to, ali srce moje dre samo pred rijeima tvojim. 162 Radujem se rijeima tvojim kao onaj, koji zadobije bogat plijen. 163 Mrzim i gadi mi se la, a zavoljeh zakon tvoj. 164 Sedam puta na dan hvalim te za pravedni zakon tvoj. 165 Tko ljubi zakon tvoj, velik mir ima, i u njega vie nema spoticanja. 166 ekam spasenje tvoje, Gospode, i izvrujem propise tvoje. 167 Drim se svjedoanstva tvojih, ljubim ih veoma. 168 Drim propise tvoje i svjedoanstva tvoja; jer su svi putovi moji tebi dobro poznati. 169 Neka prodre vapaj moj do tebe, Gospode, po rijei svojoj prosvijetli me! 170 Neka doe moljenje moje pred lice tvoje, po rijei svojoj daj mi da naem spasenje! 171 Usta e moja pjevati hvalu tebi, jer

svojega. 116 Podupri me po rijei svojoj, da ivim, i nemoj me osramotiti u nadanju mojem! 117 O, pomozi mi, da se spasim i da se vazda veselim naredbama tvojim! 118 Odbacuje sve, koji ostavljaju naredbe tvoje, jer je miljenje njihovo isprazno. 119 Kao troske dri sve bezbonike na zemlji, zato volim svjedoanstva tvoja. 120 Od straha pred tobom dre tijelo moje; sudova tvojih bojim se. 121 inio sam, to je pravo i poteno, zato me nemo; predati neprijateljima mojim! 122 Zauzmi se za slugu svojega na dobro njegovo, i ne daj, da me ikada pritisnu oholi! 123 Oi moje eznu za pomou tvojom, za obeanjem spasenja tvojega 124 Uini slugi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim naui me! 125 Ja sam sluga tvoj; prosvijetli me, da razumijem svjedoanstva tvoja! 126 Vrijeme je da se radi Gospode, prelomie zakon tvoj. 127 Zato zavoljeh propise tvoje daleko vie nego zlato i drago kamenje. 128 Zato se drim zapovjedi tvojih, mrzim na svaku stazu lanu. 129 Divna su veoma svjedoanstva tvoja; zato ih dobro uva dua moja. 130 Svjetlo daje objava rijei tvojih, ini mudrima malene. 131 Pun udnje otvaram usta svoja, eznem za propisima tvojim. 132 Okreni se meni i budi mi milostiv, kako to zasluie, koji ljube ime tvoje! 133 Uini korake moje vrste u rijei svojoj, i ne daj, da ita zlo ovlada s menom! 134 Izbavi me od nasilja ljudskoga, i drat u zapovijedi tvoje! 135 Daj da lice tvoje obasja slugu tvojega, i naui me poznavati naredbe tvoje! 136 Iz oiju se mojih sputaju potoci zbog onih, koji ne dre zakona tvojega. 137 Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji! 138 Svjedoanstva svoja izdao si u pravdi i punoj istini. 139 Revnost moja jede me, jer tlaitelji moji zaboravljaju rije tvoju. 140 Rije je tvoja veoma ista, sluga je tvoj zavolje. 141 Ja sam malen i prezren, ali propisa tvojih ne zaboravljam. 142 Pravda je tvoja pravda vjena, i zakon je tvoj istina. 143 Tjeskoba i nevolja snaoe me, ali propisi tvoji slast su moja. 144 Pravedna su svjedoanstva tvoja u

Psalmi
me ui poznavati naredbe svoje. 172 Neka jezik moj pjeva o naputku tvojemu, jer su propisi tvoji svi pravedni! 173 Neka bude spremna ruka tvoja da mi pomogne, jer odabrah propise tvoje! 174 eznem, Gospode, za spasenjem tvojim, i nauka je tvoja naslada moja. 175 Neka ivi dua moja, da te slavi, daj da mi upute tvoje pomognu! 176 Lutam naokolo kao ovca izgubljena; trai slugu svojega, jer zapovijedi tvojih ne zaboravih.

460

onima, koji te ljube! 7 Neka mir vlada u zidinama tvojim, pokoju palaama tvojim! 8 Zbog brae svoje reci u ti, rodi roaka svojih: Mir s tobom! 9 Zbog kue Gospoda, Boga naega, molim za blagoslov tebi. Psalam 123
Postupna pjesma.

1 Svoje oi podiem k tebi, koji stoluje u nebu. 2 Eto, kao to su oi slugama uprte u ruku gospodara njihova, kao to oi slukinji u ruku gospodarice njezine, tako su oi nae uprte u Gospoda, Psalam 120 Postupna pjesma. Boga naega, dok nam iskae milost, 1 U tjeskobi svojoj zavikah Gospodu; i 3 Smiluj se nama, Gospode, smiluj se nama, jer smo se obilno nasitili uslii me. 2 Ah, Gospode, izbavi me od usta sramote. 4 Dua je naa presita poruge od laljivih, od jezika lukavoga! 3 to ti ini, to ti zadaje jezik lukavi? bogatih, prezira od oholih. 4 Naotrene strijele ratnika sa Psalam 124 smrekovim ugljevljem! 5 Jao meni, to sam gost u Meeku, to Postupna pjesma; od Davida. 1 Da nije bio Gospod s nama, neka stanujem kod atora cedarskih! 6 Dugo ve stanuje dua moja kod rekne Izrael, 2 Da nije bio Gospod s nama, kada mrzitelji mira. 7 Ja Sam miran; ako li to progovorim, ljudi ustadoe na nas, 3 ive bi nas bili prodrli. Da se je proti oni hoe svau. nas bijes njihov raspalio, 4 Vode bi nas bile odnijele, divlji bi Psalam 121 potok bio preao preko nas, Postupna pjesma. 1 Podiem oi svoje gore prema 5 Bile bi nas potopile silne vode. 6 Blagoslovljen neka je Gospod, koji gorama, odakle e mi doi pomo. 2 Pomo mi dolazi od Gospoda, koji nas ne baci za plijen zubima njihovim! 7 Dua se naa izbavi kao ptica iz stvori nebo i zemlju. 3 Ne da on, da popusti noga tvoja: ne zamke ptiarske: zamka je rastrgana, i mi smo slobodni! spava uvar tvoj. 4 Gle, nikada ne spava, nikada ne 8 Pomo je naa u imenu Gospodnjem, koji stvori nebo i zemlju. drijema uvar Izraelov. 5 Gospod je uvar tvoj, Gospod je sjena Psalam 125 tvoja; on ti stoji s desne strane. 6 Da ti danju sunce ne naudi, ni mjesec Postupna pjesma. u noi. 1 Koji se uzdaju u Gospoda, oni su kao 7 Gospod te titi od svakoga zla, on gora Sion, koja se ne pomjeta, koja uva ivot tvoj. stoji dovijeka. 8 Gospod uva izlazak tvoj i dolazak 2 Jerusalem okruuju gore: tako je tvoj od sada i dovijeka. Gospod oko naroda svojega od sada i dovijeka. Psalam 122 3 Zato ne smije ezlo zloe tlaiti udes Postupna pjesma od Davida. pravednika, da i pravednici ne prue 1 Obradovah se, kad mi rekoe: Idemo ruke svoje za zloom. u kuu Gospodnju! 4 Gospod neka ini dobro dobrima, 2 Evo ve stoje noge nae na vratima onima, koji su prava srca! tvojim Jerusaleme! 5 A koji skreu na krive staze, neka ih 3 Jerusaleme, ti si sagraen kao grad, Gospod otjera s onima, koji ine gdje se svi sastaju! zlodjela! Spasenje Izraelu! 4 Plemena putuju tamo, plemena Gospodnja; Izraelu je zakon, da slave Psalam 126 ime Gospodnje. Postupna pjesma. 5 Jer tamo stoje prijestolji sudski, 1 Kada je ono Gospod okrenuo prijestolji kue Davidove. sudbinu Siona, tada nam je bilo, kao 6 elite mir Jerusalemu, spasenje da smo sanjali.

461

Psalmi
svoju, ni naruaj svoj vezilac. 8 Koji prolaze, ne viu: Neka vas blagoslovi Gospod! Blagoslivljamo vas u ime Gospodnje. Psalam 130
Postupna pjesma.

2 Tada su usta naa bila puna smijanja, jezik nas pun kliktanja. Tada se je reklo po narodima: Gospod uini veliko djelo na njima. 3 Gospod uini djelo na nama, zato smo bili veseli. 4 Ah, Gospode, okreni sudbinu nau kao potoke u junoj zemlji! 5 Koji siju sa suzama neka anju s pjevanjem! 6 Sada ide sa suzama, koji nosi sjeme da sije; ali s pjesmom dolazi, dolazi natrag, kada nosi snopove svoje. Psalam 127
Postupna pjesma; od Salomona.

1 Ako Gospod ne gradi kue, uzalud se mue, koji je grade. Ako Gospod ne uva grada, uzalud bdije, koji ga uva. 2 Uzalud je, to se rano diete i kasno za sto sjedate, da jedete kruh muke: ljubimcima svojim daje ga on u snu. 3 Eto, sinovi su dar od Gospoda; nagrada njegova jesu djeca. 4 Kao strijele u ruci ratnikovoj, tako su sinovi mladosti. 5 Blagoslovljen je ovjek, koji je njima napunio tobolac svoj! Nee se nikada osramotiti, i kada se pravdaju s neprijateljima na vratima.

1 Iz dubine vapijem k tebi, Gospode! 2 Gospode, uj glas moj! Neka slua uho tvoje glasni vapaj moj! 3 Ako bi se spominjao zlodjela, Gospode, Gospode, tko bi mogao opstati? 4 Ali je u tebe opratanje, da bi te se bojali. 5 ekam Gospoda; eka dua moja; uzdam se u obeanje njegovo. 6 Dua moja vema se ufa u Gospoda, nego straari u jutro, nego straari jutro. 7 Izraele, ekaj Gospoda, jer je u Gospoda milosre; u njega je bogat otkup. 8 I on e otkupiti Izraela od svih zlodjela njegovih. Psalam 131
Postupna pjesma; od Davida.

1 Gospode, srce moje nee na visoko, niti oi moje gledaju oholo; i nikada se ne bavim stvarima, to su mi odve Psalam 128 velike i uzviene. 2 Umirio sam i utiao duu svoju; kao Postupna pjesma. 1 Blagoslovljen je svaki, koji se boji to dijete mirno poiva na prsima Gospoda, koji hodi putovima materinim, tako dua moja mirno poiva kod Boga. njegovim! 2 to urade ruke tvoje, to e uivati; 3 Izraele, ekaj Gospoda od sada i dovijeka! blagoslovljen si ti i dobro ti je. 3 ena je tvoja u kui kao rodna loza; kao mladice masline, tako stoje sinovi Psalam 132 Postupna pjesma. tvoji oko stola tvojega. 4 Eto, takvo e biti blagoslovljen 1 Spomeni se, Gospode, Davida i svih ovjek, koji se boji Gospoda. muka njegovih. 5 Neka te blagoslovi Gospod sa Siona, 2 Kako se zakleo Gospodu, zavjetovao raduje se srei Jerusalema u sve dane se Bogu Jakovljevu: ivota svojega! 3 Neu ui u ator stana svojega, niti 6 Raduj se djeci u djece svoje! Neka je u lei na postelju lonice svoje, mir Izraelu! 4 Neu dati sna oima svojim, ni vjeama svojim drijema, Psalam 129 5 Dok ne naem mjesta Gospodu, Postupna pjesma. stana monome Bogu Jakovljevu! 1 Teko su me pritiskivali od mladosti 6 Evo, uli smo o tom u plodnoj zemlji; moje, - neka rekne Izrael, saznasmo to u mjestima umskim: 2 Teko su me pritiskivali od mladosti 7 K stanu njegovu ii emo; poklonit moje, ali me nikada ne svladae. emo se podnoju nogu njegovih! 3 Na leima mojim orali su orai i 8 Ustani, Gospode, k poivalitu povukli dugake brazde. svojemu, ti i velemoni koveg tvoj! 4 Ali Gospod, Pravedni, isijee konopce 9 Kako treba neka se obuku sve bezbonika. sveenici tvoji pravednici tvoji neka se 5 Sramotno se moraju odatle povui raduju! svi, koji mrze na Sion. 10 Zbog svojega sluge Davida nemoj 6 Oni su kao trava na krovovima, to se odvratiti lica od pomazanika svojega! osui, prije nego procvate. 11 Prisegnu Gospod Davidu prisegu 7 Od nje ne napunja etelac ruku vjernosti, od koje ne odstupa: Od

Psalmi
poroda tvojega posadit u jednoga na prijestolje tvoje. 12 Ako sinovi tvoji uuvaju zavjet moj i svjedoanstva moja, to u ih nauiti, onda e i sinovi njihovi dovijeka sjediti na prijestolju tvojemu! 13 Jest, Gospod je izabrao Sion, izabrao ga za prebivalite svoje: 14 Ovo ima biti u vijeke poivalite moje; ovdje stanujem; to je bila zelja moja. 15 Hranu u njegovu obilno blagosloviti, siromahe njegove kruhom u nasititi. 16 Sveenike u njegove zaodjeti spasenjem; pobonici njegovi radovat e se veoma. 17 Tu u uiniti da uzraste mo Davidu, postavit u svjetionicu pomazaniku svojemu. 18 Neprijatelje u njegove pokriti sramotom, a na njemu e sjati kruna njegova! Psalam 133
Postupna pjesma; od Davida.

462

1 Gle, kako je lijepo i kako je ugodno, kad braa u miru stanuju zajedno! 2 To je kao dragocjeno ulje na glavi, to tee na bradu, bradu Aronovu, to kaplje na skut haljine njegove. 3 To je kao rosa hermonska, to pada na gore sionske; jer tamo Gospod daje Psalam 136 blagoslov, ivot do vi jeka. 1 Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer vjeno traje milosre njegovo! Psalam 134 2 Hvalite Boga Svevinjega; jer vjeno Postupna pjesma. 1 Ustanite, blagoslivljajte Gospoda, sve traje milosre njegovo! sluge Gospodnje, to stojite u kui 3 Hvalite Gospoda Svevinjega; jer Gospodnjoj nou! vjeno traje milosre njegovo! 2 Podignite ruke svoje li svetitu i 4 Koji jedini tvori udesa velika; jer blagoslivljajte Gospoda! vjeno traje milosre njegovo! 3 Neka te blagoslovi Gospod sa Siona, 5 Koji stvori nebo u mudrosti; jer koji stvori nebo i zemlju! vjeno traje milosre njegovo! 6 Koji utvrdi zemlju nad vodom; jer Psalam 135 vjeno traje milosre njegovo! 1 Aleluja! Hvalite ime Gospodnje, 7 Koji stvori velika svjetlila; jer vjeno hvalite ga, sluge Gospodnje, traje milosre njegovo! 2 Koje stojite u kui Gospodnjoj, u 8 Sunce, da vlada danom; jer vjeno dvorima kue Boga naega! traje milosre njegovo! 3 Hvalite Gospoda, jer je dobar Gospod; 9 Mjesec i zvijezde, da vladaju nou; jer svirajte imenu njegovu, jer je on mio! vjeno traje milosre njegovo! 4 Jer Jakova izabra sebi Gospod, 10 Koji pobi Egipat u prvoroencima Izraela za posjed svoj. njegovim; jer vjeno traje milosre 5 Jest, ja znam: Gospod je vekik; na njegovo! Svemogui nadilazi sve bogove. 11 I Izraela izvede iz njega; jer vjeno 6 togod se dopada Gospodu, to on ini traje milosre njegovo! u nebu i na zemlji, u morima i u svima 12 Rukom krepkom i miicom dubinama: podignutom; jer vjeno traje milosre 7 On, koji izvodi oblake od kraja zemlje, njegovo! munje pretvara u dad, vjetar izvodi iz 13 Koji razdvoji Crveno more; jer vjeno odaja njegovih. traje milosre njegovo! 8 Koji pobi prvoroence Egipta, od 14 l provede Izraela posred njega; jer ovjeka do ivineta. vjeno traje milosre njegovo!

9 Koji posla znake i udesa usred tebe, Egipte, proti faraonu i svima slugama njegovim. 10 Koji pobijedi narode mnogobrojne i pogubi kraljeve velemone: 11 Sihona, kralja amorejskoga, i Oga, kralja baanskoga, i sva kraljevstva kanaanska. 12 On dade zemlju njihovu u batinu, u batinu Izraelu, narodu svojemu. 13 Gospode, ime tvoje traje vjeno; Gospode, slava je tvoja kroz sve narataje. 14 Jer Gospod pribavlja pravo narodu svojemu, slugama svojim iskazuje milosre. 15 Idoli su neznaboaca srebro i zlato, djelo ruku ovjejih. 16 Usta imaju, a ne mogu govoriti, dva oka, a ne mogu vidjeti, 17 Dva uha, a ne mogu uti; i daha nema u ustima njihovim. 18 Koji su ih nainili, neka postanu kao oni, svaki, koji se pouzdao u njih. 19 Kua Izraelova, blagoslivljajte Gospoda; kua Aronova, blagoslivljajte Gospoda! 20 Kua Levijeva, blagoslivljajte Gospoda; koji se bojite Gospoda, blagoslivljajte Gospoda! 21 Blagoslovljen na Sionu Gospod, koji stoluje u Jerusalemu! Aleluja!

463

Psalmi
4 Slavit e te, Gospode, svi kraljevi zemaljski, kad uju rije usta tvojih; 5 Pjevat e putove Gospodnje: Velika je slava Gospodnja. 6 Gospod je uzvien; ali on gleda i niskoga; ohologa izdaleka po 7 Ako moram i posred tjeskobe hoditi: ti me dri na ivotu; proti bijesu neprijatelja mojih prua ruku svoju, desnica me tvoja zatiuje. 8 Gospod mi to svrava na spasenje; Gospode, vjeno traje milosre tvoje; djela ruku svojih ne ostavljaj! Psalam 139
Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov.

15 I faraona s vojskom njegovom surva u Crveno more; jer vjeno traje milosre njegovo! 16 Koji provede narod svoj kroz pustinju; jer vjeno traje milosre njegovo! 17 Koji pobi kraljeve velike; jer vjeno traje milosre njegovo! 18 I pobijedi knezove ohole; jer vjeno traje milosre njegovo! 19 Sihona, kralja amorejskoga; jer vjeno traje milosre njegovo! 20 I Oga, kralja baanskoga; jer vjeno traje milosre njegovo! 21 Koji dade zemlju njihovu u batinu; jer vjeno traje milosre njegovo! 22 U batinu Izraelu, slugi svojemu; jer vjeno traje milosre njegovo! 23 Koji se spomenu niskoe nae; Jer vjeno traje milosre njegovo! 24 I izbavi nas od tlaitelja naih; jer vjeno traje milosre njegovo! 25 Koji daje hranu svima stvorenjima; jer vjeno traje milosre njegovo! 26 Hvalite Boga nebeskoga; jer vjeno traje milosre njegovo! Psalam 137 1 Na vodama babilonskim sjedili smo i plakali spominjui se Siona. 2 O vrbama tamo vjeali smo harfe svoje. 3 Ah, ondje su iskali od nas oni, koji nas zarobie, da pjevamo, koji nas sruie, da se veselimo: Pjevajte nam pjesmu sionsku! 4 Kako da pjevamo pjesmu Gospodnju u zemlji tuoj? 5 Ako bih zaboravio tebe, Jerusaleme, neka usahne desnica moja! 6 Neka mi jezik prione za nepce, ako se tebe ne bih spomenuo, ako ne bih drao Jerusalema visoko iznad svake radosti svoje! 7 Napomeni, Gospode, sinovima Edomovim dan jerusalemski; oni su vikali: Razorite, razorite ga sve do temelja! 8 Keri babilonska, vrijedna propasti, blagoslovljen je onaj, koji ti plati djelo tvoje, to si ga uinila nama! 9 Blagoslovljen je onaj, koji uzme i razbije o kamen djecu tvoju! Psalam 138 1 Od Davida. Od svega srca slavit u te; pred knezovima svirat u ti. 2 Klanjam se prema svetome hramu tvojemu; zahvaljujem imenu tvojemu na dobroti tvojoj i vjernosti tvojoj; jer si iznad svega imena svojega uzveliao rije svoju. 3 U dan, u koji zazvah, ti si me usliio, umnoio si snagu dui mojoj.

1 Gospode, ti si me kuao i pozna me. 2 Ti zna kad sjednem i ustanem; ti razumije ve izdaleka, to mislim. 3 Hodanje moje, poivanje moje ti istrauje, sve putove moje ti vidi, 4 Jo mi nema rijei na jeziku, a ti je, Gospode, ve pozna tono. 5 Straga i sprijeda ti me okruuje i stavlja na me ruku svoju. 6 Odve je udno za me takvo znanje, odve visoko; ne shvaam ga nikada. 7 Kamo da otidem od duha tvojega, kamo da uteem od lica tvojega? 8 Da bih se uzdigao gore k nebu: ti si tamo; da bih legao dolje u carstvu mrtvih; gle, tu si. 9 Da bih uzeo sebi i krila zore i nastanio se na kraju mora, 10 I tamo bi me pratila ruka tvoja, prihvatila bi me desnica tvoja. 11 l da bih pomislio: Jest, neka me zastre tmina, neka svjetlo oko mene postane no, 12 I tmina ne bila za te tamna, no bi bila svijetla kao dan, tmina kao svjetlo. 13 Jer si ti stvorio bubrege moje, satkao me u krilu matere moje. 14 Zahvaljujem ti divno i udesno ja sam stvoren; veoma su udesna djela tvoja; dua moja to zna dobro. 15 Postanje moje nije bilo skriveno od tebe; kad postadoh u tajnosti, otkan u dubinama zemaljskim, 16 Oi me tvoje vidjee kao zametak bezlian; u knjizi su tvojoj zabiljeeni svi dani, to su bili unaprijed odreeni, kad ih jo nije bilo ni jednoga. 17 Ali za mene, o Boe, kako su teke pomisli tvoje, kako im je silan broj! 18 Brojio sam ih, vie ih je nego pijeska. Kad se probudim, jo sam uvijek uza te. 19 O, da hoe, Boe, ubiti bezbonika, krvoloci odstupajte od mene! 20 Oni puni varke govore o tebi; kao neprijatelji tvoji hvastaju se isprazno. 21 Zar da ne mrzim na one, koji na te

Psalmi
mrze, Gospode, i da ne prezirem one koji ustaju na te? 22 Jest, smrtnom mrnjom mrzit u na njih; oni su moji vlastiti neprijatelji. 23 Istrai me, Boe, i upoznaj srce moje, ispitaj me i upoznaj pomisli moje! 24 Vidi, jesam li na zlu putu, i vodi me na put vjenosti!

464

s moljenjem. 6 Slobodno izaoe voe njihove iz peine; ue, kako su bile blage rijei moje. 7 Kao kad se zemlja brazdi i para, tako se razletjee kosti nae do eljusti carstva mrtvih. 8 Zato su k tebi, Gospode svemogui, upravljene oi moje: u tebe traim utoite; nemoj predati ivot moj smrti! Psalam 140 9 Ouvaj me od zamke, koju mi Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov. 1 Izbavi me, Gospode, od ovjeka zla, postavie, od spletaka zloinaca! 10 Daj da se bezbonici zapletu l od ovjeka nasilja ouvaj me! 2 Od onih, koji pomiljaju zlo u srcu, vlastitu mreu, dok ja proem sretno! svaki dan podiu samo svau! 3 Zaotravaju jezike svoje kao zmije, Psalam 142 otrov je ljutice u ustima njihovim! Pouna pjesma Davidova; kad je bio u peini; molitva. 4 Ouvaj me, Gospode, od aka 1 Glasno viem Gospodu; glasno bezbonika, od ovjeka nasilja ouvaj vapijem Gospodu za milost. me, od onih, koji gledaju da srue 2 Izlijevam pred njim tunjavu svoju, nevolju svoju govorim pred njim. korake moje! 5 Besramni namjestie mi potajne 3 Ako i jest duh moju meni iznemogao, zamke, razapee mree na putu i ti zna stazu moju; na putu, kojim sam iao, postavie mi zamku potajno. metnue mi spletke. 6 Ja velim Gospodu: Ti si Bog moj! 4 Pogledaj nadesno i vidi: nemam nikoga, koji pazi na me; nestade mi uj, Gospode, glas molitve moje! 7 Gospode svemogui, moni svakoga utoita; nitko se ne brine za branitelju moj, koji zatiuje glavu ivot moj. 5 Gospode, vapijem k tebi; velim: ti si moju u dan borbe, 8 Gospode, ne daj bezbonicima to utoite moje, dio moju zemlji ivih ele! Ne daj da ikada uspiju zle osnove 6 uj molbu moju; jer sam posve izmoren! Izbavi me od progonitelja njihove! Oni bi se uznijeli. 9 Glavu tlaitelja mojih neka pogodi mojih; jer su oni meni odve jaki. 7 Izvedi iz tamnice duu moju, da kletva, koju govore: 10 Neka padne na njih ivo ugljevlje! slavim ime tvoje! Tada e se pravednici Neka ih on baci u oganj, u propast, da radosno okupiti oko mene, kad mi uini dobro. ne ustanu nikada! 11 ovjek jezian neka ne opstane u zemlji, ovjeka nasilja neka nesrea Psalam 143 Psalam Davidov. navede u propast! 12 Znam, da Gospod vodi stvar 1 Gospode, uslii molitvu moju, uj nevoljnika i parnicu siromaha. moljenje moje zbog vjernosti svoje i 13 Pravednici samo zahvaljuju imenu uslii me, jer si pravedan! tvojemu; poteni borave pred licem 2 Ne idi na sud sa slugama svojim; jer tvojim. nitko iv nije pravedan pred tobom! 3 Neprijatelj goni duu moju; gazi u Psalam 141 prah ivot moj; gura me u no kao Psalam Davidov. davno pomrle. 1 Gospode, vapijem k tebi i brini se za 4 Duh je moju meni pun straha, srce me! uj glas moj, koji vapije k tebi! mi trne u prsima. 2 Neka vrijedi tebi molitva moje kao 5 Mislim na prole dane, razmiljam o kad tamjanov, dizanje ruku mojih kao svima djelima tvojim, promatram prinos veernji! radove ruku tvojih. 3 Postavi, Gospode, strau ustima 6 Pruam k tebi ruke svoje; dua moja mojim, uvaj vrata usana mojih! eka tebe kao suha zemlja. 4 Ne daj srcu mojemu, da se prigne zlu, 7 Gospode, uslii me brzo, duh moj ve da poinim zlodjela s ljudima, koji ine gine; ne skrivaj lica svojega od mene, bezakonje; ne daj da ikada okusim inae sam kao oni, koji padoe u grob. poslastice njihove! 8 O, daj da doskora iskusim milost 5 Neka me bije pravednik: te je milost; tvoju; jer se uzdam u tebe! Pokai mi neka me kara; to je ulje za glavu moju; put, kojim da idem; jer k tebi podiem glava se moja nee od toga otimati; duu svoju! jest, zlobu njihovu susreem vazda jo 9 Izbavi me od neprijatelja mojih,

465

Psalmi
4 Pokoljenje pokoljenju hvali djela tvoja; govore mone ine tvoje; 5 O velikom sjaju velianstva tvojega govorit u, udesa u tvoja opjevati 6 Oni govore o moi stranih djela tvojih; o veliini tvojoj ja u pripovijedati. 7 Oni glasno navjeuju uspomenu bogate dobrote tvoje, milostivu upravu tvoju radosno slave: 8 Gospod je milostiv i pun milosra, strpljiv i bogat ljubavlju. 9 Gospod je dobrostiv prema svakomu, pun milosti za sva djela svoja. 10 Tebe hvale sva djela tvoja, Gospode, slave te pobonici tvoji. 11 Govore o sjaju kraljevstva tvojega i govore o jakosti tvojoj, 12 Da jave ljudima o moi tvojoj o velikom sjaju kraljevstva tvojega. 13 Kraljevstvo je tvoje kraljevstvo pravjeno; vlast tvoja traje kroz sva pokoljenja; vjeran je Gospod u svima rijeima svojim i milostiv u svemu djelovanju svojemu. 14 Svima, koji padaju, potpor je Gospod; sve pognute on uspravlja. 15 Oi sviju ekaju tebe: ti im daje hranu u pravo vrijeme. 16 Otvara ruku svoju i siti sve, to ivi, dobrotom. 17 Pravedan je Gospod na svim putovima svojim i dobrostiv u svim djelima svojim. 18 Gospod je blizu svih, koji ga zazivaju, svih, koji ga zazivaju u vjernosti. 19 elju ispunja onima, koji ga se boje, vapaj njihov uje i spasava ih. 20 Zatiuje Gospod sve, koji ga ljube, a bezbonike sve zatire. 21 Slavu Gospodnju navjeuju usta moja, svako tijelo hvali sveto ime njegovo uvijek i dovijeka. Psalam 146 1 Aleluja! Hvali, duo moja, Gospoda! 2 Hvalit u Gospoda za ivota svojega, pjevat u Bogu svojemu, dok me je god. 3 Ne uzdaj te se u knezove, u sina kojeg ovjeka, koji ne moe pomoi! 4 Izae li iz njega duh njegov, to se on vraa u zemlju; u isti dan rastope se osnove njegove. 5 Blagoslovljen je onaj, kojemu je pomonik Bog Jakovljev, kojemu je uzdanje u Gospodu, Bogu njegovu, 6 U njemu, koji stvori nebo i zemlju, more i sve, to je u njima; koji dri vjernost dovijeka, 7 Koji ini pravdu potlaenima, koji daje kruh gladnima. Gospod oslobaa zarobljene. 8 Gospod otvara oi slijepcima, Gospod

Gospode; jer se utjeem k tebi! 10 Naui me vriti volju tvoju, jer si ti Bog moj! Duh tvoj dobri neka me vodi po stazi ravnoj! 11 Zbog imena svojega, Gospode, uzdri me na ivotu, jer si pravedan, izvedi iz nevolje duu moju! 12 Po milosti svojoj uniti neprijatelje moje, zatri sve, koji me pritiskuju tvrdo; jer sam sluga tvoj! Psalam 144
Od Davida.

1 Neka je blagoslovljen Gospod, branik moj, koji naui ruke moje boju, prste moje ratu! 2 Jakost moja, tvrda moja, grad moj, izbavitelj moj, tit moj, kojemu se utjeem, koji mi pokori narode! 3 Gospode, to je ovjek, da ga se spominje, sin zemlje, da ga pazi? 4 ovjek je kao dah; dani s u njegovi kao sjena, to prolazi. 5 Gospode, prigni nebo i sii, dotakni se gola, da se zadime! 6 Tresni munjom i razagnaj ih! Odapni strijele svoje i smeti ih! 7 Dopri ovamo iz visine, oslobodi me, izvadi me iz voda silnih, iz ruku tuinaca! 8 Usta njihova govore varku; desnica je njihova puna laljivosti. 9 Pjevam pjesmu novu tebi, o Boe, sviram ti na harfi od deset ica: 10 On dade pobjedu kraljevima, Davida, slugu svojega, izbavi od ljutoga maa. 11 Oslobodi me i spasi iz ruku tuinaca, usta njihova govore varku; desnica je njihova puna laljivosti. 12 Tada su sinovi nai kao biljke, visoko uzrasli u mladosti svojoj; tada su keri nae kao stupovi, krasno izraeni kao u palaama. 13 Tada su itnice nae prepune, obilne svakim itom; ovce nae mnoe se na tisue i na sto tisua na polju naemu 14 Tada su goveda naa tovna bez napadaja i nezgode; tada se ne razlijee tunjava po ulicama naim 15 Blagoslovljen je narod, kojemu je sve to dosueno! Blagoslovljen je narod, u kojega je Bog Gospod! Psalam 145
Hvalospjev Davidov.

1 Uzvisivat u te, Boe moj, kralju, blagoslivljat u ime tvoje uvijek i dovijeka. 2 Svaki u te dan hvaliti, ime u tvoje diiti uvijek i dovijeka 3 Velik je Gospod, hvale dostojan veoma; neispitljiva je veliina njegova.

Psalmi
uspravlja pognute, Gospod ljubi pravednike. 9 Gospod uva tuince, uzdrava sirote i udovice; a bezbonicima put zakruje. 10 Gospod je kralj dovijeka, Sione, Bog je tvoj kroz sve narataje! Aleluja! Psalam 147 1 Hvalite Gospoda, jer je lijepo hvalu pjevati Bogu naemu; jer je milo pjevati hvalospjev. 2 Gospod zida Jerusalem; okuplja rasprene sinove Izraelove; 3 On, koji iscjeljuje srca slomljena i zavija rane njihove; 4 On, koji odreuje zvjezdama broj njihov, koji ih sve zove imenom. 5 Gospod je na tako velik i u l moi tako bogat; mudrost njegova nema granica. 6 Gospod pridie nevoljne, a bezbonike ponizuje do zemlje. 7 Hvalu pjevajte Gospodu, udarajte Bogu naemu u citaru! 8 Njemu, koji zastire nebo oblacima, koji sprema zemlji dad, koji ini, te raste na gorama trava, 9 Koji daje ivotinjama hranu njihovu i mladim gavranima, za to oni viu. 10 On ne mari za jake konje, niti mu je mila hitra noga junakova. 11 Gospodu se dopadaju samo oni, koji ga se boje, samo oni, koji se uzdaju u milost njegovu. 12 Slavi, Jerusaleme, Gospoda, hvalu pjevaj Bogu svojemu, Sione! 13 Jer on utvruje prijevornice vrata tvojih, blagoslivlja djecu tvoju u tebi; 14 On, koji pribavlja mir zemlji tvojoj, koji te siti jedrom penicom; 15 Koji alje zapovijed svoju na zemlju, - brzo tee zapovijed njegova -; 16 Koji daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo; 17 Koji baca grad svoj kao zalogaje, tko moe opstati pred studeni njegovom? 18 On alje rije svoju, i sve se rastopi; dahne dahom svojim, ti poteku vode. 19 On je, koji javlja rije svoju Jakovu, zakone i pravice svoje Izraelu. 20 Tako ne uini nijednom drugom narodu, niti oni nauie prava njegova. Aleluja! Psalam 148 1 Aleluja! Hvalite Gospoda s nebesa, hvalite ga na visinama nebeskim! 2 Hvalite ga, svi aneli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! 3 Hvalite ga, sunce i mjesee, hvalite ga, sve zvijezde sjajne! 4 Hvalite ga, najvia nebesa i vode nad

466

nebesima! 5 Neka hvale ime Gospodnje, jer on zapovjedi, i stvorie se. 6 Postavi ih zauvijek i dovijeka, dade im zakone, to ne prolaze nikada. 7 Hvalite Gospoda sa zemlje, morske nemani i sve dubine! 8 Ognju i grade, snijee i paro, vihore, izvritelju rijei njegove! 9 Gore i svi humovi, rodna drveta i svi cedri! 10 Zvijeri i sve pitome ivotinje, crvi i ptice krilate! 11 Kraljevi zemaljski, svi narodi, knezovi, svi suci na zemlji! 12 Momci i djevojke, starci i djeaci! 13 Neka hvale ime Gospodnje, jer je samo njegovo ime uzvieno; slava njegova nadvisuje zemlju i nebo. 14 Dao je mo narodu svojemu; on je na diku svima pobonicima svojim, sinovima Izraelovim, narodu, koji je blizu njega. Aleluja! Psalam 149 1 Aleluja! Pjevaj te Gospodu pjesmu novu, hvala njegova u zboru pobonika! 2 Neka se veseli Izrael Stvoritelju svojemu, sinovi sionski neka kliku kralju svojemu! 3 Neka hvale ime njegovo u kolu, neka mu udaraju u bubanj i citaru! 4 Jer Gospod milost daje narodu svojemu, ovjenava patnik spasenjem. 5 Neka kliku pobonici u slavi, neka se vesele u lonicama svojim! 6 Neka je hvala Boja u ustima njihovim, a maevi dvosjekli u ruci njihovoj! 7 Da se osvete narodima i pokaraju plemena; 8 Da stave kraljeve njihove u lance, plemie njihove u gvozdene okove, 9 Kako je pisano, da izvre sud na njima: to je pravo asti za sve pobonike njegove! Aleluja! Psalam 150 1 Aleluja! Hvalite Gospoda u svetitu njegovu! Hvalite ga u jakoj tvri njegovoj! 2 Hvalite ga zbog velikih djela njegovih! Hvalite ga prema silnoj veliini njegovoj! 3 Hvalite ga uz glas trube! Hvalite ga uz harfu i citaru! 4 Hvalite ga uz bubanj i igru! Hvalite ga uz ice i frule! 5 Hvalite ga uz jasne cimbale! Hvalite ga uz cimbale gromovne! 6 Sve to die neka hvali Gospoda! Aleluja!

467

Mudre Izreke
1 Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja Izraelova. 2 One daju spoznaju mudrosti i stege; daju razumijevanje mudra govora. 3 Uine, da se postigne stega i razboritost, pravednost, potenje i iskrenost. 4 Daju razboritost neiskusnima, razum i spoznaju mladiu. 5 uje li ih mudrac, u znanju e porasti; razum e sebi stei ivotnu mudrost. 6 Razumjet e govor prie i prispodobe, rijei i zagonetke mudraca. 7 Strah je Gospodnji najvia spoznaja; samo luaci preziru mudrost i stegu. 8 Sluaj, sine moj, pouku oca svojega! Ne cijeni malo naputak matere svoje! 9 Jer su oni mio vijenac glavi tvojoj, ures vratu tvojemu 10 Sine moj, nemoj pristati, ako te mame zli ljudi, 11 Ako reknu: Doi s nama, vrebajmo dobroga, da stavimo zamku nedunome ni za to! 12 ive ih proderimo kao carstvo mrtvih, s koom i kosom, kao one, to silaze u podzemni svijet! 13 Dobit emo koje dragocjeno dobro, napunit emo kue svoje plijena. 14 U krugu naemu bit e drijeb svoj; kao svi vodit e zajedniku kesu. 15 Sine moj ne idi na put s njima, dri nogu svoju daleko od staze njihove! 16 Jer noge njihove hite k zlu, tre da prolijevaju krv. 17 Jer je uzalud razapeta mrea pred oima svih ptica. 18 Vrebaju vlastitu krv svoju, stavljaju sami sebi zamku. 19 To je sudbina onoga, koji ide za dobitkom nepravednim: on ga stane glave. 20 Mudrost propovijeda na otvorenoj cesti; na slobodnim mjestima puta da odjekne glas njezin. 21 Na zidovima visoko gore razlijee se povik njezin. Na vratima, u gradu dri govore svoje: 22 Dokle ete jo, vi luaci, ljubiti ludost, i vama, podsmjevai, dokle e biti mio podsmijeh, i, vi bezumni, dokle ete mrziti na razboritost? 23 Primite k srcu opomenu moju! Evo, pustit u svoje negodovanje proti vas da slobodno potee i objavit u vam prie svoje. 24 Jer sam zvao, a vi ste se nekali, jer sam namigivao, a nitko nije mario, 25 Jer ste u vjetar bacali svaki savjet moj, nijeste htjeli nita znati za opomenu moju, 26 Zato u se i ja smijati nesrei vaoj rugat u se, kad vas napadne tjeskoba, 27 Kad kao zlo vrijeme na vas navali strah, i pogibao vaa kao oluja kad doe, kad nasrne na vas nevolja i muka. 28 Tada e me zvati, ali se ja neu odazvati; trait e me, ali me nee nai. 29 Jer su mrzili na spoznaju, za strah Gospodnji nijesu nita pitali, 30 Za savjet moj nijesu se nikada brinuli, sva su karanja moja prezirali, 31 Zato e jesti plod djela svojih i nasitit e se osnova svojih, 32 Jer luacima otpad njihov donosi smrt, bezbrinost je propast luaka. 33 Ali tko mene slijedi, moe stanovati sigurno i miran biti, bez bojazni od zla. Mudre Izreke 2 1 Sine moj, ako primi nauke moje, naputke moje pohrani kod sebe: 2 Mudrosti posudi uho svoje, srce svoje obrati razboritosti; 3 Jest, ako prizove mudrost, glas svoj podigne k spoznaji; 4 Ako je trai kao srebro, kao skriveno blago ako je potrai; 5 Tada e upoznati strah Gospodnji i dobit e spoznanje Boga. 6 Jer mudrost daje samo Gospod; spoznaja i razboritost dolaze iz usta njegovih. 7 Iskrenima uva spasenje, tit je onima, koji hode u nedunosti. 8 Zatiuje stazu pravde i uva put pobonika svojih. 9 Tada e zadobiti razumijevanje za pravednost, potenje i iskrenost, za svaki dobar put. 10 Jer mudrost unie u srce tvoje, spoznaja obraduje duu tvoju. 11 Oprez e bdjeti nad tobom, razbor e te uvati. 12 uvat e te od zla puta, od ljudi, koji govore varavo, 13 Koji ostavljaju prave staze, da idu putovima mranim, 14 Koji se raduju zlo inei, uitak nalaze u zloj opaini, 15 Kriva je staza njihova i vijugaju putovi njihovi. 16 Ona te uva od ene drugoga, od tuinke, koja govori laskavo, 17 Koja ostavlja prijatelja mladosti svoje i zaboravlja zavjet Boga svojega.

Mudre Izreke
18 Zaista u smrt tone kua njezina, u carstvo mrtvih idu putovi njezini. 19 Tko se svrati k njoj, ne dolazi nikada natrag, ne stane vie nikada na staze ivota. 20 Zato hodi putem dobrih i dri se staze pravednika! 21 Jer samo dobri stanovat e u zemlji, samo e poteni ostati u njoj. 22 A bezbonici istrijebit e se iz zemlje, bezakonici iupat e se iz nje, Mudre Izreke 3 1 Sine moj, ne zaboravljaj nauke moje i srce tvoje neka se obazire na upute moje! 2 Jer ti one donose dug ivot, godine blagostanja i puno sree. 3 Nikad te nee ostaviti ljubav i vjernost. Privei zapovijedi moje na vrat svoj, napii ih na plou srca svojega! 4 Tada e dobiti milost i bogatu nagradu kod Boga i ljudi. 5 Uzdaj se u Gospoda svim srcem! Na svoju razboritost ne oslanjaj se! 6 Misli na njega na svim putovima svojim; i on e ti ravnati staze. 7 Ne dri sam sebe mudrim, boj se Gospoda i kloni se zla! 8 To ini tijelo tvoje zdravim i vrelo je mladosti udovima tvojim. 9 Daj ast Gospodu posjedom svojim i prvinama svega dohotka svojega! 10 Tada e se napuniti itnice tvoje obilja, i prelijevat e se vino iz kaca tvojih. 11 Sine moj, ne misli nisko o stegi Gospodnjoj i nemoj da ti omrzne karanje njegovo! 12 Jer koga ljubi Gospod, onoga kara kao otac sina, kojemu hoe dobro. 13 Blagoslovljen je ovjek, koji postigne mudrost, i ovjeku, koji dobije razboritost! 14 Jer je bolje nju stei nego srebro; nju dobiti vie vrijedi od zlata. 15 Dragocjenija je od bisera; sve dragocjenosti tvoje ne mogu se s njom izjednaiti. 16 Dug ivot krije se u desnici njezinoj, bogatstvo i ast u ljevici njezinoj. 17 Putovi su njezini putovi miline, i sve staze njezine pune su sree. 18 Stablo je ivota onome, koji je prihvati i tko je dri vrsto, sretan je. 19 Gospod je mudrou osnovao zemlju, utvrdio nebo razboritou. 20 Mudrou njegovom provalie vode iz dubine, oblaci kaplju rosom. 21 Sine moj, ne gubi je s oiju, uvaj razboritost i oprez! 22 Tako e one biti dui tvojoj za ivot, vratu tvojemu za ures.

468

23 Tada e ii bez brige putem svojim i nee se spotaknuti nogom svojom. 24 Kad legne, ne treba se plaiti i kad poiva, spava slatko. 25 Ne treba se plaiti od nagle strahote niti od pogibli bezbonika, kad nasrne. 26 Jer e Gospod biti pouzdanje tvoje i uvat e nogu tvoju od zamke. 27 Oskudnima ne uskrauj dobroinstva, kad je u moi tvojoj da ga dijeli! 28 Ne govori blinjemu svojemu: Idi, doi opet, sutra u ti dati, kad moe to ve danas! 29 Ne izmiljaj nita zlo proti blinjega svojega, dok on boravi kod tebe bez brige! 30 Ne svaaj se ni s kim bez razloga, ako ti se nije nita uinilo na ao! 31 Nemoj zavidjeti ljudima nasilnicima i ne izabiraj putova njihovih! 32 Jer Gospodu se gadi bezbonik, a poboniku je vjeran prijatelj. 33 Prokletstvo Gospodnje lei na kui bezbonikovoj, a stan pravednika blagoslivlja. 34 Ima li posla s podsmjevaima, on sam bude podsmjeva, a poniznima daje milost. 35 ast je batina mudroga, a sramotu tedi on za luake. Mudre Izreke 4 1 Sluajte, djeco, opomenu oevu i pazite, da se nauite mudrosti. 2 Jer vam dobre nauke dajem; ne prezirite naputka mojega! 3 Kad sam jo kao dijete boravio kod oca svojega, kao njeno, jedino dijete pod okriljem matere, 4 Tada me je on uio i rekao mi: Neka srce tvoje dri vrsto rijei moje i obdravaj zapovijedi moje, pa e ivjeti! 5 Pribavi sebi mudrost, pribavi sebi razboritost, ne zaboravljaj to i ne odstupaj od rijei usta mojih! 6 Nemoj je ostaviti: ona e te uvati; ljubi je i ona e te braniti! 7 Poetak mudrosti: Pribavi sebi mudrost; pribavi sebi razboritost svim imanjem svojim! 8 Cijeni je visoko: ona e te uzvisiti; ona e te proslaviti, kad je zavoli. 9 Oko glave tvoje savit e ti mio vijenac, sjajnu krunu dat e ti. 10 Sluaj, sine moj, primi rijei moje i umnoit e ti se godine ivota. 11 Pokazat u ti put mudrosti, vodit u te stazom pravom. 12 Uzie li po njoj, nee se stezati korak tvoj; potri li po njoj, nee se spotaknuti.

469

Mudre Izreke
sluao, uha svojega nijesam prignuo k odgojiteljima svojim. 14 Gotovo bih bio posve upao u nesreu usred skupa i zajednice. 15 Pij vodu iz svojega vlastitog studenca i uborvodu iz svojega vrela! 16 Moraju li se tvoji izvori razlijevati i potoci tvoji po ulicama? 17 Ne, nego su oni samo tvoji, a nijesu tuinovi s tobom. 18 Neka je blagoslovljen izvor tvoj i veseli se eni mladosti svoje: 19 Kouti punoj miline, srni punoj ljupkosti, neka te ljubav k njoj smije uvijek zanijeti i naslauj se vazda u ljubavi njezinoj! 20 Zato bi se, sine moj, radovao s drugom, zato bi tuinku grlio u ljubavi? 21 Zaista, pred oima su Gospodnjim putovi svaiji; on pazi na sve staze njegove. 22 Zloinca hvata njegova vlastita zlodjela; uetima grijeha svojih on biva vezan. 23 Umrijet e od nestaice stege; on e se sruiti u velikoj ludosti svojoj. Mudre Izreke 6 1 Sine moj, ako si postao jamac za blinjega svojega, ako si dao ruku drugome, 2 Ako si se vezao kojim obeanjem, ako be dre za rije, 3 Onda uini to, sine moj, da se oslobodi - jer si dopao u ruke blinjemu svojemu - ; idi, baci se na tlo, saleti blinjega svojega! 4 Ne daj sna ocima svojim, ni trepavicama svojim drijema! 5 Otmi se iz ruke kao srna, kao ptica iz ruke ptiaru! 6 Idi k mravu, lijenino, promatraj, to on ini, i postani mudar! 7 Ako i nema voe ni upravitelja ni gospodara, 8 Ipak se brine ljeti za hranu svoju, skuplja sebi jelo u vrijeme etve. 9 Dokle e jo, lijenino, leati? Kad e se dignuti oda sua? 10 Jo malo spavati, jo malo drijemati, jo malo sklopiti ruke i poivati! 11 Ve dolazi na te kao tekli siromatvo i kao ratnik nestaica. 12 Lopov, bezbonik: tko naokolo ide s lanim govorom, 13 Namiguje oima, tumai nogama, znakove daje prstima, 14 Tko plete spletke u srcu i vazda kuje zlo. 15 Zato e ga iznenada stii pogibija. Jadno e se bez pomoi rasprsnuti 16 est je stvari, koje su mrske

13 Dri vrsto pouke, ne putaj je, uvaj je, jer ona je ivot tvoj. 14 Ne stupaj na stazu bezbonika i ne hodaj putem zlikovaca! 15 Bjei od njega, nemoj ii po njemu; ukloni mu se i proi ga! 16 Oni ne mogu poinuti, ako ne uinie nita zlo i san im je ugrabljen, ako koga ne zavedoe. 17 Jer jedu kruh bezbonika i piju vino nasilja. 18 Staza je pravednika kao osvit; on sve vema svijetli do potpuna dana. 19 Put je bezbonika kao tamna no; ne znaju, na to e se spotaknuti. 20 Sine moj, pazi na rijei moje i prigni uho svoje priama mojim! 21 Neka ti nikada ne odlaze iz oiju i uvaj ih na dnu srca! 22 Jer tko ih nae, za njega su ivot, svemu tijelu njegovu zdravlje. 23 Svom briljivou uvaj srce svoje; jer iz njega izvire ivot! 24 Dri daleko od usta svojih la i usne tvoje neka budu iste od varke! 25 Pravo neka gleda oko tvoje i trepavice tvoje neka pogledaju slobodno preda te! 26 Noge svoje stavi na ravnu stazu, svi putovi tvoji neka su tvrdo odreeni! 27 Ne skretaj nadesno ili nalijevo; dri daleko nogu svoju oda zla! Mudre Izreke 5 1 Sine moj, pripazi na mudrost moju! Prigni uho svoje k razboritosti mojoj! 2 Tako se dri mudrosti i uva stegu usnama svojim. 3 S usana bludnice kaplje med, i grlo joj je glae od ulja. 4 Ali na posljetku gorka je kao pelin, otra kao ma dvorezac. 5 Noge njezine silaze k smrti, koraci njezini vode k podzemnome svijetu. 6 Ona ne ide stazom ivota; na neprekidnim putovima gine, a da ne opaa. 7 Dajte, sinovi, posluajte mene! Ne odstupajte od rijei usta mojih! 8 Dri daleko od nje put svoj! Ne pribliuj se k vratima kue njezine! 9 Inae predaje drugima cvijet mladosti svoje, i godine svoje okrutnomu. 10 Inae site se drugi na imanju tvojemu; zasluba tvoja dolazi u kuu tuina. 11 Ti bi jo morao na posljetku gorko jadikovati, kad bi ti se oduzelo tijelo i meso, 12 I morao bi priznati: Ah, mrzio sam na stegu. Srce je moje preziralo karanje, 13 Glasa uitelja svojih nijesam

Mudre Izreke
Gospodu, i sedam ih je, koje se gade srcu njegovu: 17 Oi ohole, jezik laan i ruke, koje prolijevaju krv nedunu, 18 Srce, koje kuje zle misli, noge, koje brzo tre na zlo, 19 Tko lai govori kao laan svjedok i sije neslogu meu braom. 20 Cijeni, sine moj, opomene oca svojega i ne ostavljaj nauka matere svoje! 21 Uvijek ih vei sebi na srce, privijaj ih oko vrata! 22 Kada ide, pratit e te. Kada poiva, nad tobom e bdjeti. Kada se probudi, ii e s tobom na rad. 23 Jer su opomene svjetionice, nauke su svjetiljke; put k ivotu jesu opominjanja na stegu. 24 uvat e te od zle ene, od glatka jezika tuinke. 25 Ne nosi u srcu svojemu poude za ljepotom njezinom, ni da te uhvati trepavicama svojim! 26 Jer sa bludnice spadne ovjek na komad kruha, a ena mueva ide u potjeru za dragocjenim ivotom 27 Moe i se oganj skriti u njedrima, a da se ne upali odjea? 28 Moe li tko hoditi po ivom ugljevlju, a da ne oee svoje noge? 29 Tako biva onome, koji ide k eni drugoga i tko se je dotakne, ne ostaje bez kazne. 30 Pregleda li se kradljivcu, kad ukrade, samo da utai poudnu glad? 31 Ne, nego kad ga uhvate, mora nadoknaditi sedmerostruko, makar da mora dati sve imanje kue svoje, 32 Ali tko uini preljubu sa enom, izgubio je razum; tko hoe da sam sebe strovali u propast, uini tako to. 33 Samo udarce i porugu nosi odatle, i sramota se njegova le moe izbrisati. 34 Jer je ljubomor estok u mua: on ne zna za milost na dan osvete; 35 Nikakav otkup ne moe ga umiriti, i ne zadovoljava se, makar mu jo ne znam koliko dao. Mudre Izreke 7 1 uvaj, sine moj, u srcu rijei moje, i skrivaj naputak moj kod sebe! 2 uvaj zapovijedi moje, i ivjet e, nauku moju kao zvijezdu oka svojega! 3 Privei ih sebi na prste, napii ih na plou srca svojega! 4 Reci mudrosti: Sestro moja! i nazovi razboritost, najblia u rodu, 5 Da te dre daleko od ene drugoga, od tuinke, koja govori laskavo. 6 Kad sam gledao kroz prozor kue svoje, virio van kroz reetke svoje, 7 Na lude i mudre pazio, tada opazih

470

neiskusna mladia. 8 Koraao je ulicon dolje pokraj jednoga ugla, iao je putem kui 9 U sumrak, pri izmaku dana, kad je padala nona tama. 10 Najednom srete ga ena u odijelu bludnice i lukava srca. 11 Drsko se skitala naokolo; noge njezine nijesu mogle stajati kod kue. 12 Sad na ulici, sad na trgovima, na svakom uglu vrebala je. 13 I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno ree mu: 14 Bila sam duna rtvu pomirnicu, i danas izvrih zavjet svoj. 15 Zato izaoh, tebi u susret, da te potraim, i eto naoh te. 16 Opremila sam lonicu svoju prostirkama, vezenim egipatskim prostirkama. 17 Pokropila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom. 18 Pa doi, uivat emo ljubav, plivat emo u slasti ljubavnoj do zore. 19 Jer mi mu nije kod kue, otiao je daleko na put. 20 Kesu je novanu uzeo sa sobom, vraa se kui istom o utapu. 21 Mnogim nagovaranjem zavede ga i glatkim usnama odvue ga sa sobom. 22 Otide sa njom, bezumnik, kao vol, kojega vode na klanje, kao jelen, koji se zaplete u mreu, 23 Dok mu strijela ne probije jetra, kao to kad ptica leti u zamku, a ne opazi, da joj je o ivot. 24 Zato dakle, sinovi, posluajte me i pripazite na rijei usta mojih! 25 Nemoj da zastrani srce tvoje na put k njoj, nemoj da zaluta na staze njezine! 26 Jer je velik broj ubijenih, to ih je sruila ona, i mnogo ih je, to ih je sve pobila. 27 Kua je njezina put u svijet mrtvih; ona vodi dolje u odaje smrti. Mudre Izreke 8 1 uj, ne zove li mudrost i ne die li razboritost glas svoj? 2 Gore, visoko iznad ceste, ili takoer, gdje se kriaju putovi, ona se je postavila. 3 Ili kod vrata, gdje se ostavlja grad, ili gdje se ulazi u grad, zove ona glasno: 4 Vas zovem, o ljudi, rije svoju upravljam k djeci ovjejoj. 5 Imajte razumijevanja za mudrost, vi ljudi puni prostote, urazumite se, vi ludi! 6 Sluajte, jer u vam govoriti velike stvari; usne svoje otvaram za istiniti govor. 7 Jest, jezik moj govori samu istinu;

471

Mudre Izreke
34 Blagoslovljen je onaj, koji me slua, koji strai na vratima mojim svaki dan, koji uva dovratnike moje! 35 Jer tko nae mene, nae ivot i to eli, dobije od Gospoda. 36 Tko mene promai, oteti duu svoju; svi koji mrze na me, ljube smrt. Mudre Izreke 9 1 Mudrost sagradi sebi kuu; na sedam stupova stoji. 2 Pokla stoku svoju; natoi vino svoje i postavi stol svoj. 3 Posla djevojke svoje, da objave na najviim mjestima grada: 4 Tko je lud, neka se navrati ovamo! Tko nema razboritosti, toga u pouiti. 5 Doite, jedite kruha mojega, pijte vina, to sam ga natoila! 6 Ostavite ludost, da ivite! Poite putem razboritosti! 7 Tko pouava podsmjevaa, donosi sam sebi samo sramotu; tko kori bezbonika, prima porugu. 8 Ne pouavaj podsmjevaa: on bi mogao zamrziti na te. Karaj mudroga, on e te ljubiti. 9 Pouavaj mudroga, i bit e jo mudriji! Pouavaj pobonika: on dobije jo na razboritosti. 10 Poetak je sve mudrosti strah Gospodnji; poznavati Presvetoga jest razboritost. 11 Jer je Gospod, koji umnoava dane tvoje, koji ini mnogima godine ivota tvojega. 12 Ako si mudar, to je za dobro tvoje, ako si podsmjeva, sam e to morat okajati. 13 Luda ena je nemirna, puna strasti, prosta i ne zna nita. 14 Sjedi na vratima svoje kue, na stolici u gradu visoko gore, 15 Da zove one, to prolaze, a koji idu pravo svojim putem. 16 Tko je lud, neka se uvrati ovamo; tko nema razboritosti, toga u pouiti. 17 Tako je slatka ukradena voda, tean je kruh skriven. 18 A ne znaju, da se tamo gomilaju sjene, da gosti njezini lee u carstvu mrtvih. Mudre Izreke 10 1 Prie Salomonove. Modar je sin radost ocu svojemu; a lud je sin alost materi svojoj. 2 Nepravedno steeno blago ne donosi koristi, a pravednost izbavlja od smrti. 3 Ne da Gospod da trpe glad pravednici, a pohlepu bezbonika odbija. 4 Lijena ruka osiromaava, a marljiva

mrska je usnama mojim laljivost. 8 Istinite su rijei usta mojih, nita nema u njima lano i zlobno. 9 Sve su one jasne razboritomu i jednostavne onima, koji trae istinu. 10 Primite naputak moj radije negoli srebro, razboritost radije negoli zlato! 11 Jer je mudrost vrednija od bisera i nikakva dragocjenost nije joj jednaka. 12 Ja, mudrost, u savezu sam s razboritou i nalazim znanje i razum. 13 Strah je Gospodnji mrnja na zlo. Ja mrzim na uznositost i oholost, na zao put i govor laan. 14 U mene je oprez i mudar savjet; moja je razboritost, i moja je jakost. 15 Po meni vladaju kraljevi, odluuju velikai po pravdi! 16 Po meni zapovijedaju knezovi, plemii, svi suci na zemlji. 17 Ja ljubim one, koji ljube mene i koji me braze, nau me. 18 U mene se nau bogatstvo i ast, i postojano dobro i trajno blagostanje. 19 Plod je moj bolji od zlata i od suhoga zlata i dobitak je moj vredniji od istoga srebra. 20 Idem stazom pravednosti posred putova pravice. 21 Onima, koji me ljube, dajem dobra, napunjam riznice njihove. 22 Gospod me stvori u poetku upravljanja svojega, kao prvo od svojih djela, u pradoba. 23 Bila sam postavljena prije vjekova, prije poetka, prije postanja svijeta. 24 Nije jo bilo dubina voda, kada sam se rodila i nije jo bilo izvora s obilatom vodom. 25 Nijesu jo bile gore osnovane, prije humova ja sam se rodila, 26 Prije nego je stvorio zemlju i polja i prve grude zemlje svijeta. 27 Kad je gradio nebo, ja sam onda bila, i kad je razmjeravao svod nad vodama mora. 28 Kad je u visini motao oblake, kad je pustio da nabujaju izvori bezdanu, 29 Kad je postavljao moru mee njegove, da nikada ne prestupi voda obalu svoju, kad je utvrivao stupove zemlji, 30 Tada sam stajala, miljenica njegova, na strani njegovoj; bila sam iz dan u dan puna zanosa, puna radosti pred njim svagda, 31 Puna radosti na irokoj zemlji njegovoj, puna zanosa nad djecom ovjejom. 32 Tako dakle, sinovi, posluajte me, jer blagoslovljeni su oni koji idu putovima mojim! 33 Sluajte naputak moj, da dobijete mudrost i nemojte je odbaciti!

Mudre Izreke
ruka obogaava. 5 Tko ljeti skuplja, razuman je; tko spava o etvi, prouzrokuje sramotu. 6 Na glavu pravednika prosipa se bogat blagoslov, a usta bezbonika kriju bijedu. 7 Spomen pravednikov ostaje u blagoslovu, a ime se bezbonika proklinje. 8 Tko je mudra srca, prima naputke; lud brbljavac propadne. 9 Tko ide svojim putem u ne dunosti, ide sigurno; tko ide krivim stazama, poznat e se. 10 Tko namiguje oima, zadaje muku; lud brbljavac propadne. 11 Usta su pravednikova izvor ivotu, a usta bezbonika kriju bijedu, 12 Mrnja izaziva samo svau, a ljubav prikriva sve prijestupe. 13 Na usnama razumnoga nai je mudrost, a batina pripada leima ludoga. 14 Mudri kriju znanje, a usta su ludoga blizu pogibli. 15 Imanje je bogatomu njegov tvrdi grad; siromasima je pogibao i njihovo siromatvo. 16 Prihodi pravednikovi slue za ivot, a dobitak bezbonikov za grijeh. 17 Tko prima ukor, na putu je k ivotu, a tko odbacuje opomene, luta. 18 Lane usne kriju mrnju; tko raznosi klevete, luak je. 19 U mnogom govorenju ne biva bez grijeha, a tko zauzdava jezik svoj, radi razumno. 20 Jezik je pravednikov srebro odabrano, a razum bezbonika malo vrijedi. 21 Usne pravednikove mnogima su utjeha, a luaci umiru od ludosti svoje. 22 Blagoslov Boji obogaava; vlastita muka ne uini tu nita. 23 Luaku je veselje poiniti sramotu, a ovjek razuman dri se mudrosti. 24 ega se plai bezbonik, ono ga snae; to ele pravednici, dobiju. 25 Kad duhne oluja, bezbonika nestane, a pravednik stoji tvrdo na vjeitom temelju. 26 to je ocat zubima i dim oima, to je lijenina svojemu gospodaru. 27 Strah Gospodnji produljuje dane ivota, a bezbonicima se godine prekrauju. 28 ekanje pravednika izlazi u radost, a nadanje se bezbonika razbija. 29 Onome, koji hodi u nedunosti, Gospod je obrana, a bezbonicima propast. 30 Pravednik se nee nikada pomaknuti, a bezbonici nee ostati u

472

zemlji. 31 Usta pravednikova raaju mudrost, a jezik laan pada u pogibiju. 32 Usne pravednikove smiljaju sreu, a usta bezbonika opainu. Mudre Izreke 11 1 Lana su mjerila Gospodu mrska, a puna mjera ugodna mu je. 2 Doe li oholost, doe i prezir, a mudrost se zadri kod poniznih. 3 Nedunost vodi potene sigurno, a nevjerne upropauje laljivost njihova. 4 Bogatstvo ne koristi nita u dan srdbe, a pravednost izbavlja od smrti 5 Nedunome ravna put pravda njegova, a bezbonik pada od vlastite zloe. 6 Potene izbavlja pravda njihova, a nevjerni se hvataju od vlastite zloe. 7 Kad umre bezbonik, propada nadanje njegovo; oekivanje opakoga srui se. 8 Pravednik se izbavlja iz nevolje, a bezbonik zauzima mjesto njegovo. 9 Opak ovjek trai da pokvari blinjega jezikom svojim, a oprezom se izbavljaju pravednici. 10 Dobru pravednika raduje se grad, a kliu nad propau bezbonika. 11 Grad se podie blagoslovom potenih ljudi, a ustima se bezbonika unitava. 12 Bezumnik postupa sa svojim blinjim prezirno, a razuman ovjek uti tiho. 13 Tko kao klevetnik ide naokolo, izdaje tajne, a pouzdan ovjek dri stvar tajno. 14 Gdje nema vodstva, propada narod, a dobro stoji gdje se uju mnogi savjetnici. 15 Veoma se zlo prolazi, kad se jami za druge; tko mrzi biti jamac ide bezbrino. 16 ena mila dobiva ast; nasilnici dobivaju bogatstvo. 17 Dobrostiv ovjek ini sam sebi dobro; nemilostiv ree sam sebe u meso. 18 Bezbonik dobiva sebi isprazan dobitak, a sigurnu plau, tko sije pravednost. 19 Tko se dri pravednosti, ide k ivotu; tko ini zlo, sre u propast. 20 Tko je lana srca, mrzak je Gospodu, a tko ide neduno, mio mu je. 21 Iako rade zajedno, zao ovjek nee izai bez kazne, a rod pravednika izbavit e se. 22 U gubici svinje zlatna brnjica: to je ena lijepa, ali besramna. 23 elja pravednih nalazi sreu; nada

473

Mudre Izreke

je bezbonika nesrea. 24 Jedan dijeli obilno i sve je bogatiji; drugi krtari previe i sve je siromaniji. 25 Tko ini dobro, nalazi obilatu okrepu; tko napaja druge, napaja sam sebe. 26 Tko ne da ita, proklinje ga narod; tko ga daje, na glavu njegovu dolazi blagoslov. 27 Tko trai dobro, dobiva milost; tko trai zlo, i zadesi ga. 28 Tko se uzda u bogatstvo svoje, propada; a pravednici uspijevaju kao zelene grane, 29 Tko zaputa kuu svoju, anje vjetar: luak e sluiti mudromu. 30 Plod je pravednikov drvo ivota; mudri predobiva srca. 31 Ako se pravedniku plaa na zemlji, koliko prije bezboniku i grjeniku!

pouzdano; laljiv svjedok donosi samo prijevaru. 18 Govor nekoga probada kao ubodi maa, a jezik mudrih donosi iscjeljenje. 19 Istinita usta stoje dovijeka, a lani jezik samo jedan as. 20 Prijevara vlada u srcu onih, koji snuju nesreu, a koji svjetuju na dobro, doive radost. 21 Nikakva nesrea ne zadesi pravednika, a bezbonici su puni nesree. 22 Lane usne mrske su Gospodu; tko istinu mio mu je. 23 Pametan ovjek skriva svoje znanje, a srce luaka izvikuje ludost svoju. 24 Ruka e marljiva ovjeka vladati, a lijena mora robovati. 25 Briga u srcu pritiskuje ovjeka, a dobra ga rije razvedri, 26 Pravednik istrauje svoju pau, a Mudre Izreke 12 put bezbonika vodi u zabludu. 1 Tko ljubi opomenu, ljubi znanje; tko 27 Lijenina ne ulovi svoju zvijer; mrzi na ukor, luak je. marljivoga ovjeka dopadne dobro 2 Dobar ovjek dobiva milost kod dragocjeno. Gospoda, a spletkaa osuuje. 28 Staza pravednosti vodi k ivotu, a 3 ovjek se ne utvruje bezbonou; put opaine k smrti. korijen pravednika ne pomie se nikada. Mudre Izreke 13 4 Vrijedna je ena kruna muu 1 Mudar sin prima pouku, a svojemu; zla je kao gnjile u kostima podsmjeva ne slua ukora. njegovim. 2 Od ploda rijei svojih nasitit e se 5 Miljenje pravednikovo ide samo za svaki obilno; nevjernome ovjeku hoe pravdom; spletke bezbonika samo za se nasilja. prijevarom. 3 Tko uva usta svoja, uva ivot svoj; 6 Rijei bezbonika vrebaju krv, a usta tko razvaljuje usne svoje, propada. pravednika spase ih. 4 Puna je elja, ali bez uspjeha, dua 7 Bezbonici padaju, i nema ih vie, a lijenine; elja se marljivih ljudi obilno kua pravednikova ostaje. utia. 8 Prema razboritosti svojoj hvali se 5 Lana rije mrska je pravedniku, a ovjek, a tko je smeten, izvrgnut je bezbonik upada u porugu i sramotu. ruglu. 6 Pravda titi ivot neduan; 9 Bolje je malen biti i svoj kruh imati, bezbonost unitava grjenike. negoli Gospod biti nemati to jesti. 7 Gdjekoji se gradi bogat, a nema nita, 10 Pravednik se brine za ono, to treba gdjekoji siromaan, a ima velik ivine njegovo, a u bezbonika je srce imetak. bez osjeaja. 8 U bogatstvu njegovu otkup je za ivot 11 Tko obraduje polje svoje, taj e jesti njegov, a siromah ne treba sluati do sitosti, a tko tri za besposlicama, prijetnju. bezuman je. 9 Veselo gori svjetlo pravednika, a 12 Tvrava bezbonika sruit e se, a svjetiljka se bezbonika ugasi. korijen pravednika traje. 10 Od oholosti biva samo svaa; tko se 13 Zlu je ovjeku zamka u grijehu dade svjetovati, taj je mudar. usana njegovih, a pravednik izmakne 11 Naglo zgrabljeno imanje proe, a tko tjeskobi. samo skuplja rukom, postane bogat. 14 Od ploda rijei svojih nasitit e se 12 Dugo nadanje razboli srce, a drvo je svaki obilno; po djelu ruku njegovih ivota elja ispunjena. Plaa se ovjeku. 13 Tko prezire opomenu, sam sebi 15 Luaku se ini pravi put njegov, a kodi; tko ima strahopotovanje mudar ovjek prima nauku. prema zapovijedi, toga dopadne plaa. 16 Luak pokae gnjev svoj na mjestu, 14 Nauka je mudroga izvor ivota, da se a mudri pokriva uvredu. umakne zamkama smrti. 17 Tko govori istinu, govori to je 15 Dobro ponaanje donosi milost, a

Mudre Izreke
put je nevjernih ljudi tvrd kao kamen. 16 Pametan ovjek ini sve promiljeno, a luak se dii svojom ludou. 17 Bezboan glasnik pada u nesreu, a vjeran, glasnik donosi spasenje. 18 Siromatvo i sramota stignu onoga, koji prezire ukor, a tko pazi na pouku, doe do asti. 19 Ispunjena je elja slast srcu, a luacima je mrsko kloniti se oda zla. 20 Opi s mudrima i bit e mudar; a tko se drui s luacima, zlo e proi. 21 Grjenike progoni nesrea; pravednicima vraa On dobrom. 22 Unuadi ostavlja dobar ovjek batinu, a grjenikovo imanje uva se pravedniku. 23 Krevina siromaha donosi izobilja hrane, a nepravda neke upropasti. 24 Tko tedi prut, ne ljubi sina svojega, a tko ga ljubi, kara ga za vremena, 25 Pravednik ima za pojesti, dok se ne nasiti; trbuh bezbonicima mora ivotariti. Mudre Izreke 14 1 Mudrost ena sagradi sebi kuu; a ludost je raskopa vlastitim rukama. 2 Tko radi poteno, boj se Gospoda, a tko ide stranputicom, prezire ga. 3 U ustima je luaka prut za oholost njegovu, a ovjeku mudrome usne su njegove zatita. 4 Gdje nema volova, nema ita, a obilna je ljetina od snage volova. 5 Istinit svjedok ne lae, a laan svjedok iznosi lai. 6 Podsmjeva trai mudrost, ali uzalud, a razumnomu je lahko nai znanje. 7 Idi od luaka, jer ne uje nikakve pametne rijei! 8 U tom je mudrost pametnoga, da pazi na put svoj, a stranputica je ludost luaka. 9 Luaku je ala grijeh; meu pravednima vlada dobar sporazum. 10 Srce samo pozna vlastiti bol svoju; u radost njegovu ne umijea se tuin. 11 Dom e bezbonika propasti, a ator e pravednika procvasti. 12 Gdjekoji se put uini jednome ravan, a kraj su mu staze smrti. 13 l kod smijeha moe se srce alostiti, i veselju je kraj alost. 14 Za ivljenje svoje prima odmetnik plau, a tako i ovjek dobar za djela svoja. 15 Lud vjeruje svakoj rijei, a pametan pazi na korake svoje. 16 Mudar ima strahopotovanje i l kloni se oda zla, a lud ide preko toga i osjea se sigurnim.

474

17 ovjek jedljiv uini ludost, a razborit je strpljiv. 18 Luaci ostaju u ludosti svojoj, a mudri se kite znanjem. 19 Pred dobrima moraju se zli prignuti, i bezbonici moraju stajati na vratima pravednika. 20 I prijatelju svojemu mrzak je siromah, a mnogo ih je, koji ljube bogataa, 21 Tko prezirno postupa s blinjima svojim, grijei; blagoslovljen je onaj, koji se smiluje siromahu! 22 Ne idu li stranputicom, koji smiljaju zlo? A koji misle na dobro anju ljubav i vjernost. 23 U svakom radu ima dobitka, a puste rijei donose samo gubitak. 24 Kruna je mudrih bogatstvo njihovo, a ludost luaka ostaje ludost. 25 Izbavitelj je ivota istiniti svjedok; a tko iskazuje lai, kvaritelj je. 26 U strahu je Gospodnjem pouzdanje jakomu; i djeci njegovoj prua zatitu. 27 Strah je Gospodnji izvor ivotu; on pomae izbjei zamkama smrti, 28 Na mnotvu naroda poiva slava kralju; pad je knezu, kad nema ljudi. 29 Dugotrpan ovjek pokazuje mnogu mudrost; ovjek jedljiv poini ludost za ludou. 30 ivot je tijelu srce mirno, a strast je kao gnjile u kostima. 31 Tko pritiskuje siromaha, huli na Stvoritelja njegova, a potuje ga, tko se smiluje siromahu. 32 Po zloi svojoj dolazi bezbonik do pada, a pravednik ostaje jo utjeen i na smrti. 33 U srcu razumnoga poiva razboritost, a to je u nutrini luakovoj, pokae se. 34 Pravednost podie narod, a opaina je sramota narodima. 35 Mio je kralju razuman sluga, a gnjev njegov pogodi nevaljalca. Mudre Izreke 15 1 Odgovor blag utiava gnjev; i rije uvredljiva podie srdbu. 2 Jezik mudroga govori mudrost, a usta luaka prosipaju ludost, 3 Na svakom su mjestu oi Gospodnje; gledaju zle i dobre. 4 Blag je jezik drvo ivota, a pokvarenost njegova zadaje srcu rane. 5 Luak se ruga pouci oca svojega, a tko prima opomenu, radi pametno. 6 U kui je pravednikovoj bogata zaliha, a u dohodku je bezbonikovim rasap. 7 Usne mudrih ljudi siju znanje, a srce je bezbonika naopako. 8 rtva je bezbonika mrska Gospodu,

475

Mudre Izreke

a molitva mu je pravednika ugodna. 9 ivot je bezbonikov mrzak Gospodu, a ljubi onoga, koji tei za pravednou. 10 Teko karanje eka onoga, koji skrene s pravoga puta, a propadne, tko mrzi na opomenu. 11 Ponor svijeta mrtvih stoji otvoren pred Gospodom, koliko vie srce ljudi! 12 Podsmjeva ne ljubi onog tko ga kori: on se ne drui s mudrima. 13 Veselo srce razvedri lice; tuga u srcu pritisne duh. 14 Srce razumnoga ovjeka tei za znanjem; usta luaka snuju ludost. 15 Svi su dani potlaenoga alosni; tko je dobre volje, dri stalnu gozbu. 16 Bolje je malo sa strahom Bojim, negoli veliko blago s nemirom. 17 Bolje je jelo od zelja, gdje je ljubav, nego vol ugojeni, gdje je mrnja. 18 ovjek estok izaziva svau, a strpljiv utiava svau. 19 Staza je lijenine kao pokrov od trnja, a put je pravednikov dobro izravnan. 20 Mudar je sin radost ocu; ovjek lud prezire mater svoju. 21 Ludost je veselje bezumniku; razuman ovjek ide pravim putem. 22 Gdje nema savjetovanja, ne uspiju osnove; gdje je mnogo savjetnika, uspiju. 23 Svaki se raduje zgodnim odgovorom usta svojih; rije u pravo vrijeme kako je dragocjena! 24 Put ivota za razumnoga ide gore, da izmakne carstvu mrtvih dolje. 25 Gospod razara kuu oholima, a postavlja meu udovici. 26 Mrske su Gospodu osnove zlobne, a rijei dobrostive rado 27 Tko stee nepravedan dobitak, razara kuu svoju; kome se gadi mito, ivjet e mirno. 28 Srce pravednikovo pomisli, to e odgovoriti, a usta bezbonika izbacuju zlobe. 29 Gospod je daleko od bezbonika, a molitvu pravednika uslii. 30 Mio pogled razveseli srce, vesela vijest oivi kosti. 31 Uho, koje slua opomene spasonosne, boravi rado meu mudrima. 32 Tko odbija pouku, prezire dobro due svoje; a tko slua opomenu, stee sebi razboritost. 33 Strah je Gospodnji odgoj za mudrost; pred au ide poniznost.

njegovi, ipak je Gospod, koji ispituje duhove. 3 Predaj Gospodu djela svoja, i osnove e tvoje uspjeti. 4 Za svrhu svoju sve je Gospod stvorio, pa i bezbonika za dan nesree. 5 Gospodu je mrzak svaki oholica; ruku na ovo! Bez kazne nee izai. 6 Vjebanjem u vjernoj ljubavi oiava se krivnja zlodjela; strahom Gospodnjim izbjegne se zlu. 7 Ako je iji ivot mio Gospodu, onda on pomiri s njim i neprijatelje njegove. 8 Bolje je malo s pravdom, nego velik dohodak s nepravdom, 9 Srce ovjeje uredi sebi put svoj, a Gospod upravlja korake njegove. 10 Sad je Boji na usnama kraljevim; na sudu se ne smiju ogrijeiti usta njegova, 11 Mjerila i utezi pripadaju Gospodu; njegovo su djelo sva teina vree. 12 Bezbono initi neka je gadno kraljevima; jer samo po pravednosti ima prijestolje svoje opstanak. 13 Istinite usne moraju se dopadati kralju; tko govori iskreno, toga on mora ljubiti. 14 Gnjev je kraljev kao glasnik smrti, ali ga mudar ovjek ublai. 15 U prijaznom je pogledu kraljevu ivot; milost je njegova kao oblak kasnoga dada. 16 Mudrost stei daleko je bolje nego zlato; i razboritost dobiti vie je vrijedno nego srebro. 17 Put je pravednih: kloniti se oda zla; tko pazi na put svoj, uva ivot svoj. 18 Oholost dolazi pred pad, i oholi duh pred propast. 19 Bolje je biti ponizan s malenima, nego dijeliti plijen s oholima. 20 Tko pazi na opomenu, taj dolazi do sree; blagoslovljen je onaj, koji se uzda u Gospoda. 21 Tko je mudra srca, slavi se kao razuman; i prijazna rije promie pouku. 22 Izvor je ivotu mudrost za one, koji je posjeduju, a karanje luaka ludost je. 23 Razum mudroga uini razboritim usta njegova i umnoava pouku na usnama njegovim. 24 Prijazne su rijei med samotok, slatke dui, zdrave tijelu. 25 Gdjekoji se put uini ovjeku ravan, a ipak su to napokon putovi k smrti. 26 Glad radnika radi za njega; jer ga, nagone usta njegova. Mudre Izreke 16 27 ovjek nevaljao iskopava samo 1 ovjek se dobro spremi u srcu, a od nesreu; na usnama njegovim gori kao Gospoda dolazi, to jezik izgovori. oganj, to pali. 2 Neka se ovjeku uine isti svi putovi 28 ovjek himben podie nemir;

Mudre Izreke
klevetnika razdvaja pouzdane prijatelje. 29 Silovit ovjek trai da zaludi prijatelja svojega i da ga zavede na zao put. 30 Tko namiguje oima, taj hoe da izmisli spletke; tko stiskuje usne, poinio je zlobu. 31 Sijeda je kosa asna kruna; postigne se pravednim ivotom. 32 Bolji je strpljiv ovjek nego ratni junak; tko svlada samoga sebe, vei je nego osvojitelj gradova. 33 drijeb se baca u krilo haljine; ali od Gospoda dolazi sav odgovor njegov. Mudre Izreke 17 1 Bolji je komad suha kruha s mirom, nego kua puna rtvenog mesa sa svaom. 2 Razuman sluga bit e gospodar nad sinom nevaljalim i s braom e dijeliti batinu. 3 Topionica je za srebro, pe za zlato, a Gospod iskuava srca. 4 Zloinac pazi na usne lane; laljivac slua jezike pokvarene. 5 Tko se ruga siromahu, grdi stvoritelja njegova; tko se raduje nesrei, ne ostane sam bez kazne. 6 Kruna su starcima unuad, slava djeci roditelji njihovi. 7 Luaku ne pristaje mudra rije, a jo manje plemenitu ovjeku lana rije. 8 Poklon je potkupi i kao arobni kamen onome, koji ga daje; kamo se god okrene, ima uspjeh. 9 Tko pokriva prijestupe, trai ljubav; tko ih dalje pripovijeda, razdvaja pouzdane prijatelje. 10 Ukor djeluje na razumnoga vema, negoli to udaraca na luaka. 11 Zloinac ide samo za pobunom; ali se ljut glasnik alje na njega. 12 Bolje je da ovjeka susretne medvjedica, kojoj su ugrabili mlade, nego luak u svojoj ludosti. 13 Tko vraa zlo za dobro, kuu njegovu nee ostaviti nesrea. 14 Svau zametnuti jest kao poplavu raspasati; zato prije nego se zametne, proi se raspre! 15 Tko oslobodi krivoga i tko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu. 16 to e novci u ruci luakovoj? Da kupi mudrost, kad nema razuma? 17 Uvijek nosi ljubav prijatelj; a u nevolji postaje brat. 18 Bezuman je ovjek, koji daje ruku i jami za prijatelja svojega. 19 Tko ljubi svau, ljubi grijeh; tko visoko gradi vrata svoja, trai pad. 20 Tko je lana srca, ne postie sree; tko je laljiva jezika, pada u nesreu.

476

21 Tko ima luda sina, toga mori briga; otac luakov nema radosti. 22 Srce veselo pospjeuje ozdravljenje, a duh potiten sui kosti. 23 Bezbonik prima poklone ispod ruke da zavije staze pravdi. 24 Razuman ima pred oima mudrost, a oi luaku lutaju do na kraj zemlje. 25 Lud sin briga je ocu svojemu i gorka bol materi svojoj. 26 Zlo je globiti pravednika; plemenite ljude udarati proti svakomu je pravu. 27 Tko ustee rijei svoje, razborit je; razuman je hladnokrvan ovjek. 28 I luak, kad uti, moe vrijediti kao mudar; kao razuman, i kad zatvori usne svoje! Mudre Izreke 18 1 Tko se hoe rastaviti, pronae kakvu izliku; svim sredstvima dovodi do svae. 2 Luaku nije mila razboritost, nego samo objavljivanje njegovih misli. 3 Gdje unie bezbonost, ondje se smjesti i sramota, i prezir doe sa sramotom. 4 Kao duboke vode rijei su iz usta gdjekojeg ovjeka, uborpotok, izvor mudrosti. 5 Nije pravo zauzimati se za krivca i onoga koji je pravedan, otjerati sa suda. 6 Usne luaka uputaju se u svau, i usta njegova viu za batinom. 7 Luaku su usta njegova na propast, i usne su njegove zamka ivotu njegovu. 8 Rijei su klevetnika kao poslastica; one ulaze u nutrinu tijeka. 9 I tko je u poslu nemaran, brat je onome, koji rui. 10 Ime je Gospodnje tvrda Kula; pravednik utee u nju i skriven je. 11 Posjed bogatoga njemu je jaka tvrava i kao visok zid po miljenju njegovu. 12 Pred padom ovjeka ide oholost, a pred asu ide poniznost. 13 Dadne li tko odgovor, prije nego je jo pravo uo, onda mu se to rauna kao ludost i sramota. 14 Muevno srce podnosi bol svoju, a slomljeno srce - tko ga moe podnositi? 15 Srce razumno nabavi sebi mudrost; uho mudroga tei za, znanjem. 16 Darovi otvore ovjeku vrata i put i pribave mu pristup k velikaima. 17 U raspri svojoj ima prvi pravo; ali tada doe protivnik njegov i opovrgne ga. 18 Raspre poravna drijeb, pa i meu mogunicima odlui.

477

Mudre Izreke
20 Posluaj savjet i primi ukor, da poslije bude mudar! 21 U srcu ovjeka mnogo ima osnova, ali e samo uspjeti odluka Boja. 22 ovjek je radostan, kad ini dobro; a bolje je siromaan biti nego prijevaran. 23 Strah Gospodnji vodi k ivotu; u koga je on, toga ne posjeuje nesrea. 24 Je li lijenina umoio ruku svoju u zdjelu, ne prinosi je vie k ustima svojim. 25 Udari li se podsmjeva, ludi e se opametiti; ukori li se razuman, on prima razboritost. 26 Tko zlostavlja oca, mater goni, taj je sin, koji nadi runo i sramotno. 27 Nemoj, sine moj, sluati nauke, koja odvodi od rijei razumnih! 28 Nevaljao svjedok podsmijeva se pravdi, i usta bezbonika prodiru zlodjela. 29 Za podsmjevae gotovi su kazneni sudovi, i udarci za leda luakova. Mudre Izreke 20 1 Podsmjeva je vino, vika silovito pie, nije mudar ni jedan, koji od toga tetura. 2 Prijetnja je kralja kao rika lava; tko ga drai na srdbu, grijei ivotu svojemu. 3 Slui ovjeku na ast, kad ostaje daleko od svae; a svaki je luak svadljiv. 4 U jesen ne voli lijenina orati; trai li onda o etvi, ne dobije nita. 5 Duboka je voda osnova u srcu ovjeka; ovjek razuman zna je iscrpsti. 6 Mnogi ljudi ine veliku viku svojom ljubavi; ali zaista vjerna ovjeka, tko e ga nai? 7 Ako jedan hodi pravedno i besprijekorno, njegovoj e djeci poslije njega biti dobro. 8 Kralj, koji sjedi na stolici sudakoj, istrauje sve zlo svojim oima. 9 Tko moe rei: Oistio sam srce svoje, prost sam od grijeha? 10 Dvojak uteg i dvojaka mjera: to oboje mrsko je Gospodu. 11 Ve se djeak pokazuje po djelima svojim, je li djelo njegovo isto i estito. 12 Uho, koje uje, oko, koje vidi: to je oboje stvorio Gospod. 13 Ne ljubi sna, da ne osiromai; dri oi svoje otvorene, pa e imati kruha dosta! 14 Loe, loe, veli kupac; a kad otide, onda se hvali. 15 Ima i zlata i bisera mnogo, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit. 16 Uzmi mu haljinu njegovu; jer je jamio za druge! Plijeni njega mjesto

19 Brat, koji je uvrijeen, jai je od tvrdoga grada i svae su kao prijevornice na tvravi. 20 Svaki se siti plodom usta svojih; dohotkom usana svojih siti se. 21 Smrt i ivot u vlasti su jezika; tko ga upotrijebi marljivo, uivat e plod njegov. 22 Tko je naao dobru enu, naao je krasan nalaz, i dobio je od Gospoda milost. 23 Prosei moli siromah, a bogata odgovara tvrdo. 24 Ima prijatelja, koji su na propast; a gdjekoji je prijatelj privreniji od brata. Mudre Izreke 19 1 Siromah, koji hodi u nedunosti svojoj, bolji je nego jedan, koji govori naopako i ludo. 2 Nedostatak u znanju oda zla je, a tko je prebrz, posrne sigurno. 3 Vlastita ludost razara osnove ovjeku, a ipak se srce njegovo gnjevi na Gospoda. 4 Bogatstvo pribavlja uvijek vie prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov. 5 Laan svjedok ne izlazi bez kazne; tko govori la, ne izmakne sudu. 6 Mnogi trae milost odlinika, i svaki je odan ovjeku dareljivu. 7 Na siromaha mrze sva braa njegova; koliko se vie udaljuju od njega prijatelji njegovi! Hlepi za rijeima, to ne znae nita. 8 Tko pribavi razboritost, ljubi ivot svoj; tko sauva razum, nalazi sreu. 9 Laan svjedok ne izlazi bez kazne; tko govori la, propada. 10 Dobro ivljenje ne pristaje luaku; jo manje slugi, da vlada knezovima. 11 Strpljivim ini ovjeka razboritost; ast mu je mimoii krivnje. 12 Srdba je kraljeva kao rika lava; a milost je njegova kao rosa na bilje. 13 Lud je sin nesrea ocu svojemu; svae su ene kao neprestano prokinjavanje. 14 Kua i imanje batine se od djedova, a od Gospoda dolazi razumna ena. 15 Lijenost upada u dubok san, i ovjek nemarljv mora gladovati. 16 Tko dri zapovijedi, uva ivot svoj; tko ne pazi na putove svoje, ide u propast. 17 Tko se smiluje siromahu, pozaima Gospodu, i platit e mu za dobroinstvo njegovo. 18 Pokaraj sina svojega, jer jo ima nade; ali neka ti ne padne na um, da ga usmrti. 19 Tko je jedljiv, taj mora to okajati; jer ako ga tedi, uini samo jo gore.

Mudre Izreke
tuinaca! 17 Sladak je ovjeku kruh, to ga je pribavio prijevarom; ali mu se poslije napune usta kremenja. 18 Osnove se utvruju savjetom; zato vodi rat s mnogo razmiljanja! 19 Tko ide klevetati, izdaje i tajne; zato se ne mijeaj s ludim brbljavcem! 20 Tko psuje oca svojega i mater svoju, njegovo se svjetlo gasi u najdubljoj tami. 21 Posjed, iz poetka brzo ujagmljen, ostaje ipak na posljetku bez blagoslova. 22 Ne govori: Vratit u zlo! ekaj Gospoda, i on e ti pomoi! 23 Dvojak je uteg mrzak Gospodu, lana su mjerila stvar nepravedna. 24 Od Gospoda su koraci ovjeka odreeni; a ovjek to razumije o putu njegovu? 25 Zamka je ovjeku nepromiljeno viknuti: Posveeno!, i istom poslije razmiljati, to se je zavjetovalo. 26 Mudar kralj izlui bezbonike i onda pusti da preko njih prijee kolo. 27 Svjetlo je Gospodnje duh ovjeji; on istrauje sve odaje srca. 28 Ljubav i vjernost zatiuju kralja; on podupire svoj prijestolje ljubavlju. 29 Slava je mladiima jakost njihova; ures je starcima sijeda kosa. 30 Krvave modrice operu zlo, i udarci oiste odaje srca. Mudre Izreke 21 1 Kao tijek vode srce je kraljevo u ruci Gospodnjoj: On ga vodi kamogod hoe. 2 Sve putove svoje moe ovjek drati pravima; ali je Gospod, koji ispituje srca. 3 initi pravo i pravednost, to je milije Gospodu, nego rtva zaklanica. 4 Ohole oi i naduta srca, to je svjetiljka bezbonika, ali je grijeh. 5 Namisli marljiva ovjeka donose dobit; ali tko se odve uri, trpi samo tetu. 6 Blago, steeno jezikom laljivim, je ispraznost onima koji trae smrti. 7 Bezbonike odnese vlastito nasilje, jer nee da ine, to je pravo. 8 Mnogo je zapleten put ovjeka krivca, a djelo je ista ovjeka pravo. 9 Bolje je stanovati na krovu u kojem uglu, nego zajedno biti u jednoj kui sa enom svadljivom. 10 Dua bezbonikova eli zlo; njegov blinji ne nalazi milosra u njega. 11 Kad se kazni podsmjeva, onda luak mudruje; kad se mudri pouava, onda on prima znanje. 12 Na kuu bezbonika pazi Svepravedni; bezbonike baca on u

478

nesreu. 13 Tko uho svoje zatvara na jadikovanje siromaha, njemu se nee odgovoriti, kad zavie 14 Dar u tajnosti utiava gnjev, poklon u njedrima najeu srdbu. 15 Radost je pravedniku, kad se ini to je pravo, a zloincima je strah. 16 ovjek, koji zae s puta razboritosti, brzo e poinuti u carstvu sjena. 17 Tko rado ivi u veseljima, u siromatvo e pasti; tko voli vino i ulje, ne obogati se. 18 Otkup za pobonike jest bezbonik; na mjesto pravednih stupi zloinac. 19 Lake je stanovati u pustinji, nego sa enom svadljivom i gnjevljivom. 20 Dragocjeno je blago i ulje u stanu mudroga, a ovjek luak rastepe ga. 21 Tko tei za pravdom i milosrem, postigne ivot, pravdu i ast. 22 U grad junaka uspne se mudri, srui bedem, u koji su se uzdali. 23 Tko uva usta svoja i jezik svoj, uva ivot svoj od nevolje. 24 Ohol, nadut ovjek - nazvan podsmjeva - radi u neizmjernoj obijesti. 25 Lijenini donosi smrt pohota njegova; jer ruke njegove bjee od posla. 26 Svaki se dan prosi, prosi; a pravednik daje, a da ne krtari. 27 Gad je rtva bezbonika, osobito, ako je prinose u pogrdnoj namjeri. 28 Laan svjedok propada; ovjek, koji slua, smije uvijek opet govoriti. 29 Bezbonik je drzovit, a tko je pravedan, pazi na svoj put. 30 Nema ni mudrosti ni razboritosti ni savjeta naprema Gospodu. 31 Konj se oprema za dan boja; ali pobjeda dolazi od Gospoda. Mudre Izreke 22 1 Dobro ime bolje je nego veliko, bogatstvo; omiljelost vie vrijedi nego srebro i zlato. 2 Bogati i siromani ivu jedni uz druge; Gospod ih je sve stvorio. 3 Pametan ovjek vidi zlo unaprijed i skrije se; ludi idu dalje i imaju tetu. 4 Plaa poniznosti, straha Bojega, jest bogatstvo, ast i ivot. 5 Trnje i zamke lee na putu i himbenika; tko hoe da ouva ivot svoj, dri se daleko od njih. 6 Odgoj dijete prema putu, kojim ima ii, pa nee odstupiti od njega ni u starosti. 7 Bogat gospodari nad siromasima; tko uzaima, sluga je vjerovnika 8 Tko sije nepravdu i zlodjela, bijedu e eti; sva muka njegova propada.

479

Mudre Izreke
6 Ne jedi kod onoga, koji je zavidan; nemoj se polakomiti na poslastice njegove! 7 Jer on misli samo na sebe. Jedi i pij! govori ti; ali srce njegovo nije s tobom. 8 Mora opet izbljuvati zalogaj, to si ga pojeo; ljubazne si rijei svoje potroio uzalud. 9 Luaku ne govori nita na uho; jer on samo prezire mudre rijei tvoje! 10 Ne pomii prastare mee; ne prodiri u njivu siroadi! 11 Jer je jak odvjetnik njihov; branit e stvar njihovu od tebe. 12 Podvrgni srce svoje nauci, ui svoje rijeima razumnim! 13 Ne tedi kazne djetetu svojemu, jer izbije li ga ibom, nee od toga umrijeti. 14 Bije ga dodue ibom, ali ga izbavlja tako od podzemnoga svijeta. 15 Sine moj, ako bude mudro srce tvoje, veselim se i ja od srca, 16 I nutrina moja klie od radosti, kad usne tvoje govore, to je pravo. 17 Srce tvoje neka ne revnuje zbog grjenika, nego vazda zbog straha Gospodnjega! 18 Zaista, ima budunost, i nada se tvoja nee osramotiti. 19 Sluaj, sine moj, i budi mudar i okreni srce svoje ravno na pravi put! 20 Ne idi s pijanicama i izjelicama uz meso! 21 Jer pijanica i izjelica osiromae, i pospanac se odijeva u tralje. 22 Sluaj oca, koji ti je dao ivot; ne preziri matere svoje, kad ostari! 23 Steci istinu i ne prodaji je, mudrost, stegu i razboritost! 24 Veoma se raduje otac dobroga sina; tko ima mudroga za dijete, smije se veseliti. 25 Neka se dakle vesele otac tvoj i mati tvoja; neka klie od radosti ona, koja te je rodila! 26 Daj mi srce svoje, sine moj, i neka se putovi moji dopadnu oima tvojim! 27 Jer je bludnica duboka jama, tua ena tijesan studenac. 28 Ona i zasjeda kao lupe i umnoava broj nevjernih meu ljudima. 29 Tko ima ah? Tko ima jao? Tko ima svau? Tko ima brigu? Tko ima rane ni za to? Tko ima mutne oci? 30 Koji kasno sjede kod vina, koji dolaze da kuaju mijeano vino. 31 Ne gledaj na vino, kako crvenkasto sijeva, kako se u ai prelijeva; glatko se ono pije. 32 Ali kasnije ujede kao zmija i utrca otrov kao ljutica. 33 udne stvari vide oi tvoje, i srce tvoje misli ludorije.

9 Tko je dobrotvoran, ima blagoslov; jer daje siromahu od svojega kruha. 10 Otjeraj podsmjevaa, onda odlazi s njim i raspra, i prestaje svaa i pogrda. 11 Tko ljubi istou srca, i ije usne prijatno govore, njemu je kralj prijatelj. 12 Oi Gospodnje uvaju mudroga; osnove nevjernoga on ponitava. 13 Lijenina govori: Lav je vani; mogao bih na ulici biti razderan. 14 Duboka su jama usta bludnica; na koga se gnjevi Gospod, u nju e pasti. 15 Ludost hvata korijen u srcu djeteta; a iba je ukloni od njega. 16 Tko tlai siromaha, koristi mu; tko daje bogatome, kodi mu. 17 Prigni uho svoje i sluaj rijei mudrih ljudi i pazi na pouku moju! 18 Jer je milina jedna, ako ih uva u srcu svojemu. O, da bi sve bile spremne na usnama tvojim! 19 Da se uzdanje tvoje utemelji na Gospodu, upuujem te danas na putove njegove. 20 Jest, trideset sam ti ih napisao sa savjetima i naukama, 21 Da ti priopim istinu, pouzdane rijei, te mogne pravo odgovoriti onome, koji te zapita. 22 Ne otimaj siromahu; jer on je siromaan i ne pritiskuj pred sudom siromaha; 23 Jer e Gospod braniti njegovu stvar, i otet e ivot onima, koji njemu otimaju. 24 Ne drui se s ovjekom srditim; ne idi za ovjekom jedljivim, 25 Da se ne navikne na putove njegove, i da ivot tvoj ne doe u opasnost! 26 Ne pripadaj k onima, koji podaju ruku, k onima, koji jame za dugove! 27 Ako ne moe platiti, zato da se odnese postelja ispod tebe? 28 Ne pomii prastare mee, koju su postavili ve djedovi tvoji! 29 Vidi li ovjeka, koji je vjet u svojemu poslu: pred kraljevima on e jo stajati; on ne treba sluiti prostacima. Mudre Izreke 23 1 Sjedi li za stolom kod kojega vladaoca, pazi, koga ima pred sobom! 2 Stavi sebi no na grlo, ako ima velik tek! 3 Nemoj se polakomiti na poslastice njegove; jer su lana hrana! 4 Ne mui se, da stee bogatstvo; proi se takve nakane! 5 Jedva si ga ugledao, i ve ga nestade, jer naini sebi krila kao u orla, koji leti k nebu.

Mudre Izreke
34 Ti si kao jedan, koji lei usred mora, kao jedan, koji sjedi gore u kou od jedrila. 35 Izbie me, ali me ne zabolje; istukoe me, ali ne osjetih nita; kad u se probuditi, tada u iznova potraiti pie. Mudre Izreke 24 1 Ne zavidi zlim ljudima, ne eli da im bude drug! 2 Jer o nasilju misli srce njihovo, usne njihove govore samo o zlu. 3 Mudrou se gradi kua, razboritou se utvruje; 4 Znanjem se pune odaje svakojakoga dragocjenog i finog imanja. 5 Mudri moe vie, nego jaki, razboriti vie, nego vrlo krepki. 6 Jer mudrim mjerama ratovat e uspjeno, i pobjeda je ondje, gdje je radio velik broj savjetnika. 7 Previsoka je luaku mudrost; zato on ne otvara usta na vijeanjima. 8 Tko ide za tim, da smilja zlo, toga zovu spletkar. 9 Osjeanje i miljenje luakovo jest grijeh; podsmjeva je gad ljudima. 10 Pokae li se slab, kad ti je dobro, onda je snaga tvoja malena i u vrijeme nevolje. 11 Izbavljaj one, koje vuku na smrt; oslobodi one, koje vode, da ih pogube! 12 Htjedne li rei: Nijesmo za to nita znali: zaista, koji ispituje srca, vidi to, i koji motri duu tvoju, zna to; on plaa ovjeku po djelima njegovim. 13 Jedi med, sine moj; jer je zdrav, i med samotok sladak je grlu tvojemu! 14 Tako cijeni i za svoju duu mudrost; ako si je stekao, onda ima za te budunost, i nada se tvoja ne e osramotiti. 15 Ne vrebaj, bezbonie, oko stana pravednikova, ne rui mu postelje! 16 Jer sedam puta padne pravednik i opet ustane; a bezbonici propadaju u nesrei. 17 Kad padne neprijatelj tvoj, ne raduj se, i kad posrne, ne udaraju klicanje! 18 Inae vidi to Gospod, i to mu se ne dopada, i on obrati gnjev svoj od njega. 19 Ne srdi se zbog zloinaca, ne esti se zbog bezbonika! 20 Jer zao ovjek nema budunosti, i svjetiljka se bezbonika ugasi. 21 Sine moj, boj se Gospoda i kralja, i ne mijeaj se s buntovnicima: 22 Jer najedanput provali pogibao njihova unutra i iznenada propast obojice! 23 I ove prie potjeu od mudrih: Pristranost u kojoj stvari pravnoj nije dobra.

480

24 Ti ima pravo, njega proklinju ljudi, na njega mrzi narod. 25 A koji pravedno odluuju, njima je dobro, i dolazi na njih obilat blagoslov. 26 Odgovor zgodan jest kao cjelov na usne. 27 Uredi svoj posao vani i svri ga na njivi; tada istom moe osnovati svoje kuanstvo! 28 Ne budi laan svjedok na blinjega svojega; jer to e varati usnama svojim? 29 Nemoj rei: Kako je on meni uinio, tako u i ja njemu uiniti; platit u svakome po djelu njegovu. 30 Prolazio sam pokraj njive lijenine i pokraj vinograda luaka. 31 Gle, sve je bilo zaraslo u trnje, sve je bio pokrio korov; zid im je bio poruen. 32 Vidio sam i upamtio; motrio sam i uzeo sebi za pouku. 33 Jo malo spavati, jo malo drijemati; jo malo ruke sklopiti i poivati. 34 Ve dolazi na te siromatvo kao kakav tekli, i oskudica na te kao kakav ratnik. Mudre Izreke 25 1 I ovo su prie Salomonove, to su bile skupljene od ljudi Ezekije, kralja Judina. 2 Slava je Boja skrivati stvar; slava je kraljeva istraivati stvar. 3 Kao visina neba i dubina zemlje, tako je nedohitno srce kraljeva. 4 Kad se odijele od srebra troske, tada uspije zlataru umjetnina. 5 Kad se odijeli bezbonik od blizine kraljeve, tada se prijestolje njegov utvrdi pravednou. 6 Ne veliaj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velikaa. 7 Jer je bolje da ti se kae: Pomakni se ovdje gore, nego da ti reknu, da se pomakne dolje pred odlinijim. 8 to si vidio vlastitim oima, to ne iznosi prebrzo na raspru; jer to e poslije initi, ako te blinji sramotno opovrgne? 9 Raspravi vlastitu stvar svoju s protivnikom svojim; a tajne drugoga ne otkrivaj! 10 Inae bi zlo govorio o tebi tko uje to, i sramota tvoja ne bi ieznula nikada. 11 Kao zlatne jabuke na srebrnim zdjelama, takva je rije u pravo vrijeme izreena. 12 Zlatan prsten i ures iz fino ga zlata, takav je mudar opominja za uho, koje slua. 13 Kao hladiti se snijegom o etvi, takav je vjeran glasnik onome, koji ga je poslao; on okrijepi duu gospodaru

481

Mudre Izreke
10 Svadljivac sve uzbuni; cjenka se s luakom i sa svakim, koji prolazi. 11 Kao pas, koji se povraa na ono, to je izbljuvao, tako je luak, koji ponavlja svoju ludost. 12 Vidi li jednoga, koji misli, da je mudar, onda znaj, vie ima nade za luaka nego za njega! 13 Lijenina govori: Lav je na putu, lav je na ulicama. 14 Kao to se vrata okreu na baglamama svojim, tako lijenina na postelji svojoj. 15 Se li lijenina ruku svoju stavio u zdjelu, preteko mu bude, da je prinese k ustima. 16 Lijenina misli, da je mudriji od sedmorice, koji znaju odgovoriti razumno, 17 Kao jedan, koji za ui hvata psa, to tri mimo njega, tako je onaj, koji se esti za raspru, to ne spada nita na njega. 18 Kao poludio ovjek, koji baca ognjene baklje i smrtonosne strijele, 19 Takav je ovjek, koji prevari blinjega svojega i onda veli: Samo sam se alio. 20 Gdje fali drvo, ugasi se oganj, i gdje nema klevetnika, prestane raspra. 21 Kao to ugljen slui za eravicu, a drvo za oganj, tako svadljiv ovjek za prepirke. 22 Rijei sa klevetnikove kao poslastica; one prodiru u nutrinu tijela. 23 Srebrna glea preko posua, to su usne ljubavlju ueene kod srca zlobna. 24 Usnama svojim pretvara se mrzitelj, a u srcu svojemu nosi prijevaru. 25 Kad govori prijazno, ne vjeruj mu; jer je u srcu njegovu sedam gadova. 26 Ako se mrnja i pokriva pretvaranjem, to se ipak zloba njezina otkriva u skuptini. 27 Tko jamu kopa drugima, padne sam u nju; tko valja kamen na druge, na njega se prevali. 28 Jezik laan mrzi na one, koje je satro; usta laskava poine pogibiju, Mudre Izreke 27 1 Ne hvali se sutranjim danom; jer ne zna, to moe dan donijeti. 2 Neka te hvali drugi, a ne tvoja vlastita usta; stranac, a ne tvoje vlastite usne! 3 Teak je kamen, teret je pijesak; ali je gnjev na luaka tei od obojega. 4 Jarost je divlja, i gnjev je bijesan; ali tko bi mogao odoljeti ljubomoru? 5 Bolji je javni ukor nego tajna ljubav. 6 Udarci iz ruke prijatelja dobro su miljeni; ali su lani cjelovi mrziteljevi.

svojemu. 14 Oblaci i vjetar, a ipak nema dada, takav je ovjek, koji se hvali darovima, a ne daje ih nikada. 15 Strpljivou dade se ljut ovjek nagovoriti; mek jezik moe slomiti kosti. 16 Jesi li naao meda, jedi samo koliko ti je dosta, inae ako se ga prejede, izbljuvat e ga. 17 Stavi nogu svoju samo rijetko kad u kuu blinjega svojega, inae nasitit e se tebe i zamrzit e na te. 18 Kao malj i ma i otra strijela jest ovjek, koji proti blinjemu svojemu iskae kao laan svjedok. 19 Zub klimav i noga klecava, takvo je uzdanje u nevjernika u vrijeme nevolje. 20 Kao jedan, koji skida haljinu na zimi, kao jedan, koji lijeva ocat na salitru, takav je onaj, koji pjeva pjesme alosnomu srcu. 21 Gladuje li neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, ea li, napoj ga vodom; 22 Jer tako zgre ivo ugljevlje na glavu njegovu, i Gospod e ti to platiti. 23 Kao to sjeverni vjetar nosi dad, tako jezik klevetni zlovoljno lice. 24 Bolje je stanovati na krovu u kojem uglu, nego biti zajedno u kui sa enom svadljivom. 25 Hladna voda ednoj dui, to je dobra vijest iz daleke zemlje. 26 Izvor zamuen, studenac pokvaren, to je pravednik, koji kleca pred bezbonikom! 27 Previe meda jesti nije dobro; zato tedi rijei pohvale! 28 Grad poruen bez zidova, to je ovjek, koji nema vlasti nad svojim duhom. Mudre Izreke 26 1 Kao snijeg u ljeto, kao dad o etvi, tako malo pristaje ast luaku. 2 Kao vrabac kad prhne, kao lastavica kad odleti, takva je kletva bezrazlona i ne stigne. 3 Bi konju, uzda magarcu, a batina luacima na lea! 4 Ne odgovaraj luaku po ludosti njegovoj; inae si jednak njemu! 5 Odgovori luaku po ludosti njegovoj; inae on misli, da je mudar! 6 Odsijeca sebi noge, dopadne zla, tko alje luaka, da mu to svri. 7 Oslabljena vie stegna hromu ovjeku; tako je i u ustima luaka rije mudrosti bez koristi. 8 Kamen na praki privezati, to je iskazati ast luaku. 9 Trn, to padne u ruku pijanome: to je rije mudrosti u ustima luaka.

Mudre Izreke
7 Tko je sit, gazi nogama i med samotok; a gladnu je ovjeku sve gorko slatko. 8 Kakva je ptica, koja odleti iz svojega gnijezda, takav je ovjek, koji bjei iz svojega zaviaja. 9 Ulje i kad razveseli srce; isto tako slatka utjeha prijatelja iz srca, to svjetuje vjerno. 10 Ne ostavljaj prijatelja svojega i prijatelja oca svojega i ne idi u kuu brata svojega u dan nesree tvoje; jer bolji je susjed u blizini nego brat u daljini. 11 Budi mudar, sine moj, i obraduj srce moje, da mogu odgovoriti onomu, koji me rui. 12 Pametan ovjek vidi pogibao i skrije se; a ludi idu dalje i imaju tetu. 13 Uzmi mu haljinu njegovu, jer je jamio za drugoga; plijeni njega mjesto tuinca! 14 Tko pozdravlja prijatelja svojega naglas rano u jutro, prima mu se to za kletvu. 15 Neprestano kapanje u vrijeme dada, i ena svadljiva jedno su isto. 16 Tko je ustavlja, ustavlja vjetar i hvata ulje svojom desnicom. 17 Gvoe se otri gvoem; tako se otri ovjek na drugome. 18 Tko goji smokvu, uivat e plodove njezine; tko uva gospodara svojega, visoko se potuje. 19 Kako se u vodi kree lice prema licu, tako stoj srce jednoga ovjeka prema drugome srcu. 20 Carstvo mrtvih i propast ne mogu se zasititi; isto se tako oi ovjeka ne mogu zasititi. 21 Srebro se kua u topionici i zlato u pei; a ovjek se poznaje po glasu, to ga ima. 22 Kad bi luaka i tukom tucao u stupi s zrnjem, ne bi ipak otila od njega ludost njegova. 23 Pazi na ovce svoje i staraj se za stada svoja! 24 Jer bogatstvo ne traje dovijeka; i batini li se kruna kroz sve narataje? 25 Kada je trava ieznula, zelen se svjea pokazala, bilje se po planinama skupilo, 26 Tada ti janjci daju odjeu i jarci kupovnu cijenu za njivu. 27 I puno ima mlijeka kozjega tebi i kui tvojoj za hranu i za prehranu tvojim slukinjama.

482

esto knezovi njezini; ali po razboritim, razumnim ljudima dobiva pravda dugo trajanje. 3 Bezbonik, koji pritiskuje siromahe, jest kao dad, to odnosi, a kruha ne donosi. 4 Koji preziru zakon, hvale bezbonika; a koji dre zakon, gnjeve se na njega. 5 Zli ljudi nemaju smisla za pravo; a koji trae Gospoda, razumiju se u sve. 6 Bolji je siromah, koji hodi u nedunosti svojoj, nego ovjek, koji ide krivim putovima, ako je i bogat. 7 Tko dri zakon, sin je razuman, a tko se drui s izjelicama, sramoti oca svojega. 8 Tko umnoava imetak svoj kamatom i lihvom, skuplja onome, koji je milostiv siromasima. 9 Tko odvraa uho svoje, da ne uje zakona i molitva je njegova jedan gad. 10 Tko zavodi potene ljude na zao put, taj e sam pasti u jamu svoju; a neduni e dobiti blagoslov. 11 Bogat ovjek dri samoga sebe mudrim, ali ga razuman siromah ispituje. 12 Kad se raduju pravednici, velika je slava; a podignu li se bezbonici visoko, moraju se traiti ljudi. 13 Tko krije svoje grijehe, nema blagoslova; tko ih priznaje i ostavlja, dobit e oprotenje. 14 Blagoslovljen je ovjek, koji je svagda na oprezu; a tko uini tvrdim srce svoje, upast e u nesreu. 15 Lav, koji rice, i medvjed gladan, to je bezboan vladalac siromanome narodu. 16 Knez, koji nema razboritosti, vri mnoge globe; a kome se gadi nepravedna dobit, ivjet e dugo. 17 ovjek, kojega titi krvno djelo, bit e do groba bjegunac; nitko ga ne zaustavi. 18 Tko hodi neduno, spasit e se; a tko ide krivim putovima, pada ti jamu. 19 Tko obrauje svoju njivu, ima puno kruha; a tko ide za besposlicama, ima puno siromatva. 20 estiti ovjek obiluje blagoslovima; a tko hoe da se brzo obogati, ne ostaje bez kazne. 21 Pristranost je loa stvar; ipak za komadi kruha ogrijei se gdjekoji. 22 Lakomac ide pohlepno za bogatstvom i ne pomilja, da oskudica dolazi na njega. 23 Tko kara ovjeka, vie e hvale Mudre Izreke 28 poslije eti, negoli jezik laskav. 1 Bezbonik bjei, i kad ga nitko ne 24 Tko krade oca svojega i mater svoju progoni; a pravednik se osjea i govori: To nije grijeh, on je drug sigurnim kao mlad lav. pokvarenome ovjeku. 2 Zbog grjenosti u zemlji mijenjaju se 25 Lakomac zamee svau; a tko se

483

Mudre Izreke
21 Ako tko od mladosti mazi slugu svojega, onda e bijeda biti svretak njegov, 22 Gnjevljiv ovjek izaziva svau; naprasit poini mnogo zla. 23 Ponizit e ovjek oholost njegova, a ponizan dokazi do asti. 24 Tko dijeli s kradljivcem, taj mrzi na svoju duu; uje kletvu i nita ne otkriva. 25 Strah od ljudi mee zamke; a tko se uzda l Gospoda, skriven je. 26 Mnogi trae naklonost vladaoevu, ali od Gospoda dokazi svako mu pravo njegovo. 27 Gad je pravedniku bezbonik, a bezboniku je pravednik gad. Mudre Izreke 30 1 Rijei Agura, sina Jakeova, iz Mase. Ovako glasi govor toga ovjeka, za Itiela i Ukala: 2 Istina je ja sam glupan, vie nego li ijedan ovjek, nemam razuma ovjejega. 3 I mudrosti nijesam uio, i o Presvetom nemam znanja. 4 Tko je uziao na nebo i opet sisao? Tko je uhvatio vjetar u ruke svoje? Tko je svezao vode u jednu odjeu? Tko je utemeljio sve krajeve zemlji? Kako se on zove i kako se zove sin njegov? Zna li? 5 Svaka je rije Boja ista istina. On je tit onima, koji se kriju u njemu. 6 Rijeima njegovim ne pridodaji nita, da te ne kazni i stoji tu kao laac. 7 Za dvoje molim te. Ne uskrauj mi to, dok ne umrem: 8 Udalji od mene licemjerstvo i rije lanu; ne daji mi siromatva ni bogatstva, ve me hrani kruhom koji mi ti daje! 9 Inae bih, presitivi se, mogao zanijekati tebe i upitati: Tko je Gospod?, ili, osiromaivi, mogao bih postati kradljivac i oskvrniti ime Boga svojega. 10 Ne ocrnjuj sluge gospodaru njegovu, inae mogao bi te kleti, i ti bi morao to okajati. 11 Jao rodu, koji kune oca svojega i ne blagoslivlja matere svoje! 12 Jao rodu, koji misli da je ist, a od svoga blata nije opran! 13 Jao rodu, koji nosi visoko glavu i trepavice svoje die gore! 14 Jao rodu, kojemu su zubi maevi i kojemu eljusti sastoje od noeva, to otrgnu uboga od zemlje i siromaha izmeu ljudi! 15 Pijavica ima dvije keri: Daj ovamo! Daj ovamo! Treu ima, koja se ne moe nasititi, i etvrtu, koja ne kae

uzda u Gospoda, obilovat e. 26 Tko se oslanja na svoj vlastiti razum, luak je; a tko hodi u mudrosti, spasit e se. 27 Tko daje siromahu, nee mu nita faliti; a tko zatvara oi svoje pred njim, bit e obasut klevetama. 28 Kad se visoko podignu bezbonici, skrivaju se ljudi; a kad propadnu, postaju moni pravednici. Mudre Izreke 29 1 ovjek, koji unato svemu karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput e propasti i nee mu biti spasenja. 2 Imaju li pravednici mo, veseli se narod; a vladaju li bezbonici, jadikuju ljudi. 3 Tko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a tko se drui s bludnicama, rasipa svoj imetak. 4 Kralj, koji je pravedan, daje svojoj zemlji opstanak a koji istikuje poreze, satire je. 5 ovjek, koji laska blinjemu svojemu, razapinje mreu nogama njegovim. 6 U grijehu je zla ovjeka zamka; a pravednik se smije radovati i veseo biti. 7 Pravednik uvaava parbu siromanih, a bezbonik ne zna za suut. 8 Podsmjevai pobunjuju grad, a mudri utiavaju bunu. 9 Prepire li se pravednik s luakom, onda ovaj bjesni i smije se; a mira nema. 10 Krvopije mrze na nedunoga, a pravedni se zauzimaju za njega. 11 Svu svoju zlu volju izlijeva luak, a mudri ustee svoj gnjev. 12 Ako vladalac slua lane rijei, onda sve sluge njegove postaju bezbonici. 13 Siromah i tlaitelj ivu jedan uz drugoga; Gospod daje obojici oinji vid. 14 Kralj, koji pravedno sudi siromasima, njegovo e prijestolje stajati dovijeka. 15 Prut i ukor daju mudrost, a dijete preputeno samomu sebi sramoti mater svoju. 16 Jesu li bezbonici na vlasti, umnoavaju se opaine; ali pravednici doive radosno propast njihovu, 17 Karaj sina svojega, tada ti on pribavlja miran ivot i donosi milinu srcu tvojemu. 18 Bez objave razuzdava se narod; a blagoslovljen je onaj, koji dri zakon. 19 Samim rijeima ne da se odgojiti sluga; jer ako ih i razumije, opet ne slua. 20 Vidi li ovjeka nagla u rijeima svojim: luak ima, vie nade nego on.

Mudre Izreke
nikada: Dosta!: 16 Grobovi, zatvoreno krilo materino, zemlja, koja ne biva nikada sita vode, i oganj, koji ikada ne kae: Dosta! 17 Oko, koje se ruga ocu i prezire mater, neka iskljuvaju gavrani na potoku, i mladi jastrebovi neka ga proderu! 18 Tri su stvari, koje mi se ine udnovate, i etvrta, koje ne razumijem: 19 Put orla k nebu, put zmije preko hridine, put lae posred mora, put ovjeka k djevojci. 20 Takav je put preljuboinice: ona uiva i obrie sebi usta i veli: Nijesam uinila nita zlo. 21 Pod trima stvarima zemlja se potresa, a pod etvrtom ne moe da izdri: 22 Pod robom, kad postane kralj pod luakom, kad ima izobilja kruha, 23 Pod rasputenicom, kad se opet uzme za enu, i pod slukinjom, kad istisne gospodaricu svoju. 24 etiri ivotinje pripadaju najmanjima na zemlji, a ipak su nevjerojatno mudre: 25 Mravi nijesu jak narod, a priskrbe sebi ipak u ljeto hranu svoju. 26 Jazavci nijesu moan narod, a sagrade sebi ipak u hridini stan svoj. 27 Skakavci nemaju kralja, a jato njihovo izlazi ipak u redu. 28 Guterica se moe uhvatiti rukama, a nalazi se ipak u kraljevskim palaama. 29 Tri su, koji koraaju ponosito, i etvrti, koji ide ugledan: 30 Lav, najjaa meu ivotinjama, koji ne uzmie ni pred kim, 31 Pijetao, jarac i kralj na elu svije vojske. 32 Ako si bio luak, pa sebe samoga uzdizao, ili ako si bio mislilac: Metni ruku na usta! 33 Jer kad se udara mlijeko, izae maslac, kad se razbije nos, poleti krv, i kad se drai na gnjev, zametne se svaa. Mudre Izreke 31 1 Rijei Lemuela kralja od Mase, kojima ga je uila mati njegova: 2 to da ti kaem, sine moj? to, sine utrobe moje? to, sine zavjeta mojih? 3 Ne daji snage svoje milosnicama i putova svojih kvariteljicama kraljeva! 4 Ne pristoji se kraljevima, da piju vino,

484

ni knezovima ljubav k silovitom piu. 5 Inae bi mogli zaboraviti zakon o piu i izvrnuti pravo nevoljnika. 6 Podajte silovito pie bijedniku i vino tunima! 7 On neka pije i zaboravi svoje siromatvo i neka se vie ne spominje svoje nevolje! 8 Otvaraj usta svoja za nijemoga, za stvar ostavljenoga! 9 Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravicu bijedniku i siromahu! 10 enu vrsnu tko e nai? Vrijedi ona vie nego biserje. 11 Oslanja se na nju srce mua njezina, i dobitka nee nikada faliti. 12 ini mu samo dobro, a ne zlo svega vijeka svojega. 13 Za vunu i lan brine se i radi radosnom rukom. 14 Ona je kao laa trgovaka: izdaleka donosi sebi kruh svoj. 15 Rano, dok je jo no, ustaje, daje hranu eljadi svojoj i odreuje posao slukinjama svojim. 16 Hoe da kupi njivu i uzme je, sadi vinograd od zarade ruku svojih, 17 Opasuje snagom bedra svoja i ivo mie desnicom. 18 Vidi, kako joj sve napreduje, ne gasi joj se nou svjetiljka. 19 Priblii li se ruka njezina preslici, prsti njezini hvataju za vreteno. 20 Ruku svoju otvara siromahu, prua ruke ubogomu. 21 Ne boji se snijega za kuu svoju, sva eljad njezina ima po dvoje haljine. 22 ije sebi pokrivae, bijeli fini lan i grimiz njezino odijelo. 23 Ugledan je mu njezin na vratima, kad sjedi sa starjeinama zemaljskim. 24 Haljine pravi i prodaje, i pojase daje trgovcu. 25 Odijelo joj je snaga i ljepota, i smije se danu sutranjemu. 26 Usta svoja otvara mudro, i na jeziku joj je nauka blaga. 27 Pazi na red u kui, kruha lijenosti ne jede. 28 Sinovi njezini podiu se i blagoslivlju je, mu njezin, i on je hvali. 29 Mnoge su se ene pokazale vrsne, ali ti si ih sve nadvisila! 30 Dragost vara, ljepota prolazi; ena, koja se boji Gospoda zasluuje pohvalu. 31 Podajte joj da uiva plod ruku svojih i neka je hvale na vratima djela njezina!

485

Propovjednik
1 Razmiljanja propovjednika, sina Davidova, kralja u Jerusalemu. 2 Tatina nad tatinama, veli propovjednik, tatina nad tatinama sve je tatina! 3 to koristi ovjeku sa muka njegova, koju mui pod suncem? 4 Pokoljenja idu, pokoljenja dolaze, a zemlja stoji nepomina. 5 Sunce izlazi, sunce zalazi i hiti natrag na mjesto, odakle je izalo. 6 Vjetar pue na jug i obre se na sjever, u trajnoj promjeni pue vjetar. Onda se okree vjetar natrag k novome obrtanju. 7 Sve rijeke teku u more, a more se nikada ne napuni; odakle teku rijeke, onamo se vraaju da ponovo ponu svoj tok. 8 Tako je sav govor muka uzaludna: ni jedan ovjek le moe da protumai i oko se ne moe nagledati, uho se ne moe nasluati. 9 to je bilo, opet e biti, to se je dogodilo, opet e se dogoditi i nita novo nema rod suncem. 10 Kad bi to bilo, o em bi se reklo: Evo, neto novo!, to je ve bilo u vremena, to su za nama. 11 Ne spominje se, to je prije bilo. to e jo biti, nee se spominjati u onih, koji e poslije ivjeti. 12 Ja, propovjednik, bio sam kralj nad Izraelom u Jerusalemu. 13 Ja upravih srce svoje na to, da sve, to biva pod nebom, istraim i razaberem mudrou, taj muni posao, dade Bog ljudima, da se mue oko njega. 14 Vidjeh svako djelo, to biva pod suncem - a eto: sve je tatina i trka za vjetrom! 15 to je krivo, ne moe se ispraviti; to fali, ne moe se brojiti. 16 I tada rekoh srcu svojemu: Eto, ja postigoh sebi veu i viu mudrost, negoli svi, to su preda mnom vladali nad Jerusalemom. Mnogo znanja i mnogo mudrosti naui duh moj. 17 Ali, kad upravih srce svoje na to, da upoznam, to je s mudrou i znanjem, s ludou i bezumljem, uvidjeh da je to trka za vjetrom. 18 Jer gdje je mnogo mudrosti tu je i mnogo brige, kome se mnoi znanje, mnoi se i muka. eto: i to je bila tatina. 2 O smijehu rekoh: Ludo ponaanje; o radosti: emu valja? 3 Tada pomislih u srcu svojemu, da tijelu svojemu uskratim vino, da srce svoje svrnem k mudrosti i da se klonim ludosti, dok saznam, to je korisno djeci ovjejoj, i to su duni initi pod suncem, dok su ivi. 4 Velika djela uinih: sagradih sebi kue i vinograde zasadih sebi, 5 Vrtove i perivoje nainih sebi i nasadih u njima svakojakih rodnih drveta. 6 Nainih sebi jezera vodena, da natapam iz njih mlade stabljike! 7 Nabavih sebi sluga i slukinja, imadoh kunu eljad i posjedovao goveda i ovaca vie negoli svi, koji su ivjeli preda mnom u Jerusalemu. 8 Nakupih sebi i srebra i zlata i blaga od kraljeva i zemalja, nabavih pjevae i pjevaice i miline djece ovjeje: ene mnoge. 9 Tako postadoh velik, vei negoli svih koji su ivjeli preda mnom Jerusalemu; isto i mudrost je moja ostala s menom. 10 to su poeljele oi moje, nijesam im uskratio, niti ikakve radosti ne uskratih srcu svojemu, ve je srce moje imalo radost na svima mojim trudovima, i to mi je bila plaa za sav trud moj. 11 Istraivao sam sva djela svoja, to ih uradie ruke moje, i trud takoer, to sam ga uloio u to, da ih uradim. I eto: sve je bila tatina i trka za vjetrom. I od toga nema koristi pod suncem. 12 I dadoh se na to, da vidim, to je mudrost; ali ona je ludost i bezumlje, jer to e initi ovjek, koji e doi iza kralja? Isto, to se je ve inilo. 13 I vidjeh: istu prednost ima pred ludou mudrost kao svjetlost pred tminom. 14 Mudri ima oi u glavi, a luak ide po mraku. A ipak doznadoh, da obadvojicu stigne ista sudbina. 15 I ovako rekoh u srcu svojemu: Ako i mene stigne sudbina luakova, to sam onda bio toliko mudar? I ovako rekoh u srcu svojem: I to je tatina! 16 Trajan spomen ostaje tako malo od mudraca kao od luaka; jer u buduim danima sve se zaboravi. Ah, kako ipak premine mudrac s Propovjednik 2 luakom! 1 I tada rekoh u srcu svojemu: Daj da 17 Tada mi omrznu ivot, jer mi se ini pokuam s veseljem i nauijem se; ali nevrijednim djelo, to biva pod

Propovjednik
suncem; jer je sve tatina i trka za vjetrom. 18 Omrznu mi sav trud moj, oko kojega sam se muio pod suncem; jer ga moram ostaviti ovjeku, koji dolazi iza mene. 19 Tko zna, je li on mudar ili lud? On e upravljati itavim trudom mojim, onim, to sam tekim i mudrim radom stekao pod suncem. I to je tatina! 20 Tako dooh na to, da se gotovo prepustim oajanju zbog svega truda svojega, to sam ga uloio pod suncem. 21 ovjek se trudi oko mudrosti, spoznaje i vrsnoe i mora to ostaviti drugome, koji se nije trudio oko toga. I to je tatina i veliko zlo! 22 Jer to koristi ovjeku sav trud njegov i mar duha njegova, ime se mui pod suncem? 23 Svi su ipak dani njegovi golema muka, i rad njegov velika briga; ni u noi se ne odmara duh njegov. I to je tatina! 24 Nema ovjeku nita bolje, nego da jede i pije, i da gleda da mu bude dobro od truda njegova. Ja vidjeh, da i to dolazi iz ruke Boje. 25 Jer tko moe jesti i uivati bez njega? 26 Jer onome, koji je u milosti kod njega, daje mudrost, znanje i radost. A onome, koji mu se ne dopada, naprti teret, da skuplja, i to da dadne onome, koji je u milosti kod Boga. I to je tatina i trka za vjetrom!

486

11 On ini sve lijepo u svoje vrijeme. I svijet je on predao njihovu istraujuem duhu, ali da ne moe ovjek djelo, to ga tvori Bog, dokuiti od poetka do svretka. 12 Spoznadoh: Nita bolje nema za njih, nego da se vesele i uivaju u ivotu. 13 A i da ovjek jede i pije i uiva ivot uza svu muku svoju, dar je to Boji, 14 Spoznadoh: Sve, to tvori Bog, traje vjeno. Ne moe se tomu nita dodati nita od toga oduzeti. Bog je tako to uredio, da bi ga se bojao ovjek. 15 to je, to je ve davno bilo. to e biti, to je ve odavna bilo, to je prolo, Bog donosi opet. 16 Jo neto vidjeh pod nebom: mjesto prava - tu je vladala zloa; mjesto pravednosti - tu su vladala zlodjela. 17 I ovako rekoh u srcu svojem: Bog e suditi poboniku kao bezboniku, jer on je vrijeme postavio za svako osnivanje i djelovanje. 18 Ovako rekoh u srcu svojemu: Takvo je bie ovjeje, da ih Bog iskuava, te spoznaju, da su kao stoka, jest, oni sami. 19 Jer je sudbina ljudi i sudbina ivotinja jednaka sudbina. Kako umiru jedni, tako umiru drugi: isti dah imaju svi i nita ne nadvisuje ovjek ivotinju; jer je sve tatina! 20 Sve ide na jedno mjesto; sve je postalo od praha i sve se vraa u prah. 21 Tko zna, je li se ivotni dah ovjeka uspinje gore, je li ivotni dah ivotinje Propovjednik 3 ide dolje u zemlju? 1 Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar 22 Tako vidjeh, da nita nema bolje ima svoje vrijeme pod nebom. ovjeku, nego da se veseli svojim 2 Ima vrijeme kad se raa, i vrijeme kad djelima. To je plaa njegova, jer tko e se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme mu dati, da uestvuje u onom, to e kad se upa posaeno; biti poslije njega? 3 Vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se rui, i vrijeme Propovjednik 4 kad se gradi; 1 I opet vidjeh sve nasilje, to se ini 4 Vrijeme plau i vrijeme smijehu; pod suncem. Gle: uze potlaenih, vrijeme tugovanju i vrijeme igranju; kojima nema utjeitelja! Nasilje izlazi 5 Vrijeme kad se baca kamenje, i iz ruke njihovih tlaitelj a. A nikoga vrijeme kad se skuplja kamenje; nema, da ih utjei. vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se 2 Tada sam drao mrtve, koji davno rastaje; pomrijee, sretnijima nego ive, koji 6 Vrijeme kad se trai, i vrijeme kad se jo ivu, gubi; vrijeme kad se uva, i vrijeme 3 I sretnijim od jednih i drugih onoga, kad se zabacuje; koji se jo nije rodio, koji nije vidio zla, 7 Vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se to biva pod suncem. saiva; vrijeme kad se uti, i vrijeme 4 Vidjeh, da je svaki trud i svaka kad se govori; marljivost u radu samo zavist jednoga 8 Vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se proti drugomu. I to je tatina i trka za mrzi; vrijeme ratu, i vrijeme miru. vjetrom. 9 to koristi dakle ovjeku, koji se 5 Luak mee ruke svoje u krilo i hrani trudi, sva muka njegova? se svojim vlastitim mesom. 10 Vidjeh nevolju, koju Bog naprti 6 Bolja je jedna pregrt mira nego ljudima, da se mue oko nje. obadvije ake pune muke i trke za

487

Propovjednik
visokim i jo vii nad obadvojicom. 9 Korist za zemlju kraj svega toga ova je: kralj, koji slui zemlji. 10 Tko ljubi novce, nema nikada dosta novaca; tko ljubi bogatstvo, nema nikada dosta dobitka. I to je tatina. 11 Mnoi li se dobro, mnoe se i nititelji njegovi, pa to ima posjednik od toga, osim da to gleda. 12 Sladak je san radniku, Jeo malo ili mnogo; a bogatau ne da do sna doi presitost. 13 Ima ljuto zlo, to ga vidjeh pod suncem: bogatstvo, od posjednika svojega uvano na vlastitu nesreu. 14 To bogatstvo propadne kojom zlom nezgodom; ako ima sina, ne ostane nita u ruci njegovoj. 15 Kao to je doao gol iz krila materina, tako mora opet da otide. Za trud svoj ne nosi od svega toga ni toliko, to bi mogao ponijeti sa sobom u ruci svojoj. 16 I to je ljuto zlo: kako je doao, tako mora da otide. to ima ovjek od toga, da se trudi za vjetar? 17 Uz to jede svega vijeka svojega u mraku, u mnogom jadu, u alosti i ljutnji. 18 Eto, to pronaoh kao dobro, kao lijepo: da ovjek jede i pije i dobre volje bude uza sav trud svoj, kojim se mui pod suncem tolike dane ivota, koliko mu ih Bog dao, jer to je dio njegov. 19 Za svakoga ovjeka, kojemu je Bog dao bogatstvo i posjed i kojemu je dopustio, da od toga uiva, svoj dio uzima i da se veseli uz trud svoj, to je dar Boji. 20 Onda ne mozga vie mnogo o danima ivota svojega; jer ga Bog dri zaposlena radou srca njegova. Propovjednik 6 1 Ima jo drugo zlo, to ga vidjeh pod suncem. Ono teko titi ovjeka. 2 Jednome ovjeku daje Bog bogatstvo, blago i slavu i nita, to zaeli srce njegovo, ne fali mu, ali mu Bog ne doputa da to uiva, nego jedan stranac to uiva: to je tatina i ljuto zlo. 3 Ako bi tko imao stotinu djece i ivio mnogo godina i broj se dana ivota njegova veoma namnoio, on ne bi mogao uivati dobra, te ni pogreba ne bi imao, kaem: Bolje je nedonoe od njega. 4 Jer ono doe uzalud i ide odavde u tamu, ime mu je nou pokriveno. 5 Ne vidi sunca i nita ne zna o njemu, ali poiva bolje nego onaj! 6 Kad bi ivjelo i dvije tisue r godina, ne bi okuao dobra: ne ide li sve na jedno mjesto?

vjetrom. 7 Opet vidjeh jednu tatinu pod suncem: 8 Jedan jedini, ni jedan drugi uz njega, ni jedan sin, ni jedan brat. Nema kraja svemu trudu njegovu; oi njegove ne mogu da se nasite bogatstva; a ne misli za koga se muim i oduzimam sebi svako uivanje? I to je tatina i lo posao! 9 Bolje je dvojici nego jednome; jer za trud svoj dobiju dobru plau. 10 Jer padne li jedan, digne ga opet drug njegov; ali teko jednome, ako padne i nema drugoga, da mu pomogne podii se. 11 Spavaju li dvojica jedan uz drugoga, ugrije jedan drugoga. A kako e se jedan sam ugrijati? 12 Ako tko i moe nadjaati jednoga, dvojica e mu odoljeti; a istom trostruka uzica ne trga se tako brzo. 13 Bolji je djeak, siromaan, a mudar, nego kralj, star, a lud, koji vie ne prima pouke. 14 Onaj doe iz tamnice na prijestolje, a bio se je siromaan rodio pod tim kraljem. 15 Vidjeh sve ive, koji hode pod suncem, na strani djeaka, drugoga, koji je stupio na njegovo mjesto. 16 Nije bilo kraja mnotvu naroda, nad kojima nije bio kralj; a oni koji dou poslije, radovat e mu se Pa tako je i to bila tatina i trka za vjetrom! Propovjednik 5 1 Pripazi na korake svoje, kad ide u kuu Boju! Njemu se pribliiti, da slua, bolje je nego to ponose rtve luaci, jer ni oni ne znaju, da ine zlo. 2 Nemoj nagliti ustima svojim i srce tvoje neka prebrzo ne govori pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato neka bude samo malo rijei tvojih! 3 Jer kako san dolazi od mnogih poslova, tako ludo brbljanje od mnogih rijei. 4 Jesi li uinio zavjet Bogu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer mu nijesu mili luaci. to si zavjetovao, ispuni! 5 Bolje je nita ne zavjetovati, nego zavjetovati, pa ne ispuniti. 6 Ne daj, da te usta tvoja navode na grijeh i ne govori pred poslanikom Bojim: Bila je nepanja! Zato da se Bog srdi zbog govora tvojega i da uniti djelo ruku tvojih? 7 Jer gdje je mnogo sanova, tu je mnogo nitavih rijei, Boj se Boga! 8 Vidi li siromaha zarobljena, i da se pravo i pravednost u zemlji povreuje, ne udi se tome; jer vii pazi nad

Propovjednik
7 Sav je trud ovjeka za usta njegova, ali se nikad ne utia enja njegova. 8 Koju prednost ima mudrac ovdje pred luakom, pred siromahom, koji razumije ivjeti? 9 Bolje je vidjeti oima nego, lutati enjom. I to je tatina i trka za vjetrom. 10 to se dogaa, odreeno je davno unaprijed; i to biva od ovjeka, to stoji tvrdo; i nitko ne moe pozvati na odgovor onoga, koji je jai od njega. 11 to vea hrpa rijei, to vea tatina, i to da to koristi ovjeku? 12 Jer tko zna, to je dobro ovjeku u ivotu za malo nitavih dana ivota njegova, koji mu prolaze kao sjena. Tko moe rei ovjeku, to e iza njega biti pod suncem? Propovjednik 7 1 Bolje je dobro ime nego dobro ulje, i dan smrti vie je vrijedan, nego dan roenja. 2 Bolje je ii u kuu alosti negoli u kuu, gdje se gosti, jer je ovdje kraj svakoga ovjeka, i tko jo ivi, prima to k srcu. 3 Bolje je zabrinutost nego smijeh, jer ako je i alosno lice, moe ipak biti veselo srce. 4 Srce mudrih ljudi boravi u kui alosti, a srce ludih u kui veselja. 5 Bolje je posluati ukor mudroga, negoli sluati hvalospjev luaka! 6 Jer kao to prasak trnja pod kotlom, takvo je smijanje luaka. I to je tatina! 7 Jer tlaenje ini mudra ovjeka ludim, i mienje pokvari srce. 8 Bolji je svretak jedne stvari nego njezin poetak i bolja je strpljivost nego oholost! 9 Srdbi se ne podaji prebrzo, jer srdba prebiva u grudima ludih! 10 Ne govori: Kako je to, da su prije bila vremena bolja nego danas? Jer mudrost ti ne udahnu to pitanje. 11 Dragocjena je mudrost kao batina i probitak onima, koji vide sunce. 12 Jer je u sjeni mudrosti ovjek tako dobro zaklonjen kao u sjeni novaca; a znanje mudrosti ima prednost u tom, to daje ivot onome, koji je posjeduje. 13 Pogledaj djelo Boje; tko moe ispraviti to je on iskrivio? 14 Je li ti dobro, budi dobre volje; ako ti je zlo, onda upamti: jedno i drugo Bog je tako naredio, da ne pronae ovjek to ga eka. 15 Obadvoje vidjeh u nitavim danima svojim: ima pravednika, koji propadaju unato pravdi svojoj, i ima bezbonika, koji dugo ivu unato pokvarenosti svojoj.

488

16 Ne budi previe pravedan, i ne budi premudar; zato da se unitava? 17 Ne budi previe bezboan i ne budi lud; zato bi umro prije vremena? 18 Bilo bi dobro, kad bi vrsto drao ovo, a ono ne dao iz ruku, jer tko se boji Boga, umakne obojemu. 19 Mudrost daje mudrome vie moi, nego to je imaju u gradu desetorica samosilnika. 20 Jest, ni jedan ovjek na zemlji nije tako pravedan, da bi inio samo dobro i nikada se ne ogrijeio. 21 Ne primaj k srcu svako brbljanje, to kola naokolo; inae bi, mogao uti, kako te grdi tvoj vlastiti sluga. 22 Jer esto puta - ti to zna - sam si grdio druge. 23 Sve sam to ja istraio mudrou. Mislio sam da postanem mudar, ali je mudrost ostala daleko od mene. 24 A ono to je daleko i duboko, vrlo duboko, - tko ga moe nai? 25 Opet se prihvatih i upravih srce svoje na to, da mudrujem i istraujem i da traim mudrost i razboritost i da spoznam, je li zloa ludost i bezumlje jarost. 26 Tada naoh: gora je od smrti ena; jer je ona mrea, srce je njezino zamka ruke su njezine okovi; tko je u milosti kod Boga, moe joj izmai, a grjenik pripadne k njoj. 27 Gle, to naoh, veli propovjednik, spajajui jedno s drugim, da doem do spoznaje. 28 A to sam uvijek traio i nikada ne naao: ovjeka jednoga izmeu tisua naoh, a ene meu svima ovima ne naoh. 29 Gle, to naoh: iskrena je Bog stvorio ovjeka; ali oni trae mnoge spletke. Propovjednik 8 1 Tko je mudar? Tko razumije znaenje stvari? Mudrost prosvjetljuje ovjeku lice i mijenja tvrdou lica njegova. 2 Ja kaem: Izvruj zapovijed kraljevu - zbog zakletve Boje! 3 Ne otpadaj prenaglo od njega! Ne ulazi u zle spletke, jer on ipak ini, to hoe. 4 Jer je rije kraljeva mona. Tko smije rei njemu: to radi tu? 5 Tko izvruje zapovijed, nee doivjeti nita zlo, jer mudro srce i zna za vrijeme i pravo. 6 Jer svaka stvar ima vrijeme i pravo, a teko titi ovjeka zlo. 7 Jer nitko ne zna, to e doi, jer tko bi mu mogao rei, kako li e to doi? 8 ovjek nema vlasti nad dahom. Nitko ne moe zaustaviti dah ivotni. Ni jedan nema moi nad danom

489

Propovjednik
god ivi, a potom silazi se k mrtvima! 4 Jer samo tko je pridruen ivima, ima se jo neto nadati; jer bolje je iv pas, nego mrtav lav. 5 ivi znaju jo, da moraju l umrijeti, a mrtvi nemaju vie znanja, niti se nadaju plai; jer im se je spomen zaboravio. 6 Odavno je nestalo ljubavi njihove, mrnje njihove, vrue udnje njihove, i zauvijek nemaju vie dijela u svemu to biva pod suncem. 7 Hajde, jedi s radou kruh svoj, pij vesela srca vino svoje, jer su vazda bila Bogu mila djela tvoja. 8 Svagda neka su ti haljine bijele i nikada na glavi tvojoj neka ne ponestane ulja! 9 Uivaj ivot sa enom, koju ljubi, u sve dane nitavog ivota svoga, to ti ga Bog daje pod suncem, jer je to dio tvoj u ivotu u sve dane nitavog ivota tvoga i u trudu, kojim se mui pod suncem. 10 to ruka tvoja moe initi, to neka ini vlastitom snagom, jer nema niti rada ni osnova, niti mudrosti ni znanja u carstvu mrtvih, kamo ide. 11 Nadalje vidjeh pod suncem: ne dobiva brzi trku, ni junaci rat, ni mudraci kruh, ni pametni bogatstvo, ni razumni milost, nego sve stoji do vremena i sree. 12 Jer ovjek ne zna vremena svojega: kao to se ribe hvataju mreom, kao to ptice padaju u zamku, isto tako zapletu se ljudi u vrijeme nesree, to navali la njih iznenada. 13 I ovo moradoh ja s mudrou doivjeli pod suncem i uini mi se to vanim: 14 Bio je malen grad i samo je malo ljudi stanovalo u njemu, a doe na njega moan kralj, opkoli ga i zakopa proti njemu jake opkope. 15 A bio u njemu i siromaan mudrac, i on oslobodi grad mudrou svojom, ali se poslije nitko nije sjetio toga siromaha. 16 Tada rekoh sebi: bolja je mudrost nego mo, ali se ne priznaje mudrost siromaha i na rijei se njegove ne pazi. 17 Rijei jednoga mudraca, mirno kazane, vrednije su da se sluaju nego dreka kralja ludih. 18 Bolja je mudrost nego ratno oruje, ali jedan jedini zloinac moe pokvariti mnogo dobra. Propovjednik 10 1 Otrovne muhe uine ulje pomastarevo pokvarenim i ukisnulim. Tako je i malo ludosti tee od mudrosti i asti. 2 Mudrac ima razum k desnoj strani,

smrtnim. Nema doputa od borbe smrtne. Tako ni zlo ne oslobaa onoga, koji ga ini. 9 Sve ovo vidjeh, kad upravih srce svoje na ono, to se dogaa pod suncem u vrijeme, kad ovjek vlada nad drugima na zlo njihovo. 10 I uz to vidjeh, kako bezbonici dobie pogreb, a oni, koji su inili pravo, moradoe otii sa sve toga mjesta, i bili su zaboravljeni u gradu. I to je tatina, 11 Jer se ne izvri odmah osuda na zloincima, raste djeci ovjejoj hrabrost, da ine zlo. 12 Moe bezbonost to puta initi zlo i ivi jo dugo. Ali ja i znam: koji se Boga boje bit e dobro, jer ga se boje. 13 A bezboniku nee biti dobro. On ne smije dane svoje protegnuti kao sjena, jer se ne boji Boga. 14 Tatina koja biva na zemlji, jest ovo: ima pravednika, kojima je, kao da bi bili radili bezbono, i ima bezbonika, kojima je, kao da bi bili radili pravedno. Ja kaem: I to je tatina. 15 I tako ja hvalim veselje: jer nema nita bolje ovjeku pod suncem, nego jesti i piti i veseo biti. To neka ga prati u svemu trudu njegovu kroz sve dane ivota, to mu ih Bog dadne pod suncem! 16 Kadgod upravih srce svoje na to, da doem do znanja mudrosti i da motrim, to se radi na zemlji - jer ni danju ni nou nee san da obraduje ovjeku oko 17 Tada vidjeh, to vrijedi za sve djelovanje Boje: ovjek ne moe dokuiti upravljanje, to se vri pod suncem. Koliko se god ovjek trudi da to istrai, ipak to ne moe dokuiti. Pa i ako mudrac misli, da to zna, ipak ne moe to dokuiti. Propovjednik 9 1 Sve sam to bio dobro promislio i bio sam doao do spoznaje: pravedni i mudri u Bojoj su ruci sa svim svojim djelovanjem. Hoe li ga ljubav ili mrnja susresti, ne zna ovjek unaprijed. Sve mu moe donijeti budunost. 2 Sve pogaa jednaka sudbina: pravednoga kao bezbonoga, dobroga, istoga kao neistoga, onoga koji rtvuje, kao onoga koji ne rtvuje. Dobromu je kao grjeniku, onome koji se kune, kao onome koji se boji zakletve. 3 To je zlo kod svega, to biva pod suncem: sve pogaa jednaka sudbina; zato je i srce ovjeje tako puno zla. U srcu njihovu prebiva ludost, dok su

Propovjednik
luak ima razum k lijevoj strani. 3 Kad luak ide putem, izdaje razum njegov i odaje svakome da je luak. 4 Ako se i gnjev vladaoca podigne na te, ne ostavljaj mjesta svojega, jer strpljiv izravna velike pogrjeke. 5 Ima jo jedno zlo, koje vidjeh pod suncem, propust, to ga poini vladalac: 6 Luak se postavlja na visoko mjesto, a plemeniti moraju ivjeti u nizini. 7 Vidjeh sluge na konjima, a knezovi idu pjeke kao sluge. 8 Tko jamu kopa, padne lahko sam u nju; i tko rui zidove, toga lahko ujede zmija. 9 Tko lomi kamenje, lahko se pritom ozlijedi; i tko cijepa drva lahko pritom doe u opasnost. 10 Ako je sjekira tupa i ako se ne naotri, onda se mora vlastita snaga to vie upotrijebiti; mudrost donosi uspjeh. 11 Ujede li zmija, prije nego ju ovjek obajao, onda ne koristi nita, ako je sam ovjek baja. 12 Pune su miline rijei iz usta mudraca, a usne luakove proderu njega samoga. 13 Ludost je poetak govoru njegovu, a posljednje iz usta njegovih jest zlo bezumlje. 14 Mnogo brblja luak, gdje ipak ovjek ne zna, to e se dogoditi. Tko e mu rei, to e se poslije njega dogoditi? 15 Rad luakov samo ga umara Jer on nije jo nauio u grad otii. 16 Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj dijete, i kad velikai tvoji ve rano ujutro pijanuju! 17 Blagoslovljena si ti, zemljo, kad ti je kralj plemenit, i kad velikai tvoji jedu na vrijeme, kao junaci, a ne kao pijanci! 18 Gdje vlada lijenost, ugiblje se krov, i gdje su nemarne ruke, prokinjava kua. 19 Za veselje dri se gozba i vino razveseljuje ivot, a novci uine sve. 20 Ni u mislima ne psuj kralja, ni u sobi, u kojoj spava, ne psuj bogatih, jer ptice nebeske mogle bi primiti jeku i krilat glasnik rairiti rije tvoju. Propovjednik 11 1 Baci kruh svoj na povrinu vode i na e ga opet poslije mnogo dana. 2 Razdijeli dio na sedam komada ili na osam, jer ne zna, kakva jo nesrea dolazi na zemlju. 3 Kad su oblaci puni dada, onda ga izlijevaju na zemlju. Padne li drvo na jug ili na sjever: kamo je palo, tamo ostaje.

490

4 Tko uvijek pazi na vjetar, nikada ne pristupa k sijanju, i tko uvijek gleda na oblake, ne dolazi nikada do etve, 5 Kako ne zna, koji je put ivotnom dahu, i kako postaju kosti u krilu trudne ene, isto tako malo zna upravljanje Boje, koji sve tvori. 6 Ujutro sij sjeme svoje i do uvee nemoj da ti poivaju ruke, jer ne zna, hoe li uspjeti ovo ili ono, ili e oboje jednako dobro prihvatiti. 7 Slatka je svjetlost i godi oima vidjeti sunce. 8 Zato ako ovjek ivi mnogo godina, neka se veseli u svima, a neka pomisli i na dane tamne: jer e ih biti mnogo! Sve to dolazi tatina je. 9 Raduj se, mladiu, svojemu mladom ivotu i neka vedro bude srce tvoje u mladim danima; idi kamo te srce tvoje vue i oi te tvoje zovu; ali znaj dobro, da o svemu tome Bog od tebe trai raun. 10 Ukloni alost od srca svojega i otjeraj boli od tijela svojega; jer je prolazna mladost i crna kosa. Propovjednik 12 1 Spominji se Stvoritelja svojega u mladim danima, prije nego dou dani zli i prispiju godine, za koje veli: Ne dopadaju mi se! 2 Prije nego pomri sunce, svjetlo i mjesec i zvijezde i iza dada opet dou oblaci. 3 To je doba, kad zadru uvari kue, kad se pognu snani ljudi, kad poivaju mlinarice jer ih je premalo, kad se skrivaju, koji vire kroz prozore. 4 Vrata s ulica zatvaraju se i zveka mlina biva tia, o cvrkut ptiji jedan se die i svi glasovi umuknu. 5 ovjek se strai visina i strahote na ravnoj stazi; a badem cvjeta, skakavac se samo muno vue i napor opada; jer ovjek ulazi u vjenu kuu svoju! Po ulici idu naokolo ljudi turobni. 6 Sjeaj se Stvoritelja, prije nego se prekine ue srebrno, aa zlatna pukne, vr se na izvoru razbije, u studenac toak slomljeni padne. 7 I prah se vrati u zemlju, onako, kako je bio, i duh se vrati k Bogu, koji ga je dao - : 8 Tatina nad tatinama! veli propovjednik, sve je tatina! 9 K ovomu je jo pridodati: propovjednik je bio mudrac, koji je narodu davao znanje; bio je mislilac, istraiva i sastavio je mnogo pria. 10 Propovjednik se je trudio da nae ugodne rijei i da napie iskrene rijei istine. 11 Rijei su mudraca kao ostani volujski, i lanovi skupljenih pria kao

491

Propovjednik
13 Zakljunu rije ujmo svi: Boga se boj, i zapovijedi njegove dri! 14 To vrijedi za svakoga; jer e svako djelo Bog iznijeti pred sud, sve skriveno, bilo dobro ili zlo.

klini zabijeni, one potjeu od jednoga Pastira. 12 Uostalom primi savjete, sine moj; nema kraja mnogome pisanju knjiga, a mnogo uenje umara tijelo.

Pjesma Salomomova
1 Salomonova pjesma nad pjesmama. 2 Zarunica: Ah, kad bih se mogla nasladiti na cjelovu usta tvojih, jer je slae od vina milovanje tvoje. 3 Pun je miline miris tvojih pomasti, kao ulje razliveno ime je tvoje, zato ljubav djevojaka leti k tebi. 4 Privuci me k sebi, pourit emo se! Povedi me, kralju, u sobu svoju, radovat emo se i veseliti tebi, vie nego vino slavit emo ljubav tvoju! Dostojan si sve ljubavi. 5 Ja sam pocrnjela, ali mila, keri jerusalemske, kao atori cedarski, kao atorske zavjese Salmini. 6 Ne gledajte me, to sam crnomanjasta, jer me je sunce opalilo! Ljuto me okupie sinovi matere moje: postavie me da uvam vinograde, i nijesam mogla da pazim na vlastiti vinograd. 7 Pa kai mi ti, kojemu pripada srce moje: gdje stoji stado tvoje, gdje planduje opodne? Ne bih htjela lutati meu stadima drugova tvojih. 8 Zarunik: Ako ne zna, najljepa izmeu ena: slijedi trag stada, tjeraj jarie svoje na pau pokraj atora pastirskih! 9 Htio bih te, prijateljice moja, prispodobiti s plemenitim i onima u kolima faraonovim: 10 Kako pristaje lijepo obrazima tvojim niz bisera, vratu tvojemu ogrlice zlatne! 11 Nainit emo ti zlatne grivne sa arama srebrnim. 12 Zarunica: Kada kralj poiva za stolom, narod moj die mirisom ugodnim. 13 Dragi je moj kao kutijica smirne, to mi poiva na prsima. 14 Dragi je moj kao grozd ciprov u vinogradima engadskim. 15 Zarunik: Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa, oi su tvoje kao golubice. 16 Zarunica: O, ti si lijep, dragi moj, preljubezan odista! Postelja je naa svjea zelen, 17 kune su nam grede cedri, stolovi empresi. Pjesma Salomonova 2 1 Ja sam cvijet na poljani aronskoj, ljiljan u dolini. 2 Zarunik: Meu trnjem ljiljan prijateljica je moja meu djevojkama! 3 Zarunica: Kao jabuka meu drveem dragi je moj meu momcima! U sjeni njegovoj sjedim rado; plod je njegov sladak grlu mojemu. 4 U vinarnicu on me vodi: kao bojni barjak njegov vije se nada mnom ljubav. 5 Krijepi me groem, razblauje me jabukama, jer sam bolna od ljubavi. 6 Tada se privine ljevica njegova pod glavu moju, u ljubavi me ogrli desnica njegova. 7 Zarunik: Zaklinjem vas keri jerusalemske, srnama ili koutama poljskim: nemojte buditi, nemojte smetati ljubavi, dok njoj samoj ne bude volja! 8 Zarunica: Sluaj! Moj dragi, evo, on dolazi, skae preko gora i poskakuje preko humova. 9 Dragi je moj kao srna ili kao jelene. Gledaj samo: ve stoji iza zida, gleda kroz prozor i viri kroz reetku. 10 Dragi moj progovori i ree mi: Ustani, prijateljice moja, ti si lijepa moja, doi ovamo! 11 Gledaj samo, zima proe, ode i proumi dad. 12 Na polju pokazuju se ve cvjetii; dolo je vrijeme rezanja loze. Pjevanje grlice uje se u zemlji. 13 Plod svoj ve pusta smokova; slatko mirie cvijet vinove loze. Ustani, prijateljice moja, ljepoto moja, doi ovamo! 14 Golubice moja u klisurama, u zaklonu vrletnom, daj da vidim lice tvoje, daj da sluam glas tvoj, jer je glas tvoj mio i lice tvoje blago. 15 Zarunica: Pohvatajte nam lisice, male lisice, to pustoe vinograd, jer je vinograd na u cvatu! 16 Moj je dragi moj, i ja sam njegova; on je pastir na poljima ljiljana. 17 Dok dan zahladi i sjene uteku, doi, dragi moj, kao srna ili kao jelene na gorama mirisnim!

Pjesma Salomonova
Pjesma Salomonova 3 1 Nou na postelji svojoj traila sam dui svojoj dragoga, traila sam ga, ali ga ne naoh. 2 Ustat u, poi u po gradu, trait u na ulicama i trgovima dui svojoj dragoga: traila sam ga, ali ga ne naoh. 3 Sretoe me straari, to su obilazili po gradu: Nijeste li vidjeli dui mojoj dragoga? 4 Jedva sam ih mimoila, naoh dui svojoj dragoga. Drala sam ga vrsto i nijesam pustila, sve dok ga ne odvedoh u kuu matere svoje, u sobu one, koja me rodila. 5 Zarunik: Zaklinjem vas, keri jerusalemske, srnama i koutama poljskim: nemojte buditi, nemojte smetati ljubavi, dok njoj samoj ne bude volja! 6 Zbor naroda: to ono ide gore iz pustinje tamo, stupovima dima zaogrnuto? U mirisu smirne i tamjana i svakojakih mirodija? 7 To je nosiljka Salomonova! Oko nje je ezdeset junaka izmeu junaka Izraelovih. 8 Svi su oni teko naoruani, iskuani u boju, u svakoga ma o bedru, da odole strahoti nonoj. 9 Palau je sebi sagradio kralj Salomon od drveta libanskoga. 10 Stupove je napravio od srebra, pokrov ad zlata, sjedite s grimiznim jastucima, unutra sve ukraeno ljubavlju keri jerusalemskih. 11 Keri jerusalemske, izaite keri sionske, gledajte Salomona, kralja; resi ga kruna njegova, kojom ga je okrunila mati njegova na dan svadbe njegove, na dan veselja srca njegova. Pjesma Salomonova 4 1 Zarunik: Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Oi su tvoje kao golubice, ispod koprene svijetle. Kosa ti je kao stado koza, to silaze gore gileadske. 2 Zubi su ti kao stado ovaca, to upravo izlaze iz kupala, kad se striu: sve s blizancima, nijedne meu njima nema bez janjeta. 3 Usne su ti kao vrpca grimizna, milina resi usta tvoja. Kao krike mogranja sjaju tvoja lica ispod koprene. 4 Vrat ti je kao toranj Davidov zidnim vijencima naoruan, tisue titova vise na njemu, titova od samih junaka. 5 Prsa tvoja: dva blizanca srneta, to pasu meu ljiljanima. 6 Dok dan zahladi i sjene uteku, htio bih poi k smirnovoj gori, k tamjanovu

492

humu. 7 Sva si lijepa, prijateljice moja, nema ljage na tebi. 8 Doi s Libanona, zarunice, k meni, doi s Libara, doi k meni! Sii s brijega amonskoga, s vrhunca senirskoga i hermonskoga, iz peina lavovskih, s gora risovskih! 9 Ranjava srce moje, sestro zarunice moja, oarava mi srce svakim pogledom oiju svojih, svakom karikom uresa na vratu svojemu! 10 Kako je blaga ljubav tvoja, sestro zarunice moja, mnogo je slaa od vina ljubav tvoja! Svaku mirodiju nadvisuje miris ulja tvojih. 11 Usne tvoje, zarunice, kaplju medom. Jezik tvoj krije med i mlijeko. Miris je haljina tvojih kao miris Libanona. 12 Vrt je sestra zarunica moja, dobro ograen, studenac zatvoren, izvor zapeaen. 13 Nasad je tvoj vonjak ipaka, pun plodova prekrasnih, cipra i narda, 14 Narda i afrana, iirota i cimeta i svakojakih rastlina za kad, smirne i aloja, sa svakojakim najfinijim balsamima. 15 Izvor vrta mojega jest studenac ive vode, to tee s Libanona. 16 Zarunica: Sjevere, ustani sad Jue, ovamo! Puhnite po vrtu mojemu! Neka kaplju mirisi njegovi! O, neka bi doao dragi moj u vrt svoj, neka bi uivao plodove svoje, prekrasne! Pjesma Salomonova 5 1 Zarunik: U vrt svoj dolazim, sestro zarunice moja! Berem smirnu svoju s balsamom svojim, jedem sat svoj s medom svojim, pijem vino svoje s mlijekom svojim. Jedite, prijatelji, pijte, ponapijte se, mili moji! 2 Zarunica: Spavala sam, ali je srce moje bilo budno. Sluaj! Eto kuca dragi moj! Zarunik: Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, ista moja, mokra mi je glava od rose, i kosa moja od nonih kapi! 3 zarunica: Svukla sam ve haljinu svoju, opet bih je morala obui! I noge sam sebi oprala, ah, morala bih ih opet zamazati! 4 Tada dragi moj promoli ruku svoju kroz rupu: nutrina moj ustrepta od njega. 5 Ja skoih da otvorih dragome svojemu. Tada mi ruke pokapa smirna; niz prste mi potee smirna na drak prijevornice. 6 Otvorih dragome svojemu. Ali dragoga mojega nije bilo, bio je otiao. Stade mi dah, jer on je govorio. Traila

493

Pjesma Salomonova
svojoj, najmilija njoj, koja ju rodila. Kad je vide, hvale je djevojke, slave je kraljice i inoe: 9 Tko je ona, koja sja kao zora, lijepa kao mjesec, ista kao sunce, strahovita kao ratna vojska? 10 Zarunica: Silazila sam u gaj oraha, da se nauivam zeleni, to nie u dolini, da vidim, cvate li ve vinova loza, pupe li ipci. 11 Tada iznenada - nijesam znala, kako - smete mi se srce pred kolima pratnje kneevske, 12 Zbor pratnje: Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! Zarunica: to ete gledati na Sulamki, je li ples u dva zbora? Pjesma Salomonova 7 1 Zbor: Kako su lijepi koraci tvoji u papuama, keri kneevska! Okret bedara tvojih kao erdan oko vrata, djelo ruke umjetnike. 2 Krilo ti je kao zdjela dragocjena nikada u njoj neka ne us fali vina! Tijelo ti je kao stog penice, ljiljanima ograen. 3 Prsa tvoja: dva blizanca srneta! 4 Vrat tvoj: toranj od slonove kosti! Oi tvoje: jezera u Hebonu pred vratima batrabimskim. Nos je tvoj kao toranj libanonski, koji gleda prema Damasku. 5 Glava tvoja na tebi kao Karmel, kosa na glavi tvojoj kao grimiz kraljevski, u pletenice spletena. 6 Zarunik: Kako si lijepa, kako ljupka, ti draga, keri puna miline! 7 Uzrast tvoj kao palma, prsa tvoja kao grozdovi. 8 Obuze me zelja: popet u se na palmu, dohvatit u plodove njezine: tada e mi njedra tvoja biti groe s vinove loze. Dah je nosa tvojega kao miris jabuke, 9 Usta tvoja kao najbolje vino, to mi slatko kvasi grlo lije se preko usana i zuba. 10 Zarunik: Ja sam posve dragoga svojega! I srce je njegovo puno enje za mnom. 11 Doi, dragi moj, poimo van u polja! Pod grmljem ciprovim legnimo na poinak! 12 Rano u jutro poi emo u vinograde da vidimo, zamee h se ve vinova loza, otvaraju li se cvjetovi, cvatu li ipci. Tamo u ti posvetiti ljubav svoju. 13 Mandragore diu ve svojim mirisom. Vrata naa kriju svakojakoga krasnog voa: novoga i staroga, za tebe sam ga sauvala, Dragi moj!

sam ga, ali ga ne naoh, zvala sam ga, ali mi se ne odazva. 7 Sretoe me straari, to su obilazili po gradu. Izranie me, pokrivalo mi strgae, straari zidova. 8 Zaklinjem vas, keri jerusalemske, ako susretnete dragoga mojega, kaite mu, da sam se razboljela od ljubavi. 9 Keri jerusalemske: to je dragi tvoj bolji od ostalih dragih, najljepa meu enama? to je dragi tvoj bolji od ostalih dragih, te nas tako zaklinje? 10 Zarunica: Dragi je moj bijel i rumen, meu tisuama moe se poznati. 11 Kao zlato glava je njegova, kao najdragocjenije zlato. Kose njegove kao grozdovi, crne kao gavrani. 12 Oi su mu kao golubice na potoku, mlijekom umivene, poivaju u miru. 13 Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, cvijee mirisno nie u njima. Usne njegove cvatu kao ljiljani skrletni, kaplju smirnom dragocjenom. 14 Ruke su njegove kao zlatne ipke, obloene dragim kamenjem. Tijelo je njegovo kao umjetno djelo od slonove kosti, obloeno safirima. 15 Stoji kao na stupovima od mramora, uglavljenim na zlatnom podnoju. Uzrast mu je kao Libanon, krasan kao cedri. 16 Usta su mu puna sladosti. Sve je na njemu ljupko. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, keri jerusalemske! 17 Keri jerusalemske: Kamo je otiao dragi tvoj, najljepa meu enama? Kamo je okrenuo dragi tvoj, da ga traimo zajedno s tobom? Pjesma Salomonova 6 1 Zarunica: U vrt svoj otiao je dragi moj k lijehama mirisnog bilja, da se naslauje u gaju ugodnom i da bere ljiljane. 2 Moj je dragi moj, i ja sam njegova! On je pastir na poljanama ljiljana. 3 Zarunik: Lijepa si, draga moja, kao Tirsa krasna kao Jerusalem, strahovita kao ratna vojska. 4 Odvrati oi svoje od mene; one me omamjuju! Kosa ti je kao stado koza, to silaze s gore gileadske. 5 Zubi su ti kao stado ovaca, to izlaze iz kupala: sve s blizancima, nijedne meu njima nema bez janjeta. 6 Kao krika mogranja sjaju tvoja lica ispod koprene. 7 Ve ezdeset imam kraljica i osamdeset drugih ena i djevojaka bez broja. 8 Ali je samo jedna golubica moja, ista moja: samo je ona miljenica materi

Pjesma Salomonova
Pjesma Salomonova 8 1 Ah, da bi mi ti brat bio, koji je dojio prsa matere moje! Tada bih te smjela cjelivati, kad bih te nala vani: nitko me ne bih za to prekorio. 2 Uzela bih te sa sobom i povela te u kuu matere svoje, koja me odgojila, dala bih ti da pije vino mirisavo, sok od ipaka. 3 Tada se privine ljevica njegova pod glavu moju, u ljubavi me ogrli desnica njegova. 4 Zarunik: Zaklinjem vas, keri jerusalemske: nemojte buditi, nemojte smetati ljubavi, dok njoj samoj ne bude volja! 5 Keri jerusalemske: Tko je ona, koja ide gore iz pustinje tamo, naslonjena na dragoga svoga? Zarunik: Pod jabukom probudio sam te, gdje te je u bolima rodila mati tvoja, gdje je u muci leala roditeljka tvoja. 6 Kao peat postavljam se tebi na srce, na ruku tvoju kao peat! Keri jerusalemske: Jest, ljubav je jaka kao smrt. Ljubomornost ljubavi tvrda je kao svijet mrtvih. ar je njezin kao oganj plamenit, i munje su plamenovi

494

njezini. 7 Kad bi bilo jo toliko voda: ne mogu one da ugase ljubav! I rijeke nikada ne otrgnue ljubavi! Kad bi tko davao sve imanje kue svoje za ljubav: mogao bi on biti samo prezren! 8 Braa zarunice: Imamo se stricu, jo nema prsiju, to emo initi sa sestrom svojom, kad je dou prositi? 9 Ako je ona zid: sagradit emo na njemu tvravu od srebra! Ako li vrata, utvrdit emo ih trenicama cedrovim! 10 Zarunica: Ja sam zid! Prsa su moja kao tornjevi. Ali sam za njega jedna, koja se je ve predala. 11 Imao je Salomon vinograd u BaalHamonu, povjerio je vinograd uvarima i morao je svaki za rod njegov platiti tisuu srebrnjaka. 12 Zarunica: Moj vlastiti vinograd samo je za me, tebi te tisue, o Salomone, i dvije stotine onima, koji uvaju plodove njegove! 13 Zarunik: Ti, koja stanuje u vrtovima prijatelji prislukuju glas tvoj, daj mi da ga i ja ujem! 14 Zarunica: Bre doi, dragi moj, kao srna ili kao jelene na gorama mirisnim!

Izaija
1 Vienje Izaije, sina Amosova, to ga je gledao nad Judom i Jerusalemom u dane kraljeva Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije od Jude. 2 ujte, nebesa, sluaj, zemljo, jer Gospod govori: Djecu odgojih i podigoh, ali mi ona postade nevjerna. 3 Vol poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega. Samo Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije! 4 Jao, pokoljenje grijeno, narode zlodjelima natovareni, leglo zlikovaca, djeco izroena! Oni ostavie Gospoda, pogrdie Sveca Izraelova, okrenue mu lea. 5 Kamo da vas se jo bije, kad jednako otpadate? 6 Posve je bolesna glava i posve je iznemoglo srce. Od pete do glave nema nita zdrava na tebi, samo uboj, modrice i rane svjee. Nije ih se iscijedilo, ni zavilo, ni uljem ublailo. 7 Zemlja je vaa postala pustinja, gradovi su vai ognjem popaljeni i vae njive - : tuini ih jedu na vae oi, pusto je kao kod razora Sodome. 8 Samo ki Siona preostade kao koliba u vinogradu, kao straara u polju krastavaca, kao kula straarska. 9 Jest, da nam Gospod nad vojskama nije ostavio jedan ostatak, bili bismo kao Sodoma, izjednaili bismo se s Gomorom! 10 I ujte rije Gospodnju, knezovi Sodome, posluaj naputak Boga naega, narode Gomore! 11 to e mi mnotvo rtava vaih?, tako govori Gospod. Sit sam rtava od ovnova i pretiline od teladi i ne marim vie za krv bikova, janjaca i jaraca. 12 Kad dolazite da se pokaete preda mnom -: tko trai od vas, da gazite trijemove moje? 13 Ne prinosite vie rtava nevrijednih, jer mi se gadi. Mjesec mlaak, subotu, poziv na blagdan svean - ne podnosim: zlodjela i blagdan. 14 Dua moja mrzi na vae mlaake i blagdane, jer su mi na teret i dodija mi podnositi ih. 15 I kad irite ruke svoje zatvaram ipak oi svoje od vas, i kad molite jo toliko, ne sluam vas: ruke su vae pune krvi. 16 Operite se! Oistite se! Uklonite zla djela svoja ispred oiju mojih, prestanite zlo initi! 17 Uite se dobro initi: teite za pravdom, pomaite potlaenomu, pribavite pravicu siroti, branite

495

Izaija
ma narod proti narodu i vie se ne ui ratu. 5 Dakle, kuo Jakovljeva, zaputimo u svjetlosti Gospodnjoj! 6 Ali si odbacio narod svoj, kuu Jakovljevu; jer su puni vraara s Istoka, gatalaca kao Filistejci. Idu ruku u ruku s tuincima. 7 Puna je zemlja njihova srebra i zlata i nema broja blagu njihovu; puna je zemlja njihova konja i nema broja kolima njihovim. 8 Puna je zemlja njihova idola i klanjaju se djelu ruku svojih, to ga nainie prsti njihovi. 9 Pregiblje se ovjek, ponitava se mu; nee im oprostiti. 10 Zavuci se u peine kamene, skrij se u prah, pred strahovitim pogledom Gospodnjim, pred uzvienim velianstvom njegovim! 11 Prignut e se uznositost ljudi, ponitit e se oholost mueva. Samo je Gospod uzvien u onaj dan. 12 Jer e dan suda Gospod nad vojskama odrati nad svim, to je oholo i uznosito, i nad svim, to se podie, da se to poniti, 13 Nad svim cedrima Libanona, visokim, ponositim, i nad svim hrastovima od Baana, 14 Nad svim gorama visokim i nad svim humovima izdignutim, 15 Nad svakom kulom visokom i svakim zidom utvrenim, 16 Nad svim laama tarikim i nad svakim brodom dragocjenim. 17 Prignut e se uznositost ljudi, ponitit e se oholost mueva. Samo je Gospod uzvien u onaj dan. 18 Ieznut e svi idoli. 19 Zavlait e se ljudi u peine kamene, u rupe zemaljske pred strahovitim pogledom Gospodnjim, pred uzvienim velianstvom njegovim, kad ustane da zemlju prepadne. 20 U onaj e dan ovjek idole svoje iz srebra i zlata, to ih nainio sebi, da im se klanja, pobacati krticama i slijepim miima. 21 Da se zavue u rasjekline kamene, u pukotine gorske pred strahovitim pogledom Gospodnjim, pred uzvienim velianstvom njegovim, kad ustane da zemlju prepadne. 22 Zato se proite ljudi, kojima kroz nos ide dah ivotni! Kako ih treba malo cijeniti! Izaija 3 1 Gle, Svemogui, Gospod nad vojskama, oduzima Jerusalemu i Judi tap i potporu, svaku potporu u kruhu, svaku potporu u vodi,

udovicu! 18 Dobro dakle, sudimo se!, tako govori Gospod. I ako su grijehi vai crveni kao skerlet, postat e bijeli kao vuna! 19 Ako hoete sluati, uivat ete najbolje u zemlji. 20 Ali ako neete i prkosite, proderat e vas ma! - Zaista, usta Gospodnja rekoe. 21 Kako postade bludnicom vjerni grad, koji je bio pun pravice! Neko je stanovala u njemu pravednost, a sada - krvnici. 22 Srebro tvoje postade troska, vino tvoje razvodnjeno. 23 Knezovi su tvoji buntovnici, drugovi kradljivcima. Oni svi ljube mito i lete za novcima. Siroti ne daju pravice i parnica udovice ne dolazi pred njih. 24 Zato govori Svemogui, Gospod nad vojskama, Izraelov jaki Bog: Ha, rijeit u se na neprijateljima svojim, osvetit u se protivnicima svojim! 25 Okrenut u ruku svoju proti tebi! Oistit u kao luivom troske tvoje, izluit u sve olovo tvoje. 26 Postavit u ti opet suce kao prije i savjetnike kao iz poetka. Tada e se opet zvati grad pravednosti, grad vjerni. 27 Tvorenjem pravde Sion e se spasiti, pravednou obraenici njegovi. 28 A nevjernici i grjenici svi e propasti. Koji ostave Gospoda, izginut e. 29 Jer ete se posramiti zbog gajeva, to ih tako ljubite. Morat ete se zastidjeti zbog vrtova, to ih tako volite. 30 Jer ete biti kao hrast, kojemu vene lie, kao vrt bez vode, 31 Jaki e biti kao kuine, djelo njegovo kao iskra. Oboje e se zapaliti zajedno, i nitko nee gasiti. Izaija 2 1 Objava, koju je primio Izaija, sin Amosov, o Judi i Jerusalemu. 2 Na svretku dana dogodit e se, da bude utvrena gora s kuom Gospodnjom kao glavica gorama, uzviena iznad visina. 3 Tada e grnuti k njoj svi koliki narodi. Mnogi e narodi ii tamo i govoriti: Doite da idemo na goru Gospodnju, u kuu Boga Jakovljeva! Neka nas on ui svojim putovima! Mi hoemo hoditi stazama njegovim, jer nauka izlazi sa Siona i rije Gospodnja od Jerusalema. 4 On sudi meu narodima, govori pravicu mnogim narodima. Oni raskivaju maeve svoje za raonike, koplja svoja za srpove. Vie ne die

Izaija
2 Junaka i ratnika, suca i proroka, vraara i starjeinu, 3 Stotnika i ovjeka ugledna, savjetnika, majstora u umjetnosti i arobnjaka. 4 Djeake stavljam za gospodare nad njima. Djeca e im obijesna zapovijedati. 5 I gura se narod, ovjek proti ovjeku, i jedan proti drugomu. Ustaje mladi na starca nepoten na potena. 6 Tada jedan uhvati brata u kui oca svojega: Ti ima jo gornju haljinu, ti mora biti knez na i vladati nad ovim rasulom! 7 Onda on u onaj dan povie glasno: Neu da budem lijenik za rane, U kui mojoj nema kruha ni haljine, Ne postavljajte me knezom narodu! 8 U ruevine e pasti Jerusalem, i Juda e pasti, jer se jezici njihovi i djela njihova protive Gospodu i prkose svetim oima njegovim. 9 Izgled lica njihova svjedoci proti njima. Kao Sodoma govore javno o grijehu svojemu. Jao njima! Sebi samima samo nanose tetu. 10 Blagoslovljen je pravednik! Njemu je dobro; jer anje plau svojih djela 11 Teko bezboniku! Njemu je zlo; jer e mu se naplatiti rad njegovih ruku. 12 Djeca, narode moj, tvoji su gospodari. Lihvari vladaju nad tobom. Narode moj, zavodnici su tvoje voe. Oni kvare tijek tvojoj stazi. 13 Na sud ustaje Gospod, da sudi narodima. 14 Na sud ide Gospod sa starjeinama naroda svojega i s knezovima njegovim: Potrste vinograd! U vaim je kuama ugrabljeno dobro siromaha. 15 Kako vi dolazite da gazite narod moj, da satirete siromaha, - govori svemogui Gospod nad vojskama. 16 Gospod govori: Uznosite su keri Siona. Idu opruena vrata i bacajui poglede pohotne. Sitno koraaju i zvekeu nogama. 17 Zato e Svemogui uiniti da oelavi tjeme kerima Siona. Prijekor i sramotu donijet e na njih Gospod. 18 U onaj e dan Svemogui otrgati nakit: none zaponce, poeonice i polumjesece, 19 Naunice, narukvice i koprene, 20 Ukosnike, podveze i pojase sjajne, mirisnice i hamajlije, 21 Prstene i nosnice, 22 Sveane haljine i plateve, ogrtae i kesice, 23 Ogledala, fine kouljice, oglavlja i pokrivala. 24 Tada e biti mjesto miomirisa smrad, mjesto pojasa ue, mjesto

496

pletenica ela, mjesto sveanih haljina pokornika odjea, mjesto ljepote ljaga. 25 Tvoji ratnici padaju od maa, tvoji junaci u boju. 26 Vrata njegova tuguju i plau, oplijenjen sjedi on na zemlji. Izaija 4 1 U onaj e dan sedam ena prionuti za jednoga mua i ovako e govoriti: Same emo se hraniti i odijevati, samo daj da nosimo tvoje ime, skini s nas sramotu! 2 U onaj e dan biti mladica Gospodnja na ures i ast, i plod zemlje na ponos i slavu onima, koji su bili spaeni iz Izraela. 3 Tko je tada jo preostao u Sionu i na ivotu je u Jerusalemu, zvat e se svet, svaki, koji je upisan za ivot, u Jerusalemu. 4 Kada Svemogui opere neistou: keri Siona i utamani iz sredine njegove krvno djelo Jerusalema duhom suda, duhom ienja: 5 Tada e Gospod nad itavim prostorom gore Siona, nad skuptinama njezinim stvoriti oblak za dan, a za no sjaj i plameni oganj. Jest, zaklon e biti nad svom slavom. 6 I bit e koliba, da sjenom zaklanja danju od ege i da bude zar tita i krov od oluje i dada. Izaija 5 1 Zapjevat u o prijatelju svojemu, pjesmu prijatelja svojega o vinogradu njegovu! Vinograd je imao prijatelj moj na plodnoj visini. 2 On ga je ogradio i otrijebio iz njega kamenje i zasadio u njemu lozu plemenitu. Sagradio je u njemu kulu, iskopao tijesak i nadao se, da e roditi groem, a on rodi vinjagom. 3 I sada, stanovnici Jerusalema, ljudi iz Jude, sudite izmeu mene i vinograda mojega! 4 to je jo trebalo uiniti vinogradu mojemu, a la mu nijesam uinio? Nijesam li se smio nadati, da e roditi groem? - A on rodi vinjagom. 5 Pa da vam sada javim, to u uiniti vinogradu svojemu: Sruit u ogradu njegovu, neka postane panjak! Sruit u zid njegov, neka se gazi! 6 Uinit u ga pustinjom, nee se obrezivati ni okopavati. Buknut e u njemu draa i trnje. I zapovjedit u oblacima, da ne putaju vie na njega dada. 7 Jer je kua Izraelova vinograd Gospoda nad vojskama i ljudi su Judini sad miline njegove. On se nadao

497

Izaija
na narod njegov. On je zamahnuo rukom svojom na njega, udario ga da su se gore zadrmale i da su mrtva tjelesa njihova leala po ulicama kao smee. Kod svega toga nije popustio gnjev njegov, i jo je uvijek ostala ispruena ruka njegova. 26 Podignut e zastavu narodu u daljini i primamiti ga s krajeva zemlje. I gle, brzo dolazi i hitro. 27 Nema u njem umorna ni sustala. Nitko ne drijema i nitko ne spava. Nikomu se ne raspasuje pojas oko bedara njegovih. Nikomu se ne rastrga remen na obui njegovoj. 28 Strijele su njegove otre, i svi su lukovi njegovi zapeti. Kao kremen su kopita konja njegovih i tokovi su njegovi kao vihor. 29 Rika je njegova kao u lavice. Rie kao mladi lavovi. Rei, zgrabi plijen i dri ga vrsto i nitko mu ga ne ote. 30 U onaj dan bui nad Judom kao to bui more. I pogleda li se na zemlju: gle, tu je tmina tjeskobna, i svjetlost je pomraena oblakom tamnim! Izaija 6 1 U godini smrti kralja Uzije vidjeh Svemoguega gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvienu. Skut je njegov ispunjavao hram. 2 Serafi su stajali pred njim. Svaki je imao est krila. Dvjema je zaklanjao lice svoje, dvjema noge svoje, a dvjema se lebdei drao. 3 Jedan je vikao drugome: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove. 4 I zadrmae se pragovi na vratima od glasa, kojim su vikali, i kua se napuni dima. 5 Tada ja povikah: Jao meni, ja sam izgubljen; jer sam ovjek neistih usana i stojim kod naroda neistih usana. I ugledah kralja, Gospoda nad vojskama, vlastitim oima! 6 Tada jedan od serafa doletje k meni, u ruci mu iv ugljen, to ga je bio uzeo sa rtvenika klijetima. 7 Dotae se njim usta mojih i ree: Gle, ovo se dotae usana tvojih: krivnja zlodjela tvojih ieznu, grijeh se tvoj utamani! 8 I zauh glas Svemoguega, koji ree: Koga da poljem? Tko e ii po nalogu mojemu? Ja odgovorih: Evo mene, polji me! 9 On ree: Idi, reci tome narodu: Sluajte samo, sluajte, ali neete razumjeti! Gledajte samo, gledajte, ali neete poznati! 10 Uini da otvrdne srce tome narodu! Uini gluhima ui njegove, slijepima

dobru djelu, a eto zlo djelo, pravednosti, a eto zloa! 8 Jao vama, koji sastavljate kuu s kuom, njivu na njivu nastavljate, dok vie ne bude prostora, a vi sami ostanete vlastela u zemlji! 9 U mojim uima zvui rije Gospoda nad vojskama: Zaista, mnoge e kue opustjeti! Bile i tako velike i tako lijepe: postat e bez ljudi! 10 Jer e deset rala vinograda dati jedan bat, jedan homer sjemena dat e efu. 11 Jao vama, koji se rano ujutro opijate i do kasno u no sjedite i gorite od vina! 12 Citara i harfa, bubanj i frula i vino na vaim su gozbama. A ne pazite na upravljanje Gospodnje i ne vidite djela ruku njegovih. 13 Zato mora narod moj putovati u suanjstvo, jer nije imao razboritosti. Istroeni su od gladi plemeniti njegovi, i mnotvo njegovo gine od ei. 14 Zato irom otvara carstvo mrtvih poudno drijelo svoje i silno razvaljuje zjalo: i silazi u njega sjaj Jerusalema, buno mnotvo njegovo i tko se veseli u njemu. 15 Tako se pregiblje ovjek, ponitava se mu; oi se oholicama sputaju. 16 A uzvisit e se na sudu Gospod nad vojskama, i Bog, Sveti, pokazat e se svet u pravednosti. 17 Tada e tamo pasti janjci, kao da je to paa njihova, i ovnovi e pasti travu na ruevinama plemenitih. 18 Jao vama, koji dovlaite zlodjela konopcima ludosti, odmazdu kao uem kolskim! 19 Koji govorite: Neka ipak pohiti, neka brzo doe djelo njegovo, da ga vidimo! Neka se ipak priblii, neka doe to je naumio Svetac Izraelov, da ga poznamo! 20 Jao vama, koji zlo zovete dobro, i a dobro zlo! Koji pravite od tmine svjetlost, a od svjetlosti tminu, koji pravite od gorkoga slatko, a od slatkoga gorko! 21 Jao vama, koji ste mudri u vlastitim ocima i razumni pred samima sobom! 22 Jao vama, koji ste junaci u piu l vina i hrabri u mijeanju silovita pia! 23 Koji oslobaate krivca za poklone, a onome, koji ima pravo, oduzimate pravdu! 24 Zato kao to jezik ognja prodire strnjiku, i slame nestaje u plamenu, tako e korijen njihov postati kao trule, cvijet e se njihov razletjeti kao prah, jer odbacie zakon Gospoda nad vojskama i pogrdie rije Sveca Izraelova. 25 Zato se je raspalio gnjev Gospodnji

Izaija
oi njegove, da ne vidi oima svojim, da ne uje uima svojim, da srce njegovo ne dobije spoznaje, da se ne obrati i ne ozdravi! 11 Ja upitah: Dokle, Svemogui? On odgovori: Dok ne opuste gradovi, da budu bez stanovnika, kue da budu bez ljudi, i zemlja dok ne opusti, 12 Dok Gospod ne protjera u daljinu ljude i ne bude pusto velika u zemlji. 13 Jest, ivi jo u njoj desetina, pa e se i ona zatrti! Ali kao kod brijesta, kao kod hrasta ostane panj, i kad se posijeku, tako je njihov panj sveto sjeme. Izaija 7 1 U dane Ahaza, sina Jotama, sina Uzije, kralja Judina, dooe kralj Resin od Arama i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraelov, na Jerusalem, da ga opsjednu, ali ga ne mogoe zauzeti. 2 Javie kui Davidovoj: Aram se je utaborio u Efraimu. Tada zadrhta srce njegovo i srce naroda njegova kao to ustrepe drvee u umi od vjetra. 3 I Gospod ree Izaiji: Izai k Ahazu, ti i tvoj sin ear-Jaub, na kraj vodovoda gornjega jezera l na put kod polja valjareva, 4 I reci mu: uvaj se i budi miran, ne boj se i srce tvoje neka se ne plai od ta dva ugarka, to se pue, unato raspaljenom gnjevu Resina i Arama i sina Remalijina! 5 Jer Haran zlo misli proti tebi i Efraim i sin Remalijin, 6 Jer rekoe: Hajdemo na Judu, pritisnimo ga, osvojimo ga za se, i sina Tabelova uinimo kraljem u njem! 7 Zato veli Gospod, Svemogui: To nee nikada uspjeti i nikada se dogoditi! 8 Ne, Aramu je glava Damask, i Damasku je glava Resin. Jo ezdeset i pet godina, i Efraim je opustoen, i nema vie tamo naroda. 9 Efraimu je glava Samarija, i Samariji je glava sin Remalijin. Ako ne vjerujete, nemate vie opstanka. 10 I Gospod ree dalje Ahazu: 11 Izmoli sebi znak od Gospoda, Boga svojega, u dubini dolje, ili gore u visini! 12 Ahaz odgovori: Neu moliti za to, niti u kuati Gospoda. 13 Tada ree Izaija: Sluajte dakle od kue Davidove! Nije li vam dosta, to dosaujete ljudima, da jo dosaujete i Bogu mojemu? 14 Zato e vam sam Svemogui dati znak: Eto, djevica e zaeti i roditi sina i nadjenuti mu ime Emanuel 15 Gruevinom i medom hranit e se, dok ne naui odbaciti zlo, a izabrati

498

dobro. 16 Jer prije nego jo djeak naui odbaciti zlo, a izabrati dobro, leat e opustoena zemlja, pred koje dvojicom kraljeva tebe hvata groza. 17 Gospod e pustiti na te, na narod tvoj i na kuu oca tvojega dane, kakvih nije bilo, otkad Efraim otpade od Jude, preko kralja asirskoga. 18 U onaj e se dan dogoditi, da Gospod zazvidi muhi, to sjedi na kraj rijeka egipatskih, i peli u zemlji asirskoj. 19 Svi oni dolaze i nastanjuju se u pustim dolinama i u kamenim rasjelinama, u svim trnjacima i na svakom panjaku. 20 U onaj e dan Svemogui obrijati britvom kupljenom iz preko Eufrata, kraljem asirskim, kosu na glavi i sve druge kose. I bradu e on uzeti. 21 U onaj e se dan dogoditi, da jedan sebi dri kravicu i dvije ovce. 22 I zbog mnoine mlijeka, to ga one daju, hranit e se ljudi gruevinom; jer od gruevine i meda ivjet e svaki, koji je preostao u zemlji. 23 U onaj e se dan dogoditi, da je svako mjesto, gdje ima tisue okota za tisuu ekela, puno trnja i puno drae. 24 Sa strijelom i lukom ide se onamo, jer je sva zemlja trnje i draa. 25 Na sve breuljke, to se sada kopaju trnokopom, nee se vie stupiti od straha pred trnjem i draom. Sluit e govedima kao pasite i bit e gaeni od ovaca. Izaija 8 1 Gospod mi ree dalje: Uzmi plou veliku i napii na njoj pismom ovjejim: Maher-alal-Ha-Baz Hitro grabi, brzi plijen 2 I uzmi mi usto pouzdane svjedoke, naime sveenika Uriju i Zahariji, sina Berekijina! 3 Tada ja pristupih k proroici, ona zatrudnje i rodi sina. A Gospod mi zapovjedi: Maher-alal-Ha-Baz; 4 Jer prije nego jo djeak naui zvati oe i majko, donijet e se bogatstvo od Damaska i plijen od Samarije pred kralja asirskoga. 5 Dalje jo ree mi Gospod: 6 Jer ovaj narod prezire vode iloaha, to teku tiho, i dri s Resinom i sinom Remalijinim, 7 Zato, evo, Svemogui e navesti na njih silne, velike vode Eufrata: kralja Asirije i svu mo njegovu. On e se popeti iznad svih korita svojih, izai e iznad svih obala svojih. 8 Razlit e se preko Jude, zaplavit e i poplaviti, dok doe do grla, Krila e mu se rairiti preko sve kolike zemlje tvoje,

499

Izaija
5 Jer svaka obua ratnika i plat krvlju napojen izgorjet e i bit e plijen plamenu. 6 Jer nam se rodi dijete, sir nam se dade. Vlast poiva na pleima njegovim, udo od savjetnika glasi ime njegovo, Jaki Bog, Otac vjeni, Knez mira. 7 Njegova je punina vlasti, mir nema nikada kraja. Vladat e na prijestolju Davidovu i nad kraljevstvom njegovim. Uvrstit e ga i poduprijeti pravicom i pravednou od sada dovijeka. Revnost Gospoda nad vojskama to e uiniti. 8 Rije posla Svemogui proti Jakovu. Ona e pasti u Izraelu. 9 Objavit e se svemu narodu, Efraimu i stanovnicima Samarije, koji oholo i ponosito govore: 10 Opeke se sruie, ali mi sada gradimo od tesana kamena. Dudovi su bili posjeeni, ali mi stavljamo cedre na mjesto njihovo. 11 Ali Gospod dade protivnicima Resinovim prevlast nad njima i podbode neprijatelje njihove: 12 Sirijce na istoku, Filistejce na zapadu. Na sva usta prodrijee Izraela. Kod svega toga ne popusti gnjev njegov, i ostade jo uvijek ispruena ruka njegova. 13 Ipak se narod ne obrati li onomu, koji ga je bio. Za Gospoda nad vojskama nijesu pitali nita. 14 Zato odsijee Gospod obadvoje Izraelu, glavu i rep, granu palmovu i situ u jedan dan. 15 - Starjeine i ugledni, to su glava; i proroci, koji ue la, to su rep. 16 Vode toga naroda jesu zavodnici, a koji se daju voditi od njih, osueni su na propast. 17 Zato Svemogui nije tedio mladia njihovih i nije se smilovao sirotama i udovicama njihovim, jer su svi oni bezboni i zli, i svaka usta govore ludost. Kod svega toga ne popusti gnjev njegov, i ostade jo uvijek ispruena ruka, njegova 18 Jer je bezbonost gorjela kao oganj, koji spali trnje i drau i upali gutik ume, tako da uzavrije u stupove dima. 19 Od gnjeva Gospoda nad vojskama bila je zemlja spaljena, i narod je bio plijen plamenu. Nitko nije tedio drugoga. 20 Prodirali su s desne strane i ostali ipak gladni; derali su s lijeve stranke, i nijesu se opet nasitili. 21 Svaki je jeo meso blinjega svojega: Manaseh Efraima, Efraim Manaseha. A obojica se sloie na Judu. Kod svega

o Emanuele! 9 Bjesnite samo, narodi - i drite! ujte, sve daljine zemlje! Oruajte se drite! Oruajte se, drite! 10 Snujte osnovu - ona e se ipak unititi! Stvorite odluku - nee biti od nje nita, jer Bog je s nama. 11 Jer mi ovako ree Gospod, kad je ruka njegova teko leala na meni i on me opomenuo, da ne idem putem ovoga naroda: 12 Ne zovite urotom sve ono, to ovaj narod zove urotom; i onoga, ega se on boji, ne bojte se i ne plaite se! 13 Gospoda nad vojskama, njega drite svetim! On neka vam je strah, i on neka vam je bojazan! 14 On e vam postati povod svetosti, kamen spoticanja, hrid spoticanja za obadvije kue Izraelove, zamka i mrea za stanovnike Jerusalema. 15 Mnogi se od njih spotiu i padaju, bit e satrveni, zapleteni i uhvaeni. 16 Ja u sauvati svjedoanstvo, zapeatiti objavu u svojim uenicima. 17 ekat u Gospoda, koji skriva lice svoje od kue Jakovljeve, i ufat u se u njega. 18 Evo, ja i djeca, koju mi je darovao Gospod, jesmo postavljeni za znak i znamenje u Izraelu od Gospoda nad vojskama, koji stanuje na gori Sionu. 19 I ako vam reknu: Pitajte vraare i gatare, koji apu i guu!, odgovorite: Ne treba li narod da pita Boga svojega? Zar da pita mrtve za ive? 20 Traite zakon i objavu! Tko ne govori tako, njemu vie nema, zore. 21 Hoda naokolo, zabrinut i gladan. A kad ogladni, upada u gnjev i psuje svojega kralja i Boga! 22 Okretat e se prema gore i gledat e dolje na zemlju. A eto, ti je samo nevolja i tmina, tjeskoban mrak. Izaija 9 1 Ali e se raspriti tmina! Zemlja, gdje sad vlada nevolja, ne ostaje zamraena! U prvo vrijeme osramotili su zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu. Ali u posljednje vrijeme asti on put na moru, zemlju s one strane Jordana, okolinu neznaboaku. 2 Narod, koji hodi u tami, gleda svjetlost veliku. Nad onima, koji stanuju u zemlji tamnoj, sja svjetlost. 3 Ti daruje bogato veselje, umnoava radost. Ljudi se raduju pred tobom, kao to se raduju o etvi, kao to se vesele, kad se dijeli plijen. 4 Jer lomi teret jarma njegova, tapove lea njegovih, palicu gonia njegova kao neko u dan Midjana.

Izaija

500

toga ne popusti gnjev njegov, i ostade planuti poar kao oganj. jo uvijek ispruena ruka njegova. 17 I svjetlost Izraelova postat e oganj i Svetac njegov ivi plamen, koji njegovo Izaija 10 trnje i drau spaljuje i u jedan dan 1 Teko onima, koji izdaju zakone unitava. pune zla, i onima, koji piu naputke, 18 I njegove krasne ume i vrtove to tlae, unitit e od due do mesa. I bit e, kao 2 Da odbiju od suda uboge, da kad bolesnik iznemogne. siromasima naroda mojega ugrabe 19 Lahko se moe izbrojiti ostatak pravicu, da im plijen budu udovice i da drvea, ume, napisat ga moe jedan mognu opljakati sirote! djeak. 3 to ete initi u dan pohoenja i zla 20 A u onaj dan ostatak Izraelov i tko je vremena, to dolazi izdaleka? Kojemu umaknuo od kue Jakovljeve nee se ete pribjei za Pomo? I gdje ete vie oslanjati na onoga, koji ih bije, ostaviti bogatstvo svoje? nego e se vjerno oslanjati na 4 Ne preostaje nita, nego da se Gospoda, Sveca Izraelova. prignete meu roblje, da padnete 21 Obratit e se ostatak, ostatak meu pobijene. Kod svega toga ne Jakovljev, k Bogu jakome. popusti gnjev njegov, i ostade jo 22 I kad bi naroda tvojega, Izraele, bilo uvijek ispruena ruka njegova. kao pijeska morskoga: ovamo e se 5 Teko Asiriji: ibi gnjeva mojega, ostatak od njega obratiti. Odreeno je palici jarosti moje u ruci mojoj! unitenje. Pravednost ga dovodi. 6 Proti narodu bezbonome aljem ga; 23 Jer odreeno unitenje izvrit e proti narodu, na koji se gnjevim, svemogui Gospod nad vojskama po zapovjedam mu, da plijeni i otima sebi svemu svijetu. i da ga izgazi kao blato na ulicama. 24 Zato ovako govori svemogui 7 Ali on ne shvaa tako; srce njegovo ne Gospod nad vojskama: Ne boj se, misli tako. Ne, samo unitenje ima on narode moj, koji stanuje na Sionu, u srcu, da istrijebi mnoge narode. Asirca, koji te bije tapom i ibu svoju 8 Jer on veli: Nijesu li kraljevi svi moji die na te kao neko Egipat. knezovi? 25 Jer samo jo kratko vrijeme, jo 9 Nije li Kalno kao Karkemi? Nije li malo, i gnjev moj i jarost moja prestaje, Hamat kao Arpad? Nije li Samarija kao da ih uniti. Damask? 26 Tada e Gospod nad vojskama 10 Kako je ruka moja podizala kraljev- poginuti na njih bi kao onda, kad je stva bogova, kojih likovi bili su moniji na hridini gavranovoj pobio Midjance od onih u Jerusalemu i Samariji, On e tap svoj podignuti nad more, 11 Neu li uiniti i Jerusalemu i kao to ga je podigao proti Egiptu, njegovim bogovima onako, kako sam 27 U onaj e se dan skinuti breme s uinio Samariji i njezinim bogovima? lea tvojih, i jaram e njegov pasti s 12 Ali kad svri Svemogui sve djelo vrata tvojega. svoje na gori Sionu i u Jerusalemu, 28 On dolazi i ide prema Ajatu, prolazi tada u kazniti oholo djelovanje kralja kroz Migron, ostavlja prtljagu svoju u asirskoga i ponosito sijevanje oiju Mikmau. njegovih. 29 Prolaze klancem, ostaju nou u 13 Jer ree: Snagom ruku svojih to Gebi; Rama se prepada, Gibea Saulova sam izveo i mudrou svojom, jer sam bjei. tako razuman. Uklonio sam mee 30 Vii iza glasa, keri Galimova! narodima, zaplijenio sam blago Sluaj, Lai! Jadni Anatot! njihovo, u prah sam rinuo ohole 31 Madmena luta naokolo. Stanovnici vladaoce njihove. Gebima bjee, 14 Ruka je moja uhvatila kao gnijezdo 32 Jo danas posjeduje Nob. Ve bogatstvo naroda. Iako se nagrabe rukom svojom zamahuje proti gori ostavljena jaja, tako sam uzeo svu keri sionske, proti humu Jerusalema. zemlju, i nitko nije maknuo krilima, ni 33 Ali gle, tada svemogui Gospod nad kljuna otvorio ili se usudio cvrknuti. vojskama kree grane silom 15 Hvasta li se sjekira proti onome, koji strahovitom. Visoki padaju, uzdignuti njom sijee? Velia li se pila proti se snizuju. onome, koji je vue? Kao da bi prut 34 uma gusta pada pod sjekirom, mahao onim, koji ga digne! Kao da bi Libanon se rui pod Silnim. tap podizao onoga, koji nije od drveta! 16 Zato e svemogui Gospod nad Izaija 11 vojskama poslati meu jake njegove 1 Ali e izai mladica iz podanka suicu, i pod slavom e njegovom Jesejeva; izdanak proizlazi iz korijena

501

Izaija
gnjev se je tvoj ipak stiao, i utjeio si me! 2 Gle, Bog je spasenje moje! Potpuno se uzdam i ne bojim se, jer mi je Gospod pobjeda i pjesma, Gospod! On mi je donio spasenje. 3 S veseljem ete crpsti vodu iz izvora spasenja. 4 U onaj dan rei ete: Pjevajte hvalu Gospodu! Zazivajte Ime njegovo! Navjeujte narodima djela njegova! Javljajte, da je uzvieno Ime njegovo. 5 Pjevajte hvalu Gospodu; jer je uinio velike stvari! Neka se to objavi cijeloj zemlji! 6 Klikujte i podvikujte, stanovnici Siona, jer je velik u sredini vaoj Svetac Izraelov!

njegova. 2 Na njemu e poivati duh Gospodnji: duh mudrosti i razuma, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjega. 3 Strah Gospodnji dopada se njemu. Nee suditi po oevidu, niti e odluivati po uvenju. 4 Ne, u pravednosti sudi on malenima, po pravici prosuuje siromahe u zemlji. Udara silnike tapom usta svojih. Dahom usana svojih umori bezbonika. 5 Pravednost je pojas bedara njegovih i vjernost je pojas bokova njegovih. 6 Tada e k boraviti s janjetom, ris e leati s jaretom, tele, lav i ovca bit e zajedno. Malen djeak moe ih voditi. 7 Krava i medvjedica zajedno e pasti. Mladi njihovi zajedno e leati. I lav e jesti slamu kao govee. 8 Nejae igrat e se nad rupom gujinom. U rupu zmije baziliska zavlait e ruku svoju dijete odbijeno od prsiju. 9 Nee se initi nita zlo, nikakva nepravda vie na cijeloj svetoj gori mojoj, jer je zemlja puna poznanja Gospodnjega, kao to vode pokrivaju dno morsko. 10 U onaj dan izdanak iz korijena Jesejeva stoji kao zastava naroda: neznaboci ga potrauju, i poivalite njegovo bit e slavno. 11 U onaj dan prua Svemogui po drugi put ruku svoju, da otkupi ostatak naroda svojega, to je preostao od Asirije i od Egipta i od Patrosa, od Kua, Elama, ineara, od Hamata i od otoka morskih 12 Zasadit e zastavu narodima, skupiti razagnane od Izraela i skupiti razasute Judine s etiri kraja zemlje. 13 Tada e nestati ljubomornosti Efraimove. Neprijatelji Judini istrijebit e se. Efraim nee vie zavidjeti Judi, a Juda nee vie pobijati Efraima. 14 Ne, letjet e k moru na plea Filistejima. Zajedno e oplijeniti sinove Istoka, zaposjest e Edom i Moab. Sinovi Amonovi podloni su njima. 15 Presuit e Gospod morski jezik Egipta i mahnut e rukom svojom nad Eufratom snagom duha svojega. Razbit e ga, u sedam potoka, tako da se moe prelaziti u obui. 16 Tako e biti put za ostatak naroda njegova, to je preostao od Asirije, kao to je bio za Izraela, kad je izlazio iz zemlje Egipta.

Izaija 13 1 Presuda nad Babilonom, koju je Izaija, sin Amosov, primio u vienju. 2 Podignite zastavu na gori goletnoj! Viite im iza glasa! Maite rukom, neka uu na vrata silnika! 3 Ja sam zapovjedio sam posveenima svojim, pozvao sam na sud gnjeva svojega takoer junake svoje, koji se raduju ponosno. 4 uj, vika na gorama kao od mnogoga naroda uj, buka od kraljevstva, od skupljenih naroda! Gospod nad vojskama pregledava vojsku. 5 Dolaze iz daleke zemlje, s kraja neba: Gospod i orua srdbe njegove, da pohara svu zemlju. 6 Jauite, jer je blizu dan Gospodnji! Dolazi kao munja od Svemonoga. 7 Zato sustaju sve ruke, oaja svako srce ovjeje. 8 Oni su smeteni, grevi ih i bolovi napadaju, svijaju se kao ena porodilja i jedan se koi na drugoga. Od plamenoga rumenila are se lica njihova. 9 Evo, dan Gospodnji dolazi, bez milosra, pun jarosti i gnjeva, da obrati zemlju u pusto, da grjenike uniti na njoj. 10 Zvijezde nebeske i prilike zvjezdane zaustavljaju svjetlost svoju. Sunce se mrai, kad izlazi, i mjesec ne blista vie u svojemu sjaju. 11 Kanjavam na svijetu zlou, i zlikovce za zlodjela njihova. Uklanjam razmetanje oholih, ruim ponos silnih. 12 Rjeima inim ljude nego zlato, rjeima smrtnike nego zlato ofirsko. 13 Zato putam da se nebo potrese. Zemlja se pokree sa svoga mjesta od Izaija 12 jarosti Gospoda nad vojskama u dan, 1 U onaj dan rei e: Slavim te, kad se raspali gnjev njegov. Gospode, jer iako si se na me l i rasrdio, 14 Kao srne poplaene, kao ovce, kojih

Izaija
nitko ne prikuplja, tako hrle dalje, svaki k svojemu narodu, K svojoj kui svaki bjei. 15 Tko se god stigne, bude usmren. Tko se god uhvati, pada od maa. 16 Djeca njihova bivaju razmrskana na njihove oi, kue njihove oplijenjene, ene njihove osramoene. 17 Evo, ja podiem na njih Medijce, koji ne mare za srebro, koji se ne obraduju zlatu. 18 Lukovi njihovi ruiju mladie. S plodom u utrobi nemaju milosra. Oko njihovo nema smilovanja s djecom. 19 Babilonu, uresu kraljevstvima, ponosnome sjaju Kaldejaca, dogodit e se kao Sodomi i Gomori, kad ih je Bog razruio iz temelja. 20 Nee vie biti naseljen dovijeka, niti nastanjen kroz sve narataje. Nee Arapin razapeti tamo atora, niti e pastiri sjedati tamo. 21 Prebivaju tamo pustinjske ivotinje, sove napunjaju kue, stanuju tamo nojevi i jarci skau sad tamo. 22 Hijene zavijaju u palaama njegovim, agalji u dvorima veselja. Blizu je kraj njegov i ne proteu se dani njegovi. Izaija 14 1 Jer e se Gospod smilovati Jakovu, opet e izabrati Izraela i povesti ih u zemlju njihovu. Stranci se prikljuuju njima, pridruuju se kui Jakovljevoj. 2 Narodi ih prate u zemlju njihovu. I kua Izraelova u zemlji Gospodnjoj uinit e ih sebi slugama i slukinjama, tako da zarobe one, koji su njih zarobili i odveli, i da budu gospodari svojim nasilnicima. 3 dim te onda smiri Gospod od tvoje nevolje i muke i od ljutoga ropstva tvojega, kojim si bio pritisnut: 4 Zapjevaj ovu podsmjevaku pjesmu na kralja babilonskoga i reci: Kako je ipak dokrajio silnik, dokrajila muka! 5 Slomi Gospod ibu bezbonicima, tap silnicima, 6 Koji je ljuto udarao narode udarcima beskrajnim, narode gnjevno gazio, progonio netedice. 7 Sada se odmara i poiva sav svijet, pjeva iza glasa. 8 I empresi se raduju s tebe i cedri libanonski: kako si pao, ne uzlazi nitko ovamo, da nas sijee. 9 Zbog tebe bui svijet mrtvih dolje, oekujui tvoj dolazak. Zbog tebe probudi on sjene, sve knezove zemaljske, die s prijestolja njihovih sve kraljeve naroda.

502

10 Oni svi koliki progovaraju i dovikuju tebi: I ti si postao jadan kao mi, s nama si se izjednaio. 11 U podzemni svijet spustio se je sjaj tvoj, amor harfa tvojih. Prostrt je poda te trule, crvi su ti pokriva. 12 Kako si pao s neba, Svjetlonoo, sine Zorin! Kako si razmrskan na zemlji, ti koji oslabljuje narode! 13 Mislio si u sebi: Penjem se na nebo, vie zvijezda Bojih podiem prijestolje svoje na gori skuptine bogova naseljavam se na skrajnjem sjeveru. 14 Uzlazim u visine nad oblake, hou da budem jednak Svevinjemu! 15 Ali si sruen u podzemni svijet, u najdonji jaz. 16 Koji te vide, gledaju na te, gledaju te i misle: To li je onaj, koji je tresao svijet, koji je drmao kraljevstva? 17 Koji je zemlju obraao u pustinju, gradove razarao? Koji nije zarobljenika otputao kui 18 Svi kraljevi naroda poivaju u asti, svaki u svojoj kui. 19 A ti si izbaen bez groba, kao prezren ogranak. Pokriven si pobijenima, maem probodenima, koji su pobacali u jamu kamenu kao pogaena strvina. 20 Nee se zdruiti s njima u grobu; jer si opustoio zemlju svoju, ubijao narod svoj. Tako neka se vie dovijeka ne spominje rod zlikovaki. 21 Za sinove njegove postavite klaonicu zbog zlodjela otaca njihovih, da se ne podignu vie, da osvajaju svijet, i da ne napune nadzemaljski svijet gradovima! 22 Ustat u na njih, - govori Gospod nad vojskama, - i zatrt u Babilonu ime i ostatak, izdanak i mladicu, govori Gospod. 23 Nainit u od njega stan jeevima, barutinu, izmest u ga metlom unitenja, - govori Gospod nad vojskama. 24 Gospod nad vojskama zakleo se je ovako govorei: Zaista, kako sam smislio, tako se zbiva; kako sam zasnovao, tako se svrava: 25 Potrt u Asiriju u zemlji svojoj, izgazit u ga na gorama svojim. Jaram e se njegov skinuti s njih, breme njegovo s plea njihovih. 26 To je odluka, to je odluena za svu zemlju, i to je ruka pruena na sve narode. 27 Jer je Gospod nad vojskama to zakljuio - tko e to razbiti? Ruka je njegova pruena - tko e je odvratiti? 28 U godini smrti kralja Ahaza izala je ova rije: 29 Ne raduj se, sva kolika zemljo filistejska, to se je slomio tap, koji te

503

Izaija
njemu sjedi po vjernosti sudac u atoru Davidovu, koji tei za pravicom i trai pravednost. 6 uli smo za oholost Moaba, vrlo veliku, za uznositost njegovu, nadutost njegovu, obijest njegovu i za nitetnu hvalidbu njegovu. 7 Zato e Moab jaukati za Moabom. Sve e jaukati. Za kolaima od groa iz Kir-Hareseta uzdisat e, posve poraeni. 8 Jer se posuie polja Hebona, okot Sibme. Gospoda naroda potre plemenito groe njihovo, to je dosezalo do Jazera, zamicalo do u pustinju, kojemu su se loze pruale i dolazile do na more. 9 Zato u plakati s Jazerom za lozama Sibme, zalijevat u te suzama, Hebone i Elealo; jer u etvu tvoju i u berbu tvoju udari poziv na rat. 10 Nestade radosti i veselja s polja rodnoga, u vinogradima se ne podvikuje, ne pjeva se, vina u kacama ne gazi gazilac, zamuklo je podvikivanje. 11 Zato jadikuje srce moje nad Moabom kao citara, nutrina moja nad Kir-Hereom. 12 Kad se pojavi Moab i umori se na visini i doe u svetite, da se pomoli: nita nee postii. 13 Ovo je rije, koju neko ree Gospod o Moabu. 14 . A sada je govorio Gospod ovako: U tri godine kao godine jednog najamnika postala je prezrena slava Moabova sa svim velikim mnotvom. Jo je samo ostatak, vrlo malen, neugledan. Izaija 17 1 Presuda nad Damaskom. Gle, Damask iezava kao grad, postaje gomila ruevina. 2 Ostavljeni su gradovi njegovi zauvijek, predani stadima. Ona poivaju u njima, i nitko ih ne plai. 3 Nestaje bedema Efraimova i kraljevstva u Damasku. Ostatku od Arama bit e kao slavi sinova Izraelovih, - veli Gospod nad vojskama. 4 U onaj e se dan poniziti slava Jakovljeva i omravit e salo tijela njegova. 5 Bit e, kao kad etelac obuhvata ito, i ruka njegova anje klasje. Bit e, kao kad se skuplja klasje u dolini Refaimu. 6 Samo jedan pabirak ostat e na njemu, kao kad se otrese maslina: dvije, tri bobe posve gore u vrhu; etiri, pet na granama stabla, - veli Gospod, Bog Izraelov.

je udarao, jer iz korijena zmije proizlazi guja ljutica, a plod je njezin zmaj krilati. 30 Najoskudniji bit e opskrbljeni; u sigurnosti poivaju siromasi. Ali u leglo tvoje umoriti gladu; ostatak e se tvoj pobiti. 31 Jauite, vrata! Vii, grade! Oajavaj, sva kolika zemljo filistejska, jer sa sjevera dolazi dim; od eta se njegovih ne odvaja nitko. 32 to e se odgovoriti glasnicima neznaboakim? Tvrdo je utemeljio Gospod Sion. Tamo su zaklonjeni siromasi naroda njegova. Izaija 15 1 Presuda nad Moabom. Preko noi je Ar-Moab prevladan, uniten; preko noi je Kir-Moab prevladan, uniten. 2 Uzlaze u kuu bogova, na visine Dibona, da plau, Moab narie za Nebom i Medebom. Sve su glave elave i svaka brada obrijana. 3 Po ulicama njihovim nose haljine alosne, na njihovim krovovima i trgovima sve tuguje s suze lije. 4 Jaue Hebon i Eleale, do Jahasa uje se jauk, zato dru ratnici Moaba, u njemu svaka dua oajava. 5 Srce moje tuguje za Moabom. Bjegunci su njegovi ve u Soaru, u Eglat-eliije. Plaui uzlaze ve uz brdo Luhit. Putem u Horonaim razlijee se jauk zbog propasti. 6 Vode u Nimrimu postaju pustinja, jer je usahnulo bilje, uvenula trava. Zeleni je nestalo. 7 Zato nose, to su pritedjeli i to su spasili, preko potoka vrbova. 8 Naokolo na meama Moaba die se vika. Do Galima odjekuje jauk njihov, do Beer Elima jadikovanje njihovo. 9 Pune se vode u Dimonu krvi. Jo domeem Dimonu ovu nesreu: jednoga lava na bjegunce Moaba, na ostatak zemlje. Izaija 16 1 aljite janjce vladaocu u zemlji Seli preko pustinje prema gori keri sionske! 2 Kao ptice, to bjee, kao gnijezdo istjerano bit e keri Moaba na gazovima Amona. 3 Uini vijee! Stvori odluku! Naini kao no sjenu svoju u podne! Zakloni izgnane! Nemoj izdati bjegunaca! 4 Ah, da bi mogli kod tebe boraviti izgnanici Moabovi! Od pustonika budi im zatita, jer nest; je nasilnika, prestaje pustoenje, ieznuo je iz zemlje tlaitelj. 5 Podie se prijestolje u milosti, na

Izaija
7 U onaj e dan ovjek pogledati na Stvoritelja svojega. Oi njegove uprte su na Sveca Izraelova. 8 Nee vie gledati na rtvenike, djelo ruku svojih. Na ono, to su nainili prsti njegovi, ne gleda vie, na likove idolske i na stupove sunane. 9 U onaj e dan biti ostavljeni gradovi njihovi kao ruevine Hiveja i Amoreja, to ih ostavie iz straha od Izraelaca, Bit e pusto. 10 Jer si ostavio Boga spasenja svojega i nijesi mislio na hridinu moi svoje. Zato sadi samo krasne vrtove i presauj u njih strane mladice! 11 Odmah usadi, da izrastu u dan, kad ih zasadi! Drugo ve jutro gledaj da procvate tvoj presad: ali propada svaka etva u dan jauka i strahovite alosti. 12 Jao, buka mnogih naroda, oni bue kao to bue mora, vreva naroda, vreva ih stoji kao um silnih voda. 13 Vreva stoji naroda kao silnih voda. Ali on povie na njih. Oni bjee u daleku daljinu i bivaju gonjeni kao pljeva po brdima od vjetra, kao prah zavitlan od vihora. 14 Uveer eto straha! Prije nego jo svane, nema ih vie. To je sudbina onih, koji nas orobie, udes onih, koji nas oplijenie. Izaija 18 1 Teko zemlji zvidukanja krilima, s one strane rijeka od Kua, 2 Koja je poslala glasnike na Nilu, u amcima od site preko vode! Hitite samo, brzi glasnici, k narodu dugostasnom, glatkom, k narodu strahovitom kojeg se boje od odvajkada, k narodu koji silnom snagom pogazi sve, kroz kojega su se zemlju provlaile rijeke: 3 Svi stanovnici zemlje i graani svijeta, kad se digne zastava na gorama, gledajte, kad zatrubi truba, sluajte! 4 Jer ovako mi ree Gospod: Mirno u gledati na prijestolju svojemu kao pripekla ega kad sunce sja, kao rosan oblak u vruini etvenoj. 5 Jer prije etve, kad plode cvat, i cvijet postane zreo grozd, reu se loze noevima i odstranjuju se klice, otkinu se. 6 Predaju se skupa pticama grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim. Ptice grabilice stanuju ljeti na njima, zvijeri u zimi. 7 U ono e se vrijeme prinositi darovi Gospodu nad vojskama od dugostasnog, glatkog naroda, od naroda strahovitog kojeg se boje od

504

odvajkada, od naroda, koji silnom snagom pogazi sve, kroz kojega su se zemlju provlaile rijeke, - tamo k mjestu imena Gospoda nad vojskama, k sionskoj gori. Izaija 19 1 Presuda nad Egiptom: Gle, Gospod prolazi na oblaku brzu i dolazi u Egipat. Idoli se egipatski tresu pred njim, srce Egipanima oajava u grudima njihovim. 2 Tada u razdraiti Egipat proti Egiptu, da se bore meu se, brat proti bratu, blinji proti blinjemu, grad proti gradu, kraljevstvo proti kraljevstvu. 3 Egipanima e nestati razboritosti u srcu njihovu. Razbit u osnove njihove. Oni e pitati idole i opsjenare, vraare i gatare. 4 Predat u Egipat u ruke estoku gospodaru. Okrutan kralj neka vlada nad njima, - veli svemogui Gospod nad vojskama. 5 Voda e u moru presuiti. Rijeka e presahnuti do na dno. 6 Smrad proizlazi iz kanala. Potoci Nila postaju plitki i bez vode: trska se i sita posuie. 7 Ieznula je sva zelen pokraj Nila, posahnuli su svi usjevi na Nilu, nestali, propali. 8 I tue se ribari i tuni su svi, koji bacaju udicu u Nil. Koji razapinju mreu u vodi, ginu. 9 Sramote se koji rade oko lana. Gube lice koji grebenaju i tkaju. 10 Nadzornici su kao isprebijani, svi su nadniari zabrinuta lica. 11 Goli su luaci knezovi soanski. Ludi su savjeti mudrih savjetnika faraonovih. Kako moete govoriti faraonu: Ja pripadam mudrima, sin sam starih kraljeva? 12 Gdje su sad oni, mudraci tvoji? Neka ti jave i kau, to je odluio za Egipat Gospod nad vojskama! 13 Kao luaci stoje tu knezovi od soanski. Prevareni su knezovi od Memfisa. Njihovi okruni knezovi zaveli su Egipat. 14 Gospod je stavio u njih duh opakosti, tako da zavode Egipat u svim poslovima njegovim, kao to posre pijanac u svoje bljuvanje. 15 Tako Egipat nee vie uiniti djela, bilo od glave ili repa, od palmove grane ili od site. 16 U onaj su dan Egipani kao ene, dru i strepe pred rukom, kojom Gospod nad vojskama mae proti njima. 17 Zemlja e Judina biti strah Egiptu.

505

Izaija
Izaija 21 1 Presuda nad pustinjom na moru: Kao to bura prohuji na jugu, tako dolazi iz pustinje, iz strahovite zemlje. 2 Ljuto vienje objavilo mi se: razbojnik robi, pustonik pustoi. Uzai, Elame, opkoli, Medijo! inim kraj svemu uzdisanju u Babilonu. 3 Zato su moja bedra puna greva, bolovi me obuzimaju kao trudovi rodilju; zagluen sam bio onim to sam uo, zbunjen onim to sam vidio. 4 Smeteno mi kucalo srce, groza me hvatala, mrano doba za kojim sam eznuo, pretvorilo mi se u strahotu. 5 Spremi stol, prostri stolnjak, jedi i pij. Ustajte vladari, pomaite tit! 6 Jer ovako mi je rekao Gospodin: Idi, postavi straara, neka javi to vidi! 7 Vidio je kola s dva konja, kola s magarcima i kola s devama, on je sluao otro i napeto! 8 I povikao je: Na strai, Gospode, stojim danju, na strai svojoj stojim po svu no! 9 I eto, dolaze ljudi i kola s dva konja, Onda je odgovorio on rekavi: Pao je, pao je Babilon, razbili se o zemlju svi njegovi idolski kipovi! 10 Moj narode satrveni i stueni, to sam uo od Gospodina vojska, od Boga Izraelova, to sam vam javio. 11 Rije protiv Dumah: sa Seira vie se meni: Straaru, kako je daleko no, straaru, kako je daleko no? 12 Straar govori: Jutro dolazi, a i no; ako hoete pitati, pitajte i doite samo opet! 13 Rije protiv Arabije. U umi ostanite naveer, putnici dedanski! 14 Iznesite vode pred edne, stanovnici Teme! Pruite jelo bjeguncu! 15 Jer su pobjegli od maeva, od gologa maa, od zapetog lka, od estine boja. 16 Jer ovako mi je rekao Gospodin: Jo godina kao godina nadniara, i nestaje sve kedarske slave. 17 Ostatak strijelaca od kedarskih sinova bit e brojem malen, jer tako je rekao Gospodin, Bog Izraelov. Izaija 22 1 Presuda nad dolinom gledanja. to ti je, te je sav narod tvoj uzaao na krovove, 2 Grade, koji vie i bui, grade veseli. Tvoji pobijeni nijesu pobijeni maem, nijesu pali u ratu. 3 Knezovi su tvoji svi pobjegli, ali su pohvatani bez hitaca s luka. Svi su ratnici tvoji pohvatani, a bjeali su daleko. 4 Zato velim: Proite me se; ja moram plakati gorko! Ne trudite se da me

Kad mu se god spomene ona, pada u tjeskobu zbog odluke, koju je Gospod nad vojskama naumio proti njemu. 18 U onaj e dan biti pet gradova u zemlji Egiptu, koji govore jezik Kanaana i slue Gospodu nad vojskama. Jedan se od njih zove sunani grad, 19 U onaj e dan biti rtvenik Gospodnji usred zemlje Egipta i spomenstup Gospodnji na mei njezinoj. 20 To e biti Gospodu nad vojskama znak i svjedoanstvo u zemlji Egiptu. Kad zazovu Gospoda na tlaitelje, on e im poslati pomonika, da se bori za njih i da ih spasi. 21 Objavit e se Gospod Egipanima, i poznat e Egipani Gospoda u onaj dan i prinosit e Gospodu rtve i darove i init e zavjete i izvravati ih. 22 Gospod e udarcem spasonosnim udariti Egipane. Tada e se oni obratiti Gospodu, i on e ih usliavati i iscjeljivati. 23 U onaj e dan voditi cesta od Egipta u Asiriju. Na njemu opi Asirija s Egiptom i Egipat s Asirijom. Egipat slui zajedno s Asirijom Gospodu. 24 U onaj e dan biti Izrael trei u savezu s Egiptom i Asirijom, kao blagoslov na zemlji 25 Jer ih Gospod nad vojskama blagoslivlja ovim rijeima: Neka je blagoslovljen moj narod egipatski i djelo ruku mojih Asirija i batina moja Izrael! Izaija 20 1 Bilo je u godini kad je vrhovni vojskovoa, koga je poslao Sargon, asirski kralj, doao u Adod, opkolio ga i zauzeo. 2 U to vrijeme ree Gospod preko Izaije, sina Amosova, ovo: Ustani, skini sa svojih bedara dlakavu haljinu i izuj obuu sa svojih nogu! On uini tako i iao je naokolo bez gornje haljine i bos. 3 Tada ree Gospod: Kao to ide naokolo moj sluga Izaija ve tri godine bez gornje haljine i bos u znak i znamenje protiv Egipta i Etiopije, 4 Tako e odvesti asirski kralj Egipane i Etiopljane u ropstvo, mlado i staro, bez gornje haljine i bose, u sramotnoj golotinji, na sramotu Egiptu. 5 Tada e se prepasti i posramiti zbog Etiopije, svoje uzdanice, i zbog Egipta, svojega ponosa. 6 Stanovnici ovoga primorja rei e u onaj dan: Gle, tako se dogodilo onima u koje smo se uzdali, da se spasimo od asirskog kralja; kako da tu izmaknemo?

Izaija
tjeite zbog unitenja naroda mojega! 5 Dan zabune, potiranja, pometnje dolazi od Svemoguega Gospoda nad vojskama nad dolinu gledanja. Potkopavaju se zidovi, i ori se vika proti gori. 6 Elam je uzeo tobolac na zapregnutim kolima, i Kir je otkrio tit. 7 Krasne doline tvoje bile su pune kola; Na vratima gradskim namjestili se konjanici. 8 Tako je On oduzeo zaslon Judin A ovaj je u ono vrijeme gledao na oruje u kui umskoj. 9 Vidjeli ste da je mnogo proloma na gradu Davidovu i skupili ste vodu donjega jezera. 10 Razgledali ste kue Jerusalema i poruili ste kue, da utvrdite zid. 11 Nainili ste jaz meu dva zida za vodu staroga jezera. Ali nijeste pogledali na onoga, koji je to tako uredio, i nijeste se obazirali na onoga, koji je to odavna zakljuio. 12 Svemogui Gospod nad vojskama pozvao vas je u onaj dan da plaete i tugujete, da oiate kose, da nosite haljine alosne. 13 Ali eto: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce, jedu meso i piju vino: Jedite i pijte, jer sutra smo mrtvi! 14 Zato mi se je Gospod opet i opet javio: Zaista, nee vam se oprostiti ova zlodjela, dok ne umrete, veli svemogui Gospod nad vojskama. 15 Ovako veliki svemogui Gospod nad vojskama: Ustani, idi k onome dvoraninu, k ebni, upravitelju dvora: 16 to ima ti ovdje, i kojega ima ti ovdje, te si isklesao sebi grob, isklesao grob sebi gore visoko i spremio sebi poivalite u kamenu? 17 Evo, ovjee, Gospod e te saviti, 18 Smotat e te kao klupko i baciti kao loptu u zemlju daleku i prostranu. Tamo e umrijeti. I tamo e doi sjajna kola tvoja, sramoto dvora gospodara svojega! 19 Istjerat u te iz slube tvoje i svrgnuti s mjesta tvojega. 20 U onaj dan pozovem svojega slugu Elijakima, sina Hilkijina. 21 Njega u obui u slubenu haljinu tvoju, opasat u ga tkanicom tvojom. Njemu predajem vlast tvoju, on e biti otac stanovnicima Jerusalema i kui Judinoj. 22 Klju Davidov meem na plea njegova, da, kad on otvori, nitko ne zatvori, i kad on zatvori, nitko ne otvori. 23 Na tvrdu mjestu uglavljujem ga kao kolac: postat e prijestolje asti za

506

kuu oca svojega. 24 O njemu e se vjeati sve mnotvo kue oca njegova, mladica i ogranci, sve malo posue od zdjelica do svakojakih vreva. 25 U onaj dan - veli Gospod nad vojskama - pomaknut e se kolac, koji se uglavio na tvrdu mjestu, izbit e se i past e. I sav teret to je visio na njemu, propast e, jer Gospod je rekao. Izaija 23 1 Presuda nad Tirom. Jauite, lae tarike, jer vlada opustoenje. Nema kue, nema vie povratka kui, i zemlje Kitima dola im je vijest. 2 Umuknite, stanovnici primorja, trgovci Sidona, pomorci, do sada su te punili! 3 Po velikim vodama dolazilo mu sjeme ihora, etva Nila. Tako je postao trg narodima. 4 Stidi se, Sidone, jer govori more, sila mora: Ne muim se poroajem, ne raam. Ne odvajam momaka, ne podiem djevojaka. 5 Kad prodre vijest u Egipat, zadrhtat e na vijest o Tiru. 6 Idite tamo u Tari, jauite, stanovnici primorja! 7 Je li to vas veliki grad, kojega je starina od davnina, kojega noge nosile su ga u daljinu, da se naseli tamo? 8 Tko je to smislio na Tir, koji je razdavao krune, kojega su trgovci bili knezovi, kojega prekupci bili su slavni na zemlji? 9 Gospod nad vojskama ti je smislio, da osramoti svaki sjaj oholi, da poniti sve slavne na zemlji. 10 Poplavi zemlju svoju kao Nil, keri tarika; nema tu vie pojasa! 11 Gospod je ruku svoju pruio proti moru, zadrmao je kraljevstva. Gospod je izdao zapovijed proti Kanaanu, da se razore tvrda mjesta njegova. 12 On ree: Nee se vie veseliti, osramoena djevojko, keri sidonska! Ustani, idi u Kitim; ali ni tamo nee nai pokoja. 13 Gle, zemlja Kaldejaca! - Ovo je narod, koji nije to bio, Asirija ga utemelji. Za ivotinje pustinjske on ga je pripravio, podie kule svoje, razara palae njihove, pretvara ih u ruevine. 14 Jauite, lae tarike, jer je opustoen va grad. 15 U onaj e se dan dogoditi, i bit e Tir zaboravljen sedamdeset godina, za vijek jednoga kralja. Poslije sedamdeset godina bit e Tiru, kako glasi u pjesmi o bludnici: 16 Uzmi citaru, idi po gradu, zaboravljena bludnice! Udaraj lijepa!

507

Izaija
17 Strahota, jama i mrea dolaze la te, stanovnie zemlje! 18 Tko utee od strahote, pada u jamu. Tko izae iz jame, uhvati se u mreu, jer su ustave u visini otvorene i tresu se temelji zemlji. 19 Zemlja se razbija, raspada, zemlja se razdire, lomi, zemlja se trese tamo, mie se ovamo. 20 Kao pijan ovjek ljulja se zemlja, kao visea postelja njiha se tamo i ovamo. Teko je titi bezakonje njezino, da pada i vie se ne die. 21 U onaj e dan pohoditi Gospod vojsku gore na visini i kraljeve zemaljske na zemlji. 22 Bit e zatvoreni u tamnicu kao sunji, iza kljuanice i prijevornice moraju dugo vremena ispatavati. 23 Zacrvenjet e se mjesec i zastidjet e se sunce, jer e zakraljevati Gospod nad vojskama na gori Sionu i u Jerusalemu. Pred starjeinama svojim sja on u velianstvu. Izaija 25 1 Ti si Bog moj, Gospode, tebe ja slavim, imenu tvojemu pjevam hvalu, jer si uinio djela udesna, odluke iz davnoga doba u vjernosti i istini. 2 Jer si grad pretvorio u ruevinu, utvreno mjesto u ruevine, palae oholih u grad izgubljeni i nikad se vie ne sagradi. 3 Zato te tuju narodi jaki, boje te se gradovi silnih plemena. 4 Jest, bio si branik malenomu, branik siromahu u nevolji njegovoj, krov od oluje, sjena od ege sunane, jer je gnjev nasilnika kao zimski pljusak, koji udara o zid, 5 Kao ega sunana nad suhom zemljom, jer si potuio buku oholih. Kao sjenom oblaka egu sunanu, tako si potuio pjevanje nasilnika. 6 Pripravit e Gospod nad vojskama svima narodima na ovoj gori gozbu izabranoga, Gozbu od pretiline, gozbu izvrsna vina, najboljih najljepih jela i sri, i starih najistijih vina. 7 Unitit e na ovoj gori zastira, to zastire sve narode, pokriva kojim su pokriveni svi narodi. 8 Unitava smrt zauvijek, Svemogui Gospod brie suze sa svakoga lica. Sramotu naroda svojega uklanja sa sve zemlje; jer je rekao Gospod. 9 Rei e se u onaj dan: Gle, ovo je Bog na, u kojega se ufamo, da e nas spasiti; ovo je Gospodu kojega se ufamo! Veselimo se i radujmo se zbog pomoi njegove! 10 Jer e ruka Gospodnja poivati na ovoj gori. Na mjestu njezinu pogazit e

Pjevaj milo, da te se spomenu! 17 Poslije sedamdeset godina Gospod e pohoditi Tir. Tada e opet doi na trgovaku plau svoju i tjerati trgovinu sa svim kraljevstvima svijeta na zemlji. 18 Ali e dobit njegova i trgovaka plaa njegova biti posveena Gospodu. Nee se skupljati i zgrtati, nego e onima, koji stanuju pred licem Gospoda, dobit njegova sluiti za obilatu hranu, za pristalu odjeu. Izaija 24 1 Gle, Gospod ispranjuje zemlju, pustoi je, nagruje lice njezino, raspruje stanovnike njezine. 2 Sveeniku je kao narodu, gospodaru kao slugi njegovu, gospodarici kao slukinji njezinoj prodavcu kao kupcu, uzajmitelju kao zajmoprimcu, vjerovniku kao duniku. 3 Zemlja e se sasvim isprazniti i potpuno oplijeniti, jer je Gospod rekao ovu prijetnju. 4 Zemlja tuguje, vene. Svijet itav gine, vene. Nebo i zemlja ginu. 5 Oskvrnjena je zemlja po stanovnicima svojim; jer su prestupili zapovijedi, zakon prekoraili, zavjet staroga doba ponitili. 6 Zato prokletstvo prodire na zemlji i stanovnici njezini ispatavaju. Zato izgaraju stanovnici zemlje, i od smrtnika ostaje ih samo malo. 7 Tuguje vino, loza vinova izumire, uzdiu svi, koji su bili veseli. 8 Prestalo je veselje uz bubnje, nestalo je graje onih, koji se vesele i umuknula je citara vesela. 9 Ne pije se vie vino uz pjevanje, gorko je pie pijancima. 10 U ruevinama lei pusti grad, sve su kue pozatvarane. 11 Glasna tunjava po ulicama zbog vina, prolo je svako veselje, otila radost na zemlji. 12 Ostala je u gradu samo pusto rata su se ruevina. 13 Jer je tako na zemlji meu narodima, kao kad se tuku masline, kao kad se paljetkuje poslije jeseni. 14 Oni provaljuju u glasno veselje. Pjevaju na zapadu o velianstvu Gospodnjem: 15 Zato slavite Gospoda, stanovnici istoka, na obalama morskim, ime Gospoda, Boga Izraelova! 16 uli smo pjesme s kraja zemlje: Slava pravednome! A ja povikah: Zator je nada mnom, nada mnom je zator! Teko meni! Nevjernici rade nevjerno, nevjeru ine nevjernici nevjerno.

Izaija
se Moab, kao to se slama gazi na gumnu. 11 I makar on pritom razmahuje ruke svoje, kao to razmahuje pliva kad pliva: Gospod e sruiti penjanje njegovo unato vjetim kretnjama ruku njegovih. 12 On e tvrde, strme zidove tvoje razruiti, sruiti, baciti na zemlju u prah.

508

18 Ili smo trudni, leali smo u bolovima, a kad smo rodili, bio je to vjetar. Nijesmo dali spasenja zemlji i nije bio roen stanovnik zemaljski. 19 Ali ive mrtvi tvoji, mrtvaci moji ustaju opet Probudite se i pjevajte, koji poivate u prahu, jer je rosa svjetlosti tvoja rosa. Zemlja povraa sjene. 20 Ustani, narode moj! Ui u odaje svoje i zakljuaj vrata za sobom! Skrij se za as, dok proe gnjev! Izaija 26 21 Jer gle, Gospod izlazi iz stala 1 U onaj e se dan u zemlji Judinoj svojega, da kazni krivnju zlodjela pjevati ova pjesma: Imamo tvrd grad: stanovnika zemaljskih. Zemlja otkriva on nam je postavio spasenje na zidove krvno djelo svoje i ne pokriva vie i nasipe. pobijenih svojih. 2 Otvorite vrata, da ue narod pravedni, koji uva vjernost! Izaija 27 3 vrsta je svijest njegova i trajno e 1 U onaj e dan pohoditi Gospod mu spasenje dati, jer se uzda u tebe. maem svojim ljutim i veli kim i jakim 4 Uzdajte se u Gospoda dovijeka, jer je Levijatana, hitru zmiju, i Levijatana, Gospod, Svemogui, vjena hridina. krivuljastu zmiju i ubit e zmaja u 5 Jer je ponizio stanovnike na visini moru. grad visoki, ponizio ga je, do zemlje ga 2 U onaj dan ima mio vinograd. Pjevajte ponizio, sruio ga do u prah. o njemu: 6 Sad ga gazi noga, noga bijednika, 3 Ja, Gospod, uvar sam njegov. Bez korak nevoljnih. prestanka dajem mu plodnost. Da ga 7 Staza je pravednikova prava. ne opustoi nitko, uvam ga dan i no. Poravnao si put pravedniku. 4 Nema nikada gnjeva u mene. Kad bih 8 I na stazi sudova tvojih ekali smo te, samo naao u njemu trnja i drae, Gospode! Za imenom tvojim, za ustao bih u boj proti tome i sve bih hvalom tvojom ezne dua naa. spalio. 9 Dua moja ezne za tobom u noi i 5 Ili bi se moralo traiti u mene zatitu, duh moj trai te u nutarnjosti mojoj. sklopiti mir s menom, jest, sklopiti mir Kada sudovi tvoji pogaaju zemlju, s menom. tada se ue pravednosti stanovnici 6 U buduim danima ukorijenit e se svijeta. Jakov, procvjetat e i uzrasti Izraela i 10 Ako li se pomiluje bezbonik, ne napunit e sav svijet plodovima. naui se nikada pravednosti. U zemlji 7 Je li ih moda udario, kako je udario pravednosti ostaje on zlikovac i ne vidi one, koji su udarali njega je li moda nita od velianstva Gospodnjega. davio, kako je davio one, koji su davili 11 Gospode, ruka je tvoja visoko njega? podignuta: oni to ne vide. Vidjet e i 8 Ne, on im se je osvetio stim, da ih je posramit e se od revnosti tvoje za odbacio i protjerao. On ih je protjerao narod tvoj. Oganj gnjeva, to je estokom burom svojom u dan pripravljen protivnicima tvojim, istonoga vjetra. prodrijet e ih. 9 Zato e se tako okajati krivnja 12 Gospode, nama e dati mir, jer to zlodjela Jakovljeva, i u tom stoj potpun se je i dogodilo na nama, ti si uinio. plod njegov oprotenja od grijeha, da 13 Gospode, Boe na! Vladali su nad sve kamenje rtvenika razbije kao nama drugi gospodari osim tebe, ali mi kreno kamenje, da vie ne bude slavimo samo ime tvoje. gajeva ni sunanih stupova. 14 Mrtvi nee vie ivjeti, sjene nee 10 Jer osamljen lei tada tvrdi grad, opet ustati, jer si ih ti pohodio i unitio, mjesto raseljeno i kao pustinja svaki spomen njihov zatro. zanemareno. Tamo pase, tamo lei 15 Umnoio si narod, Gospode, govee i dere grmlje njegovo. umnoio si narod, sebe si proslavio, 11 Kad mu se posue grane, polomit e sve si mee zemlje proirio. se. ene dolaze i loe ih na oganj, jer je 16 Gospode, u nevolji su te traili i to narod bez razboritosti. Zato mu se pokorno su molili, kada ih zadesila ne smiluje Stvoritelj njegov, ne kazna tvoja. pomiluje ga tvorac njegov. 17 Kao to se previja mati pred 12 I dogodit e se u onaj dan, da Gospod poroajem i vie od bolova svojih, tako ovija klasje, klasje od Eufrata do na smo bi mi pred tobom, Gospode: potok egipatski, i tada e se vas

509

Izaija
dohvatiti; jer smo se utekli k lukavosti i skrili smo se u prijevaru. 16 Zato ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja meem temeljni kamen u Sionu, prokuan kamen, skupocjen ugaoni kamen, to dri najvre. Tko vjeruje, nee uzmaknuti. 17 Uinit u pravicu pravilom, pravednost mjerilom. Tua potre utoite lukavosti, voda odnese zaklon. 18 Tada e se razvezati savez va sa smru, i ugovor e va sa svijetom mrtvih pasti. Kad bukne povodanj, satrt e vas. 19 Kadgod bukne, odnijet e vas, jer e buknuti svako jutro, danju i nou. Kad se uje glas, bit e sam strah. 20 Jer e postelja biti prekratka, da se prui ovjek, pokriva i preuzak, da se umota. 21 Jer kao la gori Perasimu ustat e Gospod, kao u dolini kod Gibeona razgnjevit e se, da izvri djelo svoje udesno djelo - , da uini posao svoj neobian posao svoj. 22 Zato se proite svojega podsmijevanja, da okovi vai ne postanu jo jai, jer sam odreeno unitenje uo od svemoguega Gospoda nad vojskama proti svoj zemlji. 23 Pazite i ujte glas moj! Sluajte i ujte govor moj! 24 Ore svaki dan ora, da posije. Brazdi i povlai jednako njivu svoju. 25 Zar ne? Kad je poravnio ozgo, tada sije grahor i kim; mee penicu u redovima i jeam kao osobit dio i krupnik na najbolje mjesto. 26 Tako ga je upuivao i uio Bog njegov kako e raditi. 27 Jer se grahor ne mlati branom, niti se toak kolski obre po kuminu; nego se tapom mlati grahor, i kumin prutom. 28 Satire li se penica? Ne, po njoj se ne mlati; nego se po njoj obre toak kolski, ili se tjeraju konji, ali se ne satire. 29 I to dolazi od Gospoda nad vojskama; divna je osnova njegova, velika je mudrost njegova. Izaija 29 1 Teko tebi, ognjite Boje, ognjite Boje, grade, gdje je stajao David! Dajte godinu na godinu, neka se obredaju blagdani! 2 Jest, pritisnut u ognjite Boje, i bit e lelek i jauk. On e mi postati ognjitem Bojim. 3 Jest, podignut u tabor oko tebe, stegnut u te kao tvravu i proti tebi

pobrati, djeco Izraelova, jednog po jednog. 13 I dogodit e se u onaj dan, da se zatrubi u veliku trubu. Tada dolaze, koji su se izgubili u Asiriji i koji su izgnani u Egipat, da se poklone Gospodu u Jerusalemu na svetoj gori. Izaija 28 1 Teko gizdavome vijencu pijanica Efraimovih i uvelome cvijetu krasnoga nakita na vrhu iznad plodne doline pijanih od vina! 2 Gle, ve alje Svemogui jednoga jakoga i monoga! Kao tua, kao bura to pustoi, kao prolom oblaka sa silnom provalom vode rui ih on silom na zemlju. 3 Nogama e ih izgaziti, gizdavi vijenac pijanica Efraimovih. 4 I uvelome cvijetu krasnoga nakita na vrhu iznad plodne doline biva kao ranoj smokvi prije etve: ugleda li je tko, ve je pojede, jedva je dola u ruku njegovu. 5 U onaj e dan Gospod nad vojskama ostatku naroda svojega biti kiena kruna i sjajan vijenac na elu. 6 Duh pravice onome, koji sjedi da sudi, i snaga junaka onima, koji suzbijaju navalu kod vrata. 7 I ovi tu teturaju od vina i posru od silovita pia. Sveenici i proroci teturaju od silovita pia, osvojilo ih vino i posru od silovita vina posru u prorokovanju i spotiu se u suenju. 8 Jest, svi su stolovi puni bljuvotine, puni gada do posljednjeg mjesta. 9 Koga e jo uiti mudrosti i koga e jo uputiti u objave? One, koji su odviknuti od mlijeka, koji su odbijeni od prsiju? 10 Jer zapovijed po zapovijed, zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje. 11 Dakako, tepavim usnama i tuim jezikom govorit e tome narodu, 12 On, koji im je rekao: Ovo je poivalite - dajte poinak umornima! - i ovo je okrijepilite. Ali ne htjedoe posluati. 13 I bit e im rije Gospodnja: zapovijed po zapovijed, zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje. Da idu i padaju nauznak, da se razbiju, da se zapletu i uhvate. 14 Zato ujte, vi podsmjevai, rije Gospodnju, vi kolovoe toga naroda u Jerusalemu! 15 Vi velite: Mi smo sklopili savez sa smru, uinili smo ugovor s carstvom mrtvih. Kad se prelije bi, nee nas

Izaija
nabacati nasip. 4 Tada e duboko dolje sa zemlje ovamo govoriti, muklo e iz praha ovamo govoriti, glas e tvoj sa zemlje zvuiti kao glas duha mrtvih, iz praha e samo aputati. 5 A rulja neprijatelja tvojih bit e kao sitan prah, i mnotvo nasilnika kao pljeva, to se raspri, i najedanput, iznenada dogodi se: 6 Od Gospoda nad vojskama doi e pohod na te gromom i trenjom i bukom velikom, burom i vihorom i plamenom, to prodire. 7 Kao san, kao nono vienje bit e rulja svih naroda, koji vojuju proti ognjitu Bojemu, i svi, koji udaraju na njega i na gorske utvrde njegove, i koji ga pritiskuju. 8 Bit e, kao kad gladan sanja, da jede, a tada se probudi, i glad se njegov nije ipak utiao; kao kad edan sanja, da pije, a tada se probudi: i jo je ipak iznemogao i edan: tako e biti rulji svih naroda, to vojuju proti gori Sionu. 9 Pokaite se samo zapanjeni, i zapanjeni imate postati! Pokaite se samo slijepi, i slijepi imate postati! Pijani su oni, ali ne od vina i posru, ali ne od silovita pia. 10 Jer je izlio Gospod na vas duh najdubljega sna. Oi vae, proroke, zatvorio je i glave vae vidioce, zastro je. 11 Tako vam je postala objava svih ovih stvari kao sadraj knjige zapeaene. Dadne li se jednomu, koji moe itati i kae li se: itaj to je!, on odgovori: Ne mogu, jer je zapeaena. 12 A prui li se knjiga jednomu, koji ne zna itati, i kae li se: itaj to!, on odgovori: Ne mogu itati. 13 Ovako govori Svemogui: Jer mi se ovaj narod pribliuje samo ustima svojim i potuje me samo usnama svojim, a srce im daleko stoji od mene, i strah njegov od mene samo je nauena ljudska zapovijed: 14 Zato u i nadalje udesno postupati s ovim narodom, udesno i divno. Mudrost mudrih njegovih osramotit e se, i razumnost razumnih njegovih morat e se skriti. 15 Teko onima, koji hoe osnovu svoju duboko sakriti od Gospoda, koji ine djelo svoje u mraku i govore: Tko nas moe vidjeti i tko nas poznati? 16 Oh, naopakosti vaa! Zar da bi glina proti lonaru mogla rei, i djelo tvorcu svojemu moglo rei: Nije me on nainio, i zar da lonac govori lonaru: On me ne pozna? 17 Nee li se jo doskora Libanon

510

pretvoriti u vrt, i vrt e vrijediti kao uma? 18 U onaj e dan gluhi uti rijei pismene, oi slijepih vidjet e iz tame i mraka. 19 T siromasi e se beskrajno radovati u Gospodu i najmanji izmeu ljudi veselit e se sa Sveca Izraelova. 20 Jer nema nasilnika, nestalo je podsmjevaa. Istrijebljeni su svi, koji misle na zlou, 21 Svi, koji rijeima svojim okrivljuju druge ljude i onome, koji pravdu govori na vratima, meu zamke, i onoga, koji je u pravu, ruiju laju. 22 Zato govori Gospod, koji je otkupio Abrahama, ovako o kui Jakovljevoj: Nee se vie sada Jakov posramiti, i nee mu vie sada lice poblijedjeti. 23 Jer kad djeca njegova vide u sredini njegovoj djelo ruku mojih, drat e svetim ime moje, za sveto ga e priznati Sveca Jakovljeva i bojat e se Boga Izraelova. 24 Koji su srca opakoga, doi e k razboritosti, i upornici e primiti nauku. Izaija 30 1 Teko sinovima odmetnicima govori Gospod - , koji svruju osnove, to nijesu od mene i sklapaju saveze, kojih ja neu, da gomilaju grijeh na grijeh. 2 Oni silaze u Egipat ne pitajui mene, da se stave u zatitu faraonovu i da trae utoita u sjeni Egipta. 3 Ali e vam zatita faraonova biti na sramotu i utoite u sjeni Egipta na porugu. 4 Knezovi su njihovi u Soanu i glasnici su njihovi doli do Hanesa. 5 Ali e se svi razoarati na narodu, koji im ne koristi nita, koji im ne nosi ni pomoi ni koristi, nego samo razoaranje i sramotu. 6 Presuda nad velikom ivotinjom juga: Kroz zemlju punu nevolje i punu tjeskobe - lavica i lav pribliuju se njima, guje i krilati zmajevi - nose oni blago svoje na leima magaraca, bogatstvo svoje na grbi deva k narodu, koji im ne koristi nita. 7 Jer je prazna i nitava pomo Egipta. Zato nazivam taj narod: Rahab danguba. 8 Sada doi, napii to na tablu za njih i urei u mjed, da slui kao vjeno svjedoanstvo za budua vremena! 9 Jer je to narod nepokoran, sinovi laljivi, sinovi, koji nee da sluaju naputak Gospodnji. 10 Vidiocima govore: Nemojte vidjeti vienja, i prorocima: Nemojte nam

511

Izaija
sunana biti sedam puta vea, kao svjetlost od sedam dana, u dan, kad Gospod zavije ranu narodu svojemu i iscijeli modrice, to ih je zadao. 27 Gle, ime Gospodnje dolazi ovamo iz daljine! - Gnjev njegov gori. Silno uzbuenje njegovo. Usne su mu pune ljutine, jezik mu je oganj, to prodire. 28 Dah mu je potok to plavi i do vrata dopire, - da zavitla narode mahaljkom nesree, da metne u eljusti narodima uzdu, to e ih goniti da lutaju. 29 Tada ete pjevati pjesme kao u noi, kada se slavi blagdan. Veselit ete se od srca kao oni, koji idu, svirajui uz frulu, na goru Gospodnju, k hridini Izraelovoj. 30 Tada e Gospod pustiti, da se uje moni glas njegov, i pokazat e ruku svoju, koja mae s ljutim gnjevom i plamenom ognjenim, to prodire, uz buru i oluju i tuu. 31 Jer e se od glasa Gospod njega prepasti Asiriju, kad ga on udari tapom. 32 Kadgod zaumi kazneni tap, kojim Gospod udara na njega, neka se oglase bubnji i citare! Zamahnutom rukom borit e se proti njemu. 33 Jer je odavna podignuto ognjite; i za kralja je pripravljeno. Duboko i iroko naslagana su drva s ognjem mnogim. Dah Gospodnji kao potok sumporni upalit e ga. Izaija 31 1 Teko onima, koji su ili u Egipat da dobiju pomo i da se oslone na ratne konje! Uzdali su se u mnotvo bojnih kola, u silnu mnoinu konja, a nijesu gledali na Sveca Izraelova i nijesu nita pitali za Gospoda. 2 Ali je i on bio mudar i navukao je nesreu i ne povue svojih prijetnja, nego je ustao na kuu zlikovaca i na pomo zloinaca. 3 Jest, Egipani su ljudi, a ne Bog, konji su njihovi meso, a ne duh. Mahne li Gospod rukom svojom, posrnut e pomaga i sruit e se onaj kojemu pomae - svi e zajedno biti uniteni. 4 Jer ovako mi ree Gospod: Kao to lav, lavi, rei nad plijenom svojim svu etu pastira podigli su na njega, ali se on ne plai od vike njihove, niti se pokorava na buku njihovu - tako Gospod nad vojskama silazi u boj na goru Sion i visinu njegovu. 5 Kao ptice krilima Gospod nad vojskama Jerusalem e zatititi i zakloniti, izbaviti i osloboditi. 6 Vratite se k onome, od kojega su tako duboko otpali sinovi Izraelovi! 7 Jer e u onaj dan svaki odbaciti

prorokovati istine, govorite nam slatke rijei, prorokujte prijevare! 11 Skrenite s pravoga puta, s prave staze zaite, pustite nas u miru sa Svecem Izraelovim! 12 Zato ovako veli Svetac Izraelov: Jer odbacujete ovu rije moju i uzdate se u opainu i prijevaru i na to se oslanjate: 13 Zato e vam ta zlodjela biti kao odlomak to pada, a otkinuo se u visoku zidu: najedanput iznenada padne. 14 Razbit e ih, kao to se razbija posuda zemljana, razbija se nemilice. Kad se razbije, ne nae se ni okrnjak, da uzme ognja s ognjita ili da zagrabi vode iz studenca. 15 Jer ovako govori svemogui Gospod, Svetac Izraelov: Ako se povratite i ostanete mirni, spasit ete se. U miru i uzdanju snaga je vaa. Ali vi ne htjedoste. 16 Vi rekoste: Ne, nego emo na konjima pobjei! - zato ete bjeati! Pojahat emo brze konje! - zato e brzi konji biti vai progonitelji! 17 Bjeat e vas tisua, kad jedan zaprijeti; kad zaprijete petorica, bjeat ete svi, dok ne budete niemu drugome slini nego kaiput na gorskoj visini, nego zastava na humu. 18 Zato oklijeva Gospod, da vam se smiluje, i zato eka, da vas pomiluje, jer je Gospod Bog pravde. Blagoslovljeni su svi, koji ga ekaju! 19 Jest, narode u Sionu, koji stanuje u Jerusalemu, nee sveudilj plakati! On e se sigurno smilovati tebi na vapaj tvoj, on e te usliiti, im ga uje. 20 Dat e vam Svemogui kruha tjeskobe i vode nevolje, ali se nee vie skrivati uitelj tvoj i tvoje e oi gledati uitelja. 21 Ui e tvoje razabrati povik iza tebe: To je put, idite njim!, ako biste svrnuli nadesno ili nalijevo. 22 Tada ete kao na neiste gledati na posrebrene idole i na pozlaene likove livene. Kao gad pobacat e ih. Napolje rei e im. 23 Tada e on dati dad sjemenu tvojemu, to ga posije na njivi, i kruh od roda zemaljskoga bit e krepak i hraniv. U ono e vrijeme stoka tvoja pasti na pai prostranoj. 24 Volovi e i magarci, to obrauju zemlju, jesti osoljenu zob, koja je ovijana lopatom i reetom. 25 I na svakoj gori visokoj i na svakom humu visokom bit e potoci brze vode. U dan pokolja silnoga, kad popadaju kule, 26 Tada e svjetlost mjeseeva biti kao svjetlost sunana, a svjetlost e

Izaija
srebrne i zlatne idole svoje, to vam ih ruke vae nainie na grijeh 8 I Asirija nee pasti od maa kojeg ovjeka, nee ga umoriti ma jednoga na zemlji i ako pobjegne od maa, mladii e njegovi postati rabotnici. 9 Kralj e njegov propasti od straha, i knezovi e njegovi ostaviti zastavu. Veli Gospod, koji ima ognjite u Sionu i pe u Jerusalemu. Izaija 32 1 Evo, pravedno e vladati kralj. Po pravdi e vladati knezovi. 2 Svaki e biti utoite od bure, zaklon od vjetra, kao potoci u suhoj pustari, kao sjena velike hridine u zemlji ispucanoj od sue. 3 Nee vie biti zastrte oi onih koji vide, ui onih koji uju, pozorno e sluati. 4 Uit e mudrost srce nerazumnih, brzo i razgovijetno govorit e jezik tepavaca. 5 Prostak nee se vie zvati plemenitim, niti e se lupe zvati odlinim. 6 Jer prostak govori prostaki, srce njegovo misli na zlo, radi opako i govori lano proti Gospodu; gladnoga puta da strada i ednome uskrauje pilo. 7 I oruje lupea zlo je, on misli samo na spletke, kvari siromahe govorima lanim, i kad slabi zastupa pravo svoje. 8 Plemenit misli samo na plemenito i ustaje samo za plemenito. 9 Ustanite, ene nehajne, ujte rijei moje, keri bezbrine posluajte govor moj! 10 Samo malo dana iza jedne godine vi ete drhtati, vi bezbrine, jer nee biti berbe i skupljanje voa nee doi. 11 Straite se, bezbrine, i drite, bezbrine, svucite se, skinite haljine i ostavite samo bedra zaogrnuta! 12 Tugujui udarajte se u prsa za sjajnim njivama, za rodnim okotima, 13 Za poljem naroda mojega, koje nosi trnje i drau, jest, za svima kuama, to su bile pune radosti, za gradom, to je bio pun veselja! 14 Jer je dvor ostavljen, vreva je gradska zamukla, gora dvorska i straara postale su rupe za dugo vremena, trkalite divljim magarcima, paa stadima. 15 Dok se ne izlije na nas duh i s visine; tada e pustinja postati a vrt, i vrt e vrijediti kao uma. 16 Tada e pravo stanovati u pustinji i pravednost prebivati u vrtu. 17 Djelo pravednosti bit e mir i dohodak prava pokoj i sigurnost dovijeka.

512

18 Na mjestu mira stanovat e narod moj, u prebivalitima sigurnim, u poivalitima bezbrinim. 19 Ali e tua pasti, kad se srui uma i grad potone u dubinu. 20 Blagoslovljeni ste vi, moete sijati pokraj svih voda i putati volove i magarce da slobodno tre! Izaija 33 1 Teko tebi, haralijo, koji sam nijesi jo iskusio haranja, nevjernie, koji sam nijesi jo trpio nevjere! Kad prestane pustoiti, bit e sam opustoen, kad prestane initi nevjeru, init e se i tebi nevjera. 2 Gospode, budi nam milostiv, ufamo se u tebe, budi miica naa svako jutro, pomo naa u nevoljno vrijeme! 3 Od jake vike pobjegoe narodi, kad ti ustane, plemena se raspre. 4 Pokupit e se plijen va, kao to kupe skakavci, skoit e se na njega, kao to skau skakavci. 5 Gospod je uzvien; jer stoji u visini, On e napuniti Sion pravom i pravednou. 6 On e biti tvrd temelj sudbini tvojoj, bit e punina spasenja, mudrosti i znanja. Strah je Gospodnji blago njegovo. 7 Eto, junaci njihovi vani viu, gorko plau glasnici mira. 8 Pusti lee putovi, putnik ne putuje, ukinuo se savez, gradovi se slabo cijene, za ljude se ne mari. 9 Zemlja gine u alosti, Libanon se stidi i vene; aronska je ravnica postala kao jordanska pustara, Baan i Karmel otresaju lie svoje. 10 Sada u ustati, veli Gospod, sada u se uspraviti, sada u se podignuti. 11 Idete trudni slamom i raate samo strnjiku; naprasitost vaa prodrijet e vas kao oganj. 12 Narodi e biti kao pei krene, izgorjet e ognjem kao trnje, posjeeno. 13 ujte, koji ste daleko, to sam uinio, spoznajte, koji ste blizu, junako djelo moje! 14 U Sionu dru grjenici. Drhat spopada zlikovce. Tko od nas moe ostati kod ognja to prodire? Tko od nas moe ostati kod vjene ege? 15 Tko je pravedan i govori iskreno; tko mrzi na dobitak od nasilja; tko otresa ruku svoju da ne primi poklona; tko zatiskuje ui svoje, da ne uje za krv; tko zatvara oi svoje, da ne vidi zla s dopadanjem: 16 Taj e stanovati na visinama, gradovi su na hridinama utoite njegovo, kruh njegov ne ponestaje,

513

Izaija

voda njegova nee nikada presuiti. 17 Kralja u sjaju njegovu gle dat e, vidjet e zemlju daleku. 18 Srce tvoje neka se jo spomene stranoga vremena: Gdje je sada, koji je brojio, gdje je, koji je mjerio novce, gdje je, koji je brojio kule? 19 Nee vie vidjeti drskoga naroda; naroda s jezikom tepavim, nerazumljivim, koji tepa nerazumnim govorom. 20 Pogledaj na Sion, grad blagdana naih! Oi tvoje neka vide Jerusalem, sigurno mjesto, ator, koji ne putuje, kojemu se kolje nikada ne istrgava, kojemu se ua nikada ne rastrgaju. 21 Jer tamo je kod nas Gospod, Sjajni, na mjesto rijeka i irokih potoka, po njima se ne njihaju lae s veslima, niti laa ponosita prolazi onuda. 22 Jer je Gospod na sudac, Gospod je nas gospodar, Gospod je na kralj, On je, koji nas spasava. 23 Tvoja su sad ua popustila, te ne dre tvrdo jarbola, i jedra nijesu razapeta, ali e se jedno dijeliti golem plijen, tako da e hromi uiniti obilan plijen. 24 I ni jedan stanovnik nee rei: Stradam. Narodu to prebiva tamo, oprostit e se krivnja zlodjela.

e njihova postati smola gorua. 10 Ne gasi se ni danju ni nou, dim se njezin die jednako, kroz sve narataje ostaje pusta, nitko ne prelazi preko nje dovijeka. 11 Pelikan i je nastanit e se tamo, sove i gavrani prebivat e tamo, Gospod e rastegnuti preko nje ue pustoi i mjerilo praznine. 12 Od plemia njezinih nema vie nijednoga, da proglasi kraljevstvo, svi e knezovi njezini ieznuti. 13 Trnje e izniknuti u palaama njezinim, koprive i draa u gradovima njezinim, bit e prebivalite agaljima i leaj nojevima. 14 Tamo e se sretati make i psi divlji, jarci e dozivati jedan drugoga; nona stvorenja se tamo sastaju i nalaze sebi poivalite. 15 Tamo e se gnijezditi zmija strijelanka i jaja nositi, izlei se i odmarati se u sjeni; samo tamo sastaju se jastrebovi jedan s drugim. 16 Traite samo u knjizi Gospodnjoj i itajte, nita od ovoga ne fali, nijedno nije bez drugoga, jer je On to zapovjedio, osnova ih je njegova skupila. 17 On im je sam bacio drijeb, ruka im je njegova razdijeli zemlju odmjerivi Izaija 34 uem. Oni e je posjedovati zauvijek, 1 Doite, narodi, da ujete, pazite, kroz sve narataje stanovat e u njoj. plemena, neka uje zemlja sa stanovnicima svojim, nadzemaljski Izaija 35 svijet i sve, to ivi na njemu! 1 Neka se raduje pustinja i pusto, 2 Jer je razgnjevljen Gospod na sve neka se veseli pustara i neka procvjeta narode, razljuen na sve vojske kao livade afranove! njihove, On ih je prokleo, predao na 2 Neka cvate punim cvatom jest, neka pokolj. se veseli, raduje i popijeva! Krasota 3 Lee njihovi pobijeni, smrad se die Libanona dat e joj se, sjaj Karmela i od trupla njihovih, i gore su ravnice arona; oni e gledati krasotu poplavljene krvlju njihovom. Gospodnju, sjaj Boga naega. 4 Proi e sva vojska nebeska. Kao 3 Zato ojaajte klonule ruke i otvrdnite knjiga savit e se nebo i sva vojska iznemogla koljena! njegova pada, kao lie s vinove koze, 4 Recite onima, koji su duhom klonuli: kao to padaju suhe smokve sa stabla Budite jaki, ne bojte se! Evo, Bog va, smokova. osveta dolazi, plaa Boja, on e sam 5 Kad se je opojio na nebu ma moj pun doi, da vas otkupi. gnjeva, eto, onda pada na Edom i na 5 Tada e se otvoriti oi slijepima, i ui narod, to je predan sudu. gluhima otvorit e se. 6 Mokar e biti od krvi ma Gospodnji, 6 Kao jelen skakat e tada hrom ovjek, stat e se od pretiline, od krvi janjee i jezik e nijemoga klicati, jer e u jaree, od pretiline bubrega pustinji tada provreti vode i u pustari ovnujskih, jer Gospod ima rtveni potoci. blagdan u Bosri, veliko klanje u zemlji 7 edno e tlo postati jezerom, i zemlja Edomu. sasuena vodenim izvorima. Gdje su 7 Bivoli navaljuju s njima i junci s agalji stanovali u svojemu logu, izrast jakim bikovima, zemlja e se njihova e trava, trska i rogoz. opiti od pretiline. 8 Ondje e biti nasip i put: zvat e se 8 Jer e biti dan osvete Gospodnje, Sveti put. Ni jedan neist ne smije na godina plaanja za svau sa Sionom. njega stupiti; samo e njima pripadati, 9 Potoci e se njihovi pretvoriti u i nevjeti nee na njemu zalutati. smolu, prah njegov u sumpor, zemlja 9 Nee ondje biti lavova, niti e ljuta

Izaija
zvijer ii po njemu. Tako to nee se ondje nai, samo otkupljeni smiju ondje hoditi. 10 Otkupljeni od Gospoda vratit e se po njemu i doi e u Sion pjevajui. Glavu e njihovu obasjavati radost vjena, veselje i radost prate ih, briga i uzdisanje bjee. Izaija 36 1 U etrnaestoj godini kralja Ezekije podie se Senaherib, kralj asirski, na sve utvrene gradove Judine i osvoji ih. 2 Posla kralj asirski vrhovnog peharnika s jakom vojskom iz Lakia kralju Ezekiji u Jerusalem. On se namjesti kod vodovoda gornjeg jezera na cesti u polje valjara. 3 Predstojnik palae Elijakim, Sin Hilkijin, poe van k njemu s dravnim pisarom ebnom i peatnikom Joahom, sinom Asafovim, 4 I ree im vrhovni peharnik Javite Ezekiji: Ovako kae velik; kralj, kralj asirski: Kakva je to uzdanica, u koju se uzda? 5 Misli li, da su prazne rijei ve savjet i snaga za rat? Na koga se oslanja, da si otpao od mene? 6 Ti se oito oslanja samo na tap od trske slomljene, koji svakome, ako se nasloni na njega, zabije se u ruku, pa je probije. Takav je faraon, kralj egipatski, svima, koji se uzdaju u njega. 7 Ako li mi odvraate: U Gospoda, Boga svojega, mi se uzdamo! - nije li to onaj, ije je uzvisine i rtvenike uklonio Ezekija, kad je zapovjedio Judi u Jerusalemu: Samo pred ovim rtvenikom imate se klanjati? 8 Hajde okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim! Dat u ti dvije tisue konja, ako mogne dobaviti konjanike za njih. 9 Kako e odoljeti jednom jedinom stotniku izmeu najmanjih sluga gospodara mojega? Zato se ti uzda u Egipat zbog kola i konjanika. 10 Nadalje, tla li sam ja bez volje Gospoda doao proti ovoj zemlji, da je zatrem? Gospod mi je rekao: Idi proti toj zemlji i zatri je! 11 Tada zamolie Elijakim, ebna i Joaha vrhovnoga peharnika: Govori slugama svojim Sirijski, jer ne razumijemo, ne govori s nama judejski pred narodom, to se nalazi na zidu! 12 A vrhovni peharnik odgovori: Je li me gospodar moj poslao k tvojemu gospodaru i k tebi, da kaem ovo, a ne upravo k onim ljudima, koji tamo sjede na zidu, da napokon zajedno s

514

vama jedu svoju vlastitu neist i da piju svoju mokrau? 13 Tada stade vrhovni peharnik i povika judejski u sav glas i ree: ujte vijest velikoga kralja, kralja asirskoga! 14 Ovako kae kralj: Ne dajte se zaluditi od Ezekije, jer vas on ne moe izbaviti. 15 I nemojte da vas nagovori Ezekija da se pouzdate u Gospoda govorei: Gospod e nas sigurno izbaviti; ovaj grad nee pasti u ruke kralju asirskomu. 16 Ne sluajte Ezekije, jer ovako kae kralj asirski: Uinite mir s menom i predajte mi se! Onda e svaki od vas jesti sa svoga okota i sa svoje smokve, i svaki e piti vodu iz svojega studenca. 17 Dokle ne doem i ne odvedem vas u zemlju, koja je kao vaa, u zemlju punu ita i vina, u zemlju punu kruha i vinograda. 18 Jest, da vas samo ne zaludi Ezekija govorei: Gospod e nas izbaviti. Jesu li bogovi naroda izbavili svoju zemlju iz ruke kralja asirskoga? 19 Gdje su bogovi hamatski i arpadski? Gdje su bogovi sefarvajimski? Jesu li moda izbavili Samariju iz moje ruke? 20 Tko je izmeu svih bogova ovih zemalja onaj, tko je bio izbavio zemlju svoju iz moje ruke, da bi sad Gospod izbavio Jerusalem iz moje ruke? 21 Ali su oni utjeli i nijesu mu odgovorili ni rijei, jer je kralj bio izdao zapovijed: Ne odgovarajte mu! 22 Nato predstojnik palae Elijakim, sin Hilkijin, dravni pisar ebna i peatnik Joaha, sin Asafov, dooe k Ezekiji razdrvi haljine i javie mu, to je bio rekao vrhovni peharnik. Izaija 37 1 Kad je to uo kralj Ezekija, razdrije haljine svoje, obue pokorniku odjeu i ode u hram Gospodnji. 2 Predstojnika palae Elijakima, dravnog pisara ebnu i starjeine sveenstva posla, isto tako obuene u pokorniku odjeu, k proroku Izaiji sinu Amosovu. 3 Oni su mu imali rei: Ovako veli Ezekija: Dan nevolje, kazne i pogrde dananji je dan, jer prispjee djeca do poroaja, a nema snage da se rode. 4 Moda uje Gospod, Bog tvoj, rijei vrhovnoga peharnika, kojega je gospodar njegov, kralj asirski, poslao ovamo, da se naruga Bogu ivomu, te ga kazni zbog rijei, to ih je uo Gospod, Bog tvoj. Pomoli se stoga za ostatak, koji se jo nalazi! 5 I kad poslanici kralja Ezekije dooe k Izaiji,

515

Izaija
Jerusalema. 23 Koga si pogrdio i pohulio, proti kojemu si glas podigao i gore bacio oholi pogled? Proti Svecu Izraelovu! 24 Pogrdio si preko sluga svojih Gospoda. Ovako si mislio: Silom kola svojih popeo sam se na visoke gore, na vrhunac Libanona, sruio sam visoke cedre, najljepe emprese, prodro sam do najvieg vrhunca, u ume najbogatije njegove. 25 Bunareve iskopao sam i mogao sam piti tuu vodu; isuio sam stopama svojim sve rijeke egipatske. 26 Zar nijesi jo jednako uo? - : Odavno sam to spremio, od iskona sam to zasnovao, - sad putam da se to zbude: Tvrdi gradovi bili su pretvoreni u puste ruevine. 27 Nemoni zadrhtae stanovnici njihovi i smetoe se, postadoe kao trava u polju i kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno, to se osui, prije nego dozori. 28 Znam poivanje tvoje, hodanje tvoje i dolaenje tvoje, i kako sada bjesni na me. 29 Jer sada bjesni na me, i tvoja obijest doe do mojih uiju, zato u metnuti brnjicu svoju na nozdrve tvoje i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa te zatjerati natrag putem, kojim si doao. 30 A tebi neka ovo bude znak: Ove e se godine jesti, to samo od sebe naraste, i druge godine, to opet samo od sebe naraste, a tree godine sijte i anjite, sadite vinograde i uivajte plodove njihove! 31 togod tada preostane od kue Judine, potjerat e opet ile ozdo i donijeti plod ozgo. 32 Jer e iz Jerusalema izai ostatak, eta, to se spasila, iz gore Siona. Revnost Gospoda nad vojskama to e proizvesti. 33 Zato ovako veli Gospod za kralja asirskoga: Nee provaliti u ovaj grad i nee ubaciti ovamo strijelu. Nee se primai k njemu sa titom, niti e iskopati opkop oko njega. 34 Vratit e se putem, kojim je doao, nee provaliti u ovaj grad! Tako glasi rije Gospodnja. 35 Branit u ovaj grad i spasit u ga zbog sebe i zbog svojega sluge Davida. 36 Tada izae aneo Gospodnji i pobi u taboru asirskom sto i osamdeset i pet tisua ljudi. Kad ustadoe ujutro, naoe sve samo mrtva trupla. 37 Odmah se podie Senaherib, kralj asirski, i otide kui, i ostade u Ninivi. 38 Kad se je jedanput klanjao u hramu svojega boga Nisroka, ubie ga maem njegovi sinovi Adramelek i Sareser.

6 Odgovori im Izaija: Javite ovo gospodaru svojemu: Ovako veli Gospod: Ne plai se od rijei, to si ih uo, kad su mi se narugale sluge kralja asirskoga! 7 Evo, ja u mu udahnuti namisao, da se vrati u svoju zemlju, kad uje jednu vijest. A vi njegovoj u zemlji uiniti, da pogine od maa. 8 Na povratku nae vrhovni peharnika kralja asirskoga gdje opsjeda Libnu. On je naime bio uo, da je ovaj otiao od Lakia, 9 Jer mu je bilo dolo do uiju, da je Tirhaka, kralj etiopski, izaao u boj proti njemu. Na ovu vijest posla glasnika Ezekiji s nalogom: 10 Odnesite ovu vijest Ezekiji, kralju Judinu: Nemoj da te zavara Bog tvoj, u kojega se uzda mislei, da nee Jerusalem pasti u ruke kralju asirskomu. 11 Sam si uo, to su uinili kraljevi asirski svima zemljama potrvi ih sasvim, a ti da se izbavi? 12 Jesu li moda bogovi naroda, koje satre oci moji, njih izbavili, Gozance, Harance, Resefce i Edence u Telasaru? 13 Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj grada Sefarvajima, pa onaj od Hene i Ive? 14 Ezekija primi pismo od glasnika. Kad ga je bio proitao, otide u hram Gospodnji i tamo ga Ezekija razvi pred Gospodom. 15 Tada se pomoli Ezekija pred Gospodom ovako: 16 Gospode nad vojskama, Boe Izraelov, koji ima prijestolje nad kerubinima! Ti si jedino Bog nad svima kraljevstvima na zemlji. Ti si stvorio nebo i zemlju. 17 Prigni, Gospode, uho svoje i uj! Otvori, Gospode, oi svoje i vidi! Pripazi na sve rijei Senaheribove, koji posla da se naruga Bogu ivomu. 18 Istina je, Gospode, opustoili su kraljevi asirski sve narode i zemlju njihovu 19 I pobacali su bogove njihove u oganj, ali to nijesu bili bogovi, nego djelo ruke ovjeje, drvo i kamen, zato ih se je moglo unititi. 20 A sad, Gospode, Boe na, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva na zemlji, da si ti jedino Gospod! 21 Tada posla Izaija, sin Amosov, k Ezekiji ovu vijest: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov, kojemu si se molio zbog Senaheriba, kralja asirskoga. 22 Ovu rije izree Gospod za njega: Smije ti se, rugati djevojka, ki Siona. Za tobom mae glavom ki

Izaija

516

Tada pobjegoe u zemlju Ararat. Sauvao si ivot moj od unitenja i Njegov sin Esar-Hadon postade kralj propasti, jer si bacio za lea svoja sve mjesto njega. grijehe moje. 18 Jer ne slavi te carstvo mrtvih, ne Izaija 38 hvali te smrt; koji silaze u jamu ne 1 U ono vrijeme razbolje se Ezekija na nadaju se tvojoj vjernosti. smrt. Prorok Izaija, sin Amosov, doe k 19 Ne, ivi samo, ivi slavi te kao ja njemu i ree mu: Ovako veli Gospod: danas. Otac javlja djeci vjernost tvoju. Uredi kuu svoju; jer e umrijeti i 20 Gospod je bio spreman da me spasi. nee vie ozdraviti! Zato udarajmo u ice sve kolike dane 2 Tada okrenu Ezekija svoje lice k zidu ivota svojega u hramu Gospodnjem! i upravi Gospodu ovu molitvu: 21 Onda zapovjedi Izaija, neka uzmu 3 Ah, Gospode, spomeni se ipak, da grudu suhih smokava i stave je na sam hodio pred tobom u vjernosti i s otok, da ozdravi opet. nepodijeljenim srcem i da sam inio, 22 Ezekija upita: Koji je znak za to, da to je tebi ugodno! I udari Ezekija u u opet moi otii u kuu Gospodnju? glasan pla. 4 Tada doe rije Gospodnja Izaiji: Izaija 39 5 Idi, reci Ezekiji: Ovako veli Gospod, 1 U ono vrijeme kralj babilonski Bog Davida, djeda tvojega: uo sam Merodak-Baladan, sin Baladanov, molitvu tvoju, vidio suze tvoje. I evo posla Ezekiji pismo s darovima. On je dodat u ti vijeku petnaest godina. naime bio uo, da je bio bolestan i opet 6 I izbavit u tebe i ovaj grad iz ruku ozdravio. kralja asirskoga i branit u ovaj grad. 2 Ezekija se obradova tome i pokaza im 7 Ovo neka ti bude znak od Gospoda, skladite svoje, srebro i zlato, mirise i da e Gospod ispuniti svoje obeanje, skupocjeno ulje, svu orunicu svoju i to ga je dao! sve, to se nalazilo u riznicama. Ne 8 Evo, ja u vratiti sjenu po stepenima, osta nita u palai njegovo; i u svemu po kojima je sila na sunaniku podruju gospodstva njegova, da im Ahazovu, natrag za deset stepena. ne pokaza Ezekija. Tada se vrati sunce natrag za deset 3 I doe prorok Izaija kralju Ezekiji i stepena po stepenima, po kojima je upita ga: to su htjeli ti ljudi i odakle bilo silo. su doli k tebi Ezekija odgovori: Iz 9 Pjesma Ezekije, kralja Judina, kad je daleke zemlje doli su k meni, iz bio bolestan i opet ozdravio od bolesti Babilona. svoje. 4 Onaj upita dalje: to su vidjeli u 10 Ja sam mislio: usred ivota svojega tvojoj palai? Ezekija odgovori: imam da stupim na vrata svijeta Vidjeli su sve, to ima u mojoj palai. mrtvih, da mi se uzme ostatak godina Nije ostalo nita u riznicama mojim da mojih. im nijesam pokazao. 11 Mislio sam: Ne smijem vie gledati 5 Tada ree Izaija Ezekiji: uj rije Gospoda, Gospoda u zemlji ivih, neu Gospoda nad vojskama: vie vidjeti ovjeka kod stanovnika na 6 Doi e vrijeme, kad e se odvui u svijetu. Babilon sve, to se nalazi u palai 12 Stan se moj raspada, odnosi se od tvojoj, to su skupili oci tvoji do mene kao ator pastirski; kao tkalac dananjega dana, nita nee savio sam ivot svoj: on me odsijeca od preostati, veli Gospod, osnutka, prije nego jo dan bude no, 7 I od tvojih vlastitih sinova to e ti se ini mi kraj. jo roditi, uzete neke, da vre sobarske 13 Mirno sam izdrao do ujutro; kao lav slube u palai kralja babilonskoga. satire on sve kosti moje, prije nego jo 8 Ezekija odgovori Izaiji: Rije dan bude no, ini mi kraj. Gospodnja, koju si mi navijestio, prava 14 Kao lastavica, kao dral tugovao je; mislio je naime: Dok ivim, vladat sam, gukao sam kao golubica, mutno e mir i sigurnost. su gledale oi moje prema gore: 15 U tjeskobi sam, Svemogui, olakaj Izaija 40 mi! to da jo govorim? On mi je to 1 Tjeite, tjeite narod moj, tako navijestio, on je to i izveo: Mirno imam govori Bog va, proivjeti sve godine svoje unato 2 Govorite Jerusalemu ljubezno, gorkosti due svoje. javljajte mu, da je protekla rabota 16 O tom se ivi, Svemogui, u tom je njegova, jer su oprotena zlodjela svemu ivot duha mojega, ti e me njegova, jer je primio iz ruke opet ojaiti i sauvati u ivotu. Gospodnje dvojaku kaznu za sve 17 Eto, na spasenje postao mi je gorki. grijehe svoje.

517

Izaija
zemaljskim, kojega su stanovnici siuni kao skakavci. On razastire nebo kao prekrivalo, razapinje ga kao ator za stan. 23 On je onaj, koji obraa knezove u nita, koji vladaoce zemaljske unitava. 24 Jedva su posaeni, jedva su posijani, jedva im se stablo ukorijenilo u zemlji, tada ih pogodi dah njegov: oni posahnu, i vihor ih raznese kao pljevu. 25 S kim ete me dakle izjednaiti, da bih bio kao on?, veli Svetac. 26 Podignite oi svoje prema nebu i gledajte: tko je to stvorio? On je onaj, koji izvodi vojsku svega toga na broj, koji zove sve po imenu, i zbog velike sile njegove i jake moi ne izostaje ni jedan jedini. 27 to govori dakle, Jakove, i kae, Izraele: Skrivena je sudbina moja Gospodu, pravica se moja izmie Bogu mojemu. 28 Ne zna li, ne uje li? -: vjeni Bog jest Gospod, stvoritelj krajeva zemaljskih. On se ne umara, on ne sustaje, nedohitna je razboritost njegova. 29 On daje snagu umornome, daje jakost slabome. 30 I mladii se umaraju i sustaju, ljudi mladi padaju: 31 Ali koji se uzdaju u Gospoda, crpaju novu snagu, krila im rastu kao orlovima, tre i ne umaraju se, hode i ne sustaju. Izaija 41 1 Poujte me utei, obale! Narodi, crpite novu snagu! Oni neka dou i govore! Mi emo zajedno stupiti na parnicu. 2 Tko je s istoka podigao onoga, kojega uzastopce slijedi pobjeda, koji je narode podvrgao sebi i kraljeve poruio, iji je ma uinio ih prahom i luk njegov pljevom razvijanom. 3 On ih progoni, ide dalje nepovrijeen, nikada na svojoj stazi ne uzmaknu. 4 Tko je to uinio i izveo? On, koji je ovjeja pokoljenja proizveo od iskona. Ja, Gospod, koji sam prvi i jo isti kod posljednjega. 5 Otoci to vidjee i prepadoe se. Krajevi zemaljski zadrhtae. Oni se pribliie i dooe. 6 Jedan je drugome pomagao i drugu je svojemu govorio: Budi jak! 7 Umjetnik je hrabrio zlatara; koji kleplje hrabrio je onoga, koji kuje na nakovnju. Koji govori o spajanju: Dobro je. Klincima utvruje lik, da se ne prevali. 8 Ali ti, Izraele, slugo moj, ti, Jakove,

3 uj, ori se glas u pustinji: Pripravite put Gospodu, poravnite u pustoi stazu Bogu naemu! 4 Svaka dolina neka se podigne, svaka gora i breuljak neka se slegnu i to je krivo neka bude pravo, bregovito zemljite neka bude dno doline! 5 Jer e se pojaviti sjaj Gospodnji. Svako e ga meso gledati, jer su to usta Gospodnja obeala. 6 uj, ori se glas: Navjeuj! I on e pitati: to da navjeujem? Svako je meso trava i sva je milota njegova kao cvijet poljski. 7 Trava se osui, cvijet uvene, kad dah Gospodnji dune na njih. Jest, trava je narod. 8 Trava se osui, cvijet uvene, ali rije Boga naega ostaje dovijeka. 9 Uzai na visoku goru, Sione, kao glasnik radosti, i podigni mono glas svoj kao glasnik radosti, Jerusaleme! Podigni ga, ne boj se, objavi gradovima Judinim: Evo, tu je Bog va! 10 Evo, svemogui Gospod dolazi kao pobjeditelj i miica njegova dade mu pobjedu. Evo, plaa njegova dokazi s njim! Bojna nagrada njegova ide pred njim. 11 Kao pastir, tako on pase stado svoje. Janjad uzima u naruje svoje. Nosi ih na prsima svojim; polako vodi dojilicu ovcu. 12 Tko je akom izmjerio mora i mjeru neba odredio pedljem? Tko je u korito nasuo prah zemaljski, gore izmjerio na mjerila, bregove na poteg njihov? 13 Tko je upravljao duh Gospodnji, tko ga je upuivao kao savjetnik? 14 S kim je imao vijee, da mu je dao razboritost, da ga je nauio putu pravice, doveo ga do spoznaje i pokazao mu put razbora? 15 Eto, narodi su kao kap iz vijedra, kao prah na mjerilima broje se! Eto, otoci su mu kao zrno pijeska, to ga podigne. 16 Libanon nije dosta kao drvo za oganj, zvijeri njegove nijesu dosta kao rtve za njega. 17 Svi su narodi kao nita pred njim, On ih dri za nita i nitave. 18 S kim ete izjednaiti Boga, to ete uz njega staviti kao priliku ? 19 Lik idolski, to ga je salio umjetnik, zlatar ga prevukao zlatom i kova laniima srebrnim? 20 Tko je odve siromaan za takav potroak, bira drvo, to ne trune, trai sebi vjeta umjetnika, da naini lik, koji se ne pomie. 21 Ne znate li Ne ujete li? Nije li vam bilo javljano od poetka? Ne vidite li iz temelja zemlje? 22 On je onaj, koji sjedi nad krugom

Izaija
kojega sam izabrao, potome Abrahama, prijatelja mojega, 9 Ti, kojega sam uzeo s krajeva zemlje, kojega sam pozvao iz najkrajnijega puta njezina, tebi sam rekao: Ti si moj sluga, tebe sam izabrao i nikada te nijesam odbacio. 10 Ne boj se; jer sam ja s tobom, ne gledaj plaljivo naokolo; jer sam ja Bog tvoj! Ja te krijepim, ja te pomaem, ja te podupirem jakom desnicom svojom. 11 Gle, padoe svi u sramotu i porugu, koji gore u neprijateljstvu proti tebi. Unituju se i upropauju, koji se bole proti tebi 12 Ne nalazi ih vie, kad ih trai, koji udaraju na tebe bit e kao nita i opet nita, koji vojuju na tebe. 13 Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji te drim za desnicu, koji ti govorim: Ne boj se! Ja sam tvoj pomonik! 14 Ne boj se, crviu Jakovljev, ljudi Izraelovi. Ja ti pomaem, - govori Gospod - spasitelj je tvoj Svetac Izraelov. 15 Gle, uinit u te da bude sprava za vrenje, nova sa zupcima mnogim. Vri e gore i satrt e ih, brda e obratiti u pljevu. 16 Vijat e ih, vjetar e ih odnijeti, vihor e ih razasuti, a ti e se veseliti Gospodu i hvalit e se Svecem Izraelovim. 17 Bijednici, siromasi trae vode, ali je nema. Od ei gine jezik njihov. Ja, Gospod, usliit u ih, ja, Bog Izraelov, neu ih ostaviti. 18 Otvorit u rijeke na golim bregovima, izvore usred dolina. Pustinju u obratiti u jezero vodeno, suhu zemlju u izvore vodene. 19 Napunit u pustinju cedrima, akacijama, mirtama i maslinama, u pustari zasadit u emprese, brijestove i jele. 20 Oni e vidjeti i uvidjeti, opaziti i spoznati, da je to uradila ruka Gospodnja, da je to uinio Svetac Izraelov. 21 Iznesite parnicu svoju! veli Gospod. Iskaite dokae svoje! veli kralj Jakovljev. 22 Neka iznesu i neka nam objave, to e se dogoditi! Objavite prijanje, kako je bilo, da mi to opazimo i spoznamo ispunjenje njegovo, ili kaite nam, to e biti unaprijed! 23 Objavite, to e biti poslije, te spoznamo, da ste bogovi! Uinite samo neto, dobro ili zlo, da to svi divei se vidimo! 24 Gle, vi ste nita, djelo je vae nitavo, i tko vas izbira, gad je. 25 Podigao sam jednoga sa sjevera, i

518

on je doao, od istoka sunanoga njega, koji e zazivati ime moje, on je pogazio knezove kao blato, kao lonar, koji gazi glinu. 26 . Tko je to objavio od poetka, da smo to znali, unaprijed, da smo rekli: Slae se! Ali nitko nije objavio, nitko nije izvijestio, nitko nije uo rijei vaih, 27 Kao prvi ja sam objavio Sionu: Gle, oni su sada tu! Poslao sam Jerusalemu glasnike radosti. 28 Gledam naokolo; ali nema tu nijednoga od ovih, ni jedan ne zna savjeta. Pitao sam ih, da bi mi dali odgovor: 29 Gle, svi su oni nita, i djela su njihova nitava. Vjetar i praznina likovi su njihovi. Izaija 42 1 Evo sluga moj, kojega ljubim, izabranik moj, koji mi se dopada! Meem na njega duh svoj, istinu e javljati narodima. 2 Nee vikati ni kriati, niti e se uti glas njegov po ulicama. 3 Trske stuene nee prelomiti, stijenja, to tinja, nee ugasiti. Vjerno e javljati istinu. 4 Nee se umoriti niti klecati, dok ne utemelji istinu na zemlji. Nauku njegovu ekaju narodi. 5 Ovako govori Bog, Gospod, koji je stvorio i rasprostro nebo, koji je rasprostro zemlju s njezinim rastlinama, koji je dao dah narodu na njoj, duh onima, to hode po njoj: 6 Ja, Gospod, dozvao sam te u dobroti. Drao sam te za ruku i uvao te. Uinio sam te za narod posrednikom zavjeta, svjetlom neznaboaca, 7 Da otvori oi slijepcima, da izvede sunje iz zatvora, iz tamnice one, koji sjede u tami. 8 Ja sam Gospod, to je ime moje. asti svoje ne dajem drugomu, slave svoje ne dajem idolima. 9 Prije unaprijed kazano, vidite, dogodilo se! Sad javljam novo i prije nego jo proklije, dajem vam da znate. 10 Pjesmu novu pjevajte Gospodu, slavu njegovu do kraja zemlje, vi, koji se vozite po moru s puninom njegovom, vi otoci i stanovnici njihovi! 11 Neka klie pustinja sa svojim gradovima, sela, to stanuju na Cedru! Neka podvikuju stanovnici po hridinama, neka kliu svrh gora! 12 Neka se asti Gospod, neka se navjeuje slava njegova po otocima! 13 Gospod izlazi kao junak. Kao ratnik razvija ratobornost, vie i klie, bori se proti neprijateljima kao div. 14 utio sam dugo, inio sam se nijem,

519

Izaija
zadravaj ih! Sinove moje dovedi izdaleka, keri moje s kraja zemlje, 7 Sve, koji se zovu mojim imenom, koje sam na slavu svoju stvorio, sazdao, nainio! 8 Neka naprijed stupi narod, koji je slijep, a ipak ima oi, koji je gluh, a ima ui! 9 Svi narodi neka se skupe! Plemena neka se skupe! Tko izmeu njih moe tako to objaviti, uiniti da ujemo to je prije unaprijed kazano? Neka dovedu svjedoke svoje, da dokau pravo svoje, da se uje i kae: Istina je! 10 Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj, kojega sam izabrao, da spoznate i vjerujete mi i uvidite, da sam ja, prije mene nije bilo boga, niti e ga poslije mene biti. 11 Ja, jedino ja jesam Gospod, osim mene nema pomonika. 12 Ja sam objavio i spasenje donio. Uinio sam da se uje o meni, kad jo nije bilo meu vama nikakva boga tuega, vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i samo sam ja Bog. 13 I ubudue ja sam to, i itko ne izbavlja iz moje ruke; ja to inim, i tko moe to promijeniti? 14 Ovako veli Gospod, otkupitelj va, Svetac Izraelov: Zbog vas aljem u Babilon i tjeram ih dolje sve kao bjegunce, i Kaldejce na ponosnim laama njihovim. 15 Ja, Gospod, Svetac va, stvoritelj Izraelov, kralj va. 16 Ovako veli Gospod, koji je nainio preko mora put, stazu preko silnih voda, 17 Koji vodi u boj kola i konje, vojsku i junake, i oni padaju i vie ne ustaju, ugaeni su, kao stijenj ugaen. 18 Ne mislite samo na ono, to se je prije dogodilo! Ne pazite samo na ono, to je prolo! 19 Evo, ja u uiniti novo, ve se vidi, ne raspoznajete li to? I u pustinji pravim put, u pustari rijeke. 20 Tada e me slaviti zvijeri poljske, agalji i nojevi, to sam izveo u pustinji vode, u pustari rijeke, da napojim narod svoj, iza branika svojega. 21 Taj narod, to sam ga sam sebi sazdao, navjeivat e slavu moju. 22 A ipak, Jakove, ti me nijesi zvao, niti si se trudio za me, Izraele! 23 Nijesi mi prinio janjce od sebe kao rtvu paljenicu, nijesi me poastio rtvama svojim. Nijesam te nagonio da mi slui prinosima i nijesam te muio da mi kadi. 24 Nijesi mi kupio za novce mirodija, nijesi me okrijepio pretilinom rtava svojih. A zadao si mi posla svojim

Kao ena kod poroaja sad u vikati, duhat u i bjesnit u strahovito. 15 Opustit u gore i bregove, svu zelen njihovu osuit u. Od rijeka u nainiti otoke, od jezera suhu zemlju. 16 Slijepce u voditi putovima, kojih ne poznaju. Vodit u ih stazama, to su im nepoznate. Obratit cl pred njima tamu u svjetlost, i to je neprohodno u ravno tko. To je, to u uiniti i neu propustiti. 17 Posramljeni uzmaknut e natrag, koji se uzdaju u likove idolske, koji govore likovima livenim: Vi ste nai bogovi. 18 ujte gluhi, pogledajte slijepi, da vidite! 19 Tko je slijep, ako ne sluga moj, i tako gluh kao glasnik moj, kojega sam poslao? Tko je tako slijep kao sluga Gospodnji? 20 Mnogo si vidio, ali nijesi mario. Otvorenim uima nije uo. 21 Zbog vjernosti svoje snovao je Gospod da uini zakon velikim i slavnim. 22 A ipak je to narod oplijenjen i potlaen. Svi koliki uhvaeni su u tamnicama, skriveni u zatvorima. Postali su plijen, a nema nikoga, da ih izbavi; postali su grabe, a nitko ne trai: Vrati! 23 Tko e od vas uti ovo, pripaziti na to i poslije to posluati? 24 Tko je predao Jakova grabeu i Izraela razbojnicima? Nije li to uinio Gospod, kojemu smo sagrijeili? Nijesu htjeli hoditi putovima njegovim niti sluati naputak njegov. 25 Tada je izlio na njega jarost gnjeva svojega i strahote rata, to su ga odasvud pritisnule. Ali on nije mario za to, gorio je, ali on to ne primi k srcu. Izaija 43 1 Ali sada ovako veli Gospod, Stvoritelj tvoj, Jakove, tvorac tvoj, Izraele: Ne boj se, jer sam te otkupio, pozvao sam te po imenu: Moj si! 2 Ide li preko vode, ja sam s tobom, preko rijeka, nee te potopiti, ide li kroz oganj, nee izgorjeti, nee te plamen opaliti. 3 Jer ja, Gospod, tvoj sam Bog, Svetac Izraelov tvoj je spasitelj. Dao bih Egipat za te kao otkup, Etiopiju i Sebu mjesto tebe. 4 Jer si mi tako drag, tako vrijedan i tako mio, dao bih ljude za te, narode za ivot tvoj. 5 Ne boj se, jer sam ja s tobom! Od istoka dovodim djecu tvoju, od zapada skupljam te. 6 Kaem sjeveru: Daj! jugu: Ne

Izaija
grijehima, raalostio si me zlodjelima svojim. 25 Ja sam, ja, koji unitavam krivnju tvoju zbog sebe i tvojih se grijeha vie ne spominjem. 26 Opomeni me samo! Sudimo se! Pripovijedaj, da dokae pravo svoje! 27 Otac tvoj prvi ve je sagrijeio, i posrednici tvoji bili su mi nevjerni. 28 Tada sam s knezovima svetita svukao posvetu njihovu, Jakova bacio u prokletstvo i Izraela stavio na ruglo. Izaija 44 1 Ali sada uj, Jakove, slugo moj, i ti, Izraele, kojega sam izabrao! 2 Ovako veli Gospod, stvoritelj tvoj, tvorac tvoj, pomonik tvoj od krila materina: Ne boj se, Jakove, slugo moj, Jeurune, kojega sam izabrao! 3 Jer kao to izlijevam vodu na popucano tlo i potoie na suhu zemlju, tako izlijevam na potomke tvoje Duha svojega, na potomke tvoje blagoslov svoj. 4 Neka izrastu kao lava kraj potoka, kao panjaci pokraj voda. 5 Jedan e rei: Svojina sam Gospodnja, i pozivat e se na ime Jakovljevo. Drugi e pisati kao svoj spomenznak: Gospodnji! i sebi e nadjenuti asno ime, Izrael. 6 Ovako veli Gospod, kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Gospod nad vojskama: Ja sam prvi i ja posljednji, osim mene nema boga. 7 Ili tko je meni jednak? Neka samo izae! Neka objavi i predloi mi, to se je dogodilo, otkako sam ja u davno doba stvorio ovjeanstvo! I budue, to e jo doi, neka nam se objavi! 8 Ne bojte se i ne plaite se! Nijesam li ja to davno rekao i objavio, vi ste mi svjedoci: ima li bog osim mene? Ne, nema drugoga boga. Ne znam nijednoga. 9 Tvorci idola svi su nita, ljubimci njihovi nijesu ni za to. Svjedoci njihovi ne vide nita i ne znaju nita, da budu posramljeni. 10 Tko gradi idola, taj samo lije lik, to nije ni za to. 11 Gle, tovatelji njegovi svi e se posramiti, jer su tvorci samo ljudi. Neka izau svi koliki, bit e ih strah i posramit e se svi. 12 Kova je izradio to alatom. Na ivom ugljevlju kuje ekiem i dotjeruje snanom miicom, pritom ogladni i iznemogne, ne popije li vode, iznemogne. 13 Drvodjelja rastee vrpcu, zabiljei crvenilom, tee i zaokruuje, nainja iz toga lik ovjeji, lijep lik ovjeka, da

520

stoji u kui. 14 Drugi je otiao da nasijee sebi cedara, ili je uzeo empresu i hrast, to ih je sebi odgojio usred umskoga drvea, i omoriku, koju je zasadio, pa je narasla od dada, 15 I slui ovjeku za oganj on od toga uzme, da se ogrije. Upali to, da ispee kruh. Ali od toga i boga napravi i klanja mu se. Gradi od toga lik idola, pred kojim pada na koljena. 16 Polovinu od toga spaljuje dakle u ognju, i s drugom polovinom pee meso, onda jede peenje i najede se i pritom se ugrije i veli: Oh, meni je vrue, osjeam oganj. 17 Ostatkom od toga gradi boga, idolski lik svoj, pred kojim pada na koljena, pregiba se, pred kojim se moli: Pomozi mi, jer si ti bog moj! 18 Oni to vide i ne razumiju; jer su im oi zaslijepljene, tako da ne vide, i srca njihova, tako da to ne shvaaju. 19 I nitko ne promilja, i nitko nema toliko znanja i razuma, da rekne sebi: jednu sam polovinu spalio u ognju, ispekao sam kruh na uglju njegovu, i meso san ispekao na njemu i pojeo sam ga - od ostatka da sad nainih lik gadan i da pred jednim komadom drveta padnem na koljena? 20 Tko pristaje uz nitetno, toga je zavelo ludo srce. On ne izbavlja nikada ivota svojega i ne govori sebi: Nje li varka, to mi je u desnici? 21 Promisli to, Jakove i Izraele, jer si moj sluga. Ja san te sazdao; ti si moj sluga. Izraele, neu te zaboraviti. 22 Razasut u kao oblake opaine tvoje, grijehe tvoje kao lake oblake. Zato se povrati k meni, jer te hou otkupiti. 23 Kliite, nebesa, jer to Gospod ini. Podvikujte, dubine zemaljske! Udarite u klicanje, gore, ume i sva drveta u njima, jer e Gospod otkupiti Jakova i proslaviti se na Izraelu. 24 Ovako veli Gospod, otkupitelj tvoj, tvorac tvoj od krila materina: Ja sam Gospod, stvoritelj svega, koji sam razapeo nebo, sam raspostro zemlju, tko mi je pomogao? 25 Koji unitavam znake varalicama i vrae obezumljujem, koji odbacujem mudrace, znanje njihovo pokazujem kao ludost, 26 Koji obistinjujem rije sluga svojih i izvrujem osnovu glasnika svojih, koji govorim o Jerusalemu: Neka se naseli! i o gradovima Judinim: Neka se sazidaju, podiem opet ruevine njegove! 27 Koji govorim dubini. Presui se! i Isuit u vode tvoje.

521

Izaija
tebi se moliti: ovamo je u tebi Bog, i nema drugoga boga. 15 Zaista, ti si Bog s tajnim osnovama, Bog Izraelov, spasitelj! 16 Postieni i posramljeni bit e oni svi, svi odlaze sa sramotom, koji grade idole. 17 A na Izraela mislit e Gospod spasenjem vjenim, vi se neete nikada postidjeti, niti ete se posramiti dovijeka. 18 Jer ovako veli Gospod, stvoritelj neba, pravi Bog, koji je sazdao i stvorio zemlju, koji ju je uredio, koji je nije kao pustinju stvorio, nego ju sazdao za prebivalite: Ja sam Gospod i drugi nitko. 19 Nijesam govorio tajno, u kojem tamnu kutu zemlje. Nijesam potajno rekao djeci Jakovljevoj: Traite me! Ja, Gospod, govorim, to je pravo, javljam, to je istinito. 20 Skupite se, pristupite, doite ovamo svi, od naroda izbavljeni! Nerazumni su, koji nose idole od drveta, koji se mole bogu, koji ne moe pomoi. 21 Predloite, iznesite, neka se vijea zajedno: Tko je to od starine rekao, tko je javio jo onda? Nijesam li ja to to bio, Gospod? Nema osim mene boga, osim mene nema boga pravednoga i spasitelja. 22 Ovamo se k meni okrenite, dajte se spasiti, svi krajevi zemaljski, jer sam ja Bog, i drugi nitko. 23 Sobom sam se zakleo, iz usta mojih dolazi istina, rije neslomiva. Svako e se koljeno pokloniti preda mnom, svaki e se jezik zavjeriti meni. 24 Samo u Gospodu, govorit e se, spasenje je i snaga, k njemu e doi, puni srama, svi, koji se gnjeve na njega. 25 U Gospodu dokazuju svoje pravo i die se svi potomci Izraelovi. Izaija 46 1 Bel pada na koljena, spusti se Nebo. Likovi se njihovi meu na tovarnu marvu, koje ste inae nosili, tovare se sada kao teret na umorne ivotinje. 2 Oni se sputaju, padaju svi na koljena, ne mogu spasiti tereta putuju sami u ropstvo. 3 Posluajte me, vi od kue Jakovljeve, vi svi koliki, to ste ostali od kue Izraelove! Nosim vas od krila materina, drim vas od roenja: 4 Do u starost vau ja sam isti, nosit u vas do sijeda vijeka. Tako sam inio, i dalje vas nosim, nosit u vas i spasiti. 5 S kim ete me izjednaiti i prispodobiti i koga ete staviti uza me, da bi bio kao ja?

28 Koji govorim o Kiru: On je pastir moj - Izvrit e svu volju moju i reknut e o Jerusalemu: Neka se sazida opet! i o hramu: Neka se osnuje nanovo! Izaija 45 1 Ovako veli Gospod Kiru, pomazaniku svojemu, kojega drim za desnicu, da ruim narode pred njim i uinim kraljeve nemonim, da otvorim vrata pred njim, tako da mu se ne zatvore nijedna vrata: 2 Ja idem pred tobom i ravnam putove neprohodne. Razbijam vrata mjedena, lomim prijevornice gvozdene. 3 Dajem ti blago tajno i bogatstvo skriveno. Tako e spoznati, da sam ja, Gospod, onaj koji te pozva po imenu, Bog Izraelov. 4 Zbog svojega sluge Jakova i zbog Izraela, izabranika svojega, pozvah te imenom tvojim, dadoh ti asni naslov, a da me nijesi poznavao. 5 Ja sam Gospod, nema drugoga, nema drugoga boga osim mene. Opasat u te, iako me ne pozna. 6 Da se spozna od istoka sunca i od zapada njegova, da osim mene nema boga. Ja sam Gospod i nema drugoga, 7 Tvorac svjetlosti i Stvoritelj tmine, donosilac mira i stvaratelj zla. Ja, Gospod, ja inim to sve. 8 Rosite, nebesa, odozgor, oblaci, kapljite blagoslovom; neka se otvori zemlja, da procvate spasenje, i neka ona iznikne blagoslovom! Ja, Gospod, to u stvoriti. 9 Teko onome, koji se svaa s tvorcem svojim! On, krhotina meu zemljanim sudovima. Smije li glina rei lonaru svojemu: to radi? I djelo tvoje: Nema ruku. 10 Teko onome, koji govori ocu: to e ti jo djeca? i eni: to postaje jo mati. 11 Ovako veli Gospod, Svetac Izraelov i tvorac njegov: Za budue pitajte me, za djecu moju i za djelo ruku svojih nareujte mi! 12 Ja sam onaj, koji je nainio zemlju i na njoj ljude stvorio, ruke su moje razapele nebo, i svoj vojski njegovoj dao sam zapovijed. 13 Ja sam ga podigao po svojoj osnovi spasenja. Sve u mu putove poravniti. On opet gradi moj grad, puta na slobodu prognanike moje ne za novce ni za darove, veli Gospod nad vojskama. 14 Ovako veli Gospod: Bogatstvo Egipta i dobitak Kuita i Sabejaca, ljudi visoka rasta, doi e k tebi i pripast e tebi. Za tobom e pristati, u okovima tebi sluiti, tebi se klanjati,

Izaija
6 Prosipaju zlato iz kese, mjere srebro na mjerila. Pogaaju zlatara, da iz toga naini boga, kojega tuju, pred kojim padaju na koljena. 7 Diu ga na plea, nose ga, sputaju ga dolje, stoji tiho na svojemu mjestu, ne mie se s mjesta svojega. Zazovu li ga: ne odgovara, nikoga ne izbavlja iz nevolje njegove. 8 Mislite na to i budite jaki, primite to k srcu, otpadnici! 9 Mislite na prijanje od starine, da sam ja jedino Bog, i nitko drugi, pravi Bog, kojemu nije nita jednako, 10 Koji je od poetka javljao svretak, od davne davnine, to se jo nije dogodilo! Ja kaem: Odluka e se moja ispuniti, sve, to mi je drago, ispunjam. 11 Pozvao sam s istoka pticu grabljivicu, iz daleke zemlje ovjeka svoje odluke. Kako rekoh, tako dovodim, kako naumih, tako uinim. 12 Posluajte me, koji ste okorjela srca, koji ste daleko od spasenja! 13 Pribliio sam spasenje svoje, ono nije vie daleko, nee zakasniti spasenje moje. Sionu donosim pomo, Izraelu sjaj svoj. Izaija 47 1 Sii i sjedi u prah, djevojko keri babilonska! Bez prijestolja sjedi na zemlju, keri kaldejska, jer se ubudue ne zove vie njena i lijepa. 2 Uzmi mlin i melji brano, podigni natrag koprenu svoju, zagrni skute, otkrij noge i pregazi rijeke! 3 Neka je otkrivena sramota tvoja, neka se vidi golotinja tvoja! Osvetit u se, i da nitko ne zatiti Babilon! 4 Otkupitelj na zove se Gospod nad vojskama, Svetac Izraelov. 5 Sjedi tiho i skrij se u mrak, keri kaldejska, jer te u budue nitko vie ne zove gospodaricom kraljevstvima. 6 Razgnjevio sam se na narod svoj, oskvrnio sam batinu svoju. Predao sam je tebi, ali joj se ti nijesi smilovala. Na starca si meala preteki jaram svoj. 7 Mislila si: Ostajem dovijeka, gospodarica sam zauvijek. Nijesi to primila k srcu, nijesi pomiljala na svretak svoj. 8 Sada uj ovo, vina na rasko, koja si sjedila bez brige, koja si mislila u svojemu srcu: Nema mi jednake, neu sjediti kao udovica, i neu ostati bez djece! 9 A to e oboje doi na te u jedan dan iznenada: gubitak djece i udovitvo! To e te stii u punoj mjeri svojoj zbog mnogobrojnih prijevara tvojih, zbog

522

bezbroja prokletinja tvojih! 10 Osjeala si se sigurnom u zloi svojoj, mislila si: Nitko me ne vidi! Prevarilo te mudrovanje tvoje, znanje tvoje, mislila si u sebi ovako: Nema mi vie jednake. 11 Ali e te stii zlo, to ga ne moe odbiti. Propast e te stii, to je ne moe zaklinjati. Najedanput e ti stii unitenje, kojemu se nijesi nadala. 12 Pa doi ovamo sa svojim prokletinjama, sa svojim bezbrojnim prijevarama, to si ih inila od mladosti svoje; moda mogne sebi pomoi, moda utjera strah u me! 13 Umorila si se od svojih mnogih vijeanja. Neka ustanu koji mjere nebo, koji motre zvijezde, koji proriu svakoga mjeseca mlaaka, da te izbave od onoga, to e te stii! 14 Jest, oni e biti jednaki strnjici, to ju je spalio oganj. Oni ne mogu same sebe izbaviti iz plamena silnoga. Nije to ugalj, da se tko ogrije na njemu, niti ognjite, da se sjedne uza njega. 15 Tako e biti onima, s kojima si se trudila i trgovala od mladosti svoje. Razbjei e se svaki na svoju stranu, nitko ti ne pomoe. Izaija 48 1 ujte ovo, vi od kue Jakovljeve, koji se zovete imenom Izraelovim i iz vrela Judina izaoste, koji se kunete imenom Gospodnjim i slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi! 2 ni se imenuju po svetom gradu i oslanjaju se na Boga Izraelova, kojemu je ime Gospod nad vojskama. 3 Prijanje davno sam ve objavio, iz mojih je usta izalo, ja sam to javio, brzo sam izvrio i dogodilo se je. 4 Jer sam znao, da si tvrdoglav, da je tvoja ija gvozdena ila i da ti je elo od mjedi, 5 Zato sam ti ve davno objavio, prije nego se jo zbilo, priopio sam ti, da ne kae: Idol je moj izvrio, lik moj rezani, lik moj liveni to je zapovjedio. 6 uo si, sad promotri sve, neete li sad biti svjedoci moji? Od sada ti javljam novo i skriveno, to nijesi znao. 7 Sada se izvruje, a ne davno. Nita nijesi o tome uo prije ovoga dana, da ne kae: Znao sam to. 8 Ne, nita o tom nijesi uo ni znao, niti se je prije bilo tvoje uho otvorilo, jer sam znao, da si ti vrlo nevjeran, i da su te nazvali otpadnikom od krila materina. 9 Zbog imena svojega susteem jo gnjev svoj, zbog slave svoje svladavam se prema tebi, da te ne istrijebim. 10 Evo, pretalio sam te, ali ne naoh

523

Izaija
da mu privedem natrag Jakova, da skupim Izraela za njega. Proslavio sam se u oima Gospodnjim, i Bog je moj bio meni jakost. 6 On dakle ree: Premalo je, da si mi sluga, da se podignu plemena Jakovljeva, da se vrate otkupljeni Izraelovi. I zato te inim svjetlom neznaboaca, da bude posrednik mojega spasenja do na kraj zemlje. 7 Ovako veli Gospod, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, prezrenomu, gadu ljudi, slugi silnika: Kraljevi e vidjeti i dignuti se. Knezovi e pasti na koljena zbog Gospoda, koji je vjeran, zbog Sveca Izraelova, koji te je izabrao. 8 Ovako veli Gospod: U Vrijeme milosti usliio sam te, pomogao sam ti u dan spasenja. uvao sam te, uinio sam te posrednikom zavjeta za narod, da podigne zemlju, da razdijeli opustjelu batinsku zemlju, 9 Da dovikne sunjima: Izaite! Onima, koji stanuju u mraku: Doite na svjetlo! Odmah na putovima oni e pasti, svoju e pau jo nai po svim golim visinama. 10 Nee biti gladni ni edni, nee ih pogaati jug ni sunce, jer e ih pratiti milosrdnik njihov i odmarat e ih na izvorvodama. 11 Sve gore svoje obratit u u putove. Visoke e biti ceste moje. 12 Gle, ovi dolaze izdaleka! Gle, oni od sjevera, od zapada i oni od zemlje sinimske! 13 Kliite, nebesa! Veseli se, zemljo! Podvikujte, gore, jer je Gospod utjeio narod svoj, smilovao se siromasima u njemu. 14 A ipak se je tuio Sion: Ostavio me je Gospod. Zaboravi me Svemogui. 15 Zaboravi li ena djetece svoje, ne smiluje li se plodu tijela svojega? A da bi ga i zaboravila: Ja ne zaboravljam tebe! 16 Gle, na ruke sam te svoje zapisao, zidovi tvoji stoje mi vazda pred oima. 17 Djeca tvoja hite ovamo, tvoji razoritelji i pustoitelji odlaze od tebe. 18 Podigni oi svoje unaokolo i vidi: svi se oni skupljaju i dolaze k tebi. Tako bio ja iv, - veli Gospod -: svima njima ti e se zaodjenuti kao nakitom, opasat e se njima kao nevjesta. 19 Jer tvoje ruevine i pustoi i opustoena zemlja tvoja, sada su pretijesne za stanovnike, i daleko borave kvaritelji tvoji. 20 Jest, sinovi tvoji, to ti jo ostadoe iz vremena, kad si bila bez djece, vikat e glasno: Pretijesan mi je prostor, napravi mjesto za mene, da mogu

srebra; prokuao sam te u taoniku nevolje. 11 Zbog sebe, zbog sebe izvrio sam to, jer kako bi se bilo l oskvrnilo moje ime? asti svoje ne dajem nikome drugom. 12 uj me, Jakove, i Izraele, kojega sam pozvao: Ja sam prvi, i ja posljednji. 13 Jer je moja ruka osnovala zemlju, i moja je desnica razapela nebo. Zovnuo sam ih, i svi su zajedno tu stajali. 14 Skupite se svi i ujte! Tko je izmeu njih objavio ovo: On, kojega ljubi Gospod, izvrit e volju njegovu na Babilonu i mo njegovu pokazati na Kaldejcima. 15 Ja, ja sam to objavio i pozvao ga, doveo sam ga ovamo, i on e put svoj i sretno dovriti. 16 Pristupite k meni, ujte ovo! Od poetka nijesam govorio tajno. Otkako sam to zapoeo, bio sam kod toga, a sada me posla svemogui Gospod s duhom svojim. 17 Ovako veli Gospod, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: Ja, Gospod, Bog tvoj, jesam onaj, koji te je uio da ini, to ti koristi, koji te je vodio putem, kojim treba da ide. 18 O, da si pazio na zapovijedi moje! Tada bi mir tvoj bio kao rijeka, srea tvoja kao valovi morski. 19 Tada bi plemena tvojega bilo kao pijeska, i poroda tijela tvojega kao zrna njegovih: Ime se njihovo ne bi zatrlo ni istrijebilo ispred mene. 20 Otidite iz Babilona, bjeite iz Kaldeje! Glasno pjevajui objavljujte to, govorite, razglasujte do na kraj zemlje! Viite: Gospod je otkupio svojega slugu Jakova! 21 Nijesu trpjeli eu, kad ih je vodio preko pustinje. Dao je, da im iz hridine protee voda. Hridinu je rascijepio, i vode su potekle. 22 Nema mira bezbonicima, veli Gospod. Izaija 49 1 Posluajte me, vi zemlje na moru! Pazite, vi narodi daljine: Gospod me je pozvao od krila materina, imenovao me je od krila materina. 2 Uinio je usta moja da su kao otar ma, drao me je u zatiti ruke svoje, uinio me je da sam kao glatka strijela skrio me u tobolcu svojemu. 3 On mi ree: Ti, Izraele, moj si sluga, u kojem u se proslaviti! 4 A ja rekoh: Uzalud sam se dakle trudio, snagu sam svoju badava, ni za to potroio. Ipak u Gospoda stoji moje pravo, u Boga mojega plaa moja. 5 A sada govori Gospod, koji me je od krila materina nainio slugom svojim,

Izaija
stanovati! 21 Tada e se ti pitati: Tko mi je ove rodio, kad sam ipak bila bez djece i neplodna, prognana i zabaena, tko ih je othranio? Bila sam ipak jo preostala sama, a gdje su bili ovi? 22 Ovako veli svemogui Gospod: Evo, podiem ruku svoju za neznaboce, zastave svoje izdiem za narode. U naruju donose oni sinove tvoje, i na pleima nose oni keri tvoje. 23 Tvoji su uvari kraljevi, tvoje su dojilje kraljice, klanjaju ti se licem do zemlje i cjelivaju prah tvojih nogu. Tako e spoznati, da ja, Gospod, jesam onaj, koji ne da da se posrame oni, koji se ufaju u njega. 24 Otima li se jakome plijen, i ugrabi li se silniku grabe? 25 Jest! Oval o govori Gospod: I jakome otet e se plijen, i silniku ugrabit e se grabe, jer u se boriti s protivnicima tvojim, izbavit u djecu tvoju. 26 Muiteljima tvojim dajem da jedu svoje vlastito meso. Opit e se svojom krvlju kao novim vinom. Tada e svaki narod spoznati, da ja, Gospod, jesam izbavitelj tvoj, otkupitelj tvoj, jaki Bog Jakovljev. Izaija 50 1 Ovako veli Gospod: Gdje je raspusna knjiga matere vae, kojom bih je bio Ja otpustio? Ili tko je od vjerovnika mojih, kojemu bih vas bio prodao? Zbog zlodjela prodali ste se sami, i zbog bezakonja vaih bila je opustoena mati vaa. 2 Zato ja dooh, a nikoga nije bilo ovdje, zato ja zovnuh, a nitko se ne odazva? Da nije prekratka ruka moja za otkupljenje? Ili nema u mene snage za izbavljenje? Gle, karanjem svojim isuujem more, obraam rijeke u pustinju. Ribe u njima izagnjiju zbog nestaice vode i pomru od ei. 3 Oblaim nebo u alost, zaogrem ga haljinom pokornikom. 4 Jezik uenika dao mi je svemogui Gospod, da navjeujem, da nagovorom krijepim umorne. On budi svako jutro, budi mi uho, da sluam kao uenik. 5 Svemogui Bog otvorio mi je uho, a ja se nijesam protivio, nijesam odstupio natrag: 6 Lea svoja podmetao sam onima, koji su me udarali, obraze svoje onima, koji su me amarali, nijesam skrivao lica svojega od ruga i pljuvanja. 7 A Gospod, Svemogui, pomagao mi je; zato se nijesam osramotio. Zato sam uinio lice svoje tvrdim kao kremen, i znam da se neu posramiti.

524

8 Koji mi pribavlja pravo, blizu je. Tko e se pravdati s menom? Istupamo zajedno, tko je protivnik moj u parnici, neka pristupi k meni? 9 Gle, Gospod, Svemogui, pomae mi, tko e me krivim proglasiti? Gle, svi se oni raspadaju kao haljine, moljci e ih proderati. 10 Tko se meu vama boji Gospoda, taj slua glas sluge njegova, taj je iao po mraku i bez svijetla, ali se je uzdao u ime Gospodnje, oslanjao se na Boga svojega. 11 Gle, vi ste svi ljudi, koji raspirujete oganj, ognjene strijele stavljate u plamenove. Uite u ar ognja svojega, u ognjene strijele, to ste stavili u plamenove! Iz moje rule dogodit e vam se ovo: u mukama ete leati. Izaija 51 1 Posluajte me, koji teite za spasenjem, koji traite Gospoda! Pogledajte hridinu, iz koje ste isjeeni, jamu bunarsku, iz koje ste iskopani! 2 Pogledajte Abrahama, oca svojega, i Saru, koga vas je rodila! Sam je bio, kad sam ga pozvao. Blagoslovio sam ga i umnoio ga. 3 Jest, Gospod e se smilovati Sionu, utjeit e sve ruevine njegove. Pustinju e njegovu pretvoriti u zemlju raskoni, pustaru njegovu u vrt Gospodnji. U njemu e se nalaziti radost i veselje, hvalospjev i gromka pjesma. 4 Posluaj me, narode moj, ujte me, zemljaci moji, jer pouka izlazi od mene. Zakon svoj postavljam kao svjetlo narodima. 5 Blizu je pobjeda moja, Pred vratima stoji spasenje moje. Miice moje upravljaju narodima, ekaju me zemlje na moru ufaju se u miicu moju. 6 Podignite gore k nebu oi svoje, i pogledajte dolje na zemlju, jer e nebo ieznuti kao dim, kao haljina zemlja e se raspasti. Kao muice umiru stanovnici njezini, a moja e pomo ostati dovijeka, i spasenju mojemu nema nikada kraja. 7 Posluajte me, koji teite za spasenjem, ti narode u kojem stanuje zakon moj! Ne bojte se poruge ljudske, od psovanja njihova ne plaite se! 8 Jer e ih moljac proderati kao haljinu, kao vunu ohar e ih izjesti, a spasenje e moje ostati dovijeka, pomo moja od koljena na koljeno. 9 Digni se, digni se! Naoruaj se jakou, miico Gospodnja! Digni se kao u dane davnine, za pokoljenja, to su prola! Nijesi li ti sasjekla Rahaba,

525

Izaija
vie ui u tebe. 2 Otresi prah sa sebe! Ustani, zarobljena eto Jerusalema! Skini okove s vrata svojega, zarobljena eto, stanovnitvo Siona! 3 Jer ovako veli Gospod: Zabadava su vas prodali; pa ete se i bez novaca iskupiti. 4 Jer ovako veli svemogui Gospod: Najprije sie narod moj u Egipat, da boravi tamo u tuini. Asirija ga pritisnu zabadava. 5 A sada, - veli Gospod - to imam ovdje jo da inim? Jer je narod moj zarobljen zabadava. Gospodari se njegovi hvale, - veli Gospod. Neprestano, svaki as huli se na ime moje. 6 Zato e narod moj spoznati ime moje. Zato e spoznati u onaj dan, da sam ja, koji govori: Ovdje sam. 7 Kako su krasne na gorama noge glasnika radosti, koji navjeuju mir, koji donose radosnu vijest dobra, koji oglauje spasenje, koji govori Sionu: Bog tvoj kraljuje. 8 uj, straari tvoji podiu glas, svi kliu, jer okom u oko vide puni radosti povratak Gospodnji u Sion. 9 Klikujte u sav glas, ruevine Jerusalema, jer Gospod tjei narod svoj. On otkupljuje Jerusalem. 10 Gospod je pokazao svetu miicu svoju pred oima svih naroda. Svi krajevi zemlje gledaju spasenje Boga naega. 11 Pro, odlazite, izaite odatle, ne dotiite se niega neista! Izaite iz podruja njihova, oistite se, koji nosite sue Gospodnje! 12 Jer ne treba da izaete u hitnji, da se odatle uklonite bjeei; jer pred vama ide Gospod, i vae je zaplee Bog Izraelov. 13 Gle, uspjet e sluga moj, popet e se, uzdignut e se, bit e silno uzvien. 14 Kako su se mnogi ustraili nad tobom - jer je neovjeji bio iznakaen njegov izgled; lik njegov nije vie bio slian ovjejemu 15 Tako e on zauditi mnoge narode. Kraljevi e pred njim zatisnuti usta svoja, kad vide, to im se jo nikada nije pripovjedilo, kad uju, to nijesu jo nikada sluali. Izaija 53 1 Tko je povjerovao vijesti naoj, kome se je otkrila miica Gospodnja? 2 Tako je izrastao pred njim kao mladica, kao korijen iz suhe zemlje. Nema oblija na njemu, nema ljepote, da bismo ga gledali, i nema izgleda, da bismo nali ugodnosti na njemu.

probola nakazu? 10 Nijesi li ti isuila more, vode bezdana velikoga? Od dubina, morskih nainila put, da prou osloboeni? 11 Osloboeni Gospodnji vraaju se i dolaze pjevajui u Sion. Na glavi njihovoj sja radost vjena, njihov je dio radost i veselje, nestalo je brige i uzdisanja. 12 Ja, ja sam, koji vas tjeim. Tko si ti, da se boji smrtnih ljudi, djece ovjeje, to ieznu kao trava? 13 Da si zaboravio Gospoda, koji te je stvorio, koji je razapeo nebo i osnovao zemlju? Da jednako dre, svaki as pred gnjevom tlaitelja, koji je iao za tim, da te upropasti, a gdje je sada gnjev tlaitelja? 14 Doskora e se oprostiti suanj svojih okova. Ne umire on, ne ide u svijet mrtvih, dalje ne trpi na oskudici kruha. 15 Jer sam ja, Gospod, Bog tvoj, koji pokriva more, da valovi njegovi bue, ije je ime Gospod nad vojskama. 16 Ja sam stavio u usta tvoja rijei svoje. Ja sam te skrio u zatiti ruke svoje, ja, koji sam stvorio nebo, osnovao zemlju, rekao Sionu: Ti si moj narod. 17 Digni se, digni se, ustani, Jerusaleme! Ti si pio iz ruke Gospodnje au gnjeva njegova, au si ljutu iskapio. 18 Od sve djece, koju je rodio, nijedno ga nije vodilo. Od sve djece, koju je othranio, nijedno ga nije uzelo za ruku. 19 Dvoje te je pogodilo - tko da te poali? Pusto i rasap, glad i ma - tko bi te mogao utjeiti? 20 Djeca su tvoja leala nemona na krajevima svih ulica kao gazele u mrei, puna gnjeva Gospodnjega i karanja Boga tvojega. 21 Zato ipak uj ovo, ti nevoljni, ti pijani, ali ne od vina! 22 Ovako veli svemogui Gospod, Bog tvoj, koji pravicu pribavlja narodu svojemu: Evo uzimam iz ruke au ljutu, asu gnjeva mojega: nee je od sada piti. 23 Tlaiteljima tvojim dajem je u ruku, koji su ti govorili: Sagni se, da koraamo preko tebe! I ti si lea svoja nainio da budu tlo, da budu ulica onima, koji su koraali po njima. Izaija 52 1 Ustani, ustani, obuci se u snagu svoju, Sione! Obuci sjajne haljine svoje, Jerusaleme, grade sveti, jer ni jedan, koji je neobrezan i neist, nee

Izaija
3 Prezren je bio, posljednji od ljudi, ovjek bolova, vian patnjama, kao jedan, od koga ovjek zaklanja lice svoje, tako je bio prezren, i nijesmo ga cijenili. 4 A on je nosio patnje nae, alosti je nae uzeo na se, mi smo ga drali udarenim, pogoenim od Boga i muenim, 5 Ali je on bio ranjen za nae grijehe, izbijen za naa zlodjela. Za spasenje nae leala je kazna na njemu, modricama njegovim mi smo se iscijeljeni. 6 Svi smo mi kao ovce lutali naokolo. Svaki je iao svojim vlastitim putem. A Gospod je stavio na njega grijehe zlodjela sviju nas. 7 Bio je zlostavljen, a on se je predao dragovoljno, nije otvorio usta svojih kao janje, to se vodi na klanje. Kao ovca, nijema pred onima, koji je striu, nije otvorio usta svojih. 8 Iz tjeskobe i suda bio je uzet, i tko da iskae sudbinu njegovu. Bio je istrgnut iz zemlje ivih i za opaine naroda mojega bio je na smrt pogoen. 9 Odredili su mu grob uz zloince, a uz bogatoga bio iza smrti, jer nije poinio nepravde, i nije se nala prijevara u ustima njegovim. 10 Ali je Gospodu bila volja, da ga udari na muke. Kad se sam rtvuje kao rtva za grijeh, vidjet e potomke, dugo e ivjeti, i volja e se Gospodnja ispuniti po njemu. 11 Za muku due svoje on e se nasititi obilno. Svojim spoznanjem moj e sluga kao pravednik donijeti mnogima pravednost, i zlodjela njihova uzima on na se. 12 Zato u mu dati mnoge kao dio, mnogobrojne e on prisvojiti zato, jer je dao ivot svoj na smrt, i bio ubrojen meu zloince, i nosio grijehe mnogih, i molio se za zloince. Izaija 54 1 Veseli se, nerotkinjo, koja nijesi postala mati! Poklikni i podvikuj, koja nijesi znala za muke poroaja! Jer e osamljena imati vie djece negoli udana, veli Gospod. 2 Rairi prostor atoru svojemu, neka se razastru zavjese stanova tvojih, i da se ne krtari! Produlji svoja atorska uad, i tvrdo zabij kolje! 3 Jer e se nadesno i nalijevo rasprostraniti. Cijele narode uzima pleme tvoje u posjed i naseljava puste gradove, 4 Ne boj se; jer se nee osramotiti! Ne stidi se; jer se ne treba zacrvenjeti, jer e zaboraviti sramotu mladosti svoje

526

i prijekora udovitva svojega nee se vie sjeati. 5 Jer mu tvoj jest stvoritelj tvoj, Gospod nad vojskama ime je njegovo, - i otkupitelj tvoj jest Svetac Izraelov, Bog cijele zemlje, tako se on zove. 6 Jer kao enu, koja je ostavljena i od srca oaloena, tako te zove natrag Gospod. Moe li se pogrditi ena mladosti? govori Bog tvoj. 7 Ostavio sam te samo za kratko vrijeme, ali sam te s velikim milosrem vodio kui. 8 U provali gnjeva skrio san samo zaas lice svoje od tebe; ali se u vjenoj milosti smilujem tebi, veli otkupitelj tvoj, Gospod. 9 Jer kao kod potopa Noina sad u to drati: kao to se zakleh: Nikada vie nee potop Noin poplaviti zemlju, tako se i kunem, da se neu vie gnjeviti na te, niti u te karati. 10 Ako se i gore pomaknu i humovi se tresu, opet ljubav moja nee se odmaknuti od tebe i zavjet spasenja mojega nee se pomaknuti, veli Gospod, tvoj milosrdnik. 11 Nevoljnice, od bure raupana, utjehe liena! Evo, ja namjetam kamenje tvoje na mramoru porfirnom i osnivam te na safirima. 12 Gradim krunita tvoja rubina, vrata tvoja iz kristala i ogradu tvoju iz dragoga kamenja. 13 Sva su djeca tvoja uenici Gospodnji, i velik je mir djece tvoje. 14 Na pravednosti bit e osnovana. Pusti svaku tjeskobu, jer se vie nema ega bojati, pusti svaki strah, jer ti se on vie ne pribliuje. 15 Gle, bit e ih koji e se skupljati na te, ali to nee biti od mene: Tko napadne na tebe, na tebi e pasti. 16 Gle, ja sam stvorio kovaa, koji raspaljuje ugljevlje i pravi oruje po svojoj volji, ja sam stvorio i kvaritelja, da unitava. 17 Nikakvo oruje, to se kuje proti tebi, nee nita opraviti. Svaki jezik, koji se podigne na te na sudu, dokazat e krivim. To je batina sluga Gospodnjih i blagoslov njihov od mene, veli Gospod. Izaija 55 1 Ustanite, svi edni, doite na vodu; koji nemate novaca, doite, kupujte ita i jedite! Doite, kupujte vina i mlijeka bez novaca i bez plaanja! 2 Zato izdajete novce svoje na ono, to ne siti? Sluajte me, pa ete jesti to je dobro, i dua e se vaa okrijepiti pretilinom! 3 Prignite uho svoje i doite k meni,

527

Izaija
da mu slue, da ljube ime Gospodnje i da budu sluge njegove, sve, koji dre subotu i ne oskvrne je i dre se zavjeta mojega: 7 Njih u dovesti k svetoj gori svojoj i razveseliti ih u kui svojoj molitvenoj. rtve paljenice njihove i rtve zaklanice njihove ugodne su na rtveniku mojemu, jer e se kua moja zvati kua molitve za sve narode. 8 Govori svemogui Gospod, koji skuplja prognanike Izraelove: Jo vie skupljam k onima, koje sam ve skupio od njega. 9 Sve ivotinje poljske, doite da jedete, sve ivotinje umske! 10 Straari su njegovi slijepi: Svi oni ne zapaaju nita, svi su psi nijemi, ne mogu lajati, drijemaju i lee, i najdrae im je spavati. 11 Psi su prodrljivi, ne znaju za sitost. Pastiri su, ne pokazuju razbora. Svi idu svojim vlastitim putem, svaki za svojom koriu, jedan kao drugi. 12 Doite, donijet u vina! Napit emo se estoka pia! Sutra neka bude kao; danas, sjajno preko mjere! Izaija 57 1 Pravednik gine, nitko ne mari sa to; poboni se ljudi uzimaju, i nitko ne gleda na to. Jest, zloom se uzima pravednik. 2 On ulazi u mir, poine na postelji svojoj svaki, koji je hodio pravim putem. 3 A vi pristupite ovamo, sinovi vraare, rode preljuboinice i bludnice! 4 Kojemu se vi rugate, na koga razvaljujete usta i plazite jezik? Nijeste li djeca otpada, leglo lai? 5 Koji se upaljujete za idolima, pod svakim zelenim drvetom, koji u dolinama koljete djecu svoju pod vrletima kamenim. 6 Tvoj je dio na glatku kamenu u dolini potonoj. Upravo to je najdrae mjesto tvoje, i njima, si izlijevao naljev, prinosio dar. Za u se time zadovoljiti? 7 Na svakoj gori visokoj i uzvienoj postavio si stan svoj, i tamo si uzlazio, da prinese etvu zaklanicu. 8 Iza vrata i dovrataka metnuo si spomen svoj, meni nevjeran, otkrio si stan svoj i uzaao u njega, rairio si ga, neto si od njih sebi zadrao, volio si openje s njima, zlo si ogledao. 9 Iao si k Moleku s uljem i uzimao si sa sobom mnoge mirise. Slao si daleko glasnike svoje i pregibao si se sve do podzemnoga svijeta. 10 Mnogim putovanjem svojim umorio si se, ali nijesi rekao: Bilo je uzalud. Jo si osjeao ivot svojim udima, i

posluajte, i dua e vasa ivjeti! Sklopit u s vama zavjet vjean: nenaruivo obeanje milosti Davidu. 4 Evo, dao sam ga a svjedoka narodima, za kneza i vladaoca narodima. 5 Evo, zvat e narode, kojih ne pozna, a narodi, koji te ne poznaju, dolaze k tebi zbog Gospoda, Boga tvojega, i zbog Sveca Izraelova; jer te je on proslavio. 6 Traite Gospoda, dok se moe nai, zovite ga, dok je jo blizu! 7 Neka bezbonik ostavi svoj put i zlikovac misli svoje! Neka se vrati Gospodu, i smilovat e mu se, Bogu naemu, jer e mnogo oprostiti! 8 Jer misli moje nijesu vae misli, i putovi vai nijesu moji putovi, veli Gospod. 9 Ne, kako je nebo visoko nad zemljom, tako su putovi moji visoki nad vaim putovima i misli moje nad vaim mislima. 10 Jer kako padaju dad i snijeg s neba i ne vraaju se onamo, dok nijesu zemlju natopili i oplodili i zazelenili, da dadne sjemena sijau, i kruha onome koji jede. 11 Tako je i s mojom rijei, koja izlazi iz mojih usta: ne vraa se k meni prazna, dok nije izvrila, to sam htio, i ispunila, za to sam je poslao. 12 Jer ete s veseljem izai i u miru biti vodeni. Gore i bregovi udarit e u klicanje pred vama i sva e drveta poljska pljeskati rukama. 13 Mjesto trnja empresi e rasti, mjesto kopriva niknut e mirte. To e biti Gospodu u slavu, znak, to nikada ne iezne. Izaija 56 1 Ovako veli Gospod: uvajte pravicu i uspostavite pravednost, jer je spasenje moje blizu, da doe, i pravednost moja, da se otkrije. 2 Blagoslovljen je ovjek, koji tako ini, i djetetu ovjejem, koje se dri toga: koje dri subotu i ne oskvrni je, uva ruku svoju, da ne uini nita zlo! 3 Neka ne govori tuin, koji pristane uz Gospoda: Gospod e me iskljuiti iz svojega naroda. Neka ne govori ukopljenik: Ah, ja sam samo suho drvo! 4 Jer ovako veli Gospod: Ukopljenicima, koji dre subote moje i to izabiraju, to je meni ugodno, i dre se zavjeta mojega: 5 Njima dajem u kui svojoj i meu zidovima svojim mjesto i ime, koje je bolje nego sinovi i keri. Ime vjeno dajem im, koje se nikada ne zatre. 6 A tuine, koji pristanu uz Gospoda,

Izaija
zato nijesi sustao. 11 Od koga si se uplaio i koga si se pobojao, da si postao nevjeran, da nijesi na me mislio i za me nijesi mario? Zar ne, jer sam ja utio, i to od davna vremena, zato li me se nijesi vie bojao? 12 Ali ja u objaviti, kako je s tvojom pravednou i s tvojim djelima koja ti nee ti koristiti nita. 13 Kad onda zavikne, neka te izbave tvoje gomile idola! Ali e ih sve odnijeti vjetar, i jedan e ih dah otpuhnuti, a tko se u me uzda, batinit e zemlju, zaposjednut e svetu goru moju. 14 Tada e se rei: Nainite put! Nainite put! Poravnite put! Uklonite svaku smetnju s puta naroda mojega! 15 Jer ovako govori visoki, uzvieni, koji vjeno stoluje i zove se Svetac: U visini, u svetitu stanujem, ali i kod poniznoga i skruenoga, da nanovo oivim duh skruenome i nanovo okrijepim srce slomljenome. 16 Jer se neu dovijeka svaati i neu se jednako gnjeviti. Inae ginu preda mnom duh i due, to sam ih stvorio. 17 Zbog grijene lakomosti njegove gnjevio sam se na narod i pohaao ga: skrio bih se i srdio, a on se je odmetnuo putem srca svojega. 18 Vidio sam putove njegove, ali u ga iscijeliti i voditi i dat u utjehu njegovima to trpe. 19 Ta sam, koji dajem obeanje: mir, mir dalekima i blizima, govori Gospod, ja u ih iscijeliti. 20 A bezbonici su kao more uzburkano, koje se ne moe umiriti, i kojega voda izmee mulj i blato. 21 Nema mira bezbonicima, veli Bog moj.

528

svoju kao sita i da stere poda se vreu i pepeo? Zar e to zvati postom i danom ugodnim Gospodu? 6 Nije li ovo post, to ga volim: da razvee sveze nepravedne, da razdrijei remene ropstva, da pusti na slobodu zarobljenike i izlomi svaki jaram? 7 Nije li u tom, da prelama kruh svoj gladnome i prima u kuu svoju bijedne beskunike? Kad vidi koga napola gola, ima ga zaodjeti i ne ukloniti se svojemu rodu po krvi. 8 Tada zasja svjetlo tvoje kao zora, zdravlje tvoje brzo procvate, opravdanje tvoje ide pred tobom, sjaj Gospodnji zaplee je tvoje. 9 Ako tada zovne, daje ti odgovor Gospod. Ako vikne za pomo, on e rei: Evo me. Ako izbaci iz svoje sredine jaran, pruanje prsta i prijevarno govorenje 10 l gladnome ponudi, to rado ima, i nasiti nevoljnika, onda zasja svjetlo tvoje u tami, i mlak e tvoj biti jasan kao podne. 11 Vazda e te voditi Gospod, pa i u sui duu e ti krijepiti. Kosti tvoje on jai, i ti si kao vrt dobro zaliven, kao izvor, kojemu voda ne presui nikada. 12 Prastare ruevine sazidaju tvoji, temelje prolih pokoljenja opet ti podie. Prozvat e te zidarom pukotina, popraviteljem ulica za naselje. 13 Ako nogu svoju u subotu ustavi, tako da na sveti dan moj ne obavlja svojih poslova i subotu prozove milinom, a sveti dan Gospodnji potovanja dostojnim i stim ga slavi, da na njemu ne ini svojih putova i ne obavlja svojih poslova i ne govori za svoje stvari: Izaija 58 14 Tada e se veseliti u Gospodu, i ja 1 Vii iz puna grla, ne sustei se, u te izvesti na visine zemaljske i dat podigni glas svoj kao truba! Objavi u ti da uiva batinu svojega oca narodu mojemu grijeh njegov, kui Jakova; jer su to obeala usta Jakovljevoj opaine njezine! Gospodnja. 2 Pitaju me dan na dan i rado bi htjeli doznati putove moje. Kao narod, koji Izaija 59 ini pravednost i ne odmie se od 1 Gle, nje prekratka ruka Gospodnja, pravde Boga svojega, tako oni trae od da pomogne, nije gluho njegovo uho, mene sudove pravedne, navaljuju na da uje. objavljenje Boje. 2 Ne, zlodjela vaa rastavljaju vas s 3 Zato postimo, a ti to ne vidi, Bogom vaim, grijehi vai zaklonili su trapimo se, a ti na to ne pazi? Eto, u lice njegovo od vas, da ne uje. dan, kad postite, idete za poslovima 3 Jer su ruke vae oskvrnjene krvlju, svojim i radite sav rad svoj. prsti vai krivnjom zlodjela, usne vae 4 Eto, postite, da se svaate i tuete, da govore la, jezik va govori krivo. udarate akom opakom. Nemojte dalje 4 Nitko ne trai pravedno sud, nitko se tako postiti kao sada, da se uje glas poteno ne pravda. Oslanjaju se na va u visini nebeskoj! prijevaru i govore la; zainju nevolju i 5 Zar je to post, koji mi je po volji, dan, raaju zlodjela. kada se trapi ovjek? Da objesi glavu 5 Nose jaja gujinja. Pauinu tkaju. Tko

529

Izaija
usta, neka ne izau iz usta tvojih, niti iz usta djece tvoje, niti iz usta unuadi tvoje, veli Gospod, od sada dovijeka! Izaija 60 1 Ustani, svijetli se, jer je dola svjetlost tvoja. Slava Gospodnja sja nad tobom. 2 Jer evo: tmina pokriva zemlju i mrak narode. Ali nad tobom sja Gospod. Nad tobom svijetli slava njegova. 3 Narodi putuju k svijetlu tvojemu i kraljevi k sjaju, koje sja nad tobom. 4 Podigni pogled svoj unaokolo vidi svi su se skupili i dolaze k tebi. Sinovi tvoji dolaze izdaleka, keri se tvoje nose u naruju. 5 Tada e ti, kad to vidi, zasjati od radosti, tvoje e srce zadrhtati i rairiti se, jer k tebi dolazi bogatstvo mora, blago naroda pritjee k tebi. 6 Mnotvo deva prekrilit e te, mlade deve od Midjana i Efe. Svi oni dolaze od Sabe. Zlato i kad donijet e, i radosno e se navjeivati slavna djela Gospodnja. 7 Sva stada cedarska skupit e se za te. Ovnovi nebajotski stajat e ti na slubi. Na rtvenik se moj oni prinose, da mi se ugodi. Kuu slave svoje uinit u jo sjajnijom. 8 Tko su ono to lete kao oblak, kao golubovi k svojim krletkama? 9 lest, mene ekaju zemlje na moru. Lae tarike plove naprijed, da dovezu djecu tvoju izdaleka zajedno sa srebrom i zlatom njihovim za ime Gospoda, Boga tvojega, i za Sveca Izraelova; jer te on hoe proslaviti. 10 Ljudi iz tue zemlje zidaju tvoje zidove, i kraljevi njihovi stoje ti na slubu, jer ako sam te u gnjevu svojemu i udario, ipak sam se smilovao tebi u milosti svojoj. 11 Vrata tvoja stoje svagda otvorena. Ne zatvaraju se danju i nou, da se dovedu u te blago naroda i vode njihove, kraljevi. 12 A narod i kraljevstvo, to ti nee da slui, propast e; takvi e se narodi sasvim zatrti. 13 Krasna stabla Libanona tebi e se donijeti: empresi, brijestovi i jele, da ukrase mjesto svetita mojega i da poaste podnoje nogu mojih. 14 Dubuko sagnuti dolaze k tebi sinovi tlaitelja tvojih. Preziratelji tvoji padaju ti svi pred noge. Zvat e te gradom Gospodnjim, Sionom Sveca Izraelova. 15 Kao nagradu za ono, to si bio ostavljen i mren, tako da te nije nitko pohaao, inim te vjenim ponosom, milinom sviju pokoljenja.

pojede jaja njihova, taj mora umrijeti, zgnjei li se jedno, izlee se guja ljutica. 6 Tkanina njihova ne valja za haljine, tkanjem njihovim ne moe se pokriti. Djela su njihova djela zla, i u rukama je njihovim nasilje. 7 Noge njihove tre na zlo i brze su na prolijevanje nedune krvi. Misli su njihove misli zle, a putovi su njihovi pusto i razor. 8 Za put mira ne znaju oni, nema pravice na koloteinama njihovim. Sami idu samo krivim stazama, i tkogod ide po njima, ne zna za mir. 9 Zato je sud daleko od nas i spasenje ne dolazi do nas. ekamo svjetlost, ali gle, tmina je, bijeli dan, ali putujemo po mraku. 10 Kao slijepci pipamo zid, tumaramo okolo, kao da nemamo oiju. Spotiemo se u po bijela dana kao u sumraje i zdravi slini smo mrtvima. 11 Mumljamo svi kao medvjedi i guemo jednako kao golubovi. ekamo sud, a on ne dolazi, spasenje, a ono je daleko od nas, 12 Jer je velik broj grijeha naih pred tobom. Opaine nae svjedoe proti nama, jer smo svijesni grijehima svojim i znamo prijestupe svoje: 13 Vjerolomstvo i zanijekanje Gospoda, odstup od Boga svojega, govorenje o nasilju i otpadu, izmiljanje i iznoenje rijei lanih. 14 Tako je pravica potisnuta, i pravednost stoji daleko, jer istina opada na trgu, i potenje ne moe da proe. 15 Tako mora nestati istine, i tko se uklanja oda zla, nema ga. Gospod je to vidio, i bilo mu je vrlo neugodno, to vie nije bilo pravice. 16 I vidio je, da nema ovjeka, i zaudio se, da nitko nije posredovao. Tada mu je pomogla njegova vlastita miica, i pravednost je njegova poduprla njega. 17 Obukao je pravednost kao oklop, i kacigu je pobjede metnuo na glavu. Obukao je kao haljine odjeu osvete i zaogrnuo se gnjevom kao platem. 18 Po djelima, to su se poinila, on e vratiti: protivnicima svojim gnjev, neprijateljima svojim osvetu, i zemljama primorskim on e vratiti. 19 Tada e se na zapadu bojati imena Gospodnjega i na istoku slave njegove, jer e kao plaha rijeka doi on, kojega e goniti dah Gospodnji. 20 Ali e za Sion doi kao otkupitelj, za one, koji su se u Jakovu obratili od otpada, veli Gospod. 21 Moj je zavjet s njima ovaj, veli Gospod: Duh moj, koji poiva na tebi, i rijei moje, to sam ih metnuo tebi u

Izaija
16 I sisat e mlijeko naroda i hranit e se na prsima kraljeva. Spoznat e, da sam ja, Gospod, izbavitelj tvoj, i otkupitelj tvoj jaki Bog Jakovljev. 17 Mjesto mjedi donosim zlato, mjesto gvoa donosim srebro, mjesto drva mjed i mjesto kamenja gvoe. Za poglavarstvo tvoje uinit u mir, za gospodara tvojega pravednost. 18 O nasilju nee se u budue uti u zemlji tvojoj, ni o pustoenju i razaranju u meama tvojim. Zidove svoje zvat e spasenjem, vrata svoja slavom. 19 Nee ti vie sluiti danju sunce kao svjetlo, niti e ti sjaj mjeseca sjati: ne, Gospod e ti biti vjenim svjetlom i Bog tvoj sjajnim ukrasom tvojim. 20 Nee vie zalaziti sunce tvoje, niti e ieznuti mjesec tvoj; jer e ti Gospod postati vjenim svjetlom, i pri kraju su dani alosti tvoje. 21 Narod e se tvoj sastojati od samih pravednika. Oni e zauvijek posjedovati zemlju, mladicu, koju sam posadio, djelo ruku mojih, na moju slavu. 22 Najmanji e postati plemenom, najneznatniji jakim narodom. Ja, Gospod, brzo u to izvesti u svoje vrijeme. Izaija 61 1 Duh svemoguega Gospoda poiva la meni, jer me je pomazao Gospod, poslao me, da donesem poniznima veselu vijest. On me je poslao, da iscijelim slomljena srca, da navijestim zarobljenima slobodu, vezanima otkupljenje, 2 Da oglasim godinu milosti Gospodnje i dan osvete Boga naega, da utjeim sve alosne, 3 Da alosnima u Sionu kao dar dadnem na glavu nakit mjesto pepela, ulje radosti mjesto odjee alosti, hvalospjev mjesto plaljivosti? Hrastovi pravednosti zvat e se oni, nasad Gospodnji za slavu njegovu. 4 Oni e sazidati prastara mjesta razorena, podignut e opet, to je bilo opustoeno u vrijeme praotaca. Ponovit e gradove puste, to su leali porueni kroz mnoga pokoljenja. 5 Tuini se postavljaju kao pastiri vaih stada, stranci su vai ratari i vai vinogradari. 6 A vi ete se zvati sveenici Gospodnji, sluge Boga naega nazivat e vas. Uivat ete dobra naroda i hvalit ete se bogatstvom njihovim. 7 Sramota e se dvostruko nadoknaditi. Mjesto sramote oni e

530

pjevati nad sudbinom svojom. Tako e dobiti dvojinom posjed u zemlji njihovoj. Imat e vjenu radost. 8 Jer ja, Gospod, ljubim pravicu, mrzim na grabe bezboan. Tako u im vjerno dati plau i vjean zavjet uinit u s njima. 9 Potomci njihovi bit e poznati meu poganima, narataji njihovi meu narodima. Tko ih god vidi, prepoznat e: oni su pokoljenje, to ga je blagoslovio Gospod. 10 Glasno u se veseliti u Gospodu. Dua se moja raduje u Bogu mojemu, jer mo je obukao u haljinu spasenja, zaogrnuo me platem pravednosti kao zarunika, koji sebi sveano namjeta na glavu nakit, kao zarunicu, koja na sebe mee svoj ures. 11 Jer kao to iz zemlje raste bilje i u vrtu nie to se posije, tako e svemogui Gospod uiniti da nikne pravednost i slava pred oima svih naroda. Izaija 62 1 Zbog Siona ne smijem utjeti, zbog Jerusalema ne smijem mirovati, dok opravdanje njegovo ne izae kao svjetlost i spasenje njegovo kao gorua baklja. 2 I narodi e vidjeti opravdanje tvoje i svi kraljevi slavu tvoju, i prozvat e se novim imenom, to e ga odrediti usta Gospodnja. 3 Tada e biti sjajna kruna u ruci Gospodnjoj i kraljevski zlatni vijenac a ruci Boga svojega. 4 Nee se vie zvati ostavljena, niti e se zemlja tvoja zvati pustinja, nego e se zvati milina moja i zemlja tvoja udata, jer e se dopasti Gospodu, i zemlju e tvoju on uzeti za vjerenicu. 5 Jer kao to se mladi vjeri s djevojkom, tako tebe uzimaju u posjed djeca tvoja. I kako se vjerenik raduje vjerenici, tako se tebi raduje Bog tvoj. 6 Na zidovima tvojim, Jerusaleme, namjestio sam straare; itav dan i svu no nee oni uutjeti ni za tren. Vi, koji imate spominjati Gospoda, ne utite! 7 Ne dajite mu mira, dok ne uspostavi Jerusalema i ne uini ga slavom na zemlji! 8 Zakleo se je Gospod desnicom svojom i jakom miicom svojom: Neu vie nikad dati ita tvojega neprijateljima tvojim za hranu, i tuini nee vie piti vina tvojega, oko kojega si se trudio. 9 Ne, tko je eo zrno, neka ga jede i pritom Gospoda hvali! I tko je unio vino, neka ga i pije u svetim trijemovima mojim!

531

Izaija
vjeno ime? 13 Koji ih je vodio preko vodenih bezdana kao konja preko tratine, tako da se nijesu spotakli? 14 Kao kad stoka silazi u dolinu, tako ih je duh Gospodnji vodio uvijek na poivalita. Tako si vodio svoj narod, da stee sebi slavno ime. 15 Pogledaj dolje s neba! Vidi iz svojega svetog i sjajnog stana! Gdje je revnost tvoja i mo tvoja? Ganue srca tvojega i milosre tvoje zar prestadoe prema meni! 16 Jer ti si otac na! Abraham ne zna za nas, i Izrael nas ne pozna. Ti si, Gospode, otac nas. Otkupitelj na od davnine ime je tvoje. 17 Zato si nas pustio da zaemo s putova tvojih, Gospode, da otvrdne srce nae, tako da te se vie ne boji Daj zbog sluga svojih da se vrate plemena, to su svojina tvoja! 18 Jesu li oni samo na kratko vrijeme vladali nad svetim narodom tvojim, jesu li protivnici nai pogazili svetite tvoje? 19 Tako je, kao da nijesi nikada od davnine vladao nad nama, kao da se mi nijesmo zvali po svetom imenu tvojem. Izaija 64 1 Ah, da razdere nebo i sie dolje, da bi zadrhtale gore pred tobom, 2 Kao to oganj upali granje, i oganj uini da uzavri voda - , da se oglasi ime tvoje protivnicima tvojim, da bi pred tobom zadrhtali narodi, 3 Dok ini strahovita djela, kojih nijesmo nikada oekivali! O da sie dolje, da bi zadrhtale gore pred tobom! 4 Od davnina nije se ipak ulo niti se doznalo, nije oko ipak vid jelo, da je koji bog osim tebe tako inio za one, koji ga ekaju. 5 Ti se zauzima za onoga, koji s radou ini pravdu, za one, koji se spominju tebe na putovima tvojim. Ali ah, ti si se gnjevio, a mi smo grijeili dalje svojom nevjernou i svojim otpadom. 6 Tako smo mi svi koliki postali kao ovjek neist, i sva naa pravda kao okaljana haljina, mi svi venemo kao lie. Zlodjela naa odnijela su nas kao vjetar. 7 Nitko nije zazivao ime tvoje, i nitko nije ustao da se dri tebe, jer si bio skrio lice svoje od nas i pustio si nas da dremo pod pritiskom zlodjela svojih. 8 Ali sada, Gospode, - ti si otac na, a mi smo glina, ti si tvorac na, i mi smo svi djelo ruku tvojih. 9 Ne gnjevi se veoma, Gospode, i ne

10 Proite, proite kroz vrata, napravite put narodu! Sagradite, sagradite cestu, uklonite s nje kamenje! Podignite zastavu narodima! 11 Evo, Gospod oglasuje do na kraj zemlje: Recite keri sionskoj: Evo, spasitelj tvoj dolazi! Evo, plaa njegova dolazi s njim, i vraanje njegovo ide pred njim! 12 Oni e se zvati svet narod, otkupljenici Gospodnji. A ti e se zvati traeni, neostavljeni grad. Izaija 63 1 Tko je ono to dolazi iz Edoma, u crvenim haljinama iz Bosre? Sjajan je u svojoj odjei, ponosno koraajui u silnoj snazi svojoj. Ja sam, koji govorim pravednost, koji imam mo da spasim. 2 Zato je crvena odjea tvoja, haljine tvoje kao u onoga koji gazi groe u kaci? 3 U kaci sam ja sam gazio. Od naroda nije nitko bio sa mnom, u gnjevu sam ih svojemu izgazio. Krv mi je njihova poprskala haljine i tako sam iskaljao svu odjeu svoju. 4 Jer je dan osvete bio u srcu mojem, i bila je dola godina otkupljenja mojega. 5 Pogledao sam, a nije bilo pomonika. Gledao sam zauen naokolo, ali nije bilo nikoga da mi pomogne. Tada mi je pomogla miica moja, i jarost mi je moja pomogla. 6 Tako sam izgazio narode u gnjevu svojem, opojio sam ih u jarosti svojoj i prolio na zemlju krv njihovu. 7 Slavit u milost Gospodnju, slavit djela Gospodnja, nakon svega, to nam je uinio Gospod, i veliku dobrotu prema kui Izraelovoj, to ju je njoj iskazao po milosru svojem i po velikoj milosti svojoj. 8 Jer je on rekao: Doista su moj narod, sinovi, koji nee iznevjeriti nikada. Tako im je postao spasitelj. 9 U svakoj alosti njihovoj osjeao se i on tuan, ali ih je spasio aneo lica njegova. U svojoj ljubavi i milosti on ih je otkupio, podigao ih i nosio ih sve dane u davno doba. 10 Ali su oni bili nepokorni i alostili sveti duh njegov. Tada im je on postao neprijatelj, i on je sam ratovao na njih. 11 Onda se je narod njegov spomenuo starih vremena, Mojsija: Gdje je onaj, koji je pastire stada svojega izveo iz vode Nila? Gdje je onaj, koji mu je dao u srce sveti duh svoj? 12 Koji je silnom miicom svojom iao uz desnicu Mojsijevu? Koji je pred njima razdvojio vode, da stee sebi

Izaija
spominji se dovijeka krivnje zlodjela! Eto, ogledaj ipak, mi smo svi tvoj narod. 10 Sveti gradovi tvoji postali su pustinja, Sion je postao pustinja, Jerusalem pusto. 11 Sveti, sjajni gradovi nai, gdje su te slavili oci nai, izgorjeli su ognjem, i sve su dragocjenosti nae potrvene. 12 Moe li se pritom jo uzdrati, Gospode, zar e utjeti i najdublje nas poniziti? Izaija 65 1 Potraili su me, koji nijesu pitali za me. Nali sa me, koji me nijesu traili. Rekao sam narodu, koji se jo nije bio zvao mojim imenom: Evo me, evo me! 2 Cijelo sam vrijeme irio ruke svoje za narodom nepokornim, koji je iao za svojim mislima putom, koji nije bio dobar. 3 Za narodom, koji me je jednako draio bez straha, dok je rtvovao u vrtovima i kadio na rtvenicima od opeka. 4 Oni sjede u grobovima, nouju na utljivim mjestima. Jedu meso svinjee, u sudovima je njihovim juha od neista. 5 Govore: Stoj! Ne dolazi mi blizu, jer sam svet za te. Takvi su ljudi dim u nosu mojem, oganj, to gori vazda. 6 Eto, napisano je preda mnom: Neu mirovati, dok to ne platim. Platit u im u njedra. 7 Za zlodjela vaa i za sve zlodjela otaca vaih, veli Gospod, koji su rtvovali na gorama i na humovima grdili me. Platit u im u njedra plau za djela, to su ih uinili od poetka. 8 Ovako veli Gospod: Kao to se kae o grozdu, kad se u njemu nae soka: Ne kvari ga; jer je blagoslov u njemu! tako u uiniti zbog sluga svojih, da ne unitim sve. 9 Zato u izvesti potomka iz Jakova i batinika svojih gora iz Jude. Jest, izabranici moji bit e batinici. Sluge e moje stanovati tamo. 10 Tada e ravnica aronska postati panjak za ovce i dolina akorska poivalite za goveda narodu mojemu, koji su god pitali za me. 11 A vi, koji ostavljate Gospoda, koji zaboravljate svetu goru moju, koji postavljate to bogu sree i vino mirisno prinosite kao naljev boici sudbine, 12 Vas odreujem za ma. Vi ete svi pripasti na klanje, jer nijeste se odazvali, kad sam zvao, jer nijeste sluali, kad sam govorio, nego ste inili, to je zlo u oima mojim, i izabrali ste, to mi se nije dopadalo.

532

13 Zato ovako veli svemogui Gospod: Gle, sluge e moje jesti, a vi ete gladovati Gle, sluge e moje piti, a vi ete edni biti. Gle, sluge e se moje veseliti, a vi ete se stidjeti. 14 Gle, sluge e moje klicati od radosti u srcu, a vi ete jadikovati od alosti u srcu i ridati iz duha slomljena. 15 Imena svoja ostavit ete izabranima mojim za ukletvu. Svemogui Gospod ubit e vas, a slugama e svojim dati drugo ime. 16 Tko se blagosliva u zemlji, blagoslivljat e se kod Boga vjernosti. Tko se kune u zemlji, klet e se kod Boga vjernosti, jer e se zaboraviti prijanje tjeskobe i ieznut e ispred oiju mojih. 17 Jer gle, ja u stvoriti novo nebo i novu zemlju. Ne spominju se vie stvari prijanje. Nikomu vie ne dolaze na um. 18 Ne, radujte se, veselite se uvijek zbog onoga, to stvaram, jer eto, ja u pretvoriti Jerusalem u veselje i narod njegov u radost. 19 Ja u se sam veseliti zbog Jerusalema i radovati se zbog naroda svojega. Nee se vie u njemu uti glas plaa niti glas jauka. 20 Nee vie biti ondje djeteca od malo dana ni starca, koji potpuno ne navri dobi svoje. Ne, mladi e umirati kao stogodinjak, i tko doivi samo sto godina, vrijedi kao grjenik pogoen prokletstvom. 21 Oni e graditi kue i u njima stanovati. Sadit e vinograde i uivati plodove njihove. 22 Nee oni gradit i, a drugi stanovati. Nee saditi, a drugi jesti. Dobi drvea bit e jednaka dob naroda mojega. Prihod svojih ruku moji e izabranici takoer sami potroiti. 23 Nee se truditi uzalud, niti e raati djecu za jadan svretak, jer su oni rod blagoslovljenih od Gospoda i potomci njihovi zajedno s njima. 24 Prije nego zazovu, ja u se odazvati. Dok jo govore, ja u ve usliiti. 25 Vuk i janje zajedno e pasti, i lav e jesti slamu kao govee, i zmija e se hraniti prahom. Nee zlo initi, nee nikome uditi na svoj svetoj gori mojoj, veli Gospod. Izaija 66 1 Ovako veli Gospod: Prijestolje je moje nebo, i zemlja je podnoje nogama mojim. Kakvu ete mi kuu graditi i kakvo je mjesto mojega poivalita? 2 Jer je sve to ruka moja napravila. Tako je sve to postalo, veli Gospod. Ali

533

Izaija
njegova, tako u vas ja tjeiti. U Jerusalemu vi ete se utjeiti. 14 Kad to vidite, obradovat e se srce vae, tijelo e vae procvasti kao mlada zelen. Tako e se objaviti ruka Gospodnja na slugama njegovim, a zaprijetit e neprijateljima svojim. 15 Jer gle, Gospod e doi u ognju, a kola su mu kao vihor. Gnjev e svoj pretvoriti u propast, prijetnju svoju u plamenove ognjene. 16 Jer Gospod sudi ognjem i maem svojim svakome tijelu. Velik e biti broj pobijenih od Gospoda. 17 Koji se posveuju i oiavaju za vrtove iza sveenika u sredini, pritom jedu meso svinjee, neisto, mie; svi e izginuti, veli Gospod. 18 K meni su dola djela vaa i miljenja vaa. Sve u narode i jezike skupiti, i oni e doi i vidjeti slavu moju. 19 Postavit u znak na njih i neke u od njih kao obraene poslati k narodima: u Tari, Put i Lud, koji nateu luk, u Tubal i Javan, dalekim zemljama na moru, koji jo nijesu uli glasa o meni i nijesu jo vidjeli slave moje; oni e navjeivati slavu moju meu narodima. 20 Tada e se dovesti sva braa vaa iz svih naroda kal dar za Gospoda, na konjima, na kolima, na nosilima, na mazgama i devama, k svetoj gori mojoj u Jerusalem, veli Gospod, kao to prinose sinovi Izraelovi dar u istoj posudi u kuu Gospodnju. 21 Jedan dio izmeu njih uzet u za sveenike i Levite, veli Gospod. 22 Jer kao to e novo nebo i nova zemlja, to ih stvaram, stajati preda mnom, veli Gospod, tako e stajati i vae pleme i vae ime. 23 I od mlaaka do mlaaka i od subote do subote dolazit e svako tijelo, da se pokloni preda mnom, veli Gospod. 24 Tada e se izlaziti, da se vide mrtva tjelesa ljudi, to su otpali od mene. Crv njihov nee umrijeti, oganj se njihov nee ugasiti - bit e oni grdoba svakome tijelu.

ja gledam na onoga, koji je ponizan, na onoga, koji je skruen u duhu, na onoga, koji se brine za rije moju. 3 Tko kolje bikove, a ujedno je ubojica ljudi; tko rtvuje ovce, a ujedno psu lomi zatiljak; tko prinosi dar, a ujedno prinosi krv svinjeu; tko pali kad, a ujedno hvali idola: kao to ovi idu svojim vlastitim putovima i nalaze ugodnost na grdobama svojim. 4 Isto u tako ja izabrati sebi muenja za njih i pustit u na njih ono, to im se gadi, jer, kad sam zvao, nitko se nije odazvao, kad sam govorio, nitko nije htio sluati, nego je inio, to je zlo u oima mojim, i izabrao ono, to mi se nije dopadalo. 5 Sluajte rije Gospodnju, koji se brinete za rije njegovu: Braa vaa, koja mrze na vas, koja vas odbacuju zbog imena mojega, govore ovako: Neka se pokae Gospod u krasoti svojoj, da ugledamo radost vau! Ali e se oni posramiti. 6 uj, vika ide iz grada! uj, iz hrama! uj, Gospod plaa neprijateljima svojim! 7 Prije nego dou bolovi, on e poroditi. Prije nego ga uhvate muk, on e roditi djeaka. 8 Tko je uo tako to? Tko je vidio tako to? Moe li zemlja u jedan dan doi na svijet? Moe li se narod roditi ujedanput, a ipak e Sion leati u bolovima i zajedno raati djecu. 9 Zar da ga jo prijeim kod poroaja?, veli Gospod. Zar da mu to branim ja, koji dajem raati?, veli Bog tvoj. 10 Radujte se s Jerusalemom i veselite se gradu, vi svi, koji ga ljubite! Radujte se s njim svi, koji ste ga alili! 11 Napijte se na utjenim prsima njegovim! Srite, naslaujte se na punini krasote njegove! 12 Jer ovako veli Gospod: Gle, ja dovodim spasenje k njemu kao rijeku, sjajno bogatstvo naroda kao nabujali potok. Vi ete se na njemu napiti. Bit ete noeni na rukama, milovani na koljenima. 13 Kao djeaka, kojega tjei mati

Jeremija
1 Ovo su govori Jeremije, sina Hilkijina, iz roda sveenikoga, to je stajao u Anatotu u zemlji Benjaminovoj. 2 Njemu doe rije Gospodnja u dane kralja Judina Josije, sina Amonova, u trinaestoj godini vladanja njegova. 3 l doe mu ona u dane kralja Judina Jojakima, sina Josijina, do svretka jedanaeste godine kralja Judina Zedekije, sina Josijina do odvoenja stanovnika Jerusalema u petom mjesecu. 4 Doe mi rije Gospodnja: 5 Prije nego te stvorih u krilu materinu, izabrao sam te. Prije nego ti

Jeremija
izae iz krila materina, posvetio sam te, postavio sam te za proroka narodima. 6 A ja rekoh: Ah, moni Gospode, evo, ja ne mogu govoriti, ja sam jo tako mlad! 7 Ali mi ree Gospod: Ne govori: Ja sam jo tako mlad! Idi samo, kamo te aljem i navjeuj, to ti zapovjedim! 8 Ne boj se njih, jer sam ja s tobom, da te ouvam! veli Gospod. 9 I Gospod prui ruku svoju i dotae se usta mojih, i ree mi Gospod: Eto meem rijei svoje a u tvoja usta. 10 Vidi, dajem ti danas punomo nad narodima i kraljevstvima, da trga i razdire, da istrebljuje i rui, da gradi i sadi! 11 Nato mi doe rije Gospodnja: to vidi, Jeremija? Ja od odgovorih: Vidim granu bademovu. 12 Tada mi ree Gospod: Dobro vidi: Jer bdijem nad svojom rijeima, da je izvrim. 13 I opet mi doe rije Gospodnja: to vidi Ja odgovorih: .Vidim lonac, to vrije, i njegov otvor naginje se ovamo sa sjevera. 14 Tada mi ree Gospod: Sa sjevera uzavire zlo na sve stanovnike ove zemlje. 15 Jer eto, a sazivljem sva plemena sjevernih kraljevstva, veli Gospod. Ona dolaze i tabore sva kolika pred vratima Jerusalema, pred svim zidovima njegovim unaokolo, pred svim gradovima Judinim. 16 Tada u im izrei sud svoj za svu zlou njihovu, to su ostavili mene, i rtvovali drugim bogovima, i klanjali se djelima ruku svojih. 17 A ti opai bedra! Ustani, navjeuj im sve, to ti zapovjedim! Ne plai se njih, inae u ja uplaiti tebe od njih. 18 Ali gle, ja te danas inim gradom tvrdim, stupom gvozdenim, zidom mjedenim proti svoj ovoj zemlji, proti kraljevima Judinim, proti velikaima njegovim, proti sveenicima njegovim i proti narodu ove zemlje. 19 Oni e udariti na te, ali te nee nadvladati, jer ja stojim uza te, veli Gospod, da te izbavim! Jeremija 2 1 Doe mi rije Gospodnja: 2 Idi, vii Jerusalemu glasno u uho: Ovako veli Gospod: Naplatio sam ti mladu ljubav tvoju, zaruniku milinu tvoju, kad si u pustinji iao za mnom, u zemlji, gdje se ne sije, 3 Izrael le vrijedio Gospodu kao sveto dobro, kao prvina od rodova njegovih. Tko bi jeo od toga, taj je to morao

534

okajati; zlo je dolo na njega, veli Gospod. 4 ujte rije Gospodnju, kuo Jakovljeva i sve porodice kue Izraelove! 5 Ovako veli Gospod: to nepravedno naoe na meni oci vai, te odstupie od mene i pristadoe za idolima nitavim i sami postadoe nitavi 6 Nijesu pitali: Gdje je Gospod, koji nas je izveo iz Egipta, koji nas je vodio po pustinji, po pustarama i gudurama, po zemlji suhoj i mranoj, po zemlji, kojom ne prohodi putnik, i u kojoj ne stanuje nitko? 7 Dovedoh vas u zemlju plodnu, da uivate dobra njezina i plodove njezine. A vi dooste i oskvrniste zemlju moju i batinu moju uiniste gadnim mjestom. 8 Sveenici nijesu pitali: Gdje je Gospod? uvari zakona nijesu me poznali. Pastiri su mi postali nevjerni. Proroci su bili proroci baalovi; trali su za idolima nemonim. 9 Zato vas optuujem, veli Gospod, i djecu djece vae optuujem. 10 Jest, prijeite na otoke Kitimske i vidite! Poljite tamo u Kedar, raspitajte dobro i istraite, je li ikad bilo tako to: 11 Je li koji narod promijenio bogove svoje, ako i nijesu bogovi! A moj je narod predao slavnoga Boga svojega za idole nemone. 12 Zaudi se tome, nebo, i zgrozi se i zaprepasti! veli Gospod. 13 Jest, dvostruk je grijeh poinio moj narod: ostavili su mene, izvor ive vode, da kopaju sebi studence, raspucane bunareve, to ne dre vode. 14 Je li Izrael sluga, u kui roen rob? Zato je postao prijesnom? 15 Nad njim riu lavovi rikom glasnom. Pustinjom su uinili zemlju njegovu. Popaljeni su gradovi njegovi, te nema stanovnika u njima. 16 ak i oni iz Memfisa i Tafnesa popasoe ti tjeme. 17 Nije li tomu kriv tvoj otpad, od Gospoda, Boga tvojega, u vrijeme, kad te je vodio pravim putem? 18 A to tri sad u Egipat, da pije vodu iz Nila? to tri tamo prijeko u Asiriju, da pije vodu iz Eufrata? 19 Zloa je tvoja, koja te kara, otpad je tvoj, koji te kazni. Upamti i vidi, lako je zlo i gorko, to ostavlja Gospoda, Boga svojega, i ne boji se mene! veli Svemogui Gospod nad vojskama. 20 Odavno si izlomio jaram svoj i istrgao ueta svoja i rekao si: Ne sluim ti vie! A na svakom visokom humu, pod svakim zelenim drvetom predao si se idolskim ljubavnicima.

535

Jeremija
u koje se uzda; ti nee imati sree s njima. Jeremija 3 1 Stavimo sluaj: ovjek pusti enu svoju. Ona ode od njega i poe za drugoga. Hoe li se onaj opet vratiti k njoj? Nije li se takva ena sasvim oskvrnila? S mnogim si se prijateljima ti upustila i hoe li se opet vratiti k meni? veli Gospod. 2 Podigni oi svoje k visinama i ogledaj! Gdje se nije tebi uinila sramota? Na putovima si sjedio, ekajui ih, kao Arapin u pustinji. Tako si osramotio zemlju bludom svojim i zloom svojom. 3 Bujice su se zaustavile. Nije pao kasni dad. Ali si ti prihvatio elo ene zloglasne, ostavio si na stranu svaki sram. 4 Sada dakako vie k meni: Oe moj! Ti si prijatelj mladosti moje! 5 Hoe li se on vjeno gnjeviti? Hoe li se Vjeno opominjati toga? Jest, tako govori, a pritom ini zlo i tjera to do kraja! 6 Gospod mi ree dane kralja Josije: Jesi li vidio, to je uinila odmetnica Izrael? Ila je na svako visoko brdo i pod svako zeleno drvo i zlo je initi ondje! 7 Mislio sam, da e doi k meni natrag, kad je to sve uinila, ali se nije vratila. To zapazila nevjernica, njezina sestra Juda. 8 A ona je i vidjela, da sam odmetnicu Izraela upravo zato, jer je inila zlo, odbacio, i dao joj knjigu raspusnu. Ali se nevjernica, njezina sestra Juda, nije uplaila, nego je otila i isto tako inila zlo. 9 Svojim lakoumnim, razuzdanim ponaanjem oskvrnila je zemlju kamenom i drvetom inila je zlo. 10 Kod svega toga nije se vratila k meni nevjernica, njezina se, sestra Juda, svim srcem, nego samo lano, govori Gospod. 11 Nato mi ree Gospod Pravednija stoji odmetnica Izrael, od nevjernice Judeje. 12 Idi, vii ove rijei tamo prema sjeveru i reci: Vrati se, odmetnice, Izraele! veli Gospod. Neu vie gnjevno gledati na vas; jer sam milostiv, veli Gospod, ne gnjevim se dovijeka. 13 Samo priznaj krivnju zlodjela svojih, da si Gospodu, Bogu svojemu, prelomila vjernost i da si sad amo, sad tamo trala k poganskim idolima pol svakim zelenim drvetom. Ali nijeste posluali poziva mojega! veli Gospod.

21 Bio sam te posadio kao lozu plemenitu, kao posve pravu bilinu. Ali kako si mi se izrodio u divlju lozu? 22 l kad bi se oprao luinom i uzeo sebi mnogo sapuna: krivnja zlodjela tvojih ostaje mrlja preda mnom! veli svemogui Gospod. 23 Kako moe samo rei: Nijesam se zamrljao, nijesam trao za baalima! Pogledaj svoje poslove u dolini! Promisli, to si uinio! Ti si brzonoga deva, koja tri sad amo, sad tamo, 24 Divlja magarica, navikla na pustaru, koja divljom pohlepom zijeva za zrakom. Tko dui upalu njezinu? Tko je trai, nalazi je bez muke u vrijeme upale njezine. 25 Pazi, inae obosit e, i grlo e ti se jo osuiti. Ali ti veli: Nemogue! Ne! Ja ljubim tue idole, trim za njima! 26 Kao to se lupe posrami, kad se uhvati, tako stoji posramljena kua Izraelova sa svojim kraljevima i svojim knezovima, sa svojim sveenicima i svojim prorocima. 27 Oni govore drvetu: Ti si otac moj!, i kamenu: Ti si mi darovao ivot! A meni okreu lea, a ne lice. Ali u vrijeme nevolje viu: Ustani, doi nam u pomo! 28 Gdje ostaju bogovi tvoji, to si ih sam nainio sebi? Neka ustanu, ako ti mogu pomoi u vrijeme nevolje, jer mnogobrojni su kao gradovi tvoji, Juda, i bogovi tvoji. 29 Zato se tuite na me, ikad ste me svi ostavili? veli Gospod. 30 Uzalud sam udarao djecu tvoju: stege ne primie. Ma va prodera proroke vae kao lav to davi. 31 Izroeni rode, to ste vi, uvaite rije Gospodnju! Jesam li ja postao Izraelu pustinja, mrana zemlja? Kako kae moj narod? Dosta smo lutali u njoj, ne dolazimo vie nikada k tebi! 32 Zaboravlja li djevojka svoj nakit, zarunica tkanicu svoju? A narod je moj zaboravio mene, ima tomu dana nebrojeno. 33 Kako se dobro razumije u to, da pronae milosnike! Tako si priviknuo svoj put i na zle stvari. 34 Na skutovima lijepi ti se krv siromaha nedunih. Kod provale nijesi ih zatekao. 35 Unato svemu tomu jo tvrdi: Bez krivnje sam. Gnjev se je njeov odvratio od mene! Sad te pozivam na odgovor, jer tvrdi: Nijesam nita zlo poinio! 36 A kako si na tom, da mijenja svoj put! I od Egipta poet e sramotu, kako si je imao od Asirija. 37 I odatle e morati otii s rukama nad glavom, jer Gospod odbacuje one,

Jeremija
14 Vratite se natrag, sinovi odmetnici! veli Gospod. Jer sam ja gospodar va. Uzet u vas, pa bio i samo jedan iz jednoga grada i dva iz jednoga plemena, i odvest u vas kui l Sion. 15 Dat u vam pastire po srcu svojemu, koji e vas pasti mudrou i razboritou. 16 I kad se onda umnoite i mnogobrojni postanete u zemlji u one dane, veli Gospod, nee se vie nikada govoriti: Koveg zavjeta Gospodnjega! Nee se vie na njega misliti, i nee se vie on spominjati, i nee ga vie nestati, niti e se drugi praviti. 17 U ono e se vrijeme Jerusalem zvati prijestolje Gospodnje. Svi e se narodi neznaboaki skupiti tamo, k imenu Gospodnjemu u Jerusalem, i ni jedan nee vie ii za prkosom svojega opakog srca. 18 U one e se dane sjediniti kua Judina s kuom Izraelovom. Iz zemlje sjeverne vratit e se oni zajedno u zemlju, koju sam dao u batinu ocima vaim. 19 Ja sam bio mislio: Kako u te ipak drati mjesto sina i dragocjenu ti zemlju podijeliti, najkrasnije prebivalite neznaboaca? Nadao sam se: Oe moj, tako si me zvao, da nee nikada odstupiti od mene! 20 Ali kao to ena nevjerno ostavi druga svojega, tako ste i vi meni prelomili vjernost, kuo Izraelova! veli Gospod. 21 uj! Na visinama uje se pla, vapaj djece Izraelove, jer su hodili krivom stazom, zaboravili Gospoda, Boga svojega! 22 Vratite se, sinovi odmetnici, ja u iscijeliti rane otpada vaega! Evo nas, dolazimo k tebi, jer si Gospod, Bog na! 23 Doista, prijevara su humovi, buka na gorama! Doista, samo je u Gospoda, Boga naega, spasenje Izraelu. 24 Taj je sramotni idol proderao trud otaca naih od mladosti nae, ovce njihove i goveda njihova, sinove njihove i keri njihove. 25 Moramo leati u sramoti svojoj, i pokriva nas rug na, jer smo grijeili Gospodu, Bogu svojemu, mi i oci nai, od mladosti do dana dananjega. Nijesmo vie pazili na glas Gospoda, Boga svojega!

536

2 I kune li se: Tako da je iv Gospod! poteno, istinito i pravo, onda e se neznaboci blagoslivljati u njemu i njim e se diiti. 3 Jer ovako veli Gospod ljudima u Judi i u Jerusalemu: Izorite sebi krevinu i ne sijte u trnje! 4 Obreite se Gospodu i skinite okrajak sa srca svojega, ljudi Judini, stanovnici Jerusalema! Inae bukne kao oganj jarost moja i razgori se - i nitko ne moe ugasiti - zbog zloe djela vaih. 5 Objavite u Judi! Oglasite u Jerusalemu! Trubite u trubu po zemlji! Viite iz puna glasa: Skupite se! U tvrde gradove moramo poi! 6 Razmahnite zastavama prema Sionu! Bjeite! Ne stajajte, jer aljem zlo sa sjevera i silno razorenje. 7 Iz gutare svoje die se lav, davitelj se naroda otresa, ostavlja leaj svoj, da zemlju tvoju uini pustinjom. Gradovi e tvoji biti opustoeni i bez ljudi. 8 Zato se zamotajte u haljine alobne! Plaite i ridajte: Gnjev Gospodnji estoki ne odvraa se od nas. 9 U onaj dan, veli Gospod, ne znaju se snai kralj i knezovi. Sveenike obuzima uas, i proroke hvata groza. 10 Govore: Ah, moni Gospode! Doista, ti si ovaj narod i Jerusalem gorko prevario vijeu imat i ete spasenje! A sada nam ide ma, na ivot! 11 U ono vrijeme govori se o tom narodu i o Jerusalemu: Vjetar vru s visina pustinjskih udari na ker, narod moj, ne da hladi ni da proisti. 12 Vihor silan dolazi mi na slubu. I ja sam onaj, koji im izrie sud. 13 Gle, kao oblak podie se! Kao vihor ume kola neprijateljska! Bre od orlova lete konji! Teko nama, propadosmo! 14 Operi srce svoje od zloe, Jerusaleme, tako e se spasiti! Dokle e jo u grudima tvojim stajati grijene osnove? 15 uj samo, glas iz Dana, glasnik nesree od gora Efraimovih: 16 Javite plemenima, oglasite Jerusalemu: Opsadnici dolaze iz daleke zemlje i podiu poziv na boj proti gradovima Judinim. 17 Kao uvari poljski postavlja ju se oko njega, jer ustade na me, veli Gospod. 18 ivot tvoj i djela tvoja to ti donesoe. Kriva je zloa tvoja, da ti je gorko, da te Jeremija 4 prihvaa za srce. 1 Ako se vraa, Izraele, veli Gospod, 19 Grudi moje, grudi moje, previjam se vrati se k meni! Ako mi ukloni s oiju u boli, puca mi srce! Bui mi nutrina te gadove idolske, nee ostati bez moja - ne mogu zamuknuti: Glas trube domovine uje, srce moje, viku bojnu!

537

Jeremija
upravo su oni svi koliki izlomili jaram, potrgali ueta, 6 Zato ih bije lav ume, davi ih vuk iz pustare, lei i vreba ris pred gradovima njihovim: tko izae iz njih, bit e rastrgan, jer su mnogobrojne opaine njihove, mnogovrsni su grijehi njihovi. 7 Kako bih ti ja jo oprostio? Sinovi su mi tvoji postali nevjerni i zaklinjali se idolima nitavim. Uinio sam savez s njima. Ali oni ponitie zavjet i postadoe gosti u kui idolskoj. 8 Oni su kao tovni, pretili konji; svaki hre za idolima drugoga. 9 Zar da tako to ne kaznim? veli Gospod. Zar da se ne osvetim takvu narodu? 10 Popnite se na obronke, razarajte ih, ali ih nemojte sasvim zatrti! Sasijecite loze njihove, jer nijesu vie Gospodnje. 11 Jest, postadoe mi sasvim nevjerne, kua Izraelova i kua Judina, veli Gospod. 12 Nijeu Boga i govore: Nita za to. Ne dolazi nesrea na nas. Ne vidimo maa ni gladi. 13 Proroci su brbljavci vjetroviti: rije Boja nije nikad u njima; neka njima samima bude tako! 14 Zato ovako veli Gospod, Bog nad vojskama: Kad tako govorite, onda u ja rijei svoje uiniti u ustima tvojim ognjem i taj narod drvetom, da ih spali oganj. 15 Gle, ja dovodim izdaleka narod na vas, kuo Izraelova, veli Gospod. Narod nepobjediv, prastar je to narod, narod, kojemu jezika ne zna. 16 Tu je njegov grob otvoren. Svi koliki po izboru junaci. 17 On ti jede etvu i kruh, on ti jede sinove i keri, on ti jede ovce i goveda, on ti jede lozu i smokvu, i on ti maem rui tvrde gradove u koje se uzda. 18 Dodue neu vas ni u one dane, veli Gospod, sasvim unititi. 19 A kada pitate: Zato nam sve ovo uini Gospod, Bog na? onda e im rei: Kako ste ostavili mene i sluili tuim bogovima u zemlji svojoj, tako ete sluiti tuincima u zemlji, koja nije vasa. 20 Javite ovo u kui Jakovljevoj! Oglasite u Judi: 21 uj, narode pun ludosti i nerazuma, koji ima oi a ne vidi, koji ima ui a ne uje! 22 Mene se zar neete bojati, veli Gospod, preda mnom zar neete drhtati? Ja sam postavio moru pijesak za meu, za vjeitu ogradu, koju ne prekorauje nitko. Ako i bude, ne mogu nita, ako valovi i huje, ne prelaze.

20 Razor na razor! glasi vijest, opustoena je sva zemlja! U as su razoreni atori moji, u tren stan moj! 21 Dokle moram gledati zastave, moram sluati glas trube? 22 Ah, zaluen je narod moj! Ne htjedoe nita znati o meni. Luda su djeca, bez razboritosti, mudri su samo, da zlo ine; a dobro initi ne umiju. 23 Gledam zemlju i gle: samo pustinja i pometnja, k nebu: svjetlost je njegova ieznula! 24 Gledam gore i gle: tresu se one! Svi su humovi zadrhtali! 25 Gledam i gle: nema vie ovjeka! Sve su ptice nebeske odletjele! 26 Gledam i gle: zemlja plodna lei pusta, razoreni su svi gradovi njezini od Gospoda, od estine gnjeva njegova. 27 Jer ovako veli Gospod: Sva zemlja ima da postane pustinja, ali neu je sasvim unititi. 28 Nad tim se zemlja zamotava u alost, i nebo gore u tamu. Zato sam oitovao osnove svoje; ne kajem se, i neu to pustiti! 29 Pred vikom Konjanici i strijelci! bjee svi gradovi. Kriju se ljudi u gutare, i penju se na hridine. Svaki je grad ostavljeni nitko vie ne stanuje u njima. 30 A ti, opustoena, to ini tada? Ako se i oblai u odijelo grimizno, ako se i kiti nakitom zlatnim, ako i bojadie oi sebi: zaludu se pravi lijepom. Siti su te milosnici, rade ti o glavi. 31 Ah, viku ujem kao od ena u bolima, vapaje tjeskobne kao ene, koja prvi put raa: glas keri sionske, koja jeca, i lama ruke: Teko meni, ubojicama pripada ivot moj! Jeremija 5 1 Proite po ulicama Jerusalema, gledajte i pitajte! Traite na trgovima njegovim, naete li jednoga, ima li samo jedan, koji ini pravo, koji se dri vjernosti i ja u mu oprostiti! 2 Govore: Tako da je iv Gospod! pa opet se krivo kunu. 3 Nijesu li oi tvoje, Gospode, upravljene na poteno bie? Udarao si ih, ali ih nije boljelo, predao si ih unitenju, ali oni nee da prime stegu, tvre im je elo od kamena, i nee da se obrate. 4 Mislio sam: Moda su to samo mali ljudi, koji tako ludo rade, jer ne znaju puta Gospodnjega, pravice Boga svojega. 5 Zato u poi k velikima i s njima govoriti, oni sigurno znaju put Gospodnji, pravicu Boga svojega. Ali

Jeremija
23 Ali ovaj narod ima srce puno prkosa i puno pobune; oni otpadoe i otidoe. 24 I ne kai sebi: Bojmo se Gospoda, Boga svojega, koji daje dad, rani i kasni dad u pravo vrijeme; koji napaja njive, uzdrava nam etvu! 25 Krivnja zlodjela su vaa to sprijeila, grijehi vai dre daleko blagoslov od vas. 26 Jest, bezbonika ima u narodu mojem. Oni vrebaju izgureni kao ptiari, meu zamke i hvataju ljude. 27 Kao krletka puna ptica, tako su kue njihove pune nepravednoga dobra. 28 Zato su postali moni i bogati. Pretili su postali i gojni; jest, zloa njihova prelazi svaku mjeru. Ne brinu se za pravdu, ne nastupaju za pravicu sirote i ne odluuju stvar siromaha. 29 Zar da tako to ne kaznim? veli Gospod. Zar da se ne osvetim takvu narodu? 30 Uas i strahota biva u zemlji. 31 Proroci prorokuju la, sveenici rade na svoju ruku, i tako voli moj narod, a to ete initi, kad se priblii kraj? Jeremija 6 1 Bjeite, sinovi Benjaminovi, iz Jerusalema! U Tekoi zatrubite u trubu! Zamahnite zastavom prema BetHakeremu, jer od sjevera prijeti nesrea, silan razor. 2 Milu, razmaenu, unitavam, ker sionsku. 3 Pastiri dolaze k njoj sa stadima svojim, razapinju oko nje atore svoje; svaki pase podruje svoje. 4 Posvetite se za boj proti njoj! Ustanite, izai emo u podne! Teko nama! Ve se naginje dan ve se protee sjena veernja. 5 Ustanite, izaimo po noi, razorimo palae njezine! 6 Jer ovako veli Gospod nad vojskama: Sijecite drva njezina, nainite opkop proti Jerusalemu, jer to je grad, koji se ima kazniti, posvuda u njemu vlada tlaenje. 7 Kao to bunar dri svjeom vodu svoju, tako on dri svjeom zlou svoju, nepravda i nasilje, uje se u njemu jad i zlostavljanje, jednako su mi pred oima. 8 Popravi se, Jerusaleme, da se ne odvratim od tebe, inae te obraam u pustinju, u zemlju bez stanovnika. 9 Ovako veli Gospod nad, vojskama: Temeljito pabirenje drat e se na ostatku Izraelovu kao na okotu, ispruit e ruku kao vinogradar za lozama.

538

10 Kojemu u govoriti i koga opominjati, da me uje, jer doista, uho se njihovo neobrezano, te ne moe uti! Gle, rije je Gospodnja njima podsmijeh, ne dopada im se. 11 Prepun sam gnjeva Gospodnjega, iznemogao sam usteui ga. Moram ga izliti na dijete na ulici, na svu etu mladia; jest, muevi i ene hvataju se, starac s vremenim. 12 Kue njihove zapadaju strance s njivama i enama, kad ispruim ruku proti stanovnicima ove zemlje, veli Gospod. 13 Jer od najmanjega do najveega sve misli samo na vlastitu korist; proroci i sveenici, svi varaju. 14 Lom naroda mojega hoe da lijee govorei mu olako Mir, mir, a mira nema. 15 Morali bi se stidjeti, to su inili gad, ali se ne stide, ne znaju se vie zarumeniti. Zato e popadati, kad pada sve, i sruiti se, kad ih kaznim, veli Gospod. 16 Ovako veli Gospod: Zakoraite na nove putove, pogledajte naokolo i pitajte za staze stare, gdje je put k spasenju! Ali, idete po njemu, nai ete mir dui svojoj, a oni rekoe: Neemo da idemo po njemu! 17 Postavio sam vam straare: Pazite na trubljenje truba, ali oni rekoe: Neemo da pazimo m njih. 18 Zato ujte, narodi, sluaj zajednico, to im se dogaa! 19 uj, zemljo! Evo, ja nesreu donosim na ovaj narod, plau za osnove njihove, jer ne idu za uputama mojim i zakon moj zabacuju. 20 to e mi jo tamjan iz Sabe, mirisni cimet iz daleke zemlje? rtve vae paljenice nijesu mi vie i ugodne, rtve vae zaklanice ne do padaju mi se. 21 Zato ovako veli Gospod: Evo, ja u metnuti ovome narodu smetnje na put, neka se s njih srue, oci i sinovi zajedno! Susjed zajedno s drugim neka propadne! 22 Ovako veli Gospod: Evo, narod dolazi iz zemlje sjeverne, velik narod ustaje s krajeva zemlje. 23 Luk nosi i koplje, tvrd je bez milosra, vika je njegova kao buno more, na konjima juri ovamo, kao ratnik naoruan, proti tebi, keri sionska! 24 uli smo glas o njemu: ruke nae sustaju i klonu, tjeskoba nas obuzima i bol kao enu, kad rada. 25 Ne idite na polje, ne stupajte na ulicu, jer prijeti ma neprijateljev, groza unaokolo. 26 Keri, narode moj, obuci alobnu

539

Jeremija
uzdanje, i sa svetim mjestom, koje sam dao vama i ocima vaim, postupati tako, kao to sam postupao sa Silom: 15 Ja vas odbacujem od sebe, kao to sam odbacio svu brau vau, cijelo pleme Efraimovo. 16 A ti se ne moli za taj narod, ne podii za njih molitve i zagovora! Ne navaljuj na me; jer te neu usliiti! 17 Zar ne vidi, to ine po gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim? 18 Djeca kupe drva, oci loe oganj, i ene mijese tijesto, da peku kolae kraljici nebeskoj, i tuim bogovima daruju se naljevi, da ozlovolje mene. 19 A mene zar da ozlovolje, govori Gospod, ili ne upravo same sebe, da se osramote sramotno? 20 Zato ovako govori svemogui Gospod: Gle, estok gnjev moj izlit e se na ovo mjesto, na ovjeka i stoku, na drveta poljska i plodove zemaljske. Raspalit e se i nee se ugasiti nikada. 21 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Gomilajte samo rtve paljenice na etve zaklanice i jedite meso! 22 Kad sam oce vae vodio iz Egipta, nijesam im toliko davao propise i zapovijedi o rtvama paljenicama i zaklanicama, 23 Nego sam im vema zapovjedio ovo: Sluajte glas moj, i bit u Bog va, i vi ete biti narod moj! Idite posve putem, to sam vam ga pokazao, da vam bude dobro! 24 Ali nijesu posluali, nijesu mi prignuli uha svojega. Slijedili su pohote svoje u opakosti svojega zla srca; okrenue mi leda a ne lice. 25 Od onoga dala, kad izaoe oci vai iz Egipta, do dana dananjega rano i kasno slao sam vam sve sluge svoje, proroke. 26 Ali me le posluae i ne prignue mi uha svojega, nego se pokazae tvrdovrati i inili su gore nego oci njihovi. 27 I kad im kae sve ove rijei, nee te posluati, pozove li ih, nee se odazvati. 28 Tada im reci: Ovo je narod koji ne slua glasa Gospoda, Boga svojega, ne prima stege, i nema vjernosti, ieznula je iz usta njihovih. 29 Oiaj svoju lijepu kosu baci je i tuguj na visinama, jer je Gospod odbacio, otisnuo od sebe rod na koji se gnjevi. 30 Jer su inili sinovi Judini, to mi se nije dopadalo, veli Gospod. Metnuli su gadne idole svoje u kuu, koja nosi moje ime, i oskvrnili je. 31 Postavili su u dolini Ben-Hinomu

odjeu, baci se na prah i ali kao za sinom jedincem, tuguj gorko: Najedanput je doao na nas zatira. 27 Za straara te postavljam narodu svojemu, za ispitatelja, da doznaje i izvia put njegov. 28 Svi su buntovnici i klevetnici, samo mjed i gvoe, svi su pokvareni. 29 Mjeina pue, posve ostaje u ognju olovo, uzalud je sve taljenje; zli se ne daju izluiti. 30 Zovu se srebro zabaeno, jer ih je zabacio Gospod. Jeremija 7 1 Rije, to doe Jeremiji od Gospoda, govorei: 2 Postavi se na vrata hrama Gospodnjega i oglasi ondje ovu rije: ujte rije Gospodnju, svi Judejci, koji ulazite na ova vrata, da se poklonite Gospodu! 3 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Popravite putove svoje i djela svoja, pa u uiniti da stanujete na ovom mjestu! 4 Ne uzdajte se u lanu rije: Hram Gospodnji, hram Gospodnji, hram Gospodnji ovo je! 5 Samo ako ozbiljno popravite putove svoje i djela svoja, ako doista inite pravo meu se, 6 Ako ne pritiskujete strance, sirote i udovice, krvi nedune ne prolijevate na ovom mjestu, i ne trite za tuim bogovima na svoju tetu, 7 Tada u uiniti da stanujete na ovom mjestu, u zemlji, koju sam dao ocima vaim za vjena vremena. 8 A eto, vi se oslanjate na rijei prijevarne, koje nemaju vrijednosti. 9 Kako? Vi kradete, ubijate, inite preljubu, kunete se krivo, rtvujete baalu i trite za tuim bogovima, kojih ne znate, 10 A onda dolazite i stupate preda me u ovoj kui, koja nosi moje ime, i govorite: Mi smo skriveni, da onda dalje inite sve ove gadove! 11 Zar vam je ova kua, koja nosi moje ime, kao pilja razbojnika? Dobro, ja u ve vidjeti! veli Gospod. 12 Idite u moje sveto mjesto u Silu, gdje sam namjestio ime svoje iz poetka, i vidite, kako sam s njim postupao zbog zloe svojega naroda Izraela! 13 A jer ste vi sada uinili posve ista nedjela, veli Gospod, i jer nijeste sluali, premda sam vam govorio rano i kasno, i nijeste mi se odzivali, makar sam vas zvao: 14 Zato u s ovom kuom, koja nosi moje ime, i u koju vi stavljate svoje

Jeremija
rtvite Tofetovo spaljuju svoje sinove; keri, to nijesam nikada zapovjedio i to mi nije nikada dolo na um. 32 Zato e doi dani, veli Gospod, kad se vie nee govoriti o Tofetu i o dolini Ben-Hinomu, nego o dolini davilitu. Tada e se upotrijebiti Tofet za groblje, jer inae nema vie mjesta. 33 Mrtva e tjelesa naroda ovoga dapae sluiti za hranu pticama nebeskim i ivotinjama poljskim, i nee biti nikoga da ih plai. 34 Tada u uiniti da u gradovima Judinim i na ulicama jerusalemskim zamukne glas radosti i glas veselja, glas zarunika i glas zarunice jer e zemlja postati pustinja. Jeremija 8 1 U ono vrijeme, veli Gospod izvadit e se iz grobova njihovih kosti kraljeva Judinih, kosti knezova njegovih, kosti sveenika, kosti proroka i kosti stanovnika jerusalemskih. 2 Razasut e se pred suncem, mjesecom i cijelom vojskom nebeskom, pred onima, koje su ljubili i tovali, za kojima su trali, koje su pitali i kojima su se klanjali; nee se skupiti ni pokopati, kao gnoj leat e na polju. 3 Tada e svemu ostatku, to preostane od ovoga zla roda, po svim mjestima, kamo ih istjeram, biti smrt draa nego ivot, veli Gospod nad vojskama. 4 Reci im: Ovako veli Gospod: Tko padne, ne ustane li opet, i tko izae s puta, ne vrati li se opet? 5 Zato je taj narod, zato je Jerusalem otpao za svagda? Zato se dre vrsto zablude, nee da se obrate? 6 Pazim i sluam: to nije pravo, govore; nitko se ne kaje za zlou svoju, da kae: to sam skrivio? Svi tre od toga tako brzo kao konj, kad nagne u boj. 7 I roda u zraku zna svoje vrijeme, golub i lastavica i dral dre se vremena povratka svojega. A narod moj ne zna pravnoga reda Gospodnjega. 8 Kako moete rei: Mudri smo, imamo zakon Gospodnji! Jest, dobro, ali je to laju uinila laljiva pisaljka knjievnika. 9 Sramiti se moraju mudraci, smeteni su i pogoeni. Odbacili su rije Gospodnju. to im jo preostade od mudrosti? 10 Zato dajem ene njihove strancima, njive njihove drugim posjednicima, jer od najmanjega do najveega sve misli na vlastitu korist. Proroci i sveenici, svi varaju.

540

11 Lom naroda mojega hoe da lijee govorei mu olako Mir, mir, a mila nema. 12 Morali bi se stidjeti, to su inili gad, ali se ne stide, ne znaju se vie zarumeniti. Zato e popadati, kad pada sve, i sruiti se, kad ih kaznim, veli Gospod. 13 Hou li kod njih drati berbu, veli Gospod, nema grozda na lozi, ni smokve na drvetu, i lie je uvenulo. Zato ih predajem onima, koji dolaze na njih. 14 to sjedimo tiho? Skupite se, poi emo u tvrde gradove, i tamo emo propasti, jer Gospod, Bog na, hoe nae unitenje. Otrovnu vodu daje nam da pijemo, jer smo grijeili proti Gospodu. 15 Uzdamo se u mir, ali ne dolazi nita dobro, u vrijeme spasenja, ali je samo strah! 16 Od Dana ovamo uje se samo dahtanje konja njegovih, od vriske pastuha njegovih sva zemlja zadre. Dolaze i deru zemlju s bogatstvom njezinim, gradove sa stanovnicima njihovim. 17 Jest, otrovne zmije putam na vas, kod kojih ne pomae zaklinjanje; one nee vas ujedati, veli Gospod 18 Bez spasenja. Nevolja navaljuje na me, moje srce u meni puno je boli! 19 uj, glasno tuguje ki, narod moj iz daleke zemlje: Zar Gospod nije vie u Sionu, i kralj njegov zar ne boravi vie u njemu? to su me draili svojim likovima, svojim tuinskim, nitavim idolima? 20 Prola je etva, prola je jesen, a nama pomo nije dola. 21 Tada se je sruila ki, narod moj, sruio sam se ja, alostan sam, i groza me spopala. 22 Nema li balzama u Gileadu? Nema li vie ondje lijenika: Zato nema lijeka za ker, naroda mojega? Jeremija 9 1 O, da bi glava moja bila sasvim voda i oko moje vrelo suza, plakao bih dan i no za pobijenima keri, naroda svojega! 2 Kad bih samo imao u pustari prebivalite, ostavio bih narod svoj i otiao od njega; jer su oni svi preljuboinci, eta varalica. 3 Zapinju jezike svoje kao kuk; laju, a ne istinom moni su u zemlji. Srljaju iz zla u zlo, a mene ne poznaju, veli Gospod. 4 Neka se svaki uva prijatelja svojega, i neka nitko ne vjeruje bratu svojemu, jer je svaki brat varalica; svaki prijatelj

541

Jeremija
mlade s trga! 22 Govori: Ovako veli Gospod: Mrtva tjelesa ljudska lee kao gnoj na polju, kao rukoveti za eteocem, kojih ne kupi nitko. 23 Ovako veli Gospod: Neka se ne hvali mudrac mudrou svojom! Neka se ne hvali jaki jakou svojom! Neka se ne hvali bogati bogatstvom svojim! 24 Ne, time neka se hvali, tko se hoe hvaliti, to je tako razuman, te spoznaje mene, da sam ja Gospod, koji inim na zemlji milost, pravo i pravednost.; takav se dopada meni, veli Gospod. 25 Doista, dolazi vrijeme, veli Gospod, kad u pohoditi sve, to je neobrezano unato obrezanju, 26 Egipat, Judu, Edom, Amon i Moab i sve s podianom kosom, koji stanuju u pustinji, jer su svi neznaboci neobrezani, a sav je Izrael neobrezana srca. Jeremija 10 1 ujte rije, koju vam govori Gospod, kuo Izraelova! Ovako veli Gospod: 2 Ne privikavajte se na obiaje neznaboaca i ne bojte se znaka nebeskih; jer se samo neznaboci plae od njih. 3 Jer su obiaji naroda sama tlapnja. Lik je idolski samo iz drveta, to se sijee u umi sjekirom, djelo ruke umjetnika. 4 On ga ukrasi srebrom i zlatom, klincima i ekiima utvrde ga, da se ne pomie. 5 Idoli su kao strailo u polju, ne mogu govoriti, treba ih nositi, jer ne mogu ii. Ne bojte ih se; ne mogu koditi, a nije u njihovoj moi ni dobro initi. 6 Nema tebi jednaka Gospode, velik si, i silno je ime tvoje zbog moi tvoje. 7 Tko da se ne boji tebe, kralju naroda! Jest, tebi to pripada, jer meu svima mudracima naroda u svim kraljevstvima njihovim nema tebi jednaka 8 Svi su ludi i bezumni, i sva nauka o nitavim idolima obino je drvo. 9 Srebro kovano, to se donosi iz Taria, zlato iz Ofira, djelo umjetnika i ruku zlatara, modri i crveni grimiz odjea je njihova. Sve je djelo umjetnika. 10 A Gospod je pravi Bog, ivi Bog i vjeni kralj. Od srdbe njegove zadre zemlja, narodi ne podnose gnjeva njegova. 11 Ovako ete o njima rei: Bogovi, koji nijesu stvorili neba i zemlje, ieznut e sa zemlje i pod nebom. 12 On je stvorio zemlju snagom svojom,

ide, te opada. 5 Jedan vara drugoga, i ni jedan ne govori istine; privikli su jezike svoje na laganje i mue se la ine zlodjela. 6 Stanuje usred lukavstva, i zbog lukavstva nee da me poznaju, veli Gospod. 7 Zato ovako veli Gospod nad vojskama: Gle, prokuat u ih u talionici, jer kako i mogu drukije raditi zbog keri, naroda svojega? 8 Strijela je ubojita jezik njihov; govori prijevaru. Ustima se govori prijazno blinjemu, a u srcu namjeta mu se zasjeda. 9 Da tako to na njima ne kaznim? veli Gospod,: Da se ne osvetim takvu narodu? 10 Po gorama podignut u pla i jadikovanje, pjesmu tualjku po panjacima, koji lee poharani. Putnik njima ne prolazi, i ne prislukuje vie blejanje stada. Od ptica nebeskih do ivotinja sve je pobjeglo, zaklonilo se. 11 U gomilu kamenja obratit u Jerusalem, u stan agalja, i pretvorit u gradove Judine u pustinju, u kojoj ne stanuje nitko. 12 Tko je mudrac, koji razumije i navjeuje ovo to njemu govore usta Gospodnja: Zato propada zemlja, lei opustoena kao pustinja, kojom ne prolazi nitko? 13 Gospod govori: Jer ostavie zakon moj, koji sam im dao, i nijesu sluali glasa mojega i nijesu ivjeli u njemu. 14 Nego su ili za prkosnim mislima srca svojega i za baalima, kako ih nauie oci njihovi. 15 Zato ovako veli Gospod mad vojskama, Bog Izraelov: Ja u ih, taj narod, hraniti pelinom i dat u im otrovnu vodu da piju. 16 Rasijat u ih meu narode, kojih nijesu poznavali ni oni ni oci njihovi, i pustit u za njima ma, dok ih ne istrijebim. 17 Ovako veli Gospod nad vojskama. Ustanite, zovite narikae, neka dou; poljite po mudre ene, neka dou. 18 Bre, neka zapjevaju nad nama pjesmu tualjku, da oi nae pljute suzama, da trepavice nae teku vodom! 19 Pjesma se tualjka uje od Siona: Jao, uniteni smo, veoma smo upali u sramotu! Domovinu moramo ostaviti, stanove svoje predati! 20 ujte, ene, rije Gospodnju, neka primi uho vae rije usta njegovih! Uite keri svoje naricati, jedna drugu naricati: 21 Kroz prozore se pope smrt, prodrije u dvorove nae, pomori djecu na ulici,

Jeremija
on je utemeljio svijet mudrou svojom, on je razastro nebo razumom svojim. 13 Kad zaori glas njegov, zaute vode na nebu. On vodi oblake s krajeva zemlje, baca munje s dadom, izvodi vihor iz odaja njegovih. 14 Luak je svaki, koji to ne shvaa. Stidjeti se mora svaki umjetnik od livenoga lika svojega, jer je prijevara liveni lik njegov; nema duha u njemu. 15 Oni su tlapnje, tvorevine smijene, u vrijeme kazne njihove kraj je njima. 16 Ali kao ovi nije dio Jakovljev, nego je on stvoritelj svega, i Izrael je pleme, to je njegovo. Gospod nad vojskama ime je njegovo. 17 Digni sa zemlje zaveljaj svoj, koja sjedi u gradu opsjednutom! 18 Jer ovako veli Gospod: Gle, ja u ovaj put izbaciti kao prakom stanovnike ove zemlje i povesti ih u nevolju, da me nadu. 19 Teko meni od rane moje, neizljeiv je udarac moj, ali mislim: To je tijelo moje, podnijet u ga! 20 ator je moj razoren, sva su ueta atora mojega pokidana, djeca su moja otila, otila su. Nitko vie ne razape atora mojega i ne die zavjese moje. 21 Jer su ludi bili pastiri, nijesu nita pitali za Gospoda, i tako nijesu imali uspjeha: stado se njihovo sasvim rasprilo. 22 ujte vijest! Pribliuje se, evo, vreva sila iz sjeverne zemlje, da pretvori gradove Judine u pustinju, u stan agalja! 23 Znam, Gospode: sudbina ovjeka nije u ruci njegovoj. Nikomu nije dano, da odredi korak svoj na stazi ivota. 24 Karaj me dakle, Gospode, ali samo u blagosti, ne u gnjevu svojemu, da me ne uniti! 25 Izlij gnjev svoj na narode, koji te ne poznaju, na plemena, koja ne zazivaju imena tvojega, jer progutae Jakova, pojedoe ga i prodrijee i livade njegove uinie pustinjom. Jeremija 11 1 Rije, koja doe Jeremiji od Gospoda, govorei: 2 Sluajte rijei ovoga zavjeta i objavite ih ljudima Judinim i stanovnicima jerusalemskim! 3 Reci im: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Proklet neka je svaki, koji ne slijedi naputaka ovoga zavjeta, 4 to sam ih dao ocima vaim kad sam ih vodio iz Egipta, topionice uarene, govorei: Sluajte glas moj i radite po njem u svemu, to vam zapovijedam!

542

Tada ete biti narod moj, i ja u biti Bog va, 5 Da mogu ispuniti zakletvu, koju dadoh ocima vaim; da u im dati zemlju, u kojoj tee mlijeko i med, kako je to jo danas. Tada ja odgovorih: Tako neka bude, Gospode! 6 Dalje mi ree Gospod: Objavi sve ove rijei po gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim: Sluajte naputke ovoga zavjeta i radite po njima! 7 Jer sam ocima vaim, jo kad sam ih vodio iz Egipta, do dananjega dana jednako opominjem najozbiljnije: Sluajte glas moj! 8 Ali ne posluae i ne prignue mi uha svojega, nego je svaki iao za svojim prkosnim i zlim srcem. Zato sam pustio da dou na njih sve prijetnje ovoga zavjeta, koji sam im bio zapovjedio da dre, jer ga nijesu drali. 9 Dalje mi ree Gospod: Urota je meu ljudima Judinim i stanovnicima jerusalemskim. 10 Oni su upali u grijehe prea svojih, koji ne htjedoe sluati mojih naputaka. Trali su za tuim bogovima, da im slue. Prelomila je kua Izraelova i kua Judina zavjet moj, koji sam uinio s ocima njihovim. 11 Zato veli Gospod: Evo, nosim na njih zlo, iz kojega vie ne mogu izai, a ako tada zavape k meni, neu ih usliiti. 12 Gradovi Judini i stanovnici jerusalemski neka onda idu i vapiju k bogovima, kojima su rtvovali! Ali im nee pomoi u nesrei njihovoj. 13 Jer su mnogobrojni kao gradovi tvoji, Judo, i idoli tvoji, i koliko ima ulica u Jerusalemu, toliko podigoste rtvenika idolu sramotnomu, rtvenika, da kadite baalu. 14 A ti, ne moli se za taj narod, ne prinosi vapaja ni zagovora za njih, jer ih neu usliiti, kad me zazovu za pomo u nesrei svojoj. 15 to hoe ljubimac moj u kui mojoj? initi djela bezbona? Zar e zavjet i sveto meso oduzeti od tebe zlou tvoju, da se moe opet veseliti? 16 Gospod te je nazvao maslinom zelenom, dinom u sjajnu plodu. Ali s hukom silnoga vjetra raspali oganj u liu njezinu, i grane joj se polomie. 17 Gospod nad vojskama, koji te je posadio, zaprijetio ti je nesreom zbog zloe kue Izraelove i kue Judine, to su je inile, da me ljute rtvujui baalu. 18 Gospod mi je objavio, i tako sam to

543

Jeremija
10 Pastiri mnogi pustoe moj vinograd, gaze vlasnitvo moje, obraaju milu batinu moju u pustinju golu. 11 U pusto je obraaju. Preda mnom tuguje pustinja. Opustoena je sva ta zemlja. Nitko je ne prima k srcu. 12 Preko svih humova pustare provaljuju zatirai, jer ima Gospod ma, to bjesni od jednoga kraja zemlje do drugoga, nijedno stvorenje nema mira. 13 Siju penicu i anju trnje, mue se, a ne postiu nita, osramotie se ljetinom svojom sa estokoga gnjeva Gospodnjega. 14 Ovako veli Gospod za sve zle narode susjedne, koji diraju vlasnitvo, to sam ga dao svojemu narodu Izraelu: Hajde, ja u ih poupati iz zemlje njihove, i kuu Judinu iupat u is njihove sredine. 15 Kad ih iupam, opet u im se smilovati i povest u ih natrag, svakoga na posjed njegov i u postojbinu njegovu. 16 Ako onda naue putove roda mojega i budu se zaklinjali mojim imenom: Tako da je iv Gospod! kao to su oni uili moj narod da se kune baalom, tada e se sazidati usred naroda mojega. 17 Ako li ne htjednu posluati, tada u iupati takav narod i sasvim ga unititi, veli Gospod. Jeremija 13 1 Ovako mi ree Gospod: Idi, kupi sebi pojas laneni i stavi ga sebi oko bedara! Ali ga ne mei u vodu! 2 Kupio sam pojas po zapovijedi Gospodnjoj i stavio sam ga sebi oko bedara. 3 Opet mi doe rije Gospodnja: 4 Uzmi pojas, to si ga kupio i nosi ga oko bedara svojih, digni se, idi na Eufrat i skrij ga ondje u kakvu rasjeklinu kamenu! 5 Otiao sam tamo i skrio sam ga na Eufratu, kako mi je bio zapovjedio Gospod. 6 Poslije mnogo dana ree mi Gospod: Digni se, idi na Eufrat i uzmi tamo pojas, to sam ti ga zapovjedio da skrije ondje! 7 Otiao sam na Eufrat, potraio sam i uzeo pojas s mjesta, gdje sam ga bio skrio. Ali je pojas bio istrunuo, tako da nije valjao vie ni za to. 8 Tada mi doe rije Gospodnja: 9 Ovako veli Gospod: Na isti nain predat u propasti oholost Judinu i veliku oholost Jerusalema. 10 Ovi opaki ljudi, koji nee da sluaju rijei mojih, koji u zloi srca svojega

doznao, ti si mi pokazao zlodjela njihova. 19 Bio sam kao bezazleno janje, to se vodi na klanje, i nijesam znao, da su kovali zle naume proti meni: Unitimo drvo s plodom njegovim, i istrijebimo ga iz zemlje ivih, da mu se ime ne spominje vie! 20 Gospode nad vojskama, ti sudi pravedno i ispituje bubrege i srca, daj da vidim osvetu tvoju na njima, jer tebi sam predao stvar svoju. 21 Zato govori Gospod proti ljudima u Anatotu, koji ti rade o glavi i kau: Ne prorokuj vie u ime Gospoduje, inae mora umrijeti od nae ruke! 22 Zato ovako veli Gospod nad vojskama: Evo, ja u ih pohoditi. Mladi ljudi imaju pasti od maa, sinovi njihovi i keri njihove pomrijet e od gladi. 23 Nitko od njih nee preostati, jer nosim zlo na ljude u Anatotu u godini pohoda njihova. Jeremija 12 1 Ti e imati pravo, Gospode, ako bih se ja htio pravdati s tobom, ali ipak bih te jo htio izazvati na odgovor. Zato polazi za rukom, to preduzimaju bezbonici? ive u miru svi, koji ine nevjeru. 2 Ti ih zasadi, i oni uhvate korijen, uzrastu i donose plod. Ti si im blizu usta, ali daleko od njihova srca. 3 Ali, Gospode, ti mene poznaje i prozire; istraio si, kako stoji srce moje prema tebi. Odijeli ih kao ovce na klanje! Odredi ih za dan, kad e se zaklati! 4 Dokle e jo tuiti zemlja i sahnuti trava na svemu polju? Zbog zloe njezinih stanovnika propadaju stoka i ptice, jer kau: On nee vidjeti naega svretka. 5 Ako se ve umori, kad tri s pjeacima, kako e se za okladu utrkivati s konjima? Kad se ne osjeas sigurnim u mirnoj zemlji, to e initi u gutari Jordana? 6 Jer i braa tvoja, kua oca tvojega, i oni su ti nevjerni, i oni viu za tobom iza glasa, ne vjeruj im, ako i prijateljski govore s tobom! 7 Ostavio sam kuu svoju, napustio vlasnitvo svoje, dao sam ljubimca srca svojega u ruke neprijatelju. 8 Vlasnitvo moje stoji proti meni kao lav u umi, podiu riku proti meni, zato mi je mrsko. 9 Ptica je arena vlasnitvo moje, ptice grabljive sletjele se na nju: ustanite, skupite se, sve ivotinje poljske, doite da derete!

Jeremija
idu i tre za tuim bogovima, da im slue i klanjaju im se, oni e biti kao taj Pojas, koji nije ni za to. 11 Jer kako se pojas privije uz bedra ovjeka, tako sam htio da se kua Izraelova i sva kua Judina privije uza mene, veli Gospod, da budu moj narod, moja dika, moja slava moj ures, ali oni ne posluae. 12 Reci im ove rijei: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Svaki se vr puni vina! Ako ti oni odvrate: Zar ne znamo to sami, da se svaki vr puni vina? 13 Tada im reci: Ovako veli Gospod: Evo, ja u napuniti pijanou sve stanovnike ove zemlje, kraljeve, koji sjede na prijestolju Davidovu, sveenike i proroke i sve stanovnike jerusalemske 14 I razbit u ih, jednoga o drugoga, oce zajedno sa sinovima veli Gospod. Nikakva tednja, nikakvo saaljenje, nikakvo milosre nee me sustegnuti od unitenja njihova. 15 Sluajte i pazite! Ne budite oholi, kad govori Gospod! 16 Dajte ast Gospodu, Bogu svojem, prije nego se spotaknu noge vae na gorama u tami! Inae uzalud ekate svjetlost, on je obrati u no smrtnu i u tamu najdublju. 17 Ako ne sluate, moram ja u tiini plakati radi oholosti vae. Moje e se oko posve rastopiti u suzama, jer se zarobljeno odvodi stado Gospodnje. 18 Reci kralju i kraljici majci: Ponizite se duboko, jer vam sjajna kruna pada s glave. 19 Zatvoreni su gradovi june zemlje, nema nikoga, da ih otvori, sav se Juda odvodi, itav se zarobljava. 20 Podigni oi svoje! Vidi, kako dolaze sa sjevera, gdje je stado, to ti je bilo povjereno, sjajne ovce? 21 to e rei, kad ti on za gospodare postavi one, na koje si priviknuo kao na pouzdanike svoje? Nee li te spopasti bolovi kao enu, kad raa? 22 I ako se pita: Zato me to zadesi?: zbog velike krivnje tvoje zgrnut e se skut tvoj, i pete e se tvoje izraniti. 23 Moe li Crnac promijeniti boju na koi svojoj ili ris are svoje? Tada biste i vi jo inili dobro, koji ste se priviknuli na zlo. 24 Ja u vas razasuti kao pljevu, to odleti u pustinjskom vjetru. 25 To je sudbina tvoja, dio tvoj, to sam ti ga odredio, veli Gospod, jer si me zaboravio i oslonio se na lai. 26 Tvoj u ti skut zgrnuti preko glave, da se vidi sramota tvoja. 27 Preljuboinstvo tvoje, bestidan grohot tvoj, sramotnu bludnost tvoju:

544

po humovima, na poljima vidio sam gadove tvoje. Teko tebi, Jerusaleme, ti nijesi ist, i dokle e to jo potrajati? Jeremija 14 1 Ovo je rije Gospodnja, koja doe Jeremiji povodom velike sue, govorei: 2 Juda tuguje, gradovi njegovi ginu, lee na zemlji, jauk se Jerusalema podie. 3 Odlinici alju sluge svoje na vodu, dolaze na bunareve, ali ne nalaze vode, vraaju se s praznim sudovima, smeteni su i zbunjeni i pokrivaju glavu svoju. 4 Zbog polja, to je osueno, jer ne pada dad u zemlji, smeteni su seljaci i pokrivaju glavu svoju. 5 Jest, i kouta, to raa na polju, ostavlja mlade svoje, jer vie nema nita zeleno. 6 Divlji magarci stoje na visovima i zijevaju za zrakom kao agalji, oi se njihove gase, jer nema hrane. 7 Ako grijehi nai svjedoe i proti nama: Gospode, budi nam milostiv zbog imena svojega, jer su mnogi prekraji nai, kojima smo grijeili proti tebi. 8 Nado Izraelova, spasitelju njegov u vrijeme nevolje! to si kao tuin u ovoj zemlji, kao putnika, koji se samo zaustavi da prenoi? 9 to si kao plaljiv ovjek, kao junak, koji ne moe pomoi? Ti si ipak u naoj sredini, Gospode, mi smo nazvani po imenu tvojemu, nemoj nas odbaciti! 10 Ovako veli Gospod o na odu ovom: Tamo i amo lutati, to vole oni. Nikada ne tede nogu svojih, a Gospodu se ne dopadaju, sada se on spominje krivnje njihove i kazni ih za grijehe njihove. 11 Dalje mi ree Gospod: Ne moli milost za taj narod! 12 Ako i poste, neu usliiti pronje njihove, ako i prinose rtve paljenice i darove, nee mi to ugoditi, nego u ih istrijebit maem, glau i kugom. 13 Tada rekoh: Ah, svemogui Gospode, evo, proroci im govore: Nee vidjeti maa, nee vas glad pogoditi, nego u vam dati siguran mir na ovom mjestu. 14 Gospod mi ree: La ti prorokuju proroci u moje ime, ja ih nijesam poslao, nijesam ih naruio, nijesam im govorio. Izmiljena vienja, nitavo gatanje i prijevaru srca svojega oni vam predaju kao proroanstva 15 Zato ovako veli Gospod o prorocima, koji prorokuju u moje ime, a da nijesu poslani od mene, i koji tvrde: Ma i glad nee doi u ovu zemlju!: Od maa

545

Jeremija
djece i vodio ga u propast, ali se ne vratie s putova svojih. 8 Mogobrojnije su mi postale udovice njihove negoli pijesak na moru. Na majke mladih ljudi pustio sam da im doe u po bijela dana zatira. Pustio sam da ih iznenada spopadne tjeskoba i strahota. 9 Iznemogla je, koja je rodila sedmero, ispustila je duu svoju jo za dana sunce joj je zalo. Bila je postiena i posramljena, to jo preostane od njih, predajem mau pred neprijateljima njihovim, govori Gospod. 10 Teko meni, majko moja, to si me rodila, ovjeka borbe i svae za sve! Nijesam davao u zajam, niti su mi davali u zajam, i opet me sve proklinje. 11 Gospod je obeao: Doista, Uinit u te jakim da uspije, doista, u dan nesree, u vrijeme potrebe uredit u, da ti neprijatelj doe s molbom. 12 Moe li se gvoe slomiti, gvoe sa sjevera i mjed? 13 Posjed tvoj i blago tvoje predajem da se razgrabi bez cijene zbog grijeha tvojih u cijelom podruju tvojemu. 14 Uinit u te da slui neprijateljima svojim u zemlji, koje ne poznaje, jer se je raspalio oganj od gnjeva mojega i bukti proti vama. 15 Ti zna to, Gospode, spomeni me se i zauzmi se za me, osveti me na progoniteljima mojim, ne daj da budem zgrabljen preko tvoje strpljivosti, sjeti se, da podnosim porugu zbog tebe! 16 Kad si izdavao zapovijedi svoje, bile su mi kao jelo; rije mi je tvoja bila radost i veselje srcu mojemu, jer sam ja prozvan po imenu tvojemu, Gospode, Boe nad vojskama! 17 Ne sjedim u krugu veselom i veselim se, prihvaen rukom tvojom, sjedim sam; jer me ti napunja srdnjom. 18 Zato da vjeno traje bol moja, i zato je huda rana moja, te nee da se iscijeli? Ti si mi postao kao varav potok, kao voda, na koju se ne moe osloniti. 19 Nato ree Gospod ovako govorei: Ako bude drugoga miljenja, smije mi ponovno sluiti, ako iznosi samo pravo, a nita krivo, smije opet govoriti po nalogu mojemu. Oni se moraju obratiti k tebi, a ti se ne smije prignuti njima. 20 inim te za taj narod zidom mjedenim, nepredobivim. Udarat e na te, ali te nee nadvladati; jer sam ja s tobom, da ti pomaem i da te spasim, govori Gospod. 21 Ja u te izbaviti iz ruku bezbonika, oslobodit u te iz ruku nasilnika.

i gladi svrit e ti proroci. 16 A ljudi, kojima oni prorokuju, leat e po ulicama jerusalemskim, povaljani od gladi i maa, nitko ih nee pokopati, njih s njihovim enama, sinovima i kerima, izlit u na njih nesreu njihovu. 17 Ovako e im rei: Oi moje liju suze dan i no i ne dolaze nikada do poinka, jer strahovit udarac pogodi djevojku, ker, narod moj, posve neizljeiv udarac! 18 Ako izaem u polje, tu lee pobijeni maem, ako uem u grad, tu bjesne muke gladi. Jest, i sveenik i prorok lutaju naokolo po zemlji, ne znaju kud i kamo. 19 Jesi li posve odbacio Judu, je li ti omrznuo Sion, to nas bije, mjesto da nam pomogne? Nadamo se spasenju dolazi nita dobro; nadamo se vremenu ozdravljenja, a nema nita osim straha! 20 Priznajemo, Gospode, zlou svoju, krivnju otaca svojih, doista grijeili smo proti tebi. 21 Ali nas ne odbijaj zbog imena svojega, ne daj da se obeasti prijestolje slave tvoje! Spomeni se zavjeta svojega s nama i ne prekidaj ga! 22 Ima li meu tlapnjama neznaboaca tko, da daje dad, ili daje li nebo od sebe da pada dad, nijesi li ti to, Gospode Boe nas, zato ekamo tebe, jer ti ini sve to.; Jeremija 15 1 A Gospod mi ree: Kad bi i Mojsije i Aron stupili preda me, ne bih ipak htio vie ita znati o tom narodu, makni mi ih s oiju, neka idu! 2 Ako te upitaju: Kamo emo ii l, tada im reci: Ovako veli Gospod: Tko je za smrt, na smrt. Tko je za ma, pod ma. Tko je za glad, na glad. Tko je za ropstvo, u ropstvo. 3 Pustit u na njih etiri zla, govori Gospod: ma, da ih ubija, pse, da ih razvlae, ptice nebeske i ivotinje poljske, da ih jedu i utamane. 4 Uinit u ih da budu na uas svima kraljevstvima zemaljskim zbog Manaseha, sina Ezekijina, kralja Judina, za ono, to je poinio u Jerusalemu. 5 Tko e imati smilovanja s tobom, Jerusaleme, tko e te poaliti, tko e se vratiti k tebi, da zapita kako ti je? 6 Ti si me odbacio, govori Gospod, okrenuo si mi lea, zato pruam ruku svoju proti tebi si unitavam te, umoran sam od opratanja. 7 Vijao sam ih vijaom na vratima zemaljskim, uinio sam rod svoj bez

Jeremija
Jeremija 16 1 Doe mi rije Gospodnja, govorei: 2 Ne uzimaj sebi ene, i da nema sinova ni keri na ovom mjestu! 3 Jer ovako veli Gospod za sinove i keri, to se rode na ovom mjestu, za matere, koje ih rode, i za oce njihove, koji ih rode u ovoj zemlji: 4 Veoma munom e smru pomrijeti, ne oplakani i ne pokopani. Leat e kao gnoj na polju, od maa i od gladi izginut e, mrtva e tjelesa njihova biti hrana pticama nebeskim i ivotinjama poljskim. 5 Dalje zapovjedi Gospod: Ne ulazi u kuu, u kojoj je alost ne idi na tugovanje za mrtvacem i ne iskazuj nikome saaljavanje svoje; jer uskraujem tomu narodu prijateljstvo svoje, govori Gospod, milost i milosre. 6 Veliko i malo pomrijet u ovoj zemlji, a da se ne pokopaju ili oplau, niti e zbog njih praviti ureza, niti kose iati. 7 Nee se lomiti kruh alosti, da se tko potjei za mrtvim. Nee se nikome pruiti aa utjehe za ocem njegovim ili za materom njegovom. 8 Ne idi u kuu na sveanu gozbu, da tamo sjedi za jelom i pilom! 9 Jer ovako veli Gospod rad vojskama, Bog Izraelov: Doista uinit u, da na ovom mjestu pred vaim oima u vae dane umukne glas radosti i glas veselja, poklik zarunikov i pjev zarunice. 10 Kada tome narodu objavi sve ove rijei, a oni te zapitaju: Zato nam se prijeti Gospod svim tim zlom velikim, u emu je krivnja naa i grijeh na, to poini smo proti Gospodu, Bogu svojemu? 11 Tada im odgovori: U tom to su oci vai ostavili mene, govori Gospod, i trali su za drugim bogovima, sluili im i klanjali im se, a mene su ostavili i zakona mojega nijesu drali. 12 Vi ste jo gore inili nego oci vai. Svaki od vas slijedi samo svoje prkosno i zlo srce ne sluajui mene. 13 Zato u vas izbaciti iz ove zemlje u zemlju, koje nijeste poznavali ni vi ni oci vai. Tamo moete sluiti tuim bogovima dan i no, a ja vie nemam milosra s vama. 14 Zato, evo, doi e dani, govori Gospod, kad se nee vie govoriti: Tako da je iv Gospod, koji je izveo sinove Izraelove iz Egipta! 15 Nego: Tako da je iv Gospod, koji je vodio kui sinove Izraelove iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja, kamo ih je bio razgranao! Ja u ih natrag dovesti u zemlju njihovu, koju sam dao ocima

546

njihovim. 16 Gle, ja aljem mnoge ribare, govori Gospod; da ih love, a potom aljem mnoge lovce, da ih love na svakoj gori i na svakoj visini i rasjelinama kamenim. 17 Jer oi moje prate sve putove njihove: oni nijesu skriveni od mene, i krivnja njihova nije zaklonjena od oiju mojih. 18 Tako plaam najprije dvojinom za krivnju njihovu i za grijeh njihov, jer su oskvrnili zemlju moju svojim neivim, gadnim grdobama idolskim, to napunjaju batinu moju. 19 Gospode, snago moja, grade moj, utoite moje u dan nevolje! Narodi dolaze k tebi s krajeva zemlje i govore: Oci nasi imali su za samo lane idole, nitave, nekorisne bogove. 20 Moe li ovjek nainiti sebi bogove? To ipak nijesu bogovi. 21 I evo, ja u ih ovaj put dovesti do spoznaje. Uinit u, da osjete jaku ruku moju. Tada e uvidjeti, da je moje ime: Gospod. Jeremija 17 1 Zapisan je grijeh Judin gvozdenom pisaljkom, urezan dijamantnim vrhom na ploi srca njihova, na rogovima rtvenika njihovih, 2 Da sinovi njihovi misle na rtvenike njihove i na drvene idole njihove, pokraj zelenih drvea, na visokim humovima. 3 Na gorama u polju. Imanje tvoje, sve blago tvoje predajem da se razgrabi, visine tvoje za grijeh svim krajevima tvojim. 4 Batinu svoju, koju sam ti dao, mora ostaviti. Uinit u, da slui neprijateljima svojim u zemlji, koje ne poznaje, jer ste raspalili oganj u nutrini mojoj, to gori vjeno. 5 Ovako veli Gospod: Proklet ovjek, koji se uzda u ovjeka, na ovjeka se oslanja, ije se srce odvraa od Boga! 6 On je kao grm u pustari. On ne doivi, da mu je dobro. On stoji u pustinji suhoj, u zemlji slanoj, u kojoj se ne stanuje. 7 Blagoslovljen ovjek, koji se uzda u Gospoda, kojemu je uzdanje Gospod! 8 On je kao drvo usaeno kraj vode, koje k potoku prua korijenje svoje. Ono se ne treba nita bojati, kada doe ega. Lie njegovo ostaje zeleno; u sunoj godini nema nikakve potrebe. Ne prestaje donositi plod. 9 Lukavo je srce, vie nego sve, i podmuklo. Tko da ga shvati? 10 Ja, Gospod, istraujem srce, ispitujem bubrege, da naplatim

547

Jeremija
i kad, koji nose rtve zahvalne u kuu Gospodnju. 27 Ako li ne posluate zapovijedi moje, da drite svetom subotu, da ne nosite bremena i s njim u subotu ne dolazite na vrata Jerusalema, onda u raspaliti oganj na vratima njegovim, koji e spaliti palae jerusalemske i nee se vie ugasiti! Jeremija 18 1 Ovaj naputak doe Jeremiji od Gospoda, govorei: 2 Ustani, sii U kuu lonarovu! Tamo u ti objaviti proroanstvo svoje! 3 Sioh u kuu lonarovu, On je bio upravo pri poslu na lonarskom kolu, 4 Pokvario se sud, to ga je upravo pravio, kako to bude pod rukom lonarovom, pa je nainio drugi sud, kako je lonaru bio po volji. 5 Tada mi doe rije Gospodnja: 6 Ne mogu li ja tako kao lonar postupati s vama, kuo Izraelova?, govori Gospod. Jest, kao to je glina u ruci lonarovoj, tako ste vi u ruci mojoj, kuo Izraelova! 7 Sad zaprijetim jednome narodu ili jednome kraljevstvu, da u ga istrijebiti, unititi, zatrti. 8 Obrati li se taj narod od zloe svoje, zbog koje sam mu zaprijetio, meni e biti ao za nesreu, koju sam mu mislio nanijeti. 9 Sad obeam jednome narodu ili jednome kraljevstvu, da u ga sazidati i zasaditi. 10 Uini li to je zlo u mojim oima ne sluajui glasa mojega, meni e biti ao za dobro, koje sam mu mislio iskazati. 11 Zato sad objavi ljudima Judinim i stanovnicima jerusalemskim: Ovako veli Gospod: Evo, spremam proti vama nesreu. Smislio sam proti vama nesreu i skovao proti vama osnovu! Vratite se ipak, svaki sa svojega zla puta! Popravite putove svoje i djela svoja! 12 A oni e odgovoriti: Zaludu jao! Mi idemo za svojim vlastitim osnovama. Svaki hoe da radi po tvrdokornosti svojega zla srca. 13 Zato ovako veli Gospod: Pitajte po narodima, je li tko uo tako to? Grdilo veliko uinila je djevojka Izraelova. 14 Odstupi li ikada od grebena kamenoga snijeg libanonski, presue li studene, bune vode po gorama? 15 A narod je moj zaboravio mene, nitavilu prinose tamjan, posru na svojim putovima, na prastarim stazama, tako da hode putovima vrletnim, neporavnanim.

svakome prema putovima njegovim, kako zasluuju djela njegova. 11 Ptica, koja lei na jajima, to ih nije snijela, jest onaj, koji stee bogatstvo, ali nepravdom. U polovini ivota svojega mora ga ostaviti, na svretku svojemu stoji kao luak. 12 Prijestolje slave, uzvien od poetka, jest mjesto svetita naega. 13 Nado Izraelova: Gospode! Svi, koji te ostave, posramit e se; koji odstupe od tebe, zapisat e se u prah, jer ostavie izvor vode ive, Gospoda. 14 Iscjeljuj me, Gospode, da budem iscijeljen, i stoj uza me da naem pomo, jer si ti hvala moja. 15 Gle, oni mi govore: Gdje je rije Gospodnja? Neka doe sada! 16 Ja te nijesam tiskao na sud nesree; nijesam eznuo za danom nesree. Ti zna, to mi je dolo preko usana; pred tobom je to otvoreno! 17 Ne budi mi strah, ti, utoite moje na dan nesree! 18 Progonitelji moji neka propadnu, a ja ne, neka se oni uplae, a ja ne! Pusti na njih dan nesree, i razbij ih dvostrukim udarom! 19 Ovako mi ree Gospod: Idi, postavi se na vrata zemljaka, na koja kraljevi Judini izlaze i ulaze, i na sva ostala vrata jerusalemska! 20 Reci im: ujte rije Gospodnju, kraljevi Judini, svi Judejci, svi stanovnici jerusalemski, koji idete kroz ova vrata! 21 Ovako veli Gospod: uvajte se zbog ivota svojega, da ne nosite bremena u subotu i ne unosite na vrata jerusalemska! 22 I ne nosite u subotu bremena iz kua svojih! Ne radite nikakva posla, nego svetite subotu, kao to sam zapovjedio ocima vaim, 23 Ali oni nijesu sluali i nijesu mi prignuli uha svojega, ostali su tvrdovrati, nijesu posluali i nijesu primi nauke. 24 Ako me sad vi posluate, govori Gospod, i ne budete vie nosili u subotu bremena na vrata ovoga grada, nego drite svetom subotu i ne radite u nju nikakva posla. 25 Tada e ulaziti na vrata grada ovoga kraljevi i knezovi, koji sjede na prijestolju Davidovu, na kolima i konjima, oni, knezovi njihovi, ljudi Judini i stanovnici jerusalemski, i ovaj e grad ostati napuen dovijeka. 26 Tada e iz gradova , iz okoline jerusalemske, iz podruja Benjaminova, iz nizine, iz gora i iz june zemlje dolaziti ljudi, koji prinose rtve paljenice, rtve zaklanice, darove

Jeremija
16 Uinit u zemlju njihovu pustinjom, na vjenu porugu. Tkogod proe preko nje, zgraat e se i mahat e glavom. 17 Kao istoni vjetar tjerat e ih pred neprijateljem, lea a ne lice pokazat u im u dan nevolje njihove. 18 Oni vele: Hajde da skujemo osnove proti Jeremiji, jer jo nije nestalo naputka od sveenika, ni savjeta od mudraca ni rijei od proroka. Hajde da ga pogodimo jezikom, i ne pazimo na sve rijei njegove! 19 Pripazi na me, Gospode, uj govor mojih protivnika! 20 Hoe li se zlo vratiti za dobro, kad mi kopaju jamu? Spomeni se, kako san stajao pred tobom molei za njihovo dobro, da odvratim gnjev tvoj od njih! 21 Zato predaj djecu njihovu gladi, izrui ih sili maa! ene njihove neka budu bez djece i udove, i mueve njihove neka podavi kuga, mladie njihove neka poubija ma boju! 22 Neka se uje vika iz kua njihovih, kad dovede na njih krvnike ete iznenada, jer kopaju jamu, da me uhvate, zamke namjetaju nogama mojim. 23 A ti, Gospode, zna svu osnovu njihovu proti meni, da me ubiju. Ne oprataj krivnje njihove, ne brii ispred sebe grijeha njihova! Srui ih, obraunaj s njima u vrijeme gnjeva svojega! Jeremija 19 1 Ovako ree Gospod: Idi, kupi sebi krag zemljani! Uzmi sa sobom nekoliko starjeina narodnih i sveenikih! 2 Otidi van u dolinu Ben-Hinom, to je pred vratima crepova, i proglasi ondje rijei to u ti ih izrei! 3 Reci: ujte rije Gospodnju, kraljevi Judini, stanovnici jerusalemski! Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Evo, donosim nesreu na ovo mjesto, da zazuju ui svakome, koji uje o njoj, 4 Jer su me ostavili, oskvrnili ovo mjesto, rtvovali na njemu tuim bogovima, za koje nijesu znali, ni oni ni oci njihovi ni kraljevi i Judini, i jer su napunili ovo mjesto krvi nedunika, 5 Podigli su uzvisine baalove, da izgaraju djecu svoju kao rtve baalu, to nikada nijesam zapovjedio, nikada nijesam naloio, to mi nikada nije palo na um. 6 Zato evo, doi e dani, veli Gospod, kada se ovo mjesto nee vie zvati Tofet i dolina Ben-Hinom, nego dolina davljenja. 7 Tada u na ovom mjestu unititi

548

mudrost Judinu i jerusalemsku, uinit u da padnu od maa pred neprijateljima svojim, od ruke onih, koji im rade o glavi. Mrtva u tjelesa njihova dati za hranu pticama nebeskim i ivotinjama poljskim. 8 Uinit u taj grad uasom i ruglom, svaki, koji proe, zgraat e se i rugati zbog svih udaraca njegovih. 9 Hranit u ga mesom sinova njegovih i mesom keri njegovih, jedan e jesti meso drugoga u nevolji i tjeskobi, u koju e ih dovesti neprijatelji njihovi, koji im rade o glavi. 10 Razbij krag pred oima ljudi, koji su ili s tobom, 11 I reci im: Ovako veli Gospod nad vojskama: Eto, tako u razmrskati taj narod i taj grad, kao to se razmrska sud lonarski, da se vie ne moe opraviti. Tofet e se upotrijebiti za groblje, jer vie nee biti mjesta za ukop. 12 Tako u postupati s tim mjestom, veli Gospod, i sa stanovnicima njegovim: Uinit u taj grad jednim Tofetom. 13 Kue jerusalemske i kue kraljeva Judinih bit e neiste kao mjesto Tofet, sve kue, na kojih su krovovima kadili svoj vojsci nebeskoj i lijevali naljeve tuim bogovima. 14 ad se je Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga je bio poslao Gospod, da prorokuje, stupi l trijem kue Gospodnje i ree svemu narodu: 15 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Evo ja u pustiti na taj grad i na sve gradove njegove svu nesreu, kojom sam mu zaprijetio; jer su tvrdovrati i ne sluaju rijei mojih. Jeremija 20 1 Kada je sveenik Pahur, sin Imerov, on je bio nadzornik u kui Gospodnjoj, uo proroka Jeremiju gdje navjeuje ove rijei, 2 Tada Pahur istue proroka Jeremiju i dade ga metnuti u klade, to su se nalazile na gornjim vratima, to jest na vratima Benjaminovim, kue Gospodnje. 3 Kad Pahur drugo jutro izvadi Jeremiju iz klada, ree mu Jeremija: Gospod te ne zove vie Pahur, nego Magor-Misabib, (to znai groza unaokolo). 4 Jer ovako veli Gospod: Evo, inim te grozom za te i za sve prijatelje tvoje! Oni e pasti od maa neprijatelja svojih, i ti e to vidjeti vlastitim oima. Svega u Judu dati u ruke kralju babilonskom. On e ih zarobljene odvesti u Babilon i pobit e ih maem.

549

Jeremija
Zedekija poslao k njemu Pahura, sina Malkijina, i sveenika Sefaniju sina Maasejina, s nalogom, govorei: 2 Upitaj ipak Gospoda za nas; Nebukadnezar, kralj babilonski, vojuje proti nama. Moda uini Gospod na nama jedno od svojih udesa, tako da onaj otide od nas. 3 Jeremija im odgovori: Poruite Zedekiji ovo: 4 Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Evo, ja okreem natrag oruje u vaoj ruci, kojim se van pred zidom borite proti kralju babilonskom i proti Kaldejcima, koji vas opsjedaju, skupljam ih usred toga grada. 5 Ja vojujem sam na vas rukom podignutom, miicom jakom, gnjevom, jarou i estinom velikom. 6 Udaram stanovnike toga grada, ljude i stoku, kugom velikom, da izginu. 7 Tada, veli Gospod, dajem Zedekiju, kralja Judina, inovnike njegove i to je od naroda u tom gradu sve preostalo od pomora, maa i gladi, u ruke kralju babilonskom Nebukadnezaru, u ruke neprijateljima njihovim, u ruke onima, koji im rade o glavi. On e ih otricom maa poubijati bez smilovanja s njima, bez milosra, bez milosti. 8 Reci narodu tome: Ovako veli Gospod Evo, ja stavljam pred vas put k ivotu i put k smrti! 9 Tko ostane u tom gradu, gine od maa, gladi ili kuge! Tko izae i preda se Kaldejcima, koji vas opsjedaju, ostaje na ivotu i ima ivot svoj kao plijen! 10 Jer upravljam lice svoje proti tome gradu na nesreu, a ne na spasenje! govori Gospod. U ruke kralju babilonskom bit e predan; on e ga spaliti. 11 Kraljevskoj kui Judinoj reci: ujte rije Gospodnju, 12 Vi od kue Davidove! Ovako veli Gospod: Svako jutro drite sud pravedan! Izbavljajte potlaenoga iz ruku tlaitelja! Inae plane gnjev moj kao oganj i gori da se ne ugasi zbog zloe djela vaih. 13 Evo, ja u na tebe, stanovnice doline, hridine u ravnici, govori Gospod. Vi kaete: Tko dolazi k nama, tko prodire u stanove nae? 14 Ja vas isplaujem, kako zasluuju djela vaa, veli Gospod. Stavljam oganj na umu njezinu; sve on prodire to je oko nje.

5 Predat u sve bogatstvo toga grada, sve dobro njegovo i dragocjenosti njegove. Sve blago kraljeva Judinih dat u u ruke neprijateljima njihovim. Oni e ga razgrabiti, uzeti i u Babilon odnijeti. 6 l ti, Pahure, i svi ukuani tvoji, vi ete otii u ropstvo. U Babilon e doi, tamo e umrijeti i tamo pokopan biti, ti i svi prijatelji tvoji, kojima si prorokovao lai. 7 Ti si me obmanuo, Gospode, i ja sam se dao obmanuti. Ti si me uhvatio i prisilio. Na podsmijeh sam dan na dan, i sav mi se svijet ruga. 8 Ah, kad govorim, moram zavikati: nepravda, sila! moram vikati, jer rije Gospodnja donosi mi svaki dan porugu i podsmijeh. 9 Kaem li: Neu vie misliti a njega, neu vie nikada govoriti u ime njegovo k, tada gori i bukti u meni kao oganj, zatvoren u kostima mojim! Muim se, da ga podnesem, a ne mogu vie! 10 Ah, ujem tolike gdje apuu - groza unaokolo - : Prijavite ga! Mi ga izdajemo! Svi prijatelji moji vrebaju, da posrnem: On se moe biti dade obmanuti! Tada ga imamo u ruci i osvetit emo se njemu. 11 Ali je sa mnom Gospod kao jak junak. Zato neka navaljuju progonitelji moji, ne mogu mi nita. Posramit e se - jer nee postii nita sramota im je vjena, nezaboravna. 12 Gospode nad vojskama, koji kua pravednika, koji istrauje bubrege i srca! Daj da vidim tvoju osvetu na njima, jer sam stvar svoju stavio na tebe! 13 Hvalu pjevajte Gospodu! Slavite Gospoda! On izbavlja ivot siromahu iz ruke zlikoveve. 14 Proklet dan, u koji se rodih, dan, kad mi ivot dade mati, neka nije blagoslovljen! 15 Proklet ovjek, koji donese radosnu vijest ocu mojemu: Rodi ti se dijete, djeak! - On ga je obradovao visoko. 16 Tako neka se dogodi tome ovjeku kao gradovima, to ih je razorio Gospod, bez milosra! Neka slua jauk ujutro, vrisku ratnu opodne, 17 Jer me ne usmrti u krilu materinu, da bi mi mati moja bila grob, i tijelo njezino da bi ostalo dovijeka trudno! 18 Zato sam morao izai iz krila materina, da doivim muku i alost, da potratim dane svoje u sramoti

Jeremija 21 Jeremija 22 1 Ovo jest proroanstvo, to je dolo 1 Ovako veli Gospod: Sii u palau Jeremiji od Gospoda, kad je kralj kralja Judina, objavi ondje ovu rije!

Jeremija
2 Kai: uj rije Gospodnju, kralju Judina, koji sjedi na prijestolju Davidovu, ti inovnici tvoji i narod tvoj to ulazi na ova vrata! 3 Ovako veli Gospod: inite pravo i pravednost! Izbavljajte potlaenoga iz ruku tlaitelja! Stranca, sirotu i udovicu ne zapostavljajte! Ne inite nasilja! Ne prolijevajte nedune krvi na ovom mjestu! 4 Ako posluate ovu zapovijed, ulazit e na vrata ove kue kraljevi, koji sjede na prijestolju Davidovu, na kolima i na konjima, on, inovnici njegovi i narod njegov. 5 Ako li ne posluate ovih zapovjedi, zakleo sam se sam sobom, veli Gospod: Ruevina e biti ova palaa. 6 Jest, ovako veli Gospod o palai kralja Judina: Kao Gilead bila si mi, kao vrhunac Libanon! Ali doista, uinit u te pustinjom, gradom, u kojemu se ne stanuje. 7 Spremam zatirae proti tebi: mueve i oruje. Posjei e tvoje krasne cedre i pobacati ih u oganj. 8 Kad onda mnogi kad ljudi prolaze pokraj toga grada i upitaju jedan drugoga: Zato je Gospod ovo uinio od toga grada velikoga? 9 Odvratit e se: Postao je nevjeran zavjetu s Gospodom, Bogom svojim, klanjao se je drugim bogovima i sluio je njima. 10 Ne plaite za mrtvacem! Ne alite ga! Plaite za onim, koji odlazi, da se vie nikada ne vrati kui, da vie nikada ne vidi svoje domovine! 11 Jer Ovako veli Gospod o alumu, sinu Josije, kralja Judina, koji je mjesto svojega oca Josije bio postao kralj: Koji ode iz ovoga mjesta, ne vraa se vie natrag, 12 Nego e umrijeti u mjestu, kamo ga odvedoe u ropstvo; a ove zemlje nee vie vidjeti. 13 Teko onomu, koji gradi svoju palau nepravedno i svoje spreme ne po pravici, koji puta svojega blinjega da radi ni za to, ustee mu plau njegovu! 14 Koji kae: Gradim sebi prostranu kuu i prostrane spreme. Probija sebi prozore, oblae cedrom i mae crvenilom. 15 Jesi li postao kralj, da sija zgradama od cedra? Zar nije i otac tvoj jeo i pio, pa ipak je inio pravo i pravednost? I bilo mu je dobro. 16 Pribavljao je pravicu potlaenomu i siromahu, bilo je tada dobro. Nije li to mene poznavati? govori Gospod. 17 Ali tvoje oko i srce ne ide za tim, nego samo za dobitkom svojim i da

550

prolijeva krv nedunu i da tlai i ugnjetava. 18 Zato veli Gospod o Jojakimu, sinu Josije, kralju Judinu: Ne pjeva mu se tualjka mrtvaka: Ah, brate moj! Ah, sestro moja! Ne pjeva ml se tualjka mrtvaka: Ah, gospodaru! Ah, svijetli! 19 Bit e mu pokop magarei: izvuku ga i bace ga van pred vrata jerusalemska 20 Popni se na Libanon, tuguj glasno, i jaui glasno u Baanu! Od gora Abarim neka prodre ovamo jauk tvoj, jer su satrveni svi prijatelji tvoji! 21 Nagovarao sam te, kad ti je jo bilo dobro. Ti si govorila: Neu da sluam! To je bilo tvoje ponaanje od mladosti: Nikada nijesi htjela sluati glasa mojega. 22 Odnosi vihor sve pastire tvoje. Prijatelji tvoji idu u progonstvo. Jest, sada si u sramoti i stidu zbog sve zloe svoje. 23 Koja sada stoluje na Libanonu, koja vije gnijezdo na cedrima, kako e jecati, kad ti dou muke i boli kao porodilji! 24 Tako da sam iv, veli Gospod, kad bi Jehonija, sin Jojakimov, kralj Judin, bio i prsten peatni na desnoj ruci mojoj, otrgnuo bih ga odatle. 25 Dajem te u ruke onima, koji ti rade o glavi, u ruke onima, od kojih se zgrozi, u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom, i u ruke Kaldejcima. 26 Istjerat u tebe i mater tvoju, koja te je rodila, u zemlju tuu, gdje se nijeste rodili, i tamo ete pomrijeti. 27 U zemlju, u koju ivo ele da se vrate, le vraaju se nikada. 28 Je li taj ovjek Jehonija kao posuda, to se zamete i baci, kao sprava, koje nee nitko? Zato je bio istjeran, on sa svojim rodom, i baen u zemlju, koje nijesu poznavali? 29 Zemljo, zemljo, zemljo, uj rije Gospodnju! 30 Ovako veli Gospod: Zapiite toga ovjeka kao bez djece, kao ovjeka, kojemu za ivota njegova nita ne polazi za rukom, jer ni jednome od roda njegova ne uspijeva da sjedne na prijestolje Davidovo i onda da vlada u Judi. Jeremija 23 1 Teko pastirima, koji putaju, da ovce pae moje zalutaju i da se rastru! govori Gospod. 2 Zato ovako veli Gospod, Bog Izraelov, proti pastirima, koji uvaju narod moj: Vi ste ovce moje rastjerali i rasprili i nijeste se brinuli za njih. Sad ja pohaam vas za vaa zla djela, govori

551

Jeremija
17 Onima, koji preziru rije Gospodnju, obeavaju jednako: Imat ete sreu! Svima, koji idu u prkosu srca svojega, govore: Nesrea ne dolazi na vas! 18 Jest, tko je stajao u vijeu Gospodnjem, da ga je vidio? da je uo rije njegovu? Tko je rije njegovu dosluhnuo i uo? 19 Evo, udara vihor Gospodnji, gnjev njegov, vihor umi povrh glave bezbonika! 20 Ne odvraa se gnjev Gospodnji, dok nije to izvrio, dok nije ispunio to je u srcu naumio. Na svretku dana spoznat ete to jasno. 21 Nijesam poslao tih proroka, pa ipak tre. Nijesam govorio njima, pa ipak prorokuju. 22 Sad bi bili stajali u mom vijeu, govorili bi narodu mojemu rijei moje, odvraali bi ga od zla puta njegova i od bezbonih djela njegovih. 23 Jesam li ja Bog, koji samo vidi u blizini, govori Gospod, a ne i Bog u daljini? 24 Moe li se tko skriti tako tajno, da ga ja ne bih vidio? govori Gospod. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? govori Gospod. 25 uo sam, to govore proroci, koji prorokuju la u ime moje: Imao sam jedan san, jedan san. 26 Dokle e to jo trajati? Imaju li zar proroci, koji prorokuju la i govore to sami izmisle, namisao. 27 Misle li oni, da e uiniti, te narod moj zaboravi ime moje uza sne njihove, to ih pripovijedaju jedan drugome, kao to zaboravie oci njihovi ime moje uz baala? 28 Prorok, koji ima jedan san, pripovijeda jedan sam. A tko ima rije moju, navjeuje uistinu rije moju, to ima zajedniko slama sa zrnom? govori Gospod. 29 Nije li rije moja kao oganj, govori Gospod, kao malj, to razbija hridine? 30 Zato evo, ja u na te proroke, govori Gospod, koji jedan drugome kradu rijei moje. 31 Ja u na te proroke, govori Gospod, koji samo brbljaju jezikom svojim, a to nazivaju rijeju Bojom. 32 Ja u na te proroke, koji sanjaju lai, govori Gospod, i to navjeuju i narod moj zavode laima svojim i hitrinom svojom. Ja ih nijesam poslao, niti sam im zapovjedio. Oni ne mogu upravo nita koristiti tome narodu, govori Gospod. 33 Ako te zapita ovaj narod - prorok ili sveenik - : to je breme Gospodnje? tada im odgovori: Vi ste breme, ali vas

Gospod. 3 Skupljam ostatak ovaca svojih iz svih zemalja, kamo sam ih razagnao, i vodim ih opet na panjak njihov, da rastu i mnoe se. 4 Postavit u im pastire, koji e ih uvati. One se vie nee bojati, nee se plaiti i rasuti, govori Gospod. 5 Doista, dolazi vrijeme, govori Gospod, kad u podignuti Davidu pravi izdanak. Kralj e on biti i vladat e pun mudrosti. Pravo i pravednost init e u zemlji. 6 Spasenje nalazi Juda u dane njegove, i Izrael stanuje u srei. Ime, kojim ga zovu bit e: Gospod je pravednost naa. 7 Zato evo, doi e dani, veli Gospod, kad se vie nee govoriti: Tako da je iv Gospod, koji je izveo sinove Izraelove iz Egipta!, 8 Nego: Tako da je iv Gospod, koji je pripadnike kui Izraelovoj iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja, kamo ih je bio izagnao, doveo i kui povratio, da opet prebivaju u svojoj zemlji! 9 O prorocima: Srce moje puca mi u tijelu, dru sva uda moja. Kao pijan sam, kao ovjek, kojega je osvojilo vino, zbog Gospoda, zbog svetih rijei njegovih. 10 Jer je zemlja puna preljuboinaca. Pod prokletstvom tuguje zemlja, posuila se tratina na panjaku. Tenja je njihova zloin, i nepravda je snaga njihova. 11 Jest, i prorok i sveenik opaki su. I u hramu svojemu moram nai zlou njihovu, govori Gospod. 12 Zato neka im je put njihov kao sklisko tlo. U tami neka se srue i padnu na njega! Jer nosim na njih nesreu u godini pohoenja njihova, govori Gospod. 13 Gadnost morao sam vidjeti i proroka samarijskih. Prorokovali su baalom i zavodili Izraela, narod moj. 14 Ali strahotu vidim u proroka jerusalemskih: ine preljubu, govore lai i utvruju zloince, da se ni jedan ne obrati od svoje zloe. Svi su mi kao Sodoma, stanovnici njegovi kao Gomora. 15 Zato ovako veli Gospod nad vojskama proti prorocima: Evo, ja u ih hraniti pelinom i napajat u ih otrovnom vodom, jer je od proroka jerusalemskih izala opakost po svoj zemlji. 16 Ovako veli Gospod nad vojskama: Ne sluajte rijei proroka, koji vam prorokuju! Oni vas samo zaluuju, objavljuju samo vienja, to su ih sami izmislili, bez naloga Gospodnjega.

Jeremija
odbacujem! govori Gospod. 34 Proroka, sveenika i onoga, koji od naroda kae breme Gospodnje, ja u kazniti zajedno s kuom njegovom. 35 Ovako ete jedan drugome i meu se govoriti: to je odgovorio Gospod?, ili to je rekao Gospod? 36 Izreka breme Gospodnje ne upotrebljavajte vie; jer je svakomu breme vlastita rije njegova. Vi izvrete rijei Boga ivoga, Gospoda nad vojskama, Boga naega. 37 Ovako ete pitati proroka: to ti je odgovorio Gospod?, i to je rekao Gospod?, 38 Ako li govorite o bremenu Gospodnjem, onda veli Gospod: Jer upotrebljavate tu rije breme Gospodnje premda sam vam zapovjedio: Ne govorite breme Gospodnje. 39 Zato evo, ja u vas uzeti i odbaciti od svojega lica vas i grad, koji sam dao vama i ocima vaim, 40 I navalit u na vas porugu vjenu i sramotu vjenu, to se ne zaboravlja. Jeremija 24 1 Gospod mi dade da gledam ovo: Dvije koarice smokava stajale su pred hramom Gospodnjim, - kad je Nebukadnezar, kralj babilonski, bio iz Jerusalema odveo i u Babilon doveo Jehoniju, sina Jojakimova, kralja Judina, i knezove Judine zajedno s kovaima i bravarima -. 2 U jednoj su koarici bile smokve vrlo dobre, nalik na rane smokve; u drugoj su koarici bile vrlo loe smokve, koje se nijesu mogle jesti; tako su bile loe. 3 Gospod me zapita: Jeremija, to vidi? Ja odgovorih: Smokve! Dobre su smokve vrlo dobre; loe su vrlo loe, tako loe, da se ne mogu jesti. 4 Tada mi doe rije Gospodnja: 5 Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Kao te dobre smokve, tako u milostivo pogledati zarobljenike iz Jude, to sam ih odaslao iz ovoga mjesta u zemlju Kaldejaca. 6 Svoje oko puno milosti obratit u na njih i opet ih dovesti u ovu zemlju, sazidati ih i vie ih ne razarati, zasaditi ih i vie ih ne poupati. 7 I dat u im razbor, da me spoznaju, da sam ja Gospod. Oni e biti narod moj, i ja u biti Bog njihov, ako se obrate k meni svim srcem. 8 Ali kao te loe smokve, to su tako loe, da se ne mogu jesti, tako veli Gospod, tako u uiniti kralja Judina Zedekiju zajedno s njegovim knezovima i ostacima iz Jerusalema, to su ostali u ovoj zemlji ili su se

552

nastanili u Egiptu. 9 Uinit u ih strailom nesree za sva kraljevstva zemaljska, porugom, sramotom, podsmijehom i prokletstvom po svim mjestima, kamo u ih razagnati. 10 Poslat u na njih ma, glad i kugu, dok se sasvim ne istrijebe iz zemlje, koju sam dao njima i ocima njihovim. Jeremija 25 1 Ovo je rije, to doe Jeremiji za sav narod Judin u etvrtoj godini Jojakima, sina Josijina, kralja Judina - bila je to prva godina vladanja kralja babilonskog Nebukadnezara. 2 Prorok Jeremija objavio ju je svemu narodu Judinu i svim stanovnicima jerusalemskim, govorei: 3 Od trinaeste godine Josije, sina Amonova, kralja Judina, do dananjega dana, dakle ve dvadeset i tri godine, dolazila mi je rije Gospodnja, i govorio sam vam neumorno, ali vi nijeste sluali. 4 I Gospod vam je neumorno slao sve sluge svoje, proroke. Ali vi nijeste sluali, nijeste prignuli uha svojega, da ih ujete, kad su govorili: 5 Vratite se svaki sa svojega zla puta i od svojih nevaljalih djela, pa ete ostati i stanovati u zemlji, koju je Gospod dao vama i ocima vaim, za vjena vremena! 6 Ne trite za drugim bogovima, da im sluite i da im se klanjate! Ne draite me na srdbu loim djelima ruku svojih, da vas ne udarim nesreom! 7 Ali me vi nijeste posluali, govori Gospod, i draili ste me na srdbu loim djelom ruku svojih, na propast svoju. 8 Zato ovako veli Gospod lad vojskama: Jer nijeste posluali moje rijei, 9 Evo, ja u poslati po sve narode sjeverne, govori Gospod, i po Nebukadnezara, kralja babilonskoga, slugu svojega. Pustit u ih da navale na tu zemlju i na stanovnike njezine i na sve te narode okolne, Zatrt u ih i uinit u ih uasom, podsmijehom i pustou vjenom. 10 Uinit u, da prestane meu njima glas radosti i glas veselja, poklik zarunikov i poklik zarunice, lupa mlina i svjetlost svjetionice. 11 sva e ta zemlja postati pustinja i pusto; i ti e narodi sluiti kralju babilonskom sedamdeset godina. 12 A kad istee sedamdeset godina, tada u na kralju babilonskom i onom narodu, govori Gospod, i na zemlji Kaldejaca kazniti krivnju njihovu i uinit u je pustinjom zauvijek.

553

Jeremija
31 Do na kraj svijeta prodire glas, jer Gospod podie tubu proti narodima. Ide na sud sa svakim tijelom. Bezbonike predaje mau, govori Gospod. 32 Ovako veli Gospod nad vojskama: Evo, nevolja koraa od naroda do naroda. Silan se vihor die s krajeva zemlje. 33 Pobijeni od Gospoda lee u onaj dan od jednoga kraja zemlje do drugoga. Nee biti oplakani, nee se pokupiti, nee groba nai. Slue kao gnoj na njivi. 34 Jauite, pastiri, i tugujte! Valjajte se po prahu, glavari stada! Dani su tu, da vas pokolju. Padate kao izabrani jarci. 35 Utoita ne nalaze pastiri, ni spasenja glavari stada. 36 uj! Iako viu pastiri! Kako jauu glavari stada, jer Gospod potire pau njihovu. 37 Nestaju mirni travnjaci od estine gnjeva Gospodnjega. 38 Lav ostavlja skrivalite svoje; jer je zemlja njihova postala i pustinja od krvnoga maa, od jarosti gnjeva njegova. Jeremija 26 1 U poetku vladanja Jojakima, sina Josijina, kralja Judina, doe ova rije od Gospoda govorei: 2 Ovako veli Gospod: Postavi se u trijemu kue Gospodnje! Objavi svima, to su doli iz gradova Judinih, da se poklone u kui Gospodnjoj, sve rijei, koje im po nalogu mome ima rei! Ne izostavljaj ni rijei! 3 Moda posluaju i vrate se sa svoga zla puta. Tada e mi se saaliti s nesree, koju im mislim uiniti zbog zlih djela njihovih. 4 Reci im: Ovako veli Gospod: Ako me ne posluate i da idete po naputku, to sam vam ga dao, 5 I ne posluate rijei proroka, sluga mojih, koje opet jednako aljem k vama, premda ih ne sluate, 6 Postupat u s kuom ovom kao sa Silom i grad u ovaj uiniti kletvom za sve narode na zemlji. 7 Sveenici, proroci i sav narod uli su, kako im Jeremija u kui Gospodnjoj izree ove rijei. 8 I kad je Jeremija bio objavio sve, to mu je bio zapovjedio Gospod da kae svemu narodu, uhvatie ga sveenici i proroci i sav narod viui: Mora poginuti! 9 Zato objavljuje u ime Gospodnje: Bit e ovoj kui kao Silu. Ovaj e grad pasti u ruevine, i nitko vie nee stanovati u njemu? I sav se narod u

13 Pustit u, da se na toj zemlji ispune sve rijei moje, to sam ih rekao o njoj, sve, to stoji napisano u ovoj knjizi, to je prorokovao Jeremija za sve narode. 14 Jer e i oni sluiti monim narodima i silnim kraljevima. Po inima njihovim i po djelima ruku njihovih platit u njima. 15 Jer ovako mi veli Gospod, Bog Izraelov: Uzmi iz moje ruke ovu au gnjevnoga vina i daj da se napiju iz nje svi narodi, kojima te poljem. 16 Neka piju, teturaju i smueni postanu pred maem, to u ga poslati meu njih! 17 Uzeo sam au iz ruke Gospodnje i dao sam, da piju iz nje svi narodi, kojima me je poslao Gospod. 18 Jerusalem i gradovi Judini, njihovi kraljevi i knezovi, da budu pustinja, uas, podsmijeh i prokletstvo, kao to je danas. 19 Faraon, kralj egipatski, inovnici njegovi, knezovi njegovi i sav narod njegov. 20 Sva mjeavina naroda, svi kraljevi zemlje Uza, svi kraljevi zemlje filistejske: od Akelona, Gaze, Ekrona i ostatak od Adoda; 21 Edom, Moab i Amonci; 22 Svi kraljevi Tira, svi kraljevi Sidona i svi kraljevi primorja preko mora: 23 Dedan, Tema, Buz i svi s oianim tjemenom; 24 Svi kraljevi Arapske i svi kraljevi mjeavine naroda, to stanuju U pustinji; 25 Svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od Elama, svi kraljevi od Medije; 26 Svi kraljevi sjeverni, blizu i daleko, kako jedan tako drugi sva kraljevstva svijeta, koliko ih ima na zemlji. A kralj od eaka mora piti iza njih. 27 Reci im: Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Pijte, opijte se, bljujte i padajte, da ne ustanete, pred maem, to ga aljem meu vas! 28 Ako li bi se nekali uzeti au iz ruke tvoje, da piju, tada ion reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Vi morate ipak piti! 29 Zaista, kad ponem s kaznenim sudom kod grada, koji se zove mojim imenom, zar ete vi izai slobodni? Neete ostati bez kazne; jer u podii ma na sve stanovnike zemlje, govori Gospod nad vojskama. 30 Objavi im sve ove rijei i kai im: Vie s visine Gospod, iz svetoga stana svojega puta da za grmi glas njegov! Gromovnim glasom vie preko panjaka, kao kod gaenja groa podie vrisku na sve stanovnike zemlje.

Jeremija
kui Gospodnjoj skupi proti Jeremiji. 10 Kad su knezovi Judini uli za ovaj sluaj, uzaoe iz palae kraljevske u kuu Gospodnju i posadie se pred nova vrata kue Gospodnje. 11 Sveenici i proroci izjavie pred knezovima i cijelim narodom: Ovaj je ovjek zasluio smrt, jer je prorokovao proti ovome gradu, kao to ste uli svojim uima. 12 A Jeremija izjavi pred svima knezovima i cijelim narodom: Gospod me je poslao, da proti ovoj kui i proti ovome gradu objavim sve rijei, to ste ih uli. 13 Zato popravite putove svoje i djela svoja i posluajte glas Gospoda, Boga svojega! Tada e se saaliti Gospodu s nesree, kojom vam je zaprijetio. 14 A ja sam u vaim rukama, inite od mene to mislite da je dobro i pravo! 15 Samo znajte: Ako me ubijete, krv nedunu svaljujete na sebe i na ovaj grad i na stanovnike njegove; jer me je doista poslao Gospod k vama, da vam objavim sve ove rijei. 16 Tada izjavie knezovi i sav narod sveenicima i prorocima: Ovaj ovjek; nije zasluio smrt; jer nam je govorio u ime Gospoda, Boga naega. 17 Neki od starjeina zemaljskih ustadoe i rekoe skupljenomu mnotvu: 18 Mikah iz Moreeta ustao je kao prorok u vrijeme kralja Judina Ezekije. On je objavio svemu narodu Judinu: Ovako veli Gospod nad vojskama: Sion e se preorati u njivu, Jerusalem e biti gomila ruevina, gora hramska visoka uma! 19 Je li ga zato ubio Ezekija, kralj Judin, ili itko u Judi? Nijesu li se dapae pobojali Gospoda i gledali da umilostive Gospoda? I raalilo se Gospodu, to im je bio zaprijetio nesreom. A mi zar da uinimo tako veliku nepravdu na svoju vlastitu tetu? 20 Tada je stupio jo jedan drugi prorok u ime Gospodnje, Urija, sin emaje iz Kirjat-Jearima. On je prorokovao proti ovome gradu i proti ovoj zemlji isto onako kao Jeremija. 21 Kad su kralj Jojakim, sve vojskovoe njegove i svi knezovi uli za govore njegove, traio ga je kralj da ga ubije. I kad je Urija uo za to, poboja se i pobjee i doe u Egipat. 22 A kralj Jojakim posla ljude u Egipat, Elnatana, sina Akborova, i neke druge s njim. 23 Oni izvedoe Uriju iz Egipta i dovedoe ga kralju Jojakimu. Ovaj ga dade ubiti maem i mrtvo tijelo

554

njegovo baciti na groblje prostoga naroda. 24 A Jeremiju je titio Ahikam, sin afanov, da ga ne predaju u ruke narodu, da ga pogube. Jeremija 27 1 U poetku vladanja Zedekija, sina Josijina, kralja Judina, doe Jeremiji ova rije od Gospoda, govorei: 2 Ovako mi ree Gospod: Naini sebi ueta i jaram i metni sebi oko vrata! 3 Polji to isto kralju Edoma, kralju Moaba, kralju Amonaca, kralju Tira i kralju Sidona po poslanicima, koji su doli u Jerusalem k Zedekiji, kralju Judinu! 4 Daj im ovaj nalog za njihove gospodare: Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Recite svojim gospodarima: 5 Ja sam stvorio zemlju, ljude i ivotinje na zemlji snagom svojom velikom i miicom svojom podignutom i dajem ih, kome hou. 6 Sada dajem sve te zemlje svojemu slugi Nebukadnezaru, kralju babilonskom. I ivotinje poljske dajem mu, da mu slue. 7 Svi narodi imaju biti podloni njemu, sinu njegovu i unuku njegovu, dok doe vrijeme i njegovoj zemlji, kad ga upokore moni narodi i veliki kraljevi. 8 A narod, kraljevstvo, to nee da slui babilonskom kralju Nebukadnezaru i nee da savije iju svoju u jaram kralja babilonskoga, taj u narod, veli Gospod, pohoditi maem, gladu i kugom, dok ga posve ne pokorim rukom njegovom. 9 Zato ne sluajte svojih proroka, vraa, sanjaa, gatara i bajaa, koji vam govore: Neete sluiti kralju babilonskom! 10 Jer vam oni prorokuju lai, da vas odvedu iz zemlje vae, kad bih vas ja odbacio, da propadnete. 11 A narod, koji savije iju svoju pod jaram kralja babilonskoga i bude mu sluio, ostavit u ga mirno na zemlji njegovoj, govori Gospod, da je obrauje i stanuje u njoj. 12 Zedekiji, kralju Judinu, rekao sam isto tako: Savijte iju svoju pod jaram kralja babilonskoga! Budite podloni njemu i narodu njegovu, pa ete ostati na ivotu! 13 Zato da poginete, ti i narod tvoj, od maa, gladi i kuge, kako je zaprijetio Gospod narodu, koji e e da slui kralju babilonskom? 14 Ne sluajte rijei proroka, koji vam govore: Neete sluiti kralju babilonskom, jer vam oni prorokuju

555

Jeremija
6 Prorok Jeremija ree: Doista, Gospod neka to dadne, neka Gospod ispuni tvoju rije, to si je objavio! Neka vrati natrag posude kue Gospodnje i sve zarobljene iz Babilona na ovo mjesto! 7 Ali uj ovu rije, koju ja dovikujem u ui tebi i svemu narodu! 8 Proroci, koji su bili prije mene i prije tebe od davnine, prorokovali su monim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad i kugu. 9 Ali lad prorok prorie sreu, spoznat e je istom, kad se zbude proroka rije, da je Gospod zaista poslao proroka. 10 Tada uze prorok Hananija jaram s vrata proroka Jeremije i rastrga ga; 11 Pritom ree Hananija pred svim narodom: Ovako veli Gospod: Isto tako trgam jaram Nebukadnezara, kralja babilonskoga, do dvije godine na vratu svih naroda. Prorok Jeremija ode svojim putem. 12 Izakako je prorok Hananija bio rastrgao jaram na vratu proroka Jeremije, doe rije Gospodnja Jeremiji, govorei: 13 Idi i kai Hananiji: Ovako veli Gospod: Slomio si jaram drven, ali si mjesto njega nainio jaram gvozden! 14 Jer ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Gvozden jaram meem oko vrata svima tim narodima; oni e sluiti Nebukadnezaru, kralju babilonskom. Dat u mu i ivotinje poljske. 15 I prorok Jeremija ree proroku Hananiji: uj, Hananija, Gospod nije poslao tebe. Ti zavodi ovaj narod, da stavi svoje uzdanje u lai. 16 Zato veli Gospod: Evo, ja te iskorjenjavam iz zemlje. Jo ove godine umrijet e, jer si propovijedao pobunu proti Bogu. 17 I prorok Hananija umrije one godine, sedmoga mjeseca. Jeremija 29 1 Ovo su rijei pisma, to ga je poslao prorok Jeremija iz Jerusalema k preostalim jo starjeinama zarobljenika, k sveenicima, k prorocima i svemu narodu, koji je odveo Nebukadnezar iz Jerusalema u Babilon. 2 Izakako su bili otili iz Jerusalema kralj Jehonija, kraljica mati, dvorani, knezovi Judini i jerusalemski, kovai i bravari. 3 Po Elasi, sinu afanovu, i Gemarji, sinu Hilkijinu, koje je poslao u Babilon Zedekija, kralj Judin, k Nebukadnezara, kralju babilonskom:

lai. 15 Ja ih nijesam poslao, govori Gospod, oni vam Lano prorokuju u moje ime, da vas odbacim i da propadnete zajedno s prorocima, koji su vam prorokovali. 16 Sveenicima i svemu narodu rekao sam: Ovako veli Gospod: Ne sluajte rijei svojih proroka, koji vam prorokuju ovako: Doista, posue kue Gospodnje doskora e se vratiti iz Babilona, jer vam oni prorokuju lai. 17 Ne sluajte ih! Budite podloni kralju babilonskom, pa ete ostati na ivotu! Zato da ovaj grad bude gomila ruevina? 18 Ako su proroci i ako je rije Gospodnja u njih, neka mole Gospoda nad vojskama, da posude, to je jo ostalo u kui Gospodnjoj i u palai kralja Judina i u Jerusalemu, ne doe jo takoer u Babilon. 19 Jer ovako veli Gospod nad vojskama za stupove, more, podnoja i ostalo posue, to je ostalo u ovom gradu, 20 to Nebukadnezar, kralj babilonski, nije uzeo sa sobom, kad je odveo Jehoniju, sina Jojakimova, kralja Judina, iz Jerusalema u Babilon zajedno sa svima odlinicima i Judinim i jerusalemskim. 21 Jer ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov, za posue, to je jo ostalo u palai kralja Judina i u Jerusalemu: 22 U Babilon e se odnijeti i tamo e ostati do dana, kad ih opet pogledam, veli Gospod, i dadnem ih donijeti i na ovo mjesto vratiti. Jeremija 28 1 One godine, u poetku vladanja Zedekije, kralja Judina, etvrte godine, petoga mjeseca, ree mi prorok Hananija, sin Azurov iz Gibeona, u kui Gospodnjoj pred sveenicima i svim narodom: 2 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Slomit u jaram kralja babilonskoga 3 Jo dvije godine, tada donosim natrag na ovo mjesto sve posue kue Gospodnje, to ga je Nebukadnezar, kralj babilonski, uzeo s ovoga mjesta i odnio u Babilon. 4 I Jehoniju, sina Jojakimova, kralja Judina, i sve zarobljenike Judine, to su doli u Babilon, ja u dovesti natrag na ovo mjesto, govori Gospod, jer trgam jaram kralja babilonskoga. 5 A prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji pred sveenicima i pred svim narodom, to je stajao u kui Gospodnjoj.

Jeremija
4 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov, svima zarobljenicima, koje sam dao odvesti iz Jerusalema u Babilon. 5 Gradite kue i stanujte u njima! Sadite vrtove i jedite plodove njihove! 6 Uzimajte ene i imajte sinove i keri! Uzimajte za svoje sinove ene i dajite svojim kerima mueve, da oni dobiju sinove i keri! Mnoite se tamo i ne umanjujte se! 7 Traite blagostanje gradu, u koji sam vas odveo, i molite se za njega Gospodu; jer blagostanje njegovo vae je blagostanje. 8 Jer ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Nemojte da vas zalude vai proroci, to su meu vama, i vai vrai! Ne sluajte sanjare svoje, koji sami kau da sanjaju! 9 Jer vam oni prorokuju lai u moje ime. Ja ih nijesam poslao, govori Gospod. 10 Previe ovako veli Gospod: Istom kad proe punih sedamdeset godina, pohodit u vas i izvrit u na vama rije spasenja i vratit u vas na ovo mjesto. 11 Jer ja znam, koje misli nosim za vas, govori Gospod: Odluke su na spasenje, a ne na nesreu, da vam dadnem budunost punu ufanja. 12 Kad me zazovete i idete i pomolite se meni, usliit u vas. 13 Kad me potraite, nai ete me, jest, traite me svim srcem, 14 I dat u vam se da me naete, govori Gospod. Okrenut u vau sudbinu i skupit u vas iz svih naroda i iz svih mjesta, kamo sam vas razagnao, govori Gospod, i dovest u vas natrag na mjesto, odakle sam vas odveo. 15 Ali vi kaete: Gospod nam je podigao proroke u Babilonu. 16 A Gospod veli ovako o kralju, koji sjedi na prijestolju Davidovu, i o svemu narodu, koji jo stoji u ovom gradu, o brai vaoj, to nijesu otila s vama u ropstvo: 17 Ovako veli Gospod nad vojskama: Evo, pustit u na njih ma, glad i kugu i uinit u ih kao loe smokve, to su odve loe, da bi se mogle jesti. 18 Progonit u ih maem, glau i kugom i uinit u ih strailom za sva kraljevstva zemaljska, kletvom, uasom, podsmijehom i porugom kod svih naroda, kamo ih razagnam. 19 Zato, jer ne posluae rijei mojih, govori Gospod, kad sam im neprestano slao sluge svoje, proroke, ali ih ne posluaste, govori Gospod. 20 Stoga sad ujte rije Gospodnju, vi svi zarobljenici; koje sam dao odvesti iz Jerusalema u Babilon!

556

21 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov, o Ahabu, sinu Kolajinu, i o Zedekiji, sinu Maasejinu, koji vam prorokuju lai u moje ime: Evo ja ih predajem u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom. On e ih dati pogubiti pred vaim oima. 22 Tada e kod svih zarobljenika Judinih, to su u Babilonu, zavladati kletva: Neka od tebe uini Gospod kao od Zedekije i Ahaba, koje kralj babilonski dade spriti na ognju! 23 Jer su oni inili zlo u Izraelu i tjerali preljubu sa enama prijatelja svojih i u moje ime navjeivali lane rijei, to im ih nije sam zapovjedio. Ja znam to i svjedok sam za to, govori Gospod. 24 emaji, Nehelamcu, reci: 25 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Jer si u svoje vlastito ime poslao pismo svemu narodu u Jerusalemu i sveeniku Sefaniji, sinu Maasejinu, i svima sveenicima ovog sadraja, govorei: 26 Gospod te je postavio sveenikom na mjesto sveenika Jojade, da pazi u kui Gospodnjega svakoga bezumna gatara i da ga mee l klade i u gvode oko vrata. 27 Pa zato ne istupa proti Jeremiji iz Anatota, koji vam prorie? 28 Zar nam nije poslao u Babilon vijest ovog sadraja: Dugo e jo trajati! Gradite kue i stanujte u njima, sadite vrtove i uivajte plodove njihove! 29 Sveenik Sefanija proita ovo pismo pred samim prorokom Jeremijom: 30 Tada doe rije Gospodnja Jeremiji, govorei: 31 Polji svima zarobljenicima ovu vijest: Ovako veli Gospod o emaji, Nehelamcu: Jer vam emaja prorokuje, premda ga ja nijesam poslao, i zavodi vas, da se uzdate u lai. 32 Zato veli Gospod: Evo, ja u pohoditi emaju, Nehelamca, i potomke njegove. Nee od njega nitko ostati u ovom narodu i no e doivjeti sreu, koju u pripraviti narodu svojemu, govori Gospod, jer je propovijedao pobunu proti Gospodu. Jeremija 30 1 Rije, to doe Jeremiji od Gospoda, govorei: 2 Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Napii sebi u knjigu sve rijei, koje ti govorim! 3 Jer evo, dolazi vrijeme, govori Gospod, kad u okrenuti sudbinu svojega naroda Izraela i Jude, govori Gospod, i dovesti ih natrag u zemlju, koju sam dao ocima njihovim u

557

Jeremija
ne e se umanjiti; poastit u ih; nee vie biti prezreni. 20 Sinovi e njihovi biti kao prije. Zajednica njihova stoji tvrdo preda mnom. Pohodit u sve neprijatelje njihove. 21 Iz njih e samih proizai knez njihov. Vladalac e njihov doi iz sredine njihove. Ja u mu dopustiti pristup k meni, da mi se priblii, jer tko je taj, koji se je usudio pristupiti k meni? govori Gospod. 22 Vi ste narod moj, a ja sam Bog va. 23 Gle, vihor od Gospoda gnjev njegov provaljuje, vihorima othuji preko glave bezbonika. 24 Gnjev se Gospodnji ne povraa, dok on to nije izvrio, dol nije ispunio osnovu srca svojega. Na svretku dana to ete spoznati jasno. Jeremija 31 1 U ono vrijeme, govori Gospod, ja u biti Bog svima plemenima Izraelovim, i oni e biti moj narod. 2 Ovako veli Gospod: Milost je naao u pustinji narod, to je umaknuo mau. U svoje poivalite otiao je Izrael. 3 Iz daljine objavio mi se Gospod: Ljubavlju vjenom ljubim te, zato sam ti tako dugo sauvao milost. 4 Opet je zidam, i bit e sazidana, djevojko Izraelova! Opet e se kititi bubnjevima, izlazit e u veselom kolu! 5 Opet e saditi vinograde na brdima Samarije! Tko ih zasadi od njih e brati. 6 Jest, dolazi vrijeme, kad e vikati uvar na gorama Efraimovim: Ustanite, zaputimo na Sion Gospodu, Bogu svojemu! 7 Jer ovako veli Gospod: Pjevajte u radosti Jakovu, radujte se zbog glave naroda! Javljajte to, slavite i govorite: Gospod je izbavio narod svoj, ostatak Izraelov. 8 Evo, ja ih dovodim opet iz zemlje sjeverne i s krajeva zemlje, meu njima i slijepe i hrome, trudne i porodilje. U velikom mnotvu dolaze kui. 9 Dolaze plaui, ja ih pratim i tjeim, vodim ih k potocima, ravnim putom, gdje se ne spotiu; jer sam otac Izraelu. Efraim je moj prvoroeni sin. 10 ujte, narodi, rije Gospoduju! Objavite je na otocima najdaljim i recite: Koji je razasuo Izraela, skuplja ga opet i uva ga kao pastir stado svoje. 11 Jer je Gospod otkupio Jakova, oslobodio ga iz ruku onoga, koji je jai od njega.

posjed. 4 Ovo su rijei, to ih ree Gospod o Izraelu i Judi: 5 Jest, ovako veli Gospod: Viku od straha ujemo, prepast puna nesree! 6 Pitajte i vidite, raaju li muevi, jer zato vidim, gdje se svaki ovjek podboio rukama o bedra kao porodilja? Zato se sva lica promijenila i poblijedjela? 7 Jao! Silan je onaj dan, nije bilo takva, vrijeme je nevolje za Jakova. Ipak e se izbaviti iz nje. 8 U onaj e se dan dogoditi, govori Gospod nad vojskama, da trgam jaram na vratu njegovu i rastrgam ueta njegova, te ga vie nikada ne zarobe tuini. 9 Gospodu, Bogu svojemu, sluit e, svojemu kralju Davidu, kojega u im podignuti. 10 Ti se dakle ne boj, Jakove, slugo moj! govori Gospod. Ne plai se, Izraele, jer evo, ja u te izbaviti iz daleke zemlje, djecu tvoju iz zemlje ropstva njihova! Jakov e se vratiti kui i nai mir, ivjet e bez brige, i nitko ga nee smetati! 11 Jest, ja sam s tobom, govori Gospod, da te izbavim. Unitit u sve narode, meu koje sam te razasuo! Ali tebe neu unititi, samo u te karati s mjerom. Sasvim bez kazne ne mogu te ostaviti! 12 Jer ovako veli Gospod: Neizljeiva je rana tvoja, nema lijeka uboju tvojemu. 13 Nitko se ne zauzima za bolest tvoju. Ljekarije nema za irove, melema nema za te. 14 Zaboravie te svi milosnici tvoji, ne pitaju nita za te. Jest, kako udari neprijatelj tako sam ja udario tebe kaznom neumolivom za veliko bezakonje tvoje. Silni su grijehi tvoji. 15 to vie zbog rane svoje, zbog neizljeive bolesti svoje? Za veliko bezakonje tvoje - silni su grijehi tvoji ja sam ti to uinio. 16 Zato svi, koji te prodiru, prodrijet e se. Svi neprijatelji tvoji idu u ropstvo. Koji te plijene, bit e oplijenjeni. Sve razbojnike tvoje predat u razbojnicima. 17 Jer u te ozdraviti, rane u ti tvoje iscijeliti, govori Gospod, jer te, Sione, zovu otjeranom, jednom za koju se vie ne brine nitko. 18 Ovako veli Gospod: Sad u okrenuti sudbinu atora Jakovljevih, smilovat u se stanovima njegovim. Grad e se sazidati na gori svojoj. Na starom e se mjestu podignuti tvrava. 19 Iz njih e tada odjekivati hvala i pjesma veselih ljudi. Ja u ih umnoiti,

Jeremija
12 Dolaze i pjevaju na visini sionskoj. Sjaju od radosti zbog spasenja Gospodnjega: zbog ita, zbog vina i ulja, zbog janjadi i teladi. Dua je njihova kao vrt obilno navodnjen: nee vie trebati tuiti. 13 Sada se veseli djevojka u kolu, mladi i starac zajedno. Promjenjujem alost njihovu u radost, nakon boli dajem im utjehu i veselje. 14 Razblaujem duu sveenikovu pretilinom. Narod je moj nasien darova mojih, govori Gospod. 15 Ovako veli Gospod: uj, jauk se uje u Rami, gorko plakanje! Rahela oplakuje djecu svoju, - nee da se utjei - djecu svoju, jer nijedno ne ivi vie. 16 Ovako veli Gospod: Zabrani glasu svojemu tugovanje, oima svojim suze, jer e nevolji tvojoj biti plaa njezina, govori Gospod. Oni se vraaju kui iz zemlje neprijateljske. 17 Budunost tvoja ima nadu, govori Gospod. Djeca se tvoja vraaju natrag u svoju zemlju. 18 ujem doista Efraima gdje tuguje: Kaznio si me, primio sam kaznu kao pomamno govee. Dovedi me kui, ja u se obratiti, jer si ti Gospod, Bog moj. 19 Otkad sam te ostavio, pokajao sam se za to. Kad sam to uvidio, udarao sam se u prsa svoja. Crvenim se i stidim se; jer moram okajati sramotu mladosti svoje. 20 Nije li Efraim sin moj ljubljeni, moje dijete predrago? Kadgod mu se zaprijetim, moram se milo spomenuti njega. Zato za njega kuca srce moje; ja mu se moram smilovati, govori Gospod. 21 Postavi sebi kaiput, na ini sebi znakove putne! Pripazi na cestu, na put, kojim si ila! Djevojko Izraelova, vrati se natrag, vrati se kui u ove gradove svoje! 22 Dokle e se jo otimati, keri odmetnice? Jer je Gospod uinio neto novo u zemlji: ena opkoljava ovjeka. 23 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Ponovno e se l zemlji Judinoj u gradovima njezinim govoriti, kad okrenem sudbinu njihovu: Gospod neka te blagoslovi; stane pravednosti, sveta goro! 24 Juda sa svima gradovima svojim stanovat e u njoj i ratari i koji idu za stadom. 25 Jer ja okrijepim umorne, ja nasitim one, to sustaju, 26 U tom se probudih i pogledah; san mi je moj bio sladak.

558

27 Evo, dolazi vrijeme, govori Gospod, kad u darovati kui Izraelovo; i kui Judinoj potomstvo od ljudi i stoke. 28 Kao to sam brino pazio da ih istrebljujem i ruim, da ih razaram i unitavam i nesreu donosim, tako u sada brino paziti na to, da ih sazidam i zasadim, govori Gospod. 29 Nee se vie govoriti u one dane: Kiselo groe jeli su oci, a djeci trnu zubi. 30 Ne, svaki e poginuti za svoje vlastite grijehe. Samo tko sam jede kiselo groe, tomu e zubi trnuti. 31 Jer evo, dolazi vrijeme, govori Gospod, kad u uiniti novi zavjet s kuom Izraelovom i s kuom Judinom. 32 Ne zavjet, kako sam ga uinio s ocima njihovim, kad sam ih uzeo za ruku, da ih izvedem iz Egipta, zavjet, to su ga prelomili, premda sam bio Gospod njihov, govori Gospod. 33 Ne, ovo e biti zavjet, to u ga uiniti s kuom Izraelovom poslije onih dana, govori Gospod: Stavit u zakon svoj u srce njihovo i upisati ga u duu njihovu. Tako u biti Bog njihov, i oni e biti narod moj. 34 Oni se vie nee uiti meu se, uiti jedan drugoga: Spoznajte Gospoda! jer me svi poznaju od najmanjega do najveega, govori Gospod. Jer im opratam krivnju njihovu i grijeha se njihovih vie ne spominjem. 35 Ovako veli Gospod, koji odreuje sunce za svjetlo po danu, a mjesec i zvijezde postavlja za svjetlo u noi, koji oine more, da zabue valovi njegovi Gospod nad vojskama ime je njegovo: 36 Kako malo ove uredbe odstupaju od mene, govori Gospod, tako e malo prestati potomstvo Izraelovo da bude narod preda mnom za sva vremena. 37 Ovako veli Gospod: Kako se malo moe nebo gore izmjeriti, i kako se malo mogu temelji zemaljski dolje istraiti, tako u malo i ja odbaciti sve potomstvo Izraelovo za sve ono, to su uinili, veli Gospod. 38 Jer evo, dolazi vrijeme, govori Gospod, kad e se opet sazidati Gospodu grad od kule Hananelove do vrata na uglu. 39 I jo e dalje otii ue mjerako, ravno preko huma Gareba i obrnuti se prema Goatu. 40 I sva dolina mrtva tjelesa i pepeo i sve mrtvako polje do kidronske doline, do ugla konjskih vrata na istoku bit e sveto Gospodu. Nikada vie u sva vremena nee se to sruiti ili razoriti.

559

Jeremija
16 Izakako sam bio predao list o kupovini Baruhu, sinu Nerijinu, pomolio sam se Gospodu: 17 Ah, svemogui Gospode! Ti si stvorio nebo i zemlju snagom svojom velikom; miicom svojom podignutom, i nita nije tebi nemogue. 18 Tisuama iskazuje milost. Ali krivnju otaca vraa u njedra djeci njihovoj, Boe veliki, silni, koji si nazvan Gospod nad vojskama. 19 Veliki si u savjetu, moni l djelima. Oi tvoje bdiju nad svim putovima ljudi, da naplati svakome prema putovima njegovim i prema vrijednosti djela njegovih. 20 Ti si inio znake i udesa u Egiptu, do dananjega dana i na Izraelu i na drugim ljudima i stekao si sebi ime, kako je danas. 21 Ti si izveo narod svoj Izraela iz Egipta znacima i udesima rukom jakom i miicom podignutom i strahotom velikom. 22 Dao si im ovu zemlju, za koju si se zakleo ocima njihovim da e im je dati, zemlju, gdje tee mlijeko i med. 23 Oni uoe u nju i zaposjedoe je; ali nijesu sluali tvojih naputaka, nijesu hodili po mojemu zakonu i nijesu inili nita od svega, to si im zapovjedio da ine. Zato si pustio da ih snae sva ta nesrea. 24 Evo, opkopi su ve doli do grada, da ga zauzmu. Od maa, gladi i kuge grad e pasti u ruke Kaldejcima, koji ga opsjedaju. to si zaprijetio, dolo je. Eto vidi sam! 25 I ti si mi, svemogui Gospode, zapovjedio: Kupi sebi tu njivu za novce i uzmi svjedoke za to! premda je grad predan u ruke Kaldejcima. 26 Tada doe rije Boja Jeremiji, govorei: 27 Gle, ja sam Gospod, Bog svega tijela, je li mi je to nemogue? 28 Zato ovako veli Gospod: Evo, ja dajem ovaj grad u ruke Kaldejcima i u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom, i on e ga zauzeti. 29 Kaldejci e doi, ovaj e grad opkoliti, ognjem e ovaj grad upaliti i spalit e ga, upravo one kue, gdje su na krovovima kadili Baalu i naljeve izlijevali drugim bogovima, da me razdrae na gnjev. 30 Jer su sinovi Izraelovi i sinovi tuini inili od mladosti uvijek samo to mi se ne dopada. Sinovi Izraelovi draili su me vazda loim djelima ruku svojih, govori Gospod. 31 Gnjev i srdbu zadavao mi je ovaj grad sve od dana, kad ga sazidae, do dananjega dana. I sad ga moram

Jeremija 32 1 Ovo je rije, koja doe Jeremiji od Gospoda u desetoj godini Zedekije, kralja Judina, t. j. u osamnaestoj godini Nebukadnezarovoj. 2 Tada je opkoljavala vojska kralja babilonskog Jerusalem, i prorok je Jeremija bio zatvoren u straari u palai kralja Judina. 3 Zedekija, kralj Judin, bio ga je zatvorio prekoravajui ga: Zato si prorokovao: Ovako veli Gospod: Evo, dajem ovaj grad u ruke kralju babilonskom; on e ga osvojiti. 4 I Zedekija, kralj Judin, nee umaknuti ruci Kaldejaca, nego e zacijelo biti predan u ruke kralju babilonskom i usta u usta s njim e govoriti i oko u oko njega e vidjeti. 5 Zedekiju e odvesti u Babilon, i tajno e ostati, dok ga ne pohodim, govori Gospod. Ako se borite s Kaldejcima, neete imati uspjeha. 6 Jeremija ree ovako: Doe mi rije Gospodnja: 7 Evo, Hanamel, sluga tvojega strica aluma, doi e k tebi s molbom: Kupi njivu moju u Anatotu; jer tebi pripada prekup po pravu otkupa. 8 Tada doe k meni u straaru, kako je bio Gospod navijestio, Hanamel, sin strica mojega, i zamoli me: Hajde kupi moju njivu u Anatotu u rodnom posjedu Benjaminovu; jer tebi pripada pravo posjeda po dunosti otkupa; kupi je dakle sebi! Tada sam razumio, da je to bila rije Gospodnja. 9 I kupio sam njivu od Hanamela, sina strica svojega, u Anatotu i isplatio mu u novcu sedamnaest ekela srebra. 10 Napisao sam svjedoanstvo o kupovini, zapeatio ga, dao ga po svjedocima potvrditi i izmjerio novce na tezulji. 11 Onda sam uzeo list o kupovini, po pravu i zakonu zapeaeni, i otvoreni, 12 I predao sam list o kupovini Baruhu, sinu Nerije, sina Maasejina, pred Hanamelom, sinom strica svojega, i pred svjedocima, koji su bili potpisali list o kupovini, i pred svima Judejcima, to su se zadravali u straari. 13 Pred njima sam dao Baruhu nalog, ovako govorei: 14 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ova svjedoanstva, ovaj zapeaeni list o kupovini i ovaj otvoreni, i metni ih u zemljan sud, da se uzdre dugo vremena! 15 Jer ovako veli. Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Opet e se u ovoj zemlji kupovati kue, njive i vinogradi,

Jeremija
odbaciti ispred oiju svojih, 32 Za svu zlou, to su je poinjali sinovi Izraelovi i sinovi Judini, da me razdrae na gnjev, oni, kraljevi njihovi, knezovi njihovi, sveenici njihovi i proroci njihovi, ljudi Judini i stanovnici jerusalemski. 33 Okrenuli su mi leda mjesto lica, i premda sam ih dao pouavati neprestano, nijesu to sluali i nijesu htjeli primiti nauke. 34 Svoje gadove bogove postavili su u kuu, loja nosi ime moje, i stim je oskvrnie. 35 Podigli su visine baalu u dolini BenHinomu i rtvovali su tamo Moleku svoje sinove i keri. Tako to nijesam im nikada zapovjedio, i nikada mi nije palo na um, da bi inili takav gad i Judu navodili la grijeh! 36 A sada, ovako veli Gospod, Bog Izraelov, o tom gradu, za koji velite da e se predati u ruke kralju babilonskom od maa, gladi i kuge: 37 Evo, ja u ih skupiti iz svih zemalja, kamo sam ih razagnao u gnjevu svojemu i u jarosti svojoj i velikoj ljutini, i dovest u ih natrag na ovo mjesto i uiniti da stanuju ovdje u miru. 38 Oni e biti narod moj, i ja u biti Bog njihov. 39 Dat u im jedno srce i jedan put, da me se boje vazda na spasenje svoje i djece svoje. 40 Uinit u s njima zavjet vjean i neu se nikada odvratiti od njih, da im inim dobro. Stavit u im u srce strahopotovanje preda mnom, da ne odstupe od mene. 41 Imat u radost svoju na njima i ljubav im iskazivati i zasadit u ih zauvijek u ovu zemlju svim srcem i svom duom. 42 Jer ovako veli Gospod: Kao to sam pustio da doe na ovaj narod sva ta nesrea velika, tako u donijeti na njih i sve dobro, koje sam im obeao. 43 Opet e se kupovati njive u ovoj zemlji, za koju vi kaete: Jedna je pustinja ona, bez ljudi i stoke, podvrgnuta sili Kaldejaca. 44 Opet e se kupovati njive za novce, pisat e se listovi o kupovini i peatiti i uzimati svjedoke u zemlji Benjaminovoj, u okolini Jerusalemskoj, u gradovima Judinim, u gradovima po gorama, u gradovima po nizini i u gradovima june zemlje, jer ja okreem sudbinu njihovu, govori Gospod.

560

drugi put, dok se je jo nalazio zatvoren u straari, govorei: 2 Ovako veli Gospod, koji je stvorio zemlju, sazdao ju i uzdrava je Gospod je ime njegovo -: 3 Zazovi me, i odgovorit u ti i pokazat u ti velike, nevjerojatne stvari, za koje nijesi znao! 4 Ovako veli Gospod, Bog Izraelov, za kue ovoga grada, i za palae, kraljeva Judinih, to su bile sruene, da slue kao bedemi i punidbe rupa. 5 Oni dolaze, da se bore s Kaldejcima, ali s uspjehom, da ih naprije mrtvim tjelesima ljudi, to sam ih pobio u estokom gnjevu svojemu, kad sam pred ovim gladom zastro lice svoje zbog sve zloe njihove. 6 Doista, ja u im donijeti odravljenje i spasenje, iscijelit u ih i spremit u im puninu sree i mira. 7 Okrenut u sudbinu Judinu i sudbinu Izraelovu i sazidat u ih opet kao prije. 8 Oistit u l ih od sve krivnje njihove, to su je poinili proti meni, i oprostit u im sva zlodjela njihov, kojima mi sagrijeie i kojima mi se iznevjerie, 9 Jerusalem e biti milo ime, hvala i slava u svih naroda na zemlji, koji zauju za sve dobro, to u im iskazati: uplait e se i uzdrhtati zbog svega dobra i sve sree, to u im je dati. 10 Ovako veli Gospod: Na ovom mjestu, za koje vi velite: Opustjelo lei, bez ljudi i stoke, u gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim, to su sad opustjele, bez ljudi, bez stanovnika i bez stoke, opet e se uti 11 Glas radosti i glas miline, poklik zarunikov i poklik zarunice, poklik onih, koji govore: Hvalite Gospoda nad vojskama; jer je dobrostiv Gospod, jer vjeno traje milost njegova!, i onih, koji prinose rtve zahvalne u kuu Gospodnju. Okrenut u sudbinu zemlje onako, kao to je bilo prije, govori Gospod. 12 Ovako veli Gospod nad vojskama: Na ovom mjestu, koje sad lei opustjelo, bez ljudi i stoke, i u svim gradovima njegovim opet e biti pae za pastire, koji putaju da pasu stada njihova. 13 U gradovima po gorama, u gradovima po nizini, u gradovima june zemlje, u rodnom podruju Benjaminovu, u okolini jerusalemskoj i po gradovima Judinim opet e prolaziti stada ispod ruke onoga, koji ih broji, veli Gospod. 14 Doista, dolazi vrijeme, govori Jeremija 33 Gospod, kad u ispuniti obeanje, to 1 rije Gospodnja doe Jeremiji po sam ga dao kui Izraelovoj i kui

561

Jeremija
nego e biti uhvaen i predan vlasti njegovoj. Oko u oko vidjet e kralja babilonskoga i usta u usta s njim e govoriti i doi e u Babilon. 4 Ali uj rije Gospodnju, Zedekija, kralju Judin! Ovako veli Gospod o tebi: Nee poginuti od maa. 5 U miru e umrijeti; i kao to se je inilo u ast ocima tvojim, prijanjim kraljevima, to su bili prije tebe, tako e se platiti i tebi mrtvaki oganj i naricat e se za tobom Ah, gospodaru! To je proroanstvo, to ga navjeujem, govori Gospod. 6 Prorok Jeremija navijesti sve ove rijei kralju Judinu Zedekiji u Jerusalemu, 7 Dok je vojska kralja babilonskoga udarala na Jerusalem i na sve gradove Judine, to su jo preostali, naime na Laki i Azeku. Ovi su bili od gradova Judinih jedini tvrdi gradovi, to su se jo drali. 8 Ovo je rije, koja doe Jeremiji od Gospoda, izakako je bio kralj Zedekija sklopio nagodu sa svim narodom u Jerusalemu, da im proglasi osloboenje. 9 Svaki je imao osloboditi roba svojega i ropkinju svoju, ukoliko su bili Hebreji i Hebrejke, da vie nitko ne imadne svojega judejskog zemljaka kao roba. 10 Posluae svi knezovi i sav narod, koji su bili pristali na nagodu, da svaki otpusti roba svojega i ropkinji svoju i da ih vie ne dri kao robove; posluae i otpustie. 11 A poslije su uzimali opet natrag robove i ropkinje, koje su bili otpustili, i silom su ih opet uinili robovima i ropkinjama. 12 Tada doe od Gospoda Jeremiji rije Gospodnja, govorei: 13 Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Ja sam uinio zavjet s ocima vaim, kad ih izvedoh iz Egipta, iz kue ropstva: 14 Nakon sedam godina ima svaki od vas otpustiti svojega hebrejskog zemljaka, koji ti se je prodao. est godina ima ti sluiti kao rob; onda ga ima slobodna otpustiti od sebe. Ali me ne posluae oci vai i ne prignue mi uha svojega. 15 Vi ste se sad bili od toga odvratili, bili ste inili, to je pravo u oima mojim proglasivi svaki osloboenje zemljaka svojega, i bili ste sklopili nagodu preda mnom u kui mojoj, koja se zove mojim imenom. 16 Ali sada skvrnite ponovno ime moje. Svaki je roba svojega i ropkinju svoju, koje ste bili otpustili, opet uzeo natrag i silom ih natjerao, da vam budu robovi i ropkinje.

Judinoj. 15 U ono dane i u ono nijeme uinit u da iznikne Davidu klica prava. On e initi pravo i pravednost na zemlji. 16 U one dane zadobit e Juda pomo i Jerusalem e stanovati u sigurnosti, i zvat e se: Gospod, spasenje nae! 17 Jer ovako veli Gospod: Nikada Davidu nee nestati ovjek koji sjedi na prijestolju kue Izraelove. 18 Levitskim sveenicima nee nikada pred licem mojim nestati ovjeka, koji prinosi rtvu paljenicu, pali dar i pripravlja rtvu zaklanicu dovijeka. 19 I doe rije Gospodnja Jeremiji, govorei: 20 Ovako veli Gospod: Kako malo moete vi ponititi zavjet moj s danom i zavjet moj s nou, tako da ne bude vie dana ni noi na vrijeme. 21 Tako e se malo ponititi zavjet moj s mojim slugom Davidom, da ne bi vie imao potomka, koji bi kao kralj sjedio na prijestolju njegovu, a isto tako malo zavjet moj s levitskim sveenicima, koji obavljaju svetu slubu moju. 22 Kao to se ne mee izbrojiti vojska nebeska ni izmjeriti pijesak morski, tako u umnoiti potomstvo svojega sluge Davida i Levite, koji obavljaju svetu slubu moju. 23 Nadalje doe rije Gospodnja, Jeremiji, govorei: 24 Nijesi li opazio, to govore ovi ljudi: Obadva plemena to ih je izabrao Gospod, on je odbacio, i kako prezirno govore o narodu mojemu, da nije narod u oima njihovim? 25 Ovako veli Gospod: Kako sigurno postoji zavjet moj s danom i nou, kako sam sigurno ustanovio uredbe neba i zemlje, 26 Tako u malo odbaciti potomka Jakovljeve i svojega sluge Davida i ne uzimati vie vladalaca iz njegova potomstva nad potomcima Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim; jer u okrenuti sudbinu njihovu i smilovati se njima. Jeremija 34 1 Ovo je rije, koja doe Jeremiji od Gospoda, govorei, kad su Nebukadnezar, kralj babilonski, i sva vojska njegova i sva kraljevstva zemaljska, to su bila pod njim, i svi narodi vojevali proti Jerusalemu proti svim gradovima njegovim: 2 Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Idi kai Zedekiji, kralju Judinu, kai mu: Ovako veli Gospod: Evo, ja dajem taj grad u ruke kralju babilonskom. On e ga spaliti ognjem. 3 Ti nee umaknuti ruci njegovoj,

Jeremija
17 Zato veli Gospod: Vi me ne posluaste, ali proglasiste osloboenje, svaki za zemljaka svojega i blinjega svojega. Zato i ja navjeujem suprot vama osloboenje, govori Gospod, za ma, kugu i glad, inim vas strailom za sva kraljevstva zemaljska. 18 A ljude, koji prestupe nagodu moju i ne izvre odredbe nagode, koju su sklopili preda mnom, uinit u kao goveetu, to su ga rasjekli na dvoje i proli izmeu komada njegovih. 19 Knezove Judine i jerusalemske, dvorane, sveenike i sav narod ove zemlje, koji prooe izmeu komada goveeta, 20 Predat u u ruke neprijateljima njihovim, u ruke onima, koji im rade o glavi. Mrtva e tjelesa njihova biti hrana pticama nebeskim i ivotinjama zemaljskim. 21 A Zedekiju, kralja Judina, i knezove njegove predat u u ruke neprijateljima njihovim, u ruke onima, koji im rade o glavi, i u ruke vojsci kralja babilonskoga, koja je sada otila. 22 Doista, veli Gospod, ja u uiniti da se natrag dovedu na ovaj grad, i oni e se boriti proti njemu, zauzeti ga i spaliti ognjen. Gradove Judine uinit u pustinjom, u kojoj ne stanuje nitko. Jeremija 35 1 Ovo je rije, koja doe Jeremiji od Gospoda u dane Jojakima, sina Josijina, kralja Judina, govorei: 2 Idi k zajednici Rekabovaca, govori s njima i dovedi ih u kuu Gospodnju u koju eliju i podaj im vina da, piju! 3 l tako uzeh Jaazaniju, sina Jeremije, sina Habasinijina, brau njegovu I sve sinove njegove i svu zajednicu Rekabovaca. 4 Dovedoh ih u kuu Gospodnju eliju sinova Hanana, sina Jigdalijina, ovjeka Bojega, koja je iz eliju knezova iznad elije Maaseje, sina alumova, vratara. 5 Metnuh pred pripadnike zajednice Rekabovaca krage s vinom i ae i rekoh im: Pijte vino! 6 A oni odgovorie: Ne pijemo vina; jer djed na Jonadab, sin Rekabov, zapovjedio nam je: Ne smijete piti vina, ni vi ni sinovi vai dovijeka. 7 I kue ne gradite i sjemena ne sijte, ni vinograda ne sadite niti ih posjedujte, nego stanujte uvijek u atorima, da dugo ivite u zemlji, u kojoj ste gost! 8 Mi sluamo Jonadaba, sina Rekabova, djeda svojega, do u rije u

562

svemu, to nam je zapovjedio, ne pijemo vina nikada, ni mi ni ene nae, ni sinovi nai ni keri nae. 9 Ne gradimo kua, da u njima stanujemo, i ne posjedujemo vinograda, njiva i posijanih polja 10 Stanujemo u atorima i inimo brino sve, to nam je zapovjedio na djed Jonadab. 11 Kad je doao Nebukadnezar, kralj babilonski, proti ovoj zemlji, rekli smo: Doite, otidimo u Jerusalem ispred vojske Kaldejaca i ispred vojske Sirijaca! Tako sad stanujemo u Jerusalemu. 12 I doe rije Gospodnja Jeremiji, govorei: 13 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Idi, javi ljudima Judinim i stanovnicima jerusalemskim: Zar neete da primite nauke i da posluate naputke moje? govori Gospod. 14 Izvruje se zapovijed Jonadaba, sina Rekabova, koji je zabranio potomcima svojim da ne piju vina. Oni ne piju vina do danas, nego sluaju zapovijed djeda svojega. A ja sam neprestano govorio vina, ali me vi nijeste sluali. 15 Slao sam k vama jednako sve sluge svoje, proroke, s opomenom: Vratite se svi sa svojih zlih putova, popravite djela svoja i ne trite za drugim bogovima, da im sluite! Tada ete ostati u zemlji, koju sam dao vama i ocima vaim. Ali mi vi ne prignuste uha svojega, niti me posluaste. 16 A sinovi Jonadaba, sina Rekabova, drali su se zapovijedi djeda svojega, koju im je dao, ali taj narod ne slua mene. 17 Zato ovako veli Gospod, Bog nad vojskama, Bog Izraelov: Doista, ja u pustiti na Judu i na sve stanovnike jerusalemske svu nesreu kojom sam im zaprijetio; jer sam im govorio, a oni ne posluae, jer sam ih zvao, a oni se ne odazvae! 18 A zajednici Rekabovaca ree Jeremija: Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Jer ste bili posluni zapovijedi svojega djeda Jonadaba i drali sve naputke njegove i inili sve, to vam je zapovjedio. 19 Zato veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Nikada nee Jonadabu, sinu Rekabovu, ponestati potomaka, koji mi slue dovijeka. Jeremija 36 1 U etvrtoj godini Jojakima, sina Josijina, kralja Judina, doe ova rije Jeremiji od Gospoda, govorei: 2 Uzmi sebi svitak knjige i napii u nju

563

Jeremija
ga! Baruh im proita. 16 A kad su uli sve ove rijei, pogledae se uplaeni i rekoe Baruhu: Moramo rei kralju sve ove rijei! 17 I zapitae Baruha: Ali kai nam, kako si mogao napisati sve te rijei iz usta njegovih? 18 Baruh im odgovori: On mi je rekao sve te rijei, i ja sam ih napisao u knjigu crnilom. 19 Tada rekoe knezovi Baruhu: Idi, skrij se, ti a i Jeremija, da nitko ne zna gdje ste! 20 Potom otidoe kralju u trijem palae. Svitak knjige bili su ostavili u sobi dravnog pisara Eliama; iskazae kralju itav sluaj. 21 A kralj posla Jehudija, da donese svitak. Donese ga iz sobe dravnoga pisara Eliama. Tada ga je Jehudi itao kralju i knezovima, to su stajali oko kralja. 22 Kralj je tada stanovao u zimskoj kui; bio je deveti mjesec. Oganj je gorio pred njim na ognjitu. 23 Kadgod je Jehudi bio proitao tri do etiri lista, isjekao bi ih kralj noem pisarskim i bacio ih u vatru na ognjite, dok nije bio sav svitak izgorio u vatri na ognjitu. 24 Ali se kralj i svi inovnici njegovi, koji su bili sluali te rijei, ne uplaie, niti razderae haljina svojih. 25 Dodue su bili Elnatan, Delaja i Gemarja silno molili kralja, da ne spaljuje svitka; ali ih on ne poslua. 26 Dapae zapovjedi kralj kraljeviu Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i elemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju, ali ih je Gospod drao skrivene. 27 Izakako je bio kralj spalio svitak s rijeima, to ih je bio napisao Baruh, ako ih iskazao Jeremija, doe rije Gospodnja Jeremiji, govorei: 28 Uzmi sebi drugi svitak i napii u njega sve rijei, to su stajale u prijanjem svitku, to ga je spalio Jojakim, kralj Judin. 29 A za Jojakima, kralja Judina, objavit e: Ovako veli Gospod: Ti si spalio ovaj svitak i rekao: Zato si napisao u njem: Doi e kralj babilonski i opustoiti svu zemlju i istrijebiti iz nje ljude i stoku? 30 Zato objavljuje Gospod za Jojakima, kralja Judina: Nee potomak od njega sjediti na prijestolju Davidovu. Mrtvo e tijelo njegovo biti predano egi dana i studeni noi. 31 Ja u na njemu, na potomstvu njegovu i na dvoranima njegovim kazniti zlodjela njihova, i pustit u na

sve rijei, to sam ti ih rekao o Izraelu i Judi i o svim narodima od vremena, kada sam ti govorio, od dana Josijinih do dananjega da! 3 Moda uje kua Judina svu nesreu, koju im mislim uiniti, tako da se svaki vrati sa svojih zlih putova i ja oprostim krivnju njihovu i grijehe njihove. 4 Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina. I Baruh napisa u svitak knjige sve rijei Gospodnje, koje mu je bio on govorio, onako, kako mu ih je iskazao Jeremija. 5 Potom zapovjedi Jeremija Baruhu: Jer sam ja sprijeen i ne mogu poi u kuu Gospodnju, 6 Poi ti tamo i ti proitaj iz svitka, to si ga napisao, kako sam ti iskazao, rijei Gospodnje narodu i kui Gospodnjoj u dan posni! I svima Judejcima, koji su doli iz gradova svojih, proitaj! 7 Moda prodre vapaj njihov do Gospoda, ako se svi obrate od svojih zlih putova. Jer je velik gnjev estoki, kojim je Gospod zaprijetio tome narodu. 8 Baruh, Sin Nerijin, uinio je sve, to je bio zapovjedio prorok; Jeremija, i proitao je iz knjige rijei Gospodnje u kui Gospodnjoj. 9 U petoj godini Jojakim sina Josijina, kralja Judina, u devetom mjesecu, oglasie pred Gospodom post za sav narod u Jerusalemu i za sav narod, to je bio doao u Jerusalem iz gradova Judinih. 10 Baruh proita iz knjige rijei Jeremijine u kui Gospodnjoj l eliji Gemarje, sina afanova, dravnog pisara, u gornjem trijemu, kod novih vrata kue Gospodnje pred svim narodom. 11 A kad je uo Mikaja, sin Gemarje, sina afanova, sve ove rijei Gospodnje iz knjige, 12 Sie on u palau kraljevsku u sobu dravnoga pisara. Tamo su upravo bili skupljeni svi knezovi, dravni pisar Eliama, Delaja, sin emajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin afanov, Zedekija, sin Hananijin, i svi drugi knezovi. 13 Mikaja im ree sve rijei, to ih je bio uo, kad je Baruh itao narodu iz knjige. 14 Tada svi knezovi poslae k Baruhu Jehudija, sina Netanije, sina elemju, sina Kuijeva, i pozvae ga: Uzmi sa sobom svitak, iz kojega si itao narodu, i doi! Baruh, sin Nerijin, uze svitak sa sobom i doe k njima. 15 Oni mu rekoe: Sjedi i proitaj nam

Jeremija
njih i na stanovnike jerusalemske i na Judejce svu nesreu, kojom sam im zaprijetio; ali oni ne posluae. 32 I uze Jeremija drugi svitak i dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on napisa u njega, kako mu je govorio Jeremija, sve rijei knjige, koju je bio spalio Jojakim, kralj Judin. Ovima su bile pridodane jo sline rijei. Jeremija 37 1 Mjesto Konije, sina Jojakimova, postade kralj Zedekija, sin Josijin. Nebukadnezar, kralj babilonski, bio ga je postavio kraljem u zemlji Judinoj. 2 Ali ni on ni dvorani njegovi ni narod zemaljski nijesu sluali rijei Gospodnjih, to ih je dao navjeivati preko proroka Jeremije. 3 Jednoga dana posla kralj Zedekija Jehukala, sina elemjina, i sveenika Sefaniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji i porui mu: Pomoli se ipak za nas Gospodu, Bogu naemu! 4 Jeremija je tada, jo slobodan hodio meu narodom; nijesu ga bili jo bacili u tamnicu. 5 Meutim je pridolazila vojska faraonova iz Egipta. Kad su to uli Kaldejci, koji su opsjedali Jerusalem, otidoe od Jerusalema. 6 Tada doe rije Gospodnja proroku Jeremiji, govorei: 7 Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Kralju Judinu, koji vas je poslao k meni, da me pitate, recite ovo: Vojska faraonova, to se je podigla za olakanje vae, vraa se natrag u svoju zemlju Egipat. 8 Kaldejci e opet doi i borit e se proti ovome gradu, zauzet e ga i spaliti ognjem. 9 Zato veli Gospod: Ne varajte se pomilju: Kaldejci odlaze zauvijek od nas, jer oni ne odlaze. 10 I kad biste potukli svu vojsku kaldejsku, to se bori proti vama, i samo jo nekoliko ranjenika ostalo u svojim atorima, oni bi se ipak opet digli i taj grad spalili ognjem. 11 Kad je vojska kaldejska bila odmakla od Jerusalema ispred eta faraonovih, 12 Tada ostavi Jeremija Jerusalem, da poe u zemlju Benjaminovu i da tamo s porodicom svojom uredi neki posao batinski. 13 Kad je prolazio kroz vrata Benjaminova, imao je tamo strau Jirijaj, sin elemje, sina Hananijina. Ovaj zaustavi proroka Jeremiju i ree: Ti hoe prebjei Kaldejcima. 14 Jeremija odgovori: Lae; ja neu prebjei Kaldejcima, i ne htjede dalje

564

paziti na njega. Ali Jirijaj uhvati Jeremiju i odvede ga knezovima. 15 Knezovi su bili gnjevni na Jeremiju, dadoe ga izbiti i zatvoriti u kui dravnog pisara Jonatana; bili su od nje nainili tamnicu. 16 Jeremija doe u prostor car trnje, pod svod podrumski. Tamo ostade Jeremija dugo vremena. 17 Jednoga dana posla kralj Zedekija tamo i dade ga dovesti. Kralj ga upita nasamo u svojoj palai: Ima li rije od Gospoda? Jeremija odgovori: Imam, i nastavi dalje: Bit e izruen u ruke kralju babilonskomu. 18 Tada ree Jeremija dalje kralju Zedekiji: to sam skrivio tebi dvoranima tvojim i tomu narodu, te me bacate u tamnicu? 19 Gdje su sada vai proroci, koji su vam prorokovali: Kralj babilonski nee doi na vas ni na ovu zemlju? 20 A sad posluaj, moj gospodaru i kralju: Daj da molba moja nae milost pred tobom! Ne alji me natrag u kuu dravnog pisara Jonatana, da ne umrem tamo! 21 Po zapovjedi kralja Zedekije zatvorili su sada Jeremiju u straaru i davali mu svaki dan po kruac iz ulice pekarske, dok je bilo kruha u gradu. Tako je ostao Jeremija u straari. Jeremija 38 1 efatija, sin Matanov, Gedalija, sin Pahurov, Jukal, sin elemja, Pahur, sin Malkijin, ue rijei, to ih je upravio Jeremija svomu narodu: 2 Ovako veli Gospod: Tko ostane u ovom gradu, poginut e od maa, gladi i kuge. A tko prijee Kaldejcima, svoj e ivot dobiti kao plijen i iv e ostati. 3 Ovako veli Gospod: Sasvim e sigurno ovaj grad pasti u ruke vojsci kralja babilonskoga; on e ga osvojiti. 4 Tada rekoe knezovi kralju: Daj pogubiti toga ovjeka; jer on ratnike, to su ostali u gradu, i sav narod plai, kad govori takve rijei pred njima. Taj ovjek ne trai dobra ovome narodu nego zlo. 5 Kralj Zedekija ree: Dobro, u vaoj je ruci! Kralj vam ne smije nita uskratiti. 6 I oni dadoe uhvatiti Jeremiju i baciti ga u jamu kraljevia Malkije, to se nalazila u straari. Spustie Jeremiju dolje o uima. U jami nije bilo vode, nego samo glib, i Jeremija upade u taj glib. 7 Kad je uo dvoranin Abed-Melek, Kuit, koji je sluio u palai kraljevoj, da su bacili Jeremiju u jamu, a kralj je upravo sjedio na vratima

565

Jeremija
povlae natrag. 23 Sve e se ene tvoje s djecom tvojom odvesti Kaldejcima, i ti nee izmaknuti sili njihovoj, nego e dopasti u ruke kralju babilonskom, i grad e ovaj biti spaljen ognjem. 24 Zedekija ree Jeremiji: Nitko ne smije to saznati za ove rijei, inae mora poginuti. 25 Ako uju knezovi, da sam govorio s tobom, i dou k tebi i zapovjede ti: Kai nam, to si govorio kralju! Ne taji nita, inae te ubijemo, i reci, to je tebi kralj govorio! 26 Onda im odgovori: Molio sam i zaklinjao kralja, neka me vie ne alje natrag u kuu Jonatanovu, da ne poginem ondje! 27 I kad su doli svi knezovi k Jeremiji i pitali ga, on im odgovori sve onako, kako je bio kralj zapovjedio. Tada ga pustie u miru, jer nitko nije znao to je i kako je bilo. 28 Tako ostade Jeremija u straari do dana, kad je bio osvojen Jerusalem. I on je bio ondje, kad je bio osvojen Jerusalem. Jeremija 39 1 U devetoj godini kralja Judina Zedekije, u desetom mjesecu, doe Nebukadnezar, kralj babilonski, sa svom vojskom svojom proti Jerusalemu i opkoli ga. 2 U jedanaestoj godini Zedekijinoj, u etvrtom mjesecu, devetoga dana toga mjeseca, bio je provaljen zid gradski. 3 Tada uoe svi knezovi kralja babilonskoga i stadoe kod srednjih vrata: Nergal-arezer, Samgar-Nebo, Sarsekim, Rabsaris, starjeina nad dvoranima, Nergal-arezer, Rabmag, starjeina nad vraima, i svi ostali knezovi kralja babilonskoga. 4 Kad ih vidjee Zedekija, kralj Judin, i svi ratnici, pobjegoe i ostavie nou grad putem prema vrtu kraljevu na vrata izmeu dva zida. On sam okrenu prema ravnici jordanskoj. 5 Ali su ih ete kaldejske gonile i stigoe Zedekiju u polju jerihonskom. Uhvatie ga i dovedoe ga k Nebukadnezaru, kralju babilonskom, u Riblu u podruju hamatskom, i on mu izree presudu. 6 Kralj babilonski dade u Ribli sinove Zedekijine zaklati na njegove oi; isto tako dade kralj babilonski pogubiti sve ugledne Judejce. 7 A Zedekiju oslijepi, stavi ga u okove i dade ga, odvesti u Babilon. 8 Kaldejci popalie palau kraljevsku i kue naroda i raskopa sve zidove jerusalemske.

Benjaminovim, 8 Ostavi Abed-Melek palau kraljevsku i ree kralju: 9 Moj gospodaru i kralju! Nepravda je, to sve ine ti ljudi proroku Jeremiji. Bacili su ga u jamu, tako da on umire od gladi; jer u gradu nema vie kruha. 10 Tada kralj zapovjedi Kuitu AbedMeleku: Uzmi odavde sa sobom trideset ljudi i izvadi proroka Jeremiju iz jame, dok nije umro! 11 Abed-Melek uze ljude sa sobom, doe u palau kraljevu u prostor pod riznicom i uze odatle iznoenih haljina i starih tralja i spusti ih Jeremiji u jamu o uima. 12 Tada poviknu Kuit Abed-Melek Jeremiji: Podmetni te haljine i tralje pod pazuha svoja i ispod ua! Jeremija uini tako. 13 Tada izvukoe Jeremiju na uima i izvadie ga iz jame, Jeremija je morao otada ostati u straari. 14 Jednoga dana posla kralj Zedekija i dade dovesti k sebi proroka Jeremiju na trei ulazak u kui Gospodnjoj. Kralj ree Jeremiji: Htio bih te zapitati neto, ne taji mi nita! 15 Jeremija ree Zedekiji: Ako ti kaem, nee li me tada pogubiti, i ako ti dadnem savjet, nee me ipak posluati. 16 A kralj se Zedekija zakle Jeremiji nasamo: Tako da je iv Gospod koji nam je dao ovaj ivot, neu te pogubiti, niti u te predati u ruke ljudima, koji ti rade o glavi. 17 Tada Jeremija ree Zedekiji: Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Ako otide knezovima kralja babilonskoga, ouvat e ivot svoj, i grad ovaj nee izgorjeti ognjem; ti i kua tvoja ivjet e. 18 Ako li ne otide knezovima kralja babilonskoga, ovaj e grad pasti u ruke Kaldejcima, i spalit e ga ognjem, i ti nee umaknuti rukama njihovim. 19 Kralj Zedekija odgovori Jeremiji: Bojim se, da me ne predadu Judejcima, koji su prebjegli Kaldejcima, te e s menom sprdnju zbijati. 20 Jeremija odgovori: Nee te predati. Posluaj samo glas Gospodnji u tom, to ti ja govorim, pa e ti dobro biti, i ti e ostati na ivotu! 21 A ne htjedne li izai, onda valja ova rije, koju mi je objavio Gospod: 22 Doista, sve ene, koje su jo ostale u palai kralja Judina, bit e odvedene knezovima kralja babilonskoga i pritom e tugovati: Prevarie te oni i nadmudrie, dobri prijatelji tvoji! Sada noge tvoje zapadaju u glib, a oni se

Jeremija
9 Ostatak puanstva, to je jo bio ostao l gradu, i prebjege, to su bili prebjegli k njima, posljednji ostatak naroda dade Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, odvesti u Babilon u ropstvo. 10 Od malih ljudi, koji nijesu nita posjedovali, ostavi neke u zemlji Judinoj Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, i dade im u onaj dan vinograde i njive. 11 Za Jeremiju zapovjedi Nebukadnezar, kralj babilonski, Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne strae, ovo: 12 Uzmi ga, brini se za njega i ne ini mu nita zlo, postupaj s njim po eljama, to ti ih izjavi! 13 I Nebuzaradan zapovjednik tjelesne strae, posla tamo starjeinu nad dvoranima Nebuasban, starjeinu nad vraima Nergal-arezera i sve knezove kralja babilonskoga. 14 Oni dooe izvesti Jeremiju iz straare i predae ga Gedaliji sinu Ahikama, sina afanova, da ga slobodna otpusti kui, i tako on osta meu narodom. 15 A Jeremiji, kad je jo bio zatvoren u straari, doe ova rije Gospodnja, govorei: 16 Idi, kai Kuitu Abed-Meleku: Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Sada putam da se ispuni rije moja tome gradu na nesreu, a ne na spasenje. Kad se to u onaj dan ispuni; pred oima tvojim. 17 Tada u tebe izbaviti u onaj dan, govori Gospod, da ne bude predan u ruke ljudima, na koje ti se gadi. 18 Iz svake u te pogibli izbaviti, te nee pasti od maa, nego u dovesti ivot tvoj u sigurnost jer si se pouzdao u me, govori Gospod. Jeremija 40 1 Ovo je rije, koja doe Jeremiji od Gospoda, izakako ga je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, bio pustio na slobodu u Rami, kamo ga je bio dao dovesti. Tada je jo bio kao zarobljenik u okovima meu svim onima, koji su imali biti odvedeni iz Jerusalema i Jude u Babilon. 2 Zapovjednik tjelesne strae dade Jeremiju dovest i ree mu: Gospod, Bog tvoj, zaprijetio je ovomu mjestu tom nesreom. 3 Sad je Gospod nastupio i prijetnju je svoju dao ispuniti, jer ste grijeili proti Gospodu i nijeste sluali glasa njegova, zato vas je snalo ovo. 4 I evo, ja ti sada uzimam okove s tvojih ruku. Ako ti je volja poi s menom u

566

Babilon, doi, i ja u se brinuti za te. Ako li ti lije volja poi s menom u Babilon, a ti nemoj! Evo, sva ti je zemlja otvorena, idi, gdje ti se ini dobro i pravo! 5 Prije nego mu je onaj odgovorio, ree on: Vrati se natrag Gedaliji, sinu Ahikama, sina afanova, kojega je postavio kralj babilonski nad gradovima Judinim, i ostani kod njega meu narodom, ili idi kamo ti je drago! I zapovjednik tjelesne strae dade mu hrane i darova i otpusti ga. 6 Tako doe Jeremija Gedaliji, sinu Ahikamovu, u Mispu i ostade tamo kod njega meu narodom, to je bio ostao u zemlji. 7 Kad su vojni zapovjednici, to su se jo zadravali sa svojim ljudima u zemlji, doznali, da je kralj babilonski postavio Gedaliju, sina Ahikamova, nad zemljom i da je podvrgao ljude, ene i djecu i male ljude u zemlji, koji nijesu bili odvedeni u Babilon, 8 Dooe sa svojim ljudima Gedaliji u Mispu, naime Imael, sin Netanijin, Johanan i Jonatan, sinovi Kareahovi, Seraja, sin Tanhumetov, sinovi Efaja, Netofaanin, i Jaazanija, Maakaanin, 9 Gedalija, sin Ahikama, sina afanova, zakle se njima i ljudima njihovim i ree im: Ne bojte se slube Kaldejcima, ostanite u zemlji i budite podloni kralju babilonskom, i onda e vam biti dobro! 10 A ja sam ostajem ovdje u Mispi kao namjesnik kod Kaldejaca, koji e dolaziti k nama. A vi berite vino, voe i ulje i nosite ih u hambare svoje i ostanite u gradovima svojim, to ste ih zaposjeli! 11 I svi Judejci, koji su bili u Moabu, kod Amonaca, u Edomu ili inae u kojoj zemlji, uli su da je kralj babilonski ostavio jedan ostatak Judejaca i postavio nad njima Gedaliju, sina Ahikama, sina afanova. 12 Tada se vratie svi Judejci iz mjesta, kamo su bili razasuti, i dooe u zemlju Judinu Gedaliji u Mispu i nabrae vina i voa vrlo mnogo. 13 A Johanan, sin Kareahov, i zapovjednici eta, to su se nalazili u zemlji, dooe Gedaliji u Mispu. 14 Oni mu rekoe: Zna li i ti, da je Baalis, kralj Amonaca, poslao Imaela, sina Netanijina, da te ubije? Ali im ne povjerova Gedalija; sin Ahikamov. 15 Johanan, sin Kareahov, predloi nasamo Gedaliji u Mispi: Poi u i ubit u Imaela, sina Netanijina. Nitko nee to doznati. Zato da te ubije i da se opet razaspu svi Judejci, to su se skupili

567

Jeremija
u Gibeonu. 13 I kad su svi ljudi, to su bili s Imaelom, ugledali Johanana sina Kareahova, i sve zapovjednike eta, to su bili s njim, obradovae se. 14 Svi ljudi, to ih je bio Imael uzeo sa sobom iz Mispe, obrnue se i prijeoe opet k Johananu, sinu Kareahovu. 15 Imael, sin Netanijin pobjee s osam ljudi od Johanana i otide k Amoncima. 16 Sad preuze Johanan, sin Kareahov, sa svim zapovjednicima eta, to su bili s njim, sav ostatak naroda, to ga je bio odveo iz Mispe Imael, sin Netanijin, iza umorstva Gedalije, sina Ahikamova, ljude, ratnike, ene i djecu i dvorane, i odvede ih natrag iz Gibeona. 17 Oni se podigoe i stadoe u gostionici Kimhama, to lei postrani od Betlehema, s namjerom, da otidu u Egipat. 18 Iz straha od Kaldejaca. Bojali su se naime njih, jer je Imael, sin Netanijin, bio ubio Gedaliju, sina Ahikamova, kojega je bio postavio kralj babilonski i nad zemljom. Jeremija 42 1 Svi zapovjednici eta i Johanan, sin Kareahov, i Jaazanija, sin Hoajin, i sav narod, malo i veliko dooe zajedno, 2 l rekoe proroku Jeremiji: Daj posluaj molbu nau i pomoli se za nas Gospodu, Bogu svojemu, za sav ovaj ostatak, jer nas le ostalo samo malo od mnogih, kao to nas sam ovdje vidi, 3 Zato neka nam Gospod, Bog tvoj, pokae put, kojim da udarimo, i kako da postupamo. 4 Prorok Jeremija odgovori im: Dobro, po elji vaoj pomolit u se Gospodu, Bogu vaemu, i svu odluku, koju vam polje Gospod, reknut u vam, a da vam ne zatajim ni rijei. 5 Oni su uvjeravali Jeremiju: Gospod neka je istinit i pouzdan svjedok proti nama, ako ne postupamo posve po odluci, to nam je preko tebe polje Gospod, Bog tvoj! 6 Bilo to dobro ili zlo, posluat emo glas Gospoda, Boga svojega, kojemu te aljemo, da nam bude dobro. Mi emo cijelo posluati glas Gospoda, Boga svojega. 7 Poslije deset dana doe rije Gospodnja Jeremiji, govorei. 8 On sazva Johanana, sina Kareahova, i sve zapovjednike eta, to su bili s njima, i sav narod, veliko i malo, 9 I ree im: Ovako veli Gospod, log Izraelov, kojemu me poslaste, da iznesem pred njega molbu vau:

oko tebe, i da tako propadne ostatak Judin? 16 Ali Gedalija, sin Ahikamov, odgovori Johananu, sinu Kareahovu: Ne ini to, jer nije istina, to kae za Imaela. Jeremija 41 1 U sedmom mjesecu doe Imael, sin Netanije, sina Eliama, i kraljevskoga roda, i velikai kraljevi sa deset ljudi Gedaliji, sinu Ahikamovu u Mispu. Dok su tamo u Mispi zajedno jeli, 2 Ustade Imael, sin Netanijin, sa deset ljudi, to su bili s njim. Oni ubie maem Gedaliju, sina! Ahikama, sina afanova. Tako on ubi onoga, koga je bio postavio kralj babilonski nad zemljom. 3 I sve Judejce, to su bili kod Gedalije, i Kaldejce, to su se nalazili ondje kao ratnici, dade pobiti Imael. 4 Drugi dan iza umorstva Gedalijina, kad jo nitko nije znao za to, 5 Dooe ljudi iz ekema, Sila i Samarije, osamdeset na broj, obrijane brade, razdrtih haljina i sa zarezanim znakovima alosti, sa rtvenim darovima i kadom u rukama svojim, da ih prinesu u kuu Gospodnju. 6 Tada im Imael, sin Netanijin, plaui izae u susret iz Mispe. Kad se je sreo s njima, pozva ih: Doite Gedaliji, sinu Ahikamovu! 7 A kada su bili doli u nutarnjost grada, pokla ih Imael, sin Netanijin, i pobaca ih u jamu, on i ljudi, to su bili s njim. 8 Meu njima nalo se deset ljudi, koji rekoe Imaelu: Ne ubijaj nas, mi imamo u polju skrivenu zalihu penice, jema, ulja i meda. Tada odutade od toga, da pobije njih i drugove njihove. 9 Jama, u koju pobaca Imael tjelesa ljudi, to ih pobi, bila je velika jama, ona, koju je bio dao nainiti kralj Asa proti Baai, kralju Izraelovu Imael sin Netanijin, napuni je pobijenim ljudima. 10 Potom odvede Imael sav ostatak puanstva iz Mispe, keri kraljeve i sav narod, to je bio ostao u Mispi, nad kojim je bio postavio Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, Gedaliju, sina Ahikamova. Imael, sin Netanijin povede ih sa sobom i die se, da prijee k Amoncima. 11 Kad su Johanan, sin Kareahov i svi zapovjednici eta, to su bili s njim, doznali za to zlo, to ga je bio poinio Imael, sin Netanijin, 12 Uzee sve ljude sa sobom i pooe da se bore s Imaelom, sinom Netanijinim. Naoe ga kod velike vode

Jeremija
10 Ako ostanete mirni u ovoj zemlji, sazidat u vas, a ne razoriti, zasadit u vas, a ne iupati; jer mi je ao sa nesree, koju san vam uinio. 11 Ne bojte se kralja babilonskoga, kojega se straite, ne bojte ga se, govori Gospod, jer sam ja s vama, da vam pomognem i da vas izbavim iz njegove ruke. 12 Uinit u vam da naete milosre, da se on milostivo zauzme za vas i da vam dadne stanovati u zemlji vaoj! 13 Ako li kaete: Neemo da ostanemo u toj zemlji i ne posluate glasa Gospoda, Boga svojega, 14 Nego kaete: Ne, mi emo poi u Egipat, da vie ne doivimo rata, da vie ne ujemo glasa trube i ne moramo biti gladni kruha, i tamo emo se naseliti, 15 Onda ujte rije Gospodnju, ostaci Judini! Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Ako se vi okrenete u Egipat i tamo otidete, da se naselite ondje, 16 Ondje e vas u Egiptu stignuti ma, kojega se bojite! Glad, na koju se gadite, nee vie od vas odstupiti u Egiptu, i ondje ete pomrijeti! 17 Svi, koji se okrenu u Egipat i otidu tamo, da se nasele ondje, izginut e od maa, gladi i kuge. Ni jedan ih nee utei i umai nesrei, to u je pustiti na njih. 18 Jer ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Kao to se gnjev moj i jarost moja izli na stanovnike jerusalemske, tako e se izliti jarost moja i na vas ako otidete u Egipat Bit ete kletva i groza, podsmijeh i poruga, i neete vie vidjeti ovoga mjesta. 19 Gospod vam je govorio, ostaci Judini, ne idite u Egipat, znajte dobro, ja vas opominjem danas. 20 Vi varate sami sebe. Poslaste me Gospodu, Bogu svojemu, i l rekoste: Pomoli se za nas Gospodu, Bogu naemu, i sve to rekne Gospod, Bog na, to nam reci, i to emo initi. 21 Danas sam vam to priopio, a vi ne sluate glasa Gospoda, Boga svojega, niti ita, to mi je naloio za vas. 22 Sad znate tono: Izginut ete od mada, gladi i kuge na mjestu, kamo hoete da otidete, da se naselite tamo. Jeremija 43 1 Kad je Jeremija bio iskazao svemu narodu sve rijei Gospoda, Boga njihova, to mu ih bio naloio Gospod, Bog njihov - sve gore navedene rijei 2 Tada Azarija, sin Hoajin, i Johanan sin Kareahov, i svi ostali neposluni

568

ljudi rekoe Jeremiji: Ti govori lai, Gospod, Bog na, nije te poslao s naputkom: Ne idite u Egipat, da se naselite ondje, 3 Nego Baruh, sin Nerijin, podgovorio te je proti nama, da nas preda u ruke Kaldejcima, da nas pogube ili da nas odvedu u Babilon u progonstvo. 4 Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici eta i sav narod ne posluae naputka Gospodnjega, da ostanu u zemlji Judinoj. 5 Nego Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici eta uzee sav ostatak Judin, koji se je bio vratio iz svih naroda, i kamo su bili razasuti, da ostanu u zemlji Judinoj, 6 Ljude, ene i djecu, keri kraljeve i sve druge ljude, to ih je bio ostavio Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, i od Gedalije, sina Ahikamova, sina afanova, i proroka Jeremiju i Baruha, sina Nerijina. 7 Oni otidoe u Egipat, a da ne posluae naputka Gospodnjega, i dooe u Tafnis. 8 U Tafnisu doe rije Gospodnja Jeremiji, govorei: 9 Donesi velikoga kamenja i zakopaj ga pred Judejcima u tlo od opeke na ulazu kue faraonove u Tafnisu 10 I reci im: Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Evo, ja u uiniti da doe moj sluga Nebukadnezar, kralj babilonski, i da stavi svoje prijestolje na ovo kamenje, to si ga zakopao. On e nad njim razapeti nebnicu svoju. 11 On e doi i udarit e Egipat: to je odreeno za kugu, kugom, to je odreeno za ropstvo, ropstvom, to je odreeno za ma, maem. 12 On e staviti oganj na hramove bogova egipatskih i stan e njihov spaliti. On e oistiti Egipat, kao to pastir isti haljinu svoju, i onda e ga ostaviti s mirom. 13 Izlomit e kamene stupove hrama sunanoga u Egiptu i popaliti hramove bogova egipatskih. Jeremija 44 1 Ovo je rije, to doe Jeremiji za sve Judejce, koji su stanovali u Egiptu, koji su se bili naselili u Migdolu, u Tafnisu u Memfisu i u zemlji Patrosu, govorei: 2 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Vi ste sami vidjeli svu nesreu, koju sam pustio da doe na Jerusalem i na sve gradove Judine. Evo, do danas su opustoeni, i nitko ne stanuje u njima, 3 Zbog zloe njihove, kojom su me

569

Jeremija
17 Mi emo tono ispuniti svoje obeanje, to smo ga dali na svoja usta, naime da emo kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj naljeve, kao to smo inili mi i oci nai, kraljevi nai i knezovi nai u gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim. Tada smo imali kruha, da jedemo do sitosti. Bilo nam je dobro, i ne doivjesmo nikakvu nesreu. 18 A otkad smo prestali kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj naljeve, trpimo oskudicu u svemu i ginemo od maa i od gladi. 19 I kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj naljeve, biva li moda bez volje i znanja naih ljudi, da joj prireujemo rtvene kolae po slici njezinoj i lijevamo joj naljeve? 20 Jeremija odgovori svemu narodu, ljudima i enama i svima, koji su mu bili odvratili: 21 Nije li upravo bila rtva, koju ste prinosili u gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim, vi i oci vai, kraljevi vai i knezovi vai s narodnom zemaljskim, na koju je mislio Gospod i koja ga je dirnula u srce? 22 Gospod nije mogao podnositi zlih djela vaih i gadova, to ste ih inili, i tako je zemlja vaa postala ruevina, groza i kletva. Nitko vie ne stanuje u njoj do dana dananjega. 23 Jer ste rtvovali i proti Gospodu grijeili, jer nijeste sluali glasa Gospodnjega i nijeste upravili puta svojega po zakonu njegovu i po odredbama njegovim i zapovijedima njegovim, zato je dola na vas ova nesrea, kako je danas. 24 Jo ree Jeremija svemu narodu i svim enama: ujte rije Gospodnju, svi Judejci, to stanujete u zemlji egipatskoj: 25 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: to ste vi i ene vae obeali na usta svoja, izvrujete vlastitim rukama. Vi kaete: Moramo drati zavjete svoje, to smo ih uinili; moramo kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj naljeve. Drite samo zavjete svoje i izvrujte ih vjerno! 26 Zato ujte rije Gospodnju, svi Judejci, koji boravite u Egiptu: Doista, ja se zaklinjem velikim imenom svojim, veli Gospod: Neka se vie ime moje ne uzima u usta ni od kojega igdje Judejca u zemlji egipatskoj, da bi rekao: Tako da je iv Svemogui Gospod! 27 Evo, ja bdijem nad njima na nesreu, ne na spasenje. Svi Judejci, to su u Egiptu, ginut e od maa i od gladi do unitenja.

alostili idui tamo i kadei i sluei tuim bogovima, kojih nijesu znali ni oni, ni vi, ni oci vai. 4 Ja sam bio ipak neprestano slao k vama sve sluge svoje, proroke, da opominju: Ne inite toga gada, na koji mrzim! 5 Ali ne posluae i ne prignue mi uha svojega, da bi se odvratili od zloe svoje i vike ne kadili drugim bogovima. 6 Tako se izli jarost moja i gnjev moj i raspali se u gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim. Postadoe ruevine i pusto, kao to je jo i dan dananji. 7 A sada, ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izraelov: Zato sami sebi nanosite tako veliku nesreu? Vi istrebljujete sebe, ovjeka i enu, dijete i nejae, iz Jude, tako da ne ostane vie u vas ostatka. 8 Draite me djelima ruku svojih kadei drugim bogovima u Egiptu, kamo otidoste, da se naselite tamo. Tako se sami istrebljujete i postajete kletva i poruga svima narodima na zemlji. 9 Jeste li zaboravili zlodjela otaca svojih i zlodjelu kraljeva Judinih, zlodjela knezova njegovih, zlodjela svoja i zlodjela ena svojih, to ih poinie u zemlji Judinoj i po ulicama jerusalemskim? 10 Ne dolaze k sebi do danas, ne boje se i ne hode po mojemu zakonu i propisima mojim, to sam ih propisao vama i ocima vaim. 11 Zato govori Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Evo, ja upravljam lice svoje prema vama na nesreu, da istrijebim sve Judejce. 12 Pomorit u ostatak Judin, koji se je okrenuo k Egiptu i otiao tamo i naselio se ondje. Svi e biti utamanjeni u Egiptu, od maa e pasti, od gladi poginuti, od najmanjega do najveega. Izginut e od maa i gladi i bit e kletva i groza, podsmijeh i poruga. 13 Pohodit u one, koji se nastanie u zemlji egipatskoj, kao to sam pohodio Jerusalem maem, glau i kugom. 14 Ni jedan od ostatka Judina, to dooe u Egipat, da se nastane ondje, nee utei ili umai i vratiti se u zemlju Judinu, makar eznuli za povratkom, da opet stanuju ondje. Doista, oni se nee vratiti osim malo bjegunaca. 15 Svi ljudi, koji su znali, da su ene njihove kadile drugim bogovima, i sve ene, koje su ondje stajale u velikom broju, i sav narod, to je stanovao u Egiptu u Patrosu, odgovorie Jeremiji: 16 To, to si nam izjavio u ime Gospodnje, neemo posluati.

Jeremija
28 Samo e ih malo biti, koji e umaknuti mau i vratiti se iz Egipta I Judu Svi od ostatka Judina, to su otili u Egipat, i se ovdje nastane, upoznat e, ija se je rije ispunila, moja ili njihova. 29 Ovo neka vam je znak za to, govori Gospod, da u vas pohoditi na tom mjestu, da upoznate, da e se ispuniti prijetnja moja proti vama: 30 Ovako veli Gospod: Evo, ja u dati faraona Hofra, kralja egipatskoga, u ruke neprijateljima njegovim, i vlast onima, koji mu rade o glavi, kao to sam dao Zedekiju, kralja Judina, u ruke njegovu neprijatelju Nebukadnezaru, kralju babilonskom, koji mu je radio o glavi. Jeremija 45 1 Ovo je rije, koju upravi prorok Jeremija Baruhu, sinu Nerijinu, kad je bio napisao u knjigu ove govore onako, kako ih je predavao Jeremija, u etvrtoj godini Jojakima, sina Josijina, kralja Judina: 2 Ovako veli Gospod, Bog Izraelov, o tebi Baruh: 3 Rekao si: Teko meni, Gospod gomila na me brigu na brigu! Umoran sam od uzdisanja i ne nalazim mira. 4 Reci mu: Ovako veli Gospod: to sam sagradio, razgraujem! to sam zasadio, iskorenjavam, i to valja za svu zemlju. 5 to e traiti za sebe velike stvari? Ne trai, jer evo: Na svako tijelo pustit u nesreu, govori Gospod, a tebi u dati ivot tvoj kao plijen u svim mjestima, kamo otide! Jeremija 46 1 Ovo, to slijedi, doe kao rije Gospodnja proroku Jeremiji o narodima neznaboakim: 2 O Egiptu, proti vojsci faraona Neka, kralja galilejskoga, koja je stajala kod Karkemia na Eufratu, i koju potue Nebukadnezar kralj babilonski, u etvrtoj godini Jojakima, sina Josijina, kraja Judina: 3 Pripravite titove i oklope, i idite u boj! 4 Preite konje! Popnite se, vozai! Postavite se sa ljemom! Zaotrite koplja! Obucite oklope! 5 to vidim? Oni se plae, uzmiu. Junaci su njihovi klonuli duhom, bjee bez obzira, Strah naokolo! govori Gospod. 6 Ni najbri ne utee, ni junak ne umae. Na sjeveru, na obali Eufrata svaljuju se i padaju. 7 Tko se to die kao Nil? ije to vode

570

ume kao rijeke? 8 Egipat se die kao Nil! Vode njegove ume kao rijeke! Veli: Idem gore, poplavit u zemlju, unitit u gradove i stanovnike, njihove. 9 Naprijed, konji! Navalite kola! Izaite, junaci, Ku i Put, vi titonoe, vi Ludijci, vi strijelci! 10 Dan je Gospodu, Gospoda nad vojskama, dan osvete, da se osveti neprijateljima svojim. Njegov e ih ma prodrijeti i nasitit e se, napit e se krvi njihove. Bojnu svetkovinu svetkuje Gospod, Gospod nad vojskama, u zemlji sjevernoj na rijeci Eufratu. 11 Uzai u Gilead, uzmi balzama, djevojko, keri egipatska! Zaludu trai mnoge lijekove: tebi nema ozdravljenja. 12 Narodi ue za sramotu tvoju. Vike tvoje puna je zemlja; jer je junak pao na junaka, lee jedan do drugoga. 13 Ovo je rije, koju ree Gospod proroku Jeremiji o pohodu, to ga je preduzeo Nebukadnezar, kralj babilonski, da potre zemlju egipatsku, govorei: 14 Javite u Egiptu, oglasite u Migdolu, obznanite u Memfisu i Tafnisu! Recite: Postavi se i spremi se! Ve oko tebe prodire ma. 15 Kako? Junaci su tvoji povaljani; zar se nijesu mogli oduprijeti? Jest, Gospod ih je poobarao. 16 Uinio je, da su pali vrlo mnogi. Pada ovjek na ovjeka. Tada viu: Ustanimo, vratimo se k narodu svojemu, u zemlju postojbine svoje ispred maa pogubnoga! 17 Zovite sad faraona, kralja egipatskoga: Vika, kada je prolo vrijeme! 18 Tako da sam ja iv, govori kralj; Gospod nad vojskama ime je njegovo; kao Tabor meu gorama, kao Karmel na moru, tako on dolazi. 19 Za odvoenje spremi sebi imanje, stanovnitvo, keri egipatska! Pusto e postati Memfis, ostavljen i bez ljudi. 20 Lijepoj je kravi nalik Egipat. Obadi sa sjevera navaljuju na nju. 21 I plaenici su njegovi u sredini njegovoj kao teoci ugojeni. Ali se i oni obru, bjee svi odatle, ne ostaju, kad na njih dolazi dan propasti njihove, vrijeme kazne njihove. 22 uj, zmija ie! Dolaze s vojskom, navaljuju na Egipat sa sjekirama. 23 Kao drvosjee sijeku umu njegovu, govori Gospod, jer se uinila neprohodna. Vie ih je nego skakavaca, norma im broja.

571

Jeremija
3 uj, jauk iz Horonaima: Pustoenje i zatiranje veliko. 4 Satrven je Moab! Razlijee se jauk djece njihove. 5 Putem od Luhita uzlazi se plaui. Kako se silazi u Horonaim, uje se jauk nad propau: 6 Bjeite, spasite ivot, budite kao magarac pustinje! 7 Jer si gradio na svojim djelima i na blagu svojem, zato e bi osvojen i ti. Kemo putuje u ropstvo sa svim svojim sveenicima i knezovima. 8 Zatira dolazi na svaki grad. Ni jedan se grad nee spasiti. Poharat e se dolina, opustoit e se nizina, kako je rekao Gospod. 9 Stavite Moabu nadgrobni spomenik, jer je on razoren. Gradovi njegovi postaju pustinjom, bez stanovnika. 10 Proklet, tko se nemarno brine za rije Gospodnju! Proklet, tko od krvi ustee ma svoj! 11 Od malena ostao je Moab u miru, leao je mirno na droini svojoj, nije se pretakao iz suda u sud, nikada nije iao u progonstvo. Zato mu je ostao fin ukus. Njegov se miris nije izgubio. 12 Zato, zaista, dolazi vrijeme, govori Gospod, kada u mu poslati bavare. Oni e ga prijeiti, ispraznit e bave, porazbijat e sudove. 13 Tada e se Moab osramotiti zbog Kemoa kao kua Izraelova neko Betelom, u koji se je uzdala. 14 Kako samo moete rei: Junaci smo ljudi puni snage za boj! 15 Zatira je Moabov iziao proti njemu, Najbolji od mladosti njegove silaze na zaklanje, govori kralj; 16 Ime je njegovo Gospod nad vojskama. Posve je blizu propast Moabova. Brzo koraa njegova nesrea. 17 alite ga, svi susjedi njegovi, svi, koji znate za ime njegovo, recite: Kako se slomi jaki tap, slavno ezlo! 18 Sii sa slave svoje, sjedi u blato, stanovnice keri dibonska! Zatira Moabov izlazi proti tebi, rui gradove tvoje. 19 Stani na put i pogledaj oko sebe, stanovnice Aroera! Upitaj umakloga bjegunca, reci: to se je dogodilo? 20 Osramoen je Moab, razbijen. Jauite i viite, glasite na Arnonu: Sruen je Moab. 21 Sud dolazi na zemlju ravnu, na Holon i Jahzu i Mefaat, 22 Na Dibon i Nebo i Bet -Diblatajim, 23 Na Kirjatajim i Bet-Gamul i na BetMeon, 24 Na Kerijot, Bosru i sve gradove zemlje moapske, daleke i blize.

24 Osramoena je ki egipatska, predana je u ruke narodu sjevernom. 25 Govori Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Evo, ja u pohoditi Amona u Nou, faraona i Egipat, bogove njegove i kraljeve njegove, faraona s onima to se oslanjaju na njega. 26 Predat u ih onima, koji im rade o glavi, Nebukadnezaru kralju babilonskom, i slugama njegovim. A potom e biti Egipat naseljen kao u dane prolosti, govori Gospod. 27 A ti se ne boj, Jakove, slugo moj! Ne plai se, Izraele! Jer evo, ja u te izbaviti iz daleke zemlje, djecu tvoju iz zemlje progonstva njihova! Vratit e se Jakov i nai e mir, bezbrino e ivjeti, ni od koga nesmetan. 28 Ne boj se, Jakove, slugo moj, govori Gospod, jer sam ja s tobom! Sve u narode unititi, u koje sam te odagnao! Ali tebe ne utamanjujem. Tebe samo pokaram s mjerom. Sasvim bez kazne ne mogu te ostaviti. Jeremija 47 1 Ovo je rije Gospodnja, koja doe proroku Jeremiji o Filistejcima, prije nego faraon svlada Gazu, govorei: 2 Ovako veli Gospod: Vode dolaze sa sjevera, rastu u rijeku valovitu, potapaju zemlju i to je u njoj, gradove i stanovnike njihove. Glasno jadikuju ljudi i kukaju svi stanovnici zemaljski. 3 Kada tutnje potkovi drijebaca, kada tropou kola, kada praskaju tokovi. Oci se ne brinu za djecu, ruka je njihova uzeta. 4 Zbog dana, to je doao, koji unitava sve Filistejce, koji otima Tiru i Sidonu posljednjega pomonika, jer Gospod istrebljuje Filistejce, ostatak obale Kaftora. 5 U Gazi briju sebi glavu, uniten je Akelon. Ostae divova, dokle e sebi praviti zarezotine alosti? 6 Ah, mau Gospodnji, dokle se jo nee smiriti? Vrati se u korice, Stani, i miran ostani! 7 Kako da S smiri, kad ga je Gospod zapovjedio? Proti Akelonu i primorju, tamo ga je poslao. Jeremija 48 1 O Moabu. Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Teko Nebu: bit e opustoen! Sramota, Kirjatajim bit e osvojen. Sramota tvrava slomljena. 2 Proe slava Moaba. U Hebonu snuju nesreu proti njemu: Ustanimo, da ga istrijebimo, da nije vie narod! Madmene, i ti e hiti uniten. Za tobom ide ma.

Jeremija
25 Odbijen je rog Moabu, miica se njegova smrskala, govori Gospod. 26 Opijte ga! - Podigao se na Gospoda. - Neka padne Moab u vlastitu bljuvotinu! Neka bude sada sam na podsmijeh! 27 Nije li tebi Izrael bio na podsmijeh? Je li se moda zatekao meu kradljivcima, da podrugljivo trese glavom, kadgod si samo govorio o njemu? 28 Ispraznite gradove i nastanite se u klisurama, stanovnici moapski! Uinite kao golubica, koja se gnijezdi u pustari na kraju gudure! 29 uli smo za ponos Moabov, veoma veliki, za njegovu oholost, njegovu nadutost i ponos, za razmetanje njegovo. 30 Znam dobro obijest njegovu, govori Gospod. La je brbljanje njegovo, la je djelovanje njegovo. 31 Zato jauem za Moabom, viem glasno za svojim Moabom. alim ljude u Kir-Heresu. 32 Vie, nego to sam plakao za Jazerom, plaem za tobom, lozo Sibmaha! Do mora se vue vrijea tvoja, dopire do Jazera. U jesen tvoju i u berbu tvoju prodire zatira. 33 Radost i veselje ieznu s rodnoga polja, iz zemlje moapske. Uinio sam kraj vinu u kacama. Gnjeioci nee vie gnjeiti. Vika ratna nije vie radovanje. 34 Do Eleale prodire vika od Hebona. Glasno jauu do Jahaza, od Soar do Horonaima, do Eglat eliije. Vode Nimrima postaju pustinja. 35 Uinit u u Moabu kraj govori Gospod, onomu, koji se je penjao na visinu rtvenu, da kadi bogovima svojim. 36 Zato tuguje kao frula srce moje za Moabom. Tuguje kao frula srce moje za stanovnicima u Kir-Heresu: Propalo je sve koliko imanje i dobro njihovo. 37 Svaka je glava elava. Svaka je brada obrijana, zarezotine na svim rukama, oko bedara odjea alosti! 38 Na svim krovovima Moabovim i po cestama njegovim nita do jadikovanje: Jer sam razbio Moaba krao sud, to se ne dopada nikomu, govori Gospod. 39 Kako je satrven! - Jauite! - Kako Moab okree leda napren sramotom! Postade Moab podsmijeh i groza svima susjedima svojim. 40 Jer ovako veli Gospod: Evo, kao orao lebdi nad njim, rairuje krila nad Moabom. 41 Osvojeni su gradovi, zauzete su tvrave. U onaj e dan biti srce junaka

572

Moabovih kao srce ene, to rada. 42 Uniten e biti Moab. Nije vie narod, jer se je podigao na Gospoda. 43 Groza i jama i zamke na tebi, stanovnie moapski! govori Gospod. 44 Tko je umaknuo grozi, upada u jamu, tko izae iz jame, uhvati se u zamku, kad ovo pustim na Moaba, u godini pohoenja njegova, govori Gospod. 45 U sjeni hebonskoj zaustavljaju se izmoreni bjegunci. Jest, neko je izaao oganj iz Hebona i plamen ognjeni iz tvre Sihonove, opalio sljepoice Moabu, tjeme borcima. 46 Teko tebi, Moabe, izgubljen si, narode Kemoev! Sinovi e se tvoji zarobiti, i keri e se tvoje odvui u progonstvo. 47 Na kraju dana okrenut u sudbinu Moabovu, govori Gospod. Dovle je sud Moabu. Jeremija 49 1 O Amoncima. Ovako veli Gospod: Zar Izrael nema sinova, zar nema batinika? Zato je Milkom batinio Gad, zato se je narod njegov nastanio u njegovim gradovima? 2 Zato, zaista, dolazi vrijeme, govori Gospod, kad u uiniti da zaori ratni urnebes proti Rabe u Amonu. Bit e gomila ruevina, gradovi njegovi bit e ognjem popaljeni, i Izrael e batiniti svoje vlastite batine, govori Gospod. 3 Hebone, jaui, opustoen je Aj! Jadikujte, keri Rabaove! Pripaite vreu oko sebe i tugujte! Lutaj te u pleterima! Milkom putuje u progonstvo sa svim svojim sveenicima i knezovima. 4 to se hvali dolinom svojom, svojim bujnim dnom doline, nevjerna keri, hvalei se bogatstvom svojim: Tko e udariti na me? 5 Zaista, grozu u pustiti na te, govori svemogui Gospod nad vojskama, sa svih strana oko tebe! Bit ete raspreni svaki za se, i bjegunce nitko nee skupiti. 6 Ali u poslije okrenuti opet sudbinu Amonaca, govori Gospod. 7 O Edomu. Ovako veli Gospod nad vojskama: Zar nema vie mudrosti u Temanu Zar je nestao zavjes razumnima? Je li im mudrost nestala? 8 Bjeite, udaljite se odavde, skrijte se u dubinu, graani dubinu! Jer u pustiti da na Ezava doe nesrea njegova, vrijeme kazne njegove. 9 Dolaze k tebi vinogradari, za pabirenje ne ostavljaju vie nita. Dolaze nou kradljivci, i grabe pohlepno.

573

Jeremija
poraa. 25 Jao, slavni je grad ostavljen, raskoni grad! 26 Zato e popadati mladii na ulicama njegovim, svi e ratnici izginuti u onaj dan! govori Gospod lad vojskama. 27 Na zidove Damaska stavit u oganj, da prodre palae Ben-Hadadove. 28 O Kedaru i o kraljevstvima Hasora, to ih pobjedi Nebukadnezar, kralj babilonski. Ovako veli Gospod: Ustanite, idite na Kedar, i pokorite sinove Istoka! 29 Uzimaju im atore i stada, pokrivala njihova i posue njihovo. Otimaju im deve njihove i viu na njih: Groza naokolo! 30 Bjeite, zaklonite se to brze, skrijte se u dubinu, stanovnici Hasora! govori Gospod. Nebukadnezar, kralj babilonski, prihvatio je odluku proti vama, smislio je osnovu proti vama. 31 Ustanite! Idite proti narodu bezbrinome, koji stanuje u sigurnosti, govori Gospod, koji ne zna ni za vrata ni za prijevornice, koji stanuje sam! 32 Deve njihove bit e plijen, mnotvo stada njihovih grabe. Razasut u ih u sve vjetrove, njih, to su najdalje. Uinit u da doe na njih propast sa svih strana, govori Gospod. 33 Hasor e onda biti stan agalja, pustinja vjena. Nitko nee vie stanovati tamo, ni jedan ovjek nee boraviti u njemu. 34 Ovo je rije Gospodnja, koja doe proroku Jeremiji proti Elamu u poetku vladanja kralja Judina Zedekije, govorei: 35 Ovako veli Gospod nad vojskama: Zaista, ja u slomiti luk Elamu, glavno orue snage njegove! 36 Dovest u proti Elamu etiri vjetra s etiri kraja neba. Razasut u ih u sve vjetrove. Nee biti naroda, kamo nee doi prognanici Elama. 37 Utjerat u u Elam strah od neprijatelja njegovih, od onih, koji mu rade o glavi. Pustit u nesreu na njih, estinu gnjeva svojega, govori Gospod. Poslat u za njim ma, dokle ga ne zatrem. 38 Namjestit u prijestolje svoje u Elamu, unitit u ondje kralja i knezove, govori Gospod. 39 Na svretku dana okrenut u sudbinu Elamovu, govori Gospod. Jeremija 50 1 Ovo je rije, koju ree Gospod o Babilonu, zemlji Kaldejaca, preko proroka Jeremije:

10 Jest, ogolit u Ezava. Otkrit u skrovita njegova, on se vie ne moe skriti. Pleme e se njegovo unititi, braa njegova i susjedi njegovi, i nita vie ne osta od njega. 11 Ostavi sirote svoje, ja u ih uzdravati. Udovice tvoje neka se uzdaju u me! 12 Jer ovako veli Gospod: Zaista, koji nijesu zasluili da piju au, moraju je izliti: a ti, ti da bi jo, ostao bez kazne? Nee ostati bez kazne, ne, nego e piti! 13 Jer sobom se kunem, govori Gospod: Bosra e biti groza, pogrda, podsmijeh i kletva, svi e gradovi njegovi biti pustinja vjena! 14 uo sam vijest od Gospoda, glasnik je poslan k narodima: Skupite se, idite proti Edomu, dignite se u boj! 15 Zaista, uinit u te malenim meu narodima, prezrenim meu ljudima. 16 Strah, to ga ulijeva, zaludio te je, tvoje drsko miljenje, jer stanuje u rasjelinama kamenim, hvata se vrletnih visina. I visoko gradi gnijezdo kao orao, ipak u te odanle sruiti dolje, govori Gospod. 17 Grozan e postati Edom: Tko prolazi pokraj njega, zgrozi se i podsmijeva se zbog svih uboja njegovih. 18 Kako se zbilo Sodomi i Gomori i susjedima njihovim kod unitenja njihova: tako, veli Gospod, nee vie tamo nitko stanovati, ni jedan ovjek nee ondje boraviti. 19 Gle, kao to lav izlazi iz sjajne zemlje jordanske, protiv onih u zaklonu, tako ih iznenada gonim odatle. Koga sam izabrao, toga u postaviti nad njima. Jer tko je kao ja, tko e izazvati mene, i koji e mi pastir odoljeti? 20 Zato ujte odluku Gospodnju koju je prihvatio proti Edomu, osnove njegove, to ih je smislio proti stanovnicima Temana: Zaista, odvui e ih, najmanje od ovaca! Zaista, zgrozit e se pred njima vlastita paa! 21 Od praske pada njihova zadrhtat e zemlja. Jauk e se njihov uti do Crvenoga mora. 22 Gle, kao orao die se on gore. Lebdi tamo, rairuje krila svoja nad Bosrom. U onaj dan bit e srce junaka edomskih kao srce u ene, koja poraa. 23 O Damasku. Zbunjeni su Hamat; Arpad, kad ue zle glase. Srce je njihovo uzbueno od brige, ne moe se vie umiriti. 24 Klonuo je Damask, okrenuo da bjei. Groza ga spopala, tjeskoba i bolovi ga prihvatili kao enu, to

Jeremija
2 Objavite meu narodima i razglasite, visoko dignite zastavu i navijestite, ne tajite, iskaite: Uzet je Babilon, posramljen je Bel, razmrskan je Marduk, slike su njegove posramljene, idoli su njegovi razrueni! 3 Jer proti njemu ide narod sa sjevera. Zemlju e njegovu uiniti pustinjom. Nitko vie nee stanovati u njoj, ovjek i ivotinja pobjegli su, i rasprili se. 4 U one dane i u ono vrijeme, govori Gospod, dolaze djeca Izraelova i djeca Judina zajedno. Idu ovamo, neprestano plaui, i trae Gospoda, Boga svojega. 5 Pitaju za put u Sion: tamo je upravljen njihov pogled. Dolaze i stoje kod Gospoda. U vjenom zavjetu, to se ne zaboravlja nikada. 6 Narod je moj bio stado izgubljeno. Pastiri su ga njegovi zaveli, vodili su ga okolo po gorama; ili su s brda na humove, i zaboravili su stan svoj. 7 Tko ih je god naao, proderao bi ih. Neprijatelji su njihovi govorili: Mi im stim ne inimo krivo, jer su sagrijeili Gospodu, stanu pravde, nadi otaca svojih, Gospodu. 8 Bjeite iz podruja Babilona, iz zemlje Kaldejca! Izaite! Budite kao ovnovi pred stadom, jer evo, ja u podignuti i povesti proti Babilonu mnotvo velikih naroda iz zemlje sjeverne. 9 Oni e se postaviti proti njemu. Odatle e ga osvojiti. Strijele su im kao u valjana junaka, koji se ne vraa nikad bez uspjeha. 10 Tako e Kaldejska postati plijenom, koji e je plijeniti, dobit e svi dosta, govori Gospod. 11 Jest, veselite se samo, jest, radujte se samo, vi lupei moje batinske zemlje! Jest, poskakujte kao telad na travi i rite kao drijepci! 12 Sasvim se osramoti mati vaa. Postiena je, koja vas je rodila. Zaista, bit e posljednja meu narodima: pustinja, suhovica pustara! 13 Zbog gnjeva Gospodnjega nee se u njoj stanovati, sva e opustjeti. Tko prolazi pokraj Babilona, zgrozit e se i podsmijevat e se zbog svih uboja njegovih. 14 Postavite se okolo proti Babilonu, vi strijelci svi koliki! Gaajte ga! Ne tedite strijela, jer je sagrijeio Gospodu. 15 Podignite proti njemu bojnu viku unaokolo: Predao se je, kule njegove padaju, zidovi se njegovi rue! Jest, ovo je osveta Gospodnja! Osvetite mu se! Uinite mu, kako je sam inio! 16 Istrijebite iz Babilona sijaa i onoga,

574

koji mae srpom o etvi! Od maa pogubnoga neka se vrati svaki k svojemu narodu, neka bjei svaki u svoju postojbinu! 17 Izrael je ovca potjerana, od lavova gonjena. Najprije ga kralj asirski jeo, onda mu Nebukadnezar, kralj babilonski, kosti izlomio. 18 Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Zaista ja u kazniti kalja babilonskoga i zemlju njegovu, kao to sam kaznio kralja asirskoga. 19 Povratit u Izraela k panjaku njegovu, neka pase na Karmelu i u Baanu! Bit e sit na gorama Efraimovim i u Gileadu. 20 U one dane i u ono vrijeme, govori Gospod, trait e krivnju Izraelovu: nema je vie, grijehe Judine: ne nalaze se, jer u oprostiti ostatku, to ga ostavim. 21 Izai proti zemlji Merataim, izai proti njoj i proti stanovnicima Pekoda! Uniti ih i istrijebi govori Gospod, i uini tono, kako ti zapovjedim! 22 uj, rat je u zemlji i razor velik! 23 Kako je razbijen, razmrskan malj cijeloga svijeta! Kako je Babilon postao strailo meu narodima! 24 Meem ti zamke, Babilone, hvata se u njih i ne osjea. Zateen si i uhvaen, jer si izazvao Gospoda u boj. 25 Oruaru svoju otvori Gospod, izvadi svoje oruje gnjevno, jer posla ima za Svemoguega Gospoda nad vojskama u zemlji Kaldejaca. 26 Poite na nju s posljednjega kraja! Otvorite itnice njezine, slaite je kao snopove, i zatrite je, neka vie ne ostane od nje ni ostatak! 27 Pokoljite sve junce njezine! Dolje s njima na zaklanje! Teko njima, dan je njihov doao, vrijeme pohoenja njihova! 28 uj, umakli bjegunci iz zemlje babilonske, koji na Sionu Gospoda, Boga naega, javljaju osvetu, osvetu za hram njegov: 29 Podignite mnoge proti Babilonu, sve strijelce! Utaborite se proti njemu, da ne utee ni jedan! Isplatite mu djela njegova! Uinite s njim tono onako, kako je on sam inio, jer je bio drzovit prema Gospodu, prema Svecu Izraelovu. 30 Zato e mladii njegovi pasti po ulicama njegovim, svi e ratnici njegovi izginuti u onaj dan! govori Gospod. 31 Zaista, ja u na tebe, drska, govori svemogui Gospod nad vojskama. Jest, dan je tvoj doao, vrijeme pohoenja tvojega!

575

Jeremija

32 Ohola e se sruiti i pasti, i nitko je ne podie. Stavit u oganj na gradove njezine i spalit e sve oko nje. 33 , Ovako veli Gospod nad vojskama: Silu podnose djeca Izraelova i djeca Judina, svi, kojih odvedoe, dre ih vrsto i nee da ih puste. 34 Ali je jak izbavitelj njihov: Gospod nad vojskama ime je njemu. On vodi sigurno stvar svoju, da donese mir zemlji, a nemir stanovnicima babilonskim. 35 Ma na Kaldejce, govori Gospod, i na gradane babilonske, na knezove njegove i na mudrace njegove! 36 Ma na varalice njegove: poludjet e! Ma na junake njegove: klonut e! 37 Ma na konje njegove i na kola njegova i na svu mjeavinu naroda u sredini njegovoj: postat e kao ene! Ma na blago njegovo: zaplijenit e se! 38 Ma na vode njegove: presuit e, jer je to zemlja idola. Zbog njihovih likova gadnih postat e luaci. 39 Zato e se ondje nastaniti lisice i agalji, i nojevi e ondje stanovati. Dovijeka nee vie biti nastanjen, kroz sve narataje nee biti naseljen. 40 Kako je Bog razorio Sodomu Gomoru i susjedne gradove njihove, govori Gospod, tako nee vie nitko ondje stanovati, ni jedan ovjek nee ondje boraviti! 41 Evo, narod dolazi sa sjevera. Velik narod i kraljevi mnogi podiu se s krajeva zemlje. 42 Luk i koplje nose, tvrdi su i bez milosra. Vika njihova bui kao more, na konjima jure ovamo, kao ratnik naoruani, proti tebi, keri I babilonska! 43 Kralj babilonski uo je vijest o njima: ruke njegove padaju mlitavo, tjeskoba ga obuzima, bolovi kao enu, koja poraa, 44 Gle, kao to lav izlazi iz sjajne zemlje jordanske na one u zatiti, tako ih iznenada gonim odatle. Koga sam izabrao, toga u postaviti nad njima, jer tko je kao ja? Tko e izazvati mene, i koji e mi pastir odoljeti? 45 Zato ujte odluku Gospodnju, koju je prihvatio proti Babilonu, osnove njegove, to ih je smislio proti zemlji kaldejskoj! Zaista, odvui e ih, najmanje od ovaca! Zaista, zgrozit e se pred njima vlastita paa! 46 Od glasa Zauzet je Babilon zadrhtat e zemlja. Jauk e njihov prodrijeti u narode!

stanovnicima Kaldejske bijes upropastitelja. 2 Poslat u proti Babilonu vijae, da ga izviju i zemlju njegovu da oplijene, kad ga opsjednu unaokolo u dan propasti. 3 Neka nitko ne nategne luk svoj neka se ne digne u oklopu svojemu! Ne tedite mladia njegovih! Istrijebite svu vojsku njegovu! 4 Pobijeni lee u zemlji kaldejskoj, izbodeni na ulicama njezinim. 5 Jer nije ostavio Izraela i Jude Bog njihov, Gospod nad vojskama, ako i jest zemlja njihova puna krivnje proti Svecu Izraelovu. 6 Bjeite iz podruja babilonskoga! Svaki neka spasi ivot svoj, da ne izginete krivnjom svojom! Jer je vrijeme osvete za Gospoda. On vri plau na njemu. 7 Babilon je bio zlatna asa u ruci Gospodnjoj. Svu je zemlju opojio, vina su njegova pili narodi; tako su poludjeli narodi. 8 Najedanput pade Babilon i razbi se, jauite za njim! Donesite balzama za njegovu bol; moda se dade iscijeliti! 9 Htjedosmo iscijeliti Babilon, ali se ne moe iscijeliti. Ostavite ga, i idimo svaki u postojbinu svoju, jer do neba dopire sud njegov, dosee do oblaka. 10 Gospod je iznio na svjetlo pravednu stvar nau. Doite, pripovijedajmo na Sionu o djelu Gospoda, Boga svojega! 11 Otrite strijele, punite tobolce! Gospod je nadraio bijes kralja medijskoga, jer je proti Babilonu osnova njegova naperena, da ga uniti. Jest, to je osveta Gospodnja, osveta za hram njegov! 12 Razmahnite zastavom proti zidovima babilonskim! Pojaajte strau, postavite straare! Namjestite zasjede, jer kako je Gospod zasnovao, tako e i izvriti, to je obeao za stanovnike babilonske. 13 Ti, koji stanuje na silnim vodama, bogat blagom, doe kraj tvoj! Svretak je lihvi tvojoj! 14 Gospod nad vojskama zakleo se je samim sobom: Ako sam te i napunio ljudima kao skakavcima ipak e se zapjevati nad tobom dobitna vika. 15 On je stvorio zemlju snagom svojom, on je utemeljio nadzemaljski svijet mudrou svojom, on je razastro nebo razumom svojim. 16 Kad zaori glas njegov, zaute vode na nebu. On vodi oblake s krajeva zemlje, baca munje s dadom, izvodi vihor iz odaja njegovih. Jeremija 51 17 Luak je svaki, koji to ne shvaa. 1 Ovako veli Gospod: Zaista, ja u Stidjeti se mora svaki umjetnik od podignuti proti Babilonu i proti livenoga lika svojega, jer je prijevara

Jeremija
liveni lik njegov; nema duha u njemu. 18 Oni su tlapnje, stvari smijene. U vrijeme kazne njihove kraj je njima. 19 Ali kao ovi nije dio Jakovljev, nego je on stvoritelj svega, i Izrael je pleme, to je njegovo. Gospod nad vojskama ime je njegovo. 20 Ti si mi bio malj, orue bojno: tobom sam satro narode, tobom sam razorio kraljevstva. 21 Tobom sam satro konja i jahaa. Tobom sam satro kola i vozaa. 22 Tobom sam satro ovjeka i enu. Tobom sam satro starca i dijete. Tobom sam satro momka i djevojku. 23 Tobom sam satro pastira i stado. Tobom sam satro seljaka i spregu. Tobom sam satro namjesnike i upravitelje. 24 A sad u na vae oi platiti Babilonu i svim stanovnicima kaldejskim za svu zlou, to je uinie Sionu. govori Gospod. 25 ekaj, sad u na te, goro pogibije, govori Gospod, koja si opustoila svu zemlju! Pruit u ruku svoju proti tebi i svalit u te sa hridine i nainit u od tebe goru ognja. 26 Nee uzeti od tebe kamena za krunite ni kamena za temelj. Ne, bit e pusto vjena, govori Gospod. 27 Zasadite zastavu u zemlju! Zatrubite u rog meu narodima! Posvetite narode za boj proti Babilonu! Sazovite proti njemu kraljevstva Ararata, Menija i Akenaza! Podignite proti njemu voe, i dovedite konje, mnogo poput skakavaca! 28 Posvetite proti njemu narode za boj, kralja medijskoga, namjesnike, sve upravitelje njegove i sve podruje oblasti njegove! 29 Tada e se potresti i zadrhtati zemlja; jer na Babilonu ispunjava se odluka Gospodnja, da uini podruje babilonsko pustinjom, u kojoj nitko ne stanuje. 30 Junaci Babilona odustaju od boja, ostaju i sjede u tvravama. Usahnula je junaka snaga njihova. Postali su ene. Opustoene su kue njegove, polomljene prijevornice njegove. 31 Tekli leti za tekliem, glasnik za glasnikom, da jave kralju babilonskom, da je grad njegov zauzet sa svih krajeva. 32 Da su brodovi njegovi zaposjednuti bare njegove isuene, ratnici kleknuli. 33 Jer ovako veli Gospod lad vojskama, Bog Izraelov: Ki je babilonska kao gumno u vrijeme, kad se nabija. Jo malo, pa je i za nju dolo vrijeme etve. 34 Nebukadnezar, kralj babilonski, pojeo me je i satro, kao prazan sud

576

bacio me je. Prodro me je, kao to zmaj napuni trbuh svoj, zatjerao me iz raja mojega. 35 Bijeda moja neka padne na Babilon! veli graanstvo Siona. Krv moja neka doe na stanovnike kaldejske! veli Jerusalem 36 Zato ovako veli Gospod: Evo, ja u voditi parbu tvoju! Osvetit u te, osuit u more njegovo; izvor u njegov osuiti. 37 Babilon e postati gomila kamenja, stan agaljima, pusto, poruga i bez stanovnika. 38 Svi e rikati kao lavovi, zavijati kao lavii. 39 Kad ih upali pohlepa, ugotovit u im gozbu i opojit u ih, da stanu posrtati i upadnu u vjeni san, iz kojega se vie ne probudie. govori Gospod. 40 Svest u ih na zaklanje kao janjce, kao ovnove i jarce. 41 Ah, kako je zauzet iak i osvojen ures svega svijeta! Kako je Babilon postao uas meu narodima! 42 Ustalo je more na Babilon: utonu u silne valove njegove. 43 radovi njegovi postae pusto: zemlja sue i goleti, zemlja, u kojoj vie ne stanuje ovjek, kroz koju vie ne prolazi ovjek. 44 Pohodit u Bela u Babilonu i istrgat u iz ralja njegovih, to je prodro, Narodi ne e vie grnuti k njemu. I zidovi su babilonski pali. 45 Izai iz podruja njegova, narode moj! Neka svaki spasi ivot svoj od estokoga gnjeva Gospodnjega! 46 Nemojte da klone srce vae! Ne bojte se od glasa to e se uti u zemlji, kad jedno godine doe ovaj glas, druge godine onaj glas, i kad nasilje zavlada u zemlji, i jedan vladalac ustane na drugoga. 47 Zato zaista, dolazi vrijeme, kad u pohoditi idole babilonske. Sva e se zemlja njegova posramiti. Svi e pobijeni njegovi pasti u njemu. 48 Tada e nad Babilonom klicati od radosti nebo i zemlja i sve u njima, kada dou na njega sa sjevera zatirai. govori Gospod. 49 I Babilon mora pasti za pobijene Izraelove, kao to su za Babilon pobijeni padali po cijelom svijetu. 50 Idite, koji umakoste mau! Ne stojte, spominjite se u daljini Gospoda! Prema Jerusalemu neka se upravlja srce vae! 51 Stajali smo posramljeni, kad usmo za porugu. Stid je pokrio lice nae, jer su tuini doli u svete stanove Gospodnje. 52 Zato zaista, dolazi vrijeme, govori

577

Jeremija
Zedekija otpade od kralja babilonskoga. 4 U devetoj godini njegova vladanja, desetoga dana desetoga mjeseca, doe Nebukadnezar, kralj babilonski, sa svom vojskom svojom na Jerusalem Opkolie ga i nainie opkope unaokolo. 5 Grad ostade opkoljen do jedanaeste godine kraljevanja Zedekijina. 6 Devetoga dana etvrtoga mjeseca bila je glad u gradu postala tako teka, te narod zemaljski nije vie imao to jesti. 7 Tada zid gradski bi provaljen, i vojnici svi nagnue u bijeg i ostavie grad nou putem kroz vrata izmeu obadva zida uz vrt kraljev, a Kaldejci su drali grad opkoljen. Okrenue prema ravnici jordanskoj. 8 Ali ete kaldejske potjerae kralja i stigoe Zedekiju u polju jerihonskom, izakako ga je bila ostavila sva vojska njegova i razbjeala se. 9 Uhvatie kralja i dovedoe ga kralju babilonskom u Riblu u podruju hamatskom. Taj mu izree presudu. 10 Kralj babilonski dade sinove Zedekijine poklati na njegove oi i sve knezove Judine pogubi u Ribli. 11 A Zedekiju dade oslijepiti i u okove staviti. Tada ga dade kralj babilonski odvesti u Babilon i u zatvoru ga drati do smrti njegove. 12 Desetoga dana petoga mjeseca, t. j. u devetnaestoj godini kraljevanja Nebukadnezara, kralja babilonskoga, doe u Jerusalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, koji je pripadao osobnoj slubi kralja babilonskoga, 13 I popali hram Gospodnji, palau kraljevsku i sve kue u Jerusalemu. Sve znamenitije zgrade dade popaliti. 14 Sve zidove jerusalemske unaokolo ruile su sve ete kaldejske, to su stajale pod zapovjednikom tjelesne strae. 15 Jedan dio malih ljudi i ostatak naroda, to je jo bio preostao u gradu, tako isto prebjegne, to su bile prebjegle kralju babilonskom i ostatak zanatlija odvede Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae. 16 A jedan dio malih ljudi u zemlji ostavi Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, kao vinogradare i seljake. 17 Stupove mjedene u hramu Gospodnjem, podnoja i more mjedeno u hramu Gospodnjem razbie Kaldejci i svu mjed od njih odvukoe u Babilon.

Gospod, kad u pohoditi idole njegove. Po svoj zemlji njegovoj jecat e pobijeni. 53 Da se Babilon sve do neba popne, da sagradi tvravu svoju na visini nepristupnoj, doi e ipak od mene na njega zatirai. govori Gospod. 54 uj, odjekuje vika iz Babilona, velik razor iz zemlje kaldejske! 55 Jer Gospod zatire Babilon, dokida tamo veliku vrevu. Valovi njegovi bue kao silne vode, vika se njegova razlijee. 56 Zaista, zatira doe na Babilon. Junaci se njegovi zarobljavaju: lukovi se njegovi potiru, jer je Gospod Bog plae, koji sigurno plaa. 57 Njegove knezove i mudrace, namjesnike, upravitelje i ratnike opojit u, da padnu u vjeni san, iz kojega se vie ne probudie, govori kralj; Gospod nad vojskama ime je njegovo. 58 Ovako veli Gospod nad vojskama: iroki zidovi babilonski razorit e se do temelja, visoka vrata njegova ognjem e se spaliti. Ljudi e se truditi ni za to, narodi e se muiti za oganj. 59 Ovo je nalog, to ga dade prorok Jeremija Seraji, sinu Nerije, sina Mahsejina, kad je ovaj sa Zedekijom, kraljem Judinim, poao u Babilon u etvrtoj godini kraljevanja njegova. Seraja je bio glavni stanoreda. 60 Jeremija je bio napisao u jednu knjigu svu nesreu, to je imala sadi na Babilon, naime sve ove rijei, to su napisane proti Babilonu. 61 Jeremija ree Seraji: Kad doe u Babilon, gledaj, da objavi sve ove rijei! 62 Rei e: Gospode, ti si se zaprijetio ovomu mjestu unitenjem, da se nitko vie ne nastani u njemu, ni ovjek ni ivotinja, jer ima biti vjena pustinja. 63 Kad proita ovu knjigu, privei kamen na nju, baci je u Eufrat 64 I reci: Tako e potonuti Babilon i nee se vie podignuti zbog nesree, to u je pustiti na njega; on e iznemoi. Dovle su rijei Jeremijine. Jeremija 52 1 Dvadeset i jedna godina bila je Zedekiji, kad je postao kralj. Vladao je jedanaest godina u Jerusalemu. Mati se je njegova zvala Hamutala i bila je ki Jeremije iz Libne. 2 On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, sasvim kako je inio Jojakim. 3 Jer zbog gnjeva Gospodnjega dolo je s Jerusalemom i Judom tako daleko, da ih je odbacio ispred svojega lica.

Jeremija
18 l lonce, lopate, noeve, vreve, zdjele i sve posue mjedeno, to se upotrebljavalo kod slube Boje, uzee. 19 I umivaonice, tave, kropionice, lonce, svijenjake, kadionice i ae, to je sve bilo od zlata i srebra, uze sebi zapovjednik tjelesne strae. 20 Obadva stupa, jedno more, dvanaest volova mjedenih, to su bili pod njim, i klupe, to ih bio dao nainiti kralj Salomon za hram Gospodnji, mjedi svega ovoga posuda nije bilo mjere. 21 to se tie stupova, jedan je stup bio visok osamnaest lakata, i konac od dvanaest lakata bio je potreban, da ga obuhvati; bio je etiri prsta debeo i unutra upalj. 22 Odozgo na njemu bilo je oglavlje mjedeno. Oglavlje bilo je visoko pet lakata. Pletenice sa ipcima ovijale se oko oglavlja, sve od mjedi. Isto tako bio je i drugi stup sa ipcima. 23 A bilo je dvadeset i est ipaka, to su lebdili slobodno. Svih je ipaka bilo sto oko pletenice. 24 Zapovjednik tjelesne strae uze sa sobom velikoga sveenika Seraju i drugoga sveenika Sefanija i tri vratara. 25 Dalje uze iz grada jednoga dvoranina, koji je bio nad vojnicima, i sedam ljudi iz blie okoline kraljeve, koji se naoe u gradu, onda pisara vojnog zapovjednika, koji je popisivao narod u zemlji za vojnu slubu, i ezdeset ljudi iz naroda zemaljskoga, koji se naoe u gradu.

578

26 Ove dakle uze Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, i odvede ih l Riblu kralju babilonskom. 27 A kralj babilonski dade ih pobiti i pogubiti u Ribli u zemlji hamatskoj. Tako on odvede Judu iz zaviajne zemlje njegove. 28 Ovo je broj ljudi, to ih Nebukadnezar odvede u ropstvo: u sedmoj godini tri tisue i dvadeset i tri Judejca, 29 U osamnaestoj godini Nebukadnezarovoj osam stotina i trideset i dvije due iz Jerusalema. 30 U dvadeset i treoj godini Nebukadnezarovoj; odvede u ropstvo Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, Judejaca sedam stotina i etrdeset i pet dua, svega etiri tisue i est stotina dua. 31 U trideset sedmoj godini, otkako se odvede Jojakin, kralj Judin, u dvanaestom mjesecu, dvadeset petoga dana u mjesecu, Evil-Merodak, kralj babilonski, u godini svojega nastupa vlade pomilova Jojakina, kralja Judina, i izvadi ga iz tamnice. 32 On se razgovori prijateljski s njim i namjesti mu prijestolje vie prijestolja drugih kraljeva, koji se naoe kod njega u Babilonu. 33 Smio je skinuti sa sebe haljine tamnike i svagda kod njega jesti, dokle je ivio. 34 Njegovo uzdravanje, to je bilo trajno, davalo mu se iz dan u dan, dokle je ivio, od kralja babilonskoga do smrti njegove.

Tualjke
1 Ah, kako lei pust grad - nekada bogat stanovnicima! Udovica je postao - nekada gospodarica narodima. Nad zemljama nekada kneginja postade podanica. 2 Gorko plae nou - suze mu na obrazima. Nikoga nema, da ga utjei, od svih milosnika njegovih. Svi prijatelji njegovi postae mu nevjerni, postae mu neprijatelji. 3 Iseli se Juda od jada, od ljutoga ropstva, boravi sad meu neznabocima, ne nakazi mira: svi tlaitelji njegovi hvataju ga u tjeskobi. 4 Putovi na Sion tuguju, jer nitko ne dolazi na blagdan, Sva su vrata njegova pusta; sveenici njegovi uzdiu. Djevojke su njegove pune jada; i sam je jadan. 5 Tlaitelji njegovi dooe na vlast; neprijatelji se njegovi raduju; jer ga Gospod rinu u alost zbog svih grijeha njegovih. Djeca njegova idu u ropstvo pred tlaiteljem. 6 Pade sa sionske keri sav sjaj njezin. Knezovi su njezini kao ovnovi bez panjaka. Vuku se tamo posve iznemogli pred goniem. 7 U vrijeme svoje muke i nevolje spominje se Jerusalem sve krasote, to ju je imao u dane davne; sada narod njegov pada u ruke neprijateljeve, a nitko mu ne pomae. Neprijatelji to gledaju i propasti se njegovoj smiju. 8 U krivnju je zapleten Jerusalem; zato posta ogavan. Svi laskavci njegovi preziru ga: vidjee golotinju njegovu. A on sam uzdie i okree se natrag. 9 Neistoa pokriva skute njegove; nije mislio na kraj svoj. Zato je pao tako duboko; nije imao nikoga da ga potjei.

579

Tualjke

Gospode, pogledaj nevolju moju: jer se je ponio neprijatelj! 10 Tlaitelj posee rukom na sve blago njegovo. Morao je vidjeti, kako prodiru u svetite njegovo neznaboci, kojima si zabranio pristup u zajednicu svoju. 11 Sav narod njegov uzdie traei kruha. Za jelo daje nakit svoj, da produlji ivot. Ah, Gospode, vidi ipak i pogledaj, kako sam veoma prezren! 12 Vi svi, koji prolazite putem, pogledajte i vidite, ima li boli, kakva je moja, koja me pogodila, kad me Gospod rinuo u alost u dan estokoga gnjeva svojega! 13 S visine posla oganj u nutrinu moju za kaznu. Postavi mreu nogama mojim, prebaci me. Ostavi me bez pomoi, te jednako tugujem. 14 Opremljen je jaram grijeha mojih, privezala ga je ruka njegova. Bio mi je metnut na vrat, i skri se snaga moja. Gospod me predade takvima, kojih ne mogu prevladati. 15 Sve je junake moje ugrabio Gospod usred mene. Sazvao proti meni sveanost, da pogubi ratnike moje. Gospod je sam kao groe u kaci izgazio djevojku ker Judinu. 16 Zato ja moram gorko plakati; oko moje pliva u suzama. Daleko je od mene utjeitelj, koji bi me okrijepio. Postiena su djeca moja, jer je nadvladao neprijatelj. 17 Sion prua ruke svoje; nema mu utjeitelja. Gospod je podigao unaokolo proti Jakovu neprijatelje njegove, Jerusalem posta kod njih gadan. 18 Gospod je jedini pravedan; jer ja sam mu prkosio. ujte, svi narodi, i vidite bol moju! Djevojke moje i mladii moji otidoe u nevolju. 19 Pozvao sam milosnike svoje, ali su oni bili nevjerni. Sveenici moji, starjeine moje poginue u gradu traei jela, da produlje ivot svoj. 20 Pogledaj, Gospode, kako mi je teko; nutrina moj a gori! U grudima mi se prevre srce; jest, velik je bio prkos moj! Vani bjesni ma, a unutra smrt. 21 uli su, kako jecam, ali ne naoh nikakva utjeitelja. Svi su neprijatelji moji uli za nesreu moju, radosni, da si to uinio, da si poslao dan, kojim si zaprijetio. Nek ih pogodi kao mene! 22 Nek izae pred lice tvoje sva zloa njihova! Tada uini njima, to si uinio meni za sve grijehe moje. Jer su bez broja uzdasi moji, slabo je srce moje.

zemlju sjaj Izraelov, ne pomisli na podnoje nogu svojih u dan gnjeva svojega. 2 Netedice uniti Gospod sva polja Jakovljeva, Porui u gnjevu svojemu tvrave keri Judine. Porui u prah, oskvrni kraljevstvo, knezove njegove. 3 Slomi u estini gnjeva svojega svu snagu Izraelovu. Potegnu natrag desnicu svoju od neprijatelja, raspali se na Jakova kao oganj plameni, to prodire sve. 4 Kao neprijatelj natee luk svoj, kao protivnik prui desnicu svoju; to obraduje oko, sve to uniti u atoru keri sionske. Izli gnjev svoj kao oganj. 5 Kao neprijatelj pokaza se Gospod, uniti Izraela, uniti sve palae njegove, srui tvrave njegove, nagomila na ker Judinu jad na jad. 6 Pogazi kao lijehu hram njegov, porui svetite njegovo. Gospod vre u zaborav na Sionu blagdane i subotu. U estokom gnjevu svojemu odbaci kralja i sveenika. 7 Pogrdi Gospod rtvenik svoj, zamrzi na svetite svoje. Pusti da padnu u ruke neprijatelju zidovi dvorova njegovih. Stade ih vika u kui Gospodnjoj kao u dan blagdana. 8 Odlui Gospod da uniti zidove keri sionske. Rastee mjerako ue i ne ustavi ruke svoje kod ruenja. Raalosti opkop i zid; tugovali su skupa. 9 Utonue u zemlju vrata njezina; polomi i razbi prijevornice njezine. Kod neznaboaca su klali njezin, knezovi njezini. Nema vie zakona. I proroci njezini ne dobivaju vienja od Gospoda. 10 utei sjede na zemlji starci keri sionske, posuli su prahom glavu svoju, vreom se ogrnuli. Pognule k zemlji glavu svoju djevojke jerusalemske. 11 Ispadoe mi oi od plaa; grudi moje hoe da puknu. Sav mi je ivot otet zbog pada keri moga naroda, jer dijete i nejae ginu na ulicama gradskim. 12 Svojim materama viu: Gdje je kruh? Ginu kao smrtna rana na ulicama gradskim, izdiu duu svoju na grudima matera svojih. 13 to da ti predoim, im da te izjednaim, keri jerusalemska? Kakvu u ti priliku nai, da te utjeim, djevojko, keri sionska? Jer je velika kao more nesrea tvoja; tko da te iscijeli? Tualjke 2 14 Proroci tvoji navjeivali ti la i 1 Ah, kako naoblai Gospod u gnjevu prijevaru, nijesu otkrivali krivnje svojemu ker sionsku! Baci s neba na tvoje, da okrenu sudbinu tvoju. Samo

Tualjke
su ti utvare govorili, da te prevare i zavedu. 15 Nad tobom pljeskaju rukama svi, koji prolaze putem. iu i mau glavom nad kerju jerusalemskom: To li je grad, za koji su govorili da je najljepi, milina svemu svijetu? 16 Otvaraju usta na te svi neprijatelji tvoji. kripe zubima, iu i viu: Ha, mi prodrijesmo! Jest, ovo je dan naega nadanja; doekasmo ga, doivjesmo! 17 Svrio je Gospod, to je naumio, prijetnju svoju ispunio, koju je davno rekao: razorio je nemilice, razveselio je tobom neprijatelja, uinio je ponosnim protivnik tvoje. 18 O povii gore visoko Gospodu, djevojko, keri sionska! Daj da teku suze tvoje kao potok dan i no! Ne daji sebi nikada mira; neka se oko tvoje nikada ne odmori! 19 Ustani! Tuguj glasno ob no, u poetku strae! Izlijevaj srce svoje kao vodu pred licem Gospodnjim! Podii k njemu ruke svoje za ivot djece svoje, to ginu od gladi na uglovima svih ulica! 20 Gospode, vidi ipak i pogledaj, kojemu si uinio ovako! Jesu li smjele ene jesti plod tijela svojega, djeicu svojega staranja? Je li se smjelo u svetitu Gospodnjem ubijati sveenika i proroka? 21 Na ulicama lee na zemlji djeak i starac. Djevojke moje i mladii moji padoe od maa. Ti i ih pobio u dan gnjeva svojega, poklao si ih okrutno 22 Sazvao si kao na blagdan odasvud one, koji me strae. U dan gnjeva Gospodnjega nije bio nitko, koji bi utekao i umaknuo. Koje othranih i brino odgojih, njih mi neprijatelj moj pobi. Tualjke 3 1 Ja sam, koji sam iskusio nevolju od pruta gnjeva njegova. 2 Potisnuo me je i potjerao u taman mrak. 3 Proti meni obraa ruku svoju uvijek iznova povazdan. 4 Uinio je, da uvene tijelo moje, koa moja, polomio je kosti moje. 5 Sazidao je i nagomilao oko mene otrovnu nevolju. 6 U tamu me obavio kao mrtvace davnih vremena. 7 Ogradio me, da ne izaem, oteao mi okove moje. 8 Kad viem i zovem, on ne uje vapaja mojega, 9 Zazidao je putove moje tesanim kamenom, povaljao stazu moju.

580

10 Bio mi je kao medvjed to vreba, lav u skrivalitu. 11 Odvukao me s puta, razderao me. Pustio me da uginem. 12 Nategao luk svoj, stavio me za biljegu strijeli svojoj. 13 Probo mi bubrege strijelama iz tobolca svojega. 14 Postao sam podsmijeh svemu narodu svojemu, ruglo njihovo svaki dan. 15 Nasitio me gorinom; dao mi pelin da pijem. 16 Polomio mi zube kamenjem, dao mi pepeo da jedem. 17 Uzeo si mir dui mojoj, zaboravio sam sreu. 18 Rekoh: Ode mi ivot, ufanje moje u Gospoda. 19 Spomeni se nevolje moje, tumaranja mojega, pelina gorkoga! 20 Mnogim mudrovanjem skuena je u meni dua moja. 21 Ovo u pomisliti u sebi, iz toga u ufanje crpsti: 22 Milost je Gospodnja, da nijesmo sasvim uniteni, neiscrpljivo je milosre njegovo. 23 Ponavljaju se svako jutro. Vrlo je velika vjernost tvoja. 24 Velim: Gospod je dio moj; zato se ufam u njega. 25 Gospod je dobrostiv onome, koji ga eka, dui, koja ga trai. 26 Dobro je mirno ekati pomo Gospodnju. 27 Dobro je svakome nositi jaram svoj od mladosti. 28 Neka sjedi sam i uti, cad mu on dosudi! 29 Neka prigne k prahu usta svoja; moda jo ima ufanja! 30 Neka podmetne obraz svoj onome, koji ga bije, nek se najede sramote! 31 Jer Gospod ne odbacuje za vazda, 32 Ako i dosudi nevolju: on se i smiluje u veliini milosti svoje; 33 Jer on iz naslade ne rui i ne rascvili ljude. 34 Kad su gazili nogama sve zarobljenike u zemlji, 35 Kad su izvrtali pravo ovjeka pred oima Svevinjega, 36 Kad su tlaili ovjeka pred sudom: ne vidi li to Gospod? 37 Tko je taj, koji je zapovjedio i zbilo se, a Gospod da nije zapovjedio? 38 Ne dolazi li nesrea i srea po zapovijedi Svevinjega? 39 Zato se tui ovjek, koji jo ivi, ovjek zbog kazni svojih? 40 Ispitajmo, pretraimo putove svoje, obratimo se Gospodu! 41 Podignimo srce i ruke k Bogu u

581

Tualjke
zei. Djeica su iskala kruha, a nitko im ga nije lomio. 5 Koji su neko jeli poslastice, ginu na ulici. Koje su nosili na grimizu, valjaju se u blatu. 6 Jer je krivnja keri naroda mojega bila vea od grijeha Sodome, koja je bila sruena u as, a da se nijesu trudile ruke. 7 Knezovi njezini sjali su jasnije od snijega, bjelje od mlijeka. Crvenije bilo je tijelo njihovo od korala, lik je njihov bio kao safir: 8 Ali je lice njihovo postalo crnje od ae, ne poznaju se na ulicama. Koa im se prilijepila za kosti, osuila se kao drvo. 9 Sretniji je tko je pao od maa, negoli tko je poginuo od gladi: polagano ginu oni od nestaice hrane. 10 Kuhale su vlastitom rukom njene ene djecu svoju. Ona su im bila hrana, kad je padala ki naroda mojega. 11 Iscrpao je Gospod gnjev svoj, izlio je jarost srdbe svoje, oganj je na Sionu raspalio, to prodrije tvre njegove. 12 Nikada nijesu pomislili kraljevi zemaljski, ni svi stanovnici zemaljski, da bi uli tlaitelj i neprijatelj na vrata Jerusalema. 13 Dogodilo se to za grijehe proroka njegovih, za opaine sveenika njegovih, koji su prolijevali usred njega krv pravednika. 14 Vrludali su kao slijepci po ulicama, okaljani krvlju, da se ovjek nije mogao dotai haljina njihovih. 15 Vikali su im: Natrag, neist, natrag, natrag! Ne dodijevajte ga se! Kad bi bjeali i skitali se, tada bi se govorilo meu neznabocima: Ne smiju dalje boraviti. 16 Lice ih je Gospodnje rasulo; on ih vie ne moe. Prezirali su ast sveenika, nijesu tedjeli staraca. 17 Oi nae uzalud eznu jo uvijek za pomoi. Na straari svojoj ekali smo narod, koji ne pomae. 18 Sprijeie nam, vrebajui nam korake, da hodimo po ulicama svojim. Svretak je na bio, dani se nai navrili; jest, doao je svretak na. 19 Progonitelji nai bili su jo bri od orlova nebeskih. Gonili su nas po gorama, vrebali nas u pustinji 20 Bio je na ivotni dah, pomazanik Gospodnji, uhvaen u jame njihove, a za njega smo mislili: U sjeni njegovoj ivjet emo meu narodima. 21 Raduj se i veseli, keri edomska, koja stanuje u zemlji Usu! I na te e jo doi asa; opit e se i otkrit e se. 22 Krivnja je tvoja unitena, keri

nebu! 42 Grijeili smo i bunili smo se; tada nam nijesi oprostio. 43 Obavio si se gnjevom, progonio si nas, ubijao netedice; 44 Zaogrnuo si se u oblak, da vie ne prodre molitva; 45 Uinio si od nas smee, izmet usred naroda. 46 Razjapili usta svoja proti nama svi neprijatelji nai. 47 Zadesi nas groza i jama, unitenje i zatiranje. 48 Potoci vode teku iz oiju mojih zbog pada keri naroda mojega. 49 Oi moje liju suze bez prestanka, 50 Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba. 51 Oko moje mui duu moju zbog svih keri grada mojega. 52 Tjerali su me kao pticu neprijatelji moji ni za to. 53 Svaljivali su u jamu ivot moj, bacali kamenje na me. 54 Vode su pokrile glavu moju; pomislio sam: Izgubljen sam. 55 Tada sam zazvao, Gospode, l ime tvoje iz dubine jame. 56 Ti si uo zaziv moj: Ne zatiskuj uha svojega vapaju mojemu! 57 Bio si blizu mene, kad sam te zvao, rekao si: Ne boj se! 58 Vodio si, Gospode, stvar moju, izbavljao si ivot moj. 59 Vidio si, Gospode, krivdu moju; pribavi mi pravicu! 60 Vidio si svu osvetljivost njihovu, sve osnove njihove proti meni. 61 uo si ruganje njihovo, Gospode, sve osnove njihove proti meni, 62 Mojih protivnika govore i spletke proti meni povazdan. 63 Pogledaj sjedenje i ustajanje njihovo: ja sam podsmjenica njihova. 64 Gospode, ti e im platiti po djelu ruku njihovih. 65 Zaslijepit e srca njihova; kletva tvoja na njih! 66 Ti e ih u gnjevu progoniti, unititi ih pod nebom, Gospode! Tualjke 4 1 Ah, kako je poblijedjelo zlato, kako se je pokvarila kovina plemenita! Razasuto je sveto kamenje po uglovima svih ulica. 2 Plemeniti sinovi Siona, neko zlatom izmjereni, kako su cijenjeni kao zemljani sudovi, kao djelo ruke lonarove! 3 I agalji podaju grudi, doje mlade. Ki naroda mojega okrutna je kao nojevi pustinje. 4 Jezik je nejaetu prionuo za nepce od

Tualjke

582

sionska; on te vie ne izgoni. On e 11 Sramotili su ene na Sionu, djevojke kazniti krivnju tvoju, keri edomska, po gradovima Judinim. otkrit e grijehe tvoje. 12 Knezovi su bili vjeani od l njih, prezrena je bila ast staraca. Tualjke 5 13 Mladii nose mlin; pod teretom drva 1 Spomeni se, Gospode, to nas je posru djeaci. zadesilo! Pogledaj i vidi sramotu nau! 14 Na vratima ne sjede vie starci; 2 Batina naa dopade drugima, kue mladie ne sjedinjuje igra. nae strancima. 15 Nestalo je radosti srcu naemu, igra 3 Sirote smo, bez oca, matere nae kao se naa pretvorila u alost. udovice. 16 Pala nam je kruna s glave; teko 4 Pijemo za novac vodu svoju, moramo nama, to smo sagrijeili! plaati za drva vlastita. 17 Stoga je srce nae oslabilo, stoga je 5 Na vratu su nam tlaitelji iscrpljeni oko nae potamnjelo: smo i ne nalazimo mira. 18 Zbog gore Siona, to je opustjela, i 6 Pruili smo ruku Egiptu i Asiriju, da lisice brzaju po njoj. se nasitimo. 19 Ti, Gospode, stoluje u vijeke, 7 Oci su nai sagrijeili i nema ih vie. prijestolje tvoje stoji odvijeka dovijeka. Opaine njihove moramo mi nositi. 20 Zato hoe da nas zaboravi 8 Sluge su gospodari nad nama; nitko dovijeka, da nas ostavi zauvijek? nas ne izbavlja iz ruku njihovih. 21 Obrati nas, Gospode, k sebi! Mi se 9 Donosimo sebi kruh sa strahom za vraamo natrag. Ponovi dane nae ivot od maa u pustinji. kako su bili prije! 10 Kao pe gori koa nas u eravici 22 Ili si nas zar sasvim odbacio? Srdi gladi. li se na nas toliko?

Ezekiel
1 U tridesetoj godini, u etvrtom mjesecu, peti dan toga mjeseca, kad sam boravio meu zarobljenicima na rijeci Kebaru, otvori se nebo i vidjeh vienja boanska. 2 Peti dan toga mjeseca, u petoj godini iza odvoenja kralja Jojakina, 3 Doe rije Gospodnja Ezekielu, sinu sveenika Buzija u zemlji Kaldejaca na rijeci Kebaru, i ruka Gospodnja doe ondje na njega. 4 Imao sam ovo vienje: Sa sjevera udari vihor sa silnim oblakom, punim ognja, to je buktio. Okruivala ga je svjetlost, a iznutra je sjao kao svjetlac u ognju. 5 Posred njega prikazae se prilike, to su bile nalik na etiri iva bia. Izgled njihov bio je ovaj: Imala su priliku ovjeju. 6 Svako je imalo etiri lica i svako od njih etiri krila. 7 Noge njihove bile su prave i stope njihove kao u teleta. Sijevale su kao mjed blistava. 8 Ruke ovjeje pokazale se pod krilima njihovim na sve etiri strane, lica njihova i krila njihova. 9 Krila su se njihova doticala - nijesu se okretala, kada bi ila; svako je bie ilo naprema se. 10 Izgled lica njihova bio je ovaj: sprijeda imala su lice ovjeje, zdesna lice lavovo, slijeva lice volujsko, unutra lice orlovo, u sva etiri bia. 11 Krila su njihova bila gore ispruena. Sa dva su se doticala, a sa dva su prekrivala tjelesa svoja. 12 Svako je ilo pravo naprema se. Kamo ih je duh tjerao da idu, tamo su ila. Nijesu se okretala, kada bi ila. 13 U sredini bia bilo je neto, to je izgledalo kao ivo ugljevlje, kao baklje. Ove su ile izmeu bia tamo i amo. Oganj je imao svijetao sjaj, i munje su izlazile iz ognja. 14 Bia su trala tamo i amo, tako da je izgledalo, kao da su munje sijevale. 15 Kad sam promatrao bia, vidjeh toak uz bia na zemlji na etiri strane njihove. 16 Tokovi i naprava njihova imali su izgled krizolita. Sva etiri imala su jedan isti oblik. Izgledali su i bili su tako izraeni, kao da bi jedan toak iao kroz drugi. 17 Kad su trali, mogli su se kretati na sve etiri strane. Pri vonji nijesu se trebali okretati. 18 Naplatnice su njihove bile vrlo visoke i strane za gledanje. Unaokolo bile su naplatnice pune oiju u sva etiri! 19 Kad bi se bia kretala naprijed, trali su i tokovi uz njih, i kad bi se bia podigla od zemlje, podigli su se i

583

Ezekiel
rod nepokoran - , neka ipak znaju, da je prorok meu njima. 6 A ti, sine ovjeji, ne boj ih se i ne plai se njihovih rijei, iako je oko tebe draa i trnje i boravi meu skorpionima! Ne boj se njihovih rijei! Ne dri pred njihovim licem, jer su rod nepokoran! 7 Navjeuj im rijei moje, posluali ili ne, jer su uporni. 8 Ali ti, sine ovjeji, sluaj, to u ti izrei! Ne budi nepokoran kao taj rod uporni! Otvori usta svoja i jedi to ti dadnem! 9 Tada vidjeh ruku pruenu prema meni i u njoj svitak knjige. 10 On ga razvi preda mnom. Bio je ispisan na prednjoj strani i na suprotnoj strani. Bili su u njem napisani pla, uzdisaji i jauci. Ezekiel 3 1 On mi ree: Sine ovjeji, pojedi to je pred tobom; pojedi taj svitak, onda idi i govori kui Izraelovoj! 2 Otvorio sam usta svoja, i on mi dade svitak da jedem. 3 I ree mi: sine ovjeji, uzmi taj svitak, to ti ga dajem, u sebe i pusti da ue u tvoju nutrinu! Ja ga pojedoh, i bio mi je u ustima sladak kao med. 4 Nato mi zapovjedi: Sine ovjeji, ustani, idi kui Izraelovoj i govori im u moje ime! 5 Jer se ne alje k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, nego kui Izraelovoj; 6 I ne k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora, kojima rijei ne razumije. Kad bih te poslao k njima, posluali bi te. 7 Ali te kua Izraelova nee posluati, jer i mene nee da posluaju, jer je sva kua Izraelova tvrda obraza i otvrdnula srca. 8 Ali evo, inim tvoj obraz tvrdim kao njihov i elo tvoje tako tvrdo kao njihovo. 9 Kao dijamant, tvre od hridine, inim ti elo. Ne boj ih se, ne dri pred licem njihovim, jer su rod nepokoran. 10 Dalje mi ree: Sine ovjeji, uzmi sve rijei, to ti ih priopujem, u srce svoje i sluaj ih uima svojim! 11 Ustani, idi k zarobljenicima, k sinovima naroda svojega, govori im i reci: Ovako veli svemogui Gospod, posluali ili ne posluali! 12 Tada me podie duh gore. uo sam za sobom glasan, silan i um, kada se die sa svojega mjesta slava Gospodnja, 13 Naime huku krila onih bia, to se jedna drugih doticala, i prasku

tokovi. 20 Kamo bi ih duh tjerao da idu, tamo su ili tokovi, to bi se Podizali zajedno s njima; jer je dah bia bio u tokovima. 21 Kada su se kretala bia, ili su i tokovi s njima; kada bi ona stala, stali bi i ovi. Kada bi se ona podizala od zemlje, podizali su se tokovi istodobno s njima; jer je duh bia bio u njima. 22 Nad glavama bia bilo je vidjeti neku vrstu svoda nebeskoga iz divna kristala, to se je prostirao gore nad glavama njihovim. 23 Pod svodom nebeskim bila su krila njihova pruena, jedna prema drugima, dva od svakoga; dva druga, to su ih mala, prekrivala su tijela njihova. 24 uo sam huku krila njihovih, to je bila kao huka mnogih voda, kao grmljavina Svemonoga. Kad bi ila, bila je glasna huka kao graja u taboru. 25 Kad bi stala, spustila bi se mirno krila njihova. I zaori glas iznad svoda nebeskoga, to je bio nad glavama njihovim. Kad bi stala, spustila bi se mirno krila njihova. 26 Iznad svoda nebeskoga, to se je nalazio nad glavama njihovim, bilo je neto, to je izgledalo kao safir kamen i bilo kao prijestolje. Na njemu gore, to je bilo kao prijestolje, hila je prilika, to je izgledala kao ovjek. 27 Vidjeh neto kao sjajan svjetlac, neto, to je izgledalo kao oganj naokolo. Od bedara gore i od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. 28 Kao to izgleda duga, kad se pojavi u dane dada, tako je izgledala svjetlost oko njega. To je bio izgled prikazanja slave Gospodnje. Ja je vidjeh i padoh niice na svoje lice. Tada sam uo glas jednoga koji je govorio. Ezekiel 2 1 On mi ree: Sire ovjeji, postavi se na noge svoje; jer hou da govorim s tobom! 2 Tada doe duh u mene kad mi je on govorio, i postavi me na noge moje; i sluao sam onoga, koji se je razgovarao s menom. 3 On mi ree: Sine ovjeji, ja te aljem k sinovima Izraelovim, k plemenima odmetnikim, koji se pobunie proti meni. Oni i oci njihovi grijeili su proti meni sve do dana dananjega. 4 To su sinovi drska obraza i otvrdnula srca. K njima te aljem Reci im: Ovako veli svemogui Gospod. 5 I posluaju li ili ne posluaju - jer su

Ezekiel
tokova uz njih. Bio je glasan, silan um. 14 Duh me dakle podie gore, uze me, i ja sam ozbiljno iao u uzbuenosti duha svojega; jer je ruka Gospodnja teko leala na meni. 15 Tako dooh k zarobljenicima u TelAbib, koji su stanovali na rijeci Kebaru, gdje su se bili naselili. Ondje sam boravio sedam dana posve uzbuen meu njima. 16 Poslije sedam dana doe mi rije Gospodnja. 17 Sine ovjeji, postavio sam te straarem kui Izraelovoj. Kad uje rije iz mojih usta, opomenut e ih u moje ime. 18 Kad kaem bezboniku: Poginut e! a ti ga ne opomene i ne progovori mu, da odvrati bezbonika od opakog puta njegova i da ga sauva u ivotu, to e bezbonik poginuti zbog svoje opaine; ali u krv njegovu iskati iz tvoje ruke. 19 Ako li ti opomene Bezbonika a on se ne vrati od bezbonosti svoje i od opakog puta svojega, to e on poginuti zbog opaine svoje; a ti si spasio duu svoju. 20 Ako se pravednik odvrati od pravednosti svoje i ini zlo, to u mu ja podmetnuti na to e se spotai, da pogine. Ako ga ti tada nijesi opomenuo, to e on poginuti zbog opaine svoje, i pravedna djela njegova, to ih je inio, nee se dalje spominjati; ali u krv njegovu iskati iz tvoje ruke. 21 Ako li si ti njega, pravednika, opomenuo, da on, pravednik, ne grijei vie, i on ne grijei vie, to e pravednik ostati u ivotu; jer se je dao opomenuti, i ti si spasio duu svoju. 22 Ondje doe ruka Gospodnja na me, i on mi zapovjedi: Ustani, izai na ravnicu u dolini! Ondje u govoriti s tobom. 23 Ustadoh i izaoh na ravnicu u dolini. Ondje vidjeh gdje stoji slava Gospodnja, kako sam je bio gledao na rijeci Kebaru, i ja padoh niice na svoje lice. 24 Ali doe duh na me i postavi me na noge moje. On mi ree: Idi, zatvori se u kuu svoju! 25 Sine ovjeji, evo: metnut e na te konopce i svezat e te njima. Ti onda nee izlaziti meu njih. 26 Ja u uiniti da ti se jezik prilijepi za nepce tvoje, i ti e zamuknuti i nee im biti opominja; jer su rod nepokoran. 27 Ali kad progovorim s tobom, otvorit u ti usta, i ti e im navijestiti: Ovako

584

veli svemogui Gospod. Tko e sluati, neka slua! Tko nee sluati, neka ne slua, jer su rod nepokoran. Ezekiel 4 1 Sine ovjeji, uzmi opeku, metni je preda se, izrei na njoj grad, naime Jerusalem! 2 Onda otvori proti njemu opsadu, sagradi kule opsadne proti njemu i iskopaj opkop proti njemu! Onda postavi tabor proti njemu i namjesti unaokolo zidodere proti njemu! 3 Potom uzmi tavicu gvozdenu i metni je kao gvozden zid izmeu sebe i grada! Tada baci na njega poglede prijetnje, kao da bi on bio opsjednut, i kao da si ti opsjedatelj njegov! To je kob kui Izraelovoj. 4 Onda lei na lijevu stranu svoju i metni na nju krivnju kue Izraelove; koliko dana odlei na njoj, toliko e nositi krivnju njihovu. 5 Ja u ti godine grijeha njihovih raunati kao isto toliko dana, naime trista i devedeset dana, za kojih e nositi krivnju kue Izraelove. 6 Kad ih navri, lei opet na desnu stranu i uzmi na sebe krivnju kue Judine za etrdeset dana; za svaku godinu raunam ti jedan dan. 7 Pritom e upraviti lice svoje na opsadu Jerusalema. Miica tvoja neka je ispruena! Tako e prorokovati proti njemu. 8 Evo, ja meem konopce na te, da se ne moe okrenuti s jedne strane na drugu, dok ne navri dane tjeskobe svoje. 9 Uzmi penice, jema, boba, lee, prohe i grahorice, saspi to u jedan sud i naini sebi od toga kruh! Dokle odlei na svojoj strani, trista i devedeset dana, to e jesti. 10 Jelo tvoje, kojim e se hraniti, neka iznosi izmjereno dvadeset ekela na dan; jedi ga na rokove! 11 I vodu e piti na mjeru, naime jednu estinu ina; pij je na rokove! 12 Kruh e jesti pripravljen kao jemen kola; na njihove oi pei e ga na neisti ovjejoj. 13 I ree Gospod: Isto e tako sinovi Izraelovi jesti neista jela meu neznabocima, kamo u ih odagnati. 14 Tada rekoh: Ah, svemogui Boe, nikada se nijesam okaljao neistim; mesa od palih ili razdrtih ivotinja od mladosti do sada nijesam jo nikada jeo; meso pokvareno nije jo nikada ulo u usta moja. 15 On mi odgovori: Dobro, dopustit u ti goveu balegu mjesto ovjeje neisti; stim moe ispei kruh svoj.

585

Ezekiel
ja, Gospod, govorio u revnosti svojoj, kad izvrim gnjev svoj na njima. 14 Uinit u od tebe pusto i sramotu meu narodima oko tebe, pred oima svakoga, koji prolazi. 15 Postat e rug i podsmijeh, opomena i grozota meu narodima oko sebe, kad izvrim na tebi sud u gnjevu i jarosti i ljutim kaznama, - ja, Gospod, rekoh 16 Kad pustim na te ljute strijele gladi, to donose propast, to u ih pustiti da vas unitim, i kad navalim na vas glad i slomim vam tap kruha. 17 Pustit u na vas glad i divlje zvijeri, koje e ti ugrabiti djecu. Kuga i krv doi e na te, i pustit u ma na te. Ja, Gospod, rekoh. Ezekiel 6 1 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 2 Sine ovjeji, upravi lice svoje proti gorama Izraelovim, prorokuj proti njima 3 I reci: Vi gore Izraelove, ujte rije svemoguega Gospoda! Ovako veli svemogui Gospod gorama i visinama, dolinama i gudurama: Zaista, ja u pustiti na vas ma i sruit u rtvene uzvisine vae. 4 Vai e se rtvenici raskopati, vai e se sunani stupovi razruiti, i vae u pobijene pobacati pred idole vae. 5 Poloit u mrtva tjelesa sinova Izraelovih pred idolske likove njihove i porazbacat u kosti vae oko rtvenika vaih. 6 Posvuda, gdje stanujete, gradovi e se opustoiti i uzvisine e se poruiti. Tako e se rtvenici vai raskopati i opustjeti. Idoli e se vai izlomiti i unititi, sunani stupovi vai isjei e se i loa e se djela vaa unititi. 7 Pobijeni e padati u sredini vaoj, i vi ete spoznati, da sam ja Gospod. 8 Ipak u neke od vas, koji umaknu mau, ostaviti meu narodima, kad se rasijete po zemljama. 9 Tada e se oni od vas, koji umaknu, mau narodima, kamo su bili odvedeni kao zarobljenici, spomenuti mene, kad slomim srce njihovo, to se je bilo odmetnulo od mene u bluenje idolsko, i oi njihove, to su se pribile uz gadne idole svoje. Sami e sebi biti mrski zbog zla, to ga poinie u svim gadovima svojim. 10 I spoznat e, da sam ja Gospod, i da nijesam prijetio uzalud, da u im nanijeti tu nesreu. 11 Ovako veli svemogui Gospod: Pljesni rukama, lupi nogama i vikni Jaoh!, na sve zle gadove kue

16 Dalje mi ree: Sine ovjeji, evo, ja u u Jerusalemu slomiti tap kruha. Oni e morati jesti kruh na mjeru i u tjeskobi. I vodu e morati piti na mjeru i grozi. 17 Oni e imati oskudicu na kruhu i vodi, i jedan kao drugi ginut e i ieznut e zbog krivnje svoje. Ezekiel 5 1 A ti, sine ovjeji, uzmi ma otar! Upotrijebi ga kao britvu za se i pusti je preko glave svoje i preko brade svoje! Onda uzmi tezulju i razdijeli vlasi! 2 Jednu treinu spali usred grada, kad bude vrijeme opsade Drugu treinu uzmi i isijeci je maem oko grada! Posljednju treinu razaspi u vjetar! Ja u trgnuti ma za njima. 3 Od toga uzmi malo i zavei u skut haljine svoje! 4 Od toga uzmi opet neke, baci ih u oganj i spali ih! Odatle e izai oganj na svu kuu Izraelovu. 5 Ovako veli svemogui Gospod: Tako biva s Jerusalemom. Postavio sam ga usred naroda i oko njega, zemlje. 6 Ali se je pokazao proti zakonima mojim nepokoran i radio je bezbonije nego neznaboci; ogrijeio se je o zapovijedi moje vema nego zemlje oko njega; jer su prezreli moje zapovijedi i nijesu hodili po mojim zakonima. 7 Zato veli svemogui Gospod: Jer ste bili nepokorniji od neznaboaca oko vas, jer nijeste hodili po mojim zakonima i nijeste izvravali mojih zapovijedi, pa ni po zapovijedima neznaboaca oko vas nijeste radili. 8 Zato ovako veli svemogui Gospod: Evo, i ja u doi na te i u sredili tvojoj odrat u sud pred ocima naroda. 9 Zbog svih gadova tvojih uinit u ti, to jo nijesam uinio nikada; to tako neu vie uiniti nikada. 10 Zato e u sredini tvojoj oci jesti djecu svoju i djeca oce svoje. Izvrit u na tebi sud i razasut u posljednji ostatak tvoj u sve vjetrove. 11 Tako ja iv bio!, veli svemogui Gospod, ti si zaista oskvrnio moje svetite svakojakim neistoama svojim i svakojakim gadovima svojim. Zato u i ja tebe potrti. Oko moje nee imati milosra, i neu tedjeti. 12 Treina e tvoja pomrijeti od kuge i od gladi e izginuti u sredini tvojoj. Druga e treina tvoja pasti od maa oko tebe. Posljednju treinu tvoju razasut u u sve vjetrove i trgnut u ma za njima. 13 Tako e se gnjev moj sasvim izvriti. Smirit u jarost svoju na njima i tako u se osvetiti. Oni e spoznati, da sam

Ezekiel
Izraelove; jer e pasti od maa, gladi i kuge. 12 Tko boravi u daljini, umrijet e od kuge; tko je blizu, past e od maa; tko jo ostane od opkoljenih, poginut e od gladi; jer u iskaliti gnjev svoj na njima. 13 Spoznat ete, da sam ja Gospod, kad budu pobijeni njihovi leali meu idolima njihovim oko rtvenika njihovih, na svakom visokom humu, na svim vrhuncima gorskim, pod svakim zelenim drvetom, pod svakim granatim hrastom, na mjestima, gdje su prinosili rtveni miris svim idolima svojim. 14 Zamahnut u rukom svojom na njih i obratit u zemlju njihovu u pustaru i pusto, od pustinje do u Riblu, po svim prebivalitima njihovim. Spoznat e, da sam ja Gospod. Ezekiel 7 1 Doe mi rije Gospodnja ovako govorei: 2 Sine ovjeji, ovako veli svemogui Gospod zemlji Izraelovoj: Svretak dolazi, svretak na etiri mee zemlje. 3 Pustit u gnjev svoj na te, sudit u ti po putovima tvojim, platit u ti sve gadno djelovanje tvoje. 4 Bez milosra gleda na te oko moje. Neu se smilovati. Ne, platit u ti opake putove i dat u da osjeti gadove svoje. Onda ete spoznati, da sam ja Gospod! 5 Ovako veli svemogui Gospod: Nesrea za nesreom, evo ide! 6 Svretak dolazi, dokazi svretak! Budi se nad tobom! Evo dolazi! 7 Dolazi na te kob, stanovnie zemlje! Dolazi vrijeme, pribliava se dan uasa, a ne radosnoga glasa po gorama. 8 Doskora u izliti jarost svoju na te, iskalit u gnjev svoj na tebi, sudit u ti po putovima tvojim, platit u ti sve gadno djelovanje tvoje. 9 Bez milosra gleda oko moje. Neu se smilovati. Platit u ti opake putove i dat u da osjeti gadove svoje. Onda ete spoznati, da sam ja, Gospod, koji bije. 10 Evo dana! Evo dolazi; kob je iznikla. Prut cvate. Obijest provaljuje. 11 Nasilje se podiglo na tap bezbonosti. Nita vie ne ostaje od njih: nita vie od bogatstva njihova, nita vie od sjaja njihova, nita vie od krasote njihove. 12 Dolazi vrijeme, pribliava se dan! Kupac neka se ne raduje! Prodavac neka se ne podaje alosti, jer dolazi gnjev estok na sve imanje njihovo. 13 Tko prodaje, nee vie nikad posjedovati, to prodaje, dokle je god

586

iv, jer se proroanstvo o svemu imanju njihovu nee opozvati. Potkopao je svatko ivot svoj krivnjom svojom. Nitko se ne oslobaa. 14 Zatrubite u rog! Spremite sve! Ali nitko ne ide u boj, jer estok gnjev moj dolazi na sve imanje njihovo. 15 Vani bjesni ma, unutra kuga i glad. Tko je na polju, past e od maa, tko u gradu, toga e unititi glad i dah kuge. 16 Tko od njih umakne, bit e po gorama kao golubovi iz gudura. Svi e jadati zbog krivnje svoje. 17 Sve su ruke klonule. Sva su koljena postala kao voda. 18 Oblae se u haljine alosti i strah e ih zaogrnuti. Na svima je licima stid i ela na glavama njihovim. 19 Srebro svoje bacaju na ulicu, i zlato im je njihovo kao neist. Njihovo srebro i zlato ne moe ih spasiti u dan gnjeva Gospodnjega. Stim ne mogu utiati gladi svoje niti napuniti nutrine svoje; jer ih je to zavodilo na grijeh. 20 Obraali su na oholost sjajni ures svoj, pravili su iz toga likove gadnih idola svojih. Zato inim da im je to gad. 21 Tuincima predajem to za plijen, zloincima u zemlji za pljakanje; oni e to oskvrniti. 22 Odvratit u lice svoje od njih, i tako e oskvrniti Svetinju moju. Razbojnici prodrijet e u nju i oskvrnit e je. 23 Naini verige, jer je zemlja puna krvnoga djela i grad pun zloina. 24 Zato u dovesti rajgore izmeu naroda; oni e zaposjesti kue njihove. Slomit u obijesti silnicima. Svetita njihova neka se oskvrne! 25 Tjeskoba dolazi. Trai se spasenje i ne nalazi se. 26 Nesrea e za nesreom dolaziti. Glas strahote stie za glasom strahote. Tada e traiti proroanstvo od proroka, u sveenika nee biti pouke i u staraca savjeta. 27 Kralj e jadikovati i knez e se obui u uas. Od straha ruke e se narodu u zemlji ukoiti. Po putovima njihovim postupat u s njima, sudit u im po zaslui njihovoj. Tada e spoznati, da sam ja Gospod. Ezekiel 8 1 U estoj godini, u estom mjesecu, peti dan toga mjeseca, dok sam sjedio u svojoj kui i starjeine Judine sjedile preda mnom, doe ondje na me ruka svemoguega Gospoda. 2 Vidjeh najedanput priliku, to je izgledala kao ovjek. Od dijela, to je izgledao kao bedra njegova, dolje bio je oganj, i od dijela, to je izgledao kao

587

Ezekiel
zloine, koje ovdje poinjaju, nego jo napunie i zemlju nasiljem i mene svejednako drae na gnjev? Eto, dre grane na svojemu nosu! 18 Zato u i ja u gnjevu postupati proti njima. Oko moje nee gledati milostivo. Neu imati milosra. Kad mi zaviu u sav glas, ne u ih sluati. Ezekiel 9 1 Tada mi povika u sav glas u ui: Pribliava se kazneni sud na grad. Svaki neka nosi u ruci razorno orue svoje! 2 Tada doe najedanput est ljudi od gornjih vrata, to stoje prema sjeveru. Svaki je imao u ruci razorno orue Jedan ovjek bio je u sredini njihovoj, obuen u laneno platno, s opravom pisarskom uz bedricu. Dooe i stadoe pokraj rtvenika mjedenoga. 3 Slava Boga Izraelova bila se je podigla od kerubina, na kojima je bila, i zaputila je k pragu hrama. Tada viknu on ovjeka, koji je bio obuen u laneno platno i koji je imao opravu pisarsku uz bedricu. 4 Gospod mu zapovjedi: Idi posred grada, posred Jerusalema, i zabiljei Tau na elo ljudima, koji uzdiu i jadikuju zbog svih gadova, to su se inili u njemu! 5 A drugima ree pred uima mojim: Idite za njim u grad i pobijte ga! Oko vae neka ne gleda milostivo, i nemajte milosra! 6 Starce, mladie, djevojke, djecu i ene pobijte do unitenja! Ali ne dirajte ni u jednoga, koji nosi na sebi Tau! Ponite od moga svetita Oni poee od ljudi, starjeina, to su stajali pred hramom. 7 On im zapovjedi: Oskvrnite kuu i napunite predvorja pobijenima! Onda izaite! Tada izaoe i uinie u gradu krvoprolie. 8 Kada su tako ubijali i ja bio ostao sam, tada padoh na lice svoje i povikah: Ah, svemogui Gospode, hoe li zatrti sav ostatak Izraelov, kad tako izasipa gnjev svoj na Jerusalem? 9 On mi odgovori: Krivnja kue Izraelove i Judine velika je preko svake mjere. Zemlja je puna krvi i grad je pun nasilja; jer misle: Gospod je ostavio zemlju, i Gospod ne vidi. 10 Zato moje oko nee gledati milostivo. Neu imati milosra. Put njihov obratit u na glavu njihovu. 11 Tada ovjek, koji je bio obuen l laneno platno i imao opravu pisarsku uz bedricu, donese vijest: Uinio sam, kako si mi zapovjedio.

bedra njegova, gore izgledalo je kao jaka svjetlost. 3 Prilika prui kao ruku i uhvati me za kosu na glavi. Duh me podie gore meu zemlju i nebo i odnese me u vienjima boanskim u Jerusalem na ulaz nutarnjih vrata, to stoje prema sjeveru. Ondje je stajao kip boice ljubavi, to je podraivao ljubomornost Gospodnju. 4 Ondje se nalazila slava Boga Izraelova u istoj pojavi, kako sam je bio vidio na ravnici u dolini. 5 On mi ree: Sine ovjeji, podigni oi svoje prema sjeveru! Kad sam podigao oi svoje prema sjeveru, stajao je sjeverno od vrata rtvenika taj kip boice ljubavi na ulazu. 6 On mi ree: Sine ovjeji, vidi li, to ovi rade? Veliki su to gadovi, to ih ovdje ini kua Izraelova, tako da se moram udaljiti od svetita svojega. Ali e vidjeti jo veih gadova. 7 Nato me odnese na ulaz predvorja. Kad sam pogledao oko sebe, opazih rupu u zidu. 8 On mi zapovjedi: Sine ovjeji, probij taj zid! Probio sam zid i vidio, da su tu bila vrata. 9 On mi ree: Ui i vidi opake gadove, to ih ine ovdje! 10 Uoh i pogledah oko sebe. Tu su bile svakojake slike crvi i gmazova. Svi gadovi idolski kue Izraelove bili su urezani po zidu unaokolo. 11 Sedamdeset ljudi izmeu starjeina kue Izraelove stajalo je pred njima, Jaazanija, sin afanov, u sredini njihovoj. Svaki je imao kadionicu svoju u ruci, i dizao se gore gust oblak od kada. 12 Tada mi ree: Vidi li, sine ovjeji, to ine starjeine kue Izraelove u mraku, svaki u sobi svojega idola? Jer misle: Gospod nas ne vidi; Gospod je ostavio ovu zemlju. 13 Tada mi ree: Vidjet e jo veih gadova, to ih oni ine. 14 Nato me odvede na ulaz sjevernih vrata kue Gospodnje. Tu su sjedile ene, to su plakale za Tamuzom. 15 On mi ree: Vidi li, sine ovjeji? Vidjet e jo veih gadova od ovih. 16 Nato me odvede u nutarnje predvorje kue Gospodnje. Tu na ulazu u hram Gospodnji, izmeu trijema i rtvenika za rtve paljenice, bilo je oko dvadeset i pet ljudi, to su imali lea svoja okrenuta prema hramu, a lice svoje okrenuto prema istoku sunanom. Klanjali su se suncu prema istoku. 17 On mi ree: Vidi li, sine ovjeji? Zar je premalo kui Judinoj, to ine

Ezekiel
Ezekiel 10 1 Vidjeh dalje na svodu nebeskom, to je bio nad glavom kerubina, neto kao safir lanen; neto, to je bilo po izgledu kao prijestolje, a pokazalo se nad njima. 2 On ree ovjeku, koji je bio obuen u laneno platno: Ui u prostor meu tokovima pod kerubinima i napuni ruke svoje ivim ugljevljem iz prostora meu kerubinima i razaspi ga na grad! On ue pred mojim oima. 3 A kerubini su stajali na junoj strani hrama, kad ue ovjek. Oblak napuni nutarnje predvorje. 4 Slava Gospodnja podie se od kerubina prema pragu hrama. Hram se napuni oblaka, a predvorje bih je puno svjetlosti slave Gospodnje. 5 Lupa krila u kerubini ula se je do u nutarnje predvorje, kao glas Boga Svemonoga, kad govori. 6 Kad je on ovjeku, koji je bio obuen u laneno platno, bio zapovjedio: Uzmi ognja iz prostora meu tokovima, iz prostora meu kerubinima! Tada on ue i stade uz jedan toak. 7 I jedan kerubin, iz prostora meu kerubinima prui ruku svoju k ognju, to je bio meu kerubinima, uze i dade de ga u ruke onomu, koji je bio obuen u laneno platno. Ovaj primi to i izie. 8 Tada se pokaza na kerubinima neto kao ruka ovjeja pod krilima njihovim 9 Vidio sam etiri toka pokraj kerubina, po jedan toak pokraj svakoga kerubina. Tokovi su izgledali kao krizolit. 10 Na oi bila su sva etiri toka jednaka, kao da bi bio toak u toku. 11 Kad bi ili, kretali su se na etiri strane. Nijesu se okretali kad bi ili; ili su uvijek u pravcu to ga je uzimao prednji toak, za njim, a da se ne okreu, kad bi ili. 12 Cijelo tijelo njihovo, lea njihova, ruke njihove i krila njihova kao i tokovi, sva etiri, bili su puni oiju svuda unaokolo. 13 Tokovi su se zvali, kako sam uo na svoje ui, vihor. 14 Svako je bie imalo etiri lica: prvo lice volujsko, drugo lice ovjeje, tree lice lavovo, etvrto lice orlovo. 15 Kerubini se podigoe. To je bilo isto bie, koje sam bio gledao na rijei Kebaru. 16 Kad bi ili kerubini, trali su i tokovi uz njih, i kad bi kerubini zamahnuli krilima svojim, da se podignu od zemlje, tokovi se nijesu odmicali od njihove strane. 17 Kad bi oni stali, zastali su i tokovi.

588

Kad bi se oni podizali, podigli su se i tokovi s njima; jer je duh bia bio u njima. 18 Slava Gospodnja ostavi prag hrama i zauze svoje sjedite na kerubinima. 19 Tada zamahnue kerubini krilima svojim i podigoe se od zemlje pred oima mojim; kad su polazili, i tokovi su poli zajedno s njima. Stadoe na istonim vratima hrama Gospodnjega. Ozgo nad njima stolovala je slava Boga Izraelova. 20 To su bila ista bia, loja sam pod Bogom Izraelovim ve bio vidio na rijei Kebaru; sada sam znao, da su to bili kerubini. 21 Svako je imalo etiri lica i etiri krila; neto kao ruka ovjeja pokazalo se pod krilima njihovim. 22 A to se tie prilike lica njihovih, bila su ista lica, koja sam bio vidio na rijei Kebaru. Ili su svaki pravo naprema se. Ezekiel 11 1 Nato me podie duh gore i odnese me na istona vrata hrama Gospodnjega, to gledaju na istok sunani. Na vratima vidjeh dvadeset i pet ljudi i u sredini njihovoj ugledah Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatiju, sina Benajina, knezove naroda 2 Gospod mi lee: Sine ovjeji, to su ljudi, koji smiljaju nesreu i daju zao savjet u tom gradu, 3 Koji govore: Nijesu li istom nedavno posagraene kue? Grad je lonac, a mi smo meso. 4 Zato prorokuj proti njima, prorokuj, sine ovjeji! 5 Tada doe duh Gospodnji na me i ree mi: Reci: Ovako veli Gospod: Tako govorite, kuo Izraelova, i znam dobro misli, to se raaju u vama. 6 Mnoge izmeu sebe pobiste u tom gradu i napuniste ulice njegove pobijenima. 7 Zato ovako veli svemogui Gospod: Od vas pobijeni, to ih poubijaste u sredini grada, oni su meso, a on je lonac. A vas u izvesti iz sredine njegove. 8 Bojite se maa; a ja u ma pustiti na vas, govori svemogui Gospod. 9 Izbacit u vas iz toga grada i dat u vas u ruke tuincima i izvrit u na vama kazneni sud 10 Ud maa ete pasti. Na mei Izraelovoj sudit u vam, i spoznat ete, da sam ja Gospod. 11 Ovaj grad nee vam biti lonac niti ete vi biti u njemu meso. Na mei Izraelovoj sudit u vam. 12 Tada ete spoznati, da sam ja

589

Ezekiel

Gospod, po ijim zakonima nijeste hodili i ijih zapovijedi nijeste izvravali. Dapae ste radili po obiajima neznaboakih naroda oko vas. 13 Dok sam tako prorokovao, umrije Pelatija, sin Benajin. Tada padoh niice na svoje lice, povikah u sav glas i rekoh: Ah, svemogui Gospode, hoe li sasvim unititi ostatak Izraelov? 14 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 15 Sine ovjeji, braa tvoja, roaci tvoji, suprognanici tvoji i sva kua Izraelova, svi su oni, o kojima vele stanovnici jerusalemski: Oni su daleko od Gospoda, nama je zemlja data u posjed. 16 Zato reci: Ovako veli svemogui Gospod: Jest, ja sam ih odveo u daljinu meu neznaboake narode i razasuo ih u zemlje i u zemljama, u koje su doli, postao sam im samo malo predmet svetoga tovanja. 17 Zato reci: Ovako veli svemogui Gospod: Skupit u vas iz naroda i pokupit u vas iz zemalja, kamo ste se razasuli, i dat u vam opet zemlju Izraelovu. 18 Oni e doi tamo i odstranit e iz nje sve gadove i gnusobe njezine. 19 Dat u im drugo srce i novi duh metnut u u nutrinu njihovu. Izvadit u iz tijela njihova kameno srce i dat u im srce od mesa, 20 Da hode po mojim zakonima i brino dre moje zapovijedi. Oni e biti narod moj, i ja u biti Bog njihov. 21 A onima, kojima srce ostaje privreno gnusobama i gadovima idolskim, platit u njihov put na njihovu tijelu, govori svemogui Gospod. 22 Nato zamahnue kerubini krilima svojim, i tokovi su potrali uz njih. Ozgo nad njima stolovala je slava Boga Izraelova. 23 I podie se slava Gospodnja iz podruja grada i stade na goli, koja lei na istoku grada. 24 A mene podie duh gore i odnese me u vienju duhom Bojim natrag u Kaldejsku k prognanicima. Vienje, koje sam bio gledao, ieznu mi. 25 Ja iskazah prognanicima sve rijei Gospodnje, to ih on bio objavio vienjem.

vidi, ima ui da uje, a ipak ne uje. Zaista, oni su rod nepokoran. 3 Zato, sine ovjeji, spremi to ti treba za put i otidi obdan na njihove oi! Putuj od jednoga mjesta do drugoga na njihove oci! Moda e razumjeti to; jer su rod nepokoran. 4 Iznesi stvari svoje kao poputninu obdan na njihove oci! Ti sam izai uvee na njihove oi, kao to izlazi zarobljenik! 5 Na njihove oi prokopaj rupu kroza zid i proi kroz nju! 6 Na njihove oi uzmi na ramena poputninu svoju i iznesi je po mraku! Pritom pokrij lice svoje i ne gledaj na tu zemlju, jer te inim znakom udesnim za kuu Izraelovu. 7 Uinio sam tako, kako mi je bilo zapovjeeno. Imovinu svoju iznio sam obdan kao putniki sveanj jednoga zarobljenika. Uvee sam prokopao rukom rupu kroza zid i izaao sam po mraku. Na pleima sam nosio sveanj svoj na njihove oi. 8 Drugoga jutra doe mi rije Gospodnja ovako govorei: 9 Sine ovjeji, nije li ti rekla kua Izraelova, rod uporni: to radi tu? 10 Navijesti im: Ovako veli svemogui Gospod: Na kneza se odnosi presuda Boja proti Jerusalemu i proti cijeloj kui Izraelovoj, to stanuje ondje. 11 Ja sam za vas udesni znak. Kako sam uinio, tako e im biti. Putovat e u progonstvo, u ropstvo. 12 Knez u sredini njihovoj uzet e sveanj na svoja plea i izai po mraku. Prokopat e se zid da ga iznesu. On e pokriti lice svoje, da ne vidi zemlje svojim ocima. 13 Ali u mu razapeti mreu svoju i uhvatit e se u zamku moju. Odvest u ga u Babilon, u zemlju Kaldejaca Ali je nee vidjeti, a ondje e umrijeti. 14 A svu okolinu njegovu, pomonike njegove i sve ratne ete njegove, razasut u u sve vjetrove i trgnut u ma za njima. 15 Oni e spoznati, da sam ja Gospod, kad ih razaspem meu narode i razagnam po zemljama. 16 Ali u neke od njih ostaviti od maa, od gladi i od kuge, da pripovijedaju sve gadove svoje meu narodima, u koje dou, i da i ovi spoznaju, da sam ja Gospod. 17 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: Ezekiel 12 18 Sine ovjeji, jedi kruh svoj u 1 rije Gospodnja doe mi ovako strahu i pij vodu svoju u drhtanju i govorei: acanju! 2 Sine ovjeji, ti stanuje usred roda 19 Navijesti narodu u zemlji: Ovako veli uporna, to ima oi da vidi, a ipak ne svemogui Gospod o stanovnicima

Ezekiel
jerusalemskim u zemlji Izraelovoj: U tjeskobi e jesti kruh svoj i u oajanju e piti vodu svoju; jer e se zemlja opustoiti, ostat e bez svega, to je u njoj, zbog bezbonosti svih stanovnika njezinih. 20 Napueni gradovi opustjet e, i zemlja e postati pusto. Tako ete spoznati, da sam ja Gospod. 21 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 22 Sine ovjeji, kakve to prazne rijei vodite u zemlji Izraelovoj? Veli se: Prolaze dani, a od proroanstva nema nita. 23 Zato im reci: Ovako veli svemogui Gospod: Uinit u kraj tim praznim rijeima. Nee se one vie govoriti u Izraelu. Dapae im reci: Blizu su dani i rijei svih proroanstava. 24 Jer ubudue nee vie biti u kui Izraelovoj lana vienja i varava proroanstva. 25 Jer ja, Gospod, govorim rije koju govorim, ispunit e se bez odvlake. Jest, u danima vaim, rode nepokorni, uinit u da doe rije, a da se i ispuni, govori svemogui Gospod. 26 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 27 Sine ovjeji, eto, kua Izraelova kae: Vienje, koje taj gleda, ispunit e se istom nakon mnogo dana; on prorokuje za daleko vrijeme. 28 Zato im reci: Ovako veli svemogui Gospod: Nijedna moja rije nee se dulje odgaati. Rije, koju govorim, ispunit e se, govori svemogui Gospod. Ezekiel 13 1 Doe mi rije Gospodnja ovako govorei: 2 Sine ovjeji, prorokuj proti prorocima Izraelovim, koji tu prorokuju! Reci onima, koji prorokuju iz svojega vlastitog matanja: ujte rije Gospodnju! 3 Ovako govori svemogui Gospod: Teko ludim prorocima, koji idu za svojim vlastitim duhom, a nijesu nita gledali! 4 Proroci su tvoji, Izraele, kao lisice u ruevinama! 5 Ne skaete u prolom i ne postavljate se u obranu kue Izraelove, da se odri u boju u dan Gospodnji. 6 Gledaju la i prorokuju prijevaru, kadgod navjeuju: Govori Gospod, premda ih ne alje Gospod. Ipak ekaju, da bi im se rije ispunila. 7 Nijesu li varava vienja, to ih gledate, i lana proroanstva, to ih izriete, kad kaete: Govori Gospod, a

590

ja ipak nijesam govorio? 8 Zato ovako veli svemogui Gospod: Jer je to, to govorite, varka, i to, to gledate, la, zato evo mene na vas, govori svemogui Gospod. 9 Zato e ruka moja doi na proroke, koji gledaju praznu opsjenu i prorokuju la. Nee pripadati zajednici naroda mojega i u imenik kue Izraelove nee biti zapisani. U zemlju Izraelovu nee doi; tada e spoznati, da sam ja svemogui Gospod, 10 Zato, jer vode narod moju zabludu, kad navjeuju spasenje, a spasenja nema, i kad narod gradi zid, oni ga pobijele kreem. 11 Reci tim bjelaima: Zid e pasti. Doi e pljusak, velika e zrna bue pasti, bura e navaliti. 12 Kad onda padne zid, nee li vam se rei: Gdje je kre, kojim ste ga mazali? 13 Zato ovako veli svemogui Gospod: Pustit u u gnjevu svojemu da navali bura, pljusak e pasti u srdbi mojoj, i zrna e tue padati u jarosti mojoj, da potre. 14 Sruit u zid, to ga namazaste kreem. Sruit u ga na zemlju, da e mu se otkriti temelj. On e pasti, i vi ete s njim propasti. Tako ete spoznati, da sam ja Gospod. 15 Jest, ja u izvriti gnjev svoj na zidu i na bjelaima njegovim i rei u vam: Nema zida, nema bjelaa njegovih, 16 Proroka Izraelovih, koji prorokuju o Jerusalemu i vide mu vienja spasenja, a spasenja nema, govori svemogui Gospod. 17 A ti, sine ovjeji, upravi lice svoje prema kerima naroda svojega, koje prorokuju iz svojega vlastitog matanja! Prorokuj o njima 18 I reci: Ovako veli svemogui Gospod: Teko onima, koji iju arobne vrpce za sve rune zglobove i prave arobne kape za glave svakoga rasta, da love due. Lovite mi due naroda mojega, a drite ih za sebe u ivotu. 19 Skvrnite me kod naroda mojega za aku jema i za zalogaj kruha, kad ubijate due, koje ne treba da umru, i drite u ivotu due, koje ne treba da ivu, pri emu laete narodu mojemu, koji rado slua la. 20 Zato ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u postupati proti vaim arobnim vrpcama, kojima lovite due kao ptice, i poderat u ih s ruku vaih i pustit u kao ptice due, koje hoete da ulovite. 21 Poderat u vae arobne kape i izbavit u svoj narod iz vaih ruku.

591

Ezekiel
ogrijeila o mene i poinila vjerolomstvo, i ja onda pruio ruku svoju proti njoj i slomio joj tap kruha, pustio na nju glad i poubijao u njoj ljude i stoku, 14 I ako bi u njezinoj sredini bila ova tri ovjeka: Noa, Daniel i Job, oni bi pravednou svojom izbavili samo sebe same, govori svemogui Gospod. 15 Iako bih pustio u zemlju divlje ivotinje i one je opustile, te bi postala pustinja, kojom vie nitko ne bi prolazio zbog divljih ivotinja, 16 i ako bi se ona tri ovjeka nalazila u njezinoj sredini, tako ja iv bio! govori svemogui Gospod, oni ne bi izbavili ni sinova ni keri; oni bi se jedino izbavili, a zemlja bi postala pustinja. 17 Ili ako bih pustio ma na onu zemlju i zapovjedio: Ma neka proe tu zemlju, i ako bi iz nje istrijebio ljude i ivotinje, 18 I ako bi se ona tri ovjeka nalazila u njezinoj sredini, tako ja iv bio!, govori svemogui Gospod. oni ne bi izbavili ni sinova ni keri, nego bi se samo oni sami izbavili. 19 Ili ako bih pustio kugu u onu zemlju i gnjev svoj izlio na nju krvlju, da istrijebim u njoj ljude i stoku, 20 I ako bi se Noa, Daniel i Job nalazili u njoj, ne bi oni tako ja div bio!, govori svemogui Gospod, izbavili ni sina ni keri, nego bi pravednou svojom izbavili samo sebe same. 21 Jer ovako veli svemogui Gospod: A ipak, ako pustim etiri zle kazne svoje: ni, glad, divlje zvijeri i kugu na Jerusalem, da iz njega istrijebim ljude i stoku. 22 Ipak e se u njemu izbaviti jedan ostatak, sinova i keri izvest e se iz njega. Oni e ovamo doi k vama, i vidjet ete put njihov i djela njihova i utjeit ete se za zlo, to sam ga pustio na Jerusalem, za sve, to sam mu uinio. 23 Oni e vas utjeiti, kad vidite put njihov i djela njihova. Tako ete spoznati, da nijesam bez uzroka uinio, to sam god uinio tome gradu, govori svemogui Gospod. Ezekiel 15 1 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 2 Sine ovjeji, to je drvo vinove loze prema svakom drugom drvetu, to se nalazi meu drveem a umi? 3 Uzima li se moda od nje drvo, da se upotrijebi za kakav rad, ili uzima li se od nje klin, da se objesi o njemu kakav sud? 4 I kad se baci u oganj da iz l gori, i kad

Nee vie biti kao plijen u vaim rukama. Tako ete spoznati, da sam ja Gospod. 22 Jer ste oalostili laju srce pravedniku, premda ga ja nijesam htio oalostiti, i jer ste krijepili ruke bezboniku, da se ne vrati sa svoga opakog puta, da ostane u ivotu, 23 Zato neete vie gledati varke i neete vie gatati. Ja u izbaviti narod svoj iz vaih ruku, i vi ete spoznati, da sam ja Gospod. Ezekiel 14 1 Dooe k meni neki od starjeina Izraelovih i sjedoe preda me. 2 Tada mi doe rije Gospodnja ovako govorei: 3 Sine ovjeji, ovi su se ljudi okrenuli opet k idolima i tovali gadnost i svoju prijanju krivnju. Zar da pustim da me sad oni pitaju? 4 Zato im reci i javi im: Ovako veli svemogui Gospod: Svaki od kue Izraelove, koji se je opet okrenuo k idolima svojim i tovao gadnost i svoju prijanju krivnju, a ipak doe k proroku, ja, Gospod, odgovorit u mu za mnotvo idola njegovih, 5 Da uhvatim kuu Izraelovu za srce, jer se je odvratila od mene po svakojakim idolima svojim. 6 Zato reci kui Izraelovoj: Ovako veli svemogui Gospod: Obratite se i okrenite se od idola svojih! Okrenite lice svoje od gadova svojih! 7 Jer svakome od kue Izraelove i od stranaca, koji se zadravaju u Izraelu, koji otpadne od mene i opet se okrene k idolima i tuje gadnost i svoju prijanju krivnju, pa ipak doe k proroku, da me upita preko njega, njemu u ja, Gospod, sam odgovoriti. 8 Upravit u lice svoje nasuprot takvu ovjeku i uinit u od njega primjer i poslovicu, istrijebit u ga iz naroda svojega. Tada ete spoznati, da sam ja Gospod. 9 Ako li se prorok dadne zavesti i odgovori to, ja, Gospod, zaveo sam toga proroka. Ja u pruiti ruku svoju proti njemu i istrijebit u ga iz naroda svojega Izraela. 10 Obojica e okajati krivnju svoju. Krivnja onoga, koji pita, isto je tako velika kao krivnja prorokova. 11 Da vie kua Izraelova ne odstupi od mene i da se vie ne okalja svakojakim grijehima svojim, nego da bude narod moj i ja da budem Bog njihov, govori svemogui Gospod. 12 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 13 Sine ovjeji, ako bi se koja zemlja

Ezekiel
oganj spali obadva kraja njezina i sredinu joj izgori, valja li onda jo za kakav rad? 5 Kad se nije mogla upotrijebiti ni za kakav rad, dok je jo bila itava, koliko e se jo manje upotrijebiti za kakav rad, kad je oganj prodere i izgori! 6 Zato ovako veli svemogui Gospod: Kako sam odredio vinovu lozu meu drveem u umi za oganj da je pojede, tako u uiniti sa stanovnicima jerusalemskim. 7 Upravit u lice svoje nasuprot njima: ognju su umakli, ali e ih oganj prodrijeti. Tako ete spoznati, da sam ja Gospod, kad okrenem lice svoje nasuprot njima. 8 Tako u uiniti zemlju njihovu pustinjom, jer su poinili vjerolomstvo, govori svemogui Gospod. Ezekiel 16 1 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 2 Sine ovjeji, prikai Jerusalemu gadove njegove 3 I reci: Ovako veli svemogui Gospod Jerusalemu: Poetak tvoj i rod tvoj iz zemlje su Kanaanaca; Otac je tvoj Amorejac, a mati tvoja Hitejka. 4 Glede roenja tvojega, nije ti odrezan pupak, kad si se rodila. Tada nijesi bila isto oprana vodom. Niti si solju natrvena ni pelenama povita. 5 Oko na te nije pripazilo, da ti uini takve stvari i da ti se smiluje; nego si bila baena na zemlju, kad si se rodila, tako su malo cijenili ivot tvoj. 6 Tada sam proao pokraj tebe i vidio te gdje se valja u svojoj krvi i rekao sam ti u tvojoj krvi: ivi! Jest, rekao sam ti u tvojoj krvi: Ostani na ivotu! 7 Uinio sam te bez broja poput trave u polju. Ti si rasla i postala velika i dola si do pune ljepote. Prsa su tvoja ojaala, kosa je tvoja jako izrasla, ali si bila jo uvijek gola i naga. 8 Tada sam proao pokraj tebe i vidio te. Gle, vrijeme ljubavi bilo je za te! Rairio sam plat svoj na te l pokrio golotinju tvoju. Zakleo sam se tebi i uinio savez s tobom, govori svemogui Gospod, i ti si postala moja. 9 Tada sam te oprao vodom, isprao s tebe krv tvoju i pomazao te uljem. 10 Obukao sam te u vezenu haljinu, dao ti obuu od koe morske krave, opasao te pojasom od tanka platna i zastro te pokrivalom od svile. 11 Nakitio sam te nakitom, metnuo ti narukvice na ruke i grivnu oko vrata. 12 I grivnu oko ela metnuo sam ti, naunice u ui i sjajnu krunu stavio

592

sam ti na glavu. 13 Tako si bila okiena zlatom i srebrom. Odijelo je tvoje bilo tanko platno, svila i vezena tkanina. Jela si bijeli kruh, med i ulje, i postala si vrlo lijepa i prispjela si do kraljevske asti. 14 Glas o ljepoti tvojoj prodro je meu narode neznaboake; jer i je bila sjajna u nakitu mojemu, to sam ga metnuo na te, govori svemogui Gospod. 15 Ali si se ti ponijela ljepotom svojom i sramotu si nanijela glasu svojemu. Svakome, koji bi prolazio, ponudila si se za zlo djelo i predala mu se. 16 Uzela si od haljina svojih, nainila od njih arene idolske uzvisine i inila zlo s njima, kako nikada nije bilo niti e biti. 17 Uzela si nakite svoje od zlata i srebra, to sam ti ih dao, i nainila si iz toga sebi muke idole, koje si tovala. 18 Uzela si vezene haljine svoje i zaodjela si ih njima. Ulje moje i kad moj prinijela si njima. 19 I jelo moje, to sam ti ga dao, bijeli kruh, ulje i med, im sam te hranio, prinijela si njima za miris ugodni. Jest, bilo je, govori svemogui Gospod, 20 Da si uzimala svoje sinove i keri, koje si rodila meni, i njih si klala da ih proderu. Malo li je bilo otpada tvojega, 21 Te si djecu moju klala i davala ih, da im se spale? 22 Uza sve gadove svoje i krivobotva nijesi se spominjala dana mladosti svoje, kad si bila gola i naga i valjala se u krvi svojoj. 23 l bilo je: Poslije svih opakih djela tvojih, - Teko, teko tebi! govori svemogui Gospod, 24 Tada si sagradila sebi svetita i podigla idolske uzvisine na svim ulicama. 25 Na svakoj rasputici sagradila si sebi idolsku visinu, nagrdila si svoju ljepotu, predavala se svakomu, koji bi prolazio, i tjerala si sve gore sa svojim vjerolomstvom. 26 Drala si s Egipanima, poudnim susjedima svojim, i tjerala si sve gore sa svojim vjerolomstvom, da bi me ozlojedila. 27 Tada sam digao ruku svoju na te i suzio dio tvoj i predao te bijesu neprijateljica tvojih, kerima Filistejaca, koje su se stidjele nevjernoga puta tvojega. 28 Ila si s Asircima, jer se nijesi nasitila. A kad si s njima, zlo inila, opet se jo nijesi nasitila. 29 Jo si gore tjerala s trgovakom zemljom Kaldejskom i opet se jo nijesi nasitila.

593

Ezekiel
takva ki! 45 Ti si prava ki matere svoje, koja je od sebe odbacila mua svojega i djecu svoju. Ti si prava sestra sestara svojih, koje su od sebe odbacile mueve svoje i djecu svoju. Vaa je mati Hitejka i va je otac Amorejac. 46 Tvoja velika sestra jest Samarija sa svojim kerima, koja stanuje s lijeve strane tebi. A tvoja mala sestra, koja stanuje s desne strane tebi, jest Sodoma sa svojim kerima. 47 Ti nijesi hodila njihovim putovima i nijesi inila onakve gadove kao one; ali samo koji asak, tada si tjerala gore negoli one u svim djelima svojim. 48 Tako ja iv bio!, govori svemogui Gospod, ista Sodoma, sestra tvoja, i keri njezine nijesu tako to inile, kako si inila ti sa svojim kerima. 49 Evo, ovo je bila krivnja Sodome, sestre tvoje: oholost, sitost i bezbrian mir imale su ona i keri njezine. Ali nijesu uzimale za ruku siromaha i ubogih, 50 Nego su postale ohole i inile su gadove preda mnom. Tada sam ih zatro, kad sam to vidio 51 I Samarija nije poinila ni polovinu tvojih grijeha. Ti si poinila vie gadova negoli one i tako si opravdala sestre svoje svim gadovima, to si ih uinila. 52 Sada dakle nosi sramotu svoju i ti, koja si istupila za sestre svoje! Po grijehima tvojim, kojima si se ti gore ogrijeila od njih, stoje one pravednije nego ti. I ti se dakle stidi i nosi sramotu svoju, jer si opravdala sestre svoje! 53 Ja u okrenuti sudbinu njihovu, sudbinu Sodome i keri njezinih i sudbinu Samarije i keri njezinih. S njima u okrenuti i sudbinu tvoju, 54 Da nosi sramotu svoju i da se stidi za sve ono, to si uinila, i da im bude utjeha. 55 Tvoja sestra Sodoma i keri njezine i Samarija i keri njezine vratit e se u svoje prijanje stanje. I ti i keri tvoje vratit ete se opet u svoje prijanje stanje. 56 Nije li bilo ime Sodome, sestre tvoje, kao straan primjer u ustima tvojim u vrijeme oholosti tvoje, 57 Prije nego se otkrila zloa tvoja, kako je sada, kada si na sramotu kerima sirijskim i svima unaokolo, l kerima filistejskim, koje te preziru naokolo. 58 Otpad svoj i gadove svoje mora sada sama nositi, govori svemogui Gospod. 59 Jer ovako veli svemogui Gospod: Uinit u ti, kako si ti uinila, kad si prezrela zakletvu i prekrila zavjet.

30 Kako je ipak iznemoglo srce tvoje, govori svemogui Gospod, kad si sve to uinila, to ini ena sramotnica, 31 Kad si gradila svetita na svakoj rasputici i podizala sebi idolske uzvisine na svim ulicama. Pritom nijesi bila ni kao ena sramotnica, jer nijesi traila sramotnu plau, 32 Nego kao ena preljuboinica, koja mjesto mua svojega uzima tue. 33 Inae se daje svim bludnicama plaa, a ti si davala darove svim milosnicima svojim i mamila si ih darovima, da ti dolaze sa svih strana na opaka djela tvoja. 34 Tako je u tebe u opakim djelima tvojim bilo naopako prema drugim enama. Ti nijesi bila traena za djela opaka, nego si ti davala plau, a tebi se nije davala plaa. Tako je u tebe bilo naopako. 35 Zato, nevjernice, uj rije Gospodnju! 36 Ovako veli svemogui Gospod: Jer si bila bezobrazna i sramotna pred milosnicima svojim u razuzdanim djelima svojim i pred svim gadnim idolima svojim i p zbog krvi djece svoje, koju si im dala, 37 Zato, evo, ja u skupiti sve milosnike tvoje, kojima si se dopa, la, sve, koje si imala rado, sa svima onima, kojih nijesi voljela Jest, skupit u ih sa svih strana pred tobom i iznijet u preda njih golotinju tvoju, i oni e vidjeti svu sramotu tvoju. 38 Sudit e ti kako se sudi preljuboinicama i krvnicima, i pustit u na te gnjev svoj i ljubomor svoj. 39 Predat u te u njihove ruke. Oni e razoriti svetita tvoja i raskopati idolske uzvisine tvoje, svui e haljine s tebe, oduzet e ti krasni nakit tvoj i ostavit e te golu i nagu. 40 Tada e dovesti na te zajednicu, kamenovat e te i sasjei te maevima svojim na komade. 41 Popalit e kue tvoje ognjem i izvrit e na tebi sud pred ocima mnogih ena. Tako u uiniti kraj vjerolomstvu tvojemu, i nee vie davati plae za grijehe. 42 Kada utiam jarost svoju na tebi, tada e se revnost gnjeva mojega ukloniti od tebe; umirit u se i neu se vie gnjeviti. 43 Jer se nijesi spominjala dana mladosti svoje i draila si me na gnjev svim ovim stvarima, zato u ti put tvoj platiti na vlastitom tijelu, govori svemogui Gospod. Ni, jesi li grijeila pred svim svojim gadovima idolskim? 44 Eto, svaki, koji pravi podsmjenicu, podsmijevat e se tebi: Kakva mati,

Ezekiel
60 Ali u se ja spomenuti zavjeta svojega s tobom u dane mladosti tvoje i sklopit u s tobom vjean zavjet. 61 Tada e se puna stida spomenuti putova svojih, kad ti uzmem tvoje starije i mlae sestre i dadnem ti ih za keri, ali ne na temelju vjernosti zavjeta tvojega. 62 Jest, ja u sklopiti svoj zavjet s tobom, i ti e spoznati, da sam ja Gospod, 63 Da se puna stida spomene toga i ne otvori vie usta svojih od stida, kad ti oprostim sve, to si uinila,, govori svemogui Gospod. Ezekiel 17 1 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 2 Sine ovjeji, zadaj kui Izraelovoj zagonetku i predloi joj prispodobu! 3 Reci: Ovako veli svemogui Gospod: Orao velik s krilima velikim, s mahaljkama dugim, pun perja arena, doe na Libanon. Uze vrh od cedra. 4 Odlomi najgornju mladicu, odnese je u zemlju trgovaku i stavi je u grad trgovaki. 5 Tada uze sjemena one zemlje i zasadi ga u njivu, stavi ga kao kakvu vrbu kraj obilne vode, 6 Da izraste i od niska rasta postane bujan okot. Loze njegove imale bi se pruati k njemu, a korijenje njegovo ostati pod njim. Tako postade okot, pusti mladice i potjera grane. 7 A bio je jo jedan drugi orao velik s krilima velikim i perjem jakim, i gle, taj okot prui za njim korijenje svoje i grane svoje potjera prema njemu, da bi ga napaja vie negoli brazda, u kojoj je bio zasaen. 8 A ipak je bio zasaen na dobru tlu, kraj obilne vode, da tjera grane i raa rod i bude krasan okot. 9 Zato kai: Ovako veli svemogui Gospod: Moe li napredovati Nee li mu onaj orao poupati korijenje i rod mu odsjei, tako da mu se posue sve mlade grane? On e se posuiti, i nee trebati silne miice i mnogoga naroda, da ga isupa iz korijenja njegova. 10 to, posaen je, ali hoe li napredovati? Nee li se posuiti, kad ga dohvati vjetar istonjak? U brazdi, u kojoj je iznikao, posuit e se. 11 Tada mi doe rije Gospodnja ovako govorei: 12 Kai tome rodu nepokornomu: Ne znate li, to znai ovo? Reci im: Evo, kralj babilonski doe u Jerusalem, zarobi mu kralja s knezovima njegovim i odvede ih k se i u Babilon. 13 I uze jednoga iz roda kraljevskoga,

594

sklopi savez s njim i obveza ga zakletvom. Odlinike u zemlji uze sa sobom, 14 Da ostane oslabljena mo kraljeva i da se ne podigne, nego da dri savez s njim i stoji. 15 Ali on otpade od njega i posla poslanike u Egipat, da mu dadne konja i mnogo ratnog naroda. Hoe li biti sretan? Hoe li zdrav izai, koji uini tako? Hoe li zdrav izai, koji kri savez? 16 Tako ja iv bio!, govori svemogui Gospod: U mjestu onoga kralja, koji ga je uinio kraljem, iju je zakletvu prezreo, iji je savez prekrio, kod njega e u Babilonu umrijeti. 17 A faraon mu nee u ratu pomoi s velikom vojskom i mnogim narodom, kad se iskopaju opkopi i posagrade kule, da pogubi mnoge ljude. 18 Jer je prezreo zakletvu i prekrio ugovor, i premda je bio podao ruku, sve je to uinio. Stoga nee utei odatle. 19 Zato ovako veli svemogui Gospod: Tako ja iv bio, platit u mu na vlastitom tijelu zakletvu meni uinjenu, koju je prezreo, i savez s menom sklopljen, to ga je prekrio. 20 Razapet u nad njim mreu i svoju, i uhvatit e se l zamku mo, ju. U Babilon u ga odvesti i ondje u ga suditi zbog vjerolomstva njegova, to ga je poinio na meni. 21 Svi njegovi izabrani ratnici u svima njegovim etama od maa e pasti, a koji ostanu razasut e se u sve vjetrove. Tako ete spoznati, da sam ja, Gospod, to rekao. 22 Ovako veli svemogui Gospod: Uzet u neto od vrha toga visokoga cedra i posadit u ga. Od najgornje mladice odlomit u njenu granicu i zasadit u je na gori visokoj, uzdignutoj. 23 Na visokoj goli Izraelovoj zasadit u je. Ona e potjerati grane i donijeti plod i postat e krasan cedar. Svakojake ptice stanovat e pod njim; gnijezdit e se u sjeni grana njegovih. 24 Tada e sva drveta poljska spoznati, da sam ja, Gospod, snizio visoko drvo i uzvisio nisko drvo, da sam posuio zeleno drvo i uinio da zazeleni suho drvo. Ja, Gospod, to kaem i izvrujem. Ezekiel 18 1 Doe mi rije Gospodnja ovako govorei: 2 Kako dolazite do toga, da u zemlji Izraelovoj imate u ustima ovu rije podrugljivu: Kiselo groe jeli su oci, a djeci utrnue zubi?

595

Ezekiel
plaa pravednosti, bezboniku plaa bezbonosti. 21 Ako li se bezbonik obrati od svih grijeha svojih, to ih je p inio, i dri sve zakone moje i ini pravo i pravdu, on e doista ivjeti. On nee poginuti! 22 Sva zlodjela njegova, to ih je poinio, nee mu se uraunati. Zbog pravednosti svoje, koju je inio, ivjet e. 23 Bili bi mi drago bilo da pogine bezbonik, govori svemogui Gospod, a ne da se odvrati od putova svojih i da ivi? 24 Ako li se pravednik odvrati od pravednosti svoje i ini opainu po primjeru svih gadova, to ih ini bezbonik, hoe li on ivjeti, ako ini tako to? Ne, sva pravedna djela njegova, to ih je uinio, nee mu se uraunati. Zbog vjerolomstva, to ga je poinio, i Zbog grijeha, to ga je uinio, poginut e. 25 Kaete: Put Gospodnji nije pravedan. ujte, kuo Izraelova: Moj put da nije pravedan. Nijesu li vai putovi nepravedni? 26 Ako se pravednik odvrati od pravednosti svoje i ini zlo i umre u tom: umre zbog zla, to ga je uinio. 27 A odvrati li se bezbonik od bezbonosti svoje, to ju je uinio, i ini li pravo i pravdu, sauvat e ivot svoj. 28 Ako uvidi i odvrati se od svih opaina svojih, to ih je uinio, ivjet e i nee poginuti. 29 Ali kua Izraelova veli: Put Gospodnji nije pravedan! Moji putovi da nijesu pravedni, kuo Izraelova? Nijesu li vai putovi nepravedni? 30 Zato e svakomu od vas suditi po putovima njegovim, kuo Izraelova, govori svemogui Gospod. Obratite se i odvratite se od svih grijeha svojih, da vam oni ne budu vie na spoticanje i krivnju! 31 Odbacite od sebe sve grijehe, to ste ih poinili, i nainite sebi novo srce i nov duh, jer zato biste pomrli, kuo Izraelova? 32 Jer meni nije mila smrt onoga koji ima umrijeti, govori svemogui Gospod. Obratite se i ivite! Ezekiel 19 1 A ti poni tualjku nad knezovima Izraelovim 2 I reci: Kako je ipak bila mati tvoja lavica meu lavovima! Leala je usred lavova, hranila je mlade svoje! 3 Othranila je jedno mladune svoje, ono je postalo lav: nauio je plijen grabiti, ljude je derao.

3 Tako ja bio iv!, govori svemogui Gospod, nitko vie od vas nee u Izraelu imati u ustima tu rije podrugljivu. 4 Gle, sve due pripadaju meni; dua oca kao dua sina, meni pripadaju one. Dua, koja grijei, ona e poginuti. 5 Ako je tko pravedan i ini pravo i pravdu, 6 Na gorama ne jede rtvenoga mesa i oiju svojih ne podie k idolima kue Izraelove, sa enom blinjega svojega ne grijei i prema eni uva zakone istoe. 7 Nikoga ne tlai, duniku zalog njegov vraa, ne globi, kruh svoj daje gladnome i odijeva gologa. 8 Ne daje novaca pod lihvu, ne uzima kamate, od nepravde ustee ruku svoju, izmeu ovjeka i ovjeka sudi poteno. 9 Po zakonima mojim hodi i zapovijedi moje dri vjerno, taj je pravedan, on e ivjeti, govori svemogui Gospod. 10 Ako tko ima sina silovita, koji prolijeva krv i ini one grijehe, 11 Tako sam ne ini sve to, ako taj dakle jede rtveno meso na gorama, obeauje enu blinjega svojega, 12 Siromahe i uboge tlai, globi, zaloga ne vraa, oi svoje podie k idolima, gadove ini, 13 Uzaima pod lihvu i uzima kamatu, hoe li taj ivjeti? Ne, on nee ivjeti, jer je uinio sve te gadove, mora svakako poginuti. On nosi krivnju na svojoj krvi. 14 Ako li on ima sina, koji vidi sve grijehe, to ih ini otac njegov, i premda ih vidi, ipak tako to ne ini, 15 Dakle ne jede rtvenoga mesa na gorama, oiju svojih ne podie k idolima kue Izraelove, ne grijei sa enom blinjega svojega, 16 Nikoga ne tlai, zaloga ne oduzima, ne globi, gladnome daje kruh svoj, gologa odijeva, 17 Od opaine ustee ruku svoju, na lihvu i kamatu ne uzima, zakone moje dri i po zapovijedima mojim hodi, taj nee poginuti zbog krivnje oca svojega, nego e jamano ivjeti, 18 Otac njegov, koji je tlaio i druge globio i, to nije bilo dobro, inio je u narodu svojemu, taj mora poginuti zbog krivnje svoje. 19 Pitate: Zato ne nosi sin krivnje oca svojega?, Zato, jer je sin inio pravo i pravdu, drao sve zakone moje i radio po njima, doista, zato e ivjeti. 20 Dua, koja grijehi, ona e poginuti. A sin nee nositi krivnje oca, i otac nee nositi krivnje sina. Pravedniku e biti

Ezekiel
4 Narodi su uli za njega: uhvaen je bio u jamu njihovu. Odveli su ga u verigama u zemlju egipatsku. 5 Kad je ona vidjela, da se je prevarila, da je nada njezina propala, uzela je drugo mladune svoje, othranila ga je za lava. 6 On je hodio meu lavovima, postao je lav: nauio je plijen grabiti, ljude je derao. 7 Mnoge im je uinio udovice, opustoio je gradove njihove. Ustraila se je zemlja i sve u njoj od glasne rike njegove, 8 Tada su proti njemu ustali narodi iz okolnih zemalja i razapeli mu mreu svoju: uhvaen je bio u jamu njihovu. 9 U verigama zatvorili su ga u krletku. Odveli su ga kralju babilonskomu, metnuli ga u jednu tvravu, da mu se vie ne uje rikanje po gorama Izraelovim. 10 Mati je tvoja bila kao loza u vinogradu, kraj vode zasaena. Rodna je bila, puna grana od obilne vode. 11 Na njoj je bila jaka grana za palice vladalake. Rast njezin dizao se je visoko iznad lia njezina. 12 Ali je bila iupana u gnjevu, baena je na zemlju. Istonjak vjetar osuio je plod njezin. Jako granje njezino bilo je polomljeno, posuilo se, oganj ga je proderao. 13 Sada je zasaena u pustili, u zemlji suhoj i bezvodnoj. 14 Izaao je oganj iz grane, proderao je prutove i plod. Nita nije ostalo od grane jake, od palice vladalake. Tualjka je ovo, i bit e tualjka. Ezekiel 20 1 U sedmoj godini, u petom mjesecu, deseti dan toga mjeseca dooe neki od starjeina Izraelovih da upitaju Gospoda, i sjedoe preda mnom. 2 Tada mi doe rije Gospodnja ovako govorei: 3 Sine ovjeji, kai starjeinama Izraelovim i reci im: Ovako veli svemogui Gospod: Dooste li da me pitate? Tako ja iv bio, ne dam se pitati od vas, govori svemogui Gospod. 4 Hoe li im rei presudu, hoe li im rei presudu, sine ovjeji? Pokai im gadove otaca njihovih! 5 Reci im: Ovako veli svemogui Gospod: Kad sam izabrao Izraela, podigao sam ruku svoju potomcima kue Jakovljeve na zakletvu i dao sam da me upoznaju u zemlji egipatskoj. Podigao sam im ruku na zakletvu i rekao: Ja sam Gospod, Bog va! 6 Tada sam podigao ruku svoju i zakleo se, da u ih odvesti iz Egipta u zemlju,

596

koju sam bio izabrao za njih, u kojoj tee mlijeko i med, koja je najkrasnija od svih zemalja. 7 Rekao sam im: Svaki neka odbaci gadove idolske, za koje prianjate! Ne skvrnite se idolima egipatskim! Ja sam Gospod, Bog va. 8 Ali su se oni pokazali prema meni tvrdovrati i nijesu me htjeli posluati. Ni jedan nije odbacio gadova idolskih, za koje su prianjali, i nijesu se okanili idola egipatskih. Tada sam mislio da izlijem jarost svoju na njih, da izvrim gnjev svoj na njima u zemlji egipatskoj. 9 Ipak zbog imena svojega, da se ne bi oskvrnilo u oima naroda, meu kojima su ivjeli, pred kojima sam se bio pokazao njima, uinio sam da ih izvedem iz zemlje egipatske. 10 I izveo sam ih iz zemlje egipatske i odveo ih u pustinju. 11 Dao sam im zakone svoje i l uio ih zakonima svojim, koje tko i vri ivi kroz njih. 12 I subote svoje dao sam im, da su znali izmeu mene i njih, da se spozna, da sam ja Gospod, koji ih posveujem. 13 Ali i u pustinji bila je kua Izraelova uporna prema meni. Nijesu hodili po mojim zakonima i prezirali su zapovijedi moje, koje tko vri ivi kroz njih. I subote moje nijesu nikako drali sveto. Tada sam mislio da izlijem jarost svoju na njih u pustinji, da ih istrijebim. 14 Ipak nijesam to uinio zbog imena svojega, da se ne bi oskvrnilo pred oima naroda, pred kojima sam ih bio izveo. 15 Ja sam podigao ruku svoju u pustinji i zakleo sam se njima, da ih neu odvesti u zemlju, koju sam im bio odredio, u kojoj tee mlijeko i med, koja je najkrasnija od svih zemalja, 16 Jer su bili prezreli moje zapovijedi, nijesu bili hodili po zakonima mojim i nijesu bili sveto drali subota mojih; jer je srce njihovo prianjalo za idole njihove. 17 Ipak ih je oko moje pogledalo milostivo, tako da ih nijesam unitio i nijesam ih istrijebio u pustinji. 18 Sinovima njihovim rekao sam u pustinji: Ne idite po obiajima otaca svojih, ne drite se navada njihovih i ne skvrnite se idolima njihovim! 19 Ja sam Gospod, Bog va. Po mojim zakonima hodite, moje zapovijedi drite brino! 20 Drite sveto subote moje, da su znaka izmeu mene i vas, da se spozna, da sam ja Gospod, Bog va! 21 Ali su i sinovi bili nepokorni prema

597

Ezekiel
izlivenim gnjevom. 35 Odvest u vas u pustinju naroda i ondje u se suditi s vama licem k licu. 36 Kako sam se sudio s ocima vaim u pustinji Egipta, tako u se suditi s vama, govori svemogui Gospod. 37 Pustit u da proete ispod tapa mojega i prisilit u vas pod jaram zavjeta. 38 Odluit u izmeu vas one, koji su se bunili proti meni i otpali. Izvest u ih iz zemlje, gdje su stanovali kao stranci, ali nee ui u zemlju Izraelovu, da spoznate, da sam ja Gospod. 39 A vi, kuo Izraelova, ovako veli svemogui Gospod, otidite samo i sluite svaki idolu svojemu! Ipak ete potom zacijelo sluati mene, sveto ime moje neete vie skvrniti rtvenim darovima i idolima svojim, 40 Dapae na svetoj goli mojoj, na visokoj gori Izraelovoj, govori svemogui Gospod, ondje ete mi sluiti, sva kolika kua Izraelova u zemlji. Ondje u vas milostivo primiti i ondje u iskati prinose vae i prvine darova vaih sa svim svetim darovima vaim. 41 Uz ugodni miris rtveni primit u vas milostivo, kad vas izvedem iz naroda i skupim v iz zemalja, u koje ste bili razasuti Tako u se na vama pred oima naroda pokazati kao svet. 42 Spoznat ete, da sam ja Gospod, kad vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju, koju sam pod zakletvom obeao dati ocima vaim. 43 Ondje ete se spomenuti putova svojih i svih djela svojih, kojima ste se okaljali. Osjetit ete pred sobom samima gnusobu zbog svih opaina, to ste ih poinili. 44 I tada ete spoznati, da sam ja Gospod, kad uinim tako s vama zbog imena svojega, ne po vaim zlim putovima i po opakim djelima vaim, kuo Izraelova,, govori svemogui Gospod. Ezekiel 21 1 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 2 Sine ovjeji, upravi lice svoje na jug, propovijedaj prema jugu! Prorokuj proti umi, to je u junoj zemlji! 3 I reci umi u junoj zemlji: uj rije Gospodnju: Ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u zapaliti u tebi oganj; on e prodrijeti u tebi svako drvo zeleno i svako drvo suho. Plamen razgorjeli nee se ugasiti, i sva e se lica od june zemlje do sjevera opriti. 4 Svako e tijelo vidjeti, da sam ga ja, Gospod, raspalio, i nee se ugasiti.

meni. Nijesu hodili po mojim zakonima i nijesu brino drali zapovijedi mojih, koje tko vri iv; kroz njih, i nijesu sveto drali subota mojih. Tada sam mislio da izlijem jarost svoju na njih i da izvrim gnjev svoj na njima u pustinji. 22 Ali sam opet povukao ruku svoju i uinio sam zbog imena svojega, da se nebi oskvrnilo pred oima naroda pred kojima sam ih bio izveo. 23 Ipak sam podigao u pustinji ruku svoju na zakletvu njima, da u ih razasuti meu narode i razagnati ih u zemlje, 24 Jer nijesu drali zapovijedi mojih i prezirali su zakone moje, skvrnili subote moje i oima svojim prianjali za idole otaca svojih. 25 Zato sam im dao zakone, to lijesu bile na dobro, i zapovijedi, po kojima ne bi imali ivjeti. 26 Dao sam da postanu neisti svojim rtvenim darovima, stim, to bi proputali kroz oganj svako prvoroene, da ih tako zastraim, te bi spoznali, da sam ja Gospod. 27 Zato, sine ovjeji, reci kui Izraelovoj i kai im: Ovako veli svemogui Gospod: I ovim su me ruili oci vai i poinili vjerolomstvo na meni: 28 Odveo sam ih u zemlju, koju sam im bio pod zakletvom obeao dati. Ipak oni, gdjegod su ugledali visok hum ili drvo granato, klali bi etve svoje, prinosili bi ondje izazovne rtvene darove svoje, stavljali bi ondje miomirisne rtve svoje i izlijevali bi naljeve svoje. 29 Rekao sam im: to je visina, na koju idete? Njezino ime visina ostalo je do dana dananjega. 30 Zato reci kui Izraelovoj: Ovako veli svemogui Gospod: Vi se skvrnite na putu otaca svojih i trite za idolskim gadovima njihovim. 31 Prinosei dare svoje, provodei djecu svoju kroz oganj skvrnite se svim idolima svojim do dana dananjega. I onda da bih se ja dao pitati, kuo Izraelova? Tako ja iv bio! govori svemogui Gospod, neu se dati od vas pitati. 32 to mislite, nee se zacijelo dogoditi, to govorite: Hoemo da budemo kao neznaboci, kao narodi zemalja, sluei drvetu i kamenu! 33 Tako ja iv bio! govori svemogui Gospod, rukom jakom, miicom podignutom i izlivenim gnjevom pokazat u se kao kralj nad vama. 34 Izvest u vas iz na oda i skupit u vas iz zemalja, kamo ste bili razasuti, rukom jakom, miicom podignutom i

Ezekiel
5 Tada sam ja rekao: Ah, svemogui Gospode, oni e reci za me: Ne govori li taj uvijek u prispodobama? 6 Tada mi doe rije Gospodnja ovako govorei: 7 Sine ovjeji, upravi lice svoje prema Jerusalemu! Propovijedaj svetitu njegovu! Prorokuj proti zemlji Izraelovoj! 8 Reci zemlji Izraelovoj: Ovako veli Gospod: Evo, ja u postupati proti tebi. Izvui u ma svoj iz korica njegovih i istrijebit u iz tebe pravedne i bezbone. 9 Jer hou da istrijebim iz tebe pravedne i bezbone, zato e izai ma moj iz korica svojih proti svakome tijelu od juga do sjevera. 10 Svako e tijelo spoznati, da sam ja, Gospod, izvukao ma svoj iz korica njegovih: on se nee vie vratiti u njih. 11 A ti, sine ovjeji, uzdii s klimavim bedrima! U gorkosti uzdii pred oima njihovim! 12 Ako te upitaju: Zato uzdie?, reci: Zbog jednog strahovita asa, od kojega oajavaju sva srca, klonu sve ruke, nestane svake sranosti, oslabe sva koljena. Evo, to ide i ispunja se, govori svemogui Gospod. 13 Doe mi rije Gospodnja ovako govorei: 14 Sine ovjeji, prorokuj i reci: Ovako veli Gospod: Reci: Ma, ma je naotren i takoer uglaen: 15 Da kolje, naotren je; da sijeva, uglaen je. On rascjepka ezlo sinovima onih, koji su prezreli svaki prut. 16 Dao se je ugladiti, da ga prihvati jedna ruka. Naotren je ma i uglaen, da se stavi u ruku ubojici. 17 Vii i jaui, sine ovjeji! Jer on dolazi na narod moj, na sve kolike knezove Izraelove. Pod ma su oni pali s narodom mojim. Zato se udaraj po bedru svojemu! 18 Jer dolazi kunja. Ali to e se dogoditi, kad vie ne bude ezla prezirateljice? govori svemogui Gospod. 19 A ti prorokuj, sine ovjeji, i pljeskaj rukama! Podvostruit e se ma, jest, potrostruit e se ubojni ma, ma velikoga pokolja, to ih opkoljava, 20 Da oajavaju srca i da ih mnogo padne na vratima njihovim! O mau, o mau! Pripravljen je da sijeva, naotren je da kolje. 21 Udari nadesno! Okreni nalijevo, kamo je upravljen otrac tvoj! 22 I ja u pljeskati rukama i iskaliti gnjev svoj. Ja, Gospod, rekao sam! 23 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei:

598

24 A ti, sine ovjeji, nacrtaj sebi dva puta, kamo e doi ma kralja babilonskoga! Obadva neka izlaze iz jedne zemlje! Stavi kaiput na poetku puta u grad! 25 Naini jedan put tako, da moe doi ma u Rabu Amona i u Judu u utvreni Jerusalem! 26 Jer kralj babilonski stoji na rasputici, gdje poinju dva puta, da upita proroite. On trese Strijele, pita terafime, gleda u jetra. 27 U desnici njegovoj pada drijeb na Jerusalem: on ima namjestiti ubojne sprave, podignuti ratnu viku, dati da zaori poziv u boj, namjestiti ubojne sprave proti vratima, nainiti opkope, posagraditi opsadne kule. 28 A njima se je inilo, da je proroite varavo; oni su bili prisegli najsvetije zakletve. Ali im on doziva na pamet krivnju njihovu, da zapadnu u ropstvo. 29 Zato ovako veli svemogui Gospod: Jer ste dozvali na pamet krivnju svoju, tako da su se otkrili prekraji vai i grijehi se vai pokazali u svim djelima vaim, jer ste doli na pamet, zato ete biti pohvatani rukom njegovom. 30 A ti, nepoteni, bezboni knee Izraelov, kojemu je doao dan u vrijeme, kad se ini kraj grijehu: 31 Ovako vel svemogui Gospod: Dolje s tim povezom oko glave! Dolje s tom krunom! Ovo nije ovo. Nisko se ima uzvisiti, visoko se ima poniziti. 32 Unitit u, unitit u, unitit u ga, i nee ga vie bih, dok ne doe onaj, kojemu po pravu pripada: njemu u ga dati. 33 A ti, sine ovjeji, prorokuj i reci: Ovako veli svemogui Gospod za Amonce i za njihovo podsmijevanje. Reci: Ma, ma je trgnut da kolje, uglaen je da sijeva, da blista, 34 - Dok su ti viali prijevaru i proricali lai - da te metnu na vrat oskvrnjenima, bezbonicima, kojima je doao dan, kad se ini kraj grijehu. 35 Vrati se u gradove svoje, ml mjesto, gdje si se rodio! U zemlji podrijetla tvojega sudit u ti. 36 Izlit u na te gnjev svoj, raspalit u proti tebi oganj razjarenosti svoje, predat u te u ruke okrutnim ljudima, koji kuju propast tvoju. 37 Ognju e biti hrana. Krv e ti tei na zemlju! Nee se vie spominjati, jer ja, Gospod, rekao sam. Ezekiel 22 1 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei:

599

Ezekiel
pod njim raspali oganj, da se to rastopi, tako u vas skupiti u gnjevu svojemu i u jarosti svojoj i metnuti vas unutra i rastopiti vas. 21 Jest, skupit u vas i raspaliti oganj jarosti svoje proti vama, da se rastopite u njemu. 22 Iako se topi srebro u taoniku, tako ete se vi rastopiti u njemu, da spoznate, da sam ja, Gospod, izlio jarost svoju na vas. 23 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 24 Sine ovjeji, kai joj: Ti si zemlja, koja se nee oistiti i nee pasti na nju dad u an gnjeva, 25 I knezovi su njezini u njoj kao lavovi, koji riu i grabe plijen. Oni deru ljude, grabe imanje i dobro, umnoavaju udovice usred nje. 26 Sveenici njezini prestupaju zakon moj i skvrne, to mi je sveto. Ne razlikuju sveto od prostote; ne ue razliku neistoga i istoga. Zatvaraju oi od subota mojih, i bivam oskvrnjen meu njima. 27 Knezovi su njezini usred nje kao vuci pohlepni za plijenom, koji prolijevaju krv, kvare due, da ugrabe dobit. 28 Proroci njezini mau je kreem, viaju varku, gataju im la i govore: Tako veli svemogui Gospod, premda nije govorio Gospod. 29 Narod u zemlji ini nasilje i otima. Pritiskuje siromaha i ubogoga i tlai stranca proti svakom pravu. 30 Traio sam meu njima jednoga, koji bi zid ozidao i preda me stao u prolom za tu zemlju, da je ne unitim; ali ne naoh nikoga. 31 l tako moram izliti na njih gnjev svoj i unititi ih u ognju jarosti svoje. Put njihov platit u im sada na vlastitom tijelu, govori svemogui Gospod. Ezekiel 23 1 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 2 Sine ovjeji, ono bile dvije ene, keri iste matere. 3 One su inile zlo u Egiptu; u mladosti svojoj inile su blud. Ondje su dirali prsa njihova i doticali se djevojakih njedara njihovih. 4 Ohola se zvala starija, Oholiba se zvala sestra njezina. One su postale moje i rodile su sinove i keri. Imena njihova znae Ohola: Samarija, Oholiba: Jerusalem. 5 Ohola je inila zlo, premda je pripadala meni, i bila se je zaljubila u milosnike svoje, Asirce, koji su joj se pribliili.

2 Sine ovjeji, hoe li izrei presudu, hoe li izrei presudu gradu, koji je pun krvnih djela? Kai mu sve gadove njegove 3 I reci: Ovako veli svemogui Gospod: O grade, koji si prolijevao krv u sredini svojoj, da se priblii vrijeme tvoje, i koji si pravio sebi idole i stim se oskvrnio! 4 Krvlju, to si je prolio, nanio si sebi krivnju, i idolima, to si ih pravio, oskvrnio si sebe. Uinio si, le se pribliie dani tvoji, i doao si do godina svojih. Zato u uiniti od tebe ruglo meu narodima i podsmijeh po svim zemljama. 5 Koji su blizu tebe i koji su daleko od tebe, podsmijevat e ti se, tebi, iji je glas okaljan, koji si bogat pometnjom. 6 Evo, knezovi Izraelovi stavljaju svaki svoju jakost u to, da prolijevaju krv u tebi. 7 Oca i mater preziru u tebi. Stranca pritiskuju usred tebe. Udovice i sirote zlostavljaju se u tebi. 8 to je meni sveto, prezire, i subote moje skvrni. 9 U tebi su ljudi, koji kleveu, da prolijevaju krv. Na gorama u tebi jedu meso rtveno i ine grdila usred tebe. 10 Golotinju oca otkrivaju u tebi, siluju u tebi ene u vrijeme njihovo. 11 Jedan ini zlo sa enom drugoga, drugi skvrni snahu svoju, trei siluje u tebi svoju vlastitu sestru, ker oca svojega. 12 Mito primaju u tebi, da prolijevaju krv. Uzima kamatu i lihvu, globi druge i zaboravio si mene, govori svemogui Gospod. 13 Ali evo, pljeskam rukama svojim nad grabeem, to si ga poinio, i nad krvnim djelima, to su se dogodila usred tebe. 14 Hoe li se odrati srce tvoje, hoe li ruka tvoja ostati jaka u dane, kad doem na te? Ja, Gospod, rekao sam to i uinit u to. 15 Razasut u te meu narode i odagnati u zemlje i istrijebit u neistou tvoju iz tebe. 16 U svojoj vlastitoj zemlji pred oima naroda bit e obeaen, da spozna, da sam ja Gospod. 17 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 18 Sine ovjeji, kua Izraelova sva kolika postala mi je troska od mjedi, kositra, gvoa i olova i srebrna troska. 19 Zato veli svemogui Gospod: Jer ste svi postali troska, zato u vas skupiti usred Jerusalema. 20 Iako se skuplja srebro, mjed, gvoe, olovo i kositar u taoniku, te se

Ezekiel
6 Odjeveni u grimiz, namjesnici i poglavari, sve pristali mladii, konjanici ponositi na konju. 7 Njima se je podala u bluenju svojemu, svima izabranim Asircima, i okaljala se je svima idolima svih onih, u koje se je bila zaljubila. 8 Ali nije pustila bluenje svoje s Egipanina; jer su ovi bili s njom zlo inili u mladosti njezinoj, doticali se djevojakih njedara njezinih i mijeali se njom. 9 Zato sam je dao u ruke milosnicima njezinim, u ruke Asircima, u koje se bila zaljubila. 10 Oni su je osramotili, uzeli joj sinove i keri i nju samu maem pogubili. Ona je postala enama strailo, kad su tako na njoj sud izvrili. 11 Sestra njezina Oholiba vidjela je to i inila je jo gore bluenje negoli ona i bila je jo gora u zloi svojoj od bludnice sestre svoje. 12 Ona je bila zaljubljena u Asirce, koji su joj se pribliili, namjesnici i poglavari, odjeveni u grimiz, konjanici ponositi na konju, sve pristali mladii. 13 Vidio sam, da se je okaljala i ona; obadvije su pole istim putem. 14 Ova je bludila jo gore. Ona je vidjela ljude naslikane na zidu, slike Kaldejaca, naslikane crvenom bojom. 15 Oko bedara nosili su pojas. Glava im je bila pokrivena sarukom zavojitim. Svi su bili naoi kao knezovi, prilika sinova babilonskih. Kaldejska im bila postojbina. 16 Tada se je zaljubila u njih, kad ih je vidjela, i poslala je poslanike k njima u Kaldejsku. 17 I sinovi babilonski dolazili su k njoj na blud i okaljali je neistoom svojom, i ona se je okaljala s njima. Tada ih je bila sita. 18 Ali se je otkrila neistoa njezina, sramota je njezina izbila na javu. Tada je ona meni dodijala, kao to mi je bila dodijala sestra njezina. 19 A ona je sve gore tjerala neistou svoju spominjui se dana mladosti svoje, kad je inila blud u Egiptu. 20 Zaljubila se je u svoje milosnike, koji su bili kao pohlepni magarci i drijepci. 21 Jest, ti si gilula za neistoom mladosti svoje, kad su Egipani smjeli dirati prsa tvoja i doticati se djevojakih njedara tvojih. 22 Zato, Oholibo, ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u nadraiti milosnike tvoje na te, kojih si se zasitila. Dovest u ih na te sa svih strana. 23 Sinove babilonske i sve Kaldejce,

600

Pekoane, oaje i Koaje, sve sinove asirske s njima, pristale mladie, namjesnike i poglavare sve kolike, ratnike i odlinike, sve ponosite na konju. 24 Doi e na k s mnotvom konja i kola i s etama naroda. tit, titi i ljem oni e unaokolo upraviti proti tebi. Ja u im predati sud, i oni e li suditi po zakonima svojim. 25 Jest, uinit u da osjeti revnost moju; oni e u jarosti postupati s tobom. Nos e ti i ui odsjei i to jo ostane od tebe, past e od maa. Tvoje sinove i keri odvest e sa sobom, i to os ostane od tebe, prodrijet e oganj. 26 Svui e s tebe haljine tvoje i uzet e krasne nakite tvoje. 27 Tako u uiniti kraj bludu tvojemu i neistoi tvojoj, to si ih nauila u Egiptu, da vie ne podie oiju svojih k njima i da dalje ne misli na Egipat. 28 Jer ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u te dati u ruke onima, na koje mrzi, u ruke onima, koji su ti omrznuli. 29 Oni e u mrnji raditi proti tebi i uzet e ti sve, to si stekla sebi, i ostavit e te golu i nagu. Otkrit e se bludna golotinja tvoja, neistoa tvoja i grdilo tvoje. 30 To e ti se uiniti, jer si u bludu svojemu trala za narodima i okaljala se s idolima njihovim. 31 Ila si putem sestre svoje; zato ti dajem au njezinu u ruku. 32 Ovako veli svemogui Gospod: au sestre svoje pit e, duboku, iroku - podsmijeh i ruglo bit e ona! aa dri vrlo mnogo. 33 Napunit e se pijanstva i brige. aa uasa i groze jest aa tvoje sestre Samarije. 34 Ti e je piti i posrkati i okrnjak e njezin izgristi i njedra e svoja stim potrgati; jer ja sam to rekao, govori svemogui Gospod. 35 Zato ovako veli svemogui Gospod: Jer si me zaboravila i bacila me za lea svoja, zato sad ti i nosi grijeh svoj i blud svoj! 36 Gospod mi ree: Sile ovjeji, nee li izrei presudu Oholi i Oholibi? Predoi im gadove njihove, 37 Da su inile preljubu i krvlju okaljale ruke svoje, da su inile preljubu s idolima svojim i djecu svoju, koju su bije rodile meni, vodile kroz oganj, da ih proderu oni. 38 I ovo su mi jo inile: u onaj su dan okaljalo svetite moje i oskvrnile subote moje. 39 Kada su djecu svoju bile zaklale idolima, dole su jo istoga dana u

601

Ezekiel
na zemlju, da se pokrije prahom. 8 Da se raspali gnjev, te uinim osvetu, putam da se prolijeva krv njegova na go kamen, da se ne pokrije. 9 Zato ovako veli svemogui Gospod: Teko gradu krvnikom! I ja u naloiti velik oganj. 10 Nanesi drva mnogo, zapali oganj, neka se raskuha meso, stavi zain i kosti spali! 11 Tada ga metni prazna na eravicu, da se ugrije, i mjed se njegova usije, i neistoa se rastopi njemu, i nestane re njegove! 12 Mnogo muke zadaje kotao. Ali mnoga ra ne silazi s njega; i u ognju ostaje ra njegova. 13 Jer sam te htio oistiti od gnusne neistoe tvoje, ali se ti nijesi oistio od neisto e svoje, to se i nadalje nee oistiti, da na tebi ne izvrim gnjev svoj. 14 Ja, Gospod, rekao sam to. Doi e to, i izvrit u. Neu to prepustiti, neu tedjeti i neu se pokajati. Po putovima tvojim i po djelima tvojim sudit e ti se, govori svemogui Gospod. 15 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 16 Sine ovjeji, evo, ja u ti jednom nenadanom smrti uzeti radost oiju tvojih. Ali ti onda nee tugovati ni plakati. Ne smiju ti doi suze. 17 Uzdii tiho, ali ne prireuj nikakva tugovanja! Povei sebi povez oko glave, obuu svoju obuj na noge, ne pokrivaj brade svoje i ne jedi kruha alosti! 18 Ujutro sam jo govorio narodu, a uvee umrla je ena moja i drugoga jutra uinio sam, kako, mi je bilo zapovjeeno. 19 Tada su me upitali ljudi: Nee li nam razjasniti, to nam to znai, da radi tako? 20 Odgovorio sam im: Doe mi rije Gospodnja i glasi: 21 Reci kui Izraelovoj: Ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u oskvrniti svetite svoje, ponos vas najvii, milinu oiju vaih, enju srca vaega. Sinovi e vai i keri vae, to ste ih ostavili, pasti od maa. 22 Onda ete vi initi, kako sam ja inio: neete brade pokriti i neete jesti kruha alosti. 23 Povez e vam biti na glavi, obua vaa na nogama. Neete tugovati ni plakati. Ali ete ginuti u grijehima svojim i uzdisati jedan drugomu. 24 Tako e vam Ezekiel biti znak udesni. Sve, to je inio on, init ete i vi, kad to doe, i spoznat ete, da sam ja svemogui Gospod. 25 A ti, sine ovjeji, uj: U onaj dan,

svetite moje i oskvrnile ga. Eto, tako su inile u kui mojoj! 40 Jest, dapae su jo poslale po ljude, to su doli izdaleka. Poslanik je bio poslan k njima. Eto, kada, su doli, ti si se zbog njih kupala, mazala si oi svoje i metala na se nakit svoj. 41 Sjedala si na krasnu poivaljku. Pred njom je bio to postavljen. Na njega si metala kad moj i ulje moje. 42 Glasna se je vika ula zbog mnotva ljudi, to su bili pridoli iz pustinje. Oni su im metali narukvice na ruke i stavljali im krasan vijenac na glavu. 43 Tada sam rekao: Ne ine li na taj nain preljubu? 44 Kao to ini bludnica, ine sad neistou. Idu k njoj, kao to se ide k bludnici. Tako idu k Oholi i k Oholibi, enama nevaljalim. 45 Ali e im pravedni ljudi izreci presudu po pravu za preljuboinice i krvnice, jer su preljuboinice, i krv je na rukama njihovim. 46 Jer ovako govori svemogui Gospod: Neka se pozove proti njima zajednica narodna, i neka se predadu, da se zlostave i oplijene! 47 Neka ih zajednica narodna kamenuje i sasijee maevima svojim! Njihove sinove i keri neka pobiju i njihove kue neka spale ognjem! 48 Tako u kraj uiniti neistoi u zemlji, da se opomenu sve ene 49 Uinit e se, da okajete neistou svoju i da s idolima svojim platite grijehe, da spoznate, da sam ja svemogui Gospod. Ezekiel 24 1 Rije Gospodnja doe mi u devetoj godini, u desetom mjesecu, deseti dan toga mjeseca ovako govorei: 2 Sine ovjeji, tono zapii ime ovoga dana! Upravo ovoga dana navaljuje kralj babilonski na Jerusalem. 3 Kai tome nepokornim rodu ovu priu: Ovako veli svemogui Gospod: Nastavi lonac! Najprije ga nastavi, onda nalij u njega vode! 4 Metni u njega komade mesa, sve dobre komade, stegno i plee! Napuni ga najboljih kostiju! 5 Uzmi najbolje iz stada i naloi cjepanice ispod njega! Iskuhaj dobro komade mesa, neka se i kosti raskuhaju u njemu! 6 Zato ovako veli svemogui Gospod: Teko gradu krvnikom, kotlu, na kojemu stoji ra i s kojega ne silazi ra! Povadi iz njega komad po komad, a da se ne baca drijeb na to! 7 Jer je krv njegova usred njega. Na golu kamenu on to ini. Ne prolijeva je

Ezekiel
kad im uzmem bedem njihov, ponosnu radost njihovu, milinu oiju njihovih i enju srca njihova, njihove sinove i keri, 26 U onaj dan doi e k tebi bjegunac, da ti to javi. 27 U onaj e se dan otvoriti usta tvoja, dim stigne bjegunac. Govorit e i nee vie utjeti i bit e im znak udesni. Tada e oni spoznati, da sam ja Gospod.

602

ruci svojega naroda Izraela. Ovaj e uiniti s Edomom po gnjevu mojemu i po jarosti mojoj. Oni e upoznati osvetu moju, govori svemogui Gospod. 15 Ovako veli svemogui Gospod: Jer su Filistejci radili iz osvete i ljuto se osvetili puni zloradosti u srcu i iz preostaloga neprijateljstva bili pomiljali na unitenje, 16 Zato ovako veli svemogui Gospod: Evo, dignut u ruku svoju na Filistejce Ezekiel 25 i unitit u Kreane i potrt u ostatak 1 Rije Gospodnja doe mi ovako na obali morskoj. govorei: 17 Uinit u na njima ljutu osvetu 2 Sine ovjeji, upravi lice svoje prema kaznom u revnosti gnjevnoj. Tada e Amoncima i proroku; proti njima! spoznati, da sam ja Gospod, kad 3 Reci Amoncima: ujte rije izvrim osvetu svoju na njima. svemoguega Gospoda! Ovako veli svemogui Gospod: D Jer si Ha, ha! Ezekiel 26 klicao nad svetitem mojim: Ono je 1 U jedanaestoj godini, u jedanaestom oskvrnjeno, i nad zemljom mjesecu, prvi dan toga mjeseca doe Izraelovom: Ona je opustoena, i nad mi rije Gospodnja ovako govorei: kuom Judinom: Oni idu u 2 Sine ovjeji, jer Tir klie nad progonstvo, Jerusalemom: Ha! Vrata su narodima 4 Evo, zato u te ja dati u posjed razbijena! Meni su se otvorila. Ja u se sinovima Istoka Oni e u tebi razapeti napuniti. Jer su ona opustjela, atore svoje i podignut e u tebi 3 Zato ovako veli svemogui Gospod: stanove svoje. Oni e jesti plodove tvoje Evo, Tire, ja koraam proti tebi, vodim i piti mlijeko tvoje. proti tebi mnoge narode, kao to more 5 Ja u od Rabe nainiti panjak za dovaIja valove svoje. deve i od zemlje Amona tor za ovce. 4 Oni e razoriti zidove Tira. Kule e Tako ete spoznati, da sam ja Gospod. njegove raskopati. Ja u s njega 6 Jer ovako veli svemogui Gospod: Jer splaviti zemlju i uinit u od njega goli si pljeskao rukama i lupao nogama i kamen. veselio se pun zloradosti nad zemljom 5 Suho mjesto za mree bit e usred Izraelovom, mora, jer ja sam to rekao, veli 7 Evo, zato u ja dignuti ruku svoju na svemogui Gospod. Narodima e te i dat u te narodima da te oplijene. postati grabe. Istrijebit u te izmeu naroda i zatrt u 6 Gradovi njegovi, to su na kopnu, bit te izmeu zemalja i unitit u te. Tada e uniteni maem i spoznat e, da e spoznati, da sam ja Gospod. sam ja Gospod. 8 Ovako veli svemogui Gospod: Jer 7 Jer ovako veli svemogui Gospod: Moab i Seir govore: Eto, kui je Judinoj Evo, ja u dovesti sa sjevera kao svima narodima, Nebukadnezara, kralja babilonskog, 9 Evo, zato u ja otvoriti stranu kralja nad kraljevima, s konjima i s Moabovu, tako da se izgube gradovi kolima i s konjanicima i s velikim njegovi, gradovi njegovi sve do mnotvom naroda. posljednjega, ures zemlje, Bet- 8 Gradove tvoje na kopnu unitit e on Jeimot, Baal-Meon, Kirjatajim. maem. Kule opsadne podignut e 10 Sinovima Istoka uz Amonce dat u proti tebi, iskopat e opkope proti tebi ga u posjed, da njemu i Amoncima ne i postavit e titove proti tebi. bude vie spomena meu narodima. 9 Namjestit e zidodere proti zidovima 11 Na Moabu izvrit u sud, i spoznat e tvojim i sruit e kule tvoje gvozdenim oni, da sam ja Gospod. rukama svojim 12 Ovako veli svemogui Gospod: Jer je 10 Od mnotva konja njegovih pokrit Edom radio iz osvete na kui Judinoj i e te prah. Od tropota konjanika, teko se ogrijeio osvetom svojom, tokova i kola zatrest e se zidovi tvoji, 13 Zato ovako veli svemogui Gospod: kad ue na tvoja vrata, kao to se ulazi Dignut u ruku svoju na Edom, stoku u grad osvojen. i ovjeka istrijebit u iz njega i uinit u 11 Kopitima konja svojih pogazit e sve ga pustinjom. Od Temana do Dedana ulice tvoje, poubijat e narod tvoj past e oni od maa. maem, i ponositi idolski stupovi tvoji 14 Predat u osvetu svoju na Edomu popadat e na zemlju

603

Ezekiel
6 Od hrastova baanskih nainili su vesla tvoja. Palubu tvoju napravili su od jelovine s obale kitijimske, obloene u kost slonovu. 7 areno vezen bez egipatski bio je jedro tvoje, bio ti je zastava. Crveni i modri grimiz s obala elikih bio ti je pokrov. 8 Stanovnici Sidona i Arvada sluili su ti kao veslari. Mudraci tvoji, Tire, bili su u tebi: oni su ti bili krmari. 9 Starjeine Gebala s mudracima svojim boravile su u tebi i popravljale su pukotine tvoje. Sve lae mora i mornari njihovi boravili su u tebi, da kupe robu od tebe. 10 Perzijanci i ljudi iz Luda i luta sluili su tebi u vojsci tvojoj kao ratnici tit i ljem vjeali su u tebi. Oni su bili, koji su ti sjaj davali. 11 Sinovi Arvada s tvojom vojskom stajali su unakolo na zidovima tvojim, u kulama tvojim stajali su Gamadeji. Na zidovima tvojim unaokolo vjeali su titove svoje. Oni su usavrivali ljepotu tvoju. 12 Tari je zakljuivao s tobom poslove zbog mnogoga bogatstva tvoga. Srebro, gvode, kositer i olovo davali su za robu tvoju. 13 Javan, Tubal i Meek trgovali su s tobom. Robove i mjedene sudove dobavljali su ti kao robu. 14 Iz kue Togarmine donosili su na sajam tvoj konje, jahae konje i mazge 15 Sinovi Dedanovi trgovali su s tobom. Mnoge primorske zemlje opile su s tobom. Dobavljale su ti kost slonovu i drvo ebanovo kao isplatu. 16 Sirijci su trgovali s tobom zbog mnotva rukotvorina tvojih. Oni su donosili na sajam tvoj biser, grimiz, arene vezove, bez, korale i jaspis. 17 Juda i zemlja Izraelova trgovali su s tobom. Donosili sa na sajam tvoj penicu iz Minita, fino pecivo, med, ulje i balzam. 18 Damask je trgovao s tobom zbog mnotva proizvoda tvojih, zbog mnotva svakojakih dobara. Za vino iz Helbona i vunu iz Sahara. 19 Donosili su na sajam tvoj Dan i Javan iz Uzala umjetno skovano gvoe, kositer i mirodije. 20 Dedan je trgovao s tobom vunenim prostirkama za jahanje. 21 Arapska i svi knezovi Kedra zakljuivali su poslove s tobom. Trgovali su s tobom janjcima, ovnovima, jarcima. 22 Trgovci od ebe i Rame trgovali su s tobom. Najbolju vrstu balzama, svakojako drago kamenje i zlato donosili su na sajam tvoj.

12 Poplijenit e bogatstvo tvoje, uzet e sa sobom kao plijen trgovaka dobra tvoja, poruit e zidove tvoje i sjajne e palae tvoje razoriti, Graevno kamenje tvoje, drvo tvoje i ruevine tvoje pobacat e u vodu. 13 Tada u ja uiniti kraj glasu pjesama tvojih, i zvuk harfa tvojih nee se vie uti. 14 Uinit u od tebe go kamen; bit e suho mjesto za ribarske mree. Nikada se vie nee sazidati jer ja sam to rekao, veli svemogui Gospod. 15 Ovako veli svemogui Gospod o Tiru: Zar ne, od tropota pada tvojega, od jecanja ranjenika, od ubijanja maem drmaju se u tebi otoci. 16 S prijestolja svojih silaze svi knezovi mora, skidaju sa sebe plate svoje, svlae sa sebe vezene haljine svoje. U tugu se oblae, sjede na zemlji, dru neprestano i zgraaju se zbog tebe. 17 Zainju tualjku nad tobom i govore o tebi: Kako si propao, s mora nestao, slavni grade, koji si bio moan na moru sa svojim stanovnicima, koji si strah zadavao svima primorcima svojim! 18 Sada dru otoci na dan pada tvojega. Smeteni su otoci po moru zbog svretka tvojega. 19 Jer ovako veli svemogui Gospod: Uinit u te pustim gradom, kao to su gradovi, u kojima se vie ne stanuje, kad pustim na te valove, da te pokriju velike vode. 20 Svalit u te k onima, koji s ve sili u jamu, k narodu prolosti U zemlji svijeta mrtvih pripravit u ti mjesto, koje je slino ruevinama vjenim, kod onih, koji su sili u jamu. Tako vie nee biti nastanjen, nee postojati u zemlji ivih. 21 Predat u te propasti strahovitoj. Nee vie biti; trait e te i nee te vie nai dovijeka, govori svemogui Gospod. Ezekiel 27 1 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 2 Sine ovjeji, zapjevaj tualjku nad Tirom! 3 Reci Tiru, koji stoji na ulazima k moru i trguje s narodima na mnogim obalama: Ovako veli svemogui Gospod: Tire, ti si mislio: Ja sam savrene ljepote! 4 Usred mora podruje je tvoje. Savrenu ljepotu dali su ti graditelji tvoji. 5 Od empresa senirskih sagradile se sve trenice tvoje. S Libanona uzimali se cedri, da ti se podigne jedrenjak.

Ezekiel
23 Haran, Kane i Eden trgovali su s tobom. Trgovci iz ebe, Asirije i cijele Medije trgovali su s tobom. 24 Ovi su trgovali s tobom sjajnim haljinama i platevima iz modroga grimiza i arenim vezivom, areno otkanim ilimima, spletenim i uvijenim konopcima. 25 Lae tarike otpremale su robu tvoju. Puno krcat i teko natovaren bio si usred mora. 26 Na puinu odvezli su te veslari tvoji. Ali te je vjetar istonjak razbio usred mora. 27 Bogatstvo tvoje, dobra tvoja i roba tvoja, mornari tvoji i krmari tvoji, popravljai tvoji i trgovci tvoji, svi vojnici tvoji, to se nalaze u tebi, i sav mnogi narod tvoj u tebi: padaju u dubinu mora na dan pada tvojega. 28 Od glasne vike tvojih krmara tresu se plohe morske. 29 Iz lada svojih izai e svi veslari, Mornari, svi, koji plove morem, ii e na zemlju. 30 Jaukat e za tobom iza glasa gorko e tugovati, posut e prahom glavu svoju, valjat e so u pepelu. 31 Za tobom e se nainiti elavi i obui e se u haljine alosti. Plau za tobom srcem zabrinutim, tuguju gorko. 32 Tualjku pjevaju tebi i tuguju za tobom: Tko lei kao Tir tako tiho kao u grobu usred mora 33 Kad je izlazila roba tvoja iz mora, sitio si mnoge narode. Svojim dobrima i mnotvom svoje robe obogaivao si kraljeve zemaljske. 34 Sad si se razbio u moru, u dubinama vode. Roba tvoja sa svim narodom tvojim pala je u tebi. 35 Svi stanovnici primorja prestraeni su nad tobom. Kraljeve njihove drma groza, trese im se lice. 36 Trgovci meu narodima ispiskaju te. Strano si dovrio i ieznuo si zauvijek! Ezekiel 28 1 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 2 Sine ovjeji, reci knezu tirskomu: Ovako veli svemogui Gospod: Jer si ohol i veli: Ja sam Bog, sjedim na prijestolju Bojem usred mora, zato ti kaem: Ti si samo ovjek a ne Bog, pa se ipak; dri kao Bog! 3 Eto, mudriji si od Daniela. Nita skriveno nije tebi odve tamno. 4 Mudrou svojom i razborom svojim stekao si bogatstvo sebi i nakupio zlata i srebra u riznice svoje. 5 Velikom mudrou svojom u trgovini svojoj umnoio si bogatstvo svoje.

604

Ohol si postao zbog bogatstva svojega. 6 Zato ovako veli svemogui Gospod: Jer se pravi Bogom, 7 Evo, zato u dovesti na te strance, najljue izmeu naroda. Oni e trgnuti maeve svoje na ljepotu tvoju mudrou steenu i oskvrnit e sjajnost tvoju. 8 Svalit e te u jamu i umrijet e okrutnom smru pobijenih usred mora. 9 Hoe li i tada jo rei pred krvnicima svojim Ja sam Bog!, kad si ipak samo ovjek a ne Bog u ruci onoga, koji te ubija? 10 Umrijet e smru neobrezanih od ruke tuinske, jer ja sam to rekao, govori svemogui Gospod. 11 Rije Gospoda doe mi ovako govorei: 12 Sine ovjeji, zapjevaj tualjku nad kraljem tirskim i reci mu: Ovako veli svemogui Gospod: Ti si peat savrenosti, pun mudrosti i savrene ljepote. 13 Boravio si u Edenu, vrtu Bojemu. Sve drago kamenje bilo je odijelo tvoje: sard, topaz i dijamant, beril, oniks, i jaspis, safir, rubin i smaragd sa zlatom. Okov tvoj i ures tvoj bili su od zlata. Nainjeni su bili onaj dan, kad si se rodio. 14 Ti si bio pomazan straar kerubin; za to sam te bio postavio. Ti si bio na svetoj gori Bojoj, hodio si posred kamenja ognjenoga. 15 Savren si bio na putovima svojim od dana, kad si se rodio, dok se nije pronala na tebi opaina. 16 . Nutrina je tvoja od mnoge trgovine tvoje bila puna opaine i sagrijeio si. Tada sam te zbacio s gore Boje. Straar kerubin protjerao te je iz sredine kamenja ognjenoga. 17 Ohol si bio postao zbog ljepote svoje. Ostavio si mudrost svoju zbog sjajnosti svoje. Bacio sam te dolje na zemlju. Predao sam te kraljevima, da na tebi pasu oi svoje. 18 Brojem svojih grijeha, nepravdom u trgovini svojoj bio si oskvrnio svetita svoja. Zato sam izveo oganj iz sredine tvoje, koji te je proderao. U pepeo poloio sam te na zemlji pred oima sviju, koji su te ugledali. 19 Svi, koji su te poznavali me u narodima, ustraeni su nad tobom. Strano si dovrio i ieznuo l si zauvijek. 20 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 21 Sine ovjeji, upravi lice svoje prema Sidonu i prorokuj pro, ti njemu! 22 Reci: Ovako veli svemogui Gospod:

605

Ezekiel
tako e spoznati, da sam ja Gospod, jer si rekao: Moj je Nil; ja sam sebe samoga nainio, 10 Evo, zato u izai proti tebi i proti nilskim rukavima tvojim. Obratit u Egipat u pusto i pustinju od Migdola do Siene, do mee Etiopije. 11 Nee prelaziti preko njega noga ni ovjeka ni ivineta, ostat e nenastanjen etrdeset godina. 12 Uinit u od Egipta najveu od svih pustinja, i gradovi njegovi bit e najpustiji od svih gradova etrdeset godina. Razasut u Egipane meu narode i razagnat u ih po zemljama. 13 Jer ovako veli svemogui Gospod: Kad proe etrdeset godina, skupit u Egipane iz naroda, meu koje su bili razasuti. 14 Ja u okrenuti sudbinu Egipta i dovest u ih opet u zemlju Patros, odakle vuku lozu. Ondje e biti malo kraljevstvo. 15 Manje e biti od drugih kraljevstva i nee se vie uzdignuti nad narode. Njihov u broj uiniti tako neznatnim, da vie ne vladaju narodima. 16 Za kuu Izraelovu nee vie biti vrijedni pouzdanja, nego e im samo jo donositi na pamet krivnju njezinu, da je trala za njima. Spoznat e, da sam ja svemogui Gospod. 17 U dvadeset sedmoj godini, u prvom mjesecu, prvi dan toga mjeseca doe mi rije Gospodnja ovako govorei: 18 Sine ovjeji! Nebukadnezar, kralj babilonski, zadao je vojsci svojoj teku slubu proti Tiru. Svaka je glava elava, svako je rame krvavo nauljano. Ali plae nije bilo ni njemu ni vojsci njegovoj od Tira za rad, to ga je uinio za njega. 19 Zato ovako veli svemogui, Gospod: Evo, ja u dati kralju babilonskom Nebukadnezaru Egipat. On e odvui bogata dobra njegova. On ga smije razgrabiti i oplijeniti. To e biti plaa njegovoj vojsci. 20 Kao plau za rad, to ga je uinila, dat u joj Egipat. Za me je radila, govori svemogui Gospod. 21 Na ovaj u dan dati kui Izraelovoj novu snagu i tebi u otvoriti usta meu njima. Tada e oni spoznati, da sam ja Gospod. Ezekiel 30 1 Rije Gospodnja doe mi opet ovako govorei: 2 Sine ovjeji, prorokuj i reci: Ovako veli svemogui Gospod: Jauite, teko danu! 3 Jer je blizu dan, blizu je dan Gospodnji, tamni dan. On e biti

Evo, ja u izai proti tebi, Sidone, i proslavit u se usred tebe. Spoznat e se, da sam ja Gospod, kad odrim sud na njemu i pokaem se svet na njemu. 23 Poslat u kugu proti njemu i krvoprolie na ulice njegove. Pobijeni e padati usred njega od maa, to bjesni proti njemu unaokolo. Tada e se spoznati, da sam ja Gospod. 24 Kui Izraelovoj nee vie biti trn, koji mui, ni alac vie, koji boli kod svih unaokolo, koji ih preziru. Spoznat e, da sam ja Gospod. 25 Ovako veli svemogui Gospod: Kada skupim kuu Izraelovu iz naroda, meu koje je razasuta, tada u se na njima pokazati kao svet pred oima naroda, i oni e stanovati u svojoj zemlji, koju sam dao slugi svojemu Jakovu. 26 Mirno e stanovati u njoj, gradit e kue i sadit e vinograde. Mirno e stanovati u njoj, kad izvrim sud na svima, koji su ih prezirali unaokolo. Tada e se spoznati, da sam ja Gospod, Bog njihov. Ezekiel 29 1 U desetoj godini, u desetom mjesecu, dvanaesti dan toga mjeseca doe mi rije Gospodnja ovako govorei: 2 Sine ovjeji, upravi lice svoje prema faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj proti njemu i proti svemu Egiptu! 3 Reci ovo: Ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u izai proti tebi, faraone, kralju egipatski, ti krokodile veliki! Ti lei meu nilskim rukavima svojim i govori: Moj je Nil; ja sam sebe samoga nainio. 4 Ja u metnuti kuke u eljusti tvoje i uinit u da se ribe nilskih rukava tvojih nahvataju na ljuske tvoje, i izvui u te ih nilskih rukava tvojih zajedno sa svima ribama nilskih rukava tvojih, to su se nahvatale na ljuskama tvojim. 5 Tada u te baciti u pustinju sa svima ribama nilskih rukava tvojih. Na kopnu e podlei, nee se dignuti ni pokopan biti, ivotinjama divljim i pticama nebeskim dat u te da te pojedu. 6 Tada e svi stanovnici egipatski spoznati, da sam ja Gospod. Oni, su samo tap od trske kui Izraelovoj. 7 Kad te oni uzmu u ruku, ti se rascjepka i rasijee im sve rame, i kad se oni naslone na te, ti se prebije i potrese im itavo tijelo. 8 Zato ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u pustiti na te ma i unitit u u tebi ovjeka i stoku. 9 Egipat e postati pustinja i pusto i

Ezekiel
vrijeme kazne narodima. 4 Ma e doi u Egipat; u Kuu e vladati tjeskoba vrlo bolna, kad stanu padati pobijeni Egipani, kad se budu odvlaila velika dobra njihova i raskopavali temelji njihovi. 5 Ku, (Etiopija) Put, (Libija) Lud, (Lidija) sva mjeavina naroda, Kub i drugi saveznici popadat e s njima od maa. 6 Ovako veli Gospod: Popadat e potpornji Egipta, i sruit e se ponosna mo njegova. Od Migdola do Siene popadat e od maa ljudi njegovi, govori svemogui Gospod. 7 Zemlja e njegova biti najpustija od svih zemalja i gradovi njegovi najpustiji od svih gradova. 8 Oni e spoznati, da sam ja Gospod, kad stavim oganj na Egipat i svi se pomonici njegovi satru. 9 U onaj e dan ii preda mnom poslanici na laama, da trgnu Kuite iz bezbrinosti njihove. Tjeskoba vrlo bolna doi e na njih kao na nesretni dan Egipta; jer evo, on je doao. 10 Ovako veli svemogui Gospod: Uinit u kraj Ijudstvu u Egiptu rukom Nebukadnezara, kralja babilonskoga. 11 On i narod njegov, najokrutniji izmeu naroda, doi e i zemlju e poharati. Trgnut e ma svoj na Egipat i napunit e zemlju pobijenih. 12 Isuit u rijeke Nila i predat u zemlju u ruke zlikovcima. Opustit u zemlju i sve, to je u njoj, rukom tuinaca. Ja, Gospod, to sam rekao. 13 Ovako veli svemogui Gospod: Unitit u idole i potrt u kumire u Nofu. Nee vie biti kneza iz Egipta. Pustit u strah u Egipat, 14 Opustoit u Patros, stavit u oganj na Soan i izvrit u sud na Nou. 15 Izlit u gnjev svoj na Sin, bedem Egipta, i istrijebit u ljudstvo u Nou. 16 Stavit u oganj na Egipat. Sin e se previjati od tjeskobe. Nof e se osvojiti i zidovi e joj se sruiti. 17 Mladi ratnici iz Avena i Pit-Beseta popadat e od maa, i sve e ostalo otii u ropstvo. 18 U Tafnisu e dan pomrati, kad ondje polomim ezla Egipta, i kad se u njemu uini kraj ponosnom sjaju njegovu. Oblak e ga pokriti. Gradovi e njegovi otii u ropstvo. 19 Tako u izvriti kazneni sud na Egiptu, i oni e spoznati, da, sam ja Gospod. 20 U jedanaestoj godini, u prvom mjesecu, sedmi dan toga mjeseca doe mi rije Gospodnja ovako govorei: 21 Sine ovjeji, ja sam slomio miicu

606

faraonu, kralju egipatskom. Eto, ona se vie ne zavija. Ne uzima se lijek, i ne mee se zavoj na nju, da bi opet postala jaka i mogla drati ma. 22 Zato ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u izai proti faraonu, kralju egipatskom, i razmrskati mu obadvije muice, zdravu i slomljenu, i izbit u mu ma iz ruke. 23 Razasut u Egipane meu narode i razagnati ih po zemljana. 24 A ukrijepit u miice kralju babilonskom i dat u mu svoj ma u ruku. A polomit u miicu faraonu, da jeca pred njim kao ovjek teko ranjen. 25 Miice kralju babilonskom ukrijepit u, a faraonu e miice klonuti. Saznat e, da sam ja Gospod, kad dadnem ma svoj u ruka kralju babilonskom, da njim zamahne na Egipat. 26 Razasut u Egipane meu narode i razagnati ih po zemljama. Spoznat e, da sam ja Gospod. Ezekiel 31 1 U jedanaestoj godini, u treem mjesecu, prvi dan toga mjeseca doe mi rije Gospodnja ovako govorei: 2 Sine ovjeji, kai faraonu, kralju egipatskom, i mnotvu njegovu: Na to si nalik u veliini svojoj? 3 Eto, Asiriji je bio kao cedar na Libanonu, lijepih grana, sjenasta lia, visoka rasta. Vrh mu je dopirao do u oblake. 4 Voda ga je uinila velikim, bezdana ga je uzvisila. Rijeke su njezine tekle oko njegova stabla, i putala je potoke svoje k svim drvetima poljskim. 5 Zato je rast njegov nadvisio sva drveta poljska. Umnoili se ogranci njegovi, produljile se grane njegove zbog obilne vode, rastao je u irinu. 6 Na granama su njegovim vijale gnijezda svakojake ptice nebeske. Pod ograncima su njegovim svakojake ivotinje poljske legle mlade svoje. 7 Bio je lijep veliinom svojom s dugim granjem svojim, jer je korijen njegov imao vodu obilnu. 8 Cedri vrtu Bojem uti ga mogli zakloniti. empresi sa svojim granama nijesu mu se mogli izjednaiti. Makljeni nijesu imali takve grane kao on. U vrtu Bojem nije se moglo nijedno drvo mjeriti s njim u ljepoti. 9 Uinio sam ga lijepa mnotvom grana njegovih. Zavidjela su mu sva drveta edenska u vrtu Bojem. 10 Zato ovako veli svemogui Gospod: Jer je bio visoka rasta i pruio vrh svoj do u oblake i ohol postao zbog veliine svoje,

607

Ezekiel
etom mnogih naroda, koji te izvlae lovnom mreom mojom. 4 Bacit u te tada na zemlju, krhnut u te na tvrdu zemlju. Pustit u sve ptice nebeske da sjedaju na te i nasitit u tobom ivotinje sa sve zemlje. 5 Donijet u meso tvoje na gore i napunit u doline strvinom tvojom. 6 Napojit u zemlju krvlju tvojom do na gore. Korita e rijena biti puna tebe. 7 Kad se ti ugasi, zastrijet u nebo, i zvijezde u njegove pomraiti. Sunce u zastrijeti oblacima, i mjesec nee vie svijetliti svjetlou svojom. 8 Sva u svjetila na nebu pomraiti za tobom i razastrijet u tamu nad zemljom tvojom, govori svemogui Gospod. 9 Ustrait u mnoge narode, kada donesem meu narode tvoje pobijene, u zemlje, kojih ne pozna. 10 Mnoge u narode zbog tebe grozom napuniti. Kraljevi e se njihovi zgroziti od tebe, kad mahnem maem svojim pred oima njihovim. Svi e svaki as drhtati za svoj ivot na dan tvojega pada. 11 Jer ovako veli svemogui Gospod: Ma kralja babilonskoga doi e na te. 12 Maem ratnika sruit u veliki narod tvoj, jer su oni najljui meu narodima Oni e poharati sjaj Egipta. Sve e mnotvo njegovo propasti. 13 Potrt u svu stoku njegovu pokraj mnogih voda. Nee ih vie mutiti noga ovjeja, niti e ih mutiti papak kakve ivotinje. 14 Tada u razbistriti vode njihove i uinit u da teku rijeke njihove kao ulje, govori svemogui Gospod. 15 Kad uinim pustinjom Egipat, kad opusti zemlja, hude bez svega to je u njoj, kad pobijem sve stanovnike njezine, tada e im biti jasno, da sam ja Gospod. 16 Ovo je tualjka, to e se zapjevati, i keri e je narodne pjevati. Pjevat e je nad Egiptom i nad mnogim narodom njegovim, govori svemogui Gospod. 17 U dvanaestoj godini, u prvom mjesecu, petnaesti dan toga mjeseca doe mi rije Gospodnja ovako govorei: 18 Sine ovjeji, zaponi tualjku za mnogim narodom Egipta i opjevaj njegov i silnih naroda silazak u podzemni svijet, k onima, koji su sili u jamu! 19 Od koga si u em ljepi? Sii i spavaj s neobrezanima! 20 Oni e pasti posred pobijenih maem. Ma je ve dat: privucite Egipat i sve mnotvo njegovo! 21 Voe ratnika govorit e ispred

11 Zato sam ga dao u ruke najjaemu meu narodima Taj e uiniti s njim po mjeri zloe njegove. Odbacio sam ga. 12 Tada su ga posjekli tuinci, najljui izmeu naroda, i ostavili ga. Na gore i u doline sve popadale su grane njegove. Ogranci su njegovi leali polomljeni po svim gudurama u zemlji. Svi narodi zemaljski otidoe iz sjene njegove i pustie ga da lei. 13 Na njemu poruenom nastanile se svakojake ptice nebeske. Na granama njegovim stanovale su svakojake ivotinje poljske. 14 Nijedno drvo kraj vode da se vie ne bi dizalo previsoko u svojemu rastu i vrha svojega da ne bi prualo do u oblake! Od silnika, to piju vodu, da se vie ne bi ni jedan oholio visinom svojom, jer su svi posveeni smrti, moraju dolje u podzemni svijet, dolje k ljudima, to su sili u jamu. 15 Ovako veli svemogui Gospod: U lan, kada je siao u svijet mrtvih, uinio sam da tuguje nad njim bezdana, zaustavio sam rijeke njezine. Silne su vode stale. Zbog njega zaogrnuo sam Libanon u odjeu alosti. Sva su drveta poljska povenula za njim. 16 Tutnjavom pada njegova stresao sam narode, kad sam ga sruio u svijet mrtvih, k onima, koji su sili u jamu. Tada su se utjeila u svijetu mrtvih sva drveta edenska, najizabranija i najbolja na Libanonu, sva, to su pila vodu. 17 I oni su sili s njim dolje u svijet mrtvih, k onima, to su pobijeni maem, i pomonici njegovi, to su stanovali u sjeni njegovoj meu narodima. 18 S kojim izmeu drveta edenskih mogao si se prispodobiti sjajem i veliinom? A ipak e biti sruen s drvetima edenskim u podzemni svijet. Leat e usred neobrezanih, s onima, to su pobijeni maem. To je faraon i sve mnotvo njegovo; govori svemogui Gospod. Ezekiel 32 1 U dvanaestoj godini, u dvanaestom mjesecu, prvi dan toga mjeseca doe mi rije Gospodnja ovako govorei: 2 Sine ovjeji, izdigni tualjku za faraonom, kraljem egipatskim, i reci mu: Laviu meu narodima, ti si bio i propao! A bio si ipak kao krokodil u moru: trcao si vodu iz nozdrva svojih, mutio si vodu nogama svojim, ritao si se na valove njezine. 3 Ovako veli svemogui Gospod: Razapet u mreu svoju nad tobom s

Ezekiel
carstva mrtvih njemu s pomonicima njegovim: Oni su sili, oni tu lee, neobrezani, maem pobijeni. 22 Ondje je Asirija i eta njegova i okolo groba njegova. Svi su pobijeni, pali od maa. 23 Grobovi njegovi lee u dnu najdubljem. eta, njegova lei okolo groba njegova. Svi su pobijeni, pali od maa, oni, koji su neko zadavali strah u zemlji ivih. 24 Ondje je Elam i sve mnotvo njegovo okolo groba njegova. Svi su pobijeni, pali od maa, koji su neobrezani sili u podzemni svijet, koji su neko zadavali strah u zemlji ivih i sada nose sramotu svoju s onima, koji su sili u jamu. 25 Usred pobijenih namjestili su postelju njemu sa svim mnotvom njegovim. Grobovi su njihovi okolo njega. Svi su neobrezani, pobijeni maem; jer su zadavali strah u zemlji ivih. Sada nose sramotu svoju s onima, koji su sili u jamu; metnuti su usred pobijenih. 26 Ondje je Meek i Tubal i sve mnotvo njihovo. Grobovi su njihovi okolo njih. Svi su neobrezani, pali od maa, oni, koji su neko zadavali strah u zemlji ivih. 27 Oni re lee s junacima, koji su pali u davnoj davnini, koji su sili u svijet mrtvih u ratnoj spremi svojoj, kojima su metnuti pod glavu maevi njihovi krivnja je njihova na kostima njihovim, jer je strah od tih junaka bio vladao u zemlji ivih. 28 I ti e biti satrven usred neobrezanih i spavat e s pobijenima maem. 29 Ondje je Edom, kraljevi njegovi i svi knezovi njegovi, koji su unato junatvu svojemu metnuti meu pobijene maem. Oni lee sad s neobrezanima i s onima, koji su sili u jamu. 30 Ondje su svi knezovi sjevera i svi Sidonci koji su sili k pobijenima, pobijeni unato strahovitosti svojoj. Oni su osramoeni unato junatvu svojemu. Sad lee ondje, neobrezani, s pobijenima maem i nose sramotu svoju s onima, koji su sili u jamu. 31 Njih e vidjeti faraon i utjeit e se nad svim mnogim narodom svojim. Maem je pobijen faraon sa svim narodom svojim, govori svemogui Gospod. 32 Jer je zadavao strah u zemlji ivih. Zato e se metnuti usred neobrezanih, s ubijenima maem, faraon i sav mnogi narod njegov, govori svemogui Gospod.

608

Ezekiel 33 1 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 2 Sine ovjeji, govori sinovima naroda svojega i kai im: Kad pustim na koju zemlju ma, i narod one zemlje uzme koga izmeu sebe i postavi ga sebi za straara, 3 I on vidi mad gdje dolazi na zemlju, zatrubi u trubu i opomene narod, 4 I ako tko uje glas trube, a ne dadne se opomenuti, i ma doe i pogubi ga: krv e njegova doi na l glavu njegovu. 5 On je uo glas trube, a nije se dao opomenuti; krv e njegova doi na njega A onaj je opomenuo i duu je svoju spasio. 6 Ako li straar vidi ma gdje dolazi i ne zatrubi u trubu, i narod ne bude opomenut, i ma doe i pogubi koga izmeu njih, taj e dodue poginuti za svoju krivnju, ali u krv njegovu iskati iz ruke straareve. 7 I ja sam tebe, sine ovjeji, postavio straarem kui Izraelovoj. Kad uje rije iz mojih usta, opominji ih u moje ime! 8 Kad kaem bezboniku: Bezbonie, mora poginuti, a ti to ne kae, da odvrati bezbonika od zla puta njegova, taj e bezbonik dodue poginuti za svoju krivnju, ali u krv njegovu iskati iz tvoje ruke. 9 Ako li si opomenuo bezbonika, da se vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa svoga puta, on e poginuti za svoju krivnju, a ti si spasio ivot svoj. 10 A ti, sine ovjeji, reci kui Izraelovoj: Ovako ste vi govorili: Zlodjela naa i grijehi nai na nama su; zbog njih propadamo. Kako bismo mogli jo ivjeti? 11 Reci im: Tako bio ja iv, govori svemogui Gospod, nije mi milo da umre bezbonik, nego da se vrati bezbonik sa, svoga puta i da ivi. Vratite se, vratite se sa zlih putova svojih, jer zato hoete umrijeti, kuo Izraelova? 12 Zato, sine ovjeji, reci sinovima naroda svojega: Pravednost pravednika nee ga spasiti u dan, kad sagrijei, i bezbonost bezbonika nee ga upropastiti u dan, kad se vrati od bezbonosti svoje. Ali i pravednik ne moe zbog pravednosti svoje ostati na ivot u dan, kad sagrijei. 13 Kad obeam pravedniku, da e ostati na ivotu, i on se osloni na pravednost svoju i uini zlo, nee se vie spominjati sva pravednost njegova; zbog grijeha, to ga je uinio, umrijet e. 14 Ako li kaem bezboniku: Mora

609

Ezekiel
sinovi naroda tvojega na zidovima i na kunim vratima i govore meu se jedan drugome ovako: Doite i ujte, kakva rije izae od Gospoda! 31 Tada dolaze k tebi listom, sjedaju pred tobom kao narod moj i sluaju rijei tvoje, ali ih ne izvruju, slatki su u svojim ustima, a srce njihovo ide za nepravednim dobitkom. 32 Eto, ti si im kao kakav umiljat pjeva, koji ima lijep glas i krasno udara u ice. Sluaju rije tvoje, ali ih ne izvruju. 33 Ali kad to doe - a evo dolazi - onda e spoznati, da je bio prorok meu njima. Ezekiel 34 1 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 2 Sine ovjeji, prokuj proti pastirima Izraelovim, prorokuj i reci njima, pastirima! Ovako veli svemogui Gospod: Teko pastirima Izraelovim, koji pasu sami sebe! Ne treba li da pastiri pasu stado? 3 Troite mlijeko i odijevate se vunom. Tovne ivotinje koljete, a stada ne pasete. 4 Slabih ivotinja ne krijepite, bolesnih ne lijeite, ranjenih ne zavijate, odagnalih ne dovodite natrag, izgubljenih ne traite, nego ih gazite estinom i silom. 5 Stado se moje rasipa, jer nema pastira, i svima divljim ivotinjama slui za hranu. Ono se rasipa; 6 Po svim gorama i na svakom visokom humu luta naokolo stado moje. Po svoj zemlji razasuto je stado moje. A nitko ga ne trai, nitko se ne brine za njega. 7 Zato, pastiri, ujte rije Gospodnju! 8 Tako ja bio iv! govori svemogui Gospod. Jer je stado moje ostalo za grabe i stado moje postalo za hranu divljim ivotinjama, i nije bilo pastira, i pastiri se moji nijesu brinuli za stado moje, nego su pastiri moji pasli sami sebe, a ne stado moje, 9 Zato, pastiri, ujte rije Gospodnju! 10 Ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u izai proti tim pastirima i iskat u stado svoje iz njihove ruke. Uinit u kraj pastirskoj slubi njihovoj. Nee vie pastiri pasti sami sobe. Otet u stado svoje iz ralja njihovih. Nee im vie sluiti za hranu. 11 Jer ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u se sam zauzeti za stado svoje i gledati ga. 12 Kao to pastir gleda stado svoje, kad je kod ovaca svojih razasutih, tako u i ja gledati ovce svoje i oslobodit u ih iz svih mjesta, kamo su se razasuli,

umrijeti, i on se obrati od grijeha svojega i ini pravo i pravednost, 15 Povrati zalog, vrati oteto, hodi po zapovijedima, to vode k ivotu, i vie ne ini nepravde, o e ostati na ivotu i nee umrijeti 16 Svih grijeha njegovih, to ih je poinio, nee se vie spominjati; inio je pravo i pravednost; ivjet e. 17 Ipak govore sinovi naroda tvojega: Put Svemoguega nije pravedan. Ali njihov put nije pravedan. 18 Kad se pravednik odvrati od pravednosti svoje i ini nepravdu, umrijet e zbog toga. 19 A kad se bezbonik odvrati od svoje bezbonosti i ini pravo i pravednost, ostat e na ivotu zbog toga. 20 A vi govorite: Put Svemoguega nije pravedan. Svakoga u od vas, kuo Izraelova, suditi po putovima njegovim. 21 U dvanaestoj godini, u desetom mjesecu, peti dan toga mjeseca nakon naega odvoenja doe k meni jedan bjegunac iz Jerusalema i javi: Grad je zauzet. 22 A ruka je Gospodnja bila dola na me ve prije dolaska bjeguneva. On je bio otvorio usta moja, prije nego je onaj ujutro doao k meni. Otkako su usta moja bila tada otvorena, nijesam vie nikada zanijemio. 23 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 24 Sine ovjeji! Koji stanuju u ruevinama u zemlji Izraelovoj, govore ovako: Abraham je bio jedan jedini i dobio je u posjed zemlju. A nas je mnogo, nama je data zemlja u posjed. 25 Zato im reci: Ovako veli svemogui Gospod: Vi jedete meso s krvlju, podiete oi k idolima svojim i prolijevate krv, i hoete da uzmete u posjed zemlju? 26 Podupirete se na ma, inite gadove i skvrnite svali enu drugoga i hoete da uzmete u posjed zemlju? 27 Ovako im reci: Ovako veli svemogui Gospod: Tako ja iv bio! Koji stanuju u ruevinama, popadat e od maa, i tko je vani, dat e se divljim ivotinjama da ga izjedu, i tko se zadrava u skrovitima i peinama, od kuge e umrijeti. 28 Zemlju u uiniti pustinjom i pustoi, i nestat e ponosnog sjaja njezina. Opustjet e gore Izraelove, i nitko vie nee prolaziti njima. 29 Tada e oni spoznati, da, sam ja Gospod, kad uinim zemlju pustinjom i pustoi zbog svih gadova njihovih, to su ih poinili. 30 O tebi se, sine ovjeji, razgovaraju

Ezekiel
kad je bilo mrano i tamno. 13 Izvest u ih iz naroda, i pokupit u ih iz zemalja, i dovest u ih natrag u zemlju njihovu. Past u ih na gorama Izraelovim, u dolinama i po svim krajevima naseljenim u zemlji. 14 Vodit u ih na dobru pau. Na visokim gorama Izraelovim bit e panjak njihov. Ondje e poivati na dobru panjaku i imat e masnu pasu na gorama Izraelovim. 15 Ja u sam pasti stado svoje i ja u ih sam odmarati, govori svemogui Gospod. 16 Zalutale u traiti, odagnane natrag dovesti, ozlijeene zaviti, bolesne okrijepiti i zdrave i jake uvati. Past u ih, kako je pravo. 17 A vi, stado moje, ovako govori svemogui Gospod, vidite, ja u tada suditi izmeu ovce i ovce, izmeu ovnova i jaraca. 18 Zar vam nije dosta; da pasete na najboljoj pasi? Zar morate, to jo ostane od vae pae, pogaziti nogama? Zar vam nije dosta, da pijete najistiju vodu? Zar morate, to ostane, zamutiti nogama svojim? 19 Moraju li zar moje ovce to popasti, to pogaze noge vae, i to piti, to pomute noge vae? 20 Zato im ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u onda suditi iz meu ovaca debelih i ovaca mravih. 21 Jer vi bokovima i ramenima otiskujete slabe ovce i rogovima ih svojim bodete, dok ih ne istjerate, 22 Zato u ja pomoi stadu svojemu, da vam vie ne bude za plijen, i sudit u izmeu ovce i ovce. 23 Podignut u im jednoga pa stirs, koji e ih pasti, svojega slugu Davida; on e ih pasti i bit e im pastir. 24 I ja, Gospod, bit u Bog njihov, i moj sluga David bit e knez meu njima. Ja, Gospod, to sam rekao. 25 Uinit u s njima zavjet mira i divlje u ivotinje istrijebiti iz zemlje tako, da u pustinji mognu stanovati sigurno i spavati po umama. 26 Podijelit u blagoslov njima i zemlji oko gore svoje i putat u dad na vrijeme; blagoslovljen e to biti dad. 27 Drveta e poljska donositi svoje plodove, i zemlja e davati svoj prihod. Stanovat e sigurno na svojoj grudi i spoznat e, da sam ja Gospod, kad polomim palice jarma njihova i izbavim ih iz ruke onih, koji ih zarobie. 28 Nee vie biti plijen narodima. ivotinje zemaljske nee ih vie jesti, nego e ivjeti sigurno, i nitko ih nee plaiti.

610

29 Uinit u da im nikne obilat nasad. Nitko vie u zemlji nee umirati od gladi Nee vie podnositi sramote od naroda. 30 Tada e spoznati, da sam ja, Gospod, Bog njihov, s njima, i da su oni, kua Izraelova, moj narod, govori svemogui Gospod. 31 Jer vi ste stado moje, stado pae moje, si ljudi, a ja sam Bog va, govori svemogui Gospod. Ezekiel 35 1 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 2 Sine ovjeji, upravi lice svoje prema gori Seiru i prorokuj o njemu, i reci mu: 3 Ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u izai proti tebi, goro Seire! Dignut u ruku svoju na te i uinit u te pustinjom i pustoi. 4 Gradove u tvoje poruiti, i ti e postati pustinjom. Tada e spoznati, da sam ja Gospod. 5 Jer si nosio vjeno neprijateljstvo i sinove si Izraelove predao mau u vrijeme njihove nesree, kad je krivnja dovela svretak njihov, 6 Zato, tako ja iv bio!, govori svemogui Gospod, uinit u da se krvavi, jer nisi mrzio krv, krv e te progoniti. 7 Uinit u goru Seir pustinjom i pustoi i sve na njoj potrti, to tamo dolazi i prolazi. 8 Napunit u bregove njezine pobijenima. Na humovima tvojim i u dolinama tvojim i u svim gudurama tvojim padat e pobijeni od maa. 9 Uinit u te vjenom pustinjom, i gradovi e tvoji ostati nenastanjeni. Tada ete spoznati, da sam ja Gospod. 10 Jer si govorila: Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit e moje, i mi emo ih uzeti u posjed, ako i boravi Gospod ondje, 11 Zato, tako ja iv bio, govori svemogui Gospod, uinit u s tobom po revnosti gnjeva tvojega, kojom si radila iz mrnje svoje prema njima. Dat u im da me spoznaju, kad ti budem sudio. 12 Tada e spoznati, da sam ja Gospod. uo sam sve psovke tvoje, to si ih izbacila proti gorama Izraelovim, kad si rekla: Puste lee i nama su dane da ih jedemo. 13 Svojim ste se ustima veliali suprot meni i govorili ste drzovito proti meni. uo sam to dobro. 14 Ovako veli svemogui Gospod: Na radost sve zemlje tebe u opustoiti. 15 Kako si se ti radovala, to je opustjela batina kue Izraelove, tako

611

Ezekiel

u i tebi uiniti. Pustinja e postati, naroda svojega nee vie initi bez goro Seire, i sav kolik Edom! Tada e djece, govori svemogui Gospod. spoznati, da sam ja Gospod. 15 Neu dati da dulje slua sramotu od neznaboaca, i ruga od naroda Ezekiel 36 nee vie podnositi. Na rodu svojemu 1 Ti, sine ovjeji, prorokuj o gorama nee vie otimati djece njegove,, Izraelovim i reci: Gore Izraelove, ujte govori svemogui Gospod. rije Gospodnju! 16 Rije Gospodnja doe mi ovako 2 Ovako veli svemogui Gospod: Jer je govorei: neprijatelj govorio o vama: Ha, vjene 17 Sine ovjeji, kad je kua Izraelova visine postadoe svojina naa, stanovala jo u zemlji svojoj, tada je 3 Zato prorokuj i reci: Ovako veli oni oskvrnie svojim putovima i svojim svemogui Gospod: Jer su vas djelima. Kao neist krvotok bio je pustoili i traili vas odasvud, dok ne preda mnom put njihov. dooste u posjed jo preostalim 18 Tada sam izlio gnjev svoj na njih narodima i ne padoste u brbljanje zbog krvi, to su je prolili u zemlji, i jezicima i u govorkanje ljudima, zbog idola njihovih, kojima su je 4 Zato, gore Izraelove, ujte rije oskvrnili. svemoguega Gospoda! Ovako veli 19 Razasuo sam ih meu narode; bili svemogui Gospod gorama i su razagnani po zemljama. Po humovima, dolinama i gudurama putovima njihovim i po djelima pustim ruevinama i ostavljenim njihovim sudio sam im. gradovima, to postadoe plijen i 20 Kad su doli k narodima, oskvrnili podsmijeh jo preostalim narodima su, kamo su god doli, sveto ime moje, unaokolo. jer se govorilo o njima: To je narod 5 Zato ovako veli svemogui Gospod: Gospodnji, a ipak su morali izai iz Zaista, u estokom ognju govorim zemlje njegove. proti jo preostalim narodima i proti 21 Tada mi se saalilo zbog svetoga svemu Edomu. Oni hoe da uzmu u imena mojega, da ga je bila oskvrnila posjed zemlju moju srcem zloradim, kua Izraelova kod svih naroda, kamo duom punom prezira, i da je oplijene. je dola. 6 Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj i reci 22 Zato rei kui Izraelovoj: Ovako veli gorama i humovima, dolinama i svemogui Gospod: Zbog vas, kuo gudurama: Ovako veli svemogui Izraelova, ne inim ja to, nego zbog Gospod: Zaista, u ljutoj revnosti svetoga imena svojega, koje ste govorim, jer morate podnositi porugu oskvrnili kod naroda, kamo ste doli. naroda. 23 Ja u opet uiniti svetim veliko ime 7 Zato, ovako veli svemogui Gospod, svoje, koje je bilo oskvrnjeno kod ja podiem ruku svoju na prisegu: naroda, koje ste vi oskvrnili kod njih. Narodi oko vas nosit e porugu svoju! Narodi e spoznati, da sam ja Gospod, 8 A vi, gore Izraelove, pustite da se govori svemogui Gospod, kada se na pomlade grane vae! Nosite plod svoj vama pokaem svetim pred njima. narodu mojemu Izraelu; jer e se skoro 24 Ja u vas uzeti iz naroda i pokupit vratiti. u vas iz svih zemalja i dovesti vas 9 Jer evo, dolazim k vama i okreem se natrag u vau zemlju. k vama. Vi ete opet biti zasijevane i 25 Pokropit u vas vodom istom, da saene. budete isti. Oistit u vas od svih 10 Umnoit u na vama ljude, kuu neistoa vaih i od svih idola vaih. Izraelovu svu koliku. Gradovi e se 26 Dat u vam novo srce i nov u duh opet naseliti i ruevine e se iznova metnuti u nutrinu vau. Odstranit u posagraditi. kameno srce iz grudi vaih i dat u 11 Umnoit u na vama ljude i stoku. vam srce od mesa. Bit e mnogobrojni i plodni. Naselit u 27 Duh svoj metnut u u nutrinu vau vas kao u prolosti i uinit u vam i uinit u, da hodite po mojim dobra vie nego prije. Tada ete zapovijedima i da tono izvrujete spoznati, da san ja Gospod. zakone moje. 12 Uinit u da opet po vama idu ljudi, 28 Stanovat ete u zemlji, koju sam dao narod moj Izrael. Oni e te uzeti u ocima vaim, i bit ete narod moj, i ja posjed. Ti e biti batina njihova i u biti Bog va. nee im vie otimati djece njihove. 29 Oslobodit u vas od svih neistoa 13 Ovako veli svemogui Gospod: Jer vaih. Zapovjedit u itu i umnoiti ga, govore o tebi: Ti prodire ljude i i neu dati da doe glad na vas. vlastiti narod svoj ini bez djece, 30 Umnoit u plod na drveu i rod na 14 Zato nee vie prodirati ljudi i poljima, da ne morate vie podnositi

Ezekiel
sramote meu narodima zbog gladi. 31 Tada ete se spomenuti zlih putova svojih i djela svojih to nijesu bila dobra. Vi ete pred sobom samima osjetiti gnusobu zbog svojih grijeha i gadova. 32 Ne inim to zbog vas, govori svemogui Gospod, neka to znate! Postidite se i zarumenite se zbog putova svojih, kuo Izraelova! 33 Ovako veli svemogui Gospod: U dan, kad vas oistim od svih grijeha vaih, iznova u naseliti gradove, i ruevine e se opet sagraditi, 34 Opustoena zemlja, to je prije pusta leala pred oima svih prolaznika, opet e se obraivati. 35 Rei e se: Zemlja ova, to je bila pusta, postala je kao vrt edenski, i gradovi to su leali u ruevinama, pusti i opustoeni bili, sada su dobro utvreni. 36 Narodi, to su preostali okolo vas, spoznat e da sam ja, Gospod, taj, koji je razoreno iznova sagradio i opustoeno opet zasadio. Ja, Gospod, to sam rekao i to u izvriti. 37 Ovako veli svemogui Gospod: l to e me zamoliti kua Izraelova, da im uinim: umnoit u ih ljudima kao ovce. 38 Kao svetite od rtvenih ovaca, kao Jerusalem na blagdane njegove od ovaca, tako e opustoeni gradovi biti puni stada ljudi. Tada e se spoznati, da sam ja Gospod. Ezekiel 37 1 Ruka Gospodnja doe nad na me. Gospod me izvede u duhu i postavi me usred doline, to je bila puna mrtvakih kostiju. 2 Provede me pokraj njih unaokolo. I gle, bilo ih je vrlo mnogo po dolini, bile su sasvim suhe. 3 On me upita: Sine ovjeji, mogu li opet oivjeti ove mrtvake kosti? Ja odgovorih: Svemogui Gospode, ti zna. 4 Tada mi ree: Prorokuj o tim kostima i kai im: Suhe kosti, ujte rije Gospodnju! 5 Ovako govori svemogui Gospod ovim kostima: Gle, ja u metnuti u vas duh, da oivite. 6 Napravit u vam ile, i uiniti da vam uzraste meso, i navui u na vas kou, i ulit u vam duh, da oivite. Tada ete spoznati, da sam ja Gospod. 7 Ja sam prorokovao, kako mi je bilo zapovjeeno. Tada je nastao suanj, kad sam prorokovao. Bio je tropot, i kostiju su se pribirale, jedna uz drugu. 8 Vidio sam, kako na njima uzrastoe

612

ile i meso, i kako se na njih navue koa. Ali jo nije bilo duha u njima. 9 On mi ree: Prorokuj duhu, prorokuj, sine ovjeji! Reci duhu: Ovako veli svemogui Gospod: Due, doi od etiri vjetra, zadahni ove usmrene, da opet oiviju! 10 I kad sam prorokovao, kako mi je bio zapovjedio, doe duh u njih. One oivjee i postavie se na svoje noge, jedna silno velika vojska. 11 On mi ree: Sine ovjeji, ove su kosti sva kua Izraelova. One govore: Kosti su nae posahnule; nada je naa prola; nema nita od nas. 12 Zato prorokuj i kai im: Ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u otvoriti grobove vae i vas, narode moj, izvesti iz grobova i dovesti vas natrag u zemlju Izraelovu. 13 Spoznat ete, da sam ja Gospod, kad otvorim grobove vae, i vas, narode moj, izvedem iz grobova vaih, 14 Uinit u da doe u vas duh moj, da oivite, i naselit u vas opet u vaoj zemlji. Tada ete spoznati, da sam ja, Gospod, to rekao i izvrio, govori Gospod. 15 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 16 Ti, sine ovjeji, uzmi jedno drvo i napii na njemu: Juda i sinovi Izraelovi, saveznici njegovi! Uzmi jo jedno drvo i napii na njemu: Josip, drvo Efraimovo, i sva kua Izraelova, saveznici njegovi 17 Sastavi obadvoje u jedno drvo! Neka budu jedna cjelina u tvojoj ruci! 18 Kad te upitaju sinovi tvoga naroda: Hoe li nam objasniti, to misli stim? 19 Odgovori im: Ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u uzeti drvo Josipovo, to je u Efraimovoj ruci, i ono plemena Izraelovih, saveznika njegovih, i sastavit u ga s drvetom Judinim i tako ih uiniti jednim jedinim drvetom, tako da budu jedna cjelina u mojoj ruci. 20 Drveta, na kojima si napisao, drat e u svojoj ruci pred njihovim oima 21 I reknut e im: Ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u uzeti sinove Izraelove iz naroda, kamo su otili, i skupit u ih sa svih strana i dovesti ih natrag u zemlju njihovu. 22 Uinit u ih jednim jedinim narodom u zemlji, na gorama Izraelovim. Jedan e kralj vladati nad svima njima. Nee vie biti dva naroda i nee vie biti razdijeljeni u dva kraljevstva. 23 Nee se vie skvrniti idolima svojim i gnusobama bogovima svojim niti

613

Ezekiel
onaj dan podignut e se zle misli u tvojemu srcu, i smiljat e lou osnovu. 11 Mislit e: Uzai u u zemlju, koja je otvorena i neutvrena. Doi u k onima, koji ivu sigurno i mirno, koji svi stanuju bez zidova i nemaju ni prijevornica ni vrata, 12 Da naplijenim plijena i nagrabim grabea, da stavim ruku svoju na ruevine, to su opet naseljene, na narod, koji je bio opet skupljen iz naroda, opet sebi stekao imanje i dobro, koji prebiva u sreditu zemlje. 13 eba i Dedan i trgovci tariki i svi prodavci njihovi reknut e ti: Dolazi zacijelo, da plijeni plijen. Sigurno si skupio vojsku svoju, da grabi grabe, da uzme srebro i zlato, da odnese imanje i dobro, ukratko, da naplijeni bogat plijen. 14 Zato prorokuj, sine ovjeji, i reci Gogu: Ovako veli svemogui Gospod: Zaista, u ono vrijeme, kad e moj narod Izrael stanovati mirno, ti e se podignuti. 15 I iz svojega mjesta na skrajnom sjeveru doi e i mnogi narodi s tobom, svi jaui na konjima, velika eta, silna vojska 16 Podignut e se na moj narod Izraela kao oblak, da pokrije zemlju. Na svretku dana dogodit e se, da te dovedem proti zemlji svojoj, da me spoznaju narodi, kad se pred oima njihovim pokaem kao svet na tebi, Gog! 17 Ovako veli svemogui Gospod: li si onaj, o kojemu sam govorio u prole dane preko sluga svojih, proroka Izraelovih, koji su prorokovali u one dane i godine, da u te dovesti proti njima. 18 U onaj dan, u koji doe Gog proti zemlji Izraelovoj, govori svemogui Gospod, planut e u meni gnjev moj. 19 U revnosti gnjeva svojega, u ognju jarosti svoje velim: Doista, u onaj e dan doi potres velik na zemlju Izraelovu. 20 Pred mojim e licem zadrhtati ribe morske, ptice nebeske, ivotinje poljske i sve, to gmie po zemlji, i svi ljudi, to ivu na zemlji. Gore e se rasprsnuti, hridine e se sruiti i svi e zidovi popadati na zemlju. 21 Dozvat u proti njemu ma po svim gorama svojim, govori svemogui Gospod. Svaki e okrenuti svoj ma proti drugomu. 22 Sudit u mu kugom i krvlju, pljuskom i kamenjem od tue. Oganj i sumpor pustit u na njega i na ete njegove i na mnoge narode, koji su s

kakvim grijehima svojim. Oslobodit u ih od svih grijeha vjerolomstva, u kojima su grijeili, i oistit u ih. Oni e postati narod moj, i ja u biti Bog njihov. 24 Sluga moj David bit e kralj nad njima. Svi e imati samo jednoga pastira. Hodit e po mojim zapovijedima i brino e drati uredbe moje. 25 Stanovat e u zemlji, koju sam dao slugi svojemu Jakovu, u kojoj su stanovali oci njihovi. U njoj e stanovati s djecom svojom i unuadi svojom dovijeka. Sluga moj David bit e knez njihov dovijeka. 26 Sklopit u s njima zavjet mira; bit e to vjean zavjet s njima. Utvrdit u ih i umnoit u ih. Svetite svoje podignut u u sredini njihovoj na vjena vremena. 27 Prebivalite moje bit e kod njih. Ja u biti Bog njihov, i oni e biti narod moj. 28 Tada e narodi spoznati, da sam ja, Gospod, taj, koji posveuje Izraela, kad svetite moje bude u sredini njihovoj dovijeka. Ezekiel 38 1 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 2 Sine ovjeji, upravi lice svoje na Goga u zemlji Magogu, velikog kneza Meeku i Tubalu! Prorokuj proti njemu 3 I reci: Ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u izai proti tebi, Gog, veliki knee Meeku i Tubalu! 4 Primamit u te i stavit u ti kuke u eljusti. Dovest u ovamo tebe i svu vojsku tvoju, konje i konjanike, sve dobro opremljene, veliku etu sa titovima i titiima, sve, koji se bore maem. 5 Perzijanci, Ku (Etiopija) i Put (Libija) meu kojima su, svi sa titom i ljemom. 6 Gomer i sve ete njegove, kua Togarmina, skrajni sjever i sve ete njegove, mnogi su narodi s tobom. 7 Dri se spreman i naoruaj se, ti i sve ete tvoje, to su se skupile oko tebe! Stoj mi spreman na uslugu! 8 Iza mnogo dana dobit e zapovijed. Na svretku godina doi e na jednu zemlju, koja je osloboena od sile maa i skupljena iz mnogih naroda na gore Izraelove, to su bile dugo puste. Bila je izvedena iz naroda. Sada u njoj svi stanuju u sigurnosti. 9 Ti e se podignuti kao bura, doi e kao oblak, da pokrije zemlju, ti i sve ete tvoje i mnogi narodi s tobom. 10 Ovako veli svemogui Gospod: U

Ezekiel
njim. 23 Tako u se pokazati velik i svet i objaviti se pred oima mnogih naroda. Tada e spoznati, da sam ja Gospod. Ezekiel 39 1 Ti, sine ovjeji, prorokuj proti Goga i reci: Ovako veli svemogui Gospod: Doista, ja u izai proti tebi, Gog, veliki knee Meek i Tubal! 2 Primamit u te, vodit u te, povest u te sa skrajnoga sjevera i dovest u te na gore Izraelove. 3 A izbit u ti luk iz lijeve ruke tvoje i prosut u ti strijele iz desne ruke tvoje. 4 Na gorama e Izraelovim pasti, ti i sve ete tvoje i narodi, koji su s tobom. Pticama grabljivicama, svemu, to ima krila, i ivotinjama poljskim dat u te da te izjedu, 5 Na slobodnom e polju pasti; jer ja sam to rekao, govori svemogui Gospod. 6 Oganj u pustiti na Magoga i na, one, koji stanuju bezbrino na obalama. Tada e spoznati, da sam ja Gospod. 7 Sveto ime svoje obznanit u usred naroda svojega Izraela i neu dulje trpjeti, da se skvrni sveto ime moje. Tada e spoznati narodi, da sam ja Gospod, svet u Izraelu. 8 Evo, to e doi i ispunit e se, govori svemogui Gospod. To je dan, za koji sam govorio. 9 Stanovnici gradova Izraelovih izai e i naloit e na oganj oruje, velike i male titove, lukove i strijele, sulice i koplja i spali e ih. Sedam godina loit e ih na oganj. 10 Nee vie trebati drva nositi iz polja ili sjei u umama nego e loiti oruje na oganj. Tako e oplijeniti one, koji su njih oplijenili, i porobiti one, koji su njih porobili, govori svemogui Gospod. 11 U onaj u dan odrediti Gogu mjesto, gdje e biti grob njegov u Izraelu, dolinu putnika, istono od Mrtvoga mora. Ona e u budue zatvarati put putnicima. Ondje e se ukopati Gog i vojska njegova i prozvat e se dolina vojske Gogove. 12 Kua Izraelova imat e posla s ukopavanjem njihovim sedam mjeseci, da oisti zemlju. 13 Sve e puanstvo u zemlji pomoi ukopavati. To e im biti na slavu u onaj dan, kada se proslavim, govori svemogui Gospod. 14 Postavljat e se jednako ljudi, koji e prohoditi zemlju, da ukopavaju mrtvace rastresene jo po zemlji i da tako oiste zemlju. Sedam e mjeseci oni to pretraivati.

614

15 Kad tko prohodi zemlju i vidi kosti ljudske, nainit e kod njih znak, dokle ih ne ukopaju grobari u dolini vojske Gogove. 16 Ime tamonjem gradu bit e Hamona. Tako e se oistiti zemlja. 17 Ti, sine ovjeji, ovako veli svemogui Gospod: Reci pticama, svemu, to ima krila, i svim ivotinjama poljskim: Skupite se, doite ovamo! Skupite se sa svih strana na rtvenu gozbu moju, to u vam je zgotoviti, na veliku rtvenu gozbu na gorama Izraelovim, i jedite mesa i pijte krvi! 18 Jedite mesa junaka, pijte krvi knezova zemaljskih; ovnova, janjaca, jaraca i bikova, sve ugojene stoke baanske! 19 Jedite pretiline, dok se nasitite, pijte krvi, dok se opijete na rtvenoj gozbi mojoj, koju sam ugotovio vama! 20 Nasitite se za mojim stolom konja i konjanika, junaka i ratnika svake vrste, govori svemogui Gospod. 21 Tako u objaviti slavu svoju meu narodima. Svi e narodi vidjeti sud moj, to ga izvrujem, i ruku moju, to je meem na njih. 22 A kua Izraelova spoznat e, da sam ja, Gospod, Bog njihov, od onoga dana i dalje. 23 Narodi e spoznati, da je kua Izraelova morala ii u ropstvo zbog opaina svojih, jer su me bili ostavili. Zato sam odvratio lice svoje od njih i dao ih u ruke neprijateljima njihovim, tako da su svi pali od maa. 24 Po neistoi njihovoj i po grijehima vjerolomstva njihova postupao sam s njima i skrio sam lice svoje od njih. 25 Zato ovako govori svemogui Gospod: Sad u okrenuti sudbinu Jakovljevu i smilovat u se svoj kui Izraelovoj i revnovat u za sveto ime svoje. 26 Stidjet e se sramote svoje i sve nevjernosti svoje, to su je uinili proti meni, kad opet budu sigurno stanovali u zemlji svojoj, i nitko ih ne bude plaio. 27 Kad ih dovedem natrag iz naroda i skupim ih iz zemalja neprijatelja njihovih, pokazat u se kao svet na njima pred oima mnogih naroda. 28 Tada e spoznati, da sam ja Gospod, Bog njihov, da sam ih odveo u ropstvo meu neznaboce, ali i da u ih opet skupiti u zemlju njihovu i neu ih onda nijemoga ostaviti ondje. 29 Neu vie kriti lica svojega od njih, jer u izliti duh svoj na kuu Izraelovu, govori svemogui Gospod.

615

Ezekiel
vratima unaokolo. 15 Od prednje strane ulaza na vrata do prednje strane unutarnjeg trijema na vratima bilo je pedeset lakata. 16 Vrata su imala unakolo prozore, to su prema sobama i stupovima njihovim iznutra upadali odvie koso. I trijem je imao prozore unaokolo prema unutra. Na stupovima je bio nainjen nakit palmov. 17 Povede me u vanjski trijem. Vidio sam elije i kameni pod, to je pokrivao trijem unaokolo. Trideset elija bio je na kamenom podu. 18 Pod na stranama od vrata imao je istu irinu kao vrata, to je bio unutarnji kameni pod. 19 Izmjeri irinu trijema od unutarnje prednje strane donjih vrata do prednje strane unutarnjeg trijema izvana; iznosila je sto lakata, na istonoj strani i na sjevernoj strani. 20 Potom izmjeri vrata, kojima je prednja strana bila prema sjeveru u vanjskom trijemu u njihovoj duini i irini. 21 Tri su sobe bile na jednoj i tri sobe na drugoj strani. Pozidni stupovi i trijem imali su iste mjere kao kod prvih vrata; pedeset lakata iznosila je duina i dvadeset i pet lakata irina. 22 Prozori, trijem i nakiti palmovi imali su iste mjere kao hod vrata, kojima je vanjska prednja strana bila okrenuta prema istoku. Uz sedam stepenica penjalo se k njima gore. Trijem je bio prema unutarnjoj strani. 23 Vrata, to su vodila u trijem unutarnji, bila su naprema vanjskim sjevernim vratima i odgovarala su istonim vratima; izmjeri od vrata do vrata sto lakata. 24 Tada me odvede k jugu. Vidio sam i na jugu vrata. Izmjeri sve, pozidne stupove i trijem; imali su jednake mjere kao kod drugih vrata. 25 I bili su prozori na vratima i na trijemu unaokolo kao drugi prozori. Duina je iznosila pedeset lakata, irina dvadeset i pet lakata. 26 Uz sedam stepenica penjalo se gore. Trijem je bio prema unutra. Pozidni stupovi nosili su s ove i s one strane nakite palmove. 27 Jedna su vrata vodila k unutarnjem trijemu na junoj strani. Izmjeri od vrata do vrata prema jugu sto lakata. 28 Povede me kroz juna vrata u unutarnji trijem i izmjeri juna vrata; imala su jednake mjere kao druga vrata. 29 Sobe, stupovi i trijem imali su jednake mjere. Vrata i trijem imali su prozore unaokolo. Pedeset lakata

Ezekiel 40 1 U dvadeset petoj godini ropstva naega, u poetku godine, deseti dan mjeseca, u etrnaestoj godini iza osvojenja grada, upravo taj dan, doe ruka Gospodnja nada me odvede me onamo. 2 U zemlju Izraelovu odvede ne u jednom boanskom vienju i postavi me na goru vrlo visoku. Na junoj strani njezinoj nalazilo se neto, to je izgledalo kao kakav grad. 3 Kad me je bio odveo onamo, ukaza nu se najednom ovjek, koji je izgledao sjajan kao mjed. Imao je u ruci vrpcu lanenu i mjerilo i stajao je na vratima. 4 ovjek mi progovori: Sine ovjeji, gledaj ovamo oima svojim i sluaj uima svojim! Pripazi tono na sve, to u ti pokazati! Jer, da ti se to pokae, zato si doveden ovamo. Objavi kui Izraelovoj sve, to vidi! 5 I gle, bio je obzid izvana oko hrama. Mjerilo, to ga je ovjek imao u ruci, bilo je est lakata dugo, lakat je imao obian lakat i podlanicu. On izmjeri irinu obzida. Iznosila je jedno mjerilo; isto tako visina jedno mjerilo. 6 I on doe na vrata, kojima je prednja strana bila prema istoku. Pope se uz stepenice i izmjeri prag vratima. Imao je u irinu jedno mjerilo; ovaj je prvi prag imao jedno mjerilo u irinu. 7 Izmjeri sobe; svaka je imala jedno mjerilo u duinu i jedno mjerilo u irinu, prostor izmeu soba pet lakata. Prag kod vrata uz trijem na unutarnjoj strani imao je jedno mjerilo. 8 Izmjeri trijem kod vrata na unutarnjoj strani; imao je jedno mjerilo! 9 Izmjeri trijem kod vrata; imao je osam lakata; pozidni stupovi njegovi imali su dva lakta. Trijem kod vrata bio je prema unutra. 10 Od soba kod istonih vrata bile su tri na jednoj i tri na drugoj strani; sve tri imale su jednaku mjeru; i pozidni stupovi s obje strane imali su jednaku mjeru. 11 Izmjeri irinu ulaza kod vrata; imala je deset lakata, i duina hodnika kod vrata trinaest lakata. 12 Pred sobama bila je po jedna ograda od jednog lakta irine s ove i s one strane. Soba na jednoj strani imala je est lakata, isto tako soba na drugoj strani. 13 Izmjeri vrata od krova jedne sobe do krova druge sobe; irina je iznosila dvadeset i pet lakata od vrata do vrata. 14 Izmjeri na stupovima ezdeset lakata. Pred stupovima bio je trijem na

Ezekiel
iznosila je duina, dvadeset i pet lakata irina. 30 Trijemovi su bili unaokolo, dvadeset i pet lakata dugi i pet lakata iroki. 31 Trijem je bio prema vanjskom trijemu. Na stupovima su bili nainjeni nakiti palmovi. Iz osam, stepenica penjalo se gore. 32 Onda me povede u unutarnji trijem k vratima, to su bila prema istoku, i izmjeri vrata; imala su jednake mjere kao druga vrata. 33 Sobe, stupovi i trijem imali su jednake mjere kao kod drugih vrata. Vrata i trijem imali su prozore unaokolo. Pedeset lakata iznosila je duina, dvadeset i pet lakata irina. 34 Trijem je bio prema vanjskom trijemu. Na stupovima bili su nainjeni nakiti palmovi s ove i s one strane. Uz osam stepenica penjalo se gore. 35 Tada me odvede na sjeverna vrata i izmjeri ih. Imala su jednake mjere kao druga vrata. 36 Sobe, stupovi i trijem imali su iste mjere kao kod drugih vrata. Imala su i prozore unaokolo. Duina je iznosila pedeset lakata, irina dvadeset i pet lakata. 37 Trijem je bio prema vanjskomu trijemu. Na stupovima bili su nainjeni nakiti palmovi s ove i s one strane. Uz osam stepenica penjalo se gore. 38 Uz stupove kod vrata bio je prostor s jednim pristupom, gdje su se prale rtve paljenice. 39 U trijemu kod vrata stajala su dva stola na jednoj strani i dva stola na drugoj strani. Na njima su se klale rtve paljenice, rtva za grijeh i rtva za krivnju. 40 I na vanjskoj pokrajnoj strani, sjeverno od ulaza kroz vrata stajala su dva stola, i na drugoj vanjskoj strani trijema kod vrata stajala su isto tako dva stola. 41 Dakle etiri stola na jednoj strani i etiri stola na drugoj strani na pokrajnoj strani od vrata, svega osam stolova, na kojima se klalo. 42 Bila su tu i etiri stola od tesanoga kamena za rtvu paljenicu, u duinu lakat i pol, lakat i pol, u irinu i jedan lakat u visinu. Na njih su se stavljale sprave, kojima se klalo rtve paljenice i rtve zaklanice. 43 Unaokolo bile su postavljene ukrivljene letvice podlanicu iroke. Na stolovima je lealo rtveno meso. 44 Povede me i u unutarnji trijem. Vidjeh ovdje dva prostora, od kojih je jedan bio na pokrajnoj strani

616

sjevernih vrata licem prema juga, drugi na pokrajnoj strani junih vrata licem prema sjeveru. 45 On mi ree: Ovaj prostor, kojega lice ide prema jugu, odreen je za sveenike, koji vre slubu u hramu. 46 A prostor, kojega lice ide prema sjeveru, odreen je za sveenike, koji obavljaju slubu na rtveniku, t. j. za sinove Sadokove, koji se jedini od sinova Levijevih smiju pribliiti Gospodu, da mu slue. 47 Izmjeri i trijem; imao je sto lakata u duinu i sto lakata u irinu, bio je dakle etvorina. Pred hramom je stajao rtvenik za rtve paljenice. 48 Odvede me i u trijem hrama i izmjeri stupove trijema; stup na jednoj strani bio je pet lakata irok, isto tako onaj na drugoj strani pet lakata irok. irina vratima iznosila je etrnaest lakata, i irina pokrajnim stranama od vrata tri kakta na jednoj i tri lakta na drugoj strani. 49 Duina trijema iznosila je dvadeset lakata i irila dvanaest lakata. Uz deset stepenica penjalo se k njemu gore. Na stupovima bili su stupii, jedan s ove, drugi s one strane. Ezekiel 41 1 Tada me uvede u dvoranu hramsku i izmjeri stupove. Bili su iroki est lakata na jednoj strani i est lakata iroki na drugoj strani. 2 irina ulaznih vrata iznosila je deset lakata. Zidovi sa strane ulaznih vrata bili su na jednoj strani iroke pet lakata i na drugoj strani pet lakata. Izmjeri duinu; iznosila je etrdeset lakata, irina dvadeset lakata. 3 Ue onda u nutarnji prostor unutra i izmjeri stupove vratima; imali su dva lakta. irina vratima iznosila je est lakata. Pokrajne strane od ulaza imale su s ove i s one strane sedam lakata irine. 4 Tada izmjeri duinu unutarnjega prostora; iznosila je dvadeset lakata. irina, to je odgovarala irini dvorane hramske, iznosila je dvadeset lakata. On mi ree: Ovo je Svetinja nad svetinjama. 5 I izmjeri zid hramu, debljina je njegova iznosila est lakata. irinu dogradnji, to je vodila oko hrama, izmjeri est lakata. 6 Pokrajnih soba, prostor na prostoru, bilo je po trideset u tri kata. One su se oslanjale na sagraene izboine zida hramskog, i tako sluili kao nosai, da ne ulaze u sam zid hramski. 7 Sobe su se prema tomu irile sve vie i vie gore, kako je ve opadala debljina

617

Ezekiel
svetinjama imale su dvoje vratnice. 24 Svaka vratnica imala je dva krila, to su se obrtala; dva krila imala je vratnica, i dva krila imala je druga vratnica. 25 Na njima na vratnicama dvorane hramske, bili su nainjeni kerubini i palme, kao to su bili nainjeni po zidovima. Drvena nadstrenica nalazila se izvana pred trijemom. 26 Prozori, to su koso upadali, i nakiti palmovi bili su s ove i s one strane na pokrajnim zidovima trijema i na pokrajnim sobama u hramu i na gredama. Ezekiel 42 1 Dovede me i u unutarnji trijem prema sjeveru i dovede me k sobama, to su bile prema ograenom prostoru i prema zgradi otraga na sjeveru. 2 Duina na sjevernoj strani i iznosila je to lakata i irina pedeset lakata. 3 Prema dvadeset lakata unutarnjega trijema i prema kamenom podu vanjskoga trijema bile su one, galerija na galeriji, u tri kata. 4 Pred sobama je bio hodnik od deset lakata irine prema unutarnjem trijemu i od sto lakata duine. Vrata su njihova bila prema sjeveru. 5 Gornje su sobe bile manje nego donje i srednje u zgradi, jer su im galerije oduzimale prostor. 6 Bile su trokatne, a nijesu imale stupova kao vanjske sobe; za to je od donjih i srednjih katova bio oduzet prostor, raunano od zemlje. 7 Bio je tu i zid, koji je tekao van uzdu soba prema vanjskom trijemu. Prema sobama iznosila je njegova duina pedeset lakata. 8 Jer je duina prema unutarnjem trijemu iznosila pedeset lakata i duina pred hramom to lakata. 9 Pod ovim sobama bio je pristup od istoka, kad se je dolazilo k njima od vanjskoga trijema. 10 Na irini zida od trijema i prema istoku, pred ograenim prostorom i pred zgradom otraga bile su sobe. 11 Pred njima je bio hodnik. Imale su isti izgled kao sobe na sjevernoj strani i bile su tako duge i tako iroke i imale su jednake izlaze i jednak ureaj. 12 Ulazi njihovi bili su kao ulazi u sobe, to su bile prema jugu. Jedan ulaz bio je na poetku puta, koji je uza zid tekao prema istoku, gdje se je ulazilo. 13 On mi ree: Sobe na sjeverno; strani i sobe na junoj strani, to lee pred ograenim prostorom, jesu svete sobe, gdje sveenici, koji se pribliuju Gospodu, smiju jesti presvete darove.

zida gore okolo hrama. Penjalo se je iz donjega kata u srednji i iz srednjega u gornji. 8 Vidjeh, da je hram stajao na uzvisini, to je tekla unaokolo. Podzid pokrajnih soba bio je stoga visok cijelo mjerilo. est lakata bilo je do vrha. 9 Debljina vanjskome zidu dogradnje iznosila je pet lakata. Slobodni prostor izmeu pokrajnih soba hramskih 10 I izmeu prostora od elija vodio je oko hrama u irinu od dvadeset lakata. 11 Vrata pokrajne graevine vodila su na slobodan prostor, jedna vrata prema sjeveru, druga prema jugu. irina slobodnoga prostora iznosila je unaokolo pet lakata. 12 Zgrada otraga, to je leala na ogradi sa zapadne strane, imala je irinu od sedamdeset lakata. Zid zgrade imao je irinu od pet lakata unaokolo; duina njegova iznosila je devedeset lakata. 13 On izmjeri hram; duina njegova iznosila je to lakata. Ograeni prostor i zgrada otraga sa svojim zidovima imali su duinu od sto lakata. 14 irina proelja hramskog s ograenim prostorom k istoku iznosila je sto lakata. 15 Izmjeri i duinu zgrade otraga pred ograenim prostorom, to je leao na suprotnoj strani, s njezinim zidovima s ove i s one strane; bilo je sto lakata. 16 Hram, Svetinja nad svetinjama i trijem bili su poploeni, i prozori to upadali koso, unosili su unaokolo svjetlo u tri prostora, i plonice od drveta ile su unakolo od tla do prozora. Prozori su bili prekriveni. 17 Od zastora na vratima do Svetinje nad svetinjama unutra i izvana bila je ureena cijela stijena unaokolo unutra i izvana, 18 Bili su nainjeni kerubini i palme, i to po jedna palma meu dva kerubina. Svaki je kerubin imao dva lica, 19 Na jednoj strani lice ovjeje, okrenuto prema palmi, na drugoj strani lice lavovo, okrenute prema palmi. Tako je bilo po svemu hramu unaokolo. 20 Od poda do navrh ulaza bili su nainjeni kerubini i palme. 21 Obrub hramskih vrata bio je na etiri ugla, isto tako ispred Svetinje nad svetinjama; jedno je izgledalo kao drugo. 22 rtvenik je bio od drveta, tri lakta visok, dva lakta dug i dva lakta irok. Podstavak i hridine bili su od drveta. On mi ree: To je to, koji stoji pred Gospodom. 23 Dvorana hramska i Svetinja nad

Ezekiel
Ondje imaju donijeti presveto, prinos, rtvu za grijeh i rtvu za krivnju; jer je mjesto sveto. 14 Kad uniu sveenici, nee izlaziti iz svetita u vanjski trijem. Ovdje e ostavljati haljine svoje, u kojima su obavljali slubu; jer su svete. Oblait e druge haljine i onda istom odilaziti na mjesto za narod odreeno. 15 Kad je bio izmjerio unutarnji hram, izvede me van na istona vrata i izmjeri sve unaokolo. 16 Izmjeri mjerilom istonu stranu; imala je pet stotina mjerila. 17 Tada se okrenu i izmjeri sjevernu stranu; imala je pet stotina mjerila. 18 Tada se okrenu, te izmjeri i junu stranu; imala je pet stotina mjerila. 19 Potom ode na zapadnu stranu i izmjeri pet stotina mjerila. 20 Na sve etiri strane izmjeri. Unaokolo bio je zid; imao je duinu od pet stotina mjerila i irinu od pet stotina mjerila, da omei sveto mjesto od obine zemlje. Ezekiel 43 1 Potom me odvede k vratima, to su gledala na istok. 2 Tada doe slava Boga Izraelova od istoka. amor je izlazio od nje kao amor silnih voda. Zemlja je zasjala od slave njegove. 3 Vienje, koje vidjeh, bilo je kao vienje, koje sam bio vidio, kad je on doao da uniti grad. Prikaza je bila nalik na onu, koju sam bio vidio na rijeci Kebaru. Pao sam niice na svoje lice. 4 I slava je Gospodnja ula u hram na istona vrata. 5 Tada me podie duh i donese me u unutarnji trijem. I gle, hram je bio napunjen slave Gospodnje. 6 uo sam, kako se je netko iz hrama razgovarao s menom, a ovjek je jo uvijek stajao na mojoj strani. 7 On mi ree: Sine ovjeji, ovo je mjesto prijestolja mojega i mjesto za stope nogu mojih, gdje stanujem dovijeka usred sinova Izraelovih, Kua Izraelova nee vie skvrniti svetoga imena mojega, ni oni ni kraljevi njihovi, otpadom svojim i mrtvim tjelesima kraljeva svojih na svetoj gori, 8 Gdje su metali prag svoj do moga praga, dovratnike svoje do mojih dovratnika, tako da je samo zid bio izmeu mene i njih. Skvrnili su sveto ime moje gadovima svojim, to su ih inili, tako da sam ih zatirao u gnjevu svojemu. 9 A sad e daleko ukloniti od mene otpad svoj i mrtva tjelesa kraljeva

618

svojih, i ja u u sredini njihovoj stanovati dovijeka. 10 Ti, sine ovjeji opii kui Izraelovoj ovaj hram, - da se postide opaina svojih, - i mjere njegove. 11 Kada se postide svega toga, to su poinili, onda im pokai osnovu hrama, namjetaj njegov, izlaze i ulaze njegove, sve zakone njegove, oblik njegov i odredbe njegove! Napii im to pred oima njihovim, da obdravaju brino sve propise i zakone njegove! 12 Ovo je novi zakon za hram na vrhuncu gore i za sve mjesto njegovo unaokolo. Gle, vrlo je svet zakon za hram! 13 Ovo su mjere rtvenika u laktima, lakat je imao obian lakat i podlanicu: podnoje mu je bilo lakat visoko i lakat iroko. Oplata na njemu po kraju unaokolo bila je pedalj visoka. 14 Ovo je bila visina rtvenika: od podnoja na zemlji do niega pojasa bila su dva lakta visine i lakat irine. Od maloga pojasa do velikoga pojasa bila su etiri lakta visine i lakat irine. 15 rtveno ognjite imalo je etiri lakta visine; od rtvenoga ognjita penjala se gore etiri roga za lakat. 16 rtveno ognjite bilo je dvanaest lakata dugo i dvanaest lakata iroko, tako da su njegove etiri strane tvorile etvorinu. 17 Veliki pojas bio je etrnaest lakata dug i etrnaest lakata irok na etiri strane njegove. Oplata, to je ila oko njega, bila je pol lakta iroka. Podnoje mu lakat unaokolo. Stepenice mu ile gole od istoka. 18 On mi ree: Sine ovjeji, ovako veli svemogui Gospod: Ovo su naredbe za rtvenik rtava paljenica: im je podignut i moe se na njemu prinositi rtve paljenice i krvlju ga se pokropiti. 19 Levitskim sveenicima, koji vuku lozu od potomstva Sadokova i zato mi se smiju pribliiti, govori svemogui Gospod, da obavljaju slubu moju, predaj junca za rtvu za grijeh! 20 Uzmi krvi njegove i prolij je na etiri roga rtvenika, na etiri ugla pojasa i na oplatu unaokolo! Tako ga oisti i pomiri! 21 Onda uzmi rtvenog junca za grijeh i spali ga na mjestu za to odreenom kod hrama izvan svetita! 22 Drugi dan prinesi jarca bez mane i oisti njim rtvenik, kako se je oistio juncem! 23 Kad si dovrio oienje, prinesi junca bez mane i ovna od stada bez mane! 24 Prinesi ih pred Gospodom! Neka sveenici bace na njih soli i prinesu ih

619

Ezekiel
12 Jer su im sluili pred idolima njihovim i postali kui Izraelovoj spoticanje na grijeh, zato sam proti njima podigao ruku svoju na zakletvu, govori svemogui Gospod. Neka okaju opainu svoju! 13 Ne smiju mi se vie pribliiti i sluiti mi kao sveenici, niti pristupiti svemu onomu, to mi je sveto i presveto. Neka nose sramotu svoju za svoj otpad, to su ga skrivili! 14 Postavljam ih za slubu u hramu, za sve radove u njemu i za sve, to treba initi u njemu. 15 A sveenici iz plemena Levijeva, potomci Sadokovi, koji su izvravali slubu u svetitu mojemu, kad sinovi Izraelovi zaoe od mene, oni e pristupati k meni, da mi slue, Oni e stajati preda mnom, da mi prinose pretilinu i krv, govori svemogui Gospod. 16 Oni neka ulaze u svetite moje i pristupaju k stolu mojemu, da mi slue i moju slubu obavljaju! 17 Prije nego uniu na vrata unutarnjeg trijema, neka obuku lanene haljine! Nita da ne bude na njima vuneno, dok slue unutar vrata unutarnjeg trijema i u hramu. 18 Na glavi svojoj neka imaju povez lanen i gae lanene oko bedara svojih! Neka ne nose haljine, od kojih se znoji! 19 Kad izlaze u vanjski trijem k narodu, neka svuku sa sebe haljine, u kojima slue i ostave ih u sobama svetita! Neka obuku druge haljine, da ne posvete naroda haljinama svojim! 20 Glavu svoju neka ne briju, ali ni neka ne puste da im slobodno raste kosa, nego neka nose kosu na glavi oianu! 21 Vina ne smije piti ni jedan sveenik, kad mora ii u unutarnji trijem. 22 Neka ne uzimaju za enu ni udovicu ni putenicu, nego neka se ene samo djevojkama izraelskoga roda ili udovicama sveenikim! 23 Neka poue narod moj o razlici izmeu svetoga i nesvetoga i neka ga upute o razlici izmeu istoga i neistoga. 24 U zadjevicama neka izau da sude! Na temelju mojih pravnih odredaba neka odlue! Moje zakone i zapovijedi neka izvruju na svim blagdanima mojim i moje subote neka dre sveto! 25 K mrtvacu neka ne idu, da se ne oskvrne! Samo na mrtvom tijelu oca i matere, sina i keri, brata i neudate sestre smiju se oskvrniti. 26 Kad se je opet oistio, neka pribroji sebi jo sedam dana! 27 im ue u svetite, u nutarnji

Gospodu kao rtvu paljenicu! 25 Sedam dana prinosi svaki dan jarca kao rtvu za grijeh! I junca i ovna od stada, obadva bez mane, neka prinose! 26 Sedam dana neka ine oienje za rtvenik, neka ga oiste i posvete! 27 Kad se navre ti dani, neka sveenici osmoga dana prinose na rtveniku rtve vae paljenice i rtve vae pomirne, i ja u vas primiti milostivo, govori svemogui Gospod. Ezekiel 44 1 Nato me odvede natrag k vanjskim istonim vratima svetita; ova su bila zatvorena. 2 Gospod mi ree: Ova vrata neka ostanu zatvorena I Neka se vie nikada ne otvaraju, i nitko ne smije ulaziti na njih; jer je Gospod, Bog Izraelov, uao na njih. Zato neka ostanu zatvorena! 3 Samo knez neka smije sjediti na njima, da uzme rtvenu gozbu pred Gospodom! Kroz trijem ovih vrata neka on ulazi i ovim putem neka opet izlazi! 4 Potom me odvede k sjevernim vratima pred proelje hrama, pogledao sam, i gle, slava je Gospodnja napunila kuu Gospodnju. Pao sam niice na svoje lice, 5 I ree mi Gospod: Sine ovjeji, pazi, gledaj oima svojim i sluaj uima svojim sve, to u ti rei o svim uredbama kue Gospodnje i o svim zakonima njezinim! Pazi na to, kako se mora stupiti u hram i kako se mora ostaviti svetite! 6 Peci upornoj kui, kui Izraelovoj: Ovako veli svemogui Gospod: Dosta je gadova vaih, kuo Izraelova! 7 Uvodili ste u svetite moje tuince, neobrezane na srcu i na tijelu! Oni su boravili u njemu i oskvrnili kuu moju, kad ste prinosili moje jelo, pretilinu i krv. Stim ste prekrili moj zavjet osim svih gadova svojih. 8 Ni slube u svetitu mojemu nijeste sami izvravali, nego ste njih postavili, da obavljaju slubu u svetitu mojemu. Zato, 9 Ovako veli svemogui Gospod, ni jedan tuinac, koji je neobrezan na srcu i na tijelu, ne smije stupiti u svetite moje, ni jedan od tuinaca, koji borave meu sinovima Izraelovim, 10 Nego samo Leviti. Oni su se udaljili od mene, kad je lutao Izrael, otpali su od mene i inili su idolopoklonstvo. Neka sada okaju krivnju svoju! 11 Neka oni u svetitu mojemu jo samo slue kao straari na vratima hrama i kao sluge hrama! Neka kolju za narod rtvu paljenicu i rtvu zaklanicu! Neka ih dvore i slue!

Ezekiel
trijem, da slui u svetitu, neka prinese svoju rtvu za grijeh, govori svemogui Gospod. 28 Neka nemaju batine; jer ja sam njihova batina. Ne dajte im vlasnitva, meu Izraelcima; jer ja sam njihovo vlasnitvo. 29 Prinos, rtvu za grijeh i rtvu za krivnju smiju jesti; i sve zakleto u Izraelu njihovo e biti. 30 Najbolje od prvina svake vrste i sve podizane rtve svake vrste od svih svojih podizanih rtava imate dati sveeniku, da on izazove blagoslov na kuu vau. 31 Mrcinu ili rastrgano od ptica ili stoke ne smiju jesti sveenici. Ezekiel 45 1 Kad stanete drijebom dijeliti zemlju a batinu, prinesite kao dar Gospodu svet komad od zemlje, dvadeset i pet tisua lakata u duinu i deset tisua u irinu! Ovo zemljite neka bude sveto u svemu svojemu opsegu! 2 Od ovoga neka pripadne svetitu etvorina od pet stotina lakata duine sa strana; oko toga neka bude slobodan prostor od pedeset lakata! 3 Od ovoga zemljita ima odmjeriti komad od dvadeset i pet tisua lakata u duinu i deset tisua lakata u irinu. Tu neka stoji svetite i Svetinja nad svetinjama! 4 To e biti svet dio od zemlje; a pripadat e sveenicima, koji slue u svetitu i koji pristupaju Gospodu, da mu slue, Neka im to bude mjesto za slubene stanove njihove i neka pripadne svetitu kao svet prostor! 5 Podruje od dvadeset i pet tisua lakata u duinu i deset tisua lakata u irinu neka pripadne kao vlasnitvo Levitima, hramskim slugama, sa dvadeset gradova za stanovanje! 6 Kao vlasnitvo grada imate odrediti podruje od pet tisua u irinu i dvadeset i pet tisua u duinu uza stranu svetoga zemljita; to neka je za svu kuu Izraelovu! 7 Knezu imate odrediti podruje s obje strane svetog zemljita i gradskog vlasnitva. Neka ide od svetog zemljita i od gradskog vlasnitva na zapadnoj strani prema zapadu i na istonoj strani prema istoku! Duina neka bude prema svakom od plemenskih dijelova od zapadne mee do istone mee! 8 To neka on ima od zemlje kao svoje vlasnitvo u Izraelu, da knezovi moji vie ne pritiskuju naroda mojega, nego da ostalu zemlju dadnu kui Izraelovoj po plemenima njezinim!,

620

9 Ovako veli svemogui Gospod: Dosta je, knezovi Izraelovi! Proite se nasilja i pritiskivanja, inite pravicu i pravdu! Prestanite otimati posjed od mojega naroda govori svemogui Gospod. 10 Mjerila neka su vam prava, efa neka vam je prava i bat neka vam je prav! 11 Efa i bat neka imaju jedinstveno ureenu mjeru; bat neka dri deseti dio homera, efa isto tako deseti dio homera! Mjera neka im je prema homeru! 12 ekel neka je dvadeset gera, mina neka vam je dvadeset ekela, dvadeset i pet ekela petnaest ekela! 13 Ovo je prinos, to ete ga prinositi: estina efe od svakoga homera penice, i estina efe od svakoga homera jema. 14 Pristojba za ulje iznosi desetinu bata od svakoga kora; deset bata iznosi kor. 15 Iz stada od dvije stotine komada sitne stoke neka se prinose kao dar od porodica Izraelovih za prinos, za rtvu paljenicu i rtvu pomirnu da se pribavi Izraelcima pomirenje, govori svemogui Gospod. 16 Sav narod u zemlji ima davati ovaj prinos knezu Izraelovu. 17 Knez je duan davati rtve paljenice, prinose i naljeve na blagdane, na mlaake, u subote, o svim sveanim skuptinama kue Izraelove. On neka prinosi rtve a grije prinose rtve paljenice i rtve pomirne, da pribavi pomirenje kui Izraelovoj!, 18 Ovako veli svemogui Gospod: Prvoga dana prvoga mjeseca ima uzeti junca bez mane i njim pomiriti svetite. 19 Sveenik neka uzme krvi od rtve za grijeh i njom pomae dovratnike hrama i etiri ugla pojasa na rtveniku i dovratnike od vrata na unutarnjem trijemu! 20 Tako ima uiniti i sedmoga dana za one, koji su sagrijeili nehotice i neznalice, da se tako pomiri hram. 21 etrnaestoga dana prvoga mjeseca svetkovat ete blagdan Pashe; sedam dana neka se jedu beskvasni kruhovi! 22 Taj dan neka prinese knez za se i za sav narod u zemlji junca kao rtvu za grijeh. 23 Za sedam dana blagdana neka rtvuje svaki dan za tih sedam dana Gospodu kao rtvu paljenicu sedam junaca i sedam ovnova bez mane i kao rtvu za grijeh svaki dan jarca! 24 Kao prinos neka prinosi po efu na svakoga junca i po efu na svakoga ovna; na svaku efu neka dadne hin ulja!

621

Ezekiel
jutro estinu efe brana i treinu hina ulja, da se pokropi bijelo brano, kao prinos Gospodu Taj itni dar je vjena uredba, i ima se davati redovito. 15 Tako imate prinositi janje i prinos i ulje svako jutro kao redovitu rtvu paljenicu. 16 Ovako veli svemogui Gospod: Ako knez uini dar kojemu sinu svojemu od svoje batine, neka bude sinovima njegovim kao batinski posjed! 17 Ako li to daruje od svoje batine kojemu slugi svojemu, neka to bude ovomu samo do oprosne godine! Onda neka se vrati knezu! Samo sinovima njegovim ostaje to kao batinski posjed. 18 Od batinskoga posjeda naroda ne smije knez nita uzeti tjerajui silom s njihova vlasnitva. Od svojega vlastitog posjeda neka daje sinovima svojim batinsko vlasnitvo, da se ni jedan od mojega naroda ne razgoni sa svojega posjeda! 19 Nato me odvede kroz ulaz, to je bio sa strane vratima, u svete sobe sveenike, to su bile prema sjeveru. Gle, tu je bio jedan prostor u skrajnjem zapadu! 20 On mi ree: To je prostor, gdje sveenici kuhaju rtvu za krivnju i rtvu za grijeh i peku prinos, da ne moraju to iznositi u vanjski trijem i tako narod posvetiti. 21 Tada me odvede van u vanjski trijem i provede me u etiri, ugla od trijema. Gle, tu je bio u svakom uglu od trijema opet jedan trijem! 22 U etiri ugla od trijema bila su etiri mala trijema, etrdeset lakata u duinu, etrdeset lakata u irinu; sva etiri imala su jednaku mjeru. 23 Jedan je zid iao okruglo okolo svih etiriju. Dolje uza zid bila su unaokolo smjetena ognjita za kuhanje. 24 On mi ree: To su kuhinje, gdje sluge hrama zgotavljaju narodne rtve zaklanice. Ezekiel 47 1 Tada me povede na ulaz hram. Gle, tu je izlazila voda i ispod praga od hrama k istoku. Proelje hrama gledalo je na istok. Voda je tekla dolje s desne strane hrama, juno od rtvenika za rtve paljenice. 2 Povede me van kroz sjeverna vrata i van okolo k vanjskim istonim vratima. I gle, voda je uborila dolje s desne strane. 3 ovjek ode dalje prema istoku, a imao je mjeru u ruci. Izmjeri tisuu lakata i povede me preko vode; ona doe do gleanja.

25 Petnaestoga dana sedmoga mjeseca, na blagdan sjenica, neka on isto tako prinosi za sedam dana rtve za grijeh, rtve paljenice, prinose i rtve ulja! Ezekiel 46 1 Ovako veli svemogui Gospod: Istona vrata od unutarnjeg trijema imaju biti zatvorena u est radnih dana. A u subotu i na mlaak neka se otvaraju! 2 Knez neka ue izvana kroz trijem od vrata i neka stane kod dovratnika! Sveenici neka prinesu njegova etvu paljenicu i njegovu rtvu pomirnu! On neka se pokloni na pragu od vrata i neka tada izae! A vrata neka se ne zatvaraju do naveer! 3 Na ovim vratima neka se narod u zemlji poklanja Gospodu u subote i na mlaake! 4 rtva paljenica, to e je prinositi knez Gospodu, bit e u subotu est janjaca bez mane i ovan bez mane. 5 Prinos neka bude efa na svakoga ovna, a na janjce koliko ga i volja; na svaku efu neka dadne hin ulja! 6 Na blagdan mlaaka neka on rtvuje junca bez mane, est janjaca i ovna, sve bez mane ivotinje! 7 Kao prinos neka prinese efu na junca, efu na ovna, a na janjce po volji! Na svaku efu neka dadne hin ulja! 8 Kad knez ulazi, ima ui kroz trijem od vrata i istim putem izai. 9 Kad narod u zemlji dohodi pred Gospoda na blagdane, oni, koji udu na sjeverna vrata da se poklone, imaju izai na juna vrat, a koji udu na juna vrata, imaju izai na sjeverna vrata. Nitko neka se ne vraa na ista vrata, kroz koja, je uao, nego kroz ona, to stoje nasuprot! 10 Knez ima biti meu njima; kad oni ulaze, neka i on ulazi; kad oni izlaze, neka i on izlazi! 11 Na blagdane i svetkovine neka je prinos efa na junca i efa na ovna, a na janjce, koliko tko hoe; na svaku efu neka se dadne hin ulja! 12 Kada knez hoe da prinese Gospodu rtvu paljenicu ili rtva pomirnu kao dragovoljni dar rtveni, tada neka mu se otvore istona vrata! Neka prinese rtvu svoju paljenicu i rtvu svoju pomirnu, kako to obiaje initi subotom! Potom neka izae, i im je izaao, neka se zatvore vrata! 13 Svaki dan ima prinijeti Gospodu jednogodinje bez mane janje kao rtvu paljenicu, i to ima tako initi svako jutro. 14 Kao prinos ima uz to prinijeti svako

Ezekiel
4 Izmjeri opet tisuu lakata i povede me preko vode; voda mi doe do koljena. Izmjeri opet tisuu lakata i povede me prijeko; ona doe do bokova. 5 Izmjeri opet tisuu lakata; tada je bila rijeka, preko koje vie nijesam mogao prelaziti; jer se je voda bila tako popela, da bi se morala preplivati, rijeka, preko koje se vie nije moglo prelaziti. 6 On mi ree: Jesi li vidio, sine ovjeji? Nato me pusti da odem natrag na obalu rijeke. 7 Na povratku vidio sam vrlo mnogo drvea na obali rijeke s obje strane, 8 On mi ree: Ova voda tee van u istoni kraj i sputa se u pustaru i dolazi do Mrtvoga mora. Kad doe tamo, postat e voda Mrtvoga mora zdrava. 9 Sva iva bia, to se same miu, oivjet e posvuda, kamo do e lijeka. Tada e biti vrlo mnogo riba, jer kad doe tamo ova voda, ozdravit e Mrtvo more i sve e oivjeti, kamo doe rijeka. 10 Ribari e stajati na njemu od EnGedija do En-Eglajima Bit e tu suha mjesta za mree. Njegovo bogatstvo riba bit e vrlo veliko kao u velikom moru. 11 Ali bare i glibovi u blizini njegovoj nee postati zdravi; ostat e slani. 12 Na obadvjema obalama rijeke rast e svakojako drvee s plodovima, to se jedu, i kojima lie ne vene i plodovi im ne nestaju. Svakoga e mjeseca raati nove plodove; jer, to ih napaja, pridolazi od svetita. Plodovi e njihovi biti za jelo i lie njihovo za lijek. 13 Ovako veli svemogui Gospod: Ovo je mea, u kojoj ete kao batinski posjed porazdijeliti zemlju na dvanaest plemena Izraelovih; Josip e dobiti dvojaki dio. 14 Jedan e dobiti jednak batinski posjed kao drugi; jer sam podigao ruku svoju na zakletvu, da u je dati ocima vaim. Zato e vam pripasti ta zemlja kao batinski posjed. 15 Ovo je sjeverna mea zemlji: Od velikoga mora na Hetlon, na Sedad, 16 Hamat, Berota, Sibraim, koji je izmeu podruja Damaska i podruja Hamata, onda na Hasar-Enon, koji je na mei u Hauranu. 17 Tako e ii sjeverna mea od mora na Hasar-Enon, tako da podruje Damaska i Hamata lei sjeverno. To je sjeverna mea. 18 Istona mea prolazi izmeu Haurana i Damaska i pravi se izmeu Gileada i zemlje Izraelove po Jordanu do istonoga mora, do Tamara. To je

622

istona mea. 19 Juna mea prema jugu ide od Tamara do Meriba Kadea, onda do na potok i dalje do velikoga mora. To je juna mea. 20 Zapadna mea jest veliko more do mjesta, gdje se ide u Hamat. To je zapadna mea. 21 Ovu ete zemlju porazdijeliti meu se po plemenima Izraelovim. 22 Odreuje se: Imate je razdijeliti kao batinski posjed meu se i meu strance, koji meu vama stanuju i djecu imaju. Neka su vam oni kao domai Izraelci! S vama neka imaju svoj batinski posjed meu plemenima Izraelovim! 23 U plemenu, u kojem boravi stranac, dat ete mu batinski posjed njegov govori svemogui Gospod. Ezekiel 48 1 Ovo su imena plemenima: Na skrajnom sjeveru od mora u Hetlon do ondje, gdje se ide u Hamat, do u HasarEnon - podruje Damaska ostaje prema sjeveru - uz Hamat od istone strane do zapadne strane posjedovat e Dan plemensko podruje! 2 Uz podruje Danovo i od istone strane do zapadne strane posjedovat e Aer plemensko podruje. 3 Uz podruje Aerovo od istone strane do zapadne strane posjedovat e Naftali plemensko podruje. 4 Uz podruje Naftalijevo od istone strane do zapadne strane posjedovat e Manaseh plemensko podruje. 5 Uz podruje Manasehovo od istone strane do zapadne strane posjedovat e Efraim plemensko podruje. 6 Uz podruje Efraimovo od istone strane do zapadne strane posjedovat e Ruben plemensko podruje. 7 Uz plemensko podruje Rubenovo od istone strane do zapadne strane posjedovat e Juda plemensko podruje. 8 Uz podruje Judino od istone strane do zapadne strane leat e sveto zemljite, koje posveujete Gospodu, dvadeset i pet tisua lakata u irinu i u duinu kao drugi plemenski dijelovi od istone strane do zapadne strane. U sredini njegovoj stajat e svetite. 9 Sveto zemljite, koje ete posvetiti Gospodu, neka bude dvadeset i pet tisua lakata dugo i deset tisua lakata iroko! 10 Sveto e zemljite pripadati ovima: Pripast e sveenicima na sjevernoj strani komad od dvadeset i pet tisua lakata u duinu, na zapadnoj strani od deset tisua lakata u irinu, na istonoj strani od deset tisua lakata u

623

Ezekiel
zemljite i hramsko svetite! 22 I od posjeda Levita i od posjeda grada, to su usred onoga, to pripada knezu, ima sve, to je izmeu podruja Judina i podruja Benjaminova, pripasti knezu. 23 Ovo su ostala plemena: Od istone strane do zapadne strane posjedovat e Benjamin plemensko podruje 24 Uz podruje Benjaminovo od istone strane do zapadne strane posjedovat e Simeon plemensko, podruje. 25 Uz podruje Simeonovo od istone strane do zapadne strane posjedovat e Isakar plemensko podruje. 26 Uz podruje Isakarovo od istone strane do zapadne strane posjedovat e Zebulun plemensko podruje. 27 Uz podruje Zebulunovo od istone strane do zapadne strane posjedovat e Gad plemensko podruje. 28 Uz podruje Gadovo s june strane, na jug, ima ii mea od Tamara do Meraba Kadea, onda do na potok i do velikoga mora 29 To je zemlja, koju ete drijebom razdijeliti meu plemena Izraelova kao batinski posjed, i to imaju biti batinski dijelovi njihovi, govori svemogui Gospod. 30 Ovo su izlazi grada: sa sjeverne strane, koja ima etiri tisue i pet stotina lakata, 31 - Vrata gradska nazvana su po imenima plemena Izraelovih - nalaze se troja vrata sa sjevera: vrata Rubenova, vrata Judina, vrata Levijeva. 32 S istone strane, koja ima etiri tisue i pet stotina lakata, nalaze se troja vrata: vrata Josipova, vrata Benjaminova, vrata Danova. 33 S june strane, koja ima etiri tisue i pet stotina lakata, nalaze se troja rata: vrata Simeonova, vrata Isakarova, vrata Zebulunova. 34 Zapadna strana, koja je duga etiri tisue i pet stotina lakata, imaju troja vrata: vrata Gadova, vrata Aerova, vrata Naftalijeva. 35 Opseg iznosi osamnaest tisua lakata. Ime e gradu ubudue biti: Gospod je ovdje.

irinu i na junoj strani od dvadeset i pet tisua lakata u irinu. Usred njega stajat e svetite Gospodnje. 11 Sveenicima posveenim, sinovima Sadokovim, koji su inili moju slubu i nijesu zastranili, kao leviti, kad su zastranili Izraelci, 12 Njima e pripasti posveeni komad, najsvetiji dio posveenoga zemljita uz podruje Levita. 13 Levitima e pripasti komad to odgovara podruju sveenika dvadeset i pet tisua lakata u duinu, deset tisua lakata u irinu, sve skupa duina od dvadeset i pet tisua lakata i irina od deset tisua lakata. 14 Oni ne smiju nita od toga prodati ni zamijeniti, niti ne smiju prenijeti ovaj posveeni dio zemlje u tue ruke; jer je svet Gospodu. 15 Pet tisua lakta, to jo preostane od irine uz dvadeset i pet tisua lakata, nije sveto, nego je odreeno za grad kao prebivalite i slobodan prostor. Usred toga neka stoji grad! 16 Ovo su mjere njegove: Sjeverna strana ima etiri tisue; pet stotina lakata, juna strana etiri tisue i pet stotina, istona strana etiri tisue i pet stotina, zapadna strana etiri tisue i pet stotina. 17 Slobodni prostor grada iznosit e sa sjevera dvjesta i pedeset lakata, s juga dvjesta i pedeset s istoka dvjesta i pedeset i sa so pada dvjesta i pedeset 18 to jo preostane od duine uz sveto zemljite, naime deset tisua lakata na istoku i deset tisua lakata na zapadu, neka slui za uzdravanje stanovnika u gradu! 19 Stanovnici grada bit e iz svih plemena Izraelovih. 20 Sve posveeno zemljite iznosit e dvadeset i pet tisua lakata u etvorini, naime posveeno zemljite s posjedom gradskim. 21 . to ostane pripast e knezu s obje strane posveenog zemljita i gradskog vlasnitva uz dvadeset i pet tisua lakata do istone mee i sa zapada uz dvadeset i pet tisua lakata do zapadne mee prema plemenskim dijelovima. To neka pripadne knezu, i usred toga neka budu posveeno

624

Daniel
1 U treoj godini vladanja kralja Jojakima Judina doe Nebukadnezar, kralj babilonski, proti Jerusalemu i opkoli ga. 2 I Gospod mu dade u ruku Jojakima, kralja Judina, i jedan dio posua hrama Bojega. On ih odnese u zemlju inear u hram boga svojega. Posue metnu u riznicu boga svojega. 3 Tada zapovjedi kralj Afenazu, predstojniku nad dvoranima, neka dovede izmeu Izraelaca, od kraljevskog i kneevskog roda, 4 Mladie bez mane, lijepa lica, vjete u svakoj mudrosti, bogate znanjem i dobro odgojene, koji bi sposobni bili za dvorbu u kraljevskoj palai. On neka ih poui u pismu i jeziku Kaldejaca. 5 Kralj odredi njihovo svagdanje uzdravanje od stola kraljevskoga i od vina, to ga je on sam pio. Zapovjedi, da se izobraavaju tri godine, a poslije neka bi stupili u kraljevsku slubu. 6 Meu njima su bili Judejci Daniel, Hananija, Miael i Azarija. 7 Predstojnik nad dvoranima dade im ipak druga imena. Danielu nadjenu ime Belteazar, Hananiji adrak, Miaelu Meak, Azariji Abed-Nego, 8 Daniel je bio vrsto odluio, da se ne skvrni hranom kraljevom ni vinom, to ga je on pio. Zato zamoli predstojnika nad dvoranima, da se ne mora skvrniti. 9 I dade Bog Danielu te nae milost i ljubav u predstojnika nad dvoranima. 10 Ipak ree predstojnik nad dvoranima Danielu: Bojim se gospodara svojega kralja, koji vam je odredio jelo i pie; jer kad bi vidio, da su lica vaa loija nego u ostalih mladia vae dobi, mogao bih ja krivnjom vaom platiti glavom kod kralja. 11 A Daniel zamoli nadgledniku, kojega je predstojnik nad dvoranima bio postavio nad Danielom, Hananijom, Miaelom i Azarijom: 12 Pokuaj, molim, za deset dana sa slugama svojim! Neka nam se daje samo povre da jedemo i voda da pijemo! 13 Onda neka ogleda lica naa i lica onih mladi to jedu sa stola kraljeva, pa kako vidi onako ini sa slugama svojim! 14 On ih poslua u tom i pokua s njima za deset dana. 15 A poslije deset dana izgledali su bolji i ugojeniji nego svi mladii, to su jeli sa stola kraljevskoga. 16 Tada je nadglednik uzimao jelo njihovo i vino, to su ga imali piti, i davao im je samo povre. 17 A Bog dade ovoj etvorici mladica znanje i razum u svakoj knjizi i mudrosti. I Daniel se razumio takoer u vienja i sne svake vrste. 18 Kada proe vrijeme, iza kojega su po nalogu kraljevu imali biti oni predstavljeni njemu, izvede ih predstojnik nad dvoranima s pred Nebukadnezara. 19 Kralj je govorio s njima, i ne nae se meu svima ni jedan kao Daniel, Hananija, Meak i Azarija. Zato su bili priputeni slubi kraljevskoj. 20 U svim sluajevima, to su traili mudrost i razum, nae ih kralj, kadgod bi ih zapitao, deset puta uenijima od svih vraara i gatalaca u svemu kraljevstvu svojemu. 21 Daniel je doivio jo prvu godinu kralja Kira. Daniel 2 1 U drugoj godini vladanja Nebukadnezarova usnio je Nebukadnezar san. To ga je toliko uznemirilo, da nije mogao spavati. 2 Tada zapovjedi kralj, da se dozovu vraari, gataoci, zaklinjai i Kaldejci. Oni su imali da kau kralju san njegov. Oni dooe i stupie pred kralja. 3 Kralj im ree: Usnio sam san, i duh mi se uznemirio; htio bih razumjeti sam. 4 Kaldejci odgovorie kralju: Aramejski - Kralju, da si iv dovijeka! Pripovjedi san slugama svojim, pa emo ti rei to san znai! 5 A kralj odgovori Kaldejcima: Moja je odluka tvrda Ako mi ne kaete to sam snio i to san znai, bit ete na komade isjeeni i vae e kue biti podrtine. 6 Ako li mi kaete to sam snio i to san znai, dobit ete od mene dare i poklone i veliku ast. Kaite mi dakle to sam snio i to san znai! 7 Tada oni odgovorie po drugi put: Neka kralj pripovjedi san slugama svojim, pa emo rei to san znai! 8 A kralj ree: Znam sada doista, da gledate dobiti vremena, jer znate, da u mene stoji tvrdo: 9 Ako mi ne kaete to sam snio, onda ostaje nad vama presuda. Vi ste se dogovorili, da mi dadnete znaenje lano i izmiljeno, u nadi da e se promijeniti prilike. Dakle kaite mi san, i znat u, da ete mi dati i pravo znaenje.

625

Daniel
26 Kralj ree Danielu, koji se je zvao i Belteazar: Moe li mi doista rei san, koji sam snio, i to on znai? 27 Daniel odgovori kralju: Tajnu, koju kralj hoe da zna, ne mogu rei kralju mudraci, gataoci, vraari i pogaai. 28 Ali ima Bog u nebu, koji otkriva tajne. On javlja tebi, kralju Nebukadnezare, to e se dogoditi u budunosti! San i vienja, to si ih imao na postelji svojoj, ovo su: 29 Tebi, kralju, dooe misli na postelji tvojoj o tom, to e se dogoditi poslije. Onaj, koji objavljuje tajne, govori ti to e biti. 30 Meni je sad ova tajna objavljena, ne pomou mudrosti, koja bi u mene bila mimo sve ive, nego zato, da bi se javilo kralju to san znai, i da dozna misli srca svojega. 31 Ti si, kralju, imao vienje. Ti si vidio lik velik, koji je bio visok, i svjetlost mu silna, Stajao je pred tobom. Straan je bio pogled njegov. 32 Glava tome liku bila je od istoga zlata, prsa i miice od srebra, tijelo i bedra od mjedi, 33 Stegna od gvoa, noge to od gvoa to od gline. 34 Dok si gledao, odvali se od gore kamen sam od sebe, udari u gvozdene i glinene noge lika i satre ga. 35 Tada se satre odjedanput gvoe, glina, mjed, srebro i zlato i raspra se kao pljeva na gumnu u ljeto. Odnese ih vjetar. Ne osta vie ni trag od njih. A kamen, koji je bio razmrskao lik, posta gora velika i ispuni svu zemlju. 36 To je san. Sad emo rei kralju to znai. 37 Ti si, kralju, kralj nad kraljevima, kojemu je Bog nebeski dao gospodstvo i mo, snagu i ast; 38 I gdjegod ive ljudi, ivotinje poljske i ptice nebeske, dao ti je u ruke, i postavio te gospodarom nad svima njima. Ti si ona glava od zlata. 39 Nakon tebe nastat e drugo kraljevstvo, manje od tvojega, zatim tree kraljevstvo od mjedi, to e se prostirati po svoj zemlji. 40 etvrto e kraljevstvo biti jako kao gvoe, jer gvoe moe sve satrti i razbiti. 41 to su noge i prsti, koje si vidio, bili dijelom od gline lonarske, dijelom od gvoa, znai, da e kraljevstvo biti razdijeljeno. Bit e u njemu neto od tvrdoe gvoa, jer je, kako si vidio, bilo gvoe pomijeano s glinom lonarskom. 42 to su prsti bili dijelom od gvoa, dijelom od gline, znai, da e kraljevstvo biti dijelom tvrdo, dijelom

10 Kaldejci odgovorie kralju: Nema ovjeka na zemlji, koji bi, kralju, mogao ispuniti tvoj zahtjev! I nikada nije jedan kralj, makar bio velik i moan, tako to zahtijevao od jednoga gataoca, vraara ili Kaldejca. 11 to ti, kralju, ite, vrlo je teko! Nema nikoga, koji bi mogao to rei kralju, osim bogova koji ne stanuju meu ljudima. 12 Na to se kralj tako jako razljuti i razgnjevi, te je izdao zapovijed, da se pogube svi mudraci babilonski. 13 Kad je bila izala zapovijed, da se poubijaju mudraci, traili su i Daniela i drugove njegove, da ih ubiju. 14 Tada se Daniel mudro i razumno predstavi Arioku, zapovjedniku kraljevskih krvnika, koji je bio izaao da poubija mudrace babilonske. 15 On upita Arioka, kraljevskog zapovjednika, zato je izdana od kralja ta stroga zapovijed. Kad je Ariok bio rekao stvar Danielu, 16 Otide Daniel kraju i zamoli ga, da mu ostavi vremena, jer e tada rei kralju to san znai. 17 Potom otide Daniel a kuu svoju i ree stvar drugovima svojim Hananiji, Meaku i Azariji, 18 Da bi se pomolili za milost Bogu nebeskomu zbog te tajne, i da ne bi bili pogubljeni takoer Daniel i drugovi njegovi s ostalim mudracima babilonskim. 19 Tada je bila Danielu objavljena tajna u nonom vienju. I Daniel je blagoslovio Boga nebeskoga. 20 Daniel se je molio: Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje odvijeka dovijeka, jer je njegova mudrost i mo. 21 On je, koji dovodi promjenu vremena i prilika; koji skida kraljeve i postavlja kraljeve; koji daje mudrost mudrima i razum razumnima. 22 On otkriva to je duboko i skriveno. On zna, to se zbiva u tami; jer kod njega stanuje svjetlost. 23 Zahvaljujem ti Boe otaca mojih! Slavim te; jer si mi dao mudrost i snagu, Ti si mi sada i objavio, za to smo te molili, jer si nam objavio san kraljev. 24 Nato otide Daniel k Arioku, kojemu je bio kralj zapovjedio, da pogubi mudrace babilonske. Otide i ree mu: Ne ubijaj mudraca babilonskih! Vodi me kralju! Ja mogu kralju rei to san znai. 25 Tada Ariok bre dovede Daniela pred kralja i ree mu: Kod judejskih prognanika naao sam ovjeka, koji e rei kralju to san znai.

Daniel
krhko. 43 A to je gvoe, kako si vidio, bilo pomijeano s glinom lonarskom, znai, da e se meu se pomijeati enidbom, ali se ipak nee stopiti u jedno, kao to se ni gvoe ne moe smijeati s glinom. 44 U vrijeme onih kraljeva Bog e nebeski podignuti kraljevstvo, koje se nee raspasti dovijeka. Njegova vlast nee prijei na drugi narod. Ono e satrti i unititi sva ona kraljevstva, a samo e stajati dovijeka. 45 Tako kao to si vidio, da se je od gore kamen odvalio sam od sebe s satro gvoe, mjed, glinu, srebro i zlato. Tako je Bog veliki javio kralju, to e se dogoditi poslije. San je istinit, i tumaenje je njegovo vjerno. 46 Tada se baci kralj Nebukadnezar niice na svoje lice, pokloni se pred Danielom i zapovjedi, da mu prinesu rtvu i kad. 47 Onda ree kralj Danielu: Doista, va je Bog najvii Bog, gospodar nad kraljevima i objavitelj tajna; jer si ti mogao otkriti ovu tajnu. 48 Nato iskaza kralj Danielu veliku ast. Dade mu mnoge dragocjene darove i uini ga Gospodarom cijele pokrajine babilonske i poglavarom nad svim mudracima babilonskim. 49 Ali na molbu Danielovu predade kralj upravu pokrajine babilonske adraku, Meeku i Abed-Negu. Tako osta Daniel na dvoru kraljevskom. Daniel 3 1 Kralj Nebukadnezar dade nainiti zlatan lik, kojemu je visina bila ezdeset lakata, a irina est lakata; i namjesti ga u ravnici Duri u pokrajini babilonskoj. 2 Nato posla kralj Nebukadnezar glasnike, da pozovu satrape, namjesnike, zapovjednike, suce, rizniare, pravnike, vijenike i sve druge dostojanstvenike pokrajinske, da dou na posvetu lika, to ga je bio podigao kralj Nebukadnezar. 3 Tada se skupie satrapi, namjesnici, zapovjednici, suci, rizniari, pravnici, vijenici i svi drugi dostojanstvenici pokrajinski na posvetu lika, to ga je bio podigao kralj Nebukadnezar. Oni stadoe pred likom, to ga je bio podigao Nebukadnezar. 4 Glasnik povika iza glasa: Narodi, plemena i jezici, vama se zapovijeda: 5 im ujete zvuk truba, frula, citara, harfa, psaltira, gajda i svih drugih vrsta glazbala, imate se niice baciti i pokloniti se zlatnome liku, to ga je podigao kralj Nebukadnezar.

626

6 Tko se ne baci niice i ne pokloni se, bit e smjesta baen u pe ognjenu uarenu. 7 I im su uli svi narodi zvuk truba, frula, citara, harfa, psaltira i svih drugih vrsta glazbala, bacie se niice svi narodi, plemena i jezici i poklonie se zlatnome liku, to ga je bio podigao kralj Nebukadnezar. 8 U isti jo as pristupie ljudi kaldejski i optuie Judejce. 9 Rekoe kralju Nebukadnezaru: Kralju, da si iv dovijeka! 10 Ti si, kralju, zapovjedio, da svaki, koji uje zvuk truba, frula, citara, harfa, psaltira, gajda i svih drugih vrsta glazbala, ima se niice baciti i pokloniti se zlatnome liku, 11 Tko ne padne niice i ne pokloni se zlatnome liku, ima se baciti u pe ognjenu uarenu. 12 A imaju Judejci, kojima si predao upravu pokrajine babilonske, adrak, Meak i Abed-Nego. Ovi ljudi ne mare za tvoju zapovijed, kralju! Ori ne potuju tvojih bogova i ne klanjaju se zlatnome liku, to si ga podigao. 13 Tada Nebukadnezar u gnjevu i bijesu zapovjedi, da dovedu adraka, Meaka i Abed-Nega. Kad su ih bili doveli pred kralja, 14 Progovori im Nebukadnezar: Je li istina, adrak, Meak i Abed-Nego, da vi ne potujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome liku, to sam ga dao podignuti? 15 I sada, ako ste pripravni, bacite se niice, im ujete zvuk truba, frula, citara, harfa, psaltira, gajda i svih drugih vrsta glazbala, i poklonite se liku, to sam ga dao podignuti! Ako li se ne poklonite, bit ete smjesta baeni u pe ognjenu uarenu, a koji bi bio bog, to bi vas mogao izbaviti iz moje ruke? 16 adrak, Meak i Abed-Nego odgovorie kralju: Nebukadnezare, ne treba nam da ti odgovaramo na to! 17 Jer evo, Bog na, kojega potujemo, ima mo da nas izbavi iz pei ognjene uarene. On e as, kralju, osloboditi iz tvoje ruke! 18 Ako li to ne uini, znaj, kralju, da mi ni tada neemo potovati tvojih bogova i neemo se pokloniti zlatnome liku, to si ga podigao! 19 Tada Nebukadnezar pade u takav bijes na adraka, Meaka i Abed-Nega, da mu se je lice izobliilo. On zapovjedi, da se uari pe sedam puta jae, nego to je inae bivalo. 20 Onda zapovjedi najjaim ljudima u svojoj vojsci, da svezu adraka, Meaka i Abed-Nega i da ih bace u pe

627

Daniel
3 Kako su veliki znaci njegovi! Kako su silna udesa njegova! Kraljevstvo je njegovo kraljevstvo vjeno. Vlast njegova traje kroz sve narataje. 4 Ja, Nebukadnezar, ivio sam bezbrino u kui svojoj, radovao se ivotu u palai svojoj. 5 Tada sam usnio san, koji me je uplaio. Predstave, to su mi dolazile na postelji mojoj, vienja, to su mi izlazila pred oi, uznemirila me. 6 Zato izdadoh zapovijed, da se dovedu preda me svi mudraci babilonski, da mi kau to znai san. 7 Tada dooe vraari, arobnjaci, Kaldejci i gatari. Ja im pripovjedih svoj san, ali mi ni jedan nije mogao rei to znai san. 8 Najposlije doe preda me Daniel, koji se zove Belteazar po imenu boga mojega, i u kojemu stanuje duh svetih bogova, i ja mu pripovjedih san: 9 Belteazare, poglavare vraarima! Znam, da duh svetih bogova stanuje u tebi. Nijedna tajna nije tebi preteka. Kai mi to znae vienja mojega sna, koja sam vidio! 10 Ovo je vienje, to mi je stalo pred oi na postelji mojoj: Vidjeh najednom usred zemlje drvo silne visine. 11 Drvo je raslo i postajalo sve vee, tako da mu je vrh dosegao do neba. Vidjelo se je do krajeva sve zemlje. 12 Lie je njegovo bilo lijepo, plodovi njegovi vrlo obilni. Bilo je na njemu hrane za sve. Pod njim u sjeni odmarale se ivotinje poljske. Ptice nebeske gnijezdile se na granama njegovim. Od njega se hranila svakojaka iva bia. 13 Tada vidjeh najednom u vienjima, to su mi stala pred oi na postelji mojoj, gdje side s neba jedan svet straar. 14 On povika iza glasa: Posijecite drvo i okreite mu grane! Potrgajte mu lie i razbacajte mu plodove naokolo! Neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice grana njegovih! 15 Ali podanak njegov ostavite u zemlji! Neka se svee okovima gvozdenim i mjedenim, van u travi poljskoj! Neka ga kvasi rosa nebeska! Sa ivotinjama divljim neka je dio njegov od trave zemaljske! 16 Srce ovjeje neka mu se promijeni i srce ivotinjsko neka mu se za to dadne! Sedam vremena neka tako proe preko njega! 17 Na zakljuku nebeskih straara osniva se ova zapovijed. Po elji svetaca izlazi ova odredba, da upoznaju ivi, da Svevinji ima vlast nad ljudskim kraljevstvom. On ga

ognjenu uarenu. 21 I tako su bili svezani ovi ljudi u svojim donjim haljinama, kapama, platima, obui i drugoj odjei i baeni u pe ognjenu uarenu. 22 Kako su bili na strogu zapovijed kraljevu preve uarili pe, plamen je ognjeni usmrtio ljude, to su u njega bacili adraka, Meaka i Abed-Nega. 23 Ona tri ovjeka, adrak, Meak i Abed-Nego, padoe svezani u pe ognjenu uarenu. 24 Tada se zadivi kralj Nebukadnezar, ustade bre i upita savjetnike svoje: Zar nijesmo bacili tri ovjeka svezana u oganj? Oni odgovorie kralju: Jest, kralju! 25 On odgovori: A ja vidim etiri ovjeka nesvezana gdje hode posred ognja, i nije im nita, a etvrti izgleda kao aneo. 26 Tada pristupi Nebukadnezar na vrata ognjenoj pei uarenoj i povika: adrak, Meak i Abed-Nego, sluge Boga svevinjega, izaite i stupite ovamo! Odmah izaoe iz ognja adrak, Meak i Abed-Nego. 27 Tada dooe satrapi, namjesnici, zapovjednici i savjetnici kraljevi i vidjee, da oganj lije bio mogao nita uiniti onim ljudima. Njihova kosa, na glavi nije se bila opalila, njihove se haljine nijesu otetile i nikakva teta od ognja nije im se nanijela. 28 Tada povika Nebukadnezar: Neka je blagoslovljen Bog adrakov. Meakov i Abed-Negov! On je poslao anela svojega i oslobodio sluge svoje, koji se pouzdae u njega, zapovijed kraljevu prestupie i tjelesa svoja predadoe, da ne bi potovali drugoga boga niti mu se poklonili osim svojemu! 29 Zato izlazi od mene ova zapovijed: Ako tkogod, bilo kojega naroda, bilo kojega plemena i jezika, izgovori kakvu psovku na Boga adrakova, Meakova i Abed-Negova, taj neka se na komade isijee i kua njegova neka se pretvori u podrtine; jer nema drugoga boga, koji bi mogao tako izbaviti! 30 Tada uzdie kralj adraka, Meaka i Abed-Nega opet na visoka mjesta njihova u pokrajini babilonskoj. Daniel 4 1 Kralj Nebukadnezar svima narodima, plemenima i jezicima, to prebivaju po svoj zemlji. Srea vam sve vea i vea! 2 Znake i udesa, to ih Bog svevinji uini na meni, svia mi se staviti do znanja.

Daniel
daje, kojemu ga hoe dati. On moe i najniega postaviti za njegova vladaoca. 18 Taj san usnio sam ja, kralj Nebukadnezar, a ti, Belteazare, kai to znai; jer ni jedan od mudraca u kraljevstvu mojemu nije mogao da mi kae to znai. A ti to moe, jer u tebi stanuje duh svetih bogova. 19 Tada Daniel, nazvan i Belteazar, osta utei jedan pun as. Misli su ga njegove uznemirivale. Ali ga kralj ohrabri: Belteazare, ne uznemiruj se tim snom i njegovim znaenjem! Belteazar odgovori: Gospodaru moj, san neka bude tvojim mrziteljima i znaenje njegovo neprijateljima tvojim! 20 Drvo, to si ga vidio, to je raslo i sve vee postajalo, dok mu vrh nije dosegao do neba, to se vidjelo do krajeva sve zemlje, 21 Kojemu je lie bilo lijepo i kojemu plodovi bili su vrlo obilni, na kojemu je bilo hrane za sve, pod kojim su stanovale ivotinje poljske i na kojega se granama gnijezdile ptice nebeske. 22 To si ti, kralju, koji si postao velik i moan; ija je veliina narasla do neba, i ija mo dosee do krajeva zemaljskih. 23 A to je kralj vidio, kako je jedan svet straar siao s neba i zapovjedio: Posijecite drvo! Raskomadajte ga, ali mu podanak ostavite u zemlji! Neka se svee okovima gvozdenim i mjedenim, van u travi poljskoj! Neka ga kvasi rosa nebeska! Neka mu je dio sa ivotinjama divljim! Sedam vremena neka tako proe preko njega, 24 Ovo je znaenje, kralju, i odluka Svevinjega, to je izala nad mojega gospodara, kralja: 25 Bit e izbaen iz drutva ljudskoga. Sa ivotinjama e poljskim stanovati. Travu e ti davati za hranu kao govedima, i rosa e te nebeska kvasiti. Sedam e vremena proi preko tebe, dokle spozna, da Svevinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i daje ga kojemu hoe. 26 Zapovijed, da se ostavi podanak drveta, znai: kraljevstvo e tvoje opet zapasti tebi, im spozna, da nebo ima vlast. 27 Zato, kralju, neka ti bude ugodan moj savjet: Oprosti se grijeha svojih milostinjom i opaina svojih milosrem prema nevoljnima! Moda se tada produlji blagostanje tvoje. 28 Sve se ovo ispuni na kralj Nebukadnezaru 29 Poslije dvanaest mjeseci hodao je on na kraljevskoj palai u Babilonu.

628

30 Kralj ree: Nije li to Babilon veliki, to ga ja sazidah za prijestolnicu kraljevsku velikom mou svojom i na slavu velianstva svojega? 31 Jo nije bio preao taj govor preko usana kraljevih, a doe glas s neba: Tebi, kralju Nebukadnezare, ovim se javlja: Kraljevstvo e se uzeti tebi. 32 Iz drutva ljudskoga bit e izbaen. Sa ivotinjama e poljskim stanovati. Travu e ti davati za hranu kao govedima; i sedam e vremena proi preko tebe, dokle spozna, da Svevinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i moe ga dati komu hoe. 33 Jo u isti as ispunila se je ta prijetnja na Nebukadnezara. On je bio izbaen iz drutva ljudskoga, jeo je travu kao goveda, rosa je nebeska kvasila tijelo njegovo, te su mu narasle dlake kao pera u orla i nokti kao pande u ptica. 34 Poslije stanovitog vremena ja, Nebukadnezar, podigao sam oi svoje k nebu, i razum moj opet mi se je vratio. Tada sam zahvalio Svevinjemu i hvalio sam i slavio njega, koji ivi u vijeke, ija je vlast vjena i ije je kraljevstvo kroz sve narataje. 35 Svi, koji stanuju na zemlji, jesu kao nita prema njemu. On to hoe radi s vojskom nebeskom i sa stanovnicima zemaljskim. Nema nikoga, da bi mu smio ruku ustaviti i upitati ga: to radi? 36 U isto vrijeme dobio sam natrag razum svoj i doao sam opet na slavu kraljevstva svojega, na svjetlost i sjaj. Moji su mo dvorani i velikai potraili. Opet sam bio postavljen u kraljevsko dostojanstvo, i dala mi se jo vea vlast. 37 Zato ja, Nebukadnezar, hvalim, blagoslivam i slavim kralja nebeskoga; jer su sva djela njegova istinita; upravljanje je njegovo pravedno. On moe poniziti one, koji hode u oholosti. Daniel 5 1 Kralj Belazar priredi veliku gozbu za tisuu velikaa svojih. Pred tisuom njih pio je vino. 2 Kad je Belazar bio pijan, zapovjedi, da se donesu sudovi zlatni i srebrni, to ih je bio odnio njegov otac Nebukadnezar iz hrama u Jerusalemu, Kralj je htio da iz njih pije s velikaima svojim, sa enama i inoama svojim. 3 Kad su bili donijeli zlatne sudove, to su ih odnijeli iz hrama, kue Boje u Jerusalemu, pio je iz njih kralj s

629

Daniel
i rei mi to znai, obui e se u grimiz, zlatan lanac nosit e o vratu i vladat e u kraljevstvu mojemu kao trei vladalac. 17 Nato odgovori Daniel kralju: Zadri poklone svoje za sebe! Darove svoje pokloni drugomu! A pismo u ja proitati i reknut u ti, kralju, to znai. 18 Kralju, Bog svevinji dao je ocu tvojemu Nebukadnezaru kraljevstvo, veliinu, slavu i velianstvo. 19 Od velike moi, koju mu je dao, drhtali su i tresli su se pred njim svi narodi, plemena i jezici. Mogao je usmrtiti, koga je htio; mogao je ostaviti u ivotu, koga je htio; mogao je poniziti, koga je htio. 20 Ali kada mu se je podiglo srce i duh mu se posilio do drskosti, tada je bio sruen s kraljevskoga prijestolja i bilo mu je uzeto dostojanstvo njegovo. 21 Bio je izbaen iz drutva ljudskoga, i srce mu je postalo kao u ivotinje. Stanovao je s divljim magarcima. Davali su mu travu za hranu kao govedima. Rosa nebeska kvasila mu je tijelo, dokle je spoznao, da Bog svevinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i moe ga podijeliti, kojemu hoe. 22 I ti, njegov sin Belazar, nijesi ponizio srca svojega, premda si znao sve ovo, 23 Nego si se podigao proti Gospodu nebeskomu. Sudove hrama njegova morali su donijeti preda te, i pio si iz njih vino sa svojim velikaima, sa svojim enama i inoama. Slavio si svoje bogove srebrne i zlatne, mjedene, gvozdene, drvene i kamene, koji ne mogu ni vidjeti ni uti, niti imaju razum. A nijesi iskazao ast Bogu, u ijoj su ruci ivotni dah tvoj i svi putovi tvoji. 24 Zato je on dao da se pojavi ova ruka to pie i da se napie ovo pismo. 25 to tamo stoji napisano, glasi: Mane, Tekel, Peres: 26 Ovo znae te rijei: Mane: Izbrojio je Bog tvoje kraljevstvo i uinio mu je kraj. 27 Tekel: Izmjeren si bio na mjerila i naen si prelagan. 28 Peres: Razdijeljeno je kraljevstvo tvoje i dano Medijcima i Perzijancima. 29 Tada je bio Daniel na zapovijed Belazarovu obuen u grimiz, i metnue mu zlatan lanac oko vrata. Povikali su pred njim, da e vladati u kraljevstvu kao trei vladalac. 30 Iste je noi bio umoren Belazar, kralj Kaldejaca. 31 I Medijac Darije dobio je kraljevstvo

velikaima svojim, sa enama i inoama svojim. 4 Pili su vino i slavili svoje bogove zlatne i srebrne, mjedene, gvozdene, drvene i kamene. 5 U taj su se as pojavili prsti ovjeje ruke i pisali su prema svijenjaku po okreenom zidu kraljevske palae. Kada je kralj opazio ruku, to je pisala, 6 Tada je poblijedjelo lica kraljevo. Misli su ga njegove uznemirile. Njegovi su u bedrima zglobovi popustili i koljena mu se tresla. 7 Kralj je povikao iza glasa, neka se dovedu vraari, Kaldejci i gatari. Tada ree mudracima babilonskim: Tko mogne proitati ovo pismo i kae mi to znai, taj e se obui u ju grimiz, nosit e zlatan lanac o vratu i vladat e u kraljevstvu mojem kao trei vladalac. 8 Tada su pristupili svi mudraci kraljevi, ali nijesu mogli ni pisma proitati ni rei kralju to znai. 9 Kralj se je Belazar vrlo uplaio. Lice mu se sasvim zamijenilo, i velikai se njegovi prepali. 10 Kad je kraljica mati ula, to se je bilo dogodilo kralju i velikaima, doe u kuu, gdje je bila gozba, kraljica mati ree: Kralju, da si iv dovijeka! Neka te ne uznemiruju misli tvoje, i neka se ne mijenja lice tvoje! 11 Ima ovjek u mojemu kraljevstvu, u kojemu stanuje duh svetih bogova. Ve pod vladom oca tvojega bili su nali u njega razboritost i upravo boansku mudrost. Kralj Nebukadnezar, otac tvoj, postavio ga je glavarom inovnicima, vraarima, Kaldejcima i gatarima - vlastiti otac tvoj, kralju, 12 Jer visok duh, mudrost i razum za tumaenje snova, za otkrivanje tajna i za razjanjivanje zagonetaka nali su u Daniela, kojemu je kralj dao ime Belteazar. Neka dozovu Daniela! On e rei to znai. 13 Kad su bili doveli Daniela pred kralja, ree kralj Danielu: Jesi li ti Daniel, jedan od judejskih zarobljenika, to ih je moj kraljevski otac doveo ovamo iz Jude? 14 uo sam za tebe, da u tebi stanuje duh bogova; da su nali u tebe razboritost, razum i mudrost u visokoj mjeri. 15 Sada su bili preda mnom mudraci i arobnjaci, da proitaju ovo pismo i da mi kau to znai. Ali oni ne mogu da mi kau to znae te rijei. 16 Tada sam uo za tebe, da moe protumaiti i zagonetke rijeiti, Ako dakle moe proitati ono tamo pismo

Daniel
u dobi od ezdeset i dvije godine. Daniel 6 1 Svidjelo se Dariju da postavi nad kraljevstvom sto i dvadeset satrapa, koji su se imali razdijeliti nad svim kraljevstvom, 2 I nad njima tri vrhovna predstojnika, kojima je pripadao i Daniel. Ovima su satrapi imali polagati raune, da ne bi kralj trpio tete u porezu. 3 Daniel se je odlikovao iznad drugih vrhovnih inovnika i satrapa, jer je u njemu djelovao vii duh. Kralj je pomiljao na to, da ga postavi nad svim kraljevstvom svojim. 4 Tada su vrhovni inovnici i satrapi gledali da nau kakavgod povod tubi proti Danielu u njegovoj slubi. Ali nijesu mogli otkriti nikakva povoda ni pogrjeke, jer je bio vjeran, i nije mu se mogla dokazati nikakva krivnja ili mana. 5 Tada su rekli oni ljudi: Neemo nai na tome Danielu nikakva povoda tubi, osim ako ga ne naemo na njemu zbog zakona Boga njegova. 6 Zato navali na kralja oni vrhovni inovnici i satrapi i rekoe mu: kralju Darije, da si iv dovijeka! 7 Svi vrhovni inovnici u kraljevstvu, predstojnici i satrapi, savjetnici i zapovjednici sloni su u tom, da se izda kraljevska naredba i postavi otra zabrana, po kojoj svaki, koji za trideset dana upravi koju molbu na bilo kojega boga ili ovjeka osim na tebe, kralju, ima se baciti u jamu lavovsku. 8 Dakle, kralju, potvrdi taj zakljuak i potpii pismo, da se ne moe promijeniti po neporecivom zakonu medijskoperzijskom! 9 Nato potpisa kralj Darije pismo sa zabranom. 10 Kad je Daniel uo, da je pismo potpisano, otide u svoju kuu, gdje je u svojoj gornjoj sobi imao otvore prozora naprema Jerusalemu. Tri puta na dan padao je na koljena svoja, obavljao je molitvu svoju i slavio Boga svojega, kao to je bio inio i prije. 11 Jednoga dana pohitjee oni ljudi ovamo i naoe Daniela, kako se je molio i vapio Bogu svojemu. 12 I otidoe kralju i upitae za kraljevsku zabranu: Nijesi li potpisao zabranu, po kojoj svaki, koji za trideset dana upravi kojugod molbu na bilo kojega boga ili ovjeka osim na tebe, kralju, ima se baciti u jamu lavovsku? Kralj odgovori: Tako je po neporecivom zakonu medijskoperzijskom. 13 Tada oni odgovorie kralju: Daniel,

630

jedan od judejskih zarobljenika, ne mari za te, kralju, ni za zabranu, koju si potpisao, nego obavlja tri puta na dan svoju molitvu. 14 Kad je kralj to uo, oalosti se vrlo i pomisli na to, kako bi izbavio Daniela. Trudio se do zalaska sunca, da ga oslobodi. 15 Ali navalie oni ljudi na kralja i rekoe kralju: Pomisli, kralju, da ima zakon medijskoperzijski, po kojem se svaka zabrana i zapovijed, koju je izdao kralj, ne mijenja! 16 Tada dade kralj zapovijed. I dovedoe Daniela i bacie ga u jamu lavovsku. Kralj ree jo Danielu: Bog tvoj, kojemu tako postojano slui, neka te izbavi! 17 Tada donesoe kamen i metnue ga jami na otvor. Kralj ga zapeati svojim prstenom i prstenima svojih velikaa, da se ne mogne nita poduzeti proti Danielu. 18 Potom se povue kralj u svoju palau i provede no u postu i ne dopusti, da mu se unesu jela, ali ipak ga ostavi san. 19 Rano ujutro, im se razdanilo, ustade kralj i otide bre k jami lavovskoj. 20 Kad se priblii k jami, viknu Daniela alosnim glasom. Kralj ree Danielu: Daniele, slugo Boga ivoga, je li te Bog tvoj, kojemu tako postojano slui, mogao izbaviti od lavova? 21 Daniel odgovori kralju: Kralju, da si iv dovijeka! 22 Bog moj poslao je anela svojega. On je zatvorio eljust lavovima. Oni mi nijesu nita naudili, jer sam bio naen pred njim neduan. I proti tebi, kralju, nijesam uinio nikakve nepravde. 23 Tada se kralj vrlo obradova i zapovjedi, da izvade Daniela iz jame. Kad su bili izvadili Daniela iz jame, ne naoe ni najmanje ozljede na njemu, jer se je bio pouzdao u Boga svojega. 24 A one ljude, koji su bili optuili Daniela, dovedoe na zapovijed kraljevu i bacie ih u jamu lavovsku s djecom njihovom i sa enama njihovim. Prije nego su bili doli na dno jami, navalie lavovi na njih i potre im sve kosti. 25 Potom izdade kralj Darije svima narodima, plemenima i jezicima, to stanuju po svoj zemlji, ovo pismo: Srea vam sve vea i vea! 26 Ovim izlazi od mene zapovijed, da se u svem podruju vlasti moje ima svaki bojati i straiti Boga Danielova, jer je on Bog ivi, koji ostaje dovijeka. Kraljevstvo se njegovo ne ukida nikada, i vlast njegova nema kraja.

631

Daniel
ubijena ta ivotinja, tijelo se njezino raskomadalo i predalo raarenom ognju. 12 I ostalim ivotinjama bila je uzeta mo njihova; jer samo na odreeno vrijeme bila je utvrena duljina ivota njihova. 13 Dok sam jo imao nona vienja, doe najednom jedan, koji je izgledao kao sin ovjeji, na oblacima nebeskim. Kad je bio doao do starovijenoga, dovedoe ga pred njega. 14 I dade se njemu vlast, ast i kraljevstvo. Njemu moraju sluiti svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova trajat e vjeno i nee nikada proi. Nikada nee prestati kraljevstvo njegovo. 15 Ja, Daniel, zadrhtao sam zbog toga na cijelom tijelu. Vienja, to su stajala pred mojim duhom, uznemirila me. 16 Pristupio sam k jednome od onih, koji su stajali ondje, i zamolio sam ga, da mi kae to to sve znai. On mi odgovori i ree mi to to znai: 17 etiri velike ivotinje znae etiri kralja, koji e nastati na zemlji. 18 Ali e potom sveci Svevinjega dobiti vlast i navijek i do u sve vjekove posjedovat e tu vlast. 19 Htio sam doznati i o etvrtoj ivotinji, koja se razlikovala od svih drugih i bila je vrlo strana, koja je imala zube gvozdene i nokte mjedene, koja je jela i satirala i, to je preostalo, nogama pogazila; 20 I o deset rogova na glavi njezinoj, i o drugom rogu, koji je izrastao i tri su pred njim roga otpala, o rogu naime onom, koji je imao oi i usta, to su govorila drske govore, i koji je izgledao vei od ostalih. 21 I bio sam vidio, kako je taj rog vojevao sa svecima i nadvlaivao ih, 22 Dok nije doao starovijeni, i dok nije bilo dano pravo svecima Svevinjega, i dok nije prispjelo vrijeme, da sveci preuzmu vlast. 23 On odgovori: etvrta ivotinja znai etvrto kraljevstvo, koje e nastati na zemlji, a razlikovat e se od svih drugih kraljevstva. Svu e zemlju progutati, pogaziti i satrti. 24 Deset rogova znai deset kraljeva, koji e nastati u tom kraljevstvu. Poslije njih doi e drugi, koji e se razlikovati od prijanjih, i sruit e tri kralja. 25 On e govoriti drske govore proti Svevinjemu i gledat e da utamani svece Svevinjega i pomiljat e na to, da promijeni blagdanska vremena i

27 On izbavlja i spasava, ini znake i udesa na nebu i na zemlji. On je izbavio Daniela od sile lavova. 28 Danielu je bilo dobro za kraljevanja Darijeva kao i za perzijskoga kralja Kira. Daniel 7 1 U prvoj godini Belazara, kralja babilonskoga, imao je Daniel san i vienja, to su bila pred duhom njegovim na postelji njegovoj. On je napisao san izvijestivi ukratko glavni sadraj. 2 Daniel je pripovijedao ovo: Gledao sam nou u vienju sna svojega, kako etiri vjetra nebeska uzburkae veliko more. 3 etiri velike ivotinje izaoe iz mora, svaka drukija. 4 Prva je izgledala kao lav i imala je krila orlova. Dok sam gledao, krila joj se istrgnue, i ona se podie sa zemlje i stade na noge kao ovjek. Tada joj se dade srce ovjeje. 5 Najednom se pojavi druga ivotinja, to je izgledala kao medvjed. Bila je napola uzdignuta, imala je tri rebra u eljusti meu zubima. Viknulo joj se: Ustani, i jedi mnogo mesa! 6 Dok sam jo gledao, pojavi se najednom druga ivotinja, to je izgledala kao ris. Imala je etiri krila na leima. Imala je i etiri glave, i dade joj se vlast. 7 Iza toga ugledao sam u nonim vienjima svojim najednom etvrtu ivotinju, stranu, uasnu i vrlo jaku. Imala, je silne, gvozdene zube, kojima je jela i satirala. to bi preostalo, pogazila je nogama. Razlikovala se od svih prijanjih ivotinja i imala je deset rogova. 8 Dok sam promatrao rogove, izraste najednom drugi mali rog meu onima, i tri se prva roga iupae od njega. Na ovome rogu bile su oi, to su izgledale kao oi ovjeje, i usta, to su govorila drske govore. 9 Dok sam jo gledao, bili su postavljena prijestolja, i jedan atarovijean zauze mjesto. Odijelo njegovo bilo je bijelo kao snijeg. Kosa mu na glavi kao ista vuna. Prijestolje mu bilo plamen ognjeni, tokovi mu kao oganj razgoren. 10 Rijeka je ognjena izlazila od njega i tekla dalje. Tisua tisua sluila mu i deset tisua po deset tisua stajalo pred njim. I sud sjede i knjige se otvorie. 11 Dok sam jo jednako gledao zbog glasnih, drskih govora, to ih govorio onaj rog, tada sam vidio, kako bi

Daniel
zakon. I oni e biti predani vlasti njegovoj za jedno vrijeme i za dva vremena i za polovinu vremena. 26 Tada e zasjedati sud, i uzet e mu se vlast, te e se unititi i razoriti sasvim. 27 Onda e se kraljevstvo, vlast i mo nad kraljevstvima pod svim nebom dati narodu svetaca Svevinjega. Kraljevstvo e njegovo trajati vjeno, i sve e vlasti njemu sluiti i podloni mu biti. 28 Ovdje je kraj izvjetaju. Mene, Daniela, vrlo su uznemirile misli moje. Lice se moje promijenilo, ali sam dogaaj sauvao u pameti svojoj. Daniel 8 1 U treoj godini vladanja kralja Belazara imao sam ja, Daniel, poslije vienja, to mi se najprije pokazalo, jo drugo. 2 Vidio sam ovo vienje: Gledao sam, kako sam bio u prijestolnom gradu Suzi, koji lei u pokrajini Elamu. I to vidio sam u vienju, da sam bio na rijeci Ulaju. 3 Kad sam pogledao oko sebe, vidio sam najednom ovna gdje stoji pokraj rijeke, i imao je dva roga. Rogovi su bili veliki. Jedan je bio vei od drugoga. Vei je bio narastao poslije. 4 Vidio sam ovna gdje bode na zapad, na sjever i na jug. Nijedna ivotinja nije mu mogla odoljeti i od sile njegove izbaviti. inio je to je htio, i osilio se. 5 Dok sam jo gledao, dolazio je najednom jarac od zapada povrh sve zemlje, a da se nije doticao zemlje. Jarac je imao snaan rog iznad oiju. 6 Kad je bio doao do ovna sa dva roga, to sam ga vidio gdje stoji pokraj rijeke, navali na njega silnim gnjevom. 7 Vidio sam onda gdje posve blizu doe k ovnu. Bijesno je udario na ovna i slomio mu oba roga, jer ovan nije imao snage da mu odoli, baci ga na zemlju i pogazi ga nogama. Nikoga nije bilo, da bi oslobodio ovna od sile njegove. 8 Jarac je potom postao vrlo velik, Ali kad je bio postao velik, slomio se veliki rog. Na njegovo mjesto narasla su etiri druga roga prema etiri vjetra nebeska. 9 Iz jednoga od njih narastao je malen rog i onda postao vrlo velik prema jugu i istoku i prema najkrasnijoj od zemalja. 10 Podigao se je do vojske nebeske i pobacao na zemlju neke od vojske nebeske i od zvijezda i pogazio ih. 11 Sve do kneza vojske nebeske on se je podigao. Uzeo mu je svagdanju rtvu i oskvrnio mjesto svetita njegova,

632

12 Zbog bezakonja bila je predana sveta vojska zajedno sa rtvom svagdanjom. Sruio je istinu na zemlju. to je inio, napredovalo mu je. 13 Tada sam uo jednoga sveca gdje govori. Drugi je svetac upitao toga, koji je govorio: Dokle e trajati to vienje za svagdanju rtvu i za bezakonje pustoeno i za ostavljanje svetita i svete vojske? 14 Tada mi on ree: Do dvije tisue i tri stotine veeri i jutara. Tada e svetite doi do svojega prava. 15 Kad sam ja, Daniel, traio da razumijem vienje, to sam ga bio vidio, tada najednom stade netko preda me, koji je izgledao kao ovjek. 16 Nato sam uo glas ovjeji gdje vie preko Ulaja: Gabriele, razjasni tome tamo vienje! 17 I doe On na mjesto, gdje sam stajao. Kad se je pribliio, uplaih se ja i padoh niice na svoje lice. A on mi ree: Pazi, sine ovjeji, to se vienje odnosi na posljednje vrijeme. 18 Kad se je on razgovarao sa mnom, postadoh ja sav zapanjen i padoh na zemlju niice na svoje lice. A on me se dotae; ispravi me opet na mjestu, gdje sam bio stajao. 19 Tada ree: Evo, reknut u ti, to e se dogoditi u posljednje vrijeme gnjeva; jer se vienje odnosi na posljednje vrijeme. 20 Ovan, to si ga vidio, sa dva roga, to su kraljevi medijski i perzijski! 21 Jarac je kralj grki; veliki rog, to mu je bio iznad oiju, to je prvi kralj. 22 to su onda, kada se slomio, mjesto njega narasla etiri druga, znai: etiri kraljevstva proizai e iz njegova naroda, ali ne tako jaka kao on. 23 Pri svretku vlasti njihove, kad bezakonici navre mjeru, ustat e kralj, drska pogleda i lukav. 24 Silna e mu biti mo, ali ne od vlastite snage. Nanijet e izvanrednu pusto, i djela e mu napredovati. Mone, pa i narod svetaca upropaivat e. 25 Lukavstvom njegovim napredovat e mu prijevarni pothvat njegov. Bit e ohol i mnoge e iznenada upropastiti. Ali im se digne na kneza nad knezovima, bit e satrven bez ruke ljudske. 26 Vienje o veerima i jutrima, o emu je bio govor, odgovara istini. Ali zapeati vienje; jer se odnosi na dane daleke! 27 Ja, Daniel, bio sam posve iznemogao i bolovao sam itave dane. Kad sam opet mogao ustati, vrio sam kraljevsku slubu. A puno sam se

633

Daniel

udio vienju. Ali nije bilo nikoga, koji za vjernost tvoju. bi mogao to objasniti. 14 Tako je Gospod naumio da spusti nesreu na nas; jer je Gospod, Bog na, Daniel 9 pravedan u svim djelima svojim, to ih 1 U prvoj godini Darija, sina ini, jer nijesmo bili sluali glasa Ahasverova, iz plemena Medijaca, koji njegova. je bio postao kralj nad kraljevstvom 15 I eto, Gospode, Boe na, koji si izveo Kaldejaca, narod svoj iz Egipta rukom jakom i 2 U prvoj godini njegova vladanja stekao sebi ime do dana dananjega, namjerio sam se ja, Daniel, u knjigama mi smo sagrijeili i krivo inili. na broj godina, za kojih e po 16 Odustani, Gospode, po svoj dobroti proroanstvu Gospodnjem proroku svojoj od gnjeva i jarosti svoje nad Jeremiji leati Jerusalem u gradom svojim Jerusalemom i nad ruevinama, naime sedamdeset svetom gorom svojom, jer je s grijeha godina. naih i s bezakonja otaca naih 3 Upravio sam lice svoje k Bogu, Jerusalem i narod tvoj izvrgnut ruglu Gospodu, i uzeo sam moliti se i vapiti u sviju, koji su oko nas. postu, kostrijeti i pepelu. 17 A sad posluaj, Boe na, molitvu i 4 Molio sam se Gospodu, Bogu vapaj sluge svojega! Obasjaj licem svojemu, i priznavao: Gospode, Boe svojim opustjelo svetite svoje zbog veliki i strani! Ti dri zavjet milosti Gospoda! onima, koji te ljube i dre zapovijedi 18 Prigni, Boe moj, uho svoje i uj! tvoje. Otvori oi svoje i vidi pusto, u kojoj se 5 Mi smo grijeili i krivo inili. Bili smo nalazimo, i grad, nad kojim je bilo bezboni, odmetnuli smo se i odstupili prizvano ime tvoje, jer ne donosimo od tvojih zapovijedi i zakona. preda te molitvu svoju pouzdavajui 6 Nijesmo sluali sluga tvojih, proroka, se u pravedna djela svoja, nego koji su govorili u tvoje ime kraljevima gledajui u veliko milosre tvoje. naim, knezovima naim i ocima 19 Gospode, uslii; Gospode, oprosti! naim i svemu narodu u zemlji. Gospode, posluaj i uini ne asei 7 Ti si, Gospode, pravedan, a stidno zbog samoga sebe, Boe; jer se ime rumenilo moralo bi udariti u lice na tvoje priziva nad ovim gladom i nad dananji dan nas, sve ljude Judine, narodom tvojim! stanovnike jerusalemske, i sav narod 20 Dok sam jo govorio i molio se i izraelski, blizu i daleko po svim priznavao grijehe svoje i grijehe zemljama, kamo si ih razagnao zbog naroda svojega Izraela i polagao vapaj nevjernosti, koju poinie tebi. svoj za svetu goru Boga svojega pred 8 Gospode, stidno rumenilo moralo bi Gospoda, Boga svojega, u lice udariti nas, kraljeve i knezove 21 Dok sam obavljao molitvu svoju, nae i oce nae, jer smo sagrijeili tebi. najednom Gabriel, isti, kojega sam 9 Ali je u Gospoda, Boga naega, prije bio vidio u vienju, doletje mi milosre i oprotenje za to, to smo se brzo oko vremena veernje rtve. odmetnuli od njega; 22 On me uputi i ree mi: Daniele, sada 10 to nijesmo sluali glasa Gospoda, dolazim, da te pouim. Boga svojega, da hodimo po zakonima 23 Kad si se poeo moliti, izae rije njegovim, koje nam je dao preko sluga Boja. Dolazim, da ti to navijestim; jer svojih, proroka. si ljubimac Boji. Zato pripazi na rije, 11 Sav je Izrael prestupao zakon tvoj, tada e razumjeti vienje! otpadao je, a da nije sluao glasa 24 Sedamdeset je godinjih sedmica tvojega. Prokletstvo i kletva, kako stoje odreeno nad tvojim narodom i nad napisani u zakonu Mojsija, sluge tvojim svetim gradom, da se kraj uini Bojega, izlili su se na nas, jer smo mu bezakonju, da se oduzmu grijehi, da se sagrijeili. okaje opaina, da se dovede vjena 12 On je pustio da se na nama i na pravda, da se ispuni vienje i klasovima naim, koji su vladali proroanstvo i da se pomae Sveti nad nama, ispuni prijetnja njegova, da e svetima. nas naime udariti nesreom velikom, 25 Znaj dakle i razumij: Od vremena, kakva se nikada nije dogodila pod kad izae rije, da se Jerusalem opet nebom osim u Jerusalemu. sazida, dok ustane pomazanik, knez, 13 Kako stoji napisano u zakonu proi e sedam godinjih sedmica i Mojsijevu, tako se je svalila na nas sva ezdeset i dvije godinje sedmice, i ta nesrea. A mi nijesmo umilostivili opet e se sazidati s ulicama i Gospoda, Boga svojega. Nijesmo se prokopima u teko vrijeme. vratili od grijeha svojih i nijesmo marili 26 Poslije ezdeset i dvije godinje

Daniel
sedmice bit e pomazanik pogubljen, premda je neduan. Grad zajedno sa svetitem bit e razoren od ratnoga naroda jednoga kneza, to e doi. Kraj e mu biti s potopom. Na svretku rata doi e odreeno opustoenje. 27 S mnogima e za jedne godinje sedmice sklopiti tvrd zavjet i u polovini godinje sedmice prestat e rtva zaklanica i prinos. Na mjestu njihovu zavladat e grozota pustoi i trajat e do svretka. Tada e se izliti odreeno na opustoitelja. Daniel 10 1 U treoj godini perzijskoga kralja Kira bilo je dano jedno objavljenje Danielu, koji se je zvao Belteazar. Ovo je objavljenje pravo i radi o velikoj nevolji. On je razumio objavljenje, izakako mu je jedno vienje otvorilo razumljenje. 2 Tada sam ja, Daniel, bio u alosti tri sedmice. 3 Jela tena nijesam jeo. Meso i vino nijesu ulazila u moja usta, i nijesam se mazao, dok ne prooe tri sedmice. 4 Kad sam se dvadeset etvrtoga dana prvoga mjeseca naao na obali velike rijeke, Tigrisa, 5 I oko sebe pogledao, tada stade preda me jedan ovjek, obuen u platno. Oko bedara svojih nosio je pojas od istoga zlata. 6 Tijelo mu je sjalo kao krizolit. Kao munja sijevalo mu lice. Oi mu bile kao baklje ognjene. Ruke i noge njegove blistale su kao mjed uglaena. Zvuk glasa njegova bio kao um mnotva naroda. 7 Ja, Daniel, jedini imao sam ovu prikazu. Pratioci moji nijesu vidjeli prikaze. Ali ih je spopao takav strah, te su pobjegli, da se skriju. 8 Ja sam ostao sam. Dok sam imao ovu veliku prikazu, ostavila me je sva snaga. Lice mi se nagrdilo i sva mi je snaga ieznula. Tada sam uo zvuk glasa njegova. 9 Kad sam tada razabrao zvuk glasa njegova, pao sam onesvijeen preda se. Leao sam licem na zemlji. 10 Najednom dotakla me se ruka i pomogla me na koljena i na ruke. 11 On mi ree: Daniele, predragi ovjee, sluaj rijei, koje u ti izrei! Uspravi se, jer sam sada poslan k tebi. Kad mi je to rekao ustao sam drui. 12 Tada mi ree: Ne boj se Daniele, jer odmah prvoga dana kad si se trudio, da dobije pouku, i kad si se ponizio pred Bogom svojim bile su usliene molbe tvoje. Ja dolazim na molitvu tvoju.

634

13 Dvadeset i jedan dan opirao mi se knez aneo kraljevstva perzijskoga. Tada mi je doao u pomo Mihael, jedan od najviih knezova anela. Ostavio sam ga tamo kod kneza anela kraljevstva perzijskoga. 14 I dolazim, da ti kaem, to eka tvoj narod u buduim danima, jer vienje ide jo u daleke dane. 15 Dok mi je govorio te rijei, spustio sam oi svoje na zemlju i zautio sam. 16 Ali on, koji je izgledao kao ovjek, dotae se usana mojih. Tada sam mogao otvoriti usta svoja i rekao sam njemu, koji je stajao preda mnom: Gospodaru moj, ovom prikazom posve sa m p otr esen i svu sa m sn a g u izgubio. 17 Kako bih mogao, gospodaru, jedan tako neznatan sluga govoriti s jednim tako visokim gospodarom kao to si ti? Tada mi nestaje sva snaga; i dah me ostavlja. 18 I jo jedanput dotakao me se on, koji je izgledao kao ovjek, i dao mi nove snage. 19 Rekao mi je: Ne boj se, preljubljeni ovjee! Mir neka je s tobom! Ohrabri se, ohrabri se! Dok je tako govorio s menom, osjetio sam se ojaen. Rekao sam: Govori, gospodaru, jer si me ojaio! 20 Tada on ree: Zna li, zato sam doao k tebi? Sad u se opet vratiti, da se borim s knezom anelom Perzije. Kad svrim to, prikazat e se knez aneo Grke. 21 Ali u ti prije izrei, to je napisano u knjizi istine. Nitko ne stoji s menom proti onima osim vaega kneza anela Mihaela. Daniel 11 1 Ve u prvoj godini vladanja Medijca Darija stajao sam uz njega kao pomonik i zatitnik. 2 Sad u ti izrei istinu. Evo, jo e se tri kralja perzijska pojaviti. etvrti e stei vee bogatstvo nego svi drugi. Kad se osili bogatstvom svojim, sve e podignuti na grko kraljevstvo. 3 Tada e se pojaviti junaki kralj i podignuti silno kraljevstvo i sve izvesti to hoe. 4 Ali jedva se pojavi, raspast e se kraljevstvo njegovo i razdijelit e se u etiri vjetra nebeska, ali ne meu potomke njegove. I nee vie biti tako mono kao pod vlau njegovom. 5 Kralj juni postat e jak. Ali jedan od vojskovoa njegovih natkrilit e ga mou i vlast e posvojiti sebi, Kraljevstvo e njegovo biti vrlo veliko. 6 Poslije nekoliko godina oni e se

635

Daniel
gnjeva, niti u ratu. 21 Na njegovo e mjesto doi opak ovjek, kome nije bila namijenjena ast kraljevska. On e doi iznenada i spletkama se domoi vlasti. 22 Vojne sile bit e od njega poplavljene i unitene zajedno s knezom zavjeta. 23 I proti onomu, koji se udrui s njim, ini prijevaru. On e doi i nadvladat e unato neznatnim etama svojim. 24 Iznenada e upasti u najrodnije krajeve u zemlji i poiniti zlodjela, kakvih nijesu poinili ni oci ni djedovi njegovi. Grabe i plijen i blago razdijelit e meu njih rasipno. Proti tvrdim mjestima smiljat e osnove svoje, ali samo jo za neko vrijeme. 25 Potom e podignuti mo svoju i hrabrost svoju proti kralju junome s velikom vojskom. Kralj e juni doi u boj s velikom, vrlo jakom vojskom, ali nee moi odoljeti; jer e se skovati spletke proti njemu. 26 Njegovi drugovi za stolom navui e mu slom. Njegove ete bit e poplavljene, i mnogi e biti pobijeni i pasti. 27 Obadva kralja misle na prijevaru. Za jednim stolom sjede i lau jedan drugome. Ali im osnove njihove ne polaze za rukom; jer e kraj jo biti u odreeno vrijeme. 28 I vraa se s velikim blagom u svoju zemlju i upravlja svoju misao proti svetom zavjetu. Kad izvri svoju osnovu, vratit e se u svoju zemlju. 29 U ureeno e vrijeme opet poi na jug. Ali drugi put nee biti kao prvi put. 30 Jer e izai proti njemu lae iz Kitima. On e se zastraiti i povratiti i sad e gnjev svoj iskaliti na svetom zavjetu. On e se opet obazreti na one, koji ostavljaju sveti zavjet. 31 Vojska, koju je poslao, nastupit e, oskvrnit e svetite i tvravu, prestat e prinositi rtvu svagdanju i postaviti sramotnu gnusobu idolsku. 32 Rijeima laskavim privodi k otpadu one, koji su se ogrijeili o zavjet. Ali mnotvo onih, koji poznaju Boga svojega, ostat e tvrdo i init e pravo. 33 Razumni u narodu osvijestit e mnoge, ali e biti donekle duboko satrti maem i plamenom, ropstvom i grabeem. 34 Ali dok budu duboko satrti, pruit e im se malo pomoi. Tada e im se licemjerski prikljuiti vrlo mnogi. 35 I jo neki od razumnih e pasti, da se drugi okuaju, oiste i ubijele do posljednjeg vremena; jer e za to jo biti odreeno vrijeme. 36 l kralj e initi to hoe. On e se oholo podignuti proti svakome bogu.

sprijateljiti. Ki junoga kralja doi e k sjevernom kralju, da uspostavi mir. Ali ona nee zadrati jaku pomo; jer on i pomo njegova nee se odrati. Dapae ona e biti predana zajedno s pratnjom njezinom, ocem njezinim i pomonikom njezinim. 7 Potom e od izdanka iz korijena njezina jedan ustati i staviti se na elo vojsci, provalit e u tvravu sjevernoga kralja, napasti je i zauzeti. 8 I bogove e njihove s livenim likovima njihovim, s dragocjenim posuem njihovim, srebrom i zlatom odnijeti u Egipat kao plijen. Godine i godine ostat e jai od sjevernoga kralja. 9 Tada e ovaj upasti u kraljevstvo junoga kralja; ali se mora opet vratiti u svoju zemlju. 10 Ali e se sinovi njegovi naoruati i skupit e silne vojske. Oni e doi sve plavei i potapajui i ponovno e u boju prodirati do grada njegova. 11 Ogoren izai e kralj juni i ratovat e s kraljem sjevernim. Ovaj e podignuti veliku vojsku, ali e se vojska dati u ruke onomu. 12 Poto bude vojska unitena, ponijet e se srce njegovo. Pobit e deset tisua; ipak se nee moi drati. 13 Sjeverni e kralj opet dignuti vojsku, veu od prijanje, i poslije vie godina doi e s velikom vojskom i sa silnim blagom. 14 U to e vrijeme mnogi ustati na kralja junoga, i zlikovci od tvojega naroda podignut e se, da se po njima ispuni proroanstvo, ali e oni pasti. 15 I doi e kralj sjevernoga kraljevstva, nainit e opkope i uzet e jedan tvrdi grad. ete june nee odoljeti, ni izabrane ete njegove nee se moi oduprijeti. 16 Tako moe onaj, koji je doao proti njemu, initi to hoe, a da mu se nitko ne opre. I on e se utvrditi u najkrasnijoj od svih zemalja. Unitenje je u ruci njegovoj. 17 Tada naumi da sve njegovo kraljevstvo dobije u svoju vlast. Sklapa s njim ugovor i daje mu ker za enu u zloj namjeri. Ali se osnova nee obistiniti i nee mu uspjeti. 18 Tada e se okrenuti na primorske zemlje i mnoge osvojiti. Ali e jedan vojskovoa dokrajiti njegovo ruganje i njegov rug svaliti na njega. 19 Tada e se okrenuti tvravama svoje zemlje. Pritom e se spotaknuti i pasti i zauvijek ieznuti. 20 Na njegovo e mjesto stupiti drugi, koji alje nastojnika kroz najkrasniju zemlju kraljevstva svojega. Ali iza nekoliko dana bude umoren, a ne od

Daniel
Proti Bogu nad bogovima drsko e govoriti i nekanjen ostati, dok se ne napuni mjera gnjeva; jer e se izvriti to je zakljueno. 37 I Boga otaca svojih nee tovati, niti e mariti za ljubimca boga ena, niti za ikojega drugog boga; jer e se dignuti iznad sviju. 38 Mjesto toga tovat e boga tvrava; boga, kojega oci njegovi nijesu poznavali, tuje zlatom, srebrom i dragim kamenjem i drugim dragocjenostima. 39 Podignut e tvrda mjesta u ast tuemu bogu. Tko prizna ovoga, njemu e iskazati veliku ast. Podijelit e im vlast nad mnogima i dati im zemlju kao plau. 40 U posljednje vrijeme juni e se kralj sukobiti s njim. Na njega e kralj sjeverni navaliti s kolima, konjima i mnogim laama i sve plavei i potapajui provalit u zemlje. 41 Pritom e upasti i u najkrasniju od svih zemalja. Deset tisua past e. Samo e se ovi izbaviti od njega: Edom, Moab i vei dio Amonaca. 42 Tada e posegnuti rukom svojom na zemlje i Egipat nee mu umaknuti. 43 Osvojit e blago u zlatu i u srebru i sve dragocjenosti Egipta. Libijci i Etiopljani u pratnji su njegovoj. 44 Tada e ga uplaiti glasovi s istoka i sa sjevera. S velikim e gnjevom izai i mnoge e pogubiti i unititi. 45 Razapet e sjajne atore svoje izmeu mora i svete, krasne gore. Ipak e ga dostii njegov kraj, a da mu nitko ne donese pomoi. Daniel 12 1 U ono vrijeme podignut e se Mihael, veliki knez aneo, koji zatiuje sinove tvojega naroda. Bit e vrijeme tjeskobe, kakve nije bilo nikada, otkako je naroda, do onoga vremena. Ali e se tvoj narod spasiti u ono

636

vrijeme, svi, koji se nau zapisani u knjizi. 2 Mnogi od onih, koji spavaju u prahu zemaljskom, probudit e a se, jedni na ivot vjeni, drugi na sramotu i prijekor vjeni. 3 Poboni e sjati kao sjajno nebo, i oni, koji su mnoge privodili k pravednosti kao zvijezde u sve vjekove. 4 A ti, Daniele, zatvori ova objavljenja! Zapeati ovu knjigu do posljednjega vremena! Mnogi e je pretraivati, i spoznaja e biti velika. 5 Tada sam ja, Daniel, najednom vidio gdje stoje druga dva anela, jedan s ove strane, drugi s one strane rijeke. 6 Jedan upita ovjeka, koji je obuen u platno stajao nad vodom u rijeci: Kad e biti kraj ovim udesnim stvarima? 7 uo sam, kako se je ovjek, koji je obuen u platno stajao nad vodom u rijeci, podiui desnicu svoju i ljevicu svoju k nebu zakleo onim, koji ivi vjeno: Ovo e se sve ispuniti poslije jednoga vremena, dva vremena i pola vremena, im se svri unitenje moi svetoga naroda. 8 uo san to, ali nijesam razumio. Zato sam upitao Gospodaru moj, to znai posljednje od ovih stvari? 9 On odgovori: Idi Daniele: jer do posljednjega vremena ostaju zatvorene i zapeaene ove rijei! 10 Mnogi e se oistiti, ubijeliti i okuati. Bezbonici e raditi bezbono. Bezbonici nee to razumjeti; ali e pobonici to spoznati. 11 Od vremena, kad se ukine rtva svagdanja i postavi gnusoba sramotna, bit e tisua i dvjesta i devedeset dana. 12 Blagoslovljen je onaj, koji ustraje i doeka tisuu i tri stotine i trideset i pet dana! 13 A ti idi u susret svretku! Sada smije poivati. Na svretku dana ustat e k dijelu svojemu.

Hosea
1 Rije Gospodnja, koja doe Hosei, sinu Beerijevu, u dane kraljeva Judinih Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije i u dane Jeroboama, sina Joaova, kralja Izraelova. 2 Prvi govor Gospodnji Hosei. Gospod ree Hosea: Idi, uzmi enu, koja je bludnica, i izrodi djecu bludniku, jer je i zemlja nevjerna Gospodu! 3 Tada on otide i oeni se Gomerom, kerju Diblaimovom. Ona zatrudnje i rodi mu sina. 4 Tada mu ree Gospod: Nadjeni mu ime Jezreel, jer samo jo malo, i kaznit u krvno djelo Jezreela na kui Jehuovoj, i dokinut u kraljevstvo kue Izraelove. 5 U onaj u dan satrti mo Izraelovu u dolini jezreelskoj 6 Ona opet zatrudnje i rodi ker. Tada mu ree Gospod: Nadjeni joj ime LoRuhama (to znai Nepomilovna), jer

637

Hosea
oteti mojoj ruci. 11 Uinit u kraj svakoj nasladi njezinoj, svetkovinama i mlaacima njezinim, subotama i blagdanima njezinim. 12 Potrt u okote njezine i smokve, za koje ree: To je plaa to mi je dadoe milosnici moji. Obratit u ih u pusto, u panjak za ivotinje poljske. 13 Za svetkovine baalove kaznit u je, u koje im je rtvovala, kitila se naunicama i grivnama i trala za svojim milosnicima, a mene zaboravila, govori Gospod. 14 Zato evo, ja u je primamiti, odvest u je u pustinju, govorit u joj k srcu. 15 Darovat u joj opet vinograde njezine. Dolinu tuge uinit u vratima nade. Tada e me opet ljubiti kao u vrijeme mladosti svoje, kad je izlazila iz Egipta. 16 U onaj dan, govori Gospod, opet e me zvati: Dragi muu! a nee me vie zvati: baale moj! 17 Tada u ukloniti iz usta njezinih imena baala, da se od sada vie nikada ne zazivaju imena njihova. 18 U onaj u dan njima za ljubav sklopiti zavjet sa ivotinjama poljskim, s pticama nebeskim i s crvima zemaljskim. Luk, ma i ratnu spravu istrijebit u sa zemlje i uinit u da stanuju u miru. 19 Tada u te zaruiti sebi dovijeka, zaruit u te sebi kako je pravo i pristojno, u dobroti i ljubavi. 20 Zaruit u te sebi u vjernosti, da me spozna kao Gospoda. 21 U onaj u se dan odazvati, govori Gospod, odazvat u se nebu, i ono e se odazvati zemlji. 22 Zemlja e se odazvati itu, vinu i ulju, i oni e se odazvati Jezreelu. 23 Tada u ga zasijati u zemlji i udijelit u milost Nepomilovnoj i rei u Nemojnarodu: Ti si moj narod. I on e rei: Ti si Bog moj! Hisea 3 1 Potom mi ree dalje Gospod: Idi, ljubi enu, to se daje ljubiti od drugoga i ini preljubu, kao to Gospod ljubi sinove Izraelove, a oni prianjaju za tue bogove i ude kolae od groa! 2 Tada sam kupio sebi enu za petnaest ekela srebra i za homer i letek jema 3 Onda sam joj rekao: Dugo vremena ima ivjeti zarobljena, da ne uini nita zlo i da se ne mijea s drugim muevima, i ja se neu mijeati s tobom. 4 Jer e dugo vremena biti Izraelci zarobljeni bez kralja, bez kneza, bez

od sada neu vie iskazivati milosti kui Izraelovoj. Zauvijek u je zaboraviti. 7 A kui Judinoj iskazivat u milost i izbavit u ih Gospodom, Bogom njihovim. A neu ih izbaviti lukom, maem i ratnom spravom, niti konjima i konjanicima. 8 Kad je Nepomilovnu bila odbila od prsiju, zatrudnje opet i rodi sina. 9 Tada ree Gospod: Nadjeni mu ime, Lo-Ami, to znai (Nemojnarod), jer vi nijeste vie moj narod, i ja vie nijesam va. 10 Ipak e jedanput biti broj djece Izraelove poput pijeska na moru, to se ne moe izmjeriti ni izbrojiti. I mjesto da im se kae: Vi ste Lo-Ami, zvat e me djeca Boga ivoga. 11 Tada e se skupiti djeca Judina i djeca Izraelova i sebi e izabrati jednoga poglavara i otii e iz zemlje; jer e biti velik dan jezreelski. Hisea 2 1 Zovite tada brau svoju Mojnarod, i sestre svoje Pomilovana! 2 Potegnite mater svoju na odgovor! Potegnite je na odgovor, jer mi ona nije vie ena, i ja joj vie nijesam mu. Neka ukloni znakove idolske s lica svojega, likove idolske s prsiju svojih! 3 Inae svui u s nje odjeu njezinu i uinit u je, kakva je bila, kad se je istom rodila. Napravit u je kao pustinju i nainit u je kao suhu zemlju, i pustit u je da umre od ei. 4 I neu tedjeti ni djece njezine; jer su djeca bludnika; 5 Jer je mati njihova bila bludnica; koja ih rodila, inila je sramotu, jer je govorila: Trat u za milosnicima svojim, koji mi daju kruh i vodu, vunu i lan, ulje i pie. 6 Zato u ti sagraditi put trnjem, podignut u zid, da vie ne nae putova svojih. 7 Onda moe trati za milosnicima svojim, ali ih vie nee stignuti, moe ih traiti, ali ih vie nee nai. Tada e rei: Ustat u, vratit u se k prvome muu svojemu; jer mi je bilo onda bolje nego sada. 8 Ali ona nee da zna, da sam joj davao ito, vino i ulje, da sam joj darovao mnogo srebro i zlato, to ga upotrijebie za idolske likove baala. 9 Zato u uzeti opet natrag u svoje vrijeme ito svoje, u svoje doba vino svoje. Oduzet u joj opet vunu svoju i lan svoj, kojim je pokrivala golotinju svoju. 10 I otkrit u sramotu njezinu pred milosnicima njezinim: nitko je nee

Hosea
rtve, bez stupa bez efoda i bez terafima. 5 Ali e se poslije Izraelci obratiti i trait e Gospoda, Boga svojega, i Davida, kralja svojega, i podvrgnut e se puni strahopotovanja Gospodu i spasenje e njegovo zagrliti na svretku vremena. Hisea 4 1 ujte rije Gospodnju, djeco Izraelova: Gospod podie tubu proti stanovnicima zemaljskim; jer u zemlji nema vie vjernosti, nema pobonosti, nema spoznaje Boga. 2 Kriva kletva i la, umorstvo, kraa i preljuboinstvo vladaju. Krvavo se djelo reda za krvavim djelom. 3 Zato tuguje zemlja i gine sve, to stanuje u njoj, zajedno sa ivotinjama poljskim i pticama nebeskim. I ribe e u moru poizginuti. 4 Zaista, neka se nitko ne prepire, neka nitko ne kudi! Tvoj je narod postao kao oni, koji se svade sa sveenicima. 5 Zato e posrtati danju, a i lani prorok posrtat e s tobom nou. Unitit u mater tvoju. 6 Moj e narod biti uniten, jer mu fali znanje, jer si ti odbacio znanje, zato u te ja odbaciti, da mi ne bude sveenik, jer si zaboravio zakon Boga svojega, zato u i ja zaboraviti djecu tvoju. 7 to ih je bilo vie, to su vie grijeili proti meni. ast njihovu pretvorit u u sramotu. 8 Od grijeha naroda mojega hrane se. Na krivnju njegovu izlazi pohota njihova. 9 Tako e biti narodu kao sveenicima. Pohodit u na njemu putove njegove i platit u mu za opaine njegove. 10 rtveno e meso jesti, ali se nee od toga nasititi. Slubu e idolsku drati, ali nee od toga imati blagoslova, jer su odbacili tovanje Gospoda. 11 Sluba idolska, vino i mast zaluuju. 12 Narod moj pita drvo svoje. tap njegov ima mu dati obavijest, jer ga je duh slube idolske zaludio. Od Boga je otpao u krivobotvo. 13 Na vrhuncima gorkim prinose rtve; kade na humcima pod hrastovima, topolama i brijestovima; - jer godi sjena njihova -. Tako dolazi, da keri vae ine blud i snahe vae ine preljubu. 14 Ali neu kazniti keri vaih, to ine blud, ni snaha vaih, to ine preljubu; jer vi sami idete nasamo s bludnicama idolskim i rtvujete s milosnicama hramskim. A narod je u tom nerazuman i tako propada.

638

15 Ako ti, Izraele, ini slubu idolsku, neka se ipak ne ogrijei Juda! Ne idite u Gilgalu! Ne zalazite u Bet-Aven i ne kunite se: Tako da je iv Gospod! 16 Ako je Izrael nepokoran kao uporna junica, kako e ih Gospod pasti kao janje na otvorenoj tratini? 17 Efraim se udruio s idolima; ostavi ga! 18 Je li se svrila pijanka, poinje sluba idolska. Vie vole idola nego velikoga Boga svojega. 19 Vihor e ih uhvatiti krilima svojim. Oni e se osramotiti rtvama svojim. Hisea 5 1 ujte, sveenici! Pazi, kuo Izraelova! Kuo kraljeva, sluaj! Jer se vas tide: Vi ste postali zamka u Mispi, mrea razapeta na Taboru. 2 U Sitimu iskopae jamu. A ja u za njih sve biti iba. 3 Efraima poznajem dobro, i Izrael nije skriven od mene, jer si, Efraime, sluio idolima, Izrael se je zamazao. 4 Djela njihova se daju da se vrate k Bogu svojemu, jer duh idolopoklonstva vlada u njima, i oni nee da to znaju o Gospodu. 5 Ponositost Izraelova mora se prignuti pred njim. Izrael i Efraim padaju vlastitom krivnjom. I Juda e pasti s njima. 6 Sa svojim ovcama i govedima dolaze dodue da trae Gospoda, ali ga ne nalaze. On se je uklonio od njih. 7 Jer prekrie vjernost Gospodu i izrodie tuu djecu, zato neka ih izjede neprijatelj zajedno s poljima njihovim! 8 U Gibei trubite u rog, u Rami u trubu! U Bet-Avenu dignite viku bojnu, - o Benjamine, za tobom! 9 Pustinjom e postati Efraim u dan kazne. Proti plemenima Izraelovim objavljujem to e zacijelo biti. 10 Knezovi su Judini postali kao oni, koji premjetaju meu. Izlit u na njih jarost svoju kao vodu. 11 Zarobljen je Efraim, slomljeno njegovo pravo, jer je tako usrdno sluio idolima. 12 Kao moljac ja sam Efraimu, kao crvoto kui Judinoj. 13 Kada je Efraim osjetio bolest svoju i Juda gnojavu ranu svoju, tada Efraim otra u Asiriju, i Juda posla k velikomu kralju. Ali vas on ne moe ozdraviti niti iscijeliti gnojavu ranu vau. 14 Jer sam ja kao lav Efraimu, kao lavi kui Judinoj. Ja - razderem i otidem. Ja odvuem; izbaviti ne moe nitko 15 Ja otidem, vratim se natrag na svoje mjesto, dokle uplaeni ne potrae lice moje. U nevolji svojoj trae me.

639

Hosea
10 Ponositost Izraelova optuuje ih otvoreno. Oni se ne vratie natrag Gospodu, Bogu svojemu, s ne potraie za uza sve to. 11 Efraim je kao golub, budalast, bez razuma. Zazvae Egipat. Otidoe u Asiriju. 12 Kad odlaze, razapinjem na njih mreu, dovlaim ih kao ptice nebeske, karam ih, kako je kazivano u zajednici njihovoj. 13 Teko njima, zaoe od mene! Prokleti, postadoe mi nevjerni. - Ja da ih zar otkupim? Govore la na me. 14 Ne viu mi od srca, kad jauu na leajima svojim, kad se skupljaju zbog ita i vina i prkose mi. 15 A ja sam ih upuivao i krijepio im miice, ali su oni zlo mislili na me. 16 Oni se obraaju, ali ne prema gore. Oni su kao nezategnut luk. Knezovi njihovi padaju od maa zbog klevetnih govora svojih. Smijat e im se u zemlji Egiptu. Hisea 8 1 Stavi trubu na usta svoja! Kao orao krui nad kuom Gospodnjom, jer lome zavjet moj i prestupaju zakon moj! 2 Dovikuju mi: Boe moj! Mi, Izraele, poznajemo te! 3 Spasenje odbija Izrael. Tako e ga progoniti neprijatelj. 4 Postavljaju kraljeve bez mene, namjetaju knezove bez znanja mojega. Od svojega srebra i zlata prave sebi idole na propast svoju. 5 Grsti mi se bikova sluba tvoja, Samarijo! Gnjev moj raspaljuje se na njih. Dokle e jo ostati bez kazne? 6 Jer on proizlazi iz Izraela; nainio ga je umjetnik. On nije Bog, On e otii u komade, bik Samarije. 7 Jer siju vjetar, buru e eti. Stabljika nema ploda, i ona ne donosi brana. Ako bi ga donijela, prodrijet e ga tuinci. 8 Prodrijet e se Izrael. Ve je meu narodima kao posuda bez vrijednosti. 9 Jer su trali u Asiriju. Kao divlji magarac, koji ide sam za se, jest Efraim. Donijeli su darove ljubavne. 10 A jer su davali darove narodima, ja u ih odvesti u progonstvo. Tada e doskora prestati kraljeve i knezove pomazivati. 11 Mnoge rtvenike gradi Efraim da grijei. Oni mu postadoe na grijeh. 12 I da mu propiem tisuu zakona, njemu su oni kao tui. 13 rtve zaklanice vole se - i kolju. Meso se voli - i jedu. Gospod ih ne prima. On se sada, spominje krivnje njihove i

Hisea 6 1 Ustanite, vratimo se Gospodu! Jer nas je on razderao, pa e nas on i iscijeliti; ranio nas je, i zavit e nas. 2 Iza dva dana on e nas ve ozdraviti, trei dan podignut e nas, i ivjet emo pred licem njegovim. 3 Budimo razboriti i teimo revno za spoznanjem Gospoda! Kao zora on e sigurno doi. Kao zimski dad sii e nam, kao kasni dad, koji natapa zemlju. 4 Efraime, to da ti uinim? Juda, to da ti uinim? Pobonost je vaa kao oblak jutarnji, kao prolazna rosa rana. 5 Zato sam posredovao preko proroka, probadao sam ih rijeju usta svojih. Tada je pravo moje udarilo u oi kao svjetlost. 6 Jer meni se dopada pobonost, ne rtve zaklanice, spoznaja Boja vie, nego rtve paljenice. 7 Ali su oni prelomili zavjet u Adamu. Tamo su mi postali nevjerni. 8 Gilead je grad pun opaina, potrapan krvlju. 9 Druina je sveenika kao razbojnika eta. Oni ubijaju na putu u ekem. ine zlodjela. 10 Strahotu sam vidio u kui Izraelovoj. Tamo Efraim ini idolopoklonstvo, Izrael se skvrni. 11 tebi, Judo, ve je odreena etva, kad okrenem sudbinu naroda svojega. Hisea 7 1 Kad hou da lijeim Izraela, pokae se grijeh Efraima i zloa Samarije, jer oni ine samo prijevaru: lupei provaljuju. Vani robe zloinci. 2 Ne govore sebi, da ja pamtim svaku zlou njihovu. Sada stoje oko njih djela njihova, lee otvoreno pred oima mojim. 3 U zloi svojoj pomazuju kraljeve, u nevjernosti svojoj knezove. 4 Svi koliki su lani drugovi. Kao pe su naloena. - Pekar prestane grijati i mijesiti tijesto, dok uskisne. 5 Na svetkovinu kralja naega plamte knezovi od vina. On prua ruku svoju podsmjevaima. 6 Oni plamte kao pe. Srce je njihovo puno lukavstva. Svu no spava pekar - ; Ujutro plane pe kao plameni oganj. 7 Svi oni plamte kao pe i jedu svoje vladaoce. Svi su kraljevi njihovi bili svrgnuti. Ali ni jedan od njih nije povikao meni. 8 Efraim se mijea s neznabocima, Efraim je pogaa, to se nije prevrnula. 9 Stranci jedu mu mozak; on to ne opaa. Sijeda je ve postala kosa njegova; on to ne opaa.

Hosea
kazni grijehe njihove. Moraju opet u Egipat. 14 Izrael je zaboravio stvoritelja svojega i gradio je palae. Mnoge tvrde gradove podigao je Juda. Oganj u baciti u gradove njegove. On dere tvrave njegove.

640

15 U Gilgali se inila sva zloa njihova. Jest, ondje sam zamrzio na njih zbog opakih djela njihovih. Protjerat u ih iz kue svoje. Ne volim ih vie. Buntovnici su svi knezovi njihovi. 16 U mozak je pogoen Efraim. Korijen je njegov posahnuo. Nee roditi roda. Ako i rode, ubit u Ijubimce njihove. Hisea 9 17 Odbacit e ih Bog moj; jer ne idu za 1 Ne raduj se, Izraele, tako glasno kao njim. Tako neka se prebijaju meu narodi, jer si nevjerno ostavio Boga neznabocima! svojega. Voli plau idolsku na svim gumnima. Hisea 10 2 Gumno i kaca nee ih poznati, i novo 1 Bujan je okot bio Izrael, kojega bi vino e zatajiti. plodovi uspjeli. Ali to je vie rastao 3 Oni ne smiju dulje stanovati u zemlji broj plodova njegovih, to je vie Gospodnjoj. Efraim mora natrag u postavljao rtvenika, to mu je bolje Egipat, i u Asiriju moraju oni jesti rodila zemlja, to je ljepe podizao neisto. stupove idolske. 4 Ne prinose tamo Gospodu vina, niti 2 Razdijeljeno je srce njihovo. Sad e to su mu ugodne rtve njihove. Kao kruh okajati: rtvenici njihovi poruit e se, alosti one su njima. Neist bude, tko idolski stupovi njihovi polomit e se! ih jede, jer je kruh njihov samo za 3 Tada e dakako rei: Nemamo vlastitu glad. Ne dolazi u kuu kralja, jer se nijesmo bojali Gospoda. I Gospodnju. kralj - to bi on mogao uiniti za nas? 5 to ete onda initi na dan sastanka, 4 Oni govore samo rijei, kunu se na godinji blagdan Gospodnji? lano, sklapaju saveze: pravo cvate 6 Jer eto, u Asiriju moraju ii. Egipat e kao otrovno zelje u brazdama na njivi. ih opremiti. Memfis e biti grobnica 5 Za bika u Bet-Avenu brinu se njihova. Nad ljubljenim od srebra stanovnici Samarije. Jest, narod idolima njihovim buji trnje. U atorima njegov ali za njim. Dru za njega njihovim raste kopriva. sveenici njegovi, zbog sjajnog blaga 7 Dolaze dani kazne. Dolaze dani njegova, jer putuje od njega. osvete. Izraele, upamti to! Prorok je 6 I njega odvlae u Asiriju kao dar luak, bezuman je ovjek duha - jer je velikome kralju. Efraima e spopasti zloa tvoja tako velika, neprijateljstvo stid. Izrael e se osramotiti namjerama tvoje tako estoko. svojim. 8 Efraim lei na zasjedi proti Bogu 7 Bit e unitena Samarija. Kao komad mojemu. Proroku je na svim putovima drveta na vodi ode kralj njezin. njegovim postavljena zamka 8 Bit e opustoene visine nesretne, ptiareva. Mrnja vlada u kui Boga grijeh Izraelov. Trnje i draa buje na mojega. rtvenicima njihovim, Gorama e 9 Duboko su pali kao u dane Gibee. Ali govoriti: Pokrijte nas! Humovima: se on spominje krivnje njihove, on Padnite na nas! kazni grijehe njihove. 9 Od dana Gibee traje grijeh Izraelov. 10 Kao groe u pustinji, tako sam Ondje su mi postali nevjerni. Nee li ih naao neko Izraela. Kao rani plod na do Gibee tamo progoniti rat proti eti smokvi u prvom tjeranju, tako sam zloinaca? gledao oce vae. Ali kad su doli k Baal- 10 Tako dolazim ja i karam ih. Peoru, posvetie se tomu sramotnome Skupljaju se proti njima narodi, kad ih bogu. Gadovi su postali kao taj bog, kaznim zbog dvojake krivnje njihove. kojega su voljeli. 11 Efraim je bio govee pouljivo, to 11 Kao to odlete ptice, ieznut e rado vre. Zato meem na lijepu iju mnotvo Efraimovo: nema vie njegovu jaram i upreem Efraima. roenja, nema trudnoe, nema Juda e orati, Jakov e drljati! zaetka. 12 Sijte u pravednosti, anjite u 12 I ako bi othranili djecu svoju, uinit ljubavi! Orite sebi krevinu, jer je u ih ipak bez djece. Jest, teko njima, vrijeme da traite Gospoda, da bi kad ih ostavim! doao i podadio vam pravednou. 13 Efraim - kako ga gledam tamo 13 Sijali ste opainu, eli ste nesreu, prema Tiru - lei kao vrt. Ali Efraim jeli ste plod lai, jer si se pouzdao i u mora odvesti djecu svoju na klanje. kola svoja, u mnoge ratnike svoje: 14 Podaj im, Gospode, togod moe: 14 Zato e se po gradovima tvojim podaj im krilo neplodno i prsa usahla! razlijegati vreva ratna. Sve e se

641

Hosea
4 Ve u krilu materinu prevario je on brata. U muevnoj snazi svojoj borio se je s Bogom. 5 Borio se je s anelom i nadvladao. Plakao je i molio mu se. U Betelu naao ga je opet. Tamo je govorio s njim. 6 Gospod, Bog nad vojskama Gospod je ime njegovo -: 7 Tako se ima i ti vratiti k Bogu svojemu. ini ljubav i pravicu! Uzdaj se vazda u Boga svojega! 8 Lanu tezulju ima on u ruci kao kakav Kanaanac. Voli prevariti. 9 Efraim govori: Ipak sam se obogatio, stekao sam imetak. Sav posjed moj ne iskazuje mi nepravde, to bi zasluila poravnanje. 10 A ja, Gospod, Bog tvoj od zemlje Egipta, dajem ti opet da stanuje u atorima kao u vrijeme susretanja. 11 Govorio sam prorocima, ja sam, koji sam dao mnoga vienja, i u priama sun govorio preko proroka. 12 Kad su inili gnusobe u Gileadu, imale su se i unititi! Prinosili su rtvene junce u Gilgali. Zato imaju i rtvenici njihovi postati kao gomile kamenja po brazdama na njivama. 13 U poljane sirijske pobjegao je Jakov. Za enu sluio je Izrael. Za enu postao je pastir. 14 Po proroku izveo je Gospod Izraela iz Egipta. Po proroku bio je uvan. 15 Ali mu je Efraim pripravio gorku brigu. Zato Svemogui tovari na njega krvno djelo njegovo, platit e mu sramotu njegovu. Hisea 13 1 Kad je neko govorio Efraim, vladao je strah, jer je bio moan u Izraelu. Ali kada je pao u krivnju po baalu, tada je uginuo. 2 I sada jo grijee dalje, grade sebi liveni lik od srebra, po uzoru idola. Loe djelo umjetnika sve je. Njima, govore oni, rtvujte! ovjek ima tovati bikove! 3 Zato e biti kao oblak jutarnji, kao prolazna rosa rana, kao pljeva, to se razleti s gumna, kao dim, to ide kroz reetke. 4 A ja, Gospod, jesam Bog tvoj od Egipta. Ne pozna Boga osim mene. Osim mene nema pomonika. 5 Brinuo sam se za te u pustinji, u zemlji suhote. 6 Uz dobru pau nasitili su se. Jest, kad su se nasitili, ponijelo se je srce njihovo, zato su me zaboravili. 7 Zato u im postati lav, vrebat u na putu kao ris. 8 Napast u ih kao medvjedica, kojoj ugrabili mlade, i rastrgat u im srce u

tvrave tvoje razruiti, kao to je alman razruio Bet-Arbelu u dan bitke. Matere su bile razmrskane zajedno s djecom svojom. 15 Tako je uinio vama Betel, zbog odurne zloe vae bit e doskora posve uniten kralj Izraelov. Hisea 11 1 Kad je bio Izrael mlad, zavolio sam ga i pozvao sina svojega iz Egipta. 2 Ali to sam ih vie pozivao to su oni dalje odlazili od mene, jer su rtvovali baalima i kadili idolima. 3 A ipak sam ja Efraima vodio vodiljkom i podizao ga na ruke svoje, ali oni nijesu spoznali, da sam bio spasitelj njihov. 4 Vezama dobrote vukao sam ih k sebi, uima ljubavi. S njihove ije skidao sam kao jaram, sagibao sam se k njemu, davao mu hranu. 5 Natrag mora Efraim u Egipat! Kralj njegov neka bude Asiriji jer su odbili povratak. 6 U gradovima njihovim bjesnjet e ma, razbit e prijevornice njihove, derat e ih zbog namjera njihovih. 7 Narod moj naginje tomu, da se odvrati od mene. Zovu li ga u vis, ni jedan se ne podie. 8 Kako bih te mogao dati, Efraime, bih li te mogao predati, Izraele? Kako bih te mogao predati kao Adamu, kako bih te mogao unititi kao Seboimu? Ne, uznemiri se srce moje u meni. Propinje se sav osjeaj moj. 9 Neu uiniti po jarosti gnjeva svojega. Ne mogu Efraima opet unititi, jer sam ja Bog a ne ovjek, u sredini tvojoj Svetac. Ne dolazim ti u jarosti gnjeva. 10 Dolaze za Gospodom. On zove kao rikom lava. Na poziv njegov pridolaze ovamo drui djeca Izraelova sa zapada, 11 Kao ptice pridolaze ovamo drui iz Egipta, kao golubovi iz Asirije. U kue njihove vodim ih opet natrag, govori Gospod. Hisea 12 1 Efraim me opkoljava laju, kua Izraelova prijevarom. Ali Juda jo uvijek hoda prema Bogu, prema Svecu, koji je vjeran. 2 Efraim pase vjetar, hlepi za jugom, ini neprestano mnogu la i tlaenje. Sklapaju savez s Asirijom, nose ulje kao danak u Egipat. 3 Ozbiljnu rije ima Gospod da progovori s Judom. On mora Jakovu platiti prema putovima njegovim, kazniti ga po djelima njegovim.

Hosea
grudima. Tamo e ih proderati lavovi, zvijeri e ih poljske rastrgati. 9 To je nesrea tvoja, Izraele: Tko te moe zatititi od mene? 10 Gdje je kralj tvoj, da te izbavi u svim gradovima tvojim? I svi knezovi tvoji, za koje si govorio: Daj mi kralja i knezove! 11 Dajem ti kralja u gnjevu svojemu i uzimam ga opet u jarosti svojoj. 12 Krivnja je Efraimova dobro spravljena. Grijeh je njegov dobro skriven. 13 Bolovi porodilje doi e na njega; ali je on ludo dijete; jer se u pravo vrijeme nije porodio. 14 Ja u ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti u ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se skrila od mojih oiju! 15 Rodan e biti meu plemenskom braom svojom, ali e doi istoni vjetar, vjetar Gospodnji, iz pustinje. Tada e mu usahnuti vrelo, studenac e mu presuiti: On e odnijeti blago njegovo i sve dragocjeno dobro njegovo. 16 I Samarija e opustjeti, jer se usprotivila Bogu svojemu: Oni e pasti od maa. Djeca e se njihova razmrskati, trudne ene njihove rasporiti.

642

Hisea 14 1 Izraele, obrati se Gospodu, Bogu svojemu! Vlastitom si krivnjom pao. 2 Uzmite sa sobom rijei pokajanja! Obratite se Gospodu i recite mu: Oduzmi svu krivnju i umilostivi se! I mi emo ti rtvovati hvalospjev usana svojih. 3 Pomonik na nee biti Asirija! Na konjima neemo vie jahati i neemo vie govoriti djelu ruku svojih Boe na; jer u tebe nalazi sirota milosre. 4 d njihova otpada iscijelit u ih i srdano ih ljubiti; jer se je gnjev moj odvratio od njih, 5 Bit u Izraelu kao rosa. Cvjetat e kao ljiljan. Ukorijenit e se kao cedri libanonski. 6 Rairit e se grane njegove. Krasota e mu biti kao u masline. Miris njegov kao libanonski. 7 Tada e opet stanovati u sjeni i opet sijati ito i cvjetat e kao vinova loza. Postat e slavni kao vino libanonsko. 8 I to hode jo Efraim od idola! Ja u ga sam tada usliiti i gledati na njega. Ja sam kao vazda zeleni empres, Od mene je plod tvoj. 9 Tko je tako mudar, da razumije ovo? Tako razuman, da to shvati? Jer su pravi putovi Gospodnji. Pravednici hode po njima; a zlikovci se spotiu i padaju na njima.

Joel
1 Rije Gospodnja, koja doe Joelu, sinu Petuelovu. 2 ujte, starci sluajte, svi stanovnici zemlje! Je li se ikada tako to dogodilo vae dane i u dane otaca? 3 Propovijedajte o tom djeci svojoj, djeca vaa svojoj djeci i ova buduemu pokoljenju! -: 4 to osta od grisca, izjede skakavac. to osta od skakavaca, izjede deralica, to osta od deralice, izjede ljupilac. 5 Prenite se, pijanice, plaite! Sve vinopije, tugujte za novim vinom, jer je oteto iz usta vaih. 6 Jer je prekrio zemlju moju narod silan i bez broja. Zubi su njegovi zubi lavovi. eljusti su njegove kao u lavice. 7 Potro je vinovu lozu moju, smokvu moju osuio, polomio ju i ogulio, bijele joj se grane. 8 Tuguj kao djevojka, u odjei alosti za mladim zarunikom! 9 Nesta rtvenih prinosa i naljeva u kui Gospodnjoj. Tuguju sveenici, sluge Gospodnje. 10 Opustjelo je polje, uvenula je zemlja, jest, ito je uniteno, usahnulo je vino, nestalo je ulja. 11 Uplaeni stoje seljaci, ridaju vinogradari, zbog penice i jema, jer je propala na njivi etva. 12 Posahnula je loza, uvela je smokva, ipak, palme i jabuka: sva su se drveta poljska posuila. Jest, nestalo je radosti kod ljudi. 13 . Opaite se, nariite, sveenici! Ridajte, sluge rtvenika! Doite, probdijte no u odjei pokornikoj, vi, sluge Boga mojega, jer je nestalo u kui Boga vaega rtvenih prinosa i naljeva. 14 Naredite sveti post! Sazovite sveanost! Skupite starjeine, sve stanovnike zemaljske u kui Gospoda, Boga svojega, i vapijte Gospodu: 15 Jaoh dana, jer je blizu dan Gospodnji dolazi, i kao unitenje od Svemonoga. 16 Nije li oteta hrana ispred oiju naih, kui Boga naega radost i veselje? 17 Usjevno zrno lei trulo pod

643

Joel
te imadnete rtvene prinose i naljeve za Gospoda, Boga svojega? 15 Trubite u trubu na Sionu! Naredite sveti post! Sazovite sveanost! 16 Skupite narod! Posvetite zajednicu! Sazovite starce! Skupite djecu i nejaad! Zarunik neka izae iz svoje sobe, zarunica iz svoje odaje! 17 Izmeu trijema i rtvenika neka plau sveenici, sluge Gospodnje, i neka mole: Smiluj se, Gospode, narodu svojemu! Ne daj batine svoje pod sramotu, da joj se rugaju neznaboci! Zato da se kae meu narodima: Gdje im je Bog? 18 Tada je revnovao Gospod za zemlju svoju i smilovao se narodu svojemu. 19 I Gospod je odgovorio narodu, svojemu: Evo, ja vam aljem ita, vina i ulja da se stim nasitite! Vie vas ne dajem pod sramotu meu neznabocima. 20 Sjevernoga neprijatelja protjerat u od vas, odagnat u ga u zemlju suhu i pustu, prednju etu njegovu u istono more, zadnju etu njegovu u more zapadno, da se podigne od njega smrad rastvaranja i da nestane trulea njegova. Jest, velike u stvari uiniti. 21 Zemljo, ne boj se! Raduj se i veseli se, jer je Gospod uinio velike stvari. 22 Ne bojte se, ivotinje poljske, jer su opet zelena pasita u pustinji, Drveta opet nose plodove svoje. Smokva i loza vinova daju urod svoj. 23 I vi, djeco Siona, radujte se i veselite se u Gospodu, Bogu svojemu, jer vam daje dad u pravoj mjeri, sputa vam dad rani i kasni kao prije. 24 Tada se opet gumna napunjaju ita. Kace se prelijevaju od vina i ulja. 25 Ja u vam nadoknaditi godine, kojima su urod izjeli skakavac, deralica, ljupilac i grizac, velika vojska moja, koju sam poslao na vas. 26 Imat ete jesti izobilja i bit cote siti i slavit ete ime Gospoda, Boga svojega, koji je uinio udesne stvari na vama. I nikada se vie nee osramotiti narod moj. 27 Tada ete spoznati, da ja boravim usred Izraela i da sam ja, Gospod, Bog va, a inae nitko. I nikada se vie nee osramotiti narod moj. 28 Poslije u izliti Duha svojega na svako tijelo. Tada e sinovi vai i keri vase proricati, starci e vai imati sne, mladii e vai gledati vienja. 29 I na sluge i slukinje izlit u Duha svojega u one dane. 30 I uinit u da se pojave udesni znaci na nebu i na zemlji krv, oganj i stupovi od dima.

grudama. Prazne stoje itnice. Raspadaju se spreme, jer posahnu ito. 18 I kako uzdie stoka! Rasprena su stada goveda, jer nemaju pae; i sitno blago gine. 19 K tebi, Gospode, viem, jer ega spali pasita u pustinji. Plamen popali sva drveta u polju. 20 I zvijer poljska vie daui za tobom, jer su usahnuli potoci, ega je spalila pasita u pustinji. Joel 2 1 Trubite u trubu na Sionu! Trubite na uzbunu na svetoj gori mojoj! Da zadru svi stanovnici zemaljski, jer dolazi dan Gospodnji, Jest, on je blizu! 2 Dan tame i mraka. Dan oblaine i vihora, Kako se zora razastire povrh gora, tako dolazi narod, velik i silan, kakva nije bilo prije, a niti e ga poslije kad biti do u godine najdaljih pokoljenja. 3 Pred njim prodire oganj. Za njim liu plamenovi. Kao vrt edenski lei pred njim zemlja, a za njim pustinja tuna. Nita ne utee od njega. 4 Izgledaju kao konji, i tre kao konjanici. 5 Topou i skau kao kola preko vrhunaca gora. Kao praskajui plamenovi pale strnjiku. Kao silna vojska, spremna za boj. 6 Pred njima uzdru narodi. Crveno se zaare sva lica. 7 Kao junaci navaljuju. Kao ratnici penju se na zid. Svaki ide svojim putem. Ne odstupaju sa svojih staza. 8 Jedan dragoga ne tiska. Svaki stupa svojom stazom. I meu strijelama prodiru bez zastajanja, 9 Udaraju na grad, tre po zidovima, penju se na kue i kao lupei i ulaze kroz prozore. 10 Pred njima se trese zemlja, drmaju se nebesa. Sunce i mjesec pomrae, svjetlost se zvijezda ugasi. 11 I Gospod drma glasom svojim pred vojskom svojom, jer je vojska njegova vrlo velika, mnogobrojni su izvritelji rijei njegove. Jest, velik je dan Gospodnji i vrlo straan, Tko e ga podnijeti? 12 Ali i sada jo govori Gospod: Svim srcem obratite se k meni postei, plaui i tugujui! 13 Razderite srca svoja a ne haljine svoje! Obratite se Gospodu, Bogu svojemu, jer je on milostiv i milosrdan, dugotrpan i bogat milosrem i poali nesreu. 14 Tko zna, nee li opet poaliti, tako da vam ipak jo ostane blagoslov njegov,

Joel
31 Sunce e se pretvoriti u tamu i mjesec u krv, prije nego osvane dan Gospodnji, veliki i strani dan. 32 Ali svaki, koji zaziva ime Gospodnje, spasit e se, jer e biti spasenje na gori Sionu, u Jerusalemu, kao to je to obeao Gospod. Preivjelima pripada, koga pozove Gospod. Joel 3 1 Jer gle, u one dane i u ono vrijeme, kada okrenem sudbinu Jude i Jerusalema. 2 Tada u sve narode skupiti i svesti u dolinu Joafat. Ondje u se suditi s njima zbog Izraela, svojega naroda i vlasnitva, jer su ga razasuli meu neznaboce i razdijelili zemlju moju, 3 Jer su bacali drijeb na moj narod, davali sina za bludnicu i prodavali djevojku za vino i pijanevali. 4 I vi, to imate vi s menom, Tire i Sidone i svi krajevi Filisteje? Hoete li moda da mi platite to sam vam uinio? Ili da mi to uinite? Brzo u ja uiniti, da djela vaa padnu na vau glavu. 5 Jer ste ugrabili moje srebro i zlato, moje dragocjeno blago odnijeli u hramove svoje. 6 Djecu Judinu i jerusalemsku prodali ste Grcima, da ih maknete iz domovine njihove. 7 Evo, ja u ih dignuti iz mjesta, I uda ste ih prodali, i uinit u da djela vasa padnu na vau glavu. 8 Vae sinove i keri prodat u sinovima Judinim. - Oni e ih prodati Sabejcima, naroda, to stanuje daleko. - Jer je to Gospod zapovjedio. 9 Objavite ovo neznabocima: Oruajte se! Podiite ratnike! Neka

644

izau i dou svi vojnici! 10 Raskujte raonike svoje na maeve kosijere svoje na koplja! Slabi neka rekne: Junak sam! 11 Ustanite, doite svi, vi neznaboci unaokolo, i skupite se! Tamo svedi, Gospode, junake svoje! 12 Ustanite, narodi! Idite u dolinu Joafat, jer u ondje sjesti da sudim svima neznabocima unaokolo. 13 Prihvatite za srp, jer je etva zrela. Ustanite, stupite, jer je tijesak pun. Kace se prelijevaju, jer je zloa njihova velika. 14 ete za etama u dolini odluke, jer je blizu dan Gospodnji u dolini odluke. 15 Sunce i mjesec pomrat e, svjetlost zvijezda ugasit e se. 16 I Gospod rie sa Siona, iz Jerusalema grmi glas njegov, da zadru nebo i zemlja. Ali je Gospod zatita svojemu narodu, branik djeci Izraelovoj. 17 Tada ete spoznatl, da sam ja, Gospod Bog va koji stanujem na Sionu, svetoj gori svojoj, Jerusalem e tada biti svetite, i neznaboci nee vie u njega stupiti. 18 I ono e vrijeme gole kapati slatkim vinom, humovi e protei mlijekom, i svima potocima Judinim tei e voda. U kui Gospodnjoj provret e izvor, da natopi dolinu akacija. 19 Egipat e postati pustinja, Edom pusta pustara zbog opaine uinjene sinovima Judinim, jer su prolili krv nedunu u zemlji njihovoj. 20 A Juda e biti naseljen do vijeka Jerusalem kroz sve narataje. 21 Osvetit u krv njihovu, koje jo nijesam osvetio. I Gospod e stanovati na Sionu.

Amos
1 Govori Amosa, koji je pripadao stoarima iz Tekoe. On je proricao o Izraelu u dane kralja Uzije Judina i u dane Jeroboama, sina i Joaova, kralja Izraelova, dvije godine prije potresa. 2 On ree: Gospod rie sa Siona. Iz Jerusalema grmi glas njegov. Tada tuguju pasita pastirska. Vrhunac se Karmelu posui. 3 Ovako veli Gospod: Za tri opaine Damaska, za etiri neu mu oprostiti: Jer su vrhli Gilead gvozdenom branom, 4 Bacit u oganj u kuu Hazaelovu, da prodere tvrave Ben-Hadadove. 5 Polomit u prijevornicu Damasku. Utamanit u stanovnike u dolini grijeha zajedno s nosiocima ezla iz kue raskone, Bet-Edena. Narod sirijski mora putovati u Kir! Gospod je to rekao. 6 Ovako veli Gospod: Za tri opaine Gaze, za etiri neu joj oprostiti: Jer su ih do posljednjega ovjeka sve odveli, da ih prodaju Edomu. 7 Bacit u oganj u zidove Gazi, da prodere tvrave njezine. 8 Utamanit u stanovnike u Adod zajedno s nosiocima ezla iz Akelona, Pruit u ruku proti Ekronu, Ostatak Filistejaca izginut e. Svemogui Gospod je to rekao.

645

Amos
nazireje. Nije li tako, djeco Izraelova? govori Gospod. 12 A vi ste davali nazirejima da piju vino i zapovijedali ste prorocima: Ne prorokujte! 13 Evo, zato u vas svaliti, kao to vrua kola svaljuju nagrnjene snopove. 14 Tada nema bijega brzomu, jakima se ne utvruje snaga, ratnik se ne spasava. 15 Strijelac se nee odrati, brzotea ne moe utei, konjanik se ne moe spasiti. 16 I najhrabriji meu junacima gol bjei u onaj dan, govori Gospod. Amos 3 1 ujte rije, koju vam govori Gospod, djeco Izraelova, svemu plemenu, koje sam izveo iz Egipta: 2 Samo vas izabrao sam izmeu svih naroda zemaljskih. Zato dajem da okajete svu krivnju svoju. 3 Putuju li dvojica zajedno, a da ne poznaju jedan drugoga 4 Rie li lav u umi, a da nema plijena? Daje li glas u pilji lavi, prije nego je to uhvatio? 5 Pada li ptica u mreu na zemlji, ako ova ne eka na nju? Die li se lovka sa zemlje, ako se ne uhvati? 6 Zatrubi li u gradu truba, a da se ne uplae ljudi? Zadesi li nesrea grad, da je nije uinio Gospod? 7 Ne, svemogui Gospod ne ini nita, a da ne oituje osnovu svoju slugama svojim: prorocima. 8 Kad rikne lav, tko da se onda ne prepadne? Kad Gospod, Svemogui, progovori, tko da onda ne prorokuje? 9 Oglasite po tvravama u Adodu, po tvravama u zemlji egipatskoj! Recite: Skupite se na visinama Samarije! Gledajte divljanje I u njoj, nasilja u njoj! 10 Zaboravili su initi pravo, govori Gospod, Gomilaju opainu i krvavo djelo u palaama svojim. 11 Zato, ovako veli svemogui Gospod, neprijatelj e unaokolo opustoiti zemlju i s tebe e svui krasotu tvoju. Tvrave tvoje bit e oplijenjene. 12 Ovako veli Gospod: kao kad pastir istrgne iz eljusti lavu dvije kotice ili samo jagodicu od uha: tako e se izbaviti samo malo od sinova Izraelovih, koji sjede u Samariji na ipkama divana i na jastucima iz Damaska. 13 ujte i posvjedoite kui Jakovljevoj! govori Svemogui Gospod, Bog nad vojskama. 14 Zaista, kad kaznim opaine

9 Ovako veli Gospod: Za tri opaine Tira, za etiri neu mu oprostiti: Jer ih je do posljednjega ovjeka sve izruio Edomu, ne mislei na savez bratski. 10 Bacit u oganj u zidove Tiru, da prodere tvrave njegove. 11 Ovako veli Gospod: Za tri opaine Edoma, za etiri neu mu oprostiti: Jer je progonio brata svojega maem, uguio saaljenje, jarost svoju jednako vrsto drao, gnjev svoj uvijek uvao. 12 Bacit u oganj u Teman, da prodere tvrave u Bosri. 13 Ovako veli Gospod: Za tri opaine Amonaca, za etiri neu im oprostiti: Jer su parali trudne ene u Gileadu, da raire zemlju svoju. 14 Stavit u oganj na zidove Rabi, da prodere stanovnike njegove s vikom u dan boja, s burom u dan vihora. 15 Tada e kralj njihov otii u ropstvo zajedno s knezovima svojim. Gospod je to rekao. Amos 2 1 Ovako veli Gospod: Za tri opaine Moaba, za etiri neu mu oprostiti: Jer je u kre spalio kosti kralja iz Edoma. 2 Bacit u oganj na Moaba, da prodere tvrave u Keritu. Moab e poginuti u vrevi bojnoj s vikom i s glasom trube. 3 Istrijebit u vladaoca iz sredine njegove i podavit u s njim sve knezove njegove. Gospod je to rekao. 4 Ovako veli Gospod: Za tri opaine Jude, za etiri neu mu oprostiti: Jer su zabacili zakon Gospodnji, nijesu drali uredaba njegovih, dali su se varati od idola lanih, kojima su ve sluili oci njihovi, 5 Bacit u oganj na Judu, da prodere tvrave Jerusalema. 6 Ovako veli Gospod: Za tri opaine Izraela, za etiri neu mu oprostiti: Jer prodaju pravednika za novce, ubogoga za dvoje opanke. 7 Jer gaze glavu siromasima u prahu zemaljskom, jer potiskuju s puta siromaha, sin i otac tre slukinji, da skvrne sveto ime moje. 8 Jer na haljinama zaplijenjenim lee, kod svakoga rtvenika, vino oglobljenih piju u kui idola svojih -: 9 A ipak sam bio ja, koji je istrijebio ispred vas Amoreje, kojima je visina kao cedara, kojima je jakost kao hrastova. Odozgo sam otrgao plodove, odozdo korijene. 10 Ja sam bio, koji vas je izveo iz Egipta, vodio vas u pustinji etrdeset godina, da osvojite zemlju Amoreja. 11 Izmeu sinova vaih podizao sam proroke, izmeu mladia vaih

Amos
Izraelove, tada u kazniti i rtvenike Betelu. Odbit e se rogovi rtveniku, i oni e pasti na zemlju. 15 Razorit u zimnu kuu i ljetnu kuu, propast e kue od slonove kosti, nestat e mnogih palaa, govori Gospod. Amos 4 1 ujte ovu rije, krave baanske, koje ste u gori samarijskoj, koje tlaite uboga, satirete siromahe! Govorite gospodarima svojim: Donesite da pijemo! 2 Svetou svojom zakleo se je svemogui Gospod: Evo, doi e na vas dani, kad e vas odvui kukama, posljednji ostatak va udicama ribarskim. 3 Kroz prolome ete izai, svaka ravno naprijed. Gonit e vas k Hermonu, govori Gospod. 4 Idite samo u Betel i grijeite, u Gilgalu, grijeite jo vie! Prinosite svako jutro etve zaklanice svoje, desetine svoje svakoga treeg dana! 5 I kvasan; kruh prinosite kao rtvu zahvalnu! Glasno pozivajte na darove dragovoljne, jer je vama tako milo, sinovi Izraelovi, govori svemogui Gospod. 6 Poslao sam vam glad u svim gradovima vaim i nestaicu kruha u svim mjestima vaim: ali se vi ne obratiste k meni! govori Gospod. 7 Uskratio sam vam dad tri mjeseca pred etvu, pustio sam dad na jedan grad, a na drugi nijem, jedno se je polje nakvasilo drugo so je posuilo, kojemu nijesam poslao dada. 8 Dva, tri grada klecajui dola su u drugi grad da se napiju vode, i nijesu se nasitila: ali se vi ne obratiste k meni! govori Gospod. 9 Udario sam vas suom i medljikom, vrtove sam i vinograde vae opustoio, smokve i masline vae izjeli su skakavci: ali se vi ne obratiste k meni! govori Gospod. 10 Poslao sam vam kugu kao proti Egiptu, pobio sam maem mlade ljude vae zajedno s pristalim konjima vaim, pun gnjeva na vas pustio sam da ognjem izgori tabor va, ali se vi ne obratiste k meni! govori Gospod. 11 Uinio sam u vas pusto kao Bog u Sodomi i Gomori, bili ste kao glavnja, to se istrgnula iz ognja: ali se vi ne obratiste k meni! govori Gospod. 12 Zato u ti sad, Izraele, tako uiniti zato, jer u ti tako uiniti, popravi se, Izraele, da izae u susret Bogu svojemu! 13 Jer evo: koji pravi gore, stvara vjetar

646

i oituje misli ljudi, koji ini zoru i tamu i hodi po visinama zemaljskim: Gospod, Bog nad vojskama ime je njegovo! Amos 5 1 ujte ovu pjesmu, koju vam kao tualjku zapoinjem, kuo Izraelova! 2 Pade djevojka Izraelova, ne die se vie, povaljena je na zemlji svojoj, nitko je ne pridie. 3 Jer onako veli svemogui Gospod: Grad, koji je poao u boj s tisuu, odra samo stotinu, a koji je poao u boj sa stotinu, odra samo deset. Za kuu Izraelovu! 4 Jest, ovako veli Gospod kui Izraelovoj: Traite me, i ivjet ete! 5 Ali ne traite Betela! Ne idite u Gilgalu! Ne polazite u Beer-ebu, jer Gilgala odlazi u ropstvo, a Betel e biti sasvim uniten. 6 Traite Gospoda, i ivjet ete! Inae doi e on na kuu Josipovu s ognjem, to dere, i nitko ne moe gasiti u Betelu. 7 U pelin obraate pravo i pravednost gazite nogama. 8 On, koji je stvorio zvijezde Vlaie i tapce, koji pretvara tamu u jutro i dan i potamni u no. On, koji doziva vode morske i izlijeva ih na zemlju: Gospod je ime njegovo! 9 On ini da doe pogibija na jake, da padne pusto na tvravu. 10 Mrze na onoga, koji govori pravo na vratima, i grde onoga, koji govori istinu. 11 Zato, to nogama gazite siromaha i podiete od njega dae ita, moete graditi kue od tesana kamena, ali neete nikada stanovati u njima; moete sebi saditi krasne vinograde, ali neete nikada piti vina iz njih! 12 Jer dobro znam mnoge opaine vae, mnogobrojne grijehe vae: tlaite nedunoga, primate mito i sudite nepravedno siromahe. 13 Zato uti mudrac u ovo vrijeme; jer je zlo vrijeme. 14 Traite dobro a ne zlo, da ivite! Tada e Gospod, Bog nad vojskama, biti i s vama, kako ste rekli. 15 Mrzite na zlo i ljubite dobro! Pribavite pravici vanost na vratima! Moe biti da se Gospod, Bog nad vojskama, smiluje ostatku Josipovu! 16 Zato ovako veli Gospod, svemogui Bog nad vojskama: Na svim putovima bit e tunjava, u svim ulicama vikat e se: Jaoh, jaoh! Zvat e ratara na alost, vinogradara k onima, koji umiju naricati. 17 Tunjava e vladati u svim

647

Amos
kui, moraju i oni mrijeti. 10 Ako jednoga roak njegov nosi van i spali ga, da iznese kosti njegove iz kue, i ako upita jednoga, koji se je skrio u nutrini kue: Ima li jo tko hod tebe?, on odgovori: Nitko! i pridoda: uti!, jer se ne smije imenovati ime Gospodnje. 11 Jer evo, Gospod zapovijeda, i udaraju na palae da se porue i na kolibe da se raspadnu. 12 Tre li konji po litici, ili ore li se volovima more, da vi pretvarate pravo u otrov, plod pravednosti u pelin? 13 Vi se radujete Lo-Debaru i govorite: Nijesmo li svojom snagom zauzeli Karnajim? 14 Jer evo, kuo Izraelova, ja u podignuti proti vama narod, govori Gospod, Bog nad vojskama. On e vas pritisnuti odanle, gdje se ide u Hamat, do potoka u pustinji. Amos 7 1 Ovo mi dade svemogui Gospod da gledam: Gle, uini da postanu skakavci, kad je poela nicati otava bila je to trava iza kraljeve kosidbe. 2 Kad su bili sasvim poderali zelen zemlje, tada se ja pomolih: Svemogui Gospode, oprosti! Kako e opstati Jakov, jer je on tako malen! 3 Tada se saali Gospodu. To se nee dogoditi ree Gospod. 4 Ovo mi dade svemogui Gospod da gledam: Gle, svemogui Gospod pozva oganj za kaznu. Oganj prodrije veliku bezdanu i utamani batinu Gospodnju. 5 Tada se ja pomolih: Svemogui Gospode, odustani! Kako e opstati Jakov, jer je on tako malen! 6 Tada se saali Gospodu. Ni to se nee dogoditi! ree svemogui Gospod. 7 Ovo mi dade da gledam: Gle, Svemogui je stajao pred jednim zidom. Drao je visak u ruci svojoj. 8 I upita me Gospod: to vidi, Amose? Ja odgovorih: visak. Tada ree Svemogui: Evo, ja u metnuti visak posred Izraela, naroda svojega. Neu ga vie tedei prolaziti. 9 Neka se opustoe visine Izakove i razore svetita Izraelova! Proti kui Jeroboamovoj ustat u s maem. 10 Amazija, sveenik u Betelu, posla k Jeroboamu, kralju Izraelovu, i porui mu: Amos die bunu na te u kui Izraelovo. Zemlja ne moe vie podnositi svih govora njegovih. 11 Jer je Amos ovako govorio: Jeroboam e poginuti od maa, Izrael e putovati iz zemlje svoje u progonstvo. 12 l Amazija ree Amosu: Vidioe, idi,

vinogradima, kad budem koraao kroz sredinu vau, Gospod je to rekao. 18 Teko onima, koji ele dan Gospodnji! to je dan Gospodnji za vas? On je tama a ne svjetlost. 19 Bit e, kao kad tko bjei od lava, a nabasa na medvjeda. On moda umakne u svoju kuu i nasloni se rukom svojom na zid, ali ga tada ujede zmija. 20 Doista, tama je dan Gospodnji a ne svjetlost, mrak i bez vidjela! 21 Mrzim i prezirem sveanosti vae. Ne volim mirisati svetkovina vaih. 22 Jer ako mi prinosite rtve paljenice i prinose, to mi se ne dopada. Ne volim vidjeti pomirnih rtava vaih od tovnih telaca. 23 Ukloni od mene dreku pjesama svojih! Zviduk harfa tvojih ne volim sluati. 24 Navalit e sud kao voda i pravda kao potok to nikad ne presui. 25 Jeste li meni prinosili rtve zaklanice i prinose u pustinji etrdeset godina, kuo Izraelova. 26 A pritom jeste li naokolo nosili Sikuta, kralja svojega, i Kevana, zvjezdanog boga svojega, idolske likove svoje, to ste ih nainili sebi? 27 Zato u pustiti da vas odvedu u progonstvo tamo iza Damaska. Gospod je to rekao; Bog nad vojskama ime je njegovo. Amos 6 1 Teko bezbrinima u Sionu i sigurnima na gori samarijskoj, odlinima prvoga od naroda, koje slua kua Izraelova: 2 Poite u Kalnu i vidite i odanle otidite u Hamat veliki! Tada, siite u Gat u zemlji Filistejaca! Jesu li oni jai od ovih kraljevstva, ili je zar podruje njihovo vee od podruja vaega? 3 Vi mislite da je daleko dan nesree i primiete vlast nasilja. 4 Lee na posteljama od slonove kosti i pruaju se na jastucima svojim. Jedu janjce iz stada i mlada goveda iz tale. 5 Deru se uz zvuk harfa, izmiljaju sebi kao David sprave za igru. 6 Piju vino iz zdjela i mau se najboljim uljem, a ne mare za pad Josipov. 7 Zato e sad otii u progonstvo na elu prognanika, i zamuknut e veselje raskonika. 8 Zakleo se je sam sobom svemogui Gospod, govori Gospod, Bog nad vojskama: Oduravam gizdu Jakovljevu i mrzim na palae njegove i predajem grad zajedno sa stanovnicima njegovim. 9 I ako deset ljudi samo ostane a jednoj

Amos
ukloni se u zemlju Judinu! Ondje jedi kruh svoj i ondje prorokuj! 13 Ne prorokuj vie u Betelu; jer je on svetite kraljevsko i hram kraljevine. 14 Tada odgovori Amos Amaziji: Nijesam niti prorok ni proroki sin, nego sam govedar i uzgajam dudove. 15 Ali me je Gospod uzeo od stada, i Gospod mi je zapovjedio: Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu! 16 A sada uj rije Gospodnju! Ti kae: Ne prorokuj proti Izraelu i ne svjedoi proti kui Izakovoj! 17 Zato ovako veli Gospod: ena e tvoja initi sramotu u gradu. Sinovi e tvoji i keri tvoje pasti od maa. Zemlja e se tvoja razdijeliti mjerakim uem. A ti e sam umrijeti u neistoj zemlji, i Izrael mora putovati iz svoje zemlje u progonstvo. Amos 8 1 Ovo mi dade svemogui Gospod da gledam: Gle, tu je bila koarica sa zrelim voem. 2 I on me upita, to vidi, Amose? Ja odgovorih: Koaricu sa zrelim voem. Tada mi ree Gospod: Dolazi kraj mojemu narodu Izraelu. Neu ga vie tedei prolaziti. 3 Pjesme u palai bit e ridanje u onaj dan, govori svemogui Gospod. Velik e biti broj mrtvih tjelesa. Svuda e se pobacati, tiho! 4 ujte ovo, koji gazite siromaha, upropaujete maloga ovjeka! 5 Kaete: Kada e napokom proi mlaak, da prodajemo ito! Kada subota, da moemo otvoriti itnice? Mi bismo smanjili mjeru, poveali uteg i varajui krivotvorili mjerila. 6 Kupovat emo siromaha za novce, ubogoga za par opanaka. Htjeli bismo prodavati otraak od ita. 7 Ali se je Gospod zakleo slavom Jakovljevom: Nikada neu zaboraviti nijednoga djela njihova. 8 Ne mora li se zemlja potresti od toga, ne moraju li protuiti si stanovnici njezini, tako da se ona posvuda podigne kao Nil i uskipi i padne kao Nil u Egiptu? 9 U onaj e se dan dogoditi, govori svemogui Gospod, i uinit u da sunce iezne u podne i pomrait u zemlju za bijela dana. 10 Pretvorit u blagdane vae u alost, sve pjesme vae u naricanje za mrtvim. Metnut u odjeu alosti oko svih bedara, uinit u elavom svaku glavu. Rsplakat u zemlji kao za sinom jedincem. Gorak dan bit e joj kraj. 11 Gle, doi e dani, govori svemogui Gospod, kad u poslati glad u zemlji,

648

ne glad kruha ni e vode, nego sluanja rijei Gospodnjih. 12 Tada e se potucati od mora do mora, trat e od sjevera do istoka, da trae rije Gospodnju, ali je nee nai. 13 U ono e vrijeme obamirati s lijepe djevojke i ginut e mladii od ei: 14 Oni, koji se sada kunu idolima samarijskim i govore: Tako da je iv bog tvoj, Dane! Tako da je iv bog tvoj, Beer-ebo! Oni e pasti i nee vie ustati. Amos 9 1 Vidio sam Svemoguega gdje stoji na rtveniku i govori: Udari na glavicu stupa, da se zatresu grede, i razmrskaj ih, da padnu na glavu svima! Maem u pobiti, to ostanu ivi. Nee utei izmeu njih ni jedan! Ni jedan, koji je umaknuo od njih, nee se moi spasiti! 2 I ako bi provalili u svijet mrtvih, i odatle e ih izvaditi ruka moja. I da bi se popeli do na nebo, i odatle u ih skinuti. 3 I kad bi se sakrili gore na Karmelu, tamo u ih pronai i uzeti. I da se skriju ispred mene na dnu mora, ondje u zapovjediti ivotinjama morskim, da ih unite. 4 I da otidu u ropstvo pred neprijateljima svojim, i ondje u zapovjediti mau, da ih pobije. Upravit u oko svoje njima na nesreu, a ne na spasenje. 5 Svemogui Gospod nad vojskama, koji se dotakne zemlje, tako da se ona rastapa i tuguju svi stanovnici njezini, da se die posvuda kao Nil i sputa se kao Nil u Egiptu. 6 On, koji je sagradio u nebu odaje svoje, svod svoj osnovao na zemlji. On, koji zovne vode morske i izlijeva ih po zemlji: Gospod je ime njegovo! 7 Vrijedite li mi vie, sinovi Izraelovi, negoli Kuiti? govori Gospod. Jest, izveo sam Izraela iz Egipta, ali isto tako Filistejce iz Kaftora i Sirijce iz Kira. 8 Gle, na grijeno kraljevstvo oi su svemoguega Gospoda upravljene. Sa zemlje u ga zatrti, ali neu sasvim zatrti kue Jakovljeve, govori Gospod. 9 Jer evo, dat u naputak i rastrest u meu sve neznaboake narode I kuu Izraelovu, kao to se trese ito u reetu; nijedno dobro zrno nee pasti na zemlju. 10 Od maa e poginuti svi zlikovci u narodu mojem, koji sad govore: Nas nee pogoditi nesrea! Nee nas dostignuti! 11 U ono vrijeme podignut u raspali ator Davidov, zatvorit u pukotine njegove, popravit u ruevine njegove sagradit u ga, kao to je bio u dane

649

Amos
14 Tada u okrenuti sudbinu Izraela, naroda svojega: oni e posagraditi opustoene gradove i stanovati u njima, nasadit e vinograde i piti vino iz njih, nasadit e vrtove i uivati plodove njihove. 15 Posadit u ih u zemlju njihovu, da se vie ne iupaju iz zemlje svoje, koju sam im dao, govori Gospod, Bog tvoj.

prolosti, 12 Da posjeduju, to je ostalo od Edoma, i sve neznaboake narode, nad kojima se izvikalo ime moje, govori Gospod, koji izvruje ovo. 13 Evo, doi e dani, govori Gospod, kad e ora stizati eteoca, gnjeilac groa sijaa. Gore e kapati slatkim vinom, i svi e se humovi rastapati.

Obadija
1 Vienje Obadijino. Ovako veli svemogui Gospod o Edomu: Od Gospoda uli smo ovaj glas, meu narode bila je poslana ova vijest: Ustajte, dignut emo se na nju u boj! 2 Gle, uinit u te malim meu narodima. Prezren e biti preko mjere. 3 Oholost srca tvojega zaludila te. U rasjelinama kamenitim stanuje, ima svoje sjedite na visini: zato misli u sebi: Tko me moe sruiti na zemlju? 4 I visoko si sagradio kao orao, jest, pod same zvijezde gnijezdo svoje: ipak sam te odatle sruio dolje, govori Gospod. 5 Kad bi doli k tebi kradljivci ili noni lupei, - kako si dotjeran do nita! - oni bi samo krali, koliko bi trebali, Sad bi doli vinogradari u vinograd tvoj: oni bi jo ostavili pabirke. 6 Kad se pretrauje Ezav, prekopava se blago njegovo! 7 Natrag do granice gonit e te svi saveznici tvoji. Zaludit e te i silu ti nanijeti, koji su ti bili prijatelji. Tvoji drugovi za stolom podmeu ti zamke, a ti to ne sluti. 8 Doista, u onaj e se dan dogoditi, govori Gospod, tada u unititi mudrace edomske, razumne u gori Ezavovoj. 9 Tvoji e junaci, Temane, oajavati, da se unite svi stanovnici iz gore Ezavove. 10 Za umorstvo, za zlodjelo na tvojemu bratu Jakovu pokrit e te sramota! Bit e istrijebljen za vjena vremena 11 Jer si tada stajao suprot, kada su stranci odvodili u ropstvo vojsku njegovu, i tuinci prodirali na vrata njegova i bacali drijeb nad Jerusalem, i ti si bio kao jedan od njih. 12 Ti nijesi trebao gledati dana brata svojega, dana nesree njegove, nijesi trebao radovati se sinovima Judinim u dan unitenja njihova, nijesi trebao podsmijevati se u dan nevolje njihove. 13 Nijesi trebao prodrijeti na vrata naroda mojega u dan nesree njegove, nijesi trebao naslaivati se na zlu njegovu u dan pogibli njegove, nijesi trebao pruiti ruku svoju u dan nevolje njegove. 14 Nijesi trebao da stoji na raskrima, da ubija bjegunce njegove, i nijesi trebao da izdaje onih, to izmakoe u dan tjeskobe. 15 Jer je blizu dan Gospodnji nad svim narodima! Kako si inio, tako e ti biti: djela tvoja Padaju natrag na vlastitu glavu tvoju. 16 Doista, kao to ste vi morali piti na svetoj gori mojoj, tako e sveudilj piti svi narodi, piti i srkati biti, kao da ih nije bilo nikada. 17 Ali e na gori Sionu biti spasenje, Ona e biti utoite. I kua Jakovljeva pobijedit e pobjeditelje svoje. 18 Kua Jakovljeva bit e oganj i kua Josipova plamen. A kua Ezavova postat e strnjika! Oni e je zapaliti i izgorjeti, i nita nee vie ostati od kue Ezavove, jer je to rekao Gospod. 19 Tada e juna zemlja zaposjesti goru Ezavovu i nizinu Filistejaca. I polje e Efraimovo zaposjesti i polje samarijsko, i Benjamin Gilead. 20 Prognanici vojske Izraelaca zaposjest e sva mjesta Kanaanaca do Sarfate. Zarobljenici iz Jerusalema, koje prognae u Sefarad, batinit e june gradove. 21 Izbavitelji e uzai na goru Sion, da sude gori Ezavovoj. A kraljevstvo e biti Gospodnje.

650

Jona
1 Rije Gospodnja doe Joni, sinu Amitajevu: 2 Ustani, idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj ondje, jer zloa njihova prodrla je do mene. 3 A Jona ustade da pobjegne od Gospoda u Tari. Side u Jopu i nae tamo lau, koja je ila u Tari. Plati vozarinu i ukrca se, da se tako odveze daleko od Gospoda u Tari. 4 Ali Gospod posla silan vjetar na more, i nastade na moru jaka bura, tako da je laa bila blizu da se razbije. 5 Laari su se uplaili, i svaki zavikao svojega boga. Bacali su u more sprave laine, da bi stim olakali lau. A Jona je bio sisao na dno lai, legao i zaspao. 6 Tada pristupi k njemu kapetan lae i upita ga: to ti spava? Ustani i prizivaj Boga svojega! Moda nam se smiluje taj Bog, da ne poginemo. 7 Potom rekoe jedan drugome: Doite, bacit emo drijeb, da vidimo, ijom krivnjom pogodi nas ova nesrea! Bacie dakle drijeb, i pade drijeb na Jonu. 8 Tada mu rekoe: Daj da znamo, ijom nas krivnjom pogodi ova nesrea! to je tvoj zanat? Odakle ide? Gdje ti je postojbina? Od kojega si naroda! 9 On im odgovori: Ja sam Hebrejin. tujem Gospoda, Boga nebeskoga, koji je stvorio more i suhu zemlju. 10 Tada se vrlo uplaie ljudi i upitae ga: to si uinio? Jer su doznali ljudi, da je on bio na bijegu od Gospoda; jer im je to priznao. 11 Upitae ga ovako govorei: to emo initi s tobom, da odustane more od nas? More je naime builo sve ee. 12 Tada ih on zamoli: Uzmite me i bacite me u more! Tada e more odustati od vas, jer znam, da je zbog mene dola na vas ova velika bura. 13 A ljudi su veslali da opet dou na zemlju. Ali nijesu mogli; jer je more navaljivalo sve ee na njih. 14 Tada povikae Gospodu: Ah, Gospode, ne daj da poginemo zbog ivota ovoga ovjeka! Nemoj to metnuti na nas kao neduno prolivenu krv, nego uini, Gospode, to se dopada tebi! 15 Potom uzee Jonu i bacie ga u more. Tada presta more buiti. 16 Ali se ljudi vrlo pobojae Gospoda. Prinesoe rtvu Gospodu i uinie zavjet. Jona 2 1 A Gospod zapovjedi, te velika riba proguta Jonu. Tri dana i tri noi ostade Jona u utrobi ribe. 2 I Jona se pomoli u utrobi ribe Gospodu, Bogu svojemu, 3 I ree: Iz tjeskobe svoje zavapih Gospodu: on mi dade odgovor. Iz krila podzemnoga svijeta povikah za pomo: ti si uo glas moj. 4 Ti si me bacio u dubinu, u srce moru, da me je optekla voda. Sve poplave tvoje i valovi tvoji prelazili su preko mene. 5 . Pomislio sam: Odbaen sam ispred oiju tvojih. Kako mogu dalje jo gledati sveti hram tvoj? 6 Vode mi doprle ve do blizu ivota. Dubina me opkolila. I oko glave bila mi se ovila sita. 7 Upao sam do temelja gorskih. Prijevornice zemaljske zatvorilo me dovijeka. Tada si me izvadio iz jame, Gospode, Boe moj! 8 Kad mi ve gotovo ieznuo ivot, spomenuo sam se Gospoda. Molitva je moja prodrla k tebi u svetom hramu tvojemu. 9 Koji tuju nitave idole, ostavljaju onoga, koji im je spasenje. 10 A ja u ti zahvalom glasnom prinijeti rtvu. to sam zavjetovao, platit u. U Gospoda je spasenje! 11 Tada Gospod zapovjedi ribi, i ona izbljuva Jonu na zemlju. Jona 3 1 Opet doe rije Gospodnja Joni: 2 Ustani, idi u Ninivu, grad veliki, i dri mu propovijed, koju sam ti naloio! 3 Jona ustade i otide u Ninivu po naputku Gospodnjem. Niniva je bila neko grad silno velik, tri dana hoda dug. 4 Jona poe dakle ii u grad jedan dan hoda, i propovijedao je: Jo etrdeset dana, i Niniva e propasti! 5 Ninivljani povjerovae Bogu, oglasie post i obukoe se, veliki i mali, u pokornike haljine. 6 Vijest o tom doprije i do kralja u Ninivi. Tada on ustade sa svojega prijestolja, skide sa sebe svoj plat, zamota se u pokorniku haljinu i sjede u pepeo. 7 Onda dade oglasiti u Ninivi: Zapovijed kralja i njegovih knezova: Ljudi i ivotinje, goveda i ovce ne smiju okusiti nita! Ne smiju ii na pasite i na pojite,

651

Jona
i sjedio je pod njom u sjeni, da vidi, to e se dogoditi gradu. 6 I Bog, Gospod, dade, te se izvije brljan, koji uzraste nad Jonom, da glavi njegovoj prui sjenu i da ga izlijei od njegove zlovolje. Jona se je brljanu veoma radovao. 7 A kad je iduega dana zora osvanula, dade Bog, te crv podgrize brljan, tako da je usahnuo. 8 Kad je bilo ogranulo sunce, posla Bog vru istoni vjetar. I sunce upee Jonu u glavu, tako da ga je ostavila sva snaga. Tada je sebi poelio smrt i rekao: Bolje je za me da umrem nego da ivim! 9 A Bog upita Jonu: Je li pravo od tebe, da si zbog brljana tako zlovoljan? On odgovori: Jest, pravo sam zlovoljan do smrti! 10 Gospod ree: Tebi je ao brljana, premda se nijesi trudio za njega i nijesi ga odgojio. U jednoj se je noi izvio, i u jednoj je noi propao. 11 A meni da ne bude ao Ninive, velikoga grada, u kojem stanuje vie od sto i dvadeset tisua ljudi, koji ne mogu razlikovati izmeu desna i lijeva, a usto jo mnoge ivotinje?

8 Nego se moraju - ovjek i stoka pokriti haljinama alosti! Neka se glasno zaziva Bog, i neka se svaki okani svojega zla puta i opakoga djela svojih ruku! 9 Moda se opet umilostivi Bog i odustane od ljutoga gnjeva svojega, tako da ipak ne izginemo. 10 Kada Bog vidje djela njihova, da se naime okanie svojega zla puta, tada se saali Bogu zbog nesree, kojom im je bio zaprijetio, i ne uini je. Jona 4 1 To vrlo ozlovolji Jonu, i on se rasrdi. 2 Ovako se on pomoli Gospodu: Ah, Gospode, to je eto ono, to sam mislio, kad sam jo bio u svojoj postojbini! Upravo zato htio sam prije pobjei u Tari, jer znao sam, da si ti Bog milostiv i milosrdan, dugotrpan i bogat milosrem i saali se zbog nesree. 3 A sada, Gospode, uzmi ipak ivot moj od mene; jer je bolje za me da umrem nego da ivim! 4 Ali ga Gospod samo upita: Je li pravo o tebe, da si tako zlovoljan? 5 Tada izae Jona iz grada i sjede na istoku grada. Naini ondje sebi kolibu,

Mihej
1 Rije Gospodnja, koja doe Miheji iz Moreeta u vrijeme kraljeva Judinih Jotama, Ahaza i Ezekije. O Samariji i Jerusalemu imao je on ova vienja: 2 ujte, sva plemena! Sluaj, zemljo i to prebiva u njoj! Svemogui Gospod podie se na vas s tubom, Svemogui iz svetoga hrama svojega. 3 Gle, ve ostavlja Gospod mjesto svoje, silazi, hodi po visinama zemaljskim. 4 Pod njim se rastapaju gore, pucaju doline, kao vosak pred eravicom, kao voda, to umi niz strmen. 5 To sve zbog opaina Jakovljevih, zbog grijeha kue Izraelove! Tko je skrivio otpad Jakovljev? Nije li Samarija? Tko je skrivio visine Judine? Nije li Jerusalem? 6 Uinit u od Samarije gomilu kamenja na njivi, rasadnik vinove loze. Pobacat u kamenje njezino u dolinu. Otkrit u joj temelje. 7 Svi rezani likovi njezini bit e razbijeni. Svi bludniki darovi njezini spalit e se u ognju. Sve u idole njezine potrti, jer se je od plae bludnike to posakupilo, neka to opet bude plaa bludnika! 8 Zbog toga plakat u i tugovati. Bos u hoditi, bez gornje haljine. Podignut u pla kao agalji, podignut u viku kao nojevi. 9 Nikada ne zacijeli rana to joj je zadana. Jest, gnoji se dalje sve do Jude. Zahvata ona glavni grad naroda mojega: Jerusalem. 10 Ne javljajte to u Gatu! Ne plaite u Akonu! U Bet-Leafri valjajte se po prahu! 11 Otidite, ljudi od afira, s golom sramotom! Stanovnitvo Saanana ne izlazi. Tugovanje u Bet-Hazaelu ne da vam da ostanete tamo. 12 Za dobro svoje dru stanovnici u Marotu, jer od Gospoda silazi nesrea do na vrata Jerusalema. 13 Brzo konje upregnite u kola, ljudi od Lakia! On je bio poetak grijehu keri sionske. Opaine Izraelove nauile su se u tebi. 14 Zato se daje i tebi raspusna knjiga, Moreet-Gate! Kue u Akzibu prevarit e knezove Izraelove. 15 Batinika tebi u dovesti, stanovnitvo u Marei! U Adulam dolazi plemstvo Izraelovo. 16 Oiaj glavu sebi do koe zbog ljubljene djece svoje! Uini glavu sebi

Mihej

652

golom nairoko kao u jastrijeba, jer se meso za juhu u kotlu. ona odvode od tebe. 4 Jedanput e vikati Gospodu! Ali ih nee uti i skrit e lice i svoje od njih u Mihej 2 ono vrijeme prema djelima njihovim, 1 Teko onima, koji smiljaju opako i to su ih poinili. snuju zlo na posteljama svojim, da to 5 Ovako veli Gospod o prorocima, koji izvre kad svane, je im je vlast u ruci! zavode moj narod, koji, kad imaju 2 Dopadne li se njiva, otmu je, kua, neto za svoje zube da grizu, oduzmu je. ine silu ovjeku i kui navjeuju mir, a proti onome, koji im njegovoj, posjedniku i batini ne napunja usta, proglauju rat: njegovoj. 6 Zato e vam biti no, a da ne gledate 3 Zato ovako veli Gospod: Pazite! I ja vienja i tame, da ne mognete nita snujem jaram nesree tome rodu. Iz vraati. Sunce e zapasti tim njega neete izvui vratova svojih, niti prorocima, dan e im postati no. ete hoditi uspravo pod njim. Bit e zlo 7 Tada e se osramotiti vidioci, i vraari vrijeme. e se morati posramiti. Svi e zastrijeti 4 U onaj e se dan pjevati podsmje- bradu svoju, jer nee biti odgovora nica o vama. Pjevat e se pjesma Bojega. ovakvom tubom: Gotovo je! Posve 8 A ja, ja sam napunjen snagom od smo uniteni. Prodaje on batinu duha Gospodnjega, pravdom i naroda mojega. Ah, kako mi je odvlai! sranou, da kaem Jakovu opainu Odmetnicima porazdijeli polja naa. njegovu i Izraelu grijeh njegov. 5 Nitko nam ne natee mjerako ue, 9 Pa ujte ovo, poglavice kue Jakovbaca drijeb u zajednici Gospodnjoj. ljeve, voe kue Izraelove, koji mrzite 6 Nemojte sliniti! tako sline oni. Ne na pravdu i sve to je pravo izvrete. treba sliniti od toga! Pustit e on zar te 10 Koji gradite Sion krvlju, Jerusalem psovke? opainom! 7 Ne kae li se kui Jakovljevoj: Je li 11 Za mito govore pravdu poglavari duh Gospodnji samo pun gnjeva? Jesu njihovi. Sveenici njihovi ue za plau. li njegova djela takva? Proroci njihovi gataju za novce. Pritom 8 Upravo se vi diete kao neprijatelji se pozivaju na Gospoda i govore: Nije proti narodu mojemu. Od haljina li Gospod u sredini naoj? Nesrea skidate plat s onih, koji odlaze nee doi na nas! bezazleno, koji nee svae. 12 Zato: Zbog vas Sion e se preorati 9 Sene naroda mojega izgonite iz kue kao njiva, Jerusalem e postati miline njihove i djeci njihovoj otimate ruevina i gora hramska visina u slavu moju zauvijek: umu obrasla. 10 Ustanite, idite, jer ovdje vie nema ostanka zbog neistoe, koja donosi Mihej 4 pogibiju, neizljeivu pogibiju. 1 Na svretku dana dogodit e se, da 11 Jest, kad bih ja bio kao jedan, koji bude utvrena gora s kuom Gospodide za prijevarom i govori la, haul bih njom navrh gora, uzviena nad visinama. ti propovijedao za vino i za silovito pie, Tada e se k njoj stjecati narodi. jest tada bih ja bio prorok svojemu 2 Mnogi e narod ii tamo i govoriti: narodu. Doite, poimo na goru Gospodnju, u 12 Skupiti, jest skupit u te svega, kuu Boga Jakovljeva! Neka nas on Jakove! Skupit u ostatak Izraelov. naui svojim putovima! Mi hoemo Sastavit u ih kao ovce u toru, kao hoditi njegovim stazama! Jer nauka stado u oboru, da bruji od ljudi. izlazi sa Siona i rije Gospodnja iz 13 Pred njima e tada ii probija. Oni Jerusalema. e probiti, proi e kroz vrata i izai e. 3 On sudi meu svima narodima, Kralj e njihov ii pred njima. Gospod govori pravdu meu monim e biti na elu. narodima do u daljinu. Oni raskivaju maeve svoje na raonike, koplja svoja Mihej 3 na kosijere. Ne die vie narod maa 1 Ja rekoh: ujte knezovi Jakovljevi, proti narodu. Vie se ne ui ratu. voe kue Izraelove! Nije li na vama, da 4 Svaki stanuje pod svojom vinovom znate pravo. lozom i smokvom, a da ga tko ne plai, 2 Na vama mrziteljima dobra, s jer to obeae usta Gospodnja nad prijateljima zla? Vi ljudima derete vojskama. kou s tijela i meso s kostiju. 5 Jer svi narodi hode svaki u ime boga 3 Jedete meso naroda mojega i derete svojega; pa emo i mi hoditi u ime kou s njih, prebijate im kosti, Gospoda, Boga svojega, u vijek i sasijecate ih kao meso u loncu, kao dovijeka.

653

Mihej
ovjeju. 8 Tada e ostatak Jakovljev biti meu neznabocima usred mnogih naroda kao lav meu ivotinjama umskim, kao lavi meu stadima ovaca, koji gazi, kad prodre, rastrga - i nitko ne moe izbaviti! 9 Ruka e tvoja pobijediti neprijatelje tvoje. Svi e se protivnici tvoji istrijebiti. 10 U onaj e se dan dogoditi, govori Gospod, i ja u utamaniti u tebe konje tvoje, potrt u kola tvoja. 11 Zatrt u tvrave u tvojoj zemlji i poruit u sva tvrda mjesta tvoja. 12 Istrijebit u aranje iz ruke tvoje. Nee vie imati gatara. 13 Utamanit u u tebe rezane likove tvoje i kamene stupove tvoje. Nee se vie klanjati loemu djelu ruku svojih. 14 Poruit u u tebe Aere tvoje i utamanit u idolske likove tvoje. 15 lzvrit u osvetu u plamenoj ljutini na narodima koji ne htjedoe sluati. Mihej 6 1 ujte, to govori Gospod! Ustani, vodi parbu pred gorama! Neka uju humovi glas tvoj! 2 ujte, gore, parbu Gospodnju! Sluajte, temelji zemaljski, jer Gospod ima parbu s narodom svojim, s Izraelom hoe da ide na sud. 3 Narode moj, to sam ti uinio, im sam te raalio, odgovori mi? 4 Ipak sam te izveo iz zemlje Egipta, iskupio te iz kue ropstva. Poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu. 5 Narode moj, spomeni se, to je snovao Balak, kralj moapski, i to mu je odgovorio Balaam, sin Beorov, to je bilo od Sitima do Gilgale, da spozna milosti Gospodnje. 6 Sa im u se pribliiti Gospodu, da se prignem pred Bogom u visini? Imam li se pribliiti njemu sa rtvama, s teocima od godine? 7 Dopadaju li se Gospodu tisue ovnova, deset tisua potoka ulja? Imam li dati prvoroenca svojega za opainu svoju, plod tijela svojega za grijeh svoj? 8 Reklo ti se je, ovjee, to je dobro, to Gospod ite od tebe: Samo da ini to je pravo, da vri ljubav, da u poniznosti hodih s Bogom svojim. 9 uj, Gospod vie gradu! Spasonosno je bojati se imena tvojega. - ujte prut i onoga, koji ga je naredio: 10 Nije li jo u kui bezbonikovoj oganj, nepravedno steeno dobro, i prokleta, suiava mjera? 11 Mogu li oprostiti uz lano mjerilo, uz laan uteg u torbi.

6 U ono vrijeme, govori Gospod, skupit u, to hramlje. to je razagnano, skupit u, i iscijelit u to sam udario. 7 to hramlje, to u uiniti ostatkom, to je bolesno, jakim narodom. I Gospod e biti kralj nad njima na gori Sionu od sada i dovijeka. 8 Ti kulo za stado, ti straaro keri sionske, k tebi e prispjeti, k tebi e doi prijanja vlast, kraljevstvo keri jerusalemske! 9 Ali sada - to vie tako glasno? Nema li kralja u tebi! Je li mrtav tvoj savjetnik, da te obuzee bolovi kao enu, to raa? 10 Savijaj se, jecaj, keri sionska, kao ena, to raa, jer sad mora van iz grada, na polju stanovati. Dolazi u Babilon. Ali e se tamo izbaviti. Tamo e te Gospod osloboditi iz ruke neprijatelja tvojih. 11 Sada dakako skupljaju se proti tebi mnogi narodi i govore: Neka se oskvrni, da se oko nae napase na Sionu! 12 Ali oni ne znaju misli Gospodnjih i ne razumiju odluke njegove, da ih unosi kao snoplje na gumno. 13 Ustani, vri, keri sionska, jer u uiniti rog tvoj gvoem, papke u tvoje uiniti mjeu. Satri mnoge narode! Posveti Gospodu blago njihovo, Gospodu itavoga svijeta dobro njihovo! Mihej 5 1 Sad e biti potlaena, ti tlaiteljice: Nasip su oko nas povukli. Po obrazu udaraju tapom vladaoca Izraelova. 2 A ti, Betleheme-Efrato, meu krajevima Judinim najmanji, iz tebe e mi izai onaj, koji e biti vladalac u Izraelu. Njegov je poetak iz davne davnine, iz dana vjenosti. 3 Zato ih On predaje, do vremena, kad rodi, koja raa. Tada se vraa ostatak brae njegove k djeci Izraelovoj. 4 On se pojavljuje i vlada u snazi Gospodnjoj, u velianstvu imena Gospoda, Boga svojega. Oni e u sigurnosti stanovati; jer e se on tada pokazati velik do krajeva zemaljskih. 5 I On e biti mir. Doe li tada Asirac u nau zemlju i prodre li u tvrave nae, to emo postaviti suprot njemu sedam pastira i osam kneevskih ljudi. 6 Oni e opasti zemlju Asiriji maem i zemlju Nimrodovu otracem. Tako e nas on izbaviti od Asirije, ako doe u nau zemlju i stupi na mee nae. 7 Tada e ostatak Jakovljev biti meu mnogim narodima kao rosa od Gospoda, kao dad po zelenoj travi, to ne eka ovjeka, niti se uzda u djecu

Mihej
12 Kad su bogatai njegovi puni nasilja, graani njegovi govore samo la, i jezik im je pun prijevare u ustima? 13 Zato poinjem da te bijem, da te pustoim za grijehe tvoje. 14 Ti e jesti, ali se nee nasititi! Glad e tvoja ostati u nutrini tvojoj! Spravlja na stranu, ali to nee izbaviti, i to izbavi, predat u mau. 15 Ti e sijati, ali nee eti! Ti e cijediti ulje, ali se nee mazati uljem! Ti e piti mast, ali nee piti vina od njega! 16 Dre se uredbe Omrijeve i sva djela kue Ahabove. Po savjetima njihovim hodili ste, da te predam opustoenju i stanovnike tvoje podsmijehu. Vi nosite sramotu naroda mojega. Mihej 7 1 Teko meni, jer je meni kao jednome, koji u jesen iza berbe jo skuplja groe: nema vie grozda za jelo, nema rane smokve, koju sam zaelio. 2 Nestalo je pobonoga iz zemlje. Potena ovjeka nema vie meu ljudima. Svi oni vrebaju krv i jedan drugome zameu mreu. 3 Ruke su im pruene na zlo, da, ga ine revno, Poglavar zahtijeva, Sudac radi samo za plau. Mogunik odluuje po svojoj poudi, i onda izvru to meu se. 4 Najbolji je izmeu njih kao trn, najpotrebniji je gori od trnjaka, Ali dan, to ga navijestie uhode, kazneni sud tvoj dolazi. Tada e se smesti. 5 Nemojte se pouzdati u druga! Ne oslanjajte se na prijatelja! Pred onom, koju voli, zatvorl vrata svojih usta! 6 Jer sin prozire oca, ki prkosi materi, snaha svekrvi: neprijatelji su ovjeku ukuani njegovi. 7 Ali ja gledam na Gospoda. ekam Boga, koji mi pomae: Usliit e me Bog moj! 8 Ne raduj se nada nmom, neprija-

654

teljice moja, jer jesam li pao, dignut u se opet. Sjedim u mraku, Gospod mi je svjetlost. 9 Podnosit u gnjev Gospodnji - jer sam mu sagrijeio - dok on ne raspravi parbu moju i ne pribavi mi pravo. On me vodi na svjetlost. Gledam spasenje njegovo. 10 Neprijateljica e moja to vidjeti, i sram e pokriti nju, koja mi je govorila: Gdje je Gospod, Bog tvoj Moje e se oi napasti na njoj, kad se pogazi kao blato na ulici. 11 Dolazi dan, u koji e se opet sazidati zidovi tvoji, dan, u koji e se nadaleko protegnuti granice tvoje. 12 U onaj e dan dolaziti k tebi od Asirije do Egipta i od Egipta do Eufrata i od mora do mora, od gore do gore. 13 A zemlja e neprijateljska postati pustinja zbog stanovnika svojih, za plau djela njihovih. 14 Pasi narod svoj s palicom svojom, stado, to je tvoje, to osamljeno stanuje u zemlji umovitoj usred rodnoga polja! Pusti neka pase opet u Baanu i Gileadu kao u dane davne! 15 Kao u dane, kad si izaao iz Egipta, pokazat u mu udesa. 16 Narodi ne neznaboaki vidjet e to i posramit e se unato svoj moi svojoj. Morat e metnuti ruku na usta i ogluhnuti na uima. 17 Lizat e prah kao zmije, kao crvi na zemlji! Drui predat e se zajedno sa svojim tvravama, uplaeni pribliit e se Gospodu, Bogu naemu, i tebe e se bojati! 18 Tko je Bog kao ti, koji oprata grijehe i ostatku batine svoje otputa opaine, koji ne dri dovijeka gnjeva svojega, nego radost ima na milosti? 19 On e se nama opet smilovati, pogazit e opaine nae i baciti u dubinu morsku sve grijehe nae. 20 Ti e pokazati vjernost na Jakovu, milost na Abrahamu, kako si se zakleo ocima naim u dane davnine davne.

Nahum
1 Presuda nad Ninivom. Knjiga proroanstva Nahuma iz Elkoa. 2 Revnitelj Bog jest Gospod, osvetnik, Gospod je osvetnik, pun jarosti. Gospod se osveuje protivnicima svojim. On se srdi na neprijatelje svoje. 3 Gospod je dugotrpan, bogat strpljivou, ali ne puta doista nita nekanjeno. Put Gospodnji ide kroz buru vihor; oblaci su prah nogama njegovim, 4 On zaprijeti moru i isui ga. On uini da presue sve rijeke. Venu Baan i Karmel. Cvijet libanonski vene. 5 Pred njim se potresu gore, humovi se rastapaju. Zemlja se pred njim ugiblje, itav svijet i svi stanovnici njegovi. 6 Tko so odri pred jarou njegovom? Tko odoli estini gnjeva njegova? Jarost se njegova izlijeva kao oganj. Hridine se raspadaju pred njim. 7 Dobar je Gospod, zatita u dan

655

Nahum
nije plaio nitko? 12 Lav je lovio za mlade svoje, davio je za lavice svoje. Punio je pilje svoje lovom i brloge svoje plijenom. 13 Gle, ja u na tebe! govori Gospod nad vojskama, Uinit u da kola tvoja izau u dim. Tvoje e lavie prodrijeti ma. Istrijebit u sa zemlje grabe tvoj. Nee se nikada vie uti glas poslanika tvojih! Nahum 3 1 Teko krvnome gradu punom lai, ispunjenom nasilja, grabea bez kraja! 2 uj, puckanje bieva! uj, prasak tokova! Konji jure, kola skau 3 Konjanici juriaju, maevi se sjaju, koplja sijevaju. Mnotvo pobijenih, sila mrtvih tjelesa, nema broja leinama, pada se preko leina. 4 Za mnogi blud bludnice, ljubaznice, vjete bajaice, koja zaludi narode svojim bluenjem, plemena svojim bajanjem: 5 Gle, ja u na tebe! govori Gospod nad vojskama. Ja u ti uzgrnuti skute tvoje preko lica i pokazat u narodima golotinju tvoju, kraljevstvima sramotu tvoju. 6 Neist bacit u na te. Osramotit u te i nainit u od tebe prizor. 7 Svaki, koji te vidi, bjeat e od tebe i vikat e: Niniva je razorena, tko e je aliti, gdje u ti nai tjeitelja? 8 Jesi li bolja od No-Amona, koji je stolovao na rijekama, optoen unaokolo vodom? Bedem je njegov bila rijeka, zid njegov voda. 9 Jakost je njegova bio Ku, nebrojeni Egipani, Put i Lubim pomonici njegovi. 10 I unato tome morao je u progonstvo, morao je otii u ropstvo. I djeica njegova bila su razmrskana po svim uglovima ulinim. Bacili su drijeb za plemie njegove. Svi velikai njegovi bili su stavljeni u lance. 11 Tako e se i ti jedno opiti i bit e nemona. I ti e traiti utoite pred neprijateljem. 12 Sve su tvrave tvoje smokve s ranim smokvama. Kad se stresu, one padaju odmah u uta onome, koji jede. 13 Gledaj narod svoj u sebi: postali su ene pred neprijateljem tvojim. irom su otvorena vrati zemlje tvoje. Oganj prodire prijevornice tvoje. 14 Za opsadu nagrabi sebi vode! Utvrdi opkope svoje, stupi u glib, gazi glinu, kalup od opeke uzmi u ruke! 15 Tada e te prodrijeti oganj utamanit e te ma, proderat e te kao skakavac, i neka se umnoi kao hrutevi.

tjeskobe. Poznaje one, koji se skrivaju kod njega. 8 Ali poplavom, to doumi, unitava mjesto njezino i goni neprijatelje svoje u mrak. 9 to smiljate proti Gospodu? On dovodi kraj, dvaput se ne podie tjeskoba. 10 Jer kao trnje spleteni, pijani od vesele pijanke, bivaju sasvim proderani kao suha pljeva. 11 Iz tebe je, Ninivo, izaao, koji je smiljao zlo proti Gospodu, koji je snovao opaine. 12 Ovako veli Gospod: Neka su jaki i mnogobrojni: ipak e biti otkoeni i proi e! Ako sam te i ponizio, Juda, neu to vie initi. 13 Sada trgam jaram, to je na tebi, i trgam okove tvoje. 14 Ali je za tebe Gospod zapovjedio: Neka se nikada ne spomene ime troje! Iz kue boga tvojega istrebljujem lik liven i rezan. Spremam ti grob; jer ti si proklet! 15 Gle, na gorama noge glasnika radosti koji oglauje mir! Svetkuj sada, Judo, svetkovine svoje! Ispunjaj zavjete svoje, jer zlikovac nee vie prolaziti po tebi. Sasvim je uniten. Nahum 2 1 Uzlazi proti tebi, Ninivo, zatira: uvaj nasip, pazi na put, opai bedra, skupi svu snagu svoju! 2 Jer Gospod uspostavlja opet slavu Jakovljevu kao slavu Izraelovu, jer su ih razbojnici opustoili i loze im potrli. 3 tit je junaka njegovih crven kao krv. Ratnici su u skerletu. Oganj prosipaju kola u dan, kad se orua; kopljanici bjesne. 4 Po ulicama srljaju kola, jure preko trgova. Izgledaju kao baklje, odlete kao munje. 5 Spominje se junaka svojih: oni posru u trku; hrle k zidovima. Ve postavljaju bojni pokrov. 6 Na rijekama se otvaraju vrata. Tu oajava palaa. 7 Odvodi se u ropstvo kraljica, odvlae se slukinje njezine. One tuguju kao golubice i biju se u prsa. 8 Niniva je kao jezero vodeno od dana svojega postanja. Ali oni bjee. Stojte! Stojte! Ali se nitko ne obazire. 9 Grabite srebro! Grabite zlato! Blagu nema kraja, mnotvo svakojakih dragocjenih stvari. 10 Pusto, pohara, rasap, klonula srca, drhtava koljena, drhat u svim bedrima, crven od stida na svim licima. 11 Gdje je log lavovima, brlog laviima, kamo je iao lav, lavica i lavi, a da ih

Nahum
16 I neka ima trgovaca vie nego to je zvijezda na nebu: skakavci se slete i odlete. 17 I neka su knezovi tvoji kao hrutevi, voe tvoje kao jata skakavaca, koji se namjeste po zidovima u vrijeme studeni: ograne li tada sunce, oni odlete, i nitko ne zna, gdje ostaju.

656

18 Usnuli su tvoji pastiri, kralju asirski, poivaju junaci tvoji. Narod je tvoj raspren po gorama, i nema nikoga, da ih skupi. 19 Nema melema rani tvojoj, udarac, koji te pogodi, neizljeiv je. Tko uje za te, pljeskat e rukama nad tobom, jer koga nije stizala jednako zloa tvoja?!

Habakuk
1 Presuda, koju je prorok Habakuk primio u vienju. 2 Dokle u ve, Gospode, vapiti za spasenjem, a ti ne uje. Ja ti viem: Nasilje! A ti ne pomae. 3 Zato puta da gledam zlo, i zato gleda tlaenje? Razor, nasilje imam pred oima, svaa plane, nesloga nastane. 4 Zato dolazi zakon izvan snage, pravda ne izlazi nikada na dan; jer bezbonik hvata u mreu pravednika, zato sud izlazi naopako. 5 Gledajte na narode! Pogledajte, udite se, jest, udite se, jer jedan ini djelo u vae dane. Nikada ne biste vjerovali, kad bi vam se pripovijedalo. 6 Jer evo, ja u podignuti Kaldejce, narod ljut, okretan, koji prolazi irom zemlje, da osvoji naselja, to nijesu njegova. 7 Straan je i strahovit; on poznaje samo svoje pravo i svoj zakon. 8 Bri su mu konji od risova, ei od vukova uvee. Konjanici njegovi doletjet e, konjanici njegovi dolaze izdaleka. Doletjet e kao orao, kad hrli na lov. 9 Svi idu za nasiljem. Lice im je kao vjetar istonjak. Pokupit e roblje kao pijesak. 10 Ruga se kraljevima, smije se knezovima. Nasmije se svakoj tvravi. Naspe nasip i zauzme ga. 11 Tada zaumi kao vjetar i ode dalje s opainom. Njemu je snaga kao bog njegov postala. 12 Nijesi li ti, Gospode, odvijeka Bog moj, Svetac moj, Mi neemo umrijeti. Gospode, ti si ga odredio samo za sud! Hridino, ti si ga postavila za kaznu! 13 Odve su iste oi tvoje, da gleda zlo; ne moe gledati nepravde. Zato gleda bezbonika i uti, kad zao prodire bolje. 14 Uinio si ljude kao ribe u moru, kao crve, to nemaju gospodara. 15 Izvlai ih sve udicom, hvata ih u mreu i zgre ih u predu svoju, zato se veseli i raduje. 16 Zato rtvuje svojoj mrei, kadi svojoj prei, jer svoj pretili plijen duguje njima, svoju izabranu hranu. 17 Ima li on zato jednako ispranjivati svoju mreu, da ubijaju narode nemilice? Habakuk 2 1 Stupit u na strau svoju, postavit u se na kulu, da motrim i vidim to mi on kae, to odgovara na tubu moju. 2 I Gospod mi dade ovo za odgovor: Napii vienje i iznesi ga na ploe, da se moe lako itati! 3 Jer vienje izostaje jo do odreenog vremena, ali navaljuje prema kraju i ne vara. Ako i oklijeva, ipak ga ekaj: Ono dolazi posve sigurno; nee izostati! 4 Gle, nadut, nije iskrena njegova dua u njemu, pravednik ipak ostaje na ivotu svojom vjerom. 5 Ali pijanca zaludi vino. Tako je s ovjekom oholim. On nema opstanka. iroko kao podzemni svijet otvara on svoje eljusti. Nezasitan je kao smrt. Grabi sebi sve narode, skuplja oko sebe sva plemena. 6 Ali nee li mu svi oni zapjevati podsmjenicu, podrugljivu pjesmu, zagonetan govor i rei: Teko onome, koji zgre, to nije njegovo! - Dokle e jo? - Koji trpa na se zaplijenjeno dobro! 7 Nee li najedanput vjerovnici tvoji ustati, muitelji se tvoji probuditi? Tada e postati njima plijen. 8 Mnoge si narode oplijenio: Tako e tebe oplijeniti ostatak svih naroda za krv na ljudima i za zloine na zemlji, na gradu i na svima stanovnicima njegovim. 9 Teko onome, koji ini zao dobitak za kuu svoju, da gradi gnijezdo svoje u visini, da se spasi od napadaja nesree! 10 Osnova je tvoja donijela sramotu na kuu tvoju. Mnoge si narode unitio, samoga si sebe zapleo u grijeh. 11 Jer e kamen iz zida vikati, i greda e

657

Habakuk
Vjene gore rasprsnu se. Pradavni humovi slegnu se. To su putovi njegovi od vjenosti. 7 atore Kuana vidim u nevolji. atorske zavjese Midjana dru. 8 Je li proti rijekama planuo Gospod, je li pada na vode gnjev tvoj? Ide li proti moru jarost tvoja, kada jezdi net konjima svojim, na pobijenim kolima svojim? 9 Podie luk svoj, zakletve, ibe rijei svoje. Razdire zemlju, da provale rijeke. 10 Vide te gore i tresu se. Povodanj navaljuje. Bezdana puta da zatutnji tutanj njezin, u vis podie ruke svoje. 11 U atoru svome ostaju sunce i mjesec kod iskrenja strijela tvojih, kod sijevanja blistavih koplja tvojih. 12 Koraa u gnjevu po zemlji, u jarosti gazi narode. 13 Izlazi da pomogne narodu svojemu, da spasi pomazanika svojega. Razbija sljeme kui bezbonikovoj, otkriva temelj do u dno. 14 Njihovim kopljima probija glavu njegovih ratnika, koji navaljuju, da me smrskaju, koji podiu radosnu viku, kao da bi htjeli prodrijeti siromaha u potaji. 15 Sa svojim konjima gazi more, gomilu mnogih voda. 16 uo sam to; tada je uzdrhtalo tijelo moje. Na taj glas zadrhtale su usne moje. Truhle su postale kosti moje, koljena su moja klecala, kako da bih ekao dan tjeskobe, kad uzae narod, to nas napada. 17 Jer smokva ne donosi vie ploda. Nema roda na lozi vinovoj. Ljetina je masline loa. Njiva ne daje hrane. Ovaca nema u torovima. Goveda nema u talama. 18 Ali u se ja radovati u Gospodu, veselit u se u Bogu spasenja svojega 19 Svemogui Gospod meni je snaga. On mi daje noge kao u koute. On mi daje da hodim po visinama svojim. Zborovoi. Na ianim glazbalima.

iz drveta odgovor dati. 12 Teko onome, koji gradi grad krvlju i osniva tvravu nepravdom! 13 Ne dolazi li ovo od Gospoda nad vojskama: Narodi se mue za oganj, ljudi se trude ni za to. 14 Jer e se zemlja napuniti spoznajom slave Gospodnje, kao to vode pokrivaju dno morsko. 15 Teko onome, koji poji blinjega svojega, a mijea unutra otrov, i opoji ga, da gleda golotinju njegovu! 16 Nasitio si se sramote mjesto asti. Sada pij i ti, da tetura! Sada dolazi k tebi aa u desnici Gospodnjoj, i na tvoju ast dolazi sramota. 17 Jer e te pokriti zloin na Libanonu, unitenje ivotinja stavlja te u tjeskobu za krv na ljudima i za zloin na zemlji, na gradu i na svima stanovnicima njegovim, 18 to koristi rezan lik, da ga je izrezao umjetnik njegov to liven lik, prilika lai, da se umjetnik tvrdo uzda svoje djelo, tako da gradi nijeme idole? 19 Teko onome, koji govori komadu drveta: Preni se, i nijemome kamenu: Probudi se! 20 A Gospod stanuje u svetome hramu svojemu. Pred njim neka zamukne cijeli svijet! Habakuk 3 1 Molitva proroka Habakuka. Po nainu igionot. 2 Gospode, uo sam glas tvoj. Strah me hvata. Gospode, djelo svoje - izvedi ga usred godina! Objavi ga usred godina! Ipak se u gnjevu sjeti milosra! 3 Bog dolazi od Temana, Svetac s gore! Parana. Velianstvo njegovo pokriva nebesa. Hvale njegove puna je zemlja. 4 Sjaj je njegov kao svjetlost sunca: zrake su mu po strani, tu se krije mo njegova. 5 Pred njim ide kuga, korake njegove slijedi pomor. 6 Kad se pojavi, izmjeri zemlju, kad pogleda, uini da zadru narodi.

Sefanija
1 Rije Gospodnja, koja doe Sefaniji, sinu Kuija, sina Gedalije, sina Amarije, sina Ezekijina, u dane Josije, sina Amonova, kralja Judina. 2 Sve u pograbiti sa zemlje! govori Gospod. 3 Pograbit u ljude i stoku, pograbit u ptice nebeske i ribe morske, povod spoticanja zajedno s bezbonicima. Istrijebit u ovjeka s lica zemlje! govori Gospod. 4 Zamahnut u rukom svojom proti Judi, proti svim stanovnicima Jerusalema. Istrijebit u iz mjesta ovoga ostatak baalov i ime idolskih slubenika zajedno sa sveenicima. 5 S onima, koji se na krovovima klanjaju vojsci nebeskoj, i one, koji se

Sefanija
klanjaju Gospodu i kunu se njim, ali se ujedno kunu Milkomom. 6 I one, koji su otpali od Gospoda i ne trae Gospoda i ne mare, za njega. 7 Tiho pred Gospodom, Svemoguim! Jer je blizu dan Gospodnji, jer je Gospod prigotovio rtvu, posvetio goste svoje. 8 U dan rtve Gospodnje dogodit e se: Pohodit u knezove i sinove kraljeve i sve, koji nose tuinsko odijelo. 9 Pohodit u u onaj dan se, koji skau preko praga, koji pune kuu gospodara svojega nasiljem i prijevarom. 10 U onaj e dan, veli Gospod, odjeknuti vika od ribljih vrata, jauk od novoga grada i silno jadikovanje s humova. 11 Jauite samo, stanovnici Maktea, jer e se sav narod trgovaki unititi; svi e se mjerioci novaca istrijebiti. 12 U ono e se vrijeme dogoditi, da u ja pretraiti Jerusalem sa svjetionicama i pohoditi ljude, koji bezbrino sjede na drodini svojoj, koji misle: Gospod ne ini ni dobro ni zlo. 13 Razgrabit e se posjed njihov, opustoit e se kue njihove. Grade kue, ali nee stanovati u njima; sade vinograde, ali nee piti vina iz njih. 14 Blizu je dan Gospodnji, veliki, blizu je i hiti veoma. uj, dan Gospodnji, gorki; tada e vikati junaci. 15 Dan jarosti jest taj dan, dan tjeskobe; nevolje, dan pustoenja i zatiranja, dan tame i mraka, dan oblaka i oblaina, 16 Dan trubljavine i ratne vike na tvrde gradove i na visoka krunita. 17 Tada u ljude prepasti, te e vrludati kao slijepci, jer su sagrijeili proti Gospodu. Krv e se njihova prosuti kao prah, tjelesa njihova kao gnoj. 18 Ni srebro njihovo ni zlato njihovo nee ih moi spasiti u dan jarosti Gospodnje. U ognju revnosti njegove sva e se zemlja prodrijeti. Jer unitenje i prijeku propast spremit e on svima stanovnicima zemaljskim. Sefanija 2 1 Skupite se! Jest, skupite se, narode, koji se nikada vie ne moe ljubiti! - : 2 Prije nego se ispuni odluka - kao pljeva proe dan - prije nego jo doe na vas plameni gnjev Gospodnji, prije nego jo doe na vas dan gnjeva Gospodnjega. 3 Traite Gospoda, svi ponizni u zemlji, koji izvrujete zakon njegov! Teite za pravednou! Nastojte oko poniznosti! Moe biti da naete zaklon na dan gnjeva Gospodnjega!

658

4 Jest, Gaza e postati pustinja, i Akelon e opustjeti. Adod e se odagnati u po bijela lana, Ekron e se iz temelja razruiti. 5 Teko vama, stanovnici krajeva na moru, narode Kreana! Rije Gospodnja dolazi proti vama: Kanaane, zemlji Filistejaca! Ja u te zatrti, da ne ostane vie ni jedan stanovnik. 6 Krajevi na moru bit e panjaci za pastire, torovi za ovce. 7 Tada e ovi krajevi pripasti ostatku kue Judine. Tamo e goniti stada. U kuama e Akelon lijegati uvee, jer e ih pohoditi Gospod, Bog njihov, i okrenut e sudbinu njihovu. 8 uo sam rug Moabov, porugu Amonaca, kojima su ruili moj narod i razmetali se proti zemlji njegovoj. 9 Zato, tako ja bio iv! govori Gospod nad vojskama, Bog Izraelov, Moab e biti kao Sodoma, sinovi Amonovi kao Gomora: polje kopriva, rudnik soli, pustinja zauvijek! Ostatak naroda mojega oplijenit e ih. Preostatak naroda mojega posjedovat e ih. 10 To e biti dio njihov za oholost njihovu, jer su ruili i razmetali se proti narodu Gospoda nad vojskama. 11 Straan e im biti Gospod; jer e istrijebiti sve bogove zemaljske. Tada e se klanjati njemu svi otoci naroda, svaki iz svojega mjesta. 12 I vi, Kuiti, bit ete probodeni maem mojim. 13 Ruku svoju pruit e proti sjeveru i unitit e Asirsku. Ninivu e opustiti, da bude suha kao pustinja. 14 U njoj e leati stada, mnoge ivotinje svakojake. aplje i pelikani e stanovati na jabukama stupova. Sova e kreati u prozornim upljinama. Gavran e sjediti na pragu, jer e se poskidati cedrovina. 15 To je buni grad, koji je stanovao u sigurnosti, koji je mislio: Ja sam, i drugo je sve nita. Kako je on postao pustinjom, brlogom zvjeradi! Tko proe pokraj njega, zvidat e mu i mahati rukom svojom. Sefanija 3 1 Teko gradu upornom okaljanom nasilnom! 2 On ne slua opomene, ne prima nauke. Ne uzda se u Gospoda, ne pristupa k Bogu svojemu. 3 Knezovi su njegovi u njemu lavovi to riu. Suci su njegovi vuci uvee, koji do jutra ne o stavljaju nita. 4 Proroci su njegovi nepouzdani, varalice. Sveenici njegovi skvrne svetite, povreuju zakon.

659

Sefanija
ponizan i malen, to e traiti utoite u imenu Gospodnjem. 13 Ostatak Izraelov nee vie initi nepravde, nee vie govoriti lai. Nee se vie nai u ustima njihovim jezik prijevaran; jer e oni pasti i leati, a da ih nitko ne uplai. 14 Klikuj, keri sionska! Vi od Izraela, klikujte! Raduj se i veseli se iz svega srca, keri jerusalemska! 15 . Uklonio je Gospod sud tvoj, maknuo je s puta neprijatelje tvoje. Kralj Izraelov Gospod u sredini je tvojoj. Nee od sada vie kuati nesreu. 16 U onaj e se dan rei Jerusalemu: Sione, ne boj se! Nemoj da ti klonu ruke! 17 Gospod, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, junak pomonik. On se raduje tebi pun veselja. On obnavlja ljubav svoju. On klie nad tobom pun radosti. 18 Koji tuguju daleko od sveanoga sastanka, skupit u ih; od tebe vuku lozu, na kojima je sada sramota, 19 Gle, ustat u u ono vrijeme proti svima tlaiteljima tvojim, pomoi u hromu, skupit u to je razasuto i pribavit u im slavu i ast u svim zemljama, u kojima ih sada preziru. 20 U ono vrijeme dovest u vas kui, u vrijeme naime, kada vas skupim, jer u vam pribaviti ast i slavu kod svih naroda na zemlji, kad okrenem sudbinu vau pred vaim oima, govori Gospod.

5 Prevladan je u sredini njegovoj Gospod, ne ini nepravde. Svako jutro izvruje sud svoj. Ne izostaje kao bijeli dan; ali bezbonik ne zna za stid. 6 Istrijebio sam narode, tvrave su njihove opustoene. Ulice sam njihove poharao, te nitko vie ne ide po njima. Gradove sam njihove razorio, te nikoga nema u njima, nitko tu ne stoji. 7 Mislio sam: Sad e me se pobojati, primit e nauku. Tada m se nee zatrti stan, nakon svega, to, am odredio za njega. Ali oni samo jo revniji bili u tom, da rade pogubno u svim djelima svojim. 8 Zato ekajte me, govori Gospod, do dana, kad u se podignuti kao svjedok; jer odluka moja da skupim narode, da pokupim kraljevstva, da izlijem na njih jarost svoju, sav estoki gnjev svoj, jer e u ognju revnosti moje biti prodrta sva zemlja. 9 Tada u pribaviti iste usne narodima, da svi zazivaju ime Gospodnje i slue mu jednoduno. 10 S one strane rijeka od Kua donijet e darove poklonici moji, razasuta zajednica moja. 11 U onaj se dan ne treba vie stidjeti nijemoga svojih djela, kojima si grijeio proti meni. Jer onda u kloniti iz tvoje sredine obijesne zlikovce tvoje. Ti se nee vie veliati na svetoj gori mojoj. 12 Ostavit u jo u sredini tvojoj narod,

Hagaj
1 U drugoj godini kralja Darija, u estom mjesecu, prvi dan toga mjeseca doe rije Gospodnja preko proroka Hagaja Zerubabelu, sinu ealtielovu, namjesniku Judinu, i velikom sveeniku Joui, sinu Josadakovu na ovaj nain: 2 Ovako veli Gospod nad vojskama: Taj narod govori: Jo nije vrijeme, da se gradi hram Gospodnji. 3 Zato doe rije Gospodnja preko proroka Hagaja na ovaj nain: 4 Je li vama samima vrijeme, da stanujete l kuama poploanim svojim, dok ovaj hram lei u ruevinama? 5 A sada ovako veli Gospod nad vojskama: Pazite na to, kako je bilo vama do sada! 6 Sijali ste mnogo, a uvozili malo, jeli ste, a nijeste se nasitili, pili ste, a nijeste ei utiali, odijevali ste se, a nijeste se ugrijali, i tko je radio za plau, skupljao je plau u prodrtu torbu. 7 Ovako veli Gospod lad vojskama: pazite na to, kako je bilo vama do sada! 8 Popnite se na goru, donesite drva i gradite hram, da mi to bude milo, i da se pokaem u slavi, veli Gospod. 9 Bili ste mnogo preduzeli, a bilo je malo od toga; i to ste unijeli u kuu, to sam ja razpuhao. A zato? veli Gospod nad vojskama. Zbog hrama mojega, jer lei u ruevinama, dok je svaki od vas zaposlen za svoju vlastitu kuu. 10 Zato je nebo uskratilo rosu nad vama, i zemlja vam je uskratila svoj rod. 11 Dozvao sam suu na zemlju i na gore, na ito, na vino i na ulje i na sve, to je raala zemlja, i na ljude i na stoku i na sve to su bile izradile ruke. 12 Tada je posluao Zerubabel, sin ealtielov, i veliki sveenik Joua, sin Josadakov, i sav ostatak naroda glas Gospoda, Boga svojega, i rijei proroka

Hagaj
Hagaja, kojega im je bio poslao Gospod, Bog njihov, i narod se je pobojao Gospoda. 13 Hagaj, poslanik Gospodnji, po nalogu Gospodnjem ovako je govorio narodu: Ja sam s vama! govori Gospod. 14 I Gospod je probudio revnost Zerubabela, sina ealtielova, namjesnika Judina, i revnost velikog sveenika Joue, sina Josadakova, i revnost svega naroda, to je jo bio preostao, tako da su doli i prihvatili se rada na hramu Gospoda nad vojskama, Boga svojega. 15 Bilo je to dvadeset etvrtoga dana estoga mjeseca u drugoj godini kralja Darija. Hagaj 2 1 Dvadeset prvi dan sedmoga mjeseca doe rije Gospodnja preko proroka Hagaja ovako na ovaj nain: 2 Kai Zerubabelu, sinu ealtielovu, namjesniku Judinu, i velikom sveeniku Joui, sinu Josadakovu, i ostatku naroda ovako: 3 Tko je meu vama jo na ivotu, koji je vidio ova; hram u prijanjoj slavi njegovoj! A kakav vi sada vidite? Nije li prema onom kao nita u vaim oima? 4 Ali sad budi utjeen, Zerubabel! govori Gospod. Budi utjeen, Joua, sine Josadakov, veliki sveenie! Budi utjeen, sav narode u zemlji! govori Gospod. Radite, jer sam ja s vama! govori Gospod nad vojskama. 5 Obeanje, to sam vam ga dao kod izlaska vaega iz Egipta, i duh moj stajat e meu vama; ne bojte se! 6 Jer ovako veli Gospod nad vojskama: Samo jo malo vremena, i ja u tada potresti nebo i zemlju, more i tvrdo tlo, 7 I sve u narode pokrenuti. Tada e doi od svih naroda udeni, i napunit u ovaj hram slavom, veli Gospod nad vojskama. 8 Moje je srebro i moje je zlato, govori Gospod nad vojskama. 9 Budua slava ovoga hrama bit e vea, nego to je bila prijanjega, veli Gospod nad vojskama, i na ovom u mjestu udijeliti mir, govori Gospod nad vojskama. 10 Dvadeset etvrti dan devetoga mjeseca u drugoj godini Darija doe rije Gospodnja proroku Hagaju na

660

ovaj nain: 11 Ovako veli Gospod nad vojskama: Moli sveenike za obavijest o slijedeem sluaju: 12 Ako tko nosi sveto meso u skutu haljine svoje i skutom svojim dotakne se kruha, kuhanja, vina, ulja ili kojega inae jela, postane li tada to stim sveto? Tada odgovorie sveenici: Ne. 13 Hagaj upita: Ako li se tko neist od mrtvaca dotakne svega toga, postane li tada to neisto? Tada odgovorie sveenici: Jest. 14 I ree Hagaj: Tako je s tim ljudima i s tim narodom u mojim oima, govori Gospod, tako je sa svim radom ruku njihovih i s onim, to mi tamo prinose kao rtvu: neisto je. 15 A sada pomislite od ovoga dana natrag, prije nego se je poloio kamen na kamen u hramu Gospodnjem! 16 Prije nego je to bilo, dolo se je do jedne gomile ita od dvadeset vagana, a bilo je samo deset. Dolo se je do jedne kace, da se iz nje izgrabi pedeset vjedara, a bilo je samo dvadeset. 17 Suom, medljikom, tuom udario sam vam sav rad ruku vaih, ali se vi nijeste obratili k me ni, govori Gospod. 18 Pomislite samo od ovoga dana natrag, od dana dvadeset etvrtoga mjeseca devetoga, od dana, kad se je bio postavio temeljni kamen za hram Gospodnji! Pomislite na to! 19 Je li sjeme jo uvijek u itnici? Ne rodi li jo jednako vinova loza, smokva, ipak i maslina? Od ovoga u dana blagosloviti. 20 Tada doe rije Gospodnja po drugi put Hagaju dvadeset etvrtoga dana u mjesecu na ovaj nain: 21 Kai Zerubabelu, namjesniku Judinu, ovako: Ja u potresti nebo i zemlju, 22 Poruit u prijestolja kraljevska i satrt u mo kraljevstvima naroda. Prevalit u ratna kola zajedno s onima, koji se voze u njima. Popadat e konji i konjanici, svaki od maa ovjeka drugoga. 23 U onaj dan, govori Gospod nad vojskama, uzet u tebe, Zerubabele, sine ealtielov, slugo moj, govori Gospod, i uinit u te prstenom peatnim, jer sam tebe izabrao, govori Gospod nad vojskama.

661

Zaharija
1 Osmoga mjeseca, u drugoj godini Darija, doe rije Gospodnja proroku Zahariji, sinu Berekije, sina Idova, ovako govorei: 2 estoko se je bio Gospod razgnjevio na oce vae. 3 Sada im reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Vratite se k meni, govori Gospod nad vojskama, i ja u se opet vratiti k vama, veli Gospod nad vojskama! 4 Ne budite kao oci vai, kojima su vikali prijanji proroci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Vratite se sa zlih putova svojih i od zlih djela svojih! Ali nijesu posluali i nijesu pazili na me, govori Gospod. 5 Oci vai - gdje su oni sada? I proroci ivu li dovijeka? 6 Ali rijei moje i odluke, to sam ih naloio slugama svojim, prorocima, nijesu li dostigle oce vae, tako da su se oni obratili i rekli: Kako je bio Gospod nad vojskama odluio postupati s nama prema putovima naim i po djelima naim, tako je doista, i postupao s nama? 7 Dvadeset etvrti dan jedanaestoga mjeseca, to je mjesec ebat, u drugoj godini Darija, doe rije Gospodnja proroku Zahariji, sinu Berekije, sina Idova, na ovaj nain: 8 Imao sam Vienje u noi: Gle, bio ovjek, koji je jahao na konju riu. Stajao je meu mirtama u dolu, a za njim su bili konji riasti, crni, areni i bijeli. 9 Upitao sam: Tko su ovi, gospodaru moj? Aneo, koji je govorio s mnom, odgovori mi: Pokazat u ti, tko su oni. 10 Tada ovjek, koji je stajao meu mirtama, odgovori: To su oni, to ih je poslao Gospod, da obiu zemlju. 11 A ovi odgovorie anelu Gospodnjemu, koji je stajao meu mirtama: Obiosmo zemlju, i gle, sva je zemlja mirna i tiha. 12 Aneo Gospodnji ree: Gospode nad vojskama, kad e se napokon smilovati Jerusalemu i gradovima Judinim, na koje se gnjevi ve sedamdeset godina? 13 I Gospod odgovori anelu, koji je govorio s mnom, prijaznim, utjenim rijeima. 14 Tada mi ree aneo, koji je govorio s mnom: Objavi: Ovako veli Gospod nad vojskama: Gorim od revnosti za Jerusalem, od veliko revnosti za Sion. 15 A gnjevim se gnjevom estokim na narode ohole, koji, kada sam se malo gnjevio, jo su pomogli na nesreu. 16 Zato ovako veli Gospod: Pun milosra obraam se Jerusalemu: Hram e se moj u njemu opet sazidati, govori Gospod nad vojskama i mjerako ue zategnut e se preko Jerusalema! 17 Nadalje objavi: Ovako veli Gospod nad vojskama: Na moje e se gradove opet izliti blagoslovi. Gospod e se opet smilovati Sionu i opet e izabrati Jerusalem. 18 Opet sam podigao oi svoje i gledao. Gle, bila su tu etiri roga. 19 Upitao sam anela, koji je govorio s mnom: Tko su ovi? Odgovori mi: To su rogovi, to su razasuli Judu, Izraela Jerusalem. 20 Tada mi dade Gospod da vidim etiri kovaa. 21 Upitao sam: emu su doli ovi? Odgovori mi: Ono su rogovi, to su razasuli Judu, tako da ni jedan ovjek nije podigao glave svoje. Sada su doli ovi, da ih uplae i da odbiju rogove narodima, koji su podigli rog proti zemlji Judinoj, da je razaspu. Zaharija 2 1 Opet sam podigao oi svoje i gledao. Gle, bio je tu ovjek, u ijoj je ruci bilo mjerako ue. 2 Upitao sam: Kamo ide? Odgovori mi: Hou da izmjerim Jerusalem i da vidim, kolika mu je irina i kolika mu je duina. 3 I gle, aneo, koji je govorio s mnom, izae, i drugi aneo doe mu u susret. 4 Ovaj mu ree: Idi brzo i reci mladome tamo ovjeku: Jerusalem e se naseliti kao otvoren grad zbog mnotva ljudi i stoke u njemu. 5 Ja u mu sam, govori Gospod, biti zid ognjen unaokolo i u njemu u pokazati slavu svoju. 6 Ustanite, ustanite! Bjeite iz zemlje sjeverne! govori Gospod. Jer sam vas razasuo u etiri vjetra nebeska, govori Gospod. 7 Ustani, Sione, koji sjedi kod keri babilonske, spasi se! 8 Jer ovako veli Gospod nad vojskama: Za slavom poslao me je k narodima neznaboakim, koji su vas oplijenili. Jest, tko dirne u vas, dirnuo je u zjenicu oka mojega. 9 Jer evo, ja u zamahnuti rukom svojom na njih, da postanu plijen slugama svojim. Tada e spoznati, da

Zaharija
me je poslao Gospod nad vojskama. 10 Raduj se i veseli se, keri sionska, jer evo, ja dolazim i stanovat u u tvojoj sredini, govori Gospod. 11 I mnogi e narodi u onaj dan pristati uz Gospoda i pripadat e mojemu narodu, i ja u stanovati u tvojoj sredini. Tada e spoznati, da me je poslao k tebi Gospod nad vojskama. 12 I Gospod e zaposjesti Judu kao svoj dio na svetome tlu i opet e izabrati Jerusalem. 13 Sav svijet neka bude tih pred Gospodom! Jer On ustaje iz svetoga stana svojega. Zaharija 3 1 Tada mi dade da vidim velikoga sveenika Jouu, kako stoji pred anelom Gospodnjim, dok je s desne njegove stajao Sotona, da ga optui. 2 Gospod ree Sotoni: Gospod neka ti naredi utnju, Sotono! Gospod, koji je izabrao Jerusalem, neka ti naredi utnju! Nije li ovaj glavnja istrgnuta i ognja? 3 A Joua je bio obuen u haljine prljave, kad je stajao pred anelom. 4 Ovaj progovori onima, to su stajali pred njim: Skinite s njega te prljave haljine! A njemu ree: Evo, oduzimam s tebe krivnju tvoju i oblaim te u sveane haljine! 5 Onda zapovjedi. Metnite mu i istu kapu na glavu! Tada mu metnue istu kapu na glavu i obukoe mu haljine, a aneo je tu stajao. 6 I aneo Gospodnji dade Joui ovo obeanje: 7 Ovako veli Gospod nad vojskama: Ako uzie, mojim putovima i uzdri ustanovu moju, tada e upravljati hramom mojim l uvati trijemove moje, i dat u ti slobodan pristup k ovima, to stoje ovdje. 8 uj, Joua, veliki sveenie; ti i drugovi tvoji, to sjede pred tobom, ti su ljudi, koji imaju znamenje: jer evo, ja u uiniti da doe sluga moj, mladica. 9 Jer gle, na kamen, koji sam metnuo pred Jouu - na taj jedan kamen upravljeno je sedam oiju - na njega u ja urezati crte, govori Gospod nad vojskama, i utamanit u krivnju one zemlje u jedan dan. 10 U onaj dan, govori Gospod nad vojskama, pozivat ete jedan drugoga pod vinovu lozu i pod smokvu.

662

budi oda sna. 2 Upita me: to vidi? Ja odgovorih: Vidim svijenjak, sav zlata, i gore na njemu uljanicu. On ima sedam svjetionica, i sedam cijevi ide k svjetionicama, to su na njemu. 3 . Dvije masline stoje uz njega, jedna s desne strane svijenjaka, a jedna mu lijeve. 4 Upitao sam anela, koji je govorio s mnom: to znai to, gospodaru moj? 5 Aneo, koji je govorio s mnom, odgovori mi: Zar ne zna, to znai to? Ja odgovorih: Ne znam, gospodaru moj! 6 Tada mi odgovori: To je rije Gospodnja Zerubabelu: Ne vojnom moi, niti silom, nego duhom mojim, veli Gospod nad vojskama. 7 A tko si ti, goro velika? Pred Zerubabelom postat e ravnica! On e iznijeti zaglavni kamen s radosnim poklikom: Blago njemu, blago! 8 Rije Gospodnja doe mi ovako govorei: 9 Ruke Zerubabelove postavile su temelj ovome hramu, ruke e ga njegove i dovriti. Tada e spoznati, da me je Gospod nad vojskama poslao k vama. 10 Jer tko je god prezreo dan malih; poetaka, vidjet e pun radosti zavrni kamen u ruci Zerubabelovoj. A ovo sedam svjetionica jesu oi Gospodnje, koje prelaze svu zemlju. 11 Ja ga tada upitah: to znae one dvije masline s desne i s lijeve strane svijenjaku? 12 I jo ga upitah: to znae one dvije granice maslinove, to su uz cijevi zlatne, koje dovode odozgo zlatno ulje? 13 On mi odgovori: Zar ne zna, to je to? Ja rekoh: Ne znam, gospodaru moj! 14 Tada mi ree: To su dva pomazanika to kao sluge stoje pred Gospodom sve zemlje.

Zaharija 5 1 Opet sam podigao oi svoje i gledao, i gle, bio je tu svitak knjige, to leti. 2 Upita me: to vidi? Ja odgovorih: Vidim svitak knjige, to leti, dvadeset lakata dug i deset lakata irok. 3 On mi ree: To je prokletstvo, koje izae na svu zemlju, jer svaki kradljivac istrijebit e se po njemu odavde, i svaki krivokletnk istrijebit e se po njemu odavde. 4 Ja u ga pustiti, govori Gospod nad vojskama, da prodre u kuu Zaharija 4 kradljivcu i u kuu onomu, koji se 1 Tada aneo, koji je govorio s mnom, kune krivo mojim imenom, i da mu probudi me opet kao ovjeka, koji se stoji usred kue i da je uniti zajedno

663

Zaharija
14 A kruna neka ostane u hramu Gospodnjem u ast Heldaju, Tobiji i Jedaji i za spomen gostoljubivosti sina Sefanijina! 15 Koji stanuju u daljini, doi e i gradit e na hramu Gospodnjem, i spoznat ete, da me je Gospod nad vojskama poslao k vama. To e se dogoditi, ako posluate glas Gospoda, Boga svojega. Zaharija 7 1 U etvrtoj godini kralja Darija doe rije Gospodnja Zahariji, etvrtoga dana devetog mjeseca, u mjesecu Kisleva. 2 Tada je naime Betel bio poslao arezera i Regem-Meleka sa svojim ljudima, da umilostive Gospoda 3 I da sveenicima, koji su pripadali hramu Gospoda nad vojskama, i prorocima uprave ovo pitanje: Moramo li u petom mjesecu drati dan alosti s postom, kako smo to inili ve toliko godina? 4 Tada mi doe rije Gospoda nad vojskama: 5 Objavi svemu narodu zemaljskom i sveenicima: Kad ste postili i tugovali u petom i u sedmom mjesecu ve sedamdeset godina, je li ste moda postili za me? 6 I kad jedete i pijete, nijeste li tada vi, koji jedete i pijete? 7 Nijesu li to rijei, to ih je Gospod dao propovijedati preko prijanjih proroka, kad je jo Jerusalem bio naseljen i u miru bio zajedno sa svim gradovima naokolo, i kad su jo bile naseljene juna zemlja i nizina? 8 I rije Gospodnja doe Zahariji: 9 Ovako govori Gospod nad vojskama: Vrite sud pravedno i iskazujte jedan drugome ljubav i milosre! 10 Ne pritiskujte udovica i sirota, stranaca i siromaha i ne ne mislite nita zlo jedan drugome u srcu svom! 11 Ali nijesu htjeli sluati, bili su tvrdovrati i zatisnuli su ui svoje, da ne uju. 12 Uinili su srce svoje tvrdo kao kremen, da na uju naputaka i pouka, koje im je bio naloio Gospod nad vojskama duhom svojim preko proroka prijanjih. I tako doe silan sud gnjeva od Gospoda nad vojskama. 13 Kao to oni nijesu Sluali, kad ih je on zvao, isto tako, govori Gospod nad vojskama, zvat, e oni a da ih ja ne uzasluam. 14 I tako sam ih razasuo meu sve narode, kojih prije nijesu poznavali. Iza njihova odlaska zemlja je bila opustoena, tako da vie nitko nije

s drvljem i kamenjem. 5 Tada pristupi aneo, koji je govorio s mnom, i ree mi: Podigni oi svoje i vidi, to se pomalja! 6 Ja upitah: to je to On odgovori: To je efa, to se pomalja. Tada ree: Tako je velika krivnja njihova u svoj zemlji. 7 I gle, podizao se olovni zaklopac, i jedna je ena sjedila u efi. 8 On ree: To je bezbonost, i baci je opet natrag u efu, a na otvor pribije onaj olovni zaklopac. 9 Opet sam podigao oi svoje i gledao. Gle, pojavile se dvije ene, i vjetar je bio u krilima njihovim - imale su naime krila kao u rode -. One ponesoe efu izmeu zemlje i neba. 10 Onda ja upitah anela, koji je govorio s nmom: Kamo nose tu efu? 11 On mi odgovori: Hoe da sagrade eni kuu u zemlji inearu, kad se napravi, postavit e je tamo na svoje mjesto. Zaharija 6 1 Opet sam podigao oi svoje i gledao. Gle, pojavila se etvera ratna kola izmeu dvije gore, a gore su bile od mjedi. 2 U prvim su kolima bili konji rii, u drugim konji crni, 3 U treim u konji bijeli, a u etvrtim kolima konji areni, jaki. 4 Upitao sam anela, koji je govorio s mnom: Tko su to, gospodaru u moj? 5 Aneo mi odgovori: Ovi izlaze u etiri smjera neba, izakako su stajali pred Gospodom sve zemlje. 6 Kola s konjima crnim idu u zemlji sjevernu, i bijeli iza njih dolaze ovamo. Konji areni idu u zemlju junu. 7 Rii izlaze i hoe da prolaze zemlju. On ree: Sada idite, i prolazite zemlju! I oni poee prolaziti zemlju. 8 Tada mi on doviknu ovo: Vidi, koji idu u zemlju sjevernu, naseljavaju duh moj u zemlji sjevernoj. 9 Tada mi doe rije Gospodnja: 10 Uzmi darove prognanika, od Heldaja, od Tobije i od Jedaje - idi onaj dan u kuu Josije, sina Sefanijina, kamo oni dooe iz Babilona! 11 Uzmi dakle srebro i zlato, naini iz toga krunu i metni je na glavu velikom sveeniku Joui sinu Josadakovu, 12 I reci mu: Ovako veli Gospod nad vojskama: Gle, ovjek, mladica je ime njegovo! Pod njim e proklicati, i on e sagraditi hram Gospodnji. 13 Jest, on e sagraditi hram Gospodnji. Velianstvo ga resi. Na svojemu e prijestolju sjediti i vladati bit e sveenik na svojemu prijestolju, i mir e biti meu obadvjema.

Zaharija

664

hodio u njoj. Tako su krasnu zemlji namislio da iskaem dobro pretvorili u pusto. Jerusalemu i kui Judinoj. Ne bojte se! 16 Ovo je, to imate initi: govorite Zaharija 8 jedan drugome istinu! Sudite na 1 Tada doe rije Gospoda nad vratima na svojim vjerno i mirno! vojskama ovako govorei: 17 Nitko neka ne misli proti drugome 2 Ovako veli Gospod nad vojskama: zlo u srcu svojemu! Ne ljubite krive Revnujem za Sion arkom revnou i zakletve, jer na sve to mrzim govori raspaljen sam zbog njega estokim Gospod. gnjevom. 18 Doe mi rije Gospoda nad 3 Ovako veli Gospod: Vraam se vojskama: natrag na Sion i opet u stanovati u 19 Ovako veli Gospod nad vojskama: Jerusalemu, i Jerusalem e se zvati Post u etvrtom, petom, sedmom i Grad vjernosti i gora Gospoda nad desetom mjesecu neka se za kuu vojskama Sveta gola. Judinu obrati u radost i veselje i u 4 Ovako veli Gospod nad vojskama: svetkovine vesele! Samo morate ljubiti Opet e starci i starice sjediti po i istinu i mir. ulicama jerusalemskim; svatko ima 20 Ovako veli Gospod nad vojskama. svoj tap u ruci zbog punine dana Jedanput e dolaziti narodi i ivota. stanovnici mnogih gradova. 5 I ulice gradske bit e opet pune ne 21 Stanovnici jedinoga grada dolazit e djeaka i djevojaka, to e se igrati po k onima drugoga i govorit e: Ii emo ulicama. tamo da umilostivimo Gospoda i da 6 Ovako veli Gospod nad vojskama: traimo Gospoda nad vojskama! I ja u Ako se to, to e se dogoditi u one dane, poi. ini udno ostatku toga naroda, zar da 22 Mnogobrojni narodi i mnoga to bude udno i u mojim oima? govori plemena doi e da trae Gospoda nad Gospod nad vojskama. vojskama i da umilostive Gospoda. 7 Ovako veli Gospod nad vojskama: 23 Ovako veli Gospod nad vojskama: U Evo, ja oslobaam narod svoj iz zemlje one e dane deset ljudi od svih jezika istoka sunca i iz zemlje njegova zapada neznaboakih naroda uhvatiti 8 I dovodim ih kui. Oni e opet jednoga Judejca za skut i rei: stanovati u Jerusalemu i bit e moj Hoemo da idemo s vama; jer smo narod, i ja u biti njihov Bog u vjernosti uli, da je Bog s vama. i pravednosti. 9 Ovako veli Gospod nad vojskama: Zaharija 9 Ohrabrite se, koji sluate u ove dane 1 Presuda. Rije Gospodnja doe na ova obeanja iz usta proroka, naime u zemlju Hadrak i spusti se na Damask. dan, kad se poloio temelj gradnji kue Jer Gospod ima oko na ljude, na sva Gospoda nad vojskama, hrama! plemena Izraelova, 10 Jer prije ovih dana nije bilo plae za 2 I na Hamat, to im je na mei, na Tir rad ljudi ni plae za ivine. Tko je i Sidon, jer su veoma mudri. izlazio i ulazio, nije bio siguran od 3 Tir je sebi sagradio bedem i neprijatelja: zavadio sam sve ljude nagomilao srebra kao praha i zlata kao meu se. po putu blata. 11 A sada neu vie biti kao u prijanje 4 Gle, Svemogui osvojit e ga i bedem dane ostatku toga naroda, govori njegov sruiti u more. On sam izgorjet Gospod nad vojskama. e ognjem. 12 Nego e usjev biti siguran. Vinova e 5 Akelon gleda i dre, i Gaza strepi loza nositi plod svoj, i zemlja e raati jako, Ekron isto tako; jer ga osramoti rod svoj. Nebo e davati rosu svoju, i nadanje njegovo. Kralj mora sve u to pridijeliti ostatku toga uzmaknuti iz gaze. U Akelonu ne naroda. stanuje vie nitko. 13 l kao to ste prije bili kletva meu 6 Smjesa ljudi naseli se u Adodu. narodima, kuo Judina i kuo Slomit u ponos Filistejaca. Izraelova, tako u vam sada pribaviti 7 Uzet u mu krv njegovu iz usta, gad spasenje, da budete blagoslov. Ne njegov iz zuba njegovih. Ali e i od njih bojte se, ohrabrite se! ostati jedan ostatak Bogu naemu i bit 14 Jer ovako veli Gospod nad vojskama e kao Jedna porodica u Judi, i Ekron Kao to sam bio namislio da vam e vrijediti kao Jebuseji. uinim zlo, kad su me hili razgnjevili 8 Tada u opkoliti kuu svoju za oci vai, govori Gospod nad vojskama, obranu proti vojsci, proti svima, to i nijesam to poalio. dolaze i odlaze. Nee vie dolaziti na 15 Isto sam tako sad u ove dane njih nastojnik; jer u sad ja nastojati

665

Zaharija
pomo kui Josipovoj. Dovest u ih natrag i smilovat u se njima, i bit e mi, kao da ih nijesam nikada odbacio, jer sam ja Gospod, Bog njihov, i usliit u ih, 7 Oni od Efraima bit e kao junaci, i kao od vina bit e im srce veselo. Djeca njihova radosno e to vidjeti. Srce e im se radovati u Gospodu. 8 Domamit u ih i skupit u ih; jer hou da ih izbavim. Oni e postati tako mnogobrojni, kao to su bili prije. 9 Ja sam ih razasuo meu narode, ali e se u dalekoj zemlji spomenuti mene. Oni e ostati na ivotu sa sinovima svojim i onda e se vratiti natrag. 10 Dovest u ih natrag iz zemlje Egipta, skupit u ih iz Asirije i dovest u ih u zemlju Gilead i na Libanon. Nee biti dosta mjesta za njih. 11 On e ii preko mora iz Egipta. Razbit e vale u moru, sve e dubine Nilu presahnuti. Slomit e se ponos Asirije. ezlo e se Egiptu oduzeti. 12 Ojait u ih u Gospodu: oni e hoditi u ime njegovo, govori Gospod. Zaharija 11 1 Otvori, Libanone, vrata svoja, da ti oganj prodre cedre! 2 Jaui, emprese, jer padoe cedri, jer su krasna stabla opustoena! Jauite, hrastovi baanskl, jer je sruena najgua uma! 3 uj, jauk pastira, jer je opustoena sjajna paa njihova! uj, rika lavova, jer je opustoen jordanski krasni gutik! 4 Ovako veli Gospod, Bog moj: Pasi ovce koje su odreene za klanje, 5 Koje kolju kupci njihovi, a da ne morali to okajati, - a prodavci njihovi govore: Neka je blagoslovljen Gospod, ja se obogatih! - i pastiri ih njihovi ne ale! 6 Zato neu vie aliti stanovnika zemaljskih, govori Gospod. Ne, svakoga u predati u ruke njegova blinjega i njegova kralja. Oni e potrti zemlju, a ja neu nikoga izbaviti iz luku njihovih. 7 l tako sam ja pasao ovce, to su bik odreene na klanje za trgovce ovaca, i uzeo sam sebi dva pastirska tapa. Jedan sam nazvao milost, a drugi slogu. Tako sam pasao ovce, 8 I uklonio sam ona tri pastira za mjesec dana, jer bili su mi dotuili; i ja sam njima bio mrzak. 9 Tada sam rekao: Neu vas dulje vie pasti. to hoe da umre, neka umre, to hoe da zaglavi, neka zaglavi! to ostane, neka deru jedna drugu!

svojim oima. 9 Raduj se glasno, keri sionska! Klii, keri jerusalemska! Evo, kralj tvoj dolazi k tebi, pravedan i kao spasitelj, pun poniznosti. Jae na magarcu, na magaretu, mladetu magariinu. 10 Iz Efraima uklonit u bojna kola, i konja iz Jerusalema. Bit e uniteni i lukovi ubojiti. Jer e on navijestiti mir narodima. Vlast e njegova dosezati od mora do mora, od Eufrata do krajeva zemlje. 11 Zbog krvnoga zavjetu, to sam ga sklopio s tobom, oslobodit u sunje tvoje iz jame bezvodne. 12 Vratite se k tvravi, sunji puni nadanja! Jo ti danas javljam: Vratit u ti dvojinom. 13 Jer zapinjem sebi Judu kao luk, punim ga Efraimom i vitlam sinove tvoje, Sione, na sinove tvoje, Javane, i uinit u te maem junakim. 14 Tada e se Gospod pokazati nad njima. Strijela e njegova izai kao munja. Svemogui Gospod zatrubit e u trubu i doumit e u vihorima Temana. 15 Gospod nad vojskama zaklanjat e ih. Oni e derati prakare gazit e ih, pit e krv njihovu kao vino, bit e toga puni kao zdjele rtvene, kao uglovi rtvenika. 16 I Gospod, Bog njihov, udijelit e im u onaj dan pobjedu kao stadu svojega naroda. Oni su kao kamenovi u zlatnom vijencu na elu, to blistaju nad zemljom njegovom. 17 Jer kako je to sjajno, kako lijepo! Od ita e rasti momci, od vina e nicati djevojke. Zaharija 10 1 Molite Gospoda, za dad u vrijeme kasnoga dada, jer Gospod tvori oblake i daje im dad za svaku bilinu na polju. 2 Jer idoli govore samo la. Vrai gledaju samo varku. Objavljuju nitave sne, daju vjetrenu utjehu. Zato moraju otii kao stado, sada su u nevolji, jer ih ne pase nitko. 3 Gnjev se moj raspalio na pastire. Pohaam jarce predhodnjake, jer Gospod nad vojskama pohaa stado svoje i kuu Judinu i uini ih sebi u ratu sjajnim konjem. 4 Od njega je ugao, od njega kolje atorsko, od njega luk ubojiti, od njega su sve vojskovoe. 5 Oni e biti kao junaci, to gaze neprijatelja u boju kao blato po ulicama. Oni se bore; jer je Gospod s njima. Osramotit e se jaha i konj. 6 Uinit u jakom kuu Judinu. Dat u

Zaharija
10 Uzeo sam svoj tap milost, i slomio ga, da prelomim savez svoj, to sam ga uinio sa svim narodima. 11 Kada je bio dokinut u onaj dan, tada spoznae trgovci ovaca, to su pazili na me, da se je to dogodilo po naputku Gospodnjem. 12 Tada sam im rekao: Ako vam je drago, dajte mi plau; ako li nije, onda pustite! Oni mi platie trideset ekela kao plau. 13 Tada mi ree Gospod: Baci je u hramsku blagajnu, tu sjajnu plau, kojom me procijenie! I uzeo sam tih trideset ekela i bacio I ih u blagajnu u kui Gospodnjoj. 14 Onda sam slomio drugi tap svoj slogu, da tako prelomim savez bratski izmeu Jude i Izraela. 15 Tada mi ree Gospod: Uzmi sebi jo jedanput opravu bezumna pastira! 16 Jer evo, ja u podignuti pastira u zemlji, koji ne mari za ono, to hoe da pogine, koji ne trai to je zalutalo, ne lijei to je skreno, ne njeguje to je zdravo, jede meso od pretilih i papke im trga! 17 Teko loemu pastiru, koji ostavlja ovce! Suha bolest neka doe na miicu njegovu i na desno, oko njegovo! Neka usahne miica njegova, neka se ugasi oko njegovo! Zaharija 12 1 Presuda. Rije Gospodnja o Izraelu. Govori Gospod, koji je razapeo nebo, osnovao zemlju i stvorio duh ovjeka u nutrini njegovoj: 2 Evo, ja u uiniti Jerusalem aom opojnom za sve narode unakolo; a ide se i proti Judi, kad se spsjeda Jerusalem. 3 U onaj u dan uiniti Jerusalem vrlo tekim kamenom za sve narode. Svi, koji ga diu, satrt e se, i ako se proti njemu skupljaju svi narodi zemaljski. 4 U onaj u dan, govori Gospod, uiniti da svi konji budu plaljivi i njihovi jahai bezumni. Nad kuom u Judinom bdjeti, a udarit u sve konje narodima sljepoom. 5 Tada e knezovi Judini misliti u sebi: Snagu nalaze stanovnici Jerusalema u Gospodu nad vojskama, Bogu svojemu. 6 U onaj u dan uiniti da knezovi Judini budu kao eravnica u drvlju, kao ognjena zublja u stogu, derat e zdesna i slijeva sve narode unaokolo. A Jerusalem e i opet biti nastanjen na svojemu mjestu u Jerusalemu. 7 A najprije e Gospod spasenje dati atorima Judinim, da se ponos kue Davidove i ponos stanovnika

666

jerusalemskih ne digne nad Judu. 8 U onaj e dan Gospod zatititi stanovnike jerusalemske. Najslabiji meu njima bit e u onaj dan kao David i kua Davidova kao Bog, kao aneo Gospodnji pred njima. 9 U onaj u dan gledati da unitim svaki narod, koji dolazi proti Jerusalemu. 10 A na kuu Davidovu i na stanovnike jerusalemske izlit u duh milosti i molitve. Oni e pogledati na mene, kojega su proboli, i tugovat e za njim, kao to se tuguje za prvoroencem. 11 U onaj e dan biti tunjava velika u Jerusalemu kao tunjava u HadadRimonu u dolini Megidu. 12 Tada e tugovati zemlja, svaka porodica za se: porodica kue Davidove za se i ene njihove za se, porodica kue Natanove za se i ene njihove za se, 13 Porodica kue Levijeve za se i ene njihove za se, porodica imejeva za se ene njihove za se, 14 I sve druge porodice za se, porodica za porodicu, i ene njihove za se. Zaharija 13 1 U onaj e dan biti stvoren izvor kui Davidovoj i stanovnicima jerusalemskim proti grijehu i neistoi. 2 U onaj u dan, govori Gospod nad vojskama, istrijebiti iz zemlje imena idolima, tako da se vie ne spominju. I uinit u da ieznu iz zemlje lani proroci i duh neistoe. 3 Htjedne li tko da izae kao lani prorok, rei e mu roditelji njegovi, otac i mati: Nema ti dulje ostati na ivotu; jer si govorio lai u ime Gospodnje. Probost e ga roditelji njegovi, otac i mati, ako se pojavi kao laan prorok. 4 U onaj e se dan stidjeti lani proroci svojih vienja i proroanstva. Nee se vie ogrtati u plateve dlakave, da varaju. 5 Svaki e rei Ja nijesam prorok; ja sam samo ora. Ve u mladosti mojoj ovjek me je najmio za slugu. 6 Upitaju li ga onda: Kakve su ti to brazgotine na prsima, odgovara: Udarili su me u kui mojih prijatelja. 7 Mau, probudi se proti pastiru mojemu, proti ovjeku, koji mi je blizu! govori Gospod nad vojskama, Udarit u pastira, da se razbjegnu ovce. Tada u okrenuti ruku svoju proti malima. 8 U svoj zemlji, govori Gospod, istrijebit e se i poginut e dvije treine; a ostat e u njoj jedna treina. 9 Ovu u treinu metnuti u oganj i

667

Zaharija
Tada nee vie biti prokletstva, nego e siguran biti Jerusalem. 12 I ovo e biti kazna, kojom e Gospod udariti sve narode, koji su vojevali na Jerusalem: On e uiniti da posahne tijelo njihovo, dok jo stoje na nogama svojim. Oi njihove posahnut e u rupama svojim. Jezik njihov posahnut e u ustima svojim. 13 Silan strah, od Boga poslan, bit e meu njima u onaj dan. Hvatat e jedan ruku drugoga, ali e se ruka jednoga poginuti proti ruci drugoga. 14 I Juda e vojevati proti Jerusalemu, Bogatstvo svih naroda unaokolo skupit e se: zlato, srebro i odijelo u vrlo velikoj mnoini. 15 Isti kazneni sud pogodit e i konje, mazge, deve, magarce i sve ivotinje, to budu u onim taborima, upravo onako kao onaj kazneni sud. 16 Tada e svi, preostali od svih kolikih naroda neznaboakih, koji su ili proti Jerusalemu, dolaziti od godine do godine da se poklone kralju, Gospodu nad vojskama, i da svetkuju blagdan sjenica. 17 A tko od plemena zemaljskih ne htjedne dolaziti u Jerusalem da se pokloni kralju, Gospodu nad vojskama, na njegovu zemlju nee dad padati. 18 I ako narod Egipana ne bi dolazio i ne bi se naao, snai e ga kazna, kojom e Gospod udariti narode, koji ne bi dolazili da svetkuju blagdan sjenica. 19 To e biti kazna Egiptu i kazna svim narodima, koji ne bi dolazili da svetkuju blagdan sjenica. 20 U onaj e dan na zvoniima konja stajati natpis: Sveto Gospodu! Kuhinjski lonci u kui Gospodnjoj bit e tako sveti kao kropionice pred rtvenikom. 21 Svaki kuhinjski lonac u Jerusalemu i u Judi bit e svet Gospodu nad vojskama. Svi, koji dou da rtvuju, uzimat e ih i kuhat e u njima. I u onaj dan nee vie biti trgovaca u hramu Gospoda nad vojskama.

pretopit u je, kako se pretapa srebro, i oistit u je, kako se isti zlato. Ona e tada zazvati ime moje, i ja u je usliiti i rei: Ovo je moj narod, a ona e rei: Gospod je Bog moj. Zaharija 14 1 Evo za Gospoda dolazi dan, kad e se razdijeliti plijen tvoj u sredini tvojoj. 2 Sve u narode neznaboake skupiti u boj proti Jerusalemu. Grad e se osvojiti, kue se oplijeniti, enama e se sramota nanijeti. Polovina e grada morati otii u ropstvo; a ostatak naroda nee se istrijebiti iz grada. 3 Ne, Gospod e se pojaviti i vojevat e na narode neznaboake kao neko, kad se je borio na dan bitke. 4 Noge e njegove stati u onaj dan na Maslinskoj gori, koja lei istono od Jerusalema, i Maslinska e se gora raspasti po sredini na istok i zapad u dolinu silnu. Polovina e gore uzmai na sjever, druga na jug. 5 Tada ete bjeati u dolinu mojih gora; jer e dolina izmeu gora dopirati do Azala, Bjeat ete, kao to ste neko bjeali od potresa u dane kralja Uzije Judina. Tada e se pojaviti Gospod, Bog moj, i svi sveti s njim, 6 U onaj dan nee vie biti svijetla, samo studen i mraz. 7 Bit e jedan jedini dan, koji je poznat samo Gospodu, bez izmjene dana i noi; i uvee bit e svjetlo, 8 U onaj e dan protei iz Jerusalema voda iva jedna polovina u istono, druga polovina u zapadno more. Tako e biti ljeti i zimi. 9 I Gospod e biti kralj nad svom zemljom. U onaj e dan biti Gospod jedini Bog. Njegovo e ime jedino ime biti. 10 U nizinu pretvorit e se sva zemlja od Gebe do Rimona s juga Jerusalemu. A ovaj e nadvisivati i naseliti se na svojemu mjestu od vrata Benjaminovih do mjesta prijanjih vrata, do vrata na uglu, i od kule Hananelove do tijeska kraljeva. 11 U njemu e se stanovati sigurno.

668

Malahija
1 Presuda. Rije Gospodnja Izraelu preko Malahije. 2 Ljubim vas, veli Gospod. A vi pitate: Kako nas to ljubi? Nije li Ezav brat Jakovu? govori Gospod. Ali sam ljubio Jakova 3 I mrzio sam na Ezava. Opustio sam gore njegove. Batinu njegovu predao sam agaljima pustinjskim. 4 Kada govori Edom: Naa je zemlja opustoena, ali emo opet sagraditi ruevine, ovako veli Gospod nad vojskama: Neka oni grade, ali u ja poruiti. Oni e se zvati zemlja zloina i narod, na koji se gnjevi Gospod dovijeka. 5 Kad oi vae to ugledaju, rei ete: Velik je Gospod van preko mea Izraelovih. 6 Sin potuje oca i sluga gospodara svojega. Ako sam ja otac, gdje je ast moja? Ako sam gospodar, gdje je strah od mene? veli Gospod nad vojskama vama, sveenici, koji sramotite ime moje. Pitate: Kako smo mi to sramotili ime tvoje? 7 Prinosite neisto jelo na mojemu rtveniku i jo pitate: Kako smo te oskvrnili? Stim, to mislite: Stol je Gospodnji preziran. 8 Kad donosite slijepo ivine na rtvu, nije li to dosta zlo? Kad prinosite hromo ili bolesno, nije li to dosta zlo? Prinesi ga namjesniku svojemu, hoe li se on obradovati tomu i milostivo te primiti?, veli Gospod nad vojskama. 9 Zato umilostivite Boga, da nas primi milostivo! Iz ruke vae tako mu je davano. Moe li on tada biti milostiv prema vama?, govori Gospod nad vojskama. 10 Tko je meu vama, koji bi zatvorio vrata i zapalio oganj na mojemu rtveniku ni za to? Nijeste mi mili, veli Gospod nad vojskama, i ne mogu primiti rtve iz vae ruke. 11 Jer od istoka sunca do zapada njegova veliko e biti ime moje meu narodima, i posvuda e se rtvovati imenu mojemu i prinosit e se ist prinos, jer e veliko biti ime moje meu narodima, veli Gospod nad vojskama. 12 A vi ga skvrnite, kad govorite: Stol je Gospodnji oneien, i to dolazi s njega, prezirno je. 13 Govorite: Kolika muka! i raspirujete oganj njegov, govori Gospod nad vojskama. Prinosite ugrabljeno ili hromo i bolesno kao rtvu. Zar da to s dopadanjem primam iz vae ruke?, govori Gospod. 14 Proklet varalica, koji ima u svojemu stadu muko ivine i, premda ga je zavjetovao Svemoguemu, ipak rtvuje samo loe; jer sam ja velik kralj, veli Gospod nad vojskama, i ime je moje strano meu narodima neznaboakim. Malahija 2 1 I sada dolazi vama, sveenici, ovaj naputak: 2 Ako ne posluate i od srca ne idete za tim, da imenu mojemu dadnete ast, veli Gospod nad vojskama, tada u pustiti na vas prokletstvo i pretvorit u blagoslove vae u prokletstva. Jest, ve sam ih pretvorio u prokletstva, jer ih ne primiste k srcu. 3 Evo, odbit u vam miicu i blato u vam sasuti u lice, blato svetkovina vaih. K njemu e vas smesti. 4 Tada ete spoznati, da sam vam ja poslao ovu prijetnju kaznenu, da bi ostao moj zavjet s Levijem, veli Gospod nad vojskama. 5 Zavjet moj s njim bio je ivot i srea. Dao sam mu to, da me se boji, i on je imao strahopotovanje preda mnom i priginjao se imenu mojemu. 6 U ustima njegovim bio je zakon istine, na usnama njegovim nije se nala prijevara. U miru je i potenju iao preda mnom i mnoge je odvratio od grijeha. 7 Jer se gleda na usne sveenikove; u njegovim se ustima trai pouka i uputa; jer je on glasnik Gospoda nad vojskama. 8 A vi ste zali s puta i mnoge ste uinili da se spotiu o zakon i pokvarili ste zavjet s Levijem, veli Gospod nad vojskama. 9 Zato i ja vas inim prezrenim i niskim kod svega naroda, jer se nijeste drali mojih putova i kod primjene zakona gledate na osobu. 10 Nije li nam svima jedan isti otac? Nije li nas stvorio jedan isti Bog? Zato onda radimo nevjerno jedan proti drugomu i skvrnimo zavjet otaca svojih? 11 Nevjeran je bio Juda. Gad se je inio u Izraelu i u Jerusalemu; jer je skvrnio Juda svetite Gospodnje, koje je on ljubio, i enio se je kerju tuega boga. 12 Neka Gospod istrijebi iz atora Jakovljevih ovjeka, koji ini tako, jamca i svjedoka, i svakoga, koji rtvuje Gospodu nad vojskama!

669

Malahija
varate vi, sav narod. 10 Donosite svu desetinu u spreme, da bude hrane u mojemu hramu! Okuajte me ipak u tom, veli Gospod nad vojskama, neu li vam otvoriti prozore neba i izliti na vas blagoslov izobilja! 11 Protjerat u vam prodrljivca, da vam ne uniti roda u njivi. Vinova loza u polju nee ostati nerodna, veli Gospod nad vojskama. 12 Svi e vas narodi slaviti sretnima, jer ste zemlja meni mila, veli Gospod nad vojskama, 13 Preve su preuzetne rijei vae na me, veli Gospod nad vojskama. Pitate: to govorimo meu se na tebe? 14 Govorite: Bogu sluiti ne donosi nikakve koristi. Kakvu imamo korist, to drimo zapovijedi njegove? to u alosti hodimo pred Gospodom nad vojskama? 15 Jest, zlikovce moramo slaviti sretnima. Zloincima je dobro. Kad iskuavaju Boga, izlaze bez kazne. 16 Kad su se koji se Bogobojazni meu se svjetovali, pogledao je to Gospod i uo, i napisala se knjiga spomenica pred njim za one, koji se boje Gospoda i tuju ime njegovo. 17 Oni pripadaju meni, veli Gospod nad vojskama, u dan, to ga spremam, kao svojina moja! Prijazno u postupati s njima, kao to otac postupa sa sinom svojim, koji slui u njega. 18 Tada ete opet vidjeti razliku izmeu pravednika i bezbonika, izmeu onoga, koji slui Bogu, i onoga, koji mu ne slui. Malahija 4 1 Jer evo, dolazi dan, koji gori kao pe. Tada e svi zlikovci i svi zloinci biti kao strnjika. Spalit e ih dan, koji dolazi, veli Gospod nad vojskama. Ni korijena ni grane nee im ostaviti. 2 A vama, koji smjerno astite ime moje, ogranut e sunce spasenja, to krije zdravlje pod krilima svojim. Vi ete tada izai i poskakivati kao teoci, to su stajali u tali. 3 Tada ete pogaziti bezbonike, jer e oni biti kao prah pod stopama vaim u dan, to ga spremam, veli Gospod nad vojskama. 4 Sjeajte se zakona sluge mojega Mojsija, kojemu sam dao na Horebu za svega Izraela propise i zakone! 5 Evo, ja u vam poslati proroka Iliju, prije nego doe veliki i strani dan Gospodnji. 6 On e obratiti srca otaca k sinovima, i srca sinova k ocima, da ne doem i ne udarim zemlju prokletstvom.

13 Drugi put inite ovo: Pokrivate rtvenik Gospodnji suzama, plaem i uzdasima, jer on vie ne gleda milostivo rtava i ne prima darova iz vae ruke. 14 Pitate: Zato to? Samo zato, jer je Gospod bio svjedok izmeu tebe i ene mladosti tvoje, kojoj si ti sada prelomio vjernost, premda je bila drugarica tvoja, vjerena ena tvoja, po savezu. 15 Tako ne radi nitko, koji jo ima kakav ostatak od duha Bojega. A to trai Jedan? Sjeme Boje! uvajte Duha Bojega, kojega imate! Ne radite nevjerno na eni mladosti svoje! 16 Jer je otputanje ena meni mrsko, veli Gospod, Bog Izraelov, i tako nasiljem pokriva odjeu svoju, govori Gospod nad vojskama. Zato pripazite na duha svojega i ne radite nevjerno! 17 Rijeima svojim uvrijedili ste Gospoda i jo pitate: Kako smo ga to uvrijedili? Eto stim, to govorite: Svaki, koji ini zlo, dobar je u oima Gospodnjim; takvi su mu mili ili Gdje je Bog suda? Malahija 3 1 Evo, ja aljem glasnika svojega, da pripravi put preda mnom. Iznenada e doi k svojemu hramu vladalac, kojega elite, glasnik zavjeta, kojega traite. Evo, on e doi, veli Gospod nad vojskama. 2 Ali tko e podnijeti dan dolaska njegova? Tko e se odrati, kad se on pojavi? Jer je on kao oganj talioca, kao luina bjeljara. 3 Tada e on sjesti, taliti i istiti srebro. istit e sinove Levijeve, istit e ih kao zlato i srebro, da prinose prave rtve Gospodu. 4 Tada e Gospoda opet obradovati rtva Jude i Jerusalema kao u dane prolosti i kao u prijanjim godinama. 5 Doi u k vama na sud i brzo e ustati kao tuilac proti vraarima i preljuboincima, proti krivokletnicima i tlaiteljima najamnika i udovica i sirota i proti onima, koji bez straha izvru pravo stranaca, veli Gospod nad vojskama. 6 Jer ja, Gospod, nijesam se promijenio, i vi nijeste prestali biti sinovi Jakovljevi. 7 Od dana otaca svojih vi ste odstupili od uredaba mojih i nijeste ih vie drali, Vratite se k meni, i ja u se vratiti k vama! veli Gospod nad vojskama. Pitate: U em da se vratimo? 8 Smije li ovjek varati Boga, a vi mene varate i jo pitate: U em da smo te varali? Eto, u desetini i u prinosu. 9 Prokletstvom ste optereeni; jer me

670

NOVI ZAVJET
Naega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista

671

Evanelje po Mateju
Matej 1 1 Rodoslovlje Isusa Krista sina Davidova, sina Abrahamova. 2 Abrahamu se rodi Izak, Izaku se rodi Jakov, Jakovu se rodi Juda i braa njegova, 3 Judi se rodi Peres i Zerah s Tamarom, Peresu se rodi Hesron, Hesronu se rodi Ram, 4 Ramu se rodi Aminadab, Aminadabu se rodi Nahon, Nahonu se rodi Salmon, 5 Salmonu se rodi Boaz s Rahabom, Boazu se rodi Obed s Rutom, Obedu se rodi Jesej, 6 Jeseju se rodi kralj David. Davidu se rodi Salomon sa enom Urijinom, 7 Salomonu se rodi Roboam, Roboamu se rodi Abija, Abiji se rodi Asa, 8 Asi se rodi Joafat, Joafatu se rodi Joram, Joramu se rodi Uzija, 9 Uziji se rodi Jotam, Jotamu se rodi Ahaz, Ahazu se rodi Ezekija, 10 Ezekiji se rodi Manaseh, Manasehu se rodi Amon, Amonu se rodi Josija, 11 Josiji se rodi Jehonija i braa njegova u vrijeme odvoenja u Babilon. 12 Poslije odvoenja u Babilon: Jehoniji se rodi ealtiel, ealtielu se rodi Zerubabel, 13 Zerubabelu se rodi Abiud, Abiudu se rodi Elijakim Elijakimu se rodi Azor, 14 Azoru se rodi Sadok, Sadoku se rodi Akim, Akimu se rodi Elijud, 15 Elijudu se rodi Eleazar, Eleazaru se rodi Matan, Matanu se rodi Jakov, 16 Jakovu se rodi Josip, mu Marije. Od nje se rodi Isus, koji se zove Krist. 17 Tako je od Abrahama do Davida svega etrnaest koljena, od Davida do odvoenja u Babilon etrnaest koljena, i od odvoenja u Babilon do Krista etrnaest koljena. 18 Roenje Isusa Krista bilo je ovako: Kad je njegova majka Marija bila zaruena s Josipom, nae se, da je bila zaela po Duhu Svetom, jo prije nego se sastae. 19 A Josip, mu njezin, bio je pravedan i nije htio da je sramoti javno, i tako je namislio da je otpusti tajno. 20 Dok se je on bavio s tom milju, javi mu se u snu aneo Gospodnji i ree: Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, enu svoju; jer to se je zaelo u njoj, od Duha je Svetoga. 21 Ona e roditi sina, kojemu e nadjenuti ime Isus; jer e on izbaviti narod svoj od grijeha njegovih. 22 Ovo se sve dogodi, da se ispuni, to je rekao Gospodin preko proroka: 23 Eto, djevica e zaeti i roditi sina, i dat e mu se ime Emanuel, to znai Bog s nama. 24 Josip ustade od sna i uini, kao to mu je bio zapovjedio aneo Gospodnji. On uze k sebi enu svoju. 25 Ali je ne spoznade, dok ne rodi sina svojega, prvoroenca. I dade mu ime Isus. Matej 2 1 Kad se je Isus u dane kralja Heroda bio rodio u Betlehemu u Judeji, dooe mudraci od istoka u Jerusalem i upitae: 2 Gdje je novoroeni kralj idovski? Vidjesmo njegovu zvijezdu na istoku i doosmo da mu se poklonimo. 3 Kad je to uo kralj Herod, uplai se on i s njim sav Jerusalem. 4 On skupi sve glavare sveenike i knjievnike narodne i upita ih, gdje bi se imao roditi Krist. 5 Oni mu odgovorie: U Betlehemu u Judeji; jer ovako stoji pisano kod proroka: 6 Ti, Betleheme, u zemlji Judinoj, nipoto nijesi najmanji meu kneevskim gradovima Judinim, jer iz tebe ima izai knez, koji e vladati narodom mojim Izraelom. 7 Tada Herod tajno dozva k sebi mudrace i tono ih ispita za vrijeme, kad im se je pojavila zvijezda. 8 Onda ih uputi u Betlehem i ree: Idite tamo i raspitajte brino za dijete. im ga naete, javite mi; tada u i ja doi i pokloniti mu se. 9 Oni posluae kralja i onda zaputie. I gle, zvijezda, koju su bili vidjeli na istoku, ila je pred njima, dok nije napokon stala nad mjestom, gdje je bilo djetece. 10 Kad vidjee zvijezdu, obradovae se veoma. 11 Oni stupie u kuu i vidjee dijete s Marijom, materom njegovom. Oni padoe niice i poklonie mu se. Tada otvorie blago svoje i prinesoe mu darove svoje: zlato, tamjan i smirnu. 12 U snu primie naputak, da se ne vraaju k Herodu. Zato se vratie drugim putom u svoju zemlju. 13 Kad su bili otili, javi se Josipu u snu aneo Gospodnji i ree: Ustani, uzmi dijete i mater njegovu i bjei u Egipat! Ostani ondje, dok ti ne reknem, jer e Herod traiti dijete, da ga pogubi.

Evanelje po Mateju
14 Tada on ustade, uze jo u noi dijete i mater njegovu i ode u Egipat. 15 Ondje ostade do smrti Herodove. Tako se je imalo ispuniti, to je bio rekao Gospodin preko proroka: Iz Egipta dozvah sina svojega. 16 Kad je Herod vidio, da je prevaren od mudraca, razgnjevi se vrlo. On dade u Betlehemu i u svoj okolini njegovoj poubijati sve djeake od dvije godine i nie - prema vremenu, to ga je bio istraio od mudraca. 17 Tada se ispuni rije proroka Jeremije, koji govori: 18 U Rami se uje tuba, mnogi pla i jauk: Rahela plae za djecom svojom i nee da se utjei, jer ih vie nema. 19 Kad je bio umro Herod, javi se aneo Gospodnji u snu Josipu u Egiptu 20 I ree: Ustani, uzmi dijete i mater njegovu i idi u zemlju Izraelovu, jer su pomrli, koji su traili ivot djeteta. 21 Tada on ustade, uze dijete i mater njegovu i ode u zemlju Izraelovu. 22 Ali kad je uo, da Arhelaj vlada u Judeji mjesto svojega oca Heroda, Poboja se onamo ii. Po naputku, to ga primi u snu, ode u pokrajinu Galileju 23 I nastani se u gradu, koji se zove Nazaret. Tako se je imala ispuniti rije proroka: Zvat e se Nazareanin. Matej 3 1 U one dane pojavi se Ivan Krstitelj, i propovijedao je u pustinji judejskoj: 2 Obratite se; jer je blizu kraljevstvo nebesko. 3 Na njega naime misli prorok Izaija, kad veli: Glas onoga, to vie u pustinji: Popravite put Gospodnji! Poravnajte staze njegove! 4 Ivan je nosio haljinu od dlake devine i pojas koan oko bedara svojih. Hrana je njegova bila skakavci i med divlji. 5 Tada je izlazio k njemu Jerusalem, sva Judeja i sva okolina jordanska. 6 Ori su se dali u Jordanu krstiti od njega i priznavali su pritom grijehe svoje. 7 Kad je on vidio i mnoge farizeje i saduceje gdje dolaze na njegovo krtenje, ree im: Vi leglo zmijino! Tko vas je uputio, da biste mogli umai gnjevu to dolazi? 8 Donesite dakle rod dostojan obraenja! 9 Jer ne mislite da smijete govoriti: Mi imamo Abrahama sa oca, jer vam kaem: Bog moe od kamenja ovoga podignuti djecu Abrahamu. 10 Ve je sjekira stavljena na korijen drveu. Svako drvo, koje ne rada dobra roda, sijee se i u oganj se baca.

672

11 Ja vas krstim samo vodom, da se obratite. A onaj, koji dolazi za mnom, moniji je od mene. On e vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 12 Vijaom u ruci on e oistiti gumno svoje; skupit e penicu u svoju itnicu, a pljevu e spaliti ognjem neugasivim. 13 Tada doe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu, da se dadne krstiti od njega. 14 Ali Ivan, htjede da ga odvrati od toga i ree: Ja bih trebao da budem krten od tebe, a ti dolazi k meni? 15 Isus mu odgovori: Samo pripusti to! Dolikuje nam, da ispunimo sve, to je pravo. Tada ga pripusti. 16 Kad se je bio Isus pokrstio, izae odmah iz vode. Tada mu se otvorie nebesa. On vidje Duha Bojega gdje silazi kao golub i dolazi na njega. 17 I glas s neba povika: Ovo je Sin moj ljubljeni, koji se dopada meni. Matej 4 1 Tada Isusa odvede Duh u pustinju, da ga kua avao. 2 Postio je etrdeset dana i etrdeset noi. Tada ogladnje. 3 Onda pristupi k njemu kua i ree: Ako si Sin Boji, zapovjedi, da ovo kamenje postane kruh! 4 On mu odgovori: Stoji pisano: ovjek ne ivi samo o kruhu, nego o svakoj rijei, to dolazi iz usta Bojih. 5 Tada ga uze avao sobom u Sveti grad, postavi ga navrh hrama 6 i ree mu: Ako si Sin Boji, baci se dolje, jer stoji pisano: Anelima svojim naloio je za tebe. Oni e te nositi na rukama svojim, da ne zapne za kamen nogom svojom. 7 Isus mu ree: Stoji i pisano: Ne kuaj Gospodina, Boga svojega! 8 Tada ga uze avao sobom na goru vrlo visoku. Tamo mu pokaza sva kraljevstva svijeta s krasotom njihovom 9 i ree mu: Sve ovo dat u tebi, ako padne niice i pokloni mi se. 10 Tada mu zapovjedi Isus: Odstupi, sotono! Stoji pisano: Gospodinu, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedino slui! 11 Tada ga ostavi avao, i gle, aneli pristupie, i sluili su mu. 12 Kad je uo Isus, da je Ivan zatvoren, skloni se u Galileju. 13 Ostavi Nazaret i nastani se u Kafarnaumu primorskom, u podruju Zebulunovu i Naftalijevu. 14 Tako se je imala ispuniti rije proroka Izaije: 15 Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, kraj prema moru, s one

673

Evanelje po Mateju
plaa vaa na nebesima, jer su isto tako progonili i proroke prije vas. 13 Vi ste sol zemlji. Ako li sol obljutavi, im e se onda osoliti? Ne valja vie ni za to; izbacuje se i ljudi je pogaze. 14 Vi ste svjetlost svijetu. Grad, koji stoji na gori, ne moe se skriti. 15 Niti se uie svijea i mee pod sud, nego na svijenjak. Tada svijetli svima u kui. 16 Tako neka se svijetli svjetlost vaa pred ljudima, da vide vaa dobra djela i slave Oca vaega na nebesima. 17 Ne mislite, da sam doao ukloniti zakon ili proroke. Nijesam doao da ih uklonim, nego da ih ispunim. 18 Jer zaista, kaem vam: Dok stoji nebo i zemlja, nee nestati nijedne crtice slova ili toke iz zakona, dok se sve ne ispuni. 19 Tko dakle ukine jednu od ovih zapovijedi, pa bilo i najmanju, i tako ui ljude, zvat e se najmanji u kraljevstvu nebeskom. A tko ih dri i ui drati, zvat e se velik u kraljevstvu nebeskom. 20 Jer vam kaem: Ako pravednost vaa ne bude savrenija negoli knjievnika i farizeja, neete ui u kraljevstvo nebesko. 21 uli ste, da je bilo reeno starima: Ne ubijaj! Tko ubije, bit e kriv sudu. 22 A ja vam kaem: Svaki, koji se gnjevi na brata svojega, bit e kriv sudu. Tko rekne bratu svojemu: Budalo! bit e kriv visokomu vijeu. A tko mu rekne: Bezbonie! bit e kriv ognju paklenomu. 23 Ako dakle prinese dar svoj k rtveniku i ondje se sjeti, da brat tvoj ima neto proti tebi, 24 ostavi ondje dar svoj pred rtvenikom, otidi prije i pomiri se s bratom svojim; onda doi i rtvuj dar svoj! 25 Sporazumi se bez otezanja s protivnikom svojim, dok si jo usput s njim. Inae mogao bi te protivnik predati sucu i sudac slugi sudskome, i onda bi te bacili u tamnicu. 26 Zaista, kaem ti, nee izai odanle, dok ne plati posljednje pare. 27 uli ste, da je bilo reeno: Ne ini preljube! 28 A ja vam kaem: Svaki, koji pogleda na enu poudno, ve je u srcu svojemu uinio s njom preljubu. 29 Ako te dakle sablanjava oko tvoje desno, iskopaj ga i baci ga od sebe, jer je bolje za te, da propadne jedan od udova tvojih, negoli da se sve tijelo tvoje baci u pakao. 30 I ako te sablanjava desna tvoja ruka, odsijeci je i baci je od sebe, jer je

strane Jordana, pokrajina neznaboaka: 16 Narod, koji sjedi u tami, vidi svjetlost veliku; nad onima koji stoje u zemlji smrtne sjene, sja svjetlost. 17 Otada pone Isus propovijedati. Njegova je vijest bila: Obratite se; jer je blizu kraljevstvo nebesko. 18 Kad je iao pokraj mora Galilejskoga, vidje, kako dva brata, Simon, koji se zove Petar, i njegov brat Andrija, bacie mreu svoju u more. Oni su bili ribari. 19 On im ree: Hajdete za mnom! Uinit u vas lovcima ljudi. 20 Smjesta ostavie oni mree svoje i pooe za njim. 21 Kad je odatle otiao dalje, vidje druga dva brata, Jakova, sin Zebedejeva, i njegova brata Ivana, kako su svojim ocem Zebedejem popravljali u laici mree svoje. I pozva ih. 22 Smjesta ostavie oni laicu i oca svojega i pooe za njim. 23 Isus je prolazio po svoj Galileji. Uio je u sinagogama, navjeivao radosnu vijest o kraljevstvu i lijeio svaku bolest i svaku nemo u narodu. 24 Glas o njemu rairio se po svoj Siriji. Donosili su mu sve, koji su trpjeli od razliitih bolesti i muka, i opsjednute, mjesenjake i uzete, i on ih je izlijeio. 25 Za njim je ilo veliko mnotvo naroda iz Galileje i Dekapolisa i iz Jerusalema, Judeje i iz zemlje s onu stranu Jordana. Matej 5 1 Kad vidje Isus mnotvo naroda, popne se na goru i sjede. Uenici njegovi pristupie k njemu. 2 Tada je otvorio usta svoja i uio ih: 3 Blagoslovljeni su siromani u duhu! Njihovo je kraljevstvo nebesko. 4 Blagoslovljeni su alosni! Oni e se utjeiti. 5 Blagoslovljeni su krotki! Oni e posjedovati zemlju. 6 Blagoslovljeni su, koji gladuju i eaju pravde! Oni e se nasititi. 7 Blagoslovljeni su milosrdni! Oni e postii milosre. 8 Blagoslovljeni su koji su ista srca! Oni e Boga gledati. 9 Blagoslovljeni su mirotvorci! Oni e se zvati sinovi Boji. 10 Blagoslovljeni su, koji trpe progonstvo zbog pravde! Njihovo je kraljevstvo nebesko. 11 Blagoslovljeni ste vi kad vas ljudi zbog mene grde i progone i za vama lano sve zlo govore! 12 Radujte se i veselite se; jer je velika

Evanelje po Mateju
bolje za te, da propadne jedan od udova tvojih, negoli da se sve tijelo tvoje baci u pakao. 31 Nadalje je bilo reeno: Tko hoe da pusti enu svoju, neka joj dadne knjigu raspusnu! 32 A ja vam kaem: Svaki, koji pusti enu svoju - osim zbog preljube ,navodi je, da ini preljubu; i tko putenicu uzme za enu, ini preljubu. 33 Jo ste uli, da je bilo reeno: Ne kuni se krivo, i: Dri, to si se zakleo Gospodinu! 34 A ja vam kaem: Ne kunite se nikako, ni nebom, jer je prijestolje Boje. 35 Ni zemljom, jer je podnoje nogama njegovim, ni Jerusalemom, jer je grad velikoga kralja. 36 Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne moe ni dlake jedne uiniti bijele ili crne. 37 Nego vaa rije neka bude: Da, da ne, ne. to je vie od toga, oda zla je. 38 uli ste, da je bilo reeno: Oko za oko, zub za zub! 39 A ja vam kaem: Ne opirite se zlu, nego ako te tko udari po desnom obrazu, obrni mu i drugi! 40 Hoe li tko da se pravda s tobom i koulju tvoju da uzme, pusti mu i kabanicu! 41 Primora li te tko da ide s njim jednu milju daleko, idi s njim dvije! 42 Tko te moli, podaj mu; tko hoe da uzajmi od tebe, ne odbijaj ga! 43 uli ste, da je bilo reeno: Ljubi blinjega svojega i mrzi na neprijatelja svojega! 44 A ja vam kaem: Ljubite neprijatelje svoje i molite se za one, koji vas progone! 45 Tada ete biti djeca Oca svojega nebeskoga, koji puta da sunce njegovo izlazi nad dobre i zle i daje da dadi nad pravedne i grjenike. 46 Jer ako ljubite samo one, koji vas ljube, kakvu ete plau imati? Ne ine li to i carinici? 47 I ako pozdravljate samo prijatelje svoje, to osobito inite? Ne ine li to i neznaboci? 48 Budite dakle savreni, kao to je savren Otac va nebeski! Matej 6 1 Pazite, da pravednost svoju ne inite pred ljudima, da vas oni vide; inae nemate plae kod Oca svojega na nebesima. 2 Kad dale daje milostinju, ne trubi pred sobom, kao to ine licemjeri u sinagogama i na ulicama, da ih slave

674

ljudi. Zaista, kaem vam: Oni ve imaju plau svoju. 3 Kad ti daje milostinju, neka ti ne zna ljevica tvoja, to ini desnica tvoja, 4 da ostane milostinja tvoja u tajnosti. Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, platit e ti. 5 Kad se molite, ne inite kao licemjeri! Oni se najradije mole u sinagogama i na uglovima ulinim, da upadnu ljudima u oi. Zaista, kaem vam: Oni su ve primili plau svoju. 6 Kad ti hoe da se moli, ui u sobu svoju, zatvori vrata i moli se Ocu svojemu u tajnosti! Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, platit e ti. 7 Kad se molite, ne brbljajte kao neznaboci! Oni misle, da e biti uslieni za mnoge rijei svoje. 8 Ne povodite se za njima, jer zna Otac va, to vam treba, prije nego ga zamolite. 9 Ovako se molite: Oe na, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje! 10 Doi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji! 11 Kruh na svagdanji daj nam danas! 12 I otpusti nam duge nae, kako i mi otputamo dunicima svojim! 13 I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla, jer je tvoje kraljevstvo, sila i slava, zauvijek. Amen. 14 Ako otputate ljudima pogrjeke njihove, otpustit e i vama Otac va nebeski. 15 Ako li ne otputate ljudima, ni Otac va nee otpustiti pogreaka vaih. 16 Kad postite, ne budite lica mrka kao licemjeri! Oni naine sebi mrk pogled, da ih vide ljudi gdje poste. Zaista kaem vam: Oni su ve primili plau svoju. 17 Kad ti posti, namai glavu svoju i operi lice svoje, 18 da te ne vide ljudi gdje posti, nego samo Otac tvoj, koji je u tajnosti. Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, platit e ti. 19 Ne skupljajte sebi blaga na zemlji, gdje ga unitava moljac i ra, gdje kradljivci obijaju i kradu! 20 Skupljajte sebi blago u nebu, gdje ga ne unitava ni moljac ni ra, gdje kradljivci ne obijaju i ne kradu! 21 Jer gdje je blago tvoje, ondje je i srce tvoje, 22 Oko je svjetiljka tijelu tvojemu. Ako je oko tvoje zdravo, onda sve tijelo tvoje ima svjetlo. 23 Ako li je oko tvoje bolesno, onda je sve tijelo tvoje u tami. Ako je dakle svjetlo u tebi tama, kako velika bit e onda tama! 24 Nitko ne moe dva gospodara sluiti. Ili e na jednoga mrziti i drugoga

675

Evanelje po Mateju
Otac va nebeski dati dobra onima, koji ga za to mole! 12 Sve dakle, to hoete da ine vama ljudi, inite i vi njima, jer je to sadraj zakona i proroka. 13 Uite na uska vrata, jer su iroka vrata i irok put, koji vodi u propast, i vrlo mnogi njim idu. 14 Nasuprot uska su vrata i tijesan put, to vodi u ivot, i malo ih ga samo nalazi. 15 uvajte se od lanih proroka! Oni dolaze k vama u odijelu ovijem, a unutra su vuci grabljivi. 16 Po rodovima njihovim po znat ete ih. Bere li se s trnja groe ili s drae smokve? 17 Tako raa svako dobro drvo rodove dobre, a zlo drvo raa zle rodove. 18 Drvo dobro ne moe raati zlih rodova, ni drvo zlo rodova dobrih, 19 Svako drvo, koje ne raa roda dobra, sijee se i u oganj se baca. 20 Dakle po rodovima njihovim poznat ete ih. 21 Nee svaki, koji mi govori: Gospodine, Gospodine! ui u kraljevstvo nebesko, nego samo tko ini volju Oca mojega, koji je na nebesima. 22 U onaj dan mnogi e mi rei: Gospodine, Gospodine, nijesmo li u ime tvoje prorokovali? Nijesmo li u ime tvoje avle izgonili Nijesmo li u ime tvoje udesa mnoga inili? 23 Tada u im izjaviti; Nikad vas nijesam poznavao; idite od mene, zlotvori! 24 Tko slua ove moje rijei i izvruje ih, nalik je na razborita ovjeka, koji sagradi kuu svoju na hridini. 25 I udari pljusak, dooe vode, dunue vjetrovi i napadoe na kuu onu; ali ona ne pade, jer je bila sagraena na hridini. 26 Nasuprot tko slua ove moje rijei, ali ih ne izvruje, nalik je na luda ovjeka, koji sagradi kuu svoju na pijesku. 27 I udari pljusak, dooe vode, dunue vjetrovi i napadoe na kuu onu. Ona pade, i pad je njezin bio velik 28 Sad je bio Isus svrio rijei ove, bilo je mnotvo naroda zadivljeno naukom njegovom. 29 Jer je uio kao jedan, koji ima mo, a ne kao knjievnici njihovi. Matej 8 1 Kad sie s gore, ilo je za njim veliko mnotvo naroda. 2 Tada doe jedan gubavac, pade pred njega niice i zamoli: Gospodine, ako hoe, moe me oistiti.

ljubiti, ili e uz jednoga prianjati i drugoga prezirati. Ne moete Bogu sluiti i mamoni. 25 Zato vam kaem: Ne budite tjeskobno zabrinuti za ivot svoj, to ete jesti i to ete piti, ni za tijelo svoje, u to ete se obui. Nije li ivot vie od hrane i tijelo nije li vie od odijela? 26 Pogledajte na ptice nebeske! One ne siju, ne anju, ne skupljaju u itnice: Otac ih vas nebeski hrani. Nijeste li vi vie vrijedni od njih? 27 Tko od vas moe svojim brigama produljiti ivot svoj i za jedan samo pedalj? 28 I to ste tako tjeskobno zabrinuti za odijelo? Pogledajte na ljiljane u polju! Kako rastu! Ne rade i ne predu; 29 A ipak kaem vam: Ni Salomon u svemu svojemu sjaju nije bio tako odjeven kao jedan jedini od njih. 30 I kad Bog travu, to danas stoji na polju, a sutra se baca u pe, tako odijeva, koliko e vie vas, malovjerni! 31 Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti i ne pitajte: to emo jesti? to emo piti? im emo se odjenuti? 32 Za sve to brinu se neznaboci. A zna Otac va nebeski, da vam to sve treba. 33 Traite najprije kraljevstvo Boje i pravdu njegovu, i ovo e vam se sve dodati. 34 Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti za sutranji dan; jer e se sutranji dan brinuti sam za se. Svaki dan ima dosta svojega vlastitog zla. Matej 7 1 Ne sudite! I neete biti sueni. 2 Jer kakvim sudom sudite, onakvim e vam se suditi, i kakvom mjerom mjerite, onakvom e vam se mjeriti. 3 to vidi trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjeas? 4 Ili kako moe rei bratu svojemu: Daj da izvadim trun iz oka tvojega, a eto brvno u oku tvojemu? 5 Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svojega! Tada e vidjeti, kako da izvadi trun iz oka brata svojega. 6 Ne dajte svetinje psima i ne bacajte bisera svojega pred svinje! Inae bi ga mogle pogaziti nogama svojim, okrenuti se i rastrgati vas. 7 Molite, i dat e vam se; traite, i nai ete; kucajte, i otvorit e vam se. 8 Jer svaki, koji moli, prima; tko trai, nalazi; tko kuca, otvara mu se. 9 Tko e od vas sinu svojemu dati kamen, ako ga zamoli kruha. 10 Ili tko e mu dati zmiju, ako zamoli ribu? 11 Kad dakle vi, koji ste zli, znate dobre dare davati djeci svojoj, koliko e vie

Evanelje po Mateju
3 On prui ruku svoju, dotae ga se i ree: Hou, oisti se! I odmah se oisti od gube svoje. 4 I ree mu Isus: Pazi, da ne govori nikomu! Nego idi, pokai se sveeniku i rtvuj dar, to ga je propisao Mojsije! To neka im slui kao svjedoanstvo! 5 Kad onda doe u Kafarnaum, pristupi k njemu jedan satnik, 6 I zamoli: Gospodine, sluga moj lei kod kue uzet i mui se vrlo, 7 On mu ree: Ja u doi i ozdravit u ga. 8 Satnik odgovori: Gospodine, nijesam dostojan, da ue pod krov moj; nego samo reci rije, i ozdravit e sluga moj. 9 I ja, premda samo podlonik, reknem jednome od vojnika, koji su poda mnom: Idi! i on ide; drugome: Doi! i on doe; i slugi svojemu: Uini to! i on uini! 10 Kad je to uo Isus, zaudi se i ree onima, koji su ili za njim: Zaista, kaem vam, tolike vjere ne naoh u Izraelu. 11 Ali vam kaem, mnogi e doi od istoka i od zapada i sjedit e za stolom s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom. 12 A djeca kraljevstva bit e izbaeni u tamu. Ondje e biti jauk i krgut zuba. 13 A satniku ree Isus: Idi; neka ti bude, kako si vjerovao! U isti as ozdravi sluga. 14 Onda doe Isus u kuu Petrovu. Nae punicu njegovu gdje lei bolesna od groznice. 15 Tada je uze za ruku, i pusti je groznica. Ona ustade, i sluila mu. 16 Uvee donesoe mu mnoge opsjednute. On istjera duhove svojom rijeju i izlijei sve bolesnike. 17 Tako se je imala ispuniti rije proroka Izaije, koji veli: On uzima nae nemoi i nosi nae boli. 18 Kad vidje Isus veliko mnotvo naroda oko sebe, dade da se odveze na drugu obalu. 19 Tada pristupi jedan knjievnik i ree mu: Uitelju, hou da idem za tobom, kamo god ti poe. 20 Isus mu ree: Lisice imaju svoje jame, ptice nebeske svoja gnijezda, a Sin ovjeji nema gdje da nasloni glavu svoju. 21 Drugi, jedan od uenika njegovih, ree mu: Gospodine, dopusti mi, da najprije otidem i pokopam oca svojega. 22 Isus mu ree: Hajde za mnom i ostavi, neka mrtvi pokapaju svoje mrtvace! 23 Tada ue u laicu, i pooe za njim uenici njegovi.

676

24 I gle, podie se silna bura na moru, tako da se je laica pokrila valovima. A on je spavao. 25 Tada pristupie uenici njegovi k njemu, probudie ga i povikae: Gospodine, izbavi nas, izgibosmo! 26 A on im ree: to ste tako straljivi, malovjerni? Tada ustade, zapovjedi vjetru i moru, i postade tiina velika. 27 Puni zaudenja rekoe ljudi: Tko je ipak ovaj? I vjetar i more sluaju ga! 28 Sad doe na drugu obalu u gadarenski kraj, dotrae mu u susret dva opsjednuta koji su izali iz grobova kamenitih. Oni su bili tako divlji, da nitko nije mogao ii onim putem. 29 Oni povikae: to mi imamo s tobom, Sine Boji! Jesi li doao ovamo, da nas mui prije vremena? 30 Nedaleko od njih pasao je veliko krdo svinja. 31 Zli dusi zamolie ga: Ako nas istjera daj nam da idemo u krdo svinja. 32 On im ree: Idite! Tada izaoe i uoe u svinje. I gle, cijelo krdo navali niz obronak u more i izginu u vodi. 33 A Pastiri otrae, odoe u grad i propovijedae sve, i to se je bilo dogodilo opsjednutima 34 Tada izae sav grad, u susret Isusu. Kad ga vidjee, zamolie ga, da bi se udaljio iz njihova kraja. Matej 9 1 On ue u laicu, prijee i doe u svoj grad. 2 Ondje mu donesoe uzeta, koji je leao na postelji. Kad je Isus vidio vjeru njihovu, ree uzetome: Utjei se, sinko, oproteni su ti grijehi tvoji! 3 Tada su neki od knjievnika pomislili u sebi: Ovaj huli na Boga! 4 Isus prozre pomisli njihove i ree: Zato zlo mislite u srcima svojim? 5 to je lake rei: Oproteni su ti grijehi tvoji? ili rei: Ustani i hodi? 6 Ali znajte, da Sin ovjeji ima vlast na zemlji opratati grijehe! I tada ree uzetome: Ustani, uzmi postelju svoju i idi kui! 7 On ustade i ode kui. 8 A mnotvo naroda kad to vidje, poboja se i uze slaviti Boga, koji je vlast takvu dao ljudima. 9 Kad je Isus odatle otiao dalje, vidje ovjeka po imenu Mateja gdje sjedi na carini. Ree mu: Hajde za mnom! On ustade i ode za njim. 10 Kad je onda u njegovoj kui sjedio za stolom, dooe mnogi carinici i grjenici i posadie se za sto s Isusom i s uenicima njegovim.

677

Evanelje po Mateju
nitko ne dozna! 31 Oni odoe i rairie glas o njemu po svemu onom kraju. 32 Kad su bili otili, donesoe mu ovjeka nijema, koji je bio opsjednut od avla. 33 im je bio istjeran avao, mogao je nijemi govoriti. Pun uzbuenja povika narod: Jo nikada nije se tako to dogodilo u Izraelu l 34 A farizeji rekoe: Pomou poglavice zlih duhova izgoni zle duhove. 35 Isus je prolazio po svim gradovima i selima. Uio je u sinagogama, navjeivao je radosnu vijest o kraljevstvu i lijeio svaku bolest i svaku nemo. 36 A kad je vidio mnotvo naroda, saali mu se; jer su bili kao ovce bez pastira, bijedni i zaputeni. 37 I on ree uenicima svojim: etva je velika, a poslenika je malo. 38 Molite zato gospodara etve, da poalje poslenike u etvu svoju! Matej 10 1 On pozva k sebi svojih dvanaest uenika i dade im vlast da izgone duhove neiste i da lijee svaku bolest i svaku nemo. 2 Imena dvanaest apostola jesu: Na prvom mjestu Simon s pridjevkom Petar i njegov brat Andrija; Jakov, sin Zebedejev, i njegov brat Ivan; 3 Filip i Bartolomej; Toma; Matej, carinik; Jakov, sin Alfejev, i Tadej; 4 Simon Revnitelj i Juda Iskariot, koji postade izdajnik njegov. 5 Ovih dvanaest posla Isus i zapovjedi im: Ne idite k neznabocima i ne ulazite ni u koji grad samarijski! 6 Nego idite k izgubljenim ovcama kue Izraelove! 7 Idite i navjeujte: Blizu je kraljevstvo nebesko. 8 Lijeite bolesne, diite mrtve istite gubave i izgonite avle! Zabadava ste dobili, zabadava dajite! 9 Ne uzimajte sobom u pojasima svojim ni zlata ni srebra ni drugoga novca, 10 Ni putne torbe, ni dvoje haljine, ni obue, ni tapa; jer je poslenik dostojan prehrane svoje. 11 Kad doete u koji grad ili u koje selo, ispitajte, tko je u njemu dostojan! Ostanite ondje, dok ne poete dalje! 12 Kad uete u koju kuu, pozdravite je! 13 Je li kua dostojna toga, doi e na nju va pozdrav mira; nije li dostojna toga, va pozdrav mira vratit e se k vama. 14 A gdje vas ne prime i ne posluaju

11 Farizeji vidjee to i rekoe uenicima njegovim: Zato jede uitelj va s carinicima i grjenicima? 12 Isus je to uo i ree: Ne trebaju zdravi lijenika, nego bolesni. 13 Idite i nauite se to znai: milosre hou, a ne rtvu, jer ja nijesam doao da dozovem pravednike, nego grjenike. 14 Tada dooe k njemu uenici Ivanovi i upitae: Zato postimo mi i farizeji, a uenici tvoji ne poste? 15 Isus im odgovori: Mogu li svatovi tugovati, dok je s njima zarunik? Ali e doi dani, kad e se oteti od njih zarunik. Onda e postiti. 16 Nitko ne mee zakrpe od nova sukna na staru haljinu; inae se razdere zakrpa od haljine, i rupa bude jo vea. 17 Takoer se ne lijeva vino novo u mjehove stare; inae se prodru mjehovi, vino se prolije, mjehovi se pokvare. Nego se lijeva vino novo u mjehove nove. Tada se sauva oboje 18 Dok je tako govorio njima, doe neki poglavar, baci se pred njega niice i ree: Ki je moja upravo sada umrla. Ali doi i metni na nju ruku svoju! Tada e opet ivjeti. 19 Isus ustade i poe za njim s uenicima svojim. 20 Tada ena, koja je ve dvanaest godina bolovala od teenja krvi, pristupi otraga i dotae se skuta haljine njegove. 21 Jer je rekla u sebi: Ako se samo dotaknem haljine njegove, ozdravit u. 22 Isus se obazre, ugleda je i ree: Utjei se, keri, vjera te je tvoja ozdravila. Od toga asa bila je ena zdrava. 23 Kad je onda doao Isus u kuu poglavarevu i ugledao svirae i svijet gdje bui, ree: 24 Odstupite, jer djevojka nije mrtva, ona samo spava. Tada su mu se oni podsmijevali. 25 A on istjera ljude van i ue u sobu. Uhvati djevojku za ruku, i ustade djevojka 26 Glas o tom rairi se po svemu onom kraju. 27 Kad je Isus odatle otiao dalje, ila su za njim dva slijepca. Vikali su: Sine Davidov, smiluj nam se! 28 Jedva je doao kui, pristupie k njemu slijepci. Isus ih upita: Vjerujete li, da mogu to Uiniti? Oni mu odgovorie: Da, Gospodine! 29 Tada se dotae oiju njihovih i ree: Kako vjerujete, tako neka vam bude! 30 Tada se otvorie oi njihove. A Isus im dade strogi naputak: Gledajte, da

Evanelje po Mateju
rijei vaih, ondje ostavite kuu i grad i otresite prah s nogu svojih! 15 Zaista, kaem vam: Zemlji Sodomi i Gomori u dan suda bit e lake negoli gradu takvu! 16 Eto, ja vas aljem kao ovce meu vukove. Budite dakle mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi! 17 uvajte se od ljudi! Oni e vas predavati sudovima i bievat e vas u sinagogama. 18 Jest, zbog mene vodit e vas pred namjesnike i kraljeve, da svjedoanstvo dadnete pred njima i pred neznabocima. 19 A kad vas predadu, ne brinite se, kako ili to ete govoriti! U onaj as dat e vam se, to ete govoriti. 20 Jer nijeste vi, koji govorite, nego Duh Oca vaega govori preko vas. 21 Brat brata, otac sina svojega predavat e na smrt. Djeca e ustajati na roditelje svoje i dovoditi ih u smrt. 22 Zbog imena mojega bit ete omraeni svima. Ali tko ustraje do kraja, spasit e se. 23 Kad vas progone u jednom gradu, bjeite u koji drugi! Zaista, kaem vam: Neete jo biti pri kraju s gradovima Izraelovim, dok ne doe Sin ovjeji 24 Uenik nije nad uiteljem, ni sluga nad gospodarom svojim. 25 Uenik mora biti zadovoljan, ako mu je kao uitelju njegovu, i sluga, ako mu je kao gospodaru njegovu. Kad su domaina grdili kao Beelzebuba, koliko e vie grditi domae njegove! 26 Ne bojte ih se dakle, jer nema nita skriveno, to se ne bi otkrilo, nita tajno, to se ne bi doznalo 27 to vam govorim u tami, to navjeujte na svjetlosti; to vam se ape na uho, to propovijedajte na krovovima! 28 Ne bojte se onih, koji dodue mogu ubiti tijelo, ali due ne mogu ubiti! Nego se bojte onoga, koji moe duu i tijelo pogubiti u paklu! 29 Ne kupuju li se dva vrapca za pet para? A ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vaega. 30 A u vas je dapae izbrojena sva kosa na glavi vaoj. 31 Ne bojte se dakle! Vi ste vie vrijedni, negoli mnogi vrapci. 32 Tkogod prizna mene pred ljudima, toga u i ja priznati pred Ocem svojim na nebesima 33 A tko zataji mene pred ljudima, toga u i ja zatajiti pred Ocem svojim na nebesima. 34 Ne mislite, da sam ja doao da donesem mir na zemlju! Nijesam doao da donesem mir, nego ma.

678

35 Jer sam doao da rastavim sina od oca njegova, ker od matere njezine, snahu od svekrve njezine. 36 Tako neprijatelji ovjeku postaju njegovi vlastiti domai. 37 Tko ljubi oca ili mater vie nego mene, nije mene dostojan! Tko ljubi sina ili ker vie nego mene, nije mene dostojan. 38 Tko ne uzme na se kri svoj i ne poe za mnom, nije mene dostojan! 39 Tko gleda da dobije ivot svoj, izgubit e ga, a tko izgubi ivot svoj zbog mene, dobit e ga. 40 Tko vas prima; mene prima. Tko prima mene, prima onoga, koji me je poslao. 41 Tko prima proroka, jer je prorok, primit e plau proroku. Tko prima pravednika, jer je pravednik, primit e plau pravedniku. 42 Tko jednome od ovih malenih ovdje prui samo au hladne vode da se napije, jer je moj uenik, zaista kaem vam: On nee izgubiti plau svoju. Matej 11 1 Kad je Isus bio svrio ove pouke dvanaestorici uenika svojih, otide odatle dalje, da ui i propovijeda po tamonjim gradovima. 2 Kad je Ivan u tamnici uo o djelovanju Kristovu, posla dvojicu uenika svojih 3 I upita ga: Jesi li ti onaj, koji ima doi, ili drugoga da ekamo? 4 Isus im odgovori: Idite i javite Ivanu, to ujete i vidite: 5 Slijepi vide, hromi hodaju, gubavi se iste, gluhi uju, mrtvi ustaju, siromanima se navjeuje Radosna vijest. 6 Blagoslovljen je onaj, kome ja nisam povod spoticanja! 7 Kad oni odoe, ree Isus mnotvu naroda o Ivanu: to ste izali u pustinju? Da vidite zar trsku, koju ljulja vjetar tamo i vamo? 8 Ili to ste izali? Da vidite zar ovjeka u mekim haljinama? Ne, ljudi, koji nose meke haljine, na kraljevskim su dvorima 9 to ste dakle izili? Da vidite zar proroka? Da, ja vam kaem, vie nego proroka. 10 On je onaj, o kojem stoji pisano:, Eto, ja aljem glasnika svojega pred tobom, da pripravi put tvoj pred tobom., 11 Zaista, kaem vam: Izmeu onih, koji su roeni od ene, nije ustao vei od Ivana Krstitelja. Ipak je najmanji u kraljevstvu nebeskom vei od njega. 12 Od dana Ivana Krstitelja do sada trpi kraljevstvo nebesko silu, i silnici

679

Evanelje po Mateju
kruhove postavljene, kojih on i druina njegova nijesu smjeli jesti, nego samo sveenici? 5 Ili nijeste li itali u zakonu, da sveenici u hramu u subotu rue poinak subotni pa su bez krivnje? 6 A ja vam kaem: Ovdje je vie nego hram 7 Kad biste ipak razumjeli rije: Milosre hou, a ne rtvu, onda ne biste osuivali nedunih. 8 Jer je Sin ovjeji gospodar subote. 9 Odatle otide dalje i doe u sinagogu njihovu. 10 Tu je bio ovjek s rukom suhom. Zapitae ga: Smije li se u subotu lijeiti? Traili su naime kakav uzrok, da bi ga optuili. 11 On im ree: Ako jednome od vas u subotu njegova jedina ovca upadne u jamu, nee li je on prihvatiti i izvaditi? 12 A koliko je ovjek vredniji od ovce? Dakle se smije u subotu dobro initi 13 Tada ree ovjeku: Prui ruku svoju! On je prui, i postade opet zdrava kao druga. 14 A farizeji izaoe i meu se razmislie, kako bi ga mogli unititi. 15 Kada to saznade Isus, ukloni se odatle. Mnogi pooe za njim, i on Ih sve ozdravi. 16 Ali im zabrani, da ga ne razglauju. 17 Tako se je imala ispuniti rije proroka Izaije, koji govori: 18 Eto, to je sluga moj, koga sam izabrao. Ljubimac moj, na kojem se veseli srce moje. Stavit u duh svoj na njega, i on e navjeivati pravdu meu narodima. 19 Nee se prepirati i nee buiti, nitko nee po ulicama uti glasa njegova. 20 Trske stuene nee prelomiti i stijenja to tinja nee ugasiti, dok pravdu ne privede pobjedi. 21 U ime njegovo uzdat e se narodi. 22 Tada mu dovedoe opsjednuta, koji je bio slijep i nijem. On ga iscijeli, tako da je nijemi mogao govoriti i vidjeti! 23 Sav se je narod divio i govorio: Nije li ovo Sin Davidov? 24 A farizeji, koji su to uli, rekoe: Taj izgoni avle samo po Beelzebubu, poglavici zlih duhova. 25 Isus prozre misli njihove i ree im: Svako kraljevstvo, to je u sebi razdijeljeno, raspada se; ni jedan grad, nijedna kua, to je u sebi razdijeljena, ne moe postojati. 26 Ako sotona izgoni sotonu, onda je razdijeljen sam u sebi: kako e tada postojati kraljevstvo njegovo? 27 I ako ja izgonim avle po Beelzebubu, po kojemu ih tada izgone sinovi vai? Oni e vam zato biti suci

gledaju da ga ugrabe. 13 Jer su svi proroci i zakon do Ivana proricali o tom. 14 A on je, ako hoete prihvatiti, Ilija, koji ima doi 15 Tko ima ui, neka uje! 16 S kim da prispodobim ovaj rod? On je kao djeca, to sjede na trgu i dovikuju drugima: 17 , Mi smo vam zasvirali, i vi nijeste igrali; mi smo tualjke zapjevali, i vi nijeste plakali., 18 Ivan je doao: on nije jeo i nije pio; i reklo se je: On je opsjednut od avla. 19 Sin ovjeji doao je, on jede i pije, i kae se: Gle izjelice i pijanice, prijatelja carinicima i grjenicima! Ali mudrost opravdae djela njezina. 20 Tada uze koriti gradove, u kojima su se bila dogodila mnoga udesa njegova, a koji se ipak nijesu bili obratili. 21 Teko tebi, Korozaine! Teko tebi, Betsaido, jer da bi se bila dogodila u Tiru i Sidonu udesa, to su se dogodila u vama, oni bi ve davno bili inili pokajanje u vrei i pepelu. 22 Ali vam kaem: Tiru i Sidonu lake e biti u dan suda negoli vama. 23 I ti, Kafarnaume, zar e se do nebesa podii? U podzemni svijet sii e, jer da bi se bila u Sodomi dogodila udesa, to su se dogodila u tebi, stajala bi jo do dananjega dana. 24 Ali vam kaem: Zemlji Sodomi lake e biti u dan suda negoli tebi. 25 U ono vrijeme progovori Isus i ree: Slavim te, Oe, Gospodine neba i zemlje, to si ovo skrio od mudrih i razumnih, a objavio malenima. 26 Da, Oe, tako je bilo tebi milo. 27 Sve je meni predano od Oca mojega. Nitko ne pozna Sina, nego jedino Otac, i nitko ne pozna Oca, nego jedino Sin i onaj, kojemu to Sin hoe objaviti. 28 Doite k meni svi, koji ste umorni i optereeni, ja u vas okrijepiti. 29 Uzmite jaram moj na sebe i uite se od mene; jer sam ja krotak i ponizan srcem nai ete pokoj duama svojim. 30 Jer je jaram moj blag i breme moje lagano. Matej 12 1 U ono vrijeme iao je Isus u subotu kroz usjeve. Uenici njegovi bili su gladni, trgali su klasje i jeli. 2 Farizeji su to vidjeli i rekli mu: Eto, uenici tvoji ine, to je zabranjeno u subotu. 3 On im ree: Nijeste li itali, to je uinio David, kad je ogladnio, on i druina njegova? 4 Kako je uao u kuu Boju i pojeo

Evanelje po Mateju
vai. 28 Ako li ja izgonim avle Duhom Bojim, onda je stim dolo k vama kraljevstvo Boje. 29 Ili kako moe tko provaliti u kuu jakoga i ugrabiti mu imanje njegovo, ako nije najprije svezao jakoga Istom tada moe oplijeniti kuu njegovu. 30 Tko nije s menom, proti meni je; tko ne skuplja s menom, rasipa. 31 Zato vam kaem: Svaki grijeh i psovka oprostit e se ljudima. Ali psovka na Duha nee se oprostiti. 32 Tko rekne rije na Sina ovjejega, oprostit e mu se. A tko rekne rije na Duha Svetoga, nee mu se oprostiti ni na ovom ni na onom svijetu. 33 Priznate li, da je drvo dobro, onda morate i plod njegov drati dobrim. A priznate li, da je drvo zlo, onda morate i plod njegov drati zlim, jer se po plodu poznaje drvo. 34 Vi zmijino leglo, kako moete dobro govoriti, kad ste zli? Jer ega je srce puno, o tome govore usta. 35 Dobar ovjek iz dobre riznice iznosi dobro, zao ovjek iz zle riznice iznosi zlo. 36 A ja vam kaem: Za svaku praznu rije, koju reknu ljudi, moraju u dan suda dati raun. 37 Jer e po rijeima svojim biti proglaen pravednim, po svojim rijeima bit e osuen. 38 Neki knjievnici i farizeji rekoe mu: Uitelju, htjeli bismo vidjeti od tebe koji udesni znak! 39 On im ree: Zao i preljubotvoran rod trai znak. Ali mu se nee dati drugi znak osim znaka proroka Jone. 40 Kao to je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noi, tako e biti i Sin ovjeji u krilu zemlje tri dana i tri noi. 41 Ljudi iz Ninive pojavit e se s tim rodom pred sudom i osudit e ga, jer se oni obratie na propovijed Joninu. A ovdje je vie nego Jona! 42 Kraljica juga pojavit e se s tim rodom pred sudom i osudit e ga, jer ona doe s krajeva svijeta, da uje mudrost Salomonovu. A ovdje je vie nego Salomon! 43 Kada neisti duh izae iz ovjeka, luta kroz pustoi i trai kakvo mjesto pokoja, ali ga ne nalazi. 44 Onda pomisli: Vratit u se u kuu svoju, iz koje sam izaao. I on doe, nae je praznu, lijepo pometenu i ukraenu. 45 Tada otide i dovede jo sedam drugih duhova, koji su gori od njega. Oni uu i nastane se u njoj. I potonje ovjeku onome bude gore od prvoga.

680

Isto e tako biti i ovome rodu zlome. 46 Dok je on jo govorio narodu, stajali su vani majka njegova i braa njegova i htjeli su da govore s njime. 47 Netko mu ree: Majka tvoja i braa tvoja stoje vani i hoe da govore s tobom. 48 A on ree onome, koji mu je to javio: Tko je moja majka, i tko su braa moja? 49 Tada prui ruku na uenike svoje i ree: Evo majka moja i braa moja! Jer tko ini volju Oca mojega na nebesima, taj mi je brat, sestra i majka. Matej 13 1 U onaj dan izae Isus iz kue i sjede kraj mora. 2 Mnogi se je narod skupio oko njega. Zato je uao u laicu i sjeo u njoj, a narod je sav stajao na obali. 3 On im je govorio mnogo u prispodobama i rekao: Izae sija da sije. 4 I kad je sijao, nekoje zrno pade na put, i dooe ptice i pozobae ga. 5 Drugo pade na kamenito tlo, gdje nije imalo mnogo zemlje. Ono brzo izniknu, jer nije lealo duboko u zemlji. 6 Ali kad obasja sunce, uvenu, i jer nije imalo korijena usahnu. 7 Opet drugo pade meu trnje. Uzraste zajedno trnje i ugui ga. 8 Drugo pade na zemlju dobru, i donosilo je rod stostruk, ezdesetostruk, tridesetostruk. 9 Tko ima ui, neka uje! 10 Tada pristupie uenici njegovi i upitae ga: Zato im govori u prispodobama? 11 On odgovori: Vama je dano, da razumijete tajne kraljevstva nebeskoga a onima nije dano. 12 Jer tko ima, jo e mu se dati i imat e izobilja; a tko nema, i njemu e se jo oduzeti, to ima. 13 Zato im govorim u prispodobama, jer otvorenim oima ne vide i otvorenim uima ne uju i ne razumiju. 14 Tako se ispunja na njima proroanstvo Izaije, koje glasi: Sluat ete, a neete ipak razumjeti, vidjet ete, a neete ipak vidjeti. 15 Otvrdnulo je srce naroda ovoga. Ui su njegove gluhe, oi su njegove zatvorene. Oima nee da vidi, uima nee da uje, srcem nee da razumije, niti da se obrati, da ga iscijelim., 16 A blagoslovljene su oi vae, to vide, i uima vaim, to uju! 17 Jer zaista kaem vam: Mnogi proroci i pravednici eljeli su vidjeti, to vi vidite, i ne vidjee, i uti, to vi

681

Evanelje po Mateju
36 Tada on otpusti mnotvo naroda i otide kui. Onda pristupie k njemu uenici njegovi i rekoe: Objasni nam prispodobu o kukolju na njivi! 37 On ree: Koji sije dobro sjeme, jest Sin ovjeji. 38 Njiva je svijet. Dobro sjeme jesu djeca kraljevstva; kukolj su djeca zloga. 39 Neprijatelj, koji ga je posijao, jest avao. etva je svretak svijeta. eteoci su aneli. 40 Kao to se dakle kukolj skuplja i u ognju spaljuje, tako e biti i na svretku svijeta. 41 Sin ovjeji izaslat e anele svoje, i oni e skupiti sve zavoditelje i zlotvore iz kraljevstva njegova 42 I baciti ih u pe ognjenu. Ondje e biti jauk i krgut zuba. 43 Tada e pravednici sjati kao sunce u kraljevstvu Oca svojega. Tko ima ui, neka uje! 44 Kraljevstvo je nebesko kao blago, to lei skriveno u polju. ovjek nae blago i skrio ga. Tada otide pun radosti za to i prodade sve imanje svoje i kupi polje. 45 Nadalje je kraljevstvo nebesko kao trgovac, koji je traio plemenite bisere. 46 Kad nae jedan dragocjen biser, otide, prodade sve imanje svoje i kupi ga. 47 Jo je kraljevstvo nebesko kao mrea, to se baci u more i zahvati od svake ruke ribe. 48 Kad se napuni, izvukoe je na obalu, sjedoe i skupie dobre u posude, a zle bacie. 49 Tako e biti i na svretku svijeta. Aneli e izai i odijelit e zle od pravednih 50 I bacit e ih u pe ognjenu. Ondje e biti jauk i krgut zuba. 51 Razumjeste li sve ovo? Odgovorie mu: Da, Gospodine! 52 Tada on nastavi: Zato je svaki uitelj, koji je vjet u nauci kraljevstva nebeskoga, kao domain, koji iznosi iz blaga svojega novo i staro. 53 Iza kako je Isus bio svrio prispodobe ove, otide odanle. 54 Doe u svoj zaviaj, i uio je u sinagogi njihovoj Puni udivljenja pitali su: Odakle ovome ta mudrost i mo udesna? 55 Nije li ovo sin tesarov? Ne zove li se majka njegova Marija, i braa njegova Jakov, Josip, Simon i Juda? 56 Sestre njegove nijesu li sve kod nas? Odakle dakle njemu sve to? 57 Tako su se sablanjavali o njega Tada im Isus ree: Prorok ne vrijedi nigdje manje nego u svojemu zaviaju

ujete, i ne ue. 18 Vi dakle shvatite prispodobu o sijau! 19 Svakome, koji slua rije o kraljevstvu, a ne razumije, dolazi zlobni i grabi, to je bilo posijano u srce njegovo. Njemu je sjeme posijano na put. 20 to je bilo posijano na kamenito tlo, to je onaj, koji slua rije i prima je odmah s radou. 21 Ali ne uhvati korijena, nego je nestalan. Kad zbog rijei navali nevolja ili progonstvo, odmah zaluta. 22 to je bilo posijano meu trnje, to je onaj, koji slua rije. Ali brige svjetske i bogatstvo varavo zague rije, tako te ostane bez roda. 23 to je bilo posijano na zemlju dobru, to je onaj, koji slua rije i razumije, te donosi rod: stostruk, ezdesetostruk i tridesetostruk. 24 Drugu prispodobu iznese im: Kraljevstvo je nebesko kao ovjek, koji posija dobro sjeme na njivi svojoj. 25 Dok je sve spavao, doe neprijatelj njegov, posija kukolj po penici i otide. 26 Kad onda uzraste usjev i uhvati se rod, pokaza se i kukolj. 27 Tada dooe sluge domainove i rekoe mu: Gospodaru, nijesi li ti dobro sjeme posijao na njivu svoju? Odakle joj dakle kukolj? 28 On im odgovori: Neprijatelj to uini. Tada sluge upitae: Moramo li otii i skupiti ga? 29 On odgovori: Ne! Inae biste morali skupljajui kukolj poupati zajedno s njim i penicu. 30 Ostavite samo da zajedno oboje raste do etve. U vrijeme etve rei u tada eteocima: Skupite najprije kukolj i sveite ga u snoplje da se spali. A penicu nosite u itnicu moju. 31 Drugu im jo prispodobu iznese: Kraljevstvo je nebesko kao zrno goruino, to ga uze ovjek i posija na njivu svoju. 32 Ono je istina manje od svih drugih sjemena. Ali kad izraste, vee je od drugoga povra. Ono bude drvo, tako da ptice nebeske dolaze i stanuju na njegovim granama. 33 Jo im iznese daljnu prispodobu: Kraljevstvo je nebesko kao kvasac, to ga uze ena i pomijea u tri mjere brana dok sve ne ukisa. 34 Sve je ovo govorio Isus u prispodobama mnotvu naroda, i bez prispodoba nije im govorio. 35 Tako se je imala ispuniti rije proroka: Otvorit u usta svoja u prispodobama, objavit u, to je bilo skriveno od postanja svijeta.

Evanelje po Mateju

682

i u domu svojemu. uu u laicu i da naprijed idu na 58 Zbog nevjerstva njihova uinio je drugu obalu, dok on otpusti narod. ondje samo malo udesa. 23 Kad je bio otpustio narod, popne se na goru sam, da se moli. Ve je bila Matej 14 nastala veer, a on je jo bio ondje sam. 1 U ono vrijeme zau etverovlasnik 24 Laica je ve bila nasred mora i bila Herod glas o Isusu. je od valova bacana tamo i vamo; jer je 2 On ree dvoranima svojim: To je Ivan bio protivan vjetar. Krstitelj. On je uskrsnuo od mrtvih; 25 U etvrtu strau noi doe on k zato djeluju udesne sile u njemu. njima idui po moru. 3 Herod je bio naime dao Ivana 26 Kad ga tako uenici vidjee, gdje ide uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti po moru, povikae uplaeni: Sablast! zbog Herodijade, ene svojega brata i vapili su od straha. Filipa. 27 A Isus im progovori odmah: Utjeite 4 Jer ga je Ivan bio prekorio: Nije ti se! Ja sam. Ne bojte se! doputeno da nju ima. 28 Petar mu odgovori: Gospodine, ako 5 Rado bi ga bio dao ubiti; ali se je bojao si ti, reci mi, da doem k tebi po vodi. naroda, jer su ga drali za proroka. 29 On ree: Doi! Petar izae iz laice 6 Na dan roenja Herodova igrala je ki i iao je po vodi, da doe k Isusu. Herodijadina meu Gostima. To se je 30 A kad je vidio jaki vjetar, uplai se, dopalo Herodu tako, pone se topiti i povika: Gospodine, 7 Da joj je zakletvom obeao dati spasi me! togod zaite. 31 Odmah prui Isus ruku svoju, 8 Ona potaknuta od matere svoje ree: uhvati ga i ree mu: Malovjerni, zato Daj mi ovdje na zdjeli glavu Ivana si posumnjao? Krstitelja! 32 Tada uoe u laicu, i presta vjetar. 9 To zabrinu kralja. Ali zbog zakletve i 33 Koji su bili u laici, bacie se pred zbog gostiju zapovjedi da joj se dadne. njega niice i rekoe: Ti si zaista Sin 10 I tako dade odsjei glavu Ivanu u Boji! tamnici. 34 Tada prijeoe i dooe u pokrajinu 11 Donesoe glavu njegovu na zdjeli i Genezareta. dadoe je djevojci; ona je odnese 35 im ga stanovnici onoga kraja materi svojoj. prepoznae, poslae glasnike Po svoj 12 Tada uzee uenici njegovi mrtvo onoj okolini i dadoe donijeti k njemu tijelo i pokopae ga. Potom odoe i sve bolesnike. javie to Isusu. 36 Ovi ga zamolie, da se samo smiju 13 Na ovu vijest otide Isus odanle u dotaknuti skuta njegove haljine. I svi, laici na samotno mjesto, da bude koji se dotakoe, ozdravie. sam. Ali to saznade mnotvo naroda i poe za njim pjeke iz gradova. Matej 15 14 Kad on izae na kopno i vidje veliko 1 Tada pristupie k Isusu farizeji i mnotvo, smilova im se i iscijeli knjievnici iz Jerusalema i zapitae: bolesnike njihove. 2 Zato uenici tvoji prestupaju 15 Predvee pristupie k njemu uenici predaju starih? Oni ne peru ruku njegovi i rekoe: Mjesto je pusto, a svojih prije objeda. doba je ve poodmaklo. Otpusti narod, 3 On im ree: Zato vi sami prestupate neka ide u sela da kupi sebi hrane! zapovijed Boju zbog predaje svoje! 16 Isus im ree: Ne treba da idu, 4 Bog je zapovjedio: Potuj oca i majku! Podajte im vi da jedu! i: Tko pogrdi oca ili majku, neka smru 17 Oni mu odgovorie: Imamo ovdje umre! samo pet kruhova i dvije ribe. 5 A vi kaete: Tko rekne ocu ili majki: 18 On ree: Donesite mi ih ovamo! im bih ti ja imao pomoi, posvetni je 19 I dade da narod posjeda po travi; dar, tada uze pet kruhova i dvije ribe, 6 Taj ne treba vie tovati oca ili majke. pogleda na nebo i blagoslovi ih. Nato Tako dokinuste zapovijed Boju zbog prelomi kruhove i dade ih uenicima predaje svoje. svojim, a uenici ih dadoe narodu. 7 Licemjeri! Dobro je o vama 20 Svi su jeli i nasitili se, dapae su digli prorokovao Izaija: od preostalih komada jo dvanaest 8 Narod ovaj tuje me samo usnama, punih koarica. ali srce je njegovo daleko od mene 21 A broj svih, koji su bili jeli, iznosio je 9 Uzalud me potuje, nauka je njegova oko pet tisua mueva, bez ena i samo ustanova ljudska. djece. 10 Tada dozva narod i ree im: Sluajte 22 Odmah on natjera uenike svoje da i razumijte:

683

Evanelje po Mateju
33 Uenici mu odgovorie: Odakle da dobijemo u pustinji toliki kruh, da se nasiti tako veliko mnotvo? 34 Isus ih upita: Koliko kruhova imate? Oni odgovorie: Sedam i nekoliko ribica. 35 Tada zapovjedi da narod posjeda po zemlji 36 Onda uze onih sedam kruhova i ribe, dade hvalu, prelomi ih i dade ih uenicima svojim, a uenici ih dadoe narodu 37 Svi su jeli i nasitili se, dapae od preostalih komada podigoe jo sedam koarica punih. 38 Bilo je etiri tisue mueva, koji su jeli, osim ena i djece. 39 Tada otpusti narod, ue u laicu i ode u magadanski kraj. Matej 16 1 Farizeji i saduceji pristupie k njemu, da a kuaju. Zatraie od njega, da im pokae znak s neba. 2 A on im ree: Uvee govorite: Bit e lijepo vrijeme; jer je nebo crveno. 3 Ujutro: Danas e biti kiovito vrijeme; jer je nebo crveno i mutno. Lice nebesko znate protumaiti, a znake vremena ne razumijete? 4 Rod zao i preljubotvoran trai znak. Ali nee mu se dati drugi znak osim znaka Jone. Stim ih ostavi i otide. 5 Uenici dooe na drugu obalu, a bili su zaboravili uzeti sobom kruha. 6 Tada im ree Isus: Pazite i uvajte se kvasca farizejskog i saducejskog! 7 Oni su razmiljali u sebi i rekoe: Nijesmo uzeli sobom kruh. 8 Isus opazi to i ree: Malovjerni, to razmiljate u sebi o tom, to nemate uza se kruha? 9 Zar jo jednako ne shvaate? Zar vie ne mislite na pet kruhova za pet tisua, i koliko koarica nakupiste? 10 Ni na sedam kruhova za etiri tisue, i koliko koarica nakupiste? 11 Zato ne shvaate, da vam ne rekoh za kruh? uvajte se kvasca farizejskog i saducejskog! 12 Tada shvatie, da nije bio mislio, da se uvaju kvasca krunoga, nego nauke farizejske i saducejske. 13 Kad doe Isus u okolinu Cezareje Filipove, upita uenike svoje: Za koga dre ljudi Sina ovjejega? 14 Oni odgovorie: Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, opet drugi za Jeremiju ili za kojega od proroka. 15 On ih upita: A vi, za koga me vi drite? 16 Simon Petar odgovori: Ti si Krist, Sin Boga ivoga. 17 Tada mu ree Isus: Blagoslovljen si

11 to ulazi u usta, ne ini ovjeka neistim, nego to izlazi iz usta, to ini ovjeka neistim. 12 Tada pristupie uenici njegovi i rekoe mu: Zna li, da se farizeji uvrijedie, kad ue taj govor? 13 On odgovori: Svaki nasad, to ga nije zasadio Otac moj nebeski, iskorijenit e se. 14 Ostavite ih! Oni su slijepi voe slijepcima. A kad slijepac vodi slijepca, oba padnu u jamu. 15 Tada mu ree Petar: Objasni nam prispodobu ovu! 16 On ree: Jeste li i vi jo nerazumni? 17 Zar ne uviate, da sve, to ulazi u usta, ide u eludac i tada se izbacuje? 18 A to dolazi iz usta, izlazi iz srca, i to ini ovjeka neistim. 19 Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstvo, preljuba, bludnost, kraa, lano svjedoanstvo, hula na Boga. 20 To ini ovjeka neistim; a i neopranim rukama jesti, to ne ini ovjeka neistim. 21 Odatle otide Isus dalje i povue se u kraj Tira i Sidona. 22 Tada doe ena Kananejka iz onoga kraja i povika: Smiluj mi se, Gospodine, sine Davidov! Moju ker vrlo mui avao. 23 On je ne udostoji nijednom rijei. Tada pristupie uenici njegovi i zamolie ga: Otpusti je, jer vie za nama! 24 On ree: Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama kue Izraelove. 25 Uto doe ona, pade pred njega niice i zamoli: Gospodine, pomozi mi! 26 On ree: Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psiima. 27 Sigurno, Gospodine, odgovori ona, ali psii dobiju ipak od mrvica, to padnu sa stola njihovih gospodara. 28 Tada joj ree Isus: O eno, velika je vjera tvoja, neka ti bude kako eli! Od toga asa bila je zdrava ki njezina. 29 Odatle otide Isus dalje i doe na Galilejsko more. Popne se na goru i sjede ondje. 30 Tada se skupi oko njega veliko mnotvo naroda. Oni donesoe sobom hrome, kljaste, slijepe, nijeme i druge mnoge i poloie ih k nogama njegovim. I on ih iscijeli. 31 Kad vidje narod, kako nijemi govore, kljasti ozdravljaju, hromi hodaju i slijepi gledaju, divio se je i slavio je Boga Izraelova. 32 Tada Isus dozva uenike svoje k sebi i ree: ao mi je naroda. Ve tri dana stoje kod mene i nemaju to jesti. Gladne neu da ih otpustim. Inae bi mogli klonuti na putu.

Evanelje po Mateju
ti, Simone, sine Jonin, jer tijelo i krv nijesu to tebi objavili, nego Otac moj, koji je na nebesima. 18 I ja tebi kaem: Ti si Petar. Na toj hridini sagradit u Crkvu svoju, i vrata paklena nee je nadvladati. 19 Tebi u dati kljueve kraljevstva nebeskoga. togod svee na zemlji, bit e svezano i na nebesima, i togod razrijei na zemlji, bit e razrijeeno i na nebesima. 20 Tada naloi uenicima, da nikomu ne govore, da je on Krist. 21 Otada pone Isus objanjavati uenicima svojim, da mora ii u Jerusalem, da e mnogo trpjeti od starjeina, glavara sveenikih i knjievnika i da e ubijen biti, ali trei dan da e uskrsnuti. 22 Petar ga uze nasamo, pone ga nagovarati i ree: Boe sauvaj, Gospodine! Daleko neka bude to od tebe! 23 A on se okrenu i ree Petru: Idi od mene, sotono! Ti si mi na smetnju. Ne dri s Bogom, nego s ljudima. 24 Tada ree Isus uenicima svojim: Tko hoe da ide za mnom, neka se odree sebe, uzme na se kri svoj i tako ide za mnom! 25 Jer tko hoe ivot svoj da sauva, izgubit e ga; a tko izgubi ivot svoj zbog mene, nai e ga. 26 Jer to koristi ovjeku, ako dobije sav svijet, a pritom izgubi duu svoju? to moe dati ovjek kao otkup za duu svoju? 27 Jer e doi Sin ovjeji s anelima svojim u slavi Oca svojega i tada e vratiti svakome po djelima njegovim. 28 Zaista, kaem vam: Od onih, to stoje ovdje, nee neki okusiti smrti, dok ne vide Sina ovjejega, gdje dolazi u kraljevstvu svojemu. Matej 17 1 Poslije est dana uze Isus sobom Petra i Jakova i njegova brata Ivana i izvede ih nasamo na goru visoku. 2 Tada se preobrazi pred njima Lice se njegovo zasja kao sunce, a haljine se njegove zasvijetlie kao svjetlo. 3 Ukazae im se Mojsije i Ilija u razgovoru s njime. 4 Tada progovori Petar i ree Isusu: Gospodine, dobro je, da smo ovdje! Ako hoe, nainit u ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu. 5 Dok je on jo govorio, zasjeni ih sjajan oblak, i zau se glas iz oblaka: Ovo je sin moj ljubljeni, koji mi je po volji. Njega sluajte! 6 Kad to ue uenici, padoe vrlo uplaeni niice na svoje lice.

684

7 Isus pristupi, dotae ih se i ree: Ustanite, ne bojte se! 8 Oni podigoe oi svoje, ali ne vidjee vie nikoga do Isusa sama. 9 Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: Nikomu ne govorite to o vienju ovom, dok Sin ovjeji ne uskrsne od mrtvih! 10 Tada ga zapitae uenici: Zato kau knjievnici, da Ilija najprije mora doi? 11 On odgovori: Svakako e doi Ilija i sve e obnoviti. 12 Ali vam kaem: Ilija je ve doao. A oni ga ne spoznae, nego uinie s njim, to htjedoe. Tako e i Sin ovjeji imati od njih trpjeti 13 Tada razumjee uenici, da je on mislio Ivana Krstitelja. 14 Kad dooe k narodu, pristupi k njemu ovjek, baci se pred njega niice na koljena i zamoli: 15 Gospodine, smiluj se sinu mojemu! On je mjesenjak i mora strano trpjeti. esto pada u oganj i esto u vodu. 16 Donesoh ga uenicima tvojim, ali ga oni ne mogoe iscijeliti. 17 Isus ree: O nevjerni i naopaki rode! Dokle u jo ostati kod vas? Dokle u vas jo podnositi! Donesite ga ovamo k meni! 18 Isus zapovjedi zlome duhu, i on izae iz njega, tako da je ozdravio od toga asa. 19 Tada pristupie uenici k Isusu i upitae ga nasamo: Zato ga mi ne mogosmo istjerati? 20 On im odgovori: Jer imate tako malo vjere, jer zaista, kaem vam: Ako imate vjere kao zrno goruino, moete rei gori ovoj: Prijei odavde tamo, i prijei e tamo. Nita vam nee biti nemogue. 21 A ova se vrsta izgoni samo molitvom i postom. 22 Dok su hodili naokolo po Galileji, ree im Isus: Sin ovjeji predat e se u ruke ljudima. 23 Ubit e ga; ali e on trei dan uskrsnuti. Tada se oni vrlo oalostie. 24 Kad dooe u Kafarnaum, pristupie k Petru pobirai hramskoga poreza i zapitae: Zar va uitelj ne plaa hramskoga poreza? 25 On odgovori: Da. Kad onda ue u kuu, pretee ga Isus pitanjem: to misli, Simone, od koga podiu kraljevi zemaljski dae ili porez? Od svojih sinova ili od podanika? 26 On odgovori: Od podanika Tada mu ree Isus: Dakle su sinovi slobodni. 27 Ali da ih ne uvrijedimo, idi na more,

685

Evanelje po Mateju

baci udicu i uzmi prvu ribu, koju togod razrijeite na zemlji, bit e uhvati! Otvori joj usta i nai e razrijeeno i na nebu. novac. Uzmi ga i podaj im za me i za se! 19 Nadalje vam kaem: Ako dvojica od vas na zemlji jednoduno zamole to Matej 18 mu drago, dat e im Otac moj nebeski. 1 U onaj as pristupie uenici k Isusu 20 Jer gdje su dvojica ili trojica i zapitae: Tko je doista najvei u skupljena u ime moje, ondje sam ja kraljevstvu nebeskom? meu njima 2 Tada on dozva dijete, postavi ga 21 Tada pristupi k njemu Petar i zapita: meu njih Gospodine, ako brat moj pogrijei 3 I ree Zaista, kaem vam: Ako se ne proti meni, koliko puta da mu obratite i ne budete kao djeca, neete oprostim? Do sedam puta? ui u kraljevstvo nebesko. 22 Isus mu odgovori: Velim ti, ne do 4 Tko se dakle dri malenim kao dijete sedam puta, nego do sedamdeset put ovo, taj je najvei u kraljevstvu sedam puta. nebeskom. 23 Zato je kraljevstvo nebesko kao 5 Tko primi takvo dijete u ime moje, taj kralj, koji htjede da se obrauna sa primi mene. svojim slugama. 6 Tko zavede jednoga od ovih malenih, 24 Kad se pone uraunati, dovedoe koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo, mu jednoga, koji mu je bio duan deset da mu se o vrat objesi mlinski kamen tisua talenata. i da potone u dubinu morsku. 25 A jer nije mogao platiti zapovjedi 7 Teko svijetu zbog onoga to navodi gospodar, da ga prodadu sa enom i svijet na grijeh! Mora dodue tako djetetom i svim imanjem njegovim i neto doi; ali teko onomu ovjeku, stim da se dug izravna. po kome to dolazi! 26 Tada mu se sluga baci pred noge i 8 Ako te ruka tvoja ili noga tvoja navodi zamoli: Gospodaru ima strpljenja s na grijeh, odsijeci je i baci je od sebe! menom sve u ti platiti! Bolje ti je ui u ivot hromu ili kljastu, 27 Gospodar se smilova slugi pusti ga negoli s dvije ruke i dvije noge da i dug mu oprosti. bude baen u oganj vjeni. 28 A kad izae sluga nae jednoga od 9 I ako te oko tvoje sablanjava, izvadi svojih drugova, koji mu je bio duan ga i baci ga od sebe! Bolje ti je s jednim to denara. Njega uhvati i uze ga daviti okom ui u ivot, negoli s dva oka da govorei: Plati, to si duan! bude baen u oganj pakleni. 29 Tada pade pred njega drug njegov i 10 Gledajte, da ne prezrete nijednoga zamoli: Imaj strpljenja s menom, od ovih malenih, jer vam kaem: platit u ti! Aneli njihovi na nebesima gledaju 30 Ali on ne htjede, nego ode i dade ga uvijek lice Oca mojega, koji je na baciti u tamnicu, dok ne plati svojega nebesima. duga. 11 Jer je Sin ovjeji doao da spasi, to 31 Kad vidjee drugovi njegovi, to se je bilo izgubljeno. dogodi, vrlo se oalostie. Oni odoe i 12 to vam se ini? Ako ima jedan to javie gospodaru svojemu sav sluaj. ovaca, i jedna od njih zaluta, ne ostavi 32 Tada ga dozva k sebi gospodar li on devedeset i e vet u gori i ne ide li njegov i ree mu: Zli slugo! Sav sam da trai onu, to je zalutala? dug oprostio tebi, jer si me molio. 13 I ako mu poe za rukom da je nae, 33 Nijesi li se i ti morao smilovati drugu zaista, kaem vam: On se ovoj vie svojemu, kako sam se ja smilovao raduje, negoli onima devedeset i devet, tebi? to nijesu zalutale. 34 Pun gnjeva predade ga gospodar 14 Tako nee ni Otac va na nebesima, njegov muiteljima dok ne plati sav da se izgubi jedan od ovih malenih. dug. 15 Ako je brat tvoj pogrijeio proti tebi, 35 Tako e i Otac moj nebeski idi i potegni ga na odgovor u etiri oka! postupati s vama, ako svaki od vas ne Ako te poslua, dobio si brata svojega. oprosti od srca bratu svojemu. 16 Ako te ne poslua, uzmi sobom jo jednoga ili druga dva, da se sve Matej 19 ustanovi izjavom dvojice ili trojice 1 Kad je Isus bio svrio ove govore, die svjedoka. se iz Galileje i poe u podruje Judeje, 17 Ako ni njih ne poslua, kai crkvi! s onu stranu Jordana. Ako li ne poslua ni crkve, neka ti bude 2 Veliko mnotvo naroda polo je za kao neznaboac i carinik! njim, i on ih je iscjeljivao ondje. 18 Zaista, kaem vam: togod sveete 3 Tada pristupie k njemu farizeji, da na zemlji, bit e svezano na nebu, i ga kuaju. Oni zapitae: Je li

Evanelje po Mateju
doputeno ovjeku pustiti enu svoju iz kojeg mu drago razloga? 4 On im odgovori: Nijeste li itali, da je Stvoritelj u poetku stvorio ovjeka kao mua i enu i rekao: 5 Zato e mu ostaviti oca i majku i prionuti za enu svoju i dvoje e biti jedno tijelo? 6 Oni dakle nijesu vie dvoje nego jedno tijelo. I to je Bog svezao, ne smije ovjek rastavljati. 7 Oni mu odgovorie A zato je Mojsije zapovjedio, da se dadne eni knjiga raspusna, i da se tada pusti? 8 On im ree: Mojsije je dopustio vama samo zbog tvrdoe srca vaega da putate svoje ene; iz poetka nije bilo tako. 9 Ali vam ja kaem: Tko pusti svoju enu - osim zbog preljube - i oeni se drugom, ini preljubu. I tko uzme putenicu, ini preljubu. 10 Tada mu rekoe uenici: Ako je to tako izmeu mua i ene, onda nije probitano eniti se 11 On im ree: Ne shvaaju to svi, nego samo oni, kojima je dano. 12 Ima ljudi, koji su od krila majina nesposobni za enidbu; ima takvih, koji su od ljudi uinjeni nesposobnima; i ima takvih, koji sebe same ine nesposobnima za enidbu, zbog kraljevstva nebeskoga. Tko moe shvatiti, neka shvati! 13 Tada mu donesoe djecu, da metne ruke na njih i da se pomoli. Ali su uenici odbijali ljude. 14 A Isus ree: Pustite djecu, neka dou k meni, i ne branite im; jer je takvih kraljevstvo nebesko. 15 Tada metnu na njih ruke i otide dalje. 16 I gle, tada pristupi jedan k njemu i zapita: Uitelju, to dobra moram initi, da postignem ivot vjeni? 17 On mu odgovori: to me pita za dobro? Samo je jedan dobar. A ako hoe ui u ivot, dri zapovijedi! 18 Upita ga: Koje? Isus odgovori: Ne ubijaj! Ne ini preljube! Ne kradi! Ne svjedoi lano! 19 Potuj oca i majku, i ljubi blinjega svojega kao samog sebe! 20 Mladi mu odgovori: Sve san to drao. to mi jo fali? 21 Isus mu odgovori: Ako hoe biti savren, idi prodaj to ima, i daj utrak siromanima, i imat e blago na nebu. Onda doi i idi za mnom! 22 Na ove rijei otide mladi alostan; jer je posjedovao mnoga dobra. 23 Tada ree Isus uenicima svojim: Zaista, kaem vam: Bogata e teko ui u kraljevstvo nebesko.

686

24 Jo vam jedanput kaem: Lake ide deva kroz iglene ui, negoli bogata u kraljevstvo Boje. 25 Kad to ue uenici, posve se smetoe i upitae: Tko se onda moe spasiti? 26 A Isus ih pogleda i ree Im: Ljudima je to nemogue, a Bogu je sve mogue. 27 Tada progovori Petar i ree mu: Mi smo sve ostavili i poli smo za tobom. to e nam za to dopasti? 28 Isus im ree: Zaista, kaem vam: Vi, koji pooste za mnom, kod obnove svijeta kad Sin ovjeji sjedne na prijestolje slave svoje, isto ete tako sjesti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. 29 Jest, svaki, koji ostavi kuu, brata, sestru, oca, majku, dijete i polje zbog imena mojega, primit e stostruko za to i batinit e ivot vjeni. 30 Mnogi, koji su prvi, bit e posljednji, i mnogi, koji su posljednji, bit e prvi. Matej 20 1 Kraljevstvo je nebesko kao domain, koji rano ujutro izae, da naima poslenike za svoj vinograd. 2 On se pogodi s poslenicima po denar na dan i posla ih u svoj vinograd. 3 Oko tree ure izae on opet. Tada vidje druge gdje stoje na trgu besposleni, 4 I ree im: Idite i vi u moj vinograd; to bude pravo, dat u vam. 5 Oni odoe. Oko este i devete ure izae on opet i uini isto tako. 6 Kad je izaao oko jedanaeste ure, nae opet druge gdje stoje. On ih upita: to stojite ovdje cijeli dan besposleni? 7 Oni mu odgovorie: Nitko nas ne najmi. On im odgovori: Idite i v u moj vinograd! 8 Uvee ree gospodar vinograda upravitelju svojemu: Dozovi poslenike i isplati im plau, od posljednjih do prvih! 9 Tada dooe oni od jedanaeste ure, i svaki primi po denar. 10 A kad dooe prvi, pomislie, da e vie primiti. Ali i od njih svaki primi po denar. 11 Kad ga primie, uzee mrmljati na domaina 12 I rekoe: Ovi posljednji radili su samo jednu jedinu uru, i ti si ih izjednaio s nama, koji smo podnosili teret i egu dana 13 Prijatelju, odgovori on jednome od njih, ja tebi ne inim krivo. Nijesi li se pogodio s menom po denar? 14 Uzmi, to je tvoje, i idi! A ja hou i ovome posljednjemu dati kao tebi. 15 Ili zar ja ne smijem initi svojim

687

Evanelje po Mateju

vlasnitvom to hou? Zar je oko tvoje zavidno, to sam ja dobar? 16 Tako e biti posljednji prvi i prvi posljednji. 17 Isusa poe gore u Jerusalem. Tada uze nasamo dvanaestoricu i ree im putem: 18 Idemo gore u Jerusalem Ondje e biti Sin ovjeji predan glavarima sveenikim i knjievnicima. Oni e ga osuditi na smrt 19 I onda predati neznabocima, da bude naruen, bievan i razapet. Ali e on trei dan uskrsnuti. 20 Tada doe k njemu majka sinova Zebedejevih sa svojim sinovima i pade pred njega niice, da mu prinese jednu molbu. 21 On je upita: to hoe? Ona mu odgovori: Daj da moja dva sina u kraljevstvu tvojemu sjede jedan s desne tvoje, a drugi s lijeve tvoje! 22 Isus ree: Ne znate, to molite. Moete li piti au, koju u ja piti? Odgovorie mu: Moemo. 23 Tada im ree: au ete moju dodue piti; ali mjesto s moje desne ili lijeve ne mogu ja dati; ono pripada onima, kojima je pripravio Otac moj. 24 Kad ue ostalih deset, rasrdie se na dva brata. 25 Isus ih zato dozva k sebi i ree: Znate, da vladaoci ispovijedaju nad svojim narodima, i velikai uine, da osjete njihovu mo. 26 Meu vama neka ne bude tako! Nego tko meu vama hoe da bude velik, taj neka bude va sluga, 27 i tko meu vama hoe da bude prvi, taj neka bude va sluga! 28 Tako ni Sin ovjeji nije doao, da mu slue, nego da slui i da ivot svoj dadne u otkup za mnoge. 29 Kad su oni izlazili iz Jerihona, ilo je za njim veliko mnotvo naroda. 30 Kraj puta su sjedila dva slijepca. Kad oni ue, da Isus prolazi, stadoe vikati: Gospodine, ti sine Davidov, smiluj nam se! 31 Narod ih ukori, neka ute. Ali su oni vikali samo jo vema: Gospodine, sine Davidov, smiluj nam se! 32 Tada se ustavi Isus, dozva ih i upita: to hoete od mene? 33 Oni odgovorie: Gospodine, htjeli bismo, da se otvore oi nae. 34 Pun saaljenja dotae se Isus oiju njihovih. Odmah progledae i pooe, za njim.

2 I naloi im: Idite u selo, to je pred vama! Odmah ete nai magaricu privezanu i magare s njom. Odveite je i dovedite je k meni! 3 Ako vam tko rekne to, kaite: Gospodin ih treba. Odmah e ih pustiti. 4 Stim se imala ispuniti rije proroka: 5 Kaite keri sionskoj: kralj tvoj dolazi k tebi pun krotkosti. Sjedi na magarcu, na magaretu, mladetu magariinu. 6 Uenici odoe i uinie, kako im je bio zapovjedio Isus 7 Dovedoe magaricu i magare, metnue na njih haljine svoje, i on sjede na njih. 8 Veoma mnogi iz naroda prostrijee haljine svoje po putu, drugi su rezali granje od drvea i prostirali po putu. 9 Mnotvo naroda, to je ilo pred njim i za njim, vikalo je iza glasa: Hosana sinu Davidovu! Blagoslovljen je koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana na visini! 10 Kad ue u Jerusalem, uzbuni se sav glad. Tko je to? pitali su. 11 Mnotvo je naroda govorilo: To je Isus, prorok iz Nazareta u Galileji! 12 Potom ue Isus u hram Boji, istjera van sve kupce i prodavce u hramu, isprevrnu stolove mjenjaima i klupe trgovcima golubova 13 I ree im: Stoji pisano: Kua moja neka se zove kua molitve! A vi nainiste od nje pilju razbojniku. 14 U hramu dooe k njemu slijepi i hromi, i iscijeli ih 15 Kad vidjee glavari sveeniki i knjievnici udesa, to ih uini, i djecu, to su vikala u hramu: Hosana sinu Davidovu!, rasrdie se 16 I rekoe mu: uje li, to viu ovi? Isus im ree: Da. Zar nijeste nikad itali: Iz usta djece i nejaadi navjeuje hvalu svoju? 17 Stim ih ostavi, izae iz grada u Betaniju i ostade ondje. 18 Kad se je rano ujutro vraao u grad, ogladnje. 19 Tada vidje smokvu jednu kraj puta. Doe k njoj, ali nae na njoj samo lie. Tada joj ree: Neka nikada na tebi vie ne bude roda! Odmah usahnu smokva. 20 Kad to vidjee uenici, upitae zaueni: Kako je mogla smokva odmah usahnuti? 21 Isus im odgovori: Zaista, kaem Matej 21 vam: Ako imate vjere i ne sumnjate, 1 Kad se pribliie k Jerusalemu i onda ete ne samo uiniti, to se je dooe u Betfagu na Maslinskoj gori, dogodilo smokvi, nego ako reknete onda posla Isus dva uenika onoj gori tamo: Digni se i baci se u

Evanelje po Mateju
more!, to e se dogoditi. 22 Sve, to zamolite pouzdano u molitvi, dobit ete. 23 Tada otide u hram i pone uiti. I pristupie k njemu glavari sveeniki i starjeine narodne i upitae: Kojom vlasti to ini Tko ti je dao vlast za to? 24 Isus im ree: Ja u vama staviti jedno pitanje. Kad mi odgovorite na, to, rei u vam, kojom vlasti ja ovo inim. 25 Odakle je bilo krtenje Ivanovo? S neba ili od ljudi? Oni su razmiljali meu se: 26 Ako reknemo: S neba, rei e nam: Zato mu onda nijeste vjerovali? Ako reknemo: Od ljudi bojimo se naroda, jer svi Ivana dre za proroka. 27 I odgovorie Isusu: Mi to ne znamo. Tada im on ree: Onda ni ja vama neu rei, kojom vlasti ovo inim. 28 to vam se ini? ovjek neki imao je dva sina. On ode k prvome i ree: Sine, idi i radi danas u vinogradu! 29 On odgovori: Da, gospodaru, ali ne otide. 30 Tada ode k drugome i ree isto tako. On odgovori: Neu; ali poslije mu bi ao, i on ipak otide. 31 Tko je od ove dvojice ispunio volju oevu? Odgovorie: Drugi. Tada im ree Isus: Zaista, kaem vam: Carinici i bludnice dolaze jo prije vas u kraljevstvo Boje. 32 Ivan doe i pokaza vam put pravednosti, ali mu vi nijeste vjerovali Nasuprot carinici i bludnice vjerovali su mu. Vi ste to vidjeli, ali se ipak iza toga nijeste obratili i nijeste mu vjerovali. 33 ujte jo drugu prispodobu: Jedan domain posadi vinograd. Ogradi ga plotom, iskopa u njemu tijesak i sagradi kulu. Tada ga dade u zakup vinogradarima i otide izvan zemlje. 34 Kad doe vrijeme berbi, posla sluge svoje k vinogradarima, da prime dio roda, 35 A vinogradari napadoe na sluge njegove: jednoga izbie, drugoga ubie, treega kamenovae. 36 Tada posla druge sluge, vie nego prije. Ovima uinie isto tako. 37 Naposljetku posla k njima sina svojega rekavi: Pred sinom mojim imat e strah. 38 Ali kad vinogradari ugledae sina, rekoe meu sobom: Ovo je batinik! Hajde da ga ubijemo i batinu njegovu zaposjednemo! 39 Uhvatie ga dakle, izbacie ga iz vinograda i ubie ga. 40 Kad doe dakle gospodar vinograda, to e uiniti vinogradarima onim? 41 Odgovorie mu: Zloince e zlom

688

smrti pogubiti i svoj e vinograd dati u zakup drugim vinogradarima, koji e mu davati dio roda u pravo vrijeme. 42 Tada im ree Isus: Zar nijeste nikad itali u Pismu: Kamen koji odbacie graditelji, postade kamen ugaoni; to je djelo Gospodnje, kao udo stoji to pred oima naim? 43 Zato vam kaem: Kraljevstvo Boje uzet e vam se i dat e se narodu, koji donosi rodove njegove. 44 Tko padne na ovaj kamen, razbit e se; na koga on padne, satrt e ga. 45 Kad ue glavari sveeniki i farizeji prie njegove, opazie, da misli na njih. 46 Zato su gledali da ga uhvate; ali su se bojali naroda, jer ga je drao za proroka. Matej 22 1 Isus uze opet da im govori u prispodobama On ree: 2 Kraljevstvo je nebesko kao kralj, koji naini svadbu sinu svojemu. 3 On posla sluge svoje, da zovnu uzvanike na svadbu. Ali oni ne htjedoe doi. 4 Opet posla druge sluge s nalogom: Kaite uzvanicima: Ugotovio sam gozbu svoju, junci moji i uhranjenici moji poklani su, i sve je gotovo. Doite na svadbu! 5 Ali oni nijesu marili za to, i odoe, jedan na imanje svoje, drugi k trgovini svojoj. 6 A ostali napadoe na sluge njegove, zlostavie ih i pobie ih 7 Tada se razgnjevi kralj. Posla ete svoje, dade pogubiti ubojice i grad njihov zapaliti. 8 Tada ree slugama svojim: Svadba je dodue ugotovljena, ali uzvanici nijesu bili nje dostojni. 9 Idite dakle na raskra i pozovite na svadbu, koga samo naete! 10 Sluge izaoe na putove i dovedoe sve, koje naoe; dobre i zle. Tako se napuni svadbena dvorana gostiju. 11 Tada ue kralj, da pogleda goste, Pogled njegov pade na jednoga, koji nije bio obuen u svadbeno ruho. 12 Ree mu: Prijatelju, kako si uao vamo bez svadbenoga ruha? On je utio. 13 Tada zapovjedi kralj slugama: Sveite mu ruke i noge i bacite ga u tamu! Ondje e biti jauk i krgut zuba 14 Jer su mnogi zvani ali je malo izabranih. 15 Tada odoe farizeji i posvjetovae se meu sobom, kako bi ga mogli uhvatiti u rijei. 16 Poslae dakle k njemu uenike svoje zajedno s Herodovcima i rekoe:

689

Evanelje po Mateju
David u duhu, Gospodinom, kad veli: 44 Ree Gospodin Gospodinu mojemu: Sjedi s moju desnu, dok poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim? 45 Kad ga eto David naziva Gospodinom, kako onda moe biti sin njegov? 46 Na to mu nije mogao nitko odgovoriti. I od toga dana nije se vie nitko usudio da ga to zapita. Matej 23 1 Tada upravi Isus narodu i uenicima svojim ovaj govor: 2 Knjievnici i farizeji sjede na uiteljskoj stolici Mojsijevoj. 3 inite i drite sve, to vam kau; ali se ne ravnajte po njihovim djelima, jer oni rade drukije, negoli ue. 4 Oni veu bremena teka i nesnosna i meu ih ljudima na plea; a sami nee da ih prihvate prstom svojim. 5 Sva djela svoja ine, da ih vide ljudi. Tako rairuju svoje zapise i produljuju rese na haljinama svojim. 6 Vole poasna mjesta na gozbama i prve stolice u sinagogama, 7 Hoe da budu pozdravljani na javnim trgovima, i da ih ljudi zovu uiteljima. 8 Ali vi se ne zovite uiteljima, jer je jedan va uitelj, a vi ste svi braa! 9 I ocem svojim ne zovite nikoga na zemlji, jer je jedan otac va, koji je na nebesima! 10 I ne dajte da vas zovu uiteljima; jer je jedan uitelj vas, Krist. 11 Tko je najvei meu vama, neka bude sluga vas! 12 Jer tko se uzvisuje, ponizit e se; a tko se ponizuje, uzvisit e se. 13 Teko vama, knjievnici i farizeji, licemjeri! Vi zatvarate kraljevstvo nebesko od ljudi, Vi sami ne ulazite, niti date da ulaze, koji bi htjeli, 14 Teko vama, knjievnici i farizeji, licemjeri! Vi rasipate kue udovike i govorite za to duge molitve. Stoga vas eka stroi sud. 15 Teko vama, knjievnici i farizeji, licemjeri! Vi prolazite kopnom i morem, da dobijete jednoga jedinog suvjernika, i je li jedan to postao, uinite ga sinom paklenim, dvaput gorim od sebe. 16 Teko slijepi voe! Vi kaete: Ako se tko kune hramom, onda to ne vrijedi; ako li se kune zlatom hramskim, onda je vezan. 17 Luaci i slijepci, to je vie: zlato ili hram, koji zlato istom posveuje? 18 Nadalje: Ako se tko kune rtvenikom, onda to nita ne vrijedi; kune li se rtvenim darom, koji je na

Uitelju, znamo, ti si istinit, ti ui put Boji po istini i ne mari ni za koga; jer ne gleda tko je tko. 17 Kai nam dakle, to misli ti: Je li doputeno plaati caru porez ili nije? 18 Isus prozre lukavstvo njihovo i odgovori: Licemjeri, to me kuate? 19 Pokaite mi novac porezni! Oni mu pruie denar. 20 Isus ih upita: ija je ovo slika i natpis? 21 Odgovorie mu: Carev. Tada im ree: Dajte dakle caru carevo i Bogu Boje! 22 Kad su to uli, zadivie se; oni ga ostavie i odoe. 23 Isti dan dooe k njemu saduceji, koji tvrde, da nema uskrsnua. Oni ga zapitae: 24 Uitelju, Mojsije je zapovjedio: Ako tko umre bez djece, neka uzme brat njegov enu njegovu i neka podigne potomstvo bratu svojemu! 25 A u nas je bilo sedam brae. Prvi se oeni i umrije bez djece, i tako ostavi enu svoju bratu svojemu. 26 Tako je bilo s drugim i treim do sedmoga. 27 A poslije sviju umrije i ena. 28 O uskrsnuu dakle ija e od sedmorice biti ena? Jer je za svima bila. 29 Isus im odgovori: Varate se, ne znate ni Pisma ni moi Boje. 30 Jer o uskrsnuu niti e se eniti ni udavati, nego e biti kao aneli Boji na nebu. 31 A za uskrsnue mrtvih nijeste li itali, to vam je rekao Bog: 32 Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? A Bog nije Bog mrtvih, nego ivih. 33 Kad je mnotvo naroda to ulo, divilo se je nauci njegovoj. 34 Kad doznae farizeji, da je saduceje prinudio da uute, skupie se zajedno. 35 I jedan od njih, uitelj zakona, stavi ga na kunju i upita: 36 Uitelju, koja je zapovijed najvea u zakonu! 37 On mu odgovori: Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom duom svojom i svom misli svojom! 38 To je najvea i prva zapovijed. 39 Druga je ovoj jednaka: Ljubi blinjega svojega kao samoga sebe! 40 O ovim dvjema zapovijedima visi sav zakon i proroci. 41 Kad su se bili skupili farizeji, upita ih Isus: 42 to drite o Kristu? iji je sin? Odgovorie mu: Sin Davidov, 43 Tada im ree: Kako ga tada naziva

Evanelje po Mateju
njemu, onda je vezan. 19 Slijepci, to je vie: dar rtveni ili rtvenik, koji dar rtveni istom posveuje? 20 Tko se dakle kune rtvenikom, kune se njim i svim, to je na njemu. 21 Tko se kune hramom, kune se njim i onim, koji stanuje u njemu. 22 Tko se kune nebom, kune se prijestoljem Bojim i onim, koji sjedi na prijestolju. 23 Teko vama, knjievnici i farizeji, licemjeri! Vi dajete desetinu od metvice, kopra i kima, a zanemarujete najvanije zahtjeve zakona: pravednost, milosre i vjernost, Ovo se ima initi, drugo ne popustiti. 24 Voe slijepi! Cijedite komarca, a devu prodirete. 25 Teko vama, knjievnici i farizeji, licemjeri! Vi drite asu i zdjelu izvana iste, a iznutra su pune grabea i pohlepe. 26 Farizeju slijepi, oisti najprije nutrinu ae i zdjele, onda e biti ista i vanjtina. 27 Teko vama, knjievnici i farizeji, licemjeri! Vi ste kao okreeni grobovi. Izvana izgledaju dodue lijepi, a iznutra su puni kostiju mrtvakih i svakoga smrada. 28 Tako se i vi izvana pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i zloe. 29 Teko vama, knjievnici i farizeji, licemjeri! Vi gradite grobove prorocima i krasite spomenike pravednicima 30 I govorite: Da smo mi ivjeli u dane otaca svojih, ne bismo se s njima ogrijeili o krv proroka, 31 Stim sami svjedoite, da ste sinovi onih, koji su pobili proroke. 32 Tako dopunjate mjeru otaca svojih, 33 Zmije i leglo gujino, kako ete umai osudi paklenoj? 34 Zato evo, ja aljem k vama proroke, mudrace i knjievnike. Jedne ete pobiti i razapeti, druge u sinagogama svojim bievati i goniti od grada do grada. 35 Tako neka doe na VS sva krv pravedna, to je bila prolivena na zemlji, od krvi Abela pravednoga do krvi Zaharije, sina Berekijina, kojega ubiste meu hramom i rtvenikom. 36 Zaista, kaem vam: Sve e ovo doi na rod ovaj. 37 Jerusaleme, Jerusaleme! Ti ubija proroke i kamenuje, koji su poslani k tebi. Koliko puta htjedoh skupiti djecu tvoju, kao to koko skuplja pilie svoje pod krila svoja; ali vi ne htjedoste! 38 Eto e vam se ostaviti vaa kua

690

pusta. 39 Jer vam kaem: Od sada me neete vie vidjeti, dok ne uskliknete: Blagoslovljen je koji dolazi u ime Gospodnje! Matej 24 1 Isus izae iz hrama s poe dalje. Tada mu pristupie uenici njegovi i upozorie ga na graevine hramske. 2 On im ree: Vidite vi to sve Zaista, kaem vam: Ovdje nee ostati kamen na kamenu, koji se nee poruiti. 3 Kad je onda sjedio na Maslinskoj gori, pristupie samo njegovi uenici k njemu i rekoe: Kai nam, kad e se to dogoditi, i koji je znak tvojega dolaska i svretka svijeta? 4 Isus im ree: Gledajte, da vas tko ne zavede! 5 Jer e mnogi doi u ime moje i rei: Ja sam Krist. I mnoge e zavesti. 6 ut ete za ratove i glasove o ratovima. Gledajte, da se ne uplaite! To mora tako doi; ali nije jo tada svretak, 7 Jer e se dignuti narod proti narodu, kraljevstvo protiv kraljevstva. Glad i kuga i potres bit e posvuda. 8 Ali to je sve istom poetak nevoljama. 9 Tada e vas predavati na muke i ubijat e vas; i zbog imena mojega svi e narodi zamrziti na vas. 10 Tada e mnogi zalutati u vjeri, jedan e drugoga izdati i jedan e na drugoga zamrziti. 11 lani e proroci u velikom broju ustati i mnoge zavesti. 12 Jer e bezbonost uzeti maha, ljubav e ohladnjeti kod mnogih. 13 Ali tko ustraje do kraja, spasit e se. 14 Ovo evanelje o kraljevstvu navjeivat e se po svemu svijetu za svjedoanstvo svima narodima. Tada istom dolazi svretak. 15 Kad dakle vidite na mjestu svetome gnusobu opustoenja, o kojoj je govorio prorok Daniel - tko ita, neka razumije! 16 Tada neka ljudi u Judeji bjee u gore! 17 Tko bude na krovu, neka ne silazi, da uzme sobom jo to is kue! 18 Tko bude u polju, neka se ne vraa kui, da uzme haljinu svoju! 19 Teko trudnima i dojiljama u one dane! 20 Molite se, da ne padne bijeg vas u zimu ili u subotu! 21 Tada e biti nevolja velika, kakva nije bila od postanja svijeta do sada, niti e biti. 22 I kad se ne bi skratili oni dani ni jedan se ovjek ne bi spasio. Ali zbog

691

Evanelje po Mateju
45 Tko je dakle vjerni i razumni sluga, koga je postavio gospodar nad svojom druinom, da joj daje hranu u pravo vrijeme. 46 Blagoslovljen je sluga, kojega gospodar njegov, kad se vrati kui, nae da ini tako. 47 Zaista, kaem vam: On e ga postaviti nad svim imanjem svojim, 48 Ako li je sluga zao i misli u sebi: Moj gospodar nee jo zadugo doi, 49 I ako on tue svoje drugove i gosti se i pije s pijanicama, 50 Onda e gospodar toga sluge doi u dan, kad ne oekuje, u as, kojega ne zna. 51 On e ga sasjei u komade i odredit e mu mjesto njegovo meu licemjerima. Ondje e biti jauk i krgut zuba. Matej 25 1 Tada e biti kraljevstvo nebesko kao deset djevica, koje uzee svjetiljke svoje i izaoe u susret zaruniku. 2 Pet od njih bile su lude, pet mudre, 3 Lude uzee svjetiljke svoje, ali ne uzee sobom ulja. 4 A mudre uzee sa svjetiljkama i ulje u posudama svojim. 5 Kako se je dolazak zarunikov otegnuo, zadrijemae sve i pozaspae. 6 I ponoi odjeknu poziv: Zarunik dolazi! Izlazite mu u susret! 7 Tada se digoe sve djevice one i priredie svjetiljke svoje. 8 A lude rekoe mudrima: Dajte nam od ulja svojega! Svjetiljke nae hoe da se ugase. 9 Mudre odvratie: Da ne bi moda nedostalo nama i vama, idite radije k trgovcima i kupite sebi! 10 Dok otidoe da kupe, doe zarunik. Koje su bile spremne, uoe s njim na svadbu, i zatvorie se vrata. 11 Napokon dooe i druge djevice i povikae: Gospodaru, Gospodaru, otvori nam! 12 A on ree: Zaista, kaem vam, ne poznajem vas. 13 Budite dakle budni; jer ne znate ni dana ni asa! 14 Dogodi se kao ovjeku, koji htjede da ide u tuinu. On dozva k sebi sluge svoje i predade im imovinu svoju. 15 Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, treemu jedan, svakomu prema njegovoj vrsnoi. Tada otputova odmah. 16 Koji je bio primio pet talenata, otiao je, radio je s njima i dobio jo drugih pet. 17 Isto tako dobio je onaj su dva talenta jo druga dva.

izabranih skratit e se dani oni. 23 Ako vam tada tko rekne: Ovdje je Krist ili ondje, ne vjeruj te! 24 Jer e ustati lane Kristovi i lani proroci i init e velike znake i udesa, da zavedu, ako je mogue, iste izabranike. 25 Eto, kaem vam unaprijed. 26 Ako vam se tada rekne: On je u pustinji, ne izlazite; on je u sobama, ne vjerujte! 27 Jer kao to se munja pomoli na istoku i zasja do zapada, tako e biti i s dolaskom Sina ovjejega. 28 Gdje je strvina, ondje se skupljaju orlovi, 29 Odmah e po nevolji onih dana sunce pomrati i mjesec e izgubiti svoju svjetlost, zvijezde e s neba pasti, i sile e se nebeske uzdrmati. 30 Tada e se pokazati znak Sina ovjejega na nebu, i svi e narodi na zemlji proplakati. Ugledat e Sina ovjejega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom mo i slavom. 31 On e poslati anele svoje s velikim glasom trublje, i oni e skupiti izabranike njegove od etiri vjetra, od jednoga kraja neba do drugoga. 32 Od smokve nauite se prispodobi: Kad njezine grane postanu sone i lie potjera, onda znate, da je blizu ljeto. 33 Tako i vi, kad vidite sve ovo, znajte, da je pred vratima 34 Zaista, kaem vam: Ovaj narataj nee proi, dok se ovo sve ne zbude. 35 Nebo i zemlja proi e, ali rijei moje nee proi. 36 A onoga dana i onoga asa ne zna nitko, ni aneli na nebu, nego samo Otac. 37 Kao u dane Noine, tako e biti kod dolaska, Sina ovjejega. 38 U dane pred potopom gostili su se i pili, enili su se i udavali do onoga dana, kad Noa ue u koveg; 39 I nijesu doli do uviavnosti, dok nije provalio potop i sve pograbio. Upravo e tako biti i kod dolaska Sina ovjejega. 40 Tada e biti dva na polju: jedan e se uzeti, drugi e se ostaviti. 41 Dvije e mljeti u mlinu: jedna e se uzeti, druga e se ostaviti. 42 Budite dakle budni; jer ne znate dana, u koji dolazi Gospodin vas. 43 Ali ovo znajte: Kad bi znao domain, u koji as noi dolazi lupe, zacijelo bi bdio i ne bi pustio da provali u kuu njegovu. 44 Zato i vi budite spremni; jer Sin ovjeji dolazi u as, u koji se ne nadate.

Evanelje po Mateju
18 Koji je bio primio jedan, otide, iskopa zemlju i skrio u nju novac gospodara svojega. 19 Iza dugog vremena doe natrag gospodar onih sluga i pone se raunati s njima 20 Koji je bio primio pet talenata pristupi, donese sobom jo pet daljnih talenata i ree: Gospodaru, predao si mi pet talenata. Evo, dobio sam jo pet daljnih talenata. 21 Tada mu ree gospodar njegov: Pravo, slugo dobri i vjerni! Nad malim si bio vjeran, zato u te postaviti nad mnogim. Ui u radost gospodara svojega! 22 Tada pristupi onaj su dva talenta i ree: Gospodaru, predao si mi dva talenta. Evo, dobio sam jo dva daljna talenta. 23 Tada mu ree gospodar njegov: Pravo, slugo dobri i vjerni! Nad malim si bio vjeran, zato u te postaviti nad mnogim. Ui u radost gospodara svojega! 24 Napokon pristupi i onaj s jednim talentom i ree: Gospodaru, znam te, ti si ovjek tvrd, anje, gdje nijesi sijao, i kupi, gdje nijesi vijao. 25 Zato se pobojah, odoh i zakopah talenat tvoj u zemlju. Ovdje ima to je tvoje. 26 Tada mu odgovori gospodar: Zli i lijeni slugo, znao si, da ja anjem, gdje nijesam sijao, i kupim, gdje nijesam vijao. 27 Tada bi bio morao novac svoj uloiti kod mjenjaa, ja bih mogao pri svojemu povratku podignuti svoje s kamatima. 28 Uzmite mu zato talenat i podajte ga onome, koji ima deset talenata! 29 Jer tko ima, njemu e se dati, i obilovat e; a tko nema, njemu e se jo uzeti to ima. 30 A nekorisnog slugu bacite u tamu Ondje e biti jauk i krgut zuba. 31 Kad doe Sin ovjeji u slavi svojoj i svi aneli s njime, onda e sjesti na prijestolje slave svoje. 32 Svi e se narodi pred njim skupiti. On e ih razluiti jedne od drugih, kao to pastir razluuje ovce od jaraca. 33 Postavit e ovce s desne sebi, jarce s lijeve sebi. 34 Tada e kralj rei onima s desne strane: Doite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u posjed kraljevstvo, koje vam je pripravljeno od stvorenja svijeta! 35 Jer sam bio gladan, i dali ste mi jesti, edan, i dali ste mi piti. Bio sam stranac, i primili ste me na konak, 36 Go, i zaodjeli ste me. Bio sam

692

bolestan, i pohodili ste me, u tamnici, i doli ste k meni. 37 Tada e ga upitati pravednici: Gospodine, kad smo te vidjeli gladna, i dali ti jesti, ili edna, i dali ti piti? 38 Kad smo te vidjeli stranca, i primili te na konak? ili gola, i zaodjeli te? 39 Kad smo te vidjeli bolesna ili u tamnici, i doli k tebi? 40 Kralj e im odgovoriti: Za ista, kaem vam: to ste uinili jednomu od ove moje najmanje brae, to ste uinili meni. 41 Tada e rei onima na lijevoj strani: Idite od mene, prokleti, u oganj vjeni, to je pripravljen avlu i anelima njegovim! 42 Bio sam gladan, i nijeste mi dali jesti, edan, i nijeste mi dali piti. 43 Bio sam stranac, i nijeste me primili na konak, go, i nijeste me zaodjeli. Bio sam bolestan i u tamnici, i nijeste me pohodili. 44 Tada e ga upitati i oni: Gospodine, kada smo te vidjeli gladna ili edna ili stranca ili gola ili bolesna ili u tamnici, i nijesmo te posluili? 45 Ali e im on odgovoriti: Zaista, kaem vam: to nijeste uinili jednomu od ovih najmanjih, to nijeste uinili ni meni. 46 Ovi e ui u muku vjenu, a pravednici u ivot vjeni. Matej 26 1 Kad je bio Isus svrio sve govore ove, ree uenicima svojim: 2 Znate, da je do dva dana blagdan Pasha. Tada e Sin ovjeji biti predan smrti na kriu, 3 Tada se skupie glavari sveeniki i starjeine narodne u palai velikoga sveenika po imenu Kaife. 4 Posvjetovae se, kako bi mogli Isusa lukavtinom uhvatiti i ubiti. 5 Ali rekoe: Samo ne na blagdan! Inae pobuni se narod. 6 Kad je Isus boravio u Betaniji u kui Simona Gubavca, 7 Doe k njemu ena s posudom alabastrenom, punom dragocjene pomasti. To izli ona na glavu njegovu, dok je sjedio za stolom. 8 Kad to vidjee uenici, rasrdie se i rekoe: emu rasipnost ova? 9 Bilo bi se moglo to prodati skupo i dati siromasima. 10 Isus to zapazi i ree im: Zato alostite enu? Ona uini dobro djelo na meni 11 Siromahe imate svagda meu sobom, a mene nemate svagda. 12 Kad je ona ovu pomast izlila na tijelo moje, uinila je to za pokop moj.

693

Evanelje po Mateju
noas, prije nego pijetao zapjeva, tri puta e me zatajiti. 35 Petar ga je uvjeravao: I ako bih morao poi u smrt s tobom, ne bih te ja zatajio. Tako su tvrdili i svi drugi uenici. 36 Tada doe Isus s njima u zaselak, koji se zove Getsemani. On ree uenicima svojim: Sjedite tu, dok ja idem tamo i pomolim se. 37 Samo Petra i oba sina Zebedejeva uze sobom. Tada se pone alostiti i plaiti. 38 On im ree: alosna je dua moja do smrti; ostanite ovdje bdijte s menom! 39 I otide malo dalje, pade niice na svoje lice, i pomoli se: Oe moj, ako je mogue, neka me mimoie aa ova! Ali ne kako ja hou, nego kako ti hoe. 40 Tada doe k uenicima svojim i nae ih gdje spavaju. Ree Petru: Zar nijeste mogli jednu uru probdjeti s menom? 41 Bdijte i molite se, da ne padnete u napast; jer je duh voljan, ali je tijelo slabo. 42 Udalji se po drugi put i pomoli se: Oe moj, ako me ne moe ova aa mimoii, a da ga je pijem, neka bude volja tvoja! 43 I doe opet natrag i nae ih opet gdje spavaju; jer su im bile oi oteale. 44 On ih ostavi, otide opet i pomoli se po trei put onim istim rijeima. 45 Tada se vrati natrag k uenicima svojim i ree im: Jednako spavate i poivate? Evo se priblii as, i Sin ovjeji predat e se u rake grjenicima. 46 Ustanite, hajdemo! Evo, pribliuje se izdajnik moj. 47 Dok je jo govorio, doe ve Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim eta velika s maevima i toljagama po nalogu glavara sveenikih i starjeina narodnih. 48 Izdajnik njegov bio je s njima ugovorio znak i rekao: Koga ja cjelivam, taj je, drite ga! 49 Odmah pristupi k Isusu i ree: Zdravo, uitelju! i poljubi ga, tada mu Isus ree: 50 Prijatelju, zato si doao! Sada stupie blie, metnue ruke na Isusa i uhvatie ga. 51 Tada jedan od pratilaca Isusovih mai se rukom za ma i trgnu ga. Udari slugu velikoga sveenika i odsijee mu uho. 52 Isus mu ree: Zadjeni ma svoj u korice! Svi, koji se maaju za ma, ginu od maa. 53 Ili zar misli, da mi Otac moj ne bi

13 Zaista, kaem vam: Svuda po svemu svijetu, gdje se propovijeda ovo evanelje, govorit e se i za spomen njezin, to je uinila ona. 14 Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariot, otide glavarima sveenikim 15 I ree: to ete mi dati, da vam ga predam? Oni mu isplatie trideset srebrnjaka, 16 Otada je ekao na zgodnu priliku, da ga izda. 17 U prvi dan beskvasnih kruhova pristupie uenici k Isusu i upitae: Gdje da pripravimo za te Pashalno janje? 18 On odgovori: Idite u grad k stanovitom ovjeku i recite mu:, Uitelj poruuje: Vrijeme je moje blizu, kod tebe u blagovati Pashalnu veeru s uenicima svojim. 19 Uenici uinie, kako im je bio Isus naloio, i pripravie Pashalnu veeru. 20 Kad bi uvee, sjede za sto s dvanaestoricom. 21 Dok su jeli, ree: Zaista, kaem vam: Jedan izmeu vas izdat e me. 22 To ih vrlo oalosti, i jedan za drugim pitao ga je: Da nijesam ja, Gospodine? 23 On odgovori: Koji umoi s menom ruku u zdjelu, taj e me izdati. 24 Sin ovjeji ide, istina, kao to je pisano za njega; ali teko ovjeku, koji izda Sina ovjejega, Bolje bi bilo tome ovjeku, da se nije rodio. 25 Tada upita Juda, izdajnik njegov: Jesam li ja, uitelju? On odgovori: Ti kae. 26 Dok su blagovali, uze Isus kruh, blagoslovi ga, prelomi ga i dade ga uenicima svojim i ree: Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje. 27 Tada uze au, zahvali i prui ga uenicima i ree: Pijte svi iz njega; 28 Jer je ovo krv moja i Novoga Zavjeta, koja se prolijeva za mnoge na oprotenje grijeha. 29 Ali vam kaem: Od sada neu vie piti od ovoga roda trsova do onog dana, kad ga budem pio s vama posve novoga u kraljevstvu Oca svojega. 30 Tada izmolie hvalospjev i izaoe na Maslinsku goru. 31 Onda im ree Isus: Svi ete se vi spotaknuti zbog mene ovu no, jer stoji pisano: Udarit u pastira, i rasbjeat e se ovce stada. 32 Ali iza uskrsnua svojega ii u pred vama u Galileju. 33 Petar mu odgovori: Ako se i svi spotaknu zbog tebe, ja se neu nikad spotaknuti! 34 Isus mu ree: Zaista, kaem ti: Jo

Evanelje po Mateju
odmah poslao u pomo vie od dvanaest legija anela, kad bih ga zamolio za to? 54 Ali kako bi se onda ispunilo Pismo, po kojemu to mora doi tako? 55 A u onaj as ree Isus eti: Kao na razbojnika izali ste s maevima i toljagama, da me uhvatite. Svaki dan sam sjedio u hramu i uio, i nijeste me uhvatili. 56 Ali se sve ovo dogodi, da se ispune Pisma proroka. Tada ga ostavie svi uenici njegovi i pobjegoe. 57 Oni, koji uhvatie Isusa, odvedoe ga k velikomu sveeniku Kaifi, kod kojega su se bili skupili knjievnici i starjeine. 58 Petar je iao za njim izdaleka do dvorita velikoga sveenika. Ue unutra i sjede sa slugama, da eka svretak. 59 Glavari sveeniki i sve visoko vijee traili su lano svjedoanstvo protiv Isusa, da ga ubiju. 60 Ali unato mnogim lanim svjedocima, koji pristupie, ne naoe nijedno. Najposlije dooe jo dva 61 i rekoe: On je tvrdio: Ja mogu poruiti hram Boji i u tri ga dana opet sagraditi. 62 Tada se die veliki sveenik i ree mu: Zar nita nema da kae na to, to ovi iznose protiv tebe. 63 Isus je utio. Tada mu ree veliki sveenik: Zaklinjem te Bogom ivim: Kai nam, jesi li ti Krist, Sin Boji? 64 Isus mu odgovori: Ti kae. Ali vam velim: Od sada ete vidjeti Sina ovjejega gdje sjedi s desne Svemoguega i dolazi na oblacima nebeskim. 65 Tada veliki sveenik razdera haljinu svoju i ree: Pohulio je na Boga! emu trebamo jo svjedoke? Sami ste sad uli hulu na Boga. 66 to vam se ini Oni odgovorie: Zasluio je smrt! 67 Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga akama. Drugi su ga udarali po obrazu 68 I rugali se: Kriste, kai nam: Tko te je udario? 69 Uto je Petar sjedio vani u dvoritu. Tada pristupi k njemu jedna slukinja i ree: I ti si bio s Isusom Galilejcem! 70 On to zataji pred svima i ree: Ne znam to govori. 71 Kad onda htjede da izae k vratima ugleda ga druga slukinja i ree onima, to su stajali ondje: I ovaj je bio s Isusom Nazareaninom! 72 On opet zataji i zakle se: Neznam toga ovjeka. 73 Malo poslije toga pristupie k Petru

694

oni, to su okolo stajali, i rekoe: Doista, i ti si jedan od njih, i govor te tvoj izdaje. 74 Tada se pone kleti i preklinjati: Neznam toga ovjeka. Odmah zapjeva pijetao. 75 Petar se sjeti rijei, koju mu je bio rekao Isus: Prije nego zar pjeva pijetao, tri puta e me zatajiti. Izae i proplaka gorko. Matej 27 1 Kad je osvanuo dan, zakljuie svi glavari sveeniki i starjeine narodne da ubiju Isusa. 2 Odvedoe ga svezana i predadoe ga upravitelju Pilatu. 3 Kad vidje njegov izdajnik Juda, da ga usudie, pokaja se. Donese natrag trideset srebrnjaka glavarima sveenikim i starjeinama 4 I ree: Sagrijeio sam. Izdao sam krv nedunu! Oni odgovorie: to nas je briga za to? To je tvoja stvar! 5 Tada baci srebrnjake u hram, otide i objesi se o uetu, 6 Glavari sveeniki digoe srebrnjake i rekoe: Ne smije se metnuti u hramsko blago; jer je krv. 7 Zakljuie da za njih kupe lonarovu njivu za groblje strancima. 8 Zato se zove ona njiva do dananjega dana krvna njiva. 9 Tako se ispuni rije proroka Jeremije: Uzee trideset srebrnjaka, cijenu procijenjenoga, koga procijenie sinovi Izraelovi, 10 I dadoe ih za lonarovu njivu. Tako mi naloi Gospodin. 11 Isus bi predveden upravitelju. Upravitelj ga zapita: Jesi li ti kralj idovski? Isus odgovori: Ti kae. 12 Ali na tube glavara sveenikih i starjeina ne odvrati nita. 13 Tada mu ree Pilat: Ne uje li, to sve protiv tebe svjedoe 14 Ali mu on ne odgovori ni na jedno pitanje, tako da se je upravitelj vrlo udio. 15 O blagdanu obiavao je upravitelj pustiti narodu jednoga sunja, koga bi oni htjeli. 16 Tada su imali zloglasnoga sunja po imenu Barabu. 17 Pilat upita skupljeno mnotvo: Koga da vam pustim, Barabu ili Isusa, koji se zove Krist. 18 Znao je naime, da su ga bili predali samo iz zavisti. 19 Dok je on sjedio na sudu, porui mu ena njegova: Nemoj imati nikakva posla s tim pravednikom, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.

695

Evanelje po Mateju
ne moe pomoi. Ako je kralj Izraelov, neka sie sad s kria, i vjerovat emo u njega. 43 On se je uzdao u Boga; neka ga sad izbavi, ako mu je po volji, jer je govorio: Ja sam Si Boji. 44 Tako isto rugali mu se i razbojnici, koji su bili razapeti s njim. 45 Od este do devete ure nastade tama po svoj zemlji. 46 Oko devete ure povika Isus iza glasa: Eli, Eli, lama sabaktani? to jest: Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio? 47 Neki od onih, to su stajali ondje, uli su to i rekli: Zove Iliju. 48 Odmah otra jedan od njih napuni spuvu octa, natakne je na trsku i dade mu da pije. 49 Drugi su rekli: na vidimo, hoe li doi Ilija, da ga spasi. 50 Opet povika Isus iza glasa; tada ispusti duh svoj. 51 Tada se zavjesa hramska razdera na dvoje odozgo do dolje, zemlja se potrese, hridine se raspuknue, 52 Grobovi se otvorie, i mnoga tjelesa svetih, koji su bili preminuli, uskrsnue. 53 Oni izaoe iz grobova po ukrsnuu njegovu, uoe u Sveti grad i pokazae se mnogima. 54 Kad satnik i ljudi njegovi, koji su straili kod Isusa, vidjee da se zemlja trese i drugo to se dogodilo, prepadoe se vrlo i rekoe: Ovaj je zaista bio Sin Boji. 55 Izdaleka gledale su ondje i mnoge ene. One su ve iz Galileje bile Isusa pratile i brinule se za njega. 56 Meu njima nalazile se Marija Magdalena, Marija, majka Jakovljeva i Josipova, i majka sinova Zebedejevih. 57 Uvee doe ovjek bogat iz Arimateje po imenu Josip, koji je bio uenik Isusov. 58 On otide k Pilatu i zamoli za tijelo Isusovo, Pilat mu dade predati tijelo, 59 Kad Josip uze tijelo, zavi ga u laneno platno isto, 60 I poloi ga u novi svoj grob, to ga je bio dao sebi isjei u hridini. Pred ulaz u grob navali velik kremen i otide. 61 A Marija Magdalena i druga Marija ostadoe ondje i sjedoe na prema grobu. 62 Drugi dan, koji je iza priprave, skupie se glavari sveeniki i farizeji kod Pilata. 63 I rekoe: Gospodaru, sjeamo se, da je ovaj varalica rekao za ivota svojega: Poslije tri dana uskrsnut u. 64 Zato daj, da se uva grob do treega dana. Inae bi mogli doi uenici njegovi ukrasti ga i onda narodu rei:

20 Ali glavari sveeniki i starjeine nagovorie narod, da trae Barabu, a Isusa da dadne pogubiti. 21 Upravitelj ih dakle zapita: Koga od ove dvojice da vam pustim? Oni povikae: Barabu! 22 Pilat im ree: to u tada initi s Isusom, koji se zove Krist?: Svi povikae: Neka se razapne! 23 Upravitelj upita: A to je zlo uinio? Tada oni povikae jo jae: Neka se razapne! 24 Pilat vidje, da nita ne postie, i da je buka postajala sve vea. On dade sebi dodati vode i opra ruke svoje pred narodom govorei: Ja sam neduan u krvi ovoga pravednika. Vi ete vidjeti! 25 Tada povika sav narod: Krv njegova neka doe na nas i na djecu nau! 26 Sada im pusti Barabu. A Isusa dade bievati i predade ga onda da se razapne. 27 Potom vojnici upraviteljevi odvedoe Isusa u sudnicu i skupie oko njega cijelu etu. 28 Svukoe s njega haljine i ogrnue mu skrletnu kabanicu. 29 Tada opletoe vijenac od trnja, metnue mu ga na glavu i dadoe mu trsku u desnicu. Onda su pregibali koljeno pred njim i rugali mu se govorei: Zdravo, kralju idovski! 30 Pritom bi pljuvali na njega, uzeli bi trsku i udarali ga njom po glavi. 31 Poto su mu se bili tako narugali, svukoe s njega kabanicu i obukoe ga opet u haljine njegove. Tada ga izvedoe, da ga razapnu. 32 Dok su izlazili, namjerie se na ovjeka iz Cirene po imenu Simona. Njega natjerae, da mu ponese kri. 33 Tako stigoe na mjesto, koje se zove Golgota, kosturnica. 34 Ondje mu dadoe vino pomijeano uem. On okusi to ali ne htjede piti, 35 Tada ga pribie na kri i razdijelie kockom meu se haljine njegove. 36 Onda su sjeli i uvali ga. 37 Vie glave njegove privrstie natpis s oznakom krivnje njegove: Ovo je Isus, kralj idovski. 38 Zajedno s njim bila su razapeta dva razbojnika, jedan s desne njegove, drugi s lijeve njegove. 39 Koji su prolazili, hulili su na njega, mahali glavom svojom 40 I govorili: Ti si htio hram poruiti i u tri ga dana opet sagraditi; spasi samoga sebe, Ako si Sin Boji, sii s kria! 41 Isto su se tako rugali i glavari sveeniki s knjievnicima i starjeinama i govorili: 42 Drugima je pomogao, sebi samomu

Evanelje po Mateju
On je uskrsnuo od mrtvih. Tada bi posljednja prijevara bila jo gora od prve. 65 Pilat im ree: Imate strau. Idite i uvajte grob, kako znate! 66 Oni odoe, osigurae grob zapeativi kamen i postavivi strau. Matej 28 1 Po suboti, u osvit prvoga daru u sedmici, odoe Marija Magdalena i druga Marija da pogledaj grob. 2 Tada se zemlja potrese silno. Aneo Gospodnji sie s neba, pristupi, odvali kamen i sjede na njega. 3 Lice je njegovo bilo kao munja, i odijelo njegovo bijelo kao snijeg. 4 Straari uzdrhtae od straha pred njim i postadoe kao mrtvi. 5 Aneo progovori enama: Ne bojte se vi! Znam, vi traite Isusa, Razapetoga. 6 On nije ovdje. Uskrsnuo je, kao to je rekao. Doite, vidite ovdje mjesto, gdje je leao Gospodin. 7 A sad otidite bre i javite uenicima njegovim: On je uskrsnuo od mrtvih i ide pred vama u Galileju. Ondje ete ga vidjeti. Eto, ja vam rekoh. 8 Sa strahom i ujedno s radou velikom odoe brzo od groba i pohitjee da to dojave uenicima njegovim. 9 Tada im doe Isus u susret i ree: Zdravo! One pristupie k njemu,

696

obujmie noge njegove i poklonie mu se. 10 Nato im ree Isus: Ne bojte se! Idite i javite brai mojoj, neka idu u Galileju! Ondje e me vidjeti. 11 Kad su one bile otile, odoe neki od strae u grad i javie glavarima sveenikim sve, to se je bilo dogodilo. 12 Ovi se skupie sa starjeinama i odrae vijee. Dadoe vojnicima mnogo novaca 13 I rekoe: Izjavite: Uenici njegovi dooe nou i ukradoe ga, dok smo mi spavali. 14 Ako to doe upravitelju do uiju, mi emo ga umiriti i za vas se zauzeti. 15 Oni uzee novac i uinie, kako im je bilo reeno. Ovo je govorkanje raireno kod idova do dana dananjega. 16 Jedanaestorica uenika odoe u Galileju na goru, kamo ih je bio Isus uputio. 17 Kad ga vidjee, poklonie mu se. A neki posumnjae. 18 Tada pristupi Isus k njima i ree im: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. 19 Zato idite i uinite sebi sve narode uenicima krtavajui ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. 20 I uei ih da dre sve, to sam vam zapovjedio. Evo, ja sam s vama u sve dane do svretka svijeta. Amen.

Evanelje po Marku
Marko 1 1 Evanelje o Isusu Kristu, Sinu Bojemu, zapoelo je, 2 kao to stoji pisano u proroka Izaije: Evo, ja aljem glasnika svojega pred tobom, koji e ti pripraviti put. 3 Glas onoga, to vie u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnajte staze njegove! 4 Ivan Krstitelj pojavio se je u pustinji i propovijedao je krtenje pokajanje za oprotenje grijeha. 5 Tada je izlazila k njemu sva zemlja Judeja i svi stanovnici Jerusalema. Oni su se dali krstiti od njega u Jordanu i pritom su ispovijedali grijehe svoje. 6 Ivan je bio obuen u devinu dlaku i imao je pojas konat oko svojih bokova. Hranio se skakavcima i medom divljim. 7 I propovijedao je: Moniji od mene ide za mnom. Ja nijesam dostojan kleknuti i odrijeiti mu remena na obui. 8 Ja sam vas krstio vodom, on e vas krstiti Duhom Svetim. 9 U one dane doe Isus iz Nazareta u Galileji i dade se krstiti od Ivana u Jordanu. 10 Jedva je bio izaao iz vode, vidje, kako se otvori nebo, i Duh kao golub sie na njega. 11 S neba povika glas: Ti si Sin moj ljubljeni; ti si po mojoj volji. 12 Odmah ga Duh izvede u pustinju. 13 etrdeset dana ostao je u pustinji i bio je kuan od sotone, ivio je sa ivotinjama divljim; a sluili su mu aneli. 14 Izakako je Ivan bio baen u tamnicu, otiao je Isus u Galileju i propovijedao evanelje kraljevstva Bojega, 15 Govorei: Vrijeme se je ispunilo, kraljevstvo je Boje blizu Obratite se i vjeruj te u evanelje! 16 Kad je iao pokraj Galilejskoga mora, vidje, kako Simon i Andrija, brat

697

Evanelje po Marku
hoe, moe me oistiti, 41 Pun milosra prui Isus svoju ruku, dotae ga se i ree mu: Hou, budi ist! 42 Ree, i odmah guba otide s njega, i bio je ist. 43 Tada ga odmah otpusti 44 I strogo mu ree: Pazi, da nikome to ne govori o tom! Nego idi, pokai se sveeniku i prinesi za oienje svoje rtvu, koju je propisao Mojsije! Neka im to slui kao svjedoanstvo! 45 A jedva je on otiao, pone glasno pripovijedati taj dogaaj i posvuda ga razglasivati. Zato nije mogao Isus vie javno ui u grad. Radije se zadravao u samotnim mjestima. Ali su dolazili ljudi k njemu sa svih strana. Marko 2 1 Poslije nekoliko dana doe opet u Kafarnaum. 2 Na vijest, da je kod kue, skupie se mnogi, tako da nijesu imali mjesta ni pred vratima. Dok im je navjeivao rije, 3 Donesoe mu uzetoga, kojega su nosila etvorica. 4 Ali zbog mnotva naroda nijesu ga mogli donijeti k njemu. Zato otkrie krov nad mjestom, gdje je bio Isus, nainie otvor i spustie postelju s uzetom. 5 Kad vidje Isus vjeru njihovu, ree uzetomu: Sinko, oproteni su ti grijehi tvoji. 6 A ondje su sjedili neki knjievnici. Oni pomislie u sebi: 7 Kako moe ovaj tako govoriti? Huli na Boga. Tko moe opratati grijehe osim jedinoga Boga? 8 Isus prozre odmah u svojemu duhu pomisli njihove i ree im: to mislite to u srcima svojim? 9 to je lake, rei uzetomu: Oproteni su ti grijehi tvoji? ili rei: Ustani, uzmi postelju svoju i hodi? 10 Ali znajte, da Sin ovjeji ima vlast na zemlji opratati grijehe! 11 I tada ree uzetomu: Zapovijedam ti, ustani, uzmi postelju svoju i idi kui! 12 On ustade odmah, uze postelju svoju i izae van pred oima sviju. Svi su bili izvan sebe od uenja, slavili su Boga i govorili: Tako to ne vidjesmo jo nikada. 13 Izae opet k moru. Sav je narod dolazio k njemu, te ih je uio. 14 Prolazei vidje Levija, sina Alfejeva, gdje sjedi na carini. Ree mu: Hajde za mnom! On ustade i otide za njim. 15 Kad je onda u kui njegovoj sjedio za stolom, bili su i mnogi carinici i

Simonov, bacie mree svoje u more. Oni su bili ribari. 17 Isus im ree: Hajdete za mnom! Uinit u vas ribarima ljudi. 18 Odmah ostavie mree svoje i pooe za njim, 19 Kad je otiao malo dalje, vidje Jakova, sina Zebedejeva, i njegova brata Ivana takoer u laici. Oni su popravljali mree svoje. 20 Odmah ih pozva. Oni ostavie svojega oca Zebedeja s nadniarima u laici i pooe za njim. 21 Oni dooe u Kafarnaum. Odmah u subotu poe u sinagogu i pone uiti. 22 Bili su zaneseni naukom njegovom; jer je uio kao jedan, koji ima mo, a ne kao knjievnici. 23 U tamonjoj sinagogi nalazio se upravo ovjek, koji je bio opsjednut od neista duha. On povika: 24 Odlazi! to mi imamo s tobom posla, Isuse Nazareanine? Ti si doao da nas upropasti. Znam, tko si, Svetac Boji. 25 A Isus mu zaprijeti i ree: Umukni i izai iz njega! 26 Neisti duh prodrma ga i viui iza glasa izae iz njega. 27 Puni zauenja pitali su svi jedan drugoga: to je ovo? Jedna nova, silna nauka! I usto zapovijeda neistim duhovima, i oni ga sluaju! 28 Glas o njemu rairi se brzo po svoj zemlji Galileji. 29 Iz sinagoge poe s Jakovom i Ivanom ravno u kuu Simonovu i Andrijinu. 30 Punica Simonova leala je od groznice. Odmah mu rekoe za nju. 31 On pristupi k njoj, uze je za ruku i podie je. Odmah je pusti groznica, i ona ih poslui. 32 Uvee, poto sunce zae, dovodili su k njemu sve bolesnike i opsjednute. 33 Sav se je grad stisnuo pred vratima. 34 On ozdravi mnoge, to su bili mueni od svakojakih bolesti, i istjera mnoge avle. Ali ne dade da dou do rijei, jer su ga poznavali. 35 U rano jutro, kad je jo bilo posve tamno, ustade on, otide van na samotno mjesto, i ondje se je molio. 36 Simon i drugovi njegovi pohitjee za njim. 37 Kad su ga bili nali, rekoe mu: Svi pitaju za te. 38 On im ree: Hajdemo drugamo, u oblinja mjesta, da tamo propovijedam; jer sam ja zato doao. 39 I tako je proao kroz svu Galileju, propovijedao u sinagogama i avle izgonio. 40 Jedan gubavac doe k njemu, baci se pred njega na koljena i zamoli: Ako

Evanelje po Marku
grjenici s Isusom i uenicima njegovim za stolom, jer ih je bilo mnogo, koji su pristajali uz njega. 16 I kad su knjievnici meu farizejima vidjeli, gdje jede s grjenicima i carinicima, rekoe uenicima njegovim: Zato jede i pije s carinicima i grjenicima? 17 Isus je to uo i ree im: Ne trebaju zdravi lijenika, nego bolesni. Nijesam doao da dozovem pravednike, nego grjenike. 18 Uenici Ivanovi i farizej i imali su posni dan. Tada dooe i upitae ga: Zato poste uenici Ivanovi i uenici farizeja, a tvoji uenici ne poste? 19 Isus im ree: Mogu li svatovi postiti, dok boravi kod njih zarunik? Dok imaju kod sebe zarunika, ne mogu postiti. 20 Ali e doi dani, kad e im se oteti zarunik. Tada e postiti u onaj dan. 21 Nitko ne mee zakrpu od novoga sukna na staru haljinu; inae se nova zakrpa opet razdere od stare haljine, i rupa bude samo jo vea. 22 Nitko ne lijeva novo vino u stare mjehove; inae prodre vino mjehove, i vino i mjehovi propadnu. Novo vino puni se u nove mjehove. 23 Jedne subote iao je kroz usjeve. Uenici njegovi trgali su putem klasje. 24 Tada ga upitae farizeji: Zato ine u subotu, to je zabranjeno? 25 On im ree: Nijeste li nikad itali, to uini David, kad je bio u nevolji, on i drugovi njegovi ogladnjeli? 26 Kako je u nijeme velikog sveenika Abiatara uao u kuu Boju i jeo kruhove postavljene, koje smiju jesti samo sveenici, i kako ih je dao i drugovima svojim? 27 Tada nastavi: Subota je tu zbog ovjeka, a nije ovjeji zbog subote. 28 Tako je Sin ovjeji i gospodar nad subotom. Marko 3 1 Doe opet u sinagogu. Tu je bio ovjek sa suhom rukom. 2 Pazili su na njega, hoe li ga u subotu iscijeliti, da ga mognu optuiti. 3 Tada ree ovjeku sa suhom rukom: Stani na sredinu! 4 Onda ih upita: Treba, li u subotu dobro initi ili zlo? ivot spasiti ili pustiti da propadne? utjeli su. 5 Oaloen zbog tvrdoe njihova srca, pogleda srdito na njih unaokolo i ree ovjeku: Prui ruku svoju! On je prui, i ruka je njegova bila opet zdrava. 6 Smjesta izaoe farizeji i posvjetovae se s pristaama

698

Herodovim protiv njega, kako bi ga mogli upropastiti, 7 Isus se povue s uenicima svojim k moru, Veliko mnotvo naroda iz Galileje ilo je za njim. I iz Judeje 8 i Jerusalema, iz Edoma, iz okolice s onu stranu Jordana i od Tira i Sidona pridolazili su ljudi k njemu u velikim etama, kad su uli za sva djela njegova. 9 Tada ree uenicima svojim, neka zbog mnotva naroda bude uvijek spremna laica za njega, da ne doe u tisku. 10 On je naime iscijelio mnoge, te su stoga navaljivali na njega svi bolesni, da ga se dotaknu. 11 Kad su ga vidjeli dusi neisti, padali su pred njega niice i vikali: Ti si Sin Boji. 12 A on im je zabranjivao strogo, da ga ne razglauju. 13 Tada uzie na goru i dozva k sebi, koje je htio, i dooe mu. 14 I postavi dvanaestoricu. Oni bi imali uvijek biti s njime, i njih je htio poslati da propovijedaju. 15 Oni bi morali imati i mo da izgone avle. 16 Ovu dvanaestoricu postavi: Simona, kojemu nadjenu ime Petar, 17 Jakova, sina Zebedejeva, i Ivana, brata Jakovljeva, kojima je dao ime Boanerges, to znai sinovi groma; 18 Nadalje Andriju, Filipa, Bartolomeja, Mateja, Tomu, Jakova, sina Alfejeva, Tadeja, Simona Revnitelja 19 I Judu Iskariota, koji je postao izdajnik njegov. 20 Tada otide kui. Opet se skupi narod, tako da nijesu mogli ni ja, ti. 21 Kad su to uli njegovi, podigoe se da ga odvedu silom, jer se je reklo, da je izvan sebe. 22 A knjievnici, koji su bili sili iz Jerusalema, rekoe: On je opsjednut od Beelzebuba. Pomou poglavice zlih duhova izgoni zle duhove. 23 Tada ih je dozvao i govorio im u prispodobama: Kako moe sotona izgoniti sotonu? 24 Ako je kraljevstvo u sebi neslono, onda ne moe opstati takvo kraljevstvo. 25 Ako je kua u samoj sebi neslona, onda ne moe opstati takva kua. 26 I ako sotona ustane protiv samomu sebi i nesloan je samim sobom, onda ne moe opstati, nego e propasti. 27 Nitko ne moe provaliti u kuu jakoga i oteti mu imanje njegovo, ako nije najprije svezao jakoga. Istom tada moe oplijeniti kuu njegovu. 28 Zaista, kaem vam: Svi grijehi i

699

Evanelje po Marku
16 Slini su oni, to su posijani na tlo kamenito. Oni uju rije i odmah je primaju s radou. 17 Ali ne daju da uhvati korijen, nego su nepostojani, Kad zbog rijei provali nevolja ili progonstvo, onda se odmah spotaknu. 18 Drugi su oni, koji su posijani meu trnje. Oni sluaju rije. 19 Ali brige svjetske, varavo bogatstvo i ostale strasti uvuku se i zague rije, tako da ostane bez roda. 20 Koji su napokon bili posijani na dobru zemlju, to su oni, koji sluaju rije, primaju je u se i donose rod tridesetostruk, ezdesetostruk i stostruk. 21 Dalje im je govorio: Donosi li se svjetiljka, da se metne pod sud ili pod postelju! A ne, da se metne na svijenjak? 22 Jer nije nita skriveno, to se nee otkriti, nije nita tajno, to nee doi na svjetlo. 23 Tko ima ui, neka uje! 24 Tada nastavi: Pazite na to, to ujete! Mjerom, kojom mjerite, vama e se mjeriti, i jo e vam se dometnuti. 25 Jer tko ima, dat e mu se. A tko nema, uzet e mu se i ono, to ima. 26 Dalje je govorio: Kraljevstvo je Boje kao ovjek, koji baci sjeme u zemlju. 27 Spavao on ili bdio, danju ili nou: Sjeme nie i raste, a da on to ne zapazi. 28 Samo od sebe donosi zemlja rod, najprije biljku, onda klas, napokon puno zrno u klasu. 29 Kad se tada pokae rod, odmah primakne srp; jer je tu etva. 30 Dalje je govorio: S im da prispodobimo kraljevstvo Boje? Kojom prispodobom da ga prikaemo. 31 Ono je kao zrno goruino. Kad se sije u zemlju, manje je od svih drugih sjemena na zemlji. 32 A je li posijano, uzraste i bude vee od svega povra; Potjera tako velike grane, da mogu ptice nebeske stanovati u njegovoj sjeni. 33 U mnogim takvim prispodobama navjeivao im je rije, kako bi je bolje mogli shvatiti. 34 Bez prispodoba nije im govorio. Je li tada bio sam s uenicima svojim, onda bi im sve protumaio. 35 Podveer onoga dana ree im: Poi emo na drugu obalu. 36 Otpustie narod, i uzee njega sobom onako kako je bio u laici. I druge laice ile su s njim. 37 Tada se podie silna bura. Valovi su udarali u laicu, i ona se je ve poela puniti vodom. 38 A on je spavao otraga u laici na

huljenja na Boga, to ih poine ljudi, oprostit e se njima. 29 Ali tko pohuli na Duha Svetoga, ne nalazi na vijeke oprotenja, nego ostaje napren vjenim grijehom. 30 Oni su bili naime tvrdili: On ima neistoga duha. 31 Tada dooe majka njegova i braa njegova. Ostadoe stojei vani i dadoe ga pozvati. 32 Mnotvo ljudi sjedilo je oko njega. Tada mu javie: Majka tvoja i braa tvoja stoje vani i pitaju za te. 33 On im ree: Tko je majka moja, i tko su braa moja? 34 Tada pogleda na one, koji su sjedili oko njega, i ree: Evo majka moja i braa moja! 35 Jer tko ini volju Boju, taj mi je brat, sestra i majka. Marko 4 1 Opet je uio na moru. Veoma veliko mnotvo naroda skupilo se oko njega. Zato ue u laicu, i u nju sjede na moru, a sav je narod stajao na obali na zemlji, 2 Uio ih je mnogo u prispodobama i govorio im u svojemu predavanju: 3 Pazite! Sija izae da sije. 4 Kad je sijao, jedno pade na put, i dooe ptice i pozobae ga. 5 Drugo pade na kamenito tlo, gdje nije bilo mnogo zemlje. Brzo iznie, jer nije lealo duboko u zemlji, 6 Ali kad sunce zasja, uvenu, i jer nije imalo korijena, usahnu. 7 Opet drugo Pade meu trnje. Trnje uzraste i zagui ga, tako da ne donese roda. 8 Drugo napokon pade na zemlju dobru, iznie, uzraste i donese rod: tridesetostruk, ezdesetostruk i stostruk. 9 Zakljui rijeima: Tko ima ui, neka uje! 10 Kad je bio sam, zapitae ga uenici s dvanaestoricom za smisao prispodobe. 11 Ree im: Vama je tajna kraljevstva Bojega povjerena. Onima vani sve se iznosi u prispodobama. 12 Oni e gledati, a ipak ne vidjeti, sluati, a ipak ne razumjeti, da se kako ne obrate i oprotenje ne nau. 13 Tada nastavi: Ne razumijete li ove prispodobe, kako ete onda razumjeti sve druge? 14 Sija rije sije. 15 Koji su na putu, na koji je bila posijana rije, to su oni, koji je uju. A onda dolazi odmah sotona i oduzme rije, koja je bila posijana u srca njihova.

Evanelje po Marku
jastuku. Tada ga probudie i povikae: Uitelju, zar ti ne mari, to ginemo? 39 On ustade, zapovjedi vjetru i ree moru: Umukni! Mirno budi! Prestane vjetar, i postade tiina velika. 40 Tada im ree: to ste tako, straljivi? Zar jo uvijek nemate vjere? 41 Oni se uplaie vrlo i rekoe jedan drugome: Tko je ovaj? I vjetar i more sluaju ga! Marko 5 1 Dooe na drugu obalu mora u kraj gerazenski. 2 Kad izae iz laice, potee mu iz kamenih grobova odmah u susret ovjek s duhom neistim. 3 On je stanovao u grobnim piljama, i nitko ga vie nije mogao svezati ni lancima. 4 Jer su ga ve esto bili vezali u okove i lance, ali je bio svaki put izlomio lance i izlomio okove. Nitko ga nije mogao ukrotiti. 5 Neprestano, danju i nou, zadravao se je u kamenim grobovima i u gorama i vikao je i udarao se kamenjem. 6 Kad vidje Isusa izdaleka, potee, baci se pred njega niice 7 I povika iza glasa: to ja imam s tobom posla, Isuse, Sine Boga, Svevinjega zaklinjem te Bogom, ne mui me! 8 Jer mu je govorio: Due neisti, izai iz ovjeka! 9 Upita ga: Kako se zove? Legija mi je ime, odgovori mu; jer nas je mnogo. 10 Molio ga je mnogo, da ih ipak ne protjera iz one zemlje. 11 Na brijegu je ondje pasao veliko krdo svinja. 12 Tada ga zamolie: Daj da uemo u svinje! 13 On im dopusti. Izaoe dusi neisti i uoe u svinje. I krdo, oko dvije tisue komada, navali s brijega u more i potopi se u moru. 14 Pastiri pobjegoe odatle i javie u gradu i po selima. Tada dooe ljudi da vide, to se je bilo dogodilo. 15 Kad dooe k Isusu i vidjee, kako ovjek, koji je upravo bio opsjednut od legije, sjedi obuen i zdrave pameti, uplaie se. 16 Oevici im propovijedae, kako se je bilo dogodilo s opsjednutim i svinjama. 17 Tada ga zamolie, da se udalji iz njihova kraja. 18 Kad onda htjede ui u laicu, zamoli ga ona, koji je bio prije opsjednut, da smije s njim ii. 19 Ali mu ne dopusti, nego mu ree: Idi

700

kui k svojima i pripovijedaj im, kako je veliku stvar uinio Gospodin na tebi i kako se je smilovao tebi. 20 On otide i uze navjeivati u Dekapolisu, kako je veliku stvar bio Isus uinio na njemu. I svi su se divili. 21 Kad je bio Isus u laici opet preao na drugu obalu, skupi se veliko mnotvo naroda oko njega. On je bio jo kraj mora. 22 Tada doe jedan predstojnik sinagoge po imenu Jair. Kad ga je vidio, baci mu se pred noge 23 I vrue ga zamoli: Kerka je moja na umoru. Doi, metni na nju ruke, da ozdravi i ostane na ivotu! 24 On poe s njim. Mnogi ga je narod pratio i tiskao se oko njega 25 Meu njima je bila ena, koja je ve dvanaest godina bolovala od teenja krvi, 26 Mnogo je bila podnijela kod mnogih lijenika, potroila je sve to je imala, a ipak nije nala pomoi; samo joj je jo gore bivalo. 27 Kad je ula za Isusa, pristupi u mnotvu naroda straga njemu i dotae se haljine njegove; 28 Jer je govorila u sebi: Ako se i samo dotaknem haljine njegove, ozdravit u. 29 Odmah prestade njezino teenje krvi, i osjeti u svojemu tijelu, da je ozdravila od svoje bolesti. 30 Isus osjeti, da je sila izala iz njega, okrenu se odmah u mnotvu i upita: Tko se je dotakao moje haljine. 31 Uenici njegovi odgovorie mu: Ta vidi, kako se narod tiska oko tebe, i jo pita: Tko se je dotakao mene? 32 Ali je on pogledao onu, koja je to bila uinila. 33 Tada doe ena uplaena i drui; jer je znala, to se je dogodilo s njom. Pade pred njega niice i pripovjedi mu sve kako je bilo. 34 A on joj ree: Keri, vjera ti je tvoja pomogla Idi u miru i budi iscijeljena od bolesti svoje! 35 Dok je jo govorio, dooe ukuani predstojnika sinagoge i javie: Ki je tvoja umrla, to jo trudi Uitelja. 36 Isus je uo tu rije i rekao je predstojniku sinagoge: Ne boj se! Samo vjeruj! 37 I ne dade sobom ii nikome osim Petru, Jakovu i Ivanu, bratu Jakovljevu. 38 Dooe u kuu predstojnika sinagoge. Tada zau vrevu, pla i jaukanje. 39 Ue i ree im: Zato viete i plaete? Dijete nije mrtvo; ono samo spava. 40 Tada mu se nasmijae, a on istjera

701

Evanelje po Marku
17 Herod je bio naime dao Ivana uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti zbog Herodijade, ene svojega brata Filipa, koju ju je bio uzeo za enu. 18 Jer je bio Ivan prekorio Heroda: Nije ti doputeno imati enu svojega brata. 19 Zato je Herodijada mrzila na njega. Htjela je da ga ubije, ali nije mogla; 20 Jer se je Herod bojao Ivana. Poznavao ga je kao ovjeka pravedna i sveta i uzimao ga u zatitu. Kad ga je sluao, vrlo bi se zbunio, ali ga je ipak rado sluao. 21 Tada doe zgodan dan. Herod na svoj roendan dade gozbu knezovima svojim, asnicima i prvacima Galileje. 22 Pritom ue ki Herodijadina, i igrala je. Herodu i gostima njegovim ugodila je. I kralj ree djevojci: Trai od mene, to hoe, i dat u ti. 23 I zakle joj se: Dat u ti togod zatrai od mene, i da bi bilo pola kraljevstva mojega. 24 Ona izae i upita mater svoju: to da zatraim? Ona odgovori: Glavu Ivana Krstitelja. 25 Odmah ue brzo kralju i zatrai: Hou, da mi da odmah na tanjuru glavu Ivana Krstitelja. 26 To zbuni kralja. Ali zbog zakletve i gostiju ne htjede je odbiti. 27 I odmah posla kralj tjelesnog straara i zapovjedi, da donesu glavu njegovu. 28 On otide i odsijee mu glavu u tamnici. I donese glavu njegovu na tanjuru i dade je djevojci, a djevojka dade je materi svojoj. 29 Kad to saznae uenici njegovi, dooe i uzee tijelo njegovo, i metnue ga u grob. 30 Apostoli se opet naoe kod Isusa i javie mu sve, to su bili inili i uili. 31 Tada im ree: Doite s menom sami na samotno mjesto i otpoinite malo! Jer je bilo neprestano dolaziti i odlaziti, i nijesu imali kad ni jesti. 32 Tada otidoe u laici na samotno mjesto, da budu sami. 33 Ali su ih mnogi bili vidjeli gdje odlaze i pogodili su namjeru njihovu. Tada pohrlie pjeice tamo sviju gradova i jo ih prestigoe. 34 Kad izae na kopno, vidje veliko mnotvo naroda, i saali mu se za njih; jer su bili kao ovce bez pastira, i pone ih uiti mnogo. 35 Kad je bilo ve kasno, pristupie k njemu uenici njegovi i rekoe: Mjesto je ovo pusto, i vrijeme je ve poodmaklo. 36 Pusti zato da otidu ljudi, neka idu u okolne zaselke i sela, da kupe sebi to

sve van i s ocem i majkom djeteta i s pratiocima svojim ue u sobu, u kojoj je lealo dijete. 41 Uze dijete za ruku i ree mu: Talita kumi to znai: Djevojko, velim ti, ustani! 42 Odmah je ustala djevojka i hodala. Bilo joj je ve dvanaest godina. Tada se zaudie udom velikim. 43 A on im strogo naloi, da nitko ne dozna za to. Onda ree, neka joj dadnu jesti. Marko 6 1 Odatle otide i zaputi u svoj rodni grad. Pratili su ga uenici njegovi. 2 I kada doe subota uio je u sinagogi, Mnogi sluatelji divili su se nauci njegovoj i pitali su: Odakle njemu to? Kakva li mu je mudrost dana? Kako velika udesa dogaaju se po rukama njegovim! 3 Nije li ovo drvodjelja? Sin Marijin i brat Jakovljev, Josipov, Judin i Simonov? Ne stanuju li i sestre njegove ovdje kod nas? Tako su se sablanjavali o njega. 4 A Isus im ree: Prorok ne vrijedi nigdje manje negoli u svojemu rodnom gradu, kod svojih roaka i u svojemu domu. 5 Nije mogao ondje nijednoga uda da uini, osim to je metnuo ruke svoje na nekoliko bolesnika i iscijelio ih. 6 udio se je nevjerstvu njihovu. Nato je iao po okolnim selima i uio ih. 7 Potom dozva dvanaestoricu k sebi, posla ih dva i dva i dade im mo nad duhovima neistim. 8 Zapovjedi im, da nita sobom ne uzimaju na put osim jednoga tapa, ni kruha, ni torbe, ni novaca u pojasu. 9 Sandale su smjeli nositi, ali ne oblaiti dvoje haljine. 10 Nadalje im ree: Kad gdje uete u kuu, onda ostanite ondje, dok ne poete dalje! 11 A gdje vas ne prime i ne posluaju vas, odanle poite dalje i otresite prah s nogu svojih, za svjedoanstvo protiv njih! 12 Tada su zaputili i propovijedali pokajanje. 13 Izgonili su mnoge zle duhove, mazali uljem mnoge bolesnike i iscjeljivali ih. 14 Kralj Herod uo je za njega; jer je ime njegovo bilo u ustima sviju. On ree: Ivan Krstitelj ustao je od mrtvih. Zato djeluju udesne sile u njemu. 15 Drugi su mislili: To je Ilija. Opet drugi: To je jedan od proroka. 16 A Herod ostade kod svojega miljenja: To je Ivan, kojemu sam dao odsjei glavu. On je ustao od mrtvih.

Evanelje po Marku
jesti. 37 On im ree: Podajte im vi da jedu! Odgovorie mu: na idemo i da kupimo kruha za dvjesta denara i da im damo jesti? 38 On ih upita: Koliko imate kruhova Idite i vidite! Oni vidjee i rekoe: Pet i dvije ribe. 39 Tada im zapovjedi, da ih posade sve na hrpe po zelenoj travi. 40 Posadie se na hrpe po sto i po pedeset 41 I uze onih pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo i blagoslovi ih. Tada prelomi kruhove i dade ih uenicima da metnu pred njih i dvije ribe dade da se razdijele svima. 42 I svi su jeli i nasitili se, 43 I podigli su jo dvanaest koarica punih komada i takoer neto od riba. 44 A bilo je pet tisua ljudi, to su bili jeli od onih kruhova. 45 Odmah primora uenike svoje, da uu u laicu i da idu naprijed na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti narod. 46 Kad je bio otpustio, uzae na goru, da se pomoli. 47 Bilo je ve uvee. Laica se je nalazila nasred mora, a on sam na zemlji. 48 Tada vidje, gdje se mue veslajui; jer su imali protivan vjetar. Oko etvrte none strae doe k njima idui po moru, i htio je da ih mimoie, 49 Kad ga oni tako vidjee gdje ide po moru, pomislie, da je sablast, i povikae; 50 Jer ga svi vidjee i poplaie se. A on odmah progovori s njima, i ree: Uzdajte se! Ja sam, ne bojte se! 51 I ue k njima u laicu, i prestane vjetar. Tada su oni bili posve izvan sebe od zauenja 52 Jer jo nijesu bili doli do uviavnosti kod umnoenja kruhova nego je srce njihovo bilo zaslijepljeno. 53 Prijeoe prijeko na zemlju i dooe u Genezaret. Ondje pristadoe. 54 Kad izaoe iz laice, odmah ga poznae ljudi. 55 Oni su protrali sav onaj kraj i donosili su na posteljama bolesnike tamo, gdje bi uli da je on. 56 I gdje je samo stupio u koje selo, i u koji grad, u koji zaselak, metali bi tamo bolesnike na slobodna mjesta i molili bi, da se barem skuta haljine njegove dotaknu. I ozdravljali su svi, koji bi ga se dotakli.

702

Jerusalema. 2 Oni opazie, kako su neki od uenika njegovih objedovali neistim, to jest neopranim rukama. 3 A Farizeji i uope idovi ne jedu, a da prije ne operu svoje ruke, drei obiaje starih. 4 Kad dou s trga ne jedu ako prije ne operu. Tako ima jo mnogo drugih obiaja, to su primili te dre: pranje aa, vreva i kotlova. 5 Tada ga upitae farizeji i knjievnici: Zato se uenici tvoji ne dre predaje starih, nego jedu neistim rukama? 6 On im odgovori: Zgodno je Izaija rekao o vama licemjerima u Pismu:, Ovaj me narod tuje samo usnama, a srce je njegovo daleko od mene. 7 Uzalud me potuje, nauka je njegova samo ovjeja ustanova. 8 Zapovijed Boju ostavljate, vrsto se drite ovjejih ustanova. Pranje vreva, aa i drugo tako to inite toliko. 9 Tada nastavi: Dobro razumijete ne osvrtati se na zakon Boji, da ouvate predaju svoju. 10 Tako Mojsije ree: Potuj oca svojega i majku svoju, i: Tko opsuje oca ili majku, smru neka umre! 11 A vi kaete: Ako jedan rekne ocu ili majci: im bih ja tebi imao pomoi, jest korban, to znai: posvetni dar, 12 Onda mu vie ne dadoste nita uiniti za oca ili majku. 13 Stim dokidate zapovijed Boju svojom predajom, koju vi postaviste. I tako jo mnogo kojeta inite. 14 Tada dozva opet narod i ree mu: Posluajte me svi i razumijte! 15 to izvana ulazi u ovjeka, ne moe ga uiniti neistim; samo to izlazi iz ovjeka, to ini ovjeka neistim. 16 Tko ima ui, neka uje! 17 Kad je bio doao od naroda a kuu, upitae ga uenici njegovi za prispodobu, 18 Odgovori im: Tako ste zar i vi jo nerazumni Ne uviate li, da sve, to izvana ulazi u ovjeka, ne moe ga uiniti neistim? 19 Jer mu to ne dolazi u srce, nego u eludac i ide svojim naravnim putem, koji izluuje sve ostatke. 20 A to, nastavi on, izlazi iz ovjeka, to ini ovjeka neistim. 21 Jer iz nutarnjosti, iz srdaca ljudskih, dolaze zle misli, blud, kraa, umorstvo, 22 Preljuba, lakomost, pakost, lukavstvo, razuzdanost, zavist, Marko 7 psovka, oholost, bezumlje. 1 Potom se naoe kod njega farizeji i 23 Sve to zlo izlazi iznutra i ini ovjeka neki knjievnici, to su bili doli iz neistim.

703

Evanelje po Marku
blagoslovi i dade ih iznijeti. 8 Jeli su i nasitili se. Od komadia, to su bili preostali, podigoe jo sedam koarica. 9 Bilo ih je oko etiri tisue. I otpusti ih. 10 Odmah ue u laicu s uenicima svojim i ode u okolinu Dalmanute. 11 Tada dooe farizeji i poee se s njim prepirati, Traili su od njega znak s neba, da ga kuaju. 12 Tada on uzdahnu u svojoj nutarnjosti i ree: emu rod ovaj trai znak? Zaista, kaem vam: Rodu ovomu nee se dati znak. 13 Stim ih ostavi, ue opet u laicu i otide na drugu obalu. 14 Oni su bili zaboravili uzeti kruha sobom. Samo jedan jedini kruh imali su sobom u laici. 15 Tada ih je opominjao i rekao: Pazite, uvajte se kvasca farizejskoga i kvasca Herodova! 16 Mislili su i govorili jedan drugome: To je to kruha nemamo. 17 Isus to opazi i ree im: to mislite o tom, da kruha nemate? Zar jo uvijek ne razumijete i ne shvaate? Zar je otvrdnulo srce vae? 18 Imate oi i zar ne vidite? Imate ui i zar ne ujete? Zar vie ne mislite na ono, 19 Kako sam onda pet kruhova prelomio na pet tisua? Koliko koarica punih komadia nakupiste tada? Oni mu odgovorie: Dvanaest. 20 I kad prelomi sedam kruhova na etiri tisue, koliko koarica punih komadia nakupiste? Oni odgovorie: Sedam. 21 Tada im ree: Zar jo uvijek ne razumijete? 22 Dooe u Betsaidu. Tada mu donesoe slijepca i zamolie ga, da ga se dotakne. 23 On uze slijepca za ruku i izvede ga van pred selo. Tada pokvasi oi njegove pljuvakom, metnu ruke na njega i zapita, ga: Vidi li to? 24 On pogleda i ree: Vidim ljude, gdje hodaju, kao da bi bili drva 25 Jo jedanput stavi mu ruke na oci, Tada je mogao dobro vidjeti; on je bio iscijeljen i vidio je sve posve bistro. 26 Onda ga posla kui i ree: Ne ulazi u selo! 27 Isus otide s uenicima svojim dalje u mjesta kod Cezareje Filipove, Putem upita uenike svoje: Za koga me dre ljudi? 28 Odgovorie mu: Neki za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, opet drugi za kojega od proroka. 29 On ih upita dalje: A za koga me vi drite? Petar mu odgovori: Ti si Krist.

24 Odatle se podie i zaputi u podruje Tira Sidona, Ue u je dnu kuu i ne htjede da bude prepoznat. Ali ipak nije mogao ostati skriven, 25 Jer im je za njega ula ena, kojoj je kerka bila opsjednuta od duha neistoga, odmah doe i baci mu se pred noge. 26 Ta je ena bila poganka i rodom iz Sirofenicije. Ona ga zamoli, da istjera avla iz keri njezine. 27 On joj ree: Pusti, da se najprije djeca nasite; jer nije pravo uzimati kruh od djece i bacati ga psiima. 28 Da, Gospodine, odgovori mu ona; ali psii pod stolom dobiju ipak od mrvica djejih. 29 Tada, joj ree: Zbog te rijei idi; zao duh izaao je iz keri tvoje. 30 Ona otide kui i nae dijete gdje lei na postelji. Zao duh bio je izaao. 31 On otide opet iz podruja Tira i doe preko Sidona na Galilejsko more posred podruja Dekapolisa. 32 Tada donesoe k njemu gluhonijema i zamolie, da metne na njega ruku. 33 On ga uze iz naroda nasamo, stavi mu prste svoje u ui i pljuvakom se dotae jezika njegova. 34 Tada uzdahnuvi pogleda na nebo i ree mu: Effata, to jest: Otvori se! 35 Odmah se otvorie ui njegove, Sveza jezika njegova razrijei se, i mogao je lijepo govoriti. 36 A on im zabrani, da nikome ne govore nita o tom. Ali to im je on stroe zabranjivao, to su oni jo revnije pripovijedali, 37 Vrlo zadivljeni govorili su: On ini sve dobro: gluhe ini da uju i nijeme da govore. Marko 8 1 U one dane bilo je opet veliko mnotvo naroda skupa i nije imalo to jesti. Tada dozva k sebi uenike svoje i ree im: 2 ao mi je naroda. Ve tri dana stoje kod mene i nemaju to, jesti. 3 Ako ih pustim da idu gladni kui, klonut e na putu; jer su neki od njih doli izdaleka. 4 Uenici njegovi odgovorie mu:, Odakle da uzme tko kruha ovdje u pustinji, da ih nasiti? 5 On ih zapita: Koliko imate kruhova? Oni odgovorie: Sedam. 6 Tada zapovjedi da narod posjeda po zemlji, onda uze sedam kruhova, zahvali, prelomi ih i dade ih uenicima svojim, neka ih iznesu pred narod, i iznesoe ih. 7 Imali su i nekoliko ribica. On ih

Evanelje po Marku
30 Tada im naloi, da ni s kim ne govore o njemu. 31 I pone ih uiti, da Sin ovjeji mora mnogo trpjeti i da e od starjeina, glavara sveenikih i knjievnika biti zabaen i usmren, ali poslije tri dana da e uskrsnuti. 32 Ree to posve otvoreno. Tada ga uze Petar nasamo i pone ga odvraati. 33 A on se okrenu, pogleda na uenike svoje i ukori Petra rekavi: Idi od mene, sotono! Ti ne dri s Bogom, nego s ljudima. 34 Tada dozva narod s uenicima i ree im: Tko hoe da ide za mnom, neka se odree samoga sebe, neka uzme kri svoj na sebe i neka tako ide za mnom! 35 Jer tko hoe da spasi ivot svoj, izgubit e ga; a tko izgubi ivot svoj zbog mene i zbog evanelja, spasit e ga. 36 to koristi ovjeku, ako dobije sav svijet, a pritom izgubi duu svoju? 37 Jer to moe ovjek dati kao otkup za duu svoju? 38 Tko se stidi mene i mojih rijei pred ovim preljubotvornim i grjenim naratajem, toga e se i Sin ovjeji stidjeti, kad doe u slavi Oca svojega sa svetim anelima. Marko 9 1 Nadalje im ree: Zaista, kaem vam: Od onih, koji stoje ovdje, nekad nee okusiti smrti, dok ne vide gdje dolazi kraljevstvo Boje sa silom. 2 Poslije est dana uze Isus sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih same nasamo na goru visoku, Tada se preobrazi pred njima. 3 Haljine njegove postadoe sjajnobijele, kako ih ne moe ni jedan bjelilac ubijeliti na zemlji. 4 Ukaza im se Ilija s Mojsijem u razgovoru s Isusom. 5 Tada progovori Petar i ree Isusu: Uitelju, dobro je, da smo ovdje. Nainit emo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu. 6 On nije znao to govori, tako su bili uplaeni. 7 Tada doe oblak i zasjeni ih. Iz oblaka povika glas: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega sluajte! 8 Kad pogledae oko sebe, najedanput ne vidjee nikoga vie sobom osim Isusa sama. 9 Kad su onda silazili s gore, naloi im, da nikome ne pripovijedaju o tom ukazanju, dok Sin ovjeji ne uskrsne od mrtvih. 10 Oni zadrae tu stvar za sebe, ali upitae jedan drugoga, to ima da znai uskrsnuti od mrtvih.

704

11 Upitae ga: Zato tvrde knjievnici, da Ilija treba najprije da doe? 12 On im odgovori: Svakako e doi najprije Ilija i sve e obnoviti. A kako se moe u Pismu rei o Sinu ovjejemu, da e mnogo trpjeti i zabaen biti? 13 Ali vam kaem: Ilija je ve doao. A uinie s njim, to htjedoe. Tako stoji pisano o njemu. 14 Kad dooe k uenicima, vidjee veliko mnotvo naroda oko njih i knjievnike u prepirci s njima. 15 im ga ugleda sav narod, bio je posve iznenaen, pohrli k njemu i pozdravi ga. 16 On ih upita: O emu se prepirete s njima? 17 Jedan iz naroda odgovori mu: Uitelju, dovedoh k tebi sina svojega; on je opsjednut od duha nijemoga, 18 Kad ga uhvati, baca ga na zemlju, a on se pjeni, kripi zubima i postane ukoen. Zamolih uenike tvoje, da ga istjeraju; ali oni ne mogoe. 19 On im ree: O rode nevjerni! Kako u jo dugo biti s vama? Kako u jo dugo podnositi vas? Dovedite ga k meni! 20 Dovedoe ga k njemu. im ga ugleda duh, pone ga tresti. On pade na zemlju, pone se valjati i pjeniti. 21 Tada upita oca njegova: Kako ve dugo ima on to? On odgovori: Od djetinjstva. 22 esto ga je ve bacao u oganj i u vodu, da ga pogubi. Ako ti to moe, smiluj nam se i pomozi nam! 23 Isus mu ree: to se tie mogunosti, sve je mogue onome, koji vjeruje. 24 Odmah povika otac djeakov sa suzama: Vjerujem, pomozi mojemu nevjeru! 25 Kad vidje Isus, da se narod sve vie stjee, zaprijeti duhu neistome i ree mu: Due nijemi i gluhi! Ja ti zapovijedam: Izai iz njega i ne vraaj se vie nikada natrag u njega! 26 Povikavi i izlomivi ga vrlo izae. On je leao kao mrtav, tako da su mnogi rekli: Mrtav je. 27 Isus ga uhvati za ruku i uspravi ga. Tada on ustade. 28 Kad je doao u kuu, upitae ga uenici njegovi nasamo: Zato ga mi ne mogosmo istjerati? 29 Odgovori im: Ova se vrsta moe istjerati samo molitvom! 30 Odatle otidoe dalje, i putovali su kroz Galileju. A nije htio, da tko dozna. 31 Uio je naime uenike svoje i govorio im: Sin ovjeji predat e se u ruke ljudima Oni e ga ubiti, ali tri dana poslije smrti svoje on e uskrsnuti.

705

Evanelje po Marku

32 Oni nijesu razumjeli toga govora; ali su se bojali da ga zapitaju. 33 Dooe u Kafarnaum. Kad su bili u kui, zapita ih: O emu ste putem govorili? 34 Oni su utjeli; jer su se bili putem prepirali meu sobom o tom, tko da je meu njima najvei. 35 Tada on sjede, dozva k sebi dvanaestoricu i ree im: Tko hoe da bude prvi, taj neka bude najzadnji i svima sluga. 36 Tada uze dijete, metnu ga u sredinu meu njih, zagrli ga i ree im: 37 Tko jedno takvo dijete primi u ime moje, mene primi; a tko primi mene, ne primi mene, nego onoga, koji me posla. 38 Ivan mu javi: Uitelju, vidjesmo jednoga, gdje u ime tvoje izgoni avle. Mi mu to zabranismo, jer ne ide za nama. 39 Isus ree: Ne branite mu, jer tko u ime moje ini udo, ne moe me odmah iza toga grditi. 40 Tko nije protiv vas, taj je za vas. 41 Tko vam dadne u ime moje au vode da se napijete, jer pripadate Kristu, zaista, kaem vam: On nee izgubiti plae svoje. 42 Tko navede jednoga od ovih malenih koji vjeruju, da se spotakne, za njega bi bolje bilo, da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da se baci u more. 43 Ako te ruka tvoja sablanjava, odsijeci je! Bolje je za tebe, da ue sakat u ivot, negoli da s dvije ruke ide u pakao, u oganj neugasivi, 44 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. 45 Ako te noga tvoja sablanjava, odsijeci je! Bolje je za tebe, da ue hrom u ivot, negoli da te s dvije noge bace u pakao, u oganj neugasivi, 46 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. 47 Ako te oko tvoje sablanjava, iskopaj ga! Bolje je za tebe, da ue s jednim okom u kraljevstvo Boje, negoli da te s dva oka bace u pakao, 48 Gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi. 49 Svaki e se ognjem posoliti, kao to se svaka rtva zainja solju. 50 Dobra je so. Ali ako so postane bljutava, im ete je onda zainiti? Imajte so u sebi i drite mir meu sobom!

2 Tada pristupie farizeji k njemu i upitae ga, doputeno li je ovjeku otpustiti svoju enu? Stim ga htjedoe kuati. 3 On im ree: to vam je zapovjedio Mojsije? 4 Oni odgovorie: Mojsije je dopustio, da se napie raspusna knjiga, i onda da se otpusti ena. 5 Isus im ree: Mojsije vam je dao tu zapovijed zbog tvrdoe vaega srca, 6 U poetku stvorenja stvorio je Bog ovjeka kao mua i enu. 7 Zato e ostaviti mu oca i majku i prionuti za enu svoju, 8 I bit e oboje jedno tijelo Tako nijesu vie dvoje, nego jedno tijelo. 9 A to je Bog svezao, ne smije ovjek rastavljati. 10 U kui zapitae ga uenici jo jedanput za to. 11 On im objasni: Tko otpusti enu svoju i uzme drugu, ini preljubu na njoj. 12 Ako ena ostavi mua svojega i uzme drugoga, ini preljubu. 13 Donosili su njemu djecu, da bi ih se dotaknuo. A uenici su odbijali ljude. 14 Kad to vidje Isus, rasrdi se i ree im: Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je za takve kraljevstvo Boje. 15 Zaista, kaem vam: Tko ne primi kraljevstva Bojega kao dijete, nee doi u njega. 16 Tada ih zagrli, metnu na njih ruke svoje i blagoslovi ih. 17 Kad poe dalje svojim putem, pritra mu netko, pade pred njega na koljena i upita ga: Uitelju dobri, to moram initi, da postignem ivot vjeni? 18 Isus mu ree: to me zove dobrim? Nitko nije dobar osim jedinoga Boga. 19 Zna zapovijedi: Ne ubijaj! Ne ini preljube! Ne kradi! Ne svjedoi lano! Ne varaj! Potuj oca i majku! 20 On mu ree: Uitelju, sve sam to obdravao od mladosti svoje. 21 Tada ga pogleda Isus ljubezno i ree mu: Jedno ti jo fali. Idi, prodaj sve, to ima, i podaj siromasima, i imat e blago na nebu. Onda doi, uzmi kri svoj i hajde za mnom! 22 Na ovu rije posta on alostan i otide tuan odatle; jer je posjedovao mnoga dobra. 23 Isus pogleda naokolo i ree uenicima svojim: Kako je teko Marko 10 bogatima ui u kraljevstvo Boje! 1 Odatle se podie i doe u podruje 24 Uenici se uplaie od rijei Judeje, s onu stranu Jordana Opet je njegovih. A Isus im opetova: Djeco, mnotvo naroda hrlilo k njemu, i on ga kako je teko onima, koji se uzdaju u je uio, kao to je imao obiaj. imanje i dobro, ui u kraljevstvo Boje!

Evanelje po Marku
25 Lake deva ide kroz iglene ui, negoli bogata u kraljevstvo Boje. 26 Sada se oni jo vie uplaie i rekoe jedan drugome: Tlo se onda moe spasiti? 27 Isus pogleda na njih i ree: U ljudi je nemogue, ali ne u Boga; jer je u Boga sve mogue. 28 Tada mu ree Petar: Eto, mi smo sve ostavili i poli smo za tobom. 29 Isus potvrdi: Zaista, kaem vam: Nitko zbog mene i zbog evanelja ne ostavlja kue, brata, sestre, majke, oca, djeteta ili polja, 30 A da ne primi sve stostruko: ve sada u ovom svijetu - ako i s progonima - kuu, brata, sestru, majku, dijete i polje, a u buduem svijetu ivot vjeni. 31 Mnogi, koji su prvi, bit e posljednji, i mnogi, koji su posljednji, bit e prvi. 32 Bili su na putu gore u Jerusalem. Isus je iao pred njima. Oni su se udili tome i za njim su ili sa strahom. Tada on uze opet k sebi dvanaestoricu i ree im, to ga eka: 33 Eto, mi idemo gore u Jerusalem. Tu e se Sin ovjeji predati glavarima sveenikim i knjievnicima. Oni e ga osuditi na smrt i predati neznabocima. 34 Tada e mu se narugati, popljuvati ga, bievati i ubiti. Ali poslije tri dana on e uskrsnuti. 35 Tada pristupie k njemu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, i zamolie: Uitelju, htjeli bismo, da nam ispuni jednu molbu. 36 On ih upita: to elite od mene? 37 Oni ga zamolie: Daj da u slavi tvojoj jedan od nas sjedne s desne tvoje, drugi s lijeve tvoje! 38 Isus im ree: Ne znate, to molite. Moete li piti au koju ja pijem, ili krstiti se krtenjem, koje ja primam? 39 Oni mu odgovorie: Moemo. Isus im ree: au, koju ja pijem, vi ete piti, i krtenje, koje ja primam, i vi ete primiti; 40 Ali mjesto s desne moje ili s lijeve ne mogu ja dati; ono pripada onima, za koje je pripravljeno. 41 Kad doznae to druga desetorica, rasrdie se na Jakova i Ivana. 42 Isus ih zato dozva k sebi i ree im: Znate, neznaboaki vladaoci izvruju vlast nad narodima svojim, i velikai ine, da oni osjete mo njihovu. 43 Meu vama neka ne bude tako! Tko hoe da bude velik meu vama, taj neka bude sluga va; 44 I tko hoe da bude prvi meu vama, taj neka bude svima sluga!

706

45 I Sin ovjeji nije doao, da mu slue, nego da slui i da dadne ivot svoj u otkup za mnoge. 46 Oni dooe u Jeriho. Kada je izlazio iz Jeriha s uenicima svojim i s velikim mnotvom naroda, sjedio je na putu prosjak slijepac, Bartimej, sin Timejev. 47 im je on uo, da je tu Isus Nazareanin, povika iza glasa: Isuse, sine Davidov, smiluj mi se! 48 Mnogi su ga korili, neka uti. Ali on je vikao jo jae: Sine Davidov, smiluj mi se 49 Tada stade Isus i ree: Zovnite ga ovamo! Zovnue slijepca i rekoe mu: Imaj pouzdanje! Ustani, zove te. 50 Tada on zbaci sa sebe haljinu svoju, skoi i pohrli k Isusu. 51 Isus ga upita: to hoe od mene? Uitelju, zamoli slijepac, uini, da mogu vidjeti! 52 Isus mu ree: Idi, vjera te je tvoja ozdravila. Odmah je mogao vidjeti i poao je putem za njim. Marko 11 1 Kad se pribliie k Jerusalemu, kod Betfage i Betanije na Maslinskoj gori, posla dvojicu svojih uenika 2 I naloi im: Idite u selo, to je pred vama. Odmah na ulazu nai ete magare privezano, na kojemu jo nitko nije sjedio. Odveite ga i dovedite! 3 Ako vas tko upita: to to inite? odgovorite: Gospodinu treba, i odmah e ga poslati ovamo. 4 Oni otidoe i naoe magare na putu privezano uz vrata i odvezae ga. 5 Neki, to su stajali ondje, upitae ih: Zato odvezujete magare? 6 Oni odgovorie, kao to im je bio Isus zapovjedio. Tada ih ostavie. 7 Oni dovedoe magare k Isusu, metnue na njega haljine svoje, i on sjede na njega. 8 Mnogi su prostirali haljine svoje na put, drugi su sterali zelene grane, to su ih bili narezali u Poljima. 9 Koji su ili pred njim i hodili za njim, vikali su: Hosana! Blagoslovljen je koji dolazi u ime Gospodnje! 10 Blagoslovljeno je kraljevstvo oca naega, Davida, to dolazi! Hosana na visini! 11 Tako on ue u Jerusalem i otide u hram. Razgleda sve unaokolo i istom uvee izae s dvanaestoricom u Betaniju. 12 Kad drugi dan ostavie Betaniju, ogladnje. 13 Tada vidje izdaleka smokvu s liem. Poe k njoj, ne bi li moda naao to na njoj. Ali kad doe tamo, ne nae nita osim lia; jer jo nije

707

Evanelje po Marku

bilo vrijeme smokvama. 14 On joj doviknu: Dovijeka neka vie nitko ne jede roda od tebe! uli su to uenici njegovi. 15 Tako dooe u Jerusalem. On ode u hram i pone izgoniti prodavce i kupce u hramu. Ispremeta stolove mjenjaima i klupe trgovcima golubova 16 I ne dopusti, da tko pronese i samo jednu posudu kroz hram. 17 On ih potsjeti na ono: Ne stoji li pisano: Kua moja ima biti kua molitve za sve narode? A vi nainiste od nje pilju razbojniku. 18 Kad to doznae glavari sveeniki i knjievnici, pomislie na to, kako bi ga pogubili. Ali su ga se bojali, jer je sav narod bio zanesen naukom njegovom. 19 Uvee ostavie opet grad. 20 Ujutro prooe pokraj one smokve i vidjee, kako se je posuila do u korijen. 21 Petar se sjeti i ree mu: Uitelju, gle, smokva, to si je prokleo, posuila se! 22 Isus im ree: Imajte vjeru u Boga! 23 Zaista, kaem vam: Ako tko rekne gori ovoj: Digni se i baci se u more! i ne posumnja u srcu svojemu, nego vjeruje, da e se ispuniti rije njegova, bit e mu to. 24 Zato vam kaem: U molitvi moete zaeljeti, bilo togod. Vjerujte samo, da ete primiti, i bit e vam. 25 I kad se spremate na molitvu, oprostite, ako to imate proti kojemu, da i Otac va na nebesima oprosti vama grijehe vae. 26 Ako li vi ne oprostite, ni Otac va na nebesima nee oprostiti vama grijeha vaih. 27 Dooe opet u Jerusalem. Kad je hodao po hramu, pristupie k njemu glavari sveeniki, knjievnici i starjeine 28 I upitae ga: Kojom vlasti to ini? Tko ti je dao vlast da to ini? 29 Isus im ree: Ja u na vas staviti jedno pitanje. Ako mi odgovorite, i ja u vam rei, kojom vlasti to inim. 30 Je li krtenje Ivanovo bilo s neba ili od ljudi? Odgovorite mi. 31 Oni su razmiljali u sebi: Ako reknemo: S neba, on e odgovoriti: Zato mu onda nijeste vjerovali? 32 Ako reknemo: Od ljudi; bojali su se naroda; jer su svi drali Ivana pravim prorokom, 33 Tako odgovorie Isusu: Ne znamo, Isus im ree: Tada ni ja vama neu rei, kojom vlasti inim ovo.

plotom, iskopa tijesak i naini kulu. Tada ga dade u zakup vinogradarima i otide izvan zemlje. 2 Kad je bilo vrijeme, posla k vinogradarima slugu, da primi od vinogradara svoj dio prihoda vinogradskoga. 3 Ali ga oni uhvatie, izbie ga i otjerae ga praznih ruku, 4 Tada posla k njima drugoga slugu. Ali su i njega zlostavili i pogrdili. 5 Posla jo treega, kojega ubie. I tako jo mnoge druge, koje to izbie, to ubie. 6 I jo je imao svojega jedinog, ljubljenog sina. Njega posla najposlije k njima. Mislio je naime: Bit e ih strah od sina mojega. 7 Ali vinogradari rekoe meu se: To je batinik. Hajde, ubijmo ga; tada e batina pripasti nama! 8 Uhvatie ga dale, ubie ga, i izbacie iz vinograda. 9 to e sad uiniti gospodar vinograda? Doi e, pogubit e vinogradare i drugima dati vinograd. 10 Nijeste li nikada itali u Pismu ovo: Kamen, koji odbacie graditelji, postade kamen ugaoni; 11 To se dogodi od Gospodina, to je udo pred oima naim? 12 Tada su gledali da ga uhvate; ali su se pobojali naroda. Bili su naime opazili, da je on htio njih pogoditi ovom pridom. 13 Onda poslae k njemu neke farizeje i Herodove, da hi ga uhvatili u jednoj izjavi. 14 Oni dooe i rekoe mu: Uitelju, znamo, ti si istinit i ne pita ni za koga; jer ne gleda tko je tko, nego ui put Boji po istini. Je li doputeno caru davati porez ili nije? Moramo li ga davati ili ne moramo li ga davati? 15 On prozre njihovo licemjerje i ree im: Zato me kuate? Donesite mi denar, da ga vidim! 16 Oni mu ga donesoe. On ih upita: iji je ovo lik i natpis? Odgovorie mu: Carev. 17 Isus im ree: Dajte dakle caru, to pripada caru, a Bogu, to pripada Bogu! I oni su mu se divili. 18 I dooe k njemu saduceji, koji tvrde, da nema uskrsnua. I oni ga upitae. 19 Uitelju, rekoe, Mojsije nam je propisao: Ako kojemu umre brat i ostavi enu, a djece ne ostavi, onda ima brat njegov uzeti enu njegovu i svojemu bratu podii potomka. Marko 12 20 A bilo je sedam brae. Prvi uze enu 1 Govorio im je u prispodobama: i umrije bez potomka ovjek posadi vinograd. Ogradi ga 21 Tada je uze drugi i umrije bez

Evanelje po Marku
potomka, isto tako i trei, 22 I sva sedmorica ne ostavie potomka. Poslije sviju umrije i ena. 23 Kojemu e sad od njih pripasti ona kao ena kod uskrsnua, kad uskrsnu, jer su je sva sedmorica imala za enu. 24 Isus im ree: Nijeste li zato u zabludi, jer ne razumijete niti Pisma niti moi Boje? 25 Jer kad uskrsnu od mrtvih, vie se ne ene i vie se ne udavaju, nego su kao aneli na nebesima. 26 A to se tie uskrsnua od mrtvih, nijeste li itali u knjizi Mojsijevoj na mjestu o grmu, kako mu Bog ree: Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? 27 On ipak nije Bog mrtvih, nego ivih. Vi ste dakle vrlo u zabludi. 28 Jedan od knjievnika bio je sluao prepirku njihovu i opazio, kako im je odgovorio zgodno. I on pristupi i zapita ga: Koja je prva od svih zapovijedi? 29 Isus odgovori: Prva glasi: uj, Izraele, Gospodin, Bog na, jest jedini Gospodin. 30 Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom duom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom! Ovo je prva zapovijed. 31 Druga glasi: Ljubi blinjega svojega kao samoga sebe! Vanije zapovijedi od ovih nema. 32 Tada mu ree knjievnik: Dobro, uitelju, posve si pravo rekao: Samo je jedan Bog, i osim njega nema drugoga 33 Njega ljubiti svim srcem, svom duom, svom pameti kao samoga sebe: To je vrednije od svih rtava paljenica i zaklanica. 34 Kad vidje Isus, kako pametno odgovori, ree mu: Nijesi daleko od kraljevstva Bojega. Otada ne usudi se vie nitko da ga to zapita 35 Kad je Isus uio u hramu, zapita: Kako mogu knjievnici tvrditi, da je Krist sin Davidov? 36 Ipak sam David kae u Duhu Svetom: Ree Gospodin Gospodinu mojemu: Sjedi mi s desnu moju, dok poloim neprijatelje tvoje za: podnoje nogama tvojim! 37 Sam David naziva ga, Gospodinom, kako moe dakle biti sin njegov? Veliko mnotvo naroda slualo ga je rado. 38 Dalje im ree u pouci svojoj: uvajte se knjievnika! Oni rado idu u dugakim haljinama, hoe, da ih se pozdravlja na javnim mjestima 39 I da zauzimaju u sinagogama prva mjesta i na gozbama zaelja 40 Oni prosipaju kue udovike i zato

708

naoi izgovaraju duge molitve. Njih eka stroi sud. 41 On je sjedio prema blagajni za prinose i vidio, kako narod ubacuje novce u blagajnu. Mnogi su bogatai ubacivali mnogo. 42 Jedna siromana udovica doe i metnu dvije lepte, to ini kvadrant. 43 Tada dozva uenike svoje i ree im: Zaista, kaem vam: Ova siromana udovica metnula je vie u blagajnu, nego svi drugi. 44 Jer svi drugi ubacie od vika svojega, a ona metnu od siromatva svojega sve, to je imala, svu hranu svoju. Marko 13 1 Kad je izlazio iz hrama, ree mu jedan od uenika njegovih: Uitelju, gle ovo silno kamenje, ove silne graevine! 2 Isus mu ree: Vidi li te sjajne graevine? Ni kamen na kamenu nee ovdje ostati, koji se nee poruiti. 3 Kad je onda sjedio na Maslinskoj gori prema hramu, upitae ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija: 4 Kai nam, kad e se to dogoditi, i koji je znak, kad e se to sve ispuniti? 5 Isus im odgovori: Pazite, da vas tko ne zavede! 6 Jer e mnogi doi u moje ime i rei: Ja sam. I mnoge e zavesti. 7 Kad ujete ratove i glasove o ratovima, nemojte se smesti! To mora tako doi, ali jo nije stim svretak. 8 Jer e se podii narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit e potresi na sve strane i glad. Ali to je istom poetak jadima. 9 uvajte se! Predavat e vas zbog mene na sudove, bievat e vas u sinagogama i vodit e vas pred namjesnike i kraljeve, da svjedoite pred njima. 10 Svima narodima mora se najprije navijestiti evanelje. 11 Kad vas onda povedu i stave pred sud, ne brinite se, to ete govoriti; nego recite, to vam se da u onaj as, jer nijeste vi, koji govorite, nego Duh Sveti. 12 Brat e svojega brata, otac e svojega sina predati na smrt. Djeca e ustati na svoje roditelje i usmrtit e ih! 13 Zbog imena mojega bit ete od svih mreni Ali tko ustraje do kraja, spasit e se. 14 Kad vidite mrzost opustoenja ondje, gdje ne bi smjela biti - tko ita, neka razumije! - onda neka ljudi u Judeji bjee u gore! 15 Tko je na krovu, neka ne silazi u kuu i neka ne ulazi, da uzme to

709

Evanelje po Marku
2 Ali rekoe: Samo ne na blagdan! Inae se pobuni narod. 3 Kad je on boravio u Betaniji u kui Simona Gubavca i bio za stolom, doe ena s posudom alabastrenom, punom dragocjenoga istog nardova ulja. Ona razbi posudu alabastrenu i izli ulje na glavu njegovu. 4 Na to se neki rasrdie i rekoe jedan drugome: emu ovo rasipanje pomasti? 5 Mogla se je ta pomast prodati za vie od trista denara i dati ih siromasima. I mrmljali su na nju. 6 A Isus ree: Ostavite je! Zato je alostite? Ona uini dobro djelo na meni. 7 Jer siromaha imate svagda meu sobom i moete im dobro initi, kadgod hoete; a mene nemate svagda. 8 Ona je uinila, to je mogla: ona pomaza unaprijed tijelo moje za pokop. 9 Zaista, kaem vam: Svuda po svemu svijetu, gdje se propovijeda evanelje, govorit e se i za spomen njezin, to je uinila ona. 10 Tada otide Juda Iskariot, jedan od dvanaestorice, k poglavarima sveenikim, da im ga izda. 11 Oni se obradovae, kad to ue, i obeae mu dati novaca. Sad je traio zgodu, da, ga izda 12 U prvi dan beskvasnih kruhova, kad se obiavalo klati Pashalno janje, upitae ga uenici njegovi: Kamo da idemo, da pripravimo za te Pashalno janje? 13 Tada posla dvojicu svojih uenika i naloi im: Idite u grad! Tamo e vas sresti ovjek s kragom. Idite za njim; 14 I gdje ue, kaite gospodaru one kue: Uitelj pita: Gdje je soba, u kojoj mogu blagovati Pashalnu veeru s uenicima svojim? 15 On e vam pokazati veliku opremljenu dvoranu. Ondje nam zgotovite! 16 Uenici otidoe u grad i naoe, kao to im je bio rekao, i pripremie Pashalnu veeru. 17 Kad bi uvee, doe s dvanaestoricom. 18 Kad su bili za stolom i jeli, ree Isus: Zaista, kaem vam: Jedan od vas, koji jede s menom, izdat e me. 19 Oaloeni pitali su ga jedan za drugim: Da nijesam ja? 20 On im ree: Jedan je od vas dvanaestorice, jedan, koji umae s menom u zdjelu. 21 Sin ovjeji ide, istina, kao to je pisano za njega; ali teko ovjeku, koji

sobom iz kue! 16 Tko je u polju, neka se ne vraa natrag da uzme haljinu svoju! 17 Teko trudnima i dojiljama u one dane! 18 Molite se, da se to ne dogodi u zimu! 19 U one dane bit e nevolja, I kakve nije bilo od poetka svijeta, to ga je Bog stvorio, do sada, niti e je ikad biti. 20 Kad Gospodin ne bi skratio one dane, ne bi se spasio ni jedan ovjek. Ali zbog izabranih, koje izabra, skratio je dane. 21 Ako vam onda tko rekne: Ovdje je Krist? Ondje je on! ne vjerujte! 22 Jer e ustati lani Kristovi i lani proroci i init e znake i udesa, da zavedu, ako je mogue, i izabrane. 23 Budite dakle na oprezu! Eto, sve vam rekoh unaprijed. 24 U dane poslije te nevolje sunce e pomrati i mjesec svoju svjetlost izgubiti, 25 Zvijezde e padati s neba i sile se nebeske pokrenuti. 26 Tada e se vidjeti gdje dolazi Sin ovjeji na oblacima s velikom moi i slavom. 27 On e poslati anele svoje i skupit e izabrane svoje od etiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba. 28 Od smokve nauite prispodobu: Kad njezine grane postanu sone i potjeraju lie, onda znate, da je blizu ljeto. 29 Tako i vi, kad vidite ovo da nastaje, znajte, da je to pred vratima. 30 Zaista, kaem vam: Ovaj narataj nee proi, dok se ovo sve ne zbude. 31 Nebo i zemlja proi e, ali rijei moje nee proi. 32 A onaj dan i onaj as ne zna nitko, ni aneli na nebu ni Sin, nego samo Otac. 33 Pazite, bdijte i molite se; jer ne znate, kad je vrijeme. 34 Ono je kao u ovjeka, koji je poao na put. Kad je ostavljao kuu svoju, predao je slugama svojim kuanstvo, svakomu je odredio svoj posao, vrataru je naloio, da bude budan. 35 Budite dakle budni, jer ne znate, kad dolazi gospodar kue, je li uvee ili u ponoi ili u pijetle ili ujutro. 36 Mogao bi doi iznenada i nai vas gdje spavate. 37 to vama kaem, kaem svima: Budite budni! Marko 14 1 Poslije dva dana bio je blagdan Pashe, blagdan beskvasnih kruhova. Tada su traili glavari sveeniki i knjievnici priliku, da ga iz prijevare uhvate i ubiju.

Evanelje po Marku
izda Sina ovjejega! Bolje bi bilo tomu ovjeku, da se nije rodio. 22 Dok su blagovali, uze Isus kruh, blagoslovi ga, prelomi ga i dade im ga i ree: Uzmite, ovo je tijelo moje. 23 Tada uze au, zahvali i dade im je, i pili su iz nje svi. 24 Pritom im ree: Ovo je krv moja Novoga Zavjeta, koja se prolijeva za mnoge. 25 Zaista, kaem vam: Vie neu piti od ovoga roda trsova do onog dana, kad ga budem pio posve novoga u kraljevstvu Bojem. 26 Tada izmolie hvalospjev i izaoe na Maslinsku goru. 27 Tada im ree Isus: Svi ete se vi spotaknuti zbog mene ovu no, jer stoji pisano: Udarit u pastira, onda e se razbjeati ovce. 28 Ali iza uskrsnua svojega ii u pred vama u Galileju. 29 Petar mu odgovori: Ako se i svi spotaknu, ja se neu. 30 Isus mu ree: Zaista, kaem ti: Jo noas, prije nego pijetao dva puta zapjeva, tri puta e me zatajiti. 31 A on je jo revnije uvjeravao: I ako bi morao poi u smrt s tobom, neu te zatajiti. Tako su tvrdili i svi drugi. 32 Dooe u zaselak, koji se zvao Getsemani. On ree uenicima svojim: Sjedite ovdje, dok se pomolim! 33 Samo Petra, Jakova i Ivana uze sobom. Tada pone drhtati i plaiti se. 34 Ree im: alosna je dua moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte! 35 Tada otide malo dalje, baci se na zemlju niice i molio se je, da bi ga mimoiao ovaj as, ako je mogue. 36 Aba Oe, ree, tebi je sve mogue; uzmi ovu au od mene Ali ne kako ja hou, nego kako ti hoe. 37 Tada doe opet i nae ih gdje spavaju. Ree Petru: Simone, ti spava? Zar nijesi mogao bdjeti ni jednu uru? 38 Bdijte i molite se, da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, ali je tijelo slabo. 39 Udalji se po drugi put i pomoli se istim rijeima. 40 Kad se je vratio, nae ih opet gdje spavaju. Oi su im bile oteale, i nijesu znali, to bi mu odgovorili. 41 Doe po trei put i ree im: Jednako spavate i poivate? Dosta Doao je as. Evo, Sin ovjeji predat e se u ruke grjenicima. 42 Ustanite, hajdemo! Evo, izdajnik se moj pribliuje! 43 Dok je jo govorio, doe ve Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim eta velika s maevima i toljagama po

710

nalogu glavara sveenikih, knjievnika i starjeina. 44 A izdajnik je bio s njima ugovorio znak: Koga ja cjelivam, taj je. Uhvatite ga i odvedite ga oprezno! 45 Kad doe, odmah pristupi k njemu poljubi ga i ree: Uitelju! 46 Sada metnue ruke na njega i uhvatie gas 47 A jedan od onih, to su stajali ondje, potegnu ma, udari njim slugu velikoga sveenika i odsijee mu uho. 48 Isus im ree: Kao na razbojnika izali ste s maevima i toljagama, da me uhvatite. 49 Svaki dan sam bio meu vama u hramu i uio, i nijeste me uhvatili. Ali se mora ispuniti Pi, smo. 50 Tada ga ostavie i pobjegoe svi. 51 A jedan mladi, koji je na golu tijelu nosio samo platnenu haljinu, iao je za njim; i uhvatie ga. 52 A on ostavi platnenu haljinu i go pobjee od njih. 53 Odvedoe Isusa k velikomu sveeniku. Tamo su se skupili svi glavari sveeniki, starjeine i knjievnici. 54 Petar je iao za njim izdaleka do u dvorite velikoga sveenika. Ondje sjede sa slugama uz vatru, i grijao se. 55 Glavari sveeniki i sve visoko vijee traili su svjedoanstvo proti Isusu, da ga ubiju. Ali ne naoe nijedno. 56 Istina, iznesoe mnoge lane izjave o njemu, ali izjave njihove nijesu bile suglasne. 57 Neki jo ustadoe i lano izjavie o njemu: 58 Mi smo uli gdje on govori: Ja u poruiti ovaj hram, koji je sagraen ovjejom rukom i u tri dana sagradit u drugi, koji nije nainjen ovjejom rukom. 59 Ali ni u tom nije se slagala izjava njihova. 60 Tada se die veliki sveenik, stupi na sredinu i zapita Isusa: Zar nema nita da odgovori na to, to ovi iznose protiv tebe? 61 On je utio i nije nita odgovorio. Opet ga zapita veliki sveenik: Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga? 62 A Isus odgovori: Ja sam; i vidjet ete Sina ovjejega gdje sjedi s desne Svemoguega i dolazi na oblacima nebeskim. 63 Tada veliki sveenik razdera haljinu svoju i ree: emu trebamo jo svjedoke? 64 uli ste hulu na Boga; to vam se ini? Oni jednoglasno izjavie, da je zasluio smrt. 65 I neki su pljuvali na njega, pokrivali

711

Evanelje po Marku
bievati i predade da ga razapnu. 16 I vojnici ga odvedoe unutranjost dvora, u sudnicu, i sazvae cijelu etu. 17 Ogrnue mu skrletnu kabanicu, opletoe vijenac od trnja i metnue ga na njega. 18 Tada su ga pozdravljali: Zdravo, kralju idovski! 19 Pritom su ga udarali trskom po glavi, pljuvali na njega, pregibali svoje koljeno i klanjali mu se. 20 Poto su mu se bili tako narugali, svukoe mu skrletnu kabanicu i obukoe ga u vlastite haljine njegove. Tada ga izvedoe, da ga razapnu. 21 Natjerae jednoga, koji je dolazio s polja i upravo prolazio, Simona iz Cirene, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese kri. 22 Tako ga dovedoe na mjesto Golgotu, to znai kosturnica. 23 Ondje mu dadoe vino sa smirnom. Ali on ne uze. 24 Tada ga razapee i razdijelie haljine njegove meu se bacivi kocke za njih, tko e to dobiti. 25 Bila je trea ura, kad ga razapee, 26 Natpis s oznakom njegove krivnje glasio je: Kralj idovski. 27 S njim razapee dva razbojnika, jednoga s desne njegove, drugoga s lijeve njegove, 28 Tako se ispuni rije Pisma: Ubrojen je meu zloince, 29 Koji su prolazili, hulili su na njega, mahali glavom i govorili: Da, ti e hram poruiti i u tri ga dana opet sagraditi! 30 Sii s kria i spasi samoga sebe! 31 Isto tako rugali mu se i glavari sveeniki s knjievnicima i govorili jedan drugome: Druge je spasavao, samoga sebe ne moe spasiti. 32 Krist, kralj Izraelov, neka sad sie s kria, da vidimo i vjerujemo! Oni, to su bili s njim razapeti, rugali mu se, 33 O estoj uri nastade tama po svoj zemlji, to je potrajala do devete ure. 34 O devetoj uri povika Isus iza glasa: Eloi, Eloi, lama sabaktani, to znai: Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio? 35 Neki od onih, to su okolo stajali, ue to i rekoe: Zove Iliju. 36 Tada otra jedan, napuni spuvu octa, natakne je na trsku, dade mu da pije i ree: Da vidimo, hoe li doi Ilija, da ga skine! 37 A Isus jo jedanput povika iza glasa i izdahnu. 38 Tada se zavjesa hramska razdera na dvoje odozgo do dolje. 39 Satnik, koji je stajao prema njemu i vidio, gdje izdahnu tako, ree: Zaista,

mu lice, udarali ga rukama i rugali se: Proreci! Sluge su ga udarale po obrazu. 66 Dok je Petar bio dolje u dvoritu, doe jedna od slukinja velikog sveenika. 67 Kad vidje, kako se grije Petar, pogleda na njega i ree: I ti si bio s Isusom Nazareaninom. 68 On zataji i ree: Ne znam i ne razumijem, to govori. Tada izae u predvorje. I pijetao zapjeva. 69 I kad ga vidje ondje slukinja, ree onima, to su tu stajali: Ovaj je jedan od njih. 70 On zataji opet. Malo zatim oni, to su okolo stajali, rekoe Petru: Doista si ti jedan od njih, jer si Galilejac. 71 Tada se pone kleti i preklinjati: Ne znam toga ovjeka, o kojem govorite. 72 Odmah zapjeva pijetao po drugi put. I Petar se sjeti rijei, koju mu je bio rekao Isus: Prije nego zapjeva pijetao dva puta, zatajit e me tri puta. I on proplaka. Marko 15 1 Odmah u rano jutro odrae vijeanje glavari sveeniki sa starjeinama i knjievnicima, cijelo visoko vijee. Oni dadoe Isusa svezana odvesti i predati Pilatu. 2 Pilat ga upita: Jesi li ti kralj idovski? On mu odgovori: Ti kae. 3 I iznesoe glavari sveeniki mnoge tube protiv njega. 4 Pilat ga upita dalje: Zar nita ne odgovara? uj ipak, to sve iznose protiv tebe! 5 Ali Isus ne ree vie nita, tako da se je udio Pilat. 6 O blagdanu obiavao im je pustiti jednoga sunja, kojega su smjeli zamoliti sebi. 7 Tada je leao u zatvoru ovjek, po imenu Baraba, s drugim buntovnicima. Oni su u buni poinili umorstvo. 8 I tako izae mnotvo naroda gore i zamoli ono, to bi mu davao svagda. 9 Pilat ih upita: Hoete li da vam pustim kralja idovskoga? 10 On je bio dobro zapazio, da su ga glavari sveeniki bili predali iz zavisti. 11 Ali glavari sveeniki podgovorie narod, da im radije pusti Barabu. 12 Pilat im ree: A to da inim s ovim, to ga zovete kraljem idovskim? 13 Oni povikae: Razapni ga! 14 A to je zlo uinio? upita ih Pilat. Oni su samo vikali jo jae: Razapni ga! 15 Pilat htjede zadovoljiti narodu i pusti mu Barabu. A Isusa dade

Evanelje po Marku
ovaj je ovjek bio Sin Boji. 40 Izdaleka su gledale i ene, meu njima Marija Magdalena. Marija, majka Jakova Mlaega i Josipa, i Saloma. 41 One su ga bile pratile ve u Galileji i posluivale ga. I jo mnoge druge bile su tu, koje su bile s njim uzale u Jerusalem. 42 Ve je bila veer, usto priprava, dan uoi subote. 43 Tada doe Josip iz Arimateje, ugledan vijenik, koji je takoer oekivao kraljevstvo Boje. On odvano poe k Pilatu i zamoli mrtvo tijelo Isusovo. 44 Pilat se zaudi, da je ve umro. Zato dozva satnika i zapita, je li umro. 45 Kad mu satnik to potvrdi, darova Josipu mrtvo tijelo. 46 Ovaj kupi platno, skinu ga i zavi ga u platno. Tada ga poloi u grob, koji je bio isjeen u hridinu. Pred ulaz u grob navali kamen. 47 Marija Magdalena i Marija, majka Josipova, gledale su, gdje je bio poloen. Marko 16 1 Poto proe subota, kupie Marija Magdalena, Marija, majka Jakovljeva, i Saloma mirisa, da pou i da ga pomau. 2 Vrlo rano u prvi dan sedmice dooe na grob, kad je sunce upravo izalo. 3 Govorile su meu sobom: Tko e nam odvaliti kamen s grobnoga ulaza? 4 Kad su pogledale, vidjee, da je kamen bio ve odvaljen. Bio je naime vrlo velik. 5 Unioe u grob i vidjee mladia u bijeloj haljini gdje sjedi s desne strane, i uplaie se vrlo. 6 A on im ree: Ne bojte se! Traite Isus Nazareanina, Razapetoga, uskrsnuo

712

je, nije ovdje. Evo, ovdje je mjesto, kamo su ga bili poloili. 7 Sad idite i javite uenicima njegovim, posebno Petru: On ide pred vama u Galileju. Tamo ete ga vidjeti, kao to van ree. 8 One izaoe i otrae od groba; jer ih obuze strah i trepet. Nikome nita ne rekoe o tom, jer su se bojale. 9 Izakako je bio rano u prvi dan sedmice uskrsnuo, javi se najprije Mariji Magdaleni, iz koje je bio istjerao sedam zlih duhova. 10 Ona otide i javi onima, to su bili s njim, a koji su tugovali i plakali. 11 Kad su oni uli, da je iv i da se je objavio njoj, nijesu vjerovali. 12 Potom se javi u stranom obliju dvojici od njih na putu, kad su ili u selo. 13 I oni odoe i javie ostalima. Ali ni njima nijesu vjerovali. 14 Najposlije se javi jedanaestorici, kad su bili za stolom. Prekori ih za njihovo nevjerje i tvrdou njihova srca, to nijesu bili vjerovali onima, koji su ga bili vidjeli, da je uskrsnuo. 15 Tada im ree: Idite u sav svijet i propovijedajte evanelje svima stvorenjima! 16 Tko vjeruje i pokrsti se, spasit e se; a tko ne vjeruje, osudit e se. 17 One, koji vjeruju, pratit e ova udesa: U moje ime izgonit e avle, govorit e novim jezicima, 18 Uzimat e zmije u ruke. I ako otrov smrtonosan popiju, nee im nauditi. Na bolesnike metat e ruke, i oni e ozdravljati. 19 Poto im je Gospodin Isus bio tako izgovorio, bi uzet u nebo, i sjede Bogu s desne strane. 20 A oni otidoe i poee propovijedati posvuda. Gospodin je djelovao s njima i potvrivao rije njihovu udesima, to su slijedila.

Evanelje po Luki
Luka 1 1 Ve su mnogi preduzeli da napiu izvjetaj o dogaajima, to su se zbili meu nama, 2 Onako, kako nam ih predadoe prvotni oevici i sluge rijei. 3 Tako i ja namislih da pomno ispitam sve dogaaje od prvih poetaka njihovih i da ih po redu napiem tebi, plemeniti Teofile, 4 Da se mogne osvjedoiti o pouzdanosti nauka, u kojima si bio pouen. 5 U dane Heroda, kralja Judeje, ivio je neki sveenik po imenu Zaharija, iz sveenikog reda Abije. ena je njegova vukla lozu iz roda Aronova i zvala se Elizabeta. 6 Bili su oboje pravedni pred Bogom i ivjeli su besprijekorno u svim zapovijedima i uredbama Gospodnjim. 7 A bili su bez djece; jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili ve

713

Evanelje po Luki
Blagoslovljena si ti meu enama. 29 Na ove rijei uplai se ona i pomisli, to ima da znai ovaj pozdrav. 30 Aneo joj ree: Ne boj se. Marija; jer si nala milost u Boga! 31 Ti e zaeti i roditi sina. Nadjeni mu ime Isus. 32 On e biti velik i zvat e se Sin Svevinjega. Gospodin Bog dat e mu prijestolje njegova oca Davida. 33 On e vladati nad kuom Jakovljevom u vijeke, i kraljevstvu njegovu nee biti kraja. 34 Marija ree anelu: Kako e se to dogoditi, kad ja ne poznajem mua? 35 Aneo joj odgovori: Duh Sveti doi e na tebe, i sila Svevinjega osjenit e te. Zato e se i Sveto, to e se roditi od tebe, zvati Sin Boji. 36 I Elizabeta, roakinja tvoja, u starosti svojoj zae sina, i ona, koju zovu nerotkinjom, broji ve esti mjesec. 37 Jer u Boga nije nemogua nijedna stvar. 38 Tada ree Marija: Evo, ja sam slubenica Gospodnja; neka mi bude po rijei tvojoj! I aneo otide od nje. 39 U one dane ustade Marija i otide brzo u planinu u grad u Judi. 40 Unie u kuu Zahariju i pozdravi Elizabetu. 41 im je Elizabeta ula pozdrav Marijin, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Elizabeta se napuni Duha Svetoga. 42 Ona povika iza glasa: Blagoslovljena si ti meu enama, i blagoslovljen je plod utrobe tvoje! 43 Odakle meni ta milost, da majka Gospodina mojega dolazi k meni? 44 Jer evo, im pozdrav tvoj doe u ui moje, zaigra dijete od radosti u utrobi mojoj. 45 Blagoslovljena je koja je vjerovala, da e se ispuniti, to joj je rekao Gospodin. 46 Tada ree Marija: Velia dua moja Gospodina. 47 I duh se moj raduje u Bogu, Spasitelju mojemu. 48 Pogledao je on u milosti na neznatnu slubenicu svoju. Gle, od sada e me zvati Blagoslovljenom svi narataji. 49 Velike je stvari uinio na meni Moni. Ime je njegovo sveto, 50 Milosre njegovo traje kroz sve narataje onima, koji ga se boje. 51 Mono upravlja ruka njegova. Uniti srca puna oholosti. 52 Silnike srui s prijestolja, neznatne podie gore. 53 Gladne napuni dobara, bogate otpusti prazne.

poodmakli u godinama. 8 Kad je jedanput njegov sveeniki red bio na redu i on vrio pred Bogom svetu slubu, 9 Zapadne njega kockom po obiaju sveenikom, da ide u hram Gospodnji i prinese kad. 10 A sav je narod u vrijeme kaenja stajao vani i molio se. 11 Tada mu se ukaza aneo Gospodnji s desne strane rtvenika kadionoga. 12 Kad ga vidje Zaharija, uplai se i strah ga spopadne. 13 A aneo mu ree: Ne boj se, Zaharija! Molitva je tvoja usliena: Elizabeta, ena tvoja, rodit e ti sina; nadjeni mu ime Ivan! 14 Imat e radost i veselje, i mnogi e se obradovati njegovu roenju. 15 Jer e biti velik pred Gospodinom Vina i jaka pia nee piti, i ve u utrobi majinoj napunit e se Duha Svetoga. 16 Mnoge od djece Izraelove obratit e Gospodinu, Bogu njihovu. 17 On e doi pred njim u duhu i sili Ilijinoj, da opet obrati srca otaca k djeci, nepokorne da privede k miljenju pravednika i tako uini Gospodinu narod spreman. 18 Zaharija odgovori anelu: Po emu da ja to spoznam? Jer sam ja star, i ena je moja poodmakla u godinama. 19 Aneo mu ree: Ja sam Gabriel, koji stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu vijest. 20 A jer nijesi vjerovao mojim rijeima, to e se ispuniti u svoje vrijeme, ti e onijemiti i nee moi govoriti do onoga dana, dok se to ne zbude. 21 Narod je ekao na Zahariju, i udio se, to se je tako dugo zabavio u hramu. 22 Kad je izaao, nije im mogao rijei progovoriti. Tada upoznae, da je morao imati u hramu kakvo prikazanje. On im je namigivao, i ostade nijem. 23 im se dovrie dani njegove slube, vrati se kui. 24 Poslije ovih dana zae njegova ena Elizabeta. Krila se je pet mjeseci i govorila: 25 Tako mi uini Gospodin: On u ove dane milostivo skide s mene sramotu moju pred ljudima. 26 U estom mjesecu poslan bi aneo Gabriel u grad galilejski, koji se zove Nazaret, 27 K djevici zaruenoj muu, kojemu je bilo ime Josip, iz kue Davidove. Ime je djevici bilo Marija. 28 Aneo unie k njoj i ree: Zdravo, milosti puna! Gospodin je s tobom.

Evanelje po Luki
54 Zauzeo se je za Izraela, slugu svojega, sjeajui se milosra svojega 55 S Abrahamom i potomcima njegovim dovijeka kao to je obeao ocima naim. 56 Marija ostade kod nje jedno mjesec dana. Tada se vrati kui. 57 Elizabeti se navrie njezini dani, i rodi sina. 58 Njezini susjedi i roaci uli su, da joj je Gospodin iskazao veliku milost, i radovali su se s njom. 59 U osmi dan dooe da obreu dijete i htjedoe ga nazvati imenom njegova oca Zaharije. 60 Ali majka njegova odgovori: Ne, Ivan neka se zove! 61 Rekoe joj: Ali nitko u rodbini tvojoj nema toga imena. 62 I namigivali su ocu njegovu, kako bi on htio da ga nazovu. 63 On zatrai pisau tablicu i napisa na njoj rijei: Ivan je njegovo ime. Svi se tomu zaudie. 64 U isti as otvorie mu se usta i jezik se njegov razrijei. Mogao je govoriti i slavio je Boga. 65 Tada doe strah na sve, koji su stanovali u blizini, i po svoj planini judejskoj govorilo se o svim ovim dogaajima. 66 Svi, koji su uli to, razmiljali su o tom u srcu i govorili: to e biti iz ovoga djeteta? Jer je ruka Gospodnja bila s njim. 67 Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i ree proroke rijei: 68 Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Izraelov! On pohodi narod svoj, pripravi mu otkup. 69 Bog spasenja podie za nas u kui svojega sluge Davida: 70 Spasenje od neprijatelja naih i iz ruke svih mrzitelja naih, 71 Kao to je od davnine obeao na usta svetih proroka; 72 Tako htjede smilovati se ocima naim i spomenuti se svetoga zavjeta svojega 73 Zakletve, kojom se zakle Abrahamu, ocu naemu: da e nam dati, 74 Da se izbavimo iz ruke neprijatelja, da mu sluimo bez straha 75 U svetosti i pravednosti sve dane ivota svojega 76 Dijete moje, ti e se zvati prorok Svevinjega. Ii e naprijed pred Gospodinom, da mu pripravi putove, 77 Da donese vijest spasenja narodu njegovu u oprotenju grijeha njegovih 78 Po dubokom milosru Boga naega. Pohodio nas je istok s visine, 79 Da obasja one, koji sjede u noi i u sjeni smrtnoj, da uputi korake nae na

714

put mira. 80 Djeak je rastao i jaao u duhu. ivio je u pustinji do onoga dana, kad se je pokazao pred Izraelom. Luka 2 1 U one dane izae zapovijed od cara Augusta, da se popie sav svijet. 2 Ovo je bio prvi popis. Bio je pod Kvirinijem, namjesnikom Sirije. 3 Svi su ili, da se upiu, svaki u svoj rodni grad. 4 Josip je bio iz kue i porodice Davidove. Tako uzie on iz grada Nazareta u Galileji u Judeju u grad Davidov, koji se zove Betlehem, 5 Da se upie s Marijom, zaruenom svojom enom, koja je bila trudna. 6 Kad su bili ondje, ispunie se njezini dani. 7 Ona rodi svojega prvoroenog Sina, povi ga u pelenice i poloi ga u jasle. U gostioni nije bilo mjesta za njih. 8 U onom kraju imali su pastiri u polju nonu strau kod stada svojega. 9 Tada stupi aneo Gospodnji k njima, i slava ih Gospodnja obasja. I uplaie se vrlo. 10 A aneo im ree: Ne bojte se! Evo, javljam vam veliku radost, koja e biti svemu narodu: 11 Danas vam se u gradu Davidovu rodi Spasitelj, Krist i Gospodin. 12 I ovo neka vam je zna: Nai ete dijete, to je povito u pelenice i lei u jaslama. 13 Ujedanput pridrui se anelu velika vojska nebeska, koja je hvalila Boga i pjevala: 14 Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje. 15 Tada otidoe aneli od njih na nebo. A pastiri su govorili jeda drugome: Poi emo tamo u Betlehem i vidjet emo, to se je dogodilo i to nam je Gospodin obznanio! Otidoe brzo tamo i naoe 16 Mariju i Josipa i dijete, to je lealo u jaslama. 17 Poto su bili to vidjeli, pripovjedie, to im je bilo reeno za ovo dijete. 18 Svi, koji su to uli, divili su se tome, to im pripovjedie pastiri. 19 A Marija je uvala sve rijei ove i razmiljala o njima u srcu svojemu. 20 Pastiri se vratie natrag, i hvalili su i slavili Boga za sve, to su bili uli i vidjeli, kao to im je bilo reeno. 21 Kad se navri osam dana da bude obrezano dijete, nadjenue mu ime Isus, kao to bi nazvano od anela, prije nego se zae u utrobi. 22 Poto se svrie dani ienja, to ih je propisivao zakon Mojsijev, donesoe

715

Evanelje po Luki
44 Mislei, da je s putnom druinom, otidoe dan hoda i stadoe ga traiti po rodbini i po znancima. 45 Ali ga ne naoe. Zato se vratie u Jerusalem, i traili su ga. 46 Poslije tri dana naoe ga u hramu. Sjedio je meu uiteljima, sluao ih i pitao ih. 47 Svi, koji su ga sluali, divili su se njegovu razumu i njegovim odgovorima. 48 Kad ga ugledae, zaudie se. Majka njegova ree mu: Dijete, to nam to uini? Evo, otac tvoj i ja alosni smo te traili! 49 On im ree: Zato ste me traili? Zar nijeste znali, da ja moram biti u kui Oca svojega? 50 A oni ne razumjee, to im on stim htjede reci. 51 Tada sie s njima i doe u Nazaret, i bio im je posluan. Majka je njegova uvala sve rijei ove u srcu svojemu. 52 I Isus je napredovao u mudrosti, u dobi i u milosti kod Boga i kod ljudi. Luka 3 1 Bilo je u petnaestoj godini vladanja cara Tiberija. Poncije Pilat bio je upravitelj u Judeji, Herod etverovlasnik u Galileji, njegov brat Filip etverovlasnik u Itureji i u pokrajini Trahonitskoj, Lizanija etverovlasnik u Abileni. 2 Veliki sveenici bili su Ana i Kaifa. Tada doe rije Boja Ivanu, sinu Zaharijinu u pustinji. 3 On proe svu okolinu na Jordanu, i propovijedao je krtenje pokajanja za oprotenje grijeha. 4 Kako stoji napisano u knjizi govora proroka Izaije: Glas onoga, to vie u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnajte staze njegove! 5 Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i breuljak neka se slegne; to je krivo, neka bude pravo, to je neravno, neka bude ravan put! 6 I svako e tijelo vidjeti spasenje Boje. 7 A ovako je on govorio narodu, to je izlazio krtenje: Leglo zmijino, tko vam je rekao, da biste mogli umai gnjevu, to dolazi? 8 Rodite rodove obraenja! Ne govorite u sebi: Bog moe Abrahamu podii djecu iz ovoga kamenja! 9 Ve je sjekira poloena na korijen drveu. Svako drvo, koje ne raa dobra roda, sijee se i u oganj se baca. 10 Tada ga upitae ljudi: to da inimo? 11 On im odgovori: Tko ima dvoje haljine, neka da jednu onome, koji

ga u Jerusalem, da ga prikazu Gospodinu. 23 Jer ovako stoji napisano u zakonu Gospodnjem: Svako muko prvoroeno ima se posvetiti Gospodinu. 24 I oni htjedoe prinijeti rtvu, kao to je propisano u zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubia. 25 Tada je bio u Jerusalemu ovjek po imenu Simeon. On je bio pravedan, koji se bojao Boga i ekao je utjehu Izraelovu, i Duh Sveti bio je u njemu. 26 Njemu je bio objavio Duh Sveti, da nee vidjeti smrti, dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27 Ponukan od Duha doe u hram, kad upravo donesoe roditelji dijete Isusa, da izvre na njemu propis zakona. 28 Tada ga on primi na ruke svoje, uze slaviti Boga i ree: 29 Sada moe, Gospodine, po rijei svojoj u miru otpustiti slugu svojega. 30 Oi moje vidjee spasenje, 31 Koje si pripravio pred svima narodima: 32 Svjetlost, da prosvijetli neznaboce, slavu naroda Izraelova. 33 Otac njegov i majka njegova vrlo su se udili tome, to se govorilo za njega. 34 Simeon ih je blagoslovio. Tada ree Mariji, majki njegovoj: Ovaj je odreen na propast i na uskrsnue mnogima u Izraelu i za znak, kojemu e se protiviti. 35 I takoer e duu tvoju probosti ma. Tako e se otkriti misli mnogih srdaca. 36 Tada je bila i proroica Ana, ki Penuelova iz plemena Aerova. Ona je bila poodmakla u godinama. Nakon djevojatva svojega ivjela je sedam godina sa svojim muem 37 I sad je bila udovica od osamdeset i etiri godine. Nikad nije odlazila od hrama i sluila je Bogu postom i molitvom dan i no. 38 I ona je dola u isto vrijeme, slavila je Boga i govorila za njega svima, koji su ekali otkup Jerusalema. 39 Izakako su bili izvrili sve po zakonu Gospodnjem, vratie se u Galileju u grad svoj Nazaret. 40 Dijete je raslo i jaalo. Bilo je puno mudrosti, i milost je Boja poivala na njemu. 41 Roditelji njegovi ili bi svake godine u Jerusalem o blagdanu Pashe. 42 Kad mu je bilo dvanaest godina, uzali su u Jerusalem po obiaju blagdana. 43 Kad prooe ovi dani, zaputie kui. A djeak Isus zaostade u Jerusalemu, a da ne opazie roditelji njegovi.

Evanelje po Luki
nema nijednu; i tko ima hrane, neka ini isto tako! 12 I carinici dooe, da ih krsti. Upitae ga: Uitelju, to da inimo? 13 On im odgovori: Ne traite vie, nego to vam je odreeno! 14 Isto tako upitae ga vojnici: to da inimo? Odgovori im: Nikomu ne inite sile i prijevare, i budite zadovoljni svojom plaom! 15 Narod je bio u napetosti. Svi su mislili u sebi, da nije Ivan moda Krist? 16 A Ivan izjavi svima: Ja vas krstim samo vodom. Ali dolazi jedan, koji je moniji od mene. Ja nijesam dostojan odrijeiti remena na obui njegovoj. On e vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17 Vijaom u ruci oistit e gumno svoje; penicu e skupiti u itnicu svoju, a pljevu e spaliti u ognju neugasivu. 18 Jo mnoge druge opomene dao je narodu i navjeivao mu radosnu vijest. 19 etverovlasnik Herod, kojega je bio ukorio zbog Herodijade, ene brata njegova, i zbog svih drugih sramota, 20 Dade jo povrh svega baciti Ivana u tamnicu. 21 Kad se je krstio sav narod, primi krtenje takoer Isus. Dok se je molio, otvori se nebo. 22 Duh Sveti sie na njega u tjelesnom obliku kao golub. I viknu glas s neba: Ti si moj ljubljeni Sin, koji mi se je dopao. 23 Kad je Isus zapoeo, imao je oko trideset godina. Drali su ga za sina Josipova. Ovaj je bio sin Helijev, sin Matatov. 24 Sin Levijev, sin Melkijev, sin Janajev, sin Josipov, 25 Sin Matatijin, sin Amosov, sin Nahumov, sin Heslijev, sin Nagajev, 26 Sin Mahatov, sin Matatijin, sin Semejev, sin Josipov, sin Judin, 27 Sin Joanasov, sin Resin, sin Zerubabelov, sin ealtielov, sin Nerijev, 28 Sin Melkijev, sin Adijev, sin Kosamov, sin Elmadamov, sin Erov, 29 Sin Jouin, sin Eliezerov, sin Jorimov, sin Matatov, sin Levijev, 30 Sin Simeonov, sin Judin, sin Josipov, sin Jonin, sin Eliakimov, 31 Sin Melejin, sin Menin, sin Matatin, Sin Natanov, sin Davidov, 32 Sin Jesejev, sin Obedov, sin Boazov, sin Salmonov, sin Nahonov, 33 Sin Aminadabov, sin Adminov, sin Arnijev, sin Hesronov, sin Peresov, sin Judin, 34 Sin Jakovljev, sin Izakov, sin

716

Abrahamov, sin Terahov, sin Nahorov, 35 Sin Serugov, sin Reuov, sin Pelegov, sin Eberov, sin Salin, 36 Sin Kainanov, sin Arfaksadov, sin emov, sin Noin, sin Lamekov, 37 Sin Metuselahov, sin Henokov, sin Jaredov, sin Mahalalelov, sin Kainanov, 38 Sin Enosov, sin Setov, sin Adamov, sin Boji. Luka 4 1 Pun Duha Svetoga vrati se Isus od Jordana i bi od Duha odveden u pustinju. 2 Ondje ostade etrdeset dana i bi kuan od avla. Onih dana nije jeo nita. Kad se oni navrie, ogladnje. 3 Tada mu ree davao: Ako si Sin Boji, zapovjedi ovome kamenu, da postane kruh 4 Isus mu ree: Stoji pisano: ovjek ne ivi samo o kruhu. 5 Tada ga odvede avao na goru visoku, pokaza mu u trenut oka sva kraljevstva svijeta. 6 I ree mu: Svu ovu mo i slavu dat u tebi; jer je predana meni i dajem je kojemu hou. 7 Ako se pokloni meni, bit e sve tvoje. 8 Isus mu ree: Stoji pisano: Gospodinu, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedino slui! 9 Tada ga odvede u Jerusalem, postavi ga navrh hrama i ree mu: Ako si Sin Boji, baci se odavde dolje! 10 Jer stoji pisano: Anelima svojim naloio je za tebe, da te uvaju. 11 Oni e te nositi na rukama svojim, da ne zapne za kamen nogom svojom. 12 Isus mu ree: Kazano je: Ne kuaj Gospodina, Boga svojega! 13 Kad svri avao sve kunje svoje, otide od njega za neko vrijeme. 14 U sili Duha vrati se Isus u Galileju. Njegov se je glas rairio po svoj okolini. 15 Uio je u tamonjim sinagogama, i svi su ga slavili. 16 Tako doe i u Nazaret, gdje je bio odrastao. Po obiaju svojemu otide u subotu u sinagogu. Ustade da ita. 17 pruie mu knjigu proroka Izaije. On otvori knjigu i namjeri se na mjesto, gdje je bilo napisano: 18 Duh Gospodnji poiva na meni. On me pomaza, da nosim radosnu vijest siromasima. Posla me, da navjeujem zarobljenima osloboenje, slijepima vid, da oslobodim potlaene, 19 Da proglasim milosnu godinu Gospodnju.

717

Evanelje po Luki
njemu svoje bolesnike, koji su trpjeli od raznih bolesti. On je stavljao na svakoga od njih ruke i iscjeljivao ih. 41 Iz mnogih su izali zli dusi, koji su vikali iza glasa: Ti si Sin Boji! A on im je prijetio i nije im dao reci, da znadu da je Krist. 42 Kad nastade dan, izie na samotno mjesto. Ali ga je traio narod, pa ga i naao. Htjeli su ga zadrati i ne dati mu da otide. 43 A on im ree: I drugim gradovima moram navijestiti radosnu vijest o kraljevstvu Bojem; jer sam za to poslan. 44 I tako je propovijedao po sinagogama galilejskim. Luka 5 1 On je stajao kod Genezaretskoga jezera. Narod se nakupio oko njega, da slua rije Boju. 2 Tada vidje dvije laice, gdje stoje na obali. Ribari su bili izali iz njih i istili mree svoje. 3 On uzae u jednu od laica, koja je pripadala Simonu, i zamoli ga, da malo otisne od kopna. Tada sjede i uze uiti narod iz laice. 4 Kad je bio svrio svoj govor, ree Simonu: Izvezi na puinu, i bacite mree svoje, te lovite! 5 Uitelju, odgovori Simon, svu no smo se trudili, i nita ne uhvatismo. Ali na tvoju rije bacit u mree. 6 Uinie to i uhvatie tako mnogo riba, da su im se razdirale mree. 7 Zato mahnue drugovima svojim u drugoj laici, da dou i da im pomognu. I dooe. Napunie obje lae, tako da su se gotovo potopile. 8 Kad to vidje Simon Petar, pade Isusu pred noge i ree: Gospodine, otidi od mene; jer sam ovjek grijean! 9 Jer je bilo obuzelo udivljenje njega i sve drugove njegove zbog ribolova, to su ga bili uinili; 10 Isto tako i Jakova i Ivana, sinove Zebedejeve, koji su bili drugovi Simonovi. Tada ree Isus Simonu: Ne boj se! Od sad e ljude loviti. 11 Tada izvukoe laice na zemlju, ostavie sve i otidoe za njim. 12 On je boravio u jednom gradu. Ondje je bio ovjek sav u gubi. im je vidio Isusa, baci se pred njega na lice niice i zamoli: Gospodine, ako hoe, moe me oistiti. 13 On prui ruku svoju, dotaknu ga se i ree: Hou; oisti se! Odmah guba pade s njega. 14 A on mu zabranili da nikomu ne govori, i ree: Nego idi, pokai se sveeniku i prinesi rtvu za oienje

20 Tada zatvori knjigu, dade je natrag slugi i sjede. Oi sviju u sinagogi bile su uprte u njega. 21 On im pone govoriti: Danas se ispuni ova rije Pisma, koju ste upravo uli. 22 Svi su mu odobravali i divili se milosnim rijeima, to su tekle iz usta njegovih. Rekoe: Nije li ovo sin Josipov? 23 On im ree: Vi ete meni bez sumnje rei ovu poslovicu: Lijenie, izlijei sam sebe! Uini i ovdje u svojemu zaviaju velika djela, to su se, kako ujemo, dogodila Kafarnaumu! 24 Onda nastavi: Zaista, kaem vam Ni jedan prorok ne vrijedi to u svojemu zaviaju. 25 Kaem vam u istinu: Kad se je u dane Ilijine bilo zatvorilo nebo tri godine i est mjeseci i po svoj zemlji vladala velika glad, tada je bilo mnogo udovica u Izraelu. 26 Ali ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do k udovici u Sarfatu u podruju Sidona. 27 Tako je bilo i u vrijeme proroka Elieja mnogo gubavih u Izraelu. Ali se ni jedan od njih ne oisti do Sirijca Naamana. 28 Na ove rijei svi se u sinagogi napunie gnjeva. 29 Ustadoe, istjerae ga iz grada i odvedoe do na rub gore, na kojoj je bio sagraen njihov grad, da ga bace dolje. 30 Ali on proe izmeu njih i otide dalje, 31 Sie u Kafarnaum, grad u Galileji, i uio je ondje u subotu. 32 udili su se nauci njegovoj, jer je rije njegova bila puna moi. 33 U sinagogi je bio ovjek, koji je bio apsjednut od neistog duha. On povika iza glasa: 34 Odlazi! to mi imamo s tobom posla, Isuse Nazareanine! Jesi li doao da nas upropasti? Znam, tko si, Svetac Boji. 35 Isus mu zapovjedi: Umukni i izai iz njega! Tada se baci zli duh na sredinu i izae iz njega, a da mu nije naudio. 36 Svi su se zaudili i govorili jedan drugome: Kakva je to rije! Silnom moi zapovijeda on neistim duhovima, i oni izlaze! 37 Glas o njemu rairi se po svoj okolini 38 Iz sinagoge poe u kuu Simonovu. Punica Simonova leala je od teke groznice. Zamolie ga, da Joj pomogne. 39 On se prignu k njoj, zapovjedi groznici, i ona je pusti. Odmah ustade i poslui ih. 40 Kad sunce zae, dovodili su svi k

Evanelje po Luki
svoje, kako je propisao Mojsije; neka im to slui za svjedoanstvo! 15 Glas o njemu irio se sve dalje. U etama stjecali su se ljudi, da ga sluaju i da se iscjeljuju od svojih bolesti. 16 A on je odlazio na samotna mjesta i molio se. 17 Jednoga je dana uio, a sjedili su pritom farizeji i knjievnici, koji su bili doli iz svih sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalema. Tada ga natjera sila Gospodnja na jedno iscjeljenje. 18 Ljudi donesoe na nosiljkama ovjeka uzeta. Kuali su da ga unesu u kuu i postave pred njega. 19 Ali zbog mnotva naroda nijesu ga mogli unijeti. Zato se popee na krov i kroz crepove spustie ga s posteljom na sredinu pred Isusa. 20 Kad vidje vjeru njihovu, ree: ovjee, oproteni su ti grijehi tvoji. 21 Tada su pomislili u sebi knjievnici i farizeji: Tko je ovaj, to huli na Boga? Tko moe opratati grijehe osim jedinoga Boga? 22 Isus prozre pomisli njihove i ree im: to mislite u srcima svojim? 23 to je lake rei: Oproteni su ti grijehi tvoji? ili rei: Ustani i hodaj? 24 Ali znajte, da Sin ovjeji ima vlast na zemlji opratati grijehe! I tada ree uzetome: Zapovijedam ti, ustani, uzmi postelju svoju i idi kui! 25 Odmah ustade on pred oima njihovim, uze postelju, na kojoj je bio leao, i otide kui slavei Boga. 26 Svi su bili obuzeti udivljenjem i hvalili su Boga. Puni straha rekoe: Danas smo vidjeli udo. 27 Potom otide i vidje carinika po imenu Levija, gdje sjedi na carini. Ree mu: Hajde za mnom! 28 On ustade, ostavi sve i poe za njim. 29 I dade mu Levije u kui svojoj veliku gozbu. Veliko mnotvo carinika i drugi ljudi bili su s njim za stolom. 30 Zbog toga su mrmljali farizeji i knjievnici. Rekoe uenicima njegovim: Zato s carinicima i grjenicima jedete i pijete? 31 Isus im ree: Ne trebaju zdravi lijenika, nego bolesni. 32 Nijesam doao da zovem na pokajanje pravednike nego grjenike. 33 Oni mu rekoe: Uenici Ivanovi kao i farizejski poste esto i mole se, a tvoji jedu i piju. 34 Isus im ree: Moete li svatove natjerati da poste, dok je zarunik meu njima? 35 Ali e doi dani, kad e im se ugrabiti zarunik. Onda e postiti u one dane. 36 A pripovijedao im i prispodobu:

718

Nitko ne ree krpe od nove haljine i ne priiva je na staru haljinu; inae razdere ova novu, i staroj ne pristaje krpa od nove. 37 Nitko ne lijeva vina novoga u mjehove stare; inae prodre novo vino mjehove. Ono se prolije, i mjehovi propadnu. 38 Nego vino novo mora se lijevati u mjehove nove 39 Nitko, koji je pio staro vino, nee odmah novoga. Veli: Staro je bolje. Luka 6 1 Jedne subote iao je kroz usjeve. Uenici njegovi trgali su klasje, trli ga ruka na te jeli. 2 Tada rekoe neki farizeji: Zato inite, to je zabranjeno u subotu? 3 Isus im ree: Zar nijeste itali, to uini David, kad ogladnje, on i pratioci njegovi? 4 Kako ue u kuu Boju, uze kruhove postavljene, to ih smiju jesti samo sveenici, i jede i dade od njih takoer pratiocima svojim? 5 Tada nastavi: Sin je ovjeji gospodar i od subote. 6 Jedne druge subote posao je u sinagogu i uio. Bio je ondje ovjek, kojemu je desna ruka bila suha. 7 Knjievnici i farizeji pazili su, nee li u subotu iscijeliti, da nau, zato da ga okrive. 8 A on je znao pomisli njihove, i ree ovjeku sa suhom rukom: i Ustani i na sredinu stani! On ustade i tamo stade. 9 Tada im ree Isus: Pitam vas: Ima li se u subotu initi dobro ili zlo? ivot spasiti ili pogubiti? 10 On ih pogleda sve unaokolo, i onda ree ovjeku: Prui ruku svoju! On to uini, i ozdravi ruka njegova. 11 Tada dooe od bijesa, posve izvan sebe i posvjetovae se meu sobom, to bi mogli uiniti Isusu. 12 U one dane otide on na goru, da se pomoli. Svu no provede s Bogom u molitvi. 13 Kad bi dan, dozva uenike svoje k sebi i izabra od njih dvanaestoricu, koje nazva apostolima: 14 Simona, koga prozva Petrom, i njegova brata Andriju; nadalje Jakova i Ivana, Filipa i Bartolomeja, 15 Mateja i Tomu, Jakova, sina Alfejeva, i Simona prozvanoga Revnitelja, 16 Judu, brata Jakovljeva, i Judu Iskariota, koji postade njegov Izdajnik. 17 S njima sie i stade na mjestu ravnu. Velika eta uenika njegovih i mnogobrojno mnotvo naroda iz sve

719

Evanelje po Luki
37 Ne sudite! Tada neete biti sueni. Ne osuujte, i neete biti osueni! Opratajte, i bit e vam oproteno. 38 Dajite, i dat e vam se: mjeru dobru, punu, stresenu i preobilatu dat e vam u krilo, jer e vam se odmjeriti istom mjerom, kojom vi mjerite. 39 A rekoe im i prispodobu: Moe li slijepac voditi slijepca? Nee li obadva pasti u jamu? 40 Uenik ne stoji nad uiteljem. Svaki, koji se izui, jest kao uitelj njegov. 41 to vidi trun u oku brata svojega, a brvna u svojemu oku ne opaa? 42 Kako moe rei bratu svojemu: Brate, daj da izvadim trun iz oka tvojega, kad sam ne vidi brvna u oku svojemu? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svojega, onda e vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega! 43 Drvo dobro ne raa zla roda, i drvo zlo ne rada dobra roda. 44 Svako se drvo poznaje po rodu svojemu. S trnja se ne beru smokve, i groe se ne bere s kupine, 45 Dobar ovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro; a zao ovjek iz zla blaga iznosi zlo, jer ega je srce puno, o tom govore usta. 46 to me zovete: Gospodine, Gospodine! a ne inite, to govorim? 47 Pokazat u vam, na koga je nalik onaj, koji dolazi k meni, slua rijei moje i izvruje ih. 48 On je nalik na ovjeka, koji je sagradio kuu, duboko kopao i stavio temelj na kamen. Doe poplava, navali bujica na tu kuu. Ali je nije mogla potresti, jer je bila dobro sagraena 49 A tko slua rijei moje, ali ih ne izvruje, nalik je na ovjeka, koji sazida kuu svoju na zemlji bez temelja. Kad navali na nju bujica, odmah pade, i velika je bila ruevina kue one. Luka 7 1 Poto je bio svrio sve govore svoje pred narodom, poe u Kafarnaum. 2 Ondje je u jednog satnika leao na umoru sluga, koji mu je bio vrlo drag. 3 Kad je uo za Isusa, dade ga po starjeinama idovskim zamoliti, da bi doao i ozdravio slugu njegova. 4 Ovi dooe k Isusu i zamolie ga usrdno: On zasluuje, da mu to uini; 5 Jer ljubi narod na i sagradio nam je sinagogu. 6 Isus poe s njima. Kad vie nije bio daleko od kue, porui mu satnik po prijateljima: Gospodine, ne trudi se; jer nijesam dostojan, da ue pod krov moj.

Judeje, Jerusalema i primorja od Tira i Sidona 18 Dooe da ga sluaju i da se iscijele od svojih bolesti. Koji su bili mueni od neistih duhova, bili su iscijeljeni. 19 Sav je narod traio da ga se dotakne; jer je od njega izlazila sila, i sve je ozdravljao. 20 Tada on upravi oi svoje na uenike svoje i progovori: Blagoslovljeni ste vi siromani! Vae je kraljevstvo Boje, 21 Blagoslovljeni ste, koji gladujete sada! Vi ete se nasititi Blagoslovljeni ste, koji plaete sada! Vi ete se smijati! 22 Blagoslovljeni ste, kad ljudi mrze na vas, kad vas odbacuju i sramote i ozloglauju ime vae zbog Sina ovjejega! 23 Radujte se u onaj dan i veselite se; jer gle, velika je plaa vaa na nebu, jer su isto tako inili prorocima oci njihovi. 24 Ali teko vama, bogati, Vi ve imate utjehu svoju. 25 Teko vama, koji ste sada siti! Vi ete gladovati. Teko vama, koji se sada smijete! Vi ete tugovati i plakati. 26 Teko vama, kad vam laska sav svijet, jer su isto tako inili lanim prorocima oci njihovi. 27 Ali kaem vama, svojim sluateljima: Ljubite neprijatelje svoje, dobro inite onima, koji mrze na vas, 28 Blagoslivljajte one, koji vas proklinju, i molite se za one, koji vas kleveu! 29 Udari li te tko po obrazu, okreni mu i drugi! Uzme li ti tko kabanicu, podaj mu i haljinu! 30 Tko te moli, daj mu! Tko ti uzme tvoje, ne trai od njega natrag! 31 Kako hoete da ine vama ljudi, tako inite i vi njima! 32 Ako ljubite samo one, koji vas ljube, kakvu hvalu oekujete za to i grjenici ljube one, koji njih ljube. 33 Ako inite dobro samo onima, koji vama ine dobro, kakvu hvalu oekujete za to? Jer isto ine i grjenici. 34 Ako posuujete samo onima, od kojih se nadate to dobiti, kakvu hvalu oekujete za to? I grjenici posuuju jedni drugima, da opet dobiju jednako za to. 35 Nego ljubite neprijatelje svoje, inite dobro i posuujte, a da ne oekujete to natrag! Tada e biti vaa plaa velika, i bit ete djeca Svevinjega; jer je on dobrostiv prema nezahvalnima i zlima. 36 Budite dakle milosrdni, kao to je milosrdan Otac va.

Evanelje po Luki
7 Zato i nijesam drao sebe dostojnim, da doem k tebi. Reci samo rije, i ozdravit e sluga moj. 8 I ja, ako sam i podlonik, reknem jednomu od vojnika, to su poda mnom: Idi! i ide; k jednomu drugom: Doi! i doe; i slugi svojemu. Uini to! i uini. 9 Kad je to uo Isus, zaudi mu se. Okrenu se i ree narodu, koji ga je pratio: Kaem vam, tako velike vjere ne naoh u Izraelu! 10 Kad se poslani vratie kui, naoe zdrava slugu, koji je bio bolestan. 11 Potom otide u grad po imenu Nain. S njim su ili uenici njegovi i mnogobrojan narod. 12 Kad se priblii k vratima gradskim, iznosili su mrtvaca, jedinca sina majke njegove, koja je bila udovica. Mnogo je naroda iz grada ilo za njim. 13 Kad je vidje Gospodin, saali mu se za njom, i ree joj: Ne plai! 14 Tada pristupi i dotaknu se lijesa. Nosioci stadoe. I on ree: Mladiu, velim ti, ustani! 15 Tada se uspravi mrtvac i pone govoriti. I dade ga majki njegovoj. 16 Strah obuze sve. Slavili Boga i govorili: Velik prorok ustade meu nama. Bog pohodi narod svoj. 17 Glas o tom rairi se po svoj Judeji i po svoj okolini. 18 Za sve ovo javie Ivanu uenici njegovi. 19 Tada dozva Ivan k sebi dvojicu uenika svojih, posla ih Gospodinu i dade ga upitati: Jesi li ti onaj, koji ima doi, ili drugoga da ekamo? 20 Ljudi dooe k njemu i rekoe: Ivan Krstitelj alje nas k tebi, da te upitamo: Jesi li ti onaj, koji ima doi, ili drugoga da ekamo? 21 U onaj upravo as iscijeli mnoge od bolesti, od muke i od zlih duhova i mnogima slijepima darova vid oni. 22 I odgovori im: Idite i javite Ivanu, to ste vidjeli i uli: Slijepi vide, hromi hode, gubavi se iste, gluhi uju, mrtvi ustaju, siromanima se propovijeda radosna vijest. 23 Blagoslovljen je onaj, komu ja nisam povod spoticanja! 24 Kad su bili otili poslanici Ivanovi, pone mnotvu naroda govoriti za Ivana: to ste izali u pustinju? Da vidite trsku, koju ljulja vjetar? 25 Ili to ste izali? Da vidite ovjeka u mekanim haljinama? Ne, ljudi koji nose fine haljine i ive raskono, na dvorima su kraljeva. 26 to ste izali? Da vidite proroka? Da, kaem vam, jo vie nego proroka. 27 On je onaj, o kojem stoji pisano: Eto,

720

aljem glasnika svojega pred tobom, da pripravi put pred tobom. 28 Kaem vam: Izmeu roenih od ene nema veega od Ivana. Ipak najmanji u kraljevstvu Bojem vei je od njega. 29 Sav narod, koji ga je sluao, i carinici upoznae pravednost Boju i primie krtenje Ivanovo. 30 A farizeji i knjievnici prezree odluku Boju i ne dadoe se krstiti od njega. 31 S kim da prispodobim ljude ovoga roda? Na koga su nalik? 32 Oni su kao djeca, to sjede na trgu i dovikuju jedni drugima: Mi smo vam zasvirali, i vi nijeste igrali; mi smo tualjke zapjevali, i vi nijeste plakali. 33 Ivan Krstitelj doao je; on nije jeo kruha i nije pio vina. Tada ste rekli: Od avla je opsjednut. 34 Sin ovjeji doao je; on jede i pije. A vi kaete: Gle izjelice i pijanice, prijatelja carinicima i grjenicima! 35 Ali mudrost spoznadoe kao pravednu sva djeca njezina. 36 Jedan farizej zamoli ga, da bi objedovao kod njega. Poe u kuu farizejevu i sjede za stol. 37 U gradu je ivjela ena kao grjenica. Kad doznade, da je on za stolom u kui farizejevoj, donese posudicu od alabastera s pomasti. 38 Ona se plaui postavi odostraga nogu njegovih i uze noge njegove kvasiti suzama svojim i otirati kosom glave svoje. Tada je cjelivala noge njegove i mazala ih pomau. 39 Kad to vidje farizej, koji ga je bio pozvao, pomisli u sebi: Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to ena, koja ga se dotie - jedna grjenica. 40 Isus mu ree: Simone, imam ti neto rei. On ree: Kai, uitelju! 41 Ree: Jedan vjerovnik imao je dva dunika. Jedan mu je bio duan pet stotina denara, drugi pedeset. 42 Jer nijesu mogli platiti svojega duga, otpusti ga obojici. Koji e ga sad od njih vie ljubiti? 43 Simon odgovori: Mislim onaj, kojemu je vie poklonio. Isus mu ree: Pravo si sudio. 44 Tada okrenuvi se k eni ree Simonu: Vidi li ovu enu? Dooh u tvoju kuu, a ti mi ne dade vode za noge moje; a ona suzama svojim okvasi noge moje i kosom svojom otre. 45 Ti mi ne dade cjelova; a ona, otkako ue, ne prestade cjelivati nogu mojih. 46 Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona pomau pomaza noge moje. 47 Zato kaem ti: Njoj su oproteni mnogi grijehi njezini, jer je pokazala mnogu ljubav. A kojemu se oprata

721

Evanelje po Luki
16 Nitko ne upali svjetiljke i ne poklapa je posudom, niti je mee pod postelju, nego je stavlja na svijenjak, da vide svjetlo svi, koji ulaze. 17 Jer nita nije skriveno, to se ne bi otkrilo, nita tajno, to se ne bi saznalo i na svjetlo izalo. 18 Pazite zato, kako sluate, jer tko ima, dat e mu se. A tko nema, jo e mu se uzeti, to misli da ima. 19 Majka njegova i braa njegova dooe k njemu, ali nijesu mogli do njega od naroda. 20 Javie mu: Majka tvoja i braa tvoja stoje vani i ele da to vide. 21 On im ree: Majka moja i braa moja jesu oni, koji sluaju rije Boju i vre je. 22 Jednoga dana uzae On s uenicima svojim u laicu i ree im: Prijei emo na drugu obalu jezera. I odrinue od zemlje. 23 Dok su se vozili tamo, on zaspa. Tada se podie bura na jezeru. Valovi su ih pokrivali, i bili su u pogibli 24 Onda pristupie k njemu, probudie ga i povikae: Uitelju, uitelju, izgibosmo! On se die i zapovjedi vjetru i bijesnoj vodi. Oni se smirie, i nastade tiina. 25 Tada im ree: Gdje je vjera vaa? Puni straha i zaudenja rekoe jedan drugome: Tko je ovaj? Jer on zapovijeda i vjetrovima i vodi, i sluaju ga! 26 Odvezoe se u kraj Gadarenski, to lei prema Galileji. 27 Jedva je bio izaao na zemlju, doe mu u susret iz grada jedan ovjek, koji je bio opsjednut od zlih duhova. Ve dugo vremena nije vie nosio haljina i nije stanovao u kui, nego u kamenitim grobovima. 28 im je ugledao Isusa, baci se viui pred njega niice i povika iza glasa: to mi imamo s tobom, Isuse, Sine Boga, Svevinjega? Molim te, ne mui me! 29 Jer on zapovjedi neistome duhu, da izae iz ovjeka. Ve dugo imao ga je on u svojoj vlasti. Vezali su ga u lance i okove, da a uvaju; ali on istrga okove, i zao duh potjerao ga u pustinju. 30 Isus ga zapita: Kako se zove? On odgovori: Legija. Ser su mnogi zli dusi bili uli u njega. 31 Ovi zamolie, da ih ipak ne otputi u pakao. 32 A pasao je u blizini na obronku gore veliko krdo svinja. Zamolie ga, da bi im dopustio da uu u svinje. On im to dopusti. 33 I tako izaoe zli duhovi iz ovjeka i

manje, taj ima takoer samo malo ljubavi. 48 Tada ree njoj: Tvoji su ti grijehi oproteni. 49 Onda oni, koji su bili za stolom, pomislie u sebi: Tko je ovaj, da i grijehe oprata? 50 A on ree eni: Vjera te je tvoja spasila. Idi u miru! Luka 8 1 Potom je putovao od grada do grada, od sela do sela, propovijedao je i navjeivao radosnu vijest o kraljevstvu Bojemu. S njim su dvanaestorica 2 I neke ene, koje je On bio iscijelio od zlih duhova i od bolesti: Marija po imenu Magdalena, iz koje je bilo izalo sedam zlih duhova. 3 I Ivana, ena Huze, upravitelja Herodova, i Suzana i jo mnoge druge, koje su sluile njima imanjem svojim. 4 Kad se skupilo veliko mnotvo naroda i ljudi dolazili k njemu iz svih gradova, rekoe prispodobu ovu: 5 Izae sija da sije sjeme svoje. Kad je sijao, nekoje pade na put, pogazi se, i ptice nebeske pozobae ga. 6 Drugo pade na kamenito tlo. Ono dodue izniknu, ali se osui, jer nije imalo vlage, 7 Opet drugo pade meu trnje. Uzraste trnje zajedno i ugui ga. 8 Drugo napokon pade na zemlju dobru, izniknu i donese rod stostruk. Kad ovo ree, povika: Tko ima ui, neka uje! 9 Tada ga upitae uenici njegovi, to znai prispodoba ova. 10 On odgovori: Vama je dano, da razumijete tajne kraljevstva Bojega. Drugima se daju u prispodobama, da vide, a ipak ne vide, da uju, a ipak ne razumiju. 11 Prispodoba znai ovo: Sjeme je rije Boja. 12 Koji su na putu, to su oni, koji sluaju; a onda dolazi avao i uzima rije iz srca njihova, da ne vjeruju i da se ne spase. 13 Koji su na kamenitu tlu, to su oni, koji dodue rije sluaju i s radou primaju, ali ne uhvate korijena. Vjeruju za neko vrijeme, ali u vrijeme napasti otpadnu. 14 to pade meu trnje, to su oni, koji dodue rije sluaju, ali onda zapadnu u brige, bogatstvo i uivanje ivota i ugue se i tako roda ne donose. 15 to napokon pade na zemlju dobru, to su oni, koji rije sluaju, u dobru je i poslunu srcu uvaju i tako rod stalno donose.

Evanelje po Luki
uoe u svinje. Krdo navali niz obronak u jezero i utopi se. 34 Kad vidjee pastiri, to se dogodi, pobjegoe odatle i javie to u gradu i po selima. 35 Tada izaoe ljudi da vide, to se to dogodilo. Dooe k Isusu i naoe ovjeka, iz kojega su bili izali zli dusi, gdje sjedi kod nogu Isusovih obuen i pametan. Uplaie se. 36 Oevici pripovjedie im, kako je opsjednuti bio iscijeljen. 37 Tada ga zamoli sve puanstvo okoline Gadarenske, da otide od njih; jer ih je bio obuzeo velik strah, A on ue u laicu i otide natrag. 38 ovjek, iz kojega su bili izali zli dusi, zamoli ga, da smije s njim ii. Ali ga Isus otpusti i ree: 39 Vrati se kui natrag i pripovijedaj, to ti uini Bog! On otide i navjeivao je po svem gradu, to mu je bio uinio Isus. 40 Kad se vrati Isus, radosno ga primi mnotvo naroda; jer su ga svi oekivali. 41 Tada doe ovjek po imenu Jair, predstojnik sinagoge. On pade Isusu pred noge i zamoli ga, da doe u kuu njegovu; 42 Jer je njegova jedina ki, u dobi od kojih dvanaest godina, leala na umoru. Na putu tamo tiskao se narod oko njega. 43 Tu je bila jedna ena, koja je ve dvanaest godina trpjela od teenja krvi. Bila je sve svoje imanje potroila na lijenike, i ni jedan je nije mogao izlijeiti. 44 Ona pristupi straga i dotae se skuta haljine njegove, i odmah joj prestade teenje krvi. 45 Isus zapita: Tko me se dotae? Kad su svi to nijekali, rekoe Petar i njegovi drugovi: Uitelju, mnotvo naroda gura te i tiska a veli: Tko me se dotae? 46 A Isus ree: Netko me se dotae; jer ja opazih, kako je sila izala iz mene. 47 I kad vidje ena, da je otkrivena, pristupi drui, pade pred njega niice i pripovjedi pred svim narodom, zato ga se dotae i kako odmah ozdravi. 48 On joj ree: Keri, vjera te tvoja ozdravi. Idi u miru! 49 Dok je on jo govorio doe netko iz kue predstojnika sinagoge i javi: Ki je tvoja umrla, ne trudi dalje uitelja! 50 Isus je to uo i rekao mu: Ne boj se! Samo vjeruj! Ona e se spasiti! 51 Kad doe u kuu, pusti unutra samo Petra, Ivana i Jakova i oca i majku djevojke.

722

52 Svi su plakali i naricali za njom. A on ree: Ne plaite; ona nije mrtva, nego samo spava; 53 Tada su mu se podsmijevali; jer su znali, da je bila mrtva. 54 On je uze za ruku i povika: Djevojko, ustani! 55 Tada se povrati duh njezin, i ustade odmah. Onda zapovjedi, da joj dadu neka jede. 56 Roditelji njezini bili su izvan sebe od zaudenja. A on im zapovjedi, da ni s kim ne govore o tom. Luka 9 1 On sazva dvanaestoricu i dade im mo i vlast nad svima zlim duhovima i da iscjeljuju od bolest;. 2 Tada ih posla da navjeuju kraljevstvo Boje i da iscjeljuju bolesnike. 3 Ree im: Ne uzimajte nita na put, ni tapa ni torbe ni kruha ni novaca; ni dvoje haljine da imate! 4 Kad doete u koju kuu, onda ostanite, dok odatle ne poete dalje. 5 A gdje vas ne prime, ostavite taj grad i otresite prah s nogu svojih za svjedoanstvo protiv njih! 6 Oni zaputie, i ili su od mjesta do mjesta, posvuda navjeivali evanelje i iscjeljivali bolesnike. 7 etverovlasnik Herod uo je o svima ovim dogaajima i pao je u nemir, jer neki rekoe Ivan je uskrsnuo od mrtvih. 8 Drugi: Ilija se pojavio. Opet drugi: Jedan je od starih proroka uskrsnuo. 9 Herod ree: Ali ja sam dao Ivanu odsjei glavu! A tko je taj, o kojemu ujem takve stvari? I elio ga je vidjeti. 10 Apostoli se vratie i pripovjedie mu sve, to su bili uinili. Tada se povue s njima na samotno I mjesto u podruju grada Betsaide. 11 , A narod to opazi i poe za njim. On ih je primio prijazno, govorio im o kraljevstvu Bojem i iscjeljivao sve, koji su trebali iscjeljivanja. 12 Ve se je dan stao naginjati. Tada dooe dvanaestorica k njemu i rekoe: Otpusti narod! Neka idu u okolna sela i zaselke, da potrae stan i hranu; jer smo ovdje u pustom kraju. 13 On im ree: Podajte in vi neka jedu! Oni odgovorie: Imamo samo pet kruhova i dvije ribe; i morali bismo poi i kupiti hrane za sve ovo mnotvo. 14 Bilo je naime oko pet tisua ljudi. Tada on ree uenicima svojim: Posadite ih u hrpe po pedeset! 15 Uinie tako i sve ih posadie. 16 Tada uze onih pet kruhova i dvije

723

Evanelje po Luki
36 Kad je bio glas prestao, bio je Isus opet sam. Oni su utjeli i u one dane nijesu nikome nita pripovijedali o tom, to su bili vidjeli. 37 Kad su drugi dan silazili s gore, doe mu u susret veliko mnotvo naroda. 38 Tada povika jedan ovjek iz naroda: Uitelju, molim te, pogledaj na sina mojega; jedinac mi 39 Zao duh hvata ga, tada najedanput zavie. On ga drma tako da se pjeni. Samo teko odstupi od njega i jo ga izlomi svega. 40 Molio sam uenike tvoje, da ga istjeraju; ali ne mogoe. 41 Isus ree: O nevjerni i naopaki rode! Dokle u jo ostati kod vas i podnositi vas? Donesi ovamo sina svojega! 42 Dok se je jo pribliavao, trgao ga je i drmao zao duh. Isus zaprijeti neistome duhu, iscijeli djeaka i dade ga natrag ocu njegovu. 43 Sve se je divilo veliini Bojoj. Dok su se svi udili svemu, to je on inio, ree uenicima svojim: 44 Upamtite dobro rijei ove: Sin ovjeji bit e predan u ruke ovjeje. 45 Ali oni ne razumjee rijei ove, ostade im tamna; ne mogoe je shvatiti. Ali su se bojali da ga zapitaju za nju. 46 Doe im misao u pamet, tko je od njih najvei. 47 Jer je Isus poznavao pomisli srdaca njihovih, uze dijete, stavi ga uza se i ree im: 48 Tko primi ovo dijete u ime moje, mene prima; a tko mene prima, prima onoga, koji me je poslao, jer tko je najmanji meu vama svima, on je velik. 49 Ivan izvijesti: Uitelju, vidjesmo, kako jedan u ime tvoje izgoni avle. Zabranismo mu, jer ne pripada naemu uenikom zboru. 50 Isus mu ree: Ne branite mu; jer tko nije protiv vas, za vas Je. 51 Pribliavali se dani uzea njegova. Tada on vrsto nakani da ide u Jerusalem. 52 I posla glasnike pred sobom. Oni otidoe i dooe u jedno mjesto Samarije, da mu priprave gdje e prenoiti, 53 Ali ga ne primie, jer je bio na putu u Jerusalem. 54 Kad to vidjee uenici Jakov i Ivan, rekoe: Gospodine, hoe li da zazovemo oganj s neba, da ih uniti? 55 A on se okrenu i ukori ih rekavi: Ne znate, ijega ste duha. 56 Sin ovjeji nije doao da upropasti due, nego da ih spasi. I tako otidoe u drugo mjesto.

ribe, pogleda na nebo i blagoslovi ih. Onda ih prelomi i dade ih uenicima, da razdaju narodu. 17 Svi su jeli i nasitili se. I nakupie jo dvanaest punih koarica od komada, to pretekoe. 18 Kad se je jedanput sam molio, i samo uenici njegovi bili s njim, zapita ih: Za koga me dre ljudi? 19 Oni odgovorie: Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju. Jo drugi misle, da je koji uskrsnuo od starih proroka. 20 Tada ih upita dalje: A za koga me vi drite? Petar odgovori: Za pomazanika Bojega. 21 A on im zabrani strogo, da nigdje nikome to ne govore. 22 Pridodade: Sin ovjeji mora trpjeti mnogo, bit e od starjeina, glavara sveenikih i knjievnika odbaen i ubijen, ali e trei dan uskrsnuti, 23 A svima ree: Tko hoe da ide za mnom, neka se odree samoga sebe, neka uzme na sebe kri svoj svaki dan i neka tako ide za mnom! 24 Jer tko hoe ivot svoj da spasi, izgubit e ga; a tko izgubi ivot svoj zbog mene, spasit e ga. 25 Jer to koristi ovjeku, ako dobije sav svijet, a izgubi samoga sebe i propadne? 26 Jer tko se stidi mene i mojih rijei, toga e se stidjeti i Sin ovjeji, kad doe u slavi svojoj, Oevoj i svetih anela. 27 Kaem vam zaista: Od onih, koji stoje ovdje, neki nee okusiti smrti, dok ne vide kraljevstva Bojega. 28 Jedno osam dana iza ovih govora uze Petra, Ivana i Jakova sobom i uzae na goru, da se pomoli. 29 Dok se je molio, promijeni se lice njegovo, i odjea njegova postade sjajnobijela. 30 I dva su ovjeka govorila s njim: Mojsije i Ilija. 31 Pokazae se u slavi i govorili su o svretku njegovu, to ga je imao nai u Jerusalemu. 32 Petar i drugovi njegovi bili su svladani od sna. Kad se probudie, vidjee slavu njegovu i obadva ovjeka, koji su stajali s njime. 33 Kad su se ovi htjeli od njega rastati, ree Petar Isusu: Uitelju, dobro je, da smo ovdje. Nainit emo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu, Nije znao to govori. 34 Dok je jo govorio, doe oblak i zakloni ih. Uplaie se, kad oni zaoe u oblak. 35 A iz oblaka povika glas: Ovo je Sin moj izabrani, njega sluajte!

Evanelje po Luki
57 Kad su ili dalje putem, ree mu jedan: Ii u za tobom, kamo god poe. 58 Isus mu ree: Lisice imaju svoje jame, ptice nebeske svoja gnijezda. A Sin ovjeji nema mjesta, gdje bi mogao nasloniti glavu svoju. 59 Drugoga pozva: Hajde za mnom! On odgovori: Gospodine, pusti me da najprije otidem i pokopam oca svojega. 60 Isus mu ree: Pusti neka mrtvi pokopavaju svoje mrtvace; a ti hajde i navjeuj kraljevstvo Boje! 61 Opet drugi ree: Ja u ii za tobom, Gospodine, ali me najprije pusti da se oprostim s porodicom svojom. 62 Isus mu ree: Ni jedan, koji metne ruku svoju na plug i opet se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Boje. Luka 10 1 Potom odredi Gospodin jo drugih sedamdeset i dva, i posla ih po dva i dva pred sobom u sve gradove i mjesta, kada je mislio sam doi. 2 On im ree: etva je velika, a poslenika je malo. Molite se zato gospodaru etve, da poalje poslenike u etvu svoju! 3 Idite! Eto, ja vas aljem kao jaganjce meu vukove. 4 Ne uzimajte sobom kese za novac ni torbe ni obue i nikoga ne pozdravljajte na putu! 5 Kad doete u koju kuu, najprije recite: Mir kui ovoj! 6 Prebiva li ondje sin mira, poinut e na njemu mir va; inae vratit e se k vama. 7 Ostanite u toj kui, jedite pijte; to imaju; jer je poslenik dostojan svoje plae. Ne prelazite iz jedne kue u drugu! 8 Kad doete u koji grad, i prime vas, jedite, to se iznese pred vas. 9 Iscjeljujte bolesnike, to su ondje, i navijestite; Kraljevstvo Boje pribliilo se vama. 10 Ako li doete u koji grad i ne prime vas, izaite na ulice njegove i recite: 11 I prah vaega grada, to je prionuo za noge nae, otresamo na vas. Ali ovo znajte: Kraljevstvo se je Boje pribliilo. 12 Kaem vam: Sodomi e biti lake u onaj dan, negoli gradu onome. 13 Teko tebi, Korozaine! Teko tebi Betsaido! Jer kad bi se bila u Tiru i Sidonu dogodila udesa, to su se dogodila u vama, davno bi ve inili pokajanje u vrei i pepelu. 14 Ali Tiru i Sidonu bit e lake na sudu

724

nego vama. 15 I ti, Kafarnaume, zar e se dii do nebesa? Do pakla e biti sruen! 16 Tko vas slua, mene slua; tko vas prezire, mene prezire; a tko prezire mene, prezire onoga koji je mene poslao. 17 Puni radosti vratie se sedamdeset i dvojica i izvijestie: Gospodine, i zli dusi pokoravaju nam se u ime tvoje. 18 On im ree: Vidjeh sotonu, gdje spade s neba kao munja. 19 Eto, dadoh vam vlast da stupate preko zmija i skorpiona i preko svake neprijateljske sile; nita vam nee moi nauditi. 20 Ali se ne radujte tomu, to vam se dusi pokoravaju; nego se radujte, to su vaa imena zapisana na nebesima. 21 U onaj dan obradova se on u Duhu Svetome i ree: Slavim te, Ode, Gospodine neba i zemlje, to si ovo skrio od mudrih i razumnih, a objavio malenima. Da, Oe, tako se je dopalo tebi. 22 Sve je meni predano od Oca mojega. Nitko ne zna, tko je Sin, osim jedinoga Oca, i nitko, tko je Otac, osim jedinoga Sina, i kojemu I Sin hoe da objavi. 23 Tada se okrenu napose uenicima svojim i ree: Blagoslovljene oi, koje vide ono to vi vidite! 24 Jer vam kaem: Mnogi proroci i kraljevi htjedoe vidjeti, to vi vidite, i ne vidjee, htjedoe uti, to vi ujete, i ne ue. 25 Tada se die neki zakonodavac, da ga kua. On zapita: Uitelju, to moram initi, da postignem ivot vjeni? 26 On mu ree: to stoji pisano u zakonu? Kako ita? 27 On odgovori: Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom duom svojom, svom snagom svojom i svom misli svojom, i blinjega svojega kao samoga sebe! 28 Ree mu: Pravo si odgovorio, ini to, i imat e ivot! 29 A on se htjede opravdati i zapita Isusa: A tko je moj blinji? 30 Tada odgovori Isus i ree: Jedan je ovjek silazio iz Jerusalema u Jeriho i pade meu razbojnike. Oni ga oplijenie, izranie, ostavie ga pola mrtva i otidoe. 31 Sluajno je istim putem silazio neki sveenik, i on ga vidje i proe. 32 Isto tako doe tamo neki Levit, vidje ga i proe. 33 I neki Samarijanac na svom putu doe u njegovu blizinu, i kad ga vidje, saali mu se. 34 Pristupi k njemu, zali uljem i vinom

725

Evanelje po Luki
kamen? I ako zamoli ribu, dadne li mu mjesto ribe zmiju? 12 Ili ako zamoli jaje, dadne li mu onda skorpije? 13 Kad dakle vi, koji ste zli, znate djeci svojoj davati dobre dare, koliko e vie Otac nebeski dati Duha Svetoga onima, koji ga mole za to! 14 On istjera avla, koji je bio nijem. Kad je bio davao izaao, mogao je nijemi govoriti. Svijet se je tomu divio. 15 A neki od njih rekoe: Izgoni zle duhove samo po Beelzebubu, poglavici zlih duhova. 16 Drugi su ga kuali i traili od njega znak s neba. 17 A on je prozreo pomisli njihove i rekao im: Svako kraljevstvo, koje je samo u sebi neslono, raspadne se, i kua se srui na drugu. 18 I ako je sotona nesloan sam sobom, kako da postoji kraljevstvo njegovo? Jer kaete, da ja po Beelzebubu izgonim avle. 19 Ako ja po Beelzebubu izgonim avle, po kojemu ih onda izgone sinovi vai? Zato e vam oni biti suci. 20 A ako ja prstom Bojim izgonim avle, onda je stim dolo k vama kraljevstvo Boje. 21 Ako jaki naoruan uva svoj dvor, onda je imanje njegovo u sigurnosti. 22 Ako li ga jai napadne i nadvlada ga, onda mu uzme oruje, u koje se je uzdao, i razdijeli to je zaplijenio, 23 Tko nije s menom, proti meni je; tko ne skuplja s menom, rasipa. 24 Kad neisti duh izae iz ovjeka, luta kroz puste goleti i trai sobi poivalite. Ne nae li ga, rekne: Vratit u se u kuu svoju, iz koje sam izaao. 25 I doe i nade je lijepo pometenu i ukraenu. 26 Tada otide i dovede jo sedam drugih duhova, koji su gori od njega. Oni uu i nastane se ondje. I potonje takvu ovjeku bude gore od prvoga. 27 Dok je tako govorio, povika mu jedra ena iz naroda: Blagoslovljena utroba, Koja te je nosila, i prsa, koja su te dojila! 28 A on ree: Jest, Blagoslovljeni oni, koji sluaju rije Boju i dre je! 29 Kad se je mnotvo naroda skupljalo, ree: Rod je ovaj zao rod. Trai znak, ali mu se nee dati drugi znak osim znaka Jone. 30 Kao to je naime Jona postao znak Ninivljanima, tako e i Sin ovjeji biti rodu ovome. 31 Kraljica juga dignut e se na sudu s ljudima roda ovoga i osudit e ih, jer je dola s kraja svijeta, da slua mudrost Salomonovu, a ovdje je vie nego

rane njegove i zavi ih, Tada ga podie na svoje ivine, dovede ga u gostionicu i pobrinu se za njega. 35 Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioniaru i ree mu: Brini se za njega, i to vie potroi, platit u ti, kad se vratim. 36 Tko je od ove trojice bio blinji onome, koji je bio pao meu razbojnike? 37 On odgovori: Onaj, koji mu je iskazao milosre. I Isus mu ree: Idi, i ti ini tako 38 Na putu se uvrati u jedno selo. ena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuu. 39 I u nje je bila sestra, po imenu Marija. Ova sjede do nogu Gospodnjih i sluala je besjedu njegovu. 40 A Marta je prionula za posao, da ga podvori. Ona pristupi i ree: Gospodine, zar ti ne mari, to me sestra moja ostavi samu da dvorim. Reci joj dakle, da mi pomogne! 41 Gospodin joj odgovori: Marta, Marta, brine se i skrbi za mnogo. 42 Samo je jedno potrebno. Marija je najbolji dio izabrala, koji joj se nee oduzeti. Luka 11 1 Jedno se je molio na jednom mjestu. Kad je svrio, zamoli ga jedan od uenika njegovih: Gospodine, ui nas moliti se, kao to je i Ivan uio uenike svoje moliti se. 2 Tada im on ree: Kad se molite, govorite: Oe, neka se sveti ime tvoje! Neka doe kraljevstvo tvoje! 3 Kruh nas svagdanji daj nam danas! 4 Oprosti nam grijehe nae; jer i mi opratamo dunicima svojim! I ne uvedi nas u napast! 5 Tada nastavi: Jedan od vas ima prijatelja. K njemu on ode u ponoi; rekne mu: Prijatelju, uzajmi mi kruha! 6 Doao mi je prijatelj moj s puta, i nemam mu to postaviti. 7 A on mu iznutra odgovori: Ne uznemiruj me! Ve su vrata zatvorena, i djeca su moja s menom u postelji. Ne mogu ustati da ti dam. 8 Kaem vam: Ako i ne ustane, da mu dadne zato, to mu je prijatelj, ali zbog dosaivanja njegova ustat e i dat e mu, to treba. 9 I ja vama kaem: Molite, i dat e vam se; traite, i nai ete; kucajte, i otvorit e vam se. 10 Jer svaki, koji moli, prima; tko trai, nalazi; tko kuca, otvara mu se. 11 Ako jedan od vas zamoli oca svojega za kruh, dadne li mu moda onda

Evanelje po Luki
Salomon! 32 Ninivljani dignut e se na sudu s rodom ovim i osudit e ga, jer su se obratili na propovijedanje Jonino, a ovdje je vie nego Jona! 33 Nitko ne zapali svjetiljke i ne mee je u kut ili pod sud. Nego je mee na svijenjak, da svi, koji ulaze, vide svjetlo. 34 Oko je tvoje svjetiljka tijelu tvojemu. Je li oko tvoje zdravo, sve tijelo tvoje ima svjetlo. A je li bolesno, tijelo je troje u tami. 35 Pripazi dakle, da svjetlo u tebi ne bude tama! 36 Ako je sve tijelo tvoje svjetlo i ni jedan dio nije u tami, onda je sve posve svjetlo, kao kad te svjetiljka obasjava svojim sjajem. 37 Dok je jo govorio, zamoli ga neki farizej, da objeduje u njega. Ode tamo i sjede za stol. 38 Kad vidje farizej, da se on ne opra prije objeda, zaudi se. 39 Tada mu ree Gospodin: Vi farizeji drite au i zdjelu izvana istu, a iznutra ste puni grabeljivosti i nepravednosti, 40 Bezumni, nije li onaj, koji je stvorio vanjtinu, stvorio i nutrinu ? 41 Dajte radije ono, to je unutra, kao milostinju, onda vam je sve isto. 42 Ali teko vama, farizeji! Vi dajete desetinu od metvice, od rutvice i od svakoga povra, a ne marite za pravdu i ljubav Boju. Jedno treba initi, a drugo ne propustiti. 43 Teko vama, farizeji! Vi volite poasno mjesto u sinagogama i hoete da vas pozdravljaju na javnim mjestima. 44 Teko vama, vi ste kao grobovi, to se ne raspoznaju, preko kojih se ide, a da se ne zna! 45 Neki zakonoznanac odgovori mu: Uitelju, tim rijeima sramoti i nas. 46 Tada on ree: Teko i vama, zakonoznanci! Vi tovarite na ljude bremena preteka za noenje, a sami se prstom ne dotaknete tih bremena. 47 Teko vama! Vi gradite nadgrobne spomenike prorocima, a vai su ih oci poubijali. 48 Tako svjedoite i odobravate djela otaca svojih. Oni ih poubijae, a vi im podiete spomenike. 49 Zato i ree mudrost Boja: Poslat u im proroke i vjesnike; od njih e jedne pobiti druge progoniti. 50 Tako e se na ovom rodu osvetiti krv svih proroka, to je bila prolivena od postanja svijeta: 51 Od krvi Abelove poevi do krvi Zaharijine, koji je bio smaknut meu

726

rtvenikom i hramom. Da, kaem vam: Osvetit e se na ovom rodu! 52 Teko vama, zakonoznanci! Vi oduzeste klju spoznanja. Sami ne uoste, a sprijeiste onima, koji htjedoe ui. 53 Kad je on odanle odlazio, navalie na njega estoko knjievnici i farizeji i obasue ga svakojakim pitanjima. 54 Pritom su vrebali na njega, da uhvate koju izjavu iz usta njegovih, pa da ga onda mognu optuiti. Luka 12 1 Uto se je bilo skupilo toliko mnotvo naroda, da su jedan drugome stupali na noge. Tada ree najprije uenicima svojim: uvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja! 2 Jer nita nije skriveno, to se ne bi otkrilo, nita tajno, to se ne bi doznalo. 3 Zato e se sve, to ste rekli u tmini, objaviti na svjetlosti; to ste aptali na uho u sobama, oglasit e se s krovova. 4 Kaem vam, prijatelji moji: Ne bojte se onih, koji ubijaju tijelo, a dalje ne mogu nita uiniti. 5 Pokazat u vam, koga da se bojite: Bojte se onoga, koji nakon smrti ima mo baciti u pakao. Da, kaem vam: Njega se bojte! 6 Ne kupuje li se pet vrabaca za deset novia? A ipak ni jedan od njih nije zaboravljen kod Boga. 7 Tako je i kosa na vaoj glavi sva izbrojena. Ne bojte se dakle, vi ste vredniji od mnogo vrabaca. 8 Kaem vam: Tko prizna mene pred ljudima, njega e i Sin ovjeji priznati pred anelima Bojim.. 9 A tko se odree mene, njega e se odrei pred anelima Bojim. 10 Tko rekne rije protiv Sina ovjejega, oprostit e mu se; a tko pohuli na Duha Svetoga, nee mu se oprostiti. 11 Ako vas povuku pred sinagoge i pred poglavarstva i vladaoce, ne brinite se, kako i im ete se braniti ili to ete rei, 12 Jer u onaj as Duh Sveti stavit e vam u usta prave rijei. 13 Jedan iz naroda ree mu: Uitelju, reci bratu mojemu, da podijeli s menom batinu! 14 On mu ree: ovjee, tko je mene postavio sucem i djeliteljem batine nad vama 15 Onda nastavi: Pazite i uvajte se od svake lakomosti! Ako tko i obiluje, njegov ivot nije ipak osiguran njegovim imanjem. 16 Tada im pridometnu jo jednu

727

Evanelje po Luki
gospodar nae budne, kad doe! Zaista, kaem vam: On e se pripasati i posadit e ih i obilazit e, da ih poslui. 38 I ako doe u drugu ili u treu nonu strau, i nae ih tako: onda blagoslovljene su te sluge! 39 A ovo znajte: Kad bi znao domain, u koji e as doi tat, ostao bi budan i ne bi dao provaliti u kuu svoju. 40 Tako i vi budite spremni; jer u koji as ne mislite, doi e Sin ovjeji. 41 Tada upita Petar: Gospodine, namjenjuje li ovu prispodobu samo na nas ili na sve? 42 Gospodin odgovori: Tko je dakle taj vjerni i mudri upravitelj, kojega postavlja gospodar nad svojom druinom, da im u pravo vrijeme daje hranu? 43 Blagoslovljen je onaj sluga, kojega gospodar, kad se vrati kui, nade da radi tako! 44 Zaista, kaem vam: On e ga postaviti nad svim svojim dobrima. 45 Ako li onaj sluga misli u sebi: Nee moj gospodar jo zadugo doi; ako zlostavlja sluge i slukinje, jede i pije i opija se, 46 Doi e gospodar toga sluge u dan, kad se ne nada, u as, koji ne zna. Tada e ga sasjei u komade i odredit e mu mjesto njegovo kod nevjernika. 47 A onaj sluga, koji zna volju gospodara svojega, ali ne radi i ne upravlja po volji njegovoj, dobit e mnogo udaraca. 48 A koji ga ne zna i radi to zasluuje kaznu, dobit e malo udaraca. Kojemu je mnogo dano, od njega e se mnogo traiti; kojemu je mnogo povjereno, od njega e se jo vie iskati. 49 Doao sam da bacim oganj na zemlju, i kako bih htio, da je ve planuo! 50 Ali ja prije imam da uzmem na sebe krtenje, i kako me to mui, dok se ne svri! 51 Mislite li, da sam doao donijeti mir na zemlju? Ne, kaem vam, nego razdor. 52 Od sada e pet u jednoj kui biti razdijeljeni: tri na dva i dva na tri: 53 Ustat e otac na sina, i sin na oca, majka na ker, i ki na majku, svekrva na snahu, i snaha na svekrvu. 54 Onda je progovorio mnotvu naroda: Kad vidite oblak gdje se die na zapadu, odmah kaete: Bit e dad, i bude tako. 55 Opazite li, da pue jug, kaete: Bit e vruina, i bude. 56 Licemjeri! Znakove na nebu i zemlji znate tumaiti. Kako to, da ne

prispodobu: Jedan bogat ovjek imao je njivu, koja mu je nosila bogat prihod. 17 Tada je mislio u sebi: to da inim? Nemam u to skupiti svoju ljetinu. 18 Ovako u initi, ree:, Sruit u itnice svoje i sagradit u vee. U njih u skupiti sav prihod svoj i sva dobra svoja. 19 Onda u rei dui svojoj: Duo moja, ima veliko imanje na mnogo godina. Otpoini, jedi, pij i uivaj! 20 Ali Bog mu ree: Luae, jo ove noi potrait e duu tvoju od tebe! Kojemu e tada pripasti, to si nakupio. 21 Tako biva onome, koji sebi zgre blago, mjesto da bude bogat u Boga. 22 Tada ree uenicima svojim: Zato vam kaem: Ne brinite se tjeskobno za ivot, to ete jesti, ni za tijelo, u to ete se obui. 23 Jer je ivot vredniji od jela, i tijelo od odijela. 24 Pogledajte gavrane! Ne siju, ne anju, nemaju spremnica ni itnica: Bog ih hrani, a koliko ste vi vredniji od ptica! 25 Tko od vas brigama svojim moe produljiti ivot svoj i za jedan samo pedalj? 26 Ako dakle ne moete ni najmanje, zato ste tako tjeskobno zabrinuti za ostalo? 27 Pogledajte ljiljane! Kako rastu! Ne rade, ne predu, a ipak vam kaem: Ni Salomon u svemu svojemu sjaju nije bio tako odjeven kao jedan jedini od njih. 28 I kad Bog travu, koja danas stoji na polju, a sutra se u pe baca, tako odijeva, koliko e vie vas, malovjerni! 29 I zato ne pitajte, to ete jesti i to ete piti, i ne uznemirujte se! 30 Za sve se to brinu neznaboci. I Otac va zna, da vam to treba. 31 Nego traite kraljevstvo njegovo, i to e vam se dodati. 32 Ne boj se, malo stado; jer je bila volja Oca vaega, da vam dadne kraljevstvo. 33 Prodajite, to imate, i dajite od toga milostinju! Pribavite sebi torbe, to ne stariju, neprolazno blago u nebu, kojemu se tat ne pribliuje, niti ga moljac ne razjeda! 34 Jer gdje je vae blago, ondje je i srce vae. 35 Neka budu vaa bedra pripasana i svjetiljke pripaljene u rukama vaim: 36 Tako ete biti kao ljudi, koji ekaju gospodara svojega, dok se vrati sa svadbe, da mu odmah otvore, kad doe i pokuca. 37 Blagoslovljene su one sluge, koje

Evanelje po Luki
razumijete sadanjega vremena? 57 Zato sami od sebe ne spoznajete, to je pravo? 58 Kad ide sa svojim protivnikom k poglavarstvu, jo na putu gledaj da ga se oslobodi! Inae mogao bi te odvui pred suca, a sudac be predati sudbenom podvorniku, i sudbeni podvornik u tamnicu te baciti. 59 Kaem ti: Nee iz nje izai, dok ne plati posljednjega novia. Luka 13 1 U to vrijeme dooe neki k Isusu i pripovjedie mu za Galilejce, kojih je krv bio Pilat prolio, dok su upravo rtvovali. 2 On im ree Mislite li, da su ti Galilejci bili vei grjenici od svih drugih Galilejaca, jer tako postradae 3 Ne, kaem vam, ali ako se ne obratite, svi ete tako izginuti. 4 Ili mislite li, da su onih osamnaest, na koje pade kula u Siloamu i pobi ih, bili vie krivi od svih ostalih stanovnika Jerusalema? 5 Ne, kaem vam Ali ako se ne obratite, svi ete tako izginuti. 6 Onda im rekoe ovu prispodobu Netko je bio zasadio smokvu u svojemu vinogradu On doe i potrai roda na njoj, ali ga ne nae. 7 Tada ree vinogradaru Evo, tri ve godine dolazim i traim roda na ovoj smokvi, ali ga ne nalazim. Posijeci je emu da jo zaprema tlo? 8 On mu odgovori, Gospodaru, pusti je, da jo stoji ovu godinu. Okopat u oko nje i pognojiti je. 9 Moe biti da onda ubudue urodi, inae moe je dati posjei. 10 Jedne subote uio je u jednoj sinagogi. 11 Tu je bila jedna ena, koja je ve osamnaest godina bila bolesna cd duha bila je sasvim zgrena i nije se mogla nikako ispraviti. 12 Kad je ugleda Isus, dozva je k sebi i ree joj eno, izbavljena si od bolesti svoje! 13 Pritom metnu na nju ruke, i ona se odmah ispravi i poe slaviti Boga. 14 Pun gnjeva zbog toga, to je Isus iscijelio u subotu, ree predstojnik sinagoge narodu: est je dana za rad, u te dane dolazite i dajte se icjeljivati, a ne u subotu 15 Gospodin mu ree. Licemjeri! Ne odvezuje li svaki od vas u subotu svojega vola ili magarca od jasala i ne vodi li ga, da ga napoji 16 A ovu ker Abrahamovu, koju je drao sotona ve punih osamnaest godina svezanu, nije li trebalo odvezati

728

od ove veze u subotu? 17 Na ove rijei postidjeli su se svi protivnici njegovi A sav se je narod radovao za sva slavna djela to su se dogodila po njemu. 18 Tada ree: emu je slino kraljevstvo Boje emu da ga prispodobim? 19 Ono je kao zrno goruino, koji uze ovjek i posija u svojemu vrtu. Ono uzraste i postade drvo veliko, i ptice nebeske gnijezdie se na granama njegovim 20 Dalje ree: emu da prispodobim kraljevstvo Boje? 21 Ono je kao kvasac, koji uze ena i pomijea u tri mjere brana, dok sve ne ukisne. 22 Tako je prolazio uei po gradovima i selima, i iao je dalje u Jerusalem. 23 Tada ga upita netko: Gospodine, je li samo malo onih, koji se spasavaju? On im ree: 24 Trudite se da uete na uska vrata, jer vam kaem: Mnogi e traiti da uu, a nee moi. 25 Je li se jedanput digao domain i zatvorio vrata, tada ete stajati vani, kucati na vrata i zvati: Gospodine, otvori nam! A on e vam odgovoriti: Ne znam vas, odakle ste. 26 Tada ete odgovoriti: Ali mi smo s tobom jeli i pili; po ulicama naim ti si uio. 27 A on e rei: Kaem vam, ne znam, odakle ste. Odstupite od mene svi, koji inite nepravdu! 28 Ondje e biti jauk i krgut zuba, kad vidite Abrahama, Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Bojemu, dok ste vi istjerani van. 29 Od istoka i zapada, od sjevera i juga doi e i sjest e za stol u kraljevstvu Bojemu. 30 Tako ima posljednjih, koji e biti prvi, i ima prvih, koji e biti posljednji. 31 U isti dan pristupie neki farizeji i rekoe mu: Otidi i udalji se odavde; jer Herod hoe da te 32 A on im ree: Idite i kaite onoj lisici: Evo, izgonim avle i iscjeljujem danas i sutra; istom sam trei dan s time gotov. 33 Ali danas, sutra i preksutra moram putovati; jer ne ide, da prorok drugdje nae smrt negoli u Jerusalemu. 34 Jerusaleme, Jerusaleme! Ti ubija proroke i kamenuje one, koji su poslani k tebi! Koliko puta htjedoh da skupim djecu tvoju kao kvoka pilie svoje pod krila, ali ne htjedoste! 35 Eto e vam se ostaviti kua vaa pusta! Kaem vam, neete me vie vidjeti, dok ne doe as da uskliknete:

729

Evanelje po Luki

Blagoslovljen, koji dolazi u ime 21 Sluga doe natrag i ree to Gospodnje! gospodaru svojemu. Tada se rasrdi domain i zapovjedi slugi svojemu: Idi Luka 14 brzo van na ceste i ulice gradske i 1 Kad on jedne subote doe u kuu dovedi ovamo prosjake i sakate, slijepe nekoga ugledna farizeja, da Jede, i hrome! promatrali su ga pozorno. 22 Sluga javi: Gospodaru, zapovijed je 2 Tada stade pred njega neki ovjek, tvoja izvrena, ali jo ima mjesta. koji je imao vodenu bolest. 23 Tada ree gospodar slugi: Izai na 3 Isus upita zakonoznance i farizeje: seoske putove i meu ograde, te Je li doputeno u subotu iscjeljivati ili natjeraj sve da dou, da mi se napuni nije? kua. 4 Oni su utjeli. Tada ga se do hvati, 24 A kaem vam, od onih ljudi, koji su iscijeli ga i otpusti. bili pozvani, nee ni jedan okusiti moje 5 Onda im ree: Jednome od vas gozbe. padne njegov sin ili vol u jamu. Ne 25 Veliko mnotvo naroda ilo je za izvadi li ga odmah, i u subotu? njim. Tada se on obazre i ree im: 6 Na to mu ne mogoe nita odgovoriti. 26 Ako tko doe k meni, a ne mrzi na 7 Kad je opazio, kako su pozvani oca i na majku i na enu i na dijete i na izbirali sebi prva mjesta, rekoe im brata i na sestru, da, i na samoga sebe, prispodobu ovu: ne moe biti moj uenik. 8 Kad te tko pozove na svadbu, ne 27 Tko ne nosi kria svojega i ne ide za sjedaj na prvo mjesto, mogao bi koji mnom, ne moe biti moj uenik. odliniji od tebe biti meu pozvanima. 28 Kad jedan od vas hoe da gradi kulu, 9 I tvoj i njegov gostoprimac mogao bi ne sjedne li najprije i ne prorauna li doi i rei tebi: Podaj mjesto ovome. trokove, ima li i sredstava da dovri? Tada bi postien morao zauzeti 29 Kad bi naime postavio temelj; a ne bi posljednje mjesto. mogao kasnije dovriti gradnje, svi, 10 Nego kad te tko pozove, idi i sjedi na koji gledaju, rugali bi mu se posljednje mjesto! Tada e doi tvoj 30 I govorili: Ovaj je ovjek poeo gaditi gostoprimac i reci tebi: Prijatelju, i nije mogao da dovri. pomakni se vie! To e ti biti na ast 31 Ili kad koji kralj hoe da se zarati s pred svima, koji sjede s tobom za drugim kraljem, ne sjedne li najprije i stolom. ne promisli, moe li s deset tisua ljudi 11 Jer svaki, koji se povisi, ponizit e izai protiv njega? se, a tko se ponizi, povisit e se. 32 Ako li ne moe, onda polje 12 A gostoprimcu ree: Kad daje poslanike, dok je onaj jo daleko, i objed ili veeru, onda ne zovi svojih moli, da se nagode mirno. prijatelja ni svoje brade, roaka ili 33 Tako i ni jedan od vas, koji se ne bogatih susjeda; inae pozovu i oni odree svega, to ima, ne moe biti moj tebe i vrate ti! uenik. 13 Nego kad daje gozbu, pozovi 34 Sol je neto dobro, ali ako so prosjake, sakate, hrome i slijepe! obljutavi, im da se onda osoli? 14 Blagoslovljen si onda ti, jer ti ovi ne 35 Niti se moe upotrijebiti za zemlju mogu vratiti, ali e ti se vratiti o niti za gnoj; nego se izbacuje. Tko ima uskrsnuu pravednih. ui da uje, neka uje! 15 Kad je to uo jedan od onih, to su bili zajedno za stolom, ree mu: Luka 15 Blagoslovljen je onaj, koji blaguje u 1 Svakojaki carinici i grjenici kraljevstvu Bojemu! pribliavali su se k njemu, da ga uju. 16 Tada mu on ree: Jedan ovjek 2 Na to su mrmljali farizeji i knjievnici zgotovi veliku gozbu i pozva na nju i govorili. Ovaj prima grjenike i jede s mnoge. njima. 17 Kad bi vrijeme gozbi, posla slugu 3 Tada im rekoe ovu prispodobu: svojega, da kae pozvanima: Doite, 4 Ako jedan od vas ima sto i ovaca i sve je ve gotovo! izgubi jednu od njih, ne ostavi li 18 Tada se poee izgovarati svi redom. devedeset i devet u pustinji i ne ide li za Prvi mu ree: Kupio sam polje i moram izgubljenom, dok je ne nae? poi da ga vidim. Molim te, ispriaj me! 5 Je li je naao, uzme je pun radosti na 19 Drugi ree: Kupio sam pet jarmova ramena svoja. volova i idem da ih ogledam. Molim te, 6 I kad doe kui, sazove svoje ispriaj me! prijatelje i susjede i govori im: Radujte 20 Trei ree: Oenio sam se i zato ne se s menom! Naoh svoju ovcu, koja je mogu doi. bila izgubljena.

Evanelje po Luki
7 Kaem vam, isto tako bit e u nebu vea radost za jednoga jedinoga grjenika, koji se obrati, negoli za devedeset i devet pravednika, koji ne trebaju obraenja. 8 Ili kad koja ena ima deset drahma i od njih izgubi jednu, ne zapali li tada ona svjetiljku, ne pomete li kuu i ne trai li briljivo, dok ne nae drahmu? 9 Je li nala drahmu, sazove svoje prijateljice i susjede i govori: Radujte se s menom! Naoh drahmu, koja je bila izgubljena. 10 Isto tako, kaem vam, kod anela je Bojih radost za jednoga grjenika, koji se obrati. 11 Tada nastavi: Jedan je ovjek imao dva sina. 12 Mlai od njih ree ocu: Oe, daj mi dio od imanja, to pripada meni. On im dakle podijeli imanje. 13 Nekoliko dana kasnije, pokupi mlai sin sve i ode u daleku zemlju. Ondje prosu imanje svoje ivei rasputeno. 14 Kad je bio sve potroio, nastade u onoj zemlji velika glad, i on pone stradati. 15 Tada otide i najmi se kod jednoga graanina one zemlje. Ovaj ga posla u polja svoja, da uva svinje. 16 Rado bi bio utiao glad svoju mahunama, to su jele svinje; ali mu ih nitko nije davao. 17 Tada doe k sebi i ree: Koliko najamnika u oca mojega ima, ju kruha izobilja, a ja ovdje umirem od gladi! 18 Ustat u, poi u k ocu svojemu i rei u mu: Oe, sagrijeih nebu i tebi, 19 Nijesam vie dostojan zvati se sin tvoj; primi me kao jednoga od svojih najamnika! 20 Ustade dakle i otide k ocu svojemu. Ve izdaleka ugleda ga otac njegov, i saali mu se. Potra mu u susret, pade mu oko vrata i poljubi ga. 21 A sin mu ree: Oe, sagrijeih nebu i tebi nijesam vie dostojan zvati se sin tvoj. 22 A otac zapovjedi slugama svojim: Donesite brzo najbolju haljinu i obucite mu je! Podajte mu prsten na ruku i obuu na noge! 23 Onda dovedite tele ugojeno i zakoljite ga! Odrat emo radosnu gozbu i proveselit emo se. 24 Jer ovaj moj sin bio je mrtav i ivi opet bio je izgubljen i nae se. I stadoe drati radosnu gozbu. 25 Sin njegov stariji bio je upravo u polju. Kad doe i priblii se kui, zau glazbu i igru. 26 Dozva jednoga od sluga i zapita, to je to?

730

27 Brat je tvoj doao, odgovori mu on. I otac je tvoj dao zaklati tele ugojeno, jer ga je opet dobio zdrava. 28 Tada se on rasrdi i ne htjede da ue. Otac njegov izae i pone ga nagovarati. 29 A on odgovori ocu: Ve tolike godine sluim ti, i nikada jo ne prestupih tvoje zapovijedi. A meni jo nikada nijesi dao jareta, da bih se proveselio sa svojim prijateljima. 30 A sad, kad doe taj tvoj sin, koji ti je imanje prosuo s bludnicama, dao si mu zaklati tele ugojeno. 31 On mu ree: Sine, ti si uvijek s menom, i sve je moje tvoje. 32 A trebalo je odrati radosnu gozbu i proveseliti se; jer ovaj brat tvoj bio je mrtav i ivi opet; bio je izgubljen, i nae se. Luka 16 1 Dalje ree uenicima svojim: Bio je jedan ovjek bogat, koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optuen kod njega, da mu prosipa imanje. 2 On ga dade dozvati i ree mu: to to ujem za tebe? Daj raun o svom upravljanju! Ne moe dulje ostati moj upravitelj. 3 Tada upravitelj pomisli u sebi: to da ponem, kad mi gospodar moj oduzima upravljanje? Kopati ne mogu, prositi stidim se. 4 Znam to u initi, da me prime u kue svoje, kad me se digne s uprave. 5 I dozva redom dunike gospodara svojega. Prvoga zapita: Koliko si duan gospodaru mojemu? 6 Od odgovori: to bata ulja. Ree mu: Uzmi pismo svoje, sjedi i pii brzo pedeset! 7 Drugoga zapita: Koliko Bi ti duan? On odgovori: to korova penice. Ree mu: Uzmi pismo svoje i pii osamdeset! 8 Gospodar pohvali nepravednog upravitelja, to je radio mudro, jer su djeca ovoga svijeta u svojem narataju mudrija od djece svjetlosti. 9 I ja vama kaem: Nainite sebi prijatelje nepravednim bogatstvom, da vas, kad jedanput doe do kraja, prime u vjene stanove! 10 Tko je vjeran u najmanjoj stvari, taj je vjeran i u velikoj; tko, je nevjeran u najmanjoj stvari, taj je nevjeran i u velikoj. 11 Ako vjerno ne upravljate nepravedno bogatstvo, tko e vam onda povjeriti istinito dobro? 12 I ako vjerno ne upravljate tue dobro, tko e vam onda dati, to je vae?

731

Evanelje po Luki

13 Ni jedan sluga ne moe dva gospodara sluiti: ili e na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili e uz jednoga prianjati, a drugoga zanemariti. Ne moete sluiti Bogu i bogatstvu. 14 Sve su ovo sluali lakomi farizeji i rugali mu se. 15 Tada im ree: Vi ste oni, koji se gradite pravedni pred ljudima, ali Bog zna srca vaa, jer to se pred ljudima pokazuje veliko, pred Bogom je gadno. 16 Zakon i proroci doseu do Ivana. Otada se navjeuje radosna vijest o kraljevstvu Bojemu, i svaki prodire silom u njega. 17 Ali je lake da prou nebo i zemlja, da propadne i jedna crtica od zakona. 18 Tko pusti enu svoju i oeni se drugom, preljubu ini; i tko se oeni otputenicom, isto tako preljubu ini. 19 Bio je neki ovjek bogat; oblaio se u skerlet, u fini lan i gostio se sjajno svaki dan. 20 Pred njegovim vratima leao je jedan siromah po imenu Lazar sav u irovima. 21 Rado bi se bio on nasitio mrvicama, to su padale sa stola bogataeva. I psi su dolazili i lizali irove njegove. 22 Tada umrije siromah. On bi od anela odnesen u krilo Abrahamovo. I bogata umrije i bi pokopan. 23 Kad u paklu usred muka svojih podie oi svoje, vidje izdaleka Abrahama i u krilu njegovu Lazara. 24 Tada povika: Oe Abrahame, smiluj mi se i polji Lazara, neka umoi u vodu vrh prsta svojega i rashladi moj jezik; jer trpim veliku muku u ovom plamenu. 25 Abraham ree: Sjeti se, sinko, tebi je u ivotu tvojemu bilo dobro, a Lazaru zlo. Sad se on ovdje tjei, a ti se mui. 26 Povrh svega toga zja meu nama i vama irok jaz, tako da ni jedan ne moje odavde k vama prijei, i ni jedan odatle ovamo doi, i ako bi htio. 27 Onaj nastavi: Onda te molim, oe, polji ga u moju oinsku kuu! 28 Imam jo pet brae, i neka Ih opomene, da ne dou i oni na ovo mjesto muke! 29 Abraham ree: Imaju Mojsija i proroke: neka njih sluaju! 30 Ne, oe Abrahame, odgovori onaj. Ali ako im doe tko od mrtvih, onda e se obratiti. 31 A on mu ree: Ako ne sluaju Mojsija i proroka, nee vjerovati, da tko ustane i od mrtvih.

navodi ljude na grijeh ne moe izostati. Ali teko onome, po kome to dolazi! 2 Bolje bi mu bilo, da mu se mlinski kamen objesi o vratu, da ga bace u more, nego da navede na grijeh jednoga od ovih malih. 3 Pazite jedan na drugoga! Ako se brat tvoj ogrijei, poui ga, bude li mu ao, oprosti mu! 4 I ako se sedam puta na dan ogrijei o tebe i sedam puta opet doe k tebi i rekne: ao mi je, oprosti mu! 5 Apostoli zamolie Gospodina: Umnoi vjeru nau! 6 Gospodin ree: Ako imate vjeru kao zrno goruino i kaete ovome dudu: Izai s korijenom van i presadi se u more! posluat e vas. 7 Tko od vas svojemu slugi, to ore ili uva stoku, kad se vrati iz polja, kae: Doi odmah i sjedi za stol? 8 Nego nee li mu rei: Pripravi mi veeru, pripai se i poslui mi, dok jedem i pijem? onda moe ti jesti i piti? 9 Hoe li on zahvaliti slugi na tom, to je izvrio zapovijedi njegove? Ne mislim. 10 Tako i vi, kad uinite sve, to vam je naloeno, kaite: Sluge smo neznatne, uinismo samo dunost svoju. 11 Na putu u Jerusalem prolazio je izmeu Samarije i Galileje. 12 Kad htjede ui u jedno selo, doe mu u susret deset gubavaca, koji su stajali izdaleka 13 I poee vikati: Isuse, uitelju, smiluj nam se! 14 Kad ih vidje, ree im: Idite i pokaite se sveenicima! Dok su ili, oistie se. 15 A samo jedan od njih doe natrag, kad vidje, da je iscijeljen, hvalio je Boga iza glasa. 16 Bacio se pred njega niice na svoje lice i zahvalio mu. I to je bio Samarijanac. 17 Tada ree Isus: Ne oistie li se desetorica, a gdje su devetorica? 18 Zar se ni jedan ne nae, da se vrati i slavu dadne Bogu, nego ovaj tuin? 19 I ree mu: Ustani i idi, vjera te je tvoja ozdravila. 20 Farizeji ga upitae: Kad se doi kraljevstvo Boje? On im odgovori: Kraljevstvo Boje nee doi sa sjajem vanjskim. 21 Nee se govoriti: Ovdje je ili ondje. Kraljevstvo je Boje meu vama. 22 Dalje ree uenicima svojim: Doi e dani, kad ete eljeti da vidite samo jedan od dana Sina ovjejega, ali ga neete vidjeti. Luka 17 23 I rei e vam: Ovdje je on, ondje je 1 I ree uenicima svojim: Ono to on! Ne idite tamo i ne trite za njima!

Evanelje po Luki
24 Jer kao to svjetlica munje sijevne od jednoga kraja neba do drugoga, tako e biti i sa Sinom ovjejim u njegov dan. 25 Ali najprije jo mora on mnogo pretrpjeti i odbaen biti od roda ovoga. 26 Kako je bilo u dane Noine, tako e biti i u dane Sina ovjejega: 27 Jelo se i pilo, enilo se i udavalo sve do dana, kad Noa ue u koveg. Tada doe potop i uniti sve. 28 Isto tako bilo je u dane Lotove, Jelo se i pilo, kupovalo se i prodavalo, sadilo se i gradilo. 29 A u dan, kad izae Lot iz Sodome, udari oganj i sumpor iz neba i uniti sve. 30 Upravo e tako biti u onaj dan, kad se objavi Sin ovjeji. 31 Tko je u onaj dan na krovu i stvari svoje ima jo u kui, neka ne silazi da ih uzme! Tko je u polju, neka se takoer ne vraa natrag! 32 Sjetite se ene Lotove! 33 Koji gleda da uzdri ivo svoj, izgubit e ga; tko ga izgubi, uzdrat e ga. 34 Kaem vam, u onu no poivat e dva na jednoj postelji: jedan e se uzeti, drugi e se ostaviti. 35 Dvije e ene mljeti na jednom mlinu: jedna e se uzeti, druga e se ostaviti. 36 Dva e biti u polju: jedan e se uzeti, drugi e se ostaviti. 37 Upitae ga: Gdje, Gospodine? Odgovori im: Gdje je strvina, ondje se skupljaju orlovi. Luka 18 1 On im pokaza u prispodobi, da se mora svagda moliti i ne sustajati. 2 Recite im: U jednom gradu bio je jedan sudac, koji se nije bojao Boga i nije mario za ljude. 3 A u onom gradu bila je jedna udovica. Ona je dolazila k njemu i molila: Pribavi mi pravo protiv mojega protivnika! 4 On nije htio zadugo. A najposlije ree u sebi: Ne bojim se dodue Boga i ne marim za ljude. 5 Ali jer mi dodijava ova udovica, pomoi u joj do njezina prava; inae doi e mi napokon i udarit e me po licu. 6 Gospodin nastavi: ujte, to govori nepravedni sudac! 7 A Bog izabranima svojim, koji dan i no vapiju k njemu, da ne pomogne do njihovih prava, da ih pusti ekati? 8 Kaem vam, brzo e im pribaviti pravo. Ali Sin ovjeji, kad doe, hoe li nai vjeru na zemlji? 9 Nekima, koji su se puni pouzdanja u

732

sebe drali pravednima i druge prezirali, rekoe prispodobu ovu: 10 Dva ovjeka uzaoe u hram, da se pomole. Jedan je bio farizej, drugi carinik. 11 Farizej stade i pone se moliti u sebi: Boe, zahvaljujem ti, to nijesam kao ostali ljudi, kao razbojnici, varalice, preljuboinci ili kao ovaj carinik. 12 Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega, to steem. 13 A carinik je stajao izdaleka i nije se usudio ni oiju svojih podignuti k nebu, nego se je udarao u prsa svoja i molio se: Boe, milostiv budi meni grjeniku! 14 Kaem vam: Onaj otide opravdan kui, a ne onaj, jer tko se povisi, ponizi se, tko se ponizi, povisi se. 15 Donosili su k njemu djecu, da ih se dotakne. Kad to vidjee uenici poee odbijati ljude. 16 A Isus dozva k sebi djecu i ree: Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takvih kraljevstvo Boje. 17 Zaista, kaem vam: Tko ne primi kraljevstva Bojega kao dijete, nee ui u njega. 18 Jedan predstojnik zapita ga: Uitelju dobri, to moram initi, da postignem ivot vjeni? 19 Isus mu odgovori: to me zove dobrim; samo je Bog dobar. 20 Zapovijedi zna: Ne ini preljube! Ne ubijaj! Ne kradi! Ne svjedoi lano! Potuj oca i majku! 21 On odgovori: Sve sam to drao od mladosti svoje 22 Kad je to uo Isus, ree mu: Jo ti jedno fali: Prodaj sve, to ima, i podaj siromasima, i imat e blago u nebu. Tada doi i idi za mnom! 23 Na ove rijei veoma se on raalosti; jer je bio vrlo bogat. 24 Kad ga vidje Isus tako alosna, ree: Kako je teko imunima ui u kraljevstvo Boje! 25 Lake je devi proi kroz iglene ui, nego li bogatau ui u kraljevstvo Boje. 26 Tada upitae sluatelji: Tko se onda moe spasiti? 27 On odgovori: to je u ljudi nemogue, u Boga je mogue. 28 Tada ree Petar: Mi ostavismo svoje imanje i poosmo za tobom. 29 On im ree: Zaista, kaem vam: Nitko ne ostavi zbog kraljevstva Bojega kuu, roditelje, brata, enu ili djecu, 30 A da ne primi za to na ovom svijetu mnogo vie i na drugom svijetu ivot vjeni.

733

Evanelje po Luki
Boje. 12 Zato ree: Jedan ovjek plemenita roda otide u daleku zemlju, da primi sebi kraljevstvo, i da se vrati. 13 Zato dozva k sebi deset svojih sluga, predade im deset mina i ree im: Trgujte s tim, dok se ja vratim. 14 A sugraani njegovi mrzili su na njega; oni poslae za njim poslanike i rekoe: Neemo da on kraljuje nad nama. 15 A kad se on vrati, poto primi kraljevstvo, dade dozvati k sebi sluge, kojima je bio dao novac, da vidi, koliko je svaki stekao. 16 Prvi doe i ree: Gospodaru, mina tvoja donese deset mina. 17 On mu odgovori: Dobro, dobri slugo: jer si mi u malom bio vjeran, imat e vlast nad deset gradova. 18 Drugi doe i ree: Gospodaru, mina tvoja donese pet mina. 19 Ovomu ree: Ti e vladati nad pet gradova. 20 Trei doe i ree: Gospodaru, evo tvoja mina! Zavezao sam je u rupcu. 21 Bojao sam se naime tebe, jer si ovjek strog. Uzima, to nijesi uloio, i anje, to nijesi sijao. 22 On mu odgovori: Iz tvojih u ti usta suditi, nevrijedni slugo! Znao si, da sam strog ovjek, da uzimam, to nijesam uloio, i anjem, to nijesam sijao. 23 Pa zato nijesi dao mojega novca u novaru, da bih ga ja doavi mogao primiti s dobitkom. 24 Tada ree onima, to su ondje stajali: Uzmite mu minu i podajte je onome, koji ima deset mina! 25 Odgovorie mu: Gospodaru, on ve ima deset mina. 26 Kaem vam: svakome, koji ima, dat e se; a tko nema, njemu e se oduzeti, i ono to ima. 27 A one moje neprijatelje, koji ne htjedoe, da ja kraljujem nad njima, dovedite ovamo i pogubite ih pred oima mojim! 28 Iza ovih rijei poe dalje na putu gore u Jerusalem. 29 Kad doe u blizinu Betfage i Betanije na goru, to se zove Maslinska gora, posla dva od uenika svojih 30 I naloi im: Idite u selo, to je pred vama! Ondje ete na ulazu nai magare privezano, na kojemu jo nitko nije sjedio. Odveite ga i dovedite! 31 Upita li vas tko: Zato ga odvezujete? odgovorite ovako: Gospodin ga treba. 32 Poslani otioe i naoe, kako im je bio rekao. 33 Kad su odvezivali magare, upitae ih

31 On uze dvanaestoricu nasamo i ree im: Evo idemo gore u Jerusalem. Ondje e se sve ispuniti, to su proroci pisali za Sina ovjejega. 32 On e biti predan neznabocima; ismijan, zlostavljan i popljuvan. 33 Bievat e ga i ubiti, ali trei e dan uskrsnuti. 34 A oni nita od toga ne razumjee. Govor je ovaj bio za, njih taman, i oni ne shvatie, to je on stim mislio. 35 Kad se je pribliio k Jerihu, Jedan je slijepac sjedio kraj puta i prosio. 36 uo je, kako prolazi narod, i zapitao je, to je to. 37 rekoe mu, da prolazi Isus Nazareanin. 38 Tada povika: Isuse, sine Davidov, smiluj mi se! 39 Oni, to su ili naprijed, korili sa, neka uti, ali je on samo jo jae vikao: Sine Davidov, smiluj mi se! 40 Tada Isus stade i dade ga dovesti. Kad je bio doao, 41 Zapita ga: to hoe od mene? On zamoli: Gospodine, uini, da progledam! 42 Isus mu ree: Progledaj! Vjera te je tvoja spasila. 43 Odmah progleda, i poe slaviti Boga i poe za Isusom. I sav narod, koji je bio to vidio, hvalio je Boga. Luka 19 1 On doe u Jeriho i prolazio je kroz mjesto. 2 Tu je bio ovjek po imenu Zakej. Bio je starjeina cariniki, i bio je bogat. 3 elio je da vidi Isusa, tko je, ali nije mogao od mnotva naroda; jer je bio maloga rasta; 4 to potra naprijed i pope se na divlju smokvu, da ga mogne vidjeti; jer je onuda morao proi. 5 Kad doe Isus na ono mjesto, pogleda gore i ree mu: Zakeju, sii brzo; jer danas moram proboraviti u kui tvojoj. 6 I sie brzo, i primi ga s radou. 7 Svi, koji to vidjee, mrmljali su i govorili: Svratio se u kuu jednome grjeniku. 8 A Zakej stupi pred Gospodina i ree: Gospodine, pola imanja svojega dajem siromasima; i ako sam koga prevario, vraam etverostruko. 9 Isus mu ree: Danas doe spasenje kui ovoj, jer je i on sin Abrahamov. 10 Jer je Sin ovjeji doao da potrai i spasi, to je bilo izgubljeno. 11 Kako su to oni sluali, rekoe im jo jednu prispodobu. Zato jer je bio blizu Jerusalema, i jer su mislili ljudi, da se sad odmah mora javiti kraljevstvo

Evanelje po Luki
njegovi gospodari: Zato odvezujete magare? 34 Oni odgovorie: Gospodin ga treba. 35 Tako dovedoe magare k Isusu, metnue haljine svoje na njega i podigoe Isusa na njega. 36 Kad je iao tako, prostirali su haljine svoje po putu. 37 I kad se priblii ve da sie s gore Maslinske, pone sve mnotvo uenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva udesna djela, to su ih bili vidjeli: 38 Govorili su: Blagoslove kralj, koji dolazi u ime Gospodnje! Mir na nebu i slava na visini! 39 Tada mu rekoe neki farizeji: Uitelju, zabrani to uenicima svojim! 40 On im ree: Kaem vam, ako ovi uute, kamenje e vikati. 41 Kad se priblii i ugleda grad, zaplaka nad njim i ree: 42 Kad bi i ti u ovaj svoj dan upoznao, to ti je za mir! Ali je sad skriveno od oiju tvojih. 43 Doi e dani na tebe, kad e te neprijatelji tvoji okruiti opkopom, unaokolo te zatvoriti i sa svih te strana pritisnuti. 44 Oni e tebe i djecu tvoju, to su u tebi, lupiti o zemlju i nee ostati u tebi kamena na kamenu, jer nijesi upoznao vremena pohoenja svojega. 45 Tada poe u hram i potjera van prodavce. 46 Dovikivao im je: Stoji pisano: Kua moja kua je molitve. A vi nainiste od nje pilju razbojniku. 47 Svaki dan uio je u hramu. Glavari sveeniki, knjievnici i vode naroda gledali su da ga pogube. 48 Ali mu nijesu mogli nita uiniti; jer je sav narod prianjao za usta njegova da ga uje. Luka 20 1 Kad je on jednoga dana uio narod u hramu i navjeivao vijest spasenja, pristupie k njemu glavari sveeniki i knjievnici sa starjeinama 2 I zapitae ga: Reci nam: Kojom vlasti to ini, ili tko ti je dao vlast za to? 3 On im odgovori: I ja u vas neto upitati. Kaite mi: 4 Krtenje Ivanovo bijae li je od neba ili od ljudi? 5 Oni su razmiljali meu se: Reknemo li od neba, odgovorit e nam: Zato mu onda ne vjerovaste? 6 Reknemo li: Od ljudi, sav e nas narod kamenovati; jer je uvjeren, da je Ivan prorok.

734

7 Tako odgovorie, da ne znaju, odakle je. 8 Isus im ree: Onda ni ja vama neu rei, kojom vlau ovo inim. 9 On izree narodu ovu prispodobu: Jedan ovjek posadi vinograd, dade ga u zakup vinogradarima, pa otide izvan zemlje na dulje vrijeme. 10 Kad je bilo vrijeme, posla slugu k vinogradarima, da bi mu dali dio od roda vinogradskoga. Ali vinogradari izbie ga i protjerae ga praznih ruku. 11 Posla jo drugoga slugu. I ovoga istukoe, izgrdie i protjerae ga praznih ruku. 12 Posla jo treega. A oni i toga izbie do krvi i izbacie ga van. 13 Onda ree gospodar vinograda: to da ponem? Poslat u svojega sina ljubljenoga; njega e se moda pobojati. 14 Ali kad ga ugledae vinogradari, posvjetovae se meu se: To je batinik; ubit emo ga, tada je batina naa. 15 Izbacie ga dakle iz vinograda van i ubie ga. to e sad gospodar vinograda s njina zapoeti? 16 Doi e, pogubit e te vinogradare i dat e vinograd drugima. Kad oni to ue, rekoe: Da se tako to ne dogodi! 17 A on pogleda na njih i ree: Pa to znai ona rije u Pismu: Kamen, koji odbacie graditelji, postade kamen ugaoni? 18 Tko padne na ovaj kamen, razbit e se; a na koga on padne, satrt e ga. 19 Jo u onaj dan gledali su knjievnici i glavari sveeniki da stave ruku na njega; ali se pobojae naroda. Bili su naime opazili, da je on htio njih pogoditi ovom prispodobom. 20 Pazili su otro na njega, i poslae uhode, koji su se imali napraviti kao ljudi pravedni, da ga uhvate u rijei. Oni su ga tada htjeli predati poglavarstvu, vlasti namjesnika. 21 Upitae ga: Uitelju, znamo, da pravo govori i ui, i ne gleda na osobu ljudi, nego zaista ui putu Bojemu. 22 Je li nam je doputeno plaati caru porez ili ne? 23 On prozre njihovo lukavstvo i ree im: to me kuate? 24 Pokaite mi denar! iji je na njemu lik i natpis? Carev, odgovorie. 25 Tada im ree: Podajte dakle caru, to pripada caru, i Bogu, to pripada Bogu! 26 Ne poe im za rukom da ga uhvate u rijei pred narodom. Zadivie se odgovoru njegovu i zautjee.

735

Evanelje po Luki

27 Tada dooe neki saduceji, koji tvrde, da nema uskrsnua. Oni ga upitae 28 I rekoe: Uitelju, Mojsije nam propisa: Ako kojemu umre brat i ostavi enu, a djece nikakve, onda ima brat oeniti enu i podignuti potomstvo bratu svojemu. 29 A bilo je sedam brae. Prvi uze enu i umrije bez djece. 30 Tada je uze drugi za enu, a umrije bez djece, 31 Onda je uze trei, i tako svih sedam pomrijee, a da ne ostavie potomaka. 32 Najposlije umre i ena. 33 Kojemu e sad od njih pripasti ena o uskrsnuu? Jer je ona svoj sedmorici bila ena. 34 Isus im odgovori: Djeca ovoga svijeta ene se i udaju. 35 A koji se budu nali vrijednima biti dionici onoga svijeta i uskrsnua od mrtvih, nee se vie eniti, niti e se udavati. 36 Oni ne mogu onda vie ni umrijeti; oni su kao aneli i djeca Boja, jer su djeca uskrsnua. 37 A da e mrtvi uskrsnuti, i Mojsije pokaza na mjestu o grmu, gdje naziva Gospodina Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. 38 On ipak nije Bog mrtvih, nego ivih. Njemu svi ive. 39 Tada rekne neki od knjievnika: Uitelju, dobro si rekao. 40 I nijesu se vie usudili da ga to zapitaju. 41 Tada ih on zapita: Kako se moe tvrditi, da je Krist sin Davidov? 42 David ipak sam govori u knjigi psalama: Ree Gospodin Gospodinu mojemu: Sjedi ob desnu moju, 43 Dok poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim. 44 David dakle njega naziva Gospodinom, kako onda moe biti sin njegov? 45 Dok je sluao sav narod, ree uenicima svojim: 46 uvajte se knjievnika! Oni rado idu u dugakim haljinama, hoe da ih se pozdravlja na javnim mjestima i da zauzimaju prva mjesta u sinagogama i zaelja na gozbama. 47 Oni jedu kue udovicama i izgovaraju za to na oko duge molitve. Njih eka stroi sud.

3 Tada ree: Zaista, kaem vam: ova siromana udovica metnu vie nego svi drugi. 4 Jer svi bacie od vika svojega u darove Boje, a ona metnu od sirotinje svoje sve, to je sluilo za njezin ive. 5 Kad su neki govorili za hram, da je ukraen sjajnim kamenjem i posvetnim darovima, ree: 6 Doi e dani, kad od svega, to vidite ovdje, nee ostati ni kamen na kamenu, koji se nee poruiti. 7 Zapitae ga: Uitelju, kad e se to dogoditi, i koji je znak, kad e se to zbiti? 8 On odgovori: Pripazite, da se ne dadnete zavesti, jer e se mnogi pojaviti u ime moje i rei: Ja sam, i: Vrijeme je dolo. Ne trite za njima! 9 Kad ujete za ratove i bune, ne dajte se stim uplaiti! To mora najprije doi, ali jo nije odmah svretak. 10 On nastavi: Ustat e narod na narod, kraljevstvo na kraljevstvo 11 Jaki potresi bit e posvuda, bit e glad i kuga. Strahote i veliki znai pojavit e se na nebu. 12 Prije svega toga metnut e na vas ruku i progonit e vas Predavat e vas u sinagoge i u tamnice i voditi vas pred kraljeve i namjesnike zbog imena mojega. 13 Tu e vam se dati prilika, da poloite svjedoanstvo. 14 Nemajte dakle nikakve unaprijed brige, kako ete odgovarati! 15 Jer u vam ja dati rjeitost i mudrost, kojoj se nee moi oprijeti ni odoljeti svi vai protivnici. 16 Dapae predavat e vas roditelji, braa, roaci i prijatelji, i pobit e neke od vas. 17 Svi e zamrziti na vas zbog imena mojega. 18 Ali ni vlas s glave vae nee propasti. 19 Postojanom ustrajnou spasit ete duu svoju. 20 Kad vidite, da je Jerusalem opkoljen od vojske, onda znajte, da je blizu razorenje njegovo. 21 Tada neka ljudi u Judeji bjee u gore! Oni u gradu neka izau van; koji su na polju, neka ne ulaze u grad! 22 Jer to su dani osvete, kad e se sve ispuniti, to stoji u Pismu. 23 Teko trudnima i dojiljama u one dane, jer e doi velika tjeskoba na zemlju i sud gnjeva na ovaj narod. Luka 21 24 Jedni e pasti od otrice maa, drugi 1 Kad on pogleda gore, vidje, kako zarobljeni bit e odvedeni meu sve bogati bacaju darove svoje u rtvenu narode, Jerusalem e biti gaen od blagajnu. neznaboaca, dok ne prou vremena 2 Vidje takoer, kao jedna siromana neznaboaca. udovica ubaci tamo dvije lepte. 25 Bit e znaci na suncu, mjesecu i

Evanelje po Luki
zvjezdama. Na zemlji e meu narodima vladati strano oajanje od buke i huke mora. 26 Ljudi e ginuti od straha i ekanja onoga, to e doi na zemlju, jer e se sile nebeske uzdrmati. 27 Tada e ugledati, gdje Sin ovjeji dolazi na oblaku s velikom moi i slavom. 28 Kad to nastane, onda se uspravite i podignite glavu svoju! Otkupljenje se vae pribliuje.: 29 Ree im prispodobu: Promatrajte smokvu i sva druga drveta! 30 Kad vidite, da ve tjeraju, znate, da je blizu ljeto. 31 Tako i vi, kad vidite, da se zbiva ovo, znajte, da je blizu kraljevstvo Boje! 32 Zaista, kaem vam: ovaj narataj nee proi, dok se sve to ne zbude. 33 Nebo i zemlja proi e, a rijei moje nee proi. 34 Pazite, da svoja srca ne oteate rasputenou i pijanstvom i brigama zemaljskim, i da vam onaj dan ne doe iznenada. 35 Kao zamka doi e na sve, koji stanuju po svoj zemlji. 36 Pa zato budite uvijek budni i molite se, da uzmognete umai svemu tome, to e doi, i da opstanete pred Sinom ovjejim! 37 Preko dana uio je u hramu, a nou je izlazio van i boravio na gori, koja se zove Maslinska gora. 38 Ujutro je hrlio sav narod k njemu u hram, da ga slua. Luka 22 1 Pribliavao se blagdan beskvasnih kruhova, koji se zove Pasha. 2 Glavari sveeniki i knjievnici mislili su o tom, kako bi ga mogli ubiti, jer su se bojali naroda. 3 Tada ue sotona u Judu, koji se zvao Iskariot, i koji je bio jedan iz broja dvanaestorice. 4 On ode i uze pregovarati s glavarima sveenikim i nadstojnicima, kako da im ga mogne izdati. 5 Oni se obradovae tomu i obeae, da e mu dati novaca. 6 On obea i stade traiti zgodnu priliku, da im ga preda, a da ne upadne u oi narodu. 7 Doe dan beskvasnih kruhova, u koji se je moralo klati Pashalno janje. 8 Tada pasla Isus Petra i Ivana i naloi im: Idite i pripravite nam Pashalno janje, da ga jedemo! 9 Oni ga upitae: Gdje da ga pripravimo? 10 On im odgovori: Kad doete u grad, srest e vas ovjek, koji nosi vodu u

736

kragu. Idite za njim u kuu, u koju on ue, 11 I kaite domainu: Uitelj te pita: gdje je soba, u kojoj mogu blagovati Pashalnu veeru s uenicima svojim? 12 On e vam pokazati prostranu, sagovima prostrtu dvoranu. Ondje pripravite! 13 Oni odoe i naoe, kako im je bio rekao, i pripravie Pashalnu veeru. 14 U odreeni as sjede za stol i dvanaest apostola s njim. 15 On im ree: Vrlo san elio da ovu Pashalnu veeru odrim s vama, prije nego muku podnesem. 16 Jer vam kaem: Neu je od sada vie jesti, dok se ne svri u kraljevstvu Bojem. 17 Tada uze au, zahvali i ree: Uzmite je i razdijelite meu se! 18 Jer vam kaem: Od sada neu vie piti od roda trsova, dok ne doe kraljevstvo Boje. 19 Onda uze kruh, zahvali, prelomi ga i dade im ga govorei: Ovo je tijelo moje, koje se daje za vas. Ovo inite na moju uspomenu! 20 isto tako uze poslije gozbe au i ree: Ova je aa Novi Zavjet s mojom krvi, koja se prolijeva za vas. 21 Ali evo, ruka izdajnika mojega s menom je na stolu. 22 Sin ovjeji ide dodue, kao to je odreeno; ali teko ovjeku, koji ga izdaje! 23 Tada oni stadoe jedan drugoga pitati, tko da je od njih, koji bi mogao to uiniti. 24 Nastade takoer prepirka meu njima, tko da je od njih najvei. 25 On im ree: Kraljevi neznaboakih naroda njihovi su gospodari, i njihovi vladaoci nazivaju se dobrotvori. 26 U vas ne smije biti tako! Nego tko je najvei meu vama, neka bude kao najmanji, starjeina kao sluga. 27 Jer tko je vei: Koji sjedi za stolom, ili koji slui? Nije li onaj, koji sjedi za stolom? A ja sam meu vama kao sluga. 28 Vi ste u mojim kunjama ustrajali s menom. 29 Zato ostavljam vama kraljevstvo, kao to je Otac moj ostavio meni. 30 Vi ete u kraljevstvu mojemu za stolom mojim jesti i piti i na prijestoljima sjediti i dvanaest plemena Izraelovih suditi. 31 Ree pak Gospodin: Simone, Simone! Evo, sotona zatrai, da vas smije reetati kao penicu. 32 A ja sam se molio za tebe, da se vjera tvoja ne popusti. Zato podupri i utvrdi jedno brau svoju!

737

Evanelje po Luki
njim izdaleka. 55 Nasred dvorita bili su naloili oganj i posjedali okolo. I Petar sjede meu njih. 56 Kako je on tako sjedio u svijetlu ognja, vidje ga jedna slukinja, uprije oi u njega, i ree: l ovaj je bio s njim. 57 On zanijeka i ree: eno, ne poznajem ga. 58 Malo zatim ugleda ga drugi i ree: I ti si jedan od njih. Petar odgovori: ovjee, nijesam. 59 Oko jednu uru kasnije ustvrdi opet drugi: Zaista i ovaj je bio s njim, jer je Galilejac. 60 Petar odgovori: ovjee, ne znam, to govori. Odmah, dok je on jo govorio, zapjeva pijetao. 61 Tada se obazre Gospodin i pogleda na Petra. I Petar se sjeti rijei Gospodinove, koju mu je bio rekao: Jo pri se nego danas zapjeva pijetao, triput e me zatajiti. 62 Izae van i pone gorko plakati. 63 Ljudi, koji su ga drali zarobljena, rugali su mu se i zlostavili ga. 64 Pokrili su mu oi tukli su ga po obrazu i govorili: Proreci, tko je, koji te udari? 65 Jo mnoge druge psovke izgovorili su protiv njega. 66 Kad osvanu dan, skupie se starjeine narodne, glavari sveeniki i knjievnici i dadoe ga odvesti u svoju skuptinu. Oni rekoe: Ako si ti Krist, reci nam!: 67 On im ree: Ako vam kaem, ne vjerujete mi; 68 Ako vas upitam, ne odgovarate mi i ne putate me na slobodu. 69 Ali od sada e Sin ovjeji sjediti s desne strane svemoguega Boga. 70 Tada rekoe svi: Ti si dakle Sin Boji? On odgovori: Da, ja sam to! 71 Tada povikae: to trebamo jo svjedoanstvo? Jer sami usmo iz vlastitih usta njegovih. Luka 23 1 Tada se die sva skuptina i dade ga odvesti k Pilatu. 2 Ondje ga poee tuiti: Naosmo, da ovaj buni narod na, da zabranjuje plaati porez caru, i izdaje se za Krista kralja. 3 Pilat ga upita: Jesi li ti kralj idovski? On mu odgovori: Ti kae. 4 Pilat izjavi glavarima sveenikim i narodu: Ja ne nalazim nikakve krivnje na ovome ovjeku. 5 Ali oni ostadoe pri tom: On buni svojom naukom narod po svoj zemlji judejskoj, poevi od Galileje do ovdje. 6 Kad je to uo Pilat, raspita se, je li on

33 On mu odgovori: Gospodine, spreman sam s tobom ii u tamnicu i u smrt. 34 A on ree: Petre, kaem ti, jo danas, prije nego zapjeva pijetao, triput e zanijekati, da me poznaje. 35 Dalje im ree: Kad vas poslah bez kese za novac, bez torbe, bez obue, je li vam to uzmanjkalo? Nije, odgovorie oni. 36 Ali sad, nastavi on, koji ima kesu za novac, neka je uzme sobom, isto tako torbu svoju. Tko to nama, neka proda svoj plat i kupi za to ma! 37 Jer vam kaem: Na meni se jo mora ispuniti rije Pisma: On je ubrojen meu zloince. Tako se svruje sve, to se odnosi na mene. 38 Tada viknue oni: Gospodine, evo, ovdje dva maa A on im ree: Dosta je. 39 Tada izae i otide po svojemu obiaju na Maslinsku goru. Za njim otioe uenici njegovi. 40 Kad doe tamo, ree im: Molite se, da ne padnete u napast! 41 Udalji se od njih kako se moe kamenom dobaciti, klekne na koljena i pomoli se: 42 Oe, ako hoe, ukloni ovu au od mene! Ali ne moja, nego neka bude volja tvoja! 43 Tada mu se javi aneo s neba i okrijepi ga. 44 I napade ga smrtna tjeskoba, i molio se je jo usrdnije. Znoj je njegov bio kao kaplje krvi, to su tekle na zemlju. 45 Die se od molitve i poe k uenicima svojim, ali ih nae gdje spavaju od alosti. 46 Tada im ree: to spavate? Ustanite i molite se, da ne padnete u napast! 47 Dok je jo govorio, pojavi se eta. Juda, jedan od dvanaestorice, iao je pred njom. On pristupi k Isusu i poljubi ga. 48 Isus mu ree: Juda, poljupcem i izdaje Sina ovjejega? 49 Kad pratioci njegovi vidjee, to e biti, viknue: Gospodine, neemo li udariti maem? 50 I jedan od njih udari slugu velikoga sveenika i odsijee mu desno uho. 51 A Isus ree: Pustite! Ne dalje! Tada se dotae uha i iscijeli ga. 52 A glavarima sveenikim, nadstojnicima hramske strae i Starjeinama, to su bili doli na njega, ree Isus: Kao na razbojnika izaoste s maevima i toljagama. 53 Dan na dan bio sam kod vas u hramu, i ne staviste ruke na mene. Ali je ovo va as i vlast tame. 54 Tada ga uhvatie i odvedoe u kuu velikoga sveenika. Petar je iao za

Evanelje po Luki
Galilejac. 7 Kad doznade, da je iz podruja Herodova, posla ga k Herodu, koji je onih dana takoer boravio u Jerusalemu. 8 Herod se vrlo obradova, kad vidje Isusa, jer je odavno elio da ga vidi, jer je bio mnogo uo za njega, i nadao se da e vidjeti od njega kakvo udo. 9 I tako ga stade pitati za mnogo to. Ali mu Isus nita ne odgovori. 10 Glavari sveeniki i knjievnici stajali su pritom i tuili ga jednako. 11 Tada mu se naruga Herod sa svojom pratnjom. Za porugu dade mu obui bijelu haljinu i posla ga tako natrag Pilatu. 12 U taj se dan sprijateljie Herod i Pilat, dok su prije bili neprijatelji. 13 I Pilat sazva glavare sveenike, lanove visokoga vijea i narod 14 I ree im: Dovedoste preda me ovoga ovjeka, jer da bun narod, Ja sam ga pred vama sasluao, ali nijesam dokazano naao nijedne od tubi, to ih vi iznosite protiv ovoga ovjeka. 15 isto tako ni Herod jer ga posla natrag nama. Eto, on nije nita uinio, to zasluuje smrt. 16 Kaznit u ga dakle i onda pustiti. 17 O blagdanu morao im je pustiti jednoga uznika. 18 Tada svi povikae zajedno: Uzmi ovoga! Pusti nam Barabu! 19 Ovaj je leao u tamnici za nekakvu bunu u gradu i za neko umorstvo. 20 A Pilat im opet progovori, je je htio pustiti Isusa. 21 Ali su oni vikali: Raspni ga, raspni! 22 On ih upita po trei put: Pa to je on poinio zlo? Ja ne nalazim na njemu nita, to bi zasluivalo smrt. Kaznit u ga i onda pustiti. 23 Ali su oni zahtijevali samo jo ee i glasnije, da se on raspne, i vika je njihova prodrla. 24 Pilat odlui, da se udovolji i njihovu zahtjevu. 25 Pusti im, koji je leao a tamnici za bunu i za umorstvo, i koga su traili. A Isusa rtvova njihovoj volji, 26 Dok su ga vodili, zaustavie nekoga Simona iz Cirene, koji je dolazio iz polja i metnue na njega kri, da ga nosi za Isusom. 27 Veliko mnotvo naroda ilo je za njim, i ene, koje su za njim plakale i naricale. 28 Isus se obazre na njih i ree: Keri jerusalemske, ne plaite za mnom, nego plaite za sobom i za djecom svojom! 29 Jer eto, doi e dani, kada e se reci: Blagoslovljene su nerotkinje, ene,

738

koje ne rodie i ne dojie! 30 Tada e se dovikivati gorama: Padnite na nas! i breuljcima: Pokrijte nas! 31 Jer kad je tako zelenu drvetu, to e onda biti od suha? 32 S njim su vodili van jo dva zloinca, da ih pogube. 33 Kad dooe na mjesto, koje se zove Lubanja, raspee ga ondje. Isto tako zloince, jednoga s desne njegove, drugoga s lijeve njegove. 34 A Isus se je molio: Oe, oprosti im; jer ne znadu, to ine! Zatim razdijelie haljine njegove bacivi na njih kocku. 35 Narod je tu stajao i gledao. A lanovi visokoga vijea rugali su se: Druge je spasio; neka sad spasi samoga sebe, ako je Pomazanik Boji, Izabranik. 36 I vojnici mu se rugali, pristupali su k njemu i pruali mu ocat 37 I govorili: Ako si kralj idovski, spasi samoga sebe! 38 Nad njim je bio natpis napisan pismom grkim, latinskim i hebrejskim: Ovo je Kralj idovski. 39 Jedan od zloinaca, to su visjeli na kriu, hulio je na njega govorei: Zar nijesi ti Krist? Onda spasi samoga sebe i nas! 40 A drugi ga je korio i govorio: Zar se ne boji Boga, kad i sam trpi jednaku kaznu? 41 Mi dakako s pravom; jer primamo pravednu kaznu za svoja djela, a ovaj nije nita zlo poinio. 42 Onda nastavi: Isuse, spomeni me se, kad doe u kraljevstvo svoje! 43 On mu ree: Zaista, kaem ti: Danas jo bit e s menom u raju! 44 Bilo je oko este ure, kad na svu zemlju pade tama, koja potraja do devete ure. 45 Sunce pomra, i zavjes hramski razdera se na dvoje. 46 Tada povika Isus iza glasa: Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj! Ovo ree i izdahnu. 47 Kad vidje satnik, to se dogodi, poe slaviti Boga i ree: Zaista, ovaj je ovjek bio pravedan! 48 Sav narod, koji je doao ovome prizoru i vidio, to se zbilo udarao se u prsa i vraao se kui. 49 Svi znanci njegovi i ene, koje su ile za njim iz Galileje, stajali su u nekoj udaljenosti i gledali ovo. 50 I bio je vijenik po imenu Josip, plemenit i pravedan ovjek, koji je bio rodom iz Arimateje, grada u Judeji, i oekivao kraljevstvo Boje. 51 On nije bio pristao na njihov zakljuak i postupak.

739

Evanelje po Luki
To za Isusa Nazareanina. On je bio prorok, silan u djelu i u rijei pred Bogom i svim narodom. 20 Nai glavari sveeniki i prvaci predadoe ga, te se osudi na smrt, i raspee ga. 21 A mi, smo se bili nadali, da e on izbaviti Izraela. I nakon svega toga ovo je danas trei dan, kako se je to dogodilo. 22 I neke su nas od naih ena uzbunile. One su bile rano ujutro na grobu, 23 Ali ne naoe tijela njegova. Dooe govorei da su im se ukazali aneli, koji da su rekli, da on ivi. 24 Neki od naih otidoe tada na grob i naoe tako, kako su bile rekle ene; ali njega samoga ne vidjee. 25 Tada im on ree: O bezumni i sporoga srca za vjerovanje sve to su navjeivali proroci! 26 Zar nije morao Krist to trpjeti i tako unii u slavu svoju? 27 I poe od Mojsija i svih proroka i tumaio im, to pisano stoji o njemu u svim Pismima. 28 Tako se pribliie k selu, u koje su ili. On se uinio, kao da hoe dalje ii. 29 A oni ga nukali i govorili: Ostani s nama! Brzo e veer. Dan se je ve nagnuo. Tada se svrati s njima. 30 Dok je s njima sjedio za stolom, uze kruh, blagoslovi ga, prelomi ga i prui im ga. 31 Tada im se otvorie oi, i poznae ga. A njega nestade ispred oiju njihovih. 32 I oni rekoe jedan drugome: Nije li gorjelo nae srce u nama, kad je govorio s nama putem i tumaio nam Pismo? 33 Jo u isti as ustadoe, vratie se u Jerusalem i naoe jedanaestoricu skupa sa svojim drugovima. 34 Oni rekoe: Gospodin je zaista uskrsnuo i javio se Simonu. 35 I pripovjedie, to se je bilo dogodilo na putu, i kako su ga poznali u lomljenju kruha. 36 Dok su oni jo govorili o tom, stade Isus meu njih i ree im: Mir vam! (Ja sam, ne bojte se!) 37 Od tjeskobe i straha oni su mislili, da vide duha. 38 On im ree: Zato ste se ustraili i zato se sumnje poraaju u srcima vaim? 39 Vidite ruke moje i noge moje! Ja sam glavom. Opipajte me i vidite! Duh nema mesa i kostiju, kako to vidite na meni. 40 Iza ovih rijei pokaza im ruke i noge. 41 Ali od radosti i zauenja nijesu oni jo uvijek mogli vjerovati. Zato ih

52 On ode k Pilatu i zamoli za tijelo Isusovo. 53 Tada ga skide, obavi ga platnom i poloi ga u grob u hridini, u koji jo nitko nije bio poloen. 54 Bio je dan priprave, i subota je ve osvitala. 55 ene, koje su bile s njim dole iz Galileje, ile su zajedno i vidjele su grob i sahranu njegova tijela. 56 Potom se vratie i pripravie mirise i pomasti. A subotu provedoe u miru po zakonu. Luka 24 1 U prvi dan sedmice otidoe one vrlo rano grobu s mirisima, to su ih bile pripravile. 2 Naoe kamen odvaljen od groba 3 I unioe unutra. Ali ne naoe tijela Gospodina Isusa. 4 Dok su one zbog toga bile posve zbunjene, gle, dva ovjeka stadoe pred njima u sjajnim haljinama. 5 Od straha sruie pogled na tlo. A oni im rekoe: to traite ivoga meu mrtvima? 6 On nije ovdje, on je uskrsnuo. Sjetite se, kako vam ree, kad je jo bio u Galileji: 7 Sin ovjeji mora biti predan u ruke grjenika i raspet, ali e trei dan uskrsnuti. 8 Tada se sjetie rijei njegovih. 9 Vratie se od groba i javie sve ovo jedanaestorici i svima ostalim. 10 Bile su Marija Magdalena, Ivana, Marija, majka Jakovljeva, i jo druge s njima, koje ovu vijest donesoe apostolima. 11 A njihove rijei uinie se ovima kao tlapnja i ne povjerovae im. 12 Ali Petar ustade i pohrli grobu. Kad se je prignuo, vidje samo plahte gdje lee. Pun uenja nad tim otide kui. 13 Jo isti dan putovala su dvojica od njih u selo po imenu Emaus, koje je bilo udaljeno od Jerusalema ezdeset stadija. 14 Oni su se razgovarali meu sobom o svemu, to se je bilo dogodilo. 15 Dok su se tako razgovarali i raspravljali meu sobom, priblii im se sam Isus, i iao je s njima. 16 Ali oi su njihove bile drane, te ga ne poznae. 17 On im ree: Kakav je to razgovor, to ga imate meu sobom na putu? Tada se alosni zaustavie. 18 Jedan, po imenu Kleofa, odgovori mu: Zar si ti jedini stranac u Jerusalemu, koji ne zna, to se je ondje dogodilo ovih dana? 19 On ih upita to? Odgovorie mu:

Evanelje po Luki
upita: Imate li ovdje to jesti? 42 Oni mu dadoe komad ribe peene i neto meda. 43 On uze, i jeo je pred njihovim oima to preostade, dade njima. 44 On im ree: Ovo je ono, to sam vam govorio, dok sam jo bio s vama: Sve se mora ispuniti, to stoji napisano o meni u zakonu Mojsijevu, kod proroka i u psalmima. 45 Tada im otvori um, da razumiju Pismo, 46 I nastavi: Tako stoji pisano: Krist mora trpjeti i trei da uskrsnuti od mrtvih.

740

47 U ime njegovo ima se propovijedati pokajanje i oprotenje grijeha svim narodima, poevi od Jerusalema. 48 Vi ste svjedoci ovome. 49 Evo, ja u poslati obeanje Oca svojega na vas. Ostanite u gradu, dok ne budete opremljeni snagom odozgo! 50 On ih izvede prema Betaniji, podie ruke svoje i blagoslovi ih. 51 I blagoslivljajui ih rastade se od njih i uzae na nebo. 52 Oni padoe niice i poklonie se. 53 Tada se s velikom radou vratie u Jerusalem. Bili su uvijek u hramu i slavili su Boga. Amen.

Evanelje po Ivanu
Ivan 1 1 U poetku bijae Rije, i Rije, bijae u Boga, i Bog bijae Rije. 2 Ova bijae u poetku u Boga 3 Sve je po njoj postalo, i bez nje nita nije postalo, to je postalo. 4 U njoj bijae ivot, i ivot bijae Svjetlost ljudima. 5 Svjetlost zasvijetli u tami; ali tama ga ne obuze. 6 Poslan je bio ovjek od Boga, kojemu bijae ime Ivan. 7 Ovaj doe za svjedoanstvo, da svjedoi za Svjetlost, da svi vjeruju po njemu. 8 On ne bijae Svjetlost, nego da svjedoi za Svjetlost. 9 Svjetlost istinita, koje prosvjetljuje svakoga ovjeka, doe na svijet. 10 Na svijetu bijae, svijet je po njemu postao; i svijet ga nije spoznao. 11 K svojima doe, i svoji ga ne primie. 12 A svima, koji ga primie, dade vlast, da budu djeca Boja. Onima, koji vjeruju u ime njegovo, 13 Koji nijesu roeni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muevlje, nego od Boga. 14 I Rije je tijelom postala i prebivala meu nama. I vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinoroenoga od Oca, puna milosti i istine. 15 Ivan svjedoi za njega i vie: Ovaj bijae, za koga rekoh: Koji dolazi za mnom, preda mnom je; jer bijae prije nego ja. 16 Od punine njegove mi svi primismo milost za milou. 17 Po Mojsiju bio je dan zakon, po Isusu Kristu doe milost i is 18 Boga nitko nije vidio nikada. Jedinoroeni, koji je Bog, koji poiva na srcu Oevu, on je donio vijest, 19 Ovako glasi svjedoanstvo Ivanovo, kad idovi iz Jerusalema poslae k njemu sveenike i Levite, da ga zapitaju: tko si ti? 20 On priznade i ne zataji. Priznade: Ja nijesam Krist. 21 Tada ga upitae: to dakle? Jesi li moda Ilija? On odgovori: Nijesam. Jesi li prorok? On odgovori: Nijesam. 22 Onda mu rekoe: Tko si dakle? Mi ipak moramo donijeti odgovor onima, koji nas poslae. Za koga se ti izdaje? 23 On odgovori: Ja sam glas onoga, to vie u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao to ree prorok Izaija. 24 A oni poslanici bili su od farizeja. 25 Zapitae ga dalje, govoreiZato dakle krsti, kad ti nijesi Krist, ni Ilija, ni prorok? 26 Ivan im odgovori: Ja krstim samo vodom. A meu vama ve stoji, koga vi ne poznate, 27 On je onaj, koji dolazi za mnom a ipak je preda mnom. Ja nijesam dostojan odrijeiti remena na obui njegovoj. 28 Ovo se dogodi u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. 29 Sutradan vidje on Isusa, gdje dolazi k njemu. Tada ree: Evo Janje Boje, koje oduzima grijeh svijeta! 30 Ovo je onaj, za koga sam rekao: Za mnom dolazi ovjek, koji je preda mnom; jer je bio prije nego ja. 31 Ja ga nijesam poznavao. Ali da se on objavi u Izraelu, doao sam ja da krstim vodom. 32 Dalje je svjedoio Ivan, govoreiVidio sam Duha, gdje silazi s neba kao golub i lebdi nad njim. 33 Ja ga nijesam poznavao. Ali onaj, koji me je poslao, da krstim vodom,

741

Evanelje po Ivanu
Isusova njemu: Nemaju vie vina. 4 Isus joj ree: to ja imam s tobom, eno? Moj as nije jo doao. 5 Tada ree majka njegova slugama: Uinite, to vam kae! 6 A bilo je ondje est kamenitih posuda, kako je to traio obiaj idovskoga ienja. Svaka je od njih obuhvatala dvije do tri mjere. 7 Isus im zapovjedi: Napunite posude vodom! Napunie ih do vrha 8 Tada im ree: Zagrabite sad od toga i nosite ravnatelju stola! Oni odnesoe. 9 I ravnatelj stola okusi vodu, to je bila postala vino. A nije znao, odakle je bilo vino. Samo su to znale sluge, koje su bile zagrabile vodu. Tada zovnu ravnatelj stola mladoenju 10 I ree mu: Svatko iznosi najprije dobro vino, a istom, kad se ponapiju gosti, loije. Ti si uvao dobro vino do sada. 11 Tako uini Isus u Kani u Galileji poetak udesima svojim. Stim objavi slavu svoju, i uenici njegovi vjerovae u njega. 12 Potom sie u Kafarnaum s majkom svojom, s braom svojom i uenicima svojim. Ondje ostadoe nekoliko dana. 13 A blizu je bio idovski blagdan Pashe, i uzae Isus u Jerusalem. 14 U hramu zatee trgovce, to su prodavali volove, ovce i golubove, i mjenjae, to su bili ondje posjedali. 15 Tada on splete od ueta bi i istjera iz hrama sve zajedno s ovcama i volovima. Mjenjaima prosu novce i isprevrnu stolove njihove. 16 Onima, to su prodavali golubove, ree: Nosite to odavde i ne inite od kue Oca mojega kue trgovake! 17 Tada se sjetie uenici njegovi rijei Pisma: Revnost za kuu tvoju izjede me. 18 A idovi mu prigovorie: Kojim nam udesnim znakom dokazuje, da to smije initi? 19 Isus im ree: Razvalite ovaj hram, i za tri u ga dana opet sagraditi. 20 Tada rekoe idovi: etrdeset i est godina gradilo se na ovom hramu, i ti da ga u tri dana sagradi? 21 A on je mislio na hram tijela svojega. 22 Kad je onda bio uskrsnuo od mrtvih, sjetie se uenici njegovi ove rijei i vjerovae Pismu i rijei, koju je bio rekao Isus. 23 Dok je Isus boravio u Jerusalemu na blagdan Pashe, mnogi vjerovae u ime njegovo, jer vidjee udesa, to ih je inio. 24 Ali im se Isus nije povjeravao; jer ih je sve poznavao,

ree mi: Na koga vidi da silazi Duh i nad kim da lebdi, to je onaj, koji krsti Duhom Svetim. 34 Ja sam to vidio i postao sam svjedok za to: On je Sin Boji. 35 Sutradan je opet stajao Ivan s dvojicom svojih uenika. 36 Kad je vidio Isusa gdje prolazi, ree: Evo Janje Boje! 37 im su ga oba uenika ula da govori tako, pooe za Isusom. 38 Isus se obazre i vidje ih gdje idu za njim. Tada ih upita: to vi traite? Oni mu odgovorie: Rabi, - to jest: Uitelju, - gdje stanuje? 39 On im odgovori: Doite i vidite! Otioe s njim i vidjee, gdje je stanovao, i ostadoe kod njega onaj dan. Bilo je to oko desete ure. 40 Jedan od dvojice, koji na rije Ivanovu pooe za njim, bio je Andrija, brat Simona Petra. 41 Ovaj se sastade najprije sa svojim bratom Simonom i ree mu: Naosmo Krista - to jest Pomazanika. 42 I dovede ga k Isusu. Isus pogleda na njega i ree: Ti si Simon, sin Jonin; ti e se zvati Kefa - to jest Kamen. 43 Sutradan htjede poi u Galileju. Tada sastade Filipa i ree mu: Hajde za mnom! 44 Filip je bio iz Betsaide, zaviaja Andrijina i Petrova. 45 Filip nae Natanaela i javi mu: Naosmo onoga, o kojem su pisali Mojsije u zakonu i proroci: Isusa, sina Josipova iz Nazareta. 46 Natanael mu odgovori: Iz Nazareta moe li doi to dobro? Filip mu ree: Doi i vidi! 47 Kad Isus vidje Natanaela gdje dolazi k njemu, ree za njega: Evo pravoga Izraelca, u kojem nema lukavstva! 48 Natanael ga upita: Odakle me poznaje? Isus mu odgovori: Jo prije nego te pozva Filip, vidio sam te pod smokvom. 49 Natanael mu odgovori: Uitelju, ti si Sin Boji, ti si kralj Izraelov! 50 Isus mu ree: Vjeruje, jer ti rekoh, da sam te vidio pod smokvom. Vidjet e jo vie od toga 51 Tada nastavi: Zaista, zaista, kaem vam: vidjet ete nebo otvoreno i anele Boje gdje uzlaze i silaze nad Sinom ovjejim. Ivan 2 1 Trei dan iza toga bila je svadba u Kani Galilejskoj. Majka Isusova bila je ondje. 2 I Isus i uenici njegovi bili su pozvani na svadbu. 3 Kad je nestalo vina, ree majka

Evanelje po Ivanu

742

25 I nije mu trebalo, da tko svjedoi za 20 Jer svaki, koji ini zlo, mrzi na ovjeka. On je sam znao, to je bilo u svjetlost i ne dolazi k svijetlu, da ne ovjeku. dou na vidjelo njegova djela. 21 A tko ini istinu, dolazi k svijetlu, da Ivan 3 se vide djela njegova, jer su u Bogu 1 Meu farizejima bio je vijenik uinjena. idovski po imenu Nikodem. 22 Potom doe Isus sa svojim 2 Ovaj doe nou k njemu i ree mu: uenicima u pokrajinu Judeju. Ondje Uitelju, znamo, da si ti uitelj, koji je je boravio s njima i krstio. doao od Boga, jer nitko ne moe 23 I Ivan je krstio jo u Enonu kraj udesa ovih initi, to ih ti ini, osim Salima, jer je ondje bilo mnogo vode. ako nije Bog s njim. Ljudi su dolazili tamo i dali su se 3 Isus mu ree: Zaista, zaista, kaem krstiti. ti: ako se tko ponovo ne rodi, ne moe 24 Jer Ivan nije jo bio baen u vidjeti kraljevstva Bojega. tamnicu. 4 Nikodem ga upita: Kako se moe 25 Tada nastade prepirka meu ovjek ponovo roditi, kad je ve star. uenicima Ivanovim i nekim idovom Moe li po drugi put ui u utrobu o ienju. majke svoje i opet se roditi? 26 Oni otidoe k Ivanu i rekoe mu: 5 Isus odgovori: Zaista, zaista kaem Uitelju, onaj, koji je na drugoj obali ti: ako se tko ponovo ne rodi vodom i Jordana bio kod tebe i za koga si ti Duhom (Svetim), ne moe ui u svjedoio, evo on krsti, i svi idu k kraljevstvo Boje. njemu. 6 Ono to je roeno od tijela, tijelo je; a 27 Ivan odgovori: Ne moe ovjek nita to je roeno od Duha, duh je. primati, ako mu nije dano s neba. 7 Ne udi se, to ti rekoh: Morate se 28 Vi mi sami morate posvjedoiti da ponovo roditi. sam rekao: Ja nijesam Krist, ja sam 8 Vjetar pue, gdje hoe; uje um poslan samo pred njim. njegov, ali ne zna, odakle dolazi i 29 Tko ima zarunicu, zarunik je. kamo ide. Tako je kod svakoga, koji je Prijatelj zarunikov, koji stoji i slua roen od Duha. ga, radou se raduje glasu 9 Nikodem upita: Kako moe to biti? zarunikovu. Tako se je sada i moja 10 Isus mu odgovori: Ti si uitelj u radost ispunila. Izraelu i to ne razumije? 30 On se mora uveati, a ja se umanjiti, 11 Zaista, zaista, kaem ti: mi 31 Tko dolazi odozgo, stoji nad svima; govorimo, to znamo, i mi svjedoimo, tko je sa zemlje, zemaljski je i govori to vidjesmo; ali vi ne primate zemaljski. Tko dolazi s neba, stoji nad svjedoanstva naega. svima. 12 Ako ne vjerujete, kad vam govorim o 32 On svjedoi, to je vidio i uo, a nitko zemaljskim stvarima, kako ete ne prima svjedoanstva njegova. vjerovati, kad vam govorim o 33 Nasuprot tko prima svjedoanstvo nebeskim? njegovo, stim potvruje, da je Bog 13 Nitko nije uzaao na nebo osim koji istinit. sie s neba, Sin ovjeji koji je na nebu. 34 Jer od Boga poslani govori rijei 14 Kao to je Mojsije podigao zmiju u Boje, jer Bog ne daje Duha na mjeru. pustinji, tako se mora podii i Sin 35 Otac ljubi Sina i dao mu je sve u ruke ovjeji, njegove. 15 Da svaki, koji vjeruje u njega, ne 36 Tko vjeruje u Sina, ima ivot vjeni; pogine, nego ima ivot vjeni. a tko ne vjeruje Sinu, nee vidjeti 16 Jer je Bog tako ljubio svijet, da je ivota, nego gnjev Boji ostaje na predao svojega jedinoroenog Sina, da njemu. svaki, koji vjeruje u njega, ne pogine, nego ima ivot vjeni. Ivan 4 17 Jer Bog nije poslao Sina svojega na 1 Gospodin je bio doznao, da je svijet zato, da sudi svijet, nego da se farizejima bilo douli, da on, Isus, svijet spasi po njemu. dobiva vie uenika i krsti vie nego 18 Tko vjeruje u njega, ne sudi se: tko Ivan. ne vjeruje, taj je ve suen, jer ne 2 - Uostalom Isus sam nije krstio, nego vjeruje u ime jedinoroenoga Sina uenici njegovi. Bojega. 3 Zato ostavi Judeju i otide opet u 19 A sud stoji u tom: Svjetlost je dola Galileju. na svijet, ali su ljudi radije imaju tamu 4 A morao je proi kroz Samariju. negoli svjetlost; jer su njihova djela 5 Tako doe u grad samarijski, koji se bila zla. zove Sihar, blizu zemljita, to ga je bio

743

Evanelje po Ivanu
ni jedan ne upita: to trai od nje? ili: to govori s njom? 28 ena ostavi svoj krag, otide u grad i ree ljudima: 29 Doite! Vidite ovjeka, koji mi ree sve, to sam uinila! Da nije to Krist? 30 Tada izaoe iz grada i dooe k njemu. 31 Uto su ga molili uenici: Uitelju, jedi! 32 A on im ree: Ja imam da jedem jelo, za koje vi ne znate. 33 Tada uenici rekoe jedan drugome: Da mu tko nije donio da jede? 34 Isus im ree: Jelo i moje, da inim volju onoga, koji me je poslao, i da izvrim djelo njegovo. 35 Ne govorite li vi: Jo etiri mjeseca, i dolazi etva? Eto, velim vam, podignite oi svoje i promatrajte njive! One su ve bijele za etvu. 36 I koji anje, prima plau i skuplja plod za ivot vjeni, da se raduju zajedno koji sije i koji anje. 37 Jer ovdje pristaje poslovica: Jedan sije, drugi anje. 38 Ja vas poslah da anjete, gdje se vi ne trudiste; drugi se trudie, a vi u posao njihov uoste. 39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada vjerovae u njega, jer je svjedoila ena: On mi ree sve, to sam uinila. 40 Samarijanci izaoe dakle k njemu i zamolie ga, da ostane kod njih. Tako osta ondje dva dana. 41 I mnogo ih vie vjerova zbog nauke njegove. 42 Oni rekoe eni:, Sad ne vjerujemo vie zbog izjave tvoje; jer sami usmo i znamo: Ovaj je zaista Spasitelj svijeta. 43 Poslije dva dana otide odatle u Galileju. 44 Jer je sam Isus posvjedoio, da prorok ne vrijedi u svojemu zaviaju. 45 A kad doe u Galileju, primie ga radosno Galilejci, jer su bili vidjeli sve, to je bio uinio na blagdan u Jerusalemu, jer su i oni bili doli na blagdan. 46 Tako doe opet u Kanu u Galileji, gdje je bio pretvorio vodu u vino. I bio je neki kraljevski inovnik, iji je sin bolovao u Kafarnaumu. 47 Kad je on uo, da je Isus doao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i zamoli ga, neka bi siao i sina mu iscijelio; jer je leao na umoru. 48 Isus mu ree: Ako ne vidite znakova i udesa, ne vjerujete. 49 Ree mu kraljevski inovnik: Gospodine, sii, dok nije umrlo dijete moje! 50 Isus mu ree: Idi! Sin tvoj ivi,

darovao Jakov svojemu sinu Josipu. 6 Ondje je bio studenac Jakovljev. Umoran od puta sjeo je Isus kraj studenca. Bilo je oko este ure. 7 Tada doe ena iz Samarije I da zahvati vode. Isus je zamoli: Daj mi da se napijem! 8 Uenici njegovi naime bili su otili u grad da kupe jela. 9 ena mu Samarijanka odgovori Kako? Ti, idov, moe iskati od mene, ene Samarijanke, da se napije? idovi naime nijesu druili sa Samarijancima. 10 Isus joj odgovori: Kad bi ti znala dar Boji i onoga, koji ti govori: Daj mi da se napijem, ti bi ga zamolila, i on bi ti dao vodu ivu. 11 ena mu odgovori: Gospodine, ni zahvatiti nema im, a studenac je dubok. Odakle e uzeti vodu iva? 12 Jesi li ti vei od naega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i sam je pio iz njega, i sinovi njegovi, i stoka njegova? 13 Isus joj odgovori: Svaki, koji pije od ove vode, opet e oednjeti. 14 A koji pije od vode, koju u mu ja dati, nee oednjeti dovijeka. Nego voda, to u mu ja dati, bit e u njemu izvor vode, to tee u ivot vjeni. 15 Tada ga zamoli ena: Gospodine, daj mi te vode, da ne ednim vie i da ne dolazim ovamo po vodu. 16 Isus jo ree: Idi, zovni mua svojega i doi onda opet ovamo! 17 ena odgovori: Nemam mua. Isus joj ree: Pravo si rekla: Nemam mua. 18 Jer si imala pet mueva, i sad koga ima, nije ti mu. To si pravo rekla. 19 Ree mu ena: Gospodine, vidim, da si ti prorok. 20 Oci su se nai klanjali Bogu tamo na gori, a vi kaete, da je u Jerusalemu mjesto, gdje se mora klanjati Bogu. 21 Isus joj ree: Vjeruj mi, eno, dolazi as, kad se neete klanjati Ocu ni na onoj gori tamo ni u Jerusalemu. 22 Vi ne znate, emu se klanjate; mi znamo, emu se klanjamo jer spasenje dolazi od idova. 23 Ali dolazi as, i ve je tu, kad e se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i u istini; jer takve klanjaoce trai Otac. 24 Bog je duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i u istini. 25 ena mu odgovori: Znam, da dolazi Krist - to jest Pomazanik. Kad on doe, sve e nam rei. 26 Tada joj ree Isus: Ja, koji govorim s tobom, sam On. 27 U taj as dooe uenici njegovi. Oni su se udili, to je govorio sa enom. Ali

Evanelje po Ivanu
Vjerova ovjek rijei, koju mu ree Isus, i ode. 51 A ve na putu dooe mu u susret sluge njegove i javie, da njegov sin ivi. 52 Upita ih za uru, u koju mu je bilo lake. Rekoe mu: Juer o sedmoj uri pusti ga groznica. 53 Tada razumje otac, da je to bila ona ura, u koju mu ree Isus: Sin tvoj ivi. I vjerova on i sva kua njegova. 54 To je bilo drugo udo, koje uini Isus iza svojega povratka iz Judeje u Galileju. Iscjeljenje bolesnika kod kupelji. Isus pravi Sin Boji. Ivan 5 1 Potom je bio blagdan idovski, i uzae Isus u Jerusalem. 2 U Jerusalemu je kod Ovjih vrata kupelj, koja se zove hebrejski Betsaida, i ina pet trijemova. 3 U njima je lealo veliko mnotvo bolesnih, slijepih, hromih i suiavih. Oni su ekali, da se zaljulja voda. 4 Jer je aneo Gospodnji silazio u odreeno vrijeme u kupelj i zaljuljao vodu. Tko je tada najprije siao u zaljuljanu vodu, ozdravio bi makar kakva bolest bila na njemu. 5 A ondje je bio jedan ovjek, koji je trideset i osam godina bio bolestan. 6 Kad ga vidje Isus gdje lei i doznade, da je ve odavno bolestan, upita ga: Hoe li da ozdravi? 7 Bolesnik mu odgovori: Gospodine, nemam ovjeka, da me spusti u kupelj, kad se zaljulja voda. Dok ja doem, drugi sie prije mene. 8 Tada mu ree Isus: Ustani, uzmi postelju svoju i hodi! 9 Odmah ozdravi taj ovjek, uze postelju svoju, i hodao je naokolo. A taj je dan bila subota. 10 Zato rekoe idovi onome, to ozdravi: Subota je! Ne smije nositi postelju svoju. 11 On im odgovori: Koji me iscijeli, ree mi: Uzmi postelju svoju i hodi! 12 A Oni ga zapitae: Tko je taj ovjek, koji ti ree: Uzmi postelju svoju i hodi 13 Iscijeljeni nije znao, tko je bio; jer se je Isus bio uklonio, jer je bilo ondje veliko mnotvo ljudi. 14 Kasnije ga zatee Isus u hramu i ree mu: Eto si ozdravio. Ne grijei vie, da ti se ne dogodi to gore! 15 Tada otide ovjek i javi idovima, da je Isus, koji ga iscijeli. 16 Zato su idovi progonili Isusa, jer je to bio inio u subotu. 17 Isus im izjavi: Otac moj do sada djeluje, i ja djelujem. 18 Zato su jo vie gledah zidovi da ga

744

ubiju, jer je ne samo prestupao subotu, nego je i Boga nazivao Ocem svojim i stim se gradio jednak Bogu. 19 Isus im ree: Zaista, zaista, kaem vam: Sin ne moe nita initi sam od sebe, nego to vidi da ini Otac. to on ini, ono i Sin ini jednako. 20 Jer Otac ljubi Sina i sve mu pokazuje, to sam ini. I pokazat e mu vea djela od ovih, da se vi udite. 21 Jer kao to Otac podie mrtve i oivljuje, tako i Sin koje hoe oivljuje. 22 I ne sudi Otac nikome; nego sav sud dade Sinu, 23 Da svi potuju Sina kao to potuju Oca. Tko ne potuje Sina, ne potuje Oca, koji ga je poslao. 24 Zaista, zaista, kaem vam: Tko slua moju rije i vjeruje onome, koji je poslao mene, ima ivot vjeni i ne dolazi na sud, nego se preao iz smrti u ivot. 25 Zaista, zaista, kaem vam: Dolazi as, i ve je tu, kad e mrtvi uti glas Sina Bojega, i koji ga budu uli, ivjet e. 26 Jer kao to Otac ima ivot u sebi, tako dade i Sinu, da ima ivot u sebi. 27 On mu dade i vlast, da dri sud, jer je Sin ovjeji. 28 Ne udite se tomu! Dolazi as, kad e svi u grobovima uti glas njegov. 29 Tada e oni, koji su inili dobro, izai na uskrsnue ivota, a koji su inili zlo, na uskrsnue suda. 30 Ja ne mogu nita initi sam od sebe. Sudim, kako ujem. Moj je sud pravedan; jer ne traim volje svoje, nego volju onoga, koji me je poslao. 31 Ako ja svjedoim sam za sebe, svjedoanstvo moje nije istinito. 32 Drugi je, koji svjedoi za mene, i znam, da je istinito svjedoanstvo, kojim svjedoi za mene. 33 Vi poslaste k Ivanu, i on posvjedoi za istinu. 34 Ali ja ne trebam svjedoanstva od ovjeka. Ja govorim samo o tom, da se vi spasite. 35 On je bio svjetiljka, koja gori i svijetli. A vi se htjedoste samo za as radovati u svijetlu njezinu. 36 Ja imam svjedoanstvo vee od Ivana: Djela, koja mi dade Otac da ih izvrim, ta djela, koja ja inim, svjedoe za mene, da me posla Otac. 37 Tako Otac, koji me posla, sam posvjedoi za mene. Ali glasa njegova niti ste kad uli, ni lica njegova nijeste vidjeli; 38 I rijei njegove nijeste spremili u sebi, jer ne vjerujete onome, koga on posla. 39 Istraujete Pisma jer mislite, da

745

Evanelje po Ivanu
15 Isus doznade, da hoe da dou, te ga silom uine kraljem. Zato otide opet u goru - posve sam. 16 Kad bi uvee, sioe uenici njegovi na more, 17 Uoe u laicu i zaplovie preko mora u Kafarnaum. Ve se je bilo smrklo, a Isus jo nije bio doao k njima. 18 Puhao je jak vjetar, i more se podizalo. 19 Bili su otplovili daleko jedno dvadeset i pet ili trideset stadija, (potrkalita) kad ugledae Isusa, gdje ide po moru i pribliuje se k laici. Oni se uplaie. 20 A On im ree: Ja sam. Ne bojte se! 21 I htjedoe ga primiti u laicu, ali je za as bila laica na obali, na koju su ili. 22 Sutradan mnotvo naroda, to je bilo ostalo preko mora, opazi, da je ondje bila samo jo jedna laica, i da Isus nije bio uao u laicu s uenicima svojim, nego da su uenici njegovi bili otili sami, 23 Uto iz Tiberijade dooe druge lae u blizinu mjesta, gdje je bio Isus rekao zahvalnu molitvu i oni bili jeli kruh. 24 Sad dakle vidje narod, da ondje vie nema Isusa ni uenika njegovih, uoe u lae i dooe a Kafarnaum, da trae Isusa. 25 Naoe ga preko mora i upitae ga: Uitelju, kad si doao ovamo? 26 Isus im odgovori: Zaista, zaista, kaem vam, traite me, ne to udesa vidjeste, nego to jedoste kruha i nasitiste se. 27 Starajte se ne a jelo, to prolazi, nego za jelo, to ostaje za ivot vjeni, koje e vam dati Sin ovjeji; jer njega potvrdi Bog Otac. 28 Tada ga upitae: to moramo initi, da izvrimo djela Boja? 29 Isus im odgovori: Ovo je djelo Boje, da vjerujete u onoga, koga on posla. 30 Oni mu odgovorie: Koji dakle ti ini znak, da vidimo i da i vjerujemo? to radi? 31 Oci su nai jeli manu u pustinji, kao to je pisano: Kruh s neba dade im da jedu. 32 Isus im ree: Zaista, zaista, kaem vam: ne dade vam Mojsije kruha s neba, nego vam Otac moj daje kruh istiniti s neba. 33 Jer je kruh Boji onaj, koji silazi s neba i daje ivot svijetu. 34 Tada mu rekoe: Gospodine, daj nam svagda taj kruh! 35 Isus im ree: Ja sam kruh ivota. Tko dolazi k meni, nee ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, nee nikad oednjeti.

imate u njima ivot vjeni! Upravo su ona, koja svjedoe za mene. 40 Ipak vi neete da doete k meni, da imate ivot. 41 Ja ne primam asti od ljudi. 42 Ali vas poznajem, da nemate u sebi ljubavi Boje. 43 Ja dooh u ime Oca svojega, ali me vi ne primate. Ako li drugi doe u ime svoje, njega primate. 44 Kako vi moete vjerovati, kad primate slavu jedan od drugoga, a slave, koja je od jedinoga Boga, ne traite? 45 Ne mislite, da u vas ja tuiti Ocu! Va je tuitelj Mojsije, u koga se vi uzdate. 46 Jer kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali; jer je on pisao o meni. 47 A kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ete vjerovati mojim rijeima? Ivan 6 1 Potom otide Isus preko Galilejskoga mora, naime Tiberijadskoga. 2 Veliko mnotvo naroda ilo je za njim, jer su vidjeli udesa, koja je inio na bolesnicima. 3 Tada uzae Isus na goru i sjede ondje s uenicima svojim. 4 A bio je blizu idovski blagdan Pashe. 5 I kad Isus podie oi i vidje, da mnotvo naroda dolazi k njemu, ree Filipu: Odakle emo kupiti kruha, da ovi jedu? 6 - A ovo ree, da ga kua; jer je sam znao, to e initi. 7 Filip mu odgovori: Dvjesta denara kruha nije dosta, da svaki od njih samo malo dobije. 8 Jedan od uenika njegovih, Andrija, brat Simona Petra, ree mu: 9 Ovdje je jedan djeak, koji ima pet kruhova jemenih i dvije ribe. Ali to je to za tolike? 10 Isus ree: Uinite da ljudi posjedaju! Bilo je naime trave mnogo na onom mjestu. Posadi se dakle mueva na broj oko pet tisua. 11 A Isus uze kruhove, dade hvalu i razdijeli onima, koji su se bili posadili; tako i od riba, koliko htjedoe. 12 Kad su se bili nasitili, ree uenicima svojim: Skupite komade, to preostae, da ne propadnu! 13 Skupie dakle i napunie dvanaest koari komada od pet kruhova jemenih, to pretee iza onih, to su jeli. 14 Kad ljudi vidjee udo, to ga je bio uinio Isus, rekoe: Ovo je zaista prorok, koji ima doi na svijet.

Evanelje po Ivanu
36 Ali vam rekoh: vi me vidjeste, a ipak ne vjerujete. 37 Sve, to meni daje Otac, k meni e doi, i onoga, koji dolazi k meni, neu istjerati van. 38 Jer sioh s neba, ne da inim volju svoju, nego volju onoga, koji me posla. 39 A ovo je volja onoga, koji me posla, da od svega, to mi dade, nita ne izgubim, nego da ih uskrsnem u posljednji dan. 40 A ovo je volja Oca mojega, koji me posla, da svaki, koji vidi Sina i vjeruje u njega, ima ivot vjeni, i ja u ga uskrsnuti u posljednji dan. 41 Tada su mrmljali idovi na njega, to ree: Ja sam kruh (ivi), koji sie s neba. 42 Rekoe: Nije li ovo Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo oca i majku? Kako dakle on veli: Ja sioh s neba? 43 Isus im ree: Ne mrmljajte meu sobom! 44 Nitko ne moe doi k meni, ako ga ne povue Otac, koji me posla. I ja u ga uskrsnuti u posljednji dan. 45 U prorocima stoji pisano: Svi e biti naueni od Boga. Svaki, koji uje od Oca i naui, dolazi k meni. 46 Ne kao da bi tko vidio Oca. Samo koji je od Boga, vidio je Oca. 47 Zaista, zaista, kaem vam: Tko vjeruje u mene, ima ivot vjeni. 48 Ja sam kruh ivota. 49 Oci su vai jeli manu u pustinji, i pomrijee. 50 Ovo je kruh, koji silazi s neba, da tko jede od njega, ne umre. 51 Ja sam kruh ivi, koji sioh s neba. Tko jede od ovoga kruha, ivjet e dovijeka. Kruh, koji u ja dati, tijelo je moje za ivot svijeta. 52 Tada su se prepirali idovi meu sobom, i rekoe: Kako nam moe ovaj dati tijelo svoje da jedemo? 53 Isus im ree: Zaista zaista, kaem vam: ako ne jedete tijela Sina ovjejega i ne pijete krvi njegove, nemate ivota u sebi. 54 Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima ivot vjeni, i ja u ga uskrsnuti u posljednji dan. 55 Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo pie. 56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu. 57 Kao to mene posla ivi Otac, i ja ivim zbog Oca, tako e i onaj, koji jede mene, ivjeti zbog mene. 58 Ovo je kruh, koji sie s neba, ne kao to vai oci jedoe manu, i pomrijee. Tko jede ovaj kruh, ivjet e dovijeka. 59 Tako je on uio u sinagogi u Kafarnaumu.

746

60 Mnogi od uenika njegovih, koji su to uli, rekoe: Ovo je tvrd govor! Tko ga moe sluati? 61 Isus je znao, da uenici njegovi mrmljaju na to, i ree im: Zar vas ovo sablanjava? 62 A kad vidite Sina ovjejega da uzlazi gore, gdje je prije bio? 63 Duh je ono, to oivljava, tijelo ne koristi nita. Rijei, koje vam ja rekoh, jesu duh i ivot. 64 Ali imaju neki meu vama, koji ne vjeruju. - Jer je znao Isus od poetka, tko ne vjeruje i tko e ga izdati. 65 Zato, nastavi on, rekoh vam: Nitko ne moe doi k meni, ako mu nije dano od Oca mojega. 66 Otada mnogi od uenika njegovih odstupie, i nijesu vie ili s njim. 67 Tada upita Isus dvanaestoricu: Hoete li i vi otii? 68 Simon Petar odgovori mu: Gospodine, kojemu emo ii? Ti ima rijei vjenoga ivota. 69 I mi vjerovasmo i spoznasmo, da si ti Svetac Boji. 70 Isus im ree: Ne izabrah li ja vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas avao! 71 A govorio je za Judu, sina Simona Iskariota. Ovaj, jedan od dvanaestorice, imao ga je izdati. Ivan 7 1 Potom je Isus hodao naokolo po Galileji, jer po Judeji nije htio da hoda, jer su gledali idovi da ga ubiju. 2 A bio je blizu idovski blagdan sjenica. 3 Tada mu rekoe braa njegova: Izai odavde i poi u Judeju, da i uenici tvoji vide djela tvoja, to ih ini. 4 Jer nitko ne ini to tajno, a sam trai da je poznat. Ako to ini, objavi sebe svijetu! 5 Jer ni braa njegova nijesu vjerovala u njega. 6 Isus im ree: Vrijeme moje jo nije dolo, a vrijeme je vae svagda spremno. 7 Na vas ne moe svijet mrziti; a na mene mrzi, jer ja svjedoim za njega, da su djela njegova zla. 8 Vi uzaite na blagdan ovaj! Ja jo neu uzai na blagdan ovaj, jer se moje vrijeme jo nije navrilo. 9 Tako ree i ostade u Galileji. 10 A izakako su bila braa njegova uzala na blagdan, tada i sam uzae, ali ne javno, nego kao tajno. 11 idovi su ga traili na blagdan i pitali: Gdje je on? 12 Govorilo se mnogo o njemu u narodu. Jedni su rekli: On je dobar, a

747

Evanelje po Ivanu
nai? Da nee poi za idovima razasutim meu neznabocima i uiti neznaboce? 36 to znai ova rije to ree: Trait ete me, i neete me nai, i Gdje sam ja, vi ne moete doi? 37 U posljednji veliki dan blagdana stajao je Isus i vikao: Tko je edan, neka doe k meni i pije! 38 Tko vjeruje u mene, kako kae Pismo, iz njegova e srca potei rijeke ive vode. 39 A ovo ree za Duha, kojega su imali primiti oni, koji vjeruju u njega, jer Duh Sveti nije jo bio doao, jer se Isus nije bio jo proslavio. 40 Neki od naroda, koji su bili uli ove rijei, rekoe: Ovo je zaista prorok! 41 Drugi rekoe: Ovo je Krist! Opet drugi: Zar iz Galileje dolazi Krist? 42 Ne kae li Pismo: Krist dokazi od roda Davidova i iz mjesta Betlehema, odakle je bio David? 43 Tako nastade prepirka u narodu zbog njega. 44 Neki od njih htjedoe ga uhvatiti, ali nitko ne metnu ruku na njega. 45 Dooe dakle sluge glavarima sveenikim i farizejima. Ovi ih upitae: Zato ga ne dovedoste? 46 Sluge odgovorie: Nikad ovjek nije tako govorio kao ovaj ovjek. 47 A farizeji im odgovorie: Zar ste i vi zavedeni? 48 Je li vjerovao tko od poglavara ili farizeja u njega? 49 Nego narod ovaj, koji ne zna zakona - proklet bio! 50 Tada ree jedan od njih, Nikodem, koji mu je neko nou bio doao: 51 Osuuje li zakon na ovjeka, prije nego ga je sasluao i doznao to ini 52 Oni mu odgovorie: Da nijesi i ti iz Galileje? Ispitaj (u Pismu) i vidjet e, da prorok ne dolazi iz Galileje. 53 I otioe svaki svojoj kui. Ivan 8 1 A Isus otide na Maslinsku goru. 2 Rano ujutro doe opet u hram. Sav narod pohrli k njemu. On sjede i uze ih uiti. 3 Tada knjievnici i farizeji dovedoe enu zateenu u preljubi, postavie je na sredinu 4 I rekoe mu: Uitelju, ova je ena sada zateena u preljubi. 5 Mojsije nam je zapovjedio u zakonu, da takve kamenujemo. A ti to veli? 6 Ovim pitanjem htjedoe ga, kuati, da bi ga mogli optuiti. Isus se nagnu dolje i uze pisati prstom po zemlji. 7 Kad su ga jednako pitali, uspravi se i ree im: Tko je meu vama bez

drugi su mislili: Ne, on zavodi narod. 13 Ali nitko nije govorio javno o njemu od straha pred idovima. 14 Ve je bio blagdan proao napola, kad Isus uzae u hram i pone uiti. 15 Zadivljeni pitali su idovi: Kako ovaj razumije Pismo, a nije se uio? 16 Isus im ree: Moja nauka nije moja, nego onoga, koji me je poslao. 17 Ako tko hoe initi njegovu volju, poznat e, je li ova nauka od Boga, ili ja sam od sebe govorim. 18 Tko govori sam od sebe, trai slavu svoju; a tko trai slavu onoga, koji ga je poslao, on je istinit, i nema u njemu nepravde. 19 Nije li vam Mojsije dao zakon? I nitko od vas ne izvruje zakon. Zato traite da me ubijete! 20 Narod odgovori: avao je u tebi. Tko trai da te ubije! 21 Isus im ree: Jedno djelo uinih, i svi se divite. 22 Mojsije vam dade obrezanje - ne kao da je od Mojsija, nego od otaca - i u subotu obrezujete ovjeka. 23 Ako se ovjek u subotu obrezuje, da se ne prekri zakon Mojsijev: to se srdite na me, jer sam svega ovjeka ozdravio u subotu? 24 Nemojte suditi po vanjtini, nego pravedan sud sudite! 25 Tada su rekli neki iz Jerusalema: Nije li to onaj, kojega trae da ubiju? 26 A eto, javno govori, i nita mu ne vele. Da ne upoznae doista poglavari, da je on Krist? 27 Ali ovoga znamo, odakle je, a Krist kad doe, nitko nee znati, odakle je. 28 Tada povika Isus, dok je uio u hramu: I poznajete me i znate, odakle sam. Ja ne dooh sam od sebe, nego jest Istiniti, koji me posla, kojega vi ne znate, 29 Ja ga poznajem, jer sam od njega, i on me posla. 30 Tada su gledali da ga uhvate. Ali nitko ne metnu na njega ruke, jer jo nije bio doao as njegov. 31 A od naroda su mnogi vjerovali u njega. Govorili su: Kad doe Krist, hoe li vie udesa initi nego ovaj to ini? 32 Farizeji doznae, da narod tako govori o njemu. Tada poslae glavari sveeniki i farizeji sluge, da ga uhvate. 33 Isus ree: Jo sam malo vremena s vama, onda idem k onome, koji me posla. 34 Trait ete me, i neete me nai, i gdje sam ja, vi ne moete doi. 35 Tada rekoe idovi meu sobom: Kamo e ovaj ii, da ga mi neemo

Evanelje po Ivanu
grijeha, neka prvi baci kamen na nju! 8 I opet se sagnu i pisao je po zemlji. 9 Kad su uli odgovor, stadoe izlaziti jedan za drugim poevi d starjeina. I ostade Isus sam sa enom, koja je stajala na sredini. 10 Isus se uspravi i upita: eno, gdje su oni koji su te tuili? Nitko te ne osudi? 11 Ona odgovori: Nitko, Gospodine! Tada ree Isus: Ni ja te neu osuditi. Idi, i od sada vie ne grijei! 12 Isus im dalje ree: Ja sam svjetlost svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tmini, nego e imati svjetlost ivota. 13 Tada mu rekoe farizeji: Ti sam za sebe svjedoi. Svjedoanstvo tvoje nije istinito. 14 Isus im ree: Ako ja i svjedoim sam za sebe, istinito je svjedoanstvo moje, jer znam, odakle dooh i kamo idem. A vi ne znate, odakle dolazim i kamo idem. 15 Vi sudite po vanjtini, ja ne sudim nikome. 16 I ako sudim ja, sud je moj istinit, jer nijesam sam, nego ja i Otac, koji me posla. 17 U zakonu vaem stoji pisano, da je svjedoanstvo dvojice ljudi istinito. 18 Ja sam, koji svjedoim sam za sebe, i Otac, koji me posla, svjedoi za mene. 19 Tada ga upitae: Gdje je Otac tvoj? Isus odgovori: Vi ne poznajete ni mene ni Oca mojega. Kad biste poznavali mene, poznavali biste i Oca mojega. 20 Ove rijei ree on kod riznice, kad je uio u hramu. I nitko ga ne uhvati; jer jo nije bio doao as njegov. 21 Nadalje im On ree: Ja idem. Trait ete me i umrijet ete u svojemu grijehu. Kamo ja idem, vi ne moete doi. 22 Tada rekoe idovi: Da se nee sam ubiti, jer ree: Kamo ja idem, vi ne moete doi? 23 On im ree: Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, ja nijesam od ovoga svijeta. 24 Rekoh vam: Umrijet ete u grijehima svojim, jer ako ne uzvjerujete, da sam ja, umrijet ete u grijehima svojim. 25 Tada ga upitae: Tko si ti? Isus im odgovori: Poetak, koji vam i govorim. 26 Mnogo imam o vama govoriti i suditi, ali onaj, koji me posla, istinit je, i ja ono govorim svijetu, to sam uo od njega. 27 Oni ne opazie, da im je govorio o Ocu. 28 Isus nastavi: Kad podignete Sina ovjejega, onda ete upoznati, da sam

748

ja, i da nita sam od sebe ne inim, nego onako govorim, kako me naui Otac moj. 29 Onaj, koji me posla, s menom je. On me ne ostavi sama, jer ja svagda inim, to je njemu ugodno. 30 Kad je ovo govorio, mnogi vjerovae u njega. 31 Tada Isus ree onim zidovima, koji vjerovae u njega: Ako vi ustrajete u mojoj nauci, zaista ete biti uenici moji. 32 Tada ete upoznati istinu, i istina e vas osloboditi. 33 Odgovorie mu: Mi smo djeca Abrahamova i nikome nijesmo robovali nikad. Kako ti veli: Bit ete slobodni? 34 Isus im ree: Zaista, zaista, kaem vam: Tko ini grijeh, rob je grijehu. 35 Rob ne ostaje zauvijek u kui, sin ostaje zauvijek. 36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista ete biti slobodni. 37 Znam, da ste djeca Abrahamova. Ali gledate da me ubijete; jer se moja rije vas ne prima, 38 Ja govorim, to sam vidio u Oca svojega; i vi inite, to ste uli od oca svojega. 39 Odgovorie mu: Otac je na Abraham. Isus im ree: Ako ste djeca Abrahamova, onda inite i djela Abrahamova! 40 Ali vi sad gledate da ubijete mene, ovjeka, koji sam vam govorio istinu, koju sam uo od Boga. Tako Abraham nije inio. 41 Vi inite djela oca svojega. Tada mu rekoe: Mi nijesmo roeni od preljuboinstva, jednoga oca imamo, Boga. 42 Isus im ree: Kad bi Bog bio vas otac, vi biste ljubili mene; jer ja od Boga izaoh i dooh. Ne dooh sam od sebe, nego me on posla. 43 Zato ne razumijete govora mojega? Jer ne moete rijei moje da sluate. 44 Vi imate avla za oca i hoete da inite po eljama oca svojega, On je bio krvnik ljudi od poetka. On nije bio utvren u istini jer nema istine u njemu. Kad govori la, od svojega govori, jer je laac i otac lai. 45 Jer ja istinu govorim, ne vjerujete mi. 46 Tko e me od vas prekoriti za kakav grijeh? Ako vam kaem istinu, zato mi ne vjerujete 47 Tko je od Boga, rijei Boje slua. Zato vi ne sluate, jer nijeste od Boga. 48 Tada mu odgovorie idovi: Ne velimo li mi pravo, da si Samarijanac i da ima avla?

749

Evanelje po Ivanu
11 On odgovori: Onaj ovjek, koji se zove Isus, naini blato i pomaza oi moje i ree mi: Idi u kupelj Siloam i operi se, Otidoh, oprah se, i vidim. 12 Upitae ga dalje: Gdje je on? Odgovori: Ne znam. 13 Dovedoe k farizejima onoga, koji je bio prije slijep. 14 A bila je subota, kad naini Isus blato i otvori mu oi. 15 Opet ga dakle upitae farizeji, kako je progledao. A on im ree: Blato metnu mi na oi, i oprah se, i vidim. 16 Tada rekoe neki od farizeja: Nije ovaj ovjek od Boga, jer ne svetkuje subote. A drugi rekoe: Kako moe ovjek grjenik initi takve znakove? I bio je razdor meu njima. 17 Rekoe dakle opet slijepcu: to veli ti za njega, koji ti otvori oi On odgovori:, Prorok je. 18 I ne povjerovae idovi za njega, da je bio slijep i da je progledao, dok ne dozvae roditelje onoga, to je progledao; 19 I zapitae ih: Je li ovo va sin, za koga vi kaete, da se je rodio slijep? Kako dakle sad vidi? 20 Odgovorie im roditelji njegovi: Znamo, da je ovo sin na i da se je rodio slijep. 21 A kako sad vidi, ne znamo, ili tko mu otvori oi, ne znamo. Pitajte njega! On je velik, neka sam govori, za sebe! 22 Ovo rekoe roditelji njegovi, jer su se bojali idova, jer su se ve bili dogovorili idovi, da se svaki, koji bi ga priznao za Krista, izopi iz sinagoge. 23 Zato rekoe roditelji njegovi: On je veliki. Pitajte njega! 24 Tada dozvae opet ovjeka, koji je bio slijep, i rekoe mu: Podaj Bogu slavu! Mi znamo, da je ovaj ovjek grjenik. 25 A on im odgovori: Je li grjenik, ne znam. Jedno znam, da sam bio slijep, a sad vidim. 26 Upitae ga: to ti je uinio? Kako ti je otvorio oi? 27 Odgovori im: Ve sam vam rekao, a nijeste sluali. to ete opet sluati? Neete li i vi postati uenici njegovi? 28 Tada ga izgrdie i rekoe: Ti budi uenik njegov, a mi smo uenici Mojsijevi! 29 Mi znamo, da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo, odakle je. 30 Odgovori im onaj ovjek: To i jest udnovato, to vi ne znate, odakle je, a on otvori oi moje. 31 A znamo, da Bog ne slua grjenika, nego ako tko potuje Boga i ini volju njegovu, onoga uslii. 32 Otkako je svijeta, nije se ulo, da je

49 Isus ree: Ja nemam avla, nego potujem Oca svojega, a vi mene sramotite 50 A ja ne traim slave svoje; ima, koji trai i sudi. 51 Zaista, zaista, kaem vam: ako tko bude drao rije moju, nee vidjeti smrti dovijeka. 52 Tada mu rekoe idovi: Sad znamo, da ima avla. Abraham umrije, i proroci, a ti kae: Ako tko bude drao rije moju, nee okusiti smrti dovijeka. 53 Jesi li ti vei od oca naega Abrahama, koji umrije? I proroci pomrijee. Kime se to pravi biti? 54 Isus ree: Ako se ja, sam slavim, slava je moja nita. Otac je moj, koji me slavi, za kojega vi kaete, da je va Bog. 55 Ali vi ga ne poznajete, a ja ga znam; i ako reknem, da ga ne znam, bit u kao i vi laac. Ali ga znam i rije njegovu drim. 56 Abraham, otac va, kliktao je, da bi vidio dan moj. Vidio je i obradovao se je. 57 Tada mu rekoe idovi: Jo ti nema pedeset godina, i Abrahama si zar vidio? 58 Isus im odgovori: Zaista, zaista, kaem vam: Prije nego je postao Abraham, ja sam. 59 Tada uzee kamenje, da bace na njega. Ali se On skrije, izae iz hrana, idui izmeu njih, i tako proe. Ivan 9 1 I prolazei vidje ovjeka slijepa od roenja. 2 Uenici njegovi zapitae ga: Uitelju, tko sagrijei, ovaj ili roditelji njegovi, te se rodio slijep? 3 Isus odgovori: Ni on ne sagrijei, ni roditelji njegovi, nego da se objave djela Boja na njemu. 4 Meni valja raditi djela onoga, koji me posla, dok je dan. Dolazi no, kada nitko ne moe raditi. 5 Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta. 6 Kad ree ovo, pljunu na zemlju, naini blato od sline, pomaza blatom oi slijepeve 7 I ree mu: Idi, operi se u kupelji Siloamu - to prevedeno znai Poslan. - Otide dakle, opra se i doe videi. 8 A susjedi i koji su ga prije bili vidjeli kao prosjaka, rekoe: Nije li ovo onaj, to je sjedio i prosio? 9 Jedni rekoe: Jest, on je! A drugi: Nije, nego mu je slian. A on je govorio: Ja sam. 10 Tada ga upitae: Kako ti se otvorie oi?

Evanelje po Ivanu
tko otvorio oi roenom slijepcu. 33 Kad on ne bi bio od Boga, ne bi mogao nita initi. 34 Odgovorie mu: U grijesima si se rodio sav, i ti da nas ui? I izbacie ga van. 35 uo je Isus, da ga izbacie, i kad ga nae, upita ga: Vjeruje li ti u Sina ovjejega? 36 On odgovori: Tko je, Gospodine, da vjerujem u njega! 37 Isus mu ree: l vidio si ga, i koji govori s tobom, on je taj. 38 A on ree: Vjerujem, Gospodine, i baci se pred njega niice. 39 Isus nastavi: Ja dooh na sud na ovaj svijet, da vide, koji ne vide, i koji vide, da postanu slijepi. 40 To su uli neki od farizeja, koji su bili s njim, i upitae ga: Jesmo li i mi slijepi? 41 Isus im odgovori: Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. A sad velite: Vidimo, zato va grijeh ostaje. Ivan 10 1 Zaista, zaista, kaem vam: tko ne ulazi na vrata u ovinjak nego prelazi na drugom mjestu, on je tat i razbojnik. 2 A tko ulazi na vrata, pasti je ovcama. 3 Njemu vratar otvara, i ovce sluaju glas njegov. On zove svoje ovce po imenu i izvodi ih. 4 I kad ispusti svoje ovce, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov. 5 A za tuinom ne idu, nego bjee od njega, jer ne poznaju glasa tuega. 6 Ovu prispodobu ree im Isus. Ali oni ne razumjee, to im htjede stim rei. 7 Tada im ree Isus opet: Zaista, zaista, kaem vam: Ja sam vrata k ovcama. 8 Svi koji dooe prije mene, tati su i razbojnici, i ovce ih nijesu sluale. 9 Ja sam vrata. Tko ue kroza me, spasit e se. On e ulaziti i izlaziti i pau nalaziti. 10 Tat ne dolazi, nego da krade, ubija i upropauje. Ja dooh, da imaju ivot i obilatije imaju. 11 Ja sam pastir dobri, Pastir dobri daje ivot svoj za ovce. 12 A najamnik i koji nije pastir, kojemu nijesu ovce njegove, vidi vuka gdje dolazi, i ostavlja ovce, i bjei, a vuk grabi ih i razgoni. 13 A najamni bjei, jer je najamnik i ne mari za ovce. 14 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje (ovce), i mene poznaju moje. 15 Kao to mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca, i ivot svoj polaem za

750

ovce svoje. 16 I druge ovce imam, koje nijesu iz ovoga ovinjaka, i one mi valja dovesti, i ut e glas moj, i bit e jedno stado i jedan pastir. 17 Zato me ljubi Otac, jer ja ivot svoj polaem, da ga opet uzmem. 18 Nitko ga ne otima od mene, nego ga ja sam od sebe polaem, i vlast imam poloiti ga, i vlast imam uzeti ga opet. Ovu sam zapovijed primio od Oca svojega. 19 Opet nastade razdor meu idovima zbog ovih rijei. 20 Mnogi su od njih govorili: Zloduha ima i luduje. to ga sluate? 21 Drugi su govorili: Ove rijei nijesu opsjednutoga. Zar moe avao slijepima oi otvarati 22 A bila je tada u Jerusalemu svetkovina posveenja hrama. I bila je zima. 23 Isus je hodao u hramu po trijemu Salomonovu. 24 Tada ga opkolie idovi i upitae: Dokle e muiti duu nau? Ako si ti Krist, kai nam otvoreno! 25 Isus im odgovori: Ja vam rekoh, i ne vjerujete. Djela, koja inim u ime Oca svojega, ona svjedoe za me. 26 Ali vi se vjerujete, jer nijeste od mojih ovaca. 27 Ovce moje sluaju glas moj, i ja poznam njih, i za mnom idu. 28 I ja im dajem ivot vjeni, i nee propasti dovijeka, i nitko ih nee oteti iz ruke moje. 29 Otac moj, koji mi ih dade, vei je od sviju, i nitko ih ne moe oteti iz ruke Oca mojega. 30 Ja i Otac jedno smo. 31 A idovi opet uzee kamenje, da ga kamenuju. 32 Isus im ree: Mnoga vam dobra djela pokazah od Oca svojega. Za koje me od ovih djela kamenujete? 33 idovi mu odgovorie: Za dobro te djelo ne kamenujemo, nego za hulu na Boga, i to ti, premda si ovjek, pravi se Bogom. 34 Isus im ree: Ne stoji li pisano u zakonu vaemu: Ja rekoh: bogovi ste? 35 Ako one nazva bogovima, na koje doe rije Boja, a Pismo se ne moe dokinuti. 36 Smijete li vi onda za onoga, kojega Otac posveti i posla na svijet, tvrditi: Huli na Boga, to rekoh: Sin sam Boji! 37 Ako ne inim djela Oca svojega, ne vjerujte mi! 38 Ako li inim, i ako meni neete vjerovati, djelima vjerujte, da poznate i vjerujete, da je Otac u meni i ja u Ocu.

751

Evanelje po Ivanu
izae mu u susret. A Marija je sjedila kod kue. 21 Onda ree Marta Isusu: Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. 22 Ali i sad znam, da togod zaite od Boga, dat e li Bog. 23 Isus joj ree: Brat e tvoj uskrsnuti. 24 Marta mu odgovori: Znam, da e uskrsnuti o uskrsnuu u posljednji dan. 25 Isus joj ree: Ja sam uskrsnue i ivot. Tko vjeruje u mene, ako i umre, ivjet e. 26 I ni jedan, koji ivi i vjeruje u mene, nee umrijeti dovijeka. Vjeruje li to? 27 Ona mu odgovori: Da, Gospodine, ja vjerujem, da si ti Krist, Sin Boji, koji je imao doi na ovaj svijet. 28 I kad to ree, otide, zovnu svoju sestru Mariju i ree joj tiho: Uitelj je ovdje i zove te. 29 Jedva je ona bila to ula, ustade brzo i ode k njenu. 30 Isus naime nije jo, bio doao u selo, nego se je jo nalazio na onom mjestu, gdje ga je bila susrela Marta. 31 Kad idovi, to su bili kod nje u kui, vidjee, gdje Marija brzo ustade i izae, pooe za njom; jer su mislili, da ide na grob, da plae ondje. 32 im Marija doe na mjesto, gdje je bio Isus i kad ga vidje, pade k njegovim nogama i ree mu: Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi bio umro moj brat. 33 Kad Isus vidje, gdje ona plae i gdje plau idovi, to su bili doli s njom, u duhu se potrese i uzbudi se. 34 I upita: Gdje ga metnuste? Odgovorie mu: Gospodine, doi i vidi! 35 Udarie suze Isusu. 36 Tada rekoe idovi Vidite, kako ga ljubio! 37 A neki od njih rekoe: Zar nije mogao on, koji otvori oi slijepcu, uiniti, da onaj ne umre? 38 Opet duboko potresen doe Isus na grob. Bila je peina, i kamen leao na njoj. 39 Isus zapovjedi: Odvaljajte kamen! Marta, sestra pokojnoga, odgovori mu: Gospodine, ve zaudara, jer ve lei etiri dana. 40 Isus joj ree: Ne rekoh li ti: Ako vjeruje, vidjet e slavu Boju? 41 Tada odvaljae kamen. Isus podie oi gore i ree: Oe, zahvaljujem ti, to si me usliio. 42 Ja sam, istina, znao, da me svagda uslii. Ali rekoh zbog naroda, koji ovdje stoji, da vjeruju, da si me ti poslao. 43 Iza ovih rijei povika iza glasa:

39 Tada su opet gledali da ga uhvate, ali im se izmae iz ruku. 40 I otide opet preko Jordana na ono mjesto, gdje je Ivan prije krstio, i osta ondje. 41 Mnogi dooe k njemu i rekoe: Ivan, istina, ne uini nijednoga uda; ali sve, to ree Ivan za ovoga, bilo je istinito. 42 I mnogi ondje vjerovae u njega. Ivan 11 1 A bio je jedan bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njezine sestre Marte. 2 - A Marija, kojoj je brat Lazar bolovao, bila je ona, to pomaza Gospodina pomau i otrla noge njegove svojom kosom. 3 Tada mu poruie sestre njegove: Gospodine, evo, koga ljubi, bolestan je. 4 Kad je to uo Isus ree: Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Boju, da se po njoj proslavi Sin Boji. 5 A Isus je ljubio Martu i sestru njezinu Mariju i Lazara. 6 Kad je dakle uo, da je bolestan, tada ostade jo dva dana na mjestu, gdje je bio. 7 Istom tada ree uenicima svojim: Hajdemo opet u Judeju! 8 Uenici mu odgovorie: Uitelju, sad su idovi gledali da te kamenuju, pa opet hoe da ide onamo? 9 Isus ree: Nije li dvanaest sati u danu? Tko danju ide, ne spotie se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10 A tko ide nou, spotie se, jer mu fali svjetlost. 11 Tako ree. Onda nastavi: Lazar, na prijatelj, spava. Ali idem da ga probudim od sna. 12 Uenici mu odgovorie: Gospodine, ako spava, ozdravit e. 13 A Isus im ree za smrt njegovu; a oni su mislili, da govori za spavanje sna. 14 Tada im Isus ree otvorene: Lazar je umro, 15 I radujem se zbog vas, to nijesam bio ondje, da vjerujete. Nego hajdemo k njemu! 16 Onda Toma, koji se zove Didim, (znai blizanac) ree suuenicima: Hajdemo i mi, da umremo s njim! 17 Kad doe Isus, nae ga, da je ve etiri dana u grobu. 18 Betanija je bila blizu Jerusalema, jedno petnaest stadija, (potrkalita) udaljena od njega. 19 I mnogi od idova bili su doli k Marti i Mariji da ih tjee za bratom njihovim. 20 Kad je Marta ula, da dolazi Isus,

Evanelje po Ivanu
Lazare, izai van! 44 I odmah izae pokojni, obavit povojima po rukama, nogama i lice mu povezano runikom. Isus im ree: Razveite ga i pustite da ide! 45 Mnogi zidovi, to su bili doli k Mariji i Marti i vidjeli to uini Isus, vjerovae u njega. 46 A neki od njih otidoe k farizejima i rekoe im, to uini Isus, 47 Tada glavari sveeniki i farizej sazvae visoko vijee i rekoe: to da inimo, jer ovjek ovaj ini mnoga udesa? 48 Ako ga ostavimo tako, svi e vjerovati u njega, i doi e Rimljani i uzet e nam zemlju i narod. 49 A jedan od njih, Kaifa, koji je one godine bio veliki sveenik, odgovori im: Vi ne znate nita, 50 I ne mislite, da je bolje za vas, da jedan ovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne. 51 A ovo ne ree sam od sebe, nego kao veliki sveenik one godine proree, da Isusu valja umrijeti za narod. 52 I ne samo za narod, nego da i razasutu djecu Boju skupi u i jedno. 53 Od toga dakle dana bili su nakanili da ga ubiju. 54 Zato se Isus nije vie kretao javno meu idovima, nego odanle otide u kraj blizu pustinje, u grad po imenu Efraim. Ondje je boravio s uenicima svojim. 55 A bio je blizu idovski blagdan Pashe. Mnogi iz onoga kraja uzaoe u Jerusalem prije blagdana Pashe, da se posvete. 56 Tada su traili Isusa, i dok su zajedno stajali u hramu, govorili su meu sobom: to mislite, nee li doi na blagdan? 57 A glavari sveeniki i farizeji bili su izdali zapovijed, ako tko dozna, gdje je, da javi, da ga uhvate. Ivan 12 1 est dana prije Pashe doe Isus u Betaniju, gdje je bio Lazar koji bijae mrtav, kojega je bio Isus uskrsnuo iz mrtvih. 2 Ondje mu zgotovie veeru. Marta je sluila, a Lazar je bio jedan od onih, to su sjedili s njim za stolom. 3 Tada Marija uze litru prave, dragocjene nardove pomasti, pomaza noge Isusove i otre kosom svojom noge njegove. Miris pomasti napuni svu kuu. 4 Onda jedan od uenika njegovih, Juda Iskariot, koji ga je imao izdati, ree: 5 Zato se ova pomast nje prodala za

752

trista denara i dalo to siromasima? 6 A ovo ne ree, to bi se starao za siromahe, nego to je bio tat, i imao torbu, i nosio, to se metalo u, nju. 7 Isus ree: Pustite je! Ona je sauvala to za dan mojega pokopa! 8 Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda. 9 Mnogi narod idovski bio je doznao, da je on ondje, i dooe ne samo zbog Isusa, nego i da vide Lazara, kojega je bio podigao iz mrtvih. 10 A glavari sveeniki naumie da ubiju i Lazara, 11 Jer su mnogi idovi dolazili zbog njega i vjerovali u Isusa. 12 Sutradan je veoma veliko mnotvo dolo na blagdan. Bili su uli, da Isus dolazi u Jerusalem. 13 Tada uzee grane palmove i izaoe mu u susret, i vikali su Hosana! Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov! 14 Isus nae magare i sjede a njega, kao to je pisano: 15 Ne boj se, keri sionska! Evo, kralj tvoj dolazi, sjedi na mladetu magariinu. 16 Ovo uenici njegovi ne razumjee prije. Ali kad je Isus bio proslavljen, tada se sjetie, da je to bilo za njega pisano, i da mu ovo uinie. 17 Svjedoio je dakle narod, koji je bio s njim, kad je Lazara izazvao iz groba i podigao ga iz mrtvih. 18 Zato mu narod izae u susret. Bio je naime uo, da je uinio ovo udo. 19 A farizeji rekoe jedan drugome: Vidite, da nita ne postiete. Eto sav svijet ode za njim! 20 Meu onima, to su bili uzali da se klanjaju na blagdan, nalazili se i neki neznaboci. 21 Ovi pristupie k Filipu, koji je bio iz Betsaide u Galileji, i zamolie ga: Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa. 22 Doe Filip i ree Andriji. Andrija i Filip opet ree Isusu. 23 Isus im ree: Doe as, da se proslavi Sin ovjeji. 24 Zaista, zaista, kaem vam: Ako zrno penino ne padne u zemlju i ne umre, ostane za se samo. Ako li umre, mnogo roda rodi. 25 Tko ljubi ivot svoj, izgubit e ga; a tko mrzi na ivot svoj na ovom svijetu, sauvat e ga za ivot vjeni. 26 Tko mi hoe sluiti, neka ide za mnom! Gdje sam ja, ondje i sluga moj neka bude! Tko tko meni proslavit e ga Otac moj. 27 Sad je dua moja duboko potresena. to da kaem? Oe, sauvaj me od ovoga asa? Ali zato dooh u as ovaj.

753

Evanelje po Ivanu
govorim. 50 I znam, da je zapovijed njegova ivot vjeni. to ja dakle govorim, onako govorim, kako mi ree Otac. Ivan 13 1 Bilo je pred blagdan Pashe. Isus je znao, da mu je doao as, da ide s ovoga svijeta k Ocu. Tada on, koji je ljubio svoje, to su bili na svijetu, izrazi svoju ljubav do kraja. 2 Bilo je za veerom, Ve je bio avao metnuo u srce Judi, sinu Simona Iskariota, da ga izda. 3 Premda je Isus znao, da mu je Otac sve dao u ruke, i da je od Boga iziao i k Bogu da ide, 4 Ustade od veere, skide svoju gornju haljinu, uze otira i njim se opasa. 5 Tada uli vodu u umivaonicu i pone prati noge uenicima i otirati otiraem, kojim je bio opasan. 6 Tako doe k Simonu Petru. On mu ree: Gospodine, zar ti da mi pere noge? 7 Isus mu odgovori: to ja inim, ti ne zna sada, ali e poslije razumjeti. 8 Petar mu odgovori: Nikad mi ti nee oprati nogu! Isus mu odgovori: Ako te ne operem, nee imati dijela s menom. 9 Ree mu Simon Petar: Onda, Gospodine, ne samo noge moje, nego i ruke i glavu. 10 Isus mu ree: Tko je opran, ne treba nego da samo noge opere, onda je sav ist. I vi ste isti, ali ne svi. 11 Jer je znao izdajnika svojega, zato ree: Nijeste svi isti. 12 A kad im je bio oprao noge, svoju gornju haljinu uzeo i opet sjeo za stol, ree im: Znate li, to ja uinih vama? 13 Vi zovete mene Uiteljem i Gospodinom, i pravo velite, jer jesam. 14 Kad dakle ja, Gospodin i Uitelj, oprah vama noge, i vi morate jedan drugome prati noge. 15 Jer vam dadoh primjer, da i vi tako inite, kao to ja uinih vama. 16 Zaista, zaista, kaem vam: nije sluga vei od gospodara svojega, niti je poslanik vei od onoga, koji ga je poslao. 17 Kad ovo znate, bit ete Blagoslovljeni, ako to inite. 18 Ne kaem za sve vas. Ja znam, koje izabrah. Ali se Pismo mora ispuniti: Koji s menom jede kruh, podie petu svoju na me. 19 Ve sada kaem vam, prije nego se zbude, da, kad se zbude, vjerujete, da sam ja. 20 Zaista, zaista, kaem vam: Tko primi onoga, koga ja poljem, mene primi; a

28 Oe, proslavi ime svoje!. Tada glas doe s neba: I proslavio sam ga, i opet u ga proslaviti. 29 Narod, koji je stajao i uo, pomisli, da je zagrmjelo. Drugi rekoe: Aneo mu govorio. 30 A Isus ree: Nije doao ovaj glas zbog mene, nego zbog vas. 31 Sad je sud ovome svijetu, sad e biti istjeran knez ovoga svijeta. 32 A kad ja budem podignut od zemlje, sve u privui k sebi. 33 Ovim rijeima htjede navijestiti, kojom e smrti umrijeti. 34 Narod mu odgovori: Mi smo uli iz zakona, da Krist ostaje dovijeka. Kako ti moe rei, da se Sin ovjeji mora podignuti? Tko je taj Sin ovjeji? 35 Isus im ree: Samo jo malo vremena svjetlost je meu vama. Hodite, dok imate svjetlost, da vas tama ne obuzme! Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. 36 Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost, da budete sinovi svijetla! To ree Isus, i otide, i skrio se od njih. 37 Premda je bio tolika udesa uinio pred njima, nijesu vjerovali u njega. 38 Tako se je imala ispuniti rije proroka Izaije: Gospodine, tko je vjerovao vijesti naoj? Kojemu se je otkrila ruka Gospodnja. 39 Zato nijesu mogli vjerovati, jer opet ree Izaija: 40 Zaslijepio je oi njihove i otvrdio srce njihovo, da ne vide oima i ne razumiju srcem, i da se ne obrate, da ih ne iscijelim. 41 Tako ree Izaija, kad je vidio slavu njegovu i govorio o njemu. 42 Ipak i mnogi od poglavica vjerovae u njega. Ali ga nijesu javno priznavali zbog farizeja, da ne budu izgnani iz sinagoge. 43 ast kod ljudi vrijedila im je vie, negoli ast kod Boga. 44 Isus povika iza glasa: Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga, koji me posla; 45 I tko vidi mene, vidi onoga, koji me posla. 46 Ja kao svjetlost dooh na svijet, da ni jedan, koji vjeruje u mene, ne ostane u tami. 47 Tko uje moje rijei, ali ih ne dri, ja mu neu suditi, jer ne dooh da sudim, nego da spasim svijet. 48 Tko prezire mene i ne prima rijei mojih, ima ve suca svojega: Rije, koju sam ja navijestio, ona e mu suditi u posljednji dan. 49 Jer ja nijesam govorio sam od sebe, nego Otac, koji me posla, on mi dade zapovijed, to da kaem i to da

Evanelje po Ivanu
tko primi mene, primi onoga, koji me posla. 21 Iza ovih rijei bi Isus potresen u duhu i posvjedoi: Zaista, zaista, kaem vam: jedan izmeu vas izdat e me. 22 Tada su uenici pogledali jedan drugoga, jer nijesu znali, za koga govori. 23 A jedan od uenika njegovih, kojega je Isus ljubio, poivao je na grudima Isusovim. 24 Njemu namignu Simon Petar i ree mu: Upitaj, za koga to govori. 25 A on naslonjen na grudi Isusove upita: Gospodine, tko je to? 26 Isus odgovori: Onaj je, kojemu ja pruim zalogaj kad ga umoim. I umoi zalogaj i dade ga Judi Simona Iskariota. 27 I po zalogaju ue u njega sotona. Isus mu jo ree: to ini, ini bre! 28 Nitko od onih, to su sjedili za stolom, nije razumio, zato mu to ree. 29 Neki su mislili, jer je u Jude bila kesa za novac, da mu Isus ree: Kupi, to nam treba za blagdan, ili da dadne to siromasima. 30 Kad je on bio uzeo zalogaj, odmah izae. Bila je no. 31 Kad je bio izaao, ree Isus: Sad je proslavljen Sin ovjeji, i Bog je proslavljen u njemu. 32 Ako je Bog proslavljen u njemu, i Bog e njega proslaviti u sebi i odmah e ga proslaviti. 33 Djeice, jo sam malo s vama. Trait ete me; ali kako ve rekoh idovima: kamo ja idem, vi ne moete doi, i vama govorim sada. 34 Novu zapovijed dajem vam: ljubite jedan drugoga! Kao to sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedan drugoga! 35 Po tom e svi spoznati, da ste moji uenici, ako ljubite jedan drugoga 36 Tada ga upita Simon Petar: Gospodine, kamo ide? Isus mu odgovori: Kamo ja idem, ne moe sad ii za mnom, ali e poslije poi za mnom. 37 Petar mu odgovori: Gospodine, zato ne mogu sad ii za tobom? ivot u svoj poloiti za te. 38 Isus mu ree: ivot li e svoj poloiti za me? Zaista, zaista, kaem ti: Jo prije nego pijetao zapjeva, triput e me zatajiti.

754

3 I kad otidem i pripravim mjesto, opet u doi i uzet u vas k sebi, da i vi budete, gdje sam ja. 4 I kamo ja idem vi znate i put znate. 5 Toma mu odgovori: Gospodine, ne znamo, kamo ide; i kako moemo put znati? 6 Isus mu ree: Ja sam put i istina i ivot: nitko ne dolazi k Ocu, osim po meni. 7 Kad biste poznavali mene, onda biste poznavali i Oca mojega. Od sada poznajete ga, i vidjeste ga. 8 Tada mu ree Filip: Gospodine, pokai nam Oca, i to nam je dosta. 9 Isus mu ree: Tako sam ve dugo s vama, i nijesi me upoznao, Filipe? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti veli: Pokai nam Oca? 10 Zar ne vjeruje, da sam ja u Ocu, i da je Otac u meni? Rijei, koje vam ja govorim, ne govorim od sebe samoga, i djela ini Otac, koji ostaje u meni. 11 Vjerujte mi, da sam ja u Ocu, i da je Otac u meni. Ako li ne, vjerujte mi zbog samih djela! 12 Zaista, zaista, kaem vam: Tko vjeruje u mene, djela, koja ja inim, i on e initi, i vea e od ovih initi, jer ja idem k Ocu. 13 Sve, to onda zamolite (Oca) u ime moje, uinit u, da se proslavi Otac u Sinu. 14 Ako me za to zamolite u ime moje, ja u to uiniti. 15 Ako me ljubite, drite zapovijedi moje! 16 I ja u moliti Oca, i dat e vam drugoga Utjeitelja, da ostane s vama dovijeka, 17 Duha istine, kojega svijet ne moe primiti, jer ga ne vidi, niti ga poznaje; a vi ga poznajete, jer ostaje kod vas i u vama je. 18 Neu vas ostaviti sirote, doi u k vama. 19 Jo malo, i svijet me nee vie vidjeti. A vi me vidite, jer ja ivim, a i vi ete ivjeti. 20 U onaj dan spoznat ete, da sam ja u Ocu svojemu, i vi u meni, i ja u vama. 21 Tko ima zapovijedi moje i dri ih, on je onaj, koji me ljubi. A tko ljubi mene, njega e ljubiti Otac moj, i ja u ga ljubiti i objavit u mu sebe samoga. 22 Tada ga upita Juda, ne onaj Iskariot: Gospodine, kako to, da e se objaviti nama, a ne svijetu? Ivan 14 23 Isus mu odgovori: Tko ljubi mene, 1 Neka se ne plai srce vae! Vjerujte u drat e rije moju, i Otac moj ljubit e Boga, i u mene vjerujte! njega, i k njemu emo doi i u njega 2 U kui Oca mojega mnogi su stanovi. emo se nastaniti. Kad ne bi bilo tako, bio bih vam rekao, 24 Tko ne ljubi mene, ne dri mojih jer idem da vam pripravim mjesto. rijei. A rije, koju ste uli od mene,

755

Evanelje po Ivanu
sve objavih, to sam uo od Oca svojega. 16 Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas, i postavih vas, da vi idete i rod rodite, i da va rod ostane, da togod zamolite u Oca u ime moje, da vam dadne. 17 Ovo vam zapovijedam: ljubite se meu sobom! 18 Ako svijet mrzi na vas, znajte, da je mrzio na mene prije vas! 19 Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; a kako nijeste od svijeta, nego vas ja izabrah od svijeta, zato mrzi na vas svijet. 20 Sjetite se rijei, koju vam ja rekoh: Nije sluga vei od gospodara svojega. Ako su progonili mene, i vas e progoniti; ako su drali rije moju, i vau e drati. 21 Ali sve e vam ovo initi zbog imena mojega, jer ne poznaju onoga, koji me posla. 22 Da nijesam bio doao i govorio im, ne bi imali grijeha; a sad nemaju izgovora za grijeh svoj. 23 Tko mrzi na mene, mrzi i na Oca mojega. 24 Da nijesam bio djela inio meu njima, kojih nitko drugi nije uinio, ne bi imali grijeha; ali sad i vidjee, i zamrzie na mene i na Oca mojega. 25 Ali se je morala ispuniti rije, to stoji napisana u zakonu njihovu: Mrzili su na mene ni za to. 26 A kad doe Utjeitelj, koga u vam poslati od Oca, Duh istine, koji izlazi od Oca, on e svjedoiti za mene. 27 A i vi ete svjedoiti, jer ste od poetka s menom. Ivan 16 1 Ovo vam rekoh, da se ne spotaknete. 2 Izgonit e vas iz sinagoga. A dolazi vrijeme, kad e svaki, koji vas ubije, misliti, da Bogu ini slubu. 3 I ovo e vam initi, jer ne poznaju ni Oca ni mene. 4 Nego vam ovo rekoh, da, kad doe vrijeme, sjetite se ovoga, da vam ja rekoh. A isprva ne rekoh vam ovo, jer sam bio s vama. 5 A sad idem k onome, koji me posla, i nitko me od vas ne pita: Kamo ide? 6 Nego, jer vam rekoh ovo, alosti napuni se srce vae. 7 Ali ja vam istinu govorim: Bolje je za vas, da ja idem; jer ako ne otidem, Utjeitelj nee doi k vama; ako li otidem, poslat u ga k vama 8 I kad on doe, dokazat e svijetu to je grijeh, i o pravdi, i o sudu. 9 O grijehu, jer ne vjeruju u mene; 10 O pravdi, jer idem k Ocu svojemu, i

nije moja, nego Oca, koji me posla. 25 Ovo vam rekoh, dok sam s vama. 26 A Utjeitelj, Duh Sveti, kojega e Otac poslati u ime moje, on e vas nauiti svemu i napomenut e vam sve, to vam rekoh. 27 Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam. Ne dajem vam ga, kao to svijet daje. Neka se ne plai srce vae i neka se ne boji! 28 uli ste, da vam ja rekoh: Ja odlazim, i doi u k vama. Kad biste me ljubili, onda biste se radovali, to idem k Ocu, jer je Otac vei od mene. 29 I sad vam rekoh, prije nego se zbude, da vjerujete, kad se zbude. 30 Vie neu mnogo govoriti s vama; jer dolazi knez ovoga svijeta, ali na meni nema nita. 31 Nego da spozna svijet, da ljubim Oca, i kako mi je zapovjedio Otac, onako inim. Ustanite, hajdemo odavde! Ivan 15 1 Ja sam pravi okot, i Otac je moj vinogradar. 2 Svaku lozu na meni, koja ne raa roda, on odsijee, i svaku, koja rada rod, oisti da rodi vie roda. 3 Vi ste ve isti zbog rijei, koju vam rekoh. 4 Ostanite u meni, i ja u vama, Kao to loza ne moe roda roditi sama od sebe, ako ne ostane na okotu, tako i vi, ako ne ostanete u meni. 5 Ja sam okot, vi loze. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, on rodi mnogi rod, jer bez mene ne moete uiniti nita. 6 Tko u meni ne ostane, izbacit e se kao loza, i osuit e se, i skupit e je, i u oganj baciti, i gorjet e. 7 Ako ostanete u meni, i rijei moje ostanu u vama, togod hoete, traite, i bit e vam. 8 Stim se proslavlja Otac moj, da rodite rod mnogi i budete moji uenici. 9 Kao to je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u ljubavi mojoj! 10 Ako zapovijedi moje uzdrite, ostat ete u ljubavi mojoj, kao to sam i ja odrao zapovijedi Oca svojega, i ostajem u ljubavi njegovoj. 11 Ovo vam rekoh, da bude radost moja u vama, i radost vaa da se ispuni. 12 Ovo je zapovijed moja: ljubite se meu sobom, kao to sam ja ljubio vas! 13 Od ove ljubavi nitko vee nema, da tko ivot svoj poloi za prijatelje svoje. 14 Vi ste prijatelji moji, ako inite, to vam ja zapovijedam. 15 Vie vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna, to radi gospodar njegov; nego vas nazvah prijateljima, jer vam

Evanelje po Ivanu
vie me neete vidjeti; 11 O sudu, jer je knez ovoga svijeta osuen. 12 Jo bih vam imao mnogo da kaem, ali sad ne moete podnijeti. 13 Ali kad doe on, Duh istine, uvest e vas u svu istinu, jer nee od sebe govoriti, nego e govoriti to uje, i javit e vam budue stvari. 14 On e me proslaviti, jer e od mojega uzeti, i javit e vam. 15 Sve, togod ima Otac, moje je. Zato rekoh: On e od mojega uzeti i javit e vama. 16 Malo, i vie me neete vidjeti, i opet malo, i vidjet ete me jer idem k Ocu. 17 A neki od uenika njegovih rekoe meu sobom: to je to, to nam kae: Malo, i neete me vidjeti, i opet malo, i vidjet ete me, i: Idem k Ocu? 18 Rekoe dakle: to je to, to kae: Malo? Ne znamo, to govori. 19 Isus opazi, da su ga htjeli upitati, i ree im: Za to li se zapitujete meu sobom, to rekoh: Malo, i neete me vidjeti, i opet malo, i vidjet ete me? 20 Zaista, zaista, kaem vam: Vi ete plakati i tugovati, a svijet e se radovati; vi ete se alostiti, ali e se vaa alost okrenuti na radost. 21 ena kad raa, ima alost, jer doe as njezin. Ali kad rodi dijete, vie se ne sjea muke zbog radosti, jer se rodi ovjek na svijet. 22 Tako i vi sad imate alost, ali u vas opet vidjeti, i radovat e se srce vae, i vae radosti nitko nee uzeti od vas. 23 I u onaj dan neete me pitati ni za to. Zaista, zaista, kaem vam: Ako to zamolite Oca, dat e vam u ime moje. 24 Do sada ne moliste nita u ime moje. Molite i primit ete, da radost vaa bude potpuna. 25 Ovo sam vam govorio u prispodobama. Dolazi as, kad vam vie neu govoriti u prispodobama, nego u vam otvoreno javiti za Oca. 26 U onaj ete dan u ime moje moliti, i ne velim vam, da u ja moliti Oca za vas. 27 Jer sam Otac ljubi vas, jer vi mene ljubiste i vjerovaste, da ja od Boga izaoh 28 Izaoh od Oca i dooh na svijet; opet ostavljam svijet, i idem k Ocu. 29 Rekoe uenici njegovi: Eto sad otvoreno govori i prispodobe nikakve ne govori. 30 Sad znamo, da sve zna, i ne treba ti, da te tko pita. Zato vjerujemo, da si izaao od Boga. 31 Isus im ree: Sad zar vjerujete? 32 Evo dolazi as, i ve je doao, da se razbjegnete svaki na svoje mjesto i

756

mene sama ostavite. Ali nijesam sam, jer je Otac s menom. 33 Ovo vam rekoh, da u meni mir imate. U svijetu imate tjeskobu; ali se radujte: Ja sam nadvladao svijet. Ivan 17 1 Ovo ree Isus i podie oi svoje na nebo i ree: Oe, doe as, proslavi Sina svojega, da Sin tvoj proslavi tebe! 2 Jer ti si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svima, koje si mu dao, dadne ivot vjeni. 3 A ovo je ivot vjeni, da spoznaju tebe, jedino pravoga Boga, i koga si poslao, Isusa Krista. 4 Ja tebe proslavih na zemlji, djelo svrih, koje si mi dao da inim. 5 I sad proslavi ti mene, Oe, u tebe samoga slavom, koju imadoh u tebe, prije nego postade svijet. 6 Ja objavih ime tvoje ljudima, koje si mi dao od svijeta. Tvoji su bili i Ti si ih dao meni, i rije su tvoju odrali. 7 Sad znaj u, da i e sve, to si mi dao, od tebe. 8 Jer rijei, koje si dao meni, dadoh njima. Oni ih primie i spoznae istinito, da od tebe izaoh, i vjerovae, da si me ti poslao. 9 Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one, koje si mi dao, jer su tvoji. 10 Sve, to je moje, jest tvoje, i to je tvoje, jest moje, i ja se proslavih u njima. 11 I vie nijesam na svijetu - ali su oni na svijetu. Ja dolazim k tebi. Oe sveti, sauvaj ih u ime svoje, koje si mi dao, da budu jedno kao mi! 12 Dok sam bio s njima, uvao sam ih u ime tvoje, koje si mi dao, i sauvah ih, i nitko od njih ne pogibe, osim sina propasti, da se ispuni Pismo. 13 A sad k tebi dolazim, i ovo govorim, dok sam jo na svijetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi. 14 Ja im dadoh rije tvoju. A svijet zamrzi na njih, jer nijesu od svijeta, kao to ni ja nijesam od svijeta. 15 Ne molim, da ih uzme sa svijeta nego da ih sauva oda zla. 16 Od svijeta nijesu, kao to ni ja nijesam od svijeta. 17 Posveti ih u istini! Rije je tvoja istina. 18 Kao to si ti mene poslao u svijet, i ja njih poslah u svijet. 19 I za njih ja posveujem sebe, da i oni budu posveeni u istini. 20 A ne molim samo za njih, nego i za one, koji na rije njihovu vjeruju u mene, 21 Da svi budu jedno, kao to si ti, Oe, u meni i ja u tebi, da i oni u nama budu

757

Evanelje po Ivanu
uenik. Ovaj je uenik bio poznat velikomu sveeniku, i ue s Isusom u dvorite velikoga sveenika; 16 A Petar je stajao vani kod vrata. Onda izae drugi uenik, koji je bio poznat velikomu sveeniku, i ree vratarici, te uvede Petra. 17 Onda ree slukinja vratarica Petru: Nijesi li i ti od uenika ovoga ovjeka? On ree: Nijesam. 18 A sluge su i podvornici stajali kod eravice, jer je bila zima, i grijali se. A i Petar je stajao s njima i grijao se. 19 A veliki sveenik zapita Isusa za uenike njegove i za njegovu nauku. 20 Isus mu odgovori: Ja sam govorio javno svijetu. Ja sam svagda uio u sinagogi i u hramu, gdje se svi idovi skupljaju, i nita nije bio govorio u potaji. 21 to pita s mene? Pitaj one, koji su sluali, to sam im govorio. Evo, ovi znadu, to sam ja govorio. 22 A kad ovo ree, jedan od sluga, koji su, stajali ondje, udari Isusa po obrazu i ree: Zar tako odgovara velikomu sveeniku? 23 Isus mu ree: Ako zlo rekoh, dokai, da je zlo; ako li dobro, to me bije? 24 I Ana ga posla svezana velikomu sveeniku Kaifi. 25 A Simon Petar stajao je i grijao se. Onda mu rekoe: Nijesi li i ti od uenika njegovih? On zataji i ree: Nijesam. 26 Jedan od sluga velikoga sveenika, roak onome, kojemu je Petar bio odsjekao uho, ree mu: Nijesam li te ja vidio u vrtu s njim? 27 Onda Petar opet zataji, i odmah pijetao zapjeva. 28 Od Kaife povedoe Isusa u sudnicu. A bilo je jutro; i oni ne uoe u sudnicu, da se ne bi oneistili, nego da bi mogli jesti Pashalnu veeru. 29 Tako Pilat izae k njima i ree: Koju tubu iznosite na ovoga ovjeka! 30 Odgovorie mu: Kad on ne bi bio zloinac, ne bismo ga bili predali tebi. 31 A Pilat im ree: Uzmite ga vi i po zakonu svojemu sudite mu! A idovi mu rekoe: Mi ne smijemo nikoga pogubiti. 32 Tako se je imala ispuniti rije Isusova, kojom je oznaio, kakvom e smru umrijeti. 33 Onda ue Pilat opet u sudnicu, i dozva Isusa, i ree mu: Jesi li ti kralj idovski? 34 Isus odgovori: Govori li to sam od sebe, ili ti drugi rekoe za mene? 35 Pilat odgovori: Zar sam ja idov? Narod tvoj i glavari sveeniki predadoe te meni. to si uinio?

jedno, da vjeruje svijet, da si me ti poslao. 22 I slavu, koju si mi dao, ja dadoh njima, da budu jedno, kao to smo i mi jedno: 23 Ja u njima i ti u meni; da budu sasvim u jedno, i da spozna svijet, da si me ti poslao i da si ih ljubio, kao to si mene ljubio. 24 Oe, hou, da oni, koje si mi dao, budu s menom, gdje sam ja, da vide slavu moju, koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanja svijeta. 25 Oe pravedni, svijet tebe ne spoznade, a ja te spoznadoh, i ovi spoznadoe, da si me ti poslao. 26 I obznanih im ime tvoje, i obznanit u, da ljubav, kojom si mene ljubio, bude u njima, i ja u njima. Ivan 18 1 Kad je Isus bio ovo izrekao, izae s uenicima svojim preko potoka Kidrona, gdje je bio vrt, u koji ue on, i uenici njegovi. 2 A Juda, izdajnik njegov, znao je ono mjesto, jer se je Isus esto sastajao ondje s uenicima svojim. 3 Onda Juda uze etu vojnika i sluge od glavara sveenikih i farizeja i doe onamo s zubljama i sa svjetiljkama i s orujem. 4 A Isus, koji je znao sve, to e biti od njega, stupi naprijed i upita ih: Koga traite 5 Odgovorie mu: Isusa Nazareanina. Isus im ree: Ja sam. A s njima je stajao i Juda, izdajnik njegov. 6 A kad im ree: Ja sam, ustuknue natrag i popadoe na zemlju. 7 Onda ih opet zapita: Koga traite? A oni rekoe: Isusa Nazareanina. 8 Odgovori Isus: Rekoh vam, da sam ja. Ako dakle mene traite, pustite ove nek idu! 9 Tako se je imala ispuniti rije, koju ree: Ne izgubih nijednoga od onih, koje si mi dao. 10 A Simon Petar izvadi ma, to ga je imao sa sobom, i udari slugu velikoga sveenika, i odsijee mu desno uho. A slugi je bilo ime Malho. 11 Onda ree Isus Petru: Zadjeni ma svoj u korice! au to mi je dade Otac, zar da je ne pijem? 12 A eta, zapovjednik i sluge idovske uhvatie Isusa i svezae ga; 13 I odvedoe ga najprije k Ani, jer je bio tast Kaifi, koji je bio veliki sveenik one godine. 14 A Kaifa je bio onaj, koji je bio dao savjet idovima: Bolje je, da umre jedan ovjek za narod. 15 Za Isusom je iao Simon Petar i drugi

Evanelje po Ivanu
36 Isus odgovori: Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi bilo od ovoga svijeta kraljevstvo moje, onda bi se sluge moje borile, da ne budem predan idovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde. 37 Onda mu ree Pilat: Dakle ti si kralj? Isus odgovori: Ti kae, da sam ja kralj. Ja sam zato roen i zato dooh na svijet, da svjedoim istinu. Svaki, koji je od istine, slua glas moj. 38 Ree mu Pilat: to je istina? I kad to ree, izae opet idovima i ree im: Ja nikakve krivnje ne nalazim na njemu. 39 A u vas je obiaj, da vam jednoga pustim za blagdan Pashe. Hoete li dakle, da vam pustim kralja idovskoga! 40 Onda povikae svi: Ne ovoga, nego Barabu! A Baraba je bio razbojnik. Ivan 19 1 Tada dakle Pilat uze Isusa i bieva ga. 2 Vojnici spletoe vijenac od trnja, metnue mu ga na glavu i obukoe mu skrletnu haljinu. 3 I pristupali su k njemu i govorili: Zdravo, kralju idovski! i udarali su ga po obrazima. 4 Onda Pilat izae opet i ree im: Evo, izvodim ga k vama, da vidite, da na njemu ne nalazim nikakve krivnje. 5 A Isus izae pod vijencem od trnja i u skrletnoj haljini. Pilat im ree: Evo ovjeka! 6 A kad ga vidjee glavari sveeniki i sluge, povikae: Raspni, raspni ga! Pilat im odgovori: Uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivnje. 7 Odgovorie mu idovi: Mi imamo zakon, i po zakonu mora umrijeti, jer se je gradio Sinom Bojim. 8 Kad je dakle uo Pilat ovu rije, poboja se vema. 9 I opet ue u sudnicu i upita Isusa: Odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora. 10 Tada mu ree Pilat: Zar meni ne govori? Ne zna li, da imam vlast raspeti tebe, i vlast imam pustiti tebe? 11 Isus ree: Ne bi imao vlasti nikakve nada mnom, kad ti ne bi bilo dano odozgo. Zato onaj ima vei grijeh, koji me predade tebi. 12 Otada je gledao Pilat da ga pusti. Ali su idovi vikali. Ako ovoga pusti, nijesi prijatelj caru. Svaki, koji sebe gradi kraljem, protivi se caru. 13 A kad je Pilat uo ove rijei izvede Isusa, i sjede na sudaku stolicu na mjestu, koje se zove Litostrotos, a hebrejski Gabata. 14 A bila je priprava Blagdana Pashe,

758

oko este ure, i ree idovima: Evo kralj va! 15 A oni su vikali: Uzmi, uzmi, raspni ga! Pilat im ree: Zar kralja vaega da raspnem? Odgovorie glavari sveeniki: Nemamo kralja osim cara. 16 Tada im ga predade, da se raspne. A oni uzee Isusa i odvedoe ga. 17 Nosio je kri svoj, i izae na mjesto, koje se zove Lubanja, (koturnica) a hebrejski Golgota. 18 Ondje ga raspee, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u sredini. 19 A Pilat napisa i natpis i metnu na kri. A bilo je napisano: Isus Nazareanin, kralj idovski. 20 I ovaj su natpis itali mnogi od idova; jer je mjesto, gdje je bio raspet Isus, bilo blizu grada; i bilo je napisano hebrejski, latinski i grki. 21 A idovski su glavari sveeniki govorili Pilatu: Ne pii: kralj idovski, nego da je on rekao: kralj sam idovski. 22 Pilat ree: to pisah, pisah. 23 Kad su bili vojnici raspeli Isusa, uzee njegove haljine i nainie etiri dijela, svakome vojniku po dio, i donju haljinu; a donja haljina nije bila ivana, nego izatkana sva u jednom komadu od vrha do dna. 24 Onda rekoe meu sobom: Ne derimo je, nego bacimo kocke za nju, kojemu e dopasti! Tako se imala ispuniti rije Pisma: Razdijelie meu se haljine moje i za odjeu moju bacie kocke. I vojnici tako uinie. 25 A stajala je kod kria Isusova majka njegova i sestra majke njegove, Marija Kleofa, i Marija Magdalena. 26 Kad vidje Isus majku i uenika, koga je ljubio, pokraj nje, ree majki svojoj: eno evo ti sina! 27 Potom ree ueniku: Evo ti majke! I od onoga asa uze je uenik k sebi. 28 Isus je znao, da se je ve sve svrilo. Zato ree, da se ispuni Pismo: edan sam. 29 Ondje je stajala posuda puna octa. I napunie spuvu octa, nataknue je na stabljiku isopovu i prinesoe je k ustima njegovim. 30 A kad je bio Isus primio ocat, ree: Svreno je. Tada nakloni glavu i predade duh. 31 Bila je priprava. I idovi zamolie Pilata, da hi se raspetima prebile golijeni, i da bi se skinuli, da ne bi tjelesa ostala na kriu u subotu. Ona subota bila je name veliki dan. 32 Dooe dakle vojnici, i prvome prebie golijeni i drugome raspetomu s njim.

759

Evanelje po Ivanu
13 Oni joj rekoe: eno, to plae! Ree im: Uzee Gospodina mojega, i ne znam, gdje ga poloie, 14 Kad je bila ovo rekla, obazre se natrag i vidje Isusa gdje stoji, ali nije znala, da je Isus. 15 Isus joj ree: eno, to plae? Koga trai? Ona mislei, da je vrtlar, ree mu: Gospodine, ako si ga ti odnio, kai mi, gdje si ga poloio, i ja u ga uzeti. 16 Ree joj Isus: Marija! Ona se obazre i ree mu hebrejski Rabbuni, to znai: Uitelju. 17 Ree joj Isus: Nemoj me se dodirnuti, jer jo nijesam uzaao k Ocu svojemu. Nego idi k brai mojoj i kai im: Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vaemu, Bogu svojemu i Bogu vaemu. 18 Marija Magdalena otide i javi uenicima: Vidjela sam Gospodina, i ovo mi je rekao. 19 A kad bi uvee onaj prvi dan sedmice, i vrata bila zatvorena, gdje se bili uenici skupili od straha pred idovima, doe Isus, i stade na sredinu, i ree im: Mir vam! 20 I kad je bio ovo rekao, pokaza im ruke i bok. Tada se obradovae uenici, to vidjee Gospodina. 21 I ree im opet: Mir vam! Kao to Otac posla mene, i ja aljem vas. 22 Kad je bio ovo rekao, dahnu u njih i ree: Primite Duha Svetoga! 23 Kojima oprostite grijehe, oprostit e im se, i kojima zadrite, zadrat e se. 24 A Toma, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima, kad je doao Isus. 25 I rekoe mu drugi uenici: Vidjeli smo Gospodina, A on im ree: Dok ne vidim na rukama njegovim znaka od avala, i ne metnem prsta svojega u mjesto od avla, i ne metnem ruke svoje u bok njegov, neu vjerovati. 26 I poslije osam dana bili su opet uenici njegovi unutra, i Toma s njima. Doe Isus, kad su bila vrata zatvorena, i stade na sredinu, i ree: Mir vam! 27 Potom ree Tomi: Metni prst svoj ovamo, i vidi ruke moje, i prui ruku svoju, i metni u bok moj, i ne budi nevjeran, nego vjeran! 28 Tada mu ree: Gospodin moj i Bog moj! 29 Ree mu Isus: Jer si me vidio, Toma, vjerovao si. Blagoslovljeni su, koji ne vidjee i vjerovae! 30 I mnoga druga udesa uini Isus pred uenicima svojim; koja nijesu napisana u knjizi ovoj. 31 A ova su zapisana, da vjerujete, da Isus jest Krist, Sin Boji, i da vjerujui imate ivot u ime njegovo.

33 A kad dooe k Isusu, vidjee, da je ve umro, i ne prebie mu golijeni. 34 Nego jedan od vojnika probode mu bok kopljem, i odmah izae krv i voda. 35 I onaj, koji vidje, posvjedoi, i svjedoanstvo je njegovo istinito. I on zna, da govori istinu, da i vi vjerujete. 36 Jer se ovo dogodi, da se ispuni Pismo: Nijedna kost nee mu se slomiti. 37 I opet drugo Pismo veli: Vidjet e, koga probodoe. 38 A potom Josip iz Arimateje, koji je bio uenik Isusov, ali tajni od straha pred zidovima, zamoli Pilata, da uzme tijelo Isusovo. I dopusti Pilat. Doe dakle i uze tijelo njegovo. 39 A doe i Nikodem, koji je prije bio doao k Isusu po noi, i donese pomijeane smirne i aloja, oko sto libara 40 I uzee tijelo Isusovo i obavie ga platnom mirisima, kao to je obiaj u idova da pokopavaju. 41 A bio je na mjestu, gdje je bio raspet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji jo nitko nije bio poloen. 42 Ondje dakle zbog priprave idovske, jer je bio blizu grob, poloie Isusa. Ivan 20 1 A u prvi dan sedmice doe Marija Magdalena na grob rano, dok je jo bila tama, i vidje, da je kamen odvaljen od groba. 2 Onda otra, i doe k Simonu Petru i k drugom ueniku, koga je ljubio Isus, i ree im: Uzee Gospodina iz groba, i ne znamo, gdje ga poloie. 3 Izae dakle Petar i drugi uenik, i pooe na grob. 4 Trala su obojica zajedno. Drugi uenik trao je bre od Petra i doe prije na grob. 5 On se sagne i vidje plahte gdje lee, ali ne ue. 6 Onda doe i Simon Petar za njim, i ue u grob, i vidje plahte gdje lee, 7 I otira, koji je bio na glavi njegovoj, ali nije leao zajedno s drugim plahtama, nego posebno savit na jednom mjestu. 8 Tada ue i drugi uenik, koji je bio prvi doao na grob, i vidje i vjerova; 9 Jer jo nijesu razumjeli Pisma, da je trebalo njemu uskrsnuti od mrtvih. 10 Onda odoe opet uenici kui. 11 A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Dok je dakle plakala, sagne se nad grob, 12 I vidje dva anela gdje sjede u bijelim haljinama, jedan pokraj glave, a jedan pokraj nogu, gdje je bilo poloeno tijelo Isusovo.

Evanelje po Ivanu
Ivan 21 1 Poslije toga opet se javi Isus na Tiberijadskome moru. A javi se ovako: 2 Bili su zajedno Simon Petar i Toma, koji se zove Blizanac, i Natanael, koji je bio iz Kane galilejske, i sinovi Zebedejevi, i druga dvojica od uenika njegovih. 3 Ree im Simon Petar: Idem da hvatam ribe. Rekoe mu: Idemo i ml s tobom. Izaoe i uoe u laicu; ali onu no ne uhvatie nita. 4 A kad bi jutro, stajao je Isus na obali; ali uenici ne poznae, da je Isus. 5 Tada im ree Isus: Djeco, imate li to za jelo? odgovorie mu: Nemamo. 6 A on im ree: Bacite mreu na desnu stranu laice, i nai ete. Onda bacie, i ve je nijesu mogli vui od mnotva riba. 7 Tada uenik onaj, koga je ljubio Isus, ree Petru: Gospodin je! A Simon Petar kad je uo da je Gospodin, baci na se koulju - jer je bio go - i skoi u more. 8 Drugi uenici dooe na laici, jer nijesu bili daleko od zemlje, nego oko dvjesta lakata, a vukli su mreu s ribama. 9 A kad izaoe na zemlju, vidjee eravicu postavljenu, i ribu na njoj, i kruh. 10 Isus im ree: Donesite od riba, to ih sad uhvatiste! 11 Ode Simon Petar i izvue na zemlju mreu, punu velikih riba sto i pedeset i tri; i premda ih je bilo toliko, mrea se nije prodrla. 12 Isus im ree: Doite, objedujte! I ni jedan se od uenika ne usudi da ga upita: Tko si ti? Znali su, da je Gospodin. 13 Doe Isus i uze kruh, i dade im, tako i ribu. 14 Ovo se ve trei put javi Isus uenicima svojim, poto je bio

760

uskrsnuo od mrtvih. 15 Iza objeda ree Isus Simonu Petru: Simone Jonin, ljubi li me vie nego ovi? Ree mu: Da, Gospodine, ti zna, da te ljubim. Ree mu: Pasi jaganjce moje! 16 Ree mu opet drugi put: Simone Jonin, ljubi li me? Ree mu: Da, Gospodine, ti zna, da te ljubim. Ree mu: Pasi jaganjce moje! 17 Ree mu trei put: Simone Jonin, ljubi li me? Oalosti se Petar, to mu ree po trei put: Ljubi li me? i ree mu: Gospodine, ti sve zna, ti zna, da te ljubim. Ree mu Isus: Pasi ovce moje! 18 Zaista, zaista, kaem ti: Kad si bio mlai, opasivao si se sam, i hodio si, kamo si htio; a kad ostari, rairit e ruke svoje, i drugi e te opasivati i odvesti, kamo nee. 19 A ovim rijeima htjede oznaiti, kakvom e smrti proslaviti Boga. Nato mu ree: Hajde za mnom! 20 Petar se obazre i vidje, gdje za njim ide onaj uenik, koga je Isus ljubio, koji se je i na veeri naslonio na grudi njegove i rekao: Gospodine, tko je taj, koji e te izdati? 21 Kad ga ugleda Petar, ree Isusu: Gospodine, a to e ovaj? 22 Ree mu Isus: Ako hou, da on ostane, dok ne doem, to je tebi do toga. Ti hajde za mnom! 23 Tako izae meu braom ova rije, da onaj uenik nee umrijeti. A Isus mu ne ree, da nee umrijeti, nego: Ako hou, da on ostane, dok ne doem, to je tebi do toga? 24 Ovo je onaj uenik, koji svjedoi za ovo, i koji napisa ovo; i znamo, da je istinito svjedoanstvo njegovo. 25 A ima i drugo mnogo, to uini Isus. I kad bi se to pojedince popisalo, mislim, da ni sav svijet ne bi mogao obuhvatiti knjige, koje bi se napisale.

Djela apostolska
glava 1 1 U mojemu prvom djelu, o Teofile, izvijestio sam o svemu, to je Isus inio i uio 2 Do dana, kad je apostolima Duhom Svetim izabranima dao naloge i onda bio uzet u nebo. 3 Poslije muke svoje dao im je mnoge dokae za to, da je on iv. Kroz etrdeset dana on im se je javljao i govorio im o kraljevstvu Bojem. 4 Kad je bio s njima zajedno, zapovjedi im, da ne idu iz Jerusalema, nego da ekaju obeanje Oevo, koje: (ree) uli ste od mene. 5 Ivan je krstio vodom, a vi ete za malo dana krstiti Duhom Svetim. 6 Bili su dakle s njim zajedno. Tada ga upitae: Gospodine, hoe li u ovo vrijeme podignuti kraljevstvo Izraelovo? 7 On im odgovori: Nije vae znati vremena ili asove, to ih je Otac zadrao u svojoj vlasti.

761

Djela apostolska
na Matiju, i bi on jedanaestorici apostola. pribrojen

8 Nego ete primiti jakost Duha Svetoga, kad sie na vas i bit ete mi onda svjedoci u Jerusalemu i po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje. 9 I kad to ree, bi podignut pred oima njihovim. Uze ga oblak iz oiju njihovih. 10 I dok su gledali za njim gdje ide na nebo, gle, dva ovjeka stadoe kraj njih u bijelim haljinama. 11 Oni rekoe: Ljudi Galilejci, to stojite i gledate na nebo! Ovaj Isus, koji je od vas uzet na nebo, tako e doi, kao to vidjeste da ide u nebo. 12 Tada se vratie u Jerusalem s gore, koja se zove Maslinska. Ona je blizu Jerusalema, jedan subotni dan hoda. 13 Kad dooe tamo, uzaoe u gornju dvoranu, gdje su obino stajali, i to Petar i Ivan, Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov, sin Alfejev, Simon Revnitelj i Juda, brat Jakovljev. 14 Ovi su svi ustrajali jednoduno u molitvi zajedno sa enama, s Marijom, majkom Isusovom, i s braom njegovom. 15 I u dane one ustade Petar izmeu brae - bilo je ljudi zajedno oko sto i dvadeset - i ree: 16 Ljudi brao, trebalo je da se ispuni Pismo, koje proree Duh Sveti na usta Davidova za Judu, koji je bio voa onima, to uhvatie Isusa. 17 On se je brojio s nama, i primio je dio ove slube. 18 Od plae nepravedne on stee njivu, ali se objesi i pue po sredini, i izli se sva utroba njegova. 19 To postade poznato svima stanovnicima Jerusalema, i prozva se ona njiva njihovim jezikom Akeldama, to znai krvna njiva. 20 U knjizi psalama stoji naime pisano: Stan njegov neka bude pust, i neka ne bude nikoga, koji bi stanovao u njemu, i slubu njegovu neka primi drugi! 21 Treba dakle od ovih ljudi, koji su bili, s nama za sve vrijeme, kako meu nas ue i izae Gospodin Isus, 22 Poevi od krtenja Ivanova do dana, kad bi uzet od nas, da bude s nama svjedok njegova uskrsnua jedan od njih. 23 I postavie dvojicu: Josipa, koji se zvao Barsaba, prezimenom Just, i Matiju. 24 Tada su molili: Ti, Gospodine, koji poznaje srca sviju, pokai, koga si od ove dvojice izabrao, 25 Da primi mjesto slube ove i apostolstva, iz kojega ispade Juda, da ode na mjesto svoje. 26 I bacie kocke za njih. I pade kocka

Djela apostolska 2 1 I kad se navri pedeset dana, bili su svi zajedno na istom mjestu. 2 I ujedanput postade um s neba, kao kad dolazi silan vjetar, i napuni svu kuu, gdje su sjedili, 3 I pokazae im se razdijeljeni jezici kao od ognja, i sjede po jedan na svakoga od njih. 4 I napunie se svi Duha Svetoga, i stadoe govoriti raznim jezicima, kao to im je Duh (Sveti) davao da govore. 5 A u Jerusalemu su stanovali idovi, ljudi poboni iz svakoga naroda pod nebom. 6 A kad postade ovaj glas, skupi se mnotvo i smete se, jer je svaki od njih sluao, gdje oni govore njegovim jezikom. 7 Svi su se divili i udili i govorili su: Nijesu li svi ovi, to govore, Galilejci, 8 Pa kako mi ujemo svaki svoj jezik, u kojem smo se rodili? 9 Parani i Meani, i Elamljani, i stanovnici iz Mezopotamije, iz Judeje i Kapadocije, iz Ponta i Azije. 10 Iz Frigije i Pamfilije, iz Egipta i krajeva Libije, to su oko Cirene, i pridolice Rimljani i idovi i doljaci, 11 Kreani i Arapi; ujemo ih gdje govore naim jezicima veliine Boje. 12 Svi su se divili i udili, i jedan su drugome govorili: to li e ovo biti? 13 A drugi su se podsmijevali i govorili su: Napili su se slatkoga vina. 14 Tada Petar stade s jedanaestoricom i podie glas svoj, i progovori im: Ljudi idovi i vi svi, koji stanujete u Jerusalemu! Ovo neka vam je na znanje, i posluajte rijei moje! 15 Nijesu ovi pijani, kao to vi mislite, jer je istom trea ura dana; 16 Nego je ovo, to ree prorok Joel: 17 I bit e u posljednje dane, govori Bog: izlit u od Duha svojega na svako tijelo, i prorokovat e sinovi vai i keri vae, i mladii vai vidjet e vienja, i starci vai sanjat e sve. 18 I na sluge svoje i na slukinje svoje u one dare izlit u od Duha svojega, i prorokovat e. 19 I dat u udesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj, i sukljanje dima. 20 Sunce e se pretvoriti u tamu i mjesec u krv, prije nego doe dan Gospodnji veliki i strani. 21 I bit e: svaki, koji zazove ime Gospodnje, spasit e se. 22 Ljudi Izraelci, posluajte rijei ove! Isus Nazareanin bio je od Boga meu

Djela apostolska
vama potvren silama, i udesima, i znacima, koje uini Bog preko njega meu vama, kao to i sami znate. 23 Njega ste odreenom odlukom i predznanju Bojem predali i rukama bezbonika pribili ga kri i ubili. 24 Ali ga Bog odrijeio veze smrti, i njega je oivio, jer je bilo nemogue, da ona njim vlada. 25 David naime govori za njega: Uvijek imam Gospodina pred oima. On mi stoji zdesna, da se ne pomaknem. 26 Zato se raduje srce moje, i veseli se jezik moj. I tijelo e moje poivati u sigurnosti, 27 Jer nee ostaviti due moje u podzemnom svijetu, niti e dati, da Svetac tvoj vidi truhlosti. 28 Pokazao si mi putove ivota i napunit e me veselja s licem svojim. 29 Ljudi brao, neka je slobodno rei vam za patrijarha Davida. On je umro i pokopan, i grob je njegov meu nama do dananjega dana. 30 Jer je dakle bio prorok i znao, da mu je Bog bio zakletvom potvrdio, da e jednoga od njegovih tjelesnih potomaka podignuti na prijestolje njegovo. 31 To je on, gledajui proroki, govorio za uskrsnue Kristovo, da se on nee ostaviti u podzemnom svijetu, i da tijelo njegovo nee vidjeti truhlosti. 32 Ovoga je Isusa oivio Bog, emu smo svi mi svjedoi. 33 Desnicom dakle Bojom podignut primio je od Oca obeanoga Duha Svetoga, i sad ga je izlio, kako vidite i ujete. 34 David naime nije uzaao na nebo, nego sam govori: Ree Gospodin Gospodinu mojemu: Sjedi s desnu moju, 35 Dok poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim. 36 Tvrdo dakle neka zna sva kua Izraelova: Ovoga Isusa, kojega vi pribiste na kri, uinio je Bog Gospodinom i Kristom. 37 Kad su to uli, raali im se u srcu, i rekoe Petru i ostalim apostolima: to da inimo, ljudi brao? 38 Petar im ree: Obratite se, i svaki od vas neka se krsti u ime Isusa Krista za oprotenje grijeha svojih, i primit ete dar Duha Svetoga; 39 Jer je za vas obeanje i za djecu vau i za sve daljne, koje e god dozvati Gospodin Bog na. 40 I drugim mnogim rijeima svjedoio je i opominjao ih; Spasite se od ovoga pokvarenoga roda! 41 Koji dakle primie rije njegovu, krstie se; i pristade u onaj dan oko tri

762

tisue dua. 42 A bili su postojani u nauci apostoli, u zajednici, u lomljenju kruha i u molitvama. 43 A ue strah u svaku duu, jer su apostoli inili mnoga udesa, i znake u Jerusalemu; i veliki je strah bio u svima. 44 I svi, koji su vjerovali, bili su zajedno, i imali su sve zajedno. 45 Prodavali bi svoje imanje i dobro, i dijelili svima, kako bi koji trebao. 46 I svaki dan bili su jednako jednoduno u hramu, i lomili su kruh po kuama i primali hranu s radou i priprosta srca. 47 Hvalili su Boga i imali milost u svega naroda. A Gospodin je svaki dan umnoavao broj onih, koji su bili na putu spasenja. Djela apostolska 3 1 A Petar i Ivan ili su gore u hram na molitvu o devetoj uri. 2 I bio je jedan ovjek hrom od roenja svoga, kojega su nosili i svaki dar, metali pred vrata hramska koja se zovu Krasna, da prosi milostinju od onih, koji ulaze u hram. 3 Kad je on vidio Petra i Ivana gdje hoe da uu u hram, zamoli milostinju. 4 A Petar pogleda na njega s Ivanom i ree: Pogledaj na nas! 5 On pogleda na njih nadajui se, da e to dobiti od njih. 6 A Petar ree: Srebra i zlata nema u mene; ali to imam, ovo ti dajem: U ime Isusa Krista Nazareanina ustani, i hodi! 7 I uze ga za desnicu i podie ga. Odmah se utvrdie njegova stopala i glenji. 8 I skoi, i mogao je stajati i hodati. I ue s njima u hram idui i skaui i hvalei Boga. 9 Sav je narod vidio, gdje ide i hvali Boga. 10 Upoznae u njemu ovjeka, koji je bio zbog milostinje sjedio kod krasnih vrata hramskih, i napunie se uda i udivljenja za ovo, to mu se dogodilo. 11 A jer se je on drao Petra i Ivana, navali k njima sav narod u trijem, koji se zove Salomonov, i udili su se. 12 A kad to vidje Petar, progovori narodu: Ljudi Izrael, to se udite ovome, ili to gledate na nas, kao da smo mi svojom mou ili pobonou uinili, da on hoda? 13 Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naih, proslavi Slugu svojega Isusa, kojega vi predadoste i odrekoste ga se pred licem Pilatovim, kad je on bio odluio da ga pusti.

763

Djela apostolska
Svetoga ree: Glavari narodni i starjeine ujte! 9 Ako danas bivamo istraivani za dobro djelo, koje uinismo bolesnu ovjeku, te on ozdravi, 10 To neka je na znanje svima vama i svemu narodu Izraelovu: U ime Isusa Krista Nazareanina, kojega vi raspeste, kojega Bog oivi od mrtvih, po njemu stoji ovaj pred vama zdrav. 11 Ovo je kamen, koji vi graditelji odbaciste, a koji postade kamen ugaoni. 12 I nema ni u jednom drugom spasenja; jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima, u kojem treba da se spasimo. 13 A kad vidjee smjelost Petrovu i Ivanovu i razabrae, da su ljudi nekolovani i prosti, divili su se, a znali su ih, da su bili s Isusom. 14 Jer vidjee i iscijeljenoga ovjeka, gdje stoji s njima, nijesu mogli nita da odvrate. 15 Onda im zapovjedie, da izau iz vijea, i stadoe vijeati jedan s drugim, 16 Govorili su: to da uinimo ovim ljudima? Jer da su oito udo uinili, poznato je svima, koji stanuju u Jerusalemu, i ne moemo tajiti. 17 Ali da se dalje ne rairi po narodu, otro im zaprijetimo, da vie ne govore za ime ovo nikome! 18 Dozvae ih i zapovjedie im, da nita ne govore niti ue u ime Isusovo. 19 Petar i Ivan odgovorie Im: Je li pravo pred Bogom, da vas vema sluamo negoli Boga, sudite! 20 Jer ne moemo ne govoriti, to vidjesmo i usmo. 21 A oni im zaprijetie i pustie ih, ne naavi nita, kako bi ih kaznili zbog naroda, jer su svi slavili Boga za ono, to se je bilo dogodilo. 22 Jer onome ovjeku, koji je tako udesno ozdravio, bilo je vie od etrdeset godina. 23 A kad su bili otputeni dooe k svojima i javie im, to su im bili sve rekli glavari sveeniki i starjeine. 24 A oni kad ue, jednoduno podigoe glas k Bogu i rekoe: Gospodine, Stvoritelju neba i zemlje, mora i svega, to je u njima! 25 Ti si Duhom Svetim na usta naega oca Davida, sluge svojega, rekao: Zato se bune neznaboci, i narodi smiljaju prazne osnove? 26 Diu se kraljevi zemaljski, i skupljaju se knezovi protiv Gospodina i Pomazanika njegova. 27 Jer se zaista ujedinie u ovome gradu Herod i Poncije Pilat s

14 A vi se sveca i pravednika odrekoste i zaprosiste ovjeka ubojicu da vam se pokloni. 15 Vi ubiste poetnika ivota, kojega Bog oivi od mrtvih, emu smo mi svjedoi. 16 I zbog vjere u ime njegovo I ovoga, koga vidite i poznajete, utvrdi ime njegovo; i vjera, koja je po njemu, dade mu cijelo zdravlje pred svima vama. 17 I sad, brao, znam, da iz neznanja ono uiniste, kao i glavari vai. 18 A Bog je tako dao, da se ispuni ono, to je unaprijed javio na usta sviju proroka, da e trpjeti Krist. 19 inite dakle pokajanje i obratite se, da se unite grijehi vai, da dou vremena okrepe od lica Gospodnjega, 20 I da polje Krista, kojega vam je odredio, Isusa. 21 Njega dakle ima da nebo primi do vremena, kad se sve obnovi, kao to je Bog od poetka navijestio na usta svetih proroka svojih. 22 Tako ree Mojsije oevima: Proroka kao mene podignut e vam Gospodin Bog va iz vae brae; njega sluajte u svemu, togod vam kae! 23 A bit e, da e se svaka dua, koja ne poslua onoga proroka, istrijebiti iz naroda. 24 I svi proroci od Samuela i potom, koji su govorili, navjeivali su ove dane. 25 Vi ste sinovi proroka i zavjeta, to ga uini Bog s ocima vaim, kad ree Abrahamu: Po tvojim potomcima bit e blagoslovljeni svi narodi na zemlji. 26 Vama najprije Bog podie Slugu svojega i posla ga, da vas blagosliva, da se svaki od vas obrati od pakosti svojih. Djela apostolska 4 1 Dok su oni govorili narodu, naioe na njih sveenici, zapovjednik hrama i saduceji. 2 Bili su ogoreni, to oni ue narod i navjeuju u Isusu uskrsnue od mrtvih. 3 I digoe na njih ruke i metnue ih u zatvor do ujutro, jer je ve bila veer. 4 Mnogi od onih, koji su bili sluali propovijed, vjerovae; i postade broj mukaraca oko pet tisua. 5 A kad bi ujutro, skupie se glavari njihovi, i starjeine, i knjievnici u Jerusalemu, 6 I Ana, veli sveenik, i Kaifa i Ivan i Aleksandar, i kolikogod ih je bilo od roda sveenikoga. 7 I metnue ih na sredinu i upitae ih: Kakvom moju ili u ije ime uiniste vi ovo? 8 Tada im Petar napunivi se Duha

Djela apostolska
neznabocima i sa plemenima Izraelovim protiv tvojega svetoga Sluge Isusa, tvojega pomazanika. 28 Oni uinie, to su bile unaprijed odredile ruka tvoja i odluka tvoja. 29 I sad, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojim, da govore sa svom smjelou rije tvoju! 30 Pruaj ruku svoju, da se po imenu tvojega svetoga Sluge Isusa dogaaju iscijeljena, znaci i udesa! 31 Iza ove molitve potrese se mjesto, gdje su bili skupljeni. Svi se napunie Duha Svetoga, i navjeivali su rije Boju sa smjelou. 32 A mnotvo vjernika bilo je jedno srce i jedna dua. I ni jedan nije govorio za imanje svoje da je njegovo, nego im je sve bilo zajedniko. 33 I apostoli su s velikom silom svjedoili za uskrsnue Gospodina Isusa Krista, i velika je milost bila na svima njima. 34 Jer ni jedan meu njima nije bio siromaan. Tko je posjedovao njive ili kue, prodavao bi ih i donosio novce, to su uzimali za to, 35 I stavljali su pred noge apostolima, A davalo se svakome, koliko je tko trebao. 36 Tako je Levit Josip iz Cipra, koji je od apostola bio prozvan Barnaba, to znai sin utjehe, 37 Imao njivu, prodao ju i donio novce i stavio ih apostolima pred noge. Djela apostolska 5 1 A neki ovjek, po imenu Ananija, sa enom svojom Safirom predade njivu. 2 Ali sa znanjem ene svoje zadri za sebe od novaca jedan dio, a drugi dio donese i stavi apostolima pred noge. 3 Tada ree Petar: Ananija, zato napuni sotona srce tvoje, te si slagao Duhu Svetome i zadrao za sebe jedan dio od novaca, to si dobio za njivu? 4 Zar ne bi ostala tvoja, da nije prodana? I kad je prodade, nije li bila u tvojoj vlasti? Kako si samo mogao tako to metnuti u srce svoje? Ljudima nijesi slagao, nego Bogu. 5 A kad je uo Ananija rijei ove, pade, i izdahnu. Velik strah obuze sve, koji to ue. 6 A mladii ustadoe, zamotae ga, iznesoe i zakopae. 7 Proe oko tri ure. Tada ue i ena njegova, ne znajui, to se dogodilo. 8 Petar joj ree: Kai mi, eno, nijeste li za toliko prodali njivu? A ona ree: Da, za toliko. 9 Tada joj ree Petar: Zato se dogovoriste, da iskuate Duha

764

Gospodnjega? Gle, noge onih, koji zakopae mua tvojega, pred vratima su, i iznijet e te. 10 I odmah pade pred nogama njegovim, i izdahnu. A mladii uavi naoe je mrtvu, iznesoe je i zakopae uz mua njezina. 11 Velik strah doe na svu crkvu i na sve, koji ue ovo. 12 A po rukama apostola dogodie se mnogi znaci i udesa u narodu. I bili su jednoduno svi u trijemu Salomonovu. 13 A od ostalih nitko se nije smio pridruiti njima; ali ih je narod veliao. 14 I sve se vie mnoio broj mueva i ena, koji su vjerovali u Gospodina, 15 Tako da su na ulice iznosili bolesnike i stavljali ih na posteljama i nosilima, da bi, kad doe Petar, barem sjena njegova osjenila koga od njih (i oni bili iscijeljeni od svojih bolesti). 16 A dolazili su mnogi iz okolnih gradova u Jerusalem i donosili bolesnike i muene od neistih duhova. I svi bi ozdravljali. 17 Puni zavisti ustade veliki sveenik, i svi, koji su bili s njim, stranka saducejska. 18 Oni digoe ruke na apostole i bacie ih u javnu tamnicu. 19 Ali aneo Gospodnji otvori nou vrata tamnice, izvede ih i ree: 20 Idite i ustanite u hramu i govorite sve rijei ovoga ivota! 21 uvi to uoe ujutro u hram, i uili su. Tada doe veliki sveenik, i pristae njegove. Oni sazvae visoko vijee i sve starjeine sinova Izraelovih, i poslae u tamnicu, da ih dovedu. 22 Sluge otidoe i otvorie tamnu, ali ih ne naoe u tamnici. Vratie se i javie: 23 Naosmo tamnicu tvrdo zakljuanu i strau na svojemu mjestu pred vratima. Otvorismo, ali ne naosmo nikoga unutra 24 A kad ue ove rijei, pitali su se zapovjednik hrama i glavari sveeniki, kako li se je to dogodilo. 25 Tada doe netko i javi im: Eno oni ljudi, to ih baciste l tamnicu, stoje u hramu i ue narod! 26 Onda otide zapovjednik hrama sa slugama i dovede ih, ali ne na silu; jer su se bojali, da ih ne kamenuje narod. 27 Dovedoe ih dakle i stavie ih pred visoko vijee. Veliki ih sveenik zapita: 28 Nijesmo li vam zapovjedili strogo, da ne uite u ovo ime? A eto, vi napuniste Jerusalem svojom naukom i hoete da bacite na nas krv ovoga ovjeka. 29 A Petar i apostoli odgovorie:

765

Djela apostolska
Prokora, i Nikanora i Timona, i Parmenu i Nikolu, doljake iz Antiohije. 6 Ove postavie pred apostole, i oni molei se poloie ruke na njih. 7 I rije je Boja rasla, i broj se je uenika vrlo mnoio u Jerusalemu, i veliko je mnotvo sveenika prihvaalo vjeru. 8 A Stjepan, pun milosti i jakosti, inio je velika udesa i znake u narodu. 9 Tada ustadoe neki iz sinagoge, koja se zove Osloboenika, Cirenaca i Aleksandrinaca, i onih, koji su bili iz Cilicije i Azije, i stadoe se prepirati sa Stjepanom. 10 Ali nijesu mogli odoljeti mudrosti i Duhu, kojim je govorio. 11 Tada podgovorie ljude, koji rekoe: uli smo ga, gdje huli na Mojsija i na Boga. 12 I pobunie narod i starjeine i knjievnike. Tada ga napadoe, uhvatie ga i dovedoe pred visoko vijee. 13 I izvedoe lane svjedoke, koji rekoe: Ovaj ovjek ne prestaje drati govore protiv svetoga mjesta i zakona. 14 Tako smo ga uli gdje govori: Isus Nazareanin razorit e ovo mjesto i izmijenit e obiaje, koje nam predade Mojsije. 15 Svi, koji su sjedili u visokom vijeu, uprijee oi u njega, vidjee lice njegovo kao lice anela. Djela apostolska 7 1 A veliki sveenik ree: Je li to tako? 2 A on ree: Ljudi brao i oci, posluajte! Bog slave javi se ocu naemu Abrahamu, kad je bio u Mezopotamiji, prije nego se doseli u Haran. 3 I ree mu: Izai iz zemlje svoje i od roda svojega, i doi u zemlju, koju u ti pokazati! 4 Tada izae iz zemlje Kaldejaca, i naseli se u Haranu. Odatle, po smrti oca njegova, preseli ga u ovu, zemlju, u kojoj vi sad stanujete. 5 A ne dade mu batine u njoj ni stope, nego mu je obea dati u posjed, i potomstvu njegovu poslije njega, dok jo nije imao djeteta. 6 A Bog mu ree ovako: Potomci njegovi bit e doljaci u zemlji tuoj. Stavit e ih u ropstvo i tlait e ih etiri stotine godina. 7 I narodu, kojemu e sluiti, ja u suditi, ree Bog, i potom e izai, i sluit e meni na ovome mjestu. 8 I dade mu zavjet obrezanja. I tako mu se rodi Izak, i obreza ga u osmi dan, i Izaku se rodi Jakov, i Jakovu dvanaest

Vema se treba Bogu pokoravati negoli ljudima. 30 Bog otaca naih podie Isusa, kojega vi ubiste objesivi ga na drvo. 31 Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za vladaoca i spasitelja, da dadne Izraelu pokajanje i oprotenje grijeha. 32 Za to smo mi svjedoci i Duh Sveti, kojega Bog dade svima, koji se pokoravaju njemu. 33 Kad oni ovo ue, vrlo se rasrdie, i mislili su da ih ubiju. 34 Ali ustade u visokom vijeu jedan farizej, po imenu Gamaliel, uitelj zakona, potovan od svega naroda, i zapovjedi, da ljudi malo izau van. 35 Tada im ree: Ljudi Izraelci, promislite dobro za ove ljude, to ete uiniti! 36 Jer prije ovih dana ustade Teuda govorei, da je on neto, i za njim pristade ljudi na broj oko etiri stotine. I on bi ubijen, i svi, koji su ga sluali, rasprie se i propadoe. 37 Poslije ovoga ustade Juda Galilejac u dane popisa i odvue dosta ljudi za sobom. I on pogibe, i svi, koji su pristajali uz njega, razasue se. 38 I zato vam sad kaem: Proite se ovih ljudi i pustite ih! Jer ako je od ljudi ovaj naum ili pothvat, propast e. 39 Ako li je od Boga, neete ga moi unititi, dapae mogli biste se nai i kao protivnici Boji. 40 I posluae ga. I dozvavi apostole izbie ih i zaprijetie im, da ne govore u ime Isusovo, i otpustie ih. 41 A oni otidoe od visokoga vijea radujui se, to su bili smatrani dostojni, da pretrpe sramotu za ime Isusovo. 42 I svaki dan u hramu i po kuama nijesu prestajali uiti i propovijedati evanelje o Kristu Isusu. Djela apostolska 6 1 A u one dane, kad je rastao broj uenika, podigoe Grci viku na Hebreje, to su se njihove udovice zapostavljale, kad se dijelila hrana svaki dan. 2 Tada dvanaestorica dozvae mnotvo uenika i rekoe: Nije pravo, da mi zanemarujemo rije Boju i da sluimo oko stolova. 3 Naite dalje, brao, meu sobom sedam potenih ljudi, punih Duha Svetoga i mudrosti! Njih emo postaviti nad ovim poslom. 4 A mi emo nastojati oko molitve i slube rijei. 5 I dopade se ovaj prijedlog cijeloj skuptini. I izabrae Stjepana, ovjeka puna vjere i Duha Svetoga, i Filipa i

Djela apostolska
patrijarha. 9 I patrijarsi su zavidjeli Josipu, i prodadoe ga u Egipat, ali je Bog bio s njim. 10 I izbavi ga od svih njegovih nevolja, i dade mu milost i mudrost pred Faraonom, kraljem egipatskim. On ga postavi poglavarom nad Egiptom i nad svom kuom svojom. 11 A doe glad na sav Egipat i Kanaan i nevolja velika, i nijesu nalazili hrane oci nai. 12 A kad je uo Jakov, da ima ita u Egiptu, posla najprije oce nae. 13 Drugi put upoznae Josipa brata njegova, i rod Josipov otkri se Faraonu. 14 A Josip posla i dozva oca svojega Jakova i svu rodbinu svoju, sedamdeset i pet dua. 15 I sie Jakov u Egipat, i umrije on, i oci nai. 16 I prenesoe ih u Sihem i poloie ih u grob, koji kupi Abraham za novce od sinova Hamorovih u Sihemu. 17 A kad se priblii vrijeme obeanja to ga je bio obeao Bog Abrahamu, naraste narod i umnoi se u Egiptu. 18 Tada ustade drugi kralj u Egiptu, koji nije znao Josipa. 19 Ova je lukavo postupao s narodom naim. Silio je oce nae, da izlau djecu svoju, da ne ostanu na ivotu. 20 U to se je vrijeme r odio Mojsije, i bio je mio Bogu. Odgajao se tri mjeseca u kui oca svojega. 21 A kad ga izloie, uze ga ki Faraonova, i odgoji ga sebi za sina. 22 I poui se Mojsije u svoj mudrosti egipatskoj, i bio je silan u rijeima i u djelima svojim. 23 Kad mu je bilo etrdeset godina, doe mu na um, da obie i brau svoju, sinove Izraelove. 24 I kad je vidio, gdje se jednome ini nepravda, obrani ga i osveti ga, to mu se je inila nepravda, i ubi Egipanina. 25 A mislio je, da braa njegova razumiju, da im Bog daje spasenje rukom njegovom; ali oni nijesu razumjeli. 26 A sutradan doe meu one koji su se svaali. Htjede ih pomiriti i ree: Ljudi, braa ste, zato inite nepravdu jedan drugome? 27 A onaj, to je inio nepravdu blinjemu, odbi ga i ree: Tko je tebe postavio glavarom i sucem nad nama? 28 Hoe li da ubije i mene, kao to si juer ubio Egipanina? 29 uvi Mojsije ovu rije pobjee, i posta doljak u zemlji Midjanskoj, gdje mu se rode dva sina. 30 I kad se navri etrdeset godina, javi

766

mu se u pustinji gore Sinajske aneo u ognjenom plamenu grma. 31 A kad Mojsije vidje, divio se je vienju. I kad pristupi da promotri, progovori mu glas Gospodnji: 32 Ja sam Bog otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. A Mojsije uzdrhtao je i nije se usudio pogledati. 33 A Gospodin mu ree: Izuj obuu sa svojih nogu, jer je mjesto, na kojem stoji, zemlja sveta. 34 Dobro sam vidio nevolju svojega naroda, koji je u Egiptu, i uo sam njihovo uzdisanje, i siao sam da ih izbavim. I sad hajde, da te poljem u Egipat! 35 Ovoga Mojsija, kojega odbie rekavi: Tko te postavi glavarom i sucem? Njega posla Bog kao glavara i izbavitelja rukom anela, koji mu se javi a grmu. 36 On ih izvede uz udesa i znake, to ih, je inio u zemlji Egipatskoj i u Crvenom moru i u pustinji etrdeset, godina. 37 Ovo je Mojsije, koji ree sinovima Izraelovim: Proroka e vam podignuti Bog iz vae brae, kao mene njega sluajte. 38 Ovo je onaj, to je bio u zajednici u pustinji s anelom, koji mu je govorio na gori Sinajskoj, i s ocima naim, koji je primio rijei ivota, da ih dadne nama. 39 Ali oci nai ne htjedoe ga posluati, nego ga odbacie, i okrenue se srcem svojim u Egipat. 40 I rekoe Aronu: Napravi nam bogove, koji e ii pred nama; jer ne znamo, to se dogodilo ovome Mojsiju, koji nas izvede iz zemlje Egipatske. 41 I napravie tele u one dane, i prinesoe rtvu idolu, i radovali su se djelima ruku svojih. 42 A Bog se okrenu od njih, i predade ih da slue vojsci nebeskoj, kao to je pisano u knjizi proroka: Jeste li mi prinosili rtve zaklanice i prinose u pustinji etrdeset godina, kuo Izraelova? 43 ator Molohov nosili ste sa sobom i zvijezdu boga Remfana, slike, to ih nainiste, da im se klanjate. Zato u vas prognati dalje od Babilona. 44 U pustinji su imali oci nai ator svjedoanstva. Tako je bio naredio onaj, koji je zapovjedio Mojsiju, da ga naini po slici, koju je bio vidio. 45 Nai ga oci primie i donesoe pod Jouom u zemlju neznaboaca, koje odagna Bog ispred lica naih otaca. Tako je bilo do dana Davidovih. 46 Ovaj nae milost u Boga, i izmoli, da

767

Djela apostolska
je on neto veliko. 10 Sve, veliko i malo, pristajalo je uz njega i govorilo: Ovo je velika sila Boja. 11 A pristajali su uz njega, jer ih je dugo vremena zaluivao svojim aranjem. 12 Ali kad je Flip navijeivao radosnu vijest o kraljevstvu Bojemu i o imenu Isusa Krista, primie muevi i ene vjeru i dadoe se krstiti. 13 I Simon vjerova i pokrsti se. Prikljui se Filipu, i divio se je vrlo videi znake i velika udesa to su se dogaala. 14 A kad ue apostoli, koji su bili u Jerusalemu, da je Samarija primila rije Boju, poslae k njima Petra i Ivana. 15 Ovi sioe i pomolie se za njih, da prime Duha Svetoga. 16 Jer jo ni na jednoga od njih nije bio doao. Oni su bili samo krteni u ime Gospodina Isusa. 17 Tada poloie ruke na njih, i oni primie Duha Svetoga. 18 A kad vidje Simon, da se Polaganjem ruku apostola dijeli Duh Sveti, donese im novaca 19 I ree: Dajte i meni tu vlast, da kad poloim ruke na koga, primi Duha Svetoga. 20 A Petar mu ree: Novci tvoji neka budu s tobom na propast, to si pomislio, da se dar Boji moe dobiti za novce. 21 Nema tebi dijela ni zajednice u ovoj stvari, jer srce tvoje nije pravo pred Bogom. 22 Okani se pakosti svoje i moli se Gospodinu! Moda e ti on tada jo oprostiti pakost srca tvojega. 23 Jer, kako vidim, ti si pun gorke ui i uhvaen si od zloe. 24 Simon ree: Molite se za mene Gospodinu, da me ne snae nita, od toga, to rekoste! 25 Oni su svjedoili i navjeivali rije Gospodnju. Nato su se vratili u Jerusalem i navjeivali su jo u mnogim mjestima samarijskim radosnu vijest. 26 A aneo Gospodnji ree Filipu: Ustani i idi prema jugu na put, koji vodi od Jerusalema u Gazu! Put je pust. 27 On ustade i poe. I gle, ovjek Etiopljanin, dvoranin i dostojanstvenik Kandake, kraljice Etiopije, koji je bio nad svim riznicama njezinim, a bio je doao u Jerusalem, da se Pokloni Bogu. 28 Sad se je on vraao kui. Sjedio je na kolima svojim i itao proroka Izaiju. 29 Tada ree Duh Filipu: Idi i pristupi tim kolima!

nae stan Bogu Jakovljevu. 47 A Salomon mu sagradi kuu. 48 Ali Svevinji ne stanuje u rukotvorinama, kao to govori prorok: 49 Prijestolje je moje nebo, i zemlja je podnoje nogama mojim. Kakvu ete mi kuu graditi? govori Gospodin. Ili koje je mjesto za moje poivanje? 50 Ne naini li sve ovo ruka moja? 51 Tvrdovrati i neobrezanih srca i uiju! Vi se jednako protivite Duhu Svetome; kako vai oci, tako i vi. 52 Kojega od proroka ne progonie oci vai? I ubie one, koji su naprijed javljali dolazak Pravednika, kojemu sad vi postadoste izdajnici i ubojice. 53 Vi, koji primiste zakon odredbom anela, ali ne draste. 54 Kad ovo ue, rasrdie se vrlo u srcima svojim, i krgutali su zubima na njega. 55 A on pun Duha Svetoga pogleda na nebo i vidje slavu Boju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu, 56 I ree: Evo vidim nebesa otvorena i Sina ovjejega gdje stoji s desne strane Bogu. 57 A oni viui iza glasa ztisnue ui svoje i navalie jednoduno na njega. 58 Izbacie ga iz grada i kamenovae ga. Svjedoci odloie haljine svoje kod nogu mladia, koji se je zvao Savao. 59 Tako kamenovae Stjepana. A on se je molio i govorio: Gospodine Isuse, primi duh moj! 60 Onda klekne na koljena i povika iza glasa: Gospodine, ne uzimaj im ovo za grijeh! To rekavi usnu. Djela 8 1 A Savao je bio pristao na ubojstvo njegovo. U onaj dan nastade veliko progonstvo Crkve u Jerusalemu. Svi se razasue po krajevima judejskim i samarijskim osim apostola. 2 A ljudi poboni sahranie Stjepana i uinie nad njim velik pla. 3 A Savao je pustoio Crkvu, i ulazio u kue, i vukao mueve i ene, i bacao ih u tamnicu. 4 Oni, to su se bili razasuli, prolazili su i propovijedali rije Boju. 5 Tada Filip sie u grad Samariju, i propovijedao im je Krista. 6 Narod je pazio jednoduno na ono, to je govorio Filip, sluajui i gledajui znake, to ih je inio, 7 Jer su neisti dusi izlazili s velikom vikom iz mnogih opsjednutih i mnogi su uzeti i hromi ozdravili. 8 I bila je velika radost u gradu onome. 9 A bio je neki ovjek, po imenu Simon, koji se prije bavio aranjem u gradu i zavodio narod samarijski govorei, da

Djela apostolska
30 Filip pritra i uje, gdje ita proroka Izaiju. Upita ga: Razumije li, to ita? 31 A on odgovori: Kako bih mogao, ako me tko ne uputi zamoli Filipa, te se pope i sjede s njim. 32 A mjesto iz Pisma, to ga je itao, bilo je ovo: Kao ovca, to se vodi na zaklanje, i kao janje, to je nijemo pred onim, koji ga strie, ne otvori on usta svojih. 33 U njegovu ponienju bila je uzeta osuda njegova. Tko da opie narataj njegov, jer se njegov ivot uzima sa zemlje. 34 Dvoranin upita Filipa: Molim te, za koga ovo govori prorok? Za sebe ili za koga drugoga? 35 Tada uze Filip rije i pone mu navjeivati radosnu vijest o Isusu, poevi od ovoga mjesta u Pismu. 36 Kad su ili tako putem, dooe do neke vode, Evo voda, ree dvoranin. to brani, da budem krten? 37 Filip ree: Ako vjeruje od svega srca, moe to biti. On ree: Vjerujem, da je Isus Krist Sin Boji. 38 I zapovjedi, da stanu kola. Oba, Filip i dvoranin, sioe na vodu, i on ga pokrsti. 39 A kad izaoe iz vode, Duh Gospodnji uze Filipa, Dvoranin ga vie ne vidje i pun radosti otide putem svojim. 40 A Filip se nae u Azotu. I prolazei propovijedao je evanelje u svim gradovima, dok ne doe u Cezareju. Djela 9 1 Jo je uvijek gorio Savao bjesnio prijetnjom i ubistvom protiv uenika Gospodnjim. On pristupi k velikomu sveeniku 2 I zamoli od njega poslanice na sinagoge u Damasku. Ako tamo nae pristae ove nauke, da bi ih, mukarce i ene, doveo svezane u Jerusalem. 3 I kad je na svojemu putu doao u blizinu Damaska, ujedanput obasja ga svjetlost s neba. 4 On pade na zemlju, i zau glas gdje mu govori: Savle, Savle, zato me progoni? 5 On ree: Tko si ti, Gospodine? A on e: Ja sam Isus, koga ti progoni. Teko ti je proti ostanu praati se. 6 A on drui i strepei ree: Gospodine, to hoe, da inim? I Gospodin mu ree: Ustani i idi u grad! Ondje e ti se rei, to ti treba initi. 7 A ljudi, to su putovali s njim, stajali su zaueni, jer su dodue razabirali zvuk glasa, ali nijesu vidjeli nikoga. 8 A Savao ustade sa zemlje, i otvorenim

768

oima svojim nije vidio nita. Tada ga uzee za ruke i uvedoe u Damask. 9 I bio je ondje tri dana slijep, niti je jeo, niti pio. 10 A u Damasku je bio jedan uenik, po imenu Ananija. Njemu ree Gospodin u vienju: Ananija! On odgovori: Evo me, Gospodine! 11 A Gospodin mu ree: Ustani i idi u ulicu, koja se zove Prava, i potrai u kui Judinoj Taranina po imenu Savla! On se moli. 12 U vienju vidje ovjeka po imenu Ananiju, gdje ue i stavi ruke na njega, da progleda. 13 A Ananija odgovori: Gospodine, uo sam od mnogih za toga ovjeka, kolika zla poini svetima tvojim u Jerusalemu. 14 I ovdje ima vlast od glavara sveenikih, da vee sve, koji zazivaju ime tvoje. 15 A Gospodin mu ree: Idi, jer mi je on posuda izabrana. On ima da nosi ime moje pred neznaboce i kraljeve i pred sinove Izraelove. 16 A ja u mu pokazati, koliko mu valja trpjeti za ime moje. 17 I poe Ananija i ue u kuu, i metnuvi ruke na njega i ree: Savle brate, Gospodin Isus, koji ti se javi na putu, kojim si iao, posla me, da progleda i da se napuni Duha Svetoga. 18 I odmah spadoe s oiju njegovih kao ljuske, i progleda, i ustavi pokrsti se. 19 Tada je jeo i okrijepio se. Onda ostade jo nekoliko dana s uenicima, koji su hili u Damasku. 20 I odmah je po sinagogama propovijedao Isusa, da je on Sin Boji. 21 A svi, koji su sluali, udili su se i govorili: Nije li ovo onaj, koji je gonio u Jerusalemu one, to su zazivali ime ovo, i ovamo je doao zato, da ih svezane vodi glavarima sveenikim? 22 A Savao je bio sve silniji i zbunjivao je idove, koji su stanovali u Damasku, dokazujui, da je Isus Krist. 23 A kad se navri podosta dana, dogovorie se idovi, da ga ubiju. 24 Ali Savao doznade tu zasjedu njihovu; a oni su uvali vrata dan i no, da bi ga ubili. 25 A uenici ga uzee nou i spustie ga preko zida u koari. 26 A kad doe Savao u Jerusalem, gledao je da se pridrui uenicima; i svi su ga se bojali, jer nijesu vjerovali, da je uenik. 27 Tada se Barnaba zauze za njega i dovede ga k apostolima, i pripovjedi im, kako je na putu vidio Gospodina, i

769

Djela apostolska
njemu i ree mu: Kornelije! 4 A on pogledavi na njega uplai se i ree: to je, Gospodine? I on mu odgovori: Molitve tvoje i milostinje tvoje uzile su k Bogu kao rtveni dar. 5 I sad polji u Jopu ljude i dozovi nekoga Simona, koji se zove Petar! 6 On je gost jednoga koara Simona, ija je kua kod mora. On e ti rei, to ti je initi. 7 I kad otide aneo, koji mu je bio govorio, dozva dvojicu sluga svojih i jednoga bogobojazna vojnika od onih, koji su mu sluili. 8 Njima sve iskaza i posla ih u Jopu. 9 Sutradan, kad su oni putovali i pribliili se gradu, uzie Petar na krov, da se pomoli oko este ure. 10 I ogladnje, i htjede da jede. I dok su mu pripravljali, zanese se, 11 I vidje nebo otvoreno i posudu nekakvu gdje silazi kao veliko platno, to se na etiri ugla sputa na zemlju. 12 I u njoj su bile svakovrsne etveronone ivotinje i gmazovi zemaljski i ptice nebeske. 13 I doe glas k njemu: Ustani, Petre, pokolji i jedi! 14 A Petar ree: Nipoto, Gospodine, jer nikada ne jedoh to okaljano i neisto. 15 I glas opet k njemu po drugi put: to je Bog oistio, ti ne zovi neistim! 16 I ovo bi triput, i odmah se posuda opet uze na nebo. 17 I dok je Petar razmiljao u sebi, to znai to vienje, koje vidje, eto ljudi, to ih posla Kornelije, raspitavi kuu Simonovu, stadoe pred vratima. 18 Pitali su glasno, stoji li ovdje Simon, koji se zove Petar. 19 A dok je Petar jo jednako razmiljao o vienju, ree mu Duh: Evo tri ovjeka trae te. 20 Ustani dakle, sii i idi s njima ne sumnjajui nita, jer ih ja poslah. 21 A Petar siavi k ljudima ree: Evo, ja sam, koga traite; to ste doli? 22 A oni rekoe: Satnik Kornelije, ovjek pravedan i bogobojazan, za koga svjedoi sav narod idovski, primio je zapovijed od anela svetoga, da dozove tebe u svoju kuu i da uje rijei od tebe. 23 Onda ih pozva unutra i pogosti. A sutradan ustade i poe s njima. Neka braa iz Jope pratila su ga. 24 I sutradan stie u Cezareju. A Kornelije ih ekao i bio je sazvao rodbinu svoju i vjerne prijatelje. 25 A kad je Petar htio da ue, izae mu Kornelije u susret, pade k nogama njegovim i pokloni mu se. 26 A Petar ga podie i ree: Ustani, i ja

kako mu, je govorio, i kako je u Damasku slobodno propovijedao u ime Isusovo. 28 I tako je on s njima u Jerusalemu izlazio i ulazio, i slobodno je propovijedao u ime Gospodnje. 29 I govorio je i raspravljao s Helenistima; a oni su gledali da ga ubiju. 30 Kad to doznae braa, odvedoe ga u Cezareju i otpustie u Tarz. 31 A Crkva je po svoj Judeji i Galileji i Samariji bila u miru, i napredovala je, i hodila je u strahu Gospodnjem, i umnoavala pomou Duha Svetoga. 32 I dogodi se, kad je Petar obilazio sve, da doe i k svetima, to su stanovali u Lidi. 33 I nae tamo jednoga ovjeka po imenu Eneju, koji je ve osam godina leao na postelji, jer je bio uzet. 34 I ree mu Petar: Eneja, iscjeljuje te Isus Krist ustani, i prostri sam sebi! I odmah ustade. 35 I vidjee ga svi, koji su stanovali u Lidi i aroni, i obratie se Gospodinu. 36 A u Jopi je bila jedna uenica po imenu Tabita, to znai Srna. I ona je bila puna dobrih djela i milostinja, to ih je inila. 37 I dogodi se u one dane, da ona oboli i umrije. Onda je okupae i metnue u gornju sobu. 38 A jer je Lida blizu Jope, uenici uvi, da je Petar u njoj, poslae dva ovjeka k njemu molei: Ne oklijevaj da doe k nama! 39 I ustade Petar i poe s njima. I kad doe, odvedoe ga u gornju sobu, i skupie se oko njega sve udovice plaui i pokazujui mu suknje i haljine, to ih je bila izradila Srna, dok je bila s njima. 40 A Petar istjeravi sve van klekne na koljena, pomoli se i okrenuvi se k tijelu ree: Tabita, ustani! A ona otvori oi svoje, pogleda Petra i sjede. 41 On joj prui ruku i podie je. Tada dozva svete i udovice i pokaza je ivu, 42 I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovae u Gospodina. 43 I dogodi se, da on ostade mnogo dana u Jopi u nekoga Simona koara. Djela 10 1 A u Cezareji bio je jedan ovjek po imenu Kornelije, satnik ete, to se je zvala Italska 2 On je bio a cijelom kuom svojom poboan i bogobojazan, davao je mnoge milostinje narodu i molio se Bogu bez prestanka. 3 On vidje jasno u vienju oko devete ure dana anela Bojega gdje ue k

Djela apostolska
sam samo ovjek. 27 I s njim govorei ue i nae mnoge, koji su se bili skupili. 28 Tada im ree: Kako znate, ovjeku idovu nije doputeno druiti se ili dolaziti k tuinu. Ali Bog meni pokaza, da nijednoga ovjeka ne zovem okaljanim ili neistim. 29 Zato bez oklijevanja dooh pozvan. Pitam vas dakle, zato poslaste po mene? 30 I Kornelije ree: Upravo prije etiri dana molio sam se o devetoj uri u svojoj kui. I eto, ovjek stade preda mnom u haljini sjajnoj. 31 i ree: Kornelije, usliena je molitva tvoja, i milostinje tvoje spomenule se pred Bogom. 32 Polji dakle u Jopu i dozovi Simona, koji se zove Petar; on je gost u kui Simona koara kod mora. 33 Onda ja odmah poslah k tebi, i ti si dobro uinio, to si doao. Sad dakle mi svi stojimo pred tobom, da ujemo sve, to je tebi od Gospodina zapovjeeno. 34 A Petar otvorivi usta svoja ree: Sad zaista razumijem, da Bog ne gleda, tko je tko. 35 Nego u svakom narodu onaj, koji se boji njega i ini pravdu, mio je njemu. 36 Rije posla Bog sinovima Izraelovim, navjeujui mir po Isusu Kristu, ovaj je Gospodin svima. 37 Vi znate, to se je dogodilo u cijeloj Judeji, poevi od Galileje poslije krtenja, koje je propovijedao Ivan; 38 Kako je Bog pomazao Isusa iz Nazareta Duhom Svetim i silom, da je prolazio inei dobro i iscjeljujui sve, koje je bio nadvladao avao, jer je Bog bio s njim. 39 I mi smo svjedoi svemu, to je uinio u zemlji Judejskoj i u Jerusalemu. Ali njega ubie objesivi ga na drvo. 40 Njega je Bog oivio trei dan, i dao mu je, da se pokae, 41 Ne svemu narodu, nego nama, naprijed odreenim svjedocima od Boga, koji smo s njim jeli i pili po uskrsnuu njegovu od mrtvih. 42 I zapovjedio nam je, da propovijedamo narodu i da svjedoimo, da je on odreen od Boga za suca ivima i mrtvima. 43 Za ovoga svjedoe svi proroci, da imenom njegovim primaju oprotenje grijeha svi, koji vjeruju u njega. 44 Dok je jo govorio Petar ove rijei, sie Duh Sveti na sve, koji su sluali rije. 45 Vjernici iz obrezanja, to su bili doli s Petrom, divili su se, to se i na

770

neznaboce izli dar Duha Svetoga. 46 Jer su ih sluali gdje govore jezike i veliaju Boga. Tada progovori Petar: 47 Moe li tko vodu zabraniti, da se ne krste ovi, koji primie Duha Svetoga kao i mi? 48 I dade ih krstiti u ime Isusa Krista. Tada ga zamolie, da ostane kod njih nekoliko dana. Djela 11 1 A uli su apostoli i braa, to su bili u Judeji, da su i neznaboci primili rije Boju. 2 I kad uzae Petar u Jerusalem, prigovorie mu oni iz obrezanja 3 I rekoe: Zato si uao k ljudima neobrezanim i jeo s njima? 4 A Petar poevi izlagati im redom govorei: 5 Ja sam bio u gradu Jopi i molio se. I u zanosu vidio sam vienje, gdje silazi posuda nekakva kao veliko platno, to se na etiri ugla sputa s neba, i doe do preda me. 6 Kad sam to dobro pogledao, vidjeh unutra etveronone ivotinje zemaljske i zvijeri i gmazove i ptice nebeske. 7 A uo sam i glas, to mi je govorio: Ustani, Petre, pokolji i jedi! 8 A ja rekoh: Nipoto, Gospodine, jer nita okaljano i neisto nikada ne ue u usta moja. 9 Ali glas s neba progovori i po drugi put: Ne zovi neistim, to je Bog oistio! 10 A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo. 11 I gle, odmah tri ovjeka stadoe pred kuom, u kojoj sam bio ja, poslani k meni iz Cezareje. 12 A duh mi ree, da idem s njima ne oklijevajui nita. A dooe s menom i ovo est brae, i uosmo u kuu ovjeka. 13 I on nam pripovjedi, kako je vidio anela u kui svojoj, koji je stao i rekao mu: Polji u Jopu i dozovi Simona, koji se zove Petar! 14 On e ti rei rijei, kojima e se spasiti ti i sva kua tvoja. 15 A kada ja poeh govoriti, sie Duh Sveti na njih, kao i na nas u poetku. 16 Onda se sjetih rijei Gospodinove, kako je govorio: Ivan je krstio vodom, a vi ete se krstiti Duhom Svetim. 17 Kad im dakle Bog dade isti dar kao i nama, koji vjerovasmo u Gospodina Isusa Krista: tko, sam ja da bih mogao zabraniti Bogu? 18 A kad ue ovo, umirie se, i slavili su Boga i govorili: Dakle i neznabocima dade Bog pokajanje za

771

Djela apostolska
bre! I spadoe mu lance s ruku. 8 A aneo mu ree: Opai se i obuj svoju obuu! I uini tako. I ree mu: Obuci haljinu svoju i hajde za mnom! 9 I iziavi iao je za njim i nije znao, da je to istina, to je uinio aneo, nego je mislio, da vidi vienje. 10 A kad prooe prvu i drug strau, dooe k vratima gvozdenim, to vode u grad; ona im se sama otvorie. I iziavi prooe, jednu ulicu, i aneo odmah odstupi od njega. 11 I kad doe Petar k sebi, ree: Sad zaista znam, da Gospodin posla anela svojega, te me izbavi iz ruke Herodove i od svega ekanja naroda idovskoga. 12 I to razabravi doe kui Marije, matere Ivana, koji se je zvao Marko, gdje su bili mnogi skupljeni, te se molili. 13 kad on pokuca na vrata od dvora, pristupi djevojka po imenu Roda, da uje. 14 I poznavi glas Petrov od radosti ne otvori vrata, nego utra i ree, da Petar stoji pred vratima. 15 A oni joj rekoe: Ti si luda! Ali je ona odluno tvrdila, da je tako, a oni su govorili: Aneo je njegov. 16 A Petar je jednako kucao. A kad otvorie, vidjee ga i zaudie se. 17 A on mahnuvi na njih rukom, da ute, ispripovjedi im, kako ga Gospodin izvede iz tamnice, i ree: Javite ovo Jakovu i brai! I iziavi otide na drugo mjesto. 18 A kad je bio dan, bila je ne mala zabuna meu vojnicima, to je to bilo od Petra. 19 Herod ga dade traiti. Ali ga ne naoe. Tada ispita straare i zapovjedi, da ih odvedu. Nato zaputi iz Judeje u Cezareju, i ondje je boravio. 20 A veoma se je ljutio na Tirce i Sidonce. Ali oni jednoduno dooe k njemu i predobivi Blasta, komornika kraljeva, zamolie za mir, jer je njihovu zemlju hranila kraljeva. 21 A u odreeni dan obue se Herod u kraljevsko odijelo, sjede na prijestolje i progovori im: 22 A narod je vikao: Ovo je glas Boji, a ne ovjeji! 23 Ali ga odmah udari aneo Gospodnji, jer ne dade slave Bogu. Izjeden od crvi izdahnu. 24 A rije je Gospodnja rasla i mnoila se. 25 A Barnaba i Savao, izvrivi svoju zadau, vratie se iz Jerusalema i uzee sa sobom Ivana, koji se zvao Marko.

ivot. 19 A oni, to se razili zbog progonstva, koje nastade za Stjepana, prooe do Fenicije Cipra i Antiohije nikomu ne propovijedajui rijei Boje do samim idovima. 20 A neki od njih bili su Ciprani i Cirenci, koji su doavi u Antiohiju propovijedali i Helenistima navjeujui, Gospodina Isusa. 21 I bila je ruka Boja s njima, i velik ih je broj vjerovao i obratio se Gospodinu. 22 Vijest o tome doe do uiju Crkvi u Jerusalemu. I poslae Barnabu u Antiohiju. 23 Kad on doe tamo i vidje milost Boju, obradova se i opomenu sve, da svim srcem ostanu vjerni Gospodinu. 24 A bio je on vrli ovjek, pun Duha Svetoga i vjere. Tako se mnogi narod pridrui Gospodinu. 25 Tada on zaputi u Tarz, da potrai Savla. Nae ga i uze ga sa sobom u Antiohiju. 26 I oni se cijelu godinu zadrae u toj crkvi, i uili su mnogi narod. U Antiohiji se najprije uenici nazvae krani. 27 A u one dane sioe iz Jerusalema proroci u Antiohiju. 28 Jedan od njih po imenu Agab ustade i ponukan Duhom proree glad veliki, to e biti po svemu svijetu. I bio je za Klaudija. 29 Tada zakljuie uenici, da svaki prema mogunosti polje neto u pomo brai u Judeji. 30 To i uinie poslavi prinose starjeinama po Barnabi i Savlu. Djela 12 1 A u ono vrijeme podie Herod kralj ruke, da mui neke od crkve, 2 I pogubi Jakova, brata Ivanova, maem. 3 I vidjevi, da je to po volji idovima, uhvati jo i Petra. - A bili su dani beskvasnih kruhova. 4 Njega dakle uhvati, baci u tamnicu i predade ga etvorim straama, svaka od etiri vojnika, da ga uvaju. Po blagdanu Pashe htio ga je onda izvesti pled narod. 5 I tako su Petra uvali u tamnici. A crkva se je molila za njega Bogu bez prestanka. 6 U noi, prije nego ga je htio Herod izvesti, spavao je Petar meu dvojicom vojnika, okovan u dvoje lance, a straari su pred vratima uvali tamnicu. 7 I gle, aneo Gospodnji pristupi, i svjetlost obasja po sobi, i gurnuvi Petra u bok probudi ga i ree: Ustani

Djela apostolska
Djela 13 1 A u crkvi, koja je bila u Antiohiji, bili su proroci i uitelji: Barnaba i Simeon, koji se zvao Niger i Lucije Cirenac i Manahen, koji je bio zajedno odgojen s Herodom etverovlasnikom, i Savao. 2 A kad su oni sluili Gospodinu i postili, ree Duh Sveti: Odvojite mi Barnabu i Savla na djelo, na koje ih pozvah. 3 Tada postivi i pomolivi se poloie ruke na njih i otpustie ih. 4 Oni dakle poslani od Duha Svetoga otidoe u Seleuciju, i odanle otplovie u Cipar, 5 I doavi u Salaminu propovijedali su rije Boju u sinagogama idovskim, A imali su i Ivana u slubi. 6 Oni prooe sav otok do Pafa. Tamo naoe nekog ovjeka vraara, lana proroka, idova, kome je bilo ime Barjesu. 7 On je bio s namjesnikom Sergijem Pavlom, ovjekom razumnim. Ovaj dozva Barnabu i Savla i zaiska, da uje rije Boju. 8 Ali Elimas vraar - jer to znai ime njegovo - protivio im se i gledao je da odvrati namjesnika a od vjere. 9 A Savao, koji se zove i Pavao, pun Duha Svetoga pogledavi na njega 10 Ree: O puni svakoga lukavstva i svake pakosti, sine avolski, neprijatelju svake pravde, zar ne prestaje kvariti pravih putova Gospodnjih? 11 I sad eto ruke Gospodnje na te: Bit e slijep i nee vidjeti sunca za neko vrijeme. I ujedanput pade na njega mrak i tama. Stade pipati naokolo i traiti, tko da ga povede. 12 Tada namjesnik, kad vidje to bi, vjerova divei se nauci Gospodnjoj. 13 A kad se Pavao i drugovi njegovi odvezoe iz Pafa, dooe u Pergu u Pamfiliji. A Ivan se odvoji od njih, i vrati se u Jerusalem. 14 A oni otiavi iz Perge dooe u Antiohiju u Pisidiji. Tu u dan subotni uoe u sinagogu i sjedoe. 15 A po itanju zakona i proroka poslae glavari sinagoge k njima i rekoe: Ljudi brao, ako je u vama rije utjehe za narod, govorite! 16 Tada ustade Pavao i mahnuvi rukom ree: Ljudi Izraelci i koji se bojite Boga, ujte. 17 Bog naroda ovoga izabra oce nae i podie narod, kad su bili u tuini, u zemlji egipatskoj, i rukom ih jakom izvede iz nje. 18 I do etrdeset godina hranio ih je u pustinji. 19 I unitivi sedam naroda u zemlji

772

kanaanskoj dade im u posjed zemlju njihovu. 20 Za etiri stotine i pedeset godina. Potom im dade suce do proroka Samuela. 21 I otada su traili kralja, i dade im Bog Saula, sina Kiova, ovjeka od plemena Benjaminova, za etrdeset godina. 22 I uklonivi njega podie im Davida za kralja. Njemu dade svjedoanstvo: Naoh Davida, sina Jesejeva, ovjeka po srcu mojemu, koji e ispuniti u svemu volju moju. 23 Od njegova roda podie Bog po obeanju Izraelu Spasitelja Isusa. 24 Kad je Ivan pred njegovim dolaskom propovijedao krtenje pokajanja svemu narodu Izraelovu. 25 I kad je Ivan svravao trku svoju, govorio je: Ja nijesam onaj, za koga me drite. Ali on dolazi za mnom, kojemu ja nijesam dostojan odvezati obuu na nogama. 26 Ljudi brao, sinovi roda Abrahamova, i koji se meu vama boje Boga! Nama je poslana rije ovoga spasenja. 27 Jer oni, to stanuju u Jerusalemu, i glavari njihovi nijesu poznali ovoga, i osudivi ga ispunili su rijei proroka, koje se itaju svake subote. 28 I premda nijesu nali nijedne krivnje na njemu, to bi zasluila smrt, zahtijevali su od Pilata, da ga pogubi. 29 I kad svrie sve, to je pisano za njega, skinue ga s drveta i poloie u grob. 30 Ali Bog ga uskrsnu od mrtvih trei dan. 31 I pokazivao se je mnogo dana onima, to su bili uzali s njim iz Galileje u Jerusalem, koji su sada svjedoci njegovi pred narodom. 32 I mi vam navjeujemo radosnu vijest, da je Bog obeanje, to ga je dao ocima naim, ispunio djeci naoj uskrsnuvi Isusa; 33 Kao to, je i u drugom psalmu napisano: Ti si sin moj, ja sam te danas rodio. 34 A da ga je uskrsnuo od mrtvih, i da se on nije imao vie vratiti u truhlost, izree ovako: Udijelit u vama, milosti pouzdane, to sam sveano obeao Davidu. 35 Zato i na drugom mjestu govori: Nee dati, da tvoj Svetac vidi truhlosti. 36 Ali je David usnuo, izakako je bio u narataju svojemu sluio volji Bojoj. On se je pridruio ocima svojim i vidio je truhlosti. 37 A kojega je Bog uskrsnuo, nije vidio

773

Djela apostolska
4 A mnotvo gradsko razdijeli se, i jedni su bili sa idovima, a drugi s apostolima. 5 A kad navalie neznaboci i idovi sa svojim glavarima, da ih pogrde i kamenuju. 6 Oni doznavi pobjegoe u gradove u Likaoniji, u Listru i u Derbu i u okolinu. 7 I ondje su propovijedali evanelje. 8 U Listri je sjedio jedan ovjek nemoan u nogama, hrom od utrobe majke svoje, koji nije nikada hodao. 9 Ovaj je sluao Pavla gdje govori. A on pogledavi na njega i vidjevi, da vjeruje, da e ozdraviti, 10 Ree velikim glasom: Ustani na svoje noge uspravo! I skoi, i hodao je. 11 A kad vidje narod, to uini Pavao, podigoe glas svoj govorei likaonski: Bogovi sioe k nama u ovjejoj prilici! 12 I nazivali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je on vodio rije. 13 I sveenik Zeusa, koji je bio pred gradom, dovede junce i donese vijence pred vrata, i htjede s narodom da im prinese rtvu. 14 A kad to ue apostoli Barnaba i Pavao, razdrijee haljine svoje i skoie meu narod viui 15 I govorei: Ljudi, to to inite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam propovijedamo, da se od ovih nitavih stvari obratite k Bogu ivome, koji je stvorio nebo i zemlju i more i sve, to je u njima. 16 On je u prolim naratajima pustio sve narode, da idu svojim putovima. 17 Ali opet nije ostavio sebe neposvjedoena inei dobro, dajui vam s neba kiu i godine rodne i punei srca vaa jelom i veseljem. 18 I ovo govorei jedva zaustavie narod, da im ne prinesu rtve. 19 Ali dooe idovi iz Antiohije i Ikonija i nagovorie narod, te kamenovae Pavla i izvukoe ga iz grada mislei, da je mrtav. 20 A kad ga opkolie uenici, ustade i ue u grad, i sutradan otide s Barnabom u Derbu. 21 Propovijedali su u ovome gradu evanelje i predobili mnoge uenike. Onda se vratie u Listru, Ikonij i Antiohiju. 22 Utvrivali su uenike i opominjali ih, da ustraju u vjeri, jer nam valja kroz mnoge nevolje ui u kraljevstvo Boje. 23 U svakoj crkvi postavie im, pomolivi se s postom, starjeine i preporuie ih Gospodinu, u koga vjerovae. 24 I proavi Pisidiji dooe u

truhlosti. 38 Neka vam je dakle na znanje, ljudi brao, da se po njemu vama propovijeda oprotenje grijeha. 39 I od svega, oda to se ne mogoste opravdati u zakonu Mojsijevu, opravdava se u njemu svaki, koji vjeruje. 40 Gledajte dakle, da ne doe na vas ono, to proroci kau: 41 Vidite, preziratelji, i udite se, i nestanite! Jer ja inim djelo u dane vae, djelo, koje neete vjerovati, ako vam tko ispria. 42 A kad su izlazili oni, molili su ih, da im se ove rijei govore u drugu subotu. 43 Kad se je skuptina razila, pooe za Pavlom i Barnabom mnogi od idova i pobonih doljaka. A oni su ih u razgovoru svjetovali, da ustraju u milosti Bojoj. 44 A idue subote skupi se gotovo sav grad, da uje rije 45 A kad vidjee idovi narod, napunie se zavisti, i govorili su protiv rijei Pavlovih i psovali su. 46 A Pavao i Barnaba rekoe posve smjelo: Vama je najprije trebalo da se propovijeda rije Boja. Ali kad je odbacujete i sebe drite da nije ste vrijedni vjenoga ivota, evo se obraamo k neznabocima. 47 Jer nam tako zapovjedi Gospodin: Postavljam te za svjetlost neznabocima, da bude na spasenje do kraja zemlje. 48 A kad ue neznaboci, radovali su se i slavili rije Boju, i vjerovae, koliko ih je bilo odreeno za ivot vjeni. 49 I rije se je Boja raznosila po svoj okolini. 50 Ali idovi podgovorie pobone i potene ene i prvake gradske, te podigoe progonstvo na Pavla i Barnabu, i istjerae ih iz svoje zemlje. 51 A oni otresoe na njih prah sa svojih nogu i dooe u Ikonij. 52 A uenici su bili puni radosti i Duha Svetoga. Djela 14 1 A u Ikoniju se dogodi, da isto tako oni uoe u sinagogu idovsku, i govorili su tako, da je vjerovalo veliko mnotvo idova i Grka. 2 Ali idovi, koji nijesu vjerovali, podbunie i razdraie due neznaboaca na brau. 3 Oni ipak ostadoe dulje vremena propovijedajui odvano u Gospodinu, koji je svjedoio rije milosti svoje i davao, da su se inili znaci i udesa po rukama njihovim.

Djela apostolska
Pamfiliju. 25 I poto su rekli rije Gospodnju u Pergi, sioe u Ataliju. 26 I odanle otplovie u Antiohiju, odakle su bili predani milosti Bojoj na djelo, koje svrie. 27 A kad dooe i skupie crkvu, izvijestie o svemu, to je bio uinio Bog s njima, i da je otvorio neznabocima vrata vjere. 28 A ostadoe ne malo vremena s uenicima. Djela 15 1 I doli su neki iz Judeje i uili bradu: Ako se ne obreete po obiaju Mojsijevu, ne moete se spasiti. 2 A kad su Pavao i Barnaba ivo raspravljali i prepirali se s njima, odredie, da Pavao i Barnaba i drugi neki od njih uzau k apostolima i starjeinama u Jerusalem za ovo pitanje. 3 Oni dakle otpraeni od crkve prolazili su kroz Feniciju i Samariju objavljujui o obraenju neznaboaca i vrlo su obradovali svu brau. 4 A kad dooe u Jerusalem, bili su primljeni od crkve, i od apostola i starjeina, i sve su pripovijedali, to je Bog uinio s njima. 5 Onda ustadoe neki od sljedbe farizejske, koji su bili vjerovali, i rekoe: Valja ih obrezati i zapovjediti, da dre zakon Mojsijev. 6 I skupie se apostoli i starjeine, da izvide ovu stvar. 7 Po mnogom raspravljanju ustade Petar i ree im: Ljudi brao, vi znate, da je Bog od prvih dana izabrao izmeu vas, da iz mojih usta uju neznaboci rije evanelja i da vjeruju. 8 I Bog, koji poznaje srca, posvjedoio je za njih, kad im dade Duha Svetoga kao i nama. 9 I ne postavi nikakve razlike meu nama i njima, oistivi vjerom srca njihova. 10 Sad dakle to kuate Boga, i hoete da metnete uenicima na vrat jaram, kojega ni oci nai ni mi ne mogosmo nositi? 11 Nego vjerujemo, da emo se spasiti milou Gospodina Isusa Krista, kao i oni. 12 Onda uuti sve mnotvo, i sluali su Barnabu i Pavla, koji su pripovijedali, kolike je znake i udesa uinio Bog preko njih meu neznabocima. 13 A kad oni umukoe, progovori Jakov: Ljudi brao, posluajte mene! 14 Simon ree, kako je Bog uinio prvi korak da iz neznaboaca primi narod k imenu svojemu.

774

15 I s ovim se podudaraju rijei proroka, kao to je napisano: 16 Potom u Be vratiti i opet u sagraditi dom Davidov, to je pao, i njegove u ruevine popraviti, i podignut u ga. 17 Da potrae Gospodina ostali ljudi i svi narodi, nad kojima se je prizvalo ime Gospodnje, govori Gospodin, koji ini ovo. 18 Gospodinu je poznato odvijeka djelo njegovo. 19 I zato ja mislim, da se ne dira u one, koji se od neznaboaca obraaju k Bogu, 20 Nego da im se pie, neka paze, da se ne okaljaju idolima, i da se uzdravaju od bluda, od udavljenoga i od krvi. 21 Jer Mojsije ima od starih vremena u svakom gradu svoje propovjednike u sinagogama, gdje se ita svake subote. 22 Tada naoe za dobro apostoli i starjeine sa svom crkvom, da izaberu ljude izmeu sebe, i da ih polju u Antiohiju s Pavlom i Barnabom: Judu, koji se je zvao Barsaba, i Silu, ljude veoma ugledne meu braom. 23 I napisae rukom svojom: Apostoli i starjeine braa pozdravljaju brau od neznaboaca, to su u Antiohiji, Siriji i Ciliciji. 24 uli smo, da su neki, od nas iziavi, smeli vas svojim govorima i uznemirili due vae, a mi im ne zapovjedismo. 25 Zato naosmo za dobro mi jednoduno skupljeni izabrane ljude poslati k vama s dragim naima Barnabom i Pavlom. 26 S ljudima, koji su predali due svoje za ime Gospodina naega Isusa Krista. 27 Poslasmo dakle Judu i Silu, koji e vam i sami to rijeima govoriti. 28 Jer nae za dobro Duh Sveti i mi, da ne meemo vie nikakva tereta na vas osim ovoga potrebnoga: 29 Da se uvate od rtava idolskih i od krvi i od udavljenoga; od bluda. Ako se budete uvali od toga, bit e vam dobro. Budite zdravi! 30 Oni dakle poslani sioe u Antiohiju, i skupivi narod predadoe poslanicu. 31 I kad proitae, obradovae se zbog te utjehe. 32 A Juda i Sila, koji su i sami bili proroci, mnogim rijeima utjeie brau i utvrdie. 33 I poto proboravie ondje neko vrijeme, otputie ih braa s mirom k onima, koji su ih bili poslali. 34 Ali Sila nade za dobro da ostane ondje. 35 A Pavao i Barnaba boravili su u

775

Djela apostolska
da je bogomolja. Sjedosmo i govorismo enama, koje su se bile, skupile. 14 A sIuala je jedna bogobojazna ena, po imenu Lidija, prodavaica skerleta iz grada Tijatire. I Gospodin otvori srce njezino, da pazi na rijei Pavlove. 15 A kad se pokrsti ona i kua njezina, zamoli govorei: Ako mislite, da sam vjerna Gospodinu, uite u moju kuu i ostanite! I natjera nas. 16 I dogodi se, kad smo ili u bogomolju, da nas srete jedna ropkinja, koja je imala duha vraarskoga, i vraajui donosila velik dobitak svojim gospodarima. 17 Ona poe za Pavlom i za nama, i vikala je Ovi su ljudi sluge Boga svevinjega, koji vam javljaju put spasenja. 18 I to je inila mnogo dana. A Pavlu to dodija, okrenu se i ree duhu: Zapovijedam ti u ime Isusa Krista, da izae iz nje. I izae u taj as. 19 A kad vidjee njezini gospodari, da izae nada njihova dobitka, uhvatie Pavla i Silu i odvukoe ih na trg pred poglavarstvo. 20 I dovedoe ih gradskim poglavarima i rekoe: Ovi ljudi, koji su idovi, bune na grad, 21 I propovijedaju obiaje, kojih mi ne smijemo ni primiti ni vriti, jer smo Rimljani. 22 I slee se narod na njih, i glavari im strgae haljine i zapovjedie, da ih iibaju. 23 I poto ih ivo izbie, bacie ih u tamnicu i zapovjedie tamniaru, da ih dobro uva. 24 Primivi takvu zapovijed on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade. 25 A u ponoi Pavao i Sila molili su se i slavili pjesmom Boga; a sunji su ih sluali. 26 A najedanput tako se vrlo potrese zemlja, da se uzdrmae temelji tamnice. I odmah se otvorie sva vrata, i svima spadoe okovi. 27 A kad se probudi tamniar i vidje otvorena vrata tamnice, izvadi ma i htjede da se ubije, mislei, da su pobjegli sunji. 28 A Pavao povika iza glasa: Ne ini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje! 29 A on zaiska lu, i uleti, drui pripade k nogama Pavla i Sile. 30 Izvede ih van i ree: Gospodo, to mi treba initi, da se spasim? 31 A oni rekoe: Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit e se ti i kua tvoja. 32 I propovijedali su rije Gospodnju njemu i svima, koji su bili u kui njegovoj.

Antiohiji i uili i propovijedali rije Gospodnju s mnogima 36 A poslije nekoliko dana ree Pavao Barnabi: Vratimo se i obiimo brau, da vidimo, kako im je po svim gradovima, u kojima smo propovijedali rije Gospodnju! 37 A Barnaba je htio da uzme sa sobom i Ivana, koji se zvao Marko. 38 Ali je Pavao drao, da ne treba uzimati sa sobom onoga, koji se je od njih odijelio u Pamfiliji i nije iao s njima na djelo. 39 Tako doe do raspre, te se jedan s drugim rastadoe. I Barnaba uze Marka i otplovi u Cipar. 40 A Pavao izabravi Silu poe na put predan milosti Gospodnjoj od brae. 41 I prolazio je kroz Siriju i Ciliciju i utvrivao crkve. Djela 16 1 Tada doe u Derbu i Listru, i gle, ondje je bio neki uenik, po imenu Timotej, sin ene idovke, koja je vjerovala, i oca neznaboca. 2 Za njega su dobro svjedoila braa, to su bila u Listri i Ikoniju. 3 Ovoga htjede Pavao da uzme sa sobom na put; i uze ga i obreza zbog idova, koji su bili u onim mjestima; jer su svi znali, da je otac njegov bio neznaboac. 4 A kad su prolazili po gradovima, predavae im, da dre odluke, koje ustanovie apostoli i starjeine u Jerusalemu. 5 Tako su se crkve utvrivale u vjeri, i svaki dan bivalo ih je vie. 6 A kad prooe Frigiju i Galaciju, zabrani im Duh Sveti propovijedati rije u Aziji. 7 Kad dooe u Miziju, pokuali su da idu u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. 8 A kad prooe Miziju, sioe u Troadu. 9 I Pavlu se javi vienje nou: Jedan ovjek Makedonac stajao, i molio ga, i rekao: Prijei u Makedoniju i pomozi nam! 10 A kad vidje vienje, odmah gledasmo da otputujemo u Makedoniju uvjereni, da nas je pozvao Bog, da im propovijedamo evanelje. 11 A kad otplovismo iz Troade, doosmo ravno u Samotraku, a sutradan u Neapol. 12 A odanle u Filipe, u prvi grad onoga dijela Makedonije, naseobinu. I u ovom gradu ostadosmo nekoliko dana. 13 A u dan subotni izaosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili

Djela apostolska
33 I on ih uze k sebi u onaj as noi, i opra im rane; i pokrsti se odmah on i sva kua njegova. 34 Tada ih uvede u kuu svoju, postavi im stol, i radovao se je sa svom kuom svojom, to vjerova u Boga. 35 A kad bi dan, poslae glavari sluge govorei: Pusti one ljude! 36 Tamniar ree to Pavlu: Poslae glavari, da budete puteni; sad dakle izaite, i idite s mirom! 37 Ali im Pavao ree: Poto su nas, ljude Rimljane, izbili javno bez istrage, i u tamnicu nas bacili, sada hoe tajno da nas protjeraju. Ne tako, nego sami neka dou i neka nas izvedu! 38 Kad sluge javie ove rijei glavarima, uplaie se uvi, da su Rimljani. 39 I dooe, i umolie ih, i izvedoe ih molei, da izau iz grada, 40 A kad izaoe iz tamnice, dooe k Lidiji, i vidjevi brau utjeie ih, i odoe. Djela 17 1 Preko Amfipola i Apolonije stigoe u Solun, gdje je bila sinagoga idovska. 2 I Pavao po obiaju ue k njima, i tri im je subote govorio o Pismima 3 Pokazujui i dokazujui, da je trebalo da Krist trpi i uskrsne od mrtvih, i da ovaj Isus, kojega ja propovijedam vama, jest Krist. 4 I neki od njih vjerovae i pridruie se Pavlu i Sili, i od bogobojaznih neznaboca mnotvo veliko, i od ena plemenitih ne malo! 5 A idovi zavidni uzee neke zle ljude od prostoga svijeta i skupivi etu uzbunie grad i napadoe na kuu Jasonovu i stadoe traiti, da ih izvedu pred narod. 6 A kad njih ne naoe, povukoe Jasona i neku brau pred gradske poglavare viui: Ovi, to zamutie sav svijet, dooe i ovamo. 7 Jason ih primio, i ovi svi rade protiv carskih odredaba govorei, da ima drugi kralj, Isus. 8 I uznemirie narod i gradske poglavare, kad ovo ue. 9 Ali ih pustie, kad ih Jason i ostali zadovoljie odgovorom. 10 A braa odmah nou otpravie Pavla i Silu u Bereju. Doavi onamo uoe u sinagogu idovsku. 11 A ovi su bili plemenitiji od onih u Solunu, jer primie rije sa svim srcem, i svaki su dan ispitivali Pisma, je li to tako. 12 I vjerovae mnogi od njih, i od potenih neznaboakih ena, i od mueva ne malo. 13 A kad doznae idovi u Solunu, da je

776

Pavao i u Bereji propovijedao rije Boju, dooe i onamo, te podigoe i pobunie mnotvo. 14 A braa onda odmah otpravie Pavla, da ide k moru, a Sila i Timotej ostadoe ondje. 15 A pratioci dovedoe Pavla do Atene, i primivi zapovijed od njega na Silu i Timoteja, da dou k njemu to bre, odoe. 16 A kad ih je Pavao ekao u Ateni, uzruja se duh njegov u njemu gledajui grad pun idola. 17 I raspravljao je u sinagogi sa idovima i s bogobojaznima, i na trgu svaki dan s onima, to su bili ondje. 18 A neki od epikurejskih i stoikih mudraca prepirali su se s njim; i jedni su govorili: to hoe ovaj brbljavac da kae? A drugi: ini se, da propovijeda tue bogove. Jer je propovijedao Isusa i uskrsnue. 19 Pa ga uzee i odvedoe na Areopag govorei: Moemo li znati, kakva je ta nova nauka, to je ti propovijeda? 20 Jer neto novo mee u nae ui; hoemo dakle da znamo, to to znai. 21 Svi naime Atenjani i tuinci doljaci nemaju ni za to drugo vremena, nego da to novo govore ili sluaju. 22 A Pavao stavi nasred Areopaga ree: Ljudi Atenjani! Po svemu vas vidim, da ste vrlo poboni, 23 Jer prolazei i motrei vae svetinje naoh i rtvenik, na kojem je bilo napisano: Bogu nepoznatomu. to dakle ne znajui tujete, to vam ja propovijedam. 24 Bog, koji je stvorio svijet i sve, to je u njemu, on, jer gospodar neba i zemlje, ne stanuje u rukotvorenim hramovima, 25 Niti prima slube od ruku ovjejih, kao da bi to trebao, kad on sam daje svima ivot i dihanje i sve. 26 I uinio je da od jednoga sav rod ljudski stanuje po svemu lica zemaljskom, i postavio je odreena vremena i mee stanovanja njihova. 27 Da trae Boga, ne bi li ga kako napipali i nali, premda nije daleko ni od jednoga od nas. 28 Jer u njemu ivimo, i miemo se, i jesmo, kao to i neki od vaih pjesnika rekoe: Njegov smo i rod. 29 Kad smo dakle rod Boji, ne treba da mislimo, da je Boanstvo kao zlato ili srebro ili kamen, kao tvorevina umjetnosti i miljenja ljudskoga. 30 Ne gledajui dakle Bog na vremena neznanja, sad navjeuje ljudima, da svi svuda ine pokajanje. 31 Jer je postavio dan, u koji e suditi itavome svijetu po pravdi preko

777

Djela apostolska
za to nita mario. 18 A Pavao ostade jo podosta dugo, i oprostivi se s braom otplovi u Siriju, i s njime Priscila i Akvila. U Kenhreji oia glavu, jer se je bio zavjetovao. 19 I doe u Efez; i njih ostavi ondje, a on ue u sinagogu, i raspravljao je sa idovima. 20 A kad su ga oni molili, da ostane dulje vremena, ne htjede, 21 Nego se oprosti s njima i ree: Opet u se vratiti k vama, ako Bog da; i otide iz Efeza. 22 I siavi u Cezareju, uzie i pozdravi crkvu, i sie u Antiohiju. 23 I provede ondje nekoliko vremena, zaputi i proe redom Galaciju i Frigiju, utvrujui sve uenike. 24 A doe u Efez jedan idov, po imenu Apolon, rodom Aleksandrinac, ovjek rjeit, silan u Pismu. 25 Ovaj je bio upuen na put Gospodnji, i gorei duhom govorio je i uio je marljivo o Isusu, a znao je samo krtenje Ivanovo. 26 Ovaj dakle pone odvano propovijedati u sinagogi. I kad ga ue Priscila i Akvila, primie ga k sebi i izloie mu tonije put Gospodnji. 27 A kad je htio poi u Ahaju, ohrabrie ga braa i pisae uenicima, da bi ga primili. I kad doe, pomoe mnogo onima, koji su bili vjerovali milou. 28 Jer je silno pobijao idove javno, dokazujui iz Pisma, da je Isus Krist. Djela 19 1 A dogodi se, kad je bio Apolon u Korintu, da je Pavao, proavi gornje krajeve, doao u Efez i naao neke uenike; 2 I ree im: Jeste li primili Duha Svetoga, kad ste postali vjernici? A oni mu rekoe: Nijesmo ni uli, da ima Duh Sveti. 3 A on ree: Koje krtenje primiste? I oni rekoe: Krtenje Ivanovo, 4 A Pavao ree: Ivan je krstio krtenjem pokajanja govorei narodu, da vjeruju u onoga, koji e za njim doi, to jest u Isusa. 5 uvi to krstie se u ime Gospodina Isusa. 6 I kad Pavao poloi ruke na njih, doe Duh Sveti na njih, i govorili su jezicima i proricali. 7 A bilo je ljudi svega oko dvanaest. 8 I uavi u sinagogu govorio je odvano tri mjeseca, raspravljajui i uvjeravajui za kraljevstvo Boje. 9 Kad su neki bili otvrdnuli, i nijesu vjerovali, i proklinjali put Gospodnji pred narodom, odstupi od njih i odijeli uenike, pa je raspravljao svaki dan u

ovjeka, koga je odredio i pred svima potvrdio uskrsnuvi ga od mrtvih. 32 A kad ue za uskrsnue od mrtvih, jedni se narugae, a drugi rekoe: O tom emo te sluati drugi put. 33 Tako Pavao otide izmeu njih. 34 A neki ljudi pristadoe uz njega i vjerovae, meu kojima je i Dionizije Areopagit, i ena po imenu Damara, i drugi s njima. Djela 18 1 Potom ode iz Atene i doe u Korint. 2 i nae jednoga zidova, po imenu Akvilu, rodom iz Ponta, koji je bio skoro doao iz Italije, i njegovu enu Priscilu, jer je bio zapovjedio Klaudije, da svi idovi sele iz Rima. On doe k njima. 3 I jer su se bavili istim zanatom, ostade kod njih, i radio je. A bili su atorskog zanata. 4 I svake je subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao idove i neznaboce. 5 A kad dooe iz Makedonije Sila i Timotej, predade se Pavao sasvim propovijedanju svjedoei idovima da je Isus Krist. 6 Ali kad su se oni protivili i hulili, otrese haljine svoje i ree: Krv vaa na vau glavu, ja sam ist, od sad idem k neznabocima. 7 I otide odanle i doe u kuu nekoga Ticija Justa, koji se je bojao Boga, i ija je kua bila uz sinagogu. 8 A Krisp, predstojnik sinagoge, vjerova u Gospodina sa svom kuom svojom, i od Korinana mnogi, koji su sluali, vjerovae i krstie se. 9 A Gospodin ree Pavlu nou u vienju: Ne boj se, nego govori, i da ne uuti! 10 Jer sam ja s tobom, i nitko ti se nee primai, da ti naudi, jer ja imam mnogi narod u ovome gradu. 11 Tako proboravi ondje godinu i est mjeseci uei kod njih rije Boju. 12 A kad je bio Galion namjesnik u Ahaji, ustadoe idovi jednoduno na Pavla i dovedoe ga na sud 13 Govorei: Ovaj protiv zakona nagovara ljude, da potuju Boga. 14 A kad je Pavao htio da otvori usta; ree Galion idovima: Kad bi se radilo o kakvoj nepravdi ili zloinu, o idovi, po dunosti posluao bih vas. 15 Ali kad su prepiranja o nauci i o imenima i o zakonu vaem, gledajte sami, jer ja neu da budem sudac o tome. 16 I otjera ih iz sudnice. 17 Onda svi neznaboci uhvatie Sostena, predstojnika sinagoge, i izbie ga pred sudnicom. I Galion nije

Djela apostolska
koli nekoga Tirana, 10 I ovo je bivalo dvije godine, tako da su svi, koji su stanovali u Aziji, idovi i neznaboci, uli rije Gospodnju. 11 I Bog je inio ne mala udesa po rukama Pavlovim, 12 Tako da bi i rupce za znoj i pojase od tijela njegova nosili na bolesnike, i ostavljale su ih bolesti, i zli su dusi izlazili iz njih. 13 Kuali su i neki od idova, koji su naokolo obilazili i zaklinjali avle, zazivati nad opsjednutima ime Gospodina Isusa govorei: Zaklinjem vas Isusom, koga propovijeda Pavao. 14 A bilo je sedam sinova Skeve idova, poglavara sveenikoga, koji su to inili. 15 A zao im duh odgovori: Isusa poznajem, i Pavla znam, ali vi tko ste? 16 I skoivi na njih ovjek, u kojemu je bio zao duh, nadvlada njih dvojicu, i pritite ih tako, da su goli i izranjeni utekli iz one kue. 17 I ovo doznadoe svi idovi i neznaboci, koji su stanovali u Efezu, i ue strah u sve njih, i velialo se je ime Gospodina Isusa. 18 I mnogi od onih, to vjerovae, dolazili su ispovijedajui i govorei djela svoja. 19 A mnogi od onih, koji su se bavili arolijama, skupie knjige i spalie ih pred svima; i proraunae, i naoe, da su vrijedne pedeset tisua srebrnjaka. 20 Tako je silno rasla rije Gospodnja, i utvrivala se. 21 I kad se ovo svrilo, namisli Pavao u Duhu da proe preko Makedonije i Ahaje, i da ide u Jerusalem govorei: Poto budem tamo, valja mi i Rim vidjeti. 22 I posla u Makedoniju dvojicu svojih pomonika, Timoteja i Erasta, a sam ostade neko vrijeme u Aziji. 23 A u ono vrijeme podie se ne mala buna zbog puta Gospodnjega. 24 Neki naime srebrnar, po imenu Demetrije, koji je pravio srebrne hramie Dijanine, pribavljao je zanatlijama ne malu zaradu. 25 On skupi ove i drugih ovakvih stvari majstore, i ree: Ljudi, vi znate, da od ovoga posla imamo mi zaradu. 26 A vidite i ujete, da ne samo u Efezu, nego gotovo po svoj Aziji taj Pavao nagovara i odvraa narod mnogi, govorei, da to nijesu bogovi, to se prave rukama. 27 I ne samo to e ta nesrea doi na na zanat da ne prolazi, nego se nee mariti ni za hram velike boice Dijane, i propadat e velianstvo one, koju

778

potuje sva Azija i itav svijet. 28 Kad oni ovo ue, napunie se gnjeva i stadoe vikati: Velika je Dijana Efeka! 29 I sav se grad napuni pobune, i navalivi jednoduno na kazalite uhvatie Gaja i Aristarha Makedonce, drugove Pavlove. 30 A kad je Pavao htio da ide meu narod, ne dadoe mu uenici. 31 A neki i od azijskih poglavara, koji su mu bili prijatelji, poslae k njemu molei ga, da ne ide u kazalite. 32 A jedni su vikali jedno, a drugi drugo; jer je bila skuptina smetena, i najvie ih nije znalo, zato su se skupili. 33 A jedni iz mnotva izvukoe Aleksandra, kad su ga idovi gurali naprijed. A Aleksandar, mahnuvi rukom, htjede da progovori narodu zbog obrane. 34 Ali kad ga upoznae, da je idov, povikae svi u glas, i vikali su oko dva sata: Velika je Dijana Efeka! 35 A gradski tajnik, utiavi narod, ree: Ljudi Efeani! Tko je taj ovjek, koji ne zna, da grad Efez ne asti veliku Dijanu i njezin kip to je pao s neba? 36 Kad dakle to ne moe nitko porei, valja da budete mirni, i da nita ne inite nepromiljeno. 37 Jer dovedoste ove ljude, koji niti su hram pokrali, niti hule na vau boicu. 38 A Demetrije i umjetnici, koji su s njim, ako imaju kakvu tubu protiv koga, imaju sudovi, i imaju namjesnici, pa neka tue jedan drugoga! 39 Ako li to drugo traite, neka se rijei na zakonitoj skuptini! 40 Jer prijeti opasnost, da budemo tueni za dananju bunu, a nema nikakva razloga, kojim bismo se mogli opravdati za ovu pobunu. I kad ree ovo, raspusti skuptinu. Djela 20 1 A poto se stiala buna, dozva Pavao uenike i opomenuvi ih oprosti se, i zaputi, da ide u Makedoniju. 2 I kad je proao one krajeve i opominjao ih mnogim rijeima, doe u Grku. 3 Proboravio je tamo tri mjeseca. Kad je htio da otplovi u Siriju, stadoe mu idovi raditi o glavi, te namisli da se vrati preko Makedonije. 4 A pratio ga je Sopater Pirov iz Bereje, Aristarh, i Sekund IZ Soluna, i Gaj iz Derbe, i Timotej i Tihik, i Trofim iz Azije. 5 Ovi odoe naprijed i ekali su nas u Troadi. 6 A mi otplovismo poslije dana

779

Djela apostolska
mojega lica vi svi, kroz koje sam prolazio propovijedajui kraljevstvo Boje. 26 Zato vam svjedoim na dananji dan, da sam ist od krvi sviju; 27 Jer nijesam propustio da vam javim svu odluku Boju. 28 Pazite na sebe i na sve stado, u kojem vas Duh Sveti postavi predstojnicima, da upravljate crkvom Bojom, koju je stekao krvlju svojom. 29 Ja znam, da e poslije odlaska mojega ui meu vas vuci grabeljivi, koji nee tedjeti stada. 30 I izmeu vas samih ustat e ljudi, koji e govoriti iskrivljenu nauku, da povuku uenike za sobom. 31 Zato bdijte sjeajui se, da tri godine no i dan nijesam prestajao sa suzama opominjati svakoga od vas. 32 I sad vas preporuujem Gospodinu i rijei milosti njegove, koji moe izgraditi i dati batinu meu svima posveenima. 33 Srebra i zlata ili ruha nijesam poelio ni od koga. 34 Sami znate, to je trebalo meni i onima, koji su bili sa mnom da su priskrbile ove ruke. 35 Sve vam pokazah, da se tako valja truditi i zauzimati za nemone i sjeati se rijei Gospodina Isus, jer on ree: Mnogo je vie blagoslovljeno davati, negoli primati. 36 I kad je ovo rekao, klekne na koljena svoja i pomoli se sa svima njima. 37 A sviju stade velik pla; i pali su oko vrata Pavlova i cjelivali ga. 38 alosni najvie za rije, koju ree, da vie nee vidjeti lica njegova, I otpratie ga do na lau. Djela 21 1 I kad bi tako, te otplovismo otrgnuvi se od njih, idui pravo doosmo u Kos, i drugi dan u Rod, i odanle u Pataru. 2 I naavi lau, to polazi u Feniciju, uosmo i otplovismo. 3 A kad nam se ukaza Cipar ostavismo ga nalijevo, i plovili smo prema Siriji, i doosmo u Tir, jer je ondje valjalo da se istovari laa. 4 I naavi uenike ostadosmo ondje sedam dana; a oni su Pavlu govorili Duhom, da ne ide gore u Jerusalem. 5 I kad se izvrie dani, izaosmo i krenusmo na put, a pratili su nas svi sa enama i djecom do iza grada; i kleknuvi na obali pomolismo se. 6 I oprostivi se jedni s drugima uosmo u lau, a oni se vratie svojim kuama. 7 I mi svrismo plovljenje i doosmo od Tira u Ptolemaidu, i pozdravivi se s

beskvasnih kruhova iz Filipa, i doosmo k njima u Troadu za pet dana, i ondje ostadosmo sedam dana. 7 A u prvi dan sedmice, kad se skupismo da lomimo kruh, govorio im je Pavao, jer je htio sutradan da otputuje, i produljio je govor do ponoi. 8 I bile su mnoge svjetiljke u gornjoj sobi, gdje smo se bili skupili. 9 A sjedio je na prozoru jedan mladi po imenu Eutih, nadvladan od tvrdoga sna; i kad je Pavao govorio dugo, nagnu se u snu i pade dolje s treega kata, i digoe ga mrtva. 10 A Pavao siavi pade na njega, i zagrlivi ga ree: Ne uznemirujte se, jer je dua njegova u njemu! 11 Onda uzae, i prelomivi kruh okusi i govorio je jo dugo sve do zore, i onda je otputovao. 12 A mladia dovedoe iva, i utjeie se ne malo. 13 A mi uavi u lau otplovismo u Asos, da odanle uzmemo Pavla, jer je bio tako odredio, hotei sam da ide kopnom. 14 I kad se sastade s nama u Asosu, uzesmo ga i doosmo u Mitilenu. 15 I odanle otplovivi doosmo sutradan prema Hiosu, a drugi dan pristadosmo u Samosu i sutradan doosmo u Milet, 16 Jer je bio Pavao odluio, da proemo mimo Efez, da se ne bi zadrao u Aziji; jer je htio, ako mu bude mogue, da bude na Duhove u Jerusalemu. 17 A iz Mileta posla u Efez i dozva starjeine crkve. 18 I kad dooe k njemu, i kad su bili skupa, ree im: Vi znate, od pravoga dana, kad dooh u Aziju, kako sam bio s vama jednako, 19 Sluei Gospodinu sa svom poniznosti i sa suzama i kunjama, koje me snaoe od zasjeda idovskih; 20 Kako nijesam nita propustio rei, to je korisno, nego sam javno i po kuama uio, 21 Zaklinjui idove i neznaboce, da se obrate k Bogu i vjeruju u Gospodina naeg Isusa Krista. 22 I sada evo sili me duh, da idem u Jerusalem, ne znajui to e mi se u njemu dogoditi, 23 Osim da mi Duh Sveti po svim gradovima svjedoi, da me u Jerusalemu ekaju okovi i nevolje. 24 Ali ja svega se toga ne bojim i ne marim za svoj ivot, samo da svrim trku svoju i slubu, koju primih od Gospodina Isusa, da posvjedoim evanelje milosti Boje. 25 I evo sad znam, da vie neete vidjeti

Djela apostolska
braom ostadosmo kod njih jedan dan. 8 A sutradan otputovasmo i doosmo u Cezareju. I uavi u kuu Filipa evanelista, koji je bio jedan od sedmorice, ostadosmo u njega. 9 On je imao etiri keri djevice, koje su proricale. 10 Kad smo boravili ondje nekoliko dana, doe iz Judeje jedan prorok, po imenu Agab. 11 I doavi k nama uze pojas Pavlov, sveza sebi noge i ruke i ree: Ovo govori Duh Sveti: ovjeka, iji je ovo pojas, ovako e svezati zidovi u Jerusalemu i predat e ga u ruke neznabocima. 12 I kad usmo ovo, zamolismo ga mi i oni, koji su bili iz onoga mjesta, da ne ide gore u Jerusalem. 13 A Pavao odgovori: to inite, te plaete i cijepate srce moje! Jer ja sam pripravan za ime Gospodina Isusa ne samo svezan biti, nego i umrijeti u Jerusalemu. 14 A kad ga ne mogosmo nagovoriti, primirismo se rekavi: Volja Gospodnja neka bude! 15 A poslije tih dana spremismo se i poosmo gol e u Jerusalem. 16 A pooe s nama i neki uenici iz Cezareje vodei nas nekomu Mnasonu iz Cipra, starome ueniku, da budemo njegovi gosti. 17 I kad doosmo u Jerusalem, primie nas braa radosno. 18 A sutradan otide Pavao s nama k Jakovu, i skupie se sve starjeine. 19 I kad ih pozdravi, pone im redom izlagati, to uini Bog meu neznabocima po slubi njegovoj. 20 A oni uvi slavili su Boga, i rekoe: Vidi, brate, koliko je tisua idova, koji vjerovae, i svi revnuju za zakon. 21 A doznali su za tebe, da ti idove, koji su meu neznabocima, ui odmetnuu od Mojsija uei, da im ne treba obrezivati djece svoje, niti drati obiaje. 22 to emo dakle sada? Svakako e se narod skupiti, jer e uti da si doao. 23 Uini dakle ovo, to ti reknemo: U nas imaju etiri ovjeka, koji su se zavjetovali. 24 Ove uzmi i oisti se s njima, i potroi na njih, neka oiaj glavu, i svi e doznati, da ono, to su uli za tebe, nita nije, nego da i sam ivi po zakonu i da ga dri. 25 A za neznaboce, koji vjerovae, mi poslasmo odluivi, da se uvaju od rtava idolskih, i od krvi, i od udavljenoga, i od bluda. 26 Tada Pavao uze ljude, i sutradan

780

oistivi se s njima ue u hram, i najavi, kako izvruje dane oienja, dok se ne prinese rtva za svakoga od njih. 27 Kad je bilo sedam dana pri kraju, vidjee ga u hramu oni idovi, to su bili iz Azije, i pobunie sav narod, i metnue ruke na njega 28 Viui: Ljudi Izrael, pomozite! Ovo je ovjek, koji proti narodu i zakonu i ovomu mjestu ui sve svuda; pa jo i neznaboce uvede u hram, i oneisti sveto mjesto ovo. 29 Jer su bili vidjeli s njim v gradu Trofima iz Efeza, i mislili su, da ga je Pavao uveo u hram. 30 I uzbuni se sav grad, i nasta strka naroda. I uhvatie Pavla i stadoe ga vui iz hrama. I odmah se zatvorie vrata. 31 A kad, su htjeli da ga ubiju, doe glas k zapovjedniku ete, da je pobunjen sav Jerusalem. 32 A on odmah uze vojnike i satnike i dotra dolje k njima. A oni vidjevi zapovjednika i vojnike prestadoe tui Pavla. 33 Tada zapovjednik pristupi, uze ga i zapovjedi, da ga okuju u dvoje okove; zatim je ispitivao, tko je i to je uinio. 34 A jedni su vikali u narodu jedno, a drugi drugo. I kad nije mogao od buke nita sigurno da sazna, zapovjedi, da ga odvedu vojarnu. 35 I kad doe do stuba, moradoe ga vojnici nositi zbog sile naroda. 36 Jer je za njim ilo mnotvo naroda viui: Dolje s njim 37 I kad je Pavao bio uveden u vojarnu, ree zapovjedniku: Smijem li ti ja jednu rei A on ree: Zar govori grki 38 Nijesi li ti Egipanin, koji si prije ovih dana podigao bunu i izveo u pustinju etiri tisue razbojnika? 39 A Pavao ree: Ja sam ovjek idov iz Tarza, graanin znamenitoga grada u Ciliciji. Molim te, dopusti mi, da progovorim narodu! 40 A kad mu dopusti, pone Pavao na stubama, mahnu rukom na narod, i kad nastade velika tiina progovori hebrejskim jezikom i ree: Djela 22 1 Ljudi, brao i oci, ujte, to u vam sad rei u svoju obranu! 2 A kad ue, da im govori hebrejskim jezikom, nastade jo vea tiina. I on ree: 3 Ja sam ovjek idov, roen u Tarzu u Ciliciji, a odgojen u ovome gradu, kod nogu Gamalielovih strogo pouen u zakonu naih otaca, revnitelj Boji,

781

Djela apostolska
23 I kad su oni vikali i zbacivali haljine svoje i bacali prah u zrak, 24 Naloi zapovjednik, da ga uvedu vojarnu i da ga bievanjem ispitaju, da dozna, zato su tako vikali na njega. 25 I kad ga pritegoe uzicama, ree Pavao satniku, koji je stajao uz njega: Smijete li bievati ovjeka Rimljanina, a da nije osuen? 26 uvi to satnik pristupi k zapovjedniku i javi mu: to hoe da ini? Ovaj je ovjek rimski graanin! 27 A zapovjednik ptistupivi ree mu: Kai mi, jesi li ti Rimljanin! A on ree: Da. 28 I zapovjednik ree: Ja sam za veliku svotu stekao to graanstvo. A Pavao ree: Ja ga imam ve od roenja. 29 Onda odstupie odmah od njega oni, koji su ga imali muiti. A zapovjednik se uplaio, kad je doznao, da je Rimljanin, i to ga je bio svezao. 30 A sutradan hotei doznati istinu, zato ga tue idovi, pusti ga iz okova, i zapovjedi, da dou glavari sveeniki i sve visoko vijee. Tada dovede Pavla i postavi ga pred njih. Djela 23 1 A Pavao pogledavi na visoko vijee ree: Ljudi brao, ja sam sa svom dobrom savjesti ivio pred Bogom sve do dananjega dana. 2 A veliki sveenik Ananija i zapovjedi onima, to su stajali kod njega, da ga udare po ustima. 3 Tada mu ree Pavao: Udarit e tebe Bog, zide obijeljeni! I ti sjedi, te mi sudi po zakonu, a protiv zakona zapovijeda, da me biju? 4 A oni, to su stajali ondje, rekoe: to, ti grdi velikog sveenika Bojega? 5 A Pavao ree: Nijesam znao, brao, da je veliki sveenik, jer je pisano: Ne grdi poglavara naroda svojega! 6 A znajui Pavao, da je jedan dio saduceja, a drugi farizeja, povika u visokom vijeu: Ljudi brao, ja sam farizej, sin farizeja; zbog nade i uskrsnua od mrtvih doveden sam na sud. 7 T kad on ovo ree, nastade raspra meu farizejima i saducejima, i razdijeli se mnotvo. 8 Jer saduceji govore, da nema uskrsnua, ni anela, ni duha, a farizeji priznaju oboje. 9 Tada nastade velika vika. I ustadoe neki knjievnici od strane farizejske, te su se prepirali govorei: Nita zlo ne nalazimo na ovome ovjeku. to, ako mu je govorio duh ili aneo? 10 I kad nastade raspra velika, poboja

kao to ste vi svi danas. 4 Ja sam ovaj put gonio do smrti, veui i predajui u tamnice i mueve i ene; 5 Kao to mi svjedoi i veliki sveenik, i sve starjeine, od kojih sam primio i poslanice na brau, kad sam poao u Damask, da dovedem odanle svezane u Jerusalem, da se kazne. 6 A kad sam iao i pribliio se Damasku, dogodi mi se oko podne, da me ujedanput obasja velika svjetlost s neba. 7 I padoh na zemlju i zauh glas, koji mi je govorio: Savle, Savle, zato me progoni? 8 A ja odgovorih: Tko si, Gospodine? I ree mi: Ja sam Isus Nazareanin, koga ti progoni. 9 I koji su bili s menom, vidjee dodue svjetlost, ali ne ue glas onoga, koji mi je govorio. 10 I rekoh: to da inim, Gospodine! A Gospodin mi ree: Ustani i idi u Damask, i ondje e ti se rei za sve, to ti valja initi. 11 I kad obnevidjeh od sjaja svjetlosti one, povedoe me za ruku pratioci, i dooh u Damask. 12 A neki Ananija, ovjek, koji se vjerno drao zakona, za koga su svjedoili svi idovi, to ondje stanuju. 13 Doe k meni i stade i ree mi: Savle brate, progledaj! I ja u taj as pogledah na njega. 14 A on ree: Bog otaca naih izabra te, da upozna volju njegovu, i da vidi Pravednika, i da uje glas iz usta njegovih: 15 Da mu bude svjedok pred svim ljudima za ono, to si vidio i uo. 16 I sad to oklijeva? Ustani i krsti se, i operi se od grijeha svojih prizvavi ime Gospodnje! 17 A dogodi se, kad sam se vratio u Jerusalem i molio se u hramu, da se zanesoh, 18 I vidjeh ga, gdje nai govori: Pohiti i izai brzo iz Jerusalema, jer nee primiti svjedoanstva tvojega za mene! 19 I ja rekoh: Gospodine, sami znadu, da sam ja zatvarao u tamnicu i tukao po sinagogama one, koji vjeruju u tebe. 20 I kad se je prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvojega, bio sam i ja ondje, i pristajao sam, i uvao sam haljine onih, koji su ga ubijali. 21 I ree mi: Idi, jer u ja daleko da te poljem meu neznaboce. 22 A oni su ga sluali do ove rijei, ali sad podigoe glas svoj govorei: Uzmi sa zemlje takva, jer ne smije da ivi!

Djela apostolska
se zapovjednik, da Pavla ne rastrgaju, i zapovjedi, da siu vojnici i da ga otmu izmeu njih, i da ga odvedu u vojarnu. 11 Idue noi stade Gospodin pred njega i ree: Budi hrabar! Kao to si svjedoio za mene u Jerusalemu, tako ti valja i u Rimu svjedoiti. 12 A kad bi dan, skupie se neki od idova i zaklee se govorei, da nee ni jesti ni piti, dok ne ubiju Pavla. 13 A bilo ih je vie od etrdeset, koji se ovako zaklee. 14 I oni pristupie glavarima sveenikim i starjeinama i rekoe: Sveto se zaklesmo, da neemo nita okusiti, dok ne ubijemo Pavla. 15 Sad dakle vi s visokim vijeem javite zapovjedniku, da ga dovede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje za njega, a mi smo spremni da ga ubijemo, prije nego se on priblii: 16 A sin sestre Pavlove uvi za zasjedu doe i ue u vojarnu i javi Pavlu. 17 A Pavao dozva k sebi jednoga od satnika i ree: Ovoga mladia odvedi k zapovjedniku, jer ima neto da mu javi! 18 I on ga uze i dovede k zapovjedniku i ree: Suanj Pavao dozva me i zamoli, da dovedem k tebi ovoga mladia, koji ima neto da ti kae. 19 A zapovjednik uzevi ga za ruku i otiavi nasamo upita ga: to ima da mi javi! 20 A on ree: idovi se dogovorie, da te zamole, da sutra dovede Pavla u visoko vijee, kao da bi htjeli bolje ispitati za njega; 21 Ali ih ti nemoj posluati, jer ga eka u zasjedi vie od etrdeset ljudi njihovih, koji su se zakleli, da nee ni jesti ni piti, dok ga ne ubiju. I sad su spremni, i ekaju tvoje obeanje. 22 Tada zapovjednik otpusti mladica zapovjedivi: Ne govori nikomu, da si mi ovo javio! 23 I dozvavi dvojicu od satnika ree: Pripravile dvjesta vojnika, da idu do Cezareje, i sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca, po treoj uri noi; 24 I priredite konje, da posade Pavla i da ga zdrava doprate do namjesnika Feliksa. 25 I napisa poslanicu ovog sadraja: 26 Klaudije Lizija pozdravlja estitog namjesnika Feliksa. 27 ovjeka ovoga uhvatie idovi i htjedoe da ga ubiju; a ja dooh s vojnicima i oteh ga doznavi da je Rimljanin. 28 I elei doznati uzrok, za koji ga krive, dovedoh ga u njihovo visoko vijee. 29 I naoh, da ga tue za pitanja

782

zakona njihova, a da nema nikakve krivnje, koja zasluuje smrt ili okove. 30 A kad mi dojavie, da se sprema zasjeda protiv njega, poslah ga k tebi zapovjedivi i tuiteljima, da pred tobom kau to imaju proti njemu. Zdravstvuj! 31 A vojnici onda, kao to im se zapovjedilo, uzee Pavla i odvedoe ga nou u Antipatridu. 32 I sutradan ostavivi konjanike; da idu dalje s njim, vratie se u vojarnu. 33 I oni doavi u Cezareju, predadoe poslanicu namjesniku i izvedoe Pavla pred njega. 34 A kad je proitao, zapita, iz koje je pokrajine, i doznavi, da je iz Cilicije, 35 Ree: Sasluat u te, kad dou tvoji tuitelji. I zapovjedi, da ga uvaju u dvoru Herodovu. Djela 24 1 A poslije pet dana sie veliki sveenik Ananija s nekoliko starjeina i s nekim govornikom Tertulom, koji izaoe pred namjesnika proti Pavlu. 2 I kad njega dozvae, pone Tertul tuiti ga govorei: to ivimo pod tobom u velikom miru, i to se je tvojom briljivosti mnogo toga popravilo u ovom narodu, 3 Uvijek i svuda, estiti Felikse, primamo sa svakom zahvalnosti. 4 Ali da ti dulje ne dosaujem, molim, da nas ukratko poslua sa svojom blagosti. 5 Naosmo ovoga ovjeka da je kuga, i podie bune protiv svih idova po svemu svijetu, i da je kolovoa sljedbi nazaretskoj. 6 On je pokuao i hram oskvrniti, a mi ga uhvatismo, i htjedosmo da mu sudimo po zakonu svojemu. 7 Ali doe zapovjednik Lizija i ote ga iz naih ruku na veliku silu, 8 I zapovjedi, da tuitelji njegovi dou k tebi, a od njega moe sam ispitavi doznati za sve ovo, za to ga mi tuimo. 9 A i idovi se sloie govorei, da je ovo tako. 10 A Pavao odgovori, kad mu namignu namjesnik da govori: Znam, da si ve od mnogo godina sudac ovome narodu. Zato u se mirne due braniti. 11 Ti moe doznati, da nema vie od dvanaest dana, kako uzaoh u Jerusalem, da se poklonim Bogu. 12 I niti me u hramu naoe da s kim raspravljam, ili bunu da inim u narodu, ni u sinagogama, ni u gradu, 13 Niti mogu tebi dokazati, za to me sad tue. 14 A ovo ti priznajem: Ja sluim Bogu

783

Djela apostolska
6 Poto je proboravio meu njima ne vie od osam ili deset dana, sie u Cezareju. Sutradan sjede na sudaku stolicu i zapovjedi, da dovedu Pavla. 7 A kad ga dovedoe, stadoe oko njega idovi, koji su bili doli iz Jerusalema, i mnoge i teke tube iznosili su, kojih nijesu mogli dokazati. 8 Pavao se je branio: Niti sam to skrivio protiv zakona idovskoga, ni protiv hrama, ni protiv cara. 9 A Festo, hotei ugoditi idovima, upita Pavla: Hoe li da ide gore u Jerusalem, i ondje da ti preda mnom sude za to? 10 A Pavao ree: Ja stojim na sudu carevu. Ovdje treba da mi se sudi. idovima nita nijesam skrivio, kao to ti najbolje zna. 11 Ako li sam skrivio, ili uinio to, to zasluuje smrt, ne marim umrijeti. Ako li nita nema na meni, za to me ovi tue, nitko me ne moe njima predati. Prizivam se na cara. 12 Tada Festo, posvjetovavi se sa savjetnicima, odgovori: Na cara si prizvao, k caru e poi. 13 A poto proe nekoliko dana, kralj Agripa i Berenika dooe u Cezareju, da pozdrave Festa. 14 T kad su ondje boravili vie dana, ree Festo kralju za Pavla govorei: Feliks je ostavio u tamnici jednoga ovjeka. 15 Kad sam bio ti Jerusalemu, izaoe preda me glavari sveeniki i starjeine idovske traei, da ga osudim. 16 Ja im odgovorih, da nije obiaj u Rimljana, da se tko osudi, prije nego se optueni ne suoi s tuiteljima i ne primi mjesto, da se brani od onoga, za to je okrivljen. 17 Kad se dakle oni ovdje sastadoe, bez ikakva odgaanja sutradan sjedoh na sudaku stolicu i zapovjedih, da dovedu ovjeka. 18 Ali tuitelji, koji su stajali oko njega, ne iznesoe nijedne krivnje za zla djela, koja sam ja nasluivao; 19 Nego su se prepirali s njim o nekim pitanjima svoje vjere i o nekakvu Isusu, koji je umro, a Pavao je tvrdio, da ivi. 20 Kako ja nijesam nita razumio od te prepirke, rekoh, bi li htio ii u Jerusalem, i ondje da mu se sudi za ovo. 21 A kad Pavao prizva, da ga se uva do suda Augustova, zapovjedio sam, da ga uvaju, dok ga ne poljem k caru. 22 A Agripa ree Festu: l ja bih htio uti toga ovjeka. A on ree: Sutra e ga uti.

otaca svojih po nauci, koju oni nazivaju sljedbom. Ja vjerujem sve, to je pisano u zakonu i u prorocima. 15 Ja imam nadu u Boga, koju i oni sami oekuju, da e biti uskrsnue pravednih i nepravednih. 16 Zato se ja trudim, da imam istu savjest svagda pred Bogom i pred ljudima, 17 Poslije vie godina dooh, da donesem milostinju narodu svome i prinose i zavjete. 18 U tome me naoe, gdje sam vrio zavjet u hramu, bez strke naroda i bez buke. 19 A bili su ondje neki idovi iz Azije, koji bi trebali da dou preda te i da tue, ako imaju to proti meni. 20 Ili ovi sami neka kau, kakvu su krivnju nali na meni, kad sam stajao pred visokim vijeem, 21 Osim jednoga ovoga glasa, kojim povikah stojei meu njima: Zbog uskrsnua mrtvih sudite vi meni danas. 22 A Feliks odgodi njihovu parnicu, jer je znao vrlo dobro za ovu nauku, i ree: Kad doe zapovjednik Lizija, izvidjet u vau stvar. 23 A satniku zapovjedi, da ga uva u lakom zatvoru i da nikome od njegovih ne brani da ga posluuju. 24 A poslije nekoliko dana doe Feliks s Druzilom enom svojom, koja je bila idovka, i dozva Pavla, i sluao ga je o vjeri u Krista Isusa. 25 A kad je raspravljao o pravdi i o istoi i o buduem sudu, uplai se Feliks i odgovori: Idi za sad, kad imadnem vremena, dozvat u te. 26 A usto se je i nadao, da e mu Pavao dati novaca, zato ga je ee dozivao i s njim se razgovarao. 27 A kad se navrie dvije godine, izmijeni Feliksa Porcije Festo. A Feliks hotei ugoditi idovima, ostavi Pavla u suanjstvu. Djela 25 1 Kad dakle doe I Festo u pokrajinu, poslije tri dana uzae iz Cezareje u Jerusalem. 2 Onda glavari sveeniki i prvaci idovski pristupie k njemu, i podigoe tubu proti Pavlu, i zamolie ga, 3 Da im uini uslugu, te da ga polje u Jerusalem. A na putu htjeli su ga tada napasti i ubiti. 4 I Festo ree, da Pavao ostaje u tamnici u Cezareji, a on da e naskoro otii. 5 Onda mogu, ree, ovlateni od vas poi s menom i tuiti ga, ako je taj ovjek to kriv.

Djela apostolska
23 I kad sutradan Agripa i Berenika dooe s velikim sjajem i uoe u sudnicu sa zapovjednicima i najuglednijim ljudima gradskim, do v e d o e P av l a n a, za p ovi j ed Festovu. 24 I ree Festo: Kralju Agripa i vi svi nazoni! Vidite ovoga, zbog kojega je navaljivalo na mene sve mnotvo idova u Jerusalemu i ovdje viui, da ne smije dulje da ivi. 25 A ja razabravi, da nije nita uinio, to zasluuje smrt, a i on sam prizva na Augusta, namislih da ga poljem. 26 Samo ne znam, to da sigurno za njega piem mojem gospodinu. Zato ga i dovedoh pred vas, a osobito preda te, kralju Agripa, da bih, poto bude ispitan, imao to pisati. 27 Jer mi se ini bezrazlono sunja poslati, a krivnje njegove ne naznaiti. Djela 26 1 A Agripa ree Pavlu: Doputa ti se, da govori za sebe. Onda Pavao pruivi ruku pone se braniti: 2 Sretnim se smatram, kralju Agripa, to se danas mogu pred tobom braniti za sve, za to me tue idovi, 3 A najvie to znam, da ti poznaje sve idovske obiaje i prepiranja. Zato te molim, da me poslua strpljivo. 4 Moje dakle ivljenje od mladosti, to je isprva bilo meu narodom mojim u Jerusalemu, znadu svi idovi, 5 Kako me znadu otprije, mogu ako hoe, posvjedoiti, da sam ivio kao farizej po najstrooj sljedbi nae vjere. 6 I sad stojim pred sudom zbog nade u obeanje, koje Bog obea ocima naim. 7 Nadajui se, da e ono doi, slui dvanaest plemena naih jednako Bogu no i dan. Za ovu nadu, kralju, optuen sam od idova. 8 to? Zar vi drite za nevjerojatno, da Bog oivljava mrtve? 9 I ja sam neko mislio, da mi valja mnoga zla initi protiv imena Isusa Nazareanina. 10 To sam i inio u Jerusalemu. I mnoge sam od svetih pozatvarao u tamnice dobivi vlast od glavara sveenikih, i odobravao sam, kad bi ih ubijali. 11 I kaznio sam ih esto po svim sinagogama, i nagonio sam ih, da hule, i bjesnei preko svake mjere progonio sam ih sve do tuih gradova. 12 Kad sam u tom poslu iao u Damask s vlau i doputenjem glavara sveenikih, 13 Vidjeh, kralju, na putu, opodne svjetlost s neba veu od sjaja

784

sunanoga, koja obasja mene i one, to su bili zajedno s menom. 14 I kad mi svi popadasmo na zemlju, uo sam glas, gdje mi govori hebrejskim jezikom: Savle, Savle, zato me progoni? Teko ti je proti ostanu praati se. 15 A ja rekoh: Tko si ti, Gospodine? A Gospodin ree: Ja sam Isus, kojega ti progoni. 16 Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se zato javih, da te postavim slugom i svjedokom ovome, to si vidio, i onome, to u ti objaviti. 17 Izbavljat u te od naroda i od neznaboaca, kojima te sada aljem, 18 Da im otvori oi, da se obrate od tame k svjetlosti i od vlasti sotonine k Bogu, da prime oprotenje grijeha i batinu meu svetima po vjeri u mene. 19 Zato, kralju Agripa, nijesam bio nepokoran nebeskome vienju, 20 Nego sam propovijedao najprije onima, koji su u Damasku i u Jerusalemu, potom i po svoj zemlji idovskoj, i neznabocima, da ine pokajanje i da se obrate k Bogu inei djela dostojna pokajanja. 21 Zato me idovi uhvatie u hramu i htjedoe da me ubiju. 22 Ali uz pomo Boju stojim do dana dananjega i svjedoim i malom i velikom, nita drugo ne govorei, osim to su govorili proroci, da e biti, i Mojsije: 23 Da e Krist trpjeti, da e prvi od mrtvih uskrsnuti, da e navijestiti svjetlost narodu i neznabocima. 24 Kad je on ovako govorio i obrazloio, ree Festo velikim glasom: Luduje, Pavle! Mnoge su te knjige dovele do ludosti. 25 A Pavao ree: Ne ludujem, estiti Feste, nego govorim rijei istine i razboritosti. 26 Jer za ovo zna kralj, kojemu i govorim otvoreno; jer ne vjerujem, da mu je to od ovoga skriveno; jer se nita od ovoga, nije dogaalo u kutu. 27 Vjeruje li, kralju Agripa, prorocima? Znam, da vjeruje. 28 A Agripa e Pavlu: Za malo, pa me nagovori, da budem kranin. 29 A Pavao ree: elim od Boga, i za malo i za mnogo, da bi ne samo ti, nego i svi, koji sluaju, postali danas takvi, kao i ja to sam, osim ovih okova. 30 I ustade kralj, i namjesnik, i Berenika, i koji su sjedili s njima. 31 I otiavi razgovarali su se meu sobom govorei: Ovaj ovjek nije uinio nita, to zasluuje smrt ili okove.

785

Djela apostolska

32 A Agripa ree Festu: Ovaj bi ovjek je plovilo dalje. mogao biti puten, da se nije prizvao 18 A jer nas je bacala silna bura, na cara. sutradan stadoe izbacivati tovare. 19 I trei dan svojim rukama izbacie Djela 27 laarsku opremu. 1 I kao to je bilo odreeno, da 20 A kad se ni sunce ni zvijezde za otplovimo u Italiju, predadoe i Pavla i mnogo dana ne pokazae, i bura druge neke sunje satniku, po imenu svejednako navaljivala, bila nam je Juliju, od ete careve. propala sva nada, da emo se spasiti. 2 I kad uosmo u lau Adramitsku, 21 I kad se zadugo nije jelo, onda Pavao koja je imala da plovi u azijska mjesta, stade meu njih i ree: Ljudi, trebalo otplovismo se; a s nama je bio Aristarh je posluati mene; ne otiskivati se od Makedonac iz Soluna. Krete; tada ne biste imali ove muke i 3 I drugi dan doosmo u Sidon. A Julije tete. postupao je blago s Pavlom i dopustio, 22 A sad vas opominjem: budite dobre da ide k prijateljima, i da se brinu za volje, jer nijedna dua od vas nee njega. propasti osim lae. 4 I kad se odvezosmo odanle, plovismo 23 Jet ove noi stade preda me aneo ispod Cipra, jer su vjetrovi bili protivni Boga, iji jesam i kojemu sluim, 5 I preplovivi puinu Cilicijsku i 24 Govorei: Ne boj se, Pavle valja ti Pamfilijsku doosmo u Miru Licijsku. doi pred cara. I evo ti darova Bog sve, 6 I ondje naavi satnik lau koji plove s tobom. Aleksandrijsku, to plovi u Italiju, 25 Zato, ljudi, budite dobre volje, jer premjesti nas u nju. vjerujem Bogu, da e tako biti, kao to 7 I plovivi mnogo dana sporo, i jedva mi je reeno. doavi prema Knidu, jer nas je 26 Ali nam valja udariti na jedan otok. prijeio vjetar, doplovismo pod Kretu 27 A kad bi etrnaesta no, i mi, o kod Salmone. ponoi plovismo po Adriji, pomislie 8 I muno plovei uz obalu doosmo na mornari, da se primiu nekakvoj jedno mjesto, koje se zove Dobra zemlji. pristanita, kod kojega blizu bio je 28 I bacivi olovnicu naoe dvadeset grad Laseja. hvati dubine; i proavi malo naoe 9 A poto proe mnogo vremena, i kad petnaest hvati. ve plovidba nije bila bez straha, jer je 29 I bojei se, da ne udarimo na i post ve bio proao, opominjao ih je grebene, bacie s krme etiri sidra, pa Pavao su eljeli, da svane. 10 Govorei im: Ljudi, vidim, da e 30 Ali kad su mornari gledali da plovidba biti s mukom i mnogom pobjegnu iz lae, i kad spustie amac tetom ne samo tovara i lae, nego i u more izgovarajui se, kao da hoe s dua naih. prove spustiti sidra, 11 Ali satnik povjerova vema 31 Ree Pavao satniku i vojnicima: Ako kormilaru i gospodaru lae, negoli ovi ne ostanu u lai, vi se ne moete rijeima Pavlovim. spasiti. 12 A kako luka nije bila zgodna za 32 Tada vojnici presjekoe ua na zimovanje, veina ih je svjetovala, da amcu i spustie ga, te pade u more. otplove odanle, ne bi li kako mogli doi 33 I kad stade svitati, molio je Pavao sve do Feniksa, luke Kretske, to gleda k da jedu, govorei: etrnaesti je dan jugoistoku i k sjeverozapadu, i ondje danas, kako ekate i bez jela provodite prezimiti. nita ne okusivi. 13 I kad duhnu jug, mislili su, da mogu 34 Zato vas molim, da jedete, jer je to za sigurno izvesti svoju namjeru, i vae zdravlje. A nijednome od vas dignuvi sidra plovili su du Krete. dlaka s glave nee pasti. 14 Ali ne zadugo po tom udari na nju 35 I rekavi ovo uze kruh, i dade hvalu buran vjetar, to se zove Bogu pred svima, i prelomivi pone sjeveroistonjak. jesti. 15 Kad zahvati lau, koja se nije mogla 36 Onda se svi ohrabrie i stadoe jesti. opirati vjetru, predadosmo je 37 A bilo nas je u lai dua svega valovima, i oni nas ponesoe. dvjesta i sedamdeset i est. 16 Prolazei pokraj jednoga otoka, to 38 I nasitivi se jela, rasterete lau se zove Kauda, jedva mogosmo izbacivi penicu u more. uhvatiti amac. 39 A kad bi dan, nijesu poznavali 17 I izvukavi ga upotrebie pomagala zemlje, ali ugledae nekakav I zaljev s i privezae ga za lau; a bojei se, da ne obalom, u koji odluie, ako bude udare na Sirtu, spustie jedra, i tako se mogue, da zatjeraju lau.

Djela apostolska
40 I podigavi sidra plovili su morem, i odrijeivi spone kormila, i rairivi prednje jedro prema vjetru, plovili su prema obali. 41 A kad doosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasuka se laa; i prednji kraj, to se nasuka, ostade tvrd i nepomian, a krma se razbijala od sile, mora. 42 A vojnici su namjeravali da poubijaju sunje, da koji ne ispliva i ne utee. 43 Ali satnik hotei da spasi Pavla zabrani njihovu namjeru i zapovjedi onima, koji znadu plivati, da poskau najprije u vodu i da izau na zemlju; 44 A ostali jedni na daskama, a jedni na emu od lae. I tako izaoe svi ivi na zemlju. Djela 28 1 Kad se izbavismo, tada doznasmo, da se otok zove Malta. 2 A domoroci su se ponijeli prema nama vanredno ovjeno, jer naloie oganj i primie nas sve zbog dada, to se je sruio, i zbog zime. 3 A kad Pavao skupi sveanj granja i naloi na oganj, izae zmija od vruine i ujede ga za ruku. 4 I kad vidjee barbari zmija, gdje visi o ruci njegovoj, poee govoriti jedan drugome: Jamano je ovaj ovjek krvnik, kojega izbavljena od mora pravda ne ostavi da ivi. 5 A on otrese zmiju u oganj, i ne bi mu nita zlo. 6 A oni su ekali, da on otee, ili ujedanput da padne mrtav. A kad su zadugo ekali i vidjeli, da mu nita zlo ne bi, promijenie se i rekoe, da je on bog. 7 A u onoj okolini bilo je imanje poglavara otoka po imenu Publija, koji nas primi i pogosti ljubezno tri dana. 8 A dogodi se, da je otac Publijev leao od groznice i od srdobolje. K njemu ue Pavao, pomoli se, stavi ruke na njega i ozdravi ga. 9 A kad to bi, dolazili su i drugi, koji su bili bolesni na otoku, i iscjeljivali se. 10 I poastili su nas mnogim astima, i kad smo odlazili, spremie nam, to nam je trebalo. 11 A poslije tri mjeseca otplovismo na lai Aleksandrijskoj, koja je bila prezimila na otoku, a imala je kao znak Dioskure. 12 I doplovivi u Sirakuzu ostadosmo ondje tri dana. 13 A odanle otplovivi doosmo u Regij; i poslije jednoga dana, kad duhnu jug, doosmo drugi dan u Puteole.

786

14 Ondje naosmo brau, i oni nas zamolie, da ostanemo kod njih sedam dana; i tako mi odosmo u Rim. 15 I odanle uvi braa za nas izaoe nam u susret do Apijeva trga i Tri krme. I kad ih vidje Pavao, dade hvalu Bogu i ohrabri se. 16 A kad doosmo u Rim, Pavlu bi doputeno da ivi napose u svom stanu s vojnikom, koji ga je uvao. 17 A poslije tri dana sazva prvake idovske. I kad se skupie, poe im govoriti: Ljudi brao, Ja nijesam nita uinio protiv naroda ili protiv obiaja otaca naih, a Jerusalem predade me kao sunja u ruke Rimljanima. 18 I kad su oni izvidjeli za mene, htjeli su da me puste, jer nije bilo na meni nikakve smrtne krivnje. 19 A kad se idovi usprotivie bio sam prisiljen da se prizovem na cara, a ne kao da bih svoj narod imao to tuiti. 20 Radi toga uzroka zamolio sam vas, da vas vidim i da progovorim s vama; jer zbog nade Izraelove okovan sam ovim lancem, 21 A Oni mu rekoe: Mi niti smo primili pisma za te iz Judeje, niti je doao tko od brae, da javi ili da govori to zlo za tebe. 22 Nego molimo da ujemo od tebe to misli; jer nam je poznato za ovu sljedbu, da joj se protive svuda. 23 U odreeni dan doe k njemu jo ih vie u stan. On im je razlagao svjedoei kraljevstvo Boje i uvjeravajui ih za Isusa iz zakona Mojsijeva i proroka od jutra do mraka. 24 I jedni su vjerovali njegovim rijeima, a drugi nijesu vjerovali. 25 k kako su bili nesloni meu sobom, stadoe se razilaziti, kad ree Pavao jednu rije: Dobro je rekao Duh Sveti preko proroka Izaije ocima vaim 26 Govorei: Idi k narodu tome i reci: Sluat ete, a neete razumjeti; i gledat ete, a neete vidjeti. 27 Jer je otvrdnulo srce naroda ovoga, i uima teko uju, i oi svoje zatisnue, da kako ne vide oima, i uima ne uju, i srcem ne razumiju, i da se ne obrate, da Ih no ozdravim. 28 Neka vam je dakle na znanje, da je ovo spasenje Boje poslano neznabocima, i oni e uti, 29 I kad on ree ovo, odoe idovi estoko se prepirui meu sobom. 30 A on ostade pune dvije godine u svojemu najmljenom stanu, i primao je sve, koji su mu dolazili, 31 Propovijedajui kraljevstvo Boje, i uei o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, bez zabrane.

787

Rimljanima
Rimljanima 1 1 Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan apostol, Izabran za evanelje Boje, 2 Koje je Bog unaprijed obeao preko proroka svojih u Svetim Pismima, 3 O Sinu svojemu, koji je po tijelu od roda Davidova, 4 A odreen, da bude silan Sin Boji duhom svetosti po uskrsnuu od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu naemu, 5 Preko kojega primismo milost i apostolstvo, da pokorimo vjeri sve narode na ast imena njegova; 6 Meu kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista, 7 Svima, koji su u Rimu, ljubimcima Bojim, pozvanima svetima. Milost vama i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista 8 Najprije dakle zahvaljujem Bogu svojemu po Isusu Kristu za sve vas, to se vjera vaa glasi po svemu svijetu. 9 Jer mi je svjedok Bog, kojemu sluim duhom svojim u evanelju Sina njegova, da vas spominjem bez prestanka, 10 Molei se svagda u molitvama svojim, da bi mi napokon jednom polo za rukom, da doem k vama, ako je volja Boja. 11 Jer elim vidjeti vas, da vam udijelim neto duhovne milosti za vae utvrenje, 12 To jest, da se zajedno s vama utjeim zajednikom vjerom vaom i mojom, 13 Ali vam neu zatajiti, brao, da sam mnogo puta namislio da doem k vama, no bio sam sprijeen do sada, da i meu vama imadnem kakav plod, kao i meu ostalim neznabocima. 14 Dunik sam Grcima i barbarima, mudrima i nerazumnima. 15 Zato, to je do mene, gotov sam i vama, koji ste u Rimu, propovijedati evanelje. 16 Jer se ne stidim evanelja, jer je sila Boja na spasenje svakome, koji vjeruje, najprije idovu, pa Grku. 17 Jer se u njemu otkriva pravda Boja iz vjere u vjeru, kao to je pisano: Pravednik ivi od vjere. 18 Jer se otkriva gnjev Boji s neba na svaku bezbonost i nepravdu ljudi, koji dre istinu u nepravdi, 19 Jer to se moe doznati o Bogu, oito je u njima; jer im je Bog objavio. 20 Jer to se na njemu ne moe vidjeti, od postanja svijeta moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vjena sila i boanstvo, te nemaju izgovora. 21 Jer kad spoznae Boga, ne proslavie ga kao Boga, niti mu zahvalie, nego zaludjee u svojim mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo. 22 Kad su govorili da su mudri, postadoe ludi. 23 I pretvorie slavu besmrtnoga Boga u oblije smrtnoga ovjeka i ptica i etveronoaca i gmazova. 24 I zato ih predade Bog u eljama njihovih srdaca u neistou, da sramote sami tjelesa svoja, 25 Koji pretvorie istinu Boju u la, i vema iskazivae ast i sluie stvorenju nego Stvoritelju, koji je blagoslovljen u vijeke. Amen. 26 Zato ih predade Bog sramotnim strastima, jer ene njihove pretvorie naravno openje u ono, to je protiv naravi. 27 A tako se i mukarci, ostavivi naravno openje sa enom, raspalie eljama svojim jedan na drugoga, i mukarci su s mukarcima inili sram, i sami su na sebi primali zasluenu plau za svoju zabludu. 28 I kako nijesu marili da spoznaju Boga, zato ih Bog predade pokvarenom miljenju, da ine, to ne valja, 29 Da budu napunjeni svake nepravde, zloe, bludnosti, lakomstva, pakosti, puni zavisti, ubojstva, svae, lukavstva, podmuklosti, dounici, 30 Klevetnici, bogomrsci, uvredljivci, oholice, naduti, izmiljai zala, nepokorni roditeljima, 31 Nerazumni, nevjere, bez srca, nepomirljivi nemilostivi. 32 Oni, istina, znadu odredbu Boju, da oni, koji to ine, zasluuju smrt; ipak oni to ine, dapae i odobravaju onima koji to ine. Rimljanima 2 1 Zato se ne moe izgovoriti, o ovjee, kojigod sudi; jer u emu sudi drugome, samoga sebe osuuje; jer to ini, to osuuje. 2 A znamo, da je sud Boji istinit nad onima, koji tako ine. 3 Misli li, o ovjee, koji sudi onima, koji to ine, i sam ini to, da e izbjei sudu Bojemu. 4 Ili prezire li bogatstvo njegove dobrote, i strpljivosti i dugotrpnosti? Ne zna li, da ta dobrota Boja dovodi k

Rimljanima
pokajanju? 5 Ali svojom tvrdokornou i neskruenim srcem skuplja sebi gnjev za dan gnjeva i objavljenja pravednog suda Bojega. 6 On e dati svakome po djelima njegovim: 7 Vjeni ivot onima, koji ustraju u dobrim djelima i tee za slavom i au i neraspadljivou; 8 A gnjev i nemilost onima koji prkose i protive se istini i pokoravaju se nepravdi. 9 Nevolja i tjeskoba na svaku duu ovjeka, koji ini zlo, najprije na idova, onda i na Grka; 10 A slava i ast i mir svakome, koji ini dobro, najprije idovu, onda i Grku. 11 Jer Bog ne gleda, tko je tko. 12 Kojigod bez zakona sagrijeie, bez zakona e i propasti, i kojigod sagrijeie pod zakonom, po zakonu e se suditi. 13 Jer pred Bogom nijesu pravedni oni, koji sluaju zakon, nego e se oni proglasiti pravedni, koji vre zakon. 14 Jer kad neznaboci, koji nemaju zakona, po naravi ine ono, to je po zakonu, onda su oni, koji nemaju zakona, sami sebi zakon. 15 Oni dokazuju, da je ono, to zakon zapovijeda, napisano u srcima njihovim. Savjest njihova svjedoi im, i misli, koje se meu sobom tue ili i brane, 16 Na dan, kad Bog bude sudio tajne ljudske prema evanelju mojemu po Isusu Kristu. 17 Ti se zove idov, oslanja se na zakon, hvali se Bogom, 18 I poznaje njegovu volju. U zakonu pouen zna, to je dobro i zlo; 19 I misli, da si voa slijepima, svjetlost onima, koji su u tami, 20 Odgojitelj nerazumnima, uitelj djeci, koji u zakonu ima pravilo spoznanje i istine; 21 Drugoga ui, a samoga sebe ne ui; 22 Propovijeda, da se ne smije krasti, a krade. Veli, da se ne ini preljuba, a ini preljubu. Odurni su ti idoli, a krade iz hrama; 23 Hvali; se zakonom, a sramoti Boga prijestupom zakona, 24 Jer se krivnjom vaom grdi ime Boje meu neznabocima, kako je pisano. 25 Obrezanje koristi, ako zakon dri. Ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje postalo neobrezanje. 26 Ako dakle neobrezanik vri propise zakona, nee li mu se onda neobrezanje smatrati za obrezanje?

788

27 I onaj koji je od roda neobrezan i vri zakon, osudit e tebe, koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona. 28 Jer nije onaj idov, koji je to samo izvana, i nije ono obrezanje, koje biva samo izvana, na tijelu; 29 Nego je ono idov, koji je to iznutra, i obrezanje je obrezanje srca, duhom, a ne slovom. Tu je priznanje, ne od ljudi, nego od Boga. Rimljanima 3 1 U emu je dakle prednost idova? Ili to koristi obrezanje? 2 Mnogo na svaki nain. Prvo, to su im povjerena obeanja Boja. 3 A to neki od njih ne vjerovae, to je za to? Zar e njihovo nevjerstvo vjernost Boju ponititi? Boe sauvaj! 4 Nego je Bog istinit, a ovjek svaki laac, kao to je pisano: Da se opravda u svojim rijeima, i da pobijedi, kad ti stanu suditi. 5 Ako li nepravda naa Boju pravdu rasvjetljuje, to emo rei? Je li Bog nepravedan, kad u srdbi kazni? kao ovjek govorim. 6 Boe sauvaj! Kako bi inae mogao Bog suditi svijetu? 7 Jer ako je istina Boja po mojoj lai jo vema zasjala na slavu njegovu, zato jo i ja kao grjenik da budem osuen? 8 I zato da ne inimo zla, da doe dobro, kao to nas neki kleveu, da mi to inimo? Njih eka pravedna kazna. 9 to dakle? Nadvisujemo li ih? Nipoto, jer prije kazasmo, da su idovi i Grci svi pod grijehom, 10 Kao to je pisano: Nema pravedna, nema nijednoga; 11 Nema razumna; nema ga koji trai Boga. 12 Svi zastranie, svi se pokvarie; nema ga, koji ini dobro, nema nijednoga. 13 Njihovo je grlo grob otvoren, jezicima svojim varaju; otrov je zmijski pod usnama njihovim, 14 Njihova su usta puna kletve i gorine. 15 Njihove su noge brze da prolijevaju krv. 16 Na putovima je njihovim zator i nevolja; 17 I puta mira ne poznae. 18 Nema straha Bojega pred oima njihovim. 19 A znamo, da togod zakon govori, govori onima, koji su pod zakonom, da se svaka usta zatisnu, i sav svijet da bude podvrgnut Bogu; 20 Jer se djelima zakona nee opravdati ni jedan ovjek pred njim,

789

Rimljanima
obrezani, da se i njima urauna u pravdu, 12 I da bude otac obrezanih, koji ne samo imaju obrezanje, nego i stupaju stazom vjere, koju je imao otac na Abraham jo prije obrezanja. 13 Jer obeanje, da bude batinik svijeta, nije dano Abrahamu ili potomstvu njegovu zakonom, nego pravdom iz vjere. 14 Jer ako bi bili batinici samo oni, koji su od zakona, to bi bila vjera bez vrijednosti i obeanje nitavo, 15 Jer zakon dovodi samo gnjev: gdje nema zakona, nema ni prijestupa, 16 Dakle od vjere i stim po milosti. Tako je obeanje tvrdo za sve potomke, ne samo za one, koji imaju zakon, nego i za one, koji imaju vjeru Abrahamovu. 17 On je svima narodima otac pred Bogom po rijei Pisma: Postavio sam te ocem mnogim narodima: Ili njega, koji oivljuje mrtve i zove ono, to nije, kao ono, to jest, on je vjerovao. 18 On je protiv nade vjerovao u nadu, da e biti otac mnogim narodima, kao to mu je bilo reeno: Tako e biti potomstvo tvoje. 19 On nije oslabio u vjeri, makar je razabirao, da mu je bilo tijelo ve obamrlo - bilo mu je blizu to godina i da je bilo obamrlo i krilo Sarino. 20 U obeanje Boje ne posumnja nevjerovanjem, nego ojaa u vjeri i dade slavu Bogu, 21 I bio je tvrdo osvjedoen, da Bog moe i uiniti, to je obeao. 22 Zato se i urauna njemu u pravdu. 23 A nije pisano samo zbog njega, da mu se urauna u pravdu, 24 Nego i zbog nas, kojima e se uraunati, ako vjerujemo u onoga, koji je uskrsnuo od mrtvih Isusa Krista. Gospodina naega, 25 Koji je predan zbog grijeha naih i uskrsnuo zbog opravdanja naega. Rimljanima 5 1 Opravdani dakle vjerom imamo mir s Bogom po Gospodinu naemu Isusu Kristu. 2 Po njemu smo i pristup imali vjerom k ovoj milosti, u kojoj stojimo, i hvalimo se nadom slave Boje. 3 A ne samo to, nego se hvalimo i nevoljama znajui, da nevolja vodi k strpljivosti; 4 A strpljivost k iskustvu, a iskustvo k nadi; 5 A nada se ne sramoti, jer se ljubav Boja izli u srca naa Duhom Svetim, koji je dat nama. 6 Jer Krist, kad smo jo bili slabi, umrije u pravo vrijeme za bezbonike.

jer po zakonu dolazi poznanje grijeha. 21 A sad se bez zakona oitova pravda Boja, posvjedoena od zakona i od proroka; 22 A pravda Boja po vjeri u Isusa Krista za sve i na sve, koji vjeruju, jer nema razlike; 23 Jer svi sagrijeie i nemaju slave Boje. 24 I opravdavaju se zabadava milou njegovom po otkupu, koji je u Kristu Isusu. 25 Njega Bog izloi kao pomirnu rtvu po vjeri u krvi njegovoj, da pokae pravdu svoju. 26 U svojoj dugotrpnosti bio je naime Bog propustio prije poinjene grijehe, da pokae pravdu svoju u sadanje vrijeme. Tako htjede sam biti pravedan i uiniti pravednim onoga, koji vjeruje u Isusa Krista. 27 Gdje je dakle hvalisanje? Iskljueno je. Kojim zakonom? Je li onim djela? Ne, nego zakonom vjere. 28 Jer sudimo, da se ovjek opravdava vjerom bez djela zakona. 29 Ili je Bog samo za idove? Nije li i za neznaboce Da, i za neznaboce. 30 Jer je samo jedan Bog, koji opravdava obrezane iz vjere i neobrezane po vjeri. 31 Ponitavamo li dakle zakon vjere? Boe sauvaj! Nego zakon utvrujemo. Rimljanima 4 1 to emo dakle rei za Abrahama, oca svojega, da je postigao po tijelu l 2 Jer ako se je Abraham opravdan djelima, moe se hvaliti, ali ne pred Bogom. 3 Jer to kae pismo? Vjerova Abraham Bogu, i urauna mu se u pravdu. 4 Ali onome, koji radi, ne rauna se plaa po milosti, nego po duga. 5 A onome, koji ne radi, a vjeruje u onoga, koji opravdava bezbonika, rauna se vjera njegova u pravdu. 6 Kao to i David veli da je blagoslovljen ovjek, kojemu Bog rauna pravdu bez djela: 7 Blagoslovljeni, kojima se oprostie bezakonja, i kojima se grijehi pokrie! 8 Blagoslovljen ovjek, kojemu Gospodin ne rauna grijeha! 9 Ovo dakle blaenstvo je li za obrezane ili za neobrezane? Jer kaemo, da se Abrahamu vjera urauna u pravdu. 10 Kako se dakle urauna? Ili kad je bio obrezan ili neobrezan? Ne, kad je bio obrezan, nego kad je bio neobrezan. 11 I primi znak obrezanja kao peat pravde, koju je bio postigao vjerom, kad je jo bio neobrezan, da bude otac sviju, koji vjeruju, iako nijesu

Rimljanima
7 Jer jedva tko umre za pravednika; za dobroga moe biti da bi se tko usudio umrijeti. 8 A Bog pokazuje svoju ljubav k nama, to Krist, kad smo bili jo grjenici, umrije za nas. 9 Mnogo emo dakle vema biti po njemu spaeni od gnjeva, kad smo sad opravdani krvlju njegovom. 10 Jer kad smo se pomirili s Bogom smru Sina njegova, dok smo jo bili neprijatelji, mnogo emo se vema kao pomireni spasiti u ivotu njegovu. 11 A ne samo to, nego se hvalimo u Bogu po Gospodinu svojemu Isusu Kristu, po kojemu sad primismo pomirenje. 12 Zato kao to po jednome ovjeku ue u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i tako smrt prijee na sve ljude, jer svi sagrijeie, 13 Jer je grijeh bio u svijetu do zakona; ali se grijeh ne rauna, kad nema zakona. 14 Nego je vladala smrt od Adama sve do Moj sija i nad onima, koji ne sagrijeie prijestupom slinim kao Adam, koji je prilika onoga, koji je imao doi. 15 Ali dar nije tako kao prijestup; jer ako prijestupom jednoga pomrijee mnogi, mnogo se vea milost Boja i dar izli izobilno na mnoge milou jednoga ovjeka Isusa Krista. 16 I dar nije kao grijeh jednoga: jer je za grijeh jednoga bio sud na osuenje, a dar od mnogih prijestupa vodi k opravdanju. 17 Jer ako je zbog prijestupa jednoga vladala smrt po jednome, mnogo e vie oni, koji primaju izobilje milosti i dar pravde, u ivotu vladati po jednome Isusu Kristu. 18 Zato dakle kao to po grijehu jednoga doe osuenje na sve ljude, tako i po pravdi jednoga doe na sve ljude opravdanje ivot 19 Jer kao to nepokornou jednoga ovjeka mnogi postadoe grjenici, tako e i pokornou Jednoga mnogi postati pravednici. 20 A zakon doe uz to, da se umnoi prijestup; jer gdje se je umnoio grijeh, ondje se je jo vema umnoila milost, 21 Da kao to je vladao grijeh za smrt, tako i milost da vlada pravdom za ivot vjeni, po Isusu Kristu, Gospodinu naemu.

790

3 Ili zar ne znate, da smo svi mi, koji smo krteni u Kristu Isusu, u smrt njegovu krteni? 4 S njim smo dakle pokopani krtenjem u smrt, da kao to uskrsnu Krist od mrtvih slavom Oevom, tako i mi u novom ivotu da hodimo. 5 Jer kad smo s njim najblie zdrueni slinosu smrti njegove, bit emo i uskrsnuem; 6 Znajui ovo, da je stari na ovjek raspet s njime, da se uniti grijeno tijelo, te mi ne robujemo grijehu. 7 Jer koji umrije, oslobodi se od grijeha. 8 A ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo, da emo i ivjeti s njim, 9 Znajui da Krist uskrsnuvi od mrtvih vie ne umire, smrt vie ne vlada njime. 10 Jer to umrije, grijehu umrije jedanput, a to ivi, Bogu ivi. 11 Tako i vi drite sebe, da ste mrtvi grijehu, a ivi Bogu, u Kristu Isusu Gospodinu naemu. 12 Neka ne vlada dakle grijeh u vaemu smrtnom tijelu, da sluate poude njegove. 13 Niti dajite udova svojih grijehu za oruje nepravde, nego dajite sebe Bogu, kao koji ste uskrsnuli na ivot od mrtvih, i udove svoje Bogu za oruje pravde. 14 Jer grijeh nee vama ovladati, jer nijeste pod zakonom, nego pod milou. 15 to dakle? Zar emo grijeiti, kad nijesmo pod zakonom, nego pod milou? Boe sauvaj! 16 Ne znate li, da kojemu dajete sebe za sluge u pokornost, sluge ste onoga, kojemu se pokoravate, ili grijeha za smrt, ili pokornosti za pravdu? 17 A hvala Bogu, to ste bili robovi grijehu, ali posluaste od srca ono pravilo nauke, kojemu ste predani. 18 A oslobodivi se od grijeha postadoste sluge pravdi. 19 Kao ovjek govorim zbog vaega tijela, jer kao to dadoste udove svoje u slubu neistoi i bezakonju na bezakonje, tako sad dajite udove svoje u slubu pravdi na posveenje! 20 Jer kad ste bili sluge grijehu, bili ste slobodni od pravde. 21 Kakav dakle onda imadoste plod od onoga, za to se sad stidite? Jer je onome kraj smrt. Rimljanima 6 22 A sad osloboeni od grijeha i 1 to emo dakle reci! Zar da ostanemo postavi sluge Boje, imate plod svoj u grijehu, da se milost umnoi? Boe na posveenje, a kraj ivot vjeni. sauvaj! 23 Jer je plaa za grijeh smrt; a milost 2 Jer koji umrijesmo grijehu, kako Boja: ivot vjeni u Kristu Isusu emo jo ivjeti u njemu? Gospodinu naemu.

791

Rimljanima
dobro da inim, da me na zlo nagoni. 22 Jer imam radost u zakonu Bojemu po unutranjem ovjeku, 23 Ali vidim drugi zakon u udima svojim, koji se protivi zakonu uma mojega i zarobljava me zakonom grijeha, koji je u udima mojim. 24 Ja nesretni ovjek! Tko e me izbaviti od tijela smrti ove? 25 Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu naemu! Tako dakle ja sam umom sluim zakonu Bojemu, a tijelom zakonu grijeha. Rimljanima 8 1 Nikakve dakle sad nema osude onima, koji su u Kristu Isusu i ne hode po tijelu. 2 Jer zakon Duha, koji daje ivot u Kristu Isusu, oslobodio me je od zakona grijeha i smrti. 3 Jer to je bilo zakonu nemogue, jer je bio oslabljen zbog tijela, posla Bog Sina svojega u obliju tijela grjenoga, i zbog grijeha osudi grijeh u tijelu, 4 Da se pravda zakona ispuni u nama, koji ne ivimo po tijelu, nego po Duhu. 5 Jer koji su po tijelu, tjelesno misle, a koji su po Duhu, duhovno misle. 6 Jer mudrost tijela smrt je, a mudrost Duha ivot je i mir. 7 Jer mudrost tijela neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Bojemu, a niti moe. 8 A koji su u tijelu, ne mogu ugoditi Bogu. 9 A vi nijeste u tijelu, nego u Duhu, ako doista Duh Boji stanuje u vama. A ako tko nema Duha Kristova, on nije njegov. 10 A ako je Krist u vama, tijelo je mrtvo zbog grijeha, a duh ivi zbog pravde. 11 A ako li stanuje u vama Duh onoga, koji je uskrsnuo Isusa, onaj, koji je uskrsnuo Isusa Krista od mrtvih, oivjet e i vaa smrtna tjelesa Duhom svojim, koji stanuje u vama. 12 Tako dakle, brao, nijesmo dunici tijelu, da po tijelu ivimo. 13 Jer ako ivite po tijelu, umrijet ete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvite, ivjet ete. 14 Jer koji se god vladaju po Duhu Bojemu, oni su sinovi Boji. 15 Jer ne primiste duha ropstva, opet da se bojite, nego primiste Duha posinjenja, u kojem vapijemo: Aba, Oe! 16 Ovaj Duh svjedoi naemu duhu, da smo djeca Boja. 17 A kad smo djeca, i batinici smo: batinici, a subatinici Kristovi, jer ako s njim trpimo, da se s njim i proslavimo.

Rimljanima 7 1 Ili ne znate, brao, - jer govorim onima, koji znadu zakon - da zakon vlada nad ovjekom, dok je iv? 2 Jer je udata ena privezana zakonom za mua, dok on ivi; a ako li je umro mu njezin, razrijeena je od zakona muevljega. 3 Zato, dok joj je mu iv, zvat e se preljuboinica, ako poe za drugoga mua; a ako joj umre mu, prosta je od zakona, da ne bude preljuboinica, ako poe za drugoga mua. 4 Dakle, brao moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Kristovim, da budete drugoga, onoga, to uskrsnu od mrtvih, da plod donesemo Bogu. 5 Jer kad smo bili u tijelu, strasti grijene, to ih je upaljivao zakon, djelovale su u udima naim, da se donosi plod smrti. 6 A sad se oslobodismo od zakona, koji nas je drao, da sluimo u novome duhu, a ne u starini slova. 7 to emo dakle rei? Je li zakon grijeh? Boe sauvaj! Nego ja grijeha nijesam poznao osim po zakonu; jer nijesam znao za poudu, da zakon nije govorio: Ne eli! 8 A grijeh uze prigodu po zapovijedi i naini u meni svaku elju; jer je grijeh bez zakona mrtav. 9 A ja sam ivio nekad bez zakona; a kad doe zapovijed, grijeh oivje. 10 A ja umrijeh; i nae se, da mi je zapovijed bila za smrt, a trebala me je voditi k ivotu. 11 Jer grijeh uzevi prigodu po zapovijedi prevari me, i ubi me njome. 12 Tako je dakle zakon svet, i zapovijed sveta i pravedna i dobra. 13 to je dakle dobro meni zar postade smrt? Boe sauvaj! Nego grijeh, da se pokae grijeh, dobrom uini nu smrt, da bude grijeh odvie grijean zapovijeu. 14 Jer znamo, da je zakon duhovan a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh. 15 Jer ne znam, to inim, jer ne inim ono, to hou, nego na to mrzim, ono inim. 16 Ako li ono inim, to neu, hvalim zakon, da je dobar. 17 A to ja sad vie ne inim, nego grijeh, koji stanuje u meni. 18 Jer znam, da dobro ne ivi u meni, to jest u tijelu mojemu, jer htjeti imam u sebi, ali uiniti dobro, ne nalazim. 19 Jer dobro, to hou, ne inim, nego zlo, to neu, ono inim. 20 A kad inim ono, to neu, ve ja to ne inim, nego grijeh, koji stanuje u meni. 21 Nalazim dakle zakon, kad hou

Rimljanima
18 Jer mislim, da trpljenja sadanjega vremena nijesu nita prema slavi, koja e se objaviti na nama. 19 Jer ekanje stvorenja jedva eka na objavljenje sinova Bojih. 20 Jer je stvorenje podvrgnuto prolaznosti, ne od svoje volje, nego zbog onoga, koji ga podvrgnu nadi, 21 Da e se i samo stvorenje osloboditi od ropstva raspadljivosti na slobodu slave djece Boje. 22 Jer znamo, da sve stvorenje uzdie, i tui s nama do sada. 23 A ne samo ono, nego i mi sami, koji imamo prvine Duha, i mi sami u sebi uzdiemo ekajui posinjenje, otkupljenje tijela svojega 24 Jer se nadom spasismo. A nada, koja se vidi, nije nada; jer to tko vidi, kako e se tome nadati? 25 Ako li se nadamo onome, to ne vidimo, ekamo sa strpljivou. 26 A tako i Duh pomae nam u naoj slabosti; jer ne znamo, za to emo se moliti, kao to treba, nego sun Duh moli se za nas uzdisanjem neiskazanim. 27 A onaj, koji ispituje srca zna, to je elja Duha, jer po volji Bojoj moli se za svete. 28 A znamo, da onima, koji ljube Boga, sve okree Bog na dobro, onima, koji su pozvani po odluci. 29 Jer koje naprijed poznade, one i predodredi, da budu jednaki obliju Sina njegova, da on bude prvoroeni meu mnogom braom. 30 A koje predodredi, one i pozva; a koje pozva, one i opravda; a koje opravda, one i proslavi. 31 to emo dakle rei na ovo? Ako je Bog za nas, tko e na nas? 32 Koji dakle svojega vlastitog Sina nije sauvao, nego ga je predao za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje! 33 Tko e optuiti izabrane Boje? Bog je, koji ih opravdava. 34 Tko e osuditi? Krist Isus, koji je umro, pa jo i uskrsnuo, koji je s desne strane Bogu, koji nas i zagovara. 35 Tko e nas rastaviti od ljubavi Boje u Kristu Isusu? Nevolja? ili tjeskoba? ili progonstvo? ili glad? ili golotinja? ili pogibao? ili ma? 36 Kao to je pisano: Zbog tebe nas ubijaju po cijeli dan; dre nas kao ovce, koje su za klanje. 37 Ali u svemu ovome pobjeujemo zbog onoga, koji nas je ljubio. 38 Jer sam uvjeren, da ni smrt, ni ivot, ni aneli, ni poglavarstva, ni sadanjost, ni budunost, ni sila, 39 Ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo

792

stvorenje ne moe nas rastaviti od ljubavi Boje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu naemu. Rimljanima 9 1 Istinu govorim u Kristu, ne laem, savjest moja to mi svjedoi u Duhu Svetom: 2 Da mi je vrlo ao, i srce me boli bez prestanka. 3 Jer bih elio da ja sam budem odvuen od Krista za brau svoju, to su mi rod po tijelu. 4 Oni su Izraelci, imaju posinjenje i slavu, i zavjete i zakonodavstvo, i bogotovlje i obeanja; 5 Njihovi su oci, i od njih je Krist po tijelu, koji je nada sve Bog blagoslovljen u vijeke. Amen. 6 A ne kao da bi bila propala Rije Boja, jer nijesu svi Izraelci, koji su od Izraela. 7 Niti su svi djeca, koji su potomci Abrahamovi, nego: U Izaku zvat e se potomstvo tvoje. 8 To jest, nijesu ono djeca Boja, to su po tijelu djeca, nego djeca obeanja raunaju se u potomstvo, 9 Jer je ovo rije obeanja: U ovo vrijeme doi u, i Sara imat e sina. 10 A ne samo ona, nego i Rebeka, koja je zaela od jednoga, Izaka oca naega. 11 Jer dok se jo nijesu bili rodili, ni uinili ni dobra ni zla, da ostane Boja odluka po izboru, 12 Koja nije zbog djela, nego zbog onoga, koji poziva, bilo joj se reklo: Vei e sluiti manjemu. 13 Kao to je pisano: Jakova sam ljubio, a na Ezava zamrzio. 14 to emo dakle rei: Zar je nepravda u Boga? Boe sauvaj. 15 Jer Mojsiju govori: Koga u pomilovati, pomilovat u, i kojemu u se smilovati, smilovat u se. 16 Tako dakle niti stoji do onoga, koji hoe, niti do onoga, koji tri, nego do Boga, koji se smiluje. 17 Jer Pismo govori Faraonu: Zato sam te upravo podigao, da na tebi pokaem silu svoju, da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 18 Tako dakle kojemu hoe, smiluje se, a koga hoe, uini otvrdnutim, 19 Rei e mi dakle: to onda jo kori? Jer tko se moe protiviti volji njegovoj? 20 O ovjee, tko si ti, da pregovara Bogu Zar da rukotvorina govori majstoru svojemu: to si me tako nainio? 21 Ili zar lonar nema vlasti nad glinom, da od iste tvari naini jednu posudu za ast, a drugu za sramotu S 22 to dakle ako je Bog posude gnjeva,

793

Rimljanima
mrtvih, bit e spaen. 10 Jer se srcem vjeruje za opravdanje, a ustima se priznaje za spasenje. 11 Jer kae Pismo: Svaki, koji vjeruje u njega, nee se postidjeti. 12 Jer nema razlike meu idovom i Grkom; jer je isti Gospodin sviju, bogat za sve, koji ga zazivaju. 13 Jer kojigod bude zazivao ime Gospodnje, spasit e se. 14 Kako e dakle zazivati onoga, u koga ne vjeruju? Ili kako e vjerovati u onoga, koga nijesu uli. A kako e uti bez propovjednika? 15 A kako e propovijedati, ako ne budu poslani? Kao to je pisano: Kako su krasne na noge glasnika radosti, koji navjeuju mir, koji donose radosnu vijest dobra! 16 Ali svi ne posluae evanelja; jer Izaija govori: Gospodine, tko vjerova naemu propovijedanju? 17 Dakle vjera je od propovijedanja, a propovijedanje rijeju Kristovom. 18 Nego velim: Zar nijesu uli Dapae po svoj zemlji otide glas njihov, i do granica itavoga svijeta rijei njihove. 19 Nego velim: Zar nije razumio Izrael? Prvi Mojsije govori: Ja u izazvati va ljubomor proti narodu, koji nije narod, nerazumnim narodom razdrait u vas. 20 A Izaija govori smjelo: Naoe me oni, koji me nijesu traili, i javih se onima, koji za mene nijesu pitali. 21 A Izraelu govori: Cijeli dan sam pruao ruke svoje k narodu, koji je tvrdokoran i nepokoran. Rimljanima 11 1 Velim dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj Boe sauvaj, jer sam i ja Izraelac, potomak Abrahamov, od koljena Benjaminova. 2 Nije odbacio Bog naroda svojega, to ga je naprijed izabrao. Ili ne znate, to veli Pismo o Iliji, kako se tui Bogu na, Izraela? 3 Gospodine, proroke tvoje pobie, rtvenike tvoje poruie, i ja ostadoh sam, i trae duu moju. 4 A to mu veli Boji odgovor? Ostavio sam sebi sedam tisua ljudi, koji ne prignue koljena pred Baalom. 5 Tako se je dakle i u sadanje vrijeme ostatak spasio po izboru milosti. 6 A ako je po milosti, onda nije vie od djela, inae milost ne bi vie bila milost. 7 to dakle? to je traio Izrael, ono nije dobio, a izabrani su dobili; a ostali su zaslijepili, 8 Kao to je pisano: Dade im Bog duha nesvjestice, oi, da ne vide, ui, da ne

to su pripravljene za propast, podnio s mnogom strpljivou, da pokae na njima gnjev SVOJ i objavi silu svoju? 23 I ako na posudama milosra, to ih je predodredio za slavu, hoe da pokae bogatstvo milosti svoje? 24 K ovima on nas zove, ne samo od idova, nego i od neznaboaca. 25 Kod Hosea govori: Nazvat u narodom svojim koji nije narod moj; i neljubljenu ljubljenom, i nepomilovanu pomilovanom. 26 I dogodit e se na mjestu gdje im je reeno: Vi nijeste narod moj, kamo e se nazvati sinovi Boga ivoga. 27 A Izaija vie za Izraela: Ako bi bio broj sinova Izraelovih poput pijeska morskoga, samo e ostatak spasiti. 28 Jer e potpuno i brzo rije svoju ispuniti Gospodin u pravdi; jest, brzo e je izvriti na zemlji. 29 Isto je tako prorekao Izaija: Da nam nije Gospodin nad vojskama ostavio ostatka, bili bismo kao Sodoma i slini Gomori. 30 to emo dakle rei? Da su neznaboci, koji nijesu ili za pravdom, postigli pravdu, i to pravdu od vjere. 31 A Izrael, koji je iao za zakonom pravde, nije dostigao Zakona. 32 Zato? Jer nije traio pravde iz vjere, nego iz djela. Zato se spotakoe na kamen spoticanja. 33 Kao to je pisano: Evo meem u Sionu kamen da se spotaknu hridinu da padnu; ali tko vjeruje u njega, nee se postidjeti. Rimljanima 10 1 Brao, elja je mojega srca i molitva Bogu za spasenje njihovo. 2 Jer im svjedoim, da imaju i revnost za Boga, ali ne po pravom po razumijevanju. 3 Jer ne poznajui pravde Boje i gledajui da svoju pravdu utvrde, ne pokorie se pravdi Bojoj. 4 Jer je Krist svretak zakona za opravdanje svakomu, koji vjeruje. 5 Jer Mojsije pie za pravdu, koja je od zakona: Tko je ini, ivjet e u njoj. 6 A pravda, koja je od vjere, ovako govori: Nemoj rei u srcu svojemu: Tko e uzii na nebo? to jest, da svede Krista; 7 Ili: Tko e ui U bezdan? to jest, da izvede Krista iz mrtvih. 8 Ali to govori Blizu ti je rije, u ustima tvojim i u srcu tvojemu, to jest rije vjere, koju propovijedamo. 9 Jer ako priznaje ustima svojim, da je Isus Gospodin, i vjeruje u srcu svojemu, da ga je Bog uskrsnuo od

Rimljanima
uju, sve do dananjega dana. 9 I David veli: Neka bude stol njihov zamka i mrea, i spotaknue i odmazda njima. 10 Neka potamne oi njihove, da ne vide, i lea njihova jednako neka su pognuta! 11 Velim dakle: Spotakoe li se da padnu? Boe sauvaj! Nego njihovim padom postade spasenje neznabocima, da ih potakne na natjecanje. 12 A ako je pad njihov postao bogatstvo svijetu, i gubitak njihov bogatstvo neznabocima, koliko onda vie njihov puni broj! 13 A vama velim neznabocima: Dok sam ja apostol neznaboaca, hou da slavim svoju slubu; 14 Ne bih li kako izazvao na natjecanje svoje suplemenike i spasio nekoje od njih. 15 Jer ako je odbaenje njihovo izmirenje svijeta, to e istom biti njihovo primanje, negoli ivot od mrtvih? 16 Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane. 17 Ako li se neke od grana odlomie, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih; i postao si zajedniar u korijenu i u masnoi masline; 18 Ne hvali se proti granama; a ako li se hvali, ne nosi ti korijena, nego korijen tebe. 19 Rei e dakle: Odlomie se grane, da se ja pricijepim. 20 Dobro. Zbog nevjerstva odlomie se, a ti stoji zbog vjere. Ne ponosi se, nego se boj! 21 Jer kad Bog nije roenih grana sauvao, da i tebe kako ne sauva. 22 Gledaj dakle dobrotu i strogost Boju: strogost proti onima koji padoe, a prema sebi dobrotu Boju, ako ostane u dobroti; inae i ti e biti odsjeen. 23 A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, pricijepit e se, jer ih Bog moe opet pricijepiti, 24 Jer ako si ti odsjeen od roene divlje masline i pricijepio se na neroenu pitomu maslinu, a kamoli oni, koji e se pricijepiti na roenu svoju maslinu! 25 Jer vam, brao, neu zatajiti tajne ove, da sami sebe smatrate mudrima, jer sljepoa pade na jedan dio Izraela, dok ne uu neznaboci u punom broju. 26 I tako e se spasiti sav Izrael, kao to je pisano: Doi e od Siona Spasitelj i odvratit e bezbonost od Jakova. 27 I ovo im je od mene zavjet, kad

794

oduzmem njihove grijehe. 28 Po evanelju dakle neprijatelji su zbog vas; a po izboru ljubimci zbog otaca. 29 Jer se Bog ne kaje za svoje darove i poziv. 30 Jer kao to ste i vi nekada bili nepokorni Bogu, a sad ste postigli milosre zbog njihove nepokornosti. 31 Tako se i ovi sad ne pokorie zbog vaega pomilovanja, da i oni postignu milosre. 32 Jer je Bog zatvorio sve u nepokornost, da se smiluje svima. 33 O dubino bogatstva i mudrosti i znanja Bojega! Kako su nedokuivi njegovi sudovi i neistraljivi njegovi putovi! 34 Jer tko upoznade misao Gospodnju? Ili tko mu bi savjetnik? 35 Ili tko mu unaprijed to dade da mu se vrati? 36 Jer je od njega i po njemu i u njemu sve. Njemu slava u vijeke! Amen. Rimljanima 12 1 Zaklinjem vas dakle, brao, milosrem Bojim, da prikaete tjelesa svoja za rtvu ivu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaa sluba Boja bude duhovna. 2 Ne izjednaujte se s ovim svijetom, nego se promijenite obnovljenjem miljenja svojega, da kuate, to je volja Boja, to je dobro, ugodno i savreno. 3 Jer po milosti, koja je meni dana, kaem svakome, koji je meu vama, da ne misli o sebi vie, nego to valja misliti, nego da misli o sebi edno, svaki po onoj mjeri vjere, koju mu je Bog udijelio. 4 Jer kao to u jednom tijelu imamo mnoge udove, a udovi svi nemaju isti posao, 5 Tako smo mnogi jedno tijelo u Kristu, a pojedini udovi jedan drugome. 6 A imamo razliite darove po milosti, koja nam je dana: ako proroanstvo, neka bude po mjeri vjere; 7 Ako li slubu, neka slui; ako je uitelj, neka ui; 8 Ako opominje, neka opominje, koji daje, neka daje poteno, koji upravlja, neka se brine; koji ini milosre, neka ini radosno! 9 Ljubav neka je bez pretvaranja; mrzei na zlo prianjajte uz dobro; 10 Bratskom ljubavi ljubite jedan drugoga; potovanjem jedan drugoga pretjeite; 11 U revnosti ne budite lijeni; u duhu budite ognjeni; Gospodinu sluite; 12 Nadom se veselite; u nevolji budite

795

Rimljanima
obucimo se u oruje svijetla! 13 Hodimo poteno kao po danu, ne u raskonim gozbama i pijankama, e u neistoi i rasputenosti, ne u svai i zavisti; 14 Nego se obucite u Gospodina Isusa Krista, i ne brinite se za tijelo, da ugodite njegovim poudama! Rimljanima 14 1 A slaboga u vjeri primajte lijepo, a da ne sudite o miljenju njegovu. 2 Jer jedan vjeruje, da smije sve jesti, a koji je slab, jede zelje. 3 Koji jede, neka ne prezire onoga, koji ne jede, i koji ne jede, neka ne osuuje onoga, koji jede, jer ga je Bog primio, 4 Tko si ti, koji sudi tuemu slugi? On svojemu gospodaru stoji ni pada; a stajat e, jer ga moe Gospodin podignuti. 5 Jer jedan razlikuje dan od dana, a drugi dri sve dane da su jednaki: svaki neka je uvjeren za svoju misao! 6 Koji na dan pazi, zbog Gospodina pazi; i koji jede, zbog Gospodina jede, jer zahvaljuje Bogu. I koji ne jede, zbog Gospodina ne jede, i zahvaljuje Bogu. 7 Jer ni jedan od nas ne ivi samomu sebi, i ni jedan ne umire samomu sebi. 8 Jer ako ivimo, Gospodinu ivimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Ako dakle ivimo, ili ako umiremo, Gospodnji smo. 9 Jer zato Krist umrije i oivje, da zavlada i mrtvima i ivima. 10 A ti zato sudi brata svojega ni ti zato prezire brata svojega? Jer svi emo stajati pred sudom Bojim. 11 Jer je pisano: Tako iv ja, govori Gospodin, meni e se pokloniti svako koljeno, i svaki e jezik slaviti Boga. 12 Tako e dakle svaki od nas dati Bogu raun za sebe. 13 Zato ne sudimo vie jedan drugoga; nego ovo vema mislite, da ne postavljate bratu spoticanja ili biti uzrok povoda za zlo! 14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu, da nita nije neisto po sebi, osim onomu, koji misli, da je to neisto, onomu je neisto. 15 A ako je brat tvoj zbog jela alostan, ve ne postupa po ljubavi. Ne upropauj jelom svojim onoga, za kojega je Krist umro! 16 Dakle neka se ne psuje vae dobro! 17 Jer kraljevstvo Boje nije jelo i pie, nego pravda i mir i radost u Duhu Svetome. 18 Jer tko u ovome slui Kristu, ugodan je Bogu i mio ljudima. 19 Tako dakle starajmo se za ono, to promie mir, i potiimo jedan drugoga

strpljivi; u molitvi budite postojani; 13 Potrebe sa svetima dijelite; gostoljubivost revno njegujte! 14 blagoslivljajte one, koji vas progone: blagoslivljajte, a ne kunite! 15 Radujte se s onima, koji se raduju, plaite s onima, koji plau; 16 Budite jedne misli meu sobom; ne mislite o visokim stvarima, nego se drite niskih! Ne drite sami sebe mudrima! 17 Nikome ne vraajte zla za zlo; nastojte oko dobra ne samo pred Bogom, nego i pred svim ljudima; 18 Ako je mogue, koliko je do vas, imajte mir sa svim ljudima; 19 Ne osveujte se sami, ljubljeni, nego podajte mjesto gnjevu, jer je pisano: Moja je osveta, ja u vratiti, govori Gospodin. 20 Ako je dakle gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je edan, napoj ga; jer inei to, ugljevlje ognjeno skupit e na glavu njegovu. 21 Ne daj, da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrim! Rimljanima 13 1 Svaka dua neka se pokorava viim vlastima, jer nema vlasti, da nije od Boga; a to su, od Boga su postavljene. 2 Tko se dakle protivi vlasti, protivi se naredbi Bojoj. A koji se protive, navui e osudu na sebe; 3 Jer vladaoci nijesu strah dobru djelu, nego zlu. A hoe li da se ne boji vlasti: ini dobro, i imat e hvalu od nje; 4 Jer je sluga Boji tebi za dobro. Ako li zlo ini, boj se; jer uzalud ne nosi maa, jer je sluga Boji, i kazni onoga, koji zlo ini. 5 Zato se valja pokoravati ne samo rali kazne, nego i zbog savjesti. 6 Jer zato i poreze plaate; jer su sluge Boje, koje se time bave. 7 Podajte dakle svima to ste duni: komu porez, porez; kojemu carinu, carinu; kojemu strah, strah; kojemu ast, ast. 8 Ne budite nikome nita duni, osim da ljubite jedan drugoga; jer koji ljubi blinjega, ispunio je zakon. 9 Jer zapovijedi: Ne ini preljube! Ne ubijaj! Ne kradi! Ne svjedoi lano! Ne eli poudno! I svaka druga zapovijed u ovoj se rijei sadri: Ljubi blinjega svojega kao samoga sebe! 10 Ljubav ne ini zla blinjemu. Ljubav je dakle izvrenje zakona. 11 I znajui ovo vrijeme, da je ve as, te mi ustanemo od sna; jer je sad blie nae spasenje, negoli kad vjerovasmo. 12 No proe, a dan se priblii. Odbacimo dakle djela tmine, a

Rimljanima
na dobro! 20 Ne rui djela Bojega zbog jela; jer je sve isto; nego je zlo za ovjeka, koji jede sa spoticanjem. 21 Dobro je ne jesti mesa, i vina ne niti, i ono ne initi, na to se tvoj brat spotie, ili se smuuje, ili slabi. 22 Ima vjere? Imaj je sam za sebe pred Bogom! Blagoslovljen je, koji sam sebe ne sudi za ono, to nae za pravo! 23 A koji sumnja, ako jede, osuen je, jer ne radi po vjeri. A sve, to ne biva po vjeri, jest grijeh. Rimljanima 15 1 A duni smo mi jaki slabosti slabih nositi, i ne sebi ugaati. 2 Svaki od nas neka ugaa blinjemu, da napreduje u dobru. 3 Jer i Krist nije ugaao sebi, nego kao to je pisano: Pogrde onih, koji tebe grde, padoe na me. 4 Jer togod je pisano, pisano je za nau nauku, da strpljivou i utjehom Pisma nadu imamo. 5 A Bog strpljivosti i utjehe neka vam dadne, da slono mislite meu sobom po Kristu Isusu, 6 Da jednoduno jednim ustima slavite Boga i Oca Gospodina naega Isusa Krista. 7 Zato primajte jedan drugoga, kao to je i Krist primio vas na slavu Boju. 8 Jer kaem, da je Krist Isus bio sluga obrezanja zbog istinitosti Boje, da potvrdi obeanje ocima; 9 A neznaboci da slave Boga zbog milosra, kao to je pisano: Zato u te slaviti meu narodima Gospodine, i pjevat u imenu tvojemu. 10 I opet govori: Veselite se, narodi, s narodom njegovim! 11 I opet: Hvalite Gospodina, svi narodi, i neka ga slave svi puci! 12 I opet Izaija govori: Bit e korijen Jesejev, i koji e ustati da vlada nad narodima, u njega e se uzdati narodi. 13 A Bog nade neka vas napuni svake radosti i mira u vjeri, da obilujete u nadi jakou Duha Svetoga! 14 A ja sam i sam uvjeren za vas, brao moja, da ste i sami puni dobrote, napunjeni svakoga znanja, da moete jedan drugoga opominjati. 15 A pisao sam vam brao dijelom slobodnije, da vam napomenem zbog milosti, koja mi je dana od Boga, 16 Da budem sluga Krista Isusa za narode, izvrujui svetu slubu evanelja Bojega, da bude prinos naroda ugodan i posveen u Duhu Svetome. 17 Imam dakle slavu u Kristu Isusu kod Boga.

796

18 Jer ne smijem govoriti to o onome, to Krist nije uinio po meni, da obratim narode rijeju i djelom, 19 U sili znaka i udesa, u sili Duha Svetoga, tako da sam od Jerusalema i naokolo sve do Ilirika napunio evaneljem Kristovim. 20 I tako sam se trudio, da ne propovijedam evanelja ondje, gdje se je ve spominjao Krist, da ne gradim na tuemu temelju, 21 Nego kao to je pisano: Kojima nije javljeno za njega vidjet e; i koji nijesu uli, razumjet e. 22 Zbog ega sam mnogo puta bio sprijeen da doem k vama. 23 A sad vie ne imajui mjesta u ovim krajevima, a imajui elju ve od mnogo godina da doem k vama. 24 Kad poem u panjolsku, nadam se, da u prolazei vidjeti vas, i vi ete me otpratiti onamo, kad se najprije poneto nauijem vas. 25 A sad idem u Jerusalem, da posluim svetima. 26 Jer Makedonija i Ahaja naoe za dobro da skupe neki prinos za siromahe svetih, koji su u Jerusalemu. 27 Oni naoe to za dobro, i dunici su njihovi, jer kad neznaboci dobie dio njihovih duhovnih dobara, duni su njima i svojim zemaljskim posluiti. 28 Kad ovo dakle svrim i ovaj im plod izruim, zaputit u preko vas u panjolsku. 29 A znam, da kad doem k vama, doi u s obiljem blagoslova evanelja Kristova. 30 Molim vas dakle, brao, zaradi Gospodina naega Isusa Krista i zaradi ljubavi Duha Svetoga: Pomozite mi u borbi molitvama za me k Bogu. 31 Da se izbavim od nevjernika u Judeji, i da sluba moja u Jerusalemu bude ugodna svetima; 32 Da s radou doem k vama po volji Bojoj, i okrijepim se s vama. 33 A sada Bog mira neka bude s svima vama! Amen. Rimljanima 16 1 A preporuujem vam Febu, sestru nau, koja je u slubi crkve u Kenhreji, 2 Da i e primite u Gospodinu, kako dolikuje svetima, i da joj budete u pomoi u svemu, to od vas zatreba; jer je i ona pomogla mnogima i samome meni. 3 Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu, 4 Koji za duu moju vrat svoj poloie, kojima ne ja jedini zahvaljujem, nego i sve crkve neznaboake,

797

Rimljanima
17 A molim vas, brao, da pazite na one, koji ine razmirice i smutnje protiv nauka, koji vi nauiste, i klonite se njih! 18 Jer ovakvi ne slue Gospodinu naemu Kristu, nego svojemu trbuhu; i slatkim rijeima i blagoslovima zavode srca bezazlenih. 19 Vaa se je poslunost razglasila posvuda; zato se radujem za vas; ali elim, da ste vi mudri na dobro, a bezazleni za zlo. 20 A Bog mira satrt e skoro sotonu pod nogama vaim. Milost Gospodina naega Isusa Krista s vama! 21 Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, i Jason i Sosipater, roaci moji. 22 Pozdravljam vas ja Tercije, koji napisa ovu poslanicu, u Gospodinu. 23 Pozdravlja vas Gaj, domain moj i cijele crkve. Pozdravlja vas Erast, blagajnik gradski, i brat Kvart. 24 Milost Gospodina naega Isusa Krista sa svima vama! Amen. 25 A onome, koji vas moe utvrditi po evanelju mojemu i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju tajne, koja je bila skrivena od vjenih vremena, 26 A sad se javila i kroz Pisma proroka upoznala, po zapovijedi vjenoga Boga, da se pokore vjeri svi narodi, 27 Jedinome mudrome Bogu, po Isusu Kristu, njemu ast i slava u vijeke vjekova! Amen.

5 I domau crkvu njihovu. Pozdravite mojega ljubljenoga Epeneta, koji je prvenac Azije za Krista! 6 Pozdravite Mariju, koja se je mnogo trudila za vas! 7 Pozdravite Andronika i Juniju, moje roake i moje drugove u suanjstvu, koji su ugledni meu apostolima, koji i prije mene vjerovae u Krista! 8 Pozdravite mojega u Gospodinu ljubljenog Amplijata! 9 Pozdravite Urbana, pomonika naega u Kristu, i mojega ljubljenog Stahisa! 10 Pozdravite Apela, prokuanoga u Kristu! Pozdravite ukuane Aristobulove! 11 Pozdravite Herodiona, roaka mojega! Pozdravite ukuane Narcisove, koji su u Gospodinu! 12 Pozdravite Trifenu i Trifozu, koje se trude u Gospodinu! Pozdravite Persidu ljubeznu, koja se je mnogo trudila u Gospodinu! 13 Pozdravite Rufa, izabranoga u Gospodinu, i majku njegovu i moju! 14 Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Hermasa, Patrobu, Hermesa i brau, koja su s njima! 15 Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i sestru njegovu, i Olimpu, i sve svete, koji su s njima! 16 Pozdravite jedan drugoga cjelovom svetim! Pozdravljaju vas sve crkve Kristove.

1 Korinanima
1 Korinanima 1 1 Pavao, voljom Bojom pozvani apostol Isusa Krista, i brat Sosten, 2 crkvi Bojoj u Korintu, posveenima u Kristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima, koji zazivaju ime Gospodina naega Isusa Krista na svakome mjestu, njihovu i naemu. 3 Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista! 4 Zahvaljujem svagda Bogu svojemu za vas, to vam je dana milost Boja u Kristu Isusu, 5 Te se u svemu obogatiste u njemu, u svakoj rijei i svakomu znanju, 6 Kao to se svjedoanstvo o Kristu utvrdilo u vama; 7 Tako da nemate nedostatka ni u jednoj milosti vi, koji ekate objavljenje Gospodina naega Isusa Krista, 8 Koji e vas i utvrditi sve do kraja, da budete bez krivnje na dan Gospodina naega Isusa Krista. 9 Vjeran je Bog, koji vas pozva u zajednicu Sina svojega Isusa Krista, Gospodina naega. 10 A molim vas, brao, imenom Gospodina naega Isusa Krista, da svi jednako govorite, i da ne budu meu vama razdor, nego da budete savreni u istom osjeanju i u istom miljenju. 11 Jer mi je javljeno za vas, brao moja, od Klojinih ukuana, da su prepiranja meu vama. 12 A to kaem, da svaki od vas govori: Ja sam Pavlov, a ja sam Apolov, a ja sam Kefin, a ja sam Kristov. 13 Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u ime Pavlovo krteni? 14 Hvala Bogu, to nikoga od vas nijesam krstio, osim Krispa i Gaja, 15 Da ne rekne tko, da ste krteni u moje ime. 16 A krstio sam i Stefaninu kuu; dalje

1 Korinanima
ne znam, jesam li koga drugoga krstio. 17 Jer Krist nije poslao mene da krstim, nego da propovijedam evanelje ne mudrim rijeima, da ne izgubi silu kri Kristov. 18 Jer je rije o kriu ludost onima, koji propadaju, a nama, koji se spasavamo, sila Boja. 19 Jer je pisano: Unitit u mudrost mudrih i odbacit u razum razumnih. 20 Gdje je mudrac? Gdje je knjievnik? Gdje je istraiva ovoga svijeta? Nije li uinio Bog mudrost ovoga svijeta ludou? 21 Jer, kako u mudrosti Bojoj ne upozna svijet mudrou Boga, bila je Boja volja, da ludou propovijedanja spasi one, koji vjeruju. 22 Jer i idovi trae znake, i Grci trae mudrost; 23 A mi propovijedamo Krista raspetoga, idovima spotaknue, a neznabocima ludost, 24 A onima, koji su pozvani, i idovima i Grcima, Krista, Boju silu i Boju mudrost. 25 Jer je ludost Boja mudrija od ljudi,! Slabost je Boja jaa od ljudi. 26 Jer gledajte zvanje svoje, brao, da nema ni mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo silnih, ni mnogo plemenitih; 27 Nego to je ludo pred svijetom, izabra Bog, da posrami mudre, i to je slabo pred svijetom, otkupi Bog, da posrami jako; 28 I to je neplemenito pred svijetom i prezreno, izabra Bog, i ono, to nije, da uniti ono, to jest, 29 Da se ne hvali ni jedan ovjek pred Bogom. 30 Od njega ste vi u Kristu Isusu, koji nam posta mudrost od Boga i pravda i posveenje i otkup, 31 Da, kao to je pisano: Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali! 1 Korinanima 2 1 I ja, kad dooh k vama, brao, ne dooh s visokim govorom ili mudrou, da vam navjeujem svjedoanstvo Boje. 2 Jer nijesam mislio, da znam to meu vama, osim Isusa Krista, i to raspetoga. 3 I ja sam bio meu vama u slabosti i u strahu i u mnogom drhtanju. 4 I govor moj i propovijedanje moje nije bilo u uvjerljivim rijeima ljudske mudrosti, nego u dokazivanju Duha i sile, 5 Da vjera vaa ne bude u mudrosti ljudskoj, nego u sili Bojoj. 6 Ali mudrost govorimo meu savrenima, a ne mudrost ovoga

798

svijeta, ni knezova ovoga svijeta, koji prolaze, 7 Nego govorimo mudrost Boju u tajnosti skrivenu, koju predodredi Bog prije vjekova za slavu nau. 8 Ove ni jedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao, jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave raspeli. 9 Nego kao to je pisano: to oko nije vidjelo, ni uho nije ulo, ni u srce ovjeje nije unilo, to je pripravio Bog onima, koji ga ljube; 10 A nama je Bog objavio Duhom svojim; jer Duh sve ispituje, i dubine Boje. 11 Jer tko od ljudi zna, to je u ovjeku, osim duha ovjejega koji je u njemu? Tako i u Bogu to je, nitko ne zna, osim Duha Bojega. 12 A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha, koji je iz Boga, da znamo, to nam le darovano od Boga. 13 To i govorimo, ne rijeima, to ui ovjeja mudrost, nego to ui Duh, duhovno duhovnim tumaei. 14 Tjelesni ovjek ne prima to je od Duha Bojega; jer mu je ludost, i ne moe da razumije, jer treba da se duhovno prosuuje. 15 A onaj duhovni sve prosuuje, i njega nitko ne prosuuje. 16 Jer tko je upoznao misao Gospodnju, da ga poui? A mi imamo misao Kristovu. 1 Korinanima 3 1 I ja, brao, nijesam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao maloj djeci u Kristu. 2 Mlijeko sam vam davao da pijete, a ne jelo; jer jo nijeste mogli, a ni sad jo ne moete, 3 Jer ste jo tjelesni, jer kad je meu vama zavist i prepiranje, nijeste li tjelesni, i ne ivite li po ovjeku? 4 Jer kad govori tko: Ja sam Pavlov, a drugi: Ja Apolov, nijeste li ljudi? 5 Tko je dakle Apolo, a tko je Pavao? Sluge, po kojima vjerovaste, svaki, kako mu je Gospodin dao. 6 Ja posadih, Apolo zali, a Bog dade te uzraste. 7 Tako niti je onaj to, koji sadi, ni onaj, koji zalijeva, nego Bog koji daje te raste. 8 A onaj, koji sadi i koji zalijeva, jedno su, a svaki e primiti svoju plau no svojemu trudu. 9 Jer mi smo Boji pomagai, a vi ste Boja njiva, Boja graevina. 10 Po milosti Bojoj, koja mi je dana, ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziuje; ali svaki neka gleda, kako naziuje.

799

1 Korinanima

11 Jer temelja drugoga nitko ne moe postaviti, osim onoga, koji je postavljen, koji je Isus Krist. 12 Ako li tko naziuje na ovome temelju, zlato, srebro, drago, kamenje, drva, sijeno, strnjiku. 13 Svaije e djelo izai na vidjelo; jer e dan Gospodin pokazati, jer e se ognjem otkriti, i oganj e iskuati, kakvo je ije djelo. 14 Ako ostane ije djelo, to je nazidao, primit e plau. 15 A ije djelo izgori, bit e mu na tetu, a sam e se spasiti, ali tako kao kroz oganj. 16 Ne znate li, da ste hram Boji, i Duh Boji da stanuje u vama? 17 Ako li tko oskvrni hram Boji, upropastit e njega Bog; jer je hram Boji svet, a to ste vi. 18 Nitko neka se ne vara! Ako tko meu vama misli, da je mudar na ovome svijetu, neka bude lud, da hude mudar! 19 Jer je mudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom; jer je pisano: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. 20 opet: Gospodin zna misli mudrih, da su nitave. 21 Zato nitko neka se ne hvali ljudima, jer je sve vae: 22 Bio Pavao, ili Apolo, ili Kefa, ili svijet, ili ivot, ili smrt, ili sadanje, ili budue: sve je vae; 23 A vi ste Kristovi, a Krist je Boji.

9 Jer mislim, da je Bog nas apostole najzadnje postavio, kao one, koji su na smrt osueni, jer smo postali asa gledanje svijetu i anelima i ljudima. 10 Mi smo lude zbog Krista, a vi ste mudri u Kristu; mi slabi, a vi jaki; vi tovani, a mi prezreni. 11 Do ovoga asa i gladujemo, I eamo, i goli smo, i biju nas, i potucamo se, 12 I trudimo se radei svojim rukama. Psuju nas, a mi blagoslivljamo; progone nas, a mi trpimo; 13 Hule na nas, a mi molimo; postadosmo kao smee svijeta, izmet svima sve do sada. 14 Ne piem ovo, da vas posramim, nego da vas opomenem kao svoju ljubljenu djecu. 15 Jer ako imate i deset tisua odgojitelja u Kristu, ali nemate mnogo otaca, jer vas ja u Kristu Isusu rodih evaneljem. 16 Molim vas dakle, ugledajte se na mene kao i ja na Krista. 17 Zato poslah k vama Timoteja, koji mi je sin ljubljeni i vjerni u Gospodinu; on e vam napomenuti putove moje u Kristu Isusu, kao to uim svuda u svakoj crkvi. 18 Neki se nadue, kao da ja neu doi k vama. 19 Ali u vam doi skoro, ako Gospodin htjedne, i neu gledati na rijei onih, to su se naduli, nego na silu. 20 Jer kraljevstvo Boje nije u rijei, 1 Korinanima 4 nego u sili. 1 Tako neka nas smatra ovjek kao 21 to hoete, da doem k vama sa sluge Kristove i upravitelje tajna ibom, ili s ljubavi i duhom blagosti? Bojih. 2 I ovdje se od upravitelja trai, da se 1 Korinanima 5 tko vjeran nae. 1 Openito se uje o bludnosti meu 3 A ja nimalo ne marim, da me sudite vi vama, i to o takvoj bludnosti kakve ili ovjeji dan; a i sam sebe ne sudim. nema ni meu neznabocima, da 4 Jer niemu nijesam svijestan, no u naime neki ima enu oevu. tom nijesam opravdan; a koji mene 2 I vi ste naduti, mjesto da alite, da se sudi, Gospodin je. ukloni izmeu vas, koji je uinio to 5 Zato ne sudite nita prije vremena, djelo. dok ne doe Gospodin, koji e 3 Jer ja, ako i nenazoan tijelom, ali osvijetliti, to je u tami skriveno, i nazoan duhom, ve sam odsudio, kao objavit e namjere srdaca; i tada e da bih bio nazoan, onoga, koji je tako pohvala biti svakome od Boga. uinio: 6 A ovo, brao, primijenih na sebe i 4 U ime Gospodina naega Isusa Apola zbog vas, da se nauite od nas: Krista, kad se skupite vi i moj duh sa ne preko onoga, to je napisano, da se silom Gospodina naega Isusa, ni za koga ne nadimate jedan na 5 Da se takav preda sotoni na propast drugoga. tijela, da se duh spasi u dan 7 Jer tko tebe odlikuje? to li ima, to Gospodina naega Isusa Krista. nijesi primio? A ako si primio, to se 6 Nije dobra hvalidba vaa. Ne znate li, hvali, kao da nijesi primio? da malo kvasca ukiseli sve tijesto? 8 Ve ste zasieni, ve se obogatiste, 7 Oistite stari kvasac, da budete novo bez nas vladate kao kraljevi. O da biste tijesto, kao to ste beskvasni; jer je kraljevali, da bismo i mi s vama rtvovan na Pasha, Krist. kraljevali! 8 Zato svetkujmo ne u starome kvascu,

1 Korinanima
ni u kvascu zloe i pakosti, nego u beskvasnom kruhu istoe i istine! 9 Pisao sam vam u poslanici, da se ne mijeate s bludnicima; 10 A to ne rekoh za bludnike ovoga svijeta, ili lakomce, ili razbojnike, ili idolopoklonike; jer biste morali izai iz ovoga svijeta. 11 A sad vam napisan, da se ne mijeate, ako je jedan, koji se brat zove, bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili psova, ili pijanica, ili razbojnik; s takvima da i ne jedete! 12 Jer to je meni stalo da sudim one, koji su izvan Ne sudite li vi one, koji su unutra? 13 A one, koji su izvan, sudit e Bog. Uklonite zloinca izmeu sebe! 1 Korinanima 6 1 Usuuje li se tko od vas, koji ima tubu na drugoga, ii na sud nepravednima, a ne svetima? 2 Ne znate li, da e sveti suditi svijetu? I ako ete vi suditi svijetu, nijeste li vrijedni suditi najneznatnijim stvarima? 3 Ne znate li, da emo anelima suditi, a kamoli vie svjetovnim stvarima? 4 Ako dakle imate tube za svjetovne stvari, uzmite za suce one, koji su neznatni u crkvi! 5 Na sramotu vau govorim. Zar nema meu vama nijednoga mudra, koji moe rasuditi meu braom svojom? 6 Nego se brat s bratom sudi, i to pred nevjernicima! 7 I to je ve svakako prekraj u vas, to imate tube meu sobom. Zato radije ne trpite nepravdu? Zato radije ne pregorite tetu? 8 Nego vi inite nepravdu i tetu, i to brai! 9 Ili ne znate, da nepravednici nee batiniti kraljevstva Bojega? Ne varajte se: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljuboinci, ni mekoputnici, ni muelonici, 10 Ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovai, ni razbojnici nee batiniti kraljevstva Bojega. 11 I takvi ste bili neki; ali se opraste, ali se posvetiste, ali se opravdaste u imenu Gospodina naega Isusa Krista i u Duhu Boga naega. 12 Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali neu da me to zarobi. 13 Jelo je za trbuh, i trbuh za jelo. A Bog e oboje unititi. Ali tijelo nije za bludnost, nego za Gospodina, i Gospodin za tijelo. 14 A Bog je i Gospodina uskrsnuo, i nas e uskrsnuti silom svojom.

800

15 Ne znate li, da su tjelesa vaa udovi Kristovi? Hou li dakle uzeti udove Kristove i od njih nainiti udove bludniine? Boe sauvaj! 16 Ili ne znate, da tko se s bludnicom zdrui, jedno postane tijelo? Jer bit e, veli, dvoje jedno tijelo. 17 A tko se zdrui s Gospodinom, jedan je duh. 18 Bjeite od bludnosti! Svaki grijeh, koji uini ovjek, izvan je tijela; a koji ini blud, grijei protiv tijela svojega. 19 Ili ne znate, da je tijelo vae hram Duha Svetoga, koji je u vama, kojega imate od Boga, i ni jeste svoji? 20 Jer ste kupljeni skupo. Proslavite dakle Boga u tijelu svojemu! 1 Korinanima 7 1 A za ono, to ste mi pisali: dobro je ovjeku, da se ne dotie ene; 2 Ali zbog bludnosti neka svaki ima svoju enu, i svaka neka ima svojega mua! 3 Mu neka ini eni dunost, a isto tako i ena muu! 4 ena nije gospodar svojega tijela, nego mu; tako i mu nije gospodar svojega tijela, nego ena. 5 Ne uskraujte jedan drugomu, osim ako se dogovorite za vrijeme, da se posvetite molitvi, i opet da se sastanete, da vas sotona ne iskua zbog vae neuzdrljivosti! 6 Ali ovo razumijevam kao doputenje, a ne kao zapovijed. 7 Jer bih htio, da svi ljudi budu kao i ja; ali svaki ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, a onaj onako. 8 A neoenjenim i udovicama velim: dobro im je, ako ostanu, kao i ja. 9 Ako li se ne uzdre, neka se ene i udaju; jer je bolje eniti se, negoli upaljivati se. 10 A oenjenim zapovijedam, ne ja, nego Gospodin, da se ena od mua ne rastavlja. 11 Ako li se i rastavi, neka se vie ne udaje, ili neka se pomiri sa svojim muem, i mu neka ne otputa ene! 12 A ostalima kaem ja, ne Gospodin: Ako koji brat ima nevjernicu enu, i ona pristane da ivi s njim, neka je ne otputa! 13 I ena, koja ima mua nevjernika, i on pristane da ivi s njom, neka mua ne otputa! 14 Jer je posveen mu nevjernik enom, i posveena je ena nevjernica bratom; jer inae djeca vaa bila bi neista, a sad su sveta. 15 Ako li se nevjernik rastavlja, neka se rastavi, jer se tada brat ili sestra nisu vezani, jer nas u miru pozva Bog.

801

1 Korinanima
poteno prema svojoj djevici (zarunici), s jakim osjeajima, i tako mora biti, neka ini, to hoe; ne grijei, neka se ene! 37 A koji je tvrdo odluio u srcu svojemu, i nije primoran, a ima vlast da izvri svoju volju, i ovo je rasudio u srcu svojemu, da sauva svoju djevicu, dobro ini. 38 Tako i onaj, koji udaje svoju djevicu, dobro ini; a onaj, koji je ne udaje, bolje ini. 39 ena je vezana zakonom, dok joj ivi mu; a ako joj umre mu, slobodna je. Neka se uda, za koga hoe, samo u Gospodinu! 40 Ali je blagoslovljenija ako ostane tako po mojemu savjetu; a mislim, da i ja imam Duha Bojega. 1 Korinanima 8 1 A za ono, to se rtvuje idolima, znamo, jer svi imamo znanje. Znanje nadima, a ljubav izgrauje. 2 Ako li tko misli, da to zna, jo nije upoznao, kako treba znati. 3 A ako tko ljubi Boga, ovoga je on upoznao. 4 A za jelo idolskih rtava znamo, da idol nije nita na svijetu, i da nema drugoga Boga osim jednoga. 5 Jer ako bih i bilo takozvanih bogova, ili na nebu ili na zemlji, - kao to ima mnogo bogova i mnogo gospoda, 6 Ali mi imamo jednoga Boga Oca, od kojega je sve, i mi za njega, i jednoga Gospodina Isusa Krista, po kojemu je sve, i mi po njemu. 7 Ali nemaju svi znanja. Neki naime, jer su navikli na idole sve do sada, jedu meso kao idolske rtve, i savjest njihova, jer je slaba, kalja se. 8 A jelo nas ne preporuuje Bogu, jer niti to gubimo, ako ne jedemo, niti to dobijemo, ako jedemo, 9 A gledajte, da kako ova sloboda vaa ne navodi na spoticanje slabima! 10 Jer ako tko tebe, koji ima znanje, vidi u idolskom hramu gdje sjedi za stolom, nee li njegova savjest, budui da je slaba, navesti da jede idolske rtve? 11 I zbog tvojega znanja poginut e slabi brat, za kojega je Krist umro. 12 A tako kad se grijeite o brau, i bijete njihovu slabu savjest, protiv Krista se grijeite. 13 Zato ako jelo navodi brata mojega na slabost, neu jesti mesa dovijeka, da se brat moj ne spotakne (i sagrijei). 1 Korinanima 9 1 Nijesam li ja slobodan: Nijesam li ja apostol? Nijesam li ja vidio Gospodina

16 Jer odakle zna, eno, hoe li spasiti mua? Ili odakle zna, muu, hoe li spasiti enu? 17 Svaki neka samo ivi, kako mu je Gospodin odredio, kako ga je Bog pozvao. I tako zapovijedam po svim crkvama. 18 Je li tko pozvan kao obrezan, neka se ne gradi kao neobrezan; ako li je tko pozvan neobrezan, neka se ne obrezuje! 19 Obrezanje je nita, i neobrezanje je nita; nego dranje zapovijedi Bojih. 20 Svaki neka ostane u onome zvanju, u kojemu je pozvan! 21 Jesi li pozvan kao rob, ne brini se; nego, ako i moe slobodan postati, ostani radije! 22 Jer koji je pozvan u Gospodinu kao rob, slobodnjak je Gospodnji; tako i koji je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov. 23 Kupljeni ste skupo, ne budite robovi ljudima! 24 Svaki, brao, u emu je tko pozvan, u onome neka ostane pred Gospodinom! 25 A za djevice nemam zapovijedi Gospodnje, nego dajem savjet, kao koji sam milost dobio od Gospodina, da budem vjeran. 26 Mislim dakle, da je ovo dobro za sadanju nevolju, da je ovjeku dobro tako biti. 27 Jesi li vezan za enu, ne trai rastave; jesi li slobodan, ne trai ene! 28 A ako li se oeni, nijesi sagrijeio, i ako se uda djevica, nije sagrijeila; ali e imati takvi nevolju tjelesnu, a ja bih vas rado sauvao od nje, 29 A ovo kaem, brao: Vrijeme je kratko; preostaje, da i oni, koji imaju ene, budu, kao da ih nemaju. 30 I koji plau, kao da ne plau; i koji se raduju, kao da se ne raduju; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; 31 I koji uivaju ovaj svijet, kao da ga ne uivaju; jer prolazi oblije ovoga svijeta. 32 A hou, da ste vi bezbrini. Tko je neoenjen, brine se za Gospodnje, kako e ugoditi Gospodinu. 33 A koji je oenjen, brine se za svjetsko, kako e ugoditi eni. 34 I ena neudata i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta tijelom i duhom; a udata brine se za svjetsko, kako e ugoditi muu. 35 A ovo govorim na korist vama samim, ne da vam nametnem zamku na vrat, nego da bude to asno, i da ustrajno sluite Gospodinu bez smetnje. 36 A ako li tko misli, da se ne ponaa

1 Korinanima
naega Isusa Krista? Nijeste li vi djelo moje u Gospodinu? 2 Ako drugima nijesam apostol, ali vama doista jesam, jer ste vi peat mojega apostolstva u Gospodinu, 3 Ovo je moja obrana pred onima, koji me ispituju: 4 Zar nemamo prava jesti i piti? 5 Zar nemamo prava sestru enu voditi sa sobom, kao i ostali apostoli i braa Gospodnja, i Kefa? 6 Ili jedini ja i Barnaba nemamo prava ovo initi? 7 Tko vojuje kad o svojemu troku? Tko sadi vinograd, a od roda, njegova da ne jede? Tko pase stado, i od mlijeka stada ne jede? 8 Govorim li ja ovo po ovjeku? Ne govori li ovo i zakon? 9 Jer je u Mojsijevu zakonu napisano: Ne zavezuj usta volu, koji vri! Zar se Bog brine za volove? 10 Ili govori jamano za nas? Jer je za nas napisano: Jer tko ore, treba u nadi da ore, i tko vri, u nadi e dobiti dio. 11 Ako smo mi vama duhovna dobra sijali, je li to veliko, ako mi vaa tjelesna poanjemo? 12 Ako drugi imaju pravo na vas, zato ne mi vie. Ali se ne po sluismo ovim pravom, nego sve podnosimo, da ne postavimo kakve zapreke evanelju Kristovu. 13 Ne znate li, da oni, koji vre svetu slubu, od svetinje se hrane, i koji rtveniku slue, sa rtvenikom dijele? 14 Tako je i Gospodin zapovjedio, da oni, koji evanelje propovijedaju, od evanelja trebaju i ivjeti. 15 A ja nijesam nita od toga uporabio. A ovo ne napisah, da tako bude meni; jer bi za mene bilo bolje umrijeti, nego dopustiti da tko slavu moju poniti. 16 Jer ako propovijedam evanelje, nema mi hvale, jer mi je dunost. Teko meni, ako evanelja ne propovijedam! 17 Jer ako ovo inim od svoje volje, plau imam; a inim li pozvan, sluba mi je povjerena. 18 Kakva mi je dakle plaa? Da propovijedajui evanelje bez plae propovijedam, tako da ne upotrijebim svojega prava u evanelju. 19 Jer premda sam slobodan od sviju, svima sam sebe uinio slugom, da ih vie pridobijem. 20 idovima sam bio kao idov, da idove pridobijem; onima, koji su pod zakonom, bio sam kao pod zakonom, premda sam nijesam pod zakonom, da pridobijem one, koji su pod zakonom; 21 Onima, koji su bez zakona, kao da sam bez zakona, premda nijesam bez

802

zakona Bojega, nego sam u zakonu Kristovu, da pridobijem one, koji su bez zakona. 22 Slabima bio sam slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da svakako nekoje spasim. 23 A sve inim zbog evanelja, da bih imao dio u njemu. 24 Ne znate li, da oni, to tre u trkalitu, svi tre, ali jedan prima nagradu? Tako trite da dobijete! 25 A svaki, koji se natjee za nagradu, od svega se uzdrava: oni dakle da dobiju raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv. 26 Ja dakle tako trim, ne kao na nepouzdano; tako se borim, ne kao onaj, koji bije vjetar, 27 Nego krotim tijelo svoje i zarobljavam, da kako, poto sam drugima propovijedao, sam ne budem zabaen. 1 Korinanima 10 1 Neu vam naime zatajiti, brao, da su oci nai svi bili pod oblakom, i svi su kroz more proli; 2 I svi su se u Mojsija krstili u oblaku i u moru; 3 I svi su isto duhovno jelo i jeli, 4 I svi su pili isto duhovno pie, jer su pili od duhovne hridi, koja ih je pratila, a hrid je bila Krist. 5 Ali veina od njih nije bila po volji Bogu, jer su bili pobijeni u pustinji, 6 A ovo se je zbilo nama za primjer, da mi ne udimo zla, kao to su oni udjeli. 7 Niti budite idolopoklonici, kao neki od njih, kao to je pisano: Sjede narod da jede i pije, i ustadoe da igraju. 8 Niti da grijeimo bludno, kao to su neki od njih grijeili bludno, i palo ih je u jedan dan dvadeset i tri tisue. 9 Niti da kuamo Gospodina, kao to su neki od njih kuali, i od zmija su poizginuli. 10 Niti da mrmljate, kao to su neki od njih mrmljali, i izginuli su od anela pogubitelja. 11 A ovo se sve u slici dogaalo njima, a napisano je za opomenu nama, koji ivimo u posljednja vremena. 12 Tko dakle misli, da stoji, neka gleda, da ne padne! 13 Kuanje nije dolo na vas osim ovjejega. Ali je vjeran Bog, koji vas nee pustiti, da se iskuate vema, nego to moete, nego e uiniti s kuanjem povoljan izlaz, da mognete podnijeti. 14 Zato, ljubljeni, bjeite od idolopoklonstva! 15 Kao mudrima govorim: udite vi

803

1 Korinanima
s pokrivenom glavom, sramoti glavu svoju. 5 A svaka ena, koja se moli ili prorokuje gologlava, sramoti glavu svoju, jer je svejedno, kao da je oiana. 6 Jer ako se ne pokriva ena, neka se ia: ako li je runo eni iati se ili glavu brijati, neka se pokriva! 7 Ali mu ne treba pokrivati glave, jer je slika i slava Boja, a ena je slava muevlja. 8 Jer nije mu od ene, nego ena od mua. 9 Jer mu nije stvoren zbog ene, nego ena zbog mua. 10 Zato ena treba da ima znak vlasti na glavi zbog anela. 11 Ipak niti je ena bez mua, niti mu bez ene u Gospodinu. 12 Jer kako je ena od mua, tako je i mu po eni; a sve je od Boga. 13 Sami meu sobom sudite: je li lijepo, da se ena gologlava moli Bogu? 14 Ne ui li vas i sama priroda, da je muu sramota, ako nosi dugu kosu? 15 A eni je ures, ako nosi dugu kosu, jer joj je kosa dana mjesto pokrivala. 16 Ako li tko misli, da se moe prepirati, neka zna, mi takva obiaja nemamo, niti crkve Boje. 17 A kad ovo odreujem, ne hvalim, to se ne sastajete na bolje, nego na gore. 18 Prvo naime, kad se sastajete na sastanak, ujem, da imaju razdori meu vama; i neto vjerujem od toga. 19 Jer treba da budu i krive nauke, da se pokau, koji su prokuani meu vama. 20 Kad se dakle sastajete zajedno, da se ne jede veera Gospodnja. 21 Jer svaki svoju veeru uzme najprije da jede; i jedan gladuje, a drugi se opija. 22 Zar nemate kua da jedete i pijete? Ili prezirete crkvu Boju, i sramotite one, koji nemaju. to u vam rei? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim. 23 Jer ja primih od Gospodina, to vam i predadoh, da Gospodin Isus onu no, u koju je bio izdan, uze kruh, 24 I zahvalivi prelomi i ree: Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje koje se predaje za vas; ovo inite na moju uspomenu! 25 Tako i au po veeri, govorei: Ovo je aa Novoga Zavjeta u mojoj krvi; ovo inite, kadgod pijete, na moju uspomenu! 26 Jer kadgod jedete kruh ovaj i pijete au, smrt Gospodnju navjeujete, dok ne doe. 27 Tko dakle nedostojno jede kruh ovaj ili pije au Gospodnju, kriv je tijelu i krvi Gospodnjoj.

sami, to govorim! 16 aa blagoslova, koji blagoslivljamo, nije li zajednitvo krvi Kristove? Kruh, koji lomimo, nije li zajednitvo tijela Kristova? 17 Jer jedan kruh, jedno smo tijelo mnogi, jer svi smo dionici jednoga kruha. 18 Gledajte Izraela po tijelu: koji jedu rtve, nijesu li zajedniari rtvenika? 19 to dakle govorim? idolska rtva da je to? ili idol da je to? 20 Ali to rtvuju neznaboci, zlim duhovima rtvuju, a ne Bogu. A ja neu, da vi budete zajedniari s zlim duhovnima. 21 Ne moete piti au Gospodnju i au zlih duhova; ne moete biti zajedniari stola Gospodnjega i stola zlih duhova. 22 Ili da izazivamo Gospodina? Zar smo jai od njega? 23 Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali sve ne ide na dobro. 24 Nitko neka ne trai, to je njegovo, nego to je drugoga! 25 Sve, to se prodaje na trgu, jedite, i nita ne ispitujte zbog savjesti; 26 Jer je Gospodnja zemlja i sve, to je na njoj, 27 Ako li vas tko od nevjernika pozove, i hoete ii, jedite sve, to se donese pred vas, i nita ne ispitujte zbog savjesti! 28 A ako li vam tko rekne: Ovo je idolska rtva, ne jedite zbog onoga, koji je rekao, i zbog savjesti; 29 Ali ne velim zbog savjesti tvoje, nego drugoga; jer zato da moju slobodu sudi savjest drugoga? 30 Ako ja sa zahvalom uivam, zato da me psuju za ono, za to ja zahvaljujem? 31 Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li drugo to inite, sve na slavu Boju inite! 32 Ne budite povodom spoticanja ni idovima, ni neznabocima, ni crkvi Bojoj. 33 Kao to i ja u svemu svima ugaam, ne traei svoje koristi, nego mnogih, da se spase. 1 Korinanima 11 1 Ugledajte se na mene, kao i ja na Krista! 2 A hvalim vas, brao, to se u svemu mene spominjete i drite propise, kao to vam predadoh. 3 Ali hou, da vi znate, da je svakome muu glava Krist, a mu je glava eni, a Bog je glava Kristu. 4 Svaki mu, koji se moli ili prorokuje

1 Korinanima
28 Zato neka ovjek ispituje sam sebe, i onda od kruha neka jede i od ae neka pije! 29 Jer tko jede i pije nedostojno, sud sebi jede i pije, ne razlikujui tijela Gospodnjega. 30 Zato su meu vama mnogi slabi i bolesni, i preminue mnogi. 31 Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili sueni. 32 Ali kad nas sudi Gospodin, kazni nas, da se ne osudimo sa svijetom. 33 Zato, brao moja, kad se sastajete da jedete, priekajte jedan drugoga! 34 Ako li je tko gladan, neka jede kod kue, da se na sud ne sastajete. A ostalo u urediti, kad doem. 1 Korinanima 12 1 A za duhovne darove neu, brao, da vi ne znate. 2 Znate, kad ste bili, neznaboci, dadoste se slijepo voditi k nijemim idolima. 3 Zato vam dajem na znanje, da nitko, koji govori u Duhu Bojem, ne kae: Proklet Isus; i nitko ne moe rei: Gospodin Isus, osim u Duhu Svetom. 4 Milosni su darovi razlini, ali je isti Duh. 5 I razline su slube, ali je isti Gospodin. 6 I razlina su djelovanja, ali je isti Bog, koji djeluje sve u svima. 7 A svakomu se daje objava Duha na korist. 8 Jer jednomu se daje po Duhu rije mudrosti, drugomu rije znanja po istom Duhu; 9 Drugomu vjera u istom Duhu, drugomu milosni dar lijeenja u jednom Duhu; 10 Drugomu, da ini udesa, drugomu proroanstvo, drugomu, da razlikuje duhove, drugomu razlini jezici, drugomu, da tumae jezike, 11 A ovo sve ini jedan i isti Duh, koji razdjeljuje svakome, kako hoe. 12 Jer kao to je tijelo jedno i udove ima mnoge, a svi udovi tijela, premda su mnogi, jedno su tijelo, tako i Krist. 13 Jer jednim Duhom mi se svi krstimo u jedno tijelo, bili idovi ili neznaboci, ili robovi ili slobodni; i svi se jednim Duhom napojismo. 14 Jer i tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 15 Ako ree noga: Jer nijesam ruka, nijesam od tijela, zar zato nije od tijela? 16 I ako ree uho: Jer nijesam oko, nijesam od tijela, zar zato nije od tijela: 17 Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje hi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh?

804

18 Ali eto Bog postavi udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. 19 A kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo. 20 A sad su mnogi udovi, ali jedno tijelo. 21 A oko ne moe rei ruci: Ne trebam te; ili opet glava nogama: Ne trebate mi. 22 Nego, mnogo su vie potrebni udovi tijela, koji izgledaju slabiji. 23 I s veim potovanjem pazimo na one udove tijela, koje smatramo kao manje ugledne. I nepristojne svoje udove pokrivamo s veom pristojnou. 24 A pristojni udovi nai ne trebaju nita. Ali Bog sloi tijelo i slabijemu udu vie dade asti, 25 Da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedan za drugoga. 26 I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udovi; ili ako se slavi jedan ud, s njim se raduju svi udovi. 27 A vi ste tijelo Kristovo, i pojedini udovi. 28 I jedne postavi Bog u crkvi, prvo kao apostole, drugo kao proroke, tree kao uitelje, onda sile udesne, zatim darove lijeenja, pomaganja, upravljanja, razline jezike. 29 Zar su svi apostoli? Zar su svi proroci! Zar su svi uitelji? Zar su svi udotvorci? 30 Zar svi imaju darove lijeenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumae? 31 A trsite se za najvee darove! I pokazat u vam jo izvrsniji put. 1 Korinanima 13 1 Ako jezike ljudske i aneoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao mjed, koja jei, ili cimbal, koji zvei. 2 I ako imam dar proroanstva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu vjeru, da i gore premjetam, a ljubavi nemam, nita sam. 3 I kad bih razdao sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje, da se spali, a ljubavi nemam, nita mi ne koristi. 4 Ljubav dugo trpi, dobrostiva je; ljubav ne zavidi, ne ponosi se, ne nadima se. 5 Ne ini to ne valja, ne trai svoje, ne razdrauje se, ne misli o zlu, 6 Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, 7 Sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. 8 Ljubav nikad ne prestaje, a proroanstva ako e i prestati, ili Jezici ako e umuknuti, ili znanje ako e

805

1 Korinanima
kako e onaj, koji zauzima mjesto neupuen, rei Amen na tvoju zahvalu, kad ne zna, to govori? 17 Jer ti dodue dobro zahvaljuje, ali drugi ne napreduje. 18 Hvala Bogu, govorim jezicima vema od sviju vas. 19 Ali na sastanku crkve volim pet rijei umom svojim rei, da i druge pouim, negoli deset tisua rijei jezikom. 20 Brao, ne budite djeca umom, nego pakou budite djeca, a razboritou budite savreni! 21 U zakonu je pisano: Tuim jezicima i tuim usnama govorit u narodu ovome, i ni tako me nee posluati, govori Gospodin. 22 Dakle Su jezici za znak ne onima, koji vjeruju, nego onima, koji ne vjeruju; a proroanstvo ne onima, koji ne vjeruju, nego onima, koji vjeruju. 23 Ako se dakle skupi sva crkva zajedno, i svi govore jezicima, a uniu neupueni ili nevjernici, nee li rei, da ludujete? 24 A ako svi prorokuju, a ue kakav nevjernik ili neupuen, bude pokaran od sviju i suen od sviju. 25 Tajne srca njegova bivaju oitovane, i tako e pasti niice i poklonit e se Bogu, priznajui, da je zaista Bog u vama. 26 to e se dakle initi, brao? Kad se sastajete, svaki Vs ima hvalospjev, ima nauku, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumaenje; sve neka bude za napredovanje! 27 Ako govori tko jezikom, po dvojica, ili najvie po trojica i po redu, a jedan neka tumai! 28 Ako li nema tumaa, neka uti na sastanku crkve, a sebi neka govori i Bogu! 29 A proroci dva ili tri neka govore, i drugi neka rasuuju! 30 Ako li se otkrije to drugome, koji sjedi, prvi neka uti! 31 Jer moete prorokovali svi, jedan po jedan, da se svi ue, i svi da se tjee. 32 I duhovi proroki pokoravaju se prorocima; 33 Jer Bog nije Bog nesloge, nego mira. Tako je u svima crkvama svetih. 34 ene neka ute na sastancima, jer se njima ne doputa da govore, nego da budu pokorne, kao to i zakon govori. 35 Ako li hoe emu da se naue, kod kue mueve svoje neka pitaju, jer je loe eni da govori na sastanku. 36 Je li od vas izala rije Boja? ili je k vama samima dola? 37 Ako tko misli, da je prorok ili

proi. 9 Jer dijelom znamo i dijelom prorokujemo. 10 A kad doe, to je savreno, prestat e, to je djelomino. 11 Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio sam kao dijete, sudio sam kao dijete. Kad sam postao mu, odbacio sam, to je bilo djetinje. 12 Jer sada u ogledalu slabo vidimo, a tada emo licem u lice. Sad poznajem dijelom, a tada u poznati, kao to sam i poznat. 13 A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, ovo troje, ali je najvea meu njima ljubav. 1 Korinanima 14 1 Teite za ljubavlju! Revnujte za duhovne darove, a osobito, da prorokujete! 2 Jer koji govori jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu, je nitko ne razumije, a Duhom govor tajne. 3 A koji prorokuje, govori ljudima za popravljanje i opomenu i utjehu. 4 Koji govori jezike, sam sebe podie, a koji prorokuje, crkvu Boju podie. 5 A elim, da vi svi govorite jezike, a jo vie da prorokujete; jer je vei onaj, koji prorokuje, negoli onaj, koji govori jezike, osim ako tumai, da se crkva podie. 6 A sad, brao, ako doem k vama jezike govorei, to u vam koristiti, ako vam ne govorim ni u otkrivenju, ili u znanju, ili u proroanstvu, ili u nauci 7 Ve je tako kod neivih stvari, koje jedan glas daju od sebe, kod svirale ili citare. Ako one razlina glasa ne daju, kako e se razumjeti, to se svira na fruli ili na citri? 8 Jer ako truba dadne nejasan glas, tko e se spremiti na boj? 9 Tako i vi, ako nerazumljiva rije reknete jezikom, kako e se razumjeti, to se govori? Jer ete govoriti u vjetar. 10 Tolike su vrste jezika na savjetu, i ni jedan nije bez glasa. 11 Ako dakle ne znam sile glasa bit u tuinac onome, kojemu govorim, i onaj, koji govori, bit e meni tuinac. 12 Tako i vi, jer revnujete za duhovne darove, gledajte da obilujete onima, koji su na uzdizanje crkve! 13 Zato, koji govori jezikom, neka se moli, da protumai. 14 Jer ako se jezikom molim, moj se duh moli, a um je moj bez ploda. 15 to dakle? Molit u se duhom, a molit u se i umom; pjevat u hvalu duhom, a pjevat u i umom. 16 Inae, ako blagoslivlja duhom,

1 Korinanima
duhovan, neka zna: to vam piem, Gospodnja je zapovijed. 38 Ako li tko ne zna, nee biti priznat. 39 Dakle, brao, nastojte da prorokujete, i ne zabranjujte govoriti jezicima! 40 A sve neka bude poteno i uredno! 1 Korinanima 15 1 A obznanjujem vam, brao evanelje, koje sam vans propovijedao, koje ste i primili, u kojemu i stojite, 2 Po kojemu se i spasavate, ako drite, kako sam vam propovijedao osim ako uzalud vjerovaste. 3 Jer sam vam najprije predao to sam i primio, da je Krist umro za grijehe nae po Pismima; 4 I da je pokopan, i da je uskrsnuo trei dan po Pismima; 5 I da se je javio Kefi, potom dvanaestorici; 6 A zatim se je javio brai, kojih je bilo vie od pet stotina zajedno. Od njih mnogi ive i sad, a neki usnue; 7 A potom se je javio Jakovu, onda svima apostolima; 8 A poslije sviju javio se i meni kao kakvu nedonoetu. 9 Jer sam ja najmanji meu apostolima, koji nijesam dostojan zvati se apostol, jer sam progonio crkvu Boju. 10 Ali po milosti Bojoj jesam, to Jesam, i milost njegova prema meni nije bila prazna, nego sam radio vie od svilu njih, ali ne ja, nego milost Boja, koja je s menom. 11 Bio dakle ja, bili oni, tako propovijedamo, i tako vjerovaste. 12 A ako se Krist propovijeda, da je uskrsnuo od mrtvih, kako govore neki meu vama, da nema uskrsnua mrtvih? 13 A ako nema uskrsnua mrtvih, to onda nije ni Krist uskrsnuo. 14 A ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je dakle propovijedanje nae, a uzalud je i vjera vaa. 15 A nalazimo se i lani svjedoci Boji, to smo svjedoili protiv Boga, da je uskrsnuo Krista, kojega nije uskrsnuo, ako doista mrtvi ne uskravaju. 16 Jer ako mrtvi ne uskravaju ni Krist onda nije uskrsnuo. 17 A ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera naa, jer ste u grijehima svojim. 18 Dakle tako i oni, koji usnue u Kristu, izgiboe. 19 Ako se samo u ovom ivotu uzdamo u Krista, bjedniji smo od sviju ljudi. 20 A sad je Krist uskrsnuo od mrtvih, prvenac onima, koji usnue.

806

21 Jer kako po ovjeku smrt, tako doe i uskrsnue mrtvih po ovjeku. 22 Jer kako u Adamu svi umiru, tako e i u Kristu svi oivjeti. 23 Ali svaki u svojemu redu: prvenac Krist; potom oni, koji su Kristovi, i koji vjerovae u njegov dolazak. 24 Onda svretak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, i kad dokine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. 25 Jer njemu valja kraljevati, dok ne podloi sve neprijatelje pod noge svoje. 26 A kao posljednji e se neprijatelj unititi smrt; 27 Jer je sve pokorio pod noge njegove. A kad veli, da je sve njemu pokoreno, jasno je, da je osim onoga, koji je njemu sve pokorio. 28 A kad mu bude sve pokoreno, tada e se i sam Sin pokoriti onome, koji mu je sve pokorio, da bude Bog sve u svemu. 29 Inae, to ine oni, koji se krste za mrtve! Ako mrtvi uope ne uskravaju, to se i krste za njih. 30 Zato i mi podnosimo pogibli svaki as. 31 Svaki dan umirem, tako mi, brao, vae slave, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu naemu! 32 Jer ako sam se po ovjeku borio sa zvjeradi u Efezu, kakva mi je korist? Ako mrtvi ne uskravaju, jedimo i pijmo, jer emo sutra umrijeti. 33 Ne dajte se zavesti: zli razgovori kvare dobro udoree. 34 Otrijeznite se kako treba, i ne grijeite, jer neki ne znadu za Boga; na sramotu vam kaem. 35 Ali e rei tko: Kako e uskrsnuti mrtvi? i u kakvu e tijelu doi? 36 Bezumnie, ono to sije, nee oivjeti, ako ne umre. 37 to sije, ne sije tijelo, koje e biti, nego golo zrno, bilo penino ili drugo kakvo. 38 A Bog mu daje tijelo, kako hoe, i svakom sjemenu svoje tijelo. 39 Nije svako tijelo isto tijelo, nego je drugo ovjeje, a drugo je stoke, drugo ptije, a drugo riblje. 40 I imaju tjelesa nebeska, i tjelesa zemaljska; ali je druga slava nebeskima, a druga zemaljskima. 41 Druga je slava suncu, i druga slava mjesecu, i druga slava zvjezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi. 42 Tako i uskrsnue mrtvih. Sije se u raspadljivosti, ustaje u neraspadljivosti. 43 Sije se u sramoti, ustaje u slavi; sije se u slabosti, ustaje u sili; 44 Sije se tijelo tjelesno, ustaje tijelo duhovno. Ako ima tjelesno, ima i

807

1 Korinanima
Jerusalem. 4 A ako bude vrijedno, da i ja idem, poi e s menom. 5 A k vama u doi, kad proem u Makedoniju, jer u proi kroz Makedoniju. 6 A u vas moe biti da u se zadrati, ili i zimovati, da me vi otpratite, kamogod poem. 7 Neu naime, da vas sad u prolaenju vidim, jer se nadam neko vrijeme ostati kod vas, ako Gospodin dopusti. 8 A u Efezu u ostali do Pedesetnice; 9 Jer mi se otvorie velika i irom otvorena vrata, i protivnika ima mnogo. 10 A ako doe Timotej, gledajte, da bude kod vas bez straha, jer on radi djelo Gospodnje, kao i ja. 11 Da ga nitko dakle ne prezre, nego ga ispratite s mirom, da doe k meni, jer ga ekam s braom. 12 A za brata Apola javljam vam: Mnogo sam ga molio, da doe k vama s braom. I nikako mu nije bila volja, da sad doe; ali e doi, kad imadne kad. 13 Bdijte, stojte u vjeri, drite se muevno, budite jaki! 14 Sve neka vam bude u ljubavi! 15 A opominjem vas, brao, znate kuu Stefaninu, da je prvi plod Ahaje, i da se stavie na slubu svetima, 16 Da se i vi pokoravate takvima i svakome, koji surauje i trudi se. 17 A radujem se dolasku Stefaninu i Fortunatovu i Ahajikovu, jer mi oni naknadie, to sam bio bez vas; 18 Oni okrijepie duh moj i va. Cijenite dakle takve! 19 Pozdravljaju vas crkve u Aziji, pozdravljaju vas u Gospodinu mnogo Akvila i Priska sa svojom domaom crkvom kod kojih sam i gost. 20 Pozdravljaju vas braa sva. Pozdravite jedan drugoga cjelovom svetim! 21 Ovdje je moj pozdrav vlastitom rukom: Pavao. 22 Ako tko ne ljubi Gospodina naega Isusa Krista, neka bude proklet! Maranatha! 23 Milost Gospodina Isusa Krista neka je s vama! 24 Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu! Amen.

duhovno. 45 Tako je i pisano: Prvi ovjek Adam postade dua iva, posljednji Adam duh, koji oivljuje. 46 Ali nije prvo duhovno, nego tjelesno, pa onda duhovno. 47 Prvi je ovjek od zemlje, zemljan, drugi ovjek s neba. 48 Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; i kakav je nebeski, takvi su i nebeski. 49 I kako smo nosili sliku zemljanoga, nosit emo i sliku nebeskoga. 50 A ovo kaem, brao, da tijelo i krv ne mogu batiniti kraljevstva Bojega, niti raspadljivost batini neraspadljivost, 51 Evo vam govorim tajnu: Svi neemo usnuti, ali svi emo se promijeniti; 52 Iznenada, u trenutku oka, u posljednjoj trubi; jer e zatrubiti, i mrtvi e uskrsnuti neraspadljivi, i mi emo se promijeniti, 53 Jer ovo raspadljivo treba da se obue u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obue u besmrtnost. 54 A kad se ovo raspadljivo obue u neraspadljivost, i ovo se smrtno obue u besmrtnost, onda e se ispuniti rije, to je napisana: Pobjeda proguta smrt. 55 Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, alac tvoj? 56 A alac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. 57 A Bogu hvala, koji nam dade pobjedu po Gospodinu naemu Isusu Kristu. 58 Zato, brao moja ljubljena, budite stalni i nepokolebljivi, puni revnosti u djelu Gospodnjem svagda, znajui, da rad va nije uzaludan u Gospodinu! 1 Korinanima 16 1 A za skupljanje svetima, kao to sam uredio za crkve galacijske, tako i vi inite! 2 Svaki prvi dan sedmice neka svaki od vas ostavlja kod sebe i skuplja, koliko moe, da ne bivaju skupljanja tada, kad doem. 3 . A kad doem, koje naete za sposobne, one u s poslanicima poslati, da odnesu va dar u

808

2 Korinanima
2 Korinanima 1 1 Pavao, apostol Krista Isusa po volji Bojoj, i brat Timotej crkvi Bojoj u Korintu sa svima svetima, koji su u svoj Ahaji. 2 Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista. 3 Blagoslovljen neka je Bog i Otac Gospodina naega Isusa Krista, Otac milosra i Bog sve utjehe, 4 Koji nas tjei u svakoj nevolji, da bismo mogli utjeiti one, koji su u svakoj nevolji, utjehom, kojom nas same Bog tjei. 5 Jer kao to obiluju patnje Kristove u nama, tako i po Kristu obiluje utjeha naa. 6 Ako li smo u nevolji, za vau je utjehu i spasenje, ili se tjeimo, za vau je utjehu, koja djeluje, da podnosite postojano iste patnje, to ih i mi podnosimo. 7 I naa je nada vrsta za vas znajui, da kao to ste zajedniari u patnjama, tako ste i u utjehi. 8 Jer vam neemo, brao, zatajiti nevolje nae, koja nam se dogodi u Aziji, kad smo bili preko mjere i preko snage optereeni, tako da nam je bio ve dodijao ivot. 9 Nego sami u sebi osudismo, da nam valja umrijeti, da se ne uzdamo sami u sebe, nego u Boga, koji podie mrtve, 10 Koji nas je od tolike smrti izbavio i izbavit e nas; u njega se uzdamo, da e nas i jo izbaviti, 11 Jer nas i vi pomaete molitvom, da mnogi zahvale Bogu za milost, koja je nama udijeljena po mnogima zbog vas. 12 Jer je naa slava ovo, svjedoanstvo savjesti nae, da smo u svetosti i iskrenosti pred Bogom, a ne u mudrosti tjelesnoj, nego u milosti Bojoj ivjeli u svijetu, a osobito meu vama. 13 Jer vam drugo ne piemo, nego to itate i razumijevate, A nadam se, da ete i do kraja razumjeti, 14 Kao to nas dijelom i upozna ste, da smo vaa slava, kao to i vi naa u dan naega Isusa Krista. 15 I u ovom pouzdanju htjedoh da vam doem prije, da drugu milost imate. 16 I od vas da idem u Makedoniju, i opet iz Makedonije da doem k vama, i vi da me pratite u Judeju. 17 Kad sam dakle to htio, zar sam to lakomisleno inio? ili to namjeravam, namjeravam li po tijelu, tako da bude na mene zajedno da, da, i ne, ne? 18 Ali je Bog vjeran, te rije na k vama nije zajedno da i ne. 19 Jer Sin Boji, Isus Krist, kojega mi, ja i Silvan i Timotej, vama propovijedasmo, nije bio zajedno da i ne, nego je bio u njega samo da. 20 Jer koliko je obeanja Bojih, nalo je u njemu svoj da, i u njemu je Amen Bogu na slavu po nama. 21 Bog je, koji nas utvruje s vama za Krista, i pomaza nas, 22 Koji nas i zapeati i dade zalog Duha u srca naa. 23 A ja za svjedoka Boga prizivam na svoju duu, da tedei vas ne dooh vie u Korint. 24 Ne kao da mi vladamo vjerom vaom, nego smo pomagai vae radosti, jer u vjeri stojite vrsto. 2 Korinanima 2 1 A ovo odluih u sebi, da opet ne doem k vama alosti. 2 Jer ako vas ja alostim, a tko je, koji e me razveseliti, ako ne onaj, kojega ja alostim? 3 I pisah vam upravo ovo, da kad doem, nemam alosti od onih, za koje bi valjalo da se veselim uzdajui se u sve vas, da je moja radost sviju vas. 4 Jer sam od brige mnoge i tjeskobe srca pisao vam s mnogim suzama, ne da biste se oalostili, nego da biste upoznali ljubav, koju imam izobilno za vas. 5 Ali ako je tko raalio, nije mene raalio, nego barem dijelom, da ne uveavam, sve vas. 6 Jer je takvome dovoljna ova kazna od veine. 7 Tako nasuprot treba da mu radije oprostite i tjeite ga, da dotini kako ne padne u preveliku alost. 8 Zato vas molim, da utvrdite ljubav prema njemu. 9 Jer sam vam zato i pisao, da upoznam vau krepost, jeste li u svemu posluni. 10 A kome vi to oprostite, onome opratam i ja; jer i ja, to sam oprostio, ako sam imao to oprostiti inim zbog vas pred Kristom. 11 Da nas ne prevari sotona, jer znamo, to on misli 12 A kad dooh u Troadu, da propovijedam evanelje Kristovo, i otvorie mi se vrata u Gospodinu. 13 Ne imadoh mira u duhu svojemu, ne naavi Tita, brata svojega, nego oprostivi se s njima zaputili u

809

2 Korinanima
17 A Gospodin je Duh; a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. 18 A mi svi, koji otkrivenim licem i gledamo slavu Gospodnju, preobraavamo se u istu sliku iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha. 2 Korinanima 4 1 Zato, jer imamo ovu slubu zbog milosra, koje smo postigli, ne sustajemo, 2 Nego se odriemo tajnoga srama, ne ivimo u lukavstvu, niti iskrivljujemo rije Boju, nego se navjeivanjem istine preporuujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. 3 A ako li je i pokriveno evanelje nae, u onima je pokriveno, koji ginu, 4 U kojima bog ovoga svijeta oslijepi miljenje nevjernika, da im ne zasvijetli svjetlost evanelja slave Kristove, koji je slika Boja. 5 Jer sami sebe ne propovijedamo, nego Krista Isusa Gospodina, a sebe vae sluge zbog Isusa. 6 Jer Bog, koji ree: Iz tame neka zasvijetli svjetlost, zasvijetlio je u srcima naim, da svijetli poznanje slave Boje u lieu Isusa Krista. 7 Ali ovo blago imamo u zemljanim posudama, da obilje sile bude od Boga, a ne od nas. 8 U svemu trpimo nevolje, ali nijesmo potiteni; zbunjeni smo, ali ne oajavamo; 9 Progone nas, ali nijesmo ostavljeni; pritiskuju nas, ali ne ginemo; 10 Uvijek nosimo naokolo smrt Isusovu na tijelu, da se i ivot Isusov na tijelu naemu oituje. 11 Jer se mi uvijek, dok smo ivi, predajemo na smrt zbog Isusa, da se i ivot Isusov oituje na smrtnome tijelu naemu. 12 Dakle smrt djeluje u nama, a ivot u vama 13 A imajui isti duh vjere, kao to je pisano: Vjerovao sam, zato govorio sam; i mi vjerujemo, zato i govorimo; 14 Znajui, da e onaj, koji uskrsnu Isusa, i nas s Isusom uskrsnuti, i postaviti s vama. 15 Jer je sve zbog vas, da milost, rastui zahvalom mnogih, slui na to veu slavu Boju. 16 Zato ne sustajemo, nego ako se na vanjski ovjek i raspada, ipak se na unutranji obnavlja iz dana u dan. 17 Jer naa sadanja i asovita lagana nevolja donosi nam izobilnu vjenu slavu, koja sve nadvisuje, 18 Nama, koji ne gledamo na ovo, to se vidi, nego na ono, to se ne vidi, jer je ovo, to se vidi, za vrijeme, a ono, to se

Makedoniju. 14 A hvala Bogu, koji nam svagda daje pobjedu u Kristu Isusu, i po nama javlja miris poznanja svojega na svakom mjestu. 15 Jer smo mi Kristov ugodan miris Bogu i meu onima, koji se spasavaju, i meu onima, koji ginu. 16 Jednima dakle miris od smrti za smrt, a drugima miris od ivota za ivot. I za ovo tko je sposoban? 17 Jer nijesmo kao mnogi, koji iskrivljuju rije Boju, nego iskreno, kao iz Boga, pred Bogom, u Kristu govorimo. 2 Korinanima 3 1 Poijemo li opet sami sebe preporuivati? ili trebamo li kao neki preporunih poslanica na vas i i od vas? 2 Vi ste naa poslanica napisana u srcima naim, koju poznaju i itaju svi ljudi; 3 Koji ste se pokazali, da ste poslanica Kristova od nas izraena i napisana ne crnilom, nego Duhom Boga ivoga, ne na kamenim ploama, nego na tjelesnim ploama srca. 4 A takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. 5 Ne da smo sposobni od sebe pomisliti to kao od sebe, nego je naa sposobnost od Boga, 6 Koji i uini nas sposobne da budemo sluge Novoga Zavjeta, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oivljuje. 7 Ako li je sluba smrti koja je u kamenje urezana slovima, bila u slavi, tako da sinovi Izraelovi ne mogoe pogledati na lice Mojsijevo od slave lica njegova, koja prestaje: 8 Kamo li nee mnogo vema sluba Duha biti u slavi? 9 Jer ako je sluba osude slava, mnogo vema izobiluje sluba pravde u slavi. 10 Jer i nije slavno, to se je proslavilo s ove strane, zbog prevelike slave. 11 Jer ako je slavno, to prestaje, mnogo je vema slavno ono, to ostaje. 12 Imajui dakle takvu nadu s velikom smjelou radimo; 13 I ne kao to je Mojsije metao pokrivalo na lice svoje, da ne bi sinovi Izraelovi gledali svretka onome, to prestaje. 14 Ali otvrdnue misli njihove; jer dananjega dana stoji isto pokrivalo neotkriveno u itanju Staroga Zavjeta, jer u Kristu prestaje. 15 Nego do danas, kad se ita Mojsije, pokrivalo stoji na srcu njihovu. 16 A kad se obrati Gospodinu, oduzima se pokrivalo.

2 Korinanima
ne vidi, vjeno. 2 Korinanima 5 1 Jer znamo, da kad se ova zemaljska naa kua ili ator rastoi, imamo zgradu od Boga, kuu nerukotvorenu, vjenu na nebesima. 2 Jer za tim uzdiemo, elei obui se u svoj nebeski stan; 3 Samo da se naemo obueni, a ne goli! 4 Jer dok smo u ovom atoru, uzdiemo pritisnuti, jer neemo da se svuemo, nego da se na to obuemo, tako da ivot proguta, to je smrtno. 5 A koji nas za to pripravlja, Bog je, koji nam dade zalog Duha. 6 Zato se jednako uzdamo vrsto, jer znamo, da, dok smo u tijelu, u tuini smo, daleko od Gospodina; 7 Jer putujemo u vjeri, a ne u gledanju. 8 Ali se vrsto uzdamo i volimo vema otii od tijela i unii Gospodinu 9 Zato se i trsimo, da mu se dopadnemo, ili odlazili ili ulazili. 10 Jer nam se svima valja javiti na sudu Kristovu, da primi svaki prema tome, kako je inio u tijelu svojemu dobro ili zlo. 11 Znajui dakle strah Gospodnji ljude svjetujemo, a Bogu smo poznati; a nadam se, da smo i u vaim savjestima poznati. 12 Jer se ne preporuujemo opet vama, nego vam dajemo prigodu, da se ponosite s nama, da imate to odgovoriti onima, koji se die onim, to je na licu, a ne u srcu. 13 Jer bilo da se odvie hvalimo, zbog Boga je, bilo da smo smjerni, zbog vas je. 14 Jer ljubav Kristova nagoni nas, kad ovako sudimo: ako je jedan za sve umro, to su svi umrli; 15 I za sve je umro, da i oni, koji ive, ne ive vie sebi, nego onome, koji je za njih umro i uskrsnuo. 16 Zato mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; i ako Krista poznajemo po tijelu, ali ga sad vie ne poznajemo. 17 Ako je dakle tko u Kristu, to je on novo stvorenje, to je staro prolo, gle, sve je novo postalo. 18 Ali je sve od Boga, koji pomiri nas sa sobom po Kristu i dade nam slubu pomirenja. 19 Jer je Bog bio, koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom, ne raunajui im prestupaka njihovih i metnuvi u nas rije pomirenja 20 Za Krista smo dakle poslanici, jer Bog kao da opominje po nama. Molimo mjesto Krista: Pomirite se s Bogom!

810

21 Njega, koji nije poznao grijeha, uini za nas grijehom, da mi postanemo pravda Boja u njemu. 2 Korinanima 6 1 A kao suradnici njegovi opominjemo vas, da ne primite uzalud milosti Boje. 2 Jer govori: U pravo vrijeme usliih te, i u dan spasenja pomogoh ti. Evo, sad je pravo vrijeme! Evo, sad je dan spasenja! 3 Ne dajmo nikakve ni u emu smutnje, da se sluba ne kudi! 4 Nego u svemu pokaimo se kao sluge Boje u mnogoj strpljivosti, u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, 5 U ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu; 6 U istoi, u spoznaji, u dugotrpnosti, u dobroti, u Duhu Svetom, u ljubavi iskrenoj; 7 U rijei istine, u sili Bojoj, s orujem pravde zdesna i slijeva; 8 Slavom i sramotom, zlim i dobrim glasom; kao zavodnici i istiniti, 9 Kao nepoznati i poznati, kao oni, koji umiru, i evo ivimo, kao kanjeni, a ne ubijeni, 10 Kao alosni, a jednako veseli, kao siromani, a koji mnoge obogaavaju, kao oni, koji nita nemaju, a sve posjeduju. 11 Usta naa otvorie se k vama, Korinani, i srce se nae rasprostrani. 12 Vama nije tijesno u nana, ali vam je tijesno u srcima vaim. 13 A da isto vratite, kao djeci govorim: Rasprostranite se i vi! 14 Ne budite ujarmljeni s nevjernicima! Jer to ima pravednost s nepravednou ili kakvu zajednitvo ima svjetlo s tamom? 15 Kako li se slae Krist s Belijalom? Ili kakav dio ima vjernik s nevjernikom? 16 Kakav li sporazum ima hram Boji s idolima? Jer smo mi hram Boga ivoga, kao to ree Bog: Stanovat u u njima, i meu njima u hodati, i bit u im Bog, i oni e biti moj narod. 17 Zato iziite izmeu njih i odvojite se, govori Gospodin, i ne dotiite se neista, i ja u vas primiti. 18 I bit u vam otac, i vi ete biti koji sinovi i keri, veli Gospodin Svemoni. 2 Korinanima 7 1 Imajui dakle ova obeanja, ljubljeni, oistimo se od svake ljage tijela i duha, te izvrimo posveenje u strahu Bojemu! 2 Osvojite nas! Nikome ne uinismo naao, nikoga ne pokvarismo, nikoga

811

2 Korinanima
3 Svjedoim za njih, da su po mogunostima i preko mogunosti dragovoljno davali. 4 I usrdno su nas molili za milost, da i oni smiju pomagati svete. 5 Preko svakoga oekivanja predadoe sami sebe najprije Gospodinu, a onda nama po volji Bojoj. 6 Zato zamolismo Tita, da kao to je poeo, onako i svri i meu vama ovu milostinju. 7 A vi kako ste u svemu izobilni, u vjeri i u rijei, i u znanju i u svakoj revnosti, povrh toga i u ljubavi svojoj prema nama, neka izobilujete i u ovoj milosti! 8 Ne govorim, kao da zapovijedam, nego kad se drugi staraju, da kuam i vau ljubav, je li istinita. 9 Jer znate milost Gospodina naega Isusa Krista, da je, premda je bio bogat, zbog vas postao siromaan, da se vi njegovim siromatvom obogatite. 10 I savjet dajem u tom; jer je ovo na korist vama, koji ne samo initi, nego i htjeti poeste od lanjske godine. 11 A sad i dovrite to djelo, da kao to je bila spremna volja htjeti, tako da bude i izvriti od toga, to imate. 12 Jer ako je spremna volja, mila je po onome, to ima, a ne po onome, to nema. 13 Ali ne tako, da drugima bude olakica, a vama potreba, nego neka bude jednakost. 14 U sadanje vrijeme va suviak neka pomogne njihovoj oskudici, da i njihov suviak pomogne vaoj oskudici, da bude jednakost; 15 Kao to je pisano: Tko je mnogo skupio, nije mu preteklo, i tko je malo, nije mu nedostalo. 16 A hvala Bogu, koji je dao takvo staranje za vas u srce Titovo! 17 Jer primi dodue molbu, ali kako je ali revnosti, svojevoljno otide k vama. 18 A poslasmo s njim i brat, kojega je pohvala u evanelju po svim crkvama. 19 A ne samo to, nego je i izabran od crkve, da ide s nama i obavi ovo djelo ljubavi, za koje mi sluimo na slavu Gospodina, i po naoj spremnoj volji; 20 uvajui se toga, da nas tko ne pokudi za ovo obilje, u kojemu mi sluimo; 21 Jer nastojimo o dobru ne samo pred Gospodinom, nego i pred ljudima. 22 A poslasmo s njima i brata naega, kojega revnost esto iskuasmo u mnogim stvarima, a sad je jo mnogo revniji zbog velikoga pouzdanja u vas. 23 A za Tita, on je moj drug i pomagao za vas, a za brau nau, oni su poslanici crkveni, slava Kristova. 24 Pokaite dakle na njima

ne prevarismo. 3 Ne govorim da vas osudim, jer prije rekoh, da ste u srcima naim, da s vama umremo s vama ivimo. 4 Veliko je moje pouzdanje u vas, velik je moj ponos s vama, pun sam utjehe, obilna je moja radost pored sve nevolje nae. 5 Jer i kad doosmo u Makedoniju, nikakva mira nije imalo tijelo nae nego smo u svemu bili u nevolji; izvana borbe, iznutra strahovi 6 Ali onaj, koji tjei ponienog, utjei nas dolaskom Titovim. 7 A ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom, kojom se utjei kod vas, javljajui nam vau enju, vae plakanje, vae staranje za mene, tako se ja vema obradovah. 8 Jer ako sam vas i oalostio poslanicom, ne kajem se; iako sam se kajao kad vidjeh, da vas je ona poslanica oalostila, makar i za as. 9 Sad se radujem, ne to ste bili alosni, nego to se oalostiste na pokajanje; jer se oalostiste po Bogu, da od nas ni u emu ne tetujete. 10 Jer alost, koja je po Bogu, raa stalno spasonosno pokajanje, a alost svijeta rada smrt. 11 Jer, gle, upravo to, to se po Bogu oalostiste, koliko uini staranje meu vama, pa opravdanje, pa aljenje, pa strah, pa enju, pa revnost, pa pomirenje: u svemu pokazaste, da ste isti u toj stvari. 12 Ako sam vam dakle i pisao, nije to bilo zbog onoga, koji je skrivio, niti zbog onoga, kojemu je krivo uinjeno, nego da se oituje kod vas revnost vaa za nas pred Bogom. 13 Zato se utjeismo. A u naoj utjehi jo se vema obradovasmo radosti Titovoj, jer vi svi okrijepiste duh njegov. 14 Jer ako sam mu se to s vama pohvalio, nijesam se posramio, nego kako je sve istinito, to govorismo vama, tako je i pohvala naa pred Titom bila istinita. 15 I srce njegovo jo vas vie ljubi, kad se spominje pokornosti sviju vas, kako ste ga primili sa strahom i drhtanjem. 16 Radujem se, to se u svemu mogu osloniti na vas. 2 Korinanima 8 1 A javljamo vam, brao, milost Boju, koja je dana u crkvama Makedonije. 2 Premda su bile kuane tekom nevoljom, ipak je tekla iz punine njihove radosti i iz dubine njihova siromatva obilna rijeka dobrotvornosti.

2 Korinanima

812

svjedoanstvo svoje ljubavi i naega pouzdanjem, kojim mislim smjelo ponosa s vama pred crkvama! postupati protiv nekih koji misle, da mi po tijelu ivimo. 2 Korinanima 9 3 Jer ako i ivimo u tijelu, ne borimo se 1 O milostinji, koja se kupi za svete, po tijelu. suvino je da vam piem. 4 Jer oruje nae borbe nije tjelesno 2 Jer poznajem vau dobru volju, za nego silno po Bogu za ruenje utvrda, koju se s vama ponosim kod da odbacujemo mudrovanje, Makedonaca, da je i Ahaja spremna od 5 I svaku visost, koja se podie proti lanjske godine, i vaa je revnost spoznaji Bojoj, i zarobljujemo svaki potaknula mnoge. razum za pokornost Kristu; 3 A brau poslah, da hvala naa vama 6 I pripravni smo kazniti svaku ne bude prazna u ovoj stvari, nego da nepokornost, kad se izvri vaa, budete spremni, kao to sam govorio; pokornost. 4 Da se, ako dou sa mnom Makedonci 7 Gledajte, to je pred oima! Ako se tko i nau vas nespremne, ne osramotimo uzda u sebe, da je Kristov, neka misli mi, da ne kaemo vi, u toj stvari. opet u sebi, da kako je on Kristov, tako 5 Smatrao sam dakle potrebnim smo i mi. umoliti brau, da prije idu k vama i da 8 Jer ako se to i vie pohvalim vlau priprave obeani blagoslov, da taj stoji naom, koju nam dade Gospodin za gotov, i to kao blagoslov, a ne kao popravljanje, a ne na ruenje vae, lakomstvo neu se postidjeti. 6 A ovo velim: Tko oskudno sije, 9 Ali da ne mislite, da vas htjedoh oskudno e i eti; a tko u blagoslovima plaiti poslanicama, sije, u blagoslovima e i eti. 10 Jer su poslanice, kau, stroge i 7 Svaki, kako je odluio u srcu, a ne sa estoke, a kad je tijelom pred nama, alou ili od nevolje, jer Bog ljubi slab je, i rije njegova ne valja nita. vesela darovatelja. 11 Ovo neka pomisli takav, da kakvi 8 A Bog moe uiniti, da je meu vama smo nazoni u rijeima po izobilna, svaka milost, da u svemu poslanicama, takvi emo biti i nazoni svagda svega dovoljno imajui u djelu. izobilujete za svako dobro djelo; 12 Jer se ne usuujemo sebe pribrojiti 9 Kao to je pisano: Prosu, dade ili usporediti s nekima, koji sami sebe siromasima, pravda njegova ostaje preporuuju; ali kad sami po sebi sebe dovijeka. mjere i usporeuju sami sebe sa 10 A koji daje sjeme sijau, dat e i kruh sobom, nerazumni su. za jelo i umnoit e sjeme vae i dat e 13 A mi se neemo hvaliti preko mjere, da uzrastu plodovi pravde vae, nego po mjeri pravila, koje nam Bog 11 Da se u svemu obogatite za svaku odmjeri kao mjeru, da dopremo i do dareljivost, koja po nama ini hvalu vas. Bogu! 14 Jer se mi ne prostiremo predaleko, 12 Jer vrenje ove milostinje ne kao da nijesmo stigli do vas; jer podmiruje samo oskudicu svetih, doprijesmo i do vas s evaneljem nego donosi i obilat plod po mnogim Kristovim. hvalama u Gospodinu. 15 Niti se hvalimo preko mjere tuim 13 Kad zbog ove prokuane slube poslovima, nego imamo nadu, kad ljubavi oni slave Boga za vae pokorno uzraste vjera vaa, da emo se u vama priznaje evanelja Kristova i za veliati po pravilu svojemu izobilno. dareljivost, kojom dijelite njima i 16 Tako da i preko vaih granica svima. propovijedamo evanelje, i da se ne 14 I u svojoj molitvi za vas kad eznu za pohvalimo onim, to je po tuemu vama zbog preobilate milosti Boje u pravilu uinjeno. vama. 17 A tko se hvali, u Gospodinu neka se 15 Hvala Bogu na njegovu hvali! neiskazanom daru! 18 Jer nije onaj prokuan, koji sun sebe preporuuje, nego onaj, kojega 2 Korinanima 10 Gospodin preporuuje. 1 A sam ja, Pavao, molim vas zbog krotkosti i blagosti Kristove, koji sam 2 Korinanima 11 naoi dodue neznatan meu vama, a 1 O da biste malo potrpjeli moje nenazoan da sam odvaan prema bezumlje! No i potrpite me! vama. 2 Jer revnujem za vas Bojom revnosti; 2 Ali molim, da mi ne ustreba, kad jer vas zaruih muu jednome, da budem kod vas, odvaan biti s onim djevicu istu privedem Kristu.

813

2 Korinanima
23 Sluge su Kristove, da reknem kao lud, ja jo vie, vie sam se trudio, vie po tamnicama bio, preko mjere izbijen bio, mnogo puta u pogibli smrtnoj bio 24 Od idova primio sam pet puta etrdeset manje jedan udarac. 25 Tri puta sam bio iban, Jedanput kamenovan, tri puta san doivio brodolom, no i dan proveo sam u dubini morskoj. 26 esto na putovanjima, u pogiblima od rijeka, u pogiblima od razbojnika, u pogiblima od zemljaka, u pogiblima od neznaboaca, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru, u pogiblima od lane brae, 27 U trudu i muci, u mnogom nespavanju, u gladu i ei, u mnogom postu, u zimi i golotinji, 28 Osim, to inae bude navaljivanje ljudi k meni svaki dan, briga za sve crkve. 29 Tko oslabi, i ja da ne oslabim? tko se spotie, i ja da se ne raspalim? 30 Ako se valja hvaliti, svojom u se slabou hvaliti. 31 Bog i Otac Gospodina naega Isusa Krista, koji je blagoslovljen na vijeke, zna da ne laem. 32 U Damasku namjesnik kralja Arete uvao je grad Damaana, da me uhvati; I kroz prozor spustie me u koari preko zida, i tako izbjegoh iz njegovih ruku. 2 Korinanima 12 1 Ako se moram hvaliti, ne koristi dodue, doi u na vienja i otkrivenja Gospodnja. 2 Znam ovjeka u Kristu, koji je prije etrnaest godina - ili u tijelu, ne znam, ili izvan tijeka, ne znam, Bog zna - bio odnesen do u tree nebo. 3 I znam da je taj ovjek, - ili u tijelu, ili izvan tijeka, ne znam, Bog zna, 4 Bio odnesen u raj, i uo neiskazane rijei, kojih ovjeku nije slobodno govoriti. 5 Tim u se hvaliti, a sobom se neu hvaliti, osim slabostima svojim. 6 Jer kad bih se htio i hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu rekao; ali se uzdravam od toga, da ne bi tko vie pomislio za mene, nego to vidi na meni ili uje to od mene. 7 I da se ne bih prekomjerno ponio zbog veliine otkrivenja, dade mi se trn u tijelo, aneo sotonin, da me bije, da se ne ponosim. 8 Zato sam molio triput Gospodina, da odstupi od mene. 9 I ree mi: Dosta ti je milost moja, jer se sila u slabosti usavrava. Rado u se dakle hvaliti svojim slabostima, da

3 Ali se bojim, da kao to zmija Evu prevari lukavstvom svojim, tako i misli vae da se ne pokvare i odmetnu od iskrene odanosti prema Kristu. 4 Jer ako tko doe i drugoga Isusa propovijeda, kojega mi ne propovijedasmo, ili drugoga Duha primite, kojega ne primiste, ili drugo evanelje, koje ne prihvatiste, lijepo podnosite. 5 Jer mislim, da ni u emu nijesam manji od prevelikih apostola. 6 Jer ako sam i nevjet u govoru, a u znanju nijesam. A u svemu se oitovasmo vama 7 Ili sam poinio grijeh ponizujui sebe, da se vi povisite, jer sam vam zabadava propovijedao i Boje evanelje? 8 Druge sam crkve oplijenio i uzeo potporu od njih, da sluim vama. I kad sam bio kod vas i bio u potrebi, nikomu nijesam bio na teret. 9 Jer meni u oskudici pomogoe braa, koja dooe iz Makedonije, i u svemu sam se uvao, da vam ne budem na teret, i uvat u se. 10 Kao to je istina Kristova u meni, za ovo hvaljenje nitko me nee se zaustaviti u zemlji Ahaji. 11 Zato? to vas ne ljubim? Bog zna. A to inim, i init u, 12 Da uklonim prigodu onima, koji trae prigodu, da bi se nali kao i mi u onome, im se hvale. 13 Jer takvi ljudi lani su apostoli, prevarljivi poslenici, koji se pretvaraju u apostole Kristove. 14 I nije udo, jer se sam sotona pretvara u anela svjetla. 15 Nije dakle nita osobito, ako se i sluge njegove pretvaraju kao sluge pravde, kojima e svretak biti po djelima njihovim. 16 Opet velim; nitko neka me ne dri bezumnim! Ali ako ipak, kao bezumna primite me, da se i ja za malo to pohvalim. 17 to govorim, ne govorim po Gospodinu, nego kao u bezumlju, u ovom predmetu hvaljenja. 18 Jer se mnogi hvale po tijelu, i la u se pohvaliti. 19 Jer rado podnosite bezumne, kad ste sami mudri. 20 Jer podnosite, ako vas tko robi, ako vas tko izjeda, ako vam tko vae uzima, ako se tko velia, ako vas tko po obrazu udara. 21 Na sramotu govorim, kao da smo u tome bili slabi. im se tko ponosi, u bezumlju govorim, ponosim se i ja. 22 Hebreji su, i ja; Izrael su, i ja; potomci su Abrahamovi, i ja;

2 Korinanima
se nastani u meni sila Kristova. 10 Zato su mi ugodne slabosti, pogrde, nevolje, progonstva, tjeskobe zbog Krista, jer kad sam slab, onda sam jak. 11 Postadoh bezuman, vi me natjeraste, jer je trebalo da me vi preporuite; jer ni u emu nijesam manji od prevelikih apostola, ako i jesam nita. 12 Dokazi apostolstva mojega uinjeni su meu vama u svakoj strpljivosti, u znacima i udesima i silama. 13 Jer to je, u emu ste manji od ostalih crkvi, osim to vam nijesam bio na teret. Oprostite mi ovu krivnju! 14 Evo, po trei put sam spreman da vam doem, i neu vam biti na teret, jer ne traim to je vae, nego vas Jer djeca nijesu duna roditeljima blago tei, nego roditelji djeci. 15 A ja u veoma rado sve rtvovati, i sama u sebe rtvovati za due vae. Kad vas ljubim tako arko, zar ete vi mene manje ljubiti ? 16 Ali neka bude, ja vam nijesam bio na teret, nego hitar budui uhvatio sam vas prijevarom. 17 Jesam li vas to zakinuo po kojemu od onih, koje poslah k vama? 18 Zamolio sam Tita i s njim sam poslao brata. Je li vas Tito to zakinuo. Nijesmo li hodili jednim duhom, jednim stopama? 19 Mislite li opet, da se mi pred vama branimo? Pred Bogom u Kristu mi govorimo. A sve je, ljubljeni, za va napredak. 20 Jer se bojim, da kad doem, da vas ne naem, kakve hou, i da vi naete mene, kakva neete: da kako ne budu kod vas svae, zavisti, srdbe, prkosi, opadanja, aptanja, nadimanja, bune; 21 Da me opet, kad doem, ne ponizi Bog moj kod vas i ne zaplaem za mnogima, koji su prije sagrijeili, a nijesu se pokajali za neistou i

814

bludnost i rasputenost, to pouie. 2 Korinanima 13 1 Ovo po trei put idem k vama. U ustima dvojice ili trojice svjedoka stajat e svaka rije. 2 Naprijed rekoh, i naprijed kaem, kao kad sam bio drugi put nazoan, i sada nenazoan, onima, koji su prije sagrijeili, i svima ostalima, da ako doem opet, neu tedjeti. 3 Jer traite dokaz, da u meni govori Krist, koji meu vama nije slab, nego je silan meu vama? 4 Jer ako je i raspet bio po slabosti, ali ivi po sili Bojoj; jer smo i mi slabi u njemu, ali emo ivjeti s njim silom Bojom meu vama. 5 Sami sebe okuajte, jeste li u vjeri, sami sebe ogledajte! Ili ne poznajete sebe, da je Isus Krist u vama? osim ako nijeste moda neprokuani. 6 A nadam se, da ete poznati, da mi nijesmo neprokuani. 7 A molimo se Bogu, da vi ne inite nikakva zla, ne da se mi prokuani pokaemo, nego da vi dobro inite, a mi da smo kao neprokuani. 8 Jer nita ne moemo protiv istine, nego za istinu. 9 Jer se radujemo, kad smo mi slabi, a vi jaki; zato se i molimo za vae savrenstvo. 10 Zato vam piem ovo nenazoan, da nazoan ne moradnem po stupati strogo po vlasti, koju mi je dao Gospodin, da gradim, a ne da ruim. 11 Uostalom, brao, radujte se, budite savreni, tjeite jedni druge, jednako mislite, ivite u miru, i Bog ljubavi i mira bit e s vama. 12 Pozdravite jedan drugoga cjelovom svetim! Pozdravljaju vas svi sveti. 13 Milost Gospodina Isusa Krista, i ljubav Boga, i zajednitvo Duha Svetoga neka je sa svima vama! Amen!

Galaanima
Galaanima 1 1 Pavao apostol, ne od ljudi, ni po ovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu, koji ga uskrsnu od mrtvih. 2 I sva braa, koja su s menom, crkvama Galacije. 3 Milost vam i mir od Boga Oca i Gospodina naega Isusa Krista, 4 Koji dade sebe za grijehe nae, da nas izbavi od sadanjega zla svijeta, po volji Boga i Oca na 5 Kojemu je slova u vijeke vjekova! Amen. 6 udim se, da se tako brzo od i vraate od onoga, koji vas pozva milou Kristovom, na drugo evanelje; 7 A drugoga ipak nema; samo to su neki, koji vas zbunjuju i hoe da iskrive evanelje Kristovo. 8 Ali ako i mi, ili aneo s neba navijesti vam evanelje drukije, nego to vam navijestismo, neka bude proklet! 9 Kao to prije rekosmo, i sad opet velim: Ako vam tko navijesti evanelje

815

Galaanima
su inae oni bili, ne marim nita, jer Bog ne gleda, tko je tko, i ovi, koji su bili ugledni, nita me novo ne nauie, 7 Nego nasuprot, kad vidjee, da je meni povjereno evanelje meu neobrezanima, kao Petru meu obrezanima; 8 Jer onaj, koji pomoe Petru u apostolstvu meu obrezanima, pomoe i meni meu neznabocima; 9 I jer upoznae milost, koja je meni dana, dadoe Jakov i Kefa i Ivan, koji su se brojili kao stupovi, meni i Barnabi ruku u znak zajednice, da mi idemo k neznabocima, a oni k obrezanima; 10 Samo da bismo se spominjali siromaha, a to sam doista i revno nastojao initi. 11 A kad doe Kefa u Antiohiju, ja sam mu se u lice usprotivio, jer je bio zavrijedio ukor. 12 Jer prije, dok ne dooe neki od Jakova, jeo je s neznabocima; a kad dooe, povukao se i odvajao bojei se onih, koji su bili iz obrezanja. 13 I pretvaranju njegovu prikljuili se ostali idovi, tako da je i Barnaba bio od njih zaveden u isto pretvaranje. 14 A kad vidjeh, da ne idu pravo prema istini evanelja, rekoh Kefi pred svima: Kad ti, koji si idov, ivi neznaboaki, a ne idovski, zato neznaboce sili, da dre obiaje idovske? 15 Mi smo od roenja idovi, a ne grjenici od neznaboca. 16 A jer znamo, da se ovjek ne opravdava djelima zakona, nego samo vjerom u Isusa Krista, i mi vjerovasmo u Krista Isusa, da se opravdamo vjerom u Krista, a ne djelima zakona, jer se djelima zakona nee opravdati ni jedan ovjek. 17 Ako li se mi, koji traimo da se opravdamo u Kristu, naosmo i sami grjenici, je li tada po emu Krist grijehu sluga? Boe sauvaj! 18 Jer ako opet gradim ono, to sam poruio, dokazujem, da sam prestupnik. 19 Jer ja sam po zakonu umro zakonu, da ivim Bogu; s Kristom sam pribijen na kri. 20 A ja ivim, ali ne vie ja, nego ivi u meni Krist. A to sad ivim u tijelu, ivim u vjeri u Sina Bojega, koji me je ljubio, i predao samoga sebe za mene. 21 Ne odbacujem milosti Boje! Doista, ako opravdanje po zakonu dolazi, onda je Krist uzalud umro.

drukije, nego to primiste, neka bude proklet! 10 Jer zar ja sad gledam da dobijem naklonost kod ljudi, ili mi je do toga, da se dopadnem Bogu? Ili zar nastojim da ugaam ljudima? Kad bih jo ljudima ugaao, ne bih bio sluga Kristov 11 Ali vam dajem na znanje, brao, da evanelje, koje sam ja propovijedao, nije po ovjeku. 12 Jer ga ne primih od ovjeka, niti nauih, nego otkrivenjem Isusa Krista. 13 Jer ste uli moje ivljenje nekad u idovstvu, da sam odvie progonio crkvu Boju i ruio je. 14 I napredovao sam u idovstvu vema od mnogih vrnjaka svojih u narodu svojemu, i vie sam revnovao za predaje otaca svojih. 15 A kad se svidjelo Bogu, koji me izabra od krila majke moje i pozva milou svojom, 16 Da objavi Sina svojega u meni, da ga propovijedam meu neznabocima, ni za as se ne obratih tijelu i krvi. 17 Niti pooh u Jerusalem k starijim apostolima od sebe, nego odoh u Arabiju, i opet se vratih u Damask. 18 Zatim poslije tri godine pooh u Jerusalem, da vidim Kefu, i ostadoh u njega petnaest dana. 19 A drugoga od apostola ne vidjeh, osim Jakova, brata Gospodnjega, 20 A to vam piem, evo, pred Bogom, da ne laem. 21 Onda dooh u krajeve Sirije i Cilicije, 22 A bio sam licem nepoznat crkvama Kristovim u Judeji. 23 A samo su bili uli, da onaj, koji nas je nekad progonio, sad propovijeda vjeru, na koju je neko napadao. 24 I slavili su Boga zbog mene.

Galaanima 2 1 Zatim, nakon etrnaest godina, opet uzioh u Jerusalem s Barnabom, uzevi sa sobom i Tita, 2 A uzioh, po otkrivenju, i predloih im evanelje, koje propovijedam meu neznabocima, a osobito onima, koji su bili ugledni, da ne bih moda, ili da nijesam trao uzalud. 3 Ali ni Tito, koji je bio s menom, premda je bio neznaboac, nije bio primoran da se obree. 4 A to zbog lane brae, koja se nametnue i uuljae, da uhode slobodu nau, koju imamo u Kristu Isusu, da nas zarobe, 5 Ovima ne popustismo nimalo, ni za as, da istina evanelja ostane kod vas. Galaanima 3 6 Oni nasuprot, koji su bili ugledni, tko 1 O nerazumni Galaani! Tko vas je

Galaanima
oparao da se ne pokoravate istini, vas, kojima je bio pred oima naslikan Isus, kao da bi bio meu vama raspet. 2 Ovo jedno hou od vas da doznam: Jeste li primili Duha po djelima zakona ili sluanjem propovijedanja vjere? 3 Tako li ste nerazumni, da poevi Duhom, sad tijelom dovrujete? 4 Toliko li uzalud pretrpjeste? Kad bi bilo samo uzalud! 5 Koji vam dakle daje Duha i ini udesa meu vama, ini li to djelima zakona ili sluanjem propovijedi vjere? 6 Kao to Abraham vjerova Bogu, i urauna mu se u pravdu. 7 Poznajte dakle, da su oni sinovi Abrahamovi, koji su od vjere. 8 A jer je Pismo predvidjelo, da Bog po vjeri opravdava neznaboce, naprijed navijesti Abrahamu: U tebi e biti blagoslovljeni svi narodi. 9 Tako oni, koji su od vjere blagoslovljeni su vjernim Abrahamom. 10 Jer svi, koji se oslanjaju na djela zakona, pod kletvom su; jer je pisano: Proklet svaki, koji ne ostaje u svemu, to je napisano u knjizi zakona, da to ini, 11 A da se zakonom nitko ne opravdava kod Boga, oito je, jer pravednik e ivjeti od vjere. 12 A zakon nije od vjere, nego onaj tko ini, ivjet e u njima. 13 Krist nas je otkupio od prokletstva zakona, jer je za nas postao prokletstvo; jer je pisano: Proklet svaki, koji visi na drvetu. 14 Da bi na neznaboce doao blagoslov Abrahamov u Isusu Kristu, tako da obeanje Duha primimo po vjeri. 15 Brao, govorim po ovjeku, nitko ipak ovjeje potvrene oporuke ne odbacuje, niti joj to dodaje. 16 A Abrahamu su reena obeanja i potomku njegovu. Ne veli: I potomcima, kao za mnoge, nego kao za jednoga: I potomku tvojemu, koji je Krist. 17 A ovo velim: Zavjeta, koji je od Boga potvren, ne dokida zakon, koji je postao poslije etiri stotine i trideset godina, tako da se porui obeanje. 18 Jer ako je batina od zakona, onda nije od obeanja; a Abrahamu se je Bog milostiv iskazao obeanjem. 19 to e dakle zakon? Zbog prestupaka bio je postavljen, doli doe potomak, kojemu je bilo dano obeanje, odreen po anelima, rukom posrednika, 20 A posrednik nije jednoga, a Bog je jedan.

816

21 Je li dakle zakon protivan obeanjima Bojim? Boe sauvaj, jer kad bi bio dan zakon, tako da bi mogao ivot dati, zaista bi od zakona bila pravda. 22 Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh, da se obeanje dadne po vjeri u Isusa Krista onima, koji vjeruju. 23 A prije nego je dola vjera, bili smo pod zakonom uvani i zatvoreni za vjeru, koja se je imala objaviti. 24 Tako je zakon bio uvar na do Krista, da se vjerom opravdamo. 25 A kad je dola vjera, nijesmo vie pod uvarom. 26 Jer ste svi sinovi Boji po vjeri u Kristu Isusu. 27 Jer koliko vas se god u Kristu krstiste, Krista obukoste. 28 Nema tu vie ni idova ni Grka, nema vie ni roba ni slobodnjaka, nema vie ni mukoga roda ni enskoga, jer sve vi svi jedno u Kristu Isusu. 29 A kad ste vi Kristovi, onda ste potomci Abrahamovi, po obeanju batinici. Galaanima 4 1 Ali velim: Dok je batinik malodoban, ne razlikuje se nita od roba, premda i je gospodar svega, 2 Nego je pod skrbnicima i upraviteljima sve do vremena od oca odreena. 3 Tako smo bili i mi, kad bijasmo malodobni, poelima svijeta podloni. 4 Ali kad doe punina vremena, posla Bog Sina svojega, roena od ene, postavljena pod zakon, 5 Da otkupi one, koji su bili pod zakonom, da primimo posinjenje. 6 A jer ste sinovi, posla Bog Duha Sina svojega u srca vaa, koji vapije: Aba, Oe! 7 Tako vie nijesi rob, nego sin; a ako si sin i batinik po Bogu. 8 Ali tada jer nijeste znali Boga, sluili ste bogovima, koji nijesu uistinu. 9 A sada kad ste upoznali Boga, ili ste dapae upoznati od Boga, kako se obraate opet na slaba i jadna poela, kojima opet iznova hoete da sluite? 10 Obdravate dane i mjesece i vremena i godine. 11 Bojim se za vas, da nijesam moda uzalud radio meu vama. 12 Budite kao ja; jer i ja sam kao vi. Brao, molim vas, nita mi ne uiniste na ao. 13 A znate, da sam vam prvi put u slabosti tijela propovijedao evanelje. 14 I u kunji vaoj, koja je bila zbog tijela mojega, nijeste me prezreli ni

817

Galaanima
milost. 5 Jer mi iekujemo u Duhu iz vjere radu opravdanja. 6 Jer u Kristu Isusu niti to pomae obrezanje, ni neobrezanje, nego vjera, koja radi po ljubavi. 7 Trali ste dobro; tko vam je branio, da se ne pokoravate istini? 8 Ovo odvraanje nije od onoga, koji vas je pozvao. 9 Malo kvasca ukiseli sve tijesto. 10 Ja se uzdam u vas u Gospodinu, da nita drukije neete misliti. A tko vas buni, podnijet e osudu, makar tko bio. 11 A ako ja, brao, jo obrezanje propovijedam, zato jo trpim progone? Onda je uklonjeno spoticanje kria! 12 O da bi odsjeeni bili oni, koji vas bune! 13 Jer ste vi, brao, na slobodu pozvani; samo ne dajte, da sloboda bude na slubu tijelu, nego ljubavlju sluite jedan drugome! 14 Jer se sav zakon izvruje u jednoj rijei: Ljubi blinjega svojega kao samoga sebe! 15 Ali ako jedan drugoga grizete i izjedate, gledajte, da jedan drugoga ne istrijebite! 16 A velim: U duhu ivite, i elja tjelesnih neete izvriti! 17 Jer tijelo eli protiv duha, a duh protiv tijela; a ovo se protivi jedno drugome, da ne inite ono, to hoete. 18 Ako li vas duh vodi, nijeste pod zakonom. 19 Oita su djela tjelesna, a ova su: preljuboinstvo, neistoa, besramnost, razuzdanost, 20 Idolopoklonstvo, aranja, neprijateljstva, svae, ljubomor, srdbe, spletke, razdori, sljedbe, 21 Zavisti, ubojstva, pijanstva, razuzdane gozbe i ovim slina, za koja vam unaprijed kaem, kao to sam i prije rekao, da oni, koji tako to ine, nee postii kraljevstva Bojega. 22 A plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, 23 Krotkost, umjerenost; protiv ovakvih nema zakona. 24 A koji su Kristovi, raspeli su tijelo sa strastima i poudama. 25 Ako u duhu ivimo, i hodajmo u duhu! 26 Ne traimo tate slave, tako da izazivamo jedan drugoga i zavidimo jedan drugome.

odbacili, nego ste me primili kao anela Bojega, kao Isusa Krista. 15 Gdje je dakle vae Blagoslovljeno oduevljenje? Jer vam svjedoim, da biste bili kad bi mogue bilo, izvadili oi svoje i dali meni. 16 Jesam li vam dakle postao neprijatelj, to sam vam govorio istinu? 17 Oni ne revnuju za vas, kako je pravo, nego dapae hoe da vas odvoje, da revnujete za njih. 18 A dobro je, da uvijek zbog dobra revnuju za vas, a ne samo, kad sam ja kod vas. 19 Djeice moja, koju opet s mukom raam, dokle Kristovo oblije ne postane u vama! 20 A htio bih sad da sam kod vas i da izmijenim glas svoj, jer sam zbunjen za vas. 21 Kaite mi, koji hoete da budete pod zakonom, ne sluate li zakona? 22 Jer je pisano, da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje, a drugoga od slobodne. 23 Ali koji je bio od ropkinje, po tijelu je roen, a koji od slobodne, po obeanju. 24 A to je u slici reeno, jer ovo su dva zavjeta: jedan od gore Sinajske, koji rada za robovanje, i to je Agara. 25 Jer Agara znai Sinaj goru u Arabiji, a odgovara sadanjemu Jerusalemu, koji robuje s djecom svojom. 26 A onaj Jerusalem, koji je gore, slobodan je, i taj je mati na 27 Jer je pisano: Razveseli se, nerotkinjo, koja ne raa; klikni i povii, koja ne trpi muke poroaja; jer ostavljena ima mnogo vie djece, negoli ona, koja ima mua. 28 A vi ste, brao, po Izaku djeca obeanja. 29 Ali kako je onda onaj, koji se rodio po tijelu, progonio onoga, koji se rodio po Duhu, tako i sad. 30 Ali to kae Pismo: Istjeraj ropkinju i sina njezina; jer sin ropkinje nee biti batinik sa sinom slobodne! 31 Tako, brao, nijesmo djeca ropkinje, nego slobodne.

Galaanima 5 1 K slobodi nas je vodio Krist. Stojte dakle vrsto i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti! 2 Evo, ja, Pavao, kaem vam: Ako se obreete, Krist vam nee nita koristiti. 3 A opet svjedoim svakome ovjeku, koji se obree, da je duan izvriti sav zakon. Galaanima 6 4 Rastavljeni ste od Krista, koji hoete 1 Brao, ako i upadne ovjek u kakav zakonom da se opravdate, izgubiste prekraj, vi duhovni ispravljajte

Galaanima
takvoga duhom krotkosti; a pazi na sebe, da i ti ne bude iskuan! 2 Nosite bremena jedan drugoga, i tako ete ispuniti zakon Kristov! 3 Jer ako tko misli, da je to, a nije nita, vara sam sebe. 4 A svaki neka ispita svoje djelo, i tada e on samo u sebi imati slavu, a ne u drugome, 5 Jer e svaki svoje breme nositi. 6 A koji se ui rijei, neka dijeli od svakoga dobra onome, koji ga ui! 7 Ne varajte se: Bog se ne da ruiti, jer to ovjek posije, ono e i poeti. 8 Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela e poeti propast; a koji sije u duh, od duha e poeti ivot vjeni. 9 A dobro initi, neka nam ne dodija, jer emo u svoje vrijeme poeti, ako ne sustanemo. 10 Zato dakle, dok imamo vremena, inimo dobro svima, a osobito onima, koji su s nama u vjeri!

818

11 Vidite, kakvim sam slovima pisao vam rukom svojom! 12 Jer svi, koji hoe da se svide tijelom, oni vas sile, da se obreete, samo da ne budu progonjeni zbog kria Kristova. 13 Jer ni oni sami, koji se obrezuju, ne dre zakona, nego hoe, da se vi obreete, da se hvale vaim tijelom. 14 A ja, Boe sauvaj, da se im drugim hvalim, osim kriem Gospodina naega Isusa Krista, po kojemu je meni svijet raspet, i ja svijetu. 15 Jer u Kristu Isusu niti to pomae obrezanje, ni neobrezanje, nego novi stvor. 16 I svi, koji po ovome pravilu ive, na njih mir i milosre, i na Izraela Bojega! 17 Od sada neka mi nitko ne dosauje, jer ja nosim na tijelu svojemu znakove Gospodina Isusa! 18 Milost Gospodina naega Isusa Krista s duhom vaim, brao! Amen.

Efeanima
Efeanima 1 1 Pavao, po volji Bojoj apostol Krista Isusa, svetima, koji su u Efezu, i vjernima u Kristu Isusu. 2 Milost vam i mir od Boga Oca naega i Gospodina Isusa Krista! 3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina naega Isusa Krista, koji nas je blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim na nebesima u Kristu. 4 U njemu nas je izabrao prije Postanja svijeta, da budemo sveti i neokaljani pred njim, 5 U ljubavi nas je predodredio po Isusu Kristu za svoje sinove po slobodnoj odluci volje svoje, 6 Da slavimo slavnu milost njegovu, kojom nas je obdario u ljubljenome Sinu svojemu, 7 U kojemu imamo otkupljenje krvlju njegovom, oprotenje grijeha po bogatstvu milosti njegove, 8 Koju je obilno udijelio nama u svakoj mudrosti i razboritosti, 9 Oitovavi nam tajnu volje svoje po svojoj slobodnoj odluci, koju je predodredio u njemu; 10 Da je izvri u punini vremena: da sve sjedini u Kristu kao glavi, to je na, nebesima i na zemlji. 11 U njemu i mi postadosmo batinici predodreeni po odredbi onoga, koji sve ini po odluci volje svoje, 12 Da bismo bili na hvalu slave njegove, koji smo se prije uzdali u Krista. 13 U njemu se i vi, uvi rije istine, evanelje spasenja svojega, i vjerovavi zapeatiste Svetim Duhom obeanja, 14 Koji je zalog batine nae za otkupljenje steevine na hvalu slave njegove. 15 Zato i ja uvi za vau vjeru u Gospodinu Isusu i ljubav k svima svetima, 16 Ne prestajem zahvaljivati za vas i spominjati se vas u svojim molitvama, 17 Da Bog Gospodina naega Isusa Krista, Otac slave, dadne vama duha mudrosti i otkrivenja, da ga poznate. 18 Neka rasvijetli oi srca vaega, da biste znali, koja je nada njegova zvanja, i koje je bogatstvo slave batine njegove u svetima; 19 I koja je izobilna veliina sile njegove prema nam koji vjerujemo po djelovanju jake sile njegove, 20 Koju je uinio u Kristu, kad ga uskrsnu od mrtvih i posadi sebi s desne strane na nebesima, 21 Nad svako poglavarstvo i vlast, i silu, i gospodstvo, i nad svako ime, to se naziva ne samo na ovome svijetu, nego i u buduemu. 22 I sve podloi pod noge njegove, i njega dade za glavu nad svom crkvom, 23 Koja je tijelo njegovo, punina onoga, koji sve ispunjava u svemu.

819

Efeanima
Efeanima 3 1 Zato sam ja Pavao suanj Krista Isusa za vas neznaboce. 2 Jer uli ste slubu milosti Boje, koja je meni dana za vas, 3 Da se meni po otkrivenju oitova tajna, kao to gore opisah ukratko. 4 Odakle moete itajui razabrati moje razumijevanje u tajni Kristovoj, 5 Koja se u drugim vremenima ne oitova sinovima ovjejim, kako se je sad otkrila svetim njegovim apostolima i prorocima u Duhu, 6 Da su neznaboci subatinici i sutjelesnici i zajedniari obeanja u Kristu Isusu po evanelju. 7 Njegov postadoh sluga po daru milosti Boje, koja mi je dana po djelovanju sile njegove. 8 Meni, najmanjemu od sviju svetih dana je ova milost, da navijestim meu neznabocima neistraljivo bogatstvo Kristovo, 9 I da otkrijem svima, kako se je ostvarila tajna od vjekova skrivena u Bogu, koji je sve stvorio; 10 Da se po crkvi sad obznani poglavarstvima i vlastima na nebu mnogolika mudrost Boja, 11 Po odredbi vjekova, koju izvri u Kristu Isusu, Gospodinu naemu, 12 U kojemu imamo smjelost i pristup u nadi po vjeri u njega. 13 Zato vas molim, da ne klonete zbog nevolja mojih za vas, koje su slava vaa. 14 Zbog toga pregibam koljena svoja pred Ocem Gospodina naega Isusa Krista, 15 Od koga se zove svako zajednitvo na nebesima i na zemlji, 16 Da vam dadne po bogatstvu slave svoje, da se silom utvrdite po Duhu njegovu u nutarnjem ovjeku, 17 Da Krist stanuje vjerom u srcima vaim, da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni; 18 Da biste mogli razumjeti sa svima svetima, koja je irina i duina, i visina i dubina; 19 I poznati ljubav Kristovu, koja nadilazi svaku spoznaju, da se ispunite svom puninom Bojom. 20 A onome, koji moe sve uiniti izobilnije nego to molimo ili mislimo, po sili, koja djeluje u nama, 21 Njemu slava u crkvi i u Kristu Isusu u sva pokoljenja odvijeka dovijeka! Amen. Efeanima 4 1 Molim vas dakle ja, suanj u Gospodinu, da se vladate dostojno zvanja, u koje ste pozvani,

Efeanima 2 1 I vas, koji ste bili mrtvi zbog prestupaka i grijeha svojih, 2 U kojima ste nekad hodili po vijeku ovoga svijeta, po knezu, koji vlada u zraku, po duhu, koji sad radi u sinovima nepokornosti, 3 U kojima smo i mi svi nekad ivjeli po eljama tijela svojega, inei volju tijela i pomisli, i bili smo po naravi djeca srdbe, kao i ostali; 4 Ali Bog, koji je bogat u milosru, zbog velike ljubavi svoje, kojom nas je ljubio, 5 I nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, oivi s Kristom milou ste spaeni, 6 I s njim uskrsnu i s njim posadi na nebesima u Kristu Isusu, 7 Da pokae u buduim vjekovima preveliko bogatstvo milosti svoje dobrotom prema nama u Kristu Isusu. 8 Jer ste milou spaeni po vjeri, i to nije od vas, to je dar Boji, 9 Ne od djela, da se tko ne pohvali. 10 Jer smo njegovo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za djela dobra, koja Bog unaprijed pripravi, da u njima hodimo. 11 Zato se spominjite, da vi, koji ste nekad po tijelu bili neznaboci i nazivani neobrezani od onih, na kojima se je uinilo rukom obrezanje na tijelu. 12 Da ste bili u ono vrijeme bez Krista, iskljueni od zajednice Izraelove i bez dijela u zavjetima obeanja, nade nemajui i bez Boga na svijetu. 13 A sad u Kristu Isusu, vi koji ste nekad bili daleko, blizu postadoste krvlju Kristovom. 14 Jer je on mir na, koji oboje sastavi u jedno, i porui zid, koji nas je rastavljao, 15 Tijelom svojim poniti protivnost, i zakon zapovijedi u propisima, da iz obojega naini u sebi jednoga novog ovjeka, inei mir, 16 I da pomiri s Bogom oboje u jednom tijelu kriem, ubivi neprijateljstvo na njemu, 17 On je doao i propovijedao je mir vama, koji ste bili daleko, i mir onima, koji su bili blizu; 18 Jer po njemu imamo oba pristup k Ocu u jednom Duhu. 19 Tako dakle vie nijeste tuinci i doljaci, nego ste sugraani svetih i ukuani Boji, 20 Nazidani na temelju apostola i proroka, a ugaoni je kamen sam Krist Isus, 21 Na kojemu je sva graevina sloena i raste za sveti hrani u Gospodinu, 22 Na kojemu se i vi naziujete za stan Boji u Duhu.

Efeanima
2 Sa svom poniznou i krotkou, sa strpljivou podnosei jedan drugoga u ljubavi, 3 Starajui se, da uvate jedinstvo duha u vezi mira 4 Jedno tijelo i jedan duh, kao to ste i pozvani u jednoj nadi zvanja svojega, 5 Jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krtenje. 6 Jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima. 7 A svakomu je od nas dana milost po mjeri, kako ju je Krist darovao. 8 I zato govori Uzae na visinu, odvede zarobljene i porazdijeli darove ljudima. 9 A uzae to je, nego da najprije i sie u donje dijelove zemlje? 10 Koji sade, to je onaj, koji i uzae vie sviju nebesa, da ispuni sve. 11 I on je dao jedne za apostole, a jedne za proroke, a jedne za evaneliste, a jedne za pastire i uitelje, 12 Da se sveti usavre za djelo slube, na sazidanje tijela Kristova; 13 Dok ne stignemo svi u jedinstvo vjere i poznanja Sina Bojega u ovjeka savrena, u mjeru dobi punine Kristove; 14 Da ne budemo vie mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke po zloi ljudi, po lukavstvu, da zavede u zabludu; 15 Nego drei se istine u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome, koji je glava, Krist, 16 Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakim vezom, da jedan drugome pomae silom, to je odmjerena svakome pojedinom udu, i ini, da raste tijelo i usavruje se u ljubavi. 17 Ovo dakle kaem i zaklinjem vas u Gospodinu, da vie ne hodite, kao to hode i neznaboci u tatini miljenja svojega, 18 Koji imaju razum tamom pokriven i otueni su ivotu Bojemu zbog neznanja, to je u njima, zbog sljepoe srca njihova; 19 Kojim, bez viega osjeaja, predadoe se razuzdanosti, da ine svaku neistou u lakomstvu. 20 Ali vi tako ne upoznaste Krista; 21 Jer ste ga uli i u njemu ste poueni, kao to je istina u Isusu, 22 Da iza prijanjega ivota odloite staroga ovjeka, koji se raspada u eljama prevarljivim, 23 I da se obnovite duhom uma svojega; 24 I obuete novoga ovjeka, koji je stvoren po Bogu, u pravdi i svetosti istine.

820

25 Zato odbacite la i govorite istinu svaki sa svojim blinjim, jer smo udovi jedan drugome! 26 Srdite se, a ne grijeite, sunce neka ne zae nad srdbom vaom! 27 Niti dajite mjesta avolu! 28 Tko je krao, vie neka ne krade, nego neka se radije trudi inei dobro rukama svojim, da ima to davati potrebnima! 29 Nikakva loa rije neka ne izlazi iz usta vaih, nego samo dobra, koja pobuuje na dobro prema potrebi, da dadne milost onima, koji sluaju! 30 I ne alostite Duha Svetoga Bojega, kojim ste zapeaeni za dan otkupljenja! 31 Svaka gorina, i gnjev i ljutina, i vika i psovka neka se ukloni od vas sa svakom pakou! 32 A budite jedan drugome blagi, milosrdni, opratajui jedan drugome kao to je i Bog u Kristu oprostio vama! Efeanima 5 1 Budite dakle nasljedovatelji Boga, kao ljubljena djeca, 2 I ivite u ljubavi kao to je i Krist ljubio nas i predao sebe za nas kao prinos i rtvu Bogu na ugodni miris! 3 A bludnost i svaka neistoa i lakomstvo neka se ni ne spominje meu vama, kao to se pristoji svetima! 4 Tako i besramnost, i ludi govor, ili nepristojne ale, to ne dolikuju, nego radije zahvaljivanje. 5 Jer ovo neka znate, da ni jedan bludnik, ili neist, ili lakomac, a to je idolopoklonik, nema dijela u kraljevstvu Krista i Boga! 6 Nitko neka vas ne vara praznim rijeima, jer zbog ovih dolazi gnjev Boji na sinove nepokornosti! 7 Nemojte dakle postati zajedniari njihovi! 8 Jer ste bili nekada tama, a sad ste svjetlost u Gospodinu. Kao djeca svijetla ivite! 9 Jer je rod svijetla u svakoj dobroti i pravdi i istini. 10 Istraujte, to je Gospodinu ugodno! 11 I ne pristajte na nerodna djela tame, nego ih radije karajte! 12 Jer je sramotno i govoriti, to oni tajno ine. 13 A sve, za to se kara, svjetlost objavljuje; jer sve, to se objavljuje, svjetlost je. 14 Zato se kae: Ustani, koji spava, i uskrsni od mrtvih, i obasjat e te Krist! 15 Gledajte dakle pomno, kako ete ivjeti; ne kao nemudri, nego kao

821

Efeanima
5 Sluge! Sluajte gospodare svoje po tijelu sa strahom i drhtanjem, u iskrenosti srca svojega, kao Krista! 6 Ne sluite na oko, kao ljudima da ugaate, nego kao sluge Kristove, inei volju Boju od srca! 7 Dragovoljno sluite kao Gospodinu, a ne ljudima, 8 Znajui, da svaki to uini dobro, ono e i primiti od Gospodina, bio rob ili slobodnjak. 9 I vi, gospodari! Isto inite njima, a da ne prijetite, znajui, da je i njima i vama Gospodar na nebesima, i on ne gleda, tko je tko. 10 Uostalom brao budite jaki u Gospodinu i u moi sile njegove! 11 Obucite se u svu ratnu opremu Boju, da biste se mogli odrati zasjedama avla! 12 Jer naa borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstva, protiv vlastima, protiv upravitelja tame ovoga svijeta, protiv duhova pakosti u zranim visinama. 13 Zato uzmite sve oruje Boje, da biste se mogli oduprijeti u zao dan, i svrivi sve odrati se! 14 Stojte dakle opasavi bokove svoje istinom, i obukavi se u oklop pravde, 15 I obuvi noge, da budete spremni za evanelje mira! 16 A povrh svega uzmite tit vjere, kojim ete moi pogasiti sve ognjene strijele avola! 17 I kacigu spasenja uzmite, i ma Duha, koji je rije Boja! 18 Svakom molitvom i pronjom molite se u Duhu u svako vrijeme, i uz to bdijte sa svom ustrajnosti i molitvom za sve svete, 19 I za mene, da mi se dadne rije, kad otvorim usta svoja, da navjeujem sa slobodom tajnu evanelja, 20 Za koje sam poslanik u okovima, da u njemu govorim slobodno, kao to mi treba govoriti, 21 A da i vi znate, kako mi je i to radim, sve e vam javiti Tihik, ljubljeni brat i vjerni sluga u Gospodinu. 22 Njega aljem k vama upravo za to, da znate, kako nam je, i da utjei srca vaa. 23 Mir brai i ljubav s vjerom od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista! 24 Milost neka je sa svima, koji ljube Gospodina naega Isusa Krista u besmrtnost! Amen.

mudri, 16 I dobro iskoristite vrijeme, jer su dari loi! 17 Zato ne budite nerazumni, nego uvidite, to je volja Gospodina naega! 18 I ne opijajte se vinom, u kojemu je rasputenost, nego se napunite Duhom, 19 Govorei meu sobom u psalmima i hvalospjevima i duhovnim pjesmama, pjevajui i kliui u srcu svojem Gospodinu 20 Zahvaljujui svagda za sve u ime Gospodina naega Isusa Krista Bogu i Ocu! 21 Pokoravajte se jedan drugome u strahu Kristovu! 22 ene neka se pokoravaju svojim muevima kao Gospodinu, 23 Jer je mu glava eni, kao to je i Krist glava crkvi; on je spasitelj tijela. 24 Ali kao to se crkva pokorava Kristu, tako i ene svojim muevima u svemu. 25 Muevi, ljubite svoje ene, kao to je i Krist ljubio crkvu i sebe samoga predao za nju, 26 Da je posveti, oistivi je kupelju vodenom u rijei, 27 Da on prikae sebi slavnu crkvu, koja nema ljage ni nabora, ili to slino, nego da bude sveta i neokaljana. 28 Tako su duni i muevi ljubiti svoje ene kao svoja tjelesa. Tko ljubi svoju enu, sebe samoga ljubi. 29 Jer nitko nije nikad zamrzio na svoje tijelo, nego ga hrani i grije kao i Krist crkvu, 30 Jer smo udovi tijela njegova od mesa njegova i od kostiju njegovih. 31 Zato e ostaviti ovjek oca svojega i majku, i prionut e uz enu svoju, i bit e dvoje jedno tijelo. 32 Tajna je ovo velika; a ja velim obzirom na Krista i na crkvu. 33 Ali i vi svaki pojedini neka ljubi onako svoju enu kao sebe samoga; a ena neka potiva svojega mua! Efeanima 6 1 Djeco! Sluajte svoje roditelje u Gospodinu, jer je ovo pravo! 2 Potuj oca svojega i majku; ovo je prva zapovijed s peaenjem, 3 Da ti dobro bude, i da ivi dugo na zemlji. 4 I vi, oci! Ne razdraujte djece svoje, nego ih odgajajte stegom i naukom Gospodnjim!

822

Filipljanima
Filipljanima 1 1 Pavao i Timotej, sluge Isusa Krista, svima svetima u Kristu Isusu, koji su u Filipima, s predstojnicima (gr. biskup) i posluiteljima (gr. akon). 2 Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina I Isusa Krista! 3 Zahvaljujem Bogu svojemu, kad se god spomenem vas, 4 Svagda u svakoj molitvi svojoj za sve vas s radou molei se, 5 Za vae sudjelovanje u evanelju od prvoga dana do danas, 6 Uzdam se upravo u to, da e onaj, koji je poeo dobro djelo u vama, dovriti ga do dana Krista Isusa. 7 Kao to je pravedno, da ja ovo mislim za sve vas, jer vas nosim u srcu, budui da ste svi sudionici moje milosti i u okovima mojim i u obrani i utvrivanju evanelja. 8 Jer Bog mi je svjedok, kako eznem za svima vama najnjenijom ljubavlju Krista Isusa. 9 I zato se molim, da ljubav vaa sve vie i vie izobiluje u spoznaji i u svakom razumijevanju, 10 Da iskusite bolje, da budete isti i bez spoticanja na dan Kristov, 11 Napunjeni plodom pravde po Isusu Kristu na slavu i hvalu Boju. 12 A hou, da vi znate, brao, da je moje sadanje stanje dapae pomoglo napretku evanelja, 13 Tako da se je razglasilo kod sve tjelesne strae i kod svih ostalih, da ja nosim okove zbog Krista. 14 I veina brae u Gospodinu, ohrabrena okovima mojim, usuujem se jo revnije, bez straha navjeivati rije Boju. 15 Jedni dodue iz zavisti i svae, ali drugi od dobre volje propovijedaju Krista. 16 Ovi iz ljubavi znajui, da sam postavljen za obranu evanelja. 17 A oni iz prkosa navjeuju Krista, neiskreno, da jae pritegnu okove moje. 18 to dakle? Dok se na svaki nain propovijeda Krist, bilo izlikom, bilo iskreno, ja se za to i radujem, a i radovat u se; 19 Jer e mi ovo izai na spasenje vaom molitvom i pomou Duha Isusa Krista. 20 Oekujem i nadam se, da se ni u emu neu postidjeti, nego da e se i sada, kao svagda, sa svom smjelou Krista proslaviti u tijelu mojemu, bilo ivotom, bilo smru. 21 Jer je meni ivot Krist, a smrt dobitak. 22 A ako mi ivot u tijelu plod donosi, to ne znam, to u izabrati. 23 Jer sam pritisnut s obje strane: imam elju umrijeti i biti s Kristom, to bi bilo mnogo bolje. 24 Ali ostati u tijelu, potrebnije je zbog vas. 25 I ovo znam pouzdano, da u ostati i ustrajati kod sviju vas na va napredak i radost vjere. 26 Da se vi s menom to vie ponosite u Kristu Isusu, kad opet doem k vama. 27 Samo ivite dostojno evanelja Kristova, da ili doem i vidim vas, ili sam nenazoan, ujem za vas, da stojite u jednome duhu, i da se jednoduno zajedno borite za vjeru u evanelje. 28 I ni u emu da se ne plaite od protivnika; jer je to za njih znak propasti, a za vas spasenja, i to od Boga; 29 Jer je vama dana milost za Krista, da ne samo vjerujete u njega, nego da i trpite za njega, 30 Imajui istu borbu, kakvu vidjeste na meni i sad ujete za mene. Filipljanima 2 1 Ako vrijedi dakle koja opomena u Kristu, ako koja utjeha ljubavi, ako koje zajednitvo duha, ako to ljubezno i milosrdno srce, 2 Ispunite moju radost, da isto mislite, imajui istu ljubav, jednoduni i jednomisleni! 3 Nita ne inite uz prkos ili za ispraznu slavu, nego u poniznosti neka jedan drugoga smatra veim od sebe! 4 Ne gledajte svaki na svoje, nego i na ono, to je drugih! 5 Jer ovo miljenje treba da je u vama, kakvo je i u Kristu Isusu, 6 Koji kad je bio u obliju Bojemu, nije drao za otimainu, da bude jednak Bogu, 7 Nego je sebe ponitio uzevi oblije sluge, i postao je slian ljudima, i vanjtinom je bio naen kao ovjek. 8 Ponizio je sam sebe postavi posluan do smrti, do smrti na kriu. 9 A zato i Bog njega povisi i darova mu ime, koje je nad svako ime, 10 Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onih, koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom,

823

Filipljanima
2 uvajte se od pasa, uvajte se od zlih poslenika, uvajte se od osakaenja! 3 Jer mi smo obrezani, koji duhom Bogu sluimo i hvalimo se u Kristu Isusu, a ne uzdamo se u tijelo, 4 Premda bih se i ja mogao uzdati u tijelo. Ako tko drugi misli, da se moe uzdati u tijelo, ja jo vema, 5 Koji sam obrezan osmi dan, od roda Izraelova, od plemena Benjaminova, Hebrejin od Hebreja, na zakonu farizej, 6 Po revnosti progonio sam crkvu, po pravdi zakonskoj bio sam besprijekoran, 7 Ipak to mi je bio dobitak, sve sam to smatrao za tetu zbog Krista. 8 Jer sve drim za tetu prema prevanoj spoznaji Isusa Krista, Gospodina svojega, zbog kojega sve izgubih i smatram za blato, da Krista steem, 9 I da se naem u njemu, nemajui svoje pravde, koja je od zakona, nego onu, koja je po vjeri u Krista, pravdu, koja je od Boga po vjeri, 10 Da spoznam njega i silu uskrsnua njegova i zajednicu njegovih muka, da mu budem slian u smrti, 11 Ne bih li kako dostigao uskrsnue od mrtvih. 12 Ne kao da bih ve bio postigao, ili ve savren bio; ali nastojim, ne bih li ga uhvatio, jer je i mene uhvatio Krist Isus. 13 Brao, ja ne umiljam sebi, da sam uhvatio, ali jedno inim: To, to je za mnom, zaboravljam, a za onim, to je preda mnom, poseem, 14 Trim k biljezi cilja, k nagradi nebeskoj, kojoj me Bog zove u Kristu Isusu. 15 Koji smo god dakle savreni, mislimo ovo, i ako to drukije mislite, i ovo e vam Bog otkriti. 16 Ali to dostigosmo, toga se drimo! 17 Ugledajte se na mene, brao, i gledajte na one, koji tako ive, kao to nas imate za ugled! 18 Jer mnogi ive, za koje sam vam mnogo puta govorio, a sad i plaui govorim, kao neprijatelji kria Kristova; 19 Kojima je svretak propast, kojima je Bog trbuh, i slava u sramoti njihovoj, koji zemaljski misle. 20 Ali naa je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja oekujemo, Gospodina Isusa Krista, 21 Koji e preobraziti tijelo poniznosti nae, da bude jednako tijelu slave njegove, po sili, kojom moe i sve sebi pokoriti.

11 I svaki jezik da prizna, da je Gospodin Isus Krist na slavu Boga Oca. 12 Tako, ljubljeni moji, kao to svagda sluaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad mnogo vema, kad nijesam kod vas, radite o spasenju svojemu sa strahom i drhtanjem! 13 Jer Bog je, koji ini u vama, da hoete i izvrite, kako mu je ugodno. 14 Sve inite bez mrmljanja i oklijevanja, 15 Da budete besprijekorni i bezazleni, djeca Boja bez mane usred roda nevaljaloga i pokvare noga, u kojemu svijetlite kao zvijezde u svijetu, 16 Drei se rijei ivota na moju slavu na dan Kristov, da, nije sam uzalud trao, niti se uzalud trudio. 17 Ali ako i rtvovan budem za rtvu i slubu vjere vae, radujem se i veselim se sa svima vama. 18 Tako se i vi radujte i veselite se s menom! 19 A nadam se u Gospodinu Isusu, da u skoro poslati k vama Timoteja, da se i ja ohrabrim saznavi, kako je vama. 20 Jer nijednoga nemam jednake misli sa sobom, koji bi se tako iskreno brinuo za vae stvari. 21 Jer svi trae, to je njihovo, a ne to je Krista Isusa. 22 A znate, da je prokuan, da je, kao dijete ocu, sluio s menom u slubi evanelja. 23 Njega dakle nadam se da u poslati odmah, kako razaberem, to e biti s menom. 24 A uzdam se u Gospodina, da u i sam skoro doi k vama. 25 A naoh za potrebno, da poljem k vama brata Epafrodita, suradnika i suborca svojega, kojega vi poslaste, da mi poslui u mojoj potrebi, 26 Jer je eznuo za svima vama i bilo mu je ao, to ste uli, da je bolovao. 27 Jer, zaista, bio je blizu smrti, ali Bog mu se je smilovao, ne samo njemu, nego i meni, da mi ne doe alost na alost. 28 Zato ga aljem brze, da se obradujete, kad ga opet vidite, a ja da budem manje alostan. 29 Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radou, i takve potujte! 30 Jer zbog djela Kristova doao je blizu smrti, ne marivi za svoj ivot, da naknadi u slubi mojoj, to vas nemam.

Filipljanima 3 1 Uostalom, brao, moja, radujte se u Gospodinu! Da vam isto piem, meni Filipljanima 4 nije dosadno, a vama je potrebno. 1 Zato, brao moja ljubljena i

Filipljanima
poeljena, radosti i kruno moja, tako stojte u Gospodinu, ljubljeni! 2 Evodiju opominjem i Sintihu molim, da jedno misle u Gospodinu. 3 Da, molim i tebe, vjerni drue, zauzmi se za njih, koji se u evanelju trudie s menom i s Klementom i s ostalim suradnicima mojim, kojih su imena u knjizi ivota! 4 Radujte se svagda u Gospodinu; opet velim, radujte se! 5 Blagost vaa neka bude poznata svim ljudima! 6 Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za to, nego u svemu molitvom i pronjom sa zahvalom neka se javljaju Bogu potrebe vae! 7 I mir Boji, koji nadilazi svaki um, uvat e srca vaa i misli vae u Kristu Isusu. 8 Uostalom, brao, to je god istinito, to je asno, to je pravedno, to je sveto, to je ljubezno, to je slavno, to je god kreposno, i to je god hvale vrijedno, to mislite! 9 to i nauiste, i primiste, i uli ste, i vidjeste u meni ono inite, i Bog mira bit e s vama! 10 A obradovah se vrlo u Gospodinu, to je opet procvalo staranje vae za mene, kao to se i staraste; ali su vas bile sprijeile prilike. 11 Ne govorim zbog oskudice, jer se ja

824

navikoh biti zadovoljan onim, to imam. 12 Znam i oskudijevati, znam i obilovati; u svemu i u sve sam se uputio, i sit biti, i gladovati, i izobilovati i nemati! 13 Sve mogu u onome, koji me krijepi. 14 Ali dobro uiniste, to ste dionici u mojoj nevolji. 15 A znate i vi, Filipljani, da u poetku evanelja, kad izaoh iz Makedonije, nijedna mi crkva ne otvori raun davanja i primanja, osim vas jedinih. 16 Jer i u Solun i jedanput i opet poslaste, to mi je bilo potrebno. 17 Ne kao da traim dara, nego traim ploda, koji se mnoi na korist vau. 18 A ja sam primio sve i imam izobilja. Obogatio sam se primivi od Epafrodita, to ste mi poslali, sladak miris, rtvu prijatnu, ugodnu Boga. 19 A Bog moj ispunit e svaku potrebu vau po bogatstvu svojemu, u slavi, u Kristu Isusu. 20 A Bogu i Ocu naemu slava u vijeke vijeka! Amen. 21 Pozdravite svakoga svetoga u Kristu Isusu! Pozdravljaju vas braa, to su s menom. 22 Pozdravljaju vas svi sveti, a osobito koji su iz domainstva careve. 23 Milost Gospodina naega Isusa Krista s duhom vaim! Amen.

Koloanima
Koloanima 1 1 Pavao, apostol Krista Isusa po volji Bojoj, i Timotej, brat, 2 Svetima i brai vjernicima, u Kristu Isusu, koji su u Kolosu. Milost vam i mir od Boga Oca naega i Gospodina Isusa Krista. 3 Zahvaljujemo Bogu i Ocu Gospodina naega Isusa Krista, molei se svagda za vas. 4 uvi za vjeru vau u Kristu Isusu i za ljubav koju imate k svima svetima, 5 Zbog nade, koja vam je pohranjena na nebesima, za koju ste naprijed uli u rijei istine evanelja, 6 Koje je dolo k vama, kao i u svemu svijetu, i plodno je i raste, kao i u vama, od onoga dana, kad ste uli i upoznali milost Boju u istini. 7 Kao to nauiste od Epafre, naega ljubljenog druga u slubi, koji je za vas vjerni sluga Kristov, 8 Koji nam i javi vau ljubav u duhu. 9 Zato i mi od onoga dana, kako usmo, ne prestajemo za vas moliti se i prositi, da se ispunite spoznajom volje njegove u svakoj mudrosti i duhovnoj razboritosti. 10 Da ivite dostojno Gospodina, te mu u svemu omilite, da budete plodni u svakom dobrom djelu i rastete u spoznaji Bojoj, 11 Ojaali svakom snagom po sili slave njegove, da sve podnesete u strpljivosti i ustrajnosti s radou; 12 Zahvaljujui Bogu Ocu, koji nas ini sposobnima, da budemo subatinici svetih u svijetlu; 13 Koji nas izbavi od vlasti tame i premjesti u kraljevstvo Sina ljubavi svoje, 14 U kojemu imamo otkupljenje krvlju njegovom, oprotenje grijeha; 15 Koji je slika Boga nevidljivoga, prvoroeni prije svakoga stvorenja; 16 Jer je u njemu sve stvoreno, to je na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, ili gospodstva, ili poglavarstva, ili vlasti: sve je po njemu i za njega stvoreno.

825

Koloanima
utvreni vjerom, kao to nauiste, obilujte u njoj zahvalnou. 8 Pazite, da vas tko ne pokvari mudrovanjem i ispraznom prijevarom po predaji ljudi, po poelima svijeta, a ne po Kristu, 9 Jer u njemu stanuje sva punina Boanstva bivstveno; 10 I u njemu ste ispunjeni, koji je glava svakome poglavarstvu i vlasti; 11 U kojemu ste bili i obrezani obrezanjem nerukotvorenim, svukoste tjelesnu put, obrezanjem Kristovim, 12 Zakopani s njim u krtenju, u kojemu s njim i uskrsnuste po vjeri u silu Boga, koji ga uskrsnu od mrtvih. 13 I vas, koji ste bili mrtvi u prestupcima i u neobrezanju tijela svojega, oivio je s njim, oprostivi nam sve prestupke, 14 Izbrisavi zadunicu, koja je bila svojom odredbom protiv nas, i to uklonivi prikova je na kri; 15 I razoruavi poglavarstva i vlasti, izvede ih smjelo na ugled, pobijedivi ih u njemu. 16 Neka vas dakle nitko ne osuuje za jelo, ili za pie, ili za kakav blagdan, ili za mlaak, ili za subote; 17 to je sjena buduih stvari; a tijelo je Kristovo. 18 Neka vas nitko ne lii nagrade, koji uiva u postu i slubi anela ponosei se stvarima, to ih je toboe vidio, uzalud nadimajui se miljenjem tijela svojega, 19 A ne drei se glave, iz koje je sve tijelo pomou zglavaka i sveza sloeno i sastavljeno, i raste za rast u Bogu, 20 Ako dakle umrijeste s Kristom poelima svijeta, zato vas, kao da jo ivite u svijetu, veu propisima: 21 Ne dotakni se! Ne okusi! Ne opipaj!? Sve to propada s upotrebom, 22 To su zapovijedi i nauke i ljudske. 23 Imaju dodue priliku mudrosti po umiljenoj pobonosti, postu i trapljenju tijela, ali u njima nema nita asno, nego da se zasiti tijelo. Koloanima 3 1 Ako dakle uskrsnuste s Kristom, traite ono, to je gore, gdje Krist sjedi s desne strane Boga! 2 Teite za onim, to je gore, a ne to je na zemlji! 3 Jer umrijeste, i va je ivot skriven s Kristom u Bogu. 4 Kad se pojavi Krist, ivot na, onda ete se i vi s njim pojaviti u slavi. 5 Umrtvite dakle udove svoje, koji su na zemlji: bludnost, neistou,

17 I on je prije svega, i sve postoji u njemu. 18 I on je glava tijelu crkve, koji je poetak, prvoroeni od mrtvih, da bude on u svemu prvi; 19 Jer se je dopalo Bogu, da u njemu stanuje sva punina, 20 I po njemu da pomiri sve sa sobom, uinivi mir krvlju kria njegova, bilo to je na zemlji ili na nebesima. 21 I vas, koji ste nekad bili otueni i neprijatelji miljenjem u zlim djelima. 22 Sad pomiri smru ovjejeg tijela njegova, da vas njemu prikae svete i bez mane i krivnje. 23 Ako samo ostanete u vjeri utemeljeni i tvrdi, i nepokolebljivi u nadi evanelja, koje ste uli, koje je propovijedano u svemu stvorenju pod nebom, kojemu ja Pavao postadoh sluga. 24 I sad se radujem u patnjama za vas, i dopunjujem na svome tijelu nedostatak Kristovih muka za tijelo njegovo, koje je crkva, 25 Kojoj ja postadoh sluga po odredbi Bojoj, koja mi je dana za vas, da ispunim rije Boju, 26 Tajnu, koja je bila skrivena od vjekova i pokoljenja, a sad se javi svetima njegovim, 27 Kojima Bog htjede objaviti, kako je bogata slava tajne ove meu neznabocima, a ta je Krist u vama, nada u slavu, 28 Kojega mi navjeujemo, opominjui svakoga ovjeka i uei svakoga ovjeka u svoj mudrosti, da prikaemo svakoga ovjeka savrena u Kristu Isusu; 29 Za to se i trudim, borei se po njegovoj moi, koja silno radi u meni. Koloanima 2 1 Jer hou da vi znate, koliku borbu imam za vas i za one, to su u Laodiceji, i za sve, koji ne vidjee lica mojega u tijelu, 2 Da se utjee srca njihova, da sjedinjeni u ljubavi dou do svega bogatstva punine razboritosti, te upoznaju tajnu Boga Oca i Isusa Krista, 3 U kojemu je sve blago mudrosti i znanja skriveno. 4 A ovo govorim, da vas nitko ne prevari zamamljivim rijeima. 5 Jer ako tijelom i nijesam kod vas, ali sam duhom s vama, radujui se i videi va red i vrstou vae vjere u Krista. 6 Kako dakle primiste Krista Isusa Gospodina, onako ivite u njemu, 7 Ukorijenjeni i nazidani u njemu i

Koloanima
poudu, zlu elju i lakomstvo, koje je idolopoklonstvo, 6 Zbog kojih dolazi gnjev Boji na sinove neposluha, 7 U kojima ste i vi negda hodili kad ste ivjeli meu njima. 8 A sad odbacite i vi sve to: srdbu, ljutinu, zlou, psovanje, sramotne rijei iz usta svojih! 9 Ne laite jedan na drugoga, svucite staroga ovjeka s djelima njegovim, 10 I obucite novoga, koji se obnavlja za poznanje po slici onoga, koji ga je stvorio; 11 Gdje nema Grka ni idova, obrezanja ni neobrezanja, barbara ni Skita, roba ni slobodnjaka, nego sve i u svima Krist. 12 Obucite se dakle kao izabranici Boji, sveti i ljubljeni, u srdano milosre, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost; 13 Podnosite jedan drugoga i opratajte jedan drugome, ako ima tko tubu na koga; kao to le i Gospodin vama oprostio, tako i vi. 14 A povrh svega toga imajte ljubav, koja je veza savrenstva! 15 I mir Kristov neka vlada u srcima vaim, na koji ste i pozvani u jednome tijelu, i zahvalni budite! 16 Rije Kristova neka stanuje u vama obilato, u svakoj mudrosti uei i opominjui jedan drugoga, sa psalmima, hvalospjevima i pjesmama duhovnim u milosti pjevajui u srcima svojim Bogu. 17 I sve togod inite rijeju ili djelom, sve inite u ime Gospodina Isusa Krista, zahvaljuj ui Bogu Ocu po njemu. 18 ene, pokoravajte se muevima, kao to treba u Gospodinu! 19 Muevi, ljubite ene svoje i ne budite osorni prema njima! 20 Djeco, sluajte roditelje svoje u svemu, jer je to ugodno u Gospodinu! 21 Oci, ne razdraujte djece svoje, da ne budu maloduna! 22 Sluge, pokoravajte se u svemu svojim tjelesnim gospodarima, ne sluei im na oko, kao da ljudima ugaate, nego u priprosta srce, bojei se Gospodina! 23 togod inite, od srca inite kao Gospodinu, a ne kao ljudima; 24 Znajui, da ete od Gospodina primiti plau batine. Gospodinu

826

Kristu sluite! 25 Jer koji krivdu ini, primit e, to je skrivio, i nema gledanja tko je tko. Koloanima 4 1 Gospodari, to je pravo i pravedno, inite slugama, znajui, da i vi imate gospodara na nebu! 2 Ustrajte u molitvi, bdijte u njoj sa zahvaljivanjem! 3 Molite se ujedno i za nas, a nam Bog otvori vrata rijei, da propovijedamo tajnu Kristovu, za koju sam i svezan, 4 Da je javim, kao to mi treba govoriti! 5 Mudro ivite prema onima, koji su vani, vrijeme iskupljujui! 6 Rije vaa neka je svagda u milosti solju zainjena, da znate, kako vam treba svakome odgovarati! 7 Kako je meni, javit e vam sve Tihik, ljubljeni brat i vjerni sluga i drugar u Gospodinu. 8 Njega aljem k vama upravo zato, da upoznate, kako je nama, i da utjei srca vaa, 9 S Onezimom, vjernim i ljubljenim bratom, koji je od vas. Oni e vam sve javiti, kako je ovdje. 10 Pozdravlja vas Aristarh, koji je s menom u suanjstvu, i Marko, neak Barnabin, za kojega primiste zapovijedi ako doe k vama, primite ga; 11 I Isus, prozvan Just, koji su iz obrezanja. Ovo su jedini moji pomagai za kraljevstvo Boje, koji su mi bili za utjehu. 12 Pozdravlja vas Epafra, koji je od vas, sluga Krista Isusa; on se jednako bori za vas u molitvama, da stojite savreni i ispunite sve, to je volja Boja. 13 Jer svjedoim za njega, da se mnogo trudi za vas i za brau u Laodiceji i Hierapolu. 14 Pozdravlja vas Luka, lijenik, ljubljeni, i Dema 15 Pozdravite brau u Laodiceji, i Nimfu, i crkvu, koja je u kui njegovoj! 16 I kad se proita ova poslanica kod vas, uinite, da se proita i u Laodicejskoj crkvi, i onu, iz Laodiceje, da i vi proitate. 17 I kaite Arhipu: Gledaj na slubu, koju si primio u Gospodinu, da je ispuni! 18 Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Spominjite se mojih okova! Milost s vama! Amen.

827

1 Solunjanima
1 Solunjanima 1 1 Pavao i Silvan i Timotej crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir! 2 Zahvaljujemo Bogu svagda za sve vas spominjui se vas u molitvama svojim, 3 Sjeajui se bez prestanka vaega djela vjere i truda, i ljubavi i ustrajnosti u nadi u Gospodina naega Isusa Krista pred Bogom i Ocem naim, 4 Znajui, brao, ljubljena od Boga, za izbor va, 5 Jer evanelje nae nije dolo k vama samo u rijei, nego i u sili i u Duhu Svetome, i u punini mnogoj, kao to znate, kakvi smo bili meu vama zbog vas. 6 I vi se ugledaste na nas i na Gospodina, primivi rije u velikoj nevolji s radou Duha Svetoga, 7 Tako da vi postadoste izgled svima vjernicima u Makedoniji i Ahaji. 8 Jer je od vas odjeknula rije Gospodnja, ne samo u Makedoniji i Ahaji, nego se je po svakom mjestu razglasila vjera vaa u Boga, tako da nam ne treba to govoriti. 9 Jer oni obznanjuju za nas, kakav smo ulazak imali k vama, i kako ste se obratili k Bogu od idola, da sluite Bogu ivomu i Istinitomu, 10 I da ekate Sina njegova s nebesa, kojega uskrsnu od mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od buduega gnjeva. 1 Solunjanima 2 1 Jer sami znate, brao, ulazak na k vama da ne bi uzalud. 2 Nego nastradavi prije i pretrpjevi pogrde, kao to znate, u Filipima, ohrabrismo se u Bogu svojemu, da propovijedamo vama evanelje Boje s velikom borbom. 3 Jer propovijedanje nae nije od prijevare, ni od neistoe, ni u lukavstvu, 4 Nego kako nas je okuao Bog za dostojne, da nam povjeri evanelje, tako govorimo, ne da ljudima ugaamo, nego Bogu, koji kua srca naa. 5 Jer nijesmo nikada govorili vama laskavim rijeima, kao to znate, niti pod izlikom lakomstva, Bog je svjedok; 6 Niti traei od ljudi slave, ni od vas, ni od drugih. 7 Premda smo mogli pokazati svoju vlast kao apostoli Kristovi, bili smo ipak krotki meu vama, kao to dojilja njeguje djecu svoju. 8 Tako smo eznuli za vama, da smo bili spremni dati vam ne samo evanelje Boje, nego i ivot svoj, jer ste nam omiljeli. 9 Jer se spominjete, brao, truda naeg i umora, kako smo no i dan radili, da ne budemo na teret nijednome od vas; tako smo vam propovijedali evanelje Boje. 10 Vi ste svjedoi, i Bog, kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, koji vjerujete. 11 Znate, kako smo svakoga vas kao otac djecu svoju 12 Molili, bodrili i zaklinjali, da ivite dostojno Boga, koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo i slavu. 13 Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka, to vi, primivi od nas propovijedanu rije Boju, primiste je ne kao rije ovjeju, nego, kao to zaista jest, rije Boga, koji i djeluje u vama, koji vjerujete. 14 Jer vi postadoste, brao, nasljedovatelji crkva Bojih, koje su u Judeji u Kristu Isusu, jer i vi isto pretrpjeste od svojih suplemenika, kao i oni od idova, 15 Koji ubie i Gospodina Isusa, i proroke, i nas progonie, i Bogu se ne mile, i svima se ljudima protive, 16 Jer nam prijee govoriti narodima, da se spase, da ispune mjeru svojih grijeha svagda; ali doe gnjev na njih do kraja. 17 A mi, brao, odijeljeni od vas za neko vrijeme licem, a ne srcem, osobito nastojasmo s velikom eljom da vidimo lice vae. 18 Zato smo htjeli da doemo k vama, a ja, Pavao, jedanput i drugi put, ali sprijei nam sotona. 19 Jer tko je naa nada, ili radost, ili kruna slave? Nijeste li i vi pred Gospodinom naim Isusom Kristom o njegovu dolasku? 20 Jer ste vi slava naa i radost. 1 Solunjanima 3 1 Zato ne mogosmo vie podnositi i naosmo za dobro ostati u Ateni; 2 I poslasmo Timoteja, brata svojega i slugu Bojega u evanelju Kristovu, da vas utvrdi i ohrabri za vjeru vau, 3 Da se nitko ne popusti u ovim nevoljama; jer sami znate, da smo za to odreeni. 4 Jer i kad smo bili kod vas, rekli smo vam unaprijed, da emo podnositi

1 Solunjanima
nevolje, a to se je i dogodilo, kako znate. 5 Zato i ja, jer nijesam mogao vie podnositi, poslah, da upoznam vjeru vau, da vas nije kako zaveo u napast napastnik, i da uzalud ne bude trud na. 6 A sad, kad doe Timotej k nama od vas i javi nam vau vjeru i ljubav, i da imate dobar spomen o nama svagda, elei nas vidjeti, kao i mi vas, 7 Zato se utjeismo, brao, zbog vas u svoj bijedi i nevolji svojoj vaom vjerom, 8 Jer sad ivimo, kad vi stojite u Gospodinu. 9 Jer kakvu zahvalu moemo uzvratiti Bogu za vas, za svu radost, kojom se radujemo zbog vas pred Bogom svojim? 10 No i dan molimo se najgorljivije, da vidimo lice vae i da ispunimo nedostatak vjere vae. 11 A sam Bog, i Otac na, i Gospodin na Isus Krist neka upravi put na k vama! 12 A vas Gospodin neka umnoi, i neka imate izobilnu ljubav jedan k drugome, i k svima, kao i mi k vama, 13 Da bi se utvrdila srca, vaa bez prijekora u svetosti, pred Bogom i Ocem naim, kad doe Gospodin na Isus Krist sa svima svetima svojim, Amen. 1 Solunjanima 4 1 Uostalom dakle, brao, molimo vas i opominjemo u Gospodinu Isusu, kao to ste nauili od nas, kako vam treba ivjeti i ugaati Bogu, da tako i ivite, da sve vie napredujete. 2 Jer znate, kakve vam dadosmo zapovijedi po Gospodinu Isusu. 3 Jer je ovo volja Boja, svetost vaa, da se uvate od bludnosti, 4 Da svaki vas zna uvati svoj sud u svetosti i asti, 5 A ne u strasti poude, kao i neznaboci, koji ne poznaju Boga; 6 I da ne prestupate i zakidate u poslu brata svojega; jer je Gospodin osvetnik za sve ovo, kao to vam i prije kazasmo i posvjedoismo. 7 Jer Bog nas ne pozva na neistou, nego na svetost. 8 Koji dakle prezire, ne prezire ovjeka nego Boga, koji je dao svojega Duha Svetoga u vas. 9 A za ljubav bratsku ne treba da vam piemo, jer ste sami od Boga naueni, da se ljubite meu sobom. 10 I jer to inite prema svoj brai u cijeloj Makedoniji. A molimo vas, brao, da jo vema u tom

828

napredujete, 11 I da nastojite da provodite miran ivot, i da gledate svoj posao, i da radite svojim rukama, kao to vam zapovjedismo; 12 Da se vladate poteno prema onima, to su vani, i da ni od koga nita ne trebate. 13 A neemo, brao, da vi ne znate za one, koji su usnuli, da se ne alostite kao i ostali, koji nemaju nade. 14 Jer ako vjerujemo, da je Isus umro i uskrsnuo, tako e Bog i one, koji su usnuli po Isusu, dovesti s njime. 15 Jer vam ovo govorimo po rijei Gospodnjoj, da mi, koji ivimo, koji ostajemo za dolazak Gospodnji, neemo pretei onih, koji su usnuli. 16 Jer e sam Gospodin na dani znak, na glas arkanelov, na zvuk trube Boje sii s neba i mrtvi u Kristu uskrsnut e najprije, 17 Onda emo mi, koji ivimo, koji smo ostali, biti zajedno s njima uzeti u oblake, u susret Gospodinu u zraku, i tako emo svagda biti s Gospodinom. 18 Tjeite dakle jedan drugoga ovim rijeima! 1 Solunjanima 5 1 A o vremenu i asu, brao, ne treba da vam piemo, 2 Jer sami dobro znate, da e dan Gospodnji i doi tako kao tat u noi. 3 Jer kad reknu: Mir i sigurnost! onda e iznenada napasti na njih propast, kao bol na trudnu enu, i nee utei. 4 Ali vi, brao, nijeste u tami, da vas onaj dan kao tat iznenadi. 5 Jer ste vi svi sinovi svijetla i sinovi dana; nijesmo noi niti tame. 6 Tako dakle ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i budimo trijezni! 7 Jer koji spavaju, u noi spavaju, i koji se opijaju, u noi se opijaju, 8 A mi, koji smo sinovi dana, budimo trijezni i obueni u oklop vjere i ljubavi, i s kacigom nade spasenja; 9 Jer nas Bog ne postavi za gnjev, nego da steemo spasenje po Gospodinu naem Isusu Kristu, 10 koji umrije za nas, da mi, ili bdjeli, ili spavali, zajedno s njim ivimo. 11 Zato tjeite jedan drugoga i potiite jedan drugoga na dobro, kao to i inite! 12 A molimo vas, brao, da priznajte one, koji se trude meu vama, i nastojnike svoje u Gospodinu, i koji vas opominju, 13 Da ih osobito cijenite u ljubavi zbog djela njihova; ivite u miru meu sobom! 14 A opominjemo vas, brao,

829

1 Solunjanima
23 A sam Bog mira neka vas posveti u punoj mjeri; neka se va duh, vaa dua i vae tijelo posve bez prijekora sauva za dolaska Gospodina naega Isusa Krista! 24 Vjeran je, koji vas pozva, on e i izvriti. 25 Brao, molite se za nas! 26 Pozdravite svu brau cjelovom svetim! 27 Zaklinjem vas Gospodinom, da se proita ova poslanica svoj svetoj brai. 28 Milost Gospodina naega Isusa Krista s vama! Amen.

pouavajte neuredne, tjeite malodune, zauzimajte se za slabe, budite strpljivi sa svima! 15 Gledajte, da nitko ne vraa kojemu zla za zlo; nego svagda revno nastojte o dobru i meu sobom i prema svima! 16 Radujte se svagda! 17 Molite se bez prestanka! 18 Na svemu zahvaljujte; jer je ovo volja Boja u Kristu Isusu od vas. 19 Duha ne gasite! 20 Proroanstva ne prezirite! 21 A sve kuajte; to je dobro, zadrite! 22 Uklanjajte se od svake vrste zla!

2 Solunjanima
Gospodina naega Isusa Krista i naega skupljanja s njim, 2 Da se ne date brzo pokrenuti od uma, niti da se plaite, ni duhom, ni rijeju, ni poslanicom, toboe od nas poslanom, kao da je ve blizu dan Gospodnji. 3 Da vas nitko ne prevari ni na koji nain, jer treba da najprije doe otpad, i ob j a vi se ovj ek g r i j eh a , si n propasti, 4 Koji se protivi i podie vie svega, to se zove Bog, ili to se tuje, tako da e on sjesti u hramu Bojem pokazujui sebe, kao da je Bog. 5 Ne pamtite li, da sam vam ovo govorio, jo kad sam bio kod vas? 6 I sad znate, to zadrava, da, se ne javi u svoje vrijeme. 7 Jer tajna bezakonja ve djeluje; samo treba da se ukloni onaj, koja sad zadrava. 8 I onda e se pojaviti bezakonik, kojega e Gospodin Isus ubiti dahom usta svojih i unititi sjajem dolaska svojega, 9 Kojega je dolazak po djelovanju sotoninu sa svakom silom i znacima i lanim udesima, 10 I sa svakom prijevarom nepravde meu onima, koji propadaju, jer ljubavi istine ne primie, da bi se spasili. 11 I zato e im Bog poslati silu zablude, da vjeruju lai, 12 Da se svima sudi, koji ne vjerovae istini, nego voljee nepravdu. 13 A mi smo duni svagda zahvaljivati Bogu za vas, brao ljubljena od Gospodina, to vas je Bog kao prvence izabrao za spasenje posveenjem Duha i vjerom istine, 2 Solunjanima 2 14 U koje vas pozva evaneljem naim, 1 A molimo vas, brao, za dolazak da postignete slavu Gospodina naega 2 Solunjanima 1 1 Pavao i Silvan i Timotej crkvi Solunjana u Bogu Ocu naemu i Gospodinu Isusu Kristu. 2 Milost vam i mir od Boga Oca naega i Gospodina Isusa Krista! 3 Duni smo svagda zahvaljivati Bogu za vas, brao, kao to dolikuje, jer raste vrlo vjera vaa, i mnoi se ljubav svakoga vas meu vama, 4 Tako da se mi sami hvalimo vama u crkvama Bojim zbog vae strpljivosti i vjere u svima vaim progonima i nevoljama koje podnosite. 5 Za znak pravednoga suda Bojega, da budete dostojni kraljevstva Bojega za koje i trpite. 6 Jer je doista pravedno u Boga, da uzvrati muku onima koji vas mue. 7 A vama koje mue, pokoj s nama, kad se objavi Gospodin Isus s neba s anelima sile svoje, 8 U ognju plamenim, kad e dati osvetu onima, koji ne poznaju Boga, i koji ne sluaju evanelja Gospodina naega Isusa Krista; 9 Koji e trpjeti kaznu, propast vjenu, odbaeni od lica Gospodnjega i od slave sile njegove. 10 Kad doe u onaj dan da se proslavi u svetima svojim i divan da bude u svima, koji vjerovaste; jer se je primilo svjedoanstvo nae meu vama. 11 Zato se i molimo svagda za vas, da vas Bog na uini dostojnima zvanja, i ispuni svaku radost dobrote i djelo vjere u sili. 12 Da se proslavi ime Gospodina naega Isusa Krista u vama i vi u njemu, po milosti Boga naega i Gospodina Isusa Krista.

2 Solunjanima
Isusa Krista. 15 Tako dakle, brao, stojte i drite predaje, koje nauiste ili rijeju ili poslanicom naom. 16 A sam Gospodin na Krist Isus i Bog Otac na, koji nas je ljubio i dao utjehu vjenu i dobru nadu u milosti, 17 Neka utjei srca vaa i utvrdi u svakom dobrom djelu i rijei! 2 Solunjanima 3 1 Uostalom, brao, molite se za nas, da rije Gospodnja tri i da se slavi kao i u vas; 2 I da se izbavimo od dosadnih i zlih ljudi; jer vjera nije stvar svakoga 3 A Gospodin je vjeran, on e vas utvrditi i sauvati oda zla. 4 A uzdamo se u Gospodinu za vas, da ono, to vam zapovijedamo, i inite, i init ete. 5 A Gospodin neka upravi srca vaa na ljubav Boju i na strpljivost Kristovu! 6 A zapovijedamo vam, brao, u ime Gospodina naega Isusa Krista, da se odvojite od svakoga brata, koji ivi neuredno, a ne po predaji, koju primie od nas. 7 Jer sami znate, kako treba da se ugledate na nas, jer nijesmo ivjeli neuredno meu vama.

830

8 Niti smo zabadava kruh jeli u koga, nego smo radili u trudu i muci no i dan, da ne budemo na teret nikome od vas. 9 Ne kao da nemamo vlasti, nego da sebe damo vama za uzor, da nas nasljedujete. 10 Jer kad smo bili u vas, ovo smo vam zapovijedali, da, ako tko nee da radi, neka i ne jede! 11 Jer ujemo, da neki neuredno ive meu vama, nita ne rade, nego se bave nitavim stvarima. 12 Takvima zapovijedamo i opominjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu, da mirno radei svoj kruh jedu. 13 A vi, brao, ne umarajte se dobro inei! 14 A ako tko ne poslua rijei nae u ovoj poslanici, toga zabiljeite i ne drugujte s njim, da se posrami! 15 Ali ga ne drite kao neprijatelja, nego ga opominjite kao brata! 16 A sam Gospodin mira neka vam dadne mir svagda na svakom mjestu! Gospodin sa svima vama! 17 Pozdrav mojom rukom, Pavlovom, to je znak u svakoj poslanici. Ovako piem. 18 Milost Gospodina naega Isusa Krista sa svima vama! Amen.

1 Timoteju
1 Timoteju 1 1 Pavao, apostol Isusa Krista, po zapovijedi Boga, Spasitelja naega i Krista Isusa, nade nae, 2 Timoteju, pravome sinu u vjeri. Milost, milosre, mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina naega! 3 Kao to sam te molio, da ostane u Efezu, kad sam zaputio u Makedoniju, da zapovjedi nekima, da ne ue drukije, 4 Niti da se bave bajkama i beskrajnim rodoslovljima, koja ine vie prepiranja, negoli gradnju Boju, to stoji na vjeri. 5 A svrha je zapovijedi ljubav iz ista srca i dobre savjesti i vjere nelicemjerne. 6 Od toga neki zastranie i svrnue u prazne govore. 7 Htjeli su da budu uitelji zakona, a da ne razumiju, ni to govore, ni to utvruju. 8 A znamo, da je zakon dobar, ako ga tko dri kako treba. 9 Znajui ovo, da pravedniku zakon nije postavljen, nego bezakonicima i nepokornima, bezbonicima i grjenicima, zloincima i neistima, ubojicama oca i majke, krvnicima ljudskim, 10 Bludnicima, muelonicima, Ijudokradicama, laljivcima, krivokletnicima, i ako to drugo ima protivno zdravoj nauci, 11 Po evanelju slave Blagoslovljenoga Boga, koje je meni povjereno. 12 Zahvaljujem onome, koji mi dade jakost, Kristu Isusu, Gospodinu naemu, to me je drao za vjerna i postavio u slubu, 13 A prije sun bio hulitelj, i progonitelj i nasilnik; ali sam pomilovan, jer sam ne znajui uinio u nevjerstvu, 14 Ali je vanredno obilovala milost Gospodina naega s vjerom i ljubavi u Kristu Isusu. 15 Pouzdana je rije i vrijedna da bude potpuno primljena, da je Krist Isus doao na svijet da spasi grjenike, od kojih sam prvi ja. 16 Ali sam zato bio pomilovan, da na meni prvome pokae Isus Krist svu strpljivost za pouku onima; koji e

831

1 Timoteju
krotak, ne svadljivac, ne lakom; 4 Koji svojom kuom dobro upravlja i ima poslunu djecu sa svom estitou. 5 A ako tko ne zna svojom kuom upravljati, kako e se starati za crkvu Boju? 6 Ne novoobraeni, da se ne bi naduo i pao u osudu avolju. 7 A valja da ima i dobro svjedoanstvo od onih, koji su vani, da ne bi upao u sramotu i u zamku avolju. 8 Tako i posluitelji treba da su poteni, ne dvojezini, ne koji mnogo vina piju, ne lakomi na dobitak okaljan, 9 Koji imaju tajnu tanu vjere u istoj savjesti. 10 A i ovi neka se najprije iskuaju, pa onda da vre slubu posluitelja, ako su besprijekorni. 11 Tako i ene (njihove) treba da su potene, ne koje kleveu, trijezne, vjerne u svemu. 12 Posluitelji neka su muevi jedne ene, koji dobro upravljaju djecom i svojim kuama. 13 Jer koji dobro obavljaju slubu posluitelja, stjeu sebi astan poloaj i veliku smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu. 14 Ovo ti piem nadajui se, da u brzo doi k tebi. 15 Ako li se zadrim, da zna, kako ti se treba vladati u kui Bojoj, koja je crkva Boga ivoga, stup i tvra istine. 16 I kao to je priznato, velika je tajna pobonosti: On se javio u tijelu, opravdao se u Duhu, pokazao se anelima, propovijedao se neznabocima, vjerovao se u svijetu, uznio se u slavi. 1 Timoteju 4 1 A Duh govori jasno, da e u posljednja vremena odstupiti neki od vjere, sluajui lane duhove i nauke zlih duhova, 2 U licemjerju laaca, koji imaju biljeg upeen na svojoj savjesti, 3 Koji zabranjuju eniti se, blagovati jela, koja Bog stvori, da ih vjernici i oni, koji upoznae istinu, uzimaju sa zahvalnou. 4 Jer je svako stvorenje Boje dobro, i nita nije na odmet, to se uzima sa zahvalnou, 5 Jer se posveuje rijeju Bojom i molitvom. 6 Ako to predoi brai, bit e dobar sluga Krista Isusa, othranjen rijeima vjere i dobrom naukom, koju si primio. 7 A ludih i bapskih gatalica kloni se, a vjebaj se u pobonosti!

vjerovati u njega za ivot vjeni. 17 A kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu ast i slava u vijeke vjekova! Amen. 18 Ovu zapovijed predajem ti, sine Timoteju, po prijanjim proroanstvima za tebe, da bije u njima dobar boj, 19 Imajui vjeru i dobru savjest, koju neki odbacivi postadoe brodolomci u vjeri; 20 Meu kojima su Himenej i Aleksandar, koje predadoh sotoni, da se naue ne huliti. 1 Timoteju 2 1 Molim dakle prije svega, da se ine pronje, molitve, zagovori, i zahvaljivanja za sve ljude, 2 Za kraljeve i sve, koji su na: vlasti, da tihi i mirni ivot provodimo u svakoj pobonosti i estitosti, 3 Jer ovo je dobro i ugodno pred Spasiteljem naim Bogom, 4 Koji hoe, da se svi ljudi spase i dou do spoznanja istine. 5 Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, ovjek Krist Isus, 6 Koji sebe dade u otkup za sve, svjedoanstvo u svoje nijeme, 7 Za koje sam postavljen ja kao propovjednik i apostol istinu govorim, ne laem, kao uitelj neznaboaca u vjeri i istini. 8 Hou dakle, da se mole muevi na svakome mjestu, podiui iste ruke bez gnjeva i svae. 9 Tako i ene u pristojnom odijelu sa stidljivou i bistrou da se kite, ne pletenicama, ni zlatom, ili biserom, ili haljinama skupocjenim, 10 Nego dobrim djelima, kao to se pristoji enama, koje se obeavaju pobonosti, 11 ena u tiini neka se ui sa svom pokornou! 12 A ne doputam eni, da ui, niti da vlada muem, nego da bude u tiini, 13 Jer je Adam najprije bio stvoren, onda Eva; 14 I Adam nije bio zaveden, a ena zavedena poni prijestup. 15 Ali e se spasiti raanjem djece, ako ostane u vjeri, ljubavi, u svetosti i bistrosti. 1 Timoteju 3 1 Istinita je rije: ako tko eli slubu nadglednitva, dobru slubu eli. 2 Nadglednik dakle treba da je besprijekoran, jedne ene mu, trijezan, pametan, astan, gostoljubiv, sposoban da ui, 3 Ne odan piu, ne nasilan, nego i

1 Timoteju
8 Jer tjelesno vjebanje malo je korisno, a pobonost je korisna za sve, jer ima obeanje ivota sadanjega i buduega. 9 Istinita je rije i dostojna, da bude potpuno primljena. 10 Jer zato se trudimo, i podnosimo sramotu, jer se uzdamo u Boga ivoga, koji je Spasitelj svih ljudi, osobito vjernika. 11 Ovo zapovijedaj i ui! 12 Nitko neka ne prezre tvoju mladost; nego budi primjer vjernicima u rijei, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u istoi! 13 Dok doem, pripazi na itanje, opominjanje i uenje! 14 Ne zanemaruj milosti, koja je u tebi i dana ti je po proroanstvu polaganjem ruku sveenikih! 15 Ovo promiljavaj, u ovom budi, da tvoj napredak bude oevidan svima! 16 Pazi na sebe i na nauku; ustraj u tome, jer ovo inei spasit e i sebe i one, koji te sluaju. 1 Timoteju 5 1 Starijega ne karaj, nego ga upozori kao oca, mlae kao brau; 2 Stare ene kao majke, mlae kao sestre sa svom istoom! 3 Udovice potuj, koje su zaista udovice! 4 Ako li koja udovica ima djecu ili unuad, neka se naue najprije svoju kuu potovati i zajam vraati roditeljima; jer je ovo ugodno pred Bogom. 5 A koja je zaista udovica i usamljena, uzda se u Boga i ostaje u molitvama i u pronjama no i dan. 6 A ona koja je u slastima, mrtva je iako je i iva. 7 I ovo zapovijedaj, da budu besprijekorne! 8 Ako li se tko za svoje, a osobito za ukuane ne brine, odrekao se je vjere i gori je od nevjernika. 9 Udovica neka se ne izabere mlaa od ezdeset godina, koja je bila jednome muu ena, 10 I koja ima svjedoanstvo u dobrim djelima, ako je djecu odgojila, ako je gostoljubiva bila, ako je svetima noge prala, ako je nevoljnima pomagala, ako je ila za svakim dobrim djelom. 11 A mlae udovice odbij; jer kad postanu raskone protiv Krista, hoe da se udaju, 12 I navlae na se osudu, to prvu vjeru pokvarie. 13 A ujedno i besposlene ue se obilaziti po kuama, a ne samo besposlene, nego i jezine i radoznale, pa govore, to ne treba.

832

14 Hou dakle, da se mlae udaju, djecu raaju, da budu domaice, a nikakve prilike da ne daju protivniku za psovanje. 15 Jer se ve neke okrenue za sotonom. 16 Ako koji vjerni ili koja vjerna ima udovice, neka se stara za njih, i da se ne optereti crkva, da one, koje su zaista udovice, moe zadovoljiti. 17 Starjeine, koji su dobri predstojnici, dostojni su dvostruke asti, osobito koji se trude u rijei i nauci! 18 Jer Pismo govori: Volu, koji vre, ne zavezuj usta , i radnik je dostojan svoje plae. 19 Protiv sveenika ne primaj tube, osim kad imaju dva ili tri i svjedoka! 20 A koji grijee, pokaraj ih pred svima, da i drugi imaju strah! 21 Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom i izabranim anelima, da ovo dri bez predrasude, ne inei nita iz pristranosti. 22 Ruku brzo ne polai ni na koga, niti budi dionik tuih grijeha! Dri sebe ista! 23 Vie ne pij vode, nego pij pomalo vina zbog eluca i estih svojih slabosti! 24 Nekih su ljudi grijehi oevidni i idu na sud pred njima, a nekih idu za njima. 25 Tako su i dobra djela oevidna, i koja su drukija, ne mogu se skriti. 1 Timoteju 6 1 Robovi, koji su god pod jarmom, neka smatraju svoje gospodare vrijednima svake asti, da se ne huli na ime Boje i na nauku. 2 A koji imaju vjernike za gospodare, neka ih ne cijene manje, to su braa, nego jo bolje neka slue jer su vjernici i ljubljeni, koji nastoje da dobro ine. Ovo ui i svojski preporui! 3 Ako li tko drukije ui i ne pristaje na zdrave rijei Gospodina naega Isusa Krista i na nauku pobonu, 4 Taj se je naduo i ne zna nita, nego boluje od zapitkivanja i praznih prepiranja, oda to postaje zavist, svaa, psovke, zle sumnje, 5 Neprestane razmirice ljudi, koji su u svojemu sudu pokvareni i bez istine, koji misle, da je pobonost sredstvo za dobitak. 6 U istinu velik je dobitak pobonost, kad je spojena sa zadovoljstvom. 7 Jer nita ne donesosmo na ovaj svijet; bez sumnje ne moemo nita ni odnijeti. 8 A kad imamo hranu i odjeu, ovim

833

1 Timoteju
nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima. 16 Koji jedini ima besmrtnost i prebiva u svjetlosti, kojoj se ne moe pristupiti; kojega nitko od ljudi nije vidio, a niti moe vidjeti; kojemu ast i vlast vjena! Amen. 17 Bogatima na ovome svijetu zapovijedaj, da se ne ponose, niti uzdaju u bogatstvo nestalno, nego u Boga ivoga, koji nam sve da je obilato za uitak; 18 Neka dobro ine, neka se obogate u dobrim djelima, neka budu dareljivi i meusobno dijele. 19 Neka skupljaju sebi blago kao dobar temelj za budunost, da postignu ivot istiniti! 20 O Timoteju, sauvaj, to ti je povjereno, klonei se nevaljalih i ispraznih rijei u govoru i prepiranja i lano nazvanoga znanja, 21 Kojim neki hvalei se otpadoe od vjere. Milost s tobom! Amen.

budimo zadovoljni! 9 Jer koji hoe da se obogate, upadaju u napast, zamku, i u mnoge lude i kodljive elje, koje bacaju ljude u propast i pogibao. 10 Jer je korijen sviju zala lakomstvo, kojemu neki predavi se zalutae od vjere i na sebe navukoe jade mnoge. 11 A ti, o ovjee Boji, bjei od ovoga, a idi za pravdom, pobonosti, vjerom, ljubavi, strpljivosti, krotkosti! 12 Bori se u dobroj borbi vjere, postigni ivot vjeni, na koji si pozvan i za koje si dao dobro svjedoanstvo pred mnogim svjedocima. 13 Zapovijedam ti pred Bogom, koji sve oivljuje, i Kristom Isusom, koji je poloio pred Poncijem Pilatom svjedoanstvo, dobru ispovijest, 14 Da dri ovu zapovijed neokaljanu i besprijekornu do dolaska Gospodina naega Isusa Krista, 15 to e ga u svoje vrijeme pokazati Blagoslovljeni i jedini vladalac, Kralj

2 Timoteju
2 Timoteju 1 1 Pavao, apostol Isusa Krista po volji Bojoj za navjeivanje ivota u Kristu Isusu, 2 Timoteju, ljubljenome sinu: Milost, milosre, mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina naega. 3 Zahvaljujem Bogu, kojemu sluim od praotaca istom savjesti, to bez prestanka imam spomen za tebe u molitvama svojim no i dan, 4 elei da te vidim, spominjui se suza tvojih, da se radosti ispunim, 5 Sjeajui se one vjere, koja je u tebi n e l i c e m j e r n a , k o j a s e n a sta n i najprije u baki tvojoj Loidi i u majki tvojoj Euniki, a uvjeren sam, da je i u tebi. 6 Zato opominjem te, da opet raspiri milost Boju, koja je u tebi polaganjem ruku mojih. 7 Jer nam Bog ne dade duha bojaljivosti, nego jakosti i ljubavi i razboritosti. 8 Ne stidi se dakle svjedoanstva Gospodina naega, ni mene, sunja njegova, nego podnosi s menom za evanelje po sili Boga, 9 Koji nas je spasio i pozvao zvanjem svetim, ne po djelima naim, nego po svojoj odluci i milosti, koja nam je dana u Kristu Isusu prije vjenih vremena. 10 A sad se je objavila pojavom Spasitelja naega Isusa Krista, koji uniti smrt, a obasja ivot i neraspadljivost evaneljem; 11 Za koje sam ja postavljen kao propovjednik i apostol i uitelj neznaboaca. 12 Zato i ovo trpim, ali se ne stidim, jer znam, kojemu sam vjerovao, i uvjeren sam, da je on mogu sauvati poklad moj za dan onaj. 13 Izgled zdravih rijei, to si ih uo od mene, dri u vjeri i ljubavi, koja je u Kristu Isusu! 14 Lijepi poklad uvaj Duhom Svetim, koji stanuje u nama! 15 Zna ovo, da se odvratie od mene svi, koji su u Aziji meu kojima i Figel i Hermogen 16 A Gospodin neka dadne milost kui Oneziforovoj, jer me je esto utjeio, i okova se mojih nije stidio; 17 Nego doavi u Rim potraio me je brino, i naao. 18 Neka njemu dadne Gospodin, da nae milosre u Gospodina u dan onaj! I u Efezu koliko mi poslui, ti zna najbolje. 2 Timoteju 2 1 Ti dakle, sine moj, jaaj u milosti, koja je u Kristu Isusu; 2 I to si uo od mene po mnogim svjedocima, ono predaj vjernim ljudima, koji e biti sposobni i druge

2 Timoteju
nauiti! 3 Podnosi s menom napore kao dobar vojnik Krista Isusa! 4 Ni jedan, koji se bori, ne uputa se u poslove ovoga svijeta; inae nee ugoditi vojskovoi. 5 A ako se tko i bori, ne dobije vijenca, ako se pravilno ne bori. 6 Poljodjelac, koji se trudi, najprije treba da primi od plodova. 7 Razumij, to govorim; jer Gospodin dat e ti razumijevanje u svemu. 8 Sjeti se, da je Isus Krist, koji je uskrsnuo od mrtvih, od roda Davidova, po evanelju mojemu, 9 Za koje trpim zlo sve do okova kao zloinac; ali rije Boja nije okovana, 10 Zato podnosim sve zbog izabranih, da i oni postignu spasenje u Kristu Isusu sa slavom vjenom. 11 Pouzdana je rije: Ako smo s njim umrli, s njim emo i ivjeti; 12 Ako podnosimo, s njim emo i kraljevati; ako ga zanijeemo, i on e nas zanijekati. 13 Ako smo nevjerni, on ostaje vjeran, jer se sam sebe ne moe odredi. 14 Ovo napominji i posvjedoi pred Gospodinom! Ne uputaj se u prepiranje rijeima, jer to nita ne koristi, nego je na propast onima, koji sluaju. 15 Postaraj se, da se pokae prokuan pred Bogom kao radnik, koji se nema to stidjeti, koji pravo upravlja rijeju istine! 16 A kloni se loih i praznih razgovora, jer e jo vie napredovati u bezbonosti! 17 I rije njihova razjedat e oko sebe kao rakrana; a meu njima je Himenej i Filet, 18 Koji odstupie od istine govorei, da je uskrsnue ve bilo, i rue vjeru nekima. 19 A vrsto stoji temelj Boji imajui ovaj peat: Pozna Gospodin svoje, i dalje: Neka odstupi od nepravde svaki, koji zaziva ime Gospodnje! 20 A u velikoj kui nijesu samo posude zlatne i srebrne, nego i drvene i zemljane, i jedne su za ast, a druge za sramotu. 21 Ako dakle tko oisti sebe od ovih, bit e posuda za ast, posveena i korisna domainu, pripravljena za svako dobro djelo. 22 Od elja mladenakih bjei, idi za pravdom, vjerom, Ijubavlju, mirom s onima, koji zazivaju Gospodina iz ista srca! 23 A ludih i praznih zapitkivanja kloni se znajui, da raaju svae. 24 A sluga Gospodnji ne treba da se

834

svaa, nego da bude blag prema svima, sposoban da ui, spreman da podnosi zlo, 25 Da s blagou pouava one, koji se protive istini; ne bi li im kako Bog dao, da se pokaju i spoznaju istinu, 26 I da dou k sebi i iskopaju se iz zamke avola, koja ih je stjerala pod volju njegovu. 2 Timoteju 3 1 Ali ovo znaj, da e u Posljednje dane nastati vremena teka; 2 Jer e ljudi biti samoivi, lakomi, hvalie, oholice, psovai, nepokorni roditeljima, nezahvalni, opaki, 3 Neljubezni, nepomirljivi, klevetnici, neuzdrljivi, nemilosrdni, okrutni, 4 Izdajnici, drzoviti, naduveni, koji vie mare za slasti nego za Boga, 5 Koji imaju oblije pobonosti, a sile su se njezine odrekli; i ovih se kloni! 6 Jer su meu ovima oni, koji se uvlae u kue i zarobljuju enice, koje su natovarene grijehima, i vode ih razline elje, 7 Koje se svagda ue, i nikad ne mogu da dou k poznanju istine. 8 A kao to se Janes i Jambres suprotstavie Mojsiju, tako se i ovi protive istini, ljudi izopaenoga uma, neutvreni u vjeri, 9 Ali nee dalje napredovati, jer e njihovo bezumlje postati javno svemu, kao to i onih posta. 10 A ti si se ugledao na moju nauku, ivljenje, namjeru, vjeru, dugotrpnost, ljubav, strpljivost, 11 Progonstva, stradanja, kakva mi se dogodie u Antiohiji u Ikoniju, u Listri; kakva progonstva podnesoh, i od sviju me izbavi Gospodin! 12 A i svi, koji pobono hoe da ive u Kristu Isusu, trpjet e progonstvo. 13 A zli ljudi i varalice napredovat e na gore, varajui i varajui se. 14 Ali ti stoj u onome, to si nauio i o emu si se uvjerio, znajui, od kojih si nauio; 15 I jer iz djetinjstva zna Sveta Pisma, koja te mogu uiniti mudrim na spasenje po vjeri, koja je u Kristu Isusu. 16 Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za uenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi, 17 Da bude savren ovjek Boji, spreman za svako dobro djelo. 2 Timoteju 4 1 Zaklinjem te pred Bogom i Isusom Kristom, koji e suditi ive i mrtve, dolaskom njegovim i kraljevstvom njegovim!

835

2 Timoteju
12 A Tihika sam poslao u Efez. 13 Kad doe, donesi mi kabanicu, koju sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, a osobito pergamene! 14 Aleksandar, kova bakra, mnogo mi je zla zadao; platit e mu Gospodin po djelima njegovim. 15 uvaj se i ti njega, jer se je vrlo protivio naim rijeima. 16 Za prve moje obrane nije mi nitko pomogao, nego su me svi ostavili; neka im se to ne urauna! 17 Ali mi je Gospodin pomogao i ojaao me, da se po meni izvri propovijedanje, i da uju svi narodi, i bio sam izbavljen se od usta lavovih. 18 I Gospodin e me izbaviti od svakoga zla djela, i spasit e me u kraljevstvo svoje nebesko. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen. 19 Pozdravi Prisku i Akvilu, i Oneziforovu kuu! 20 Erast je ostao u Korintu. A Trofima sam ostavio u Miletu bolesna. 21 Pouri se da doe prije zime! Pozdravljaju te Eubul i Pudencije, i Lino i Klaudija, i braa sva. 22 Gospodin Isus Krist s duhom tvojim! Milost s vama! Amen.

2 Propovijedaj rije, nastoj oko toga u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, opominji, zaprijeti sa svom strpljivou i naukom! 3 Jer e biti vrijeme, kad zdrave nauke nee podnositi, nego e po svojim eljama nakupiti sebi uitelje, jer ih ui svrbe. 4 I odvratit e ui od istine, a okrenut e se k bajkama. 5 A ti budi razborit u svemu, trpi zlo, uini djelo evanelista, slubu svoju izvri potpuno! 6 Jer ja se ve rtvujem, i vrijeme moje smrti blizu je. 7 Dobar sam boj vojevao, trku svrio, vjeru ouvao. 8 Uostalom, meni je pripravljen vijenac pravde, koji e mi dati Gospodin u dan onaj, pravedni sudac; a ne samo meni, nego i svima, koji su ljubili dolazak njegov, 9 Pouri se da doe brzo k meni! 10 Jer me Dema ostavi iz ljubavi k sadanjemu svijetu i otide u Solun, Crescent u Galaciju, Tito u Dalmaciju. Luka je sam kod mene. 11 Marka uzmi i dovedi sa sobom; jer mi je koristan za slubu.

Titu
Titu 1 1 Pavao, sluga Boji i apostol Isusa Krista, za vjeru izabranika Bojih i za poznanje istine, koja je po pobonosti, 2 Za nadu u vjeni ivot, koji obea istiniti Bog prije vremena vjenih; 3 A javi u vremena svoja rije Boju propovijedanjem, koje je meni povjereno po zapovijedi Spasitelja naega, Boga, 4 Titu, pravomu sinu po zajednikoj vjeri: milost i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Spasitelja i naega. 5 Zato te ostavih u Kreti, da uredi, to je nedovreno, i da postavi po gradovima starjeine, kao to ti ja zapovjedih. 6 Ako je tko bez prijekora, jedne ene mu, i ima vjernu djecu, koju ne treba karati zbog rasputenosti ili nepokornosti. 7 Jer nadglednik treba daj je bez prijekora, kao Boji upravitelj, ne samovoljan, ne gnjevljiv, ne pijanica, ne svadljiv, ne lakom na gadan dobitak; 8 Nego gostoljubiv, dobrostiv, razborit, pravedan, svet, uzdrljiv, 9 Koji se dri pouzdane rijei, to se slae s naukom, da bude u stanju i opominjati sa zdravom naukom i pokarati one, koji se protive. 10 Jer ih ima mnogo neposlunih, praznih brbljavaca i zavodnika, osobito koji su iz obrezanja, 11 Kojima treba usta zatvoriti; koji cijele kue prevraaju uei, to ne treba, zbog gadna dobitka. 12 Ree netko od njih, njihov vlastiti prorok: Kreani su svagda laljivi, zle ivine, besposleni trbusi. 13 Svjedoanstvo je ovo istinito, Zato ih karaj strogo, da budu zdravi u vjeri, 14 Ne prianjajui uz idovske bajke i zapovijedi ljudi koji se odvraaju od istine. 15 istima je sve isto; a okaljanima i nevjernicima nita nije isto, nego su im okaljani i um i savjest. 16 Tvrde, da poznaju Boga, a djelima ga nijeu; jer su mrski i nepokorni, i ni za kakvo dobro djelo valjani. Titu 2 1 A ti govori, to se slae sa zdravom naukom: 2 Starci da budu trijezni, poteni, mudri, zdravi u vjeri, u ljubavi, u

Titu
strpljivosti; 3 Starice isto tako da se vladaju, kako dolikuje svetima, da ne kleveu, da se ne predaju vrlo vinu, da ue dobro, 4 Da mudro upuuju mlade ene, neka ljube svoje mueve, neka ljube svoju djecu. 5 Neka budu razborite, iste, dobre kuanice, blage, pokorne svojim muevima, da se ne psuje rije Boja! 6 Isto tako mladie opominji, da budu estiti! 7 U svemu sam sebe podaj za izgled dobrih djela: u nauci cijelost, dostojanstvenost, 8 Rije zdravu, besprijekornu, da se posrami onaj, koji se protivi, ne imajui nita zlo govoriti o nama. 9 Sluge neka se pokoravaju svojim gospodarima, da budu ugodni u svemu, da ne odgovaraju, 10 Da ne varaju, nego u svemu da pokazuju dobru vjeru, da nauku Spasitelja naega Boga ukrauju u svemu! 11 Jer se pokaza milost Boja koja spasava sve ljude, 12 Uei nas, da se odreknemo bezbonosti i svjetskih elja, trijezno i pravedno i pobono ivimo na ovome svijetu, 13 ekajui blagoslovljenu nadu i dolazak slave velikoga Boga i Spasitelja naega Isusa Krista, 14 Koji je dao samoga sebe za nas, da nas otkupi od svakoga bezakonja i oisti sebi narod izabrani, koji je revan u dobrim djelima. 15 Ovo govori i opominji, i pouavaj sa svom odlunou! Nitko neka te ne prezire!

836

djelo; 2 Nikoga da ne psuju, da se ne svaaju, da budu edni i svaku krotkost da pokazuju prema svim ljudima! 3 Jer i mi smo bili negda ludi, nepokorni, lutajui, sluei razlinim eljama i slastima, u pakosti i zavisti ivei, mrski, jedan na drugoga mrzei. 4 A kad se pokaza dobrota i ovjekoljublje Boga, Spasitelja naega, 5 Ne za djela pravde, koja mi uinismo, nego po svojemu milosru spasi nas kupelju preporoenja i obnovljenja Duha Svetoga, 6 Kojega izli na nas obilato po Isusu Kristu, Spasitelju naemu, 7 Da opravdani milou njegovom, po nadi budemo batinici ivota vjenoga. 8 Pouzdana je rije, i ovo hou da pastojano ui, da se oni, koji vjeruju u Boga, trude i prednjae u vrenju dobrih djela. Ovo je dobro i korisno ljudima. 9 A ludih zapitkivanja i rodoslovlja, i svaa i prepiranja o zakonu kloni se, jer su beskorisna i isprazna! 10 ovjeka krivovjerca iza prve i druge opomene kloni se, 11 Znajui, da se takav preokrenuo na gore i grijei, i sam sebe osuuje. 12 Kad poljem k tebi Artemu ili Tihika, pouri se da doe k meni u Nikopol, jer sam namislio ondje prezimiti. 13 Zenu, pravnika, i Apola brino opremi na put, da im nita ne uzmanjka! 14 A i nai neka se ue prednjaiti u dobrim djelima, kada je nuda i potreba, da ne budu bez ploda! 15 Pozdravljaju te svi, koji su s menom. Titu 3 1 Opominji ih, da se pokoravaju Pozdravi sve, koji nas ljube u vjeri! vlastima i poglavarima, da budu Milost neka bude sa svima vama! posluni i spremni na svako dobro Amen.

Filemonu
1 Pavao, suanj Krista Isusa, i brat Timotej, Filemonu, ljubljenomu i suradniku naemu, 2 I Apiji, sestri ljubljenoj, i Arhipu, suborcu naemu, i crkvi u tvojoj kui. 3 Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista! 4 Zahvaljujem svagda Bogu svojemu, kad te spominjem u molitvama svojim, 5 I kad ujem ljubav tvoju i vjeru, koju ima prema Gospodinu Isusu i prema svima svetima. 6 Neka tvoja vjera, koju imamo zajedno, bude djelotvorna, u poznavanju svakoga dobra, koje je u nama na ast Krista Isusa! 7 Jer sam imao veliku radost i utjehu zbog ljubavi tvoje, to su po tebi, brate, otkupljena srca svetih. 8 Zato, iako imam veliku smjelost u Kristu Isusu, da ti zapovijedam, to si duan uiniti, 9 Zbog ljubavi vema molim, ja, starac Pavao, a sada i suanj Isusa Krista.

837

Filemonu
18 Ako li ti je u emu skrivio, ili je duan, to meni uraunaj! 19 Ja, Pavao, napisah rukom svojom: Ja u platiti; da ti ne kaem, da si i samoga sebe meni duan. 20 Da, brate, da imam korist od tebe u Gospodinu, okrijepi srce moje u Kristu! 21 Uzdajui se u tvoju Poslunost napisah ti znajui, da e jo vie uiniti, nego to govorim. 22 A uz to pripravi mi i stan, jer se nadam, da u po vaim molitvama biti darovan vama. 23 Pozdravlja te Epafra, koji je s menom suanj u Kristu Isusu, Kao i Marko, Aristarh, Dema, Luka, suradnici moji. 24 Milost Gospodina naega Isusa Krista neka bude s duhom vaim! Amen.

10 Molim te za svojega sina Onezima, kojega rodih u okovima svojim; 11 Koji je tebi negda bio nekoristan, a sada je tebi i meni vrlo koristan, kojega poslah tebi natrag; 12 A ti ga, to jest, moje srce primi! 13 Ja ga htjedoh da zadrim kod sebe, da mi mjesto tebe poslui u okovima evanelja; 14 A l i b e z t v o j e g a o d o b r en j a n e htjedoh nita uiniti, da ne bi tvoje dobro bilo kao za nevolju, nego od dobre volje. 15 Jer moda, da se zato na neko vrijeme odijeli, da ga dobije vjeno, 16 Ne vie kao roba, nego vie od roba, brata ljubljenoga, osobito meni, a kamoli vema tebi, i po tijelu i u Gospodinu. 17 Ako dakle dri mene za druga, primi njega kao mene!

Hebrejima
Hebrejima 1 1 Bog, koji je negda mnogo puta i razlinim nainom govorio ocima po prorocima, progovori nama u posljednje ove dane po Sinu, 2 Kojega postavi batinikom svemu, po kojemu stvori i svijet; 3 Koji jer je sjajnost slave njegove i prilika bia; njegova i nosi sve rijeju sile svoje, poto nas je oistio od grijeha, sjede s desne strane velianstva na visini; 4 A toliko uzvieniji postade od anela, koliko odlinije ime od njihova batini. 5 Jer kome od anela ree kad: Ti si Sin moj, ja te danas rodih? I opet: Ja u mu biti Otac, i on e mi biti Sin? 6 I kad opet uvodi Prvoroenoga u svijet, govori: I neka mu se poklone svi aneli Boji. 7 I anelima govori: Koji ini anele svoje vjetrove i sluge svoje plamen ognjeni. 8 A Sinu: Prijestolje je tvoje, Boe, u vijeke vjekova; i ezlo pravde, ezlo kraljevstva tvoga, 9 Ljubio si pravdu, i mrzio si na bezakonje; zato te pomaza, o Boe, Bog tvoj uljem radosti vema nego drugove tvoje. 10 I Ti si, Gospodine, u poetku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku tvojih; 11 Ona e proi, a ti ostaje, i sva e ostarjeti kao haljina; 12 I savit e ih kao kabanicu, kao haljinu, i izmijenit e se; a ti si onaj isti, i tvojih godina nee nestati. 13 A kojemu od anela ree kad: Sjedi meni s desne strane, dok poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim. 14 Nijesu li svi slubeni duhovi, koji su poslani na slubu zbog onih, koji e batiniti spasenje? Hebrejima 2 1 Zato valja nam vema paziti na rijei, koje smo uli, da kako ne propadnemo. 2 Jer ako je rije, govorena po anelima, bila vrsta, i svaki prestupak i neposluh pravednu plau primio; 3 Kako emo izbjei, ako ne budemo marili za toliko spasenje, koje je zapoelo propovijedanjem Gospodinovim, a od onih, koji su uli, utvrdilo se za nas; 4 Kad i Bog posvjedoi i znacima i udesima i razlinim silama, i dijeljenjem Duha Svetoga po svojoj volji. 5 Jer Bog ne pokori anelima buduega svijeta, o kojem govorimo, 6 Ali netko posvjedoi negdje, govorei: to je ovjek, da ga se spominje, ili sin ovjeji, da ga pohaa? 7 Umanjio si ga neto malo od anela, slavom i au ovjenao si ga, i postavio si ga nad djelima ruku svojih, 8 Sve si pokorio pod noge njegove. A kad mu pokori sve, nita ne ostavi njemu nepokoreno. Ali sad jo ne vidimo, da mu je sve pokoreno,

Hebrejima
9 A Isusa, koji je bio samo malo umanjen od anela, vidimo zbog smrti, to podnese, ovjenana slavom i asu, da bi po milosti Bojoj za sve okusio smrt. 10 Jer je prilikovalo njemu, zbog kojega je sve, i po kojemu je sve, koji dovede mnoge sinove u slavu, da patnjama privede k slavi poetnika spasenja njihova. 11 Jer i onaj, koji posveuje, i oni, koji se posveuju, svi su od jednoga. Zato se ne stidi zvati ih braom, 12 Govorei: Objavit u ime tvoje brai svojoj, posred crkve hvalit u te. 13 I opet: Ja u se u njega uzdati. I opet: Evo ja i djeca, koju mi je dno Bog. 14 A jer djeca zajedniki imaju tijelo i krv, i on uze dijel u tome, da smru satre onoga, koji ima vlast nad smru, to jest avla; 15 I da izbavi one, koji su od straha smrti u svemu ivotu bili robovi. 16 Jer se nigdje ne zauzima za anele, nego se zauzima za potomke Abrahamove. 17 Zato je trebalo, da bude u svemu slian brai, da bude milosrdan i vjeran veliki sveenik pred Bogom, da okaje grijehe naroda. 18 Jer zato, to je sam trpio i bio iskuan, moe pomoi onima, koji se iskuavaju. Hebrejima 3 1 Zato, brao sveta, sudionici zvanja nebeskoga, pogledajte na poslanika i velikog sveenika vjeroispovijesti nae, Isusa. 2 Koji je vjeran onome, koji ga postavi, kao i Mojsije u svoj kui njegovoj. 3 Jer je ovaj zavrijedio veu slavu od Mojsija, koliko veu od kue ima ast onaj, koji ju je sagradio, 4 Jer svaku kuu gradi netko, a Bog je, koji je sve stvorio. 5 I Mojsije bio je dodue vjeran u svoj kui njegovoj kao sluga da posvjedoi za ono, to je trebalo da se objavi. 6 Ali je Krist kao Sin nad kuom svojom. Oval smo kua mi, ako vrsto do svretka odrimo pouzdanje i slavu nade. 7 Zato, kao to govori Duh Sve ti: Danas, ako glas njegov ujete, 8 Neka ne otvrdnu srca vaa, kao za pobune u dan napasti u pustinji! 9 Gdje me iskuae oci vai, kuae me, premda gledae djela moja etrdeset godina. 10 Zato se rasrdih na taj rod, i rekoh: Uvijek lutaju srcem, a ne poznaju putova mojih.

838

11 Zato se zakleh u gnjevu svojemu: Nee ui u pokoj moj. 12 Gledajte, brao, da ne bude kad u kojemu od vas zlo srce nevjerstva, da odstupi od Boga ivoga; 13 Nego opominjite jedan drugoga svaki dan, dok se danas govori, da koji od vas ne otvrdne prijevarom grijeha. 14 Jer postasmo sudionici Kristovi, ako samo, kako smo poeli, pouzdanje svoje do svretka tvrdo odrimo, 15 Dok se govori: Danas, ako glas njegov ujete, neka ne otvrdnu srca vaa, kao za pobune one. 16 A koji su to uli, pa se pobunili? Zar ne svi oni, koji izaoe iz Egipta pod Mojsijem? 17 A na koje se je ljutio etrdeset godina? Nije li na one, koji sagrijeie, kojih tjelesa padoe u pustinji? 18 A kojima se je zakleo, da nee ui u pokoj njegov, nego onima, koji se ne pokorie? 19 I vidimo, da ne mogoe ui zbog nevjerstva. Hebrejima 4 1 Bojmo se dakle, da kako, dok je jo ostavljeno obeanje, da se ulazi u pokoj njegov, ne zakasni tko od vas! 2 Jer je i nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomoe uvena rije, jer je oni, koji je ue, ne zdruie s vjerom. 3 Jer mi, koji vjerovasmo, ulazimo u pokoj, kao to ree: Tako se zakleh u gnjevu svojemu, da nee ui u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od postanja svijeta. 4 Jer negdje ree za sedmi dan ovako: I poinu Bog u sedmi dan od sviju djela svojih. 5 I na tom mjestu opet: Nee ui u pokoj moj. 6 Budui dakle ostaje, da neki ulaze u njega, dok oni, kojima je najprije javljeno, ne uoe zbog nevjerovanja; 7 Opet odreuje jedan dan danas govorei u Davidu iza tolikog vremena, kao to je prije reeno: Danas, ako glas njegov ujete, neka ne otvrdnu srca vaa! 8 Jer da je Joua one doveo u pokoj, ne bi poslije govorio za drugi dan. 9 Dakle je ostavljeno jo poivanje narodu Bojemu. 10 Jer tko je uao u pokoj njegov, i on poiva od djela svojih, kao Bog od svojih. 11 Nastojmo dakle da uemo u onaj pokoj, da ne upadne tko u onaj isti primjer nevjerstva. 12 Jer je iva rije Boja, i djelotvorna i otrija od svakoga maa otra s obje strane i prodire sve do rastavljanja

839

Hebrejima
nauke, i da se damo na savrenstvo; da ne postavljamo opet temelja odvraanjem od mrtvih djela, i vjerom u Boga; 2 Naukom o krtenju, i polaganju ruku, i uskrsnuu od mrtvih, i sudu vjenom. 3 I ovo emo uiniti, ako Bog dopusti. 4 Jer nije mogue one, koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dara nebeskoga, i postali dionici Duha Svetoga, 5 i okusili dobru rije Boju, i sile buduega svijeta, 6 pa su ipak otpali, opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi nanovo propinju i rue Sina Bojega. 7 Jer zemlja, koja pije dad, to esto na nju pada; i koja raa povre korisno onima, koji je obrauju, prima blagoslov od Boga; 8 a koja iznosi trnje i drau, nepotrebna je i blizu je prokletstvu, i ona se najposlije spali. 9 Ali od vas, ljubljeni, nadamo se boljemu i to je blizu spasenju, ako i govorimo tako. 10 Jer Bog nije nepravedan, da zaboravi djelo vae i ljubav, koju pokazaste u ime njegovo, posluivi svetima i sluei. 11 Ali elimo, da svaki vas pokae istu revnost, da se ispuni nada do kraja, 12 Da ne budete tromi, nego nasljedovatelji onih, koji vjerom i strpljivou batine obeanja. 13 Jer kad je Bog Abrahamu obeao nemajui nikoga veega, da se njim zakune, zakle se sam sobom, 14 Govorei: Zaista, obilno u te blagosloviti i silno u te umnoiti. 15 I tako strpljivo ekajui dobi obeanje. 16 Jer se ljudi veim kunu, i svakoj njihovoj prepirci svretak je zakletva za potvrenje. 17 Zato i Bog, kad je htio batinicima obeanja pokazati nepokolebljivost svoje odluke, poslui se zakletvom, 18 Da bi u dvjema nepokolebljivim stvarima, u kojima Bogu nije mogue prevariti, imali jaku utjehu mi, koji smo pribjegli, da se uhvatimo za nadu, koja nam je dana, 19 Koju imamo kao sigurno i tvrdo sidro due, koje ulazi u unutranjost iza zavjese 20 Kamo Isus ue kao pretea za nas, postavi veliki sveenik dovijeka po redu Melkizedekovu.

due i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i namjerama srca. 13 I nema stvorenja nevidljiva pred njim, nego je golo i otkriveno oima onoga, kojemu treba da dadnemo raun. 14 Imajui dakle uzvienoga velikog sveenika, koji je proao nebesa, Isusa, Sina Bojega, drimo se odluno vjeroispovijesti! 15 Jer nemamo velikoga sveenika, koji se ne bi mogao saaliti s naih slaboa, nego koji je u svemu iskuan kao i mi, osim grijeha. 16 Pristupimo dakle s pouzdanjem k prijestolju milosti, da postignemo milosre i naemo milost, kad nam ustreba pomo! Hebrejima 5 1 Jer svaki veliki sveenik, koji se iz ljudi uzima, za ljude se postavlja na slubu Bogu, da prinosi darove i rtve za grijehe; 2 Koji moe biti blag prema onima, koji ne znaju i lutaju, jer je sam podvrgnut slabosti; 3 I zato je duan, kako za grijehe naroda, tako i za sebe prinositi rtve za grijehe. 4 I nitko sam sebi ne prisvaja asti, nego koji je pozvan od Boga, kao i Aron. 5 Tako i Krist ne proslavi sam sebe, da bude veliki sveenik, nego onaj, koji mu ree: Ti si Sin moj, ja te danas rodih. 6 Kao to i na drugom mjestu govori: Ti si sveenik dovijeka po redu Melkizedekovu. 7 On je u dane tijela svojega pronje i ponizne molitve k onome, koji ga je mogao izbaviti od smrti, s velikom vikom i suzama prinosio, i bio je uslien za svoju smjernost, 8 Iako je bio Sin Boji, po muci nauio se je poslunosti. 9 I doavi k svri, postade svima, koji ga sluaju, uzrok spasenja vjenoga, 10 Nazvan od Boga veliki sveenik po redu Melkizedekovu. 11 O tome bismo imali mnogo govoriti, to je teko protumaiti, jer ste postali mlitavi u sluanju. 12 Jer vi, iako biste morali biti uitelji po godinama, opet trebate da se uite, koja su poela rijei Boje; i postadoste da trebate mlijeka, a ne jake hrane. 13 Jer koji se god hrani mlijekom, ne razumije rijei pravde, jer je dijete. 14 A za savrene je tvrda hrana, koji imaju osjeanja navadom izvjebana za razlikovanje dobra i zla.

Hebrejima 7 Hebrejima 6 1 Jer ovaj Melkizedek, kralj Salemski, 1 Zato da, ostavimo poela Kristove sveenik Boga svevinjega, koji srete

Hebrejima
Abrahama, kad se vraao nadvladavi kraljeve, i blagoslovi ga; 2 Kojemu Abraham i desetinu dade od svega. Njegovo dakle ime najprije znai kralj pravde, a potom i kralj Salemski, t. j. kralj mira; 3 Bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, nemajui ni poetka danima, ni svretka ivotu, a slian Sinu Bojemu, ostaje sveenik dovijeka. 4 A pogledajte, koliki je ovaj, kojemu je Abraham patrijarh dao desetinu od najboljih dijelova plijena. 5 Istina, i oni od sinova Levijevih, koji primaju sveenitvo, imaju zapovijed, da uzimaju po zakonu desetinu od naroda, to jest, od brae svoje, premda su i oni izali IZ bedara Abrahamovih. 6 A onaj, koji se ne broji od njihova roda, uze desetinu od Abrahama, i blagoslovi onoga, koji je imao obeanja. 7 A bez ikakva izgovora manje se blagosliva od veega. 8 I ovdje dodue primaju desetinu ljudi, koji umiru, a ondje onaj, za kojega se svjedoi, da ivi. 9 I, rekao bih, Levije, koji prima desetinu, dao je pa Abrahamu desetinu; 10 Jer je bio jo u bedrima oevim kad ga srete Melkizedek. 11 Ako je dakle savrenstvo dano po levitskom sveenitvu jer je narod pod njim primio zakon, kakva je jo potreba bila, da ustane drugi sveenik po redu Melkizedekovu, a da se ne zove po redu Aronovu? 12 Jer kad se promijeni sveenitvo, potrebno je, da se i zakon promijeni. 13 Jer za koga se ovo govori, od drugoga je plemena, od kojega nitko nije sluio rtveniku. 14 Jer je poznato, da Gospodin na od plemena Judina izae, za koje pleme nije Mojsije nita rekao o sveenicima. 15 I jo je to vie poznato, ako kao Melkizedek ustaje drugi sveenik, 16 Koji nije postao po zakonu tjelesne odredbe, nego po sili ivota vjenoga, 17 Jer svjedoi: Ti si sveenik dovijeka po redu Melkizedekovu. 18 Tako se dokida preanja zapovijed, to je bila slaba i beskorisna. 19 Jer zakon nije nita usavrio, ali je uveo bolju nadu, po kojoj se pribliujemo k Bogu. 20 I koliko se to nije dogodilo bez zakletve jer dok su oni bez zakletve postali sveenici, 21 Ovaj sa zakletvom po onome, koji mu govori: Zakle se Gospodin, i nee se pokajati: Ti si sveenik dovijeka, 22 Toliko je boljega zavjeta postao

840

jamac Isus. 23 I dok su oni mnogi bili sveenici, jer ih je smrt prijeila da ostanu, 24 A ovaj, budui da ostaje dovijeka, ima vjeno sveenitvo. 25 Zato i moe uvijek spasiti one, koji po njemu dolaze k Bogu, kad svagda ivi, da ih zagovara. 26 Jer takav nam je trebao da bude veliki sveenik: svet, nevin, neokaljan, odvojen od grjenika i uzvien nad nebesa; 27 Koji ne treba svaki dan, kao veliki sveenici, najprije za svoje grijehe rtve prinositi, zatim za narodne; jer je ovo uinio jednom, kada je sun sebe prinio. 28 Jer zakon postavlja ljude za velike sveenike, koji imaju slabost; a rije zakletve, koja je poslije zakona reena, Sina dovijeka savrena. Hebrejima 8 1 A glavno je od toga, to govorimo: Imamo takva velikog sveenika, koji sjede s desne strane prijestolja velianstva na nebesima, 2 Kao sluga svetita i pravoga atora, koji naini Gospodin, a ne ovjek. 3 Jer se svaki veliki sveenik postavlja, da prinosi dare i rtve; zato je potrebno, da i ovaj to ima, to e prinijeti. 4 Jer da je na zemlji, ne bi bio sveenik, kad jesu, koji prinose dare po zakonu, 5 Koji slue prilici i sjeni nebeskih stvari, kao to bi reeno Mojsiju, kad je htio ator da naini: Gledaj, ree, naini sve po slici, koja ti je pokazana na gori! 6 A sad je dobio uzvieniju slubu, koliko je i posrednik uzvienijeg zavjeta, koji je utvren na uzvienijim obeanjima. 7 Jer da je onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome trailo mjesto. 8 Jer kudei ih govori: Evo dolaze dani, govori Gospodin, i nainit u s kuom Izraelovom i s kuom Judinom nov zavjet, 9 Ne po zavjetu, koji sam nainio s ocima njihovim u onaj dan, kad ih uzeh za ruku, da ih izvedem iz zemlje egipatske; jer oni ne ostadoe u zavjetu mome, i ja nijesam mario za njih, govori Gospodin. 10 Jer je ovo zavjet, koji u nainiti s kuom Izraelovom poslije onih dana, govori Gospodin Dat da zakone svoje u pamet njihovu, i na srcima njihovim napisat u ih, i bit u im Bog, i oni e biti narod moj. 11 I nitko nee uiti Svojega sugraanina, i nitko brata svojega

841

Hebrejima
pozvani obeanje vjene batine. 16 Jer gdje je oporuka, valja da bude i smrt onoga, koji ini oporuku. 17 Jer je oporuka po smrti utvrena, a nema nikakve snage, dok je iv onaj, koji ju je nainio. 18 Zato i prvi zavjet nije posveen bez krvi. 19 Jer kad Mojsije izgovori sve zapovijedi po zakonu svemu narodu, uze krvi junaca i jaraca s vodom i vunom crvenom i hisopom, te pokropi i knjigu i sav narod 20 Govorei: Ovo je krv zavjeta, koji s vama naini Bog. 21 I ator i sve posude za slubu Boju jednako pokropi krvlju. 22 I gotovo sve se krvlju isti po zakonu, i bez proljevanja krvi nema oprotenja. 23 Tako dakle treba da se slike nebeskih stvari iste, ali same nebeske stvari boljim rtvama od ovih. 24 Jer Krist ne ue u rukotvorenu Svetinju nad svetinjama, kod je slika istinita, nego u samo nebo, da se pokae sad pred licem Bojim za nas; 25 Niti da mnogo puta prinosi samoga sebe, kao to veliki sveenik ulazi u Svetinju nad svetinjama svake godine s krvlju tuom; 26 Inae bi on morao mnogo puta trpjeti od postanja svijeta; a sad jednom na svretku vjekova javi se, da svojom rtvom satre grijeh, 27 I kao to je ljudima odreeno jednom umrijeti, a po tom sud; 28 Tako se i Krist jednom prinese, da oduzme grijehe mnogih; a drugi put e se javiti bez grijeha na spasenje onima, koji ga iekuju. Hebrejima 10 1 Jer kako zakon ima samo sjenu buduih dobara, a ne bitnu sliku stvari, to ne moe nikada usavriti one, koji pristupaju svake godine i prinose neprestano one iste rtve; 2 Inae bi prestale prinositi se, kad oni, koji slue, ne bi vie imali nikakve savjesti za grijehe, kad su se jednom oistili; 3 Nego se njima svake godine ini spomen na grijehe. 4 Jer krv junaca i jaraca ne moe oduzeti grijeh. 5 Zato ulazei u svijet govori: rtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio. 6 Paljenice i rtve za grijeh nijesu ti bile ugodne, 7 Tada rekoh: Evo dolazim u poetku knjige pisano je za mene, da inim volju tvoju, o Boe!

govorei: Poznaj Gospodina; Jer e me svi poznati od maloga do velikoga meu njima. 12 Jer u biti milostiv nepravdama njihovim, i grijeha njihovih neu vie spominjati! 13 A kad veli novi, prvi naini starim; a to je staro i ostarjelo blizu je da nestane. Hebrejima 9 1 Imao je dodue i prvi zavjet propise za slubu Boju i za svetite zemaljsko. 2 Bio je naime nainjen ator, prednji, u kojemu je bio svijenjak i stol i postavljeni kruhovi, to se zove Svetinja. 3 A za drugim zavjesom bio ator, koji se zove Svetinja nad svetinjama, 4 Koja je imala zlatni kadioni rtvenik i koveg zavjeta, obloen sa svih strana zlatom, u kojemu je bila zlatna posuda s manom i tap Aronov, koji je bio procvao, i ploe zavjeta. 5 A povrh njega bili su kerubini slave, koji su zasjenjivali pomirilite, o emu ne treba sad da s govori napose. 6 A kad je ovo bilo tako ureeno, ulazili su sveenici svagda u prednji ator i vrili rtvenu slubu; 7 A u drugi je ulazio jednom u godini sam veliki sveenik, ne bez krvi, koju prinosi za svoje i za narodne grijehe neznanja. 8 Ovim pokazuje Duh Sveti, da se jo nije otvorio put u Svetinju nad svetinjama, dok prednji ator stoji; 9 Taj je slika za sadanje vrijeme, po kojoj se prinose darovi i rtve, koje ne mogu da usavre u savjesti onoga, koji slui; 10 Jer su to zapovijedi o izvanjoj istoi, za jela i pia i razlina pranja, a postavljene su do vremena popravljenja. 11 Ali Krist se je pojavio kao r veliki sveenik buduih dobara i uao u vei i savreniji ator, koji nije rukom nainjen, to jest, nije od ovoga svijeta; 12 Niti je s krvlju jaraca, ni junaca, nego sa svojom krvlju uao jedno zauvijek u Svetinju nad svetinjama i stekao vjeni otkup. 13 Jer ako krv jaraca i junaca i pepeo junice, pokropivi njom okaljane, posveuje na izvanju istou; 14 Koliko e vie krv Krista, koji je Duhom Svetim samoga sebe prinio neokaljana Bogu, oistiti savjest nau od mrtvih djela, da sluimo Bogu ivomu! 15 I zato je Novome Zavjetu posrednik, da po smrti, koju podnese za otkup od prestupaka u prvome zavjetu, prime

Hebrejima
8 Prije rekavi: rtava i darova i paljenica i rtava za grijeh nijesi htio, niti su ti bili ugodni, to se po zakonu prinose; 9 Tada ree: Evo dolazim, da uinim o Boe volju tvoju. Dokida prvo, da postavi drugo. 10 U ovoj smo volji posveenu prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek. 11 I svaki sveenik svaki dan slui i iste rtve mnogo puta prinosi, koje nikad ne mogu oduzeti grijeha; 12 A on prinesavi jednu rtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu, 13 ekajui dalje, dok se poloe neprijatelji njegovi za podnoje nogama njegovim. 14 Jer je jednim prinosom usavrio zauvijek one, koji bivaju posveeni. 15 A svjedoi nam i Duh Sveti, jer izakako je rekao: 16 Ovo je zavjet, koji u sklopiti s njina poslije onih dana, govori Gospodin, dat u zakone svoje u srca njihova, i u pamet njihovu napisat u ih; 17 I grijeha njihovih i bezakonja njihovih neu se vie spominjati, 18 A gdje je oprotenje ovih, ondje nema vie prinosa za grijeh. 19 Imajui dakle, brao, pouzdanje ulaziti u Svetinju nad svetinjama krvlju Isusovom, 20 Koji nam je otvorio pat novi i ivi zavjesom, to jest, tijelom svojim, 21 I velikoga sveenika nad kuom Bojom: 22 Pristupajmo istinitim srcem u punini vjere, oieni u srcima od zle savjesti, i oprani po tijelu vodom istom! 23 Drimo se tvrdo vjere u nadu jer je vjeran onaj, koji je obeao, 24 I pazimo jedan na drugoga u poticanju k ljubavi i dobrim djelima; 25 Ne ostavljajmo skuptine svoje, kao to neki imaju obiaj, nego bodrimo jedan drugoga, i toliko vema, koliko vidite, da se pribliuje dan. 26 Jer kad mi grijeimo dragovoljno, poto smo primili poznanje istine, nema vie rtve za grijehe; 27 Nego strano ekanje suda i jarost ognja, koji e pojesti protivnike. 28 Tko prestupi zakon Mojsijev, bez milosra umire kod dva ili tri svjedoka. 29 Koliko goru, mislite, da e zasluiti kaznu onaj, koji Sina Bojega pogazi, i krv zavjeta, kojom je bio posveen, za neistu dri, i Duha milosti obrui? 30 Jer znamo onoga, koji ree: Moja je osveta, ja u uzvratiti, i opet:

842

Gospodin e suditi narodu svojemu. 31 Strano je upasti u ruke Boga ivoga. 32 A spominjite se prijanjih dana, u koje prosvijetljeni mnogu borbu muka podnesoste, 33 Sami sad postavi prizor zbog sramota i nevolja, sad postavi drugovi onima, koje stie sudbina takva. 34 Jer ste i uvstvovali sa sunjima, i podnijeli ste s radou otimainu svojih dobara, znajui, da imate bolje i trajno imanje. 35 Ne gubite dakle pouzdanja svojega, koje ima veliku plau! 36 Jer vam je strpljivost od potrebe, da ispunivi volju Boju postignete obeanje. 37 Jer jo malo, vrlo malo, pa e doi onaj, koji treba da doe, i nee zakasniti. 38 A pravednik moj ivjet e od vjere; ako li odstupi, nee mojoj dui ugoditi. 39 A mi, brao, nijesmo od onih, koji odstupaju na propast, nego od onih, koji vjeruju, da spase duu. Hebrejima 11 1 A vjera je tvrdo pouzdanje u ono, emu se nadamo, osvjedoenje o onom, to ne vidimo. 2 Jer u njoj stari postigoe sjajno svjedoanstvo. 3 Vjerom poznajemo, da je svijet rijeju Bojom zgotovljen, tako da iz nevidljiva postade vidljivo. 4 Vjerom prinese Abel Bogu bolju etvu nego Kain, i po njoj je dobio svjedoanstvo, da je pravedan, kad Bog posvjedoi za dare njegove, i po njoj on mrtav jo govori, 5 Vjerom bi Henok prenesen, da ne vidi smrti, i ne nae se, jer ga Bog premjesti; jer prije nego ga premjesti, dobi svjedoanstvo, da je ugodio Bogu. 6 A bez vjere nije mogue ugoditi Bogu; jer onaj, koji hoe da doe k Bogu, valja da vjeruje, da ima Bog i da plaa onima, koji ga trae, 7 Vjerom Noa primivi objavu o onome, to jo ne vidje, poboja se; naini koveg za spasenje kue svoje, kojom osudi sav svijet, i postade batinik pravde po vjeri. 8 Vjerom poslua Abraham, kad bi pozvan da izae na mjesto, koje je imao da primi u batinu, izae ne znajui, kamo ide. 9 Vjerom se preselio u zemlju obeanja kao u tuu, i u atorima je stanovao s Izakom i Jakovom, subatinicima istoga obeanja;

843

Hebrejima
31 Vjerom Rahaba bludnica ne pogiba s nevjernicima, jer je bila primila uhode s mirom. 32 I to jo da kaem? Jer mi ne bi dostalo vremena, kad bih stao pripovijedati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jeftahi, Davidu, Samuelu i prorocima, 33 Koji vjerom pobijedie kraljevstva, uinie pravdu, dobie obeanja, zatvorie usta lavovima, 34 Ugasie silu ognjenu, utekoe od otrica maa, ojaae od slabosti, postadoe junaci u boju, rastjerae vojske tue; 35 ene primie svoje mrtve uskrsnuem a drugi su bili pobijeni ne primivi osloboenja, da dobiju bolje uskrsnue; 36 A drugi pogrde i udarce podnesoe, pa jo okove i tamnice; 37 Bili su kamenovani mueni, prepiljeni, posjeeni od maa pomrijee; obilazili su u ovjim kousima, u kozjim koama, u oskudici, u nevolji, u sramoti; 38 Kojih nije bio dostojan svijet; potucali se po pustinjama, po gorama i puinama, i po Jamama zemaljskim. 39 I ovi svi, koji su dobili vjerom svjedoanstvo, ne primie obeanja, 40 Jer je Bog neto bolje za nas odredio, da ne prime bez nas savrenstva. Hebrejima 12 1 Zato dakle i mi imajui oko sebe toliki oblak svjedoka, odbacimo svako breme i grijeh, koji je za nas prionuo, i s ustrajnou trimo da dobijemo na trki, koja nam je odreena, 2 Gledajui na utemeljitelja i usavritelja vjere Isusa, koji mjesto odreene sebi radosti podnese kri ne marei za sramotu, i sjede s desne strane prijestolja Bojega. 3 Promotrite njega, koji je takvo protivljenje protiv sebe od grjenika podnio, da se ne umorite i da ne klonu due vae! 4 Jer jo se ne oprijeste do krvi borei se protiv grijeha, 5 I zaboraviste na opomenu, koja vam govori kao sinovima: Sine moj, ne preziri karanja Gospodinova, i nemoj klonuti duhom, kad te on pokara! 6 Jer koga ljubi Gospodin, onoga pokara, a bije svakoga sina, kojega prima. 7 Izdrite u karanju! Bog postupa s vama kao sa svojom djecom, jer gdje je sin, kojega otac ne pokara? 8 Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dio dobie, tada ste nezakoniti, a ne pravi sinovi.

10 Jer je iekivao grad na tvrdu temelju, kojemu je graditelj i tvorac Bog, 11 Vjerom i sama Serah primi silu, da zatrudni i unato poodmakloj dobi, jer je vjerovala, da je vjeran onaj, koji je bio obeao. 12 Zato se i rodie od jednoga, i to gotovo mrtvoga, potomci: mnogobrojni kao zvijezde nebeske i nebrojeni kao pijesak na obali morskoj. 13 U vjeri pomrijee svi ovi ne primivi obeanja, nego ih vidjee izdaleka i pozdravie i priznae, da su tuinci i putnici na zemlji, 14 Jer koji tako govore, pokazuju, da trae domovinu. 15 I da su mislili na onu zemlju, iz koje su izali, imali bi vremena da se vrate. 16 Ali sad tee za boljom, to jest, nebeskom. Zato se Bog ne stidi nazivati se Bog njihov, jer im je pripravio grad. 17 Vjerom prikaza Abraham Izaka, kad bi kuan, i jedinoroenoga je prikazao on, koji je bio primio obeanja, 18 I kojemu bi kazano: U Izaku nazvat e ti se potomstvo. 19 Jer je mislio, da Bog moe i od mrtvih uskrsnuti; zato ga i natrag dobi, da bude lika. 20 Vjerom blagoslovi Izak Jakova i Ezava u stvarima buduim. 21 Vjerom blagoslovi Jakov umirui svakoga sina Josipova i nagnu se duboko nad vrak palice svoje. 22 Vjerom se spominje Josip umirui izlaska sinova Izraelovih i zapovijeda za kosti svoje. 23 Vjerom su Mojsija, poto se rodi, tri mjeseca skrivali roditelji njegovi, jer vidjee krasno dijete i ne pobojae se zapovijedi kraljeve. 24 Vjerom Mojsije, kad bi veliki, ne htjede da se naziva sinom keri Faraonove; 25 I volio je stradati s narodom Bojim, negoli imati asovit uitak grijeha, 26 Dravi sramotu Kristovu za vee bogatstvo od blaga egipatskoga, jer je gledao na plau, 27 Vjerom ostavi Egipat, ne pobojavi se srdbe kraljeve, jer je ustrajao, kao da bi vidio Nevidljivoga. 28 Vjerom je svetkovao blagdan Pashe i kropio krvlju, da se onaj, koji je ubijao, ne dotakne njihovih prvoroenaca. 29 Vjerom prijeoe Crveno more kao po suhoj zemlji, dok se Egipani, kad su to pokuali, utopie. 30 Vjerom padoe zidovi Jerihonski, kad se obilazilo oko njih sedam dana.

Hebrejima
9 Onda: karali su nas tjelesni oci nai, i tovali smo ih; pa neemo li se zar mnogo radije pokoravati Ocu duhova, da ivimo? 10 Oni su nas karali za vrijeme od malo dana, kako im se svidjelo, a on za ono, to je spasonosno, da budemo dionici svetosti njegove. 11 Jer svako karanje ne ini se za as, da prua radost, nego alost; ali poslije daje miran rod pravde onima, koji su njime izvjebani. 12 Zato ispravite oslabljene ruke i mlohava koljena; 13 I poravnajte staze nogama svojim, da nitko ne ohromi i ne zabludi, nego jo da se iscijeli! 14 Teite za mirom sa svima i za posveenjem, bez kojega nitko nee vidjeti Gospodina. 15 Gledajte, da tko ne ostane bez milosti Boje, da ne uzraste kakav korijen gorine, i ne poini tete, da se mnogi ne okaljaju! 16 Da ne bude tko bludnik ili lakouman, kao Ezav, koji je za jedno jelo prodao prvorodstvo svoje! 17 Jer znate, da je i zatim, kad je htio batiniti blagoslov, odbaen; jer za pokajanje ne nae mjesta, ako ga je i sa suzama traio. 18 Jer ne pristupiste gori, koja se moe opipati, i ognju razgorjelom, i oblaini i tami, i oluji, 19 I zvuku trube, i glasu rijei, za koji su sluatelji molili, da im se vie tako ne govori. 20 Jer nijesu mogli da podnesu zapovijedi: Ako se i ivine dotakne gore, kamenovat e se. 21 I tako je strano bilo ono, to se vidjelo, da Mojsije ree: Uplaio sam se i drem. 22 Nego pristupiste gori Sionskoj i gradu Boga ivoga, Jerusalemu nebeskome, i mnogim tisuama anela, 23 I crkvi prvoroenaca, koji su napisani na nebesima, i Bogu, sucu svih, i duhovima savrenih pravednika, 24 I Isusu, posredniku Novoga Zavjeta, i krvi kropljenja, koja bolje govori negoli Abelova 25 Gledajte, da ne odbijete onoga, koji govori, jer kad oni ne utekoe, koji odbie onoga, koji je prorokovao na zemlji, a kamoli mi, koji se odvraamo od onoga, koji nam govori s nebesa! 26 Njegov glas potrese onda zemlju, a sad obea govorei: Jo jednom ja u potresti ne samo zemlju, nego i nebo. 27 A to veli: jo jednom pokazuje, da e se promijeniti ono, to se kao

844

stvoreno pomie, da ostane ono, to se ne pomie. 28 Zato jer primamo kraljevstvo nepokolebljivo, dajmo hvalu i njom sluimo ugodno Bogu s potovanjem i sa strahom! 29 Jer je Bog na oganj, koji spaljuje. Hebrejima 13 1 Ljubav bratinska ne kao stane! 2 Gostoljubivosti ne zaboravljajte, jer njom neki ne znajui pogostie anele! 3 Sjeajte se suanja, kao da ste s njima zasunjeni; onih, koje zlostavljaju, kao da ste i sami u tijelu! 4 enidbu neka dre svi u asti, i postelja enidbena neka bude ista, jer bludnicima i preljuboincima sudit e Bog. 5 Ne budite lakomci, budite zadovoljni s onim, to imate, jer on ree: Neu te ostaviti, niti u te napustiti. 6 Zato moemo B pouzdanjem govoriti: Gospodin je moj pomonik, i neu se bojati; to e mi initi ovjek? 7 Sjeajte se svojih predstojnika, koji su vam govorili rije Boju; gledajte na svretak njihova ivljenja, ugledajte se na vjeru njihovu! 8 Isus Krist je isti, juer i danas i u vijeke. 9 Ne dajte se zavesti razlinim i tuim naukama, jer je bolje milou utvrivati srce, negoli jelima, od kojih ne imadoe koristi oni, koji su ivjeli u njima. 10 Imamo rtvenik, od kojega ne smiju jesti, koji slue atoru. 11 Jer se tjelesa onih ivotinja, kojih krv za grijeh unosi velik; sveenik u Svetinju nad svetinjama, spaljuju izvan tabora. 12 Zato je i Isus, da posveti narod krvlju svojom, trpio izvan vrata. 13 Iziimo dakle k njemu izvan tabora, nosei njegovu sramotu! 14 Jer ovdje nemamo grada, koji e ostati, nego traimo onaj, koji e doi. 15 Po njemu dakle prinosimo svagda Bogu rtvu zahvalnu, to jest, plod usana, koje priznaju ime njegovo! 16 A dobro initi i davati milostinju ne zaboravljajte, jer se takvim rtvama ugaa Bogu! 17 Sluajte predstojnike svoje i budite im podloni, jer oni bdiju nad duama vaim kao oni, koji e dati raun, da to s radou ine, a ne uzdiui, jer vam to ne pomae! 18 molite se za nas, jer se uzdamo, da imamo dobru savjest, jer nastojimo da se u svemu dobro vladamo. 19 A jo vema vas molim, da inite ovo, da bih se to bre vratio k vama.

845

Hebrejima
ovu rije opominjanja; jer sam vam ukratko pisao. 23 Znajte, da je osloboen brat na Timotej; s njim u vas, ako brzo doe, vidjeti. 24 Pozdravite sve predstojnike svoje i sve svete! Pozdravljaju vas braa iz Italije. 25 Milost sa svima vama! Amen.

20 A Bog mira, koji uskrsnu od mrtvih velikoga pastira ovaca, krvlju zavjeta vjenoga, Gospodina naega Isusa, 21 Neka vas usavri u svakome dobru, da inite volju njegovu, inei u vama, to je ugodno pred njim, po Isusu Kristu, kojemu slava u vijeke vjekova! Amen. 22 A molim vas, brao, primite dobro

Jakovljeva
Jakov 1 1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista, pozdravlja dvanaest plemena, koja su rasijana. 2 Svaku radost imajte, brao moja, kad padate u razline napasti, 3 Znajui, da kuanje vae vjere gradi strpljivost. 4 A strpljivost neka ima savreno djelo, da budete savreni i potpuni, bez ikakva nedostatka. 5 Ako li kojemu od vas nedostaje mudrosti, neka ite u Boga, koji daje svima obilato, i ne kori, i dat e mu se. 6 Ali neka ite s vjerom, ne sumnjajui nita; jer tko sumnja, slian je morskomu valu, koji vjetar podie i goni, 7 Takav ovjek neka ne misli, da e primiti to od Gospodina. 8 ovjek s dvije due nestalan je na svima putovima svojim. 9 A niski brat neka se hvali visinom svojom; 10 A bogati svojom niskoom; jer e proi kao cvijet trave. 11 Jer sunce ogranu s vruinom, i osui travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina uginu; tako e i bogati na putovima svojim uvenuti. 12 Blagoslovljen ovjek, koji pretrpi napast, jer, kad bude prokuan, primit e vijenac ivota, koji je Gospodin obeao onima, koji ga ljube 13 Ni jedan, kad se kua, neka ne kae, da je od Boga kuan, jer Bog ne moe biti kuan na zlo, a on ne kua nikoga. 14 Nego svakoga kua vlastita pouda, koja ga vue i mami. 15 Tada zaevi pouda raa grijeh, a grijeh izvren raa smrt. 16 Ne varajte se, ljubljena brao moja! 17 Svaki dobri dar i svaki savreni poklon odozgo je, silazei od Oca svjetlosti, u kojega nema promjene ni sjene mijene. 18 Jer nas dragovoljno porodi rijeju istine, da budemo kao prvenci njegovih stvorenja. 19 Znate, ljubljena brao moja: Neka bude svaki, ovjek brz uti, a spor govoriti i spor srditi se. 20 Jer srdba ovjeja ne ini pravde Boje. 21 Zato odbacivi svaku neistou i ostatak zloe, u krotkosti primite usaenu rije, koja moe spasiti due vae! 22 A budite izvritelji rijei, a ne samo sluatelji, varajui sami sebe! 23 Jer ako tko slua rije, a ne isvruje, on je kao ovjek, koji gleda naravsko lice svoje u ogledalu; 24 On se je ogledao, pa otiao, i odmah je zaboravio, kakav je bio. 25 Ali tko pomno pogleda u savreni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni sluatelj, nego izvritelj djela, taj e biti blagoslovljen u djelu svojemu. 26 Ako li tko misli, da je poboan, a ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je pobonost isprazna. 27 Pobonost ista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: posjeivati sirote i udovice u njihovoj nevolji i drati sebe neokaljana od svijeta. Jakov 2 1 Brao moja, u vjeri slavnoga Gospodina naega Isusa Krista ne gledajte tko je tko! 2 Jer ako ue u vau skuptinu ovjek sa zlatnim prstenom i u sjajnoj haljini, a ue i siromah u looj haljini, 3 I pogledate na onoga, koji nosi sjajnu haljinu, i reknete mu: Ti sjedi ovdje lijepo, a siromahu reknete: Ti stani tamo, ili sjedi nie podnoja mojega; 4 Nijeste li tu odluili svojevoljno i sudili nepravedno? 5 ujte, ljubljena brao moja! Ne izabra li Bog siromahe u ovome svijetu za bogate u vjeri i za batinike kraljevstva, koje obea onima, koji

Jakovljeva
njega ljube? 6 A vi osramotiste siromaha. Nijesu li bogati, koji vas tlae i vuku vas na sudove? 7 Ne psuju li oni lijepo ime, po kojemu ste nazvani? 8 Ako zaista zakon kraljevski izvrujete po Pismu: Ljubi blinjega svojega kao samoga sebe, dobro inite; 9 Ako li gledate, tko je tko, grijeh inite, i zakon e vas uvjeriti, da ste prestupnici. 10 Jer kojigod vas zakon dri, a pogrijei u jednome, kriv je za sve. 11 Jer koji je rekao: Ne ini preljube, rekao je takoer: Ne ubijaj. Ako dakle ne uini preljube, a ubije, postao si prestupnik zakona. 12 Tako govorite i tako inite kao oni, koji imaju biti zakonom slobode sueni! 13 Jer e onome biti sud bez milosra, koji ne ini milosra; a milosre likuje nad sudom. 14 to koristi, brao moja, ako tko kae, da ima vjeru, a djela nema? Zar ga moe vjera spasiti? 15 Ako li brat ili sestra goli budu i nemaju svagdanje hrane, 16 I rekne im koji od vas: Idite u miru, grijte se i nasitite se, a ne dadne, to im je potrebno za tijelo, to koristi? 17 Tako i vjera, ako nema djela, mrtva je u samoj sebi. 18 Ali rei e tko: Ti ima vjeru, a ja imam djela, pokai mi vjeru svoju bez djela, a ja u tebi pokazati vjeru iz djela svojih. 19 Ti vjeruje, da je jedan Bog; dobro ini; i avli vjeruju, i dru. 20 A hoe li znati, o ovjee ludi, da je vjera bez djela mrtva? 21 Abraham, otac na, ne opravda li se djelima, kad prinese sina svojega Izaka na rtvenik? 22 Vidi li, da je pomagala djelima njegovim, i da se je djelima vjera usavrila? 23 I ispuni se Pismo, koje govori: Abraham vjerova Bogu, i urauna mu se u pravdu, i prijatelj Boji nazva se. 24 Vidite, da se djelima opravdava ovjek, a ne samo vjerom. 25 Jednako i Rahaba bludnica ne opravda li se djelima, kad primi glasnike i izvede ih drugim putem? 26 Jer kao to je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.

846

2 Jer svi grijeimo u mnogome. Ako tko u govoru ne grijei, taj je savren ovjek; moe zauzdati i sve tijelo. 3 Ako li konjima meemo uzde u usta, da nam se pokoravaju, s time sve tijelo njihovo ravnamo. 4 Gle, i lae, iako su velike, i silni ih vjetrovi gone, okreu se malim kormilom, kamogod hoe volja kormilarova. 5 A tako je i jezik malen ud, a ipak ini silno s velikim stvarima. Gle, mala vatra, i koliku umu zapali! 6 I jezik je vatra, svijet nepravde. Jezik je meu naim udovima, koji kalja sve tijelo i pali kolo ivota naega, sam zapaljen od pakla. 7 Jer narav svih divljih ivotinja i ptica i gmazova i ostalih ivina kroti se i ukroena je bila od ovjeje naravi, 8 A jezika nitko od ljudi ne moe ukrotiti, to nemirno zlo, puno otrova smrtonosnoga. 9 Njim blagoslivljamo Boga i Oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni na sliku Boju. 10 Iz tih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, brao moja da ovo tako biva. 11 Moe li izvor iz istoga otvora toiti slatko i gorko? 12 Moe li, brao moja, smokva masline raati ili trs smokve? Tako ne moe slani izvor uiniti slatke vode. 13 Tko je meu vama mudar i pametan, neka pokae dobrim ivljenjem djela svoja u krotkosti mudrosti! 14 Ako li imate gorku zavist i svau u srcu svojemu, ne hvalite se i ne laite na istinu! 15 Ovo nije mudrost, to silazi odozgo, nego zemaljska, tjelesna, avolska. 16 Jer gdje je zavist i svaa, ondje je nered i svako zlo djelo, 17 A mudrost odozgo jest najprije ista, onda mirotvorna, edna, popustljiva, posluna, puna milosra i dobrih plodova, nepristrana, nelicemjerna. 18 A plod pravde sije se u miru onima, koji mir ine.

Jakov 4 1 Odakle ratovi i raspre meu vama? Odakle? Ako li ne od pohlepa vaih, koje se bore u vaim udima? 2 elite i nemate; ubijate i za vidite, i ne moete postii; borite se i vojujete, i nemate, jer ne molite. 3 Molite, i ne primate, jer zlo molite, da u nasladama svojim troite. 4 Preljuboinci, ne znate li, da je Jakov 3 prijateljstvo ovoga svijeta 1 Ne budite, brao moja, mnogi uitelji, neprijateljstvo Bogu? Tko dakle hoe znajui, da emo biti stroe sueni! da bude prijatelj svijetu, postao je

847

Jakovljeva
nasladama, nahraniste srca svoja na dan zaklanja. 6 Osudiste, ubiste pravednika, i on vam se ne usprotivi. 7 Strpite se dakle, brao, do dolaska Gosp od i n ova ! Gl e, p ol j od j el a c iekuje dragocjenoga roda iz zemlje, i strpljivo eka, dok ne primi dad, rani i kasni. 8 Strpite se dakle i vi, i utvrdite srca svoja, jer se dolazak Gospodinov priblii. 9 Ne uzdiite jedan na drugoga, brao, da ne budete sueni! Gle, sudac stoji na vratima. 10 Uzmite, brao, a izgled, kako treba ustrajno i strpljivo podnositi nevolje, proroke, koji su govorili u ime Gospodnje! 11 Gle, Blagoslovljene nazivamo one, koji ustrajae. Za strpljivost Jobovu uli ste i svretak ste Gospodnji vidjeli; jer je Gospodin vrlo milostiv i milosrdan. 12 A prije svega, brao moja, ne kunite se, ni nebom ni zemljom, ni drugom kakvom zakletvom, nego neka va da bude da, i va ne bude ne, da ne padnete pod sud. 13 Trpi li tko meu vama? Neka se moli! Je li tko veseo? Neka pjeva hvalu! 14 Boluje li tko meu vama? Neka dozove sveenike crkve, i neka mole nad njim maui ga uljem u ime Gospodnje! 15 I molitva vjere spasit e bolesnika, i podignut e ga Gospodin; i ako je uinio grijehe, oprostit e mu se. 16 Ispovijedajte dakle jedan drugome grijehe, i molite se jedan za drugoga, da ozdravite; jer mnogo postie ustrajna molitva pravednika. 17 Ilija je bio ovjek podvrgnut patnji kao i mi, i vrue se je molio, da ne bude dada, i ne udari dad na zemlji za tri godine i est mjeseci. 18 I opet se je pomolio, i nebo dade dad, i zemlja iznese rod svoj. 19 Brao moja, ako tko od vas zaluta od istine, i obrati ga tko, 20 Neka zna, da e onaj, koji obrati grjenika s krivoga puta njegova, spasiti duu njegovu od smrti i pokriti mnotvo grijeha.

neprijatelj Boji. 5 Ili mislite, da uzalud Pismo govori: Ljubomorno ljubi duh, koji u nama stanuje? 6 A on daje veu milost, jer govori: Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost. 7 Pokorite se dakle Bogu, a protivite se avlu, i pobjei e od vas! 8 Pribliite se k Bogu, i on e se pribliiti k vama. Oistite ruke, grjenici, i istite srca, vi ljudi s dvije due! 9 Osjeajte svoju bijedu, tugujte i plaite; smijeh va neka se pretvori u pla, i radost u alost! 10 Ponizite se pred Gospodinom, i uzvisit e vas. 11 Ne kleveite jedan drugoga, brao, jer tko klevee brata ili sudi brata svojega, klevee zakon i su di zakon. A ako zakon sudi, nijesi i izvritelj zakona, nego sudac. 12 Jedan je zakonodavac i sudac, koji moe spasiti i upropastiti. A ti tko si, da blinjega sudi?! 13 Sluajte sad vi, koji govorite: Danas ili sutra poi emo u ovaj i onaj grad, i provest emo ondje jednu godinu, i trgovat emo, i tei emo. 14 Vi, koji ne znate, to e biti sutra, jer to je va ivot? Jer ste dim, koji se zamalo pokae, i onda, ga nestane. 15 Mjesto da govorite: Ako Gospodin htjedne, ivjet emo i uinit emo ovo ili ono. 16 A sad se hvalite svojim hvalisanjem. Svaka je hvala takva zla. 17 Jer tko zna dobro initi i ne ini grijeh mu je. Jakov 5 1 Hodite vi sad, bogati, plaite i jauite za svoje nevolje, koje idu na vas! 2 Bogatstvo vae istrunu, i haljine vae pojedoe moljci. 3 Zlato vae i srebro zara, ra njihova bit e svjedoanstvo protiv vas i izjest e tjelesa vaa kao oganj, Nagomilaste blago u posljednje dane. 4 Gle, plaa poslenika, koji su jeli njive vae, a vi ste im otkinuli prijevarom, vie, i vika etelaca doe do uiju Gospodina vojski. 5 Raskono ivjeste na zemlji u

848

1 Petrova
1 Petrova 1 1 Petar, apostol Isusa Krista, izabranim doljacima, rasijanim po Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji; 2 Po predznanju Boga Oca, posveenjem Duha, na pokornost i kropljenje krvlju Isusa Krista: Milost vam i mir u punini! 3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina naega Isusa Krista, koji nas po velikom milosru svojemu ponovo rodi za ivu nadu uskrsnuem Isusa Krista od mrtvih, 4 Za batinu neraspadljivu i neokaljanu i neuvelu, sauvanu na nebesima za vas, 5 Koje uva po vjeri sila Boja za spasenje, pripravljeno da se objavi u posljednje vrijeme. 6 U njemu ete se radovati, iako ste sad malo, ako je potrebno, rastueni razlinim kunjama, 7 Da se kunja vae vjere, mnogo dragocjenija od zlata raspadljivoga, koje se kua ognjem, nae na hvalu i slavu i ast u dan objavljenja Isusa Krista, 8 Kojega, a da ga ne vidjeste, ljubite, u kojega, iako ga ne gledate, vjerujete; a jer vjerujete, radovat ete se radou neiskazanom i proslavljenom, 9 Kad postignete cilj svoje vjere, spasenje dua. 10 I to su spasenje traili i ispitivali proroci, koji su prorokovali za vau milost, 11 Ispitujui, na koje ili na kakvo vrijeme pokazuje Duh Kristov u njima, unaprijed svjedoei za Kristove muke i za slave po tome, 12 Kojima se je objavilo, da nijesu sebi, nego vama sluili ovim, to vam se je sad javilo po onima, koji su vam propovijedali evanelje u Duhu Svetome, poslanom s neba, u koje aneli ele da zagledaju. 13 Zato opasavi bedra svojega uma, budite trijezni i zacijelo se nadajte milosti, koja vam se prua u otkrivenju Isusa Krista. 14 Kao djeca posluha, ne vladajui se po prijanjim eljama u svojemu neznanju, 15 Nego po primjeru Sveca, koji vas je pozvao, i sami budite sveti u svemu ivljenju; 16 Jer je pisano: Budite sveti, jer sam ja svet! 17 I ako zovete Ocem onoga, koji, ne gledajui tko je tko, sudi svakome po djelu, provodite vrijeme svojega ivljenja u strau, 18 Znajui, da nijeste otkupljeni raspadljivim srebrom ili zlatom iz grjenoga svojega ivljenja, koje vam je predano od otaca, 19 Nego skupocjenom krvlju Krista kao neduna i neokaljana janjeta, 20 Koji je predodreen prije postanja svijeta, a javio se u posljednja vremena zbog vas, 21 Koji po njemu vjerujete u Boga, koji ga uskrsnu od mrtvih, i dade mu slavu, da vaa vjera i nada bude u Boga. 22 Oistite due svoje u poslunosti istine za bratsku ljubav bez pretvaranja, od ista srca ljubite svesrdno jedan drugoga; 23 Jer ste ponovo roeni ne od sjemena, koje trune, nego od onoga, koje ne trune, rijeju ivoga Boga, koja ostaje dovijeka. 24 Jer je svako tijelo kao trava, svaka slava njegova kao cvijet trave; osui se trava, i cvijet njezin otpadne, 25 Ali rije Gospodnja ostaje dovijeka. A ovo je rije, to je kao evanelje navijetena vama. 1 Petrova 2 1 Odbacite dakle svaku zlobu i svako lukavstvo, licemjerstvo i zavist i svako klevetanje, 2 I elite kao novoroena djeca duhovnoga, istoga mlijeka, da po njemu uzrastete za spasenje, 3 Jer okusiste, kako je dobrostiv Gospodin. 4 Pristupite k njemu, kamenu ivome, koji je, istina, od ljudi odbaen, ali je od Boga izabran i aen, 5 I sami se kao ivo kamenje uzidajte kao duhovni hram za sveenitvo sveto, da prinosite rtve duhovne, koje su ugodne Bogu po Isusu Kristu. 6 Zato stoji u Pismu: Evo stavljam na Sionu kamen ugaoni, izabrani, dragocjeni, i tko vjeruje u njega, nee se posramiti. 7 Vama dakle, koji vjerujete, ast je, a onima koji ne vjeruju, kamen, koji odbacie graditelji, koji postade kamen ugaoni, i kamen spoticanja, i stijena opadanja, 8 Na koji se spotiu, jer ne vjeruju rijei, na to su i odreeni.

849

1 Petrova
3 Nakit ena neka ne bude vanjski u pletenju kose ili u kienje zlatom ili u sjajnim haljinama, 4 Nego skriveni ovjek srca u neprolaznosti tihoga i krotkoga duha, koji je pred Bogom dragocjen. 5 Jer su se tako kitile nekada i svete ene, koje su se uzdale u Boga i pokoravale se svojim muevima. 6 Tako je sluala Serah Abrahama i zvala ga gospodarom, kojoj ste vi keri, ako inite dobro i ne gubite sranosti ni pred kakvim zastraivanjem. 7 Tako i vi, muevi, ivite u razboritost zajedno sa svojim enama, kao sa slabijim spolom, iskazujui im tovanje kao onima, koje su takoer subatinice milosti ivota, da se ne sprijee molitve vae. 8 A najposlije budite svi sloni, milostivi, bratoljubivi, milosrdni, ponizni; 9 Ne vraajte zla za zlo, ni psovke za psovku, nego nasuprot blagoslivljajte, jer ste na to pozvani, da batinite blagoslov. 10 Jer tko ljubi ivot i hoe da vidi dane dobre, neka sustee jezik svoj od zla, i usne svoje, da ne govore prijevare! 11 Neka se ukloni od zla i neka ini dobro; neka trai mir i neka hrli za njim! 12 Jer su oi Gospodinove upravIjene na pravednike, i ui njegove sluaju molitvu njihovu, a lice je Gospodinovo protiv onih, koji zlo ine. 13 I tko da vam naudi, ako revnujete za dobro? 14 Ali ako i trpite zbog pravde, Blagoslovljeni ste! Ne dajte se od njih zastraiti niti uznemiriti. 15 Drite samo Krista, Gospodina, sveto u srcima svojim! Budite uvijek spremni na odgovor svakome, koji od vas zatrai raun o nadi, koja je u vama; 16 Ali s krotkou i strahom imajui dobru savjest, da se oni, koji kleveu vae dobro ivljenje u Kristu, posrame u onome, u emu vas kude. 17 Jer je bolje, ako hoe volja Boja, da trpite zbog dobrih djela, negoli zbog zlih. 18 Jer je i Krist jedanput za grijehe nae umro, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu, ubijen dodue tijelom, ali oivljen Duhom. 19 U njemu je siao i propovijedao duhovima, koji su bili u tamnici, 20 Koji su nekada bili nevjerni, kad su se u dane Noine oslanjali na dugotrpnost Boju, dok se je gradio koveg, u kojem se malo, to jest, osam dua, spasilo vodom.

9 A vi ste rod izabrani, kraljevsko sveenstvo, sveti narod, puk dobitka, da objavite kreposti onoga, koji vas pozva iz tame k divnome svijetlu svojemu; 10 Koji nekad nijeste bili puk, a sad ste puk Boji, koji nijeste bili pomilovani, a sad ste pomilovani. 11 Ljubljeni, opominjem vas kao doljake i putnike, da se uzdrite od tjelesnih elja, koje vojuju na duu, 12 Vladajui se dobro meu neznabocima, da bi za ono, to vas kleveu kao zloince, vidjevi vaa dobra djela, slavili Boga u dan pohoenja. 13 Budite dakle pokorni svakom propisu ovjejem zbog Gospodina: bilo kralju kao vrhovnom poglavaru, 14 Bilo namjesnicima, kao onima, koje on alje, da kazne zloince, a pohvale dobre; 15 Jer je tako volja Boja, da dobrim djelima uutkate neznanje bezumnih ljudi, 16 Kao slobodni, a ne da biste imali slobodu za pokriva pakosti, nego kao sluge Boje. 17 Sve potujte, brau ljubite, Boga se bojte, kralja tujte! 18 Sluge, budite pokorni sa svim strahom gospodarima, ne samo dobrima, nego i zlima! 19 Jer je ovo ugodno, ako tko iz savjesnosti prema Bogu podnosi alosti, kad trpi nepravdu, 20 Jer kakva je slava, ako zbog prestupaka podnosite kazne? Ali ako dobro inite i pritom strpljivo trpite, to je ugodno pred Bogom. 21 Jer ste na to pozvani, jer je i Krist trpio za nas i ostavio vam primjer, da idete za stopama njegovim; 22 On, koji ne uini grijeha, i u ijim se ustima ne nae prijevara, 23 Koji nije vratio pogrde, kad su ga grdili, nije prijetio, kad je trpio, nego se je prepustio onome, koji ga je nepravedno osudio; 24 Koji je grijehe nae sam na tijelu svojemu ponio na drvo, da grijehima umremo i pravdi da ivimo, ijim se ranama iscijeliste. 25 Jer ste bili kao izgubljene ovce, ali sad se obratiste k pastiru i uvaru dua svojih. 1 Petrova 3 1 Tako i ene neka budu pokorne svojim muevima, da i oni, koji moda ne vjeruju rijei, budu pridobiveni ponaanjem ena bez rijei, 2 Kad vide isto ivljenje vae sa strahom.

1 Petrova
21 Slino i vas sada spasava krtenje, koje nije pranje tjelesne neistoe, nego molitva k Bogu za dobru savjest po uskrsnuu Isusa Krista, 22 Koji je, otiavi na nebo, s desne strane Bogu, gdje mu se pokoravaju aneli i vlasti i sile. 1 Petrova 4 1 Kad je dakle Krist trpio tijelom, i vi se naoruajte istim miljenjem; jer koji je trpio tijelom, prestao je da grijei; 2 Da preostalo vrijeme zemaljskoga ivota ne ivi vie eljama ovjejim, nego volji Bojoj. 3 Jer je dosta, da ste prolo vrijeme inili volju neznaboaca, ivei u razuzdanosti, poudama, pijanstvu, rasputenim gozbama, pijankama i zloinakom idolopoklonstvu. 4 Zato se ude, to vi ne trite s njima u iste divlje razuzdanosti, i grde vas. 5 Ali e oni dati raun onome, koji stoji spreman da sudi ive i mrtve. 6 Jer zato se i mrtvima propovijedalo evanelje, da budu sueni kao ljudi tijelom, a po Bogu da ive Duhom. 7 A svemu se je kraj pribliio Budite dakle mudri i budni u molitvama! 8 A prije svega imajte neprestanu ljubav meu sobom, jer ljubav pokriva mnotvo grijeha! 9 Budite gostoljubivi meu sobom bez mrmljanja! 10 Posluujte jedan drugoga, svaki darom, koji je primio, kao dobri upravitelji razline milosti Boje. 11 Ako tko govori, neka govori kao rijei Boje; ako tko slui neka slui kao po jakosti, koju Bog daje, da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, kojemu je slava i vlast u vijeke vjekova! Amen. 12 Ljubljeni, ne udite se vatri, koja vas stie za kuanje vae, kao da vam se to neobino dogaa, 13 Nego se radujte, to ste dionici muka Kristovih, da biste se radovali i veselili, kad se objavi slava njegova! 14 Ako vas grde zbog imena Kristova, blagoslovljeni ste vi, jer ast i slava i sila Boja i Duh njegov poiva na vama! 15 A nitko od vas neka ne trpi kao krvnik ili tat dli zloinac ili kao onaj, koji tei za tuim dobrom! 16 Ako li kao kranin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga u ovom imenu!

850

17 Jer je vrijeme, da pone sud od kue Boje Ako li najprije od nas, kakav li e biti konac onima, koji se ne pokoravaju evanelju Bojemu? 18 I ako se pravednik jedva spasi, gdje e se bezbonik i grjenik pokazati? 19 Zato i koji trpe po volji Bojoj, neka preporuuju vjernome Stvoritelju due svoje dobrim djelima! 1 Petrova 5 1 Starjeine dakle, koje su meu vama, opominjem, koji sam i sam starjeina i svjedok Kristovih muka, a koji sam i dionik slave, koja se ima otkriti. 2 Pasite stado Boje, koje vam je povjereno, i nadgledajte ga ne silom, nego dragovoljno, kako Bog hoe, niti zbog niskoga dobitka, nego iz dobra srca; 3 Niti kao da gospodujete Bojim dijelom, nego kao oni, koji su ugled stadu od srca. 4 I kad se javi vrhovni pastir, primit ete neuveli vijenac slave. 5 Tako, vi mlai pokoravajte se starjeinama! A svi budite proniknuti poniznou meusobnom, jer se Bog oholima protivi, a poniznima daje milost. 6 Ponizite se dakle pod silnu ruku Boju, da vas povisi u vrijeme pohoda! 7 I svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas! 8 Budite trijezni i bdijte, jer protivnik va, avao, kao lav riui obilazi i trai, koga da prodere. 9 Njemu se oduprite tvrdi u vjeri i znajte, da iste muke podnose vaa braa u svijetu! 10 A Bog svake milosti, koji vas pozva na vjenu svoju slavu u Kristu Isusu, on e vas, iza malo muke, usavriti, okrijepiti, utvrditi. 11 Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen. 12 Po Silvanu, vjernom bratu, kao to mislim, napisah vam ukratko, da vas opomenem i uvjerim, da je ovo prava milost Boja, u kojoj stojite. 13 Pozdravlja vas s vama izabrana crkva u Babilonu i Marko, sin moj. 14 Pozdravite jedan drugoga cjelovom ljubavi! Mir vam svima, koji ste u Kristu Isusu! Amen.

851

2 Petrova
2 Petrova 1 1 Simon Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima, koji su postigli s nama jednaku dragocjenu vjeru u pravdi naega Boga i Spasitelja Isusa Krista. 2 Milost vam i mir u obilju poznavanjem Boga i Isusa, Gospodina naega! 3 Boanstvena sila njegova darovala nam je sve, to slui za ivot i pobonost, poznavanjem onoga, koji nas pozva slavom i moi. 4 Po tom nam je dao dragocjena i najvea obeanja, da po njima budete dionici boanske naravi, jer ste utekli od pogubne poude svijeta. 5 I zato iz sve snage poradite, da pokaete u vjeri svojoj krepost, a u kreposti poznanje, 6 A u poznanju uzdrljivost, a u uzdrljivosti strpljivost, a u strpljivosti pobonost, 7 A u pobonosti ljubav bratsku, a u ljubavi bratskoj ljubav Boju. 8 Jer ako je ovo u vama i mnoi se, nee vas ostaviti besposlene i bez ploda za poznanje naega Gospodina Isusa Krista. 9 Jer tko nema ovoga, slijep je i rukom pipa, i zaboravio je oienje od starih svojih grijeha. 10 Zato, brao, postarajte se jo vema, da svoj poziv i izbor utvrdite dobrim djelima; jer inei ovo neete pasti nikada. 11 Jer e vam se tako obilno dopustiti ulaz u vjeno kraljevstvo naega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. 12 Zato u vas uvijek podsjeati na ovo, premda znate i utvreni ste u ovoj istini, 13 Ali smatram da sam duan, dok sam god u ovom atoru, da vas budim opominjanjem; 14 Znajui, da e se doskora poruiti moj ator, kao to mi javi i na Gospodin Isus Krist. 15 A revno u nastojati, da se vi uvijek i poslije smrti moje sjeate toga. 16 Jer vam ne javismo sile i dolaska naega Gospodina Isusa Krista po bajkama mudro izmiljenim, nego smo sami vidjeli slavu njegovu. 17 Jer je on primio od Boga Oca ast i slavu, kad sie k njemu od uzviene slave ovaj glas: Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji njega sluajte. 18 I ovaj smo glas mi uli gdje sie s neba, kad smo hili s njim na svetoj gori. 19 I tako nam je sad vra proroka rije, i dobro inite, to pazite na nju kao na svjetiljku, koja svijetli u tamome mjestu, dok dan ne osvane, i Danica se ne pomoli u srcima vaim. 20 A ovo najprije znajte, da se nijedno proroanstvo Pisma ne smije tumaiti na svoju ruku. 21 Jer nikad nije bilo proroanstvo javljeno po volji ovjejoj, nego su ponukani od Duha Svetoga govorili sveti Boji ljudi. 2 Petrova 2 1 A bilo je i lanih proroka u narodu, kao to e i meu vama biti lanih uitelja, koji e unijeti pogubna krivovjerja i zatajiti Gospodina, koji ih otkupi, i dovodit e tako sebi brzu propast. 2 I mnogi e poi za njihovom razuzdanou, i po njima e se huliti na put istine. 3 I u lakomstvu trait e od vas dobitak izmiljenim rijeima. Ve odavno stoji vrsto za njih sud kazneni. Propast njihova ne drijema. 4 Jer Bog nije sauvao ni anela koji sagrijeie nego ih je strovalio u pakao, i predao ih u mranu tamnicu, da se uvaju za sud. 5 I staroga svijeta nije sauvao. Samo je Nou, propovjednika pravde, spasio sa sedam jo drugih, kad je naveo potop na svijet bezbonika. 6 I gradove Sodomu i Gomoru osudio je na propast i spalio, i tako je postavio primjer buduim bezbonicima, 7 Samo je izbavio pravednoga Lota, koji morade teko da prepati pod neobuzdanim ivljenjem bezakonika. 8 Jer pravednik, koji je stanovao meu njima, gledao je i sluao bezbona djela, i to je dan na dan zadavalo muke pravednoj dui njegovoj. 9 Tako zna Gospodin pobone izbaviti iz kunje, a bezbone, da ih kazni, sauvati za dan suda, 10 A osobito one, koji idu za tjelesnim eljama neistoe, i preziru velianstvo Gospodina, i drski su i tvrdoglavi, i ne dru hulei na nosioce slave, 11 Dok aneli, koji veu snagu i silu imaju, ne izgovaraju na njih pred Gospodinom hulnoga suda. 12 A oni kao nerazumne ivotinje, koje su od prirode stvorene, da se hvataju i ubijaju, hule na ono, to ne razumiju,

2 Petrova
i propast e kao one, 13 I primit e plau nepravde. Oni misle, da je sva slast astiti se svaki dan; oni su sramota i gnusoba, koji se hrane svojim prijevarama, kad se goste s vama. 14 Njihove su oi pune preljuboinstva i svagda sklone na grijeh. Mame neutvrene due, imaju srce naueno lakomstvu, djeca su kletve. 15 Ostavie pravi put, zalutae i pooe putem Balaama, sina Beorova, koji je volio nepravednu plau; 16 Ali je primio ukor za svoje bezakonje: nijema ivina progovori glasom ovjejim i sprijei bezumlje prorokovo. 17 Ovo su izvori bez vode, tmasti oblaci, koje progoni bura, za koje se uva tama najdublja. 18 Jer govore ohole i prazne rijei, i mame tjelesnim eljama i razuzdanou one ljude, koji se odskora uklonie od onih, to ive u zabludi. 19 Obeavaju im slobodu, a sami su robovi propasti, jer koga tko nadvlada, onaj mu i robuje. 20 Jer ako se oni, koji su odbjegli od neistoe svijeta pozna, njem naega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, opet zapletu i budu nadvladani, bude im posljednje gore od prvoga. 21 Jer im je bilo bolje, da nijesu upoznali puta pravde, negoli kad su upoznali, da se opet odvrate od predane im svete zapovijedi. 22 Jer im se dogodi istinita poslovica: Pas se povraa na svoju bljuvotinu i: svinja, koja se okupala, opet se valja u kaljui. 2 Petrova 3 1 Ljubljeni, ovo je ve druga poslanica, to vam je piem, da opomenama uzbudim vae isto miljenje; 2 Da se spominjete rijei, koje su unaprijed rekli sveti proroci, i zapovijedi Gospodina i Spasitelja predanih vam od apostola vaih. 3 I ovo znajte najprije, da e u posljednje dane doi rugai s varkom, koji e ivjeti po svojim vlastitim

852

pohotama 4 I govoriti: Gdje je obeanje dolaska njegova? Jer otkako oci usnue, sve stoji tako, kako je bilo od poetka stvorenja 5 Jer naumice nee da znadu, da su nebesa bila ve odavna, i da je zemlja iz vode i po vodi postala rijeju Bojom. 6 Zato tadanji svijet bi vodom potopljen i propade. 7 A sadanja nebesa i zemlja tom istom rijei zadrana su i uvaju se za oganj na dan suda i propasti bezbonih ljudi. 8 Ali ovo, ljubljeni, da vam ne bude nepoznato, da je jedan dan pred Gospodinom kao tisua godina, i tisua godina kao jedan dan. 9 Ne kasni Gospodin s obeanjem svojim, kao to neki misle, nego vas strpljivo trpi, jer nee da se tko izgubi, nego svi da se pokaju. 10 Ali e doi dan Gospodnji kao tat, u koji e nebesa s velikom bukom proi, a poela e se od ognja rastopiti, i zemlja i djela, to su na njoj, izgorjet e. 11 I jer e se ovo sve jedanput raspasti, kako treba da vi sveto i pobono ivite, 12 Iekujui i elei dolazak dana Bojega, koji im e se nebesa spaliti i raspasti, i poela od ognja rastopiti, 13 Ali ekamo po obeanju njegovu novo nebo i novu zemlju, u kojima stanuje pravednost. 14 Zato, ljubljeni, ekajui ovo starajte se, da vas nae iste i neokaljane u miru. 15 I dugotrpnost Gospodina naega drite za spasenje, kao to vam je i ljubljeni na brat Pavao po danoj mu mudrosti pisao; 16 Kao to i u svim poslanicama kada u njima govori o tom. U njima su neke stvari teko razumljive, koje neuki i nestalni iskrivljuju, kao i ostala Pisma na svoju vlastitu propast. 17 Vi dakle, ljubljeni, znajui naprijed, uvajte se, da prijevarom bezakonika ne budete odvueni s njima i ne izgubite svojega tvrdog uvjerenja; 18 Nego rastite u milosti i u spoznanju naega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sad i u dan vjenosti! Amen.

853

1 Ivanova
1 Ivanova 1 1 to je bilo od poetka, to smo uli, to smo vidjeli oima svojim, to razmotrismo i ruke nae opipae o rijei ivota, 2 I ivot se javi, i vidjeli smo, i svjedoimo, i javljamo vam ivot vjeni, koji bijae u Oca, i javi se nama; 3 to smo vidjeli i uli, javljamo i vama, da i vi s nama imate zajednicu; a naa je zajednici s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. 4 I ovo mi vama piemo, da se radujete i radost naa bude potpuna. 5 I ovo je navjetenje, koje smo uli od njega i javljamo vama, da je Bog svjetlost, i tame u njemu nema nikakve. 6 Ako reknemo, da imamo zajednitvo s njim, a u tami hodimo, laemo i ne inimo istine. 7 Ako li u svjetlosti hodimo, kao to je on u svijetlu, imamo zajednitvo jedan s drugim, i krv Isusa Krista, Sina njegova, isti nas od svakoga grijeha. 8 Ako reknemo, da grijeha nema, sami sebe varamo, i istine nema u nama. 9 Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan, da nam oprosti grijehe i oisti nas od svake nepravde. 10 Ako reknemo, da nijesmo sagrijeili, gradimo ga lacem, i rije njegova nije u nama. 1 Ivanova 2 1 Djeice moja, ovo vam piem, da ne grijeite. I ako tko sagrijei, imamo zagovornika kod Oca, Isusa Krista, pravednika. 2 I on je pomirna rtva za grijehe nae, i ne samo nae, nego i svega svijeta. 3 I po tom razumijemo, da ga poznajemo, ako zapovijedi njegove drimo, 4 Tko govori: Poznajem ga, a zapovijedi njegovih ne dri, laac je, i u njemu istine nema. 5 A tko dri rije njegovu, u njemu je zaista ljubav Boja savrena; po tom poznajemo, da smo u njemu. 6 Tko govori, da u njemu ostaje, i taj treba tako da hodi, kao to je on hodio. 7 Ljubljeni, ne piem vam nove zapovijedi, nego zapovijed staru, koju imadoste od poetka; stara zapovijed jest rije, koju ste uli. 8 Opet vam piem novu zapovijed, koja je istinita u njemu i u vama, jer tama prolazi, i svjetlost istinito ve svijetli, 9 Tko govori, da je u svjetlosti, a mrzi na svojega brata, jo je uvijek u tami. 10 Tko ljubi brata svojega, u svijetlu ostaje, i u njemu nema nita za razlog spoticanja. 11 A tko mrzi na svojega brata, u tami je, i u tami hodi, i ne zna jer mu tama zaslijepi oi. 12 Piem vam, djeice, jer su vam oproteni grijehi zbog imena njegova. 13 Piem vam, oci, jer upoznaste onoga, koji je od poetka. Piem vam, mladii, jer nadvladaste onoga, koji je zao. Pisah vam, djeco, jer upoznaste Oca. 14 Pisah vam, oci, jer upoznaste onoga, koji je od poetka. Pisah vam, mladii, jer ste jaki, i rije Boja u vama ostaje, i nadvladaste onoga, koji je zao. 15 Ne ljubite svijeta, ni to je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, nema ljubavi Oeve u njemu. 16 Jer sve, to je u svijetu pouda je tijela, pouda oiju i oholost ivota, nije od Oca, nego od svijeta. 17 I svijet prolazi i pouda njegova; a tko ini volju Boju, ostaje dovijeka. 18 Djeice, posljednja je ura, i kao to ste uli, da e doi antikrist, ve sad mnogi antikristi ustadoe; po tom poznajemo, da je posljednja. 19 Od nas izaoe, ali nijesu bili od nas; jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; na njima se je imalo oitovati, da nijesu svi od nas. 20 Ali vi imate pomazanje od Svetoga, i znate sve. 21 Ne pisah vam, kao da ne znate istine, nego jer je znate, i jer nikakva la ne dolazi od istine. 22 Tko je inae laljivac nego onaj, koji nijee, da je Isus Krist? Taj je antikrist, koji nijee Oca i Sina. 23 Kojigod nijee Sina, ni Oca nema, a koji priznaje Sina, priznaje i Oca. 24 to ste uli od poetka, neka ostane u vama! Ako u vama ostane, to ste uli od poetka, i vi ete ostati u Sinu i u Ocu. 25 I ovo je obeanje, koje nam on obea, ivot vjeni. 26 Ovo vam pisah za one, koji vas zavode. 27 to se vas tie, to ostaje u vama pomazanje, koje primiste od njega, i ne treba da vas tko ui, nego kako vas to samo pomazanje ui u svemu, i istinito je, i nije la, i kao to vas naui, ostanite u njemu! 28 I sad, djeice, ostanite u njemu, da imamo pouzdanje, kad se javi, i da se

1 Ivanova
ne osramotimo pred njim o njegovu dolasku. 29 Ako znate da je pravedan, znajte, da je svaki, koji ini pravdu, od njega roen. 1 Ivanova 3 1 Vidite, kakvu nam je ljubav dao Otac: Mi se zovemo djeca Boja, i jesmo. Zato svijet ne poznaje nas, jer ne poznaje njega. 2 Ljubljeni, sad smo djeca Boja, i jo se ne pokaza, to emo biti, Znamo, da kad se pokae, bit emo mu slini, jer emo ga vidjeti, kao to jest. 3 I svaki, koji ovu nadu ima u njega, isti se, kao i on to je ist. 4 Svaki, koji ini grijeh, ini i bezakonje, jer je grijeh bezakonje. 5 I znate, da se on javi, da oduzme grijehe nae; i grijeha u njemu nema. 6 Svaki, koji u njemu ostaje, ne grijei, i svaki, koji grijei, nije ga vidio niti ga upoznao. 7 Djeice, nitko neka vas ne zavede! Tko pravdu ini, pravedan je, kao to je on pravedan. 8 Tko ini grijeh, od avla je, jer avao grijei od poetka. Zato se javi Sin Boji, da razori djela avolja. 9 Svaki, koji je roen od Boga, ne ini grijeha, jer njegovo sjeme ostaje u njemu, i ne moe grijeiti, jer je roen od Boga. 10 Po tom se poznaju djeca Boja i djeca avolja: Tko ne ini pravde, nije od Boga; isto tako, tko ne ljubi brata svojega. 11 Jer je ovo navjetenje, koje ste uli od poetka, da ljubimo jedan drugoga. 12 Ne kao Kain, koji je bio od zloga i ubio brata svojega. A zato ga je ubio? Jer su djela njegova bila zla, a brata mu pravedna, 13 Ne udite se, brao, ako svijet mrzi na vas! 14 Mi znamo, da smo preli iz smrti u ivot, jer ljubimo brau; tko ne ljubi, ostaje u smrti. 15 Svaki, koji mrzi na brata svojega, ubojica je, i znate, da ni jedan ubojica nema u sebi vjenoga ivota. 16 Po tom spoznasmo ljubav Boju, to on za nas ivot svoj poloi; tako moramo i mi poloiti ivot za brau. 17 Tko, ima blago svijeta i vidi brata svojega u nevolji i zatvori srce svoje od njega; kako ljubav Boja ostaje u njemu. 18 Djeice, ne ljubimo rijeju ni jezikom, nego djelom i istinom. 19 Po tom poznajemo, da smo od istine, i moemo srce svoje pred njim umiriti. 20 Ako nas kori srce nae, Bog je vei od

854

srca naega. On zna sve. 21 Ljubljeni, ako nas srce ne kori, imamo pouzdanje u Boga, 22 I togod molimo, primamo od njega, jer zapovijedi njegove drimo i inimo, to je njemu ugodno. 23 A ovo je zapovijed njegova, da vjerujemo u ime njegova Sina Isusa Krista i da ljubimo jedan drugoga, kao to nam je dao zapovijed. 24 I tko dri zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i on u njemu; i po tom poznajemo, da ostaje u nama, po Duhu, kojega nam je dao. 1 Ivanova 4 1 Ljubljeni, ne vjerujte svakome duhu, nego kuajte duhove, jesu li od Boga; jer mnogi lani proroci izioe na svijet. 2 Po ovome poznajte Duha Bojega: Svaki duh, koji priznaje, da je Isus Krist u tijelu doao, od Boga je; 3 I svaki duh, koji ne priznaje Isusa, nije od Boga; i ovaj je antikristov, za kojega ste uli da dolazi, i sad je ve u svijetu. 4 Vi ste od Boga, djeice, i nadvladaste ih, jer je vei, koji je u vama, negoli koji je u svijetu. 5 Oni su od svijeta, zato govore od svijeta, i svijet ih slua. 6 Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, slua nas; tko nije od Boga, ne slua nas. Po ovom poznajemo Duha istine i duha zablude. 7 Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer je ljubav od Boga; i svaki, koji ljubi, od Boga je roen i poznaje Boga. 8 Koji ne ljubi, ne poznaje Boga, jer je Bog ljubav. 9 Po tom se pokaza ljubav Boja prema nama, to Bog Sina svojega jedinoroenoga posla na svijet, da ivimo po njemu. 10 U tom je ljubav, ne da smo mi ljubili Boga, nego da je on ljubio nas i poslao Sina svojega kao pomirnu rtvu za grijehe nae. 11 Ljubljeni, ako nas je Bog tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga. 12 Boga nije nikad nitko vidio. Ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova savrena u nama. 13 Po tom poznajemo, da u njemu ostajemo, i on u nama, to nam je dao od Duha svojega. 14 I mi vidjesmo, i svjedoimo, da je Otac poslao Sina za Spasitelja svijeta. 15 Tkogod prizna, da je Isus Sin Boji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. 16 I mi upoznasmo i vjerovasmo ljubav, koju Bog ima prema nama. Bog je

855

1 Ivanova
i voda, i krv; i ovo je troje jedno. 9 Ako primamo svjedoanstvo ljudi, svjedoanstvo je Boje vee, jer je ovo svjedoanstvo Boga: On je svjedoio za Sina svojega. 10 Tko vjeruje u Sina Bojega, ima svjedoanstvo Boje u sebi Tko ne vjeruje Bogu, uinio ga je lacem; jer ne vjerova u svjedoanstvo, koje svjedoi Bog za Sina svojega. 11 I ovo je svjedoanstva, da nam je Bog dao ivot vjeni; i ovaj je ivot u Sinu njegovu. 12 Tko ima Sina, ima ivot; tko nema Sina Bojega, nema ivota. 13 Ovo piem vama, koji vjerujete u ime Sina Bojega, da znate, da imate ivot vjeni. 14 I ovo je pouzdanje, koje imamo prema njemu, da nas uslii, ako to molimo po volji njegovoj. 15 I kad znamo, da nas uslii, togod molimo, znamo, da primamo, to ga zamolismo. 16 Ako tko vidi brata svojega, gdje ini grijeh, to ne donosi smrti, neka moli, i dat e mu ivot. To vrijedi za one, koji ne ine grijeha, to donosi smrt. Ima grijeh, to donosi smrt; za tajne govorim, da moli. 17 Svaka je nepravda grijeh; i ima grijeh, to ne donosi smrti. 18 Znamo, da ni jedan, koji je roen od Boga, ne grijei; nego koji je roen od Boga, uva se, i zli ga se ne dotie. 19 Znamo, da smo od Boga, a sav svijet lei u zlu, 20 Znamo, da je Sin Boji doao i dao nam razum, da upoznamo Istinitoga Boga. I mi smo u Istinitome, u Sinu njegovu Isusu Kristu. Ovaj je istiniti Bog i ivot vjeni. 21 Djeice, uvajte se od idola! Amen.

ljubav, i koji ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog ostaje u njemu. 17 U tom se ljubav Boja u nas usavruje, da imamo pouzdanje na dan suda, jer kao to je on, i mi smo u svijetu ovom. 18 U ljubavi nema straha, nego savrena ljubav izgoni strah; jer strah ima muku, a tko se boji, nije savren u ljubavi. 19 Mi dakle ljubimo Boga, jer nas je on najprije ljubio. 20 Ako tko kae: Ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laac je; jer tko ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako moe ljubiti Boga, kojega ne vidi? 21 I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, neka ljubi i brata svojega! 1 Ivanova 5 1 Svaki, koji vjeruje, da je Isus Krist, od Boga je roen; i svaki, koji ljubi onoga, koji je rodio, ljubi i onoga, koji je roen od njega. 2 Po tom znamo, da ljubimo djecu Boju, ako Boga ljubimo i njegove zapovijedi drimo. 3 Jer je ovo ljubav Boja, da zapovijedi njegove drimo, i zapovijedi njegove nijesu teke. 4 Jer sve, to je roeno od Boga, pobjeuje svijet, i pobjeda koja pobjeuje svijet, jest vjera naa. 5 Jer tko da pobijedi svijet, ako ne onaj, koji vjeruje, da je Isus Sin Boji? 6 Ovaj je, koji doe vodom i krvlju i Duhom, Isus Krist, ne samo u vodi, nego u vodi i krvi; i Duh je, koji svjedoi, jer je Duh istina. 7 Jer su trojica, to svjedoe u nebu: Otac, Rije i Duh Sveti; i ova su trojica jedno, 8 I troje je, to svjedoi na zemlji: Duh,

2 Ivanova
1 Starjeina izabranoj gospoi i djeci njezinoj, koju ja ljubim u istini, i ne samo ja, nego svi, koji poznae istinu, 2 Zbog istine, koja ostaje u nama, i bit e s nama dovijeka. 3 Neka bude s vama milost, milosre, mir od Boga Oca i od Isusa Krista, Sina Oeva, u istini i ljubavi! 4 Obradovah se vrlo, to naoh meu tvojom djecom takve, koji hode u istini, kao to primismo zapovijed od Oca. 5 I sad molim te, gospodo, ne kao da ti novu zapovijed piem, nego koju imadosmo od poetka, da ljubimo jedan drugoga. 6 I u tom je ljubav, da hodimo po zapovijedima njegovim. Kao to ste uli od poetka, ovo je zapovijed njegova, da hodite po njoj. 7 Jer mnogi zavoditelji izaoe u svijet, koji ne priznaju, da je Isus Krist doao u tijelu: ovo je zavoditelj i antikrist. 8 uvajte se, da ne izgubite, to ste stekli, nego da primite potpunu plau! 9 Svaki, koji odstupi i ne ostane u nauci Kristovoj, nema Boga; a koji ostane u nauci, ima Oca i Sina. 10 Ako tko dolazi k vama i ove nauke ne donosi, ne primajte ga u kuu i ne pozdravljajte ga!

2 Ivanova
11 Jer tko ga pozdravlja, prima dio u njegovim zlim djelima. 12 Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh papirom i crnilom; jer se

856

nadam, da u doi k vama i iz usta u usta govoriti, da radost vaa bude potpuna. 13 Pozdravljaju te djeca tvoje sestre izabrane.

3 Ivanova
1 Starjeina ljubljenome Gaju, kojega ja ljubim u istini. 2 Ljubljeni, elim, da ti u svemu bude dobro, i da bude zdrav, kao to je tvojoj dui dobro. 3 Obradovah se vrlo, ad dooe braa i posvjedoie za tvoju istinu, kako ti u istini hodi. 4 Nemam vee radosti od ove, da ujem, moja djeca u istini da hode. 5 Ljubljeni, vjerno radi u svemu to ini brai, a osobito putnicima. 6 Oni posvjedoie tvoju ljubav pred crkvom, i dobro e uiniti, ako ih dalje oprema, kako je dostojno Boga. 7 Jer zbog imena njegova izaoe, a da ne primaju nita od neznaboaca. 8 Mi smo dakle duni primati takve, da budemo suradnici istine. 9 Pisao sam neto crkvi; ali Diotref, koji hoe da bude prvi meu njima, ne prima nas. 10 Zato, ako doem, spomenut u njegova djela, kako nas sumnjii zlim rijeima. I nije mu to dosta, nego sam brae ne prima i zabranjuje onima, koji to hoe, i izgoni ih iz crkve. 11 Ljubljeni, ne ugledaj se na zlo, nego na dobro! Tko dobro ini, od Boga je; a tko zlo ini, nije vidio Boga. 12 Demetriju svjedoe svi, i sama istina; a i mi svjedoimo, i zna, da je svjedoanstvo nae istinito. 13 Mnogo bih imao da ti piem; ali neu crnilom i perom da ti piem; 14 Nego se nadam, da u te skoro vidjeti, i iz usta u usta emo govoriti. 15 Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje po imenu!

Judina
1 Juda, sluga Isusa Krista, a brat Jakovljev, pozvanima, koji su ljubljeni u Bogu Ocu i uvani za Isusa Krista. 2 Milosre vam i mir i ljubav u obilju! 3 Ljubljeni! Kako mi je veoma na srcu, da vam piem o naemu opemu spasenju, smatrao sam potrebnim opomenuti vas pismom, da se borite za vjeru, koja jedanput zauvijek predana svetima. 4 Jer se uvukoe neki ljudi, za koje ve davno pismeno stoji ovo osuenje: bezboni, koji pretvaraju milost Boga naega u rasputenosti, i odriu se jedinoga Gospodara i Gospodina naega Isusa Krista. 5 A napomenut u vam samo to - jer vi ve znate sve jedanput zauvijek - da je Isus dodue izbavio narod iz zemlje egipatske, ali je potom upropastio one, koji ne vjerovae. 6 I anele, koji ne odrae svojega dostojanstva, nego ostavie svoje prebivalite, zadrao je vjenim okovima u mraku za sud velikoga dana. 7 Kao to Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su grijeili kao i oni bludom i ili za protunaravnom nasladom, postavljaju se za primjer sa svojom kaznom vjenoga ognja. 8 Jednako i ovi sanjai tijelo kaljaju, gospodstvo preziru i na slavu hule. 9 A Mihael arkaneo, kad se je prepirao s avlom i borio se za Mojsijevo tijelo, nije se usudio izgovoriti sud pogrde, nego ree: Gospodin neka te kazni! 10 A ovi pogruju ono, to ne znaju, a u onom, to znaju po prirodi kao nerazumne ivotinje, propadaju. 11 Teko njima! Oni pooe putom Kainovim. Oni u svojoj pohlepi za dobitkom padoe u prijevaru Balaamovu, i u svojoj pobuni kao Korah propadoe. 12 Ovo su oni, to oneiuju vae gozbe ljubavi, gostei se bez stida, pasui sebe same, oblaci bez vode, koje vjetrovi okolo gone, jesenska drveta bez roda, to su dvaput izumrla, iz korijena iupana; 13 Bijesni valovi morski, to se pjene svojim sramotama; zvijezde, koje lutaju, za koje se uva mrak vjeite tame.

857

Otkrivenje
koji Duha nemaju. 20 A vi, ljubljeni, naziujte se svojom presvetom vjerom i molite se u Duhu Svetome! 21 Drite sami sebe u ljubavi Bojoj i ekajte milost Gospodina naega Isusa Krista za ivot vjeni! 22 Upuujte one, koji se jo prepiru! 23 Druge otmite ognju i spasite ih! Opet se drugima smilujte u strahu! A uvajte se haljine, koja je okaljana od tijela! 24 A onome, koji vas moe sauvati od pada i kod dolaska naega Gospodina Isusa Krista postaviti vas neokaljane i u velikoj radosti pred slavu svoju. 25 Njemu, jedinome Bogu, Spasitelju naemu, po Isusu Kristu, Gospodinu naemu, ast i slava, vlast i mo prije svakog vremena i sad i u sve vijeke! Amen.

14 Ali i za ove prorokova Henok, sedmi potomak Adamov, govorei: Gle, dolazi Gospodin s tisuama svojih svetih, 15 Da uini sud nad svima, i da kazni sve bezbonike za sva njihova bezbona djela, koja bezbono poinie, i za sve drske rijei, koje bezboni grjenici izgovorie protiv njega. 16 Oni mrmljaju i jadikuju nad svojom sudbinom, a ive po svojim poudama. Usta njihova govore nadute rijei, i laskaju se ljudima zbog dobitka. 17 A vi, ljubljeni, sjeajte se rijei, koje naprijed rekoe apostoli Gospodina naega Isusa Krista! 18 Oni vam rekoe, da e u posljednje vrijeme doi rugai, koji e hoditi po svojim bezbonim poudama. 19 Ovo su oni, koji ine razdore, puteni,

Otkrivenje
Otkrivenje 1 1 Otkrivenje Isusa Krista, koje dade njemu Bog, da pokae slugama svojim, to ima da se skoro zbude, i pokaza, poslavi po anelu svojemu slugi svojemu Ivanu, 2 Koji svjedoi rije Boju i svjedoanstvo Isusa Krista sve, to vidje. 3 Blagoslovljen je onaj, koji ita, i onima, koji sluaju rijei proroanstva i dre, to je napisano u njemu, jer je vrijeme blizu! 4 Ivan na sedam crkava u Aziji. Milost vam i mir od onoga, koji jest, i koji bijae, i koji e doi, i od sedam duhova, koji su pred prijestoljem njegovim; 5 I od Isusa Krista, koji je svjedok vjerni, prvoroenac od mrtvih, i vladalac nad kraljevima zemaljskim. Njemu, koji nas je ljubio i otkupio nas od grijeha naih krvlju svojom; 6 I uinio nas kraljevstvom i sveenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen, 7 Eno, dolazi na oblacima, i gledat e ga svako oko, i oni, koji ga probodoe, naricat e nad njim sva plemena zemaljska. Da, Amen. 8 Ja sam Alfa i Omega, Poetak i Svretak, govori Gospodin Bog, koji jest, i koji bijae, i koji e doi, Svemoni. 9 Ja, Ivan, brat vas i dionik u nevolji i u kraljevstvu i strpljivosti u Kristu Isusu, bijah na otoku, koji se zove Patmos, zbog rijei Boje i zbog svjedoanstva Isusova. 10 Tada se zanesoh u dan Gospodnji, i zauh za sobom glas veliki kao trube, 11 Kako govori: to vidi, napii u knjigu i polji onima sedam crkava u Aziji: u Efez, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatiru, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodiceju. 12 I okrenuh se, da vidim glas, koji mi je govorio; i okrenuvi se vidjeh sedam svijenjaka zlatnih, 13 I usred sedam zlatnih svijenjaka kao Sina ovjejega, obuena u dugaku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnim. 14 A glava njegova i kosa bijela kao bijela vuna, kao snijeg; i oi njegove kao plamen ognjeni; 15 I noge njegove kao mjed, kad se rastopi u pei; i glas njegov kao um voda mnogih; 16 I imao je u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlazio ma otar s obje strane; i lice njegovo kao to sunce sja u sili svojoj. 17 I kad Ka vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav. I metnu desnicu svoju na me govorei: Ne boj se, ja sam prvi i posljednji, 18 I ivi: i bio sam mrtav, i evo ivim u vijeke vjekova, i imam kljueve od smrti i podzemlja. 19 Napii dakle, to si vidio, i to jest, i to ima da se zbude po tom. 20 Tajnu sedam zvijezda, koje si vidio

Otkrivenje
na desnici mojoj, i sedam svijenjaka zlatnih. Sedam zvijezda jesu aneli sedam crkava. I sedam svijenjaka jesu sedam Crkava. Otkrivenje 2 1 Anelu crkve u Efezu napii: Ovako govori onaj, koji dri sedam zvijezda u desnici svojoj, koji hodi posred sedam svijenjaka zlatnih: 2 Znam tvoja djela i trud tvoj i strpljivost tvoju, i da ne moe podnositi zlih, i iskuao si one, koji govore, da su apostoli, a nijesu, i naao si ih kao lace; 3 I strpljivost ima, i podnosio si zbog imena mojega, i nijesi sustao. 4 Ali imam protiv tebe, to si ljubav svoju prvu ostavio. 5 Pomisli, s koje si visine spao, ini pokajanje i djeluj opet kao prije! Ako li ne, doi u ti brzo, i dignut u svijenjak tvoj s mjesta njegova, ako se ne pokaje. 6 Ali ovo ima, to mrzi na djela Nikolaita, na koja i ja mrzim. 7 Tko ima ui, neka uje, to Duh govori crkvama: Tko pobijedi, dat u mu da jede od drveta ivota, koje je u raju Boga mojega. 8 I anelu crkve u Smirni napii: Ovako govori prvi i posljednji, koji je bio mrtav i oivio! 9 Znam tvoju nevolju i siromatvo, ali ti si bogat; znam, da te pogruju oni, koji se zovu idovi, a nijesu, nego sinagoga sotonina. 10 Nita se ne boj od muka, to te ekaju! Gle, avao e neke od vas baciti u tamnicu, da se iskuate i imat ete nevolju deset dana. Budi vjeran do smrti, i dat u ti vijenac ivota 11 Tko ima ui, neka uje, to Duh govori crkvama: Tko pobijedi, nee mu nauditi druga smrt. 12 I anelu crkve u Pergamu napii: Ovako govori onaj, koji ima otar ma s obje strane! 13 Znam, gdje stanuje, gdje je prijestolje sotonino; i dri ime moje, i nijesi se odrekao vjere u mene ni u one dane, kad je Antipa, vjerni svjedok moj, ubijen kod vas, gdje stanuje sotona 14 Ali imam neto malo protiv tebe, to ima ondje, koji dre nauku Balaama, koji je uio Balaka zavoditi djecu Izraelovu, da uestvuju na rtvama idolskim i da grijee bludno. 15 Tako ima i ti, koji jednako dre nauku Nikolaita. 16 Pokaj se dakle! Ako li ne, doi u ti brzo i borit u se protiv njih maem usta svojih.

858

17 Tko ima ui, neka uje, to govori Duh crkvama: Tko pobijedi, dat u mu od mane skrivene, i dat u mu kamen bijel, i na kamenu novo ime napisano, koje nitko ne zna, osim onoga, koji ga prima. 18 I anelu crkve u Tijatiri napii: Ovako govori Sin Boji, koji ima oi svoje kao plamen ognjeni, i noge njegove kao arka mjed. 19 Znam tvoja djela, i ljubav i vjeru i slubu i strpljivost tvoju, i tvoja posljednja djela, kojih ima vie od prvih. 20 Ali imam protiv tebe, to doputa eni Jezebeli, koja govori, da je proroica, i ui i zavodi sluge moje, da grijee bludno i da jedu rtve idolske. 21 I dadoh joj vrijeme, da se pokaje, ali nee da se pokaje od bludnosti svoje. 22 Evo bacam je na postelju, i one, koji ine preljubu s njom, u nevolju veliku, ako se ne pokaju od svojih djela; 23 I djecu njezinu pobit u na mjesto; i poznat e sve crkve, da sam ja, koji ispitujem bubrege i srca, i dat u vam svakome po djelima vaim. 24 A vama govorim, ostalima u Tijatiri, kojigod nemaju nauke eve, koji ne upoznae dubina sotoninih, kao to govore: Ne meem na vas drugoga bremena; 25 Ali koje imate, drite, dok doem! 26 I tko pobijedi i odri djela moja do kraja, dat u mu vlast nad neznabocima; 27 I vladat e njima gvozdenim ezlom, i razbit e se kao sudovi lonarski; kao to sam i ja primio od Oca svojega; 28 I dat u mu zvijezdu Danicu. 29 Tko ima ui, neka uje, to govori Duh crkvama. Otkrivenje 3 1 I anelu crkve u Sardu napii: Ovako govori onaj, koji ima sedam Duhova Bojih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela; ima ime, da si iv, a mrtav si. 2 Budi budan i utvruj ostalo, to hoe da umre; jer ne naoh tvojih djela savrenih pred Bogom svojim. 3 Sjeti se dakle, kako si primio i uo; i dri i pokaj se! Ako li ne bude bdio, doi u na tebe kao tat, i nee znati, u koji u as doi na tebe. 4 Ali ima malo imena u Sardu, koja ne oskvrnie svojih haljina, i hodit e s menom u bijelima, jer su dostojni. 5 Tko pobijedi, on e se obui u haljine bijele, i neu izbrisati imena njegova iz knjige ivota, i priznat u ime njegovo pred Ocem svojim i pred anelima njegovim. 6 Tko ima ui, neka uje, to govori

859

Otkrivenje
2 Odmah se zanesoh. I gle, prijestolje je stajalo u nebu, i na prijestolju je sjedio netko. 3 I onaj, koji je sjedio, bijae po vienju kao kamen jaspis i sardis; i oko prijestolja bijae duga po vienju kao s smaragd. 4 I oko prijestolja bijahu dvadeset i etiri prijestolja, i na prijestoljima, sjeahu dvadeset i etiri starjeine, obuene u bijele haljine, i imahu krune zlatne na glavama svojim. 5 I od prijestolja izlaahu munje i glasovi i gromovi, i sedam ognjenih bakalja gorahu pred prijestoljem, koje su sedam duhova Bojih. 6 I pred prijestoljem bijae kao stakleno more, slino kristalu; i u sredini pred prijestoljem i oko prijestolja etiri bia, puna oiju sprijeda i straga. 7 I prvo bie bijae slino lavu, i drugo bie slino juncu, i tree bie imae lice kao ovjek, i etvrto bie bijae kao orao, kad leti. 8 I svako od etiri bia imae po est krila, i bijahu naokolo izvana i unutra puna oiju, i pjevala su bez odmora dan i no; Svet, svet, svet Gospodin Bog Svemoni, koji bijae, i koji jest, i koji e doi. 9 I kad bia dadoe slavu i ast i hvalu onome, koji sjeae na prijestolju, i koji ivi u vijeke vjekova, 10 Padoe dvadeset i etiri starjeine pred onim, koji sjeae na prijestolju, i poklonie se onome, koji ivi u vijeke vjekova, i metnue krune svoje pred prijestolje govorei: 11 Dostojan si, Gospodine i Boe na, da primi slavu i ast i silu, jer si ti stvorio sve, i po volji je tvojoj bilo i stvoreno je. Otkrivenje 5 1 I vidjeh u desnici onoga, koji sjeae na prijestolju, knjigu napisanu iznutra i izvana i zapeaenu sa sedam peata. 2 I vidjeh silnoga anela, koji povika glasom velikim: Tko je dostojan da otvori knjigu i da razlomi peate njezine? 3 I nitko nije mogao u nebu i na zemlji i pod zemljom da otvori knjigu i da zagleda u nju. 4 I ja sam plakao mnogo, to se nitko ne nae dostojan da otvori knjigu i da zagleda u nju. 5 I jedan od starjeina ree mi: Ne plai, evo je pobijedio lav iz plemena Judina, korijen Davidov, da otvori knjigu i sedam peat njezinih. 6 I vidjeh nasred prijestolja i etiri bia

Duh crkvama. 7 I anelu crkve u Filadelfiji napii: Ovako govori Sveti, Istiniti, koji ima klju Davidov, i koji otvori, i nitko ne zatvori, koji zatvori, i nitko ne otvori: 8 Znam tvoja djela; gle, postavio sam pred tobom vrata otvorena, koja nitko ne moje zatvoriti, jer ima malo sile; ali si drao moju rije, i nijesi se odrekao imena mojega. 9 Evo dajem one iz sinagoge sotonine, koji govore, da su idovi, a nijesu, nego lau; evo u ih uiniti, da dou i da se poklone pred nogama tvojima, i da poznadu, da te ja ljubim. 10 Jer si odrao rije strpljivosti moje, i ja u tebe sauvati od asa kunje, koji e doi na sav svijet, da iskua one, koji stanuju na zemlji. 11 Evo dolazim brzo: dri, to ima, da nitko ne uzme vijenca tvojega! 12 Tko pobijedi, uinit u ga stupom u hramu Boga svojega, i vie nee izai; i napisat u na njemu ime Boga mojega i ime grada Boga mojega, novoga Jerusalema, koji silazi s neba od Boga mojega, i ime moje novo. 13 Tko ima ui, neka uje, to govori Duh crkvama 14 I anelu crkve u Laodiceji napii: Ovako govori Amen, svjedok vjerni i istiniti poetak stvorenja Bojega: 15 Znam tvoja djela, da nijesi ni studen ni vru, O da si studen ili vru! 16 Ali jer si mlak, i nijesi ni studen ni vru, izbljuvat u te iz usta svojih. 17 Jer govori: Bogat sam i obogatio sam se i nita ne trebam; a ne zna, da si bijedan i nevoljan, i siromah i slijep, i gol. 18 Svjetujem te, da kupi u mene zlata eenoga u ognju, da se obogati, i bijele haljine, da se obue, i da se ne pokae sramota golotinje tvoje, i masti, da pomae oi svoje, da vidi. 19 Ja kojegod ljubim, one korim i kaznim; budi revan dakle i pokaji se! 20 Evo stojim na vratima i kucam: ako tko uje glas moj i otvori vrata, ui u k njemu i veerat u s njim, i on s menom. 21 Tko pobijedi, dat u mu da sjedi s menom na prijestolju mojemu, kao i ja to pobijedih i sjedoh s Ocem svojim na prijestolju njegovu. 22 Tko ima ui, neka uje, to govori Duh crkvama. Otkrivenje 4 1 Potom vidjeh: I gle, vrata otvorena na nebu, i glas prvi, to sam ga uo kao trubu gdje govori s menom, ree: Uzai ovamo, i pokazat u ti, to treba da bude za ovim.

Otkrivenje
i posred starjeina Janje, koje je stajalo kao zaklano, i imalo sedam rogova i sedam oiju: to su sedam duhova Bojih poslanih po svemu svijetu. 7 I doe i uze knjigu iz desnice onoga, koji sjeae na prijestolju. 8 I kad uze knjigu, etiri bia i dvadeset i etiri starjeine padoe pred Janjetom. Svaki je imao citaru i zlatne ae pune tamjana: to su molitve svetih 9 I pjevahu pjesmu novu govorei: Dostojan si da uzme knjigu i da otvori peate njezine, jer si bio zaklan i otkupio si nas Bogu krvlju svojom od svakoga plemena i jezika i puka i naroda; 10 I uinio si ih Bogu naemu kraljevstvo i sveenike, i kraljevat e na zemlji. 11 I vidjeh i zauh glas anela mnogih oko prijestolja i bia i starjeina; i bijae broj njihov miri jade mirijada i tisue tisua, 12 Koji su govorili glasom velikim: Dostojno je Janje, koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i mudrost i jakost i ast i slavu i blagoslov. 13 I svako stvorenje, to je u nebu i na zemlji i pod zemljom i na moru i sve, to je u njima, zauh gdje govore: Onome, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu blagoslov i ast i slava i vlast u vijeke vjekova. 14 I etiri bia govorahu: Amen. I dvadeset i etiri starjeine padoe i poklonie se onome, koji ivi u vijeke vjekova. Otkrivenje 6 1 I vidjeh, kad otvori Janje jedan od sedam peata, i zauh jedno od etiri bia gdje govori kao glas groma: Doi i vidi! 2 I vidjeh, i gle konj bijel, i onaj, koji sjeae na njemu, imao je luk. I njemu se dade vijenac, i izae pobjeujui i da pobijedi. 3 I kad otvori drugi peat, zauh drugo bie gdje govori: Doi i vidi! 4 I izae drugi konj rid, i onome, koji sjeae na njemu, dopusti se, da uzme mir sa zemlje, i da ubija jedan drugoga, i dade mu se ma veliki. 5 I kad otvori trei peat, zauh tree bie gdje govori: Doi i vidi! I vidjeh, i gle, konj vranac, i onaj, koji sjeae na njemu, imao je vagu u ruci svojoj. 6 I zauh kao glas izmeu etiri bia gdje govori: Oka penice za denar, i tri oke jema za denar; a ulja i vina nee ni biti! 7 I kad otvori etvrti peat, zauh glas

860

etvrtoga bia gdje govori: Doi i vidi! 8 I vidjeh, i gle, konj sivac, i onome, koji sjeae na njemu, bio je ime smrt, i podzemlje pratilo ga. I njemu se dade vlast nad etvrtim dijelom zemlje, da ubija maem i glau i kugom i zvijerima zemaljskim. 9 I kad otvori peti peat, vidjeh pod rtvenikom due onih, koji su bili pobijeni zbog rijei Boje i zbog svjedoanstva koje su dali. 10 I povikae glasom velikim govorei: Dokle, Gospodine sveti i istiniti, ne sudi i ne osveti krvi nae na onima, to stanuju na zemlji? 11 I dane su svakome od njih haljine bijele, i reeno im bi, neka se strpe jo malo vremena, dok se navri broj drugova njihovih i brae njihove, koji valja da budu pobijeni kao i oni. 12 I vidjeh, kad otvori esti peat, i gle, zemlja se potrese vrlo, i sunce postade crno kao vrea od kostrijeti, i sav mjesec postade kao krv 13 I zvijezde nebeske padoe na zemlju, kao to smokva odbacuje svoje nezrele plodove, kad je veliki vjetar zaljulja. 14 I nebo se izmae kao knjiga, kad se savije; I svaka gora i otok s mjesta, se svojih pokrenue. 15 I kraljevi zemaljski i knezovi i vojskovoe i bogatai i silnici i svaki rob i slobodnjak svi se skrie po piljama i po peinama gorskim; 16 r govorahu gorama i peinama: Padnite na nas, i skrijte nas od lica onoga, koji sjedi na prijestolju, i od gnjeva Janjeta; 17 Jer doe veliki dan gnjeva njegova, i tko moe opstati? Otkrivenje 7 1 Potom vidjeh etiri anela gdje stoje na etiri ugla zemlje i dre etiri vjetra zemlje, da ne pue vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikakvo drvo. 2 I vidjeh drugoga anela gdje uzlazi od istoka sunanoga, koji je imao peat Boga ivoga; i povika glasom velikim na etiri anela, kojima je bilo dano, da nakode zemlji i moru, 3 Govorei: Nemojte koditi ni zemlji, ni moru, ni drveu, dok ne zapeatimo sluge Bog naega na elima njihovim. 4 I zauh broj zapeaenih: sto i etrdeset i etiri tisue zapeaenih od svakoga plemena sinova Izraelovih: 5 Od plemena Judina dvanaest tisua zapeaenih: od plemena Rubenova dvanaest tisua; od plemena Gadova dvanaest tisua; 6 Od plemena Aerova dvanaest tisua; od plemena Naftalijeva dvanaest tisua; od plemena

861

Otkrivenje
zelena trava izgorje. 8 I drugi aneo zatrubi, i kao velika gora ognjem zapaljena baena bi u more; i treina mora postade krv. 9 I umrije treina stvorenja, to ivi u moru, i treina laa propade. 10 I trei aneo zatrubi, i pade s neba velika zvijezda, koja je gorjela kao baklja, i pade na treinu rijeka i na izvore voda. 11 I ime je zvijezdi Pelin; i treina voda postade pelin, i mnogi ljudi pomrijee od voda, jer postadoe gorke. 12 I etvrti aneo zatrubi, i udarena bi treina sunca, i treina mjeseca, i treina zvijezda, da pomra treina njihova, i treina dana da ne svijetli, tako i noi. 13 I vidjeh, i zauh glas jednoga orla gdje leti posred neba viui glasom velikim: Jao, jao, jao onima, koji stanuju na zemlji, od ostalih truba trojice anela, koji e jo trubiti! Otkrivenje 9 1 I peti aneo zatrubi, i vidjeh zvijezdu gdje pade s neba na zemlju, i dade joj se klju od zjala bezdana. 2 I otvori zjalo bezdana, i izae dim iz zjala kao dim iz velike pei, i pocrnje sunce i nebo od dima iz zjala. 3 I iz dima zjala izaoe skakavci na zemlju, i dade im se vlast, kao to je imaju skorpioni zemaljski. 4 I zapovjedi im se, da ne kode travi zemaljskoj, niti ikakvoj zeleni, niti ikakvu drvetu, nego samo ljudima, koji nemaju peata Bojega na elima svojim. 5 I dade im se, da ih ne ubijaju, nego da ih mue pet mjeseci; i muenje njihovo bijae kao muenje skorpiona, kad ubode ovjeka. 6 I u one dane trait e ljudi smrt, i nee je nai; i eljet e da umru, i smrt e od njih bjeati. 7 I skakavci bijahu kao konji opremljeni za boj; i na glavama njihovim kao krune od zlata; i lica njihova kao lica ovjeja. 8 I imahu kose kao kose enske, i zubi njihovi bijahu kao u lavova; 9 I imahu oklope kao oklope gvozdene, i glas krila njihovih bijae kao glas kola, kad mnogi konji tre u boj ; 10 I imahu repove i alce kao skorpioni; u repovima njihovim bijae sila, da kode ljudima pet mjeseci; 11 I imahu nad sobom kralja anela bezdana, kojemu je ime hebrejski Abadon, a grki Apolion. 12 Jedno zlo proe; evo idu jo dva zla za ovim. 13 I esti aneo zatrubi, i zauh glas

Manasehova dvanaest tisua; 7 Od plemena Simeonova dvanaest tisua; od plemena Levijeva dvanaest tisua; od plemena Isakarova dvanaest tisue; 8 Od plemena Zebulunova dvanaest tisua; od plemena Josipova dvanaest tisua; od plemena Benjaminova dvanaest tisua zapeaenih. 9 Potom vidjeh, i gle, veliko mnotvo, kojega nije mogao nitko izbrojiti, od svakoga naroda i plemena i puka i jezika, gdje stoje pred prijestoljem i pred Janjetom, obueni u bijele haljine, i palme u rukama njihovim. 10 I vikahu glasom velikim govorei: Spasenje Bogu naemu, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu! 11 I svi aneli stajahu oko prijestolja i starjeina etiri bia, i padoe na lice pred prijestoljem, i poklonie se Bogu 12 Govorei: Amen! Blagoslov i slava i mudrost i hvala i ast i sila i jakost Bogu naemu u vijeke vjekova! Amen. 13 I progovori jedan od starjeina i ree mi: Tko su ovi obueni u bijele haljine, i odakle dooe? 14 I rekoh mu: Gospodine moj, ti zna. I ree mi: Ovo su, koji dooe iz nevolje velike, i oprae haljine svoje i ubijelie ih u krvi Janjetovoj. 15 Zato su pred prijestoljem Bojim, i slue mu dan i no u hramu njegovu; i onaj, koji sjedi na prijestolju, stanovat e kod njih. 16 Vie nee ogladnjeti ni oednjeti, i nee vie na njih pasti sunana ega, niti ikakva vruina. 17 Jer Janje, koje je nasred prijestolja, past e ih i vodit e ih na izvore ive vode; i Bog e otrti svaku suzu od oiju njihovih. Otkrivenje 8 1 I kad otvori sedmi peat, postade tiina u nebu, jedno po sata. 2 I vidjeh sedam anela, koji stajahu pred Bogom, i dade im se sedam truba 3 I drugi aneo doe, i stade pred rtvenik imajui zlatnu kadionicu; i bijae mu dano mnogo tamjana, da ga prikae s molitvama svih svetih na rtvenik zlatni pred prijestoljem. 4 I dim od kaenja s molitvama svetih uzae iz ruke anelove pred Boga. 5 I uze aneo kadionicu, i napuni je ognja sa rtvenika, i baci je na zemlju, i nastadoe glasovi i gromovi i sijevanje munja i potres. 6 I sedam anela, koji su imali sedam truba pripravie se da sa trube. 7 I prvi aneo zatrubi, i postade tua i oganj, pomijeani s krvlju, i padoe na zemlju, i treina drvea izgorje, i sva

Otkrivenje
jedan od etiri roga zlatnoga rtvenika, koji je pred Bogom, 14 Gdje govori estome anelu, koji je imao trubu: Odvei etiri anela, koji su svezani kod rijeke velike Eufrata! 15 I bila su odvezana etiri anela, koji bijahu pripravljeni na sat i dan i mjesec i godinu, da pobiju treinu ljudi. 16 I broj vojske na konjima bijae dvadeset tisua puta deset tisua; uo sam broj njihov. 17 I tako vidjeh u vienju konje i one, to sjeahu na njima: imali su oklope ognjene i plavetne i sumporne; i glave konja bile su kao glave lavova, i iz usta njihovih izlazio je oganj i dim i sumpor. 18 I od ova tri zla pogibe treina ljudi, od ognja i od dima i sumpora, to je izlazilo iz usta njihovih, 19 Jer sila je konja u ustima njihovim i u repovima njihovim, jer su repovi njihovi kao zmije, imaju glave, i njima ine zlo. 20 I ostali ljudi, koji nijesu bili pobijeni ovim zlima, ne pokajae se za djela ruku svojih, da se vie ne klanjaju avolima i idolima zlatnim i srebrnim i mjedenim i kamenim i drvenim, koji niti mogu vidjeti, ni uti, ni hoditi; 21 Niti se pokajae za ubojstva svoja, ni za aranja svoja, ni za blud svoj, ni za krae svoje. Otkrivenje 10 1 I vidjeh drugoga anela jaka gdje silazi s neba, koji bjee ogrnut u oblak, i duga nad glavom njegovom, i lice njegovo kao sunce, i noge njegove kao stupovi ognjeni; 2 I imae u ruci svojoj knjiicu otvorenu, i metnu nogu svoju desnu na more, a lijevu na zemlju; 3 I povika glasom velikim, kao lav kad rie; i kad on povika, ispustie sedam gromova glasove svoje. 4 I kad ispustie sedam gromova glasove svoje, htjedoh ja da piem; i zauh glas s neba, koji je govorio: Zapeati, to objavie sedam gromova! I to ne pii! 5 I aneo, kojega vidjeh, gdje stoji na moru i na zemlji, podie ruku svoju desnu prema nebu, 6 I zakle se onim, koji ivi u vijeke vjekova, koji stvori nebo i to je na njemu, i zemlju i to je na njoj, i more i to je u njemu, da vremena vie nee biti, 7 Nego u dane glasa sedmoga anela, kad zatrubi, svrit e se tajna Boja, kao to javi svojim slugama, prorocima. 8 I glas, koji zauh s neba, opet

862

progovori s menom i ree: Idi, uzmi knjigu otvorenu u ruci anela koji stoji na moru i na zemlji! 9 I odoh k anelu i rekoh mu, da mi dadne knjiicu. I ree mi: Uzmi i progutaj je! Gorka e dodue biti u tvojoj utrobi, ali u ustima bit e ti slatka kao med. 10 I uzeh knjiicu iz ruke anela, i progutah je; i bijae u ustima mojim kao med slatka, a kad je progutah, bijae gorka u mojoj utrobi. 11 I ree mi: Valja ti opet prorokovati o mnogim pucima i narodima i jezicima i kraljevima. Otkrivenje 11 1 I dade mi se trska kao palica, govorei: Ustani i izmjeri hram Boji i rtvenik i one, koji se klanjaju u njemu; 2 A trijem, to je izvan hrama, ostavi i ne mjeri ga, jer je predan neznabocima; oni e sveti grad gaziti etrdeset i dva mjeseca. 3 I dat u dvojicu svojih svjedoka, i proricat e tisuu i dvjesta i ezdeset dana, obueni u haljine pokornike. 4 Ovi su dvije masline i dvije svjetiljke, to stoje pred Gospodom zemlje. 5 I ako im tko hoe da nakodi, oganj izlazi iz usta njihovih i spaljuje neprijatelje njihove; iako tko htjedne da im uini naao, taj isto tako ima da bude ubijen. 6 Ovi imaju vlast da zatvore nebo, da ne padne dad u dane njihova proricanja; i imaju vlast nad vodama, da ih pretvaraju u krv, i da udare zemlju svakom nevoljom, kadgod htjednu. 7 I kad svre svjedoanstvo svoje, zvijer e, to izlazi iz bezdana, voditi s njima rat, i pobijedit e ih i ubit e ih. 8 I tjelesa njihova leat e na ulici grada velikoga, koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet. 9 l: gledaju ljudi od pukova i plemena i jezika i naroda tijelo njihovo tri dana i po, i ne daju, da se njihova tjelesa poloe u grob. 10 I koji stanuju na zemlji, raduju se zbog njih i vesele i alju dare jedan drugome, jer ova dva proroka muie one, to stanuju na zemlji. 11 I poslije tri dana i po duh ivota ue u njih od Boga; i stadoe na noge svoje, i strah veliki obuze one, koji su ih vidjeli. 12 I ue glas veliki s neba, koji im govorio: Uzaite ovamo, i uzaoe na nebo u oblaku, i vidjee ih neprijatelji njihovi. 13 I u onaj as nastade potres veliki, i

863

Otkrivenje
10 I zauh glas veliki u nebu, koji je govorio: Sad doe spasenje i sila i kraljevstvo Boga naega, i vlast Krista njegova, jer je zbaen tuitelj brae nae, koji ih je tuio pred Bogom naim dan i no. 11 I oni ga pobijedie krvlju Janjeta i rijeju svjedoanstva svojega, i ne marie za ivot svoj sve do smrti. 12 Zato veselite se, nebesa i vi, koji stanujete u njima! Jao zemlji i moru, jer avao sie k vama, imajui gnjev velik, jer zna, dan vremena malo ima. 13 I kad vidje zmaj, da zbaen bi na zemlju, progonio je enu, koja rodi muko. 14 I eni dana su dva hila orla velikoga, da leti u pustinju na svoje mjesto, gdje e se hraniti vrijeme i vremena i po vremena daleko od zmije. 15 I ispusti zmija za enom iz usta svojih vodu kao rijeku, da je odnese rijeka. 16 I pomoe zemlja eni, i otvori zemlja usta svoja i proguta rijeku, koju ispusti zmaj iz usta svojih. 17 I razgnjevi se zmaj na enu, i otide da zametne borbu s ostalima od potomstva njezina, koji dre zapovijedi Boje i imaju svjedoanstvo Isusa Krista. Otkrivenje 13 1 I vidjeh zvijer gdje izlazi iz mora, koja je imala deset rogova i sedam glava, i na rogovima njezinim deset kruna, a na glavama ime na psovke. 2 I zvijer, koju vidjeh, bijae kao leopard, i noge joj kao u medvjeda, i usta njezina kao usta lavova. I dade joj zmaj silu svoju i prijestolje svoje i vlast veliku. 3 I vidjeh jednu od glava njezinih kao ranjenu na smrt, i njezina rana smrtonosna izlijei se. I sva se zemlja zaudila pristajui uz zvijer. I poklonie se zmaju, to je dao vlast zvijeri; 4 I poklonie se zvijeri govorei: Tko je kao zvijer, i tko se moe boriti s njom? 5 I dana su joj usta, da govori velike rijei, i psovke, i dana joj je vlast, da ini etrdeset i dva mjeseca. 6 I otvori usta svoja, da psuje Boga, da psuje ime njegovo, i ator njegov, i one, koji stanuju u nebu. 7 I bilo joj je dano, da zametne rat sa svetima i da ih pobijedi; i dana joj je vlast nad svakim plemenom i Pukom i jezikom i narodom. 8 I poklonit e joj se svi, koji stanuju na zemlji, kojima ime nije zapisano u knjizi ivota Janjeta, koje je rtvovano, od postanja svijeta.

deseti dio grada pade, i potres zemlje pobi sedam tisua ljudi; i ostali se uplaie i dadoe slavu Bogu nebeskome. 14 Drugo zlo proe; evo zlo tree ide brzo. 15 I sedmi aneo zatrubi, i postadoe veliki glasovi u nebu govorei: Postade kraljevstvo svijeta Gospodina naega i Krista njegova, i kraljevat e u vijeke vjekova. 16 I dvadeset i etiri starjeine, koje sjeahu pred Bogom na prijestoljima svojim, padoe na lica svoja i poklonie se Bogu 17 Govorei: Zahvaljujemo ti, Gospodine Boe Svemoni, koji jesi, i koji bijae, i koji e doi, to si uzeo svoju veliku mo i zakraljevao. 18 I neznaboci se razgnjevie, i doe gnjev tvoj i vrijeme, da se sudi mrtvima, i da se dadne plaa slugama tvojim, prorocima i svetima i onima, koji se boje imena tvojega, malima i velikima, i da se pogube, koji kvare zemlju. 19 I otvori se hram Boji u nebu, i vidje se koveg zavjeta njegova u hramu njegovu, i nastade sijevanje munja, i glasovi, i gromovi, i potres zemlje, i tua velika. Otkrivenje 12 1 I znak veliki pokaza se na nebu: ena, obuena u sunce, i mjesec pod nogama njezinim, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. 2 Bijae trudna i vikala je od bolovala i muila se da rodi, 3 I pokaza se drugi zrak na nebu: i gle, veli, crven zmaj, imajui sedam glava i deset rogova; i na glavama njegovim sedam kruna; 4 I rep njegov odvue treinu zvijezda nebeskih, i baci ih na zemlju, i zmaj stajae pred enom, koja je imala da rodi, da joj prodere dijete, kad rodi. 5 I rodi muko, sina, koji e vladati svim narodima tapom gvozdenim; i dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. 6 A ena utee u pustinju, gdje je imala mjesto pripravljeno od Boga, da se ondje hrani tisuu i dvjesta i ezdeset dana. 7 I postade velik rat u nebu: Mihael i aneli njegovi borili su se sa zmajem, i zmaj se je borio, aneli njegovi. 8 I ne nadvladae, i vie im se ne nae mjesta u nebu. 9 I zbaen bi zmaj onaj veliki, stara zmija, koja se zove avao i sotona, koji zavodi sav svijet, zbaen bi na zemlju, i aneli njegovi zbaeni bie s njim.

Otkrivenje
9 Ako tko ima, ui, neka uje! 10 Ako tko u ropstvo vodi, u ropstvo ide; ako tko maem ubije, valja da bude maem ubijen. Ovdje je strpljivost i vjera svetih. 11 I vidjeh drugu zvijer, gdje izlazi iz zemlje, i imala je dva roga kao u janjeta, i govorila je kao zmaj. 12 I vri svu vlast prve zvijeri pred njim; i uini da se zemlja i koji stanuju u njoj poklone prvoj zvijeri, kojoj se izlijeila rana smrtna. 13 I ini udesa velika, da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima. 14 I zavodi one, koji stanuju na zemlji, znacima, koji su joj dani, da ini pred zvijeri, govorei onima, to stanuju na zemlji, da naine sliku zvijeri, koja imade ranu od maa i ostade iva. 15 i bi joj dano, da udahne ivot slici zvijerinoj, da progovori slika zvijerina, i uini, da se poubijaju, koji se god ne poklone slici zvijerinoj. 16 I uini, da se svima, malim i velikim, i bogatim i siromanim, i slobodnim i neslobodnim dadne ig na desnoj ruci njihovoj ili na elima njihovim; 17 I da nitko ne moe ni kupiti ni prodati, osim tko ima ig: ime zvijeri ili broj imena njezina. 18 Ovdje je mudrost! Tko ima um, neka izrauna broj zvijeri; jer je broj ovjeka, i broj njezin je est stotina i ezdeset i est. Otkrivenje 14 1 I vidjeh, i gle, Janje stajae na gori Sionskoj i s njim sto i etrdeset i etiri tisue, koji su imali ime njegovo i ime Oca njegova napisano na elima svojim. 2 I zauh glas s neba kao glas voda mnogih i kao glas groma velikoga; i glas, to ga zauh, kao glas sviraa, koji sviraju na citrama svojim. 3 I pjevahu kao novu pjesmu pled prijestoljem i pred etiri bia i pred starjeinama; i nitko ne mogoe nauiti pjesme, osim onih sto i etrdeset i etiri tisue, koji su otkupljeni sa zemlje. 4 Ovo su, koji se ne okaljae sa enama, jer su djevci (nevini). Ovi prate Janje, kamogod ono poe. Ovi su otkupljeni od ljudi kao prvenci Bogu i Janjetu. 5 I u njihovima ustima ne nae se la, jer su bez mane pred prijestoljem Bojim. 6 I vidjeh drugoga anela gdje leti posred neba, koji je imao da propovijeda vjeno evanelje onima, koji stanuju na zemlji, i svakome narodu i plemenu i jeziku i puku.

864

7 I govorae velikim glasom: Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer doe as suda njegova, i poklonite se onome, koji je stvorio nebo i zemlju, more i izvore vodene. 8 I drugi aneo za njim ide govorei: Pade, pade Babilon veliki, koji je estokim vinom bluda svojega napajao sve narode. 9 I trei aneo za njim ide govorei glasom velikim: Ako se tko pokloni zvijeri i slici njezinoj, i primi ig na elo svoje ili na ruku svoju, 10 I on e piti od vina gnjeva Bojega, koje je nepomijeano utoeno u au gnjeva njegova, i bit e muen ognjem i sumporom pred anelima svetim i pred Janjetom. 11 I dim muka njihovih die se u vijeke vjekova, i nee imati poinka dan i no, koji se klanjaju zvijeri i slici njezinoj, i ako tko primi ig imena njezina. 12 Ovdje je strpljivost svetih, koji dre zapovijedi Boje i vjeru Isusovu. 13 I zauh glas s neba gdje mi govori: Napii: Blagoslovljeni su mrtvi, koji umiru u Gospodinu! Od sada ve, govori Duh, neka poinu od trudova svojih, jer ih prate djela njihova. 14 I vidjeh, i gle, oblak bijel, i na oblaku sjeae kao Sin ovjeji, i imao je na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp otar. 15 I drugi aneo izae iz hrama viui velikim glasom onome, to je sjedio na oblaku: Zamahni srpom svojim i anji, jer doe as, da se anje, dozreo je plod zemlje. 16 I onaj, koji sjeae na oblaku, baci srp svoj na zemlju, i poeta bi zemlja. 17 I drugi aneo izae iz hrama, to je u nebu, i imao je i on srp otar! 18 I drugi aneo izae iz rtvenika, koji je imao vlast nad Ognjem, i povika velikim glasom onome, koji je imao srp otar, govorei: Zamahni srpom svojim otrim i beri groe od trsa zemlje, jer ve sazree jagode njegove. 19 I baci aneo srp svoj otri na zemlju, i obra trs zemlje i metnu u veliki tijesak gnjeva Bojega. 20 I zgaen je tijesak izvan grada, i izae iz tijeska krv sve do uzda konjima, tisuu i est stotina stadija. Otkrivenje 15 1 I vidjeh drugi znak na nebu, veliki i divni: sedam anela, koji su imali sedam posljednjih zala, jer se u njima izvri gnjev Boji. 2 I vidjeh kao stakleno more, pomijeano s ognjem, i one, koji pobijedie zvijer i sliku njezinu i broj imena njezina, gdje stoje na moru

865

Otkrivenje

staklenom i imaju citare Boje. 3 I pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Bojega, i pjesmu Janjeta, govorei: Velika su i divna djela tvoja, Gospodine Boe Svemoni! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda! 4 Tko da te se ne boji, Gospodine, i ne slavi ime tvoje? Jer si ti jedini svet. Svi e narodi doi i pokloniti se pred tobom, jer se tvoji pravedni sudovi javie. 5 I poslije ovoga vidjeh, i gle, otvori se hram atora svjedoanstva u nebu. 6 I izaoe sedam anela iz hrama, koji su imali sedam zala, obueni u isto i bijelo platno, i opasani oko prsiju pojasima zlatnim. 7 I jedno od etiri bia dade sedmorici anela sedam aa zlatnih napunjenih gnjeva Boga, koji ivi u vijeke vjekova. 8 I napuni se hram dima od slave Boje i od sile njegove; i nitko nije mogao ui u hram, dok se ne svri sedam zala sedmorice anela.

zvijerinih, i iz usta lanoga proroka tri neista duha kao abe. 14 To su naime duhovi avolski, koji ine znake, i izlaze kraljevima svega svijeta, da ih skupe na boj za veliki dan Boga Svemonoga. 15 Evo idem kao tat: blagoslovljen je onaj, koji je budan i uva haljine svoje, da gol ne hodi, i da ne vide sramotu njegovu! 16 I skupi ih na mjesto, koje se hebrejski zove Armagedon. 17 I sedmi izli au svoju u zrak; i izae glas veliki iz hrama od prijestolja govorei: Svreno je. 18 I nastadoe munje i glasovi i gromovi, i bi veliki potres zemlje, kakav nikad ne bi, otkako su ljudi na zemlji, toliki potres, tako veliki. 19 I grad veliki razdijeli se na tri dijela, i gradovi neznaboaki padoe; i Babilon veliki spomenu se pred Bogom, da mu dadne au vi na ljutoga gnjeva svojega! 20 I svi otoci ieznue, i gore, se ne naoe. Otkrivenje 16 21 I tua velika kao talenti pade s neba 1 I zauh glas veliki iz hrama gdje na ljude; i ljudi su psovali Boga zbog govori sedmorici anela: Idite i izlijte zla od tue, jer je bilo izvanredno sedam asa gnjeva Bojega na zemlju! veliko. 2 I otide prvi i izli asu svoju na zemlju; i postade zli i ljuti ir na ljudima, koji Otkrivenje 17 su imali ig zvijerin, i koji su se klanjali 1 I doe jedan od sedam anela, koji su slici njezinoj. imali sedam aa, i pro E govori s 3 I drugi aneo izli au svoju u more; menom i ree: Hodi, da ti pokaem i postade krv kao od mrtvaca, i svaka sud bludnice velike, koja sjedi na dua iva umrije u moru. vodama mnogim; 4 I trei izli au svoju na rijeke i na 2 S kojom su blud provodili kraljevi izvore vodene; i postade, krv. zemlje, i koji stanuju na zemlji, opie 5 I zauh anela voda gdje govori: se vinom bluda njezina. Pravedan si Gospodine, , koji jesi, i 3 I odvede me u pustinju u duhu; i koji bijae, ti Sveti, to si ovako sudio! vidjeh enu, gdje sjedi na zvijeri 6 Jer prolie krv svetih i proroka; zato crvenoj, punu imena psovakih, si im krv dao da piju; to su zasluili. imajui sedam glava i deset rogova. 7 I zauh jednoga, gdje iz rtvenika 4 I ena bijae obuena u grimiz i govori: Da, Gospodine Boe Svemoni, skerlet i nakiena zlatom i kamenjem istiniti su i pravedni sudovi tvoji. dragim i biserom, i imala je au 8 I etvrti izli asu svoju na sunce, i zlatnu u ruci svojoj punu gada i dano mu je, da pali ljude ognjem. neistoe bluda svojega. 9 I opalie se ljudi od velike ege, i 5 I na elu njezinu napisano ime: psovae ime Boga, koji ima vlast nad Tajna! Babilon veliki, mati zlima ovima, i ne pokajae se, da mu bludnicama i gadovima zemlje. dadnu slavu. 6 I vidjeh enu pijanu od krvi svetih i od 10 I peti izli asu svoju na prijestolje krvi svjedoka Isusovih. I zaudih se zvijerino; i kraljevstvo njezino postade udom velikim, kad je vidjeh. tamno, i grizli su jezike svoje od bola. 7 I ree mi aneo: to se udi? Ja u 11 I psovali su Boga nebeskoga od ti rei tajnu ene i zvijeri, koja je nosi i bolova svojih i od irova svojih, i ne ima sedam glava i deset rogova. pokajae se za djela svoja. 8 Zvijer, koju si vidio, bijae i nije, i izai 12 I esti izli au svoju na veliku rijeku e iz bezdana, i otii e u propast; i divit Eufrat; i presahnu voda njezina, da se e se, koji stanuju na zemlji, kojima pripravi put kraljevima od istoka nije ime napisano u knjigu ivota od sunanoga. postanja svijeta, kad vide zvijer, koja 13 I vidjeh iz usta zmajevih, i iz usta bijae, i nije vie, i opet e doi.

Otkrivenje
9 Ovdje je um, koji ima mudrost. Sedam glava, sedam su gora, na kojima ena sjedi. 10 I sedam je kraljeva. Pet je njih palo, jedan jest, a drugi jo nije doao; i kad doe, zamalo treba da ostane. 11 I zvijer, koja bijae i nije, i ona je osmi, i jest od sedmorice, i u propast ide. 12 I deset rogova, koje si vidio, to su deset kraljeva, koji kraljevstva, jo ne primie, nego vlast kao kraljevi na jednu uru primaju sa zvijeri. 13 Oni imaju jednu namjeru, i silu i vlast svoju daju zvijeri. 14 Oni e ratovati s Janjetom, i Janje e ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Kralj nad kraljevima, i koji su s njim, jesu pozvani, izabrani i vjerni. 15 I ree mi: Vode, to si vi, dio, gdje sjedi bludnica, puci su i plemena i narodi i jezici. 16 I deset rogova, to si vidio na zvijeri, ori e zamrziti na bludnicu, i uinit e je pustom i golom, i meso e njezino pojesti i spalit e je ognjem. 17 Jer je Bog dao u srca njihova, da uine odluku njegovu, da dadnu vlast svoju zvijeri, dok se izvre rijei Boje. 18 I ena, koju si vidio, jest grad veliki, koji ima vlast nad kraljevima zemlje. Otkrivenje 18 1 Iza toga vidjeh drugoga anela gdje silazi s neba, koji je imao vlast veliku, i zemlja se rasvijetli od slave njegove. 2 I povika jakim glasom govorei: Pade, pade Babilon veliki, i postade stan avolima, i tamnica svakome duhu neistome, i tamnica svakoj ptici neistoj i mrskoj; jer estokim vinom bludnosti svoje napoji sve narode; 3 I kraljevi zemlje s njom su bludno grijeili, i trgovci zemlje obogatili su se od sile raskoi njezinih. 4 I zauh glas drugi s neba, koji je govorio: Izaite iz nje, narode moj, da ne budete dionici grijeha njezinih, i da ne primite od zala njezinih! 5 Jer grijehi njezini doprijee sve do neba, i Bog se opomenu nepravda njezinih. 6 Platite joj, kao to i ona plati vama, i podajte joj dvojinom onoliko po djelima njezinim; u au, u koju je lijevala, ulijte joj dvojinom onoliko! 7 Koliko se slavila i naslaivala, toliko joj podajte muke i tuge, jer govori u srcu svojemu: Sjedim kao kraljica, i nijesam udovica, i tuge neu vidjeti. 8 Zato e u jedan dan doi zla njezina: smrt, i tuga i glad, i spalit e se ognjem, jer je jak Gospodin Bog, koji joj sudi.

866

9 I plakat e i tugovati za njom kraljevi zemlje, koji s njom blud provodie i raskono ivjee, kad vide dim poara njezina; 10 Izdaleka stajat e od straha pred mukama njezinim i govorit e: Jao, jao, grade veliki Babilone, grade jaki, jer u jedan as doe sud tvoj! 11 I trgovci zemlje plakat e i jadikovati za njom, to njihovih tovara nitko vie ne kupuje: 12 Tovara zlata i srebra, i kamenja dragoga i bisera, i finoga lana i grimiza, i svile i skerleta, i svako Ka mirisnog drveta, i svakojakih sudova od slonove kosti, i svakojakih sudova od najdragocjenijeg drveta; i mjedi i gvoa i mramora; 13 I cimeta i balzama, i mirisa i pomasti i tamjana, i vina i ulja, i bijela brana i penice, i velike i male marve, i konja i kola, i tjelesa i dua ovjejih. 14 I sve voe, koje je eljela dua tvoja, ode od tebe, i sve dragocjeno i sjajno propade ti, i vie ga nee nai. 15 Trgovci ovih stvari, koji se obogatie od njih, stajat e izdaleka od straha pred mukom njezinom, plaui i tugujui, 16 I govorei: Jao, jao, grade veliki, obueni u fini lan i grimiz i skerlet, i nakieni zlatom i kamenjem dragim i biserom; 17 Jer u jedan as propade toliko bogatstvo. I svi kormilari, i svi koji plove prema gradu, i mornari, i kojigod rade na moru, stadoe izdaleka, 18 I vikahu vidjevi dim poara njezina: Tko je bio kao ovaj grad veliki? 19 I posue prahom glave svoje, i vikahu plaui i tugujui: Jao, jao, grad onaj veliki, u kojemu se obogatie svi, koji su imali lae na moru, od bogatstva njegova, opustoen je u jedan as! 20 Veselite se nad njim nebo i sveti, i apostoli i proroci, jer Bog na njemu izvri sud za vas! 21 I uze jedan jak aneo kamen, koji je bio velik kao mlinski kamen, i baci ga u more govorei: S takvom e silom biti baen Babilon, grad onaj veliki, i nee se vie nai. 22 I glas citraa i pjevaa i sviraa i trubaa nee se vie uti u tebi, i nikakav umjetnik ni od koje umjetnosti nee se vie nai u tebi i glas mlina nee se vie uti u tebi; 23 I svjetlost svjetiljke nee se vie svijetliti u tebi, i glas zarunika i zarunice nee se vie biti u tebi, jer trgovci tvoji bijahu velikai zemlje, jer tvojim aranjem dadoe se zaluditi svi narodi.

867

Otkrivenje

24 I u njemu je naena krv proroka i 17 I vidjeh, jednoga anela, gdje stoji svetih, i sviju, koji su pobijeni na na suncu; i povika glasom velikim, zemlji. govorei svima pticama, to su letjele posred neba: Doite, i skupite se na Otkrivenje 19 veliku gozbu Boju, 1 Poslije ovoga zauh kao glas veliki 18 Da jedete mesa od kraljeva, i mesa naroda mnogoga u nebu gdje govore: ori vojskovoa i mesa od mogunika i Aleluja! Spasenje i slava i sila Bogu mesa od konja i njihovih jahaa, i naemu: mesa od sviju slobodnjaka i robova, i 2 Jer su istiniti i pravedni sudovi od malih i velikih! njegovi, to je osudio bludnicu veliku, 19 I vidjeh zvijer i kraljeve zemlje i koja pokvari zemlja bludom svojim, i vojske njihove skupljene, da zametnu osvetio krv sluga svojih od ruke rat s onim, koji sjedi na konju, i s njezine. vojskom njegovom, 3 I opet rekoe: Aleluja! I dim njezin 20 I hi uhvaena zvijer, i s njom lani die se u vijeke vjekova. prorok, koji uini pred njom znake, 4 I padoe dvadeset i etiri starjeine i kojima zavede one, koji primie ig etiri bia, i poklonie se Bogu, koji zvijerin, i koji se klanjaju slici njezinoj. sjeae na prijestolju, i rekoe: Amen! ivi su bili baeni oboje u jezero Aleluja! ognjeno, koje gori sumporom; 5 I glas izae od prijestolja govorei: 21 I ostali su pobijeni maem, koji Hvalite Boga naega, sve sluge izae iz usta onoga, to sjedi na konju; njegove, i koji ga se bojite, mali i veliki! i sve se ptice nasitie od mesa njihova. 6 I zauh kao glas naroda mnogoga, i kao glas voda mnogih, i kao glas Otkrivenje 20 gromova jakih, koji govore: Aleluja, jer 1 I vidjeh anela gdje silazi s neba, koji zakraljeva Gospodin Bog na je imao klju od bezdana i lance velike Svemoni! u ruci svojoj. 7 Radujmo se i veselimo, i dajmo slavu 2 T uhvati zmaj, staru zmiju, koja je njemu, jer doe svadba Janjeta, i avao i sotona, i sveza a na tisuu zarunica se je njegova pripravila. godina; 8 I dade joj se, da se obue u platno 3 I u bezdan baci ga, i zatvori, i zapeati sjajno i bijelo, jer je platno pravednost nad njim, da vie ne zavodi naroda, svetih. dok se ne navri tisua godina; i potom 9 I ree mi: Napii: Blagoslovljeni su valja da bude odvezan na malo oni, koji su pozvani na svadbenu vremena, gozbu Janjetovu! I ree mi: Ovo su 4 T vidjeh prijestolja, i sjedili su na istinite rijei Boje. njima, i dade im se sud; i vidjeh due 10 I padoh pred noge njegove, da mu se pogubljenih zbog svjedoanstva poklonim, i ree mi: Nemoj! Ja sam Isusova i zbog rijei Boje; i koji se ne sluga kao i ti i braa tvoja, koja imaju poklonie zvijeri ni slici njezinoj, i ne svjedoanstvo Isusovo. Bogu se primie iga na elu i na ruci svojoj; i klanjaj! Jer je svjedoanstvo Isusovo oivjee i kraljevae s Kristom tisuu duh proroanstva. godina. 11 I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj 5 Ostali mrtvaci ne oivjee, dok se ne bijel, i koji sjeae na njemu, zove se svri tisua godina. Ovo je prvo Vjerni i Istiniti, i sudi i vojuje po pravdi. uskrsnue, 12 A oi su mu kao plamen ognjeni, i na 6 Blagoslovljen i svet, koji ima dio u glavi njegovoj krune mnoge, imajui prvom uskrsnuu; nad njima druga ime napisano, kojega nitko ne zna do smrt nema vlasti, nego e biti sveenici on sam. Boji i Kristovi, i kraljevat e s njim 13 I obuen je u haljinu umoenu u tisuu godina. krv, i ime se njegovo zove Rije Boja. 7 I kad se svri tisua godina, odvezat 14 I vojske nebeske iahu za njim na e se sotona iz tamnice svoje, konjima bijelim, obuene u platno 8 I izai e da zavodi narode na sva bijelo i isto. etiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da 15 I iz usta njegovih izlazi ma otar, da ih skupi na boj, kojih je broj kao njim pobije narode. I on e njima pijesak morski. vladati sa ezlom gvozdenim; i on gazi 9 I izaoe na irinu zemlje, i opkolie tijesak estokoga vina gnjeva Boga tabor svetih i grad ljubljeni. I sie Svemonoga. oganj s neba, i proguta ih. 16 I ima na haljini i na bedru svojemu 10 I avao, koji ih je zavodio, bi baen u ime napisano: Kralj nad kraljevima i jezero ognjeno i sumporno, gdje je Gospodar nad gospodarima. zvijer i lani prorok; i bit e mueni dan

Otkrivenje
i no u vijeke vjekova. 11 I vidjeh veliko bijelo prijestolje, i onoga, koji je sjedio na njemu, od ijega je lica pobjegla zemlja i nebo, i mjesto im se ne nae. 12 I vidjeh mrtvace velike i male, gdje stoje pred prijestoljem; i knjige se otvorie; i druga se knjiga otvori, koja je knjiga ivota; i sueni bie mrtvaci po onome, to je napisano u knjigama, po djelima njihovim. 13 I more dade svoje mrtvace; i smrt i podzemlje dadoe svoje mrtvace; i svaki bi suen po djelima svojim. 14 I smrt i podzemlje baeni bie u jezero ognjeno, Ovo je druga smrt, jezero ognjeno. 15 I tko se ne nae zapisan u knjizi ivota, baen bi u jezero ognjeno. Otkrivenje 21 1 I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prooe, i mora vie nema. 2 I vidjeh grad sveti, Jerusalem novi, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao zarunica, ukraena zaruniku svojemu. 3 I zauh glas veliki s prijestolja gdje govori: Evo atora Bojega meu ljudima, i stanovat e s njima, i oni e biti narod njegov, i sam Bog bit e s njima Bog njihov. 4 I otrt e Bog svaku suzu od oiju njihovih, i smrti nee biti vie, ni tuge, ni vike, ni boli nee biti vie, jer prvo proe. 5 I ree onaj, koji je sjedio na prijestolju: Evo sve novo inim. I ree mi: Napii, jer su ove rijei vjerne i istinite. 6 I ree mi: Svrilo se. Ja sam Alfa i Omega: Poetak i Svretak. Ja u ednome dati iz izvora vode ivota zabadava. 7 Tko pobijedi, ovo e batiniti, i bit u mu Bog, i on e biti moj sin. 8 A straljivima, i nevjernima i neistima, i ubojicama i bludnicima, i vraarima i idolopoklonicima i svima lacima, njima je dio u jezeru, to gori ognjem i sumporom. To je smrt druga. 9 I doe jedan od sedam anela, koji su imali sedam asa punih sedam posljednjih zala, i ree mi s menom govorei: Doi, pokazat u ti zarunicu, enu Janjetovu. 10 I odvede me u duhu na goru veliku i visoku, i pokaza mi sveti grad Jerusalem, gdje silazi s neba od Boga, 11 U krasoti Bojoj. I svjetlost njegova bijae kao dragi kamen, kao kamen jaspis, to sja kao kristal. 12 I imao je zid velik i visok, to je imao

868

dvanaestora vrata; i na vratima dvanaest anela, i imena napisana, i imena dvanaest plemena sinova Izraelovih. 13 Od istoka vrata troja, i od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, i od zapada vrata troja. 14 I zid gradski imao je dvanaest temelja, i na njima dvanaest imena dvanaest apostola Janjetovih. 15 I onaj, koji je govorio s menom, imao je kao mjeru zlatnu trsku, da izmjeri grad i vrata njegova i zidove njegove. 16 I grad na etiri ugla stoji, i duina je njegova, kolika i irina. I izmjeri grad trskom na dvanaest tisua stadija. Duina i irina i visina jednaka je. 17 I izmjeri zid njegov na sto i etrdeset i etiri lakta, po mjeri ovjejoj, koja je anelova. 18 I bila je grada zida njegova jaspis, i grad zlato isto kao isto staklo. 19 Temelji zida gradskoga bili su ukraeni svakim dragim kamenjem: prvi temelj bijae jaspis, drugi safir, trei kalcedon, etvrti smaragd, 20 Peti sardoniks, esti sard, sedmi krizolit, osmi beril, deveti topaz, deseti krizopras, jedanaesti hijacint, dvanaesti ametist. 21 I dvanaest vrata dvanaest bisera, svaka vrata bijahu od jednoga bisera; i ulica gradska bijae zlato isto, kao staklo prozirno. 22 I hrama ne vidjeh u njemu, jer je njegov hram Gospod Bog Svemoni, i Janje. 23 I grad ne treba sunca ni mjeseca da svijetle u njemu; jer ga je slava Boja obasjala, i svjetiljka je njegova Janje. 24 I hodit e narodi u svijetlu njegovu, i kraljevi zemlje donijet e slavu i ast svoju u njega. 25 I vrata njegova nee se zatvarati danju, jer ondje noi nee biti. 26 I donijet e slavu i ast naroda u njega. 27 I nee u njega ui nita neisto, i koji ini, to je gad i la, nego samo, koji su zapisani u knjizi ivota Janjeta. Otkrivenje 22 1 I Pokaza mi rijeku vode ivota, bistru kao kristal, koja je izlazila od prijestolja Bojega Janjetova. 2 Nasred ulice njegove i s obje strane rijeke drvo ivota, koje rada dvanaest plodova, dajui svakoga mjeseca svoj plod; i lie od drveta lijek je narodima, 3 I vie nee biti nikakva prokletstva. I prijestolje Boje i Janjetovo bit e u njemu, i sluge njegove klanjat e mu se. 4 I gledat e lice njegovo, i ime njegovo bit e na elima njihovim.

869

Otkrivenje
13 Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Poetak i Svretak. 14 Blagoslovljeni su oni, koji peru haljine svoje u krvi Janjeta, da imadnu pravo na drvo ivota, i da uu na vrata u grad! 15 Vani su psi, i vraari i bludnici, i ubojice i idolopoklonici, i svaki, koji ljubi i ini la. 16 Ja, Isus, poslah anela svojega, da vam ovo posvjedoi u crkvama, Ja sam korijen i rod Davidov, sjajna zvijezda danica. 17 I Duh i zarunica govore: Doi! I tko uje, neka govori: Doi! A tko je edan, neka doe; i tko hoe, neka uzme vodu ivota zabadava! 18 Svjedoim svakome, koji uje rijei proroanstva knjige ove: Ako tko to dometne ovome, Bog e nametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj. 19 I ako tko oduzme od rijei knjige proroanstva ovoga, Bog e oduzeti njegov dio od drveta ivota i od grada svetoga, o kojima je pisano u knjizi ovoj. 20 Govori onaj, koji svjedoi ovo: Da, Ja dolazim brzo. Amen. Doi, Gospodine Isuse! 21 Milost Gospodina Isusa Krista sa svima svetima! Amen. Amen.

5 I noi vie nee biti, i nee trebati svijetla od svjetiljke, ni od svijetla sunanoga, jer e ih obasjavati Gospod Bog, i kraljevat e u vijeke vjekova. 6 I ree mi: Ove su rijei vjerne i istinite. Gospod Bog prorokih duhova poslao je anela svojega, da pokaje slugama svojim, to treba brzo da bude. 7 I evo, dolazim brzo. Blagoslovljen je onaj, koji dri rijei proroanstva ove knjige! 8 I ja, Ivan, uo sam i vidio ovo. I kad sam bio uo i vidio, padoh pred noge anelu, koji mi ovo pokaza, da mu se poklonim; 9 I ree mi: Nemoj, jer sam i ja sluga kao i ti i brada tvoja proroci i oni, koji dri rijei knjige ove. Bogu se klanjaj! 10 I ree mi: Ne zapeati rijei proroanstva knjige ove, jer je vrijeme blizu. 11 Tko ini nepravdu, neka ini jo nepravdu; i tko je neist, neka se jo kalja; i tko je pravedan, neka jo ini pravdu; i tko je svet, neka se jo posveuje! 12 Evo, dolazim brzo, i plaa moja s menom, da dadnem svakome po djelima njegovim.

870

Koncordanca
AGARA Gal 4:24 za robovanje, i to je A. Gal 4:25 A. znai Sinaj goru u ALFA Otk 1:8 Ja sam A. i Omega, Otk 21:6 Svrilo se. Ja sam A. ANEL-A-I-IMA-OM-U Brj 22:23 I kad magarica vidje a. Dan 10:21 osim vaega kneza a. Mat 28:2 zemlja potrese silno. A. Luk 16:22 od a. odnesen u krilo Iva 20:12 vidje dva a. gdje sjede 1Ko 11:10 vlasti na glavi zbog a. Heb 1:4 uzvieniji postade od a. Otk 5:2 vidjeh silnoga a. koji povika Pst 28:12 i gle, a. Boji hodili na Psl 148:2 Hvalite ga, svi a. njegovi, Mat 13:39 svijeta. eteoci su a. Mat 22:30 nego e biti kao a. Boji Mat 24:36 ne zna nitko, ni a. na Mar 1:13 divljim; a sluili su mu a. Luk 20:36 ni umrijeti; oni su kao a. Heb 1:6 neka mu se poklone svi a. Psl 104:4 ini vjetrove a. svojim i Mat 4:6 jer stoji pisano: A. svojim Mat 25:41 je pripravljen avlu i a. Mar 8:38 Oca svojega sa svetim a. Luk 12:9 njega e se odrei pred a. 1Ko 6:3 znate li, da emo a. suditi Gal 3:19 odreen po a. rukom 2So 1:7 Gospodin Isus s neba s a. sile Heb 2:2 ako je rije, govorena po a. Otk 3:5 pred Ocem svojim i pred a. Hos 12:4 Borio se je s a. nadvladao Dje 7:38 u zajednici u pustinji s a. Izl 12:23 mimo vrata i nee dati a 1Ljt 21:15 zapovjedi a. koji je ubijao Luk 2:13 pridrui se a. velika vojska Otk 1:1 i pokaza, poslavi po a. Otk 2:1 A. crkve u Efezu napii Otk 10:9 I odoh k a. i rekoh mu, da ANEO-SKE Dan 3:25 etvrti izgleda kao a. Mat 1:20 milju, javi mu se u snu a. Mat 28:2 zemlja potrese silno. A. Luk 1:28 A. unie k njoj i ree: Luk 2:9 Tada stupi a. Gospodnji k Luk 2:10 a. im ree: Ne bojte se Iva 5:4 Jer je a. Gospodnji silazio u Dje 5:19 a Gospodnji otvori nou Dje 23:9 ako mu je govorio duh ili a. Otk 8:8 I drugi a. zatrubi, i kao Otk 14:19 I baci a. srp svoj otri na Otk 18:21 I uze jedan jak a. kamen 1Ko 13:1 Ako jezike ljudske i a. ANTIKRIST-OV 1Iv 2:18 da e doi a. ve sad 1Iv 2:22 Taj je a. koji nijee Oca i 2Iv 1:7 u tijelu: ovo je zavoditelj i a. 1Iv 4:3 I nije od Boga; i ovaj je a. ARKANE-LOV-O 1So 4:16 na glas a. na zvuk trube Jud 1:9 a. kad se je prepirao s Psl 119:111 B. su moja zauvijek svj. M.Iz 3:35 ast je b. mudroga, a sram Gal 3:18 Jer ako je b. od zakona, onda M.Iz 19:14 Kua i imanje b. se od Eze 46:17 Ako li to daruje od svoje b. Joe 2:17 Ne daj b. svoje pod sramotu, Luk 12:14 sucem i djeliteljem b. nad Efe 1:14 Koji je zalog b. nae za Efe 1:18 bogatstvo slave b. njegove Heb 6:12 strpljivou b. obeanja. Heb 9:15 pozvani obeanje vjene b. M.Iz 27:24 i b. li se kruna kroz sve Mih 2:2 posjedniku i b. njegovoj. 1Ko 15:50 niti raspadljivost b. Heb 1:4 odlinije ime od njihova b. Rim 4:14 Jer ako bi bili b. samo oni, Rim 8:17 A kad smo djeca, i b. smo: Gal 3:29 Abrahamovi, po obeanju b. Efe 1:11 U njemu i mi postadosmo b. BATINIK-E-OM Pst 21:10 te slukinje ne smije biti b. Gal 4:1 Dok je b. malodoban, ne Gal 4:7 nego sin; a ako si sin i b. po Heb 11:7 i postade b. pravde po vjeri. Jak 2:5 za bogate u vjeri i za b. Heb 1:2 Kojega postavi b. svemu, po BATINIT-E-I-U Mat 19:29 za to i b. e ivot vjeni. 1Pe 3:9 to pozvani, da b. blagoslov. 1Ko 6:9 nepravednici nee b. 1Ko 15:50 da tijelo i krv ne mogu b. Heb 1:14 koji e b. spasenje Heb 12:17 kad je htio b. i blagoslov, Otk 21:7 Tko pobijedi, ovo e b. i bit u P.Zk 21:23 Bog tvoj, daje u b. 2Sa 21:3 Blagoslovite ipak b. Psl 2:8 dat u ti narode za b. i krajeve Psl 68:9 izlijevao, Boe, na b. svoju, M.Iz 17:2 i s braom e dijeliti b. Jer 16:18 idolskim, to napunjaju b. Luk 12:13 da podijeli s menom b. Dje 20:32 koji moe izgraditi i dati b. Dje 26:18 oprotenje grijeha i b. meu Heb 11:8 primi u b. izae ne znajui, 1Pe 1:4 Za b. neraspadljivu i neok. BACA-JTE-U-NA M.Iz 16:33 drijeb se b. u krilo haljine; Prp 3:5 Vrijeme kad se b. kamenje, Jer 51:16 b. munje s dadom, izvodi Mat 3:10 roda, sijee se i u oganj se b. Mat 6:30 na polju, a sutra se b. u pe Luk 12:28 u pe b. tako odijeva, koliko Mat 7:6 b. bisera svojega pred svinje Psl 22:18 i za odjeu moju b. kocku. Eze 7:19 Srebro svoje b. na ulicu, i Luk 21:1 kako bogati b. darove svoje 1Ti 6:9 kodljive elje, koje b. ljude u Mat 14:24 mora i bila je od valova b. BACI-LI-MO-T Pst 39:20 Josipov uhvati ga i b. u Izl 15:1 konja i konjanika b. u more Izl 32:19 razgnjevi Mojsije, i b. ploe M.Iz 6:3 idi, b. se na tlo, saleti Mat 4:6 Ako si Sin Boji, b. se dolje, jer Mat 21:21 Digni se i b. se u more Mar 9:42 mlinski kamen i da se b. u -BIva 8:7 neka prvi b. kamen na nju BATIN-A-E-I-ICI Psl 16:5 Gospode, ti si meni b. i dio Iva 21:7 b. na se koulju jer je bio go Psl 73:26 branik srca mojega, b. moja Otk 12:4 zvijezda nebeskih, i b. ih na

-A-

Otk 14:19 I b. aneo srp svoj otri na . Otk 18:2 mlinski kamen, i b. ga u more Otk 20:3 I u bezdan b. ga, i zatvori, i Psl 106:19 pred livenim likom b. se na Dan 6:16 Daniela i b. ga u jamu Mat 4:18 brat Andrija, b. mreu svoju Mat 14:33 u laici, b. se pred njega Luk 21:4 Jer svi b. od vika svojega u Iva 19:24 za odjeu moju b. kocke. Iva 21:6 b. i ve je nijesu mogli vui Dje 1:26 I b. kocke za njih. I pade Jer 38:9 B. su ga u jamu, tako da on Mat 5:25 i onda bi te b. u tamnicu. Pst 37:20 i da ga b. u jednu jamu, pa Iva 19:24 Ne derimo je, nego b. kocke Psl 22:27 b. e se pred tobom sva Luk 5:5 Ali na tvoju rije b. u mree Mat 25:30 nekorisnog slugu b. u tamu Luk 5:4 i b. mree svoje, te lovite Iva 21:6 B. mreu na desnu stranu Dje 5:28 i hoete da b. na nas krv 1Pe 5:7 I svu svoju brigu b. na njega, = Mih 7:19 opaine nae i b. u dubinu Mat 13:42 I b. ih u pe ognjenu. Ondje Mat 15:26 kruh djeci i b. ga psiima. Luk 12:5smrti ima mo b. u pakao Otk 2:10 avao e neke od vas b. u BAEN-A-I Dan 3:6 pokloni se, bit e smjesta b. u Mat 18:8 ruke i dvije noge da bude b. Mat 18:9 dva oka da bude b. u oganj Otk 18:21 e silom biti b. Babilon, Otk 8:8 gora ognjem zapaljena b. bi u Otk 19:20 ivi su bili b. oboje u jezero Otk 20:14 I smrt i podzemlje b. bie u BARABU Mat 27:20 trae B. a Isusa da dadne Mar 15:15 i pusti mu B. A Isusa dade BATINA M.Iz 10:13 b. pripada leima ludoga. M.Iz 26:3 magarcu, a b. luacima na BDIJ-TE-U-O Mat 26:38 ovdje b. sa mnom Mat 26:41 B. i molite se, da ne Mar 14:38 B. i molite se, da ne Dje 20:31 Zato b. sjeajui se, da tri 1Ko 16:13 B. stojte u vjeri, drite se Efe 6:18 i uz to b. sa svom ustrajnosti 1Pe 5:8 Budite trijezni i b. jer protivnik Jer 32:19 Oi tvoje b. nad svim Heb 13:17jer oni b. nad duama Mat 24:43 dolazi lupe, zacijelo bi b. i Otk 3:3 Ako li ne bude b. doi u na t BEDARA PNP 7:1 Okret b. tvojih kao erdan Iza 5:27raspasuje pojas oko b. Mat 3:4 devine i pojas koan oko b. Heb 7:5 oni izali iz b. Abrahamovih. BEDRA Iza 21:3 Zato su b. moja puna greva. Iza 32:11ostavite samo b. zaogrnuta 1Pe 1:13 opasavi b. svojega uma, BER-BU-E Iza 16:9 jer u etvu tvoju i u b. tvoju Jer 8:13 Hou li kod njih drati b. veli Mat 7:16 B. li se s trnja groe ili s Luk 6:44 i groe se ne b. s kupine, BESMRTNO-GA-ME-ST Rim 1:23 I pretvorie slavu b. Boga u .

871
1Ti 1:17 b. nevidljivome, jedinome 1Ko 15:53 smrtno da se obue u b. 1Ko 15:54 b. onda e se ispuniti rije 1Ti 6:16 ima b. i prebiva u svjetlosti BESPOSLEN-E-I 1Ti 5:13 b. ue se obilaziti po kuama 2Pe 1:8 nee vas ostaviti b. i bez Mat 20:3 druge gdje stoje na trgu b. Mat 20:6 to stojite ovdje cijeli dan b. Tit 1:12 laljivi, zle ivine, b. trbusi. BESPRIJEKOR-AN-NI Flp 3:6 pravdi zakonskoj bio sam b. 1Ti 3:2 Nadglednik treba da je b. Flp 2:15 Da budete b. i bezazleni, 1Ti 3:10 slubu posluitelja, ako su b. BEZAKONIKA 2Pe 2:7 neobuzdanim ivljenjem b. 2Pe 3:17 uvajte se, da prijevarom b. BEZAKONJ-A-E-U Iza 50:1 prodali ste se sami, i zbog b. 2So 2:7 Jer tajna b. ve djeluje; samo Tit 2:14 da nas otkupi od svakoga b. . Psl 5:5 ti mrzi na sve, koji ine b. Psl 36:4 Na postelji svojoj smilja b. Psl 66:18 nosio u srcu svojem b. nikad Iza 24:20 Teko je titi b. njezino, da Rim 6:19 na b. tako sad dajite udove Heb 1:9 pravdu, i mrzio si b. zato te 1Iv 3:4 ini i b. jer je grijeh bezakonje. Dan 9:24 da se kraj uini b. da se Rim 6:19 svoje u slubu neistoi i b. BEZAZLENI Mat 10:16 mudri kao zmije i b. kao Flp 2:15 besprijekorni i b. djeca Boja BEZBOAN M.Iz 28:15 medvjed gladan, to je b. Prp 7:17 budi previe b. i ne budi lud Iza 61:8 pravicu, mrzim grabe b. BEZBON-A-I-ICI-ICIMA-IH 2Pe 2:8 gledao je i sluao b. djela, i to Jud 1:15 za sva njihova b. djela, koja Jud 1:4 b. koji pretvaraju milost Boga Jud 1:15 i za sve drske rijei, koje b. Psl 1:5 ne mogu b. odrati na sudu, ni Psl 9:17 U carstvo mrtvih neka idu b. Psl 11:2 ve nateu b. luk, zapinju Psl 12:8 Razmeu se unaokolo b. Psl 73:3 videi, kako b. dobro ive. Psl 94:3 dokle e se jo b. hvaliti Psl 119:110 B. mi metnue zamke, ali M.Iz 10:30 a b. nee ostati u zemlji. M.Iz 14:19 moraju se zli prignuti, i b. M.Iz 24:16 ustane; a b. propadaju u M.Iz 29:2 a vladaju li b. jadikuju ljudi. Dan 12:10 i okuati. B. e raditi Psl 3:7 mojim, polomi zube b. Psl 51:13 Tada u pokazati b. putove Psl 91:8 svojim, gledat e plau b. Psl 146:9 i udovice; a b. put zakruje. M.Iz 10:29 je obrana, a b. propast. Iza 14:5 Slomi Gospod ibu b. tap 1Ti 1:9 b. i grjenicima, zloincima i 2Pe 2:6 postavio primjer buduim b. 2Pe 3:7 na dan suda i propasti b. BEZBONIK-A-E-U Psl 5:4 u tebe nema mjesta b. Psl 10:4 Drsko misli b. On ne vidi Psl 10:13 Zato smije b.huliti na Boga Psl 112:10 b. gleda to pun jeda, kripi M.Iz 3:32 Jer Gospodu se gadi b. a M.Iz 11:5 a b. pada od vlastite zloe. M.Iz 11:7 Kad umre b. propada M.Iz 28:1 B. bjei, i kad ga nitko ne Iza 55:7 Neka b. ostavi svoj put i Eze 3:18 u ivotu, to e b. poginuti Eze 18:23 drago bilo da pogine b. Sef 3:5 bijeli dan; ali b. ne zna za stid. 1Pe 4:18 gdje e se b. i grjenik 1Sa 24:13 Samo od b. izlazi bezbo Job 21:16 od mene miljenje b. Psl l 1:1 u vijeu b. i ne ide putem Psl 1:6 Put b. vodi u propast Psl 7:9 Neka se dokraji zloa b. a Psl 112:10 i gine; elja b. propada. Psl 139:19 O, da hoe, Boe, ubiti b. M.Iz 9:7 tko kori b. prima porugu. M.Iz 10:25 Kad duhne oluja, b. M.Iz 10:28 a nadanje se b. razbija. M.Iz 12:10 a u b. je srce bez osjeaja. M.Iz 13:9 a svjetiljka se b. ugasi.. Iza 11:4 Dahom usana svojih umori b. Eze 3:18 da odvrati b. od opakog Eze 3:19 opomene b. a on se ne Hab 1:13 Zato gleda b. i uti, kad Mal 3:18 izmeu pravednika i b. Dje 2:23 i rukama b. pribili ga kri i Rim 4:5 u onoga, koji opravdava b. 2Pe 2:5 je naveo potop na svijet b. Psl 82:2 i zauzimati se za b. Psl 101:8 Svako jutro uutkam sve b. Psl 145:20 ga ljube, a b. sve zatire. Psl 147:6 a b. ponizuje do zemlje. Mal 4:3 Tada ete pogaziti b. jer e oni Rim 5:6 umrije u pravo vrijeme za b. Jud 1:15 kazni sve b. za sva njihova Pst 18:25 bude pravedniku kao i b. M.Iz 11:31 koliko prije b. i grjeniku M.Iz 29:27 a b. je pravednik gad. Eze 3:18 Kad kaem b. Poginut e Eze 18:20 biti plaa pravednosti, b. BEZBONO-ST-STI Dan 12:10 Bezbonici e raditi b. Jud 1:15 djela, koja b. poinie, i za 1Sa 24:13 od bezbonika izlazi b. M.Iz 18:3 Gdje unie b. ondje se Iza 9:18 Jer je b. gorjela kao oganj, Mat 24:12 Jer e b. uzeti maha, ljubav Rim 1:18 Boji s neba na svaku b. i Rim 11:26 Spasitelj i odvratit e b. od Eze 3:19 a on se ne vrati od b. svoje Eze 18:20 bezboniku plaa b. 2Ti 2:16 e jo vie napredovati u b. BEZDANA Pst 7:11 prodrijee svi izvori velikog b. Psl 71:20 Izvedi nas opet iz b. Iza 63:13 vodio preko vodenih b. kao Hab 3:10 B. puta da zatutnji tutanj Otk 9:1 i dade joj se klju od zjala b. Otk 9:2 I otvori zjalo b. i izae dim iz Otk 17:8 i izai e iz b. i otii e u Otk 20:1 s neba, koji je imao klju od b. BEZUM-AN-NI-IM-NO Hos 9:7 Prorok je luak, b. je ovjek 2Ko 12:11 Postadoh b. vi me natj. P.Zk 32:6 Gospodu, narode ludi i b. Psl 74:18 je b. psovao ime tvoje Luk 24:25 O b. i sporoga srca za Job 38:2 osnovu Boju govorima b. 2Ko 11:16 nitko neka me ne dri b. Psl 85:8 neka oni nikada ne rade b. BI-EVAN-EVAT Psl 91:10 b. se nee pribliiti atoru M.Iz 26:3 B. konju, uzda magarcu, a Iva 2:15 splete od ueta b. i istjera iz Mat 20:19 bude naruen, b. i razapet Mat 10:17 i b. e vas u sinagogama. Mar 13:9 zbog mene na sudove, b. e Mat 23:34 u sinagogama svojim b. i Mar 10:34 narugati, popljuvati ga, b. i Mar 15:15 A Isusa dade b. i predade BIJE Psl 51:8 obraduje tijelo moje, to ga b. M.Iz 23:14 B. ga dodue ibom, ali ga 1Ti 1:18 da b. u njima dobar boj, BIJED-AN-NI-U Psl 40:17 Ja sam b. i siromah: Psl 116:6 uva malene Gospod: b. sam Otk 3:17 a ne zna, da si b. i nevoljan, Mat 9:36 kao ovce bez pastira, b. i Psl 107:10 su okovani u b. i gvode. Jak 4:9 Osjeajte svoju b. tugujte i BIJEG Job 41:28 ne moe natjerati u b. Mat 24:20 Molite se, da ne padne b. BIJU Dje 23:3 zapovijeda, da me b. 1Ko 4:11 I eamo, i goli smo, i b. nas, BILJE Pst 2:5 nije jo raslo nikakvo b. jer M.Iz 19:12 je njegova kao rosa na b. BISER-A-JE-OM Mat 13:46 b. otide, prodade sve M.Iz 3:15 Dragocjenija je od b. sve M.Iz 8:11 Jer je mudrost vrednija od b. PNP 1:10 obrazima tvojim niz b. vratu Mat 7:6 ne bacajte b. svojega pred Otk 21:21 dvanaest b. svaka vrata M.Iz 31:10 Vrijedi ona vie nego b. 1Ti 2:9 ne pletenicama, ni zlatom, ili b. Otk 17:4 i kamenjem dragim i b. i BJEI Pst 19:17 B. jer ti se radi o ivotu, ne Psl 31:11 tko me vidi na putu, b. od M.Iz 28:1 Bezbonik b. i kad ga nitko Mat 2:13 dijete i mater njegovu i b. u Iva 10:12 i ostavlja ovce, i b. a vuk 1Ti 6:11 ovjee Boji, b. od ovoga, a 2Ti 2:22 Od elja mladenakih b. idi BLAG-A Brj 12:3 Mojsije bio je ovjek veoma b. M.Iz 15:1 Odgovor b. utiava gnjev; Mat 11:30 Jer je jaram moj b. i breme 2Ti 2:24 nego da bude b. prema Heb 5:2 moe biti b. prema onima, koji Psl 104:24 puna je zemlja b. tvojega. M.Iz 31:26 i na jeziku joj je nauka b. Mat 6:19 Ne skupljajte sebi b. na Heb 11:26 za vee bogatstvo od b. BLAGO-U 1Kr 19:12 doe tiho, b. lahorenje Job 3:21 vema nego b. zakopano M.Iz 2:4 kao srebro, kao skriveno b. M.Iz 10:2 Nepravedno steeno b. ne M.Iz 15:16 negoli veliko b. s nemirom Hos 13:15 On e odnijeti b. njegovo i Mih 4:13 Posveti Gospodu b. njihovo Mat 6:21 gdje je b. tvoje, ondje je i srce Mat 13:44 je nebesko kao b. to lei Mat 19:21 siromanima, i imat e b. Mar 10:21 imat e b. na nebu. Onda Luk 12:21 onome, koji sebi zgre b. 2Ko 4:7 Ali ovo b. imamo u zemljanim 2Ko 12:14 nijesu duna roditeljima b. Kol 2:3 U kojemu je sve b. mudrosti i Jak 5:3 Nagomilaste b. u posljednje 1Iv 3:17 Tko, ima b. svijeta i vidi brata 2Ti 2:25 Da s b. pouava one, koji se BLAGOST Gal 5:22 mir, strpljivost, b. dobrota, Flp 4:5 B. vaa neka bude poznata 1Ko 4:21 ibom, ili s ljubavi i duhom b. BLAGOVA-LI-TI Mat 26:26 Dok su b. uze Isus kruh, Mar 14:22 Dok su b. uze Isus kruh, Mat 26:18 kod tebe u b. Pashalnu

872
1Ti 4:3 Koji zabranjuju eniti se, b. BLAT-A-O Job 27:16 nakupi sebi haljina kao b. Zah 9:3 praha i zlata kao po putu b. Job 30:19 On me je sruio u b. postao Iva 9:6 pljunu na zemlju, naini b. od Iva 9:15 im ree: B. metnu mi na oi, i Flp 3:8 smatram za b. da Krista BLINJE-GA-MU Izl 20:16 Ne svjedoi lano protiv b. L.Zk 19:13 Ne zakidaj i ne pljakaj b. Job 16:21 ovjeku protiv b. svojega M.Iz 6:3 idi, baci se na tlo, saleti b. Hab 2:15 poji b. svojega, a mijea Mat 5:43 Ljubi b. svojega i mrzi na Mat 19:19 Potuj oca i majku, i ljubi b. Rim 13:9 Ljubi b. svojega kao Gal 5:14 u jednoj rijei: Ljubi b. Jak 2:8 b. svojega kao samoga sebe Jak 4:12 A ti tko si, da b. sudi Izl 20:17 ni igdje ita, to pripada b. L.Zk 19:15 nego sudi no pravdi b. P.Zk 24:10 b. svojemu to u zajam M.Iz 6:3 jer si dopao u ruke b. svojemu Dje 7:27 to je inio nepravdu b. odbi Rim 15:2 Svaki od nas neka ugaa b. BLJUVOTINU 2Pe 2:22 Pas se povraa na svoju b. BLUDA Dje 15:20 i da se uzdravaju od b. od Otk 14:8 koji je estokim vinom b. Otk 17:2 opie se vinom b. njezina Otk 17:4 punu gada i neistoe b. BLUDNICA-MA M.Iz 23:27 Jer je b. duboka jama, tua Heb 11:31 Vjerom Rahaba b. ne Jak 2:25 Rahaba b. ne opravda li se Hos 4:14 jer vi sami idete nasamo s b. Otk 17:5 Tajna Babilon veliki, mati b. BLUDNIC-E-I-IMA Jo 2:2 dooe u kuu jedne b. koja Mat 21:31 Carinici i b. dolaze jo prije Otk 17:1 I Hodi, da ti pokaem sud b. 1Ko 6:9 Ne varajte se: ni b. ni idoloOtk 22:15 Vani su psi, i vraari i b. i 1Ko 5:9 da se ne mijeate s b. 1Ti 1:10 B. muelonicima, IjudokrHeb 13:4 jer b. i preljuboincima sudit Otk 21:8 neistima, i ubojicama i b. i BLUDNIK 1Ko 5:11 koji se brat zove, b. ili laEfe 5:5 ovo neka znate, da ni jedan b. Heb 12:16 ne bude tko b. ili lakouman BLUDNO-ST-STI 1Ko 10:8 to su neki od njih grijeili b. Otk 2:20 da grijee b. i da jedu rtve Otk 18:3 I kraljevi zemlje s njom su b. Jer 13:27 sramotnu b. tvoju: po Mat 15:19 ubojstvo, preljuba, b. 1Ko 6:13 Ali tijelo nije za b. nego za Efe 5:3 A b. i svaka neistoa i Kol 3:5 b. neistou, poudu, zlu elju Rim 1:29 svake nepravde, zloe, b. 1Ko 5:1 se uje o b. meu vama, i to o 1Ko 6:18 Bjeite od b. Svaki grijeh 1Ko 7:2 b. neka svaki ima svoju enu 1So 4:3 vaa, da se uvate od b. Otk 18:2 jer estokim vinom b. svoje BLUDOM Jud 1:7 koji su grijeili kao i oni b. i ili Otk 19:2 pokvari zemlju b. svojim, i BOGAT-A--EVA Pst 13:2 bio je Abram vrlo b. stokom Psl 103:8 strpljiv i b. ljubavlju Psl 130:7 u njega je b. otkup Luk 12:21 mjesto da bude b. u Boga. Luk 18:23 on raalosti; jer je bio vrlo b. Rim 10:12 Gospodin sviju, b. za sve, Efe 2:4 b. u milosru, zbog velike Otk 3:17 Jer govori: B. sam i Rut 1:21 B. sam otila, praznih ruku Psl 107:33 tla b. izvorima u suhu Kol 1:27 b. slava tajne ove meu Mat 19:24 kroz iglene ui, negoli b. u Mar 10:25 kroz iglene ui, negoli b. Luk 16:22 I b. umrije i bi pokopan. Luk 16:21 stola b. psi su dolazili i lizali BOGATI-MA M.Iz 22:2 B. i siromani ivu jedni uz Jer 9:23 ne hvali b. bogatstvom Luk 6:24 teko vama, b. vi ve imate Luk 21:1 vidje, kako b. bacaju darove Jak 1:10 A b. svojom niskoom; jer e Jak 2:6 Nijesu li b. koji vas tlae Mar 10:23 Kako je teko b. ui u 1Ti 6:17 B. na ovome svijetu zapoviBOGATSTV-A-O-OM-U M.Iz 30:8 ne daji mi siromatva ni b. Prp 4:8 ne mogu da se nasite b. a ne Rim 11:33 O dubino b. i mudrosti i Kol 2:2 dou do svega b. punine Otk 18:19 imali lae na moru, od b. 1Kr 3:13 to nijesi iskao, i b. i slavu M.Iz 8:18 U mene se nau b. i ast, i M.Iz 14:24 Kruna je mudrih b. njihovo M.Iz 27:24 Jer b. ne traje dovijeka; i Prp 9:1 ni mudraci kruh, ni pametni b. Luk 8:14 u brige, b, i uivanje ivota i Efe 3:8 neistraljivo b. Kristovo 1Ti 6:17 niti uzdaju u b. nestalno nego Otk 5:12 je zaklano, da primi silu i b. i Psl 49:6 i hvale se velikim b. svojim M.Iz 28:22 ide pohlepno za b. i ne Iza 61:6 i hvalit ete se b. njihovim Jer 9:23 Neka se ne hvali bogati b. M.Iz 13:8 U b. njegovu otkup je za Luk 16:13 Ne moete sluiti Bogu i b. Efe 1:7 grijeha po b. milosti njegove Efe 3:16 Da vam dadne po b. slave Flp 4:19 potrebu vau po b. svojemu BOGOBOJAZNA Dje 10:7 jednoga b. vojnika od onih Dje 16:14 A sIuala je jedna b. ena BOJA-LI-O-TI Ezr 9:4 oko mene svi, koji su se b. Psl 130:4 opratanje, da bi te se b. Iva 9:22 jer su se b. idova, jer su se Izl 3:6 jer se je b. gledati u Boga Luk 2:25 bio pravedan, koji se b. Boga Luk 18:2 sudac, koji se nije b. Boga i Psl 91:5 Ne treba se b. strahote Psl 112:7 Ne treba se b. zla glasa Jer 5:22 Mene se zar neete b. veli Dan 6:26 vima svaki b. i straiti Boga Mih 7:17 Bogu naemu, i tebe e se b. Heb 13:6 neu se b. to e mi initi BOJE-I Psl 25:14 ga se b. to su pouzdanici Psl 31:19 je uva za one, koji te se b. Psl 85:9 blizu je onih, koji ga se b. Psl 119:63 koji te se b. i dre propise Luk 1:50 onima, koji ga se b. Dje 13:26 ise meu vama b. Boga Kol 3:22 nego u priprosta srce, b. se BOJI--M-TE Job 2:3 je i pravedan, b. se Boga i M.Iz 31:30 ena, koja se b. Gospoda Iza 50:10 se meu vama b. Gospoda, Iva 14:27 srce vae i neka se ne b. 1Iv 4:18 jer strah ima muku, a tko se b. Otk 15:4 da te se ne b. Gospodine, i P.Zk 10:12 to, da se b. Gospoda, Iza 51:12 Tko si ti, da se b. smrtnih Jer 2:19 Boga svojega, i ne b. se Luk 23:40 ne b. Boga, kad i sam trpi Rim 13:3 A hoe li da se ne b. vlasti Psl 23:4 ne b. se nesree, jer ti si s Psl 27:1 koga da se b. Gospod je Psl 56:3 se b. jer u tebe se uzdajem Psl 118:6 ne b. se nita; to mi moe Iza 12:2 Potpuno se uzdam i ne b. se, Dje 20:24 ne b. i ne marim za svoj 2Ko 11:3 Ali se b. da kao to zmija Evu Gal 4:11 B. se za vas, da nijesam BOJITE Dje 13:16 Ljudi Izraelci i koji se b. Rim 8:15 opet da se b. nego primiste Otk 19:5 i koji ga se b. mali i veliki Izl 20:20 Ne b. se, jer Bog doe samo L.Zk 25:17 nego se b. Boga svojega P.Zk 1:17 Ne b. se nikoga, jer Boje P.Zk 31:6 Ne b. se i Ne preplaite se Psl 22:23 Vi iz roda Izraelova, b. ga se Iza 8:12 ega se on boji, ne b. se i ne Iza 35:4 Budite jaki, ne b. Evo, Bog Iza 51:7 Ne b. se poruge ljudske, od Zah 8:13 Ne b. se, ohrabrite se Mat 10:26 Ne b. ih se dakle, jer nema Mat 10:28 Ne b. se onih, koji dodue Mat 10:31 Ne b. se dakle Vi ste vie Mat 14:27 Utjeite se Ja sam. Ne b. Mat 28:10 Ne b. se Idite i javite brai Luk 2:10 Ne b. se Evo, javljam vam Luk 12:5 B. se onoga, koji nakon smrti 1Pe 2:17 Boga se b. kralja tujte Otk 14:7 B. se Boga i dajte mu slavu BOJU Izl 15:3 Jak je u b. Gospod, ime mu je Psl 24:8 Junak Gospod, Div u b. Jer 13:23 Crnac promijeniti b. na koi Heb 11:34 u b. rastjerae vojske tue BOK-OVE Iva 19:34 probode mu b. kopljem, i Iva 20:25 i ne metnem ruke svoje u b. Iva 20:27 ruku svoju, i metni u b. moj Dje 12:7 Petra u b. probudi ga i ree Izl 12:11 Imajte b. opasane, obuu na Efe 6:14 opasavi b. svoje istinom, i BOL Job 16:6 nee odlahnuti b. moja; ako Psl 16:9 i b. e moja poivati u Psl 73:14 se jutro iznova podizala b. M.Iz 17:25 gorka b. materi svojoj Jer 15:18 da vjeno traje b. moja, i 1So 5:3 kao b. na trudnu enu, i nee BOLESNI-KA-KE Mat 9:12 zdravi lijenika, nego b. 1Ko 11:30 meu vama mnogi slabi i b. Mar 6:5 ruke svoje na nekoliko b. i Iva 4:54 Iscjeljenje b. kod kupelji. Isus Jak 5:15 I molitva vjere spasit e b. i Mar 16:18 Na b. metat e ruke, i oni e Luk 10:9 Iscjeljujte b. to su ondje, i BOLES-NO-T-TAN-TI Mal 1:8 Kad prinosite hromo ili b. nije Mat 6:23 Ako li je oko tvoje b. onda je Zah 11:17 Suha b. neka doe na Mat 10:1 i da lijee svaku b. i svaku Luk 9:1 duhovima i da iscjeljuju od b. Iva 5:4 ozdravio bi makar kakva b. bila Psl 41:3 mijenja mu, kad je b. Mat 25:36 Bio sam b. i pohodili ste Iva 11:3 evo, koga ljubi, b. je. Psl 103:3 koji ozdravlja sve b. tvoje Mat 4:24 koji su trpjeli od razliitih b. i

873
BOL-I-UJE Jer 31:13 nakon b. dajem im utjehu i Mat 8:17 nae nemoi i nosi nae b. Rim 9:2 i srce me b. bez prestanka Otk 21:4 ni tuge, ni vike, ni b. nee biti 1Ti 6:4 nego b. od zapitkivanja i Jak 5:14 B. li tko meu vama neka BORAVI--O-TI Job 28:13 ona ne b. u zemlji ivih Psl 91:1 koji b. u sjeni Svemonoga Prp 7:4 Srce mudrih ljudi b. u kui P.Zk 4:40 D i da dugo b. u zemlji, koju P.Zk 6:7 kad b. kod kue ili si na putu Eze 1:1 sam b. meu zarobljenicima Eze 28:13 B. si u Edenu, vrtu Psl 15:1 tko smije b. na svetoj gori Iza 11:6 b. s janjetom, ris e leati s j Tu 4:15 Ne smiju dalje b. BREME-NA Psl 38:3 kao teko b. pritiskuje me Mat 11:30 Jer je jaram moj blag i b. Heb 12:1 odbacimo svako b. i grijeh Mat 23:4 b. teka i nesnosna i meu ih Otk 2:24 meem na vas drugoga b. BREULJAK Iza 40:4 gora i b. neka se slegnu i to Luk 3:5 svaka gora i b. neka se BRIG-A-MA-E Job 14:1 roen, kratka je ivota, sit b. M.Iz 12:25 B. u srcu pritiskuje ovjeka M.Iz 17:25 Lud sin b. je ocu svojemu i Iza 35:10 prate ih, b. i uzdisanje bjee Mat 6:27 svojim b. produljiti ivot svoj Luk 21:34 b. zemaljskim i da vam onaj Brj 11:11 teret b. za taj itav narod Psl 4:8 Bez b. legnem i zaspim Psl 13:3 Dokle u jo nositi b. u srcu M.Iz 3:23 Tada e ii bez b. putem Prp 1:18 mudrosti tu je i mnogo b. Iza 51:11 nestalo je b. i uzdisanja Luk 8:14 ali onda zapadnu u b. Luk 21:14 unaprijed b. kako eb.te 2Ko 2:4 od b. mnoge i tjeskobe srca BRINI-TE-U Mat 10:19 A kad vas predadu, ne b. Mar 13:11 i stave pred sud, ne b. se, Luk 12:11 ne b. se, kako i im ete se Rim 13:14 ne b. se za tijelo, da ugodite Flp 4:6 Ne b. se tjeskobno ni za to Jer 5:28 Ne b. se za pravdu, ne nastJer 47:3 Oci se ne b. za djecu, ruka je Mat 6:32 Za sve to b. se neznaboci. BRVNA Mat 7:3 trun u oku brata svojega, a b. Mat 7:5 Licemjere, izvadi najprije b. iz BUDAN Mar 13:34 vrataru je naloio, da bude b. Otk 3:2 Budi b. i utvruj ostalo, to Otk 16:15 koji je b. i uva haljine svoje Mat 24:42 b. jer ne znate dana, u koji Luk 21:36 Pa zato budite uvijek b. i 1Pe 4:7 mudri i b. u molitvama BUNE Psl 2:1 Zato se b. narodi i puci kuju 2Ko 12:20 aptanja, nadimanja, b. Luk 23:2 da ovaj b. narod na, da Gal 5:10 tko vas b. podnijet e osudu. BURA Eze 38:9 Ti e se podignuti kao b. Mat 8:24 podie se silna b. na moru Mat 21:32 c. i bludnice vjerovali su CARIN-U-IK Mat 18:17 kao neznaboac i c. Luk 18:11 preljuboinci ili kao ovaj c. Luk 18:13 A c. je stajao izdaleka i nije Rim 13:7 porez; kojemu carinu, c. CRTICA Luk 16:17 i jedna c. od zakona. Mat 5:18 nee nestati nijedne c. slova CRV-I Psl 22:6 A ja sam crv, ne vie ovjek Mar 9:44, 46, 48 c. njihov ne umire, Iza 14:11 Prostrt je poda te trule, c. Mih 7:17 kao c. na zemlji drui Dje 12:23 slave Bogu. Izjeden od c. CVIJET Izl 15:4 pobaca u more. c. boraca PNP 2:1 c. na poljani aronskoj, ljiljan PNP 2:13 slatko mirie c. vinove loze Iza 5:24 c. e se njihov razletjeti kao Iza 40:7 c. uvene, kad dah Gospodnji Jak 1:10 niskoom; jer e proi kao c. Jak 1:11 s vruinom, i osui travu, i c. 1Pe 1:24 kao c. trave; osui se trava Psl 119:9 mladi dri . ivot svoj ako Jer 13:27 Jerusaleme, ti nijesi . i Mal 1:11 i prinosit e se . prinos, jer Iva 13:10 noge opere, onda je sav . Dje 20:26 da sam . od krvi sviju 1Iv 3:3 isti se, kao i on to je . Job 11:4 . je nauka moja, i ist sam u Job 16:17 molitva je moja bila uvijek . Psl 73:1 Bog Izraelu, onima, koji su M.Iz 30:5 Svaka je rije Boja . istina PNP 6:10 kao mjesec, . kao sunce Dan 7:9 Kosa mu na glavi kao . vuna Mat 5:8 Blagoslovljeni su koji su . Mat 23:26 onda e biti . i vanjtina 1Ti 1:5 iz . srca i dobre savjesti i vjere 2Ti 2:22 zazivaju Gospodina iz . srca Heb 13:4 enidbena neka bude . jer Jak 1:27 Pobonost . i neokaljana Jak 3:17 mudrost odozgo jest najprije . 1Pe 1:22 bez pretvaranja, od . srca Job 25:5 ni zvijezde nijesu . u oima Psl 19:8 naredbe su Gospodnje . M.Iz 4:24 i usne tvoje neka budu . od Hab 1:13 su . oi tvoje, da gleda zlo Sef 3:9 u pribaviti . usne narodima Mat 11:5 hromi hodaju, gubavi se . 1Ti 2:8 mjestu, podiui . ruke bez Tit 2:5 razborite, . dobre kuanice Heb 9:23 da se slike nebeskih stvari . 2Pe 3:14 starajte se, da vas nae . i Izl 37:29 sveto ulje pomazanja i . Job 17:8 . su nad zloincem pobuPsl 66:10 kao to se . srebro M.Iz 16:2 ovjeku uine . svi putovi Eze 36:25 vodom istom, da budete . Zah 13:9 i oistit u je, kako se . zlato Iva 13:10 I vi ste . ali ne svi Iva 15:3 Vi ste ve . zbog rijei, koju 2Ko 7:11svemu pokazaste, da ste . Flp 1:10 da budete . i bez spoticanja Heb 9:22 I gotovo sve se krvlju . po 1Iv 1:7 Sina njegova, . nas od svak1Iv 3:3 nadu ima u njega, . se, kao i Pst 7:2 Od svih ivotinja . uzmi k sebi Pst 8:20 uze po komad od svih . ISTOGA-M Psl 18:26 S istim postupa . samo Psl 24:4 su nedune ruke i . srce, tko Psl 51:10 Srce . stvori mi, Boe, duh M.Iz 20:11 djelo njegovo . i estito Mat 27:59 zavi ga u laneno platno . Luk 11:41 milostinju, onda vam je sve . Rim 14:20 zbog jela; jer je sve . nego Tit 1:15 istima je sve . a okaljanima 1Pe 3:2 Kad vide . ivljenje vae sa Otk 19:14 obuene u platno bijelo i . Otk 21:21 ulica gradska bijae zlato . Psl 19:10 su od zlata, od mnogoga . Izl 25:17 onda pomirilite od . zlata Izl 37:23 usekae i tavice njihove od . L.Zk 10:10 izmeu . i neistoga Eze 22:26 ue razliku neistoga i . 1Pe 2:2 I djeca duhovnoga, . mlijeka Eze 36:25 Pokropit u vas vodom . Heb 10:22 i oprani po tijelu vodom . ISTO-E-I Psl 12:6 Gospodnje rijei pune . 1Ko 5:8 nego u beskvasnom kruhu . Psl 15:2 Tko hodi u . tko ini pravdu Dje 24:25 raspravljao o pravdi i o . i o 2Ko 6:6 . u spoznaji, u dugotrpnosti 1Ti 4:12 vladanju, u ljubavi, u vjeri, u . Heb 9:10 zapovijedi o izvanjoj . za jela ISTU Luk 11:39 i zdjelu izvana . a iznutra

AST-I Izl 20:10 dan odmora u . Gospodu Izl 28:2 Aronu, njemu u . i za ukras Brj 29:12 u . Gospodu svetkovati P.Zk 16:10 tjedana u . Gospodu, Bogu Psl 4:2 Gospod daje milost i . ne M.Iz 3:9 Daj . Gospodu posjedom M.Iz 3:16 bogatstvo i . u ljevici M.Iz 3:35 . je batina mudroga, a M.Iz 8:18 mene se nau bogatstvo i . M.Iz 19:11 . mu je mimoii krivnje M.Iz 20:3 Slui ovjeku na . kad M.Iz 26:1 tako malo pristaje . luaku Iza 4:2 Gospodnja na ures i . i plod Hos 4:7 . njihovu pretvorit u u sraHab 2:16 i na tvoju . dolazi sramota Mal 1:6 Ako sam ja otac, gdje je . Iva 12:43 vie, negoli . kod Boga Rim 1:25 . i sluie stvorenju nego Rim 9:21 jednu posudu za . a drugu Rim 13:7 strah, strah; kojemu . ast. Rim 16:27 po Isusu Kristu, njemu . i 1Ti 1:17 jedinome Bogu . i slava u 2Ti 2:21 bit e posuda za . posveena 1Pe 1:7 i . u dan objavljenja Isusa 1Pe 2:7 Vama dakle, koji vjerujete, . 1Pe 4:14 blagoslovljeni ste vi, jer . i 2Pe 1:17 je on primio od Boga Oca . Otk 4:9 I kad bia dadoe slavu i . i Iva 5:41 Ja ne primam . od ljudi. 1Ko 12:24 slabijemu udu vie dade . 1Ti 5:17 dostojni su dvostruke . 1Ti 6:1 vrijednima svake . da se ne Heb 5:4 I nitko sam sebi ne prisvaja . Heb 13:4 enidbu neka dre svi u . i EL-IMA-O Otk 7:3 Boga naega na . njihovim Otk 9:4 nemaju peata Bojega na . Otk 13:16 desnoj ruci njihovoj ili na . Otk 14:1 Oca njegova napisano na . Otk 22:4 njegovo bit e na . njihovim Jer 5:3 tvre im je . od kamena, i nee Eze 9:4 na . ljudima, koji uzdiu i Otk 14:9 primi ig na . svoje ili na ruku IST-A-E-I-IH 2Kr 5:12 postao i . kad bih se okupao -CJob 11:4 i . sam u oima tvojim CARINICI Mat 5:46 Ne ine li to i c. Psl 19:13 . slobodan od teke krivnje Mat 21:31 c. i bludnice dolaze jo prije Psl 51:4 . stoji u sudu svojem

--

874
Dje 24:16 trudim, da imam . savjest 2Ko 11:2 da djevicu . privedem Kristu ITA-LI-NJU Mat 24:15 Daniel tko . neka razumije Luk 4:16 u sinagogu. Ustade da . Dje 8:30 Filip pritra i uje, gdje . Otk 1:3 Blagoslovljen je onaj, koji . i Neh 8:8 . su iz knjige zakona Mat 19:4 Nijeste li . da je Stvoritelj u Mat 21:16 nikad . Iz usta djece i Mat 21:42 . u Pismu: Kamen koji Iva 19:20 I ovaj su natpis . mnogi od Dje 13:15 A po . zakona i proroka 2Ko 3:14 u . Staroga Zavjeta, jer u OKOT P.Zk 32:32 Jer je . njihov od okota Iva 15:1 Ja sam pravi . i Otac je moj Iva 15:5 Ja sam . vi ste loze. Tko UDES-A-IMA-NA 1Ljt 16:9 Sva . njegova navjeujte Psl 71:16 slavei . Svemoguega Psl 77:14 Ti si Bog, koji ini . ti si Psl 78:12 uini . u zemlji egipatskoj, u Psl 86:10 Jer si ti vekik i tvori . Psl 88:10 Hoe na mrtvima jo initi . Psl 136:4 Koji jedini tvori . velika; jer Mar 16:17 koji vjeruju, pratit e ova . Iva 4:48 Ako ne vidite znakova i . ne Dje 19:11 I Bog je inio ne mala . po Psl 40:5 Boe moj, ti si uinio mnogo; . Mar 16:20 i potvrivao rije njihovu . Iva 2:11 u Kani u Galileji poetak . 2Ko 12:12 strpljivosti, u znacima i . i 2So 2:9 silom i znacima i lanim . Heb 2:4 Bog posvjedoi i znacima i . Izl 15:11 u djelima slavnim, . su djela 2Sa 7:23 vas izvede velika i . djela Psl 139:14 veoma su . djela tvoja; UD-ITE-O Iva 5:20 vea djela od ovih, da se vi . Dje 3:12 Ljudi Izrael, to se . ovome 1Pe 4:12 Ljubljeni, ne . se vatri, koja Psl 86:17 Uini s menom . dobrote Psl 118:23 to je . pred oima naim. Iza 9:6 . od savjetnika glasi ime Mat 21:42 je djelo Gospodnje, kao . Luk 5:26 rekoe: Danas smo vidjeli . Iva 4:54 bilo drugo . koje uini Isus Iva 6:14 . to ga je bio uinio Isus 2Ko 11:14 I nije . jer se sam sotona UVA Izl 23:20 svojega pred tobom, da te . Brj 6:24 blagoslovi Gospod i neka te . 1Sa 2:9 Korake svojih pobonih . on Psl 31:23 Gospod . vjerne, a po zasluzi Psl 97:10 On . ivot pravednika Psl 103:4 Koji . od propasti ivot i Psl 116:6 . malene Gospod: bijedan Psl 117:2 Jer nas dobrota njegova . Psl 119:129 zato ih dobro . dua moja Psl 121:8 Gospod . izlazak tvoj i Psl 127:1 Ako Gospod ne . grada, M.Iz 8:34 svaki dan, koji . dovratnike M.Iz 13:3 Tko . usta svoja, uva ivot M.Iz 19:16 Tko dri zapovijedi, . ivot Prp 3:6 vrijeme kad se . i vrijeme kad Jer 9:4 Neka se svaki . prijatelja Jer 31:10 skuplja ga opet i . ga kao Mat 27:64 da se . grob do treega Luk 11:21 Ako jaki naoruan . svoj 1Pe 1:5 Koje . po vjeri sila Boja za 1Iv 5:18 nego koji je roen od Boga, . Jud 1:13 koje se . mrak vjeite tame Otk 16:15 koji je budan i . haljine UVAJ-TE-U P.Zk 6:12 dobro . da ne zaboravi Psl 17:8 Kao zjenicu oka . me skrij Psl 37:37 Tako . nedunost i vjebaj Psl 141:3 mojim, . vrata usana mojih M.Iz 4:13 . je, jer ona je ivot tvoj M.Iz 4:21 odlaze iz oiju i . ih na dnu 2Ti 4:15 . se i ti njega, jer se je vrlo Iza 56:1 veli Gospod: . pravicu i Mal 2:15 . Duha Bojega, kojega Mat 7:15 . se od lanih proroka, oni Mat 10:17 . se od ljudi, oni e vas Mat 16:6 . se kvasca farizejskog i Mar 12:38 . se knjievnika, oni rado Luk 12:1 se kvasca farizejskoga, to Luk 12:15 . se od svake lakomosti Flp 3:2 . se od pasa, uvajte se od Flp 3:2 . se od zlih poslenika, uvajte 2Pe 3:17 . se, da prijevarom bezako1Iv 5:21 Djeice, . se od idola Amen 2Iv 1:8 . se, da ne izgubite, to ste Jud 1:23 . se haljine, koja je okaljana Pst 3:24 da . put k drvetu ivota Jer 23:2 pastira, koji . narod moj: Mat 16:12 da se . kvasca krunoga Luk 8:15 u dobru je i poslunu srcu . 2Pe 2:4 mranu tamnicu, da se . za 2Pe 3:7 zadrana su i . se za oganj UVA-O-R-T P.Zk 32:10 Ogradio ga je, titio, . ga Psl 80:1 uj, koji si Josipa . kao ovce Iza 42:6 Drao sam te za ruku i . te Iza 49:8 . sam te, uinio sam te Iva 2:10 Ti si . dobro vino do sada Iva 17:12 . sam ih u ime tvoje, koje si Pst 4:9 zar sam ja . brata svojega Psl 121:3 noga tvoja: ne spava . tvoj Psl 121:4 ne drijema . Izraelov Psl 121:5 Gospod je . tvoj, Gospod je Gal 3:24 zakon bio . na do Krista, da Psl 39:1 . u putove svoje od grijeha Psl 119:44 I . u zakon tvoj svagda Flp 4:7 nadilazi svaki um, . e srca VRST-A-O Iza 26:3 . je svijest njegova i trajno 2Ko 1:7 I naa je nada . za vas Heb 2:2 govorena po anelima, bila . 1Ljt 16:30 . stoji nadzemaljski svijet Job 27:6 . stojim uz pravednost Psl 89:28 zavjet moj s njim stajat e . M.Iz 3:18 koji je prihvati i tko je dri . M.Iz 4:13 Dri . pouke, ne putaj je PNP 3:4 Drala sam ga . i nijesam Dan 1:8 Daniel je . odluio, da se ne 2Ko 1:24 radosti, jer u vjeri stojite . 2Ko 5:6 uzdamo . jer znamo, da, dok Gal 5:1 . i ne dajte se opet u jaram 2Ti 2:19 A . stoji temelj Boji imajui Heb 3:6 ako . do svretka odrimo 2Pe 2:3 Ve odavno stoji . za njih sud DAH-OM Job 33:4 d. me je Svemonoga oivio Psl 39:5 samo je d. ovjek, makar Psl 39:11 ah, samo je d. svaki ovjek Psl 104:29 uzme li im d. poginu i Psl 144:4 ovjek je kao d. dani s u Prp 3:21 Tko zna, je li se ivotni d. Iza 2:22 kojima kroz nos ide d. ivotni Iza 30:33 D. Gospodnji kao potok Iza 40:7 cvijet uvene, kad d. Gospodnji Iza 40:24 tada ih pogodi d. njegov: oni Iza 42:5 koji je dao d. narodu na njoj Iza 59:19 kojega e goniti d. Gospodnji Eze 7:15 toga e unititi glad i d. kuge Job 15:30 d. usta svojih nestat e Iza 11:4 D. usana svojih umori bezboDALEKE P.Zk 28:49 d. daljine, s kraja svijeta M.Iz 25:25 je dobra vijest iz d. zemlje Iza 13:5 Dolaze iz d. zemlje, s kraja Iza 46:11 iz d. zemlje ovjeka svoje Jer 6:20 mirisni cimet iz d. zemlje DANI Pst 47:9 D. putovanja mojega iznose 1Ljt 29:15 Kao sjena d. su naega Job 14:5 tono izmjereni d. njegovi, i Job 17:11 D. moji odoe, osnove se Psl 103:15 d. njegovi, kao cvijet u polju Psl 139:16 zabiljeeni svi d. to su bili Psl 144:4 ovjek je kao dah; d. su Prp 12:1 prije nego dou d. zli i prispiju Iza 60:20 i pri kraju su d. alosti tvoje Jer 7:32 Zato e doi d. veli Gospod Eze 12:22 Prolaze d. a od proroanHos 9:7 Dolaze d. kazne. Dolaze dani Mat 9:15 Ali e doi d. kad e se oteti Mat 24:22 kad se ne bi skratili oni d. Luk 21:22 Jer to su d. osvete, kad e Luk 23:29 doi e d. kada e se rei 1So 4:16 sam Gospodin na d. znak DANIMA Job 29:2 u d. kad me je titio Bog Job 30:1 ismjehavaju ljudi, koji su d. Prp 2:16 buduim d. sve se zaboravi Prp 11:9 bude srce tvoje u mladim d. Prp 12:1 Stvoritelja svojega u mladim d. Iza 27:6 d. ukorijenit e se Jakov Heb 7:3 nemajui ni poetka d. ni DANJU Izl 13:21 Gospod je iao pred njima, d. P.Zk 28:66 Drhtat e d. i nou i nee Psl 22:2 Boe moj, vapijem d. a ti ne Psl 42:3 postadoe mi jelo d. i nou Psl 42:8 d. alje Gospod milost svoju Psl 91:5 none, niti strijele, to leti d. Psl 121:6 Da ti d. sunce ne naudi, ni Iza 34:10 Ne gasi se ni d. ni nou, dim Iva 11:9 Tko d. ide, ne spotie se, jer DAR P.Zk 27:25 primi kakav d. da prolije Psl 127:3 sinovi su d. od Gospoda Iza 57:6 si izlijevao naljev, prinosio d. Iza 61:3 d. dadnem na glavu nakit Iza 66:3 tko prinosi d. a ujedno prinosi Mat 5:24 onda doi i rtvuj d. svoj Iva 4:10 d. Boji i onoga, koji ti govori Dje 2:38 primit ete d. Duha Svetoga Dje 3:2 su nosili i svaki d. metali pred Dje 8:20 d. Boji moe dobiti za novce Dje 10:45 i na neznaboce izli d. Duha Dje 11:17 Bog dade isti d. kao i nama Rim 5:15 se vea milost Boja i d. izli 1Ko 7:7 svoj d. od Boga, ovaj ovako 1Ko 12:9 drugomu milosni d. lijeenja 1Ko 13:2 imam d. proroanstva i znam Efe 2:8 i to nije od vas, to je d. Boji DAROVE Psl 68:18 sa sobom roblje, primio d. Luk 21:1 bacaju d. svoje u rtvenu Rim 11:29 Bog ne kaje za svoje d. i poziv Rim 12:6 A imamo razliite d. po 1Ko 12:31 A trsite se za najvee d. I Efe 4:8 i porazdijeli d. ljudima DAVNINE Iza 46:10 d. to se jo nije dogodilo Iza 51:9 Digni se kao u dane d. za Iza 63:16 Otkupitelj na od d. ime je Mih 5:2 Njegov je poetak iz davne d. Luk 1:71 od d. obeao na usta svetih

-D-

875
DAVNO Psl 119:92 d. bih poginuo u nevolji Iza 44:8 d. rekao i objavio, vi ste mi Iza 63:9 i nosio ih sve dane u d. doba Luk 10:13 su se dogodila u vama, d. Jud 1:4 d. pismeno stoji ovo osuenje DENAR Mat 20:2 pogodi s poslenicima po d. Mat 20:13 pogodio s menom po d. Mat 22:19 porezni. Oni mu pruie d. Otk 6:6 Oka penice za d. i tri oke DENARA Mat 18:28 koji mu je bio duan sto d. Luk 7:41 je bio duan pet stotina d. Luk 10:35 dva d. dade ih gostioniaru DESETINU Mal 3:10 Donosite svu d. u spreme Mat 23:23 Vi dajete d. od metvice Luk 18:12 dajem d. od svega, to Heb 7:4 Abraham patrijarh dao d. od Heb 7:5 po zakonu d. od naroda, to DESN-A-E Jon 4:11 razlikovati izmeu d. i lijeva Mat 5:30 d. tvoja ruka, odsijeci je i baci 1Kr 22:19 vojska nebeska stoji mu s d. Psl 121:5 sjena tvoja; on ti stoji s d. Mat 20:23 ali mjesto s moje d. ili lijeve Mat 25:33 Postavit e ovce s d. sebi Mat 25:34 onima s d. strane: Doite Mar 14:62 sjedi s d. Svemoguega i Mar 15:27 d. njegove, drugoga s lijeve Luk 1:11 aneo Gospodnji s d. strane Luk 23:33 jednoga s d. njegove, Dje 7:55 Isusa gdje stoji s d. strane Rim 8:34 i uskrsnuo, koji je s d. strane Kol 3:1 Krist sjedi s d. strane Boga Heb 1:3 oistio od grijeha, sjede s d. Heb 1:13 ree kad: Sjedi meni s d. Heb 10:12 svagda s d. strane Bogu Heb 12:2 d. strane prijestolja Bojega 1Pe 3:22 otiavi na nebo, s d. strane DESNIC-A-E-I-U Psl 18:35 kao tit, d. je tvoja postala Psl 26:10 i kojima je d. puna mita Psl 45:4 d. tvoja neka pokae sjajna Psl 89:13 ruka je tvoja jaka, d. tvoja Psl 118:15 pravednika: d. Gospodnja Psl 137:5 neka usahne d. moja Psl 139:10 prihvatila bi me d. tvoja PNP 8:3 u ljubavi me ogrli d. njegova Mat 6:3 ne zna ljevica tvoja, to ini d. P.Zk 33:2 iz d. njegove razbuktio se Psl 80:17 d. tvoje, nad sinom ovjePsl 16:11 u tebe je punina radosti, u d. M.Iz 3:16 Dug ivot krije se u d. Iza 44:20 Nje li varka, to mi je u d. Hab 2:16 k tebi aa u d. Gospodnjoj Otk 1:20 d. mojoj, i sedam svijenjaka Otk 2:1 koji dri sedam zvijezda u d. Iza 63:12 iao uz d. Mojsijevu koji je Mat 27:29 glavu i dadoe mu trsku u d. Otk 1:17I metnu d. svoju na me DESNU Psl 73:23 me bio prihvatio za d. ruku Psl 110:1 d. stranu moju, dok poloim Mat 22:44 Sjedi s moju d. dok poloim Iva 21:6 Bacite mreu na d. stranu DEV-A-E Iza 60:6 Mnotvo d. prekrilit e te Mat 19:24 Lake ide d. kroz iglene Mar 10:25 Lake d. ide kroz iglene Pst 24:63 i pogleda, a to dolazile d. Suc 8:21 to su ih o vratu nosile d. DIJEL-A-OM P.Zk 21:17 i dati mu dva d. od svega Iva 13:8 te ne operem, nee imati d. Dje 8:21 Nema tebi d. ni zajednice u Efe 2:12 zajednice Izraelove i bez d. u Efe 5:5 a to je idolopoklonik, nema d. Otk 16:19 razdijeli se na tri d. i gradovi 1Ko 13:9 d. znamo i dijelom proroku1Ko 13:12 Sad poznajem d. a tada u 2Ko 1:14 Kao to nas d. i upoznaste 1Pe 5:3 gospodujete Bojim d. nego Otk 6:8 vlast nad etvrtim d. zemlje, DIJETE P.Zk 1:31 tvoj, kao to ovjek nosi d. P.Zk 6:2 ti i d. tvoje i unuad tvoja, sve Psl 131:2 d. mirno poiva na prsima M.Iz 22:6 Odgoj d. prema putu, kojim M.Iz 29:15 d. preputeno samomu Iza 11:8 zavlait e ruku svoju d. Mat 2:13 uzmi d. i mater njegovu i Mat 18:4 dri malenim kao d. ovo, taj Mat 19:29 oca, majku, d. i polje zbog Mar 9:36 uze d. metnu ga u sredinu Mar 10:15 kao d. nee doi u njega Luk 1:44 zaigra d. od radosti u utrobi Luk 2:12 Nai ete d. to je povito u Luk 2:16 Mariju i Josipa i d. to je Luk 2:40 D. je raslo i jaalo. Bilo je Iva 16:21 Ali kad rodi d. vie se ne 1Ko 13:11 d. govorio sam kao dijete Heb 5:13 rijei pravde, jer je d. Heb 11:23 jer vidjee krasno d. i ne Otk 12:4 da joj prodere d. kad rodi DIM-A M.Iz 10:26 ocat zubima i d. oima, to Iza 51:6 jer e nebo ieznuti kao d. Jak 4:14 Jer ste d. koji se zamalo Otk 9:2 zjalo bezdana, i izae d. iz Otk 9:17 izlazio je oganj i d. i sumpor Otk 14:11 I d. muka njihovih die se u Otk 19:3 i d. njezin die se u vijeke PNP 3:6 stupovima d. zaogrnuto Iza 9:18 tako da uzavrije u stupove d. Joe 2:30 oganj i stupovi od d. Otk 9:2 i pocrnje sunce i nebo od d. iz Otk 9:3 I iz d. zjala izaoe skakavci Otk 15:8 I napuni se hram d. od slave DIONICI 1Ko 10:17 svi smo d. jednoga kruha Heb 6:4 i postali d. Duha Svetoga Heb 12:10 da budemo d. svetosti 1Pe 4:13 Nego se radujte, to ste d. 2Pe 1:4 po njima budete d. boanske DIONIK 1Ti 5:22 niti budi d. tuih grijeha. Dri 1Pe 5:1 a koji sam i d. slave, koja se Otk 1:9 Ja, Ivan, brat vas i d. u nevolji DIVILI Luk 2:18 to uli, d. su se tome, to im Luk 2:47 d. su se njegovu razumu i Luk 4:22 odobravali i d. se milosnim Dje 4:13 nekolovani i prosti, d. su se Dje 10:45 bili doli s Petrom, d. su se DIVLJI Psl 124:4 nas bile odnijele, d. bi potok Jer 14:6 d. magarci stoje na visovima Mat 3:4 njegova bila skakavci i med d. DIVNA Iza 28:29 d. je osnova njegova, velika Eze 1:22 nebeskoga iz d. kristala, to Otk 15:3 Velika su i d. djela tvoja, DJELOVANJU Pst 6:12 ovjeanstvo u svojemu d. Psl 145:13 milostiv u svemu d. svojeMat 11:2 Kad je Ivan u tamnici uo o d. Efe 1:19 koji vjerujemo po d. jake sile Efe 3:7 koja mi je dana po d. sile 2So 2:9 d. sotoninu sa svakom silom i DJELUJE Psl 111:10 Gospodnji; tko po njemu d. M.Iz 17:10 Ukor d. na razumnoga Iva 5:17 Otac moj do sada d. i ja djelu2Ko 4:12 Dakle smrt d. u nama, a Efe 3:20 po sili, koja d. u nama 2So 2:7 Jer tajna bezakonja ve d. DJETETA M.Iz 22:15 u srcu d. a iba je ukloni od Luk 1:66 to e biti iz ovoga d. Jer je DJETINJSTVA Psl 71:6 Od d. na tebe sam se oslonio 2Ti 3:15 I jer iz d. zna Sveta Pisma DJEVIC-A-E-I-U Iza 7:14 Eto, d. e zaeti i roditi sina i Mat 1:23 Eto, d. e zaeti i roditi sina Mat 25:1deset d. koje uzee svjetiljke 1Ko 7:28 ako se uda d. nije sagrijeila Mat 25:7 d. one i priredie svjetiljke Dje 21:9 On je imao etiri keri d. koje 1Ko 7:25 A za d. nemam zapovijedi Luk 1:27 Ime je d. bilo Marija 1Ko 7:36 poteno prema svojoj d. 1Ko 7:38 koji udaje svoju d. dobro ini 2Ko 11:2 da d. istu privedem Kristu DOBAR Pst 3:6 kako je plod drveta d. za jelo i Psl 34:8 i vidite, kako je d. Gospod Psl 73:1 Kako je d. Bog Izraelu Psl 92:15 Gospod je d. on je branik Psl 100:5 Jer je d. Gospod: vjeno Psl 136:1 Hvalite Gospoda, jer je d. jer M.Iz 12:2 d. ovjek dobiva milost kod M.Iz 14:14 i ovjek d. za djela svoja Mat 12:35 d. ovjek iz dobre riznice Mat 19:17 Samo je jedan d. A ako Mat 20:15 tvoje zavidno, to sam ja d. 1Ti 1:8 A znamo, da je zakon d. ako ga 1Ti 1:18 da bije b.u njima d. boj 1Ti 4:6 predoi brai, bit e d. sluga 2Ti 2:3 s menom napore kao d. vojnik 2Ti 4:7 d. sam boj vojevao, trku svrio DOBARA Psl 84:11 ne uskrauje d. onima, koji Luk 1:53 Gladne napuni d. bogate Rim 15:27 dio njihovih duhovnih d. Heb 9:11 veliki sveenik buduih d. i Heb 10:1 ima samo sjenu buduih d. DOBITAK M.Iz 10:16 a d. bezbonikov za grijeh M.Iz 11:18 dobiva sebi isprazan d. a M.Iz 15:27 Tko stee nepravedan d. Iza 33:15 tko mrzi na d. od nasilja; tko Dje 16:16 i vraajui donosila velik d. 1Ti 6:6 U istinu velik je d. pobonost Tit 1:7 svadljiv, ne lakom na gadan d. 2Pe 2:3 lakomstvu trait e od vas d. DOBITKA M.Iz 14:23 U svakom radu ima d. a M.Iz 31:11 i d. nee nikada faliti Tit 1:11to ne treba, zbog gadna d. 1Pe 2:9 sveti narod, puk d. da 1Pe 5:2 niti zbog niskoga d. nego iz Jud 1:16 i laskaju se ljudima zbog d. DOBITKOM Jer 22:17 nego samo za d. svojim i da Eze 33:31 ide za nepravednim d. Luk 19:23 doavi mogao primiti s d. Jud 1:11 Oni u svojoj pohlepi za d. DOBROSTIV Psl 25:8 D. je Gospod i pravedan; zato Psl 145:9 Gospod je d. prema svakomu Luk 6:35d. prema nezahvalnima i zlima 1Pe 2:3 okusiste, kako je d. Gospodin

876
DOBROTA Psl 18:35 me je uinila d. tvoja Psl 31:19 Kako je velika d. tvoja, to je Psl 36:7 Kako je dragocjena d. tvoja Psl 62:12 I da je d. u tebe, Svemogui Psl 90:17 Neka vlada nad nama d. Psl 117:2 Jer nas d. njegova uva Rim 2:4 d. Boja dovodi k pokajanju Gal 5:22 strpljivost, blagost, d. Tit 3:4 se pokaza d. i ovjekoljublje DOBROTE Psl 25:7 spomeni se mene radi d. Psl 33:5 On ljubi pravdu i pravo; d. je Psl 65:11 Tako kruni godinu d. svoje Psl 86:17 Uini s menom udo d. da Psl 119:64 puna d. tvoje, naredbama Rim 2:4 njegove d. i strpljivosti i dugRim 15:14 moja, da ste i sami puni d. 2So 1:11 ispuni svaku radost d. i djelo DOBROTI P.Zk 13:17 umnoi te u svojoj d. Psl 31:1 U d. svojoj izbavi me Psl 31:21 on e me tititi udesno u d. Psl 40:10 nijesam utio o tvojoj d. i Psl 65:5 Ti nas uslii u d. udesnim Psl 138:2 na d. tvojoj i vjernosti tvojoj; Iza 42:6 Gospod, dozvao sam te u d. Rim 11:22 Gledaj dakle d. i strogost 2Ko 6:6 u dugotrpnosti, u d. u Duhu DOBROTOM Psl 86:15 pun strpljivosti i bogat d. i Psl 145:16 i siti sve, to ivi, d. Efe 2:7 bogatstvo milosti svoje d. DOBROTU Psl 27:4 da iskusim d. Gospodnju, da Psl 27:13 vjerujem, da u gledati d. Rim 11:22 Gledaj dakle d. i strogost Kol 3:12 u srdano milosre, d. DODATI Mat 6:33 i ovo e vam se sve d. Mat 27:24 sebi d. vode i opra ruke DOGODI Pst 1:7 onih nad svodom. I tako se d. Izl 12:29 U po noi d. se, da Gospod Psl 118:23 d. od Gospoda; to je udo Iza 20:6 d. onima, u koje se uzdasmo Mat 26:56 ovo d. da se ispune Pisma Iva 5:14 da ti se ne d.to gore Iva 19:36 ovo d. da se ispuni Pismo Dje 16:16 d. kad smo ili u bogomolju 2Pe 2:22 d. istinita poslovica: Pas se DOGODILA Izl 34:10 udesa, kakva se nijesu d. Eze 22:13 djelima, to su se d. usred Mat 11:23 se bila u Sodomi d. udesa Luk 4:23 ujemo, d. Kafarnaumu Luk 10:13 u Tiru i Sidonu d. udesa DOGODILO Suc 19:30 danas nije se jo nikada d. Iza 42:9 unaprijed kazano, vidite, d. Iza 43:18 to se je prije d. Ne pazite Iza 46:10 davnine, to se jo nije d. Ja Zah 11:11d. po naputku Gospodnjem Mat 9:33 nije se tako to d. u Izraelu Mat 21:21 uiniti, to se je d. smokvi Mat 27:54 to se d. prepadoe se vrlo Luk 24:18 to se je ondje d. ovih dana Luk 24:21 trei dan, kako se je to d. DOGODIT Iza 27:12 d. e se u onaj dan, da GosIza 50:11 d. e vam se ovo: u mukama Mat 21:21i baci se u more, to e se d. Mat 24:3 Kai nam, kad e se to d. i Dje 20:22 to e mi se u njemu d. DOJILA Izl 2:9 ena uze djeaka i d. ga Luk 11:27 nosila, i prsa, koja su te d.. DOLASKA L.Zk 20:23 u protjerati za d. vaega Mal 3:2 e podnijeti dan d. njegova Mat 24:3 tvojega d. i svretka svijeta Mat 24:37 Noine, tako e biti kod d. 1So 5:23 bez prijekora sauva za d. 1Ti 6:14 besprijekornu do d. GospoJak 5:7 Strpite se dakle, brao, do d. 2Pe 1:16 Gdje je obeanje d. njegova Jud 1:24 sauvati od pada i kod d. DOLASKOM Mat 24:27 do zapada, tako e biti i s d. 2Ko 7:6 utjei nas d. Titovim. 2Ti 4:1 koji e suditi ive i mrtve, d. DOLAZAK Psl 121:8 Gospod uva izlazak tvoj i d. Iza 14:9 mrtvih dolje, oekujui tvoj d. Dje 7:52 koji su naprijed javljali d. 1Ko 15:23 i koji vjerovae u njegov d. 1So 4:15 ostajemo za d. Gospodnji 2So 2:9 Kojega je d. po djelovanju 2Ti 4:8 svima, koji su ljubili d. njegov Tit 2:13 blagoslovljenu nadu i d. slave Jak 5:8 i utvrdite srca svoja, jer se d. 2Pe 3:12 i elei d. dana Bojega, koji DOLAZI--LI-IM-TE Job 38:11 I rekoh: dovle d. ne dalje Mat 3:14 krten od tebe, a ti d. k meni Eze 23:17 I sinovi babilonski d. su k Mar 1:45 Ali su d. ljudi k njemu sa svih Luk 16:21 I psi su d. i lizali irove Dan 9:23 izae rije Boja. D. da ti to Dan 10:12 usliene molbe tvoje. Ja d. Hos 10:10 Tako d. ja i karam ih Iva 17:11Ja d. k tebi, Oe sveti Heb 10:7 Evo d. u poetku knjige Otk 3:11 Evo d. brzo: dri, to ima, da Otk 22:7 I evo, d. brzo. Blagoslovljen Otk 22:12 Evo, d. brzo, i plaa moja s Otk 22:20 Da, Ja d. brzo. Amen. Doi Pst 42:7 na njih i ree im: Odakle d. Eze 18:2 Kako d. do toga, da u zemlji DOLIKUJE Psl 33:1 estitima d. hvaliti ga Mat 3:15 Samo pripusti to d. nam, da Tit 2:3 da se vladaju, kako d. svetima DOLIN-A-E-I-OM Iza 40:4 Svaka d. neka se podigne Iza 41:18 izvore usred d. Pustinju u Luk 3:5 Svaka d. neka se ispuni Iza 28:1 nakita na vrhu iznad plodne d. Iza 40:4 zemljite neka bude dno d. Eze 37:1 u duhu i postavi me usred d. PNP 2:1 poljani aronskoj, ljiljan u d. Iza 57:6 je dio na glatku kamenu u d. Jer 7:31 Postavili su u d. Ben-Hinomu Jer 7:32 nee govoriti o Tofetu i o d. Joe 3:14 dan Gospodnji u d. odluke Psl 23:4 kad bih i d. sjene smrti hodio Psl 84:6 d. pustinjskom pretvaraju je u Iza 22:1 Presuda nad d. gledanja. to DOMAI-N L.Zk 24:16 Stranac i d. neka se pogubi Mat 10:36 postaju njegovi vlastiti d. Mat 20:1 je nebesko kao d. koji rano Mat 21:33 Jedan d. posadi vinograd Mat 24:43 Kad bi znao d. u koji as Rim 16:23 Pozdravlja vas Gaj, d. moj DONOSE M.Iz 3:2 Jer ti one d. dug ivot, godine M.Iz 14:23 puste rijei d. samo gubitak Iza 52:7 koji d. radosnu vijest dobra Eze 5:16 d. propast, to u ih pustiti Luk 8:14 i ugue se i tako roda ne d. Rim 10:15 koji navjeuju mir, koji d. DONOSI Psl 1:3 rod svoj d. u pravo vrijeme, i Psl 19:2 no na no d. on taj glas Psl 33:17 uza svu jakost svoju ne d. M.Iz 9:7 d. sam sebi samo sramotu M.Iz 10:2 steeno blago ne d. koristi M.Iz 21:25 Lijenini d. smrt pohota M.Iz 31:14 laa trgovaka: izdaleka d. Hos 8:7 nema ploda, i ona ne d. brana Hab 3:17 Jer smokva ne d. vie ploda Mal 3:14 Govorite: Bogu sluiti ne d. Rim 7:5 naim, da se d. plod smrti 2Ko 4:17 asovita lagana nevolja d. Flp 1:22 A ako mi ivot u tijelu plod d. 1Iv 5:16 ini grijeh, to ne d. smrti, 2Iv 1:10 i ove nauke ne d. ne primajte DOPADA-JU P.Zk 24:1 i ona mu se potom vie ne d. Psl 37:23 ako mu se d. put njegov. Psl 51:17 rtva, to se d. Bogu Iza 42:1 izabranik moj, koji mi se d. Mat 3:17 je Sin moj ljubljeni, koji se d. Psl 5:4 bog, kojemu se d. zlodjela Prp 12:1 za koje veli: Ne d. mi se Jer 14:10 a Gospodu se ne d. sada Mih 6:7 d. li se Gospodu tisue DOPA-LO-O-STI Mat 14:6 To se je d. Herodu tako Luk 10:21 Da, Oe, tako se je d. tebi Kol 1:19 d. Bogu, da u njemu stanuje M.Iz 6:3 d. u ruke blinjemu svojemu Luk 3:22 ljubljeni Sin, koji mi se je d. Psl 39:6 a ipak ne zna, kojemu e d. Iza 62:4 jer e se d. Gospodu, i Mat 19:27 tobom. to e nam za to d. Iva 19:24 za nju, kojemu e d. Tako DOPUTAM L.Zk 17:11 d. na pomirenje za due 1Ti 2:12 ne d. eni, da ui, niti da vlada DOPUTENO Mat 19:3 Je li d. ovjeku pustiti enu Mat 22:17 Je li d. plaati caru porez ili Dje 10:28 idovu nije d. druiti se ili DOPUSTI-TI Rut 2:2 u polje i ako mi se d. pabirila Mar 5:19 ne d. nego mu ree: Idi kui k Dje 16:7 idu u Bitiniju, ali im ne d. Duh 1Ko 9:15 d. da tko slavu moju poniti 2Pe 1:11 d. ulaz u vjeno kraljevstvo DOSTOJAN 1Ljt 16:25 Gospod i veoma d. hvale Psl 48:1 Vekik je Gospod i d. svake Mat 8:8 nijesam d. da ue pod krov Mat 10:10 jer je poslenik d. prehrane Mat 10:11 ispitajte, tko je u njemu d. Mat 10:37 nego mene, nije mene d. Mat 10:38 poe za mnom, nije mene d. Luk 3:16 nijesam d. odrijeiti remena Luk 15:19 Nijesam vie d. zvati se sin 1Ko 15:9 nijesam d. zvati se apostol 1Ti 5:18 i radnik je d. svoje plae Heb 11:38 nije bio d. svijet; potucali Otk 4:11 D. si, Gospodine i Boe na, Otk 5:2 Tko je d. da otvori knjigu i da Otk 5:4 nitko ne nae d. da otvori Otk 5:9 D. si da uzme knjigu i da DOSTOJN-A-I-O Psl 111:2 su djela Gospodnja, d. da Mat 10:13 Je li kua d. toga, doi e na Mat 22:8 ali uzvanici nijesu bili nje d. Dje 5:41 to su bili smatrani d. da 1Ti 5:17 koji su dobri predstojnici, d. Otk 3:4 s menom u bijelima, jer su d.

877
Efe 4:1 da se vladate d. zvanja, u koje Flp 1:27 ivite d. radosne vijesti Kol 1:10 Da ivite d. Gospodina, te mu 3Iv 1:6 oprema, kako je d. Boga Otk 5:12 glasom velikim: D. je Janje DOTAE Iza 6:7 D. se njim usta mojih i ree Jer 1:9 I Gospod prui ruku svoju i d. Mat 8:3 On prui ruku svoju, d. ga se i Mat 9:20 pristupi otraga i d. se skuta Mar 7:33 pljuvakom se d. jezika DOTAKN-E-I L.Zk 15:19 tko je se d. neist je do Luk 6:19 Sav je narod traio da ga se d. Heb 11:28 d. njihovih prvoroenaca Heb 12:20 ivine d. gore, kamenovat Psl 144:5 d. se gora, da se zadime Kol 2:21 Ne d. se! Ne okusi! Ne opipaj DOTI-E-ITE 1Ko 7:1 je ovjeku, da se ne d. ene 1Iv 5:18 uva se, i zli ga se ne d. Iza 52:11 izaite odatle, ne d. se 2Ko 6:17 i ne d. se neista, i ja u vas DOVEDE Pst 22:13 d. ovna i prinese ga mjesto Psl 43:3 neka me vodi i d. na svetu Dan 9:24 se okaje opaina, da se d. Mat 12:45 otide i d. jo sedam drugih Luk 10:34 d. ga u gostionicu i pobrinu Luk 11:26 d. jo sedam drugih duhova Heb 2:10 d. mnoge sinove u slavu, da DOVEDITE Mar 9:19 podnositi vas D. ga k meni Luk 15:23 d. tele ugojeno i zakoljite ga Luk 19:27 d. ovamo i pogubite ih pred DOVEDOE Dan 6:16 I d. Daniela i bacie ga u Mat 18:24 d. mu jednoga, koji mu je Iva 8:3 d. enu zateenu u preljubi DOVESTI P.Zk 28:49 s kraja svijeta, d. protiv Iza 56:7 Njih u d. k svetoj gori svojoj i Eze 36:24 i d. vas natrag u vau Iva 10:16 i one mi valja d. i ut e glas 1So 4:14 koji su usnuli po Isusu, d. s DOVODI-M Psl 33:17 Ne d. konj do pobjede, uza Rim 2:4 dobrota Boja d. k pokajanju Rim 4:15 Jer zakon d. samo gnjev Iza 43:5 Od istoka d. djecu tvoju, od Iza 66:12 ja d. spasenje k njemu kao DOZOVI 1Sa 28:8 d. mi onoga, koga ti kaem Mat 20:8 D. poslenike i isplati im DOZVA-E-O Mat 15:32 Tada Isus d. uenike svoje Mat 20:25 Isus ih zato d. k sebi i ree Mar 8:34 Tada d. narod s uenicima i Luk 6:13 d. uenike svoje k sebi i Dje 10:7 d. dvojicu sluga svojih i Dje 20:17 u Efez i d. starjeine crkve Iva 9:24 d. opet ovjeka, koji je bio Dje 6:2 dvanaestorica d. mnotvo Iza 42:6 Gospod, d. sam te u dobroti Mar 3:23 d. i govorio im u prispodobama DRAU Iza 9:18 koji spali trnje i d. i upali gutik Heb 6:8 iznosi trnje i d. nepotrebna je DRAGOCJEN-A-IJA-O Mat 13:46 Kad nae jedan d. biser 1Pe 3:4 duha, koji je pred Bogom d. Psl 36:7 Kako je d. dobrota tvoja Psl 72:14 u oima je njegovim d. krv Psl 116:15 D. je u oima Gospodnjim M.Iz 15:23 pravo vrijeme kako je d. 2Pe 1:4 je dao d. i najvea obeanja M.Iz 3:15 D. je od bisera; sve 1Pe 1:7 d. od zlata raspadljivoga, koje Psl 133:2 d. ulje na glavi, to tee na M.Iz 1:13 Dobit emo koje d. dobro Hos 13:15 i sve d. dobro njegovo DRAGOVOLJNO Iza 53:7 a on se je predao d. nije 2Ko 8:3 i preko mogunosti d. davali Efe 6:7 d. sluite kao Gospodinu, a ne Heb 10:26 Jer kad mi grijeimo d. Jak 1:18 nas d. porodi rijeju istine 1Pe 5:2 ne silom, nego d. kako Bog DRU-I Psl 6:2 ozdravi me, Gospode, jer d. Jer 23:9 puca mi u tijelu, d. sva uda Jak 2:19 dobro ini; i avli vjeruju, i d. 2Pe 2:10 i drski su i tvrdoglavi, i ne d. Hos 11:10 d. djeca Izraelova sa Mih 7:17 kao crvi na zemlji d. predat DRHTANJEM Efe 6:5 sa strahom i d. u iskrenosti Flp 2:12 svojemu sa strahom i d. DRIJEMA Psl 121:4 nikada ne d. uvar Izraelov Iza 5:27 Nitko ne d. i nitko ne spava 2Pe 2:3 Propast njihova ne d. DRSK-E-O Dan 7:8 to su govorila d. govore Dan 7:25 On e govoriti d. govore Jud 1:15 poinie, i za sve d. rijei Psl 10:4 D. misli bezbonik: On ne vidi Jer 49:16 d. miljenje, jer stanuje u Dan 11:36 d. e govoriti i nekanjen DUBIN-A-E-I-U Psl 68:22 dovest u ih iz d. mora Psl 86:13 izbavio si ivot moj iz d. M.Iz 8:24 Nije jo bilo d. voda, kada M.Iz 25:3 Kao visina neba i d. zemlje Jon 2:6 D. me opkolila. I oko glave bila Rim 8:39 Ni visina, ni d. ni drugo Efe 3:18 je irina i duina, i visina i d. Otk 2:24 ne upoznae d. sotoninih Psl 106:9 provede ih preko morske d. Iza 44:23 Podvikujte, d. zemaljske Zah 10:11 sve e d. Nilu presahnuti 1Ko 2:10 Duh sve ispituje, i d. Boje 2Ko 8:2 iz d. njihova siromatva Iza 7:11 u d. dolje, ili gore u visini 2Ko 11:25 proveo sam u d. morskoj Izl 15:5 kao kamen propadoe u d. Psl 107:26 do neba, survali se u d. Mih 7:19 e opaine nae i baciti u d. Mat 18:6 i da potone u d. morsku DUBOKO Pst 6:6 na zemlji, i bio je d. oaloen Ezr 9:4 ostadoh sjedei d. potresen Psl 35:13 i molio sam se d. prignut Psl 36:1 d. je sauvana u srcu mojem Iza 30:33 i za kralja je pripravljeno. d. i Dan 11:33 d. satrti maem i plamenom Mat 13:5 brzo izniknu, jer nije lealo d. Mar 4:5 jer nije lealo d. u zemlji Iva 12:27 je dua moja d. potresena Heb 11:21 sina Josipova i nagnu se d. DUG-A-KIM-E M.Iz 3:2 Jer ti one donose d. ivot M.Iz 3:16 d. ivot krije se u desnici Luk 7:42 nijesu mogli platiti svojega d. Otk 4:3 i oko prijestolja bijae d. po Otk 10:1 u oblak, i d. nad glavom Mar 12:38 Oni rado idu u d. haljinama Luk 20:46 Oni rado idu u d. haljinama Mat 6:12 I otpusti nam d. nae, kako i Mat 23:14 i govorite za to d. molitve DUGOTRP-AN-NOST-NOSTI M.Iz 14:29 D. ovjek pokazuje mnogu Jon 4:2 Bog milostiv i milosrdan, d. i Nah 1:3 Gospod je d. bogat strpljivo2Ti 3:10 vjeru, d. ljubav, strpljivost 1Pe 3:20 Noine oslanjali na d. Boju 2Pe 3:15 I d. Gospodina naega Rim 2:4 dobrote, i strpljivosti i d. Ne Rim 3:26 U svojoj d. bio je naime Bog 2Ko 6:6 U istoi, u spoznaji, u d. u DUHOVNE 1Ko 10:4 pie, jer su pili od d. hridi 1Ko 14:1 Revnujte za d. darove, a 1Pe 2:5 da prinosite rtve d. koje su DUHOVNI 1Ko 2:15 A onaj d. sve prosuuje, i Gal 6:1 vi d. ispravljajte takvoga 1Pe 2:5 kamenje uzidajte kao d. hram DUHOVNIM 1Ko 2:13 Duh, duhovno d. tumaei Efe 1:3 svakim blagoslovom d. na Efe 5:19 hvalospjevima i d. pjesmaKol 3:16hvalospjevima i pjesmama d. DUHOVNO Rim 8:5 a koji su po Duhu, d. misle 1Ko 2:13 Duh, d. duhovnim tumaei 1Ko 10:3 I svi su isto d. jelo i jeli 1Ko 15:44 tijelo tjelesno, ustaje tijelo d. DULJE Izl 2:3 A kad ga nije mogla d. skrivati Dje 14:3 d. vremena propovijedajui DUNUE Mat 7:25 dooe vode, d. vjetrovi i Mat 7:27 vode, d. vjetrovi i napadoe. DUAN Mat 18:24 koji mu je bio d. deset Mat 18:28 drugova, koji mu je bio d. Luk 7:41 Jedan mu je bio d. pet stotina Flm 1:18 ti je u emu skrivio, ili je d. to 2Pe 1:13 sam d. dok sam god u ovom DUINA Pst 6:15 lakata neka bude d. koprablji P.Zk 30:20 jer o tom ovisi ivot tvoj i d. Efe 3:18 koja je irina i d. i visina i Otk 21:16 I grad na etiri ugla stoji, i d. DUNI Rim 13:7 svima to ste d. komu porez Rim 15:1 A d. smo mi jaki slabosti Rim 15:27 d. su njima i svojim zemaljEfe 5:28 d. i muevi ljubiti svoje ene 2So 2:13 smo d. svagda zahvaljivati 3Iv 1:8 Mi smo dakle d. primati takve DUNICI Rim 8:12 nijesmo d. tijelu, da po tijelu Rim 15:27d. su njihovi, jer kad neznabDUNOST Luk 17:10 uinismo samo d. svoju 1Ko 7:3 Mu neka ini eni d. a isto tako 1Ko 9:16 nema mi hvale, jer mi je d. DVANAESTORICU Mat 20:17 Tada uze nasamo d. i ree Luk 6:13 i izabra od njih d. koje nazva Luk 9:1 On sazva d. i dade im mo i Iva 6:70 Ne izabrah li ja vas d. A ipak je DVOJE Pst 6:20 neka ue s tobom po d. da Pst 7:2 a od ivotinja neistih po d. Pst 7:15 Uoe k Noi u korablju, po d. Iza 51:19 d. te je pogodilo tko da te Mat 10:10 Ni putne torbe, ni d. haljine Mat 19:5 svoju i d. e biti jedno tijelo Mat 27:51 na d. odozgo do dolje Mar 6:9 ali ne oblaiti d. haljine Mar 10:8 vie d. nego jedno tijelo Luk 3:11 Tko ima d. haljine, neka da

878
Luk 23:45 hramski razdera se na d. 1Ko 6:16 Jer bit e, veli, d. jedno tijelo DVOJICA Prp 4:12 nadjaati jednoga, d. e mu Amo 3:3 Putuju li d. zajedno, a da ne Mat 18:20 gdje su d. ili trojica skupljena Luk 10:17 vratie se sedamdeset i d. i 1Ko 14:27 po d. ili najvie po trojica i DVOJICE Mat 18:16 se sve ustanovi izjavom d. Mat 21:31 je od ove d. ispunio volju Iva 8:17 svjedoanstvo d. ljudi istinito DVOJICU Mat 11:2 posla d. uenika svojih Iva 19:18 i s njim drugu d. s jedne i s Dje 10:7 dozva d. sluga svojih i Otk 11:3 I dat u d. svojih svjedoka, i DVORANIN Dje 8:27 I gle, ovjek Etiopljanin, d. i Dje 8:39 uze Filipa, d. ga vie ne vidje DVORANU Mar 14:15 opremljenu d. Ondje nam Dje 1:13 uzaoe u gornju d. gdje su DVORIMA Psl 65:4 blizu tebe, da prebiva u d. tvojim Psl 84:2 i ginula za d. Gospodnjim Psl 84:10 Jer je jedan dan u d. tvojim Psl 92:13 zelene se u d. Boga naega Mat 11:8 haljine, na kraljevskim su d. Luk 7:25 haljine i ive raskono, na d. EMANUEL Iza 7:14 i nadjenuti mu ime E. Mat 1:23 i dat e mu se ime E. to znai Iza 7:14 i nadjenuti mu ime E. Mat 1:23 ime E. to znai Bog s nama -FFALI-TI Iza 34:16 nita od ovoga ne f, nijedno nije Hos 4:6 narod biti uniten, jer mu f znanje Mat 19:20 Sve san to drao. to mi jo f Mar 10:21 ti jo f. Idi, prodaj sve to ima M.Iz 31:11 njezina, i dobitka nee nikada f FIN-E-I-OGA Luk 7:25 Ne, ljudi koji nose f haljine i ive M.Iz 31:22 ije sebi pokrivae, bijeli f lan i Luk 16:19 odijevao se u skerlet, u f lan i Izl 26:1 Oni imaju biti izraeni od f lana GAZI Iza 63:2 u onoga koji g. groe u kaci Otk 19:15 g. tijesak estokoga vina GLAD Pst 12:10 g. u zemlji, sie Abram u Rut 1:1 su jo vladali suci, nasta g. u M.Iz 6:30 samo da utai poudnu g. Iza 51:19 Pusto i rasap, g. i ma Jer 24:10 Poslat u na njih ma, g. i Eze 5:16 i kad navalim na vas g. i Eze 7:15 bjesni ma, unutra kuga i g. Amo 4:6 Poslao sam vam g. u svim Mat 24:7 g. i kuga i potres bit e Mar 13:8 e potresi na sve strane i g. Luk 15:16 utiao g. svoju mahunama Rim 8:35 progonstvo ili g. ili golotinja Otk 18:8 smrt, i tuga i g. i spalit e se GLADAN M.Iz 28:15 medvjed g. to je bezboan Mat 25:35 Jer sam bio g. i dali ste mi Rim 12:20 g. neprijatelj tvoj, nahrani GLADI P.Zk 28:48 u g. i ei, u golotinji i Psl 33:19 uzdri u ivotu u vrijeme g. Jer 21:9 u tom gradu, gine od maa, g. Jer 38:9 umire od g. jer u gradu nema Tu 4:9 negoli tko je poginuo od g Eze 5:16 pustim na te ljute strijele g. Eze 7:19 Stim ne mogu utiati g. Eze 34:29 u zemlji nee umirati od g. GLADNE Mat 15:32 nemaju to jesti. g. neu da Luk 1:53 g. napuni dobara, bogate GLADOVATI Luk 6:25 koji ste sada siti vi ete g. Flp 4:12 i sit biti, i g. i izobilovati i GLADUJE M.Iz 25:21 g. li neprijatelj tvoj, nahrani 1Ko 11:21 i jedan g. a drugi se opija GLASNIK M.Iz 17:11 ali se ljut g. alje na njega Prp 10:20 i krilat g. rairiti rije tvoju Iza 40:9 glas svoj kao g. radosti Iza 42:19 i tako gluh kao g. moj Mal 3:1 kojega elite, g. zavjeta GLASNIKA Iza 52:7 na gorama noge g. radosti Mal 3:1 aljem g. svojega, da pripravi Mat 11:10 ja aljem g. svojega pred Rim 10:15 g. radosti, koji navjeuju GLASNIKE Neh 6:3 Ja im stoga poslah g. i Jak 2:25 kad primi g. i izvede ih GLAVARA Mat 16:21 starjeina, g. sveenikih i Mat 27:12 Ali na tube g. sveenikih Luk 9:22 bit e od starjeina, g. Dje 7:35 Njega posla Bog kao g. i GLAVAROM Dje 7:27 je tebe postavio g. i sucem Dje 7:35 Tko te postavi g. i sucem GLUHI Iza 29:18 U onaj e dan g. uti rijei Mat 11:5 gubavi se iste, g. uju, mrtvi Mar 9:25 Due nijemi i g. Ja ti zapovjGLUHIMA Iza 6:10 Uini g. ui njegove, slijepima Iza 35:5 otvoriti oi slijepima, i ui g. GNIJEZDA Psl 104:17 Na njima ptice viju g. roda Mat 8:20 ptice nebeske svoja g. a Sin Luk 9:58 svoja g. a Sin ovjeji nema GNJEVI-TI Psl 103:9 Zato se ne g. dovijeka, niti Mal 1:4 i narod, na koji se g. Gospod Mat 5:22 Svaki, koji se g. na brata Psl 79:5 Gospode, jednako g. dokle Iza 57:16svaati i neu se jednako g. Jer 3:5 Hoe li se on vjeno g. Hoe li GNJEV-LJIV-NO-VOM-U M.Iz 29:22 G. ovjek izaziva svau Tit 1:7 ne samovoljan, ne g. ne Iza 14:6 narode g. gazio, progonio Jer 3:12 Neu vie g. gledati na vas Psl 2:5 u srdbi svojoj i g. ih svojim Iza 59:17 i zaogrnuo se g. kao Zah 8:2 sam zbog njega estokim g. Psl 27:9 ne odbacuj u g. sluge Psl 59:13 Uniti ih u g. svojem, istrijebi Iza 60:10 jer ako sam te u g. svojemu Iza 63:3 u g. sam ih svojemu izgazio Hab 3:2 Ipak se u g. sjeti milosra Mat 3:7 mogli umai g. to dolazi Rim 12:19 nego podajte mjesto g. jer Heb 3:11 se zakleh u g. svojemu GNUSOB-A-U P.Zk 17:1 jer je to g. Gospodu, Bogu Dan 12:11 i postavi g. sramotna, bit 2Pe 2:13 i g. koji se hrane svojim Dan 11:31 i postaviti sramotnu g. idolMat 24:15 g. opustoenja, o kojoj je GOL-I-IM Pst 3:10 jer sam g. pa sam se skrio Prp 5:15 g. iz krila materina, tako Otk 3:17 nevoljan, i siromah i slijep, i g. Otk 16:15 da g. ne hodi, i da ne vide Pst 2:25 g. pa ipak se nijesu stidjeli Pst 3:7 oi, i oni opazie, da su bili g. Jo 5:13 ovjek, koji je drao g. ma u 1Ko 4:11 i eamo, i g. smo, i biju nas Jak 2:15 Ako li brat ili sestra g. budu i Brj 22:23 stoji na putu s g. maem u Iza 41:18 u rijeke na g. bregovima GOLOTINJI P.Zk 28:48 u gladi i ei, u g. i svakoj 2Ko 11:27 u mnogom postu, u zimi i g. GOLOTINJU Pst 9:22 promatrao je g. oca svojega i Tu 1:8 preziru ga: vidjee g. Hab 2:15 opoji ga, da gleda g. GOLUB Jer 8:7 g. i lastavica i dral dre se Hos 7:11 Efraim je kao g. budalast Mat 3:16 silazi kao g. i dolazi na njega Mar 1:10 otvori nebo, i Duh kao g. sie Luk 3:22 kao g. I viknu glas s neba: Ti Iva 1:32 Duha, gdje silazi s neba kao g. GOLUBOVE Iva 2:14 prodavali volove, ovce i g. i Iva 2:16 to su prodavali g. ree GORA Psl 18:7 temelji se g. uzdrmae i Psl 48:2 g. Sion, vrhunac na sjeveru Psl 104:10 oni teku izmeu g. Iza 40:4 svaka g. i breuljak neka se Dan 2:35 posta g. velika i ispuni svu Zah 8:3 i g. Gospoda nad vojskama Mat 27:64 prijevara bila jo g. od prve Luk 3:5 g. i breuljak neka se slegne Otk 6:14 I svaka g. i otok s mjesta, se Otk 8:8 velika g. ognjem zapaljena GORAMA Psl 87:1 Njegov je temelj na g. svetim Psl 121:1 prema g. odakle e mi doi PNP 2:17 srna ili kao jelene na g. Iza 13:4 vika na g. kao od mnogoga Iza 52:7 Kako su krasne na g. noge Jer 50:6 vodili su ga okolo po g. ili su Eze 34:6 Po svim g. i na svakom Eze 37:22 narodom u zemlji, na g. Heb 11:38 po g. i puinama, i po Otk 6:16 govorahu g. i peinama GORINE Rim 3:14 su usta puna kletve i g. Heb 12:15 ne uzraste kakav korijen g. GORI Izl 31:18 s Mojsijem na g. Sinaju 1Kr 19:11 i stani na g. pred Gospoda Psl 2:6 na Sionu, svetoj g. svojoj Psl 15:1 tko smije boraviti na svetoj g. Psl 48:1 Boga naega, na svetoj g. Iza 8:18 koji stanuje na g. Sionu Iza 11:9 vie na cijeloj svetoj g. mojoj Iza 14:13 prijestolje svoje na g. Iza 56:7 Njih u dovesti k svetoj g. Iza 65:25 nikome uditi na svoj svetoj g Joe 2:1 uzbunu na svetoj g. mojoj Joe 2:32 jer e biti spasenje na g. Amo 4:1 koje ste u g. samarijskoj, koje Oba 1:21Sion, da sude g. Ezavovoj Mat 5:14 Grad, koji stoji na g. ne moe Mat 17:20 goruino, moete rei g. Mat 18:12 u g. i ne ide li da trai onu

-E-

-G-

879
Mat 21:21 nego ako reknete onoj g. Mat 24:3 onda sjedio na Maslinskoj g. Iva 4:20 klanjali Bogu tamo na g. a vi Dje 7:38 mu je govorio na g. Sinajskoj Heb 12:22 pristupiste g. Sionskoj i 2Pe 1:18 smo bili s njim na svetoj g. Otk 14:1 Janje stajae na g. Sionskoj GORK-A-E-O M.Iz 5:4 na posljetku g. je kao pelin M.Iz 17:25 i g. bol majki svojoj Otk 10:9 Uzmi i progutaj je g. e P.Zk 32:32 jagode su njihove g. kao Dje 8:23 ti si pun g. ui i uhvaen si Otk 8:11 od voda, jer postadoe g. 1Sa 20:41 David plakao vrlo g. Psl 69:10 Kad postim i g. plaem, i to Jer 2:19 Upamti i vidi, lako je zlo i g. to Tu: 1:2 g. plae nou, suze mu na Tu 1:16 Zato ja moram g. plakati; oko Eze 27:31srcem zabrinutim, tuguju g. Mat 26:75 zatajiti. Izae i proplaka g. GORU Pst 19:17 bjei u g. da i ti ne pogine Izl 19:23 Narod ne moe uzii na g. Izl 20:18 g. gdje se dimi, prepade se Izl 24:15 uzlazio na goru, pokri oblak g. 2Sa 15:30 uz Maslinsku g. plaui i Psl 24:3 Tko se smije popeti na g. Psl 43:3 vodi i dovede na svetu g. tvoju Iza 2:3 Doite da idemo na g. GosIza 40:9 g. Sione, kao glasnik radosti Oba 1:21 Izbavitelji e uzai na g. Mat 17:1 Ivana i izvede ih nasamo na g. Mat 26:30 i izaoe na Maslinsku g. Mar 6:46 uzae na g. da se pomoli Luk 6:12 otide on na g. da se pomoli Iva 6:15 Zato otide opet u g. posve Gal 4:25 Jer Agara znai Sinaj g. u Otk 21:10 I odvede me u duhu na g. GORUINO Mat 17:20 imate vjere kao zrno g. Luk 17:6 Ako imate vjeru kao zrno g. GOSPODAR-A-E-I Pst 3:16 mua svojega, koji e ti biti g. Pst 4:7 tebi, ali mu ti mora g. biti Pst 27:29 Bio g. bradi svojoj, i klanjali Pst 39:20 g. Josipov uhvati ga i baci u M.Iz 17:2 Razuman sluga bit e g. Iza 33:22 Gospod je nas g. Gospod je Mal 1:6 Ako sam g. gdje je strah od Mat 12:8 Jer je Sin ovjeji g. subote Mat 20:8 Uvee ree g. vinograda Mat 24:45 koga je postavio g. nad Mat 24:48 Moj g. nee jo zadugo doi Mat 25:21 Tada mu ree g. njegov: Mar 2:28 Sin ovjeji i g. nad subotom Luk 12:37 sluge, koje g. nae budne Luk 12:42 postavlja g. nad svojom Luk 14:23 g. slugi: Izai na seoske Luk 16:8 g. pohvali nepravednog Iva 15:15 jer sluga ne zna, to radi g. 1Ko 7:4 ena nije g. svojega tijela \Gal 4:1od roba, premda i je g. svega 1Ti 6:1Kralj nad kraljevima i G. nad Otk 17:14 jer je G. nad gospodarima i Pst 24:12 Boe Abrahama, g. Iza 1:3 Vol poznaje g. svojega i Mal 1:6 Sin potuje oca i sluga g. Mat 6:24 Nitko ne moe dva g. sluiti Mat 9:38 Molite zato g. etve, da Mat 15:27 padnu sa stola njihovih g. Mat 25:18 zemlju i skrio u nju novac g. Mat 25:21 Ui u radost g. svojega Luk 12:47 onaj sluga, koji zna volju g. Luk 16:13 ne moe dva g. sluiti: ili e Iva 13:16 nije sluga vei od g. svojKol 4:1 da i vi imate g. na nebu Jud 1:4 i odriu se jedinoga G. i Iza 3:4 Djeake stavljam za g. nad Efe 6:5 Sluge Sluajte g. svoje po 1Ti 6:1 neka smatraju svoje g. vrijed1Ti 6:2 A koji imaju vjernike za g. neka Iza 3:12 narode moj, tvoji su g. Lihvari Iza 26:13 Vladali su nad nama drugi g. Luk 22:25 su g. i njihovi vladaoci Kol 4:1 g. to je pravo i pravedno inite GOSPODAR-IMA-OM-U Amo 4:1 satirete siromahe Govorite g. Dje 16:16 velik dobitak svojim g. Kol 3:22 g. ne sluei im na oko, kao 1Ti 6:15 kraljevima i Gospodar nad g. 1Pe 2:18 pokorni sa svim strahom g. Otk 17:14 Gospodar nad g. i Kralj nad Mat 10:24 uiteljem, ni sluga nad g. 1Pe 3:6 Serah Abrahama i zvala ga g. Pst 24:9 pod bedro Abrahamu, g. 2Sa 19:35 na teret svojemu g. i kralju M.Iz 10:26 to je lijenina svojemu g. Jer 38:9 Moj g. i kralju, nepravda je Dan 12:8 g. moj, to znai posljednje Mat 18:26 g. imaj strpljenja s menom Mat 25:24 g. znam te, ti si ovjek tvrd Mat 27:63 I rekoe: g. sjeamo se, da Rim 14:4 On svojemu g. stoji ni pada GOST-E-I Izl 2:22 jer ree: G. sam u zemlji tuoj Psl 15:1 tko smije G. biti u atoru Psl 84:10 biti G. u atorima bezbonika. Sef 1:7 prigotovio rtvu, posvetio g. Mat 22:11 ue kralj, da pogleda g. 2Pe 2:13 prijevarama, kad se g. s 1Ljt 29:15 Ta mi smo samo tuini i g. Mat 24:49 tue svoje drugove i g. se i Iva 2:10 kad se ponapiju g. loije. Ti si GOTOVO Mat 22:4 i sve je g. Doite na svadbu Dje 19:26 g. po svoj Aziji taj Pavao Heb 9:22 I g. sve se krvlju isti po Heb 11:12 i to g. mrtvoga, potomci GOZBAMA Mat 23:6 Vole poasna mjesta na g. i Luk 20:46 u sinagogama i zaelja na g. Rim 13:13 po danu, ne u raskonim g. 1Pe 4:3 pijanstvu, rasputenim g. GOZB-E-U Luk 22:20 isto tako uze poslije g. au Gal 5:21pijanstva, razuzdane g. i Jud 1:12 to oneiuju vae g. Est 1:9 kraljica Vatija uini sveanu g. Mat 22:4 Ugotovio sam g. svoju, junci Luk 14:13 daje g. pozovi prosjake Luk 15:23 Odrat emo radosnu g. i Luk 15:24 I stadoe drati radosnu g. Luk 15:32 trebalo je odrati radosnu g. Otk 19:9 na svadbenu g. Janjetovu Otk 19:17 se na veliku g. Boju GRAEVINA 1Ko 3:9 vi ste Boja njiva, Boja g. Efe 2:21 Na kojemu je sva g. sloena GRABE-EM Ezr 9:7 pod ma, u ropstvo, u g. i u Job 29:17 trgao g. iz zuba njegovih Iza 49:25 i silniku ugrabit e se g. jer Iza 61:8 ljubim pravicu, mrzim na g. Eze 34:8 je stado moje ostalo za g. i Eze 22:13 rukama svojim nad g. to si Dan 11:33 i plamenom, ropstvom i g. GRAD Pst 11:4 da sazidamo sebi g. i kulu s Jo 6:26 da opet sagradi g. Jeriho Psl 46:4 pritoci njezini vesele g. Boji Psl 144:2 tvrava moja, g. moj, M.Iz 10:15 bogatomu njegov g. grad Prp 9:15 i on oslobodi g. mudrou Iza 25:2 Jer si g. pretvorio u ruevinu Iza 33:20 na Sion, g. blagdana naih Jer 17:25 i ovaj e g. ostati napuen Tu: 1:1 lei pust g. nekada bogat Eze 10:2 kerubinima i razaspi ga na g. Amo 3:6 nesrea g. da je nije uinio Jon 3:4 Jona poe dakle ii u g. jedan Sef 2:15 To je buni g. koji je stanovao Zah 8:3 Jerusalem e se zvati g. Mat 5:14 g. koji stoji na gori, ne moe Mat 9:9 laicu, prijee i doe u svoj g. Mat 10:14 ostavite kuu i g. i otresite Mat 12:25 ni jedan g. nijedna kua, to Mat 26:18 Idite u grad g. k stanovitom Mar 1:45 Isus vie javno ui u g. Luk 2:4 Galileji u Judeju u g. Davidov Luk 19:41 priblii i ugleda g. zaplaka Dje 8:5 Tada Filip sie u g. Samariju, i Dje 17:16 gledajui g. pun idola Dje 27:8 kojega blizu bio je g. Laseja Heb 11:10 g. na tvrdu temelju, kojemu Otk 11:2 oni e sveti g. gaziti etrdeset Otk 16:19 I g. veliki razdijeli se na tri Otk 18:21 silom biti baen Babilon, g. Otk 21:10 g. Jerusalem, gdje silazi s Otk 21:23 I g. ne treba sunca ni GRADA Psl 127:1 Gospod ne uva g. uzalud Jon 4:11 ao Ninive, velikoga g. u Mat 23:34 bievati i goniti od g. do Iva 4:39 Samarijanci iz onoga g. Iva 19:20 raspet Isus, bilo blizu g. i Dje 16:14 prodavaica skerleta iz g. Otk 22:19 od drveta ivota i od g. GRADI-LO-M-O- Psl 104:17 roda, koja g. gnijezdo Psl 127:1 Ako Gospod ne g. kue M.Iz 17:19 tko visoko g. vrata svoja Prp 3:3 kad se rui, i vrijeme kad se g. Iva 19:12 koji sebe g. kraljem, protivi Heb 3:4 svaku kuu g. netko, a Bog je Jak 1:3 kuanje vae vjere g. strpljivost Luk 17:28 i prodavalo, sadilo se i g. Iva 2:20 etrdeset i est godina g. se Rim 15:20 ne g. na tuemu temelju 2Ko 13:10 mi je dao Gospodin, da g. a M.Iz 8:27 Kad je g. nebo, ja sam onda Iva 5:18 i stim se g. jednak Bogu Iva 19:7 umrijeti, jer se je g. Sinom 1Pe 3:20 dok se je g. korablja u kojoj 2Sa 7:5 Ti hoe da mi g. palau, da u Jer 49:16 visoko g. gnijezdo kao orao GRADITE-LJ-LJI Mih 3:10 Koji g. Sion krvlju, Jerusalem Mat 23:29 Vi g. grobove prorocima i Luk 16:15 se g. pravedni pred ljudima 1Ko 3:10 mudri g. postavih temelj, a Heb 11:10 kojemu je g. i tvorac Bog Mat 21:42 Kamen koji odbacie g. Luk 20:17 Kamen, koji odbacie g. 1Pe 2:7 koji odbacie g. koji postade GRADITI Iza 65:21 Oni e g. kue i u njima Iza 66:1 Kakvu ete mi kuu g. i kakvo Dje 7:49 Kakvu ete mi kuu g. govori GRAN-A-E-JE Izl 25:32 g. ima izlaziti s obje strane, tri Izl 25:33 est g. to izlaze iz svijenjaka Rim 11:21 Bog nije roenih g. sauvao Job 15:30 ega e osuiti g. njegove Mal 4:1 Ni korijena ni g. nee im ostaviti

880
Rim 11:16 ako je korijen svet, to su i g. Iza 64:2 Kao to oganj upali g. i oganj Mat 21:8 rezali g. od drvea i prostirali GRD-E-I-LI Mat 5:11 ljudi zbog mene g. i progone Rim 15:3 koji tebe g. padoe na me 1Pe 4:14 Ako vas g. zbog imena KrisPsl 55:12 koji me tako g. to bih podnio M.Iz 17:5 Tko se ruga siromahu, g. Dje 23:5 Ne g. poglavara naroda Rim 2:24 krivnjom vaom g. ime Mat 10:25 Kad su domaina g. kao 1Pe 2:23 kad su ga g. nije prijetio, kad GRLO Psl 69:3 Iznemogoh viui, g. mi se M.Iz 23:2 no na g. ako ima velik tek Jer 2:25 obosit e, i g. e ti se jo osuiti Rim 3:13 Njihovo je g. grob otvoren GROMA Psl 46:6 da zagrmi glas njegova g. i Mar 3:17 Boanerges, to znai sinovi g. Otk 6:1 bia gdje govori kao glas g. Otk 14:2 i kao glas g. velikoga; i glas, GROMOV-A-E-I Otk 10:4 I kad ispustie sedam g. Otk 10:4 objavie sedam g. I to ne pii Otk 19:6 i kao glas g. jakih, koji govore Izl 20:18 vidje sav narod g. munje 1Sa 12:17 neka bi poslao g. i dad Psl 18:13 Gospod pusti, da g. zagrme Otk 4:5 izlaahu munje i glasovi i g. i Otk 11:19 sijevanje munja, i glasovi, i g. GROE-M P.Zk 32:32 Groe je njihovo g. puno Iza 63:2 kao u onoga koji gazi g. u kaci Eze 18:2 Kiselo g. jeli su oevi, a djeci Mat 7:16 Bere li se s trnja g. ili s drae Luk 6:44 trnja se ne beru smokve, i g. Otk 14:18 srpom svojim otrim i beri g. PNP 2:5 Krijepi me g. razblauje me Iza 5:2 da e roditi g. a on rodi vinjagom GRUDI-MA Psl 22:9 krila materina i skrio me na g. Eze 36:26 u kameno srce iz g. vaih Iva 13:25 on naslonjen na g. Isusove Iva 21:20 i na veeri naslonio na g. Psl 22:14 kao vosak i topi se u g. Psl 39:3 Gorue mi postade srce u g. Jer 4:14 g. tvojim stajati grijene osnove Tu 1:20 U g. mi se prevre srce; jes Iva 13:23 poivao je na g. Isusovim GUMN-A-O Pst 50:11 vidjee kod g. Atad alosnu 1Ljt 21:15 stajao je upravo kod g. Rut 3:3 haljine svoje najbolje, pa idi na g. Rut 3:6 I otide na g. i uini sve onako Rut 3:14 da je ena dola na g. Mih 4:12 da ih unosi kao snoplje na g. Mat 3:12 u ruci on e oistiti g. svoje HISOPOM Psl 51:7 Pokropi me h. da se oistim Heb 9:19 i h. te pokropi i knjigu i sav HITNJI Izl 12:11 jedite ga u h. to je paa P.Zk 16:3 jer si u H. nagloj izaao iz Iza 52:12 Jer ne treba da izaete u h. HOSANA Mat 21:9 vikalo je iza glasa: H. sinu Mat 21:9 H. sinu Davidovu BlagoslovMat 21:15 to su vikala u hramu: H. HRAN-A-E-I-IT-U Mat 3:4 h. je njegova bila skakavci i Dje 6:1 zapostavljale, kad se dijelila h. Heb 5:14 A za savrene je tvrda h. koji 1Kr 17:4 sam naredio, da te h. ondje Job 38:41 viu Bogu i oblijetaju bez h. Psl 36:8 h. se na izobilju kue tvoje Psl 104:21 i trae od Boga h. sebi Jer 14:6 se njihove gase, jer nema h. Tu 4:9 ginu oni od nestaice h. Hab 3:17 Njiva ne daje h. Ovaca Mal 3:10 da bude h. u mojemu hramu Mat 6:25 Nije li ivot vie od h. i tijelo Luk 3:11 i tko ima h. neka ini isto tako Luk 9:13 i morali bismo poi i kupiti h. 1Ko 9:13 slubu, od svetinje se h. i Heb 5:12 trebate mlijeka, a ne jake h. Jak 2:15 nemaju svagdanje h. 2Pe 2:13 koji se h. svojim prijevarama M.Iz 30:8 ve me h. kruhom koji mi ti Mat 6:26 Otac ih vas nebeski h. Luk 12:24 Bog ih h. a koliko ste vi vredniji Efe 5:29 nego ga h. i grije kao i Krist Heb 5:13 Jer koji se god h. mlijekom Psl 81:16 Najboljom penicom h. u Iza 7:15 Gruevinom i medom h. e Iza 60:16 I sisat e mlijeko naroda i h. Pst 3:17 s mukom e se od nje h. sve Iza 4:4 Same emo se h. i odijevati, Iza 65:25 zmija e se h. prahom Otk 12:14 svoje mjesto, gdje e se h. P.Zk 10:18 ljubi stranca i daje mu h. i Job 38:41 Tko zgotovi gavranu h. Psl 132:15 h. u njegovu obilno Eze 34:8 i stado moje postalo za h. Mat 24:45 da joj daje h. u pravo vrijeme Mar 12:44 to je imala, svu h. svoju Luk 12:42 im u pravo vrijeme daje h. Dje 2:46 kruh po kuama i primali h. s 1Ti 6:8 A kad imamo h. i odjeu, ovim HRID-IN-A-E-I-O-U Iza 8:14 h. spoticanja za obadvije 1Ko 10:4 ih je pratila, a h. je bila Krist Izl 17:6 Udari tada po h. i voda e iz nje Brj 20:11 udari tapom svojim po h. 1Ko 10:4 jer su pili od duhovne h. koja 2Sa 22:2 Gospod, moja h. utvrda 2Sa 22:47 neka je slavljena h. moja Psl 31:2 Budi mi zatitna h. utvrda, da Psl 62:2 On je jedini h. moja i spasenje Iza 26:4 Gospod, Svemogui, vjena h. 1Kr 19:11 brda razdirao i h. potresao Psl 81:16 medom iz h. krijepit u te M.Iz 30:19 k nebu, put zmije preko h. Iza 32:2 kao sjena velike h. u zemlji Eze 38:20 Gore e se rasprsnuti, h. Nah 1:6 njegova izlijeva kao oganj. h. Mat 27:51 potrese, h. se raspuknue Mat 7:24 koji sagradi kuu svoju na h. Mat 27:60 ga je bio dao sebi isjei u h. Psl 18:2 Gospode, h. moja, tvravo Psl 28:1 Gospode, viem: h. moja, ne P.Zk 32:15 i prezre h. spasenja P.Zk 32:18 A na h. koja ti ivot dade Psl 27:5 die me visoko gore na h. Psl 40:2 postavi na h. noge moje Psl 61:2 na h. to im je odve visoka Psl 114:8 Koji pretvori h. u jezero Iza 17:10 i nijesi mislio na h. moi Iza 51:1 Pogledajte h. iz koje ste Mar 15:46 grob, koji je bio isjeen u h. Rim 9:33 da se spotaknu h. da padnu HROM-I Iza 35:6 Kao jelen skakat e tada h. Dje 3:2 I bio je jedan ovjek h. od Mat 11:5 Slijepi vide, h. hodaju Mat 15:31ozdravljaju, h. hodaju i HULE Dje 19:37 niti su hram pokrali, niti h. Dje 26:11 i nagonio sam ih, da h. i 1Ko 4:13 h. na nas, a mi molimo 2Pe 2:12 da se hvataju i ubijaju, h. na Jud 1:8 gospodstvo preziru i na slavu h. HULI Mat 9:3 u sebi: Ovaj h. na Boga Mar 2:7 ovaj tako govoriti h. na Boga Luk 5:21 Tko je ovaj, to h. na Boga 1Ti 6:1 da se ne h. na ime Boje i na HVAL-A-E-I-ILI 1Ljt 29:11 veliina, mo, slava, h. i Psl 34:1 neka mi je svagda h. njegova Psl 66:2 dajte da glasno odjekne h. Psl 111:10 h. njegova traje dovijeka Jer 17:14 pomo, jer si ti h. moja. Rim 6:17 A h. Bogu, to ste bili robovi 1Ko 1:14 h. Bogu, to nikoga od vas 1Ko 15:57 A Bogu h. koji nam dade 2Ko 2:14 A h. Bogu, koji nam svagda 2Ko 9:15 h. Bogu na njegovu neiskaJak 4:16 Svaka je h. takva zla Otk 7:12 i slava i mudrost i h. i ast i 1Ljt 16:25 Gospod veoma dostojan h. Psl 12:4 One, koji se h. Mi inimo to Psl 22:26 tada h. Gospoda, koji ga trae Psl 49:6 oslanjaju na svoj posjed i h. Psl 49:13 to je svretak onih, koji se h. Psl 56:12 rtvu h. prinijet u ti Psl 97:7 koji se h. nitavim idolima; svi Psl 107:22 Neka prinesu rtvu h. neka Psl 107:32 ga h. pred skupljenim Psl 145:10 Tebe h. sva djela tvoja Psl 148:13 Neka h. ime Gospodnje M.Iz 31:31 je h. na vratima djela njezina 1Ko 9:16 nema mi h. jer mi je dunost Gal 6:13 da se vi obreete, da se h. Flp 4:8 to je god h. vrijedno, to mislite Psl 145:4 pokoljenju h. djela tvoja Psl 150:6 to die neka h. Gospoda M.Iz 12:8 Prema razboritosti svojoj h. M.Iz 20:14 a kad otide, onda se h. M.Iz 27:2 Neka te h. drugi, a ne tvoja M.Iz 31:28 je, mu njezin, i on je h. Iza 62:9 ga jede i pritom Gospoda h. Jer 9:23 Neka se ne h. mudrac Rim 2:23 h. se zakonom, a sramoti 1Ko 1:31u Gospodinu neka se h. 1Ko 3:21 nitko neka se ne h. ljudima Jak 1:9 A niski brat neka se h. visinom Luk 5:26 udivljenjem i h. su Boga Dje 2:47 h. su Boga i imali milost u HVALIM-O Psl 22:25 Tebe h. u skuptini velikoj Psl 119:164 Sedam puta na dan h. te Prp 8:15 I tako ja h. veselje: jer nema Dan 4:37 Zato ja, Nebukadnezar, h. 1Ko 11:2 A h. vas, brao, to se u Gal 6:14 im drugim h. osim kriem Rim 5:2 u kojoj stojimo, i h. se nadom Rim 5:11 nego se h. u Bogu po GosFlp 3:3 Bogu sluimo i h. se u Kristu 2So 1:4 Tako da se mi sami h. vama u HVALIT-E-I Psl 22:22 i usred skuptine h. u Iza 61:6 Uivat ete dobra naroda i h. Heb 2:12 svojoj, posred crkve h. u te Psl 100:4 dvore njegove s hvalom; h. Psl 136:1 h. Gospoda, jer je dobar; jer Psl 136:26 h. Boga nebeskoga; jer Psl 147:1 h. Gospoda, jer je lijepo Psl 148:1 h. Gospoda s nebesa, hvalJak 3:14 ne h. se i ne laite na istinu Jak 4:16 se h. svojim hvalisanjem Otk 19:5 h. Boga naega, sve sluge

-H-

881
Psl 33:1 estitima dolikuje h. ga Psl 44:8 emo se mi uvijek Bogom h. Psl 94:3 dokle e se jo bezbonici h. 2Ko 12:1 Ako se moram h. ne koristi 2Ko 12:5 Tim u se h. a sobom se 2Ko 12:9 Rado u se dakle h. svojim HVALOSPJEV-IMA Psl 40:3 usta pjesmu novu, h. Bogu Psl 71:6 moj; tebi vazda moj h. Psl 147:1 jer je milo pjevati h. Iza 51:3 se nalaziti radost i veselje, h. Iza 61:3 mjesto odjee alosti, h. Hos 14:2 I mi emo ti rtvovati h. Mat 26:30 Tada izmolie h. i izaoe 1Ko 14:26 se sastajete, svaki ima h. Psl 22:3 stoluje nad h. Izraelovim Efe 5:19 meu sobom u psalmima i h. Kol 3:16 drugoga, sa psalmima, h. i HVALU Psl 9:11 Pjevajte h. Gospodu, koji Psl 22:23 pjevajte mu h. vi iz roda Psl 33:2 Pjevajte h. Gospodu uz Psl 50:14 h. prinesi Bogu kao rtvu Psl 66:2 Pjevajte h. slavnome imenu Psl 147:1 jer je lijepo h. pjevati Bogu Iza 12:4 Pjevajte h. Gospodu zazivaMat 15:36 dade h. prelomi ih i dade ih Mat 21:16 nejaadi navjeuje h. Luk 6:32 kakvu h. oekujete za to i Iva 6:11 A Isus uze kruhove, dade h. i Dje 28:15 I kad ih vidje Pavao, dade h. Rim 13:3 ini dobro, i imat e h. od 1Ko 14:15 pjevat u h. duhom, a Efe 1:12 Da bismo bili na h. slave Efe 1:14 steevine na h. slave njegove Flp 1:11 Isusu Kristu na slavu i h. Heb 12:28 dajmo h. i njom sluimo Jak 5:13 Je li tko veseo neka pjeva h. 1Pe 1:7 nae na h. i slavu i ast u dan Otk 4:9 bia dadoe slavu i ast i h. HVATA Job 5:13 Mudre h. u njihovu lukavstvu Psl 10:9 h. siromaha i vue ga u mreu Psl 46:2 Zato neka nas ne h. strah, i M.Iz 22:15 Ludost h. korijen u srcu Hab 1:15 h. ih u mreu i zgre ih u Hab 3:2 Strah me h. Gospode, djelo 1Ko 3:19 h. mudre u njihovu lukavstvu HVATAJU M.Iz 11:6 a nevjerni se h. od vlastite 2Pe 2:12 se h. i ubijaju, hule na ono IDOL-A-E Jer 3:24 Taj je sramotni i. proderao 1Ko 10:19 idolska rtva da je to ili i. da Izl 34:13 porazbijajte i lugove i. njihovih Iza 44:9 Tvorci i. svi su nita, ljubimci Iza 66:3 tko pali kad, a ujedno hvali i. Eze 36:25 neistoa vaih i od svih i. Dje 17:16 gledajui grad pun i. 1So 1:9 kako ste se obratili k Bogu od i. 1Iv 5:21 Djeice, uvajte se od i. Amen Pst 31:19 Rahela ukrade kune i. oca Jer 16:19 lane i. nitave, nekorisne Jon 2:9 Koji tuju nitave i. ostavljaju 1Ko 8:7 jer su navikli na i. sve do sada IDOLI-MA 1Ljt 16:26 Jer su svi bogovi u naroda i. Eze 6:6 i. e se vai izlomiti i unititi Rim 2:22 Odurni su ti i. a krade iz 1Sa 12:21 nakon mene k nitavim i. Psl 97:7 koji se hvale nitavim i. svi Hos 5:11 jer je tako usrdno sluio i. Dje 15:20 da se ne okaljaju i. i da se 1Ko 8:1 A za ono, to se rtvuje i. 2Ko 6:16 s i. Jer smo mi hram Boga Otk 9:20 ne klanjaju avolima i i. IDOLOPOKLONICI 1Ko 6:9 ni bludnici, ni i. ni preljuboinci 1Ko 10:7 Niti budite i. kao neki od njih Otk 22:15 i bludnici, i ubojice i i. i svaki IDOLOPOKLONIK 1Ko 5:11 bludnik, ili lakomac, ili i. ili Efe 5:5 ili lakomac, a to je i. nema dijela IDOLOPOKLONSTVO 1Sa 15:23 zla kao i. jer si prezreo Gal 5:20 i. aranja, neprijateljstva Kol 3:5 zlu elju i lakomstvo, koje je i. IDOLSK-A-E-IM 1Ko 10:19 to dakle govorim i. rtva da 1Ko 10:28 Ovo je i. rtva, ne jedite Jer 4:1 mi ukloni s oiju te gadove i. 1Ko 8:7 jedu meso kao i. rtve, i savjest 1Ko 8:10 navesti da jede i. rtve Otk 2:20 grijee bludno i da jedu rtve i. Jer 16:18 gadnim grdobama i. to Hos 4:14 nasamo s bludnicama i. i IGLENE Mat 19:24 Lake ide deva kroz i. ui Mar 10:25 Lake deva ide kroz i. ui Luk 18:25 Lake je devi proi kroz i. ui IMANJ-A-E-EM Luk 15:12 Oe, daj mi dio od i. to Luk 19:8 Gospodine, pola i. svojega M.Iz 10:15 i. je bogatomu njegov tvrdi M.Iz 19:14 Kua i i. batine se od Mat 12:29 kuu jakoga i ugrabiti mu i. Mat 13:44 sve i. svoje i kupi polje Mat 22:5 jedan na i. svoje, drugi k Luk 11:21 je i. njegovo u sigurnosti Luk 12:19 Duo moja, ima veliko i. na Luk 15:12 On im dakle podijeli i. Luk 16:1 kod njega, da mu prosipa i. Dje 2:45 Prodavali bi svoje i. i dobro, i Dje 4:32 nije govorio za i. svoje da je 1Ko 13:3 I kad bih razdao sve i. svoje M.Iz 4:7 sebi razboritost svim i. svojim Mat 24:47 e ga postaviti nad svim i. Luk 12:15 nije ipak osiguran njegovim i. ISCIJELI-M-TI Iza 30:26 narodu svojemu i i. modrice Jer 15:18 rana moja, te nee da se i. Luk 9:42 i. djeaka i dade ga natrag Heb 12:13 ne zabludi, nego jo da se i. Iza 61:1 On me je poslao, da i. slomMat 13:15 niti da se obrati, da ga i. Iva 12:40 i da se ne obrate, da ih ne i. Jer 3:22 ja u i. rane otpada vaega Jer 30:17 rane u ti tvoje i. govori GosLuk 6:7 nee li u subotu i. da nau ISKATI Eze 3:18 u krv njegovu i. iz tvoje ruke Luk 12:48 od njega e se jo vie i. Iva 4:9 Ti, idov, moe i. od mene ISKOPA Mat 21:33 Ogradiga plotom, i. u njemu Mat 25:18 i. zemlju i skrio u nju novac ISKREN-E-O-OSTI Prp 12:10 i da napie i. rijei istine 2Ko 11:3 od i. odanosti prema Kristu Iza 33:15 Tko je pravedan i govori i. tko Flp 1:18 bilo izlikom, bilo i. ja se za to Flp 2:20 koji bi se tako i. brinuo za vae 2Ko 1:12 da smo u svetosti i i. pred Efe 6:5 strahom i drhtanjem, u i. srca ISKUA-N-TE 1Ko 7:5 da vas sotona ne i. zbog vae Otk 3:10 koji e doi na sav svijet, da i. Gal 6:1 na sebe, da i ti ne bude i. Heb 2:18 zato, to je sam trpio i bio i. Heb 4:15 nego koji je u svemu i. kao i Dje 5:9 da i. Duha Gospodnjega 1Ko 10:13 nee pustiti, da se i. vema Otk 2:10 vas baciti u tamnicu, da se i. ISPITIVALI Dje 17:11 svaki su dan i. Pisma, je li to 1Pe 1:10 I to su spasenje traili i i. ISPITUJE-M- 1Ljt 28:9 jer Gospod i. sva srca i zna M.Iz 16:2 je Gospod, koji i. duhove M.Iz 21:2 ali je Gospod, koji i. srca Rim 8:27 A onaj, koji i. srca zna, to je 1Ko 2:10 jer Duh sve i. i dubine Boje 1Ko 11:28 neka ovjek i. sam sebe, i Jer 17:10 Gospod, istraujem srce, i. Otk 2:23 sam ja, koji i. bubrege i srca Psl 7:9 i. srca i bubrege, pravedni Boe Jer 11:20 ti sudi pravedno i i. bubrege ISPLATI Psl 58:11 Eto, i. se biti poboan Ima jo Mat 20:8 Dozovi poslenike i i. im plau ISPRAZNA Tit 3:9 kloni se, jer su beskorisna i i. Jak 1:26 njegova je pobonost i. ISPRED Pst 4:16 Kain ode nato i. lica GospodIzl 33:19 da proe sva slava moja i. Izl 34:6 Tada proe Gospod i. njega i Job 4:15 Duh proe i. mene, s dlake se Iza 1:16 Uklonite zla djela svoja i. oiju Jon 2:5.Odbaen sam i. oiju tvojih Luk 24:31 A njega nestade i. oiju ISPREVRNU Mat 21:12 i. stolove mjenjaima i klupe Iva 2:15 prosu novce i i. stolove njihove ISPUN-E-ILA-IM-IO-ITE Mat 26:56 ovo dogodi, da se i. Pisma 1So 2:16 da se spase, da i. mjeru Iza 55:11 izvrila, to sam htio, i i. za Jer 44:28 upoznat e, ija se je rije i. Iva 3:29 se je sada i moja radost i. Mat 5:17 da ih uklonim, nego da ih i. 2Ti 1:4 suza tvojih, da se radosti i. Psl 68:11 Svemogui je i. obeanje Mat 21:31 Tko je od ove dvojice i. volju Efe 3:19 se i. svom puninom Bojom Flp 2:2 i. moju radost, da isto mislite Kol 1:9 da se i. spoznajom volje ISTINA 2Sa 7:28 ti si Bog, i rijei su tvoje i. Kad Psl 119:86 Sve su zapovijedi tvoje i. Psl 119:90 sve narataje traje i. tvoja Psl 119:142 vjena, i zakon je tvoj i. M.Iz 30:5 Svaka je rije Boja ista i. Iza 45:23 iz usta mojih dolazi i. rije Iza 59:14 jer i. opada na trgu, i potenje Mar 14:38 Duh je, i. voljan, ali je tijelo Iva 8:3 2 upoznati upoznati istinu, i i. e Iva 14:6 Ja sam put i i. i ivot: nitko ne Iva 17:17 ih u istini. Rije je tvoja i. 1Pe 2:4 kamenu ivome, koji je, i. od 1Iv 5:6 Duh je, koji svjedoi, jer je Duh i. ISTINE Prp 12:10 i da napie iskrene rijei i. Iza 30:10 Nemojte nam prorokovati i. Dan 10:21 to je napisano u knjizi i. Mal 2:6 ustima njegovim bio je zakon i. Iva 1:14 od Oca, puna milosti i i. Iva 8:44 u istini jer nema i. u njemu Iva 14:17 Duha i. kojega svijet ne moe Iva 15:26 A Duh i. koji izlazi od Oca, on Iva 16:13 Ali kad doe on, Duh i. uvest Iva 18:37 Svaki, koji je od i. slua glas Dje 26:25 nego govorim rijei i. i raz-

-I-

882
Rim 2:20 ima pravilo spoznanje i. 1Ko 5:8 beskvasnom kruhu istoe i i. 2Ko 4:2 nego se navjeivanjem i. Efe 1:13 U njemu se i vi, uvi rije i. Efe 4:15 Nego drei se i. u ljubavi da Efe 4:24 po Bogu, u pravdi i svetosti i. 2So 2:10 koji propadaju, jer ljubavi i. ne 2So 2:13 posveenjem Duha i vjerom i. 1Ti 3:15 Boga ivoga, stup i tvra i. 2Ti 2:15 koji pravo upravlja rijeju i. 2Ti 3:7 ne mogu da dou k poznanju i. 2Ti 4:4 I odvratit e ui od i. a okrenut Heb 10:26 poznanje i. nema vie rtve Jak 1:18 dragovoljno porodi rijeju i. Jak 5:19 ako tko od vas zaluta od i. i 1Pe 1:22 u poslunosti i. za bratsku 2Pe 2:2 i po njima e se huliti na put i. 1Iv 1:6 hodimo, laemo i ne inimo i. 1Iv 1:8 sebe varamo, i i. nema u nama 1Iv 2:21 i jer nikakva la ne dolazi od i. 1Iv 3:19 poznajemo, da smo od i. i 1Iv 4:6 poznajemo Duha i. i duha 3Iv 1:8 takve, da budemo suradnici i. ISTINI Mat 22:16 istinit, ti ui put Boji po i. Iva 4:23 klanjati Ocu u duhu i u i. jer Iva 4:24 mu se klanjati u duhu i u i. Iva 8:44 On nije bio utvren u i. jer Iva 17:17 Posveti ih u i. Rije je tvoja Iva 17:19 da i oni budu posveeni u i. Rim 2:8 i protive se i. i pokoravaju se 1Ti 2:7 uitelj neznaboaca u vjeri i i. 2Ti 2:25 one, koji se protive i. ne bi li im 2Ti 3:8 tako se i ovi protive i. ljudi 2Iv 1:4 djecom takve, koji hode u i. kao 3Iv 1:3 za tvoju istinu, kako ti u i. hodi 3Iv 1:4 ujem, moja djeca u i. da hode ISTINIT-A-E Jer 42:5 Gospod neka je i. i pouzdan Mat 22:16 Uitelju, znamo, ti si i. ti ui Iva 7:18 i. i nema u njemu nepravde Iva 8:16 sud je moj i. jer nijesam sam Rim 3:4 je Bog i. a ovjek svaki laac Psl 18:30 i. je rije Gospodnja. On je M.Iz 12:19 i. usta stoje dovijeka, a lani Dan 4:37 jer su sva djela njegova i. Iva 1:9 Svjetlost i. koje prosvjetljuje 1Ti 3:1 i. je rije: ako tko eli slubu 2Pe 2:22 i. poslovica: Pas se povraa 1Iv 2:8 piem novu zapovijed, koja je i. Psl 19:9 odluke su Gospodnje i. pravOtk 19:9 Ovo su i. rijei Boje Otk 21:5 jer su ove rijei vjerne i i. ISTINITI Iva 6:32 Otac moj daje kruh i. s neba Tit 1:2 koji obea i. Bog prije vremena 1Iv 5:20 Ovaj je i. Bog i ivot vjeni Otk 3:7 i. koji ima klju Davidov, i koji Otk 3:14 i. poetak stvorenja Bojega Otk 6:10 Gospodine sveti i i. ne sudi Otk 15:3 Pravedni su i i. putovi tvoji Otk 19:2 Jer su i. i pravedni sudovi Otk 19:11 Vjerni i i. i sudi i vojuje po ISTINITO Iza 45:19 to je pravo, javljam, to je i. Iva 8:17 svjedoanstvo dvojice ljudi i. Iva 19:35 svjedoanstvo je njegovo i. Iva 21:24 je i. svjedoanstvo njegovo Flp 4:8 to je god i. to je asno, to je Tit 1:13 Svjedoanstvo je ovo i. Zato ih 1Iv 2:27 i i. je, i nije la, i kao to vas ISTINOM Jer 9:3 svoje kao kuk; laju, a ne i. Efe 6:14 opasavi bokove svoje i. i 1Iv 3:18 ni jezikom, nego djelom i i. ISTINU M.Iz 8:7 Jest, jezik moj govori samu i. M.Iz 23:23 Steci i. i ne prodaji je Iza 42:1 na njega duh svoj i. e javljati Iza 42:3 ugasiti. Vjerno e javljati i. Zah 8:16 govorite jedan drugome i. Iva 3:21 A tko ini i. dolazi k svijetlu, da Iva 8:3 2 ete upoznati i. i istina e vas Iva 8:46 Ako vam kaem i. zato mi ne Iva 16:13 uvest e vas u svu i. jer nee Iva 18:37 na svijet, da svjedoim i. Iva 19:35 da govori i. da i vi vjerujete Rim 1:18 nepravdu ljudi, koji dre i. u Rim 1:25 Koji pretvorie i. Boju u la Rim 9:1 i. govorim u Kristu, ne laem Gal 4:16 to sam vam govorio i. Efe 4:25 Zato odbacite la i govorite i. 1Ti 2:7 i apostol i. govorim, ne laem 1Ti 4:3 koji upoznae i. uzimaju sa 1Ti 6:6 U i. velik je dobitak pobonost 2Ti 2:25 da se pokaju i spoznaju i. Jak 3:14 ne hvalite se i ne laite na i. 3Iv 1:3 braa i posvjedoie za tvoju i. ISTJERA-N-TI Mat 21:12 i. van sve kupce i prodavce Iva 2:15 splete od ueta bi i i. iz hrama Mat 9:33 bio i. avao, mogao je nijemi Iva 12:31 e biti i. knez ovoga svijeta Brj 22:6 u ga onda moi poraziti i i. ga Iva 6:37 koji dolazi k meni, neu i. van ISTONO Pst 2:14 Tigris, koja tee i. od Asirije Pst 3:24 prognao Adama, postavi i. od Pst 4:16 nastani se u zemlji Nod i. od Zah 14:8 jedna polovina u i. druga ISTOK-A-U Psl 103:12 Koliko je i. daleko od zapada Luk 1:78 Pohodio nas je i. s visine Iza 43:5 Od i. dovodim djecu tvoju, od Iza 46:11 Pozvao sam s i. pticu grabljiEze 43:2 slava Boga Izraelova od i. Mal 1:11 Jer od i. sunca do zapada Mat 2:1 dooe mudraci od i. u JerusMat 8:11e doi od i. i od zapada i sjedit Luk 13:29 Od i. i zapada, od sjevera i Otk 16:12 pripravi put kraljevima od i. Iza 59:19 Gospodnjega i na i. slave Mat 2:2 Vidjesmo njegovu zvijezdu na i. Mat 24:27 to se munja pomoli na i. i IZABRA-H-NI Mar 13:20 koje i. skratio je dane. Luk 6:13 i i. od njih dvanaestoricu, koje Dje 13:17 i. oeve nae i podie narod Dje 22:14 Bog otaca naih i. te, da 1Ko 1:27 i. Bog, da posrami mudre, i Jak 2:5 Ne i. li Bog siromahe u ovome 1Ljt 28:6 i. sebi za sina njemu u biti Psl 119:30 Put vjernosti i. i naputaka Iva 6:70 Ne i. li ja vas dvanaestoricu Iva 13:18 za sve vas. Ja znam, koje i. Iva 15:16 nego ja i. vas, i postavih vas Iva 15:19 nego vas ja i. od svijeta, zato Rim 11:7 nije dobio, a i. su dobili; a Tit 2:14 i oisti sebi narod i. koji je revan 1Pe 2:6 na Sionu kamen ugaoni, i. 1Pe 2:9 A vi ste rod i. kraljevsko Otk 17:14 jesu pozvani, i. i vjerni IZABRANI-CI-IH-K-KE Iza 65:22 Prihod svojih ruku moji e i. Kol 3:12 Obucite se dakle kao i. Boji Mat 24:22 Ali zbog i. skratit e se dani Mar 13:20 zbog i. koje izabra, skratio 2Ti 2:10 Zato podnosim sve zbog i. da Iza 42:1 sluga moj, kojega ljubim, I. Luk 23:35 ako je Pomazanik Boji, I. Mat 24:24 zavedu, ako je mogue, iste i. Mat 24:31 i oni e skupiti i. njegove od IZABRA-O-TI 1Sa 16:7 visoki rast, jer njega nijesam i. Psl 33:12 to ga je i. sebi za svojinu Psl 65:4 onaj, kojega si i. da bude blizu Iza 43:10 sluga moj, kojega sam i. da Jer 1:5 stvorih u krilu materinu, i. sam Zah 3:2 Gospod, koji je i. Jerusalem Mat 12:18 to je sluga moj, koga sam i. Rim 11:2 svojega, to ga je naprijed i. Efe 1:4 U njemu nas je i. prije Postanja 2So 2:13 to vas je Bog kao prvence i. Iza 7:15 dok ne naui odbaciti zlo, a i. Zah 1:17 smilovati Sionu i opet e i. Flp 1:22 donosi, to ne znam, to u i. IZBACUJE Mat 5:13 Ne valja vie ni za to; i. se i Mat 15:17 ide u eludac i tada se i. IZBAVI-M-O-IT Suc 3:9 Izraelovim izbavitelja, da ih i. Psl 31:1 U dobroti svojoj i. me Psl 31:15 i. me iz ruke neprijatelja i Psl 33:19 Da due njihove i. od smrti Psl 34:4 on me uslii, i. me od svih Psl 43:1 od laaca i zlikovaca i. me Psl 44:26 Doi nam u pomo, i. nas Psl 51:14 i. me od krvi, Boe, Boe Psl 106:10 od ruke mrzitelja, i. ih iz sile Psl 124:7 Dua se naa i. kao ptica iz Dan 3:17 ima mo da nas i. iz pei Dan 6:16 postojano slui, neka te i. Mat 6:13 u napast, nego i. nas od zla Mat 27:43 u Boga; neka ga sad i. ako Gal 1:4 sebe za grijehe nae, da nas i. Kol 1:13 Koji nas i. od vlasti tame i Izl 3:8 Zato evo sioh, da ga i. iz ruku Jer 1:19 uza te, veli Gospod, da te i. Jer 30:11 govori Gospod, da te i. 2Sa 7:23 naroda tvojega, to si ga i. iz 2Sa 12:7 i ja sam te i. iz ruke Saulove Psl 86:13 i. si ivot moj iz dubina Jer 31:7 Gospod je i. narod svoj 2Pe 2:7 Samo je i. pravednoga Lota, Job 5:19 U estorostrukoj potrebi i. e M.Iz 11:21 a rod pravednika i. e se Iza 49:25 boriti s protivnicima tvojim, i. IZBAVITELJ-A 2Sa 22:2 hridina, utvrda moja, I. moj 2Sa 22:3 Jakost moja, sloboda moja I. Psl 18:48 I. moj od neprijatelja mojih Psl 144:2 grad moj, I. moj, tit moj Iza 60:16 da sam ja, Gospod, I. tvoj, i Jer 50:34 Ali je jak I. njihov: Gospod Suc 3:9 sinovima Izraelovim I. da ih 2Kr 13:5 Gospod posla Izraelu I. tako Dje 7:35 posla Bog kao glavara i I. IZBAVITI Izl 6:6 Ja sam Gospod Ja u vas i. iz 1Sa 12:21 koji ne mogu pomoi niti i. Iza 31:5 zatititi i zakloniti, i. i osloboditi Hos 5:14 Ja odvuem; i. ne moe Hos 13:14 Ja u ih i. od vlasti PodzemMat 1:21 jer e on i. narod svoj od Luk 24:21 da e on i. Izraela. I nakon Rim 7:24 Tko e me i. od tijela smrti 2Ti 4:18 I Gospodin e me i. od Heb 5:7 koji ga je mogao i. od smrti, s 2Pe 2:9 pobone i. iz kunje, a IZBAVLJA M.Iz 10:2 a pravednost i. od smrti M.Iz 11:4 a pravednost i. od smrti M.Iz 11:6 Potene i. pravda njihova, a Iza 44:20 On ne i. nikada ivota 1So 1:10 nas i. od buduega gnjeva

883
IZBIJEN Iza 53:5 ranjen za nae grijehe, i. za 2Ko 11:23 preko mjere i. bio, mnogo IZBJEI Rim 2:3 i sam ini to, da e i. sudu Heb 2:3 Kako emo i. ako ne budemo IZBORU Jer 5:16 Svi koliki po i. junaci Rim 9:11 da ostane Boja odluka po i. Rim 11:5 ostatak spasio po i. milosti Rim 11:28 a po i. ljubimci zbog otaca IZDA-HNU Mar 14:11 je traio zgodu, da, ga i. Iva 13:2 Simona Iskariota, da ga i. Luk 23:46 duh svoj. Ovo ree i i. Dje 12:23 Bogu. Izjeden od crvi i. IZDAJNIK Mat 26:46 Evo, pribliuje se i. moj Luk 6:16 Iskariota, koji postade njegov i. IZDALEKA Izl 24:1 Ali prinesite i. svoj poklon Job 2:12 A kad i. podigoe oi svoje i Psl 138:6 gleda i niskoga; ohologa i. Psl 139:2 ti razumije ve i. to mislim M.Iz 31:14 laa trgovaka: i. donosi Iza 10:3 i zla vremena, to dolazi i. Iza 60:4 Sinovi tvoji dolaze i. keri se Luk 16:23 vidje i. Abrahama i u krilu Luk 18:13 A carinik je stajao i. i nije se Heb 11:13 i. i pozdravie i priznae IZGLED Iza 52:14 njegov i. lik njegov nije vie Eze 1:10 i. lica njihova bio je ovaj Eze 1:16 naprava njihova imali su i. 1So 1:7 Tako da vi postadoste i. svima 2Ti 1:13 i. zdravih rijei, to si ih uo od Tit 2:7 U svemu sam sebe podaj za i. Jak 5:10 a i. kako treba ustrajno i IZGONI-T Mat 12:24 Taj i. avle samo po BeeMat 17:21 se vrsta i. samo molitvom i Mar 9:38 jednoga, gdje u ime tvoje i. 1Iv 4:18 nego savrena ljubav i. strah 3Iv 1:10 koji to hoe, i i. ih iz crkve Mar 16:17 U moje ime i. e avle, govIva 16:2 i. e vas iz sinagoga. A dolazi IZGOVORA Iva 15:22 a sad nemaju i. za grijeh svoj Rim 1:20 sila i boanstvo, te nemaju i. IZGOVORITI Rim 2:1 Zato se ne moe i. o ovjee Jud 1:9 nije se usudio i. sud pogrde IZGUBI-H-T-TE-TI Mat 10:39 a tko i. ivot svoj zbog mene Mat 16:25 a tko i. ivot svoj zbog mene Mat 16:26 dobije sav svijet, a pritom i. Mat 18:14 se i. jedan od ovih malenih Mar 8:36 svijet, a pritom i. duu svoju Luk 9:25 sav svijet, a i. samoga sebe i Luk 15:4 ima sto i ovaca i i. jednu od Luk 15:8 ima deset drahma i od njih i. Luk 17:33 tko ga i. uzdrat e ga 1Ko 1:17 mudrim rijeima, da ne i. silu 2Pe 3:9 jer nee da se tko i. nego svi da Iva 18:9 Ne i. nijednoga od onih, koje Flp 3:8 zbog kojega sve i. i smatram za Mat 10:39 da dobije ivot svoj, i. e ga Mat 16:25 ivot svoj da sauva, i. e Luk 17:33 da sauva ivot svoj, i. e ga Iva 12:25 Tko ljubi ivot svoj, i. e ga; a 2Pe 3:17 odvueni s njima i ne i. 2Iv 1:8 uvajte se, da ne i. to ste stekli Mat 10:42 On nee i. plau svoju Mat 24:29 pomrati i mjesec e i. svoju Mar 9:41 On nee i. plae svoje Mar 13:24 i mjesec svoju svjetlost i. IZGUBLJEN-A-O Iza 6:5 ja sam i. jer sam ovjek neistih Luk 15:24 i ivi opet bio je i. i nae se Luk 15:32 je mrtav i ivi opet; bio je i. i Psl 119:176 Lutam naokolo kao ovca i. Luk 15:6 svoju ovcu, koja je bila i. Luk 15:9 Naoh drahmu, koja je bila i. Jer 50:6 Narod je moj bio stado i. Pastiri Mat 18:11 doao da spasi, to je bilo i. Luk 19:10 potrai i spasi, to je bilo i. IZLAZI-LA-LI-O-TE-TI Izl 16:4 Narod neka onda i. van i sebi Brj 24:17 zvijezda i. iz Jakova, ezlo se P.Zk 8:3 ovjek ivi o svemu, to i. iz 1Sa 24:13 od bezbonika i. bezbonost Job 38:29 Iz ijega krila i. led. Tko raa M.Iz 19:5 Laan svjedok ne i. bez M.Iz 30:27 a jato njihovo i. ipak u redu Iza 2:3 jer nauka i. sa Siona i rije Iza 26:21 Jer gle, Gospod i. iz stana Iza 55:11 koja i. iz mojih usta: ne vraa Dan 6:26 Ovim i. od mene zapovijed Mat 5:45 sunce njegovo i. nad dobre i Mat 15:11 to i. iz usta, to ini ovjeka Iva 15:26 Duh istine, koji i. od Oca, on Efe 4:29 loa rije neka ne i. iz usta Otk 11:5 oganj i. iz usta njihovih i Otk 13:1 I vidjeh zvijer gdje i. iz mora Otk 13:11 I vidjeh drugu zvijer, gdje i. iz Otk 19:15 I iz usta njegovih i. ma Mar 1:5 Tada je i. k njemu sva zemlja Luk 6:19 jer je od njega i. sila, i sve je Otk 22:1 I je i. od prijestolja Bojega 2Ljt 20:20 Kad su i. stade Joafat Mat 27:32 Dok su i. namjerie se na Eze 43:2 amor je i. od nje kao amor Mar 13:1 Kad je i. iz hrama, ree mu Otk 1:16 iz usta njegovih i. ma otar Otk 9:17 iz usta njihovih i. je oganj i dim Mat 24:26 On je u pustinji, ne i. on je u Mat 25:6 Zarunik dolazi i. mu u susret Izl 25:32 est grana ima i. s obje Iva 8:9 Kad su uli odgovor, stadoe i. Iva 10:9 On e ulaziti i i. i pau nalaziti IZLI Pst 7:17 Nato se i. potop na zemlju za L.Zk 9:9 Ostalu krv i. na podnoje Dje 10:45 to se i na neznaboce i. dar Rim 5:5 jer se ljubav Boja i. u srca Rim 5:15 se vea milost Boja i dar i. Tit 3:6 Kojega i. na nas obilato po Isusu Otk 16:3 I drugi aneo i. au svoju u Otk 16:4 I trei i. au svoju na rijeke i Otk 16:12 I esti i. au svoju na veliku IZLIJEI Luk 4:23 Lijenie, i. sam sebe. Uini Otk 13:3 njezina rana smrtonosna i. IZLIJEVA-O Amo 5:8 koji doziva vode morske i i. ih Nah 1:6 Jarost se njegova i. kao oganj Psl 68:9 Kiu si darova i. Boe, na Iza 57:6 i njima, si i. naljev, prinosio dar IZLIT-I Hos 5:10 i. u na njih jarost svoju kao Zah 12:10 i. u duh milosti i molitve Dje 2:17 i. u od Duha svojega na Dje 2:18 slukinje svoje u one dare i. Dan 9:27 Tada e se i. odreeno na Joe 2:28 i. Duha svojega na svako Zah 1:17 se gradove opet i. blagoslovi Mal 3:10 otvoriti prozore neba i i. na vas IZMILJENIM 2Pe 1:16 po bajkama mudro i. nego 2Pe 2:3 e od vas dobitak i. rijeima IZMJERI Brj 23:10 da i. samo etvrtinu Izraela Job 31:6 Neka me i. na pravoj tezulji Hab 3:6 Kad se pojavi, i. zemlju, kad Otk 11:1 Ustani i i. hram Boji i rtvenik Otk 21:16 I i. grad trskom na dvanaest Otk 21:17 I i. zid njegov na sto i IZMJERIO Psl 39:5 Eto, s pedlja i. si ivot moj Iza 40:12 Tko je akom i. mora i mjeru IZNEMOGOH Psl 6:6 i. od uzdisanja; svaku no Psl 69:3 i. viui, grlo mi se osuilo; oi IZNENADA M.Iz 6:15 Zato e ga i. stii pogibija Dan 8:25 Bit e ohol i mnoge e i. Mal 3:1 put preda mnom. i. e doi k Luk 21:34 da vam onaj dan ne doe i. 1Ko 15:52 i. u trenutku oka, u poslje1So 5:3 Mir i sigurnost onda e i. IZNIKNU Mat 13:5 brzo i. jer nije lealo duboko Luk 8:6 i. ali se osui, jer nije imalo IZNOSI Job 28:11 to je skriveno i. na svjetlo Mat 12:35 iz dobre riznice i. dobro, zao Mar 4:11 vani sve se i. u prispodobama Iva 2:10 Svatko i. najprije dobro vino, a Heb 6:8 koja i. trnje i drau, nepotrebna IZNOVA Psl 73:14 svako se jutro i. podizala bol Psl 85:6 Zar nas nee i. oiviti, da se Gal 4:9 kojima opet i. hoete da sluite IZNUTRA Pst 6:14 i zasmoli ga i. i izvana smolom Mat 23:27 i. su puni kostiju mrtvakih Luk 11:39 a i. ste puni grabeljivosti i Rim 2:29 koji je to i. i obrezanje je IZOBIL-JA-JU-NA-NO Joe 2:26 Imat ete jesti i. i bit ete siti i Mal 3:10 neba i izliti na vas blagoslov i. Flp 4:18 A ja sam primio sve i imam i. Psl 4:7 etve, kad rodi ito i vino u i. Psl 36:8 Hrane se na i. kue tvoje 2Ko 9:8 da je meu vama i. svaka Efe 1:19 I koja je i. veliina sile njegove Rim 5:15 milost Boja i dar izli i. na 2Ko 2:4 ljubav, koju imam i. za vas IZUJ Izl 3:5 i. obuu s nogu, jer mjesto na Jo 5:15 i. obuu svoju s nogu svojih IZVAN Mat 21:33 vinogradarima i otide i. zemlje Luk 6:11 od bijesa, posve i. sebe i 1Ko 6:18 i. je tijela; a koji ini blud 2Ko 12:2 ili i. tijeka, ne znam, Bog zna Heb 13:11 svetinjama, spaljuju i. tabora Heb 13:12 krvlju svojom, trpio i. vrata Heb 13:13 k njemu i. tabora, nosei Otk 11:2 A trijem, to je i. hrama, ostavi IZVANA Pst 6:14 ga iznutra i i. smolom Mat 23:27 grobovi. i. izgledaju dodue Mat 23:28 Tako se i vi i. pokazujete Luk 11:39 drite au i zdjelu i. istu, a Otk 4:8 bijahu naokolo i. i unutra puna IZVEDE Pst 6:22 I Noa i. sve onako, kako mu Izl 32:4 Izraele, koji te i. iz zemlje P.Zk 4:20 i i. vas iz ognjene pei, iz P.Zk 6:12 koji te i. iz zemlje egipatske 2Sa 7:23 da za vas i. velika i udesna Psl 107:7 i. ih na pravi put, koji ide u Eze 37:1 Gospod me i. u duhu i postavi Mat 17:1 i i. ih nasamo na goru visoku

884
Mar 1:12 Odmah ga Duh i. u pustinju Dje 5:19 otvori nou vrata tamnice, i. ih Dje 13:17 i rukom ih jakom i. iz nje Dje 16:30 i. ih van i ree: Gospodo, to Kol 2:15 i. ih smjelo na ugled, pobijedJak 2:25 glasnike i i. ih drugim putem IZVODI Iza 40:26 On je onaj, koji i. vojsku Jer 51:16 baca munje s dadom, i. Iva 10:3 zove svoje ovce po imenu i i. IZVOR-A-E-I-IMA Psl 42:1 to kouta ezne za i.-vodom M.Iz 25:26 i. zamuen, studenac PNP 4:12 zatvoren, i. zapeaen Iza 49:10 i odmarat e ih na i.-vodama. Iza 58:11 i. kojemu voda ne presui Jer 2:13 ostavili su mene, i. ive vode Jer 17:13 jer ostavie i. vode ive Joe 3:18 Gospodnjoj provret e i. da Iva 4:14 bit e u njemu i. vode, to tee Jak 3:11 Moe li i. iz istoga otvora toiti Jak 3:12 ne moe slani i. uiniti slatke M.Iz 8:24 jo bilo i. s obilatom vodom Iza 12:3 ete crpsti vodu iz i. spasenja Otk 21:6 Ja u ednome dati iz i. vode Job 28:11 Nanjui i. rijeka, to je Psl 104:10 Izveo si i. po dolinama, oni Iza 41:18 bregovima, i. usred dolina Otk 7:17 ih i vodit e ih na i. ive vode Otk 8:10 na treinu rijeka i na i. voda Otk 14:7 nebo i zemlju, more i i. vodene Otk 16:4 na rijeke i na i. vodene; i Pst 7:11 prodrijee svi i. velikog bezdana M.Iz 5:16 Moraju li se tvoji i. razlijevati Psl 84:6 pretvaraju je u tlo obilno i. to Psl 107:33 tla bogata i. u suhu zemlju Iza 35:7 i zemlja sasuena vodenim i. IZVRI-M Pst 50:20 okrenu to na dobro, da i. ono Efe 1:10 Da je i. u punini vremena: da Efe 3:11 koju i. u Kristu Isusu, Gospod2Ti 4:5 slubu svoju i. potpuno Otk 15:1 jer se u njima i. gnjev Boji Eze 5:13 kad i. gnjev svoj na njima Eze 24:13 oistiti, da na tebi ne i. gnjev IZVRITELJI Joe 2:11 mnogobrojni su i. rijei Jak 1:22 A budite i. rijei, a ne samo IZVRITI Eze 5:13 e se gnjev moj sasvim i. Dan 11:36 jer e se i. to je zakljueno Rim 9:28 jest, brzo e je i. na zemlji Gal 5:16 i elja tjelesnih neete i. 1So 5:24 je, koji vas pozva, on e i i. IZVRUJE Sef 3:5 Svako jutro i. sud svoj. Ne Mat 7:24 Tko slua ove moje rijei i i. Iva 7:19 I nitko od vas ne i. zakon Gal 5:14 sav zakon i. u jednoj rijei IZVRUJETE Eze 36:27 i da tono i. zakone moje Jak 2:8 Ako zaista zakon kraljevski i. JAE Pst 25:23 u utrobi tvojoj; jedno e biti j. Suc 14:18 slae od meda i to je j. od Mar 10:48 je vikao jo j. Sine Davidov Flp 1:17 da j. pritegnu okove moje JADIKUJU M.Iz 29:2 a vladaju li bezbonici, j. ljudi Eze 9:4 koji uzdiu i j. zbog svih Jud 1:16 Oni mrmljaju i j. nad svojom JAGANJCE Luk 10:3 aljem kao j. meu vukove Iva 21:15 ljubim. Ree mu: Pasi j. moje JAGODE P.Zk 32:32 j. su njihove gorke kao u Otk 14:18 jer ve sazree j. njegove JAKIM Izl 14:21 uzbijati more natrag j. vjetrom P.Zk 32:11 uzima ih i nosi j. krilima 1Ko 7:36 svojoj djevici s j. osjeajima Otk 18:2 I povika j. glasom govorei JAKOU Izl 15:13 vodio si ga j. svojom u sveti Iza 51:9 Naoruaj se j. miico GospodJer 9:23 Neka se ne hvali jaki j. svojom Rim 15:13 da obilujete u nadi j. Duha JAKO-GA-ME Mat 12:29 u kuu j. i ugrabiti mu imanje Iza 10:21 ostatak Jakovljev, k Bogu j. Iza 49:25 I j. otet e se plijen, i silniku JAKOST Izl 15:2 Bog je j. moja i pjesma moja 2Sa 22:3 rog spasenja mojega j. moja Job 9:19 Pita li se j. on je najai; pita li Job 12:13 U njega je mudrost i j. on ima Psl 33:17 konj do pobjede, uza svu j. Psl 68:35 Bog Izraelov: mo i j. daje on Psl 84:5 e ovjek, kojemu je j. u tebi Psl 86:16 daj mi j. svoju i pomozi sinu Psl 144:2 j. moja, tvrava moja, grad M.Iz 20:29 Slava je mladiima j. Iza 40:29 umornome, daje j. slabome Dje 1:8 Nego ete primiti j. Duha 1Ti 1:12 koji mi dade j. Kristu Isusu Otk 5:12 silu i bogatstvo i mudrost i j. i Otk 7:12 hvala i ast i sila i j. Bogu JAKOSTI Psl 18:1 Ljubim te, Gospode, j. Iza 11:2 duh savjeta i j. duh znanja i 2Ti 1:7 nego j. i ljubavi i razboritosti 1Pe 4:11 slui kao po j. koju Bog daje JAM-E-U Psl 40:2 Iz j. propasti izvue me, iz Mat 8:20 Lisice imaju svoje j. ptice Luk 9:58 Lisice imaju svoje j. ptice Pst 37:20 i da ga bacimo u jednu j. pa Psl 35:7 bez uzroka iskopae mi j. Psl 57:6 iskopae preda mnom j. ali oni M.Iz 26:27 Tko j. kopa drugima, padne M.Iz 28:10 e sam pasti u j. svoju; a M.Iz 28:18 krivim putovima, pada ti j. Iza 51:1 j. bunarsku, iz koje ste iskopani Jer 38:9 Bacili su ga u j. tako da on Eze 31:16 k onima, koji su sili u j. Dan 6:16 Daniela i bacie ga u j. lavMat 12:11 jedina ovca upadne u j. nee Mat 15:14 slijepca, oba padnu u j. Luk 6:39 Nee li obadva pasti u j. JANJE Pst 22:7 Evo oganj i drva, ali gdje je j. Izl 12:21 svoje i zakoljite Pashalno j. Iza 53:7 kao j. to se vodi na klanje Iza 65:25 Vuk i j. zajedno e pasti, i lav Hos 4:16 ih Gospod pasti kao j. na Mat 26:17 pripravimo za te Pashalno j. Iva 1:29 J. Boje, koje oduzima grijeh Iva 1:36 prolazi, ree: Evo J. Boje Dje 8:32 i kao j. to je nijemo pred onim Otk 5:6 etiri bia i posred starjeina J. Otk 5:12 Dostojno je J. koje je zaklano Otk 6:1 I vidjeh, kad otvori J. jedan od Otk 7:17 Jer J. koje je nasred prijesOtk 14:1 I vidjeh, i gle, J. stajae na gori Otk 14:4 Ovi prate J. kamogod ono Otk 17:14 ratovati s Janjetom, i J. e ih Otk 21:22 Gospod Bog Svemoni, i J. JANJETA 1Pe 1:19 kao neduna i neokaljana J. Otk 6:16 na prijestolju, i od gnjeva J. Otk 12:11 I oni ga pobijedie krvlju J. Otk 13:8 nije zapisano u knjizi ivota J. Otk 13:11 i imala je dva roga kao u j. Otk 15:3 sluge Bojega, i pjesmu J. Otk 19:7 njemu, jer doe svadba J. Otk 21:27 su zapisani u knjizi ivota J. Otk 22:14 peru haljine svoje u krvi J. JANJETOM Iza 11:6 Tada e boraviti s j. ris e leati Otk 5:8 etiri starjeine padoe pred J. Otk 7:9 stoje pred prijestoljem i pred J. Otk 17:14 Oni e ratovati s J. i Janje e JANJETOVU Otk 19:9 pozvani na svadbenu gozbu J. Otk 21:9 pokazat u ti zarunicu, enu J. JANJETU Otk 5:13 koji sjedi na prijestolju, i J. Otk 14:4 od ljudi kao prvenci Bogu i J. JARACA Ezr 6:17 za svega Izraela dvanaest j. Heb 9:12 Niti je s krvlju j. ni junaca Heb 9:19 uze krvi junaca i j. s vodom Heb 10:4 krv junaca i j. ne moe oduzeti JARAM Pst 27:40 j. e njegov stresti s vrata P.Zk 28:48 On e ti metnuti gvozden j. 1Kr 12:4 otac metnuo na nas teak j. Psl 2:3 i da zbacimo sa sebe j. njihov Iza 58:6 zarobljenike i izlomi svaki j. Tu 3:27 Dobro je svakome nositi j. Eze 20:37 i prisilit u vas pod j. zavjeta Mat 11:29 Uzmite j. moj na sebe i uite. Mat 11:30 Jer je j. moj blag i breme Dje 15:10 metnete uenicima na vrat j. Gal 5:1 i ne dajte se opet u j. ropstva JAROST P.Zk 29:20 srdba i j. Gospodnja protiv Iza 63:5 i j. mi je moja pomogla Jer 4:4 Inae bukne kao oganj j. moja Eze 5:13 Smirit u j.svoju na njima i Hos 5:10 Izlit u na njih j. svoju kao vodu Nah 1:6 j. se njegova izlijeva kao oganj Heb 10:27 strano ekanje suda i j. JASLAMA Luk 2:12 je povito u pelenice i lei u j. Luk 2:16 i dijete, to je lealo u j. JASLE Iza 1:3 magarac j. gospodara svojega Luk 2:7 ga u pelenice i poloi ga u j. JAUK Mat 2:18 mnogi pla i j. Rahela plae Mat 8:12 Ondje e biti j. i krgut zuba Mat 13:42 Ondje e biti j. i krgut zuba Mat 24:51 Ondje e biti j. i krgut zuba Mat 25:30 Ondje e biti j. i krgut zuba JEMA Job 31:40 neka mi rodi trnje, mjesto j. Otk 6:6 i tri oke j. za denar; a ulja i vina JEDANPUT Pst 37:5 j. usni Josip san i pripovjedi Pst 50:25 Bog j. milostivo zauzme za Jo 5:13 Joua nae j. pred Jerihom Suc 9:8 j. pola drveta da pomau sebi Psl 14:5 j. e oni zadrhtati od tjeskobe Psl 62:11 j. ree Bog o tom, dvaput Mat 19:24 j. kaem: Lake ide deva Rim 6:10 to umrije, grijehu umrije j. a 2Ko 11:25 Tri puta sam bio iban, j. Heb 10:10 tijela Isusa Krista j. zauvijek 1Pe 3:18 Jer je i Krist j. za grijehe nae 2Pe 3:11 I jer e se ovo sve j. raspasti Jud 1:3 da se borite za vjeru, koja j. JEDE-MO-TE

-J-

885
Pst 3:6 I ona uze od njegova ploda i j. Pst 3:22 ne uzme s drveta ivota i j. Psl 119:139 Revnost moja j. me, jer M.Iz 31:27 u kui, kruha lijenosti ne j. Iza 55:10 sijau, i kruha onome koji j. Iza 62:9 Ne, tko je eo zrno, neka ga j. Mat 11:19 Sin ovjeji doao je, on j. Luk 15:2 prima grjenike i j. s njima Iva 6:50 da tko j. od njega, ne umre Iva 6:51 Tko j. od ovoga kruha, ivjet Iva 6:54 Tko j. tijelo moje i pije krv moju Iva 13:18 Koji s menom j. kruh, podie Dje 10:10 I ogladnje, i htjede da j. I dok Rim 14:2 jesti, a koji je slab, j. zelje Rim 14:20 je zlo za ovjeka, koji j. sa 1Ko 9:7 a od roda, njegova da ne j. 1Ko 10:7 Sjede narod da j. i pije, i 1Ko 11:27 Tko dakle nedostojno j. 2So 3:10 tko nee da radi, neka i ne j. Otk 2:7 Tko pobijedi, dat u mu da j. Iva 6:52 ovaj dati tijelo svoje da j. 1Ko 8:8 jer niti to gubimo, ako ne j. niti Psl 127:2 i kasno za sto sjedate, da j. Mih 3:3 j. meso naroda mojega i derete Iva 6:53 kaem vam: ako ne j. tijela 1Ko 5:11 razbojnik; s takvima da i ne j. 1Ko 10:31 Ako dakle j. ako li pijete, ako 1Ko 11:26 kadgod j. kruh ovaj i pijete Otk 19:18 Da j. mesa od kraljeva, i JEDI Pst 2:17 spoznanja dobra i zla ne j. Izl 23:15 dana j. kruh nekvasan, kao P.Zk 16:3 Ne j. s njom nita kvasno 1Kr 18:41 Idi gore, j. i pij, jer ujem ve M.Iz 23:7 on misli samo na sebe. j. i pij Luk 12:19 Otpoini, j. pij i uivaj Dje 10:13 Ustani, Petre, pokolji i j. JEDIN-I-OGA-OME P.Zk 6:4 je Bog na, Gospod j. P.Zk 32:12 Tako ga je vodio Gospod j. 1Kr 19:10 j. ja ostadoh, ali i meni rade Psl 62:2 On je j. hridina moja i spasenje Psl 86:10 udesa velika: j. si ti Bog Psl 136:4 Koji j. tvori udesa velika; Prp 4:8 Jedan j. ni jedan drugi uz njega Iza 40:26 moi ne izostaje ni jedan j. Dan 10:7 Ja, Daniel, j. imao sam ovu Zah 14:9 I U onaj e dan biti Gospod j. Luk 24:18 si ti j. stranac u Jerusalemu 1Ti 6:15 Blagoslovljeni i j. vladalac 1Ti 6:16 Koji j. ima besmrtnost i prebiva Otk 15:4 i ne slavi ime tvoje Jer si ti j. Pst 22:16 i nijesi mi uskratio j. sina Mar 2:7 opratati grijehe osim j. Boga Luk 5:21 opratati grijehe osim j. Boga Luk 10:22 tko je Otac, osim j. Sina, i Luk 10:22 tko je Sin, osim j. Oca, i nitko Luk 15:7 vea radost za j. jedinoga Jud 1:4 i odriu se j. Gospodara i Rim 16:27 j. mudrome Bogu, po Isusu 1Ti 1:17 nevidljivome, j. Bogu ast i Jud 1:25 Njemu, j. Bogu, Spasitelju JEDINOROENOGA Iva 1:14 I slavu kao J. od Oca, puna Iva 3:18 jer ne vjeruje u ime J. Sina 1Iv 4:9 Bog Sina svojega J. posla na JEDITE Izl 12:11 i tap u ruci j. ga u hitnji; to je Izl 12:15 Sedam dana j. kruh nekvasan Iza 55:1 novaca, doite, kupujte ita i j. Mat 26:26 svojim i ree: Uzmite i j. 1Ko 10:25 to se prodaje na trgu, j. i 1Ko 10:28 Ovo je idolska rtva, ne j. 1Ko 11:24 Uzmite i j. Ovo je tijelo moje JEDNODUNO Sef 3:9 ime Gospodnje i slue mu j. Dje 1:14 Ovi su svi ustrajali j. u molitvi Dje 2:46 dan bili su jednako j. u hramu Dje 19:29 napuni pobune, i navalivi j. Flp 1:27 i da se j. zajedno borite za JEZERO Psl 114:8 Koji pretvori hridinu u j. Iza 41:18 Pustinju u obratiti u j. Otk 19:20 ivi su bili baeni oboje u j. Otk 20:10 ih je zavodio, bi baen u j. Otk 20:14 i podzemlje baeni bie u j. JEZICI Dje 2:3 I pokazae im se razdijeljeni j. 1Ko 12:10 drugomu razlini j. drugomu 1Ko 13:8 ili j. ako e umuknuti, ili 1Ko 14:22 Su j. za znak ne onima, koji JEZICIMA Mar 16:17 e avle, govorit e novim j. Dje 2:4 stadoe govoriti raznim j. Dje 2:11 ih gdje govore naim j. Dje 19:6 Sveti na njih, i govorili su j. Rim 3:13 j. svojim varaju; otrov je 1Ko 14:39 i ne zabranjujte govoriti j. JUNACI 2Sa 1:19 lee mrtvi. Kako padoe j. Prp 9:11 ne dobiva brzi trku, ni j. rat Iza 5:22 Jao vama, koji ste j. u piu l Jer 5:16 Svi koliki po izboru j. Sef 1:14 gorki; tada e vikati j. Heb 11:34 od slabosti, postadoe j. JUNAK Job 16:14 tri protiv mene kao ratni j. Psl 24:8 Jaki, J. Gospod, Div u boju M.Iz 16:32 strpljiv ovjek nego ratni j. Iza 42:13 Gospod izlazi kao j. Kao Jer 20:11 sa mnom Gospod kao jak j. Joe 3:10 Slabi neka rekne: j. sam Sef 3:17 u sredini je tvojoj, j. pomonik JUTR-A-O-OM Izl 12:10 preostalo do j. spalite na Rut 3:14 je do j. spavala kod nogu 2Ljt 20:20 Drugoga j. rano izaoe u Psl 119:148 prije j. bdjele su oi moje Pst 1:5 postade veer, i postade j. Psl 55:17 Uvee, u j. i u podne tuit u Psl 73:14 svako se j. iznova podizala Psl 101:8 Svako j. uutkam sve Iza 50:4 On budi svako j. budi mi uho Tu 3:23 Ponavljaju se svako j. Vrlo je Amo 5:8 koji pretvara tamu u j. i dan i Sef 3:5 Svako j. izvruje sud svoj Iva 18:28 je j. i oni ne uoe u sudnicu Psl 30:5 pla, a j. ve vlada radost Psl 92:2 Navjeivati j. milost tvoju KACIGU Iza 59:17 i k. je pobjede metnuo na Efe 6:17 I k. spasenja uzmite, i ma KAJE-M Jer 8:6 nitko se ne k. za zlou svoju, da Rim 11:29 se Bog ne k. za svoje darove Jer 4:28 ne k. se, i neu to pustiti 2Ko 7:8 oalostio poslanicom, ne k. se KALJA 1Ko 8:7 savjest njihova, jer je slaba, k. Jak 3:6 naim udovima, koji k. sve tijel Otk 22:11 i tko je neist, neka se jo k. KAMENJ-A-E-EM Iza 54:12 i ogradu tvoju iz dragoga k. Mat 3:9 Bog moe od k. ovoga podigJob 41:28 k. u praki njemu je kao Prp 3:5 Vrijeme kad se baca k. i vrijeme Iza 5:2 ogradio i otrijebio iz njega k. i Iza 27:9 da sve k. rtvenika razbije kao Iza 54:11 Evo, ja namjetam k. tvoje na Tu 4:1 Razasuto je sveto k. po ugEze 28:13 Sve drago k. bilo je odijelo Mat 4:3 da ovo k. postane kruh Mar 13:1 silno k. ove silne graevine 1Ko 3:12 zlato, srebro, drago, k. drva 2Ko 3:7 koja je u k. urezana slovima 1Pe 2:5 I sami se kao ivo k. uzidajte Eze 38:22 i krvlju, pljuskom i k. od tue Luk 21:5 ukraen sjajnim k. i posvetnim Otk 17:4 skerlet i nakiena zlatom i k. Otk 21:19 ukraeni svakim dragim k. KARA-J-LI-M-NJE-TI Psl 141:5 neka me k. to je ulje za glavu M.Iz 13:24 a tko ga ljubi, k. ga za Jer 2:19 Zloa je tvoja, koja te k. otpad Efe 5:13 za to se k. svjetlost objavljuje M.Iz 9:8 k. mudroga, on e te ljubiti 1Ti 5:1 Starijega ne k. nego ga upozori Tit 1:13 ih k. strogo, da budu zdravi Heb 12:9 k. su nas tjelesni oevi nai Heb 12:10 Oni su nas k. za vrijeme od Psl 50:21 te k. i stavljam ti to pred oi Hos 10:10 Tako dolazim ja i k. ih P.Zk 11:2 i na sebi iskusili k. Gospoda M.Iz 3:11 i nemoj da ti omrzne k. M.Iz 15:10 k. eka onoga, koji skrene 2Ti 3:16 i korisno za uenje, za k. za Heb 12:11 svako k. ne ini se za as Jer 30:11 neu unititi, samo u te k. s Tit 1:6 vjernu djecu, koju ne treba k. KASNI-JE Jer 3:3 Nije pao k. dad. Ali si ti Jer 5:24 koji daje dad, rani i k. dad u Hos 6:3 sii e nam, kao k. dad, koji Joe 2:23 sputa vam dad rani i k. kao Jak 5:7 dok ne primi dad, rani i k. 2Pe 3:9 Ne k. Gospodin s obeanjem M.Iz 23:32 Ali k. ujede kao zmija i Luk 15:13 k. pokupi mlai sin sve i ode Iva 5:14 k. ga zatee Isus u hramu i KAZN-A-E-ENI-I-IO-ITI-U Pst 4:13 Prevelika je k. moja, a da bih Brj 32:23 da e vas za grijeh va stii k. Iza 26:16 su molili, kada ih zadesila k. Iza 53:5 Za spasenje nae leala je k. Rim 3:8 Njih eka pravedna k. 2Ko 2:6 Jer je takvome dovoljna ova k. Izl 20:7 Gospod nee pustiti bez k. M.Iz 11:21 zao ovjek nee izai bezk. M.Iz 16:5 na ovo Bez k. nee izai M.Iz 17:5 ne ostane sam bez k. M.Iz 19:5 Laan svjedok ne izlazi bez k. M.Iz 23:13 Ne tedi k. djetetu svojemu Jer 30:11 bez k. ne mogu te ostaviti Hos 8:5 Dokle e jo ostati bez k. Hos 9:7 Dolaze dani k. Dolaze dani Rim 13:5 pokoravati ne samo rali k. 1Pe 2:14 da k. zloince, a pohvale 1Pe 2:20 prestupaka podnosite k. Ali Psl 36:1 k. sud Boji ne dri on pred 2Pe 2:3 stoji vrsto za njih sud k. Izl 20:5 koji k. zlodjela otaca na djeci Izl 31:15 radi u dan subotni, neka se k. Psl 118:18 Teko me k. Gospod, ali me Iza 26:21 da k. krivnju zlodjela Jer 2:19 otpad je tvoj, koji te k. Upamti Jer 14:10 spominje krivnje njihove i k. Rim 3:5 kad u srdbi k. kao ovjek Rim 13:4 Boji, i k. onoga, koji zlo ini 2Pe 2:9 da ih k. sauvati za dan suda Jud 1:9 ree: Gospodin neka te k. Jud 1:15 i da k. sve bezbonike za sva Ezr 9:13 Boe na, k. manje, nego to Dje 26:11 I k. sam ih esto po svim

-K-

886
L.Zk 20:9 smru k. jer je oca i mater L.Zk 24:16 ima se k. smru; sva Ezr 7:26 ma se odmah sudbeno k. bilo Job 13:10 vas k. ako potajno pokaete Hos 4:14 Ali neu k. keri vaih, to Brj 14:18 ne otputa k. nego pohodi Psl 119:67 moradoh podnijeti k. lutao Iza 40:2 iz ruke Gospodnje dvojaku k. Luk 12:48 k. dobit e malo udaraca Luk 23:40 kad i sam trpi jednaku k. Luk 23:41 jer primamo pravednu k. za 2So 1:9 Koji e trpjeti k. propast Heb 10:29 mislite, da e zasluiti k. KIU i DAD Psl 68:9 k. si darova izlijevao, Boe Dje 14:17 vam s neba k. i godine rodne KLANJAJ-U Izl 20:5 pred njima i ne k. se njima, jer Izl 23:24 Ne k. se bogovima njihovim Mat 4:10 Bogu svojemu, k. se i njemu Otk 19:10 Bogu se k. Jer je svjedoanOtk 22:9 rijei knjige ove. Bogu se k. Iza 49:23 k. ti se licem do zemlje i cjeIva 4:24 Bog je duh, i koji mu se k. Otk 9:20 da se vie ne k. avolima i Otk 11:1 i one, koji se k. u njemu Otk 14:11 koji se k. zvijeri i slici njezinoj Otk 19:20 ig zvijerin, i koji se k. slici KLANJA-LI-TE-TI Pst 27:29 i k. se tebi sinovi matere tvoje Mar 15:19 pregibali svoje koljeno i k. Iva 4:20 Oevi su se nai k. Bogu tamo Iva 4:22 Vi ne znate, emu se k. mi Dje 7:43 to ih nainiste, da im se k. Izl 34:14 drugom Bogu ne smije se k. 2Kr 18:22 u Jerusalemu imate se k. Iva 4:20 gdje se mora k. Bogu Iva 4:23 k. Ocu u duhu i u istini; jer takve Iva 4:24 moraju mu se k. u duhu i u KLANJE Iza 34:6 veliko k. u zemlji Edomu Iza 53:7 kao janje, to se vodi na k. Kao Iza 65:12 Vi ete svi pripasti na k. jer Zah 11:4 ovce koje su odreene za k. Zah 11:7 to su bile odreene na k. za Rim 8:36 nas kao ovce, koje su za k. KLASJE Rut 2:2 mi se dopusti, pabirila bih k. Iza 27:12 Gospod ovija klasje,k. od Luk 6:1 Uenici njegovi trgali su k. trli KLEVEU Luk 6:28 i molite se za one, koji vas k. Rim 3:8 kao to nas neki k. da mi to 1Ti 3:11 su potene, ne koje k. trijezne Tit 2:3 da ne k. da se ne predaju vrlo 1Pe 2:12 da bi za ono, to vas k. kao 1Pe 3:16 koji k. vae dobro ivljenje u KLEVETNICI Rim 1:30 k. bogomrsci, uvredljivci 2Ti 3:3 nepomirljivi, k. neuzdrljivi KLI-E-I-ITE-U Psl 63:11 neka k. jer e se stisnuti usta Iza 42:13 vie i k. bori se protiv neprijaSef 3:17 On k. nad tobom pun radosti Psl 98:4 k. Gospodu, sva zemljo Zah 9:9 k. keri jerusalemska Evo Psl 32:11 Radujte se u Gospodu i k. Psl 68:4 Gospod mu je ime k. mu Iza 44:23 k. nebesa, jer to Gospod ini Psl 25:2 Ne daj da k. nada mnom Psl 30:1 neprijateljima mojim, da k. nada Psl 68:3 pred Bogom i k. od radosti KLJU-EVE Iza 22:22 k. Davidov meem na plea Otk 3:7 Istiniti, koji ima k. Davidov, i koji Otk 9:1 dade joj se k. od zjala bezdana Otk 20:1 k. od bezdana i lance velike Mat 16:19 Tebi u dati k. kraljevstva Otk 1:18 imam k. od smrti i podzemlja KLONI-TI Job 2:3 boji se Boga i k. se oda zla. Psl 34:14 k. se oda zla, a ini dobro M.Iz 3:7 boj se Gospoda i k. se zla 1Ti 4:7 A ludih i bapskih gatalica k. se 2Ti 2:16 k. se loih i praznih razgovora 2Ti 2:23 i praznih zapitkivanja k. se 2Ti 3:5 se njezine odrekli; i ovih se k. Tit 3:9 i svaa i prepiranja o zakonu k. M.Iz 13:19 luacima je mrsko k. se oda M.Iz 16:17 Put je pravednih: k. se oda KLONU-LE-TI Sef 3:16 ne boj se. Nemoj da ti k. ruke Heb 12:3 da se ne umorite i da ne k. Iza 35:3 ojaajte k. ruke i otvrdnite Eze 7:17 Sve su ruke k. Sva su koljena Mat 15:32 Inae bi mogli k. na putu Heb 12:5 i nemoj k. duhom, kad te On 2Kr 20:5 Vrati se i javi Ezekiji, k. naroda Job 34:18 Koji rekne k. nedostojnie Eze 46:17 Onda neka se vrati k. Samo Efe 2:2 U po k. koji vlada u zraku, po KOARI Iva 6:13 i napunie dvanaest k. 2Ko 11:33 prozor spustie me u k. KOARIC-A-U Mat 14:20 jo dvanaest punih k. Mat 15:37 jo dvanaest punih k. od Izl 2:3 uze za njega k. od papirusove Amo 8:2 Ja odgovorih: k. sa zrelim KOULJU Mat 5:40 i k. tvoju da uzme, pusti mu i Iva 21:7 baci na se k. jer je bio gol, i KER-I Jer 8:22 nema lijeka za k. naroda Jer 14:17 k. narod moj, posve neizljeiv Dan 11:17 i daje mu k. za enu u zloj Mat 10:35 k. od matere njezine, snahu Mat 10:37 Tko ljubi sina ili k. vie nego Luk 12:53 i sin na oca, majka na k. i ki Pst 5:4 te mu se rode drugi sinovi i k. Pst 6:2 sinovi Boji, da su bile lijepe k. Pst 27:46 mi je ivot zbog k. Hetovih. Pst 31:50 bi uzeo jo druge ene uz k. Izl 3:22 metnuti na sinove svoje i na k. Rut 2:2 Ona odgovori: Idi, draga k. Psl 144:12 tada su k. nae kao stupovi M.Iz 30:15 Pijavica ima dvije k. Daj PNP 1:5 k. jerusalemske, kao atori PNP 7:1 koraci tvoji u papuama, k. Iza 47:1 u prah, djevojko k. babilonska Iza 60:4 k. se tvoje nose u naruju Iza 62:11 Recite k. sionskoj: Evo, spaJer 3:24 sinove njihove i k. njihove Jer 7:31 spaljuju svoje sinove; k. to Jer 31:22 Dokle e se jo otimati, k. Hos 4:14 Ali neu kazniti k. vaih, to Joe 2:28 Tada e sinovi vai i k. vae Mih 4:13 Ustani, vri, k. sionska, jer u Zah 9:9 Raduj se glasno, k. sionska Mat 21:5 Kaite k. sionskoj: kralj tvoj Iva 12:15 Ne boj se, k. sionska Evo Dje 2:17 i prorokovat e sinovi vai i k. Dje 21:9 On je imao etiri k. djevice, 2Ko 6:18 i vi ete biti koji sinovi i k. veli Heb 11:24 naziva sinom k. Faraonove 1Pe 3:6 gospodarom, kojoj ste vi k. KI Izl 2:9 ree k. faraonova: Uzmi ovog Izl 20:10 ni ti ni sin tvoj ili k. tvoja, ni Psl 45:13 k. kraljeva koraa unutra u Mat 14:6 igrala je k. Herodijadina Luk 12:53 majka na ker, i k. na majku KOLA Izl 15:4 k. faraonova i vojsku njegovu Psl 20:7 Jedni se uzdaju u k. drugi u Psl 45:4 U dobri as, sjedi na k. kao Psl 46:9 prelama koplja, izgara k. u Psl 77:18 uj, tropot k. tvojih. Munje Jer 4:13 vihor ume k. neprijateljska Jer 47:3 tropou k. kada praskaju Nah 3:2 tokova Konji jure, k. skau Zah 6:1 pojavila se etvera ratna k. KOLJENA Izl 20:5 na djeci, do treeg i etvrtog k. Psl 18:39 ti ih primora na k. preda me Psl 49:11 od k. na koljeno njihov stan Psl 89:1 milosti Gospodnje, od k. na Psl 105:8 rijei, koju je dao za tisuu k. Psl 109:24 k. moja klecaju od posta Iza 35:3 otvrdnite iznemogla k. Eze 7:17 Sva su k. postala kao voda Dan 6:10 puta na dan padao je na k. Nah 2:10 drhtava k. drhat u svim Mat 1:17 do Davida svega etrnaest k. Mar 10:17 na k. i upita ga: Uitelju Rim 11:4 ne prignue k. pred Baalom Efe 3:14 Zbog toga pregibam k. svoja Heb 12:12 oslabljene ruke i mlohava k. KOLJENO Brj 14:18 na djeci do u tree i etvrto k. P.Zk 7:9 milost iskazuje do u tisuno k. Psl 49:11 od koljena na k. njihov stan Psl 89:1 od koljena na k. javljat u Iza 45:23 Svako e se k. pokloniti Mat 27:29 su pregibali k. pred njim i Mar 15:19 pregibali svoje k. i klanjali Rim 14:11 e se pokloniti svako k. i KOPLJ-A-E-EM Psl 46:9 prelama k. izgara kola u ognju Psl 57:4 kojima su zubi k. i strijele Iza 2:4 k. svoja za srpove. Vie ne die Joe 3:10 maeve kosijere svoje na k. Hab 3:11 kod sijevanja blistavih k. Suc 5:8 ali se nije vidio tit ni k. meu Job 39:23 nad njim tobolac, sijeva k. i 1Sa 17:45 Ti ide na me s maem, s k. Iva 19:34 vojnika probode mu bok k. i KORABLJA-I-U Pst 7:17 Voda naraste i podie se k. Pst 6:14 Napravi sebi k. od drva Pst 6:18 u k. ui e ti i s tobom sinovi Pst 7:15 Uoe k Noi u k. po dvoje od Pst 6:14 naini pregratke u k. i zasmoli Pst 7:23 Noa i to je bilo s njim u k. Pst 8:1 to su bili s njim u k. pa pusti Mat 24:38 dana, kad Noa ue u k. Heb 11:7 naini k. za spasenje kue 1Pe 3:20 dok se je gradila k. u kojoj se KORICE Jer 47:6 jo nee smiriti. Vrati se u k. Mat 26:52 Zadjeni ma svoj u k. Svi KORIJEN M.Iz 22:15 Ludost hvata k. u srcu djeIza 5:24 tako e k. njihov postati kao Iza 53:2 mladica, kao k. iz suhe zemlje Mat 3:10 sjekira stavljena na k. drveu Mar 4:17 Ali ne daju da uhvati k. nego Rim 11:16 i ako je k. svet, to su i grane 1Ti 6:10 Jer je k. sviju zala lakomstvo Heb 12:15 uzraste kakav k. gorine, i Otk 5:5 k. Davidov, da otvori knjigu i Otk 22:16 Ja sam k. i rod Davidov KORIJENA P.Zk 29:18 ne bude meu vama k. na Iza 11:1 izdanak proizlazi iz k. njegova

887
Iza 11:10 dan izdanak iz k. Jesejeva Iza 14:29 jer iz k. zmije proizlazi guja Mal 4:1 Ni k. ni grane nee im ostaviti Mat 13:6 i jer nije imalo k. usahnu Mat 13:21 Ali ne uhvati k. nego je Luk 8:13 ali ne uhvate k. Vjeruju za Jud 1:12 izumrla, iz k. iupana KOSA M.Iz 16:31 Sijeda je k. asna kruna M.Iz 20:29 ures je starcima sijeda k. PNP 4:1 k. ti je kao stado koza, to PNP 7:5 kao Karmel, k. na glavi tvojoj Dan 7:9 k. mu na glavi kao ista vuna 1Ko 11:15 je k. dana mjesto pokrivala Otk 1:14 glava njegova i k. bijela kao KOSE 1Pe 3:3 ne bude vanjski u pletenju k. ili Otk 9:8 I imahu k. kao kose enske, i KOSOM Luk 7:38 svojim i otirati k. glave svoje Luk 7:44 noge moje i k. svojom otre Iva 12:3 noge Isusove i otre k. svojom KOST Pst 2:23 k. od kostiju mojih i meso od Iva 19:36 k. nee mu se slomiti KOSTI Pst 50:25 tada uzmite sa sobom k. Psl 6:2 Gospode, jer dru k. moje Psl 22:17 Sve k. svoje mogu izbrojiti Psl 31:10 mojih, i k. moje usahnue Psl 32:3 sam utio, klonue k. moje Psl 45:8 iz dvorana od slonove k. Psl 109:18 u k. njegove kao ulje M.Iz 17:22 a duh potiten sui k. M.Iz 25:15 mek jezik moe slomiti k. Prp 11:5 i kako postaju k. u krilu trudne Iza 58:11 i u sui duu e ti krijepiti. k. Jer 50:17 kralj babilonski, k. izlomio Eze 37:4 kai im: Suhe k. ujte rije Eze 37:7 i k. su se pribirale, jedna uz Mih 3:3 prebijate im k. sasijecate ih kao Heb 11:22 i zapovijeda za k. svoje KOSTIJU Pst 2:23 Ta je napokon kost od k. mojih Eze 37:1 to je bila puna mrtvakih k. Mat 23:27 iznutra su puni k. mrtvakih Luk 24:39 Duh nema mesa i k. kako to KOSTIMA M.Iz 12:4 zla je kao gnjile u k. M.Iz 14:30 a strast je kao gnjile u k. Jer 20:9 meni kao oganj, zatvoren u k. Eze 37:4 mi ree: Prorokuj o tim k. Eze 37:5 Svemogui Gospod ovim k. KRAD-E-I-U Iva 10:10 Tat ne dolazi, nego da k. Efe 4:28 Tko je krao, vie neka ne k. Izl 20:15 Ne kradi. Mat 19:18 Ne ini preljube. Ne k. Ne Mar 10:19 Ne ini preljube. Ne k. Ne Rim 13:9 Ne ubijaj. Ne k. Ne svjedoi Jer 23:30 koji jedan drugome k. rijei Mat 6:19 gdje kradljivci obijaju i k. KRALJEVALI 1Ko 4:8 O da biste k. da bismo i mi s 1Ko 4:8 da bismo i mi s vama k. KRALJEVAT-I Otk 5:10 i sveenike, i k. e na zemlji Otk 11:15 i Krista njegova, i k. e u Otk 20:6 i k. e s njim tisuu godina Otk 22:5 i k. e u vijeke vjekova 1Ko 15:25 Jer njemu valja k. dok ne 2Ti 2:12 s njim emo i k. ako ga Otk 19:16 ime napisano: Kralj nad k. i KRALJEVSTVA Psl 45:6 i vjeno; ezlo k. tvojega Psl 46:6 zaljuljala se k. on pusti da Iza 13:4 uj, buka od k. od skupljenih Eze 37:22 vie biti razdijeljeni u dva k. Dan 2:44 e satrti i unititi sva ona k. a Mat 4:8 mu pokaza sva k. svijeta s Mat 8:12 A djeca k. bit e izbaeni u Mat 13:11 da razumijete tajne k. Mat 13:38 Dobro sjeme jesu djeca k. Mat 13:41 zavoditelje i zlotvore iz k. Mat 16:19 Tebi u dati kljueve k. Mat 19:12 za enidbu, zbog k. Mat 24:7 naroda, kraljevstvo protiv k. Mar 4:11 Vama je tajna k. Bojega Mar 10:15 primi k. Bojega kao dijete Mar 12:34 Nijesi daleko od k. Bojega Mar 13:8 naroda i kraljevstvo protiv k. Luk 18:29 Nitko ne ostavi zbog k. Iva 3:3 ne rodi, ne moe vidjeti k. 1Ko 6:9 nepravednici nee batiniti k. 1Ko 15:50 i krv ne mogu batiniti k. Gal 5:21 tako to ine, nee postii k. Heb 1:8 i ezlo pravde, ezlo k. tvoga Jak 2:5 bogate u vjeri i za batinike k. KRALJIC-A-E Est 1:9 I k. Vatija uini sveanu gozbu Mat 12:42 k. juga pojavit e se s tim Otk 18:7 Sjedim kao k. i nijesam udovica Iza 49:23 tvoje su dojilje k. klanjaju ti Dje 8:27 Kandake, k. Etiopije, koji je KRALJUJE Iza 52:7 koji govori Sionu: Bog tvoj k. Luk 19:14 Neemo da on k. nad nama KRASNA PNP 6:4 kao Tirsa k. kao Jerusalem Iza 60:13 k. stabla Libanona tebi e se Dje 3:2 vrata hramska koja se zovu k. KRASNE Psl 119:39 plaim, jer su upute tvoje k. Iza 17:10 Zato sadi samo k. vrtove i Iza 52:7 su k. na gorama noge onoga Rim 10:15 su k. noge onih, koji navjeKRASNO-GA Psl 48:2 k. se istie radost cijele Psl 144:12 keri nae kao stupovi, k. Heb 11:23 jer vidjee k. dijete i ne Iza 28:1 k. nakita na vrhu iznad plodne Iza 28:4 I uvelome cvijetu k. nakita na KRIJE- Psl 27:5 Jer u dan nevolje k. me Bog u M.Iz 3:16 Dug ivot k. se u desnici PNP 4:11 Jezik tvoj k. med i mlijeko Mal 4:2 to k. zdravlje pod krilima Psl 10:1 to se dri daleko, k. se u Psl 31:20 k. ih titom lica svojega od Psl 44:24 to k. lice svoje, zaboravlja KRIJEPI Psl 23:3 On k. duu moju, vodi me Psl 41:3 Na bolesnikoj postelji k. ga PNP 2:5 k. me groem, razblauje Flp 4:13 Sve mogu u onome, koji me k. KRILA Izl 13:2 najprije doe iz k. materina P.Zk 32:11 rasprostire k. uzima ih i Job 38:29 Iz ijega k. izlazi led. Tko Psl 17:8 Skrij me u sjenu k. svojih Psl 22:9 koji si me izveo iz k. materina Psl 36:7 u sjenu k. tvojih bjee djeca Psl 57:1 u sjenu k. tvojih ja u se skriti Psl 61:4 skrijem pod krovom k. tvojih Psl 71:6 od k. materina bio si branik M.Iz 23:5 jer naini sebi k. kao u orla Prp 5:15 doao gol iz k. materina, tako Iza 6:2 Svaki je imao est k. Dvjema je Iza 40:31 k. im rastu kao orlovima, tre Iza 49:1 Gospod me je pozvao od k.. Jer 1:5 Prije nego ti izae iz k. Jer 20:18 morao izai iz k. materina, da Eze 10:12 i k. njihova kao i tokovi, sva Jon 2:3 Iz k. podzemnoga svijeta Mat 19:12 od k. majina nesposobni Luk 13:34 kvoka pilie svoje pod k. Otk 4:8 etiri bia imae po est k. i KRIL-O-U M.Iz 16:33 drijeb se baca u k. haljine Luk 16:22 odnesen u k. Abrahamovo Rim 4:19 da je bilo obamrlo i k. Sarino Psl 139:13 satkao me u k. matere Prp 11:5 i kako postaju kosti u k. trudne Jer 1:5 nego te stvorih u k. materinu Mat 12:40 biti i Sin ovjeji u k. zemlje Luk 16:23 izdaleka Abrahama i u k KRISTOVI Mat 24:24 Jer e ustati lani K. i lani Rim 8:17 batinici, a subatinici K. jer 1Ko 6:15 da su tjelesa vaa udovi K. 1Ko 15:23 koji su K. i koji vjerovae u Gal 3:29 A kad ste vi K. onda ste Gal 5:24 koji su K. raspeli su tijelo sa 1So 2:7 svoju vlast kao apostoli K. bili Heb 3:14 Jer postasmo sudionici K. Otk 20:6 e biti sveenici Boji i K. i KRISTOVI-H-M 1Pe 4:13 to ste dionici muka K. da 1Pe 5:1 i svjedok K. muka, a koji sam Rim 7:4 i vi umrijeste zakonu tijelom K. Kol 2:11 tjelesnu put, obrezanjem K. KRISTOVO 1Ko 12:27 A vi ste tijelo K. i pojedini 2Ko 2:12 propovijedam evanelje K. Gal 1:7 i hoe da iskrive evanelje K. Gal 4:19 s mukom raam, dokle K. Efe 3:8 neistraljivo bogatstvo K. Kol 2:17 buduih stvari; a tijelo je K. KRISTOVOM Rim 10:17 a propovijedanje rijeju K. Gal 1:6 koji vas pozva milou K. na Efe 2:13 blizu postadoste krvlju K. KRISTOVU Mat 11:2 o djelovanju K. posla dvojicu 2Ko 5:10 svima valja javiti na sudu K. Efe 3:19 I poznati ljubav K. koja Kol 4:3 da propovijedamo tajnu K. za Heb 11:26 Dravi sramotu K. za vee KRIV-CA Mat 5:21 Tko ubije, bit e k. sudu. Mat 5:22 na brata svojega, bit e k. 1Ko 11:27 k. je tijelu i krvi Gospodnjoj Jak 2:10 a pogrijei u jednome, k. je za M.Iz 18:5 Nije pravo zauzimati se za k. Iza 5:23 Koji oslobaate k. za poklone KRIVE Psl 125:5 A koji skreu na k. staze, Zah 8:17 Ne ljubite k. zakletve, jer na KRIVIM M.Iz 28:18 a tko ide k. putovima, pada Iza 59:8 Sami idu samo k. stazama, i KRIVNJA Psl 38:3 Jer k. moja izae vrh glave Psl 51:3 k. moja vazda mi je pred Iza 6:7 k. zlodjela tvojih ieznu, grijeh Iza 27:9 okajati k. zlodjela Jakovljeva KRIVNJE Izl 23:21 jer on ne bi oprostio k. vae Ezr 9:13 zlih djela naih i velike k. nae Job 34:6 bez k. pogodi me strijela Psl 19:13 ist, slobodan od teke k. Psl 32:2 Gospod ne uraunava k. M.Iz 19:11 ast mu je mimoii k. Jer 14:10 sada se on spominje k. Jer 33:8 Oistit u l ih od sve k. njihove

888
Eze 18:20 A sin nee nositi k. oca, i Hos 10:10 ih kaznim zbog dvojake k. Mat 27:37 natpis s oznakom k. Luk 23:4 Ja ne nalazim nikakve k. na 1Ko 1:8 da budete bez k. na dan Kol 1:22 prikae svete i bez mane i k. KRIVNJI Ezr 9:7 do danas mi smo u velikoj k. i Psl 51:5 u k. me je ve zaela majka Psl 68:21 kosmato tjeme, to hodi u k. KRIVNJU Job 13:23 Pokai mi k. moju i grijeh moj Psl 25:11 Gospode, oprosti k. zlodjela Psl 32:5 priznadoh tebi grijeh svoj i k. Psl 85:2 Oduzeo si k. zlodjela narodu Psl 90:8 tajnu k. nau pred svjetlost Iza 26:21 da kazni k. zlodjela stanovIza 43:25 ja, koji unitavam k. tvoju Jer 16:18 dvojinom za k. njihovu i za Jer 31:34 Jer im opratam k. njihovu i Jer 50:20 trait e k. Izraelovu: nema Tu 1:8 U k. je zapleten Jerusalem Hos 14:2 Oduzmi svu k. i umilostivi se Zah 3:4 oduzimam s tebe k. tvoju 2Ko 12:13 teret. Oprostite mi ovu k. KRIVO Pst 4:7 Ako li k. radi, ne vreba li tada Izl 23:1 Ne svjedoi k. ne pruaj ruke Iza 40:4 to je k. neka bude pravo, Jer 15:19 samo pravo, a nita k. Mat 5:33 Ne kuni se k. i: Dri, to si se Mat 20:13 od njih, ja tebi ne inim k. Luk 3:5 to je k. neka bude pravo, to KRI Mat 10:38 Tko ne uzme na se k. svoj i Mat 16:24 uzme na se k. svoj i tako ide Mat 27:32 natjerae, da mu ponese k. Mat 27:35 Tada ga pribie na k. i Mar 8:34 neka uzme k. svoj na sebe i Mar 10:21 Onda doi, uzmi k. svoj i Luk 9:23 neka uzme na sebe k. svoj Dje 2:23 bezbonika pribili ga k. i ubili 1Ko 1:17 da ne izgubi silu k. Kristov Gal 2:19 s Kristom sam pribijen na k. Kol 2:14 i to uklonivi prikova je na k. Heb 12:2 podnese k. ne marei za KRIA Mat 27:40 Ako si Sin Boji, sii s k. Mat 27:42 neka sie sad s k. i vjerovat Mar 15:32 neka sad sie s k. da vidimo Luk 14:27 Tko ne nosi k. svojega i ne Gal 5:11 je uklonjeno spoticanje k. Gal 6:12 ne budu progonjeni zbog k. Flp 3:18 govorim, kao neprijatelji k. Kol 1:20 uinivi mir krvlju k. njegova KRIEM Gal 6:14 im drugim hvalim, osim k. Efe 2:16 oboje u jednom tijelu k. ubivi KRIU Luk 23:39 to su visjeli na k. hulio je na 1Ko 1:18 Jer je rije o k. ludost onima Flp 2:8 posluan do smrti, do smrti na k. KROTAK Mat 11:29 jer sam ja k. i ponizan srcem 1Ti 3:3 ne nasilan, nego i k. ne svadljiv KROTKI Mat 5:5 Blagoslovljeni su k. Oni e 1So 2:7 bili smo ipak k. meu vama KROTKOU Efe 4:2 Sa svom poniznou i k. sa 1Pe 3:16 Ali s k. i strahom imajui KROTKOST Gal 5:23 K. umjerenost; protiv ovakvih Kol 3:12 dobrotu, poniznost, k. i Tit 3:2 edni i svaku k. da pokazuju KROTKOSTI Mat 21:5 kralj tvoj dolazi k tebi pun k. Gal 6:1 ispravljajte takvoga duhom k. 1Ti 6:11 vjerom, ljubavi, strpljivosti, k. Jak 1:21 u k. primite usaenu rije Jak 3:13 ivljenjem djela svoja u k.i KROV Psl 31:20 sklanja ih pod k. svoj od Iza 25:4 k. od oluje, sjena od ege Mat 8:8 dostojan, da ue pod k. moj KRSTI-M-O-TI Dje 2:38 i svaki od vas neka se k. u ime Dje 22:16 Ustani i k. se, i operi se od Mat 3:11 Ja vas k. samo vodom, da se Luk 3:16 Ja vas k. samo vodom. Ali Iva 1:31 doao sam ja da k. vodom 1Ko 1:17 Krist nije poslao mene da k. Mar 1:8 Ja sam vas k. vodom, on e Iva 4:2 Isus sam nije k. nego uenici Dje 11:16 Ivan je k. vodom, a vi ete se 1Ko 1:14 nikoga od vas nijesam k. 1Ko 1:16 A k. sam i Stefaninu kuu Mat 3:11 On e vas k. Duhom Svetim Mar 1:5 Oni su se dali k. od njega u Mar 1:8 On e vas k. Duhom Svetim Luk 3:16 On e vas k. Duhom Svetim KRTENJE Mat 3:7 gdje dolaze na njegovo k. ree Mat 21:25 Odakle je bilo k. Ivanovo Mar 1:4 propovijedao je k. pokajanje Luk 12:50 imam da uzmem na sebe k. Luk 20:4 k. Ivanovo bijae li je od neba Dje 18:25 a znao je samo k. Ivanovo Dje 19:3 I oni rekoe: k. Ivanovo, Efe 4:5 jedna vjera, jedno k. 1Pe 3:21 Slino i vas sada spasava k. KRTENJU Kol 2:12 Zakopani s njim u k. u kojemu Heb 6:2 Naukom o k. i polaganju ruku KRUH Pst 3:19 znoju e lica svojega jesti k. Pst 14:18 kralj salemski, donese k. i Izl 12:15 Sedam dana jedite k. Izl 16:4 uinit u, da vam dadi k. s Izl 23:15 Sedam dana jedi k. nekvasan P.Zk 16:3 k. nevolje, jer si u hitnji 1Sa 2:5 Moraju siti u najam ii za k. Psl 53:4 koji su jeli narod moj kao k. Psl 78:24 za jelo, i dade im k. s neba Psl 104:15 i k. koji oivi snagu ovjeku Psl 127:2 za sto sjedate, da jedete k. Psl 146:7 koji daje k. gladnima. GosM.Iz 9:17 voda, tean je k. skriven M.Iz 31:14 izdaleka donosi sebi k. Prp 9:11 ni junaci rat, ni mudraci k. ni Iza 33:16 k. njegov ne ponestaje, voda Iza 58:7 da prelama k. svoj gladnome Mat 4:3 da ovo kamenje postane k. Mat 6:11 k. na svagdanji daj nam Mat 15:26 oduzeti k. djeci i baciti ga Mat 26:26 uze Isus k. blagoslovi ga Mar 14:22 uze Isus k. blagoslovi ga, Luk 11:11 zamoli oca svojega za k. Luk 22:19 Onda uze k. zahvali, prelomi Iva 6:31 k. s neba dade im da jedu Iva 6:32 Otac moj daje k. istiniti s neba Iva 6:35 Isus im ree: Ja sam k. ivota Iva 6:48 Ja sam k. ivota. Iva 6:50 Ovo je k. koji silazi s neba, da Iva 6:58 Ovo je k. koji sie s neba, ne Iva 13:18 Koji s menom jede k. podie Iva 21:13 Doe Isus i uze k. i dade im Dje 2:46 i lomili su k. po kuama i Dje 20:7 se skupismo da lomimo k. 1Ko 10:16 zajednitvo krvi Kristove k. 1Ko 11:23 u koju je bio izdan, uze k. 1Ko 11:26 Jer kadgod jedete k. ovaj i 1Ko 11:27 nedostojno jede k. ovaj ili 2Ko 9:10 dat e i k. za jelo i umnoit e 2So 3:12 da mirno radei svoj k. jedu KRUHA Job 22:7 gladnome si uskratio k. Psl 37:25 ni djece njegove da prose k. Psl 78:20 ali moe li jo i k. dati i mesa M.Iz 17:1 komad suha k. s mirom M.Iz 20:13 pa e imati k. dosta M.Iz 22:9 daje siromahu od svojega k. M.Iz 31:27 u kui, k. lijenosti ne jede Iza 30:20 Dat e vam Svemogui k. Iza 55:10 dadne sjemena sijau, i k. Jer 38:9 gladi; jer u gradu nema vie k. Jer 42:14 i ne moramo biti gladni k. Eze 5:16 vas glad i slomim vam tap k. Amo 4:6 vaim i nestaicu k. u svim Mat 7:9 kamen, ako ga zamoli k. Mar 6:8 ni k. ni torbe, ni novaca u Luk 7:33 on nije jeo k. i nije pio vina Luk 11:5 Prijatelju, uzajmi mi k. Iva 6:5 Odakle emo kupiti k. da ovi Iva 6:26 nego to jedoste k. i nasitiste Iva 6:32 dade vam Mojsije k. s neba Iva 6:51 Tko jede od ovoga k. ivjet e Dje 2:42 u zajednici, u lomljenju k. i u 1Ko 10:17 svi smo dionici jednoga k. 1Ko 11:28 i onda od k. neka jede i od KRUHOM Psl 132:15 siromahe njegove k. u M.Iz 25:21 nahrani ga k. ea li, napoj M.Iz 30:8 ve me hrani k. koji mi ti daje KRUHOVA Izl 12:17 svetkovinu nekvasnih k. jer Izl 23:15 Blagdan nekvasnih k. Mat 14:17 ovdje samo pet k. i dvije ribe Mat 14:19 tada uze pet k. i dvije ribe Mat 15:36 onih sedam k. i ribe, dade Mat 26:17 U prvi dan beskvasnih k. Mar 6:52 kod umnoenja k. nego je Luk 9:13 Imamo samo pet k. i dvije Iva 6:13 koari komada od pet k. KRUHOVE Izl 25:30 postavljaj preda me k. oblija P.Zk 16:3 Sedam dana jedi s njom k. Mat 12:4 u kuu Boju i pojeo k. Mat 14:19 Nato prelomi k. i dade ih Iva 6:11 A Isus uze k. dade hvalu i KRUHU P.Zk 8:3 da ovjek ne ivi o samom k. Mat 4:4 ovjek ne ivi samo o k. nego 1Ko 5:8 nego u beskvasnom k. istoe KRUN-A-E-U Psl 84:11 Jer je Bog, Gospod, k. i tit M.Iz 12:4 Vrijedna je ena k. muu M.Iz 14:24 k. je mudrih bogatstvo M.Iz 16:31 Sijeda je kosa asna k. M.Iz 27:24 i batini li se k. kroz sve Iza 62:3 biti sjajna k. u ruci Gospodnjoj 1So 2:19 je naa nada, ili radost, ili k. Otk 12:3 glavama njegovim sedam k. Otk 13:1 rogovima njezinim deset k. Iza 23:8 na Tir, koji je razdavao k. Otk 4:4 u bijele haljine, i imahu k. zlatne Otk 4:10 i metnue k. svoje pred Otk 19:12 na glavi njegovoj k. mnoge Psl 21:3 metnuo si mu na glavu k. od Otk 14:14 je na glavi svojoj k. zlatnu, i KUCA Jer 31:20 Zato za njega k. srce moje Mat 7:8 tko trai, nalazi; tko k. otvara Luk 11:10 nalazi; tko k. otvara mu se KUCAJTE

889
Mat 7:7 traite, i nai ete; k. i otvorit e Luk 11:9 traite, i nai ete; k. i otvorit KUG-A-E-OM Psl 106:29 svojim; tada u njih udari k. Eze 7:15 Vani bjesni ma, unutra k. Hos 13:14 Gdje je tvoja k. o smrti, gdje Mat 24:7 Glad i k. i potres bit e Psl 91:6 k. to ide po mraku, ni pomora Jer 21:9 gine od maa, gladi ili k. Tko Eze 7:15 toga e unititi glad i dah k. Eze 38:22 Sudit u mu k. i krvlju Otk 6:8 da ubija maem i glau i k. KUKOLJ Job 31:40 rodi trnje, mjesto jema k. Mat 13:26 uhvati se rod, pokaza se i k. Mat 13:30 Skupite najprije k. i sveite Mat 13:38 kraljevstva; k. su djeca zloga KUL-A-U Psl 61:3 Jer si ti utoite moje, tvrda k. M.Iz 18:10 Ime je Gospodnje tvrda k. Pst 11:4 da sazidamo sebi grad i k. s Iza 5:2 Sagradio je u njemu k. iskopao Mat 21:33 u njemu tijesak i sagradi k. KUPELJ-U Iva 5:2 Ovjih vrata k. koja se zove Iva 5:4 vrijeme u k. i zaljuljao vodu Efe 5:26 Da je posveti, oistivi je k. Tit 3:5 svojemu milosru spasi nas k. KUPI--O-TI Mat 13:44 sve imanje svoje i k. polje Mar 15:46 Ovaj k. platno, skinu ga i Luk 22:36 proda svoj plat i k. za to ma Iva 13:29 k. to nam treba za blagdan Mat 25:24 anje, gdje nijesi sijao, i k. Otk 3:18 Svjetujem te, da k. u mene Iza 43:24 Nijesi mi k. za novce mirodija Luk 14:18 k. sam polje i moram poi da Luk 9:13 i morali bismo poi i k. hrane Iva 6:5 Odakle emo k. kruha, da ovi Otk 13:17 nitko ne moe ni k. ni prodati KUA-JTE-JU-LI Mat 4:1 Duh u pustinju, da ga k. avao 1So 2:4 nego Bogu, koji k. srca naa Jak 1:13 Ni jedan, kad se k. neka ne 1Pe 1:7 koje se k. ognjem, nae na Psl 34:8 k. i vidite, kako je dobar 1So 5:21 A sve k. to je dobro, zadrite 1Iv 4:1 nego k. duhove, jesu li od Boga Mat 19:3 da ga k. Oni zapitae: Je li Mar 8:11 znak s neba, da ga k. Psl 78:18 I k. su Boga u srcu svojemu Dje 19:13 k. su i neki od idova, koji su 1Ko 10:9 kao to su neki od njih k. i od KUAN-JE Mar 1:13 u pustinji i bio je k. od sotone Luk 4:2 ostade etrdeset dana i bi k. Jak 1:13 ne kae, da je od Boga k. jer 1Ko 10:13 k. nije dolo na vas osim Jak 1:3 k. vae vjere gradi strpljivost 1Pe 4:12 koja vas stie za k. vae, kao KUATE Izl 17:2 svaate sa mnom: Zato k. Mat 22:18 Licemjeri, to me k. Dje 15:10 Sad dakle to k. Boga, i Rim 12:2 da k. to je volja Boja, to je KUNJ-E-U L.Zk 26:16 s vama i staviti na vas k. 2Pe 2:9 pobone izbaviti iz k. a bezboOtk 3:10 ja u tebe sauvati od asa k. Pst 22:1 stavi Bog Abrahama na k. i Izl 16:4 Hou da ga time stavim na k. Izl 20:20 da vas stavi na k. i da strah Psl 17:3 stavi li me na k. nee naii KVAS-AC-CA Izl 12:15 Odmah prvi dan uklonite k. iz Mat 13:33 je nebesko kao k. to ga uze Rim 11:16 Ako je k. svet, to je i tijesto 1Ko 5:7 Oistite stari k. da budete novo Mat 16:6 i uvajte se k. farizejskog i Mat 16:12 da se uvaju k. krunoga Luk 12:1 uvajte se k. farizejskoga, to 1Ko 5:6 Ne znate li, da malo k. ukiseli LAE Job 9:26 Otiskuju se kao brze l. kao Psl 104:26 Tamo l. plove, Levijatan M.Iz 30:19 put l. posred mora, put ovjIza 33:21 po njima se ne njihaju l. s Jon 1:6 k njemu kapetan l. i upita ga Dje 27:22 vas nee propasti osim l. Jak 3:4 Gle, i l. iako su velike, i silni ih Otk 18:19 svi, koji su imali l. na moru LAIC-A-I-U Mat 8:24 bura na moru, tako da se je l. Mat 14:24 l. je ve bila nasred mora Mat 14:33 Koji su bili u l. bacie se pred Iva 6:19 ide po moru i pribliuje se k l. Mat 9:1 On ue u l. prijee i doe u svoj Iva 21:3 Izaoe i uoe u l. ali onu no LAKAT-A Pst 6:16 korablji otvor a svjetlost i l. Izl 25:17 dva i po lakta dugo i l. i po Pst 6:15 duina korablji, pedeset l. Pst 6:15 e ga napraviti: trista l. neka Dan 3:1 visina bila ezdeset l. a irina LAKE M.Iz 21:19 l. je stanovati u pustinji Mat 10:15 Gomori u dan suda bit e l. Mat 19:24 l. ide deva kroz iglene ui Mar 2:9 to je l. rei uzetomu Mar 10:25 l. deva ide kroz iglene ui Luk 16:17 Ali je l. da prou nebo i Luk 18:25 l. je devi proi kroz iglene ui, LAKOM 1Ti 3:3 i krotak, ne svadljivac, ne l. Tit 1:7 ne pijanica, ne svadljiv, ne l. LAKOMAC M.Iz 28:22 l. ide pohlepno za bogat1Ko 5:11 koji se brat zove, bludnik, ili l. Efe 5:5 ni jedan bludnik, ili neist, ili l. LAKOMOSTI Iza 57:17 Zbog grijene l. njegove Luk 12:15 i uvajte se od svake l. LAKOMSTVA Rim 1:29 zloe, bludnosti, l. pakosti 1So 2:5 to znate, niti pod izlikom l. LAKOMSTVO Efe 5:3 bludnost i svaka neistoa i l. Kol 3:5 neistou, poudu, zlu elju i l. 1Ti 6:10 Jer je korijen sviju zala l. LAKTA Izl 25:17 od istoga zlata, dva i po l. Otk 21:17 na sto i etrdeset i etiri l. po LAN M.Iz 31:22 sebi pokrivae, bijeli ni l. i Luk 16:19 oblaio se u skerlet, u ni l. LANCE Psl 149:8 Da stave kraljeve njihove u l. Dje 12:7 I spadoe mu l. s ruku Otk 20:1 je imao klju od bezdana i l. LANENO Eze 10:2 koji je bio obuen u l. platno Mat 27:59 Josip uze tijelo, zavi ga u l. LASKAVIM Dan 11:32 Rijeima l. privodi k otpadu 1So 2:5 govorili vama l. rijeima, kao LACEM 1Iv 1:10 sagrijeili, gradimo ga l. i rije 1Iv 5:10 ne vjeruje Bogu, uinio ga je l. LACIMA Psl 40:4 koji ne dri s oholima i s l. Psl 63:11 jer e se stisnuti usta l. Otk 21:8 i idolopoklonicima i svima l. LAV-a Pst 49:9 Mlad je l. Juda Od plijena si se Brj 24:9 Kao l. legne na poinak, i kao Psl 10:9 Lei u potaji i vreba kao l. u M.Iz 22:13 Lijenina govori: l. je vani M.Iz 28:1 osjea sigurnim kao mlad l. M.Iz 28:15 l. koji rie, i medvjed gladan Prp 9:4 bolje je iv pas, nego mrtav l. Iza 11:6 tele, l. i ovca bit e zajedno Iza 11:7 I l. e jesti slamu kao govee Iza 65:25 i l. e jesti slamu kao govee Jer 4:7 Iz gutare svoje die se l. Jer 5:6 Zato ih bije l. ume, davi ih vuk Hos 5:14 Jer sam ja kao l. Efraimu, kao Amo 3:4 Rie li l. u umi, a da nema Amo 3:8 Kad rikne l. tko da se onda ne 1Pe 5:8 va, avao, kao l. riui obilazi Otk 5:5 Ne plai, evo je pobijedio l. iz Suc 14:18 od meda i to je jae od l. M.Iz 19:12 kraljeva kao rika l. a milost M.Iz 20:2 Prijetnja je kralja kao rika l. Hos 11:10 On zove kao rikom l. Na LAVICA Pst 49:9 kao l. tko se njega usudi draiti Brj 24:9 lav legne na poinak, i kao l.. LAVI Hos 5:14 ja kao lav Efraimu, kao l. kui Amo 3:4 Daje li glas u pilji l. prije nego LAVOVA 2Sa 1:23 Bri su bili od orlova, jai od l. Iza 35:9 Nee ondje biti l. niti e ljuta Jer 50:17 Izrael je ovca potjerana, od l. Otk 9:8 i zubi njihovi bijahu kao u l. Otk 9:17 konja bile su kao glave l. i iz LAVOVIMA Psl 57:4 prebiva meu ljutim l. meu Psl 91:13 Moe stupati po l. i zmijama Dan 6:22 On je zatvorio eljust l. Oni LA Psl 4:2 ljubite prijevaru i mislite na l. Psl 119:163 Mrzim i gadi mi se l. a M.Iz 4:24 Dri daleko od usta svojih l. M.Iz 19:5 govori l. ne izmakne sudu Iza 9:15 i proroci, koji ue l. to su rep Jer 5:31 Proroci prorokuju l. sveenici Eze 13:9 praznu opsjenu i prorokuju l. Hos 12:1 ini neprestano mnogu l. i Mih 2:11 ide za prijevarom i govori l. Mih 6:12 govore samo l. i jezik im je pun Iva 8:44 Kad govori l. od svojega Rim 1:25 pretvorie istinu Boju u l. i Efe 4:25 Zato odbacite l. i govorite 1Iv 2:21 i jer nikakva l. ne dolazi od 1Iv 2:27 i istinito je, i nije l. i kao to vas Otk 14:5 ustima ne nae se l. jer su bez Otk 21:27 i koji ini, to je gad i l. nego Otk 22:15 i svaki, koji ljubi i ini l. LAAC-A Job 34:6 Ja sam kao l. protiv pravice Psl 116:11 svojoj: Svaki je ovjek l. Iva 8:44 govori, jer je l. i otac lai Rim 3:4 a ovjek svaki l. kao to je 1Iv 4:20 a mrzi na brata svojega, l. je Psl 43:1 od l. i zlikovaca izbavi me 1Ti 4:2 U licemjerju l. koji imaju biljeg LAEM Rim 9:1 Istinu govorim u Kristu, ne l. 2Ko 11:31 na vijeke, zna da ne l. 1Ti 2:7 ne l. kao uitelj neznaboaca u LAI-TE Job 35:13 Doista, Bog ne uslii l.

-L-

890
Iva 8:44 jer je laac i otac l. 2So 2:11 silu zablude, da vjeruju l. Kol 3:9 Ne l. jedan na drugoga, svucite Jak 3:14 ne hvalite se i ne l. na istinu LALJIVOST M.Iz 8:7 mrska je usnama mojim l. M.Iz 11:3 a nevjerne upropauje l. LAN-A-E-I-IH-IM-O-U M.Iz 11:1 l. su mjerila Gospodu mrska M.Iz 13:5 l. rije mrska je pravedniku Izl 23:7 Kloni se tube l. i ne skrivi smrt Jer 16:19 nai imali su za samo l. idole 2Ko 11:26 u pogiblima od l. brae Gal 2:4 A to zbog l. brae, koja se 1Ti 4:1 sluajui l. duhove i nauke zlih Psl 119:104 zato mrzim na svaki put l. M.Iz 12:19 a l. jezik samo jedan as M.Iz 27:6 ali su l. cjelovi mrziteljevi Mat 24:11 l. e proroci u velikom broju Mat 24:24 Jer e ustati l. Kristovi i lani 1Ko 15:15 A nalazimo se i l. svjedoci 2Ko 11:13 Jer takvi ljudi l. su apostoli 1Iv 4:1 jer mnogi l. proroci izioe na Otk 19:20 uhvaena zvijer, i s njom l. Otk 20:10 gdje je zvijer i l. prorok; i bit Mat 7:15 uvajte se od l. proroka. Oni 2Pe 2:1 A bilo je i l. proroka u narodu M.Iz 6:12 tko naokolo ide s l. govorom Luk 6:26 su isto tako inili l. prorocima 2So 2:9 svakom silom i znacima i l. Izl 20:16 Ne svjedoi l. protiv blinjega Psl 24:4 svojoj na zlo i ne kune se l. Psl 101:4 je daleko od mene srce l. Iza 32:6 radi opako i govori l. protiv Mat 5:11 grde i progone i za vama l. sve Mat 15:19 l. svjedoanstvo, hula na Mat 19:18 Ne kradi. Ne svjedoi l. Mar 10:19 Ne kradi. Ne svjedoi l. Rim 13:9 Ne svjedoi l. Ne eli 1Ti 6:20 i l. nazvanoga znanja M.Iz 30:8 od mene licemjerstvo i rije l. Hos 12:7 l. tezulju ima on u ruci kao LEBDI Job 26:7 iznad nita daje da l. zemlja Iva 1:32 s neba kao golub i l. nad njim LEA Psl 50:17 rijeima mojim okree l. M.Iz 26:3 a batina luacima na l. Iza 1:4 Izraelova, okrenue mu l. Iza 9:4 tapove l. njegovih, palicu Iza 50:6 l. svoja podmetao sam onima Eze 10:12 tijelo njihovo, l. njihova, ruke LEGIJA Mat 26:53 pomo vie od dvanaest l. Mar 5:9 Kako se zove l. mi je ime LEGLO Iza 1:4 l. zlikovaca, djeco izroena Mat 3:7 l. zmijino. Tko vas je uputio da Mat 12:34 Vi zmijino l. kako moete Mat 23:33 Zmije i l. gujino, kako ete LICEMJERI Mat 6:2 pred sobom, kao to ine l. u Mat 6:5 Kad se molite, ne inite kao l. Mat 6:16 ne budite lica mrka kao l. Oni Mat 22:18 i odgovori: l. to me kuate Mat 23:13 l. Vi zatvarate kraljevstvo Mat 23:23 l. Vi dajete desetinu od Mat 23:27 l. Vi ste kao okreeni grobMat 23:29 l. Vi gradite grobove proroLuk 13:15 l. Ne odvezuje li svaki od vas LICEMJERJA Mat 23:28 a iznutra ste puni l. i zloe Luk 12:1 kvasca farizejskoga, to jest l. LICEMJERSTVO M.Iz 30:8 Udalji od mene l. i rije lanu 1Pe 2:1 l. i zavist i svako klevetanje LIJENIKA Jer 8:22 Nema li vie ondje l. Zato Mat 9:12 Ne trebaju zdravi l. nego LIJEK Eze 47:12 za jelo i lie njihovo za l. Otk 22:2 lie od drveta l. je narodima LIJEP-A-I-O Jo 7:21 Vidio sam meu plijenom l. Psl 45:2 l. si ti, lijep izmeu sinova Pst 29:17 a Rahela je bila l. stasa i lica M.Iz 11:22 to je ena l. ali besramna PNP 1:15 Kako si l. prijateljice moja PNP 4:1 Kako si l. prijateljice moja PNP 6:4 Zarunik: l. si, draga moja PNP 6:10 sja kao zora, l. kao mjesec Iza 47:1 ne zove vie njena i l. PNP 7:1 Kako su l. koraci tvoji u paJer 2:34 Na skutovima l. ti se krv Mat 23:27 Izvana izgledaju dodue l. a Psl 133:1 kako je l. i kako je ugodno Psl 147:1 Hvalite Gospoda, jer je l. PNP 1:10 Kako pristaje l. obrazima Mat 12:44 nae je praznu, l. pometenMat 16:2 Uvee govorite: Bit e l. Rim 14:1 A slaboga u vjeri primajte l. a 2Ko 11:4 koje ne prihvatiste, l. podJak 2:3 Ti sjedi ovdje l. a siromahu Jak 2:7 Ne psuju li oni l. ime, po kojemu LISICE PNP 2:15 male l. to pustoe vinograd Mat 8:20 l. imaju svoje jame, ptice Luk 9:58 l. imaju svoje jame, ptice LIE Pst 3:7 Zato spletoe l. smokvino i Psl 1:3 kojemu l. ne vene; to on radi Iza 34:4 kao l. s vinove koze, kao to Iza 64:6 haljina, mi svi venemo kao l. Jer 8:13 smokve na drvetu, i l. je uveEze 47:12 i kojima l. ne vene i plodovi Mat 21:19 ali nae na njoj samo l. Otk 22:2 i l. od drveta lijek je narodima LJAGE Job 25:5 ni mjesec ne sja bez l. ni PNP 4:7 prijateljice moja, nema l. na 2Ko 7:1 oistimo se od svake l. tijela i Efe 5:27 crkvu, koja nema l. ni nabora LJEVICA PNP 8:3 privine l. njegova pod glavu Mat 6:3 neka ti ne zna l. tvoja, to ini LJUBAV 2Sa 1:26 Via mi je bila l. tvoja od 2Sa 2:6 neka Gospod iskae i vama l. Psl 16:3 plemeniti; njima ide sva l. moja Psl 103:11 tolika je l. njegova prema Psl 109:4 Za l. moju zlobe mi; a ja se M.Iz 7:18 uivat emo l. plivat emo u M.Iz 10:12 a l. prikriva sve prijestupe M.Iz 15:17 jelo od zelja, gdje je l. nego M.Iz 17:9 pokriva prijestupe, trai l. tko M.Iz 17:17 nosi l. prijatelj; a u nevolji M.Iz 27:5 je javni ukor nego tajna l. Prp 9:9 Hoe li ga l. ili mrnja susresti PNP 2:4 njegov vije se nada mnom l. PNP 8:6 Jest, l. je jaka kao smrt. LjuboIza 54:10 l. moja nee se odmaknuti Jer 2:2 Naplatio sam ti mladu l. tvoju Jer 32:41svoju na njima i l. im iskazivat Hos 12:6 ini l. i pravicu. Uzdaj se Mih 6:8 da ini to je pravo, da vri l. Sef 3:17 On obnavlja l. svoju. On klie Zah 7:9 iskazujte jedan drugome l. i Mat 24:12 l. e ohladnjeti kod mnogih Luk 7:47 jer je pokazala mnogu l. A Iva 13:1 svijetu, izrazi svoju l. do kraja Rim 5:5 jer se l. Boja izli u srca naa Rim 5:8 Bog pokazuje svoju l. k nama Rim 12:9 l. neka je bez pretvaranja Rim 13:10 l. ne ini zla blinjemu. 1Ko 8:1 Znanje nadima, a l. izgrauje 1Ko 13:4 l. dugo trpi, dobrostiva je 1Ko 13:8 l. nikad ne prestaje, a 1Ko 13:13 ali je najvea meu njima l. 2Ko 2:4 nego da biste upoznali l. koju 2Ko 5:14 Jer l. Kristova nagoni nas Gal 5:22 A plod je Duha: l. radost, mir Efe 3:19 I poznati l. Kristovu, koja Flp 2:2 imajui istu l. jednoduni i Kol 3:14 A povrh svega toga imajte l. 1Ti 1:5 A svrha je zapovijedi l. iz ista 2Ti 3:10 dugotrpnost, l. strpljivost Heb 6:10 zaboravi djelo vae i l. koju Heb 13:1 l. bratinska neka ostane 1Pe 1:22 za bratsku l. bez pretvaranja 1Pe 4:8 imajte neprestanu l. meu 2Pe 1:7 A u pobonosti l. bratsku, a u 1Iv 2:5 u njemu je zaista l. Boja 1Iv 3:1 kakvu nam je l. dao Otac 1Iv 3:16 Po tom spoznasmo l. Boju 1Iv 4:7 ljubimo jedan drugoga, jer je l. 1Iv 4:12 Bog ostaje u nama, i l. je 1Iv 4:17 l. Boja u nas usavruje, da 1Iv 5:3 ovo l. Boja, da zapovijedi 3Iv 1:6 posvjedoie tvoju l. pred Otk 2:4 to si l. svoju prvu ostavio LJUBAVI 2Sa 1:26 bila ljubav tvoja od l. enske M.Iz 20:6 ine veliku viku svojom l. ali PNP 2:5 jer sam bolna od l. PNP 3:5 nemojte smetati l. dok njoj PNP 8:3 pod glavu moju, u l. me ogrli PNP 8:6 Ljubomornost l. tvrda je kao Iza 63:9 U svojoj l. i milosti on ih je Hos 10:12 u pravednosti, anjite u l. Luk 7:47 taj ima takoer samo malo l. Iva 15:9 ljubio vas. Ostanite u l. mojoj Iva 15:13 Od ove l. nitko vee nema Rim 8:35 Tko e nas rastaviti od l. Rim 8:39 ne moe nas rastaviti od l. Rim 12:10 Bratskom l. ljubite jedan Rim 14:15 ve ne postupa po l. Ne 1Ko 4:21 ibom, ili s l. i duhom blagosti 1Ko 13:1 govorim, a l. nemam, onda 2Ko 6:6 u dobroti, u Duhu Svetom, u l. 2Ko 13:11 ivite u miru, i Bog l. i mira bit Gal 5:6 nego vjera, koja radi po l. Efe 1:5 U l. nas je predodredio po Isusu Efe 2:4 bogat u milosru, zbog velike l. Efe 3:17 da budete u l. ukorijenjeni i Efe 4:2 podnosei jedan drugoga u l. Efe 4:15 Nego drei se istine u l. da u Efe 5:2 I ivite u l. kao to je i Krist ljubio Flp 1:16 Ovi iz l. znajui, da sam Flp 2:1 ako koja utjeha l. ako koje Kol 1:13 premjesti u kraljevstvo Sina l. Kol 2:2 da sjedinjeni u l. dou do svega 1So 1:3 vaega djela vjere i truda, i l. 1So 5:8 i obueni u oklop vjere i l. i s 1So 5:13 Da ih osobito cijenite u l. zbog 2So 2:10 koji propadaju, jer l. istine ne 1Ti 2:15 ako ostane u vjeri, l. u svetosti 1Ti 4:12 u vladanju, u l. u vjeri, u istoi 1Ti 6:11 pobonosti, vjerom, l. strpljiv2Ti 1:7 nego jakosti i l. i razboritosti 2Ti 1:13 dri u vjeri i l. koja je u Kristu 2Ti 4:10 ostavi iz l. k sadanjemu Tit 2:2 zdravi u vjeri, u l. u strpljivosti Heb 10:24 na drugoga u poticanju k l. 2Pe 1:7 a u l. bratskoj ljubav Boju 1Iv 2:15 Ako tko ljubi svijet, nema l.

891
1Iv 4:18 U l. nema straha, nego Jud 1:12 to oneiuju vae gozbe l. Jud 1:21 Drite sami sebe u l. Bojoj i LJUBAVLJU Psl 32:10 u Gospoda, toga on okrui l. Psl 103:8 milostiv, strpljiv i bogat l. 1Ko 14:1 Teite za l. Revnujte za Gal 5:13 nego l. sluite jedan drugome Flp 1:8 vama najnjenijom l. Krista LJUBE Izl 20:6 iskazuje tisuama, koji me l. i P.Zk 7:9 koljeno onima, koji ga l. i dre Psl 122:6 spasenje onima, koji te l. Psl 145:20 Gospod sve, koji ga l. a M.Iz 8:21 Onima, koji me l. dajem M.Iz 8:36 svi koji mrze mene, l. smrt. Iza 1:23 Oni svi l. mito i lete za novcima Dan 9:4 koji te l. i dre zapovijedi tvoje Mat 5:46 ljubite samo one koji vas l. Luk 6:32 ljubite samo one, koji vas l. Rim 8:28 da onima, koji l. Boga, sve 1Ko 2:9pripravio Bog onima, koji ga l. Tit 2:4 mlade ene, neka l. svoje mueJak 1:12 obeao onima, koji ga l. Jak 2:5 obea onima, koji njega l. LJUBEZNO Iza 40:2 Govorite Jerusalemu l. javljMar 10:21 Tada ga pogleda Isus l. i Flp 2:1 ako to l. i milosrdno srce Flp 4:8 to je l. to je slavno, to je god LJUBI L.Zk 19:18 nego l. blinjega svojega P.Zk 6:5 l. Gospoda, Boga svojega P.Zk 10:18 l. stranca i daje mu hranu P.Zk 23:5 jer te l. Gospod, Bog tvoj P.Zk 30:20 l. Gospoda, Boga svojega 1Kr 10:9 jer Gospod l. Izraela uvijek Psl 11:7 Gospod pravedan; pravdu l. Psl 33:5 On l. pravdu i pravo; dobrote Psl 34:12 Tko je taj ovjek, koji l. ivot Psl 146:8 Gospod l. pravednike M.Iz 12:1 Tko l. i opomenu, ljubi znanje M.Iz 13:24 tko ga l. kara ga za vremena M.Iz 13:24 Tko tedi prut, ne l. sina M.Iz 17:19 Tko ljubi svau, l. grijeh; tko M.Iz 20:13 Ne l sna, da ne osiromai Prp 3:8 Vrijeme kad se l. i vrijeme kad Mat 5:43 da je bilo reeno: l. blinjega Mat 10:37 Tko l. oca ili mater vie nego Mat 19:19 Potuj oca i majku, i l. Mat 22:37 l. Gospodina, Boga svojega Luk 7:5 Jer l. narod na i sagradio nam Iva 3:35 Otac l. Sina i dao mu je sve u Iva 5:20 Jer Otac l. Sina i sve mu Iva 10:17 Zato me l. Otac, jer ja ivot Iva 12:25 Tko l. ivot svoj, izgubit e ga Iva 14:21 A tko l. mene, njega e ljubiti Rim 13:9 l. blinjega svojega kao 1Ko 16:22 Ako tko ne l. Gospodina 2Ko 9:7 jer Bog l. vesela darovatelja Gal 5:14 l. blinjega svojega kao Efe 5:28 Tko l. svoju enu, sebe Efe 5:33 Ali i vi svaki pojedini neka l. Heb 12:6 Jer koga l. Gospodin, onoga Jak 2:8 Al. blinjega svojega kao Jak 4:5 Ljubomorno l. duh, koji u nama 1Pe 3:10 Jer tko l. ivot i hoe da vidi 1Iv 2:10 Tko l. brata svojega, u svijetlu 1Iv 2:15 Ako tko l. svijet, nema ljubavi 1Iv 3:14 tko ne l. ostaje u smrti 1Iv 4:7 svaki, koji l. od Boga je roen 1Iv 4:8 Koji ne l. ne poznaje Boga, jer 1Iv 4:20 laac je; jer tko ne l. brata 1Iv 4:21 Tko ljubi Boga, neka l. i brata 1Iv 5:1 i svaki, koji l. onoga, koji je rodio Otk 22:15 i svaki, koji l. i ini la LJUBI P.Zk 10:12 njegovim, da ga l. i slui Mal 1:2 Kako nas to l. Nije li Ezav brat Iva 11:3 Gospodine, evo, koga l. Iva 21:15 Simone Jonin, l. li me vie LJUBILI P.Zk 11:13 i budete l. Gospoda, Boga P.Zk 11:22 nas, i budete l. Gospoda Iva 14:28 Kad biste me l. onda biste se 2Ti 4:8 nego i svima, koji su l. dolazak 1Iv 4:10 ne da smo mi l. Boga, nego da LJUBIM Psl 18:1 l. te, Gospode, jakosti moja Psl 119:47 propisima tvojim, ja ih l. Iza 42:1 Evo sluga moj, kojega l. Iza 61:8 Jer ja, Gospod, l. pravicu Jer 2:25 Ne! Ja l. tue idole, trim za Mal 1:2 l. vas, veli Gospod. A vi pitate Iva 14:31 Nego da spozna svijet, da l. Iva 21:15 Gospodine, ti zna, da te l. 2Ko 12:15 Kad vas l. tako arko, zar 1Iv 4:20 Ako tko kae: l. Boga, a mrzi Otk 3:9 i da poznadu, da te ja l. LJUBIMAC Dan 9:23 ti to navijestim; jer si l. Boji Mat 12:18 l. moj, na kojem se veseli LJUBIMCI-MA Iza 44:9 Tvorci idola svi su nita, l. Rim 11:28 a po izboru l. zbog otaca Psl 127:2 l. svojim daje ga on u snu Rim 1:7 l. Bojim, pozvanima svetima LJUBIMO 1Iv 3:14 preli iz smrti u ivot, jer l. 1Iv 3:18 ne l. rijeju ni jezikom, nego 1Iv 3:23 Krista i da l. jedan drugoga 1Iv 4:7 l. jedan drugoga, jer je ljubav od 1Iv 4:12 Ako l. jedan drugoga, Bog 1Iv 4:19 l. Boga, jer nas je on najprije LJUBIO 1Sa 1:5 bi dao duplo vie, jer je vie l. Psl 45:7 l. si pravicu i mrzio na opainu Mal 1:2 Gospod. Ali sam l. Jakova Iva 3:16 Jer je Bog tako l. svijet, da je Iva 11:36 idovi Vidite, kako ga l. Iva 13:1 Tada on, koji je l. svoje, to su Iva 13:23 kojega je Isus l. poivao je Iva 13:34 Kao to sam ja l. vas, tako i Iva 15:9 Kao to je Otac l. mene, tako Iva 15:12 kao to sam ja l. vas Iva 15:19 svijet bi svoje l. a kako nijeste Iva 17:23 da si me ti poslao i da si ih l. Iva 19:26 majku i uenika, koga je l. Iva 20:2 koga je l. Isus, i ree im: Uzee Iva 21:7 Tada uenik onaj, koga je l. Iva 21:20 koga je Isus l. koji se je i na Rim 8:37 zbog onoga, koji nas je l. Rim 9:13 Jakova sam l. a Ezava Gal 2:20 koji me je l. i predao samoga Efe 2:4 ljubavi svoje, kojom nas je l. Efe 5:2 u ljubavi kao to je i Krist l. nas Efe 5:25 kao to je i Krist l. crkvu i sebe 2So 2:16 Bog Otac na, koji nas je l. i Heb 1:9 l. si pravdu, i mrzio si bezak1Iv 4:10 nego da je on l. nas i poslao 1Iv 4:11 ako nas je Bog tako l. i mi 1Iv 4:19 Boga, jer nas je on najprije l. Otk 1:5 Njemu, koji nas je l. i otkupio LJUBITE Psl 4:2 l. prijevaru i mislite na la Psl 31:23 l. Gospoda, svi poboni Psl 97:10 Koji l. Gospoda, mrzite na Zah 8:17 Ne l. krive zakletve, jer na sve Mat 5:44 l. neprijatelje svoje i molite se Mat 5:46 Jer ako l. samo one, koji vas Luk 6:32 Ako l. samo one, koji vas Luk 6:35 Nego l. neprijatelje svoje, Iva 13:34 l. jedan drugoga, kao to s Iva 14:15 Ako me l. drite zapovijedi Iva 15:12 zapovijed moja: l. se meu Rim 12:10 Bratskom ljubavi l. jedan Efe 5:25 Muevi, l. svoje ene, kao to Kol 3:19 Muevi, l. ene svoje i ne 1Pe 1:8 a da ga ne vidjeste, l. u kojega 1Pe 1:22 od ista srca l. svesrdno 1Pe 2:17 Sve potujte, brau l. Boga 1Iv 2:15 Ne l. svijeta, ni to je u svijetu LJUBITI M.Iz 9:8 Karaj mudroga, on e te l. Hos 14:4 iscijelit u ih i srdano ih l. jer Mat 6:24 jednoga mrziti i drugoga l. ili Mar 12:33 Njega l. svim srcem, svom Luk 7:42 Koji e ga sad od njih vie l. Luk 16:13 jednoga mrziti, a drugoga l. Iva 14:21 A tko ljubi mene, njega e l. Iva 14:21 A tko ljubi mene, njega e l. 2Ko 12:15 zar ete vi mene manje l. Efe 5:28 duni i muevi l. svoje ene 1Iv 4:11 i mi moramo l. jedan drugoga 1Iv 4:20 moe l. Boga, kojega ne vidi LJUBLJENA 1Ko 15:58 brao moja l. budite stalni i Flp 4:1 brao moja l. i poeljena 2So 2:13 Bogu za vas, brao l. od Jak 1:19 Znate, l. brao moja: Neka Jak 2:5 l. brao moja. Ne izabra li Bog LJUBLJENI Jer 31:20 Nije li Efraim sin moj l. moje Mat 3:17 Sin moj l. koji se dopada Luk 3:22 Ti si moj l. Sin, koji mi se je Rim 12:19 Ne osveujte se sami, l. 1Ko 4:17 Timoteja, koji mi je sin l. i 2Ko 7:1 l. oistimo se od svake ljage 2Ko 12:19 A sve je, l. za va napredak Flp 4:1 tako stojte u Gospodinu, l. Kol 3:12 sveti i l. u srdano milosre Kol 4:14 vas Luka, lijenik, l. i Dema 1Ti 6:2 neka slue jer su vjernici i l. koji Heb 6:9 l. nadamo se boljemu i to je 1Pe 2:11 l. opominjem vas kao 1Pe 4:12 l. ne udite se vatri, koja vas 2Pe 1:17 Ovo je Sin moj l. koji je po 2Pe 3:8 l. da vam ne bude nepoznato 2Pe 3:14 l. ekajui ovo starajte s 2Pe 3:15 vam je i l. na brat Pavao po 2Pe 3:17 Vi dakle, l. znajui naprijed 1Iv 2:7 l. ne piem vam nove zapov1Iv 3:2 l. sad smo djeca Boja, i jo se 1Iv 3:21 l. ako nas srce ne kori, imamo 1Iv 4:1 l. ne vjerujte svakome duhu, 1Iv 4:7 l. ljubimo jedan drugoga, jer je 1Iv 4:11 l. ako nas je Bog tako ljubio, i 3Iv 1:2 l. elim, da ti u svemu bude Jud 1:1 pozvanima, koji su l. u Bogu Jud 1:3 l. Kako mi je veoma na srcu, da Jud 1:20 l. naziujte se svojom Otk 20:9 opkolie tabor svetih i grad l. LJUBLJENOME Efe 1:6 kojom nas je obdario u l. Sinu 2Ti 1:2 Timoteju, l. sinu: Milost LJUBOMOR M.Iz 6:34 Jer je l. estok u mua Rim 10:19 Ja u izazvati va l. protiv Gal 5:20 svae, l. srdbe, spletke LJULJA Iza 24:20 Kao pijan ovjek l. se zemlja Mat 11:7 vidite zar trsku, koju l. vjetar Efe 4:14 mala djeca, koju l. i zanosi LJUT-ICA-O-U M.Iz 17:11 se l. glasnik alje na njega

892
M.Iz 25:15 Strpljivou dade se l. Psl 58:4 kao otrov zmijin, kao gluha l. M.Iz 23:32 zmija i utrca otrov kao l. Iza 14:29 zmije proizlazi guja l. a plod Iza 59:5 li se jedno, izlee se guja l. PNP 1:6 l. me okupie sinovi matere Iza 14:6 je l. udarao narode udarcima Iza 51:17 njegova, au si l. iskapio Iza 51:22 Evo uzimam iz ruke au l. LO-A-E Eze 6:6 i l. e se djela vaa unititi Hab 3:17 Ljetina je masline l. Njiva ne Efe 4:29 Nikakva l. rije neka ne izlazi M.Iz 20:14 l. loe, veli kupac; a kad Mal 1:14 ipak rtvuje samo l. jer sam 1Ko 14:35 l. eni da govori na sastanku LOMI-MO Job 38:11 ovdje se l. prkos tvojim Psl 29:5 Gospod l. cedre, cedre libaIza 66:3 ovce, a ujedno psu l. zatiljak Dje 20:7 kad se skupismo da l. kruh 1Ko 10:16 Kruh, koji l. nije li zajedniLONARSKI Psl 2:9 razbit e ih kao sud l. Otk 2:27 i razbit e se kao sudovi l. kao LONARU Iza 29:16 zar da lonac govori l. On me Iza 45:9 Smije li glina rei l. svojemu Jer 18:4 drugi sud, kako je l. bio po volji LOZ-A-E-I-U Hos 14:7 i cvjetat e kao vinova l. Iva 15:4 Kao to l. ne moe roda roditi Pst 40:12 tumai ovako: tri l. tri su dana PNP 2:12 dolo je vrijeme rezanja l. PNP 2:13 slatko mirie cvijet vinove l. Iza 18:5 reu se l. noevima i odstranIva 15:5 Ja sam okot, vi l. Tko ostaje Jer 8:13 nema grozda na l. ni smokve Hab 3:17 Nema roda na l. vinovoj Iza 5:2 i zasadio u njemu l. plemenitu Jer 2:21 te posadio kao l. plemenitu Iva 15:2 Svaku l. na meni, koja ne raa LUD-E-I-IH M.Iz 10:1 a l. je sin alost materi svojoj M.Iz 14:15 l. vjeruje svakoj rijei, a M.Iz 15:20 ovjek l. prezire mater M.Iz 17:25 l. sin briga je ocu svojemu Prp 7:17 previe bezboan i ne budi l. 1Ko 3:18 neka bude l. da bude mudar 2Ko 11:23 Kristove, da reknem kao l. Psl 2:1 bune narodi i puci kuju l. osnove Mat 25:2 Pet od njih bile su l. pet 1Ko 4:10 Mi smo l. zbog Krista, a vi ste 1Ti 6:9 zamku, i u mnoge l. i kodljive P.Zk 32:6 vraate Gospodu, narode l. Job 18:3 zato smo l. u vaim oima M.Iz 19:25 Udari li se podsmjeva, l. e M.Iz 22:3 l. idu dalje i imaju tetu Tit 3:3 Jer i mi smo bili negda l. Jak 2:20 l. da je vjera bez djela mrtva Prp 7:4 a srce l. u kui veselja 1Ti 4:7 A l. i bapskih gatalica kloni se 2Ti 2:23 A l. i praznih zapitkivanja kloni Tit 3:9 A l. zapitkivanja i rodoslovlja, i LUDO-U-GA-ST-STI M.Iz 19:1 koji govori naopako i l. Iza 44:20 nitetno, toga je zavelo l. 1Ko 1:27 Nego to je l. pred svijetom M.Iz 13:16 a luak se dii svojom l. M.Iz 14:29 jedljiv poini ludost za l. 1Ko 1:20 Bog mudrost ovoga svijeta l. M.Iz 10:13 a batina pripada leima l. M.Iz 10:14 a usta su l. blizu pogibli M.Iz 9:6 Ostavite l. da ivite. Poite M.Iz 12:23 a srce luaka izvikuje l. M.Iz 14:1 l. je raskopa vlastitim rukama M.Iz 14:24 a l. luaka ostaje ludost M.Iz 14:29 ovjek jedljiv poini l. za M.Iz 22:15 l. hvata korijen u srcu dje1Ko 1:18 Jer je rije o kriu l. onima 1Ko 1:23 a neznabocima l. 1Ko 1:25 je l. Boja mudrija od ljudi 1Ko 2:14 jer mu je l. i ne moe da 1Ko 3:19 mudrost ovoga svijeta l. pred M.Iz 14:18 Luaci ostaju u l. svojoj, a M.Iz 17:12 nego luak u svojoj l. M.Iz 26:4 Ne odgovaraj luaku po l. Jer 5:21 uj, narode pun l. nerazuma Dje 26:24 su te knjige dovele do l. LUACI-MA Psl 14:1 l. misle u sebi: Nema Boga M.Iz 1:7 samo l. preziru mudrost i M.Iz 14:18 l. ostaju u ludosti svojoj, a Prp 5:4 ispuniti ga, jer mu nijesu mili l. M.Iz 13:19 l. je mrsko kloniti se oda zla M.Iz 26:3 uzda magarcu, a batina l. na LUAK-A-U M.Iz 11:29 l. e sluiti mudromu M.Iz 12:1 tko mrzi na ukor, l. je M.Iz 12:16 l. pokae gnjev svoj na M.Iz 13:16 a l. se dii svojom ludou M.Iz 17:12 nego l. u svojoj ludosti M.Iz 17:28 I l. kad uti, moe vrijediti M.Iz 20:3 svae; a svaki je l. svadljiv M.Iz 28:26 na svoj vlastiti razum, l. je Prp 2:14 Mudri ima oi u glavi, a l. ide Jer 17:11 svretku svojemu stoji kao l. Hos 9:7 Izraele, upamti to Prorok je l. M.Iz 12:23 a srce l. izvikuje ludost M.Iz 14:8 a stranputica je ludost l. M.Iz 14:24 a ludost l. ostaje ludost M.Iz 17:10 negoli to udaraca na l. M.Iz 26:9 je rije mudrosti u ustima l. Prp 2:16 malo od mudraca kao od l. M.Iz 10:23 l. je veselje poiniti sramotu M.Iz 12:15 l. se ini pravi put njegov, a M.Iz 24:7 Previsoka je l. mudrost; zato M.Iz 26:1 tako malo pristaje ast l. M.Iz 26:4 Ne odgovaraj l. po ludosti LUKAVO Jer 17:9 l. je srce, vie nego sve, i Dje 7:19 Ova je l. postupao s narodom LUKAVSTV-A-O-OM-U Iva 1:47 Izraelca, u kojem nema l. Dje 13:10 O puni svakoga l. i svake Rim 1:29 zavisti, ubojstva, svae, l. Mat 22:18 Isus prozre l. njihovo i 1Pe 2:1 zlobu i svako l. licemjerstvo i Dan 8:25 l. njegovim napredovat e 2Ko 11:3 kao to zmija Evu prevari l. Job 5:13 Mudre hvata u njihovu l. 1Ko 3:19 hvata mudre u njihovu l. 2Ko 4:2 ne ivimo u l. niti iskrivljujemo Efe 4:14 po l. da zavede u zabludu MA Jo 5:13 koji je drao goli m. u ruci Ezr 9:7 kraljevima zemaljskim pod m. Psl 37:15 m. njihov prodire im u vlasPsl 57:4 kojima je jezik m. otar Psl 76:3 strijele luku, tit, m. i ratnu M.Iz 5:4 otra kao m. dvorezac Iza 1:20 prkosite, proderat e vas m. Iza 2:4 za srpove. Vie ne die m. Iza 34:5 Kad se je opojio na nebu m. Iza 49:2 usta moja da su kao otar m. Iza 51:19 Pusto i rasap, glad i m. Iza 65:12 Vas odreujem za m. Vi ete Jer 24:10 Poslat u na njih m. glad i Jer 48:2 biti uniten. Za tobom ide m. Tu 1:20 Vani bjesni m. a unutra smrt Eze 7:15 Vani bjesni m. unutra kuga i Eze 21:9 m. je naotren i takoer Mat 10:34 da donesem mir, nego m. Mat 26:52 Zadjeni m. svoj u korice Luk 2:35 e duu tvoju probosti m. Luk 22:36 svoj plat i kupi za to m. Rim 8:35 ili golotinja ili pogibao ili m. Efe 6:17 kacigu spasenja uzmite, i m. Otk 1:16 i iz usta njegovih izlazio m. Otk 19:15 I iz usta njegovih izlazi m. MAA Pst 27:40 Od m. svojega ivjet e i Jer 21:9 u tom gradu, gine od m. gladi Tu 4:9 Sretniji je tko je pao od m. Eze 7:15 Tko je na polju, past e od m. Mat 26:52 maaju za ma, ginu od m. Luk 21:24 Jedni e pasti od otrice m. Luk 22:38 evo, ovdje dva m. A on im Rim 13:4 jer uzalud ne nosi m. jer je Heb 11:34 utekoe od otrica m. MAEM Pst 3:24 vrta edenskog kerubine s m. Brj 22:23 gdje stoji na putu s golim m. 1Sa 17:45 Ti ide na me s m. s kopljem 1Kr 19:10 i proroke tvoje pobie m. Iza 66:16 Jer Gospod sudi ognjem i m. Jer 25:16 i smueni postanu pred m. Dan 11:33 donekle duboko satrti m. i Amo 9:1 m. u pobiti, to ostanu ivi Otk 6:8 da ubija m. i glau i kugom i Otk 13:10 ako tko maem ubije, valja MAL-A-E-EN Dje 19:11 I Bog je inio ne m. udesa Efe 4:14 Da ne budemo vie m. djeca Jak 3:5 Gle, m. vatra, i koliku umu PNP 2:15 Pohvatajte nam lisice, m. Otk 20:12 I vidjeh mrtvace velike i m. Iza 11:6 m. djeak moe ih voditi Sef 3:12 ponizan i m. to e traiti Jak 3:5 A tako je i jezik m. ud, a ipak ini MALENIH Zah 13:7 okrenuti ruku svoju protiv m. Mat 10:42 Tko jednome od ovih m. Mat 18:6 zavede jednoga od ovih m. Mat 18:14 se izgubi jedan od ovih m. Mar 9:42 navede jednoga od ovih m. MALENIMA M.Iz 16:19 Bolje je biti ponizan s m. Iza 11:4 u pravednosti sudi on m. po Mat 11:25 i razumnih, a objavio m. Luk 10:21 i razumnih, a objavio m. MALI-H-M Dan 7:8 izraste najednom drugi m. rog Otk 19:5 i koji ga se bojite, m. i veliki Zah 4:10 Jer tko je god prezreo dan m. Otk 19:18 i robova, i od m. i velikih Oba 1:2 Gle, uinit u te m. meu Mat 25:21 Nad m. si bio vjeran, zato Mat 25:23 Tada mu ree gospodar Jak 3:4 okreu se m. kormilom, kamOtk 13:16 I uini, da se svima, m. i MALOGA P.Zk 1:17 Sasluajte i m. i velikoga. Ne Heb 8:11 me svi poznati od m. do velikog MALOVJERNI Mat 6:30 koliko e vie vas, m. Mat 14:31 mu: m. zato si posumnjao Luk 12:28 koliko e vie vas, m. MANE Psl 92:15 on je branik moj bez m. Flp 2:15 djeca Boja bez m. usred roda Kol 1:22 svete i bez m. i krivnje Otk 2:17 dat u mu od m. skrivene

-M-

893
Otk 14:5 jer su bez m. pred prijestoljem MANJE Pst 1:16 da vlada danom, i m. da vlada Izl 30:15 a siromah ne m. od pola P.Zk 21:17 prvoroenca m. ljubljene Ezr 9:13 Boe na, kaznio m. nego to M.Iz 19:10 jo m. slugi, da vlada Dan 2:39 drugo kraljevstvo, m. od Mat 13:57 Prorok ne vrijedi nigdje m. Luk 7:47 A kojemu se oprata m. taj 2Ko 11:24 etrdeset m. jedan udarac 2Ko 12:15 zar ete vi mene m. ljubiti 1Ti 6:2 neka ih ne cijene m. to su MANJI 2Ko 11:5 nijesam m. od prevelikih ap2Ko 12:11 m. od prevelikih apostola 2Ko 12:13 u emu ste m. od ostalih MAN-OM-U P.Zk 8:3 Ali te je onda hranio m. koju Heb 9:4 je bila zlatna posuda s m. i tap Izl 16:35 Sinovi Izraelovi jeli su m. P.Zk 17:1 ima na sebi bilo kakvu m. ili Iva 6:31 Oevi su nai jeli m. u pustinji Iva 6:58 oevi jedoe m. i pomrijee MASLINE Amo 4:9 smokve i m. vae izjeli su Hab 3:17 Ljetina je m. loa. Njiva ne Rim 11:24 divlje m. i pricijepio se na Jak 3:12 m. raati ili trs smokve MASLINSKU 2Sa 15:30 A David se je penjao uz M. Mat 26:30 hvalospjev i izaoe na M. MED-A-OM Izl 3:8 u kojoj tee mlijeko i m. u mjesta P.Zk 32:13 Davao mu je da sie m. iz M.Iz 16:24 Prijazne su rijei m. samPNP 4:11 Jezik tvoj krije m. i mlijeko Jer 11:5 u kojoj tee mlijeko i m. kako Mat 3:4 bila skakavci i m. divlji Otk 10:9 u ustima bit e ti slatka kao m. Suc 14:18 to je slae od m. i to je jae Psl 19:10 slae su od m. to tee iz Psl 119:103 mnogo slae od m. ustima M.Iz 25:27 Previe m. jesti nije dobro Psl 81:16 i m. iz hridine krijepit u te PNP 4:11 tvoje, zarunice, kaplju m. Iza 7:15 Gruevinom i m. hranit e se MILIN-A-E Psl 16:11 u desnici tvojoj m. vjena Psl 45:2 m. se razlila na usnama PNP 4:3 grimizna, m. resi usta tvoja Iza 62:4 nego e se zvati m. moja i M.Iz 3:17 Putovi su njezini putovi m. i Iza 5:7 i ljudi su Judini sad m. njegove MILOU Izl 15:13 M. svojom vodio si narod Izl 34:6 Bog, strpljiv, bogat m. i Psl 90:14 nas okrijepi m. svojom, da Psl 103:4 koji te kruni m. i milosrem Iva 1:16 mi svi primismo milost za m. Rim 3:24 m. njegovom po otkupu, koji Rim 5:15 m. jednoga ovjeka Isusa Rim 6:14 pod zakonom, nego pod m. Gal 1:6 koji vas pozva m. Kristovom Efe 2:5 oivi s Kristom m. ste spaeni Efe 2:8 Jer ste m. spaeni po vjeri, i to Heb 13:9 jer je bolje m. utvrivati srce MILOSNI 1Ko 12:4 m. su darovi razlini, ali je isti 1Ko 12:9 drugomu m. dar lijeenja u MILOSRA Psl 86:15 Svemogui, Bog pun m. i Hab 3:2 Ipak se u gnjevu sjeti m. Luk 1:54 sjeajui se m. svojega Rim 9:23 I ako na posudama m. 2Ko 1:3 Otac m. i Bog sve utjehe 2Ko 4:1 imamo ovu slubu zbog m. Jak 2:13 Jer e onome biti sud bez m. Jak 3:17 posluna, puna m. i dobrih MILOSRE Izl 20:6 A m. iskazuje tisuama, koji 2Sa 24:14 jer je m. njegovo veliko. A u Psl 119:77 Neka doe na me m. tvoje Psl 130:7 jer je u Gospoda m. u njega Psl 136:1 jer vjeno traje m. njegovo Iza 63:15 Ganue srca tvojega i m. Jer 13:14 saaljenje, nikakvo m. nee Tu 3:22 neiscrpljivo je m. njegovo Dan 9:9 Boga naega, m. i oprotenje Zah 7:9 edan drugome ljubav i m. Mat 9:13 m. hou, a ne rtvu, jer ja Mat 23:23 pravednost, m. i vjernost Luk 1:50 m. njegovo traje kroz sve Rim 11:30 a sad ste postigli m. zbog Rim 11:31 da i oni postignu m. Rim 12:8 koji ini m. neka ini radosno Gal 6:16 pravilu ive, na njih mir i m. i Kol 3:12 u srdano m. dobrotu 2Ti 1:2 Milost, m. mir od Boga Oca i 2Ti 1:18 dadne Gospodin, da nae m. Heb 4:16 da postignemo m. i naemo Jak 2:13 a m. likuje nad sudom MILOSREM Brj 14:18 Gospod je strpljiv i obilan m. Psl 103:4 koji te kruni milou i m. Iza 54:7 sam te s velikim m. vodio kui Jon 4:2 dugotrpan i bogat m. i saali Rim 12:1 vas dakle, brao, m. Bojim MILOSRU Psl 51:1 po velikom m. svojem uniti Luk 1:78 dubokom m. Boga naega Efe 2:4 Ali Bog, koji je bogat u m. zbog Tit 3:5 nego po svojemu m. spasi nas 1Pe 1:3 nas po velikom m. svojemu MILOSRDAN Izl 34:6 Gospod je m. i milostiv Bog P.Zk 4:31 Jer Gospod, Bog tvoj, m. je Psl 103:8 Gospod je m. i milostiv Psl 116:5 i pravedan; Bog je na m. Jon 4:2 da si ti Bog milostiv i m. Heb 2:17 da bude m. i vjeran veliki Jak 5:11 je Gospodin vrlo milostiv i m. MILOSRDNI Efe 4:32 jedan drugome blagi, m. 1Pe 3:8 milostivi, bratoljubivi, m. MILOST Pst 24:12 mi sreu danas i iskai m. Pst 42:21 dok nas je molio za m. a mi P.Zk 7:9 vjerni Bog, koji dri zavjet i m. P.Zk 13:17 i udijeli ti m. i, kako se je Psl 18:50 m. dijeli pomazaniku Psl 23:6 Samo srea i m. pratit e me Psl 32:6 u vrijeme, kad je jo nai m. Psl 42:8 Danju alje Gospod m. svoju Psl 51:14 e jezik moj glasno slaviti m. Psl 57:3 Bog neka dadne svoju m. i Psl 63:3 Jer je m. tvoja vie od ivota Psl 84:11 Gospod daje m. i ast; ne Psl 100:5 vjeno traje m. njegova, kroz Psl 108:4 uzviena do neba m.tvoja Psl 143:8 da doskora iskusim m. tvoju M.Iz 6:34 on ne zna za m. na dan M.Iz 12:2 Dobar ovjek dobiva m. kod M.Iz 18:22 i dobio je od Gospoda m. M.Iz 19:12 a m. je njegova kao rosa na Prp 9:11 ni razumni m. nego sve stoji Tu 3:22 m. je Gospodnja, da nijesmo. Zah 11:7Jedan sam nazvao m. a drugi Zah 11:10 Uzeo sam svoj tap m. i Luk 2:40 Bilo je puno mudrosti, i m. je Iva 1:16 mi svi primismo m. za milou Iva 1:17 po Isusu Kristu doe m. i is Dje 2:47 Hvalili su Boga i imali m. u Rim 1:5 Preko kojega primismo m. i Rim 1:7 pozvanima svetima. m. vama Rim 5:15 mnogo se vea m. Boja i dar Rim 5:20 se je jo vema umnoila m. Rim 6:1 da se m. umnoi Boe sauRim 6:23 a m. Boja: ivot vjeni u Rim 11:6 inae m. ne bi vie bila milost 1Ko 7:25 koji sam kao m. dobio od 1Ko 15:10 i m. njegova prema meni 2Ko 4:15 da m. rastui zahvalom 2Ko 9:8 meu vama izobilna, svaka m. 2Ko 12:9 Dosta ti je m. moja, jer se sila Gal 5:4 da se opravdate, izgubiste m. Efe 1:6 Da slavimo slavnu m. njegovu Efe 3:8 dana je ova m. da navijestim Efe 4:7 je od nas dana m. po mjeri Efe 4:29 dadne m. onima, koji sluaju Flp 1:29 Jer je vama dana m. za Krista, 2Ti 1:6 da opet raspiri m. Boju, koja Tit 2:11 pokaza m. Boja koja spasava Heb 4:16 naemo m. kad nam ustreba Jak 4:6 A on daje veu m. jer govori 1Pe 1:10 koji su prorokovali za vau m. 1Pe 5:5 protivi, a poniznima daje m. Jud 1:4 bezboni, koji pretvaraju m. Otk 1:4 m. vam i mir od onoga, koji MILOSTI Pst 32:10 Nijesam vrijedan svih m. i Job 10:12 I dao si mi ivot pun m. i briga Psl 25:7 Po m. svojoj spomeni se Psl 44:26 izbavi nas zbog m. svoje Psl 86:15 Bog pun milosra i m. pun Psl 89:1 Svagda u pjevati m. GospodPsl 106:4 me se, Gospode, po m. k Psl 145:9 pun m. za sva djela svoja Iza 49:8 U Vrijeme m. usliio sam te Iza 54:8 ali se u vjenoj m. smilujem Iza 60:10 sam se smilovao tebi u m. Iza 61:2 oglasim godinu m. GospodIza 63:9 U svojoj ljubavi i m. on ih je Dan 9:4 Ti dri zavjet m. onima, koji te Zah 12:10 jerusalemske izlit u duh m. Luk 1:28 Zdravo, m. puna Gospodin Luk 1:48 Pogledao je on u m. na Luk 2:52 u dobi i u m. kod Boga i kod Iva 1:14 od Oca, puna m. i istine Dje 13:34 Udijelit u vama, m. pouzdDje 13:43 da ustraju u m. Bojoj Dje 14:3 koji je svjedoio rije m. svoje Dje 20:24 posvjedoim evanelje m. Dje 20:32 i rijei m. njegove, koji moe Rim 4:4 ne rauna se plaa po m. nego Rim 5:2 i pristup imali vjerom k ovoj m. Rim 9:23 da pokae bogatstvo m. Rim 11:5 ostatak spasio po izboru m. Rim 12:3 Jer po m. koja je meni dana Rim 12:6 imamo razliite darove po m. 1Ko 3:10 Po m. Bojoj, koja mi je dana 1Ko 15:10 Ali po m. Bojoj jesam, to 2Ko 1:12 nego u m. Bojoj ivjeli u Gal 2:21 Ne odbacujem m. Boje Efe 1:7 grijeha po bogatstvu m. Efe 2:7 preveliko bogatstvo m. svoje Efe 3:7 postadoh sluga po daru m. Flp 1:7 sudionici moje m. i u okovima Kol 3:16 i pjesmama duhovnim u m. Kol 4:6 Rije vaa neka je svagda u m. 2So 2:16 vjenu i dobru nadu u m. 1Ti 4:14 Ne zanemaruj m. koja je u tebi 2Ti 1:9 nego po svojoj odluci i m. koja Heb 2:9 da bi po m. Bojoj za sve Heb 4:16 s pouzdanjem k prijestolju m.

894
Heb 12:15 da tko ne ostane bez m. 1Pe 1:13 nadajte m. koja vam se prua 1Pe 3:7 koje su takoer subatinice m. 1Pe 4:10 dobri upravitelji razline m. 2Pe 3:18 rastite u m. i u spoznanju MILOSTINJU Mat 6:2 dakle daje m. ne trubi pred Mat 6:3 Kad ti daje m. neka ti ne zna Luk 11:41 to je unutra, kao m. onda Dje 3:2 da prosi m. od onih, koji ulaze Heb 13:16 A dobro initi i davati m. ne MILOSTIV Izl 33:19 Bit u m. kojemu hou da Izl 34:6 Gospod je milosrdan i m. Bog Brj 6:25 nad tobom, i neka ti bude m. Brj 10:10 e vam to biti za spomen m. Job 33:26 Vapije k Bogu, i on mu je m. Psl 25:16 Obrni se k meni i budi mi m. Psl 67:1 Budi nam m. Boe i blagoslovi Psl 78:38 Ali je on bio m. i opratao Psl 103:8 Gospod je milosrdan i m. Psl 116:5 m. je Gospod i pravedan Psl 145:13 u svima rijeima svojim i m. Jer 3:12 gledati na vas; jer sam m. veli Jer 14:7 Gospode, budi nam m. zbog Jon 4:2 jer znao sam, da si ti Bog m. i Mal 1:9 Moe li on tada biti m. prema Luk 18:13 Boe, m. budi meni Gal 3:18 Abrahamu se je Bog m. Heb 8:12 Jer u biti m. nepravdama Jak 5:11 jer je Gospodin vrlo m. i MIO M.Iz 16:7 Ako je iji ivot m. Gospodu Iza 43:4 tako vrijedan i tako m. dao bih Rim 14:18 ugodan je Bogu i m. ljudima MIR Brj 6:26 svoje k tebi i neka ti udijeli m. P.Zk 23:6 dok si iv, za njihov m. 1Kr 8:56 narodu Izraelu pribavio m. Psl 4:6 se tue: Tko nam nosi m. Psl 34:14 oda zla, a ini dobro, trai m. Psl 55:6 odletio bih odatle i m. bih Psl 85:10 e se pravda i m. poljubiti Psl 122:6 elite m. Jerusalemu Iza 9:7 Njegova je punina vlasti, m. Iza 27:5 sklopiti m. s menom, jest Iza 32:17 Djelo pravednosti bit e m. Iza 52:7 koji navjeuju m. koji donose Iza 59:8 ide po njima, ne zna za m. Jer 6:14 govorei mu olako m. mir, a Jer 8:15 Uzdamo se u m. ali ne dolazi Jer 50:34 svoju, da donese m. zemlji Zah 6:13 na svojemu prijestolju, i m. e Mat 10:34 doao da donesem m. na Mar 9:50 Imajte sol u sebi i drite m. Luk 2:14 na visini i na zemlji m. ljudima Luk 19:42 dan upoznao, to ti je za m. Iva 14:27 m. vam ostavljam, mir svoj Iva 16:33 rekoh, da u meni m. imate Iva 20:21 I ree im opet: m. vam. Kao Dje 10:36 navjeujui m. po Isusu Rim 1:7 Milost vama i m. od Boga, Oca Rim 5:1 vjerom imamo m. s Bogom po Rim 8:6 a mudrost Duha ivot je i m. Rim 10:15 koji navjeuju m. koji Rim 14:17 nego pravda i m. i radost u Gal 5:22 je Duha: ljubav, radost, m. Gal 6:16 ovome pravilu ive, na njih m. Efe 2:14 Jer je on m. na, koji oboje Efe 2:15 novog ovjeka, inei m. Efe 2:17 koji ste bili daleko, i m. onima Flp 4:7 I m. Boji, koji nadilazi svaki um Kol 1:20 uinivi m. krvlju kria Kol 3:15 I m. Kristov neka vlada u 1So 5:3 Jer kad reknu: m. i sigurnost 2Ti 1:2 Milost, milosre, m. od Boga Jak 3:18 se u miru onima, koji m. ine 1Pe 1:2 Milost vam i m. u punini 1Pe 3:11 neka trai m. i neka hrli za 2Pe 1:2 vam i m. u obilju poznavanjem 3Iv 1:14 usta u usta emo govoriti, m. Otk 1:4 Milost vam i m. od onoga, koji MIRA-N P.Zk 28:65 narodima nee uivati m. Psl 37:37 jer e ovjeku m. ostati Psl 72:7 procvate pravica i obilje m. Iza 9:6 Bog, Otac vjeni, Knez m. Iza 59:8 Za put m. ne znaju oni, nema Iza 62:7 Ne dajite mu m. dok ne Jer 6:14 mu olako Mir, mir, a m. nema Mat 10:13 e na nju va pozdrav m. Rim 3:17 I puta m. ne poznae Rim 15:13 napuni svake radosti i m. u Rim 16:20 A Bog m. satrt e skoro 1Ko 14:33 nije Bog nesloge, nego m. 2Ko 13:11 Bog ljubavi i m. bit e s vama Efe 4:3 uvate jedinstvo duha u vezi m. Efe 6:15 spremni za evanelje m. 1So 5:23 A sam Bog m. neka vas Heb 13:20 A Bog m. koji uskrsnu od Psl 120:7 sam m. ako li to progovorim Jer 47:6 Vrati se u korice, Stani, i m. 1So 4:11 da provodite m. ivot, i da Heb 12:11 ali poslije daje m. rod MIRIS Pst 8:21 Kad omirisa Gospod m. PNP 4:11 m. je haljina tvojih kao miris Iva 12:3 m. pomasti napuni svu kuu 2Ko 2:14 i po nama javlja m. poznanja 2Ko 2:15 smo mi Kristov ugodan m. 2Ko 2:16 Jednima dakle m. od smrti za Efe 5:2 i rtvu Bogu na ugodni m. Flp 4:18 to ste mi poslali, sladak m. MIRNI Izl 14:14 Vi moete biti posve m. Iza 30:15 i ostanete m. spasit ete se Dje 19:36 valja da budete m. i da nita 1Ti 2:2 da tihi i m. ivot provodimo u MIRNO Job 25:2 koji m. ini red na visinama Psl 112:7 srce je njegovo m. on se Psl 131:2 tako dua moja m. poiva M.Iz 14:30 ivot je tijelu srce m. a strast M.Iz 15:27 se gadi mito, ivjet e m. Iza 38:15 m. imam proivjeti sve Tu 3:26 Dobro je m. ekati pomo Zah 8:16 vratima na svojim vjerno i m. Mar 4:39 Umukni! M. budi! Prestane 2So 3:12 Kristu, da m. radei svoj kruh MIROM M.Iz 17:1 je komad suha kruha s m. 2Ti 2:22 vjerom, Ijubavlju, m. s onima Heb 11:31 jer je bila primila uhode s m. MIRU Psl 85:8 On govori o m. za narod svoj Psl 133:1 kad braa u m. stanuju zaPrp 3:8 vrijeme ratu, i vrijeme m. Iza 30:15 U m. i uzdanju snaga je vaa Mal 2:6 U m. je i potenju iao preda Luk 7:50 tvoja spasila. Idi u m. Dje 9:31 bila u m. i napredovala je, i 1Ko 7:15 jer nas u m. pozva Bog 2Ko 13:11 ivite u m. i Bog ljubavi i mira 1So 5:13 ivite u m. meu sobom Jak 2:16 Idite u m. grijte se i nasitite sei Jak 3:18 A plod pravde sije se u m. 2Pe 3:14 nae iste i neokaljane u m. MISLE Psl 14:1 Luaci m. u sebi: Nema Boga Iza 29:20 Istrijebljeni su svi, koji m. na Mat 6:7 m. da e biti uslieni za mnoge Rim 8:5 Jer koji su po tijelu, tjelesno m. Flp 3:19 njihovoj, koji zemaljski m. 2Pe 2:13 Oni m. da je sva slast astiti 2Pe 3:9 to neki m. nego vas strpljivo MISLEI Amo 1:9 ne m. na savez bratski Iva 20:15 Ona m. da je vrtlar, ree mu MISLI Pst 18:13 to se smije Sara i m. Zar Pst 40:14 Tada m. i na mene, kad ti Job 4:13 U igri m. u nonome snu Psl 10:4 Drsko m. bezbonik: On ne Psl 15:2 tko poteno m. u srcu svojem Psl 19:14 m. srca mojega, Gospode Psl 44:21 Bog, koji pozna najtajnije m. Psl 56:5 sve m. njihove idu na zlo protiv M.Iz 3:11 Sine moj, ne m. nisko o stegi M.Iz 23:7 Jer on m. samo na sebe. Jedi M.Iz 26:5 inae on m. da je mudar M.Iz 26:16 Lijenina m. da je mudriji od Prp 4:8 a ne m. za koga se muim i Iza 32:6 srce njegovo m. na zlo, radi Iza 32:8 Plemenit m. samo na pleIza 55:7 svoj put i zlikovac m. svoje Iza 55:8 Jer m. moje nijesu vae misli Jer 29:11 Jer ja znam, koje m. nosim Dan 4:19 m. su ga njegove uznemirMih 4:12 Ali oni ne znaju m. GospodnMat 3:3 Na njega naime m. prorok Mat 12:25 Isus prozre m. njihove i ree Mat 15:19 Jer iz srca dolaze zle m. Mat 22:37 duom svojom i svom m. Mat 24:48 Ako li je sluga zao i m. u sebi Luk 2:35 Tako e se otkriti m. mnogih Luk 8:18 jo e mu se uzeti, to m. da Rim 12:3 da ne m. o sebi vie, nego Rim 12:16 Budite jedne m. meu Rim 14:14 koji m. da je to neisto 1Ko 3:18 meu vama m. da je mudar 1Ko 7:36 ako li tko m. da se ne ponaa 1Ko 11:16 tko m. da se moe prepirati 1Ko 13:5 ne razdrauje se, ne m. o zlu 1Ko 14:37 Ako tko m. da je prorok ili 2Ko 2:11 sotona, jer znamo, to on m. 2Ko 3:14 Ali otvrdnue m. njihove; jer 2Ko 11:3 tako i m. vae da se ne pokGal 6:3 tko m. da je to, a nije nita Flp 4:7 uvat e srca vaa i m. vae u Jak 1:26 Ako li tko m. da je poboan, a MISLIMA Prp 10:20 Ni u m. ne psuj kralja, ni u Iza 55:9 i misli moje nad vaim m. Rim 1:21 nego zaludjee u svojim m. i MISLIO P.Zk 32:18 vie m. zaboravio si Boga Rut 1:1 m. je nastaniti se u zemlji Job 22:13 A ti si m. to bi opazio Bog Psl 39:3 kad bih m. na to, razgorio bi Iza 14:13 m. si u sebi: Penjem se na Iza 17:10 i nijesi m. na hridinu moi Jon 4:2 to sam m. kad sam jo bio u Sef 2:15 koji je m. Ja sam, i drugo je Mat 16:12 bio m. da se uvaju kvasca Iva 2:21 A on je m. na hram tijela 1Ko 2:2 nijesam m. da znam to meu 1Ko 13:11 govorio sam kao dijete, m. Heb 11:19 Jer je m. da Bog moe i od MISLITE Psl 4:2 jubite prijevaru i m. na la Mal 1:7 Stim, to m. Stol je Gospodnji Mat 3:9 Jer ne m. da smijete govoriti Mat 5:17 Ne m. da sam doao ukloniti Mat 9:4 Zato zlo m. u srcima svojim Mat 10:34 Ne m. da sam ja doao da

895
Luk 13:2 m. li, da su ti Galilejci bili vei Iva 5:39 Pisma jer m. da imate u njima Iva 5:45 Ne m. da u vas ja tuiti Ocu Dje 2:15 ne m. o visokim stvarima Rim 14:13 m. da ne postavljate bratu 2Ko 12:19 m. li opet, da se mi pred 2Ko 13:11 jednako m. ivite u miru, i Flp 2:2 da isto m. imajui istu ljubav Flp 3:15 i ako to drukije m. i ovo e Flp 4:8 i to je god hvale vrijedno, to m. Heb 10:29 m. da e zasluiti kaznu Jak 4:5 Ili m. da uzalud Pismo govori MISLITI Psl 10:13 bezbonik huliti na Boga i m. Psl 39:4 Daj mi, Gospode, m. na svrhu Jer 20:9 Neu vie m. a njega, neu Iva 16:2 koji vas ubije, m. da Bogu ini Rim 12:3 nego to valja m. nego da Gal 5:10 da nita drukije neete m. MIICA-E-U Psl 89:13 m. puna i junake snage Psl 98:1 mu desnica njegova, sveta m. Iza 40:10 kao pobjeditelj i m. njegova Iza 53:1 kome se je otkrila m. GospodIza 63:5 Tada mi je pomogla m. moja Zah 11:17 Neka usahne m. njegova 2Sa 22:35 m. moje zapee luk od Iza 51:5 m. moje upravljaju narodima P.Zk 11:2 ruku, njegovu, podignutu m. Iza 51:5 zemlje na moru ufaju se u m. Zah 11:17 neka doe na m. njegovu MILJENJA-E-EM-U Iza 66:18 su dola djela vaa i m. vaa Jer 15:19 Ako bude drugoga m. Rim 12:2 promijenite obnovljenjem m. Pst 6:5 i da je sve m. i htijenje srca Pst 8:21 i makar je m. srca ovjejega Job 21:16 daleko je od mene m. bezPsl 10:4 tako je stalno m. njegovo M.Iz 24:9 i m. luakovo jest grijeh Jer 49:16 tvoje drsko m. jer stanuje u 2Ko 4:4 svijeta oslijepi m. nevjernika Kol 1:21 bili otueni i neprijatelji m. u Kol 2:18 uzalud nadimajui se m. tijela 1Pe 4:1 i vi se naoruajte istim m. jer MILJENJU M.Iz 18:11 tvrava i kao visok zid po m. Luk 1:17 da privede k m. pravednika i Rim 14:1 a da ne sudite o m. njegovu 1Ko 1:10 istom osjeanju i u istom m. MJED-ENU-I Izl 35:5 za Gospoda zlato, srebro i m. L.Zk 26:19 gvode i zemlju vau kao m. Dan 2:35 glina, m. srebro i zlato i 1Ko 13:1 onda sam kao m. koja jei, ili Brj 21:9 Tada napravi Mojsije m. zmiju 2Kr 18:4 isijee atarte i razbi m. zmiju 2Sa 22:35 moje zapee luk od m. Dan 2:39 zatim tree kraljevstvo od m. Zah 6:1 dvije gore, a gore su bile od m. MJENJAIMA Mat 21:12 sprevrnu stolove m. i klupe Iva 2:15 m. prosu novce i isprevrnu MJER-A-E-I-LA P.Zk 25:15 puna i prava m. neka ti je M.Iz 11:1 a puna m. ugodna mu je Dan 11:36 se ne napuni m. gnjeva; jer Psl 71:15 jer u tom ja ne znam m. Oba 1:2 Prezren e biti preko m. Mat 13:33 u tri m. brana dok sve ne Dje 26:11 preko svake m. progonio 2Ko 11:23 preko m. izbijen bio, mnogo 1Sa 2:3 je Bog sveznajui, i on m. sva Joe 2:23 Ivam daje dad u pravoj m. Rim 12:3 svaki po onoj m. vjere, koju Rim 12:6 neka bude po m. vjere Efe 4:7 je od nas dana milost po m. 1So 5:23 neka vas posveti u punoj m. Otk 11:2 izvan hrama, ostavi i ne m. ga Otk 21:17 po m. ovjejoj, koja je anM.Iz 11:1 Lana su m. Gospodu Iza 40:12 gore izmjerio na m. bregove Dan 5:27 Tekel: Izmjeren si bio na m. MJEROM Jer 30:11 samo u te karati s m. Mat 7:2 kakvom m. mjerite, onakvom MJERU Psl 39:4 i m. dana mojih, kako li je Iza 40:12 je akom izmjerio mora i m. Jer 5:28 zloa njihova prelazi svaku m. Iva 3:34 jer Bog ne daje Duha na m. Efe 4:13 u ovjeka savrena, u m. dobi 1So 2:16 da ispune m. svojih grijeha MJESEC-A-E-I-U Jo 10:13 I stade sunce, i ustavi se m. Job 25:5 Eto, ni m. ne sja bez ljage, ni Psl 8:3 djelo prsta tvojih, m. i zvijezde Psl 121:6 sunce ne naudi, ni m. u noi Psl 136:9 m. i zvijezde, da vladaju Prp 12:2 pomri sunce, svjetlo i m. i PNP 6:10 lijepa kao m. ista kao Iza 1:13 m. mlaak, subotu, poziv na Joe 2:10 Sunce i m. pomrae, Joe 2:31 pretvoriti u tamu i m. u krv Hab 3:11 ostaju sunce i m. kod iskrenja Mat 24:29 m. e izgubiti svoju svjetlost Mar 13:24 sunce e pomrati i m. svoju Dje 2:20 i m. u krv, prije nego doe dan Otk 6:12 i sav m. postade kao krv Otk 12:1 i m. pod nogama njezinim, i Pst 7:11 drugoga m. taj dan prodrijee Brj 29:12 I petnaesti dan m. sedmoga Job 14:5 i broj m. njegovih u tebe je Psl 72:7 i obilje mira, dokle tee m. Eze 1:1 toga m. kad sam boravio Eze 47:12 Svakoga e m. raati nove Iva 4:35 Jo etiri m. i dolazi etva Eto, Heb 11:23 poto se rodi, tri m. skrivali Otk 11:2 grad gaziti etrdeset i dva m. Otk 13:5 da ini etrdeset i dva m. Otk 21:23 I grad ne treba sunca ni m. Otk 22:2 dajui svakoga m. svoj plod Brj 10:10 na blagdane i m. mlaake Gal 4:10 Obdravate dane i m. i Job 29:2 kako je to jo bilo prije m. u Jak 5:17 zemlji za tri godine i est m. Otk 9:10 da kode ljudima pet m. Izl 23:15 odreeno vrijeme u m. abibu Eze 1:1 u etvrtom m. peti dan toga Zah 7:5 sedmom m. ve sedamdeset Luk 21:25 Bit e znaci na suncu, m. i 1Ko 15:41 i druga slava m. i druga MLAE 1Ti 5:1 upozori kao oca, m. kao brau 1Ti 5:2 Stare ene kao majke, m. kao 1Ti 5:14 da se m. udaju, djecu raaju MLAI Job 30:1 koji su danima m. od mene Luk 15:12 m. od njih ree ocu: Oe, Luk 15:13 pokupi m. sin sve i ode u Iva 21:18 Kad si bio m. opasivao si se 1Pe 5:5 Tako, vi m. pokoravajte se MLAD-E Pst 49:9 m. je lav Juda Od plijena si se Psl 37:25 Bio sam m. sad sam star: ali M.Iz 28:1 osjea sigurnim kao m. lav Jer 1:6 govoriti, ja sam jo tako m. Hos 11:1 Kad je bio Izrael m. zavolio Psl 84:3 gnijezdo, da u njih skrije m. M.Iz 17:12 kojoj su ugrabili m. nego Iza 60:6 prekrilit e te, m. deve od Tit 2:4 Da mudro upuuju m. ene MLADETU Zah 9:9 na magaretu, m. magariinu Mat 21:5 na magaretu, m. magariinu Iva 12:15 dolazi, sjedi na m. magariinu MLADI Izl 33:11 a sluga njegov, m. Joua, sin Job 38:41 kad m. njegovi viu k Bogu Psl 114:4 ovnovi, humci kao m. janjci M.Iz 30:17 m. jastrebovi neka ga proIza 11:7 m. njihovi zajedno e leati Iza 40:30 i sustaju, ljudi m. padaju MLADICA Iza 4:2 onaj e dan biti m. Gospodnja Iza 11:1 Ali e izai m. iz podanka Iza 53:2 izrastao pred njim kao m. kao Zah 6:12 ovjek, m. je ime njegovo MLADIM Prp 11:9 srce tvoje u m. danima; idi Prp 12:1 Stvoritelja svojega u m. MLADI Psl 119:9 Kako m. dri ist ivot svoj Iza 62:5 Jer kao to se m. vjeri s Jer 31:13 djevojka u kolu, m. i starac Mat 19:20 m. mu odgovori: Sve san to Mat 19:22 ove rijei otide m. alostan Mar 14:51 A jedan m. koji je na golu MLADII Iza 40:30 I m. se umaraju i sustaju, ljudi Joe 2:28 m. e vai gledati vienja Dje 2:17 i m. vai vidjet e vienja 1Iv 2:13 Piem vam, m. jer nadvla1Iv 2:14 Pisah vam, m. jer ste jaki, i r MLADOST-I Psl 103:5 obnovi m. tvoja kao u orla 1Ti 4:12 Nitko neka ne prezre tvoju m. Pst 8:21 m. neu ipak vie unititi sva 1Kr 18:12 tvoj tuje Gospoda od m. Job 33:25 vie nego u m. tada se on Psl 25:7 Grijeha m. moje, opaina Psl 71:5 pouzdanje moje od m. moje Psl 144:12 visoko uzrasli u m. svojoj M.Iz 2:17 ostavlja prijatelja m. svoje i Iza 54:4 jer e zaboraviti sramotu m. Jer 3:4 Oe moj Ti si prijatelj m. moje Jer 3:24 trud otaca naih od m. nae Jer 31:19 moram okajati sramotu m. Tu 3:27 nositi jaram svoj od m. Eze 16:60 u dane m. tvoje i sklopit u Mal 2:15 nevjerno na eni m. svoje MLIJEKA Pst 49:12 i zubi su mu bijeli od m. Suc 5:25 zaiska vode, ona mu prui m. Iza 28:9 One, koji su odviknuti od m. Iza 55:1 kupujte vina i m. bez novaca 1Ko 9:7 stado, i od m. stada ne jede Heb 5:12 trebate m. a ne jake hrane 1Pe 2:2 istoga m. da po njemu MLIJEKO Izl 3:8 u kojoj tee m. i med, u mjesta, PNP 4:11 Jezik tvoj krije med i m. Miris Iza 60:16 I sisat e m. naroda i hranit Jer 11:5 im dati zemlju, u kojoj tee m. MLIJEKOM Joe 3:18 vinom, humovi e protei m. Heb 5:13 Jer koji se god hrani m. ne MLINSKI Mat 18:6 o vrat objesi m. kamen i da Mar 9:42 o vrat objesi m. kamen i da Otk 18:21 je bio velik kao m. kamen, i MNOTVA-O Psl 42:4 hvalospjeve sveanoga m. Iva 21:6 nijesu mogli vui od m. riba Iza 60:6 m. deva prekrilit e te, mlade

896
Dan 11:32 m. onih, koji poznaju Boga Mat 7:28 bilo je m. naroda zadivljeno Mat 9:36 je vidio m. naroda, saali mu Mat 19:2 Veliko m. naroda polo je za Mat 21:9 m. naroda, to je ilo pred Mar 12:37 Veliko m. naroda slualo ga Luk 9:13 kupiti hrane za sve ovo m. Luk 12:1 Uto se je bilo skupilo toliko m. Iva 6:5 Isus podie oi i vidje, da m. Dje 2:6 skupi se m. i smete se, jer je Dje 4:32 A m. vjernika bilo je jedno srce Dje 6:2 dvanaestorica dozvae m. Dje 6:7 je m. sveenika prihvaalo Dje 21:36 Jer je za njim ilo m. naroda 1Pe 4:8 jer ljubav pokriva m. grijeha Otk 7:9 veliko m. kojega nije mogao MNOGOBROJNE-I Iza 53:12 m. e on prisvojiti zato, jer je Jer 5:6 jer su m. opaine njihove Joe 2:11 m. su izvritelji rijei njegove Heb 11:12 m. kao zvijezde nebeske i MNOE-I Pst 1:22 I ptice neka se m. i napune Prp 5:11 m. se i nititelji njegovi, pa to Jer 23:3 njihov, da rastu i m. se Prp 1:18 kome se m. znanje, mnoi se Prp 5:11 m. li se dobro, mnoe se i Flp 4:17 koji se m. na korist vau 2Pe 1:8 ako je ovo u vama i m. se, nee MO-I Izl 9:16 da osjeti m. moju, i da se ime 1Ljt 29:11 veliina, m. slava, hvala i Psl 37:17 Je e se m. zlikovaca slomiti Psl 68:34 Upoznajte m. Boju Nad Psl 77:14 objavio m. svoju narodima Psl 89:17 po milosti tvojoj raste m. Psl 112:9 njegova uzvisuje se m. M.Iz 29:2 Imaju li pravednici m. veseli Prp 9:16 bolja je mudrost nego m. ali Iza 63:1 koji imam m. da spasim Iza 63:15 Gdje je revnost tvoja i m. Dan 2:20 jer je njegova mudrost i m. Dan 3:17 ima m. da nas izbavi iz pei Dan 7:27 vlast i m. nad kraljevstvima Mat 20:25 uine, da osjete njihovu m. Mat 24:30 s velikom m. i slavom Luk 4:6 meni i dajem je kojemu hou Luk 9:1 dvanaestoricu i dade im m. i Luk 12:5 koji nakon smrti ima m. baciti Jud 1:25 ast i slava, vlast i m. prije Pst 13:16 izbrojiti prah na zemlji, m. e Brj 22:6 Moda u ga onda m. poraziti P.Zk 7:24 Nitko se nee m. odrati Job 37:23 velik je u m. i u pravu. Nikada Psl 3:8 Spasenje stoji u m. Gospoda Psl 66:3 Zbog velike m. tvoje moraju ti Psl 145:6 Oni govore o m. stranih M.Iz 3:27 kad je u m. tvojoj da ga dijeli Iza 17:10 nijesi mislio na hridinu m. Iza 40:26 sile njegove i jake m. ne Zah 4:6 m. niti silom, nego duhom Mat 22:29 znate ni Pisma ni m. Boje Mar 13:26 na oblacima s velikom m. i Luk 10:19 nita vam nee m. nauditi Luk 13:24 e traiti da uu, a nee m. Luk 21:27 oblaku s velikom m. i slave Efe 6:16 m. pogasiti sve ognjene 2Pe 1:3 koji nas pozva slavom i m. MONI-JI P.Zk 7:21 Bog tvoj, m. i strani Bog Jer 1:6 m. Gospode, evo, ja ne mogu Jer 5:28 Zato su postali m. i bogati Jer 32:19 Veliki si u savjetu, m. Mat 3:11 koji dolazi za mnom, m. je od Luk 3:16 jedan, koji je m. od mene. Ja MODRIC-AMA-E Iza 53:5 m. njegovim mi smo se isciM.Iz 20:30 Krvave m. operu zlo, i Iza 1:6 samo uboj, m. i rane svjee Iza 30:26 i iscijeli m. to ih je zadao MOLE Psl 72:15 A oni neka se svagda m. za Joe 2:17 sluge Gospodnje, i neka m. Mat 6:5 Oni se najradije m. u sinaMat 7:11 onima, koji ga za to m. Luk 11:13 onima, koji ga m. za to 1Ti 2:8 da se m. muevi na svakome Jak 5:14 i neka m. nad njim maui ga MOLI-LI Psl 32:6 Zato neka se m. tebi svaki Mat 5:42 Tko te m. podaj mu; tko hoe Mat 6:6 zatvori vrata i m. se Ocu Mat 7:8 svaki koji m. prima; tko trai Luk 11:10 svaki, koji m. prima; tko trai Dje 9:11 po imenu Savla. On se m. Rim 8:26 nego sam Duh m. se za nas Rim 8:27 jer po volji Bojoj m. se za 1Ko 11:4 mu, koji se m. ili prorokuje 1Ko 14:13 govori jezikom, neka se m. Jak 5:13 Neka se m. Je li tko veseo 1Iv 5:16 neka m. i dat e mu ivot Iza 26:16 su te traili i pokorno su m. Dan 2:23 za to smo te m. jer si nam MOLIM-O Psl 27:4 m. Gospoda, samo to item Iva 17:9 ne m. za svijet, nego za one 1Ko 4:13 Hule na nas, a mi m. posta2Ko 13:9 i m. za vae savrenstvo Efe 3:20 nego to m. ili mislimo, po sili 1Iv 3:22 togod m. primamo od njega 1Iv 5:15 da nas uslii, togod m. MOLIO Pst 42:21 dok nas je m. za milost, a mi Psl 35:13 muio sam sebe postom i m. Iza 53:12 nosio grijehe mnogih, i m. se Dan 2:20 Daniel se je m. Neka je Hos 12:4 Plakao je i m. mu se. U Betelu Luk 9:29 Dok se je m. promijeni se lice Luk 11:1 Jedno se je m. na jednom Luk 18:13 m. se: Boe, milostiv budi Luk 22:32 m. za tebe, da se vjera tvoja Luk 22:44 smrtna tjeskoba, i m. se je Dje 7:59 Stjepana. A on se je m. i Dje 10:30 prije etiri dana m. sam se o Dje 11:5 Ja sam bio u gradu Jopi i m. Jak 5:17 se je m. da ne bude dada, i MOLITE Iza 1:15 i kad m. jo toliko, ne sluam Mat 5:44 m.se za one, koji vas progone Mat 6:5 Kad se m. ne inite kao Mat 6:7 Kad se m. ne brbljajte kao Mat 6:9 Ovako se m. Oe na, koji jesi Mat 7:7 m. i dat e vam se; traite, i nai Mat 9:38 m. zato gospodara etve, da Mat 20:22 Isus ree: Ne znate, to m. Mat 24:20 m. se, da ne padne bijeg vas Mat 26:41 Bdijte i m. se, da ne padnete Mar 14:38 Bdijte i m. se, da ne padnete Luk 6:28 i m. se za one, koji vas kleveLuk 11:9 m. i dat e vam se; traite, i Luk 21:36 budite uvijek budni i m. se Iva 16:24 m. i primit ete, da radost Efe 6:18 molitvom i pronjom m. se u Kol 4:3 m. se ujedno i za nas, a nam 1So 5:17 m. se bez prestanka 1So 5:25 Brao, m. se za nas Jak 4:2 i nemate, jer ne m. Jak 4:3 m. i ne primate, jer zlo molite Jak 5:16 i m. se jedan za drugoga, da Jud 1:20 vjerom i m. se u Duhu SvetMOLITI Dan 9:23 Kad si se poeo m. izae rije Luk 11:1 Ivan uio uenike svoje m. se Luk 18:1 da se mora svagda m. i ne Luk 18:11 Farizej stade i pone se m. Iva 14:16 I ja u m. Oca, i dat e vam Rim 8:26 za to emo se m. kao to Kol 1:9 ne prestajemo za vas m. se MOLITVA-MA Job 16:17 i m. je moja bila uvijek ista Psl 42:8 pjesma moja, m. k Bogu Psl 88:2 Neka doe preda te m. moja M.Iz 15:8 m. mu je pravednika ugodna Rim 10:1 elja je mojega srca i m. Bogu Jak 5:15 I m. vjere spasit e bolesnika Jak 5:16 jer mnogo postie ustrajna m. 1Pe 3:21 nego m. k Bogu za dobru Dje 2:42 u lomljenju kruha i u m. 1Pe 4:7 dakle mudri i budni u m. Otk 8:3 da ga prikae s m. svih svetih MOLITVE Psl 102:17 siromaha i ne prezre m. Iza 56:7 kua moja zvati kua m. za Zah 12:10 izlit u duh milosti i m. Oni Mat 21:13 moja neka se zove kua m. Mat 23:14 i govorite za to duge m. Luk 22:45 Die se od m. i poe k Dje 6:4 A mi emo nastojati oko m. 1Ti 2:1 se ine pronje, m. zagovori Heb 5:7 pronje i ponizne m. k onome 1Pe 3:7 da se ne sprijee m. vae Otk 5:8 pune tamjana: to su m. svetih MOLITVI Mat 21:22 to zamolite pouzdano u m. Mar 11:24 U m. moete zaeljeti, bilo Luk 6:12 no provede s Bogom u m. Dje 1:14 ustrajali jednoduno u m. Rim 12:12 u m. budite postojani 1Ko 7:5 da se posvetite m. i opet da se Flp 1:4 u svakoj m. svojoj za sve vas s Kol 4:2 Ustrajte u m. bdijte u njoj sa MOLITVOM Mat 17:21 izgoni samo m. i postom Efe 6:18 Svakom m. i pronjom molite Flp 4:6 nego u svemu m. i pronjom sa 1Ti 4:5 posveuje rijeju Bojom i m. MOLITVU 1Sa 2:1 Ana izree ovu m. Obraduj se 1Kr 8:45 Onda ti uj u nebu m. njegovu 2Kr 20:5 uo sam m. tvoju i vidio suze 2Ljt 7:15 ui moje pripazit e na m. na Psl 4:1 smiluj ml se, uslii m. moju Psl 6:9 Gospod e primiti m. moju Psl 17:1 posluaj m. moju iz usta bez Psl 55:1 Posluaj Boe, m. moju i ne Psl 143:1 uslii m. moju, uj moljenje M.Iz 15:29 a m. pravednika uslii Dan 6:10 obavljao je m. svoju i slavio Dan 9:17 A sad posluaj, Boe na, m. Dan 10:12 Ja dolazim na m. tvoju 1Pe 3:12 i ui njegove sluaju m. MOREM Psl 29:3 grmi, nad irokim m. Gospod Psl 107:23 koji su plovili m. na laama Mat 23:15 kopnom i m. da dobijete MORSK-E-I-IM-OJ-U Psl 8:8 Ptice nebeske i ribe m. togod Psl 106:9 i provede ih preko m. dubine Eze 16:10 obuu od koe m. krave Eze 38:20 e licem zadrhtati ribe m. Amo 5:8 On, koji doziva vode m. i Mat 12:40 Jona bio u utrobi m. nemani Psl 107:29 tiinu, i valovi m. umuknue Jer 33:22 ni izmjeriti pijesak m. tako u Jud 1:13 Bijesni valovi m. to se pjene

897
Pst 1:26 Neka on vlada nad ribama m. Psl 8:8 togod samo ide stazama m. Psl 78:27 i kao pijeskom m. pticama Iza 11:9 to vode pokrivaju dno m. Hab 2:14 to vode pokrivaju dno m. Pst 22:17 kao pijesak na obali m. i 2Ko 11:25 dan proveo sam u dubini m. Heb 11:12 kao pijesak na obali m. Psl 65:7 Koji utia buku m. bune Mih 7:19 u dubinu m. sve grijehe nae Mat 18:6 i da potone u dubinu m. MORU Pst 32:12 da ga bude kao pijeska u m. Izl 15:4 njegovih utonu u Crvenom m. Suc 7:12 bilo ih je kao pijeska na m. Psl 106:9 Zaprijeti Crvenom m. i preM.Iz 8:29 Kad je postavljao m. mee Iza 51:5 ekaju me zemlje na m. ufaju Jer 5:22 a sam postavio m. pijesak za Hab 1:14 Uinio si ljude kao ribe u m. Zah 10:11 Razbit e vale u m. sve e Mat 8:24 podie se silna bura na m. Mar 4:39 i ree m. Umukni! Mirno budi Iva 6:19 gdje ide po m. i pribliuje se k 1Ko 10:2 u Mojsija krstili u oblaku i u m. 2Ko 11:26 u pogiblima na m. u pogibOtk 5:13 i pod zemljom i na m. i sve Otk 7:3 Nemojte koditi ni zemlji, ni m. Otk 12:12 Jao zemlji i m. jer avao sie Otk 16:3 i svaka dua iva umrije u m. Jud 1:6 je vjenim okovima u m. za sud MRE-E-U Psl 140:5 zamke, razapee m. na putu Luk 5:4 Izvezi na puinu, i bacite m. Luk 5:5 Ali na tvoju rije bacit u m. Psl 10:9 hvata siromaha i vue ga u m. Hab 1:15 hvata ih u m. i zgre ih u preu Mat 4:18 bacie m. svoju u more. Oni Iva 21:6 Bacite m. na desnu stranu MRMLJALI P.Zk 1:27 I m. ste u atorima svojim Luk 15:2 Na to su m. farizeji i knjievnici 1Ko 10:10 kao to su neki od njih m. i MRMLJANJA Flp 2:14 Sve inite bez m. i oklijevanja 1Pe 4:9 meu sobom bez m. MRNJA M.Iz 8:13 Strah je Gospodnji m. na zlo M.Iz 10:12 m. izaziva samo svau, a M.Iz 15:17 nego vol ugojeni, gdje je m. Prp 9:9 Hoe li ga ljubav ili m. susresti MRSK-A-I Psl 26:5 Skuptina opakih m. mi je M.Iz 8:7 m. je usnama mojim laljivost M.Iz 11:1 su mjerila Gospodu m. a M.Iz 13:5 Lana rije m. je pravedniku M.Iz 15:8 rtva je bezbonika m. GosPsl 119:113 Nestalni su mi m. a ja Tit 1:16 jer su m. i nepokorni, i ni za Tit 3:3 u pakosti i zavisti ivei, m. MRVICA Mat 15:27 ali psii dobiju ipak od m. to Mar 7:28 pod stolom dobiju ipak od m. MRZE-I Izl 20:5 koljena, onih koji me m. Psl 86:17 dobrote, da vide, koji m. Psl 129:5 povui svi, koji m. na Sion M.Iz 8:36 svi koji m. na me, ljube smrt Rim 12:9 m. na zlo prianjajte uz dobro Tit 3:3 mrski, jedan na drugoga m. MRZI-M-O-TI Psl 34:21 Z tko m. pobona, mora to M.Iz 11:15 tko m. biti jamac ide bezbriM.Iz 12:1 tko m. na ukor, luak je M.Iz 15:10 propadne, tko m. opomenu M.Iz 26:28 laan mrzi one koje je M.Iz 29:24 kradljivcem, taj m. svoju Prp 3:8 kad se ljubi, i vrijeme kad se m. Iza 33:15 tko m. dobitak od nasilja; tko Mat 5:43 Ljubi blinjega svojega i m. Luk 14:26 tko doe k meni, a ne m. oca Iva 3:20 koji ini zlo, m. svjetlost i ne Iva 7:7 a mene m. jer ja svjedoim za Iva 12:25 a tko m. ivot svoj na ovom Iva 15:18 Ako svijet m. vas, znajte, da Iva 15:19 ja izabrah od svijeta, zato m. 1Iv 2:9 da je u svjetlosti, a m. svojega 1Iv 2:11 A tko m. svojega brata, u tami 1Iv 3:15 Svaki, koji m. brata svojega 1Iv 4:20 Ljubim Boga, a m. brata Psl 119:163 m. i gadi mi se la, a zavM.Iz 8:13 Ja m. uznositost i oholost Iza 61:8 ljubim pravicu, m. grabe Amo 5:21 m. i prezirem sveanosti Zah 8:17 jer sve to m. govori Gospod Psl 45:7 Ljubio si pravicu i m. opainu Iva 15:18 da je m. mene prije vas Heb 1:9 Ljubio si pravdu, i m. si bezaMat 6:24 Ili e na jednoga m. i drugoga Luk 16:13 ili e jednoga m. a drugoga Iva 7:7 vas ne moe svijet m. a mene MUCI 2Sa 24:14 U m. sam velikoj. Mi emo 2Ko 11:27 U trudu i m. u mnogom Heb 5:8 Iako je bio Sin Boji, po m. MUE-I-I-IM Psl 127:1 uzalud se m. koji je grade Jer 12:13 Siju penicu i anju trnje, m. 2So 1:7 A vama koje m. pokoj s nama Prp 1:3 njegova, koju m. pod suncem Luk 12:50 i kako me to m. dok se ne Mat 8:29 doao ovamo da nas m. prije Luk 16:25 se on ovdje tjei, a ti se m. Prp 4:8 ne misli za koga se m. i oduziJer 20:9 u kostima mojim m. se, da ga MUDAR P.Zk 4:6 taj veliki narod m. je i razuJob 9:4 m. je srcem i silan snagom; tko M.Iz 6:6 to on ini, i postani m. M.Iz 10:1 m. je sin radost ocu svojemu M.Iz 12:15 a m. ovjek prima nauku. M.Iz 13:1 m. sin prima pouku, a M.Iz 13:10 se dade svjetovati, taj je m. M.Iz 15:20 m. je sin radost ocu; ovjek M.Iz 17:28 uti, moe vrijediti kao m. M.Iz 20:1 nije m. ni jedan, koji od toga M.Iz 26:5 inae on misli, da je m. 1Ko 3:18 meu vama misli, da je m. na Jak 3:13 Tko je meu vama m. i MUDRAC M.Iz 1:5 uje li ih m. u znanju e Prp 2:16 Ah, kako ipak premine m. s Prp 9:15 A bio u njemu i siromaan m. Jer 9:23 Neka se ne hvali m. mudrou Amo 5:13 Zato uti m. u ovo vrijeme 1Ko 1:20 Gdje je m. Gdje je knjievnik MUDRACA Prp 2:16 malo od m. kao od luaka; jer Prp 12:11 Rijei su m. kao ostani volujski Jer 18:18 ni savjeta od m. ni rijei od Dje 17:18 i stoikih m. prepirali su se s MUDRACI Prp 9:11 ni junaci rat, ni m. kruh, ni Mat 2:1 dooe m. od istoka u JerusaMUDRE Job 5:13 m. hvata u njihovu lukavstvu Mat 25:2 Pet od njih bile su lude, pet m. 1Ko 1:27 izabra Bog, da posrami m. i 1Ko 3:19 hvata m. u njihovu lukavstvu MUDRI Job 32:9 Vremeni nijesu uvijek m. ne Psl 49:10 On vidi, kako i m. umiru, i M.Iz 10:14 m. kriju znanje, a usta su M.Iz 12:16 a m. pokriva uvredu M.Iz 14:18 a m. se kite znanjem M.Iz 24:5 m. moe vie, nego jaki Prp 2:14 m. ima oi u glavi, a luak ide Prp 9:9 pravedni i m. u Bojoj su ruci sa Mat 10:16 Budite dakle m. kao zmije i Luk 12:42 taj vjerni i m. upravitelj 1Ko 3:10 ja kao m. graditelj postavih 1Ko 4:10 Krista, a vi ste m. u Kristu Efe 5:15 ne kao nemudri, nego kao m. Tit 2:2 poteni, m. zdravi u vjeri, u 1Pe 4:7 Budite dakle m. i budni u molitMUDRIH M.Iz 14:24 Kruna je m. bogatstvo Prp 7:4 Srce m. ljudi boravi u kui Mat 11:25 to si ovo skrio od m. i raLuk 10:21 to si ovo skrio od m. i ra1Ko 1:19 Unitit u mudrost m. i 1Ko 1:26 da nema ni mnogo m. po 1Ko 3:20 Gospodin zna misli m. da su MUDRIJA Luk 16:8 u svojem narataju m. od djece 1Ko 1:25 Jer je ludost Boja m. od ljudi MUDRIJI M.Iz 9:9 mudroga, i bit e jo m. M.Iz 26:16 Lijenina misli, da je m. od MUDRIM-A M.Iz 3:7 Ne dri sam sebe m. boj se M.Iz 24:6 Jer m. mjerama ratovat e 1Ko 1:17 ne m. rijeima, da ne izgubi 2Ti 3:15 Pisma, koja te mogu uiniti m. P.Zk 4:6 uiniti m. i razumnima. Kad Rim 1:14 barbarima, m. i nerazumnima Rim 11:25 da sami sebe smatrate m. Rim 12:16 Ne drite sami sebe m. MUDRO Job 38:37 Tko izbraja m. oblake i tko Psl 90:12 nae, da dobijemo srce m. Psl 104:24 Sva si m. stvorio; puna je M.Iz 31:26 Usta svoja otvara m. i na Luk 16:8 upravitelja, to je radio m. jer Kol 4:5 m. ivite prema onima, koji su Tit 2:4 Da m. upuuju mlade ene 2Pe 1:16 Isusa Krista po bajkama m. MUDROU M.Iz 3:19 Gospod je m. osnovao Prp 9:15 i on oslobodi grad m. svojom Jer 3:15 svojemu, koji e vas pasti m. Jer 9:23 Neka se ne hvali mudrac m. Jer 10:12 on je utemeljio svijet m. Jer 51:15 nadzemaljski svijet m. MUDROGA M.Iz 3:35 ast je batina m. a sramotu M.Iz 9:8 Karaj m. on e te ljubiti M.Iz 9:9 Pouavaj m. i bit e jo mudriji MUDROVANJE Iza 47:10 Prevarilo te m. tvoje, znanje 2Ko 10:4 utvrda, da odbacujemo m. MUKA Psl 90:10 je dobit njihova jedino m. i M.Iz 1:27 nasrne na vas nevolja i m. M.Iz 10:22 vlastita m. ne uini tu nita Prp 1:18 mnoi znanje, mnoi se i m. Mat 4:24 trpjeli od razliitih bolesti i m. Luk 16:23 Kad u paklu usred m. svojih Flp 3:10 zajednicu njegovih m. da mu 1Pe 4:13 se radujte, to ste dionici m. 1Pe 5:1 i svjedok Kristovih m. a koji Otk 2:10 Nita se ne boj od m. to te Otk 14:11 I dim m. njihovih die se u MUKE Pst 3:16 Mnoge u ti m. umnoiti, kad

898
2Sa 1:9 jer su me obuzele m. a jo Psl 16:4 imaju mnogo m. ja im neu Psl 32:10 Mnoge m. stignu zlikovca, a Psl 69:20 Od m. cijepa se srce moje, Psl 127:2 da jedete kruh m. ljubimcima Iza 53:10 bila volja, da ga udari na m. Luk 16:28 dou i oni na ovo mjesto m. Iva 16:21 vie se ne sjea m. zbog Gal 4:27 i povii, koja ne trpi m. 1Pe 1:11 svjedoei za Kristove m. i za 1Pe 5:9 i znajte, da iste m. podnose 1Pe 5:10 on e vas, iza malo m. 2Pe 2:8 to je dan na dan zadavalo m. Otk 18:7 toliko joj podajte m. i tuge, jer MUKOM Pst 3:17 s m. e se od nje hraniti sve Gal 4:19 Djeice moja, koju opet s m. MUKU Pst 42:21 jer vidjesmo m. duevnu Psl 44:24 nevolju nau i m. nau Psl 71:20 dade doivjeti mnogu m. i Psl 116:3 bio sam upao u tugu i m. Iza 53:11 Za m. due svoje on e se Jer 20:18 krila materina, da doivim m. Mat 25:46 Ovi e ui u m. vjenu, a Luk 16:24 jer trpim veliku m. u ovom 1Iv 4:18 jer strah ima m. a tko se boji MUNJA Mat 24:27 Jer kao to se m. pomoli na Mat 28:3 Lice je njegovo bilo kao m. i Luk 10:18 gdje spade s neba kao m. Otk 11:19 i nastade sijevanje m. i glasovi MUNJE Izl 20:18 vidje sav narod gromove, m. Psl 77:18 m. su osvjetljivale svijet PNP 8:6 plamenit, i m. su plamenovi Jer 51:16 s krajeva zemlje, baca m. s Otk 4:5 I od prijestolja izlaahu m. i MUKARCI Rim 1:27 tako se i m. ostavivi naravno MUKO Pst 1:27 na sliku Boju stvori ga, m. i Pst 7:2 po sedmero, m. i ensko, a od Pst 17:10 m. kod vas ima se obrezivati Izl 13:12 ako je m. pripada Gospodu Mal 1:14 u svojemu stadu m. ivine i Otk 12:5 I rodi m. sina, koji e vladati MU Pst 2:24 Zato ostavlja m. oca i majku i M.Iz 31:28 je, m. njezin, i on je hvali Iza 54:5 Jer m. tvoj jest stvoritelj tvoj Mat 1:16 se rodi Josip, m. Marije Mat 1:19 A Josip, m. njezin, bio je Mat 19:5 Zato e m. ostaviti oca i majk Rim 7:2 li je umro m. njezin, razrijeena 1Ko 7:3 m. neka ini eni dunost, a 1Ko 7:14 Jer je posveen m. nevjernik 1Ko 11:4 m. koji se moli ili prorokuje s 1Ko 11:7 Ali m. ne treba pokrivati 1Ko 11:8 Jer nije m. od ene, nego 1Ko 13:11 Kad sam postao m. odbaci Efe 5:23 Jer je m. glava eni, kao to je 1Ti 3:2 besprijekoran, jedne ene m. Tit 1:6 bez prijekora, jedne ene m. i MUA Pst 3:16 djecu, a ipak e udjeti m. M.Iz 6:34 Jer je ljubomor estok u m. Iza 4:4 ena prionuti za jednoga m. Mat 19:4 stvorio ovjeka kao m. i enu Mat 19:10 je to tako izmeu m. i ene Dje 5:9 noge onih, koji zakopae m. Rim 7:2 privezana zakonom za m. dok 1Ko 7:2 i svaka neka ima svojega m. 1Ko 11:8 od ene, nego ena od m. Gal 4:27 negoli ona, koja ima m. Efe 5:33 neka potiva svojega m. MUEV-A-E-I Iza 2:11 ponitit e se oholost m. Mat 14:21 iznosio je oko pet tisua m. Mat 15:38 etiri tisue m. koji su jeli 1Ko 14:35 kue m. svoje neka pitaju Tit 2:4 neka ljube svoje m. neka ljube Efe 5:25 m. ljubite svoje ene, kao to Efe 5:28 su duni i m. ljubiti svoje ene Kol 3:19 m. ljubite ene svoje i ne 1Ti 2:8 Hou dakle, da se mole m. na 1Ti 3:12 neka su m. jedne ene, koji 1Pe 3:7 Tako i vi, m. ivite u razboritost MUEVIMA Efe 5:22 neka se pokoravaju svojim m. Tit 2:5 blage, pokorne svojim m. da se 1Pe 3:1 neka budu pokorne svojim m. 1Pe 3:5 i pokoravale se svojim m. MUU Pst 3:6 i m. svojemu, koji je bio uz nju M.Iz 12:4 Vrijedna je ena kruna m. Luk 1:27 K djevici zaruenoj m. 1Ko 7:3 dunost, a isto tako i ena m. 1Ko 11:14 m. sramota, ako nosi dugu 2Ko 11:2 jer vas zaruih m. jednome 1Ti 5:9 koja je bila jednome m. ena NADAM 2Ko 5:11 a n. se, da smo i u vaim Flp 1:20 Oekujem i n. se, da se ni u 3Iv 1:14 Nego se n. da u te skoro NADAMO Rim 8:25 Ako li se n. onome, to ne Heb 6:9 n. se boljemu i to je blizu Heb 11:1 emu se n. osvjedoenje o NADATI Prp 9:4 ima se jo neto n. jer bolje je Rim 8:24 tko vidi, kako e se tome n. NADE M.Iz 19:18 sina svojega, jer jo ima n. Rim 4:18 On je protiv n. vjerovao u Rim 15:13 A Bog n. neka vas napuni Efe 2:12 u zavjetima obeanja, n. 1So 4:13 kao i ostali, koji nemaju n. 1So 5:8 i s kacigom n. spasenja 1Ti 1:1 naega i Krista Isusa, n. nae Heb 3:6 odrimo pouzdanje i slavu n. NADGLEDNIK 1Ti 3:2 n. dakle treba da je besprijekoTit 1:7 Jer n. treba daj je bez prijekora NADI Rim 5:4 k iskustvu, a iskustvo k n. Rim 8:20 onoga, koji ga podvrgnu n. Rim 15:13 n. jakou Duha Svetoga 1Ko 9:10 Jer tko ore, treba u n. da ore Efe 3:12 pristup u n. po vjeri u njega Efe 4:4 kao to ste i pozvani u jednoj n. Kol 1:23 i tvrdi, i nepokolebljivi u n. 1So 1:3 truda, i ljubavi i ustrajnosti u n. 1Pe 3:15 koji od vas zatrai raun o n. NADJENUTI Iza 7:14 roditi sina i n. mu ime Emanuel Mat 1:21 sina, kojemu e n. ime Isus NADOM Rim 5:2 i hvalimo se n. slave Boje Rim 8:24 Jer se n. spasismo. A nada Rim 12:12 n. se veselite; u nevolji NADU Dje 24:15 Ja imam n. u Boga, koju i oni Rim 4:18 vjerovao u n. da e biti otac Rim 15:4 i utjehom Pisma n. imamo 2So 2:16 dao utjehu vjenu i dobru n. Tit 1:2 Za n. u vjeni ivot, koji obea Tit 2:13 ekajui blagoslovljenu n. i Heb 6:18 da se uhvatimo za n. koja Heb 7:19 ali je uveo bolju n. po kojoj se Heb 10:23 Drimo se tvrdo vjere u n. 1Pe 1:3 rodi za ivu n. uskrsnuem 1Iv 3:3 I svaki, koji ovu n. ima u njega NADVLADA-O-STE-TI Rim 12:21 Ne daj, da te zlo n. nego 2Pe 2:19 jer koga tko n. onaj mu i robuje Tu 1:16 djeca moja, jer je n. neprijatelj Hos 12:4 Borio se je s anelom i n. Iva 16:33 radujte: Ja sam n. svijet Dje 10:38 iscjeljujui sve, koje je bio n. 1Iv 2:13 mladii, jer n. onoga, koji je zao 1Iv 2:14 ostaje, i n. onoga, koji je zao Jer 1:19 ali te nee n. jer ja stojim uza Mat 16:18 i vrata paklena nee je n. NADZEMALJSKI 1Ljt 16:30 vrsto stoji n. svijet, ne Psl 50:12 moj je n. svijet i to ga ispunja Psl 93:1 tvrdo stoji n. svijet, ne pomie Iza 34:1 n. svijet i sve, to ivi na njemu Jer 51:15 on je utemeljio n. svijet NAGRAD-A-U Psl 127:3 n. njegova jesu djeca Iza 40:10 n. njegova ide pred njim 1Ko 9:24 svi tre, ali jedan prima n. 1Ko 9:25 koji se natjee za n. od svega NAHRANI M.Iz 25:21 Gladuje li neprijatelj tvoj, n. Rim 12:20 gladan neprijatelj tvoj, n. ga; NAJBOLJ-E-I Rut 3:3 obuci na se haljine svoje n. pa Iza 1:19 hoete sluati, uivat ete n. Dje 25:10 skrivio, kao to ti n. zna 2Ti 1:18 koliko mi poslui, ti zna n. 2Sa 1:19 n. lee mrtvi Kako padoe Luk 10:42 Marija je n. dio izabrala, koji NAJMANJ-I-OJ Mih 5:2 Judinim n. iz tebe e mi izai Mat 2:6 Judinoj, nipoto nijesi n. meu Mat 5:19 zvat e se n. u kraljevstvu Mat 11:11 Ipak je n. u kraljevstvu 1Ko 15:9 sam ja n. meu apostolima Luk 16:10 Tko je vjeran u n. stvari, taj NAJVEA Psl 104:16 Tada se napoje n. drveta 1Ko 13:13 ali je n. meu njima ljubav 2Pe 1:4 dao dragocjena i n. obeanja NAJVEI Mat 18:4 dijete ovo, taj je n. u kraljevstvu Luk 22:24 njima, tko da je od njih n. NAJVIE 2Ljt 2:6 i n. nebo ne moe da obuhvati 1Ko 14:27 po dvojica, ili n. po trojica i NAKIT-A-OM Iza 61:3 na glavu n. mjesto pepela, Iza 61:10 namjeta na glavu n. kao 1Pe 3:3 n. ena neka ne bude vanjski Iza 28:1 i uvelome cvijetu krasnoga n. Iza 28:4 uvelome cvijetu krasnoga n. Job 28:17 niti se moe promijeniti s n. Iza 49:18 ti e se zaodjenuti kao n. NAKON Pst 7:10 n. sedam dana prodrijee P.Zk 4:40 tebi i djeci tvojoj n. tebe i da 1Sa 12:21 Ne otpadajte opet n. mene Jer 31:13 alost njihovu u radost, n. Dan 2:39 n. tebe nastat e drugo Luk 12:5 Bojte se onoga, koji n. smrti Luk 24:21 I n. svega toga ovo je danas NALAZ-E-IM-MO-TI M.Iz 18:22 enu, naao je krasan n. i Iza 66:3 putovima i n. ugodnost na Jer 50:20 grijehe Judine: ne n. se, jer Psl 119:16 n. nasladu u naredbama

-N-

899
M.Iz 8:12 razboritou i n. znanje i Luk 23:4 Ja ne n. nikakve krivnje na Rim 7:18 u sebi, ali uiniti dobro, ne n. Dje 23:9 Nita zlo ne n. na ovome 1Ko 15:15 A n. se i lani svjedoci Boji Iza 51:3 U njemu e se n. radost i Iva 10:9 On e ulaziti i izlaziti i pau n. NAMAI Rut 3:3 Umij se i n. se, obuci na se Mat 6:17 Kad ti posti, n. glavu svoju i NAMJESNIKE Mat 10:18 mene vodit e vas pred n. i Mar 13:9 vodit e vas pred n. i kraljeve NAMJESTIE Psl 35:7 n. mi potajno bez povoda Psl 57:6 n. zamku nogama mojim, ali Psl 140:5 Besramni n. mi potajne NAMJESTIO Psl 8:3 mjesec i zvijezde, to si ih n. Psl 8:5 n. si ga samo malo ispod Boga Iza 62:6 Jerusaleme, n. sam straare NANOSI Pst 16:5 Uvredu, to mi se n. ti si Psl 15:3 tko ne n. sramote drugima NAPADOE Mat 7:25 dunue vjetrovi i n. na kuu Mat 7:27 dunue vjetrovi i n. na kuu NAPAJA Jer 5:24 n. njive, uzdrava nam etvu Eze 47:12 to ih n. pridolazi od svetita NAPAST Mat 6:13 I ne uvedi nas u n. nego izbavi Mat 26:41 da ne padnete u n. jer je duh Mar 14:38 da ne padnete u n. duh je 1Ti 6:9 upadaju u n. zamku, i u mnoge Jak 1:12 ovjek, koji pretrpi n. jer, kad NAPASTI Luk 8:13 ali u vrijeme n. otpadnu 1So 5:3 onda e iznenada n. na njih Heb 3:8 za pobune u dan n. u pustinji Jak 1:2 kad padate u razline n. NAPI-E-I P.Zk 24:1 neka joj n. pismo rastavno Prp 12:10 ugodne rijei i da n. iskrene Mar 10:4 Mojsije je dopustio, da se n. P.Zk 6:9 I n. ih na dovratnike kue M.Iz 7:3 ih sebi na prste, n. ih na plou Jer 30:2 n. sebi u knjigu sve rijei Otk 1:11 to vidi, n. u knjigu i polji Otk 2:1 Anelu crkve u Efezu n. Ovako Otk 3:14 I anelu crkve u Laodiceji n. Otk 14:13 n. Blagoslovljeni su mrtvi Otk 19:9 I n. Blagoslovljeni su oni, koji Otk 21:5 n. jer su ove rijei vjerne i NAPIJ-EM-U Iva 4:7 Isus je zamoli: Daj mi da se n. Iva 4:10 koji ti govori: Daj mi da se n. Jer 25:15 vina i daj da se n. iz nje svi Amo 4:8 su u drugi grad da se n. vode NAPISA-H-N Jo 8:32 Tada n. ondje na kamenju Luk 1:63 On zatrai pisau tablicu i n. Iva 21:24 svjedoi za ovo, i koji n. ovo 1Ko 5:11 vam n. da se ne mijeate 1Ko 9:15 A ovo ne n. da tako bude Flm 1:21 Poslunost n. ti znajui, da 1Pe 5:12 n. vam ukratko, da vas Luk 23:38 Nad njim je bio natpis n. NAPISANA Iva 15:25 ispuniti rije, to stoji n. u Iva 20:30 koja nijesu n. u knjizi ovoj 1Ko 15:54 e se ispuniti rije, to je n. 2Ko 3:2 ste naa poslanica n. u srcima 2Ko 3:3 Kristova od nas izraena i n. Otk 21:12 i imena n. i imena dvanaest Otk 22:18 nametnuti na njega zla n. u NAPISANI Eze 2:10 Bili su u njem n. pla, uzdisaji Dan 9:11 kako stoje n. u zakonu Heb 12:23 koji su n. na nebesima, i NAPISANO Jo 1:8 brino dri sve, to je u njoj n. Dan 10:21 Ali u ti prije izrei, to je n. Luk 3:4 Kako stoji n. u knjizi govora Luk 24:44 mora ispuniti, to stoji n. o Iva 19:20 i bilo je n. hebrejski, latinski i Dje 15:15 i proroka, kao to je n. Dje 17:23 na kojem je bilo n. Bogu 1Ko 9:9 n. Ne zavezuj usta volu, koji 1Ko 9:10 n. Jer tko ore, treba u nadi da 1Ko 10:11 a n. je za opomenu nama Gal 3:10 to je n. u knjizi zakona, da to Otk 1:3 to je n. u njemu, jer je vrijeme Otk 2:17 novo ime n. koje nitko ne zna Otk 14:1 njegovo i ime Oca njegova n. Otk 17:5 I na elu njezinu n. ime: Tajna Otk 19:12 imajui ime n. kojega nitko Otk 20:12 je n. u knjigama, po djelima NAPOJI Brj 20:11 istee mnoga voda, te se n. Luk 13:15 i ne vodi li ga, da ga n. Otk 18:2 vinom bludnosti svoje n. sve NAPRAVI Pst 6:14 n. sebi korablju od drveta Pst 6:16 n. na korablji otvor za svjetlo Izl 25:17 n. onda pomirilite od istoga Izl 26:1 ator n. od deset zavjesa. Oni Izl 28:2 n. svete haljine bratu svojemu Izl 32:4 preli ih i n. od njih tele liveno Izl 37:23 n. uz to sedam svjetionica Brj 21:8 n. sebi lik zmije otrovne i Brj 21:9 Tada n. Mojsije mjedenu zmiju P.Zk 32:6 Stvoritelj tvoj, koji te n. i utvrdi NAPREDAK P.Zk 23:6 za njihov mir i njihov n. 2Ko 12:19 A sve je, ljubljeni, za va n. 1Ti 4:15 da tvoj n. bude oevidan NAPREDOVA-O-T Luk 2:52 Isus je n. u mudrosti, u dobi Gal 1:14 I n. sam u idovstvu vema Dan 8:25 Lukavstvom njegovim n. e 2Ti 3:13 A zli ljudi i varalice n. e na NAPREDUJE M.Iz 31:18 kako joj sve n. ne gasi joj se Rim 15:2 blinjemu, da n. u dobru NAPRIJED Izl 15:21 Mirjam im je n. pjevala: Pjeva2Kr 20:9 sjena za deset stepena n. ili Iza 43:8 Neka n. stupi narod, koji je Dje 7:52 I ubie one, koji su n. javljali Rim 8:29 Jer koje n. poznade, one i Rim 11:2 svojega, to ga je n. izabrao Gal 3:8 opravdava neznaboce, n. 2Pe 3:17 ljubljeni, znajui n. uvajte NAPUNI-O-E Prp 1:7 a more se nikada ne n. odakle Eze 10:2 pod kerubinima i n. ruke Dan 11:36 dok se ne n. mjera gnjeva Luk 1:53 Gladne n. dobara, bogate Luk 14:23 da dou, da mi se n. kua Iva 12:3 Miris pomasti n. svu kuu Dje 2:2 dolazi silan vjetar, i n. svu kuu Dje 5:3 Ananija, zato n. sotona srce Dje 19:29 I sav se grad n. pobune Rim 15:13 A Bog nade neka vas n. Otk 15:8 I n. se hram dima od slave Psl 65:9 zalio si je i bogato n. potokom Psl 107:9 duu gladnu n. je okrepom Psl 127:5 koji je njima n. tobolac svoj Iva 2:7 posude vodom n. ih do vrha Iva 6:13 i n. dvanaest koari komada Iva 19:29 I n. spuvu octa, nataknue Dje 2:4 I n. se svi Duha Svetoga NAPUNIT-E-I M.Iz 1:13 n. emo kue svoje plijena Iza 27:6 i n. e sav svijet plodovima Eze 23:33 n. e se pijanstva i brige Hag 2:7 i n. u ovaj hram slavom, veli Dje 2:28 ivota i n. e me veselja s Pst 1:22 n. vode u morima I ptice neka Pst 1:28 i mnoite se, n. zemlju i Iva 2:7 Isus im zapovjedi: n. posude Efe 5:18 nego se n. Duhom M.Iz 3:10 Tada e se n. itnice tvoje Eze 7:19 utiati gladi svoje niti n. Hab 2:14 e se zemlja n. spoznajom NAPUNJENI Rim 1:29 budu n. svake nepravde Rim 15:14 dobrote, n. svakoga znanja Flp 1:11 n. plodom pravde po Isusu NARATAJ-U Mat 24:34 Ovaj n. nee proi, dok se Dje 8:33 Tko da opie n. njegov, jer se. Pst 6:9 i bez prijekora u svojem n. Luk 16:8 ovoga svijeta u svojem n. NARAVI Rim 1:26 openje u ono, to je protiv n. Efe 2:3 i bili smo po n. djeca srdbe 2Pe 1:4 budete dionici boanske n. NASAD Iza 61:3 zvat e se oni, n. Gospodnji Eze 34:29 Uinit u da im nikne obilat n. Mat 15:13 Svaki n. to ga nije zasadio NASILJ-A-E Pst 49:5 su, maevi su im oruje n. Psl 72:14 iz pritiska i n. otkupljuje ivot Psl 74:20 zemaljske pune stanova n. Psl 140:11 u zemlji, ovjeka n. neka Iza 33:15 tko mrzi na dobitak od n. tko Mih 6:12 su bogatai njegovi puni n. Psl 55:9 jer vidim n. i svau u gradu Psl 62:10 Ne oslanjajte se na n. Ne Jer 6:7 nepravda i n. uje se u njemu Hab 1:3 Z Razor, n. imam pred oima NASITI-LI-O-TE-TI Hag 1:6 jeli ste, a nijeste se n. pili ste Mat 14:20 Svi su jeli i n. se, dapae su Mat 15:37 Svi su jeli i n. se, dapae od Luk 9:17 Svi su jeli i n. se. I nakupie Psl 107:9 Jer je n. duu praznu, duu Hab 2:16 n. si se sramote mjesto asti Luk 16:21 bi se bio on n. mrvicama, to Job 19:22 i ne moete da se n. mesa Jak 2:16 Idite u miru, grijte se i n. se, a Psl 132:15 njegove kruhom u n. M.Iz 30:15 koja se ne moe n. i etvrtu Iza 53:11 muku due svoje on e se n. Mat 5:6 i eaju pravde. Oni e se n. Luk 6:21 gladujete sada. Vi ete se n. NASRED Jo 10:13 Tako stade sunce n. neba i Mat 14:24 Laica je ve bila n. mora i Dje 17:22 A Pavao stavi n. Areopaga Otk 5:6 I vidjeh n. prijestolja i etiri bia Otk 7:17 Jer Janje, koje je n. prijestolja Otk 22:2 n. ulice njegove i s obje strane NASTADE Pst 12:10 A kad n. glad u zemlji, sie 1Sa 14:15 Strah n. u taboru, na sloLuk 15:14 Kad je bio sve potroio, n. u Luk 22:24 n. takoer prepirka meu Dje 23:9 Tada n. velika vika. I ustadoe Otk 11:19 hramu njegovu, i n. sijevanje NASTAN-E-I-ITI Jer 44:28 i se ovdje n. upoznat e, ija

900
Hab 1:3 svaa plane, nesloga n. Mat 12:45 Oni uu i n. se u njoj Luk 11:26 Oni uu i n. se ondje Luk 21:28 Kad to n. onda se uspravite Pst 4:16 ispred lica Gospodnjega i n. Mat 2:23 I n. se u gradu, koji se zove 2Ko 12:9 da se n. u meni sila Kristova Rut 1:1 Mislio je n. se u zemlji Iva 14:23 doi i u njega emo se n. NASTOJAO Psl 119:45 jer sam n. oko propisa Gal 2:10 a to sam doista i revno n. initi NASTOJIM Gal 1:10 Ili zar n. da ugaam ljudima Flp 3:12 ali n. ne bih li ga uhvatio, jer NASTOJTE Rim 12:17 n. oko dobra ne samo pred 1Ko 14:39 n. da prorokujete, i ne zabrNASUPROT Psl 8:2 sebi branite n. neprijateljima Mat 7:14 n uska su vrata i tijesan put Mat 21:32 n. carinici i bludnice vjerovali 2Ko 2:7 Tako n. treba da mu radije Gal 2:7 Nego n. kad vidjee, da je meni 1Pe 3:9 nego n. blagoslivljajte, jer ste NATJECANJE Rim 11:11 da ih potakne na n. Rim 11:14 Ne bih li kako izazvao na n. NATPIS Mat 22:20 ih upita: ija je ovo slika i n. Mat 27:37 glave njegove privrstie n. Luk 23:38 Nad njim je bio n. napisan Iva 19:20 I ovaj su n. itali mnogi od NAUCI Iva 8:31 Ako vi ustrajete u mojoj n. Dje 2:42 bili su postojani u n. apostoli Dje 24:14 Bogu otaca svojih po n. koju 1Ti 1:10 drugo ima protivno zdravoj n. 1Ti 5:17 osobito koji se trude u rijei i n. Tit 2:7 u n. cijelost, dostojanstvenost NAUE 1Ko 14:35 da se n. kod kue mueve 1Ti 1:20 predadoh sotoni, da se n. ne 1Ti 5:4 neka se n. najprije svoju kuu NAUITI Psl 132:12 moja, to u ih n. onda e Iva 14:26 on e vas n. svemu i NAUDITI Mar 16:18 nee im n. Na bolesnike Luk 10:19 nita vam nee moi n. Otk 2:11 nee mu n. druga smrt NAVEDE Psl 140:11 neka nesrea n. u propast Mar 9:42 Tko n. jednoga od ovih NAVIJESTI-M-O-TI Izl 6:6 Zato n. sinovima Izraelovim Gal 1:8 Ali ako i mi, ili aneo s neba n. Gal 3:8 naprijed n. Abrahamu: U tebi Iza 61:1 da n. zarobljenima slobodu Dan 9:23 Dolazim, da ti to n. jer si Efe 3:8 da n. meu neznabocima Iza 38:15 On mi je to n. on je to i izveo Dje 3:21 Bog od poetka n. na usta Mar 13:10 mora se najprije n. evanDje 26:23 n. svjetlost narodu i neznaNAVJEIVAT-I Psl 118:17 ja ivim i n. u djela GosMat 24:14 o kraljevstvu n. e se po Psl 35:28 Moj e jezik n. pravedno Psl 71:15 Usta e moja n. pravdu tvoju Psl 92:2 n. jutrom milost tvoju, vjernost Iza 60:6 i radosno e se n. slavna djela Mat 12:18 i on e n. pravdu meu Dje 8:35 uze Filip rije i pone mu n. Flp 1:14 bez straha n. rije Boju NAVJEUJ-E-EM-ETE-TE-U Iza 40:6 uj, ori se glas: n. I on e pitati Luk 9:60 a ti hajde i n. kraljevstvo Boje NAVJEUJE Psl 19:1 djela ruku njegovih n. svod Psl 30:9 Slavi li te prah n. li on vjernost Mat 11:5 siromanima se n. Radosna Dje 17:30 sad n. ljudima, da svi svuda Iza 40:6 to da n. Svako je meso trava Iza 50:4 Gospod, da n. da nagovorom Luk 4:18 Posla me, da n. zarobljenima Efe 6:19 da n. sa slobodom tajnu 1Ljt 16:23 Iz dan u dan n. spasenje 1Ko 11:26 smrt Gospodnju n. dok ne 1Ljt 16:9 Sva udesa njegova n. Psl 9:11 n. narodima djela njegova Iza 12:4 n. narodima djela njegova Mat 10:27 to n. na svjetlosti; to vam NAVJEUJU Psl 107:22 neka n. djela njegova s Iza 52:7 glasnika radosti, koji n. mir Rim 10:15 glasnika radosti, koji n. mir Flp 1:17 A oni iz prkosa n. Krista NAVODI Mat 5:32 n. je, da ini preljubu; i tko Mat 18:7 onoga to n. svijet na grijeh Mat 18:8 ili noga tvoja n. na grijeh Luk 17:1 Ono to n. ljude na grijeh ne 1Ko 8:13 Zato ako jelo n. brata mojega NAZIUJE 1Ko 3:10 drugi n. ali svaki neka gleda 1Ko 3:12 Ako li tko n. na ovome NAZIDANI Efe 2:20 n. na temelju apostola i Kol 2:7 Ukorijenjeni i n. u njemu i NAZOAN 1Ko 5:3 n. duhom, ve sam odsudio 2Ko 13:10 da n. ne moradnem po NEBESA P.Zk 10:14 i nebo n. zemlja i sve, to 1Ljt 16:26 a Gospod je stvorio n. Psl 8:2 Ti, iju slavu n. slave rjeitije Psl 19:1 n. pripovijedaju slavu Boju Psl 50:6 Oglasie n. sud njegov, da Psl 89:5 Tada su slavila n. Gospode Psl 102:25 i n. djelo ruku tvoji, Psl 148:1 Hvalite Gospoda s n. hvalite Iza 1:2 ujte, n. sluaj, zemljo, jer Iza 44:23 Kliite, n. jer to Gospod ini Joe 2:10 se trese zemlja, drmaju se n. Mat 3:16 otvorie n. On vidje Duha Mat 11:23 zar e se do n. podii Dje 7:56 Evo vidim n. otvorena i Sina Efe 4:10 koji i uzae vie sviju n. da 1So 1:10 Sina njegova s n. kojega Heb 1:10 i n. su djela ruku tvojih Heb 4:14 koji je proao n. Isusa, Sina Heb 7:26 od grjenika i uzvien nad n. Heb 12:25 onoga, koji nam govori s n. 2Pe 3:5 nee da znadu, da su n. bila 2Pe 3:7 A sadanja n. i zemlja tom 2Pe 3:10 kao tat, u koji e n. s velikom 2Pe 3:12 koji im e se n. spaliti i raspasti Otk 12:12 Zato veselite se, n. i vi, koji NEBESIMA Mat 5:12 jer je velika plaa vaa na n. Mat 5:16 i slave Oca vaega na n. Mat 6:9 Oe na, koji jesi na n. sveti se Mat 7:21 Oca mojega, koji je na n. Mat 16:17 nego Otac moj, koji je na n. Mat 16:19 bit e svezano i na n. i Mat 18:14 Tako nee ni Otac va na n. Mat 23:9 je jedan otac va, koji je na n. Luk 10:20 vaa imena zapisana na n. 2Ko 5:1 nerukotvorenu, vjenu na n. Efe 1:3 blagoslovom duhovnim na n. Efe 1:10 to je na, n. i na zemlji Efe 2:6 uskrsnu i s njim posadi na n. Efe 3:15 zove svako zajednitvo na n. Kol 1:20 bilo to je na zemlji ili na n. Heb 12:23 koji su napisani na n. 1Pe 1:4 sauvanu na n. za vas NEBESKA Pst 1:14 Neka budu svjetlila n. na Pst 1:16 stvori dva velika svjetlila n. 1Kr 22:19 a sva vojska n. stoji mu s Iza 34:4 Proi e sva vojska n. Kao Jer 33:22 izbrojiti vojska n. ni izmjeriti Luk 2:13 pridrui se anelu velika n. 1Ko 15:40 I imaju tjelesa n. i tjelesa NEBESKE Pst 7:11 i otvorie se ustave n. Pst 7:23 stoku, togod gmie i ptice n. Psl 8:8 Ptice n. i ribe morske, togod Prp 10:20 jer ptice n. mogle bi primiti Eze 38:20 ptice n. ivotinje poljske i Dan 8:11 Sve do kneza vojske n. on se Mat 6:26 Pogledajte na ptice n. One ne Mat 8:20 ptice n. svoja gnijezda, a Sin Mat 24:29 i sile e se n. uzdrmati Luk 9:58 ptice n. svoja gnijezda. A Sin Dje 10:12 gmazovi zemaljski i ptice n. Heb 9:23 ali same n. stvari boljim Heb 11:12 kao zvijezde n. i nebrojeni Otk 6:13 I zvijezde n. padoe na Otk 19:14 I vojske n. iahu za njim na NEBESKI-M Job 38:29 izlazi led. Tko raa mraz n. Job 38:37 puta da miruju mjehovi n. Psl 19:1 njegovih navjeuje svod n. Dan 2:44 onih kraljeva Bog e n. i podMat 5:48 to je savren Otac va n. Mat 6:14 otpustit e i vama Otac va n. Mat 6:26 u itnice: Otac ih vas n. hrani Mat 6:32 zna Otac va n. da vam to sve Mat 7:11 koliko e vie Otac va n. dati Mat 15:13 ga nije zasadio Otac moj n. Mat 18:35 Tako e i Otac moj n. Luk 11:13 koliko e vie Otac n. dati 2Ko 5:2 elei obui se u svoj n. stan Dan 4:17 zakljuku n. straara osniva Heb 9:23 treba da se slike n. stvari iste Otk 12:4 odvue treinu zvijezda n. i NEBESKIM Pst 1:26 nad pticama n. nad stokom Pst 1:28 nad pticama n. i nad svakim Pst 2:20 imena svoj stoci i pticama n. 1Sa 17:46 danas u dati pticama n. i Psl 80:14 Boe nad vojskama n. poglPsl 148:1 hvalite ga na visinama n. Mat 24:30 gdje dolazi na oblacima n. Mar 14:62 i dolazi na oblacima n. Iva 3:12 kad vam govorim o n. NEBESKO Mat 3:2 jer je blizu kraljevstvo n. Mat 4:17 jer je blizu kraljevstvo n. Mat 5:3 Njihovo je kraljevstvo n. Mat 5:20 neete ui u kraljevstvo n. Mat 7:21 ui u kraljevstvo n. nego Mat 11:12 do sada trpi kraljevstvo n. Mat 13:33 Kraljevstvo je n. kao kvasac Mat 13:44 Kraljevstvo je n. kao blago Mat 16:3 Lice n. znate protumaiti, a Mat 18:3 neete ui u kraljevstvo n. Mat 19:14 jer je takvih kraljevstvo n. Mat 19:23 teko ui u kraljevstvo n. Mat 20:1 Kraljevstvo je n. kao domaMat 23:13 Vi zatvarate kraljevstvo n. Mat 25:1 e biti kraljevstvo n. kao dese 2Ti 4:18 e me u kraljevstvo svoje n.

901
NEBESKOGA Psl 136:26 Hvalite Boga n. jer vjeno Eze 1:22 je vidjeti neku vrstu svoda n. Dan 2:19 Daniel je blagoslovio Boga n. Dan 4:37 blagoslivam i slavim kralja n. Mat 5:45 biti djeca Oca svojega n. koji Mat 13:11tajne kraljevstva n. a onima Mat 16:19 dati kljueve kraljevstva n. Mat 19:12 enidbu, zbog kraljevstva n. 1Ko 15:49 nosit emo i sliku n. Heb 3:1 sveta, sudionici zvanja n. Heb 6:4 prosvijetljeni, i okusili dara n. NEBESKOM Mat 5:19 se najmanji u kraljevstvu n. Mat 8:11 i Jakovom u kraljevstvu n. Mat 11:11 je najmanji u kraljevstvu n. Mat 18:4 taj je najvei u kraljevstvu n. Heb 11:16 tee za boljom, to jest, n. NEIST L.Zk 15:19 tko je se dotakne, n. je do Iza 52:1 koji je neobrezan i n. nee vie Iza 64:6 svi koliki postali kao ovjek n. Tu 4:15 Natrag, n. natrag, natrag Eze 7:19 i zlato im je njihovo kao n. Efe 5:5 ili n. ili lakomac, a to je idoloOtk 22:11 i tko je n. neka se jo kalja NEIST-A-E-IH Iza 52:11 ne dotiite se niega n. 1Ko 7:14 inae djeca vaa bila bi n. a 2Ko 6:17 ne dotiite se n. i ja u vas Otk 16:13 lanoga proroka tri n. duha Brj 18:15 I prvene od n. stoke ima Mat 10:1 im vlast da izgone duhove n. Pst 7:2 a od ivotinja n. po dvoje Iza 6:5 jer sam ovjek n. usana i stojim NEISTIM-A Mat 15:11 iz usta, to ini ovjeka n. Mar 1:27 zapovijeda n. duhovima, i oni Dje 10:28 ne zovem okaljanim ili n. 1Ti 1:9 i grjenicima, zloincima i n. Otk 21:8 i nevjernima i n. i ubojicama NEISTO-GA-ME Mal 1:7 Prinosite n. jelo na mojemu Dje 10:14 ne jedoh to okaljano i n. Rim 14:14 da nita nije n. po sebi, osim Otk 21:27 I nee u njega ui nita n. L.Zk 10:10 izmeu istoga i n. Eze 22:26 ne ue razliku n. i istoga Mar 9:25 zaprijeti duhu n. i ree mu Luk 9:42 Isus zaprijeti n. duhu, iscijeli Otk 18:2 i tamnica svakome duhu n. NEISTO-A-E-I-U Eze 36:25 Oistit u vas od svih n. Efe 5:3 bludnost i svaka n. i lakomEze 24:13 te htio oistiti od gnusne n. 1Pe 3:21 koje nije pranje tjelesne n. 2Pe 2:10 idu za tjelesnim eljama n. 2Pe 2:20 koji su odbjegli od n. svijeta Otk 17:4 u ruci svojoj punu gada i n. Rim 6:19 udove svoje u slubu n. Rim 13:13 ne u n. i rasputenosti, ne Rim 1:24 srdaca u n. da sramote sami Kol 3:5 bludnost, n. poudu, zlu elju i 1So 4:7 Bog nas ne pozva na n. nego Jak 1:21 Zato odbacivi svaku n. i NEDOSTOJNO 1Ko 11:27 Tko dakle n. jede kruh ovaj 1Ko 11:29 Jer tko jede i pije n. sud sebi NEDUAN Dan 6:22 sam bio naen pred njim n. Mat 27:24 Ja sam n. u krvi ovoga NEISKAZANOM 2Ko 9:15 Hvala Bogu na njegovu n. 1Pe 1:8 radovat ete se radou n. NEOBREZAN-IH Pst 17:14 A n. muki, koji ne bude Iza 52:1 jer ni jedan, koji je n. i neist Rim 4:10 Ili kad je bio obrezan ili n. Ne Rim 4:11 kad je jo bio n. da bude otac 1Sa 14:6 da otidemo k strai tih n. Dje 7:51 Tvrdo vrati i n. srca i uiju NEOBREZANJE 1Ko 7:19 Obrezanje je nita, i n. je Gal 5:6 ni n. nego vjera, koja radi po Gal 6:15 obrezanje, ni n. nego novi NEPOKOLEBLJIVI 1Ko 15:58 budite stalni i n. puni revnKol 1:23 u vjeri utemeljeni i tvrdi, i n. NEPOKORAN Eze 3:26 biti opominja; jer su rod n. Hos 4:16 Ako je Izrael n. kao uporna Rim 10:21 koji je tvrdokoran i n. NEPOKORNI Psl 68:18 i n. stanuju uz Boga, GosRim 1:30 izmiljai zala, n. roditeljima Rim 11:30 kao to ste i vi nekada bili n. 2Ti 3:2 oholice, psovai, n. roditeljima Tit 1:16 su mrski i n. i ni za kakvo dobro Tit 3:3 Jer i mi smo bili negda ludi, n. NEPOKORNOST-I 1Sa 15:23 n. tako zla kao idolopoklonRim 11:32 u n. da se smiluje svima Rim 11:30 milosre zbog njihove n. Efe 2:2 koji sad radi u sinovima n. Efe 5:6 dolazi gnjev Boji na sinove n. Tit 1:6 karati zbog rasputenosti ili n. NEPRAVD-A-E-I-U Jer 6:7 n. i nasilje, uje se u njemu jad Jer 23:10 i n. je snaga njihova Jer 38:9 Moj gospodaru i kralju n. je Dje 7:24 gdje se jednome ini n. obrani Rim 3:5 Ako li n. naa Boju pravdu Rim 9:14 je n. u Boga Boe sauvaj 1Iv 5:17 Svaka je n. grijeh; i ima grijeh L.Zk 19:15 Ne inite n. kod presude Job 16:17 nema n. na rukama mojim Iza 53:9 jer nije poinio n. i nije se nala Dan 6:22 nijesam uinio nikakve n. Hab 1:13 zlo; ne moe gledati n. Iva 7:18 on je istinit, i nema u njemu n. Rim 1:29 napunjeni svake n. zloe Rim 6:13 svojih grijehu za oruje n. 2So 2:10 I sa svakom prijevarom n. 2Ti 2:19 Neka odstupi od n. svaki, koji Jak 3:6 I jezik je vatra, svijet n. Jezik 2Pe 2:13 I primit e plau n. Oni misle 1Iv 1:9 grijehe i oisti nas od svake n. Izl 23:1 koji je u n. da svjedoi krivo Rim 1:18 ljudi, koji dre istinu u n. Rim 2:8 se istini i pokoravaju se n. Psl 32:5 Priznat u Gospodu n. svoju Jer 26:19 zar da uinimo tako veliku n. Luk 13:27 od mene svi, koji inite n. Dje 7:27 onaj, to je inio n. blinjemu Rim 1:18 na svaku bezbonost i n. 1Ko 6:7 Zato radije ne trpite n. Zato Otk 22:11 Tko ini n. neka ini jo NEPRAVEDAN M.Iz 15:27 Tko stee n. dobitak, razara Rim 3:5 Je li Bog n. kad u srdbi kazni Heb 6:10 Jer Bog nije n. da zaboravi NEPRAVEDNE Iza 58:6 da razvee sveze n. da 1Pe 3:18 nae umro, pravedan za n. NEPRAVEDNO Job 34:12 Doista, Bog ne radi n. Psl 82:2 Dokle ete suditi n. i zauzimati M.Iz 10:2 n. steeno blago ne donosi 1Pe 2:23 onome, koji ga je n. osudio NEPRIJATELJ Psl 13:3 Dokle e se jo n. moj podizati Psl 55:12 Jest, nije n. koji me tako grdi Psl 74:10 Zar e dovijeka n. psovati Psl 74:18 n. se je narugao Gospodu M.Iz 25:21 Gladuje li n. tvoj, nahrani ga Tu 1:16 moja, jer je nadvladao n. Tu 2:22 odgojih, njih mi n. moj pobi Mat 13:39 n. koji ga je posijao, jest Rim 12:20 Ako je dakle gladan n. tvoj 1Ko 15:26 posljednji e se n. unititi Gal 4:16 Jesam li vam dakle postao n. Jak 4:4 prijatelj svijetu, postao je n. NEPRIJATELJA Pst 22:17 tvoje osvojiti vrata n. svojih L.Zk 26:34 ivjeli u zemlji svojih n. P.Zk 33:27 on goni n. pred tobom Jo 5:13 Jesi li na ili naih n. Suc 2:16 koji su ih izbavljali iz ruku n. Psl 18:48 Izbavitelj moj od n. mojih Psl 31:15 izbavi me iz ruke n. i tlaitelja Psl 106:10 izbavi ih iz sile n. Iza 42:13 bori se protiv n. kao div Mat 5:43 blinjega svojega i mrzi n. 2So 3:15 Ali ga ne drite kao n. nego NEPRIJATELJE Suc 5:21 Kion odnosi n. Kion, potok 1Ljt 17:10 Ponizit u sve tvoje n. i Psl 60:12 on e pogaziti n. nae Psl 78:53 a n. njihove zatrpa more Psl 97:3 izgara naokolo n. njegove Psl 110:1 poloim n. tvoje za podnoje M.Iz 16:7 onda on pomiri s njim i n. Mat 5:44 Ljubite n. svoje i molite se za Mat 22:44 poloim n. tvoje za podnoje Luk 6:35 Nego ljubite n. svoje, inite Luk 19:27 one moje n. koji ne htjedoe 1Ko 15:25 dok ne podloi sve n. pod Heb 1:13 poloim n. tvoje za podnoje Otk 11:5 iz usta njihovih i spaljuje n. NEPRIJATELJI L.Zk 26:16 jer e ga pojesti n. vai Brj 10:35 i neka se razaspu n. tvoji, i P.Zk 33:29 n. tvoji moraju se prignuti Psl 6:10 Neka se postide i smetu svi n. Psl 25:2 Ne daj da kliu nada mnom n. Psl 66:3 moraju ti se prikloniti sami n. Psl 68:1 Ustaje Bog; n. se njegovi Psl 92:9 Jer evo, n. tvoji, Gospode, jer Psl 119:98 ini me mudrijim negoli n. Tu: 1:2 mu nevjerni, postae mu n. Mat 10:36 n. ovjeku postaju njegovi Rim 5:10 dok smo jo bili n. mnogo Rim 11:28 n. su zbog vas; a po izboru Flp 3:18 plaui govorim, kao n. kria Kol 1:21 koji ste nekad bili otueni i n. Heb 10:13 dok se poloe n. njegovi za Otk 11:12 nebo u oblaku, i vidjee ih n. NEPRIJATELJIMA P.Zk 28:48 Sluit e n. svojim, koje Jo 10:13 dok se ne osveti narod n. 1Sa 2:1 usta svoja otvoriti pred n. Psl 3:7 Ti razbi vilicu svima n. mojim Psl 5:8 usprkos n. mojim poravnaj Psl 8:2 si sebi branite nasuprot n. Psl 23:5 na pogled n. mojim; mae Psl 27:11 ravnom stazom usprkos n. Psl 30:1 nijesi dao n. mojim, da kliu Psl 31:11 Podsmijeh postadoh svim n. Psl 68:21 Jest, Bog satire glavu n. Psl 127:5 i kada se pravdaju s n. na Iza 66:6 Gospod plaa n. svojim Iza 66:14 a zaprijetit e n. svojim Dan 4:19 i znaenje njegovo n. tvojim NEPRIJATELJSTVO Pst 3:15 n. u staviti izmeu tebe i

902
Hos 9:7 velika, n. tvoje tako estoko Rim 8:7 Jer mudrost tijela n. je Bogu Efe 2:16 tijelu kriem, ubivi n. na Jak 4:4 prijateljstvo ovoga svijeta n. NEPRIJATELJU Psl 31:8 Mene ne predao u ruku n. nozi Tu 2:7 Pusti da padnu u ruke n. zidovi Dje 13:10 n. svake pravde, zar ne NEPROKUANI 2Ko 13:5 osim ako nijeste moda n. 2Ko 13:7 inite, a mi da smo kao n. NERASPADLJIVOST 1Ko 15:50 niti raspadljivost batini n. 1Ko 15:53 treba da se obue u n. i ovo 1Ko 15:54 u n. i ovo se smrtno obue 2Ti 1:10 uniti smrt, a obasja ivot i n. NERAZUMN-E-I-IM-IMA 2Pe 2:12 A oni kao n.e ivotinje, koje Jud 1:10 po prirodi kao n. ivotinje Mat 15:16 On ree: Jeste li i vi jo n. Rim 1:31 n. nevjere, bez srca, nepoGal 3:3 li ste n. da poevi Duhom, sad Iza 33:19 naroda s jezikom tepavim, n. Rim 10:19 n. narodom razdrait u Rim 1:14 barbarima, mudrima i n. Rim 2:20 Odgojitelj n. uitelj djeci, koji NESLONO Mar 3:24 Ako je kraljevstvo u sebi n. Luk 11:17 je samo u sebi n. raspadne NESPOSOBNI-MA Mat 19:12 krila majina n. za enidbu Mat 19:12 ine n. za enidbu, zbog NESTADE Psl 10:16 n. neznaboaca iz zemlje Psl 12:1 n. vjernih meu ljudima Psl 142:4 n. mi svakoga utoita; nitko M.Iz 23:5 i ve ga n. jer naini sebi krila Luk 24:31 A njega n. ispred oiju NESTALAN Mat 13:21 uhvati korijena, nego je n. Jak 1:8 ovjek s dvije due n. je na NESTALNI Psl 119:113 n. su mi mrski, a ja nauku 2Pe 3:16 koje neuki i n. iskrivljuju, kao NESTALO Iza 29:20 Jer nema nasilnika, n. je Iza 51:11 radost i veselje, n. je brige i Jer 18:18 nije n. naputka od sveenika Joe 1:10 usahnulo je vino, n. je ulja Iva 2:3 Kad je n. vina, ree majka NESTANE Psl 73:26 Neka mi n. tijela i srca, ostaje Psl 103:16 Dune vjetar na njega, i n. M.Iz 10:25 duhne oluja, bezbonika n. Heb 8:13 staro i ostarjelo blizu je da n. Jak 4:14 zamalo pokae, i onda, ga n. NESTATI Mat 5:18 nee n. nijedne crtice slova ili Heb 1:12 i tvojih godina nee n. NEVIDLJIVOGA Kol 1:15 je slika Boga n. prvoroeni Heb 11:27 ustrajao, kao da bi vidio n. NEVJERAN Luk 16:10 tko, je n. u najmanjoj stvari Iva 20:27 i metni u bok moj, i ne budi n. NEVJERNI M.Iz 11:6 a n. se hvataju od vlastite Iza 43:27 i posrednici tvoji bili su mi n. Jer 12:6 i oni su ti n. i oni viu za tobom Tu: 1:2 prijatelji njegovi postae mu n. Mat 17:17 O n. i naopaki rode. Dokle Mar 9:19 O rode n. Kako u jo dugo Rim 1:31 Nerazumni, n. bez srca, ne 2Ti 2:13 Ako smo n. on ostaje vjeran 1Pe 3:20 Koji su nekada bili n. kad su NEVJERNICIMA 1Ko 6:6 brat s bratom sudi, i to pred n. 2Ko 6:14 Ne budite ujarmljeni s n. Jer Tit 1:15 a okaljanima i n. nita nije isto Heb 11:31 bludnica ne pogiba s n. jer NEVJERNIK-A 1Ko 7:14 je posveen mu n. enom 1Ko 7:15 Ako li se n. rastavlja, neka se 2Ko 4:4 svijeta oslijepi miljenje n. da 1Ti 5:8 odrekao se je vjere i gori je od n. NEVJERNO Mal 2:10 Zato onda radimo n. jedan Mal 2:15 Ne radite n. na eni mladosti Mal 2:16 na duha svojega i ne radite n. NEVJERSTVA Rim 11:20 Zbog n. odlomie se, a ti Heb 3:12 od vas zlo srce n. da odstupi Heb 3:19 da ne mogoe ui zbog n. Heb 4:11 tko u onaj isti primjer n. NEVJERU Iza 33:1 kad prestane initi n. init e Mar 9:24 Vjerujem, pomozi mojemu n. NEVOLJA Psl 22:11 od mene; jer je n. blizu, jer Psl 34:6 pomoe mu iz svih n. njegovih Psl 90:10 njihova jedino muka i n. jer M.Iz 1:27 kad nasrne na vas n. i muka Jer 8:18 n. navaljuje na me, moje srce Mat 13:21 Kad zbog rijei navali n. ili Mat 24:21 Tada e biti n. velika, kakva Mar 4:17 Kad zbog rijei provali n. ili Mar 13:19 U one dane bit e n. kakve Rim 2:9 n. i tjeskoba na svaku duu Rim 3:16 je njihovim zator i n. Rim 5:3 da n. vodi k strpljivosti Rim 8:35 n. ili tjeskoba ili progonstvo 2Ko 4:17 i asovita lagana n. donosi Efe 3:13 da ne klonete zbog n. mojih Heb 10:33 zbog sramota i n. sad NEVOLJAMA Psl 46:1 pomonik u n. koji se brzo Mat 24:8 Ali to je sve istom poetak n. Rim 5:3 nego se hvalimo i n. znajui 2Ko 6:4 u mnogoj strpljivosti, u n. u 2So 1:4 u svima vaim progonima i n. NEVOLJE Pst 35:3 koji me je usliio u vrijeme n. P.Zk 16:3 kruh n. jer si u hitnji nagloj Job 21:30 Za dan n. ostaje nekanjen Job 38:23 priuvao za vrijeme n. za Psl 10:1 krije se u vremenima n. Psl 27:5 Jer u dan n. krije me Bog u Psl 107:26 njihova obnemogla od n. Psl 107:41 Tako izvlai siromaha iz n. Iza 30:20 kruha tjeskobe i vode n. ali Iza 48:10 prokuao sam te u taoniku n. Jer 14:8 spasitelju njegov u vrijeme n. Jer 16:19 moj, utoite moje u dan n. Mar 13:24 U dane poslije te n. sunce Dje 14:22 nam valja kroz mnoge n. ui Dje 20:23 Jerusalemu ekaju okovi i n. 2Ko 4:8 U svemu trpimo n. ali nijesmo 2Ko 7:4 je moja radost pored sve n. 2Ko 9:7 a ne sa alou ili od n. jer Bog 2Ko 12:10 pogrde, n. progonstva Jak 5:10 ustrajno i strpljivo podnositi n. Otk 7:14 Ovo su, koji dooe iz n. NEVOLJI 2Sa 22:3 koji mi pomogao u tekoj n. Psl 91:15 u n. spasit u ga i proslavit Psl 102:2 Prigni uho svoje k meni u n. Psl 119:50 To je utjeha moja u n. mojoj Psl 119:92 davno bih poginuo u n. M.Iz 17:17 prijatelj; a u n. postaje brat Iza 25:4 branik siromahu u n. njegovoj Iza 26:16 Gospode, u n. su te traili i Mat 24:29 Odmah e po n. onih dana Rim 12:12 u n. budite strpljivi; u molitvi 2Ko 1:4 koji su u svakoj n. utjehom 1So 1:6 primivi rije u velikoj n. s Jak 1:27 sirote i udovice u njihovoj n. 1Iv 3:17 i vidi brata svojega u n. i zatvori Otk 1:9 Ja, Ivan, brat vas i dionik u n. i NEVOLJOM Psl 107:12 Zato ponizi n. srce njihovo 2Ko 8:2 su bile kuane tekom n. ipak Otk 11:6 i da udare zemlju svakom n. NEVOLJU Psl 10:14 ti zna za muku i n. i uzima Psl 44:24 zaboravlja n. nau i muku Psl 71:20 doivjeti mnogu muku i n. 1Ko 7:26 je ovo dobro za sadanju n. 1Ko 7:28 ali e imati takvi n. tjelesnu Otk 2:9 Znam tvoju n. i siromatvo, ali Otk 2:10 da se iskuate i imat ete n. NEZNABOCE Psl 44:2 Rukom si svojom protjerao n. Luk 2:32 Svjetlost, da prosvijetli n. Dje 9:15 ima da nosi ime moje pred n. Dje 10:45 divili su se, to se i na n. izli Rim 3:29 Nije li i za n. Da, i za neznaboGal 3:8 da Bog po vjeri opravdava n. Gal 3:14 Da bi na n. doao blagoslov NEZNABOCI Iza 11:10 n. ga potrauju, i poivalite Joe 2:17 sramotu, da joj se rugaju n. Mat 6:7 se molite, ne brbljajte kao n. Mat 6:32 Za sve to brinu se n. A zna Dje 13:48 A kad ue n. radovali su se Dje 19:17 doznadoe svi idovi i n. koji Rim 9:30 Da su n. koji nijesu ili za Rim 11:25 dok ne uu n. u punom Rim 15:27 jer kad n. dobie dio njihovih 1Ko 10:20 Ali to rtvuju n. zlim 1Ko 12:13 bili idovi ili n. ili robovi ili Efe 3:6 Da su n. subatinici i sutjelNEZNABOCIMA Psl 33:10 Gospod razbija osnovu n. Psl 59:8 ti se podsmijeva svima tim n. Tu 4:15 tada bi se govorilo meu n. Mat 10:5 Ne idite k n. i ne ulazite ni u Mat 10:18 pred njima i pred n. Mat 20:19 I onda predati n. da bude Dje 4:27 Herod i Poncije Pilat s n. i d Dje 13:46 evo se obraamo k n. Dje 13:47 Postavljam te za svjetlost n. Dje 26:23 navijestiti svjetlost narodu i n. Rim 2:24 grdi ime Boje meu n. kako Rim 11:11 postade spasenje n. da ih Rim 11:13 A vama velim n. Dok sam ja 1Ko 1:23 idovima spotaknue, a n. 1Ko 5:1 kakve nema ni meu n. da 1Ko 10:32 ni idovima, ni n. ni crkvi Gal 1:16 da ga propovijedam meu n. Gal 2:2 koje propovijedam meu n. Gal 2:8 pomoe i meni meu n. Efe 3:8 da navijestim meu n. neisKol 1:27 slava tajne ove meu n. a ta 1Ti 3:16 propovijedao se n. vjerovao 1Pe 2:12 Vladajui se dobro meu n. Otk 2:26 dat u mu vlast nad n. Otk 11:2 jer je predan n. oni e sveti NEZNABOAC-A Mat 18:17 neka ti bude kao n. i carinik Gal 2:3 je bio n. nije bio primoran da se Psl 10:16 nestade n. iz zemlje njegIza 42:6 zavjeta, svjetlom n. Iza 49:6 I zato te inim svjetlom n. da Jer 14:22 Ima li meu tlapnjama n. tko Tu 2:9 Kod n. su klali njezin, knezovi

903
Luk 21:24 e biti gaen od n. dok ne Dje 14:2 i razdraie due n. na brau Dje 15:3 objavljujui o obraenju n. i Dje 15:14 da iz n. primi narod k imenu Rim 11:13 Dok sam ja apostol n. hou 2Ko 11:26 u pogiblima od n. u pogib1Ti 2:7 kao uitelj n. u vjeri i istini 1Pe 4:3 prolo vrijeme inili volju n. 3Iv 1:7 a da ne primaju nita od n. NEZNABOAKI-M Mih 7:16 Narodi n. vidjet e to i posOtk 16:19 i gradovi n. padoe; i Babilon Zah 2:8 poslao me je k narodima n. Mal 1:14 strano meu narodima n. NEZNAM Mat 26:72 i zakle se: n. toga ovjeka Mat 26:74 n. toga ovjeka. Odmah NEZNANJA Dje 17:30 n. sad navjeuje ljudima Efe 4:18 su ivotu Bojemu zbog n. to Heb 9:7 svoje i za narodne grijehe n. NEZNATNE Luk 1:52 srui s prijestolja, n. podie Luk 17:10 Sluge smo n. uinismo NIICE Izl 20:5 Ne padaj n. pred njima i ne 1Sa 20:41 David u pozadini, baci se n. Psl 95:6 poklonimo se i padnimo n. Dan 3:6 Tko se ne baci n. i ne pokloni Mat 4:9 ovo dat u tebi, ako padne n. Mat 8:2 gubavac, pade pred njega n. Mat 14:33 bacie se pred njega n. i Mat 26:39 pade n. na svoje lice, i NIJEE 1Iv 2:22 onaj, koji n. da je Isus Krist 1Iv 2:23 Kojigod n. Sina, ni Oca nema NIJEM-A-I Psl 28:1 ne budi n. prema meni, inae Iza 42:14 sam dugo, inio sam se n. Psl 73:22 kao n. stoka, tako sam stajao Iza 53:7 Kao ovca, n. pred onima, koji Mat 9:33 avao, mogao je n. govoriti Mat 15:31 vidje narod, kako n. govore Mar 9:25 Due n. i gluhi. Ja ti zapovijeNISKOGA Psl 138:6 ali on gleda i n. ohologa 1Pe 5:2 Bog hoe, niti zbog n. dobitka NITAVE Jer 16:19 lane idole, n. nekorisne Jon 2:9 Koji tuju n. idole, ostavljaju 1Ko 3:20 zna misli mudrih, da su n. NJIV-A-E-U Mih 2:2 Dopadne li se n. otmu je, kua Hab 3:17 je masline loa. n. ne daje Mat 13:38 n. je svijet. Dobro sjeme jesu Mat 27:8 Zato se zove ona n. do 1Ko 3:9 ste Boja n. Boja graevina Jer 5:24 napaja n. uzdrava nam etvu Iva 4:35 i promatrajte n. One su ve Jak 5:4 koji su jeli n. vae, a vi ste im Jer 32:7 Kupi n. moju u Anatotu; jer tebi Dje 5:3 od novaca, to si dobio za n. NOVAC Mat 22:19 Pokaite mi n. porezni Mat 25:18 iskopa zemlju i skrio u nju n. Luk 10:4 sobom kese za n. ni torbe ni Luk 22:35 vas poslah bez kese za n. Luk 22:36 koji ima kesu za n. neka je Iva 13:29 jer je u Jude bila kesa za n. NOVACA Izl 22:25 Ako pozajmi n. kojemu iz Psl 15:5 Tko ne pozaima n. svojih na Prp 7:12 zaklonjen kao u sjeni n. a Iza 52:3 pa ete se i bez n. iskupiti Iza 55:1 koji nemate n. doite, kupujte Mat 28:12 Dadoe vojnicima mnogo n. Mar 6:8 ni torbe, ni n. u pojasu Mar 14:11to ue, i obeae mu dati n. Dje 5:2 zadri za sebe od n. jedan dio Dje 5:3 dio od n. to si dobio za njivu Dje 8:18 dijeli Duh Sveti, donese im n. NOVC-A-E Mat 10:9 zlata ni srebra ni drugoga n. Luk 19:23 zato nijesi dao mojega n. Iza 33:18 koji je mjerio n. gdje je, koji je Iza 43:24 Nijesi mi kupio za n. mirodija Iza 55:2 Zato izdajete n. svoje na ono Amo 2:6 Jer prodaju pravednika za n. Amo 8:6 Kupovat emo siromaha za n. Mih 3:11 Proroci njihovi gataju za n. Iva 2:15 Mjenjaima prosu n. i ispreDje 8:20 se dar Boji moe dobiti za n. NOV-E-I Suc 5:8 Jer se trailo n. bogove Jer 6:16 Zakoraite na n. putove Mat 9:17 lijeva vino novo u mjehove n. 1Iv 2:7 ne piem vam n. zapovijedi Izl 1:8 Tada zavlada n. kralj u Egiptu Eze 11:19 Dat u im drugo srce i n. duh Mat 27:60 I poloi ga u n. svoj grob, to Luk 22:20 Ova je aa N. Zavjet s Gal 6:15 ni neobrezanje, nego n. stvor Heb 8:13 kad veli n. prvi naini starim Otk 21:2 Jerusalem n. gdje silazi od NOVO Iza 43:19 ja u uiniti n. ve se vidi, ne Iza 65:17 ja u stvoriti n. nebo i novu Jer 31:22 je Gospod uinio neto n. u Eze 18:31 i nainite sebi n. srce i nov Eze 36:26 Dat u vam n. srce i nov u Mat 9:17 se lijeva vino n. u mjehove 1Ko 5:7 da budete n. tijesto, kao to 2Ko 5:17 u Kristu, to je on n. stvorenje Gal 2:6 nita me n. ne nauie 2Pe 3:13 po obeanju njegovu n. nebo Otk 2:17 i na kamenu n. ime napisano Otk 21:1 I vidjeh nebo n. i zemlju novu Otk 21:5 Evo sve n. inim. I ree mi NOVOGA PNP 7:13 krasnog voa: n. i staroga Mat 26:28 je ovo krv moja i N. Zavjeta Mat 26:29 budem pio s vama posve n. Mar 2:21 ne mee zakrpu od n. sukna 1Ko 11:25 Ovo je aa N. Zavjeta u 2Ko 3:6 da budemo sluge N. Zavjeta Efe 4:24 I obuete n. ovjeka, koji je Kol 3:10 I obucite n. koji se obnavlja za Heb 12:24 posredniku N. Zavjeta, i krvi OBASJA-J-VATI Psl 118:27 Bog je Gospod, on nas o. Psl 119:135 Daj da lice tvoje o. slugu Mat 13:6 Ali kad o. sunce, uvenu, i jer Luk 2:9 njima, i slava ih Gospodnja o. Dje 12:7 pristupi, i svjetlost o. po sobi 2Ti 1:10 koji uniti smrt, a o. ivot i Psl 4:6 o. nas, Gospode, svjetlom lica Psl 67:1 Boe i blagoslovi nas, o. nas Dan 9:17 i vapaj sluge svojega o. licem Iza 35:10 Glavu e njihovu o. radost Otk 22:5 jer e ih o. Gospod Bog, i OBEA-E Tit 1:2 Za nadu u vjeni ivot, koji o. Jak 2:5 koje o. onima, koji njega ljube Mar 14:11 to ue, i o. mu dati novaca OBEANJA 1Kr 8:56 jedino od svih sjajnih o. to ih Psl 93:5 pouzdana rije o. tvojega Rim 3:2 to su im povjerena o. Boja Rim 9:4 i bogotovlje i o. 2Ko 1:20 koliko je o. Bojih, nalo je u 2Ko 7:1 ova o. ljubljeni, oistimo se od Gal 3:16 Abrahamu su reena o. Gal 3:18 od zakona, onda nije od o. Gal 4:28 brao, po Izaku djeca o. Efe 1:13 zapeatiste Svetim Duhom o. Efe 2:12 i bez dijela u zavjetima o. nade Efe 3:6 i zajedniari o. u Kristu Isusu Heb 6:12 i strpljivou batine o. Heb 6:17 htio batinicima o. pokazati Heb 11:9 preselio u zemlju o. kao u Heb 11:13 svi ovi ne primivi o. nego 2Pe 1:4 dao dragocjena i najvea o. OBEANJE-M 2Sa 7:19 kui sluge svojega dao o. za 2Sa 7:28 svojemu uinio ovo sjajno o. 2Kr 20:9 e Gospod ispuniti svoje o. Psl 68:11 Svemogui je ispunio o. Luk 24:49 Evo, ja u poslati o. Oca Dje 1:4 nego da ekaju o. Oevo, koje Dje 2:39 Jer je za vas o. i za djecu vau Rim 4:14 bez vrijednosti i o. nitavo Rim 4:20 U o. Boje ne posumnja Gal 3:14 Kristu, tako da o. Duha Gal 3:17 godina, tako da se porui o. Gal 3:19 kojemu je bilo dano o. Gal 3:22 da se o. dadne po vjeri u Isusa 1Ti 4:8 jer ima o. ivota sadanjega i Heb 4:1 dok je jo ostavljeno o. da se Heb 6:15 tako strpljivo ekajui dobi o. Heb 9:15 prime pozvani o. vjene Heb 10:36 volju Boju postignete o. 2Pe 3:4 Gdje je o. dolaska njegova Gal 3:18 se je Bog milostiv iskazao o. 2Pe 3:9 Ne kasni Gospodin s o. svojim OBEANJIMA Gal 3:21 Je li dakle zakon protivan o. Heb 8:6 je utvren na uzvienijim o. OBEANJU Gal 3:29 Abrahamovi, po o. batinici Gal 4:23 a koji od slobodne, po o. 2Pe 3:13 Ali ekamo po o. njegovu OBEAO Pst 32:12 Ali ti si o. Ja u gledati, da ti Pst 50:24 koju je pod zakletvom o. 2Sa 5:2 Izraela. Tebi je o. Gospod: Ti 1Kr 8:56 mir posve onako, kao to je o. Psl 85:8 Gospod, o. On govori o miru Joe 2:32 u Jerusalemu, kao to je to o. Luk 1:71 to je od davnine o. na usta Dje 13:34 to sam sveano o. Davidu Rim 1:2 je Bog unaprijed o. preko Heb 6:13 Jer kad je Bog Abrahamu o. Heb 10:23 jer je vjeran onaj, koji je o. Heb 11:11 je vjeran onaj, koji je bio o. Jak 1:12 Gospodin o. onima, koji ga OBIAJ-U Izl 12:26 Kakav vam je taj o. Heb 10:25 kao to neki imaju o. nego Psl 119:66 O, naui me dobrome o. i Luk 2:42 uzali su u Jerusalem po o. Luk 4:16 Po o. svojemu otide u subotu Dje 15:1 Ako se ne obreete po o. OBILATO Kol 3:16 neka stanuje u vama o. u 1Ti 6:17 koji nam sve daje o. za uitak Tit 3:6 Kojega izli na nas o. po Isusu Jak 1:5 u Boga, koji daje svima o. i ne OBILJE Psl 72:7 procvate pravica i o. mira 2Ko 4:7 da o. sile bude od Boga, a ne OBILN-A-O 2Ko 7:4 sam utjehe, o. je moja radost 2Ko 8:2 dubine njihova siromatva o.

-O-

904
Pst 22:17 Blagoslovit u te o. i potomPsl 84:6 pretvaraju je u tlo o. izvorima Psl 112:9 On dijeli o. daje siromasima Psl 132:15 Hranu u njegovu o. blagoM.Iz 11:24 dijeli o. i sve je bogatiji; drugi M.Iz 13:4 elja se marljivih ljudi o. utia Iza 53:11 due svoje on e se nasititi o. 2Pe 1:11 e vam se tako o. dopustiti OBILUJE Luk 12:15 Ako tko i o. njegov ivot nije 2Ko 1:5 tako i po Kristu o. utjeha naa OBJAV-E-I-O M.Iz 29:18 Bez o. razuzdava se narod Iza 28:9 i koga e jo uputiti u o. One Izl 3:2 Tada mu se o. aneo Gospodnji Izl 31:13 o. sinovima Izraelovim ovu Iza 12:5 Neka se to o. cijeloj zemlji Iza 40:9 ne boj se, o. gradovima Iza 58:1 o. narodu mojemu grijeh Jer 25:30 o. im sve ove rijei i kai im: Hab 3:2 o. ga usred godina Ipak se u Zah 7:5 o. svemu narodu zemaljskom Luk 10:22 i kojemu Sin hoe da o. Luk 17:30 kad se o. Sin ovjeji Iva 1:31 Ali da se on o. u Izraelu, doao Iva 2:11 Stim o. slavu svoju, i uenici Rim 9:22 gnjev svoj i o. silu svoju Gal 1:16 Da o. Sina svojega u meni, da 2So 1:7 kad se o. Gospodin Isus s 2So 2:3 otpad, i o. se ovjek grijeha 1Pe 1:5 da se o. u posljednje vrijeme 1Pe 4:13 kad se o. slava njegova Psl 48:3 njegovim o. kao jaka tvrava Psl 76:1 o. se Bog u Judeji; veliko je ime Psl 77:14 Bog, koji ini udesa; ti si o. Iza 44:8 li ja to davno rekao i o. vi ste mi Dan 2:23 Ti si mi sada i o. za to smo Mat 11:25 i razumnih, a o. malenima Mar 16:11 da je iv i da se je o. njoj, Luk 10:21 i razumnih, a o. malenima 1Ko 2:10 A nama je Bog o. Duhom OBJAVIT-E-I M.Iz 1:23 potee i o. u vam prie svoje Iva 14:21 i ja u ga ljubiti i o. u mu sebe 1Ko 4:5 to je u tami skriveno, i o. e Heb 2:12 o. u ime tvoje brai svojoj Jer 31:10 o. je na otocima najdaljim i 1Pe 2:9 da o. kreposti onoga, koji vas Iza 57:12 Ali ja u o. kako je s tvojom Iza 66:14 Tako e se o. ruka GospodMat 11:27 i onaj, kojemu to Sin hoe o. Luk 12:3 to ste rekli u tmini, o. na Dje 26:16 i onome, to u ti o. Rim 8:18 koja e se o. na nama Gal 3:23 vjeru, koja se je imala o. Kol 1:27 Kojima Bog htjede o. kako je OBJAVLJENJ-A-E Dan 12:4 A ti, Daniele, zatvori ova o. Rim 2:5 za dan gnjeva i o. pravednog 1Pe 1:7 i slavu i ast u dan o. Isusa Iza 58:2 navaljuju na o. Boje Rim 8:19 jedva eka na o. sinova OBJESI Iza 58:5 Da o. glavu svoju kao sita i da Mat 18:6 da mu se o vrat o. mlinski Mar 9:42 da mu se o vrat o. mlinski OBLACI-MA Psl 97:2 o. su i mrak oko njega; na Prp 12:2 i iza dada opet dou o. Nah 1:3 o. su prah nogama njegovim Jud 1:12 o. bez vode, koje vjetrovi Psl 68:34 njegovo, mo njegova u o. Mat 24:30 ovjejega gdje dolazi na o. Mar 13:26 dolazi Sin ovjeji na o. s Mar 14:62 Svemoguega i dolazi na o. Otk 1:7 dolazi na o. i gledat e ga svako OBLAK-A-U Izl 24:15 uzlazio na goru, pokri o. goru Izl 24:16 i est dana pokrivao ju je o. 2Sa 23:4 a nikakav o. ne muti ranu Job 30:15 prolazi moj spas kao o. Psl 105:39 Razastrije im o. kao zatitu Jer 4:13 kao o. podie se. Kao vihor Eze 38:9 doi e kao o. da pokrije Dje 1:9 Uze ga o. iz oiju njihovih Heb 12:1 oko sebe toliki o. svjedoka Otk 10:1 koji bjee ogrnut u o., i duga Otk 14:14 o. bijel, i na oblaku sjeae Izl 13:21 njima, danju u stupu od o. da Izl 24:16 dan viknu on Mojsija iz o. Izl 33:9 spustio bi se dolje stup od o. Job 37:6 njegovim silnim prolomima o. Psl 108:4 tvoja, vjernost tvoja do o. Luk 21:27 gdje Sin ovjeji dolazi na o. 1Ko 10:2 u Mojsija krstili u o. i u moru Otk 11:12 i uzaoe na nebo u o. i Otk 14:14 i na o. sjeae kao Sin Otk 14:15 onome, to je sjedio na o. OBLIJ-A-E-U Iza 53:2 Nema o. na njemu, nema Rim 1:23 slavu besmrtnoga Boga u o. 1Ko 7:31 jer prolazi o. ovoga svijeta Gal 4:19 dokle Kristovo o. ne postane Flp 2:7 sebe ponitio uzevi o. sluge 2Ti 3:5 Koji imaju o. pobonosti, a sile Rim 8:3 posla Bog Sina svojega u o. Rim 8:29 da budu jednaki o. Sina Flp 2:6 Koji kad je bio u o. Bojemu OBNAVLJA Sef 3:17 On o. ljubav svoju. On klie 2Ko 4:16 ipak se na unutranji o. iz Kol 3:10 I obucite novoga, koji se o. za OBNOVI-TI Psl 51:10 Boe, duh pravi o. u meni Psl 103:5 se o. mladost tvoja kao u orla Dje 3:21 kad se sve o. kao to je Bog Mat 17:11 e doi Ilija i sve e o. Heb 6:6 opet o. na pokajanje, jer sami OBOGATE Job 21:7 ostaju na ivotu, ostare i o. se 1Ti 6:9 koji hoe da se o. upadaju u 1Ti 6:18 neka se o. u dobrim djelima OBOGATIO Flp 4:18 o. sam se primivi od EpafroOtk 3:17 govori: Bogat sam i o. sam OBRADOVAT-I Izl 4:14 a kad te vidi, o. e se od srca Psl 58:10 o. e se pravednik, kad vidi Iza 66:14 Kad to vidite, o. e se srce Mal 1:8 hoe li se on o. tomu i milostivo Luk 1:14 mnogi e se o. njegovu roenju OBRADUJ-E Suc 5:21 Pa o. se itavom snagom 1Sa 2:1 o. se srce moje u Gospodu Job 14:6 dok se ne o. danu svojemu Psl 51:8 da se o. tijelo moje, to ga M.Iz 2:10 spoznaja o. duu tvoju OBRANI Dje 7:24 o. ga i osveti ga, to mu se je Flp 1:7 milosti i u okovima mojim i u o. OBRAAM P.Zk 11:2 Ne o. se na djecu vau. Oni Iza 50:2 o. rijeke u pustinju. Ribe u OBRATE Psl 51:13 da se grjenici o. k tebi Jer 5:3 od kamena, i nee da se o. Jer 24:7 ako se o. k meni svim srcem Mar 4:12 kako ne o. i oprotenje ne nau Iva 12:40 i da se ne o. da ih ne iscijelim Dje 26:18 otvori oi, da se o. od tame Dje 28:27 da se ne o. da ih ne ozdravim OBRATI Brj 6:26 o. Gospod lice svoje k tebi i P.Zk 23:5 Bog tvoj, o. prokletstvo u Psl 107:29 On o. buru u tiinu, i valovi Iza 6:10 da se ne o. i ne ozdravi Mat 13:15 niti da se o. da ga iscijelim Luk 1:17 da opet o. srca otaca k djeci Luk 15:7 koji se o. negoli za devedeset Luk 15:10 jednoga grjenika, koji se o. Jak 5:19 vas zaluta od istine, i o. ga tko OBRATILI Iza 59:20 koji su se u Jakovu o. od Mat 21:32 ali se ipak iza toga nijeste o. 1So 1:9 i kako ste se o. k Bogu od idola OBRATIO Psl 30:11 Tada si o. pla moju radost Psl 119:59 putove svoje i o. nogu svoju Dje 11:21 velik ih je broj vjerovao i o. se OBRATISTE Amo 4:6 ali se vi ne o. k meni, govori Amo 4:8 ali se vi ne o. k meni govori Amo 4:9 ali se vi ne o. k meni govori Amo 4:11 ali se vi ne o. k meni govori 1Pe 2:25 ali sad se o. k pastiru i uvaru OBRATIT-E-I Psl 22:27 o. e se Gospodu svi krajevi Iza 10:21 o. e se ostatak, ostatak Iza 42:16 o. u pred njima tamu u svjetEze 18:32 Gospod. o. se i ivite Hos 14:2 pokajanja o. se Gospodu i Mat 3:2 o. se; jer je blizu kraljevstvo Mat 3:11 krstim samo vodom, da se o. Mat 4:17 o. se; jer je blizu kraljevstvo Mat 18:3 ne o. i ne budete kao djeca Mar 1:15 o. se i vjeruj te u evanelje Luk 13:3 ali ako se ne o. svi ete tako Dje 2:38 Petar im ree: o. se, i svaki od Dje 3:19 inite dakle pokajanje i o. se Iza 41:18 Pustinju u o. u jezero Jer 15:19 Oni se moraju o. k tebi, a ti Mal 4:6 e o. srca otaca k sinovima OBRAZU Mat 5:39 udari po desnom o. obrni mu Mat 26:67 Drugi su ga udarali po o. Luk 6:29 Udari li te tko po o. okreni mu Luk 22:64 su mu oi tukli su ga po o. i OBREETE Dje 15:1 Ako se ne o. po obiaju Gal 5:2 Ako se o. Krist vam nee nita Gal 6:12 oni vas sile, da se o. samo da Gal 6:13 hoe, da se vi o. da se hvale OBREZAN-I-IMA Pst 17:14 koji ne bude o. na mesu Rim 4:10 Ili kad je bio o. ili neobrezan Flp 3:5 Koji sam o. osmi dan, od roda Rim 4:11 koji vjeruju, iako nijesu o. da Flp 3:3 Jer mi smo o. koji duhom Bogu Kol 2:11 kojemu ste bili i o. obrezanjem Gal 2:7 kao Petru meu o. Gal 2:8 Petru u apostolstvu meu o. OBREZANJA Dje 7:8 dade mu zavjet o. I tako mu se Dje 10:45 Vjernici iz o. to su bili doli Rim 4:11 I primi znak o. kao peat Kol 3:11 ni idova, o. ni neobrezanja Tit 1:10 zavodnika, osobito koji su iz o. OBREZANJE-M Rim 2:29 i obrezanje je o. srca, duhom 1Ko 7:19 o. je nita, i neobrezanje je Gal 5:6 Kristu Isusu niti to pomae o. Gal 5:11 jo o. propovijedam, zato jo Gal 6:15 Isusu niti to pomae o. ni Kol 2:11 tjelesnu put, o. Kristovim ODJENI-TE

905
Rut 3:3 Umij se i namai se, o. na se Iza 52:1 o. se u snagu svoju, Sione Luk 15:22 brzo najbolju haljinu i o. mu Rim 13:14 Nego se o. u Gospodina Efe 6:11 o. se u svu ratnu opremu Kol 3:10 I o. novoga, koji se obnavlja Kol 3:12 o. se dakle kao izabranici ODJEVEN-A-E-I Eze 10:2 On ree ovjeku, koji je bio o. Dan 12:6 upita ovjeka, koji je o. u Zah 3:3 A Joua je bio o. u haljine Mat 22:11 nije bio o. u svadbeno ruho Otk 19:13 I o. je u haljinu umoenu u Otk 1:13 kao Sina ovjejega, o. u Otk 12:1 ena, o. u sunce, i mjesec pod Otk 17:4 I ena bijae o. u grimiz i skerOtk 4:4 o. u bijele haljine, i imahu krune Otk 19:14 konjima bijelim, o. u platno 2Ljt 6:41 o. u spasenje, i pobonici tvoji 1So 5:8 budimo trijezni i o. u oklop Otk 7:9 o. u bijele haljine, i palme Otk 11:3 dana, o. u haljine pokornike OBUE Mat 10:10 ni dvoje haljine, ni o. ni Luk 10:4 ni torbe ni o. i nikoga ne Luk 22:35 bez torbe, bez o. je li vam OBUU Izl 3:5 Izuj o. s nogu, jer mjesto na Izl 12:11 o. na nogama i tap u ruci i Jo 5:15 Izuj o. svoju s nogu svojih Eze 16:10 dao ti o. od koe morske Luk 15:22 prsten na ruku i o. na noge OCAT M.Iz 10:26 to je o. zubima i dim oima M.Iz 25:20 koji lijeva o. na salitru, takav Iva 19:30 A kad je bio Isus primio o. OISTI-O-T-TE Izl 29:36 o. rtvenik od grijeha inei Psl 51:2 od grijeha mojega o. me Mat 8:3 I odmah se o. od gube svoje Mat 23:26 o. najprije nutrinu ae i Iva 15:2 raa rod, o. da rodi vie roda 2Ti 2:21 o. sebe od ovih, bit e posuda Tit 2:14 i o. sebi narod izabrani, koji je 1Iv 1:9 nam oprosti grijehe i o. nas od Eze 24:13 ali se ti nijesi o. od neistoe Heb 1:3 poto nas je o. od grijeha Jer 33:8 o. u l ih od sve krivnje njihove Eze 36:25 o. u vas od svih neistoa Zah 13:9 o. u je, kako se isti zlato Iza 1:16 Operite se o. se. Uklonite zla Iza 52:11 o. se, koji nosite sue Gosp1Ko 5:7 o. stari kvasac, da budete Jak 4:8 o. ruke, grjenici, i istite srca 1Pe 1:22 o. due svoje u poslunosti OISTITI Eze 24:13 htio o. od gnusne neistoe Dan 12:10 Mnogi e se o. ubijeliti i Mat 3:12 Vijaom u ruci on e o. gumno Mat 8:2 ako hoe, moe me o. Heb 9:14 o. savjest nau od mrtvih OISTIVI Dje 15:9 i njima, o. vjerom srca njihova Efe 5:26 o. je kupelju vodenom u rijei OIENI L.Zk 16:30 da budete o. od svih grijeha Heb 10:22 u punini vjere, o. u srcima OITOVA Rim 3:21 sad se bez zakona o. pravda Efe 3:3 se meni po otkrivenju o. tajna Efe 3:5 ne o. sinovima ovjejim, kako ODAVN-A-O Iza 30:33 Jer je o. podignuto ognjite 2Pe 3:5 da su nebesa bila ve o. i da Psl 94:17 leala bi dua moja o. u tiini 2Pe 2:3 Ve o. stoji vrsto za njih sud ODBAEN Jon 2:4 o. sam ispred oiju tvojih Luk 9:22 o. i ubijen, ali e trei dan Luk 17:25 on mnogo pretrpjeti i o. biti Heb 12:17 htio batiniti blagoslov, o. 1Pe 2:4 koji je, istina, od ljudi o. ali je od ODBACIE Iza 5:24 jer o. zakon Gospoda nad Mat 21:42 Kamen koji o. graditelji Luk 20:17 Kamen, koji o. graditelji 1Pe 2:7 kamen, koji o. graditelji, koji ODBACIMO Rim 13:12 o. dakle djela tmine, a obucHeb 12:1 o. svako breme i grijeh, koji ODBACIO Job 6:14 prijatelja, iako je o. strah Psl 44:9 sad si nas posve o. i posramio Psl 60:10 Boe, koji si nas o. koji nijesi Hos 4:6 jer si ti o. znanje, zato u te ja Rim 11:2 Nije o. Bog naroda svojega 1Ko 13:11 postao mu, o. sam, to je ODBACIT-E-I 1Ljt 28:9 Ako li ga ostavi, o. e te 1Ko 1:19 Unitit u mudrost mudrih i o. Eze 18:31 o. od sebe sve grijehe, to Efe 4:25 Zato o. la i govorite istinu Kol 3:8 o. i vi sve to: srdbu, ljutinu 1Pe 2:1 o. dakle svaku zlobu i svako Iza 7:15 dok ne naui o. zlo, a izabrati Hos 4:6 zato u te ja o. da mi ne bude ODBACUJ-E Psl 27:9 ne o. u gnjevu sluge svojega Psl 44:23 se. Ne o. nas vjeno Psl 51:11 Ne o. me od lica svojega 1Sa 15:23 o. on tebe kao kralja Tu 3:31 Jer Gospod ne o. za vazda, Otk 6:13 smokva o. svoje nezrele ODGOVARA-TI Zah 13:6 o. Udarili su me u kui mojih Gal 4:25 o. sadanjemu Jerusalemu Luk 21:14 unaprijed brige, kako ete o. Kol 4:6 kako vam treba svakome o. ODGOVOR-TI M.Iz 15:1 o. blag utiava gnjev; i rije M.Iz 16:33 od Gospoda dolazi sav o. Iza 41:28 Pitao sam ih, da bi mi dali o. Jon 2:3 Gospodu: on mi dade o. Iz krila Mat 18:15 idi i potegni ga na o. u etiri Iva 8:9 Kad su uli o. stadoe izlaziti Rim 11:4 A to mu veli Boji o. Ostavio 1Pe 3:15 Budite uvijek spremni na o. M.Iz 21:13 njemu se nee o. kad M.Iz 26:16 koji znaju o. razumno Mat 22:46 to mu nije mogao nitko o. Mat 25:40 Kralj e im o. Za ista, kaem Luk 13:26 Tada ete o. Ali mi smo s 2Ko 5:12 da imate to o. onima, koji se ODIJELO 2Ljt 9:4 o. njihovo i peharnike njegove M.Iz 31:22 ni lan i grimiz njezino o. M.Iz 31:25 o. joj je snaga i ljepota Eze 28:13 drago kamenje bilo je o. Dan 7:9 o. njegovo bilo je bijelo kao Mat 6:28 tako tjeskobno zabrinuti za o. Mat 28:3 i o. njegovo bijelo kao snijeg ODIJELU 2Ljt 9:4 peharnike njegove u o. njihovu Mat 7:15 i dolaze k vama u o. ovijem 1Ti 2:9 tako i ene u pristojnom o. sa ODIJEVA Mat 6:30 tako o. koliko e vie vas Luk 12:28 tako o. koliko e vie vas ODJEKNE Psl 66:2 dajte da glasno o. hvala njegM.Iz 1:20 puta da o. glas njezin ODJEA Psl 35:13 srui bolest, bila je vrea o. Iza 63:2 Zato je crvena o. tvoja Luk 9:29 promijeni se lice njegovo, i o. ODJEU P.Zk 10:18 stranca i daje mu hranu i o. Job 38:9 Kad mu dadoh oblake za o. Psl 22:18 i za o. moju bacaju kocku Psl 30:11 rastrgao si alosnu o. moju i Psl 102:26 promijeni ih kao o. oni se M.Iz 30:4 je svezao vode u jednu o. Iza 59:17 Obukao je kao haljine o. Iza 63:3 i tako sam iskaljao svu o. Hos 2:3 Inae svui u s nje o. njezinu Mal 2:16 i tako nasiljem pokriva o. Iva 19:24 meu se haljine moje i za o. ODLUCI Jer 42:5 postupamo posve po o. to Rim 8:28 onima, koji su pozvani po o. Efe 1:5 sinove po slobodnoj o. volje Efe 1:9 po svojoj slobodnoj o. koju je Efe 1:11 koji sve ini po o. volje svoje 2Ti 1:9 nego po svojoj o. i milosti, koja ODLUIO 1Sa 2:25 je Gospod bio o. da ih ubije Dan 1:8 Daniel je bio vrsto o. da se ne Dje 3:13 kad je on bio o. da ga pusti 2Ko 9:7 je o. u srcu, a ne sa alou ili ODLUK-A-E-U Iza 46:10 o. e se moja ispuniti, sve, Rim 9:11da ostane Boja o. po izboru ODLUKE Psl 19:9 o. su Gospodnje istinite, pravIza 46:11 zemlje ovjeka svoje o. Jer 29:11 o. su na spasenje, a ne na Joe 3:14 ete za etama u dolini o. Mih 4:12 i ne razumiju o. njegove, da Heb 6:17 nepokolebljivost svoje o. Suc 19:30 Promislite o tom, stvorite o. Otk 17:17 u srca njihova, da uine o. ODMORA Izl 20:10 sedmi dan jest subota, dan o. Otk 4:8 i pjevala su bez o. dan i no ODNESE-N 1Sa 17:54 uze glavu Filistejinovu i o. Iza 28:17 lukavosti, voda o. zaklon Dan 2:35 na gumnu u ljeto. o. ih vjetar Luk 16:22 On bi od anela o. u krilo 2Ko 12:2 bio o. do u tree nebo 2Ko 12:4 Bio o. u raj, i uo neiskazane ODOZGOR Mat 27:51 hramska razdera na dvoje o. Luk 24:49 opremljeni snagom o. Iva 3:31 Tko dolazi o. stoji nad svima Iva 8:23 Vi ste odozdo, ja sam o. vi ste Iva 19:11 kad ti ne bi bilo dano o. Zato Jak 1:17 i svaki savreni poklon o. je Jak 3:15 Ovo nije mudrost, to silazi o. Jak 3:17 A mudrost o. jest najprije ODRASTAO Izl 2:11 vrijeme, kad je bio Mojsije o. Luk 4:16 doe i u Nazaret, gdje je bio o. ODREEN-A-E-I Luk 2:34 o. na propast i na uskrsnue Dje 10:42 da je on o. od Boga za suca Rim 1:4 A o. da bude silan Sin Boji Gal 3:19 o. po anelima, rukom Dje 17:26 i postavio je o. vremena i Heb 12:1 na trki, koja nam je o. ODREEN-E-I-O Zah 11:4 Pasi ovce koje su o. za Zah 11:7 pasao ovce, to su bile o. na Heb 12:2 Isusa, koji mjesto o. sebi Brj 35:6 to su od vas o. kao mjesto

906
Psl 139:16 to su bili unaprijed o. kad M.Iz 20:24 Gospoda su koraci ovjeka o. 1Pe 2:8 ne vjeruju rijei, na to su i o. Izl 23:15 ti zapovjedio, u o. vrijeme u Dan 9:24 je godinjih sedmica o. nad Dan 9:27 e se izliti o. na opustoitelja Iva 5:4 silazio u o. vrijeme u kupelj i Dje 13:48 koliko ih je bilo o. za ivot Heb 9:27 je ljudima o. jednom umrijeti ODREE Mat 16:24 za mnom, neka se o. sebe Mar 8:34 za mnom, neka se o. samoga Luk 9:23 za mnom, neka se o. samoga Luk 12:9 A tko se o. mene, njega e se Luk 14:33 koji se ne o. svega, to ima ODREDIO Izl 23:20 mjesto, to sam ga o. za te Psl 16:5 koji mi je o. sudbinu moju Iza 40:12 mora i mjeru neba o. pedljem Mar 13:34 svakomu je o. svoj posao ODREKAO 1Ti 5:8 brine, o. se je vjere i gori je od Otk 2:13 i nijesi se o. vjere u mene ni u Otk 3:8 i nijesi se o. imena mojega ODRAE Mat 28:12 skupie sa starjeinama i o. Jud 1:6 I anele, koji ne o. svojega ODRATI Brj 29:12 imate kod Svetita o. sveani P.Zk 7:24 Nitko se nee moi o. pred Psl 1:5 ne mogu bezbonici o. na sudu Mal 3:2 Tko e se o. kad se on pojavi Luk 15:32 A trebalo je o. radosnu Efe 6:11 biste se mogli o. zasjedama Efe 6:13 zao dan, i svrivi sve o. se ODRI-MO Psl 76:7 straan ti si i tko da se o. pred Nah 1:6 Tko se o. pred jarou Otk 2:26 I tko pobijedi i o. djela moja do Heb 3:6 do svretka o. pouzdanje i Heb 3:14 svoje do svretka tvrdo o.i ODSIJECI Mat 5:30 desna tvoja ruka, o. je i baci Mat 18:8 navodi na grijeh, o. je i baci je Mar 9:43 ruka tvoja sablanjava, o. je ODSJEEN Rim 11:22 u dobroti; inae i ti e biti o. Rim 11:24 Jer ako si ti o. od roene ODSTUP-E-I-IH-ITE-ITI Psl 40:14 zasramljeni neka o. natrag Jer 17:13 koji o. od tebe, zapisat e se Mat 4:10 o. sotono Stoji pisano: Gos2Ti 2:19 Neka o. od nepravde svaki Heb 3:12 zlo srce nevjerstva, da o. od Heb 10:38 ivjet e od vjere; ako li o. Psl 119:87 ali ja ne o. od propisa tvojih Psl 119:110 ali ja ne o. od zapovijedi Psl 119:115 o. od mene, zloinci, jer Mat 9:24 o. jer djevojka nije mrtva, ona Luk 13:27 o. od mene svi, koji inite Pst 49:10 Nee o. ezlo od Jude, niti M.Iz 22:6 kojim ima ii, pa nee o. od 1Ti 4:1 da e u posljednja vremena o. ODUZE-O-TI 1Sa 15:28 Gospod je danas o. od tebe Psl 85:2 o. si krivnju zlodjela narodu L.Zk 26:16 koje e vam oni vid o. i Zah 10:11 ezlo e se Egiptu o. Mat 15:26 Nije pravo o. kruh djeci i Luk 10:42 izabrala, koji joj se nee o. Heb 10:4 i jaraca ne moe o. grijeh Heb 10:11 nikad ne mogu o. grijeha Otk 22:19 Bog e o. njegov dio od ODVEDE Izl 23:20 te uva na putu i da te o. na P.Zk 1:27 U zloj namjeri o. nas Gospod Job 21:30 a na dan gnjeva o. se Mat 4:1 Tada Isusa o. Duh u pustinju Otk 17:3 I o. me u pustinju u duhu; i Otk 21:10 I o. me u duhu na goru veliku ODVESTI Pst 50:24 Bog sigurno posjetiti i o. vas Psl 60:9 Tko e me o. u tvrdi grad tko Iva 21:18 i drugi e te opasivati i o. ODVOJITE 2Ko 6:17 Zato iziite izmeu njih i o. se 2So 3:6 o. od svakoga brata, koji ivi ODVUE M.Iz 7:21 i glatkim usnama o. ga sa Otk 12:4 rep njegov o. treinu zvijezda OGANJ Pst 22:7 Evo o. i drva, ali gdje je janje Izl 24:17 slava Gospodnja kao o. to Brj 11:2 pomoli Gospodu, ugasi se o. 1Kr 19:12 vihora doe potres, doe o. Psl 39:3 razgorio bi se o. tada sam Psl 50:3 utjeti, pred njim o. prodirao Psl 79:5 e revnost tvoja gorjeti kao o. Psl 97:3 o. tri pred njim, izgara Psl 105:39 zatitu i o. da svijetli nou Psl 118:12 ugasie se kao o. u trnju; u PNP 8:6 ar je njezin kao o. plamenit Iza 9:18 je bezbonost gorjela kao o. Iza 43:2 ide li kroz o. nee izgorjeti Iza 50:11ste svi ljudi, koji raspirujete o. Iza 64:2 Kao to o. upali granje, i oganj Jer 4:4 Inae bukne kao o. jarost moja Jer 20:9 tada gori i bukti u meni kao o. Eze 38:22 o. i sumpor pustit u na Dan 7:9 tokovi mu kao o. razgoren Joe 2:3 Pred njim prodire o. Za njim Joe 2:30 zemlji krv, o. i stupovi od dima Nah 1:6 se njegova izlijeva kao o. Zah 13:9 Ovu u treinu metnuti u o. i Mal 1:10 bi zatvorio vrata i zapalio o. Mal 3:2 Jer je on kao o. talioca, kao Mat 3:10 roda, sijee se i u o. se baca Mat 18:8 da bude baen u o. vjeni Mat 18:9 da bude baen u o. pakleni Mat 25:41 Idite od mene, prokleti, u o. Mar 9:44 crv njihov ne umire, i o. se ne 1Ko 3:13 i o. e iskuati, kakvo je ije 1Ko 3:15 se spasiti, ali tako kao kroz o. Heb 12:29 je Bog na o. koji spaljuje Jak 5:3 izjest e tjelesa vaa kao o. 2Pe 3:7 i uvaju se za o. na dan suda Otk 9:17 iz usta njihovih izlazio je o. i Otk 20:9 I sie o. s neba, i proguta ih OGLADNJE Mat 4:2 dana i etrdeset noi. Tada o. Luk 4:2 nita. Kad se oni navrie, o. Dje 10:10 I o. i htjede da jede. I dok su OGLADNJETI Iva 6:35 Tko dolazi k meni, nee o. i Otk 7:16 Vie nee o. ni oednjeti, i OGNJA Pst 19:24 Gomoru dad sumpora i o. Izl 13:21 a nou u stupu od o. da im 1Kr 19:12 Iza o. doe tiho, blago lahoIza 5:24 Zato kao to jezik o. prodire. Iza 50:11 Uite u ar o. svojega, u Dan 3:25 gdje hode posred o. i nije im Amo 4:11 glavnja, to se istrgnula iz o. Zah 3:2 Nije li ovaj glavnja istrgnuta i o. Dje 2:3 jezici kao od o. i sjede po jedan Heb 10:27 ekanje suda i jarost o. koji 2Pe 3:10 a poela e se od o. rastopiti 2Pe 3:12 i poela od o. rastopiti Jud 1:7 svojom kaznom vjenoga o. OGNJEM Psl 74:7 o. spalie svetite tvoje; stan Psl 80:16 Kao smee popaljena je o. Iza 30:33 naslagana su drva s o. Iza 66:16 Jer Gospod sudi o. i maem Mat 3:11 krstiti Duhom Svetim i o. Mat 3:12 itnicu, a pljevu e spaliti o. Mar 9:49 Svaki e se o. posoliti, kao to Luk 3:16 vas krstiti Duhom Svetim i o. 1Ko 3:13 pokazati, jer e se o. otkriti, i 1Pe 1:7 koje se kua o. nae na hvalu Otk 8:8 i kao velika gora o. zapaljena Otk 14:18 koji je imao vlast nad o. i Otk 18:8 i spalit e se o. jer je jak GosOtk 21:8 je dio u jezeru, to gori o. i OGNJEN-E-I-O-U P.Zk 4:20 Gospod i izvede vas iz o. 2Sa 22:13 plamtjele su o. glavnje Job 5:7 to iskre o. vrcaju gore Psl 104:4 vjetrove anelima svojim i o. Iza 50:11 o. strijele stavljate u plamenDan 3:17 mo da nas izbavi iz pei o. Efe 6:16 moi pogasiti sve o. strijele Otk 9:17 imali su oklope o. i plavetne Pst 15:17 plamen je o. prolazio izmeu Dan 7:9 Prijestolje mu bilo plamen o. Heb 1:7 i sluge svoje plamen o. Otk 1:14 oi njegove kao plamen o. Otk 10:1 noge njegove kao stupovi o. Otk 19:12 A oi su mu kao plamen o. Rim 12:20 ugljevlje o. skupit e na Otk 19:20 bili baeni oboje u jezero o. Otk 20:10 bi baen u jezero o. i Otk 20:14 baeni bie u jezero o. Ovo Dan 3:6 bit e smjesta baen u pe o. Mat 13:42 I baciti ih u pe o. Ondje e Heb 11:34 Ugasie silu o. utekoe od OGNJU Izl 12:10 do jutra, spalite na o. Psl 46:9 koplja, izgara kola u o. Eze 36:5 u estokom o. govorim protiv Mat 5:22 Bezbonie bit e kriv o. 2So 1:8 U o. plamenim, kad e dati Heb 12:18 i o. razgorjelom, i oblaini Jud 1:23 Druge otmite o. i spasite ih Otk 3:18 u mene zlata eenoga u o. OGRADIO P.Zk 32:10 o. ga je, titio, uvao ga je Iza 5:2 je o. i otrijebio iz njega kamenje OGRADU Iza 54:12 i o. tvoju iz dragoga kamenja Jer 5:22 vjeitu o. koju ne prekorauje OGRTA Mat 5:40 tvoju da uzme, pusti mu i o. Mar 15:17 Ogrnue mu skrletni o. Luk 6:29 Uzme li ti tko o. podaj mu i Heb 1:12 savit e ih kao o. kao haljinu OHOL-I-CE-LIH-IM-IMA M.Iz 21:24 o. nadut ovjek nazvan Dan 8:25 Bit e o. i mnoge e iznenada Psl 119:51 o. mi se rugaju veoma, ali ja M.Iz 16:18 pad, i o. duh pred propast Iza 23:9 da osramoti svaki sjaj o. da Rim 1:30 bogomrsci, uvredljivci, o. 2Ti 3:2 samoivi, lakomi, hvalie, o. 1Sa 2:3 Ne govorite toliko rijei o. Iza 13:11 Uklanjam razmetanje o. Iza 25:2 mjesto u ruevine, palae o. Psl 101:5 tko gleda okom o. i srce ima Hab 2:5 Tako je s ovjekom o. On Psl 31:23 a po zasluzi vraa o. Psl 40:4 koji ne dri s o. i s lacima Psl 94:2 naplati o. djela njihova M.Iz 15:25 Gospod razara kuu o. a M.Iz 16:19 nego dijeliti plijen s o. Jak 4:6 Bog se protivi o. a poniznima

907
1Pe 5:5 Bog o. protivi, a poniznima OHOLO-ST-STI Psl 131:1 niti oi moje gledaju o. i Dan 11:36 On e se o. podignuti protiv L.Zk 26:19 Slomit u drsku o. vau i Psl 76:12 o. knezovima ponizuje on M.Iz 8:13 Ja mrzim uznositost i o. M.Iz 16:18 o. dolazi pred pad, i oholi M.Iz 29:23 Ponizit e ovjeka o. Iza 2:11 ponitit e se o. mueva 1Iv 2:16 pouda oiju i o. ivota, nije M.Iz 13:10 Od o. biva samo svaa Jer 13:17 ja u tiini plakati radi o. vae Dan 4:37 poniziti one, koji hode u o. Luk 1:51 njegova. Uniti srca puna o. OHRABRI 1Sa 23:16 ode k Davidu u umu i o. ga Psl 31:24 Budite utjeeni i neka se o. Dan 4:19 Ali ga kralj o. Belteazare, ne Dje 28:15 Pavao, dade hvalu Bogu i o. OKALJA-JU-NA Dje 15:20 da se ne o. idolima, i da se Heb 12:15 tete, da se mnogi ne o. Iza 64:6 naa pravda kao o. haljina Jud 1:23 uvajte se haljine, koja je o. OKLOP Psl 91:4 i tit i o. bit e tebi vjernost Iza 59:17 pravednost kao o. i kacigu je Efe 6:14 i obukavi se u o. pravde 1So 5:8 trijezni i obueni u o. vjere i OKOLO Psl 44:13 i smiju oni, koji su o. nas Iza 59:10 pipamo zid, tumaramo o. kao Jer 50:6 vodili su ga o. po gorama; ili Jud 1:12 vode, koje vjetrovi o. gone OKOV-A-E-I-IMA Dje 26:29 kao i ja to sam, osim ovih o. Kol 4:18 Spominjite se mojih o. Milost 2Ti 2:9 Za koje trpim zlo sve do o. kao Psl 116:16 tvoje; raskovao si o. moje Psl 149:8 e njihove u gvozdene o. Flp 1:13 da ja nosim o. zbog Krista Flp 1:17 da jae pritegnu o. moje Psl 18:5 o. i pakla pritisli me, pale na Psl 116:3 Bili su me stegli o. smrti Dje 20:23 me u Jerusalemu ekaju o. Flp 1:7 sudionici moje milosti i u o. Flp 1:14 Gospodinu, ohrabrena o. Flm 1:13 da mi mjesto tebe poslui u o. Jud 1:6 zadrao je vjenim o. u mraku OKREN-I-U-T-TI Psl 126:4 Ah, Gospode, o. sudbinu Luk 6:29 Udari li te tko po obrazu, o. mu Pst 50:20 ali Bog o. to na dobro, da 2Kr 5:12 I on se o. i otide pun gnjeva Mat 16:23 A on se o. i ree Petru: Idi od Luk 9:55 A on se o. i ukori ih rekavi Sef 2:7 i o. e sudbinu njihovu 2Ti 4:4 istine, a o. e se k bajkama Amo 9:14 Tada u o. sudbinu Izraela Zah 13:7 Tada u o. ruku svoju protiv Mat 7:6 pogaziti nogama svojim, o. se Iva 16:20 se vaa alost o. na radost OKRE-E-U Tu 1:8 A on sam uzdie i o. se natrag Rim 8:28 koji ljube Boga, sve o. Bog na Job 30:15 Strahote sve se o. na mene Jak 3:4 gone, o. se malim kormilom OKRIJEPITI Iza 55:2 je dobro, i dua e se vaa o. Mat 11:28 i optereeni, ja u vas o. 1Pe 5:10 iza malo muke, usavriti, o. OKUA-JTE-O Mal 3:10 hrane u mojemu hramu o. me 2Ko 13:5 Sami sebe o. jeste li u vjeri P.Zk 33:8 Njega si o. kod Mase, s njim 1So 2:4 nas je o. Bog za dostojne, da OKUSI-LI Psl 34:12 eli sebi godine, da o. sreu Mat 27:34 On o. to ali ne htjede piti Kol 2:21 Ne o. Ne opipaj Sve to proHeb 6:4 i o. dara nebeskoga, i postali Heb 6:5 i o. dobru rije Boju, i sile OPAKI-H 1Sa 2:9 uva on dobro, a o. izginu u Psl 1:4 Nijesu takvi o. Oni su kao Psl 5:5 o. ne mogu stajati pred oima Jer 23:11 Jest, i prorok i sveenik o. su 2Ti 3:2 roditeljima, nezahvalni, o. PsPsl l 1:1 i ne sjedi u drutvu o. Psl 26:5 Skuptina o. mrska mi je OPAKO-G-GA Psl 17:3 nee naii ni na to o. Iza 32:6 radi o. i govori lano protiv Eze 3:18 bezbonika od o. puta njegEze 3:19 bezbonosti svoje i od o. puta M.Iz 11:7 oekivanje o. srui se Jon 3:8 okani svojega zla puta i o. djela OPASA-O-VI Psl 18:32 Bog, koji me o. snagom, Psl 30:11 odjeu moju i o. me veseljem Psl 93:1 Gospod u velianstvo, o. se Eze 16:10 o. te pojasom od tanka Efe 6:14 o. bokove svoje istinom, i 1Pe 1:13 Zato o. bedra svojega uma OPER-EM-I-U Job 9:30 I da se o. snijegom i da ruke Iva 13:8 Ako te ne o. nee imati dijela Psl 51:2 Posve me o. od zlodjela mojih Psl 51:7 o. me i bit u biti bjelji od snijeJer 4:14 o. srce svoje od zloe Mat 6:17 namai glavu svoju i o. lice Dje 22:16 o. se od grijeha svojih prizM.Iz 20:30 Krvave modrice o. zlo, i Mar 7:3 a da prije ne o. svoje rukea OPIJAJU 1So 5:7 i koji se o. u noi se opijaju 1So 5:7 i koji se o. u noi se opijaju OPOMEN-A-E-NE-U Flp 2:1 vrijedi dakle koja o. u Kristu M.Iz 6:23 Jer su o. svjetionice, nauke Luk 16:28 pet brae, i neka Ih o. da ne Tit 3:10 iza prve i druge o. kloni se Eze 3:18 a ti ga ne o. i ne progovori Eze 3:19 Ako li ti o. Bezbonika a on se M.Iz 1:23 Primite k srcu o. moju Evo M.Iz 12:1 Tko ljubi o. ljubi znanje; tko M.Iz 13:13 Tko prezire o. sam sebi M.Iz 15:10 a propadne, tko mrzi na o. M.Iz 16:20 Tko pazi na o. taj dolazi do 1Ko 10:11 a napisano je za o. nama 1Ko 14:3 za popravljanje i o. i utjehu Heb 12:5 I zaboraviste na o. koja vam OPOMINJANJA M.Iz 6:23 put k ivotu jesu o. na stegu Heb 13:22 primite dobro ovu rije o. jer OPOMINJATI Jer 3:5 Hoe li se vjeno o. toga Jest, Dje 20:31 sa suzama o. svakoga od Rim 15:14 moete jedan drugoga o. Tit 1:9 da bude u stanju i o. sa zdravom OPOMINJE-M-MO Psl 16:7 na to me o. i nou srce moje Rim 12:8 Ako o. neka opominje, koji 2Ko 5:20 jer Bog kao da o. po nama Dje 27:22 A sad vas o. budite dobre 2Ti 1:6 Zato o. te, da opet raspiri 1Pe 2:11 o. vas kao doljake i putnike 1Pe 5:1 o. koji sam i sam starjeina i 1So 4:1 molimo vas i o. u Gospodinu 1So 5:14 A o. vas, brao, pouavajte 2So 3:12 Takvima zapovijedamo i o. OPOMINJI-TE 2Ti 4:2 o. zaprijeti sa svom strpljivou Tit 2:15 Ovo govori i o. i pouavaj sa Tit 3:1 o. ih, da se pokoravaju vlastima 2So 3:15 nego ga o. kao brata Heb 3:13 Nego o. jedan drugoga svaki OPOMINJUI Kol 1:28 o. svakoga ovjeka i uei Kol 3:16 mudrosti uei i o. jedan OPORUKA Heb 9:16 gdje je o. valja da bude i smrt Heb 9:17 Jer je o. po smrti utvrena, a OPRATA-M-TI Brj 14:18 On o. zlodjela i grijeh. Ali Psl 99:8 koji o. a i osvetnik za djela Psl 103:3 On je, koji ti o. za sva zlodjela Luk 7:47 A kojemu se o. manje, taj ima Luk 7:49 Tko je ovaj, da i grijehe o. Jer 31:34 Jer im o. krivnju njihovu i 2Ko 2:10 vi to oprostite, onome o. i ja Mat 9:6 ima vlast na zemlji o. grijehe Mar 2:7 Tko moe o. grijehe osim jediLuk 5:21 Tko moe o. grijehe osim jediOPRAVDA-MO Rim 8:30 a koje pozva, one i o. a koje Jak 2:21 Abraham, otac na, ne o. li se Jak 2:25 i Rahaba bludnica ne o. li se Gal 2:16 da se o. vjerom u Krista, a ne Gal 2:17 koji traimo da se o. u Kristu Gal 3:24 do Krista, da se vjerom o. OPRAVDAN-I Luk 18:14 Onaj otide o. kui, a ne onaj 1Ko 4:4 no u tom nijesam o. a koji Rim 5:1 o. dakle vjerom imamo mir s Rim 5:9 smo sad o. krvlju njegovom OPRAVDANJE Iza 58:8 o. tvoje ide pred tobom, sjaj Iza 62:1 dok o. njegovo ne izae kao Rim 10:4 svretak zakona za o. Rim 10:10 Jer se srcem vjeruje za o. a 2Ko 7:11 pa o. pa aljenje, pa strah Gal 2:21 ako o. po zakonu dolazi, onda OPRAVDATI Luk 10:29 A on se htjede o. i zapita Rim 3:20 se djelima zakona nee o. ni Gal 2:16 djelima zakona nee o. ni jedan OPRAVDAVA Dje 13:39 o. se u njemu svaki, koji Rim 3:28 da se ovjek o. vjerom bez Rim 3:30 Jer je samo jedan Bog, koji o. Rim 4:5 vjeruje u onoga, koji o. bezboRim 8:33 Boje Bog je, koji ih o. Gal 2:16 da se ovjek ne o. djelima Gal 3:8 da Bog po vjeri o. neznaboce, Jak 2:24 Vidite, da se djelima o. ovjek OPROSTI-M-IO Psl 25:11 Gospode, o. krivnju zlodjela Dan 9:19 o. Gospode, posluaj i uini Mat 18:35 ako svaki od vas ne o. od Luk 17:4 i rekne: ao mi je, o. mu 1Iv 1:9 vjeran je i pravedan, da nam o. Eze 16:63 kad ti o. sve to si uinila Mat 18:21 mene, koliko puta da mu o. Izl 23:21 jer on ne bi o. krivnje vae, jer Psl 32:5 Tada si o. krivnju grijeha 2Ko 2:10 to sam o. ako sam imao to Efe 4:32 to je i Bog u Kristu o. vama Kol 3:13 kao to je i Gospodin vama o. OPROSTIT-E-I 2Ljt 7:14 usliiti u nebu, o. u im grijehe Jer 33:8 i o. u im sva zlodjela njihova Mat 12:31 Svaki grijeh i psovka o. e Iva 20:23 Kojima oprostite grijehe, o.

908
Jak 5:15 i ako je uinio grijehe, o. e Iva 20:23 Kojima o. grijehe, oprostit e 2Ko 2:7 nasuprot treba da mu radije o. 2Ko 2:10 vi to o. onome opratam i ja 2Ko 12:13 na teret. o. mi ovu krivnju P.Zk 29:20 Gospod nikada o. nego e Iza 55:7 naemu, jer e mnogo o. Jer 50:20 jer u o. ostatku, to ga Amo 1:3 za etiri neu mu o. Jer su vrhli Amo 1:9 za etiri neu mu o. Jer ih je Amo 2:6 za etiri neu mu o. Jer Mat 12:31 psovka na Duha nee se o. 2Ko 2:10 ako sam imao to o. inim OPROSTIVI Dje 18:18 i o. se s braom otplovi u Kol 2:13 njim, o. nam sve prestupke OPROTEN-A-I Psl 32:1 je onaj, kojemu je o. opaina Iza 40:2 jer su o. zlodjela njegova, jer Mar 2:9 lake, rei uzetomu: o. su ti Luk 7:47 Njoj su o. mnogi grijesi njezini 1Iv 2:12 djeice, jer su vam o. grijesi OPROTENJ-A-E Iza 27:9 potpun plod njegov o. od Mar 3:29 ne nalazi na vijeke o. nego Heb 9:22 bez proljevanja krvi nema o. Dan 9:9 Boga naega, milosre i o. za Mat 26:28 se prolijeva za mnoge na o. Mar 1:4 je krtenje pokajanje za o. Mar 4:12 da se kako ne obrate i o. ne Dje 2:38 krsti u ime Isusa Krista za o. Dje 5:31 dadne Izraelu pokajanje i o. Dje 10:43 imenom njegovim primaju o. Dje 13:38 njemu vama propovijeda o. Dje 26:18 k Bogu, da prime o. grijeha Efe 1:7 otkupljenje krvlju njegovom,o. Heb 10:18 A gdje je o. ovih, ondje OPSTATI Psl 147:17 tko moe o. pred studeni Mar 3:24 neslono, onda ne moe o. Otk 6:17 gnjeva njegova, i tko moe o. OPTEREENI Mal 3:9 Prokletstvom ste o. jer me Mat 11:28 meni svi, koji ste umorni i o. OPTUEN P.Zk 17:6 pogubi onaj, koji je na smrt o. Luk 16:1 o. kod njega, da mu prosipa OPTUITI Iva 8:6 ga, kuati, da bi ga mogli o. Rim 8:33 Tko e o. izabrane Boje Bog OPUSTOEN-A Iza 33:1 bit e sam o. kad prestane Otk 18:19 od bogatstva njegova, o. je L.Zk 26:34 kad bude leala o. a vi Iza 50:1zbog bezakonja vaih bila je o. Mal 1:4 Naa je zemlja o. ali emo opet ORAO P.Zk 28:49 narod, koji leti kao o. narod P.Zk 32:11 Kao to se o. koji strai nad Job 4:8 tko je o. nesreu; sijao zlodjela Job 9:26 kao o. kad pada na plijen Jer 49:16 gradi gnijezdo kao o. ipak Otk 4:7 i etvrto bie bijae kao o. kad ORLA Psl 103:5 mladost tvoja kao u o. M.Iz 23:5 jer naini sebi krila kao u o. M.Iz 30:19 Put o. k nebu, put zmije Otk 12:14 o. velikoga, da leti u pustinju ORLOVA 2Sa 1:23 Bri su bili od o. jai od lavova Jer 4:13 Bre od o. lete konji. Teko ORUJE Pst 49:5 maevi su im o. nasilja 1Sa 14:6 momku, koji mu je nosio o. 1Sa 17:54 a o. njegovo stavi u svoj Job 39:21 od snage, nasre na o. Prp 9:18 je mudrost nego ratno o. ali Iza 54:16 raspaljuje ugljevlje i pravi o. Rim 6:13 svojih grijehu za o. nepravde Rim 13:12 a obucimo se u o. svijetla 2Ko 10:4 o. nae borbe nije tjelesno Efe 6:13 Zato uzmite sve o. Boje, da OSLANJA-J-U-TI Psl 24:4 tko se ne o. u dui svojoj na zlo Psl 97:2 pravicu i sud o. se prijestolje M.Iz 28:26 Tko se o. na svoj vlastiti razum M.Iz 31:11 o. se na nju srce mua M.Iz 3:5 svoju razboritost ne o. Psl 49:6 Oni se o. na svoj posjed i hvale Iza 48:2 i o. se na Boga Izraelova Gal 3:10 svi, koji se o. na djela zakona Psl 118:8 se u Gospoda, nego se o. na Psl 118:9 se u Gospoda, nego se o. na OSLOBODI-M-O-TI Psl 18:48 o. me od ovjeka samovoljPsl 102:20 da oslobodi djecu smrti M.Iz 17:15 Tko o. krivoga i tko osudi Prp 9:15 i on o. grad mudrou svojom Iva 8:36 Ako vas dakle Sin o. zaista Rim 6:7 Jer koji umrije, o. se od grijeha 2Kr 5:7 da o. ovjeka od njegove gube Luk 4:18 slijepima vid, da o. potlaene Izl 15:13 vodio si narod, to si ga o. Rim 8:2 Isusu, o. me je od zakona 2Kr 13:5 tako da se je mogao o. od ruke Iza 31:5 zatititi i zakloniti, izbaviti i o. Dan 3:17 e as, kralju, o. iz tvoje ruke Iva 8:3 2 istinu, i istina e vas o. Rim 8:21 o. od ropstva raspadljivosti OSNOVA-MA-O Job 5:13 lukavstvu, srui se o. lukavih M.Iz 20:5 je voda o. u srcu ovjeka Prp 9:10 jer nema niti rada ni o. niti Iza 28:29 divna je o. njegova, velika je Iza 34:16 o. ih je njegova skupila Dan 11:17 Ali se o. nee obistiniti i Psl 40:5 udesima tvojim i o. za nas Iza 45:15 ti si Bog s tajnim o. Bog M.Iz 3:19 Gospod je mudrou o. Heb 1:10 u poetku o. zemlju, i nebesa OSOLITI L.Zk 2:13 Sve prinose svoje mora o. Mat 5:13 obljutavi, im e se onda o. OSRAMOT-E-IM-ITI Psl 70:2 Neka uzmaknu i o. se, koji mi Jer 7:19 upravo same sebe, da se o. Psl 25:2 Ne daj da se ikad o. Ne daj da Psl 31:1 ne daj da se o. ikada U dobroti Psl 119:116 i nemoj me o. u nadanju Psl 127:5 Nee se nikada o. i kada se Iza 54:4 Ne boj se; jer se nee o. Ne Joe 2:26 I nikada se vie nee o. narod OSTATK-A-U Jer 44:28 iz Egipta I Judu Svi od o. Rim 9:29 ostavio o. bili bismo kao OSUEN-NJE Mat 12:37 po svojim rijeima bit e o. Iva 16:11 jer je knez ovoga svijeta o. Rim 5:16 grijeh jednoga bio sud na o. Jud 1:4 ve davno pismeno stoji ovo o. OSUUJE- Job 36:5 Bog je silan, ali nikoga ne o. M.Iz 12:2 Gospoda, a spletkaa o. Rim 14:3 i koji ne jede, neka ne o. Tit 3:11 na gore i grijei, i sam sebe o. Rim 2:1 drugome, samoga sebe o. jer OSUI-TI Izl 14:21 vjetrom istonim i o. more, i Iza 40:7 Trava se o. cvijet uvene, kad Luk 8:6 ali se o. jer nije imalo vlage Jak 1:11 ogranu s vruinom, i o. travu 1Pe 1:24 o. se trava, i cvijet njezin otpJob 15:30 ega e o. grane njegove Jer 2:25 obosit e, i grlo e ti se jo o. OSUDI-O-T-TI M.Iz 17:15 krivoga i tko o. pravoga, Mat 23:33 kako ete umai o. paklenoj Rim 8:3 i zbog grijeha o. grijeh u tijelu Heb 11:7 kojom o. sav svijet, i postade 1Pe 2:23 koji ga je nepravedno o. 2Pe 2:6 Sodomu i Gomoru o. je na Otk 19:2 to je o. bludnicu veliku, koja Mat 12:41 rodom pred sudom i o. e Mar 16:16 a tko ne vjeruje, o. e se Iva 8:11 ree Isus: Ni ja te neu o. Idi, Rim 8:34 Tko e o. Krist Isus, koji je OSUDU Psl 9:8 je pravo izrei e o. narodima Gal 5:10 podnijet e o. makar tko bio 1Ti 3:6 da se ne bi naduo i pao u o. 1Ti 5:12 I navlae na se o. to prvu OSVET-A-E-I Iza 35:4 o. dolazi, plaa Boja, on e Rim 12:19 Moja je o. ja u vratiti, govori Heb 10:30 Moja je o. ja u uzvratiti, i M.Iz 6:34 ne zna za milost na dan o. Iza 59:17 je kao haljine odjeu o. i Iza 61:2 o. Boga naega, da utjeim Hos 9:7 Dolaze dani o. neprijateljstvo Luk 21:22 Jer to su dani o. kad e se Jo 10:13 dok se ne o. narod neprijaDje 7:24 nepravda, obrani ga i o. ga OSVETNIK Brj 35:19 Krvni o. ima ubiti krvnika Psl 9:12 Kao o. krvnoga djela zauzeo Psl 99:8 Bog, koji oprata, a i o. za djela 1So 4:6 jer je Gospodin o. za sve ovo OSVETU Psl 58:10 e se pravednik, kad vidi o. Jer 11:20 daj da vidim o. tvoju na njima 2So 1:8 kad e dati o. onima, koji ne OTAR Psl 57:4 i strijele, kojima je jezik ma o. Iza 49:2 je usta moja da su kao o. ma Otk 1:16 izlazio ma o. s obje strane Otk 14:14 zlatnu, i u ruci svojoj srp o. Otk 14:18 onome, koji je imao srp o. Otk 19:15 usta njegovih izlazi ma o. OTE-O-TI Job 20:19 o. je kuu, koju nije sazidao Psl 30:1 Gospode, jer si me o. nijesi L.Zk 26:16 vid oduzeti i ivot vam o. Mat 9:15 kad e se o. od njih zarunik Iva 10:28 i nitko ih nee o. iz ruke moje OTIAO Pst 31:19 Laban je bio upravo o. da 1Sa 20:41 sluga o. die se David u 1Kr 18:27 je zaposlen ili je o. na stranu Mar 1:45 je on o. pone glasno pripoviJak 1:24 pa o. i odmah je zaboravio OTIL-A-I Rut 1:21 Bogata sam o. praznih ruku Iza 24:11 veselje, o. radost na zemlji Jer 44:28 Judina, to su o. u Egipat, i Mat 2:13 su bili o. javi se Josipu u snu OTIRATI Luk 7:38 suzama svojim i o. kosom Iva 13:5 noge uenicima i o. otiraem OTKRITI Luk 2:35 Tako e se o. misli mnogih 1Ko 3:13 jer e se ognjem o. i oganj e Flp 3:15 mislite, i ovo e vam Bog o. 1Pe 5:1 i dionik slave, koja se ima o. OTKRIVA M.Iz 29:24 uje kletvu i nita ne o.

909
Iza 26:21 Zemlja o. krvno djelo svoje i Rim 1:17 Jer se u njemu o. pravda Rim 1:18 Jer se o. gnjev Boji s neba OTKRIVENJ-A-E-U 2Ko 12:1 doi u na vienja i o. Gos2Ko 12:7 veliine o. dade mi se trn u Efe 1:17 vama duha mudrosti i o. da 1Ko 14:26 ima nauku, ima o. ima jezik Otk 1:1 o. Isusa Krista, koje dade Gal 2:2 po o. i predloih im evanelje Efe 3:3 Da se meni po o. oitova tajna 1Pe 1:13 koja vam se prua u o. Isusa OTKUP-I-O Izl 30:15 Gospodu kao o. za ivot svoj Psl 130:7 milosre; u njega je bogat o. M.Iz 6:35 Nikakav o. ne moe ga M.Iz 13:8 U bogatstvu njegovu o. je za Iza 43:3 Dao bih Egipat za te kao o. Mat 16:26 to moe dati ovjek kao o. Mat 20:28 i da ivot svoj dadne u o. za Mar 10:45 i da dadne ivot svoj u o. za Luk 1:68 narod svoj, pripravi mu o. Luk 2:38 koji su ekali o. Jerusalema 1Ko 1:30 i pravda i posveenje i o. 1Ti 2:6 Koji sebe dade u o. za sve Heb 9:12 svetinjama i stekao vjeni o. Heb 9:15 po smrti, koju podnese za o. Iza 35:4 on e sam doi, da vas o. 1Ko 1:27 o. Bog, da posrami jako Gal 4:5 Da o. one, koji su bili pod Tit 2:14 nas o. od svakoga bezakonja 2Pe 2:1 zatajiti Gospodina, koji ih o. i Iza 43:1 jer sam te o. pozvao sam te po Iza 63:9 ljubavi i milosti on ih je o. Gal 3:13 Krist nas je o. od prokletstva Otk 1:5 nas je ljubio i o. nas od grijeha Otk 5:9 jer si bio zaklan i o. si nas Bogu OTKUPITELJ Job 19:25 sigurno, da moj O. ivi i da Iza 44:6 kralj Izraelov i O. njegov, GosIza 47:4 O. na zove se Gospod nad Iza 54:5 i O. tvoj jest Svetac Izraelov Iza 54:8 smilujem tebi, veli O. tvoj Iza 59:20 Ali e za Sion doi kao O. za Iza 60:16 izbavitelj tvoj, i O. tvoj jaki Iza 63:16 Ti si, Gospode, otac nas. O. OTKUPITI Brj 18:15 neiste stoke ima dati o. Psl 31:5 ti e me o. Gospode, Boe, ti Psl 49:15 Ali duu e moju Bog o. iz Psl 130:8 I on e o. Izraela od svih Iza 44:22 povrati k meni, jer te hou o. Iza 44:23 jer e Gospod o. Jakova i OTKUPLJENI Iza 35:9 samo o. smiju ondje hoditi Iza 35:10 o. od Gospoda vratit e se po Iza 49:6 da se vrate o. Izraelovi. I zato 1Pe 1:18 da nijeste o. raspadljivim Otk 14:4 Ovi su o. od ljudi kao prvenci OTKUPLJENJE Iza 50:2 nije prekratka ruka moja za o. Iza 61:1 slobodu, vezanima o. Luk 21:28 i podignite glavu svoju o. se Rim 8:23 ekajui posinjenje, o. tijela Efe 1:7 U kojemu imamo o. krvlju Efe 1:14 je zalog batine nae za o. OTROV-A-NE P.Zk 29:18 na kojem bi rastao o. i pelin Psl 58:4 Imaju o. kao otrov zmijin, kao M.Iz 23:32 ujede kao zmija i utrca o. Hab 2:15 o. i opoji ga, da gleda golotinMar 16:18 o. smrtonosan popiju, nee Rim 3:13 o. je zmijski pod usnama P.Zk 32:32 groe puno o. jagode su Jak 3:8 zlo, puno o. smrtonosnoga Brj 21:6 Gospod meu narod zmije o. Brj 21:8 Napravi sebi lik zmije o. i OTUENI Efe 4:18 razum tamom pokriven i o. su Kol 1:21 ste nekad bili o. i neprijatelji OTVARA Psl 146:8 Gospod o. oi slijepcima M.Iz 24:7 on ne o. usta na vijeanjima M.Iz 31:26 Usta svoja o. mudro, i na Hab 2:5 svijet o. on svoje eljusti Mat 7:8 nalazi; tko kuca, o. mu se Luk 11:10 nalazi; tko kuca, o. mu se Iva 10:3 vratar o. i ovce sluaju glas OTVOREN-A-E-IM-O-OJ Jer 5:16 Tu je njegov grob o. Svi koliki Rim 3:13 Njihovo je grlo grob o. Dje 7:56 Evo vidim nebesa o. i Sina 1Ko 16:9 otvorie velika i irom o. vrata Otk 3:8 tobom vrata o. koja nitko ne Otk 4:1 I gle, vrata o. na nebu, i glas 2Ljt 7:15 Oi moje bit e sad o. i ui Psl 40:6 ali si mi dao ui o. rtava M.Iz 20:13 dri oi svoje o. pa e imati Job 6:25 Zato se rugati o. rijeima Mat 13:13 jer o. oima ne vide i otvorHos 7:2 lee o. pred oima mojim Iva 1:51 vidjet ete nebo o. i anele Iva 10:24 Ako si ti Krist, kai nam o. Iva 16:29 Eto sad o. govori i prispoDje 26:26 kralj, kojemu i govorim o. jer Otk 19:11 I vidjeh nebo o. i gle, konj M.Iz 1:20 Mudrost propovijeda na o. Hos 4:16 pasti kao janje na o. tratini OTVORI Iza 22:22 kad on o. nitko ne zatvori, i Eze 1:1 Kebaru, o. se nebo i vidjeh Mar 1:10 kako se o. nebo, i Duh kao Luk 24:45 Tada im o. um, da razumiju Dje 5:19 o. nou vrata tamnice, izvede Dje 8:32 koji ga strie, ne o. on usta Dje 16:14 I Gospodin o. srce njezino Kol 4:3 Da nam Bog o. vrata rijei, da Otk 3:7 klju Davidov, i koji o. i nitko ne Otk 3:20 tko uje glas moj i o. vrata, ui Otk 5:2 Tko je dostojan da o. knjigu i da Otk 5:5 Davidov, da o. knjigu i sedam Otk 6:1 I vidjeh, kad o. Janje jedan od Otk 9:2 I o. zjalo bezdana, i izae dim Otk 11:19 I o. se hram Boji u nebu, i Otk 20:12 i druga se knjiga o. koja je OTVORI--E-O-T-TI Eze 16:63 toga i ne o. vie usta svojih Dje 26:18 Da im o. oi, da se obrate od Otk 5:9 da uzme knjigu i da o. peate Pst 3:7 o. oi, i oni opazie, da su bili Pst 7:11 i o. se ustave nebeske Mat 3:16 Tada mu se o. nebesa Luk 24:31 im se o. oi, i poznae ga 1Ko 16:9 se o. velika i irom otvorena 2Ko 2:12 o. mi se vrata u Gospodinu Otk 20:12 i knjige se o. i druga se knjig Job 11:5 i usta svoja o. protiv tebe Iza 53:7 koji je striu, nije o. usta svojih Iza 53:7 nije o. usta svojih kao janje, to Heb 9:8 da se jo nije o. put u Svetinju Iza 35:5 oi slijepima, i ui gluhima o. Iza 41:18 o. u rijeke na golim Mat 7:7 ete; kucajte, i o. e vam se Luk 11:9 traite, i nai ete; kucajte, i o. Pst 3:5 zna Bog, da e vam se o. oi P.Zk 28:12 Gospod e o. bogatu riznicu 1Sa 2:1 mogu usta svoja o. pred neprIza 35:5 e se o. oi slijepima, i ui Eze 29:21 novu snagu i tebi u o. usta Mal 3:10 neu li vam o. prozore neba i OTVRDN-E-U-ULO Iza 6:10 Uini da o. srce tome narodu Heb 3:13 da koji od vas ne o. prijevPsl 32:4 kao na ljetnoj egi o. sok Heb 3:8 Neka ne o. srca vaa, kao za Mat 13:15 o. je srce naroda ovoga. Ui Dje 28:27 Jer je o. srce naroda ovoga OVACA L.Zk 1:2 prinesite rtvu od goveda ili o. Psl 66:15 Od pretilih o. prinosim ti rtve Prp 2:7 i posjedovao goveda i o. vie Jer 23:3 Skupljam ostatak o. svojih iz Hab 3:17 o. nema u torovima. Goveda Zah 11:7 na klanje za trgovce o. i uzeo Zah 11:11 tada spoznae trgovci o. to Mat 18:12 sto o. i jedna od njih zaluta Luk 15:4 sto i o. i izgubi jednu od njih Heb 13:20 velikoga pastira o. krvlju OVCA-MA Psl 119:176 Lutam naokolo kao o. Iza 11:6 tele, lav i o. bit e zajedno Iza 53:7 Kao o. nijema pred onima, koji Jer 50:17 Izrael je o. potjerana, od Mat 12:11 subotu njegova jedina o. upDje 8:32 Kao o. to se vodi na zaklanje Mat 10:6 idite k izgubljenim o. kue Iva 2:15 iz hrama sve zajedno s o. i Iva 10:7 kaem vam: Ja sam vrata k o. OVCE Pst 31:19 otiao da strie o. svoje, a Psl 49:14 Kao o. gone se oni u svijet Psl 80:1 koji si Josipa uvao kao o. koji Psl 95:7 ga on pase, o. pasle njegove Iza 53:6 Svi smo mi kao o. lutali Iza 66:3 tko rtvuje o.a ujedno psu lomi Jer 3:24 o. njihove i goveda njihova Jer 23:1 da o. pae moje zalutaju i da Jer 23:2 Vi ste o. moje rastjerali i Zah 11:4 Pasi o. koje su odreene za Zah 11:7 l tako sam ja pasao o. to su Zah 11:17 pastiru, koji ostavlja o. Zah 13:7 pastira, da se razbjegnu o. Mat 9:36 jer su bili kao o. bez pastira, Mat 10:16 aljem kao o. meu vukove Mat 25:33 Postavit e o. s desne sebi Mat 26:31 pastira, i rasbjeat e se o. Mar 14:27 onda e se razbjeati o. Iva 2:14 prodavali volove, o. i goluIva 10:3 i o. sluaju glas njegov Iva 10:8 razbojnici, i o. ih nijesu sluale Iva 10:11 dobri daje ivot svoj za o. Iva 10:12 kojemu nijesu o. njegove Iva 10:14 dobri i poznajem svoje o. i Iva 10:15 i ivot svoj polaem za o. Iva 10:16 I druge o. imam, koje nijesu Iva 10:27 o. moje sluaju glas moj, i ja Rim 8:36 dre nas kao o. koje su za 1Pe 2:25 Jer ste bili kao izgubljene o. OVCU Iza 40:11 polako vodi dojilicu o. Luk 15:6 Naoh svojuo. koja je bila OVNA Pst 22:13 o. to se bio rogovima svoji L.Zk 6:6 sitne stoke o. bez pogrjeke Dan 8:3 vidio sam najednom o. gdje OZDRAVI-M-O-T-TI Psl 6:2 jer sam iznemogao; o. me Iza 6:10 da se ne obrati i ne o. Iva 5:10 rekoe idovi onome, to o. Psl 119:77 na me milosre tvoje, da o. Dje 28:27 se ne obrate, da Ih ne o. Mat 17:18 tako da je o. od toga asa Iva 5:4 o. bi makar kakva bolest bila Iva 5:14 si o. Ne grijei vie, da ti se ne 2Kr 20:5 o. u te opet ve preksutra

910
Mat 8:8 reci rije, i o. e sluga moj Mat 9:21 dotaknem haljine njegove, o. 2Kr 20:1 e umrijeti i nee vie o. Iza 38:1 e umrijeti i nee vie o. Jer 30:17 Jer u te o. rane u ti tvoje Hos 6:2 Iza dva dana on e nas ve o. Dje 14:9 vidjevi, da vjeruje, da e o. OALOSTISTE 2Ko 7:9 nego to se o. na pokajanje 2Ko 7:11 to se po Bogu o. koliko uini OEDNJETI Iva 4:13 pije od ove vode, opet e o. Iva 4:14 koju u mu ja dati, nee o. Iva 6:35 vjeruje u mene, nee nikad o. Otk 7:16 Vie nee ogladnjeti ni o. OENI P.Zk 24:1 Kad tko uzme enu i o. se Mat 19:9 osim zbog preljube i o. se OIVI-O Psl 71:20 o. nas opet Izvedi nas opet Psl 104:15 i kruh, koji o. snagu ovjePsl 119:25 lei dua moja, o. me rijeju Dje 3:15 kojega Bog o. od mrtvih Efe 2:5 mrtvi zbog grijeha, o. s Kristom Job 33:4 dah me je Svemonoga o. Dje 2:24 veze smrti, i njega je o. jer je Dje 2:32 Ovoga je Isusa o. Bog, emu Kol 2:13 o. je s njim, oprostivi nam sve OIVJE-E Rim 7:9 kad doe zapovijed, grijeh o. Rim 14:9 Jer zato Krist umrije i o. da Otk 20:4 i o. i kraljevae s Kristom Otk 20:5 Ostali mrtvaci ne o. dok se ne OIVLJAVA P.Zk 32:39 koji ubija i opet o. ja sam Psl 119:50 to me rije tvoja o. Iva 6:63 Duh je ono, to o. tijelo ne OIVLJUJE Iva 5:21 kao to Otac podie mrtve i o. Rim 4:17 Ili njega, koji o. mrtve i zove 1Ko 15:45 posljednji Adam duh, koji o. 2Ko 3:6 Duha; jer slovo ubija, a Duh o. 1Ti 6:13 ti pred Bogom, koji sve o. PAKAO Mat 5:29 da se sve tijelo tvoje baci u p. Luk 12:5 smrti ima mo baciti u p. Da 2Pe 2:4 ih je strovalio u p. i predao ih PAKL-A-U Psl 18:5 Okovi p. pritisli me, pale na me Jak 3:6 naega, sam zapaljen od p. PAKLU Mat 10:28 duu i tijelo pogubiti u p. Luk 16:23 Kad u p. usred muka svojih PAKOSTI Dje 13:10 lukavstva i svake p. sine Rim 1:29 bludnosti, lakomstva, p. puni 1Ko 5:8 ni u kvascu zloe i p. nego u Efe 6:12 protiv duhova p. u zranim Tit 3:3 i slastima, u p. i zavisti ivei 1Pe 2:16 pokriva p. nego kao sluge PALAAMA Psl 48:3 Bog se u p. njegovim objavio Psl 144:12 krasno izraeni kao u p. Amo 3:10 opainu i krvavo djelo u p. PALA-E-I-U Iza 25:2 mjesto u ruevine, p. oholih u Dan 5:5 okreenom zidu kraljevske p. 2Sa 7:2 Evo, ja stojim u p. od cedra, a Est 1:9 za ene u p. kralja Ahasvera. Psl 29:9 U p. njegovoj sve vie: Kako 2Sa 7:5 Ti hoe da mi gradi p. da u Psl 45:15 veselo i radosno, ulaze u p. PALICA Psl 23:4 tap tvoj i p. tvoja, oni su, koji Otk 11:1 I dade mi se trska kao p. PALJENIC-A-E-U Brj 10:10 mlaake, kod svojih rtava p. Psl 40:6 rtava p. i rtava za grijeh ne Mar 12:33 je vrednije od svih rtava p. 1Sa 15:22 ugodnije Gospodu rtve p. Psl 66:15 ovaca prinosim ti rtve p. Iza 56:7 svojoj molitvenoj. rtve p. Jer 6:20 rtve vae p. nijesu mi vie i Heb 10:6 p. i rtve za grijeh nijesu ti bile Pst 8:20 i prinese na rtveniku rtvu p. Pst 22:7 ali gdje je janje za etvu p. Pst 22:8 ve pribaviti janje za rtvu p. Pst 22:13 sina svojega kao rtvu p. 2Ljt 9:4 i rtvu p. to bi je on prinosio u PAMETAN M.Iz 12:23 p. ovjek skriva svoje M.Iz 13:16 p. ovjek ini sve promiljM.Iz 14:15 a p. pazi na korake svoje M.Iz 22:3 p. ovjek vidi zlo unaprijed i 1Ti 3:2 jedne ene mu, trijezan, p. Jak 3:13 i p. neka pokae dobrim PASHALN-O-U Izl 12:21 obitelji svoje i zakoljite P. janje Mat 26:17 Gdje da pripravimo za te P. Mat 26:18 tebe u blagovati P. veeru Iva 18:28 da bi mogli jesti P. veeru PASHE Luk 2:41 u Jeruzalem o blagdanu P. Iva 6:4 bio je blizu idovski blagdan P. Iva 13:1 blagdan P. Isus je znao, da mu Iva 19:14 Blagdana P. oko este ure Heb 11:28 je svetkovao blagdan P. i PASI Zah 11:4 p. ovce koje su odreene za Iva 21:15 Ree mu: p. jaganjce moje PASTI 2Sa 24:14 radije p. u ruke Gospodnje Psl 49:14 u svijet mrtvih: smrt e ih p. Psl 82:7 morate p. kao jedan od knezM.Iz 21:17 u siromatvo e p. tko voli M.Iz 28:10 taj e sam p. u jamu svoju Iza 9:8 Jakova. Ona e p. u Izraelu Iza 11:7 i medvjedica zajedno e p. Iza 65:25 Vuk i janje zajedno e p. i lav Jer 3:15 koji e vas p. mudrou i Eze 34:23 pa stira, koji e ih p. svojega Hos 4:16 kako e ih Gospod p. kao Mat 24:29 zvijezde e s neba p. i sile Luk 6:39 Nee li obadva p. u jamu Luk 21:24 Jedni e p. od otrice maa, 2Pe 1:10 inei ovo neete p. nikada Otk 7:16 i nee vie na njih p. sunana PASTIR-A-E-I-U Psl 23:1 Gospod je p. moj: nita mi Iza 40:11 Kao p. tako on pase stado Iza 44:28 o Kiru: On je p. moj Izvrit Jer 31:10 ga opet i uva ga kao p. Eze 34:23 on e ih pasti i bit e im p. Iva 10:11 Ja sam p. dobri, Pastir dobri Iva 10:12 najamnik i koji nije p. kojemu Iva 10:14 Ja sam p. dobri i poznajem Iva 10:16 i bit e jedno stado i jedan p. 1Pe 5:4 vrhovni p. primit ete neuveli Pst 13:8 izmeu mojih i tvojih p. jer Prp 12:11 one potjeu od jednoga p. Jer 23:2 Bog Izraelov, protiv p. koji Eze 34:8 ivotinjama, i nije bilo p. i Zah 13:7 Udarit u p. da se razbjegnu Mat 9:36 jer su bili kao ovce bez p. Mat 26:31 Udarit u p. i rasbjeat e se Mar 14:27 Udarit u p. onda e se Heb 13:20 od mrtvih velikoga p. ovaca Psl 80:1 p. Izraelov, uj, koji si Josipa Jer 3:15 Dat u vam p. po srcu svojeEfe 4:11 a jedne za p. i uitelje Brj 14:33 e se sinovi kao p. povlaiti Iza 56:11 ne znaju za sitost. p. su, ne Jer 50:6 p. su ga njegovi zaveli, vodili Eze 34:8 nego su p. moji pasli sami Luk 2:8 onom kraju imali su p. u polju Luk 2:18 tome, to im pripovjedie p. Zah 11:17 Teko loemu p. koji ostavlja 1Pe 2:25 obratiste k p. i uvaru dua PATNJAMA Iza 53:3 ovjek bolova, vian p. kao 2Ko 1:7 da kao to ste zajedniari u p. Heb 2:10 da p. privede k slavi poetnika PATNJE Iza 53:4 A on je nosio p. nae, alosti 2Ko 1:5 kao to obiluju p. Kristove u PAZI-LI-M-MO-TE Izl 23:21 p. na njega i sluaj naredbe Job 31:4 Ne p. li on na putove moje, ne Job 33:14 i na dva; ali se ne p. na to Psl 22:2 i nou, ali se ne p. na me Psl 142:4 nemam nikoga, koji p. na M.Iz 4:20 Sine moj, p. na rijei moje i M.Iz 5:21 on p. na sve staze njegove M.Iz 14:8 p. na put svoj, a stranputica M.Iz 14:15 a pametan p. na korake M.Iz 16:17 tko p. na put svoj, uva ivot M.Iz 16:20 p. na opomenu, taj dolazi M.Iz 19:16 tko ne p. na putove svoje Prp 9:16 i na rijei se njegove ne p. Prp 11:4 Tko uvijek p. na vjetar, nikada Jer 2:25 p. inae obosit e, i grlo e ti Dje 16:14 srce njezino, da p. na rijei Rim 14:6 Koji na dan p. zbog Gal 6:1 a p. na sebe, da i ti ne bude 1Ti 4:16 p. na sebe i na nauku; ustraj u Zah 1:4 nijesu posluali i nijesu p. na Zah 11:11 trgovci ovaca, to su p. na Luk 6:7 Knjievnici i farizeji p. su, nee Psl 119:67 ali sada p. brino na rije PNP 1:6 i nijesam mogla da p. na Jer 8:6 p. i sluam: to nije pravo Jer 18:18 jezikom, i ne p. na sve rijei Heb 10:24 I p. jedan na drugoga u Iza 34:1 Doite, narodi, da ujete, p. Iza 43:18 Ne p. samo na ono, to je Iza 49:1 p. vi narodi daljine: Gospod Mat 16:6 Isus: p. i uvajte se kvasca Luk 8:18 p. zato, kako sluate, jer tko Luk 12:15 p. i uvajte se od svake lakLuk 21:34 p. da svoja srca ne oteate Dje 20:28 p. na sebe i na sve stado, u Rim 16:17 p. na one, koji ine razmiricKol 2:8 p. da vas tko ne pokvari PEAT-A-E PNP 8:6 Kaop. postavljam se tebi na Rim 4:11 znak obrezanja kao p. prav1Ko 9:2 ste vi p. mojega apostolstva 2Ti 2:19 temelj Boji imajui ovaj p. Otk 6:3 I kad otvori drugi p. zauh Otk 6:12 I vidjeh, kad otvori esti p. i gle Otk 8:1 I kad otvori sedmi p. postade Otk 5:5 da otvori knjigu i sedam p. Otk 6:1 Janje jedan od sedam p. i Otk 9:4 koji nemaju p. Bojega na Otk 5:2 knjigu i da razlomi p. njezine Otk 5:9 da uzme knjigu i da otvori p. PELENICE Job 38:9 odjeu, tamne oblake za p. Luk 2:7 povi ga u p. i poloi ga u jasle Luk 2:12 povito u p. i lei u jaslama PELIN P.Zk 29:18 kojem bi rastao otrov i p. M.Iz 5:4 na posljetku gorka je kao p.

-P-

911
Otk 8:11 I ime je zvijezdi p. i treina PE-I-INE M.Iz 17:3 Topionica je za srebro, p. za Iza 31:9 u Sionu i p. u Jeruzalemu Dan 3:6 smjesta baen u p. ognjenu Hos 7:7 Svi oni plamte kao p. i jedu Mal 4:1 dolazi dan, koji gori kao p. Mat 6:30 a sutra se baca u p. tako Mat 13:42 I baciti ih u p. ognjenu. Ondje Luk 12:28 a sutra se u p. baca, tako P.Zk 4:20 iz ognjene p. iz Egipta, da Dan 3:17 ima mo da nas izbavi iz p. Otk 9:2 iz zjala kao dim iz velike p. Psl 74:20 jer su p. zemaljske pune Psl 141:6 izaoe voe njihove iz p. Iza 2:19 Zavlait e se ljudi u p. PEPEO Job 30:19 postao sam kao prah i p. Psl 147:16 kao vunu, sipa inje kao p. Iza 58:5 i da stere poda se vreu i p. Jon 3:6 pokorniku haljinu i sjede u p. PERU Mat 15:2 ne p. ruku svojih prije objeda Otk 22:14 p. haljine svoje u krvi Janjet PIJ-AN-ANICA 1Kr 18:41 jedi i p. jer ujem ve hujanje M.Iz 5:15 p. vodu iz svojega vlastitog M.Iz 23:7 Jedi i p. govori ti; ali srce Hab 2:16 Sada p. i ti, da tetura. Sada Luk 12:19 Otpoini, jedi, p. i uivaj 1Ti 5:23 Vie ne p. vode, nego pij Iza 24:20 Kao p. ovjek ljulja se zemlja Jer 23:9 Kao p. sam, kao ovjek Iza 28:1 Teko gizdavome vijencu p. 1Ko 5:11 ili psova, ili p. ili razbojnik, s Tit 1:7 ne gnjevljiv, ne p. ne svadljiv, ne PIJANKAMA Rim 13:13 gozbama i p. ne u neistoi 1Pe 4:3 rasputenim gozbama, p. i PIJANSTVA Eze 23:33 Napunit e se p. i brige Gal 5:21 ubojstva, p. razuzdane gozbe PIJE-MO 2Sa 19:35 okusa na onom, to jede i p. Job 15:16 koji p. zlodjela kao vodu M.Iz 23:31 prelijeva; glatko se ono p. Iza 62:9 I tko je unio vino, neka ga i p. Mat 11:19 doao je, on jede i p. i kae Mat 24:49 i gosti se i p. s pijanicama Iva 4:13 koji p. od ove vode, opet e Iva 4:14 koji p. od vode, koju u mu ja Iva 6:54 Tko jede tijelo moje i p. krv Iva 7:37 neka doe k meni i p. 1Ko 10:7 Sjede narod da jede i p. i 1Ko 11:27 jede kruh ovaj ili p. au Izl 17:2 Daj nam vode da p. A Mojsije Amo 4:1 svojim: Donesite da p. PIJESAK Pst 22:17 kao zvijezde na nebu i kao p. Jer 5:22 Ja sam postavio moru p. za Jer 33:22 ni izmjeriti p. morski, tako u Heb 11:12 nebeske i nebrojeni kao p. PIJESKA Pst 32:12 tvoje da ga bude kao p. u Suc 7:12 bilo ih je kao p. na moru Psl 139:18 vie ih je nego p. Kad se Iza 40:15 otoci su mu kao zrno p. to PIJETAO Mat 26:34 prije nego p. zapjeva, tri Mat 26:74 ovjeka. Odmah zapjeva p. Mat 26:75 Prije nego zapjeva p. tri puta Luk 22:61 nego danas zapjeva p. triput Iva 18:27 zataji, i odmah p. zapjeva PILIE Luk 13:34 kao kvoka p. svoje pod krila PISANO Mat 4:4 Stoji p. ovjek ne ivi samo o Mat 4:6 stoji p. Anelima svojim Mat 4:7 Stoji p. Ne kuaj Gospodina Mat 4:10 Stoji p. Gospodinu, Bogu Mat 11:10 stoji p. Eto, ja aljem glasMat 21:13 Stoji p. Kua moja neka se Mat 26:31 stoji p. Udarit u pastira, i Mar 14:27 stoji p. Udarit u pastira, Luk 24:27 to p. stoji o njemu u svim Iva 6:31 to je p. Kruh s neba dade im Iva 6:45 stoji p. Svi e biti naueni od Iva 8:17 stoji p. da je svjedoanstvo Iva 12:14 i sjede a njega, kao to je p. Iva 12:16 da je to bilo za njega p. i da Dje 1:20 p. Stan njegov neka bude Dje 23:5 da je veliki sveenik, jer je p. Dje 24:14 Ja vjerujem sve, to je p. u Rim 1:17 je p. Pravednik ivi od vjere Rim 2:24 neznabocima, kako je p. Rim 3:4 je p. Da se opravda u svojim Rim 3:10 je p. Nema pravedna, nema Rim 8:36 je p. Zbog tebe nas ubijaju Rim 9:13 je p. Jakova sam ljubio, a na Rim 9:33 je p. Evo meem u Sionu Rim 10:15 je p. Kako su krasne na Rim 11:26 je p. Doi e od Siona SpaRim 12:19 je p. Moja je osveta, ja u Rim 15:3 je p. Pogrde onih, koji tebe Rim 15:4 je p. pisano je za nau nauku 1Ko 1:31 je p. Tko se hvali, u Gospod1Ko 2:9 je p. to oko nije vidjelo, ni uho 1Ko 3:19 je p. On hvata mudre u 1Ko 10:7 je p. Sjede narod da jede i 1Ko 15:45 je p. Prvi ovjek Adam 2Ko 4:13 je p. Vjerovao sam, zato Gal 3:10 je p. Proklet svaki, koji ne Gal 3:13 je p. Proklet svaki, koji visi na Gal 4:22 je p. da je Abraham imao dva Gal 4:27 je p. Razveseli se, nerotkinjo Heb 10:7 je p. je za mene, da inim 1Pe 1:16 je p. Budite sveti, jer sam ja Otk 22:19 o kojima je p. u knjizi ovoj PISMA Mat 22:29 ne znate ni P. ni moi Boje Mat 26:56 ovo dogodi, da se ispune p. Mar 15:28 Tako se ispuni rije P. UbrLuk 4:21 Danas se ispuni ova rije P. Iva 2:17 i rijei P. Revnost za kuu tvoju Iva 5:39 Istraujete P. jer mislite, da Iva 19:24 rije P. Razdijelie meu se Dje 8:32 iz P. to ga je itao, bilo je ovo Dje 17:11 i svaki su dan ispitivali P. je Rim 4:17 otac pred Bogom po rijei P. Rim 15:4 i utjehom P. nadu imamo 2Ti 3:15 iz djetinjstva zna Sveta p. 2Pe 1:20 proroanstvo P. ne smije 2Pe 3:16 iskrivljuju, kao i ostala P. na PISMIMA Luk 24:27 stoji o njemu u svim P. Iva 5:47 kad njegovim P. ne vjerujete Rim 1:2 proroka svojih u Svetim P. 1Ko 15:3 umro za grijehe nae po P. 1Ko 15:4 je uskrsnuo trei dan po P. PISMO P.Zk 24:1 neka joj napie p. rastavno 2Kr 5:7 kralj Izraelov bio proitao p. Dan 6:10 Daniel uo, da je p. potpisaLuk 24:32 putem i tumaio nam P. Luk 24:45 im otvori um, da razumiju P. Iva 7:38 kae P. iz njegova e srca Iva 10:35 rije Boja, a P. se ne moe Iva 13:18 Ali se P. mora ispuniti: Koji s Iva 17:12 sina propasti, da se ispuni P. Iva 19:28 da se ispuni P. edan sam Iva 19:36 ispuni P. Nijedna kost nee Dje 1:16 trebalo je da se ispuni P. koje Rim 4:3 kae P. Vjerova Abraham Rim 11:2 to veli P. o Iliji, kako se tui Gal 3:8 P. predvidjelo, da Bog po vjeri Gal 3:22 je P. sve zatvorilo pod grijeh 1Ti 5:18 P. govori: Volu, koji vre, ne 2Ti 3:16 Sve je P. Bogom nadahnuto i Jak 2:23 P. koje govori: Abraham Jak 4:5 P. govori: Ljubomorno ljubi PISMOM Luk 23:38 natpis napisan p. grkim Jud 1:3 potrebnim opomenuti vas p. PISMU Mat 21:42 nikad itali u P. Kamen koji Luk 20:17 u P.Kamen, koji odbacie Luk 21:22 se sve ispuniti, to stoji u P. Dje 8:35 poevi od ovoga mjesta u P. Dje 18:24 ovjek rjeit, silan u P. Jak 2:8 po p. Ljubi blinjega svojega 1Pe 2:6 u P. Evo stavljam na Sionu PIEM 1Ko 14:37 to vam p. Gospodnja je 2Ko 13:10 vam p. ovo nenazoan, da 2So 3:17 svakoj poslanici. Ovako p. 1Iv 2:1 ovo vam p. da ne grijeite. I ako 1Iv 2:7 ne p. vam nove zapovijedi 1Iv 2:8 Opet vam p. novu zapovijed 1Iv 2:12 p. vam, djeice, jer su vam 1Iv 2:13 p. vam, oevi, jer upoznaste 1Iv 5:13 Ovo p. vama, koji vjerujete u 3Iv 1:13 crnilom i perom da ti p. Jud 1:3 da vam p. o naemu opemu Otk 10:4 svoje, htjedoh ja da p. PITAJ-TE-U-LI Jer 6:16 i p. za staze stare, gdje je put Mat 6:31 tjeskobno zabrinuti i ne p. Luk 12:29 I zato ne p. to ete jesti i to Iza 58:2 p. me dan na dan i rado bi htjeli 1Ko 14:35 kue mueve svoje neka p. Mar 1:27 p. su svi jedan drugoga: to Iva 8:7 ga jednako p. uspravi se i ree PITATE Jer 5:19 p. Zato nam sve ovo uini Mal 1:2 p. Kako nas to ljubi Nije li Mal 1:6 p. Kako smo mi to sramotili Mal 1:7 p. Kako smo te oskvrnuli Mal 2:17 p. Kako smo ga to uvrijedili Mal 3:8 p. U emu da smo te varali Mal 3:13 p. to govorimo meu se na PITI Izl 15:24 i govorio: A to emo p. Izl 17:6 iz nje potei, da narod moe p. 1Kr 17:4 Iz potoka e p. a gavranima Prp 8:15 nego jesti i p. i veseo biti. To Iza 51:22 mojega: nee je od sada p. Amo 9:14 nasadit e vinograde i p. Mat 6:25 to ete jesti i to ete p. ni za Mat 6:31 to emo jesti? to emo p. Mat 20:22 Moete li p. au, koju u ja Mat 20:23 au ete moju dodue p. Mat 25:35 edan, i dali ste mi p. Bio Mat 25:42 edan, i nijeste mi dali p. Mat 26:29 Od sada neu vie p. od Mat 27:34 On okusi to ali ne htjede p. Luk 12:29 to ete jesti i to ete p. i ne Dje 23:12 da nee ni jesti ni p. dok ne 1Ko 9:4 Zar nemamo prava jesti i p. 1Ko 10:21 Ne moete p. au GosPJESM-A-AMA-OM-U Izl 15:2 Bog je jakost moja i p. moja, jer Psl 42:8 nou je njemu p. moja, molitva Psl 100:1 p. za rtvu zahvalnicu. PoklPsl 118:14 Gospod mi je pobjeda i p. Iza 12:2 jer mi je Gospod pobjeda i p.

912
Iza 51:3 hvalospjev i gromka p. Psl 95:2 lice njegovo s hvalom, u p. Efe 5:19 hvalospjevima i duhovnim p. Kol 3:16 psalmima, hvalospjevima i p. Psl 119:54 Naredbe tvoje postae mi p. M.Iz 25:20 pjeva p. alosnomu srcu Pst 31:27 da te ispratim s radou i p. Psl 126:6 ali s p. dolazi, dolazi natrag Izl 15:1 u hvalu Gospodu ovu p. Pjevali Psl 33:3 Pjevajte mu p. novu, slono Psl 40:3 Metnu mi u usta p. novu Psl 45:1 posveujem p. svoju tebi, o Psl 98:1 Pjevajte Gospodu p. novu, jer Psl 137:3 Pjevajte nam p. sionsku Psl 144:9 Pjevam p. novu tebi, o Boe Iza 5:1 o prijatelju svojemu, p. prijatelja Jer 9:18 neka zapjevaju nad nama p. Otk 5:9 I pjevahu p. novu govorei Otk 15:3 I pjevaju p. Mojsija, sluge PJEVA-J-JTE-JU-JUI-LA M.Iz 25:20 takav je onaj, koji p. pjesme Iza 14:7 i poiva sav svijet, p. iza glasa Jak 5:13 Je li tko veseo Neka p. hvalu Izl 15:21 p. Gospodu, jer je silan. Konje 1Ljt 16:9 p. mu psalme. Svirajte mu 1Ljt 16:23 p. tako Gospodu, sve zeml j e Psl 9:11 p. hvalu Gospodu, koji stoluje Psl 22:23 Koji tujete Gospoda, p. mu Psl 33:2 p. hvalu Gospodu uz citaru Psl 66:2 p. hvalu slavnome imenu Psl 68:4 p. Bogu, pjevajte hvalu imenu Psl 98:1 p. Gospodu pjesmu novu, jer Psl 137:3 p. nam pjesmu sionsku Iza 12:4 p. hvalu Gospodu. Zazivajte Iza 26:19 Probudite se i p. koji poivate Jer 31:7 p. u radosti Jakovu, radujte Psl 63:3 tebi p. slavu usne moje Psl 65:13 itom; vesele se i p. Psl 69:34 Nebo i zemlja p. mu hvalu Otk 15:3 I p. pjesmu Mojsija, sluge Iza 35:10 po njemu i doi e u Sion p. Iza 51:11 vraaju se i dolaze p. u Sion Efe 5:19 p. i kliui u srcu svojem Kol 3:16 duhovnim u milosti p. u srcima PJEVA-LA-NJE-O-T-TI Izl 15:21 Mirjam im je naprijed p. PjevaLuk 2:13 koja je hvalila Boga i p. Otk 4:8 puna oiju, i p. su bez odmora Izl 32:18 pobijeenih: ujem samo p. PNP 2:12 p. grlice uje se u zemlji 2Sa 22:2 p. Gospod, moja hridina 1Kr 4:33 p. je prie o drveu o cedru na Psl 18:1 On je p. Ljubim te, Gospode, Izl 15:1 p. u Gospodu, jer je veoma Psl 9:2 Radovat u se i veseliti o tebi, p. Psl 57:7 utjeeno je srce moje; p. u i Psl 101:1 Milost i pravdu p. u, slavit Psl 104:33 p. u Gospodu, dok sam 1Ko 14:15 p. u hvalu duhom, a pjevat Psl 89:1 Svagda u p. milosti GospodPsl 147:1 jer je lijepo hvalu p. Bogu PLA-E-E-EM-ETE-ITE-U-UI Psl 6:8 Gospod usliiti glasni p. moj Psl 30:5 veerom dolazi p. a jutrom ve Psl 30:11 Tada si obratio p. moj radost Eze 2:10 su u njem napisani p. uzdisaji Mat 2:18 Rami se uje tuba, mnogi p. Dje 8:2 i uinie nad njim velik p. Jak 4:9 neka se pretvori u p. i radost u Tu: 1:2 Gorko p. nou suze mu na Mat 2:18 Rahela p. za djecom svojom Iva 20:13 Oni joj rekoe: eno, to p. Iva 20:15 Isus joj ree: eno, to p. Psl 69:10 Kad postim i gorko p. i to mi Mal 2:13 suzama, p. i uzdasima, jer on Luk 6:21 Blagoslovljeni ste, koji p. Dje 21:13 to inite, te p. i cijepate srce Rim 12:15 p. s onima, koji plau Jak 4:9 tugujte i p. smijeh va neka se Prp 3:4 Vrijeme p. i vrijeme smijehu Eze 27:31 p. za tobom srcem zabrinuJoe 2:17 i rtvenika neka p. sveenici Rim 12:15 plaite s onima, koji p. 1Ko 7:30 I koji p. kao da ne plau; i koji 2Sa 15:30 p. i pokrivene glave iao je Jer 31:9 Dolaze p. ja ih pratim i tjeim Luk 7:38 Ona se p. postavi odostraga Flp 3:18 a sad i p. govorim, kao neprijaOtk 18:19 i vikahu p. i tugujui: Jao PLAKA-LI-O-TI 1Sa 20:41 i p. su, privijeni jedan uz Psl 137:1 sjedili smo i p. spominjui se Mat 11:17 zapjevali, i vi nijeste p. Luk 7:32 zapjevali, i vi nijeste p. 1Sa 20:41 osobito je David p. vrlo Job 30:25 Zaista, p. sam, ako je Hos 12:4 p. je i molio mu se. U Betelu Otk 5:4 I ja sam p. mnogo, to se nitko Job 2:12 poee p. glasno, razderae Iza 16:9 Zato u p. s Jazerom za Iza 30:19 nee sveudilj p. On e se Jer 13:17 moram ja u tiini p. radi oholTu 1:16 Zato ja moram gorko p. oko Luk 6:25 Vi ete tugovati i p. Iva 16:20 Vi ete p. i tugovati, a svijet PLAMEN-OM-OVE-OVI-U Pst 3:24 p. da uvaju put k drvetu Pst 15:17 i p. je ognjeni prolazio P.Zk 33:2 njegove razbuktio se p. Iza 43:2 nee izgorjeti, nee te p. Dan 7:9 Prijestolje mu bilo p. ognjeni Heb 1:7 svoje vjetrove i sluge svoje p. Otk 1:14 i oi njegove kao p. ognjeni Otk 19:12 A oi su mu kao p. ognjeni Izl 3:2 Pogleda, a to grm p. gorio, ali ne Iza 29:6 i vihorom i p. to prodire Dan 11:33 duboko satrti maem i p. Iza 50:11 ognjene strijele stavljate u p. Iza 50:11 ognjene strijele stavljate u p. PNP 8:6 i munje su p. njezini Joe 2:3 Za njim liu p. kao vrt edenski Izl 3:2 u p. ognjenom, to je izbijao iz Iza 5:24 strnjiku, i slame nestaje u p. Luk 16:24 trpim veliku muku u ovom p. PLAA-TI Pst 15:1 Abrame, ja sam tit tvoj; p. P.Zk 32:35 je osveta i p. u vrijeme, kad M.Iz 11:31 se pravedniku p. na zemlji M.Iz 13:13 toga dopadne p. Iza 35:4 Bog va, osveta dolazi, p. Iza 40:10 Evo, p. njegova dolazi s njim Iza 62:11 Evo, p. njegova dolazi s njim Iza 66:6 uj, Gospod p. neprijateljima Mat 5:12 j velika p. vaa na nebesima Mat 17:24 va uitelj ne p. hramskoga Luk 6:35 Tada e biti vaa p. velika, i Rim 4:4 ne rauna se p. po milosti Heb 11:6 da vjeruje, da ima Bog i da p. Jak 5:4 Gle, p. poslenika, koji su jeli Otk 22:12 dolazim brzo, i p. moja s Mat 22:17 Je li doputeno p. caru Luk 23:2 da zabranjuje p. porez caru PLAE-U L.Zk 19:13 sebe do sutra p. radnikove Mar 9:41 On nee izgubiti p. svoje 1Ti 5:18 i radnik je dostojan svoje p. Psl 19:11 tko ih dri, ima veliku p. Psl 24:5 od Gospoda i pravednu p. od Psl 91:8 gledat e p. bezbonicima M.Iz 11:18 sigurnu p. tko sije praveM.Iz 14:14 svoje prima odmetnik p. a Prp 4:9 jer za trud svoj dobiju dobru p. Iza 61:8 Tako u im vjerno dati p. i Mih 3:11 Sveenici njihovi ue za p. Mih 7:3 Sudac radi samo za p. MoguHag 1:6 i tko je radio za p. skupljao je Zah 11:12 vam je drago, dajte mi p. Mat 5:46 vas ljube, kakvu ete p. imati Mat 6:2 vam: Oni ve imaju p. svoju Mat 6:5 Oni su ve primili p. svoju Mat 6:16 Oni su ve primili p. svoju Mat 10:41 prorok, primit e p. proroku Mat 20:8 isplati im p. od posljednjih do Rim 1:27 na sebi primali zasluenu p. 1Ko 3:8 a svaki e primiti svoju p. 1Ko 3:14 to je nazidao, primit e p. Heb 2:2 i neposluh pravednu p. primio Heb 10:35 svojega, koje ima veliku p. Heb 11:26 jer je gledao na p. 2Pe 2:13 I primit e p. nepravde. Oni 2Pe 2:15 koji je volio nepravednu p. 2Iv 1:8 nego da primite potpunu p. PLATI-T-TI Psl 28:4 podaj im; p. im po zasluzi Mat 18:28 govorei: p. to si duan Otk 18:6 kao to i ona p. vama, i M.Iz 19:17 pozaima Gospodu, i p. e Eze 7:3 p. u ti sve gadno djelovanje Hos 4:9 i p. u mu za opaine njegove Mat 6:6 Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, p. Luk 10:35 p. u ti, kad se vratim Izl 2:9 djeaka i doji ga, a ja u ti za to p. M.Iz 25:22 njegovu, i Gospod e ti to p. Mat 18:26 s menom sve u ti p. Luk 7:42 nijesu mogli p. svojega duga PLATNO Eze 10:2 koji je bio obuen u laneno p. Dan 12:6 koji je obuen u p. stajao nad Mat 27:59 zavi ga u laneno p. isto Mar 15:46 Ovaj kupi p. skinu ga i zavi Dje 11:5 posuda nekakva kao veliko Otk 19:14 obuene u p. bijelo i isto PLEA Iza 22:22 Klju Davidov meem na p. Mat 23:4 i meu ih ljudima na p. a sami PLEME-NA-NIMA Psl 89:4 Dovijeka u utemeljiti p. tvoje Jer 10:16 i Izrael je p. to je njegovo Heb 7:14 za koje p. nije Mojsije nita Pst 12:3 e biti blagoslovljena sva p. Pst 25:23 u utrobi tvojoj, dva p. e se P.Zk 29:18 ni p. koji bi se danas odvraJo 7:1 od p. Judina, uze neto sebi od Suc 21:15 Gospod okrnji p. Izraelova Ezr 6:17 prema broju p. Izraelovih Psl 22:27 bacit e se pred tobom sva p. Psl 47:3 prisili p. pod noge nae Iza 34:1 narodi, da ujete, pazite, p. Iza 49:6 da se podignu p. Jakovljeva Jer 10:25 na p. koja ne zazivaju imena Hab 2:5 skuplja oko sebe sva p. Zah 9:9 na ljude, na sva p. Izraelova Mat 19:28 i suditi dvanaest p. IzraelovFlp 3:5 od p. Benjaminova, Hebrejin od Heb 7:13 ovo govori, od drugoga je p. Heb 7:14 Gospodin na od p. Judina. Jak 1:1 Krista, pozdravlja dvanaest p. Otk 1:7 naricat e nad njim sva p. Otk 5:5 evo je pobijedio lav iz p. Judina Otk 5:9 krvlju svojom od svakoga p. Otk 7:9 od svakoga naroda i p. i puka. Otk 21:12 i imena dvanaest p. sinova Jer 31:1 ja u biti Bog svima p. IzraeloEze 2:3 sinovima Izraelovim, k p.

913
Dje 4:27 Pilat s neznabocima i p. IzPLIJEN-A-I-OM Izl 3:22 tako od Egipana p. uzeti Job 9:26 kao orao kad pada na p. Psl 119:162 koji zadobije bogat p. M.Iz 16:19 nego dijeliti p. s oholima Iza 49:25 I jakome otet e se p. i silniku Jer 21:9 ivotu i ima ivot svoj kao p. Jer 45:5 a tebi u dati ivot tvoj kao p. Pst 49:9 Mlad je lav Juda. Od p. si se M.Iz 1:13 napunit emo kue svoje p. Amo 3:4 Rie li lav u umi, a da nema p. Heb 7:4 desetinu od najboljih dijelova p. 1Sa 14:15 I straa i eta, to p. Psl 89:41 Sad ga p. tkogod onuda Jo 7:21 Vidio sam meu p. lijep plat Psl 104:21 Lavii viu za p. i trae od PLJEV-A-U Job 21:18 Bivaju kao p. na vjetru, kao Job 41:28 u praki njemu je kao p. Psl 1:4 su kao p. koju raznosi vjetar Dan 2:35 i zlato i raspra se kao p. na Iza 40:24 i vihor ih raznese kao p. Mat 3:12 p. espalitiognjemneugasivim PLJUSAK Iza 25:4 gnjev nasilnika kao zimski p. Mat 7:25 udari p. dooe vode, dunu Mat 7:27 I udari p. dooe vode PLJUVALI Mat 26:67 Tada su mu p. u lice i udarali Mat 27:30 bi p. na njega, uzeli bi trsku Mar 15:19 p. na njega, pregibali svoje PLO-AMA-E 2Ko 3:3 nego na tjelesnim p. srca Izl 31:18 p. kamene prstom Bojim Izl 32:19 i baci p. iz ruke i razbi ih pod Heb 9:4 koji je bio procvao, i p. zavjeta PLOD-A-OVA-OVE-OVI-OVIMA Pst 3:6 vidje ena, kako je p. drveta M.Iz 11:30 p. je pravednikov drvo M.Iz 31:31 Podajte joj da uiva p. ruku PNP 2:3 p. je njegov sladak grlu PNP 2:13 p. svoj ve pusta smokova; Iza 4:2 i p. zemlje na ponos i slavu Iza 14:29 a p. je njezin zmaj krilati Iza 27:9 i u tom stoj potpun p. njegov Mih 6:7 p. tijela svojega za grijeh svoj Luk 1:42 i blagoslovljen je p. utrobe Rim 6:21 onda imadoste p. od onoga Rim 7:4 mrtvih, da p. donesemo Bogu Gal 5:22 A p. je Duha: ljubav, radost Flp 1:22 A ako mi ivot u tijelu p. donosi Heb 13:15 p. usana, koje priznaju ime Jak 3:18 A p. pravde sije se u miru Otk 14:15 da se anje, dozreo je p. Otk 22:2 svakoga mjeseca svoj p. Pst 3:6 I ona uze od njegova p. i jede Hos 8:7 nema p. i ona ne donosi Hab 3:17 Jer smokva ne donosi vie p. Flp 4:17 traim p. koji se mnoi na Tit 3:14 potreba, da ne budu bez p. 2Pe 1:8 ostaviti besposlene i bez p. za 2Ti 2:6 najprije treba da primi od p. Jak 3:17 puna milosra i dobrih p. Otk 22:2 koje raa dvanaest p. dajui Brj 13:26 i pokazae im p. zemlje P.Zk 32:13 zemlje, i jeo je p. poljske PNP 4:16 neka bi uivao p. svoje Iza 65:21 e vinograde i uivati p. Eze 47:12 e mjeseca raati nove p. Amo 9:14 nasadit e vrtove i uivati p. Otk 6:13 odbacuje svoje nezrele p. Eze 47:12 i kojima lie ne vene i p. im 2Ko 9:10 da uzrastu p. pravde vae Iza 27:6 i napunit e sav svijet p. Eze 47:12 svakojako drvee s p. to POTEN-E-I-O M.Iz 11:3 Nedunost vodi p. sigurno M.Iz 11:6 p. izbavlja pravda njihova, a M.Iz 28:10 Tko zavodi p. ljude na zao 1Ti 3:11 i ene treba da su p. ne koje Psl 140:13 p. borave pred licem tvojim Tit 2:2 Starci da budu trijezni, p. mudri Psl 15:2 tko p. misli u srcu svojem Psl 84:11 dobara onima, koji hode p. Jer 5:3 Gospode, upravljene na p. bie Rim 12:8 neka daje p. koji upravlja Rim 13:13 Hodimo p. kao po danu, ne 1Ko 7:36 p. prema svojoj djevici 1Ko 14:40 A sve neka bude p. i uredno POTUJ-E-TE-U Izl 20:12 p. oca svojega i mater svoju P.Zk 5:16 p. oca svojega i mater svoju, Mat 15:4 Bog je zapovjedio: p. oca i Mat 19:19 p. oca i majku, i ljubi Mar 10:19 Ne varaj p. oca i majku Efe 6:2 p. oca svojega i majku Iza 29:13 p. me samo usnama svojim Mal 1:6 Sin p. oca i sluga gospodara Mat 15:9 Uzalud me p. nauka je Iva 5:23 Da svi potuju Sina kao to potuju Oca. Tko ne p. Sina, ne potuje Oca, koji ga je poslao. Iva 5:23 Tko ne p. Sina, ne potuje Iva 9:31 ako tko p. Boga i ini volju L.Zk 19:30 p. Svetite moje. Ja sam Psl 2:12 p. Sina, da se ne razgnjevi Flp 2:29 sa svom radou, i takve p. 1Pe 2:17 Sve p. brau ljubite, Boga se Iva 5:23 Da svi p. Sina kao to potuju POBIJEDI Otk 2:7 Tko p. dat u mu da jede od Otk 2:11 Tko p. nee mu nauditi druga Otk 2:17 Tko p. dat u mu od mane Otk 2:26 I tko p. i odri djela moja do Otk 3:5 Tko p. on e se obui u haljine Otk 3:21 Tko p. dat u mu da sjedi s Otk 6:2 i izae pobjeujui i da p. Otk 13:7 rat sa svetima i da ih p. i dana Otk 21:7 Tko p. ovo e batiniti, i bit u POBJED-A-E-U Psl 118:14 Gospod mi je p. i pjesma M.Iz 21:31 ali p. dolazi od Gospoda M.Iz 24:6 i p. je ondje, gdje je radio velik Iza 12:2 jer mi je Gospod p. i pjesma Iza 51:5 Blizu je p. moja. Pred vratima 1Ko 15:54 napisana: p. proguta smrt 1Ko 15:55 Gdje je, smrti, p. tvoja? 1Iv 5:4 i p. koja pobjeuje svijet, jest P.Zk 33:29 ma p. tvoje. Neprijatelji 1Sa 2:9 snagom ne dolazi ovjek do p. 1Sa 14:6 da pomogne do p. s mnogo Psl 33:17 Ne dovodi konj do p. uza svu Psl 118:15 uj Glas p. odjekuje u Iza 59:17 i kacigu je p. metnuo na 1Sa 11:13 Gospod dade p. Izraelu 1Sa 19:5 dao svemu Izraelu veliku p. 1Kr 8:45 i vapaj njegov i podaj mu p. Psl 60:12 S Bogom izvojujemo p. on Iza 40:10 i miica njegova dade mu p. 1Ko 15:57 dade p. po Gospodinu 2Ko 2:14 svagda daje p. u Kristu Isusu POBJEI Jon 4:2 Upravo zato htio sam prije p. u Jak 4:7 protivite se avlu i p. e od vas POBJEE Pst 31:27 Zato tajno p. i pokrade me Mar 14:52 haljinu i go p. od njih Dje 7:29 Mojsije ovu rije p. i posta POBO-AN-NE-NI-NICI-NIH Psl 58:11 Eto, isplati se biti p. Ima jo Jak 1:26 tko misli, da je p. a ne zauzPsl 85:8 za narod svoj i za p. svoje 2Pe 2:9 Tako zna Gospodin p. izbaviti Job 17:8 p. su nad tim rasreni, isti su Psl 31:23 Ljubite Gospoda, svi p. Psl 32:6 Zato neka se moli tebi svaki p. Psl 107:42 To gledaju p. i raduju se Dan 12:3 p. e sjati kao sjajno nebo Dje 8:2 A ljudi p. sahranie Stjepana i Dje 17:22 vidim, da ste vrlo p. 2Ljt 6:41 i p. tvoji neka se obraduju u Psl 145:10 Gospode, slave te p. tvoji Dan 12:10 ali e p. to spoznati 1Sa 2:9 Korake svojih p. uva on Dje 13:43 od idova i p. doljaka POBO-NIKANO-NOST-NOSTI Psl 12:1 pomozi, jer nema vie p. Psl 14:5 jer Gospod stoji na strani p. Psl 37:25 ne vidjeh nikada p. ostavljenPsl 37:32 Zlikovac vreba p. i pun je M.Iz 9:9 Pouavaj p. on dobije jo na 2Ti 3:12 svi, koji p. hoe da ive u Kristu 2Pe 3:11 treba da vi sveto i p. ivite 1Ti 4:8 a p. je korisna za sve, jer ima 1Ti 6:6 je dobitak p. kad je spojena sa Jak 1:26 njegova je p. isprazna Jak 1:27 p. ista i neokaljana pred 2Pe 1:3 slui za ivot i p. poznavanjem 2Pe 1:6 strpljivost, a u strpljivosti p. POBONOSTI Job 2:3 jo je uvijek utvren u svojoj p. Kol 2:23 mudrosti po umiljenoj p. 1Ti 2:2 ivot provodimo u svakoj p. i 1Ti 3:16 je priznato, velika je tajna p. 1Ti 4:7 kloni se, a vjebaj se u p. 1Ti 6:11 a idi za pravdom, p. vjerom 2Ti 3:5 Koji imaju oblije p. a sile su se 2Pe 1:7 A u p. ljubav bratsku, a u ljubai POIN-E-I-ILI-IOJob 14:6 da p. dok se ne obraduje danu M.Iz 26:28 usta laskava p. pogibiju M.Iz 14:29 ovjek jedljiv p. ludost za M.Iz 29:22 naprasit p. mnogo zla Heb 12:15 i ne p. tete, da se mnogi ne Jer 33:8 je p. protiv mene, i oprostit u Eze 18:31 ih p. i nainite sebi novo srce Brj 35:6 utoita za onoga, koji je p. Iza 53:9 jer nije p. nepravde, i nije se Jer 2:13 dvostruk je grijeh p. moj narod Eze 22:13 si ga p. i nad krvnim djelima Luk 23:41 a ovaj nije nita zlo p. POIN-KA-U Jer 14:17 ne dolaze nikada do p. jer Otk 14:11 i nee imati p. dan i no, koji Pst 2:2 On p. sedmi dan od svega djela Heb 4:4 I p. Bog u sedmi dan od sviju Otk 14:13 neka p. od trudova svojih POIVA-JU Job 12:10 Kojemu u rukama p. ivot Psl 34:15 Na pobonima p. oko GosPsl 62:5 Samo u Bogu p. tiho dua Psl 80:17 Ali ruka tvoja neka p. na Psl 131:2 dijete mirno p. na prsima Iza 9:6 Vlast p. na pleima njegovim Iza 14:7 Sada se odmara i p. sav svijet, Iza 61:1 p. na meni, jer me je pomazao Luk 4:18 Duh Gospodnji p. na meni Iva 1:18 je Bog, koji p. na srcu Oevu 1Pe 4:14 i sila Boja i Duh njegov p. na Izl 28:30 Tumim da p. na srcu Aronovu Job 34:21 Oi njegove p. na putu Psl 88:5 ubijenima, koji p. u grobu Prp 12:3 p. mlinarice jer ih je premalo Iza 17:2 p. u njima, i nitko ih ne plai

914
POIVALI-TA-TE P.Zk 28:65 Tvoja noga nee imati p. Iza 66:1 i kakvo je mjesto mojega p. Iza 11:10 i p. njegovo bit e slavno Iza 28:12 Ovo je p. dajte poinak POIVANJE Psl 139:3 p. moje ti istrauje, sve Dje 7:49 Ili koje je mjesto za moje p. Heb 4:9 je ostavljeno jo p. narodu POIVAT-E-I Iza 26:19 koji p. u prahu, jer je rosa Mat 26:45 Jednako spavate i p. Evo se L.Zk 26:34 Zemlja e p. i subote svoje Psl 16:9 i bol e moja p. u sigurnosti M.Iz 6:10 jo malo sklopiti ruke i p. Iza 11:2 Na njemu e p. duh GospodPODIGAO Psl 8:2 p. si sebi branite nasuprot Psl 80:17 ovjejim, kojega si p. sebi Iza 63:9 p. ih i nosio ih sve dane u Dan 4:34 Nebukadnezar, p. sam oi Dan 5:23 Nego si se p. protiv Gospoda Dan 8:11 vojske nebeske on se je p. Zah 1:21 ni jedan ovjek nije p. glave Zah 5:1 p. oi svoje i gledao, i gle, bio Zah 6:1 p. oi svoje i gledao. Gle, Iva 3:14 Kao to je Mojsije p. zmiju u PODIGN-E-I-ITE Iza 40:4 Svaka dolina neka se p. svaka Iza 40:15 kao zrno pijeska, to ga p. 2Ljt 6:41 Boe moj, p. se prema poivIza 40:9 i p. mono glas svoj kao glasIza 49:18 p. oi svoje unaokolo i vidi Iza 58:1 p. glas svoj kao truba. Objavi Iza 60:4 Podigni pogled svoj unaokolo Izl 25:8 p. mi Svetite, da mogu Iza 40:26 p. oi svoje prema nebu i Iza 51:6 p. gore k nebu oi svoje, i Luk 21:28 i p. glavu svoju. Otkupljenje Iva 4:35 p. oi svoje i promatrajte njive PODIGNUT-I P.Zk 18:15 sam ja, p. e ti Gospod Iza 61:4 p.e opet, to je bilo Eze 34:23 p. u im jednoga pastira Hos 6:2 trei dan p. e nas, i ivjet Iva 12:32 A kad ja budem p. od zemlje Dje 1:9 ree, bi p. pred oima njihovim Dje 15:16 ruevine popraviti, i p. u ga Jak 5:15 bolesnika, i p. e ga GospoPsl 89:4 prijestolje tvoje p. za sva Iza 33:10 u se uspraviti, sada u se p. Jer 23:5 u p. Davidu pravi izdanak Eze 38:9 Ti e se p. kao bura, doi e Dan 2:44 e nebeski p. kraljevstvo Dan 11:36 On e se oholo p. protiv Mat 3:9 od kamenja ovoga p. djecu Luk 18:13 usudio ni oiju svojih p. k Iva 12:34 da se Sin ovjeji mora p. Dje 1:6 li u ovo vrijeme p. kraljevstvo Rim 14:4 jer ga moe Gospodin p. PODII Prp 4:10 drugoga, da mu pomogne p. Mat 11:23 zar e se do nebesa p. Mar 13:8 se p. narod protiv naroda i Iva 3:14 tako se mora p. i Sin ovjeji PODI-E-M-U Pst 7:17 Voda naraste i p. se korablja Pst 8:20 Noa p. Gospodu rtvenik, uze Pst 24:63 p. oi i pogleda, a to dolazile Jo 5:13 p. oi i pogleda, a to stoji Suc 3:9 p. Gospod sinovima IzraeloRut 3:7 p. pokriva s nogu njegovih i 1Sa 23:16 p. se Saulov sin Jonatan Psl 18:48 ti me p. nad protivnike moje Psl 113:7 Koji iz praha p. malenoga, iz M.Iz 14:34 Pravednost p. narod, a M.Iz 15:1 rije uvredljiva p. srdbu M.Iz 16:28 ovjek himben p. nemir Jer 4:13 kao oblak p. se. Kao vihor Jer 25:30 kao kod gaenja groa p. Eze 3:12 Tada me p. duh gore. uo Mat 8:24 p. se silna bura na moru, tako Luk 1:52 neznatne p. gore Luk 1:69 Bog spasenja p. za nas u kui Luk 10:34 Tada ga p. na svoje ivine Luk 16:23 paklu usred muka svojih p. Iva 5:21 to Otac p. mrtve i oivljuje Iva 6:5 Isus p. oi i vidje, da mnotvo Iva 13:18 s menom jede kruh, p. petu Iva 17:1 Isus i p. oi svoje na nebo i Dje 13:17 izabra oeve nae i p. narod 1Ko 14:4 jezike, sam sebe p. a koji 1Ko 14:4 prorokuje, crkvu Boju p. 2Ko 10:5 I svaku visost, koja se p. 2So 2:4 Koji se protivi i p. vie svega Jak 1:6 valu, koji vjetar p. i goni Psl 121:1 p. oi svoje gore prema Psl 143:8 kojim da idem; jer k tebi p. Iza 14:13 p. prijestolje svoje na gori Psl 66:7 da se ne p. buntovnici M.Iz 31:28 Sinovi njezini p. se i blaMat 17:25 Simone, od koga p. kraljevi PODLO-I-NI Psl 47:3 p. nam narode, prisili plemena 1Ko 15:25 p. sve neprijatelje pod noge Efe 1:22 I sve p. pod noge njegove, i 1Kr 12:4 na nas, i mi emo ti biti p. Dan 7:27 vlasti njemu sluiti i p. mu biti Heb 13:17 svoje i budite im p. jer oni PODNESE Heb 2:9 p. ovjenana slavom i asu Heb 9:15 da po smrti, koju p. za otkup Heb 12:2 p. kri ne marei za sramotu PODNIJETI Psl 119:67 Prije nego moradoh p. kaznu Joe 2:11 i vrlo straan, tko e ga p. Mal 3:2 tko e p. dan dolaska njegova 1Ko 10:13 izlaz, da mognete p. PODNIO Psl 55:12 to bih p. ne udara na me Rim 9:22 p. s mnogom strpljivou, da Heb 12:3 protiv sebe od grjenika p. PODNOJE L.Zk 9:9 Ostalu krv izli na p. rtveniku Psl 110:1 neprijatelje tvoje za p. nogIza 60:13 da poaste p. nogu mojih Iza 66:1 nebo i zemlja je p. nogama Mat 22:44 neprijatelje tvoje za p. nogDje 7:49 nebo i zemlja je p. nogama Heb 1:13 neprijatelje tvoje za p. nogHeb 10:13 neprijatelji njegovi za p. noPODNOS-E-I-IM-IMO-ITE-ITI Jer 10:10 narodi ne p. gnjeva njegova 1Pe 5:9 da iste muke p. vaa braa u 2Ti 1:8 nego p. s menom za evanelje 2Ti 2:3 p. s menom napore kao dobar 2Ti 2:24 da ui, spreman da p. zlo Iza 1:13 ne p. zlodjela i blagdan 2Ti 2:10 Zato p. sve zbog izabranih, da 1Ti 4:10 se trudimo, i p. sramotu, jer se 2Ti 2:12 Ako p. s njim emo i kraljevati 2Ko 11:4 ne prihvatiste, lijepo p. Kol 3:13 p. jedan drugoga i opratajte 2So 1:4 progonima i nevoljama koje p. 1Pe 2:20 ako zbog prestupaka p. PODNOSITI Psl 101:5 naduto, toga ne mogu p. Eze 34:29 Nee vie p. sramote od Mat 17:17 Dokle u vas jo p. Donesite Mar 9:19 Kako u jo dugo p. vas 2Ti 4:3 kad zdrave nauke nee p. nego Jak 5:10 ustrajno i strpljivo p. nevolje Otk 2:2 i da ne moe p. zlih, i iskuao PODVRGNUT Rim 3:19 i sav svijet da bude p. Bogu Heb 5:2 i lutaju, jer je sam p. slabosti Jak 5:17 Ilija je bio ovjek p. patnji kao PODZEMLJ-A-E Hos 13:14 Ja u ih izbaviti od vlasti p. Otk 1:18 i imam kljueve od smrti i p. Brj 16:33 ivi u p. i zemlja se zatvori Hos 13:14 o smrti, gdje pomor tvoj, p. Otk 6:8 bilo je ime smrt, i p. pratilo ga Otk 20:13 i smrt i p. dadoe svoje mrtOtk 20:14 I smrt i p. baeni bie u jezPODZEMNI Job 24:19 tako p. svijet zlikovce Psl 30:9 krv moja, kad siem u p. svijet Psl 55:15 neka ivi siu u p. svijet, jer Iza 14:11 U p. svijet spustio se je sjaj Hab 2:5 iroko kao p. svijet otvara on Mat 11:23 U p. svijet sii e, jer da bi PODZEMNOM Psl 16:10 ti ne predaje due moje p. Dje 2:27 nee ostaviti due moje u p. POGAZITI Psl 60:12 on e p. neprijatelje nae Psl 89:34 Nikada neu p. zavjeta Mal 4:3 Tada ete p. bezbonike, jer Mat 7:6 Inae bi ga mogle p. nogama POGIB-AO-IJU-LJI-LJIMA M.Iz 1:27 i p. vaa kao oluja kad doe M.Iz 10:15 je p. i njihovo siromatvo Rim 8:35 ili glad ili golotinja ili p. ili ma 1Ti 6:9 koje bacaju ljude u propast i p. M.Iz 10:31 Usta pravednikova raaju mudrost, a jezik laan pada u p. M.Iz 26:28 Jezik laan mrzi na one, koje je satro; usta laskava poine pop. M.Iz 10:14 a usta su ludoga blizu p. 2Ko 11:23 mnogo puta u p. smrtnoj bio 2Ko 11:26 esto na putovanjima, u p. POGINE Eze 18:23 drago bilo da p. bezbonik Iva 3:15 koji vjeruje u njega, ne p. nego Iva 3:16 koji vjeruje u njega, ne p. nego POGINUTI Eze 3:18 to e bezbonik p. zbog svoje Eze 3:19 to e on p. zbog opaine Eze 18:4 Dua, koja grijei, ona e p. Eze 18:20 Dua, koja grijehi, ona e p. POGLAVARA Izl 2:14 Tko je tebe postavio za p. i suca Iva 7:48 vjerovao tko od p. ili farizeja u Dje 23:5 Ne grdi p. naroda svojega POGLAVARSTVA Luk 12:11 i pred p. i vladaoce, ne brinEfe 6:12 nego protiv p. protiv vlastima Kol 1:16 ili gospodstva, ili p. ili vlasti Kol 2:15 I razoruavi p. i vlasti, izvede POGRD-E-I-IE Rim 15:3 p. onih, koji tebe grde, pad2Ko 12:10 p. nevolje, progonstva 1Pe 2:23 Koji nije vratio p. kad su ga Jud 1:9 nije se usudio izgovoriti sud p. Tu 2:7 p. Gospod rtvenik svoj Mat 15:4 Tko p. oca ili majku, neka Iza 1:4 p. Sveca Izraelova, okrenue Iza 5:24 i p. rije Sveca Izraelova POGRIJEI Mat 18:21 ako brat moj p. protiv mene Jak 2:10 a p. u jednome, kriv je za sve POGRJEKE L.Zk 6:6 stoke ovna bez p. po procjeni Psl 19:12 A p. tko e ih znati. Oisti me

915
Mat 6:14 otputate ljudima p. njihove POGUBI-TI L.Zk 24:16 se p. ako opsuje ime GosP.Zk 17:6 dva ili tri svjedoka neka se p. Suc 8:21 Ustani ti i p. nas, jer kakav je Mat 2:13 Herod traiti dijete, da ga p. Pst 18:23 pravednoga p. s bezbonim Pst 20:4 nee nedune ljude p. P.Zk 17:6 svjedoka ne smije se p. 1Sa 11:13 Danas se nee p. nitko, jer Mat 10:28 moe duu i tijelo p. u paklu Mat 21:41 Zloince e zlom smrti p. i Mat 22:7 dade p. ubojice i grad njihov Mat 27:20 Barabu, a Isusa da dadne p. Luk 6:9 dobro ili zlo ivot spasiti ili p. POHODI Brj 14:18 p. zlodjela otaca na djeci do Psl 106:4 po svome djelu spasenja p. Luk 1:68 On p. narod svoj, pripravi mu POHOENJA Iza 10:3 to ete initi u dan p. i zla Luk 19:44 nijesi upoznao vremena p. 1Pe 2:12 djela, slavili Boga u dan p. POHVAL-E-I M.Iz 25:27 dobro; zato tedi rijei p. 1Pe 2:14 kazne zloince, a p. dobre Luk 16:8 p. nepravednog upravitelja Efe 2:9 Ne od djela, da se tko ne p. POJAS-OM Iza 5:27 Nikomu se ne raspasuje p. Mat 3:4 od dlake devine i p. koan oko Eze 16:10 opasao te p. od tanka platna Otk 1:13 opasana po prsima p. zlatnim POJAV-E-I-IO-IT-ITI Psl 84:7 ne p. pred Bogom na Sionu Joe 2:30 I uinit u da se p. udesni Hab 3:6 Kad se p. izmjeri zemlju, kad Mal 3:2 Tko e se odrati, kad se on p. Kol 3:4 Kad se p. Krist, ivot na, onda Mar 1:4 Ivan Krstitelj p. se je u pustinji Heb 9:11 Ali Krist se je p. kao veliki Mat 12:41 Ljudi iz Ninive p. e se s tim Mat 12:42 Kraljica juga p. e se s tim Iza 40:5 Jer e se p. sjaj Gospodnji Kol 3:4 onda ete se i vi s njim p. u slavi POJEDINI 1Ko 12:27 tijelo Kristovo, i p. udovi Efe 5:33 p. neka ljubi onako svoju enu POKAJAE Otk 9:20 ne p. se za djela ruku svojih Otk 16:9 i ne p. se, da mu dadnu slavu POKAJ-ANJE-ATI-U Mar 1:4 p. za oprotenje grijeha Mar 6:12 su zaputili i propovijedali p. Luk 10:13 davno bi ve inili p. u vrei Dje 3:19 inite dakle p. i obratite se, da Dje 5:31 Izraelu p. i oprotenje grijeha Dje 17:30 ljudima, da svi svuda ine p. 2Ko 7:9 nego to se oalostiste na p. 2Ko 7:10 raa stalno spasonosno p. a Heb 6:6 opet obnoviti na p. jer sami Heb 12:17 jer za p. ne nae mjesta Otk 2:5 ini p. i djeluj opet kao prije Psl 110:4 se zakleo, nikad se nee p. Heb 7:21 Zakle se Gospodin, i nee se p. 2Ti 2:25 da se p. i spoznaju istinu 2Pe 3:9 izgubi, nego svi da se p. POKARA-J Heb 12:5 klonuti duhom, kad te on p. Heb 12:6 ljubi Gospodin, onoga p. a Heb 12:7 gdje je sin, kojega otac ne p. M.Iz 19:18 p. sina svojega, jer jo ima 1Ti 5:20 A koji grijee, p. ih pred svima 2Ti 4:2 p. opominji, zaprijeti sa svom POKLON-E-I-IE-IMO-ITI Izl 24:1 Ali prinesite izdaleka svoj p. Jak 1:17 dar i svaki savreni p. odozgo Iza 5:23 Koji oslobaate krivca za p. a Heb 1:6 neka mu se p. svi aneli Boji Otk 3:9 da dou i da se p. pred nogama Otk 13:15 koji se god ne p. slici zvijeri1Sa 20:41 na lice i p. se tri puta. Potom Psl 45:11 Gospod tvoj: njemu se p. Dan 3:6 Tko se ne baci niice i ne p. se Dje 3:14 ovjeka ubojicu da vam se p. Dje 8:27 u Jeruzalem, da se p. Bogu Otk 14:9 Ako se tko p. zvijeri i slici Otk 4:10 i p. se onome, koji ivi u vijeke Otk 5:14 padoe i p. se onome, koji ivi Otk 11:16 padoe na lica svoja i p. se Otk 13:3 I p. se zmaju, to je dao vlast Otk 13:4 I p. se zvijeri govorei: Tko je Otk 19:4 i p. se Bogu, koji sjeae na Otk 20:4 i koji se ne p. zvijeri ni slici Pst 22:5 se p. pa emo se opet vratiti Psl 95:6 Doite, p. se i padnimo niice Mat 2:2 i doosmo da mu se p. Iza 45:23 Svako e se koljeno p. preda Rim 14:11 meni e se p. svako koljeno Otk 15:4 Svi e narodi doi i p. se pred POKOLJENJ-A-E Psl 145:13 vlast tvoja traje kroz sva p. Prp 1:4 p. idu, pokoljenja dolaze, a Iza 51:9 davnine, za p. to su prola Iza 61:4 leali porueni kroz mnoga p. Kol 1:26 skrivena od vjekova i p. a sad Psl 145:4 p. pokoljenju hvali djela Iza 1:4 p. grijeno, narode zlodjelima POKOP-AN Mat 26:12 moje, uinila je to za p. moj Mar 14:8 unaprijed tijelo moje za p. Luk 16:22 I bogata umrije i bi p. 1Ko 15:4 da je p. i da je uskrsnuo trei POKORAVA-JTE-JU-TI Rim 8:7 jer se ne p. zakonu Bojemu Rim 13:1 neka se p. viim vlastima, jer Kol 3:22 Sluge, p. se u svemu svojim 1Pe 5:5 vi mlai p. se starjeinama Luk 10:17 i zli dusi p. nam se u ime tvoje Luk 10:20 se dusi p. nego se radujte Rim 2:8 i protive se istini i p. se neprav1Ko 14:32 I duhovi proroki p. se proEfe 5:22 ene neka se p. svojim Tit 3:1 da se p. vlastima i poglavarima, 1Pe 3:22 gdje mu se p. aneli i vlasti i 1Pe 4:17 konac onima, koji se ne p. Dje 5:29 Vema se treba Bogu p. Rim 13:5 Zato se valja p. ne samo zbog Heb 12:9 mnogo radije p. Ocu duhova POKORENO 1Ko 15:27 da je sve njemu p. jasno je 1Ko 15:28 A kad mu bude sve p. tada Heb 2:8 jo ne vidimo, da mu je sve p. POKORI-E-I-TI Psl 144:2 se utjeem, koji mi p. narode Heb 2:8 A kad mu p. sve, nita ne Rim 10:3 ne p. se pravdi Bojoj Rim 11:31 i ovi sad ne p. zbog vaega 1Ko 15:27 je sve p. pod noge njegove Heb 2:8 Sve si p. pod noge njegove 1Ko 15:28 tada e se i sam Sin p. Flp 3:21 kojom moe i sve sebi p. POKORN-E-I 1Ko 14:34 nego da budu p. kao to i Tit 2:5 blage, p. svojim muevima, da 1Pe 3:1 Tako i ene neka budu p. 1Pe 2:13 p. svakom propisu ovjej1Pe 2:18 Sluge, budite p. sa svim POKORNO-U-ST Rim 5:19 tako e i p. Jednoga mnogi 1Ti 2:11 u tiini neka se ui sa svom p. 1Sa 15:22 p. bolja od pretiline ovnujRim 6:16 sebe za sluge u p. sluge ste 2Ko 10:5 svaki razum za p. Kristu 1Pe 1:2 posveenjem Duha, na p. i POKRI-LI-O-VA 2Sa 15:30 bili su svaki pokrili glavu Luk 22:64 p. su mu oi tukli su ga po Psl 85:2 p. si sve grijehe njihove M.Iz 24:31 u trnje, sve je bio p. korov Jer 51:51 Stid je p. lice nae, jer su Psl 91:4 Krilima svojim p. te: pod perM.Iz 12:16 mjestu, a mudri p. uvredu M.Iz 17:9 Tko p. prijestupe, trai ljubav Iza 26:21 i ne p. vie pobijenih svojih Mal 2:16 tako nasiljem p. odjeu svoju 1Ko 13:7 Sve p. sve vjeruje, svemu se 1Pe 4:8 jer ljubav p. mnotvo grijeha POKRIVA Rut 3:7 ona doe polako, podie p. s Iza 14:11 poda te trule, crvi su ti p. 1Pe 2:16 imali slobodu za p. pakosti POKRIVA-JU-LO Iza 11:9 kao to vode p. dno morsko Hab 2:14 kao to vode p. dno morsko Izl 34:33 govoriti, stavi p. na lice svoje 2Ko 3:13 Mojsije metao p. na lice svoje 2Ko 3:14 stoji isto p. neotkriveno u itaPOKRIVEN-A-E 2Ko 4:3 naa, u onima je p. koji ginu 2Sa 15:30 Plaui i p. glave iao je Psl 65:13 doline su p. itom; vesele se POKRSTI Mar 16:16 Tko vjeruje i p. se, spasit e Dje 16:33 i p. se odmah on i sva kua POKVARE-NA Mat 9:17 vino se prolije, mjehovi se p. 2Ko 11:3 tako i misli vae da se ne p. Pst 6:11 bila zemlja p. pred Bogom i Pst 6:12 kako je zemlja bila veoma p. Psl 14:1 p. su djela njihova odurno POLAGANJEM Dje 8:18 da se p. ruku apostola dijeli 1Ti 4:14 ti je po proroanstvu p. ruku 2Ti 1:6 Boju, koja je u tebi p. ruku POLJE Pst 24:63 Izak izaao na p. da razBrj 22:23 magarica s puta i poe u p. Rut 2:2 Rado bih izala u p. i ako mi se 1Ljt 16:32 p. se raduje i to je na njemu Psl 96:12 Raduje se p. i to raste na Joe 1:10 Opustjelo je p. uvenula je Mat 13:44 sve imanje svoje i kupi p. Mat 19:29 oca, majku, dijete i p. zbog Mar 10:30 sestru, majku, dijete i p. a u Luk 14:18 Kupio sam p. i moram poi POLJIMA Pst 2:5 p. nije jo raslo nikakvo bilje Pst 19:25 i sve, to je raslo na p. Jer 13:27 po humovima, na p. vidio POLJODJELAC 2Ti 2:6 p. koji se trudi, najprije treba da Jak 5:7 p. iekuje dragocjenoga roda POLJU Pst 4:8 Abelom, dok su bili na p. neto 1Sa 14:15 na slobodnom p. i meu Psl 78:12 egipatskoj, u Soanskom p. Psl 103:15 kao cvijet u p. tako cvjeta PNP 2:12 Na p. pokazuju se ve Eze 7:15 Tko je na p. past e od maa Mat 6:28 Pogledajte na ljiljane u p. Mat 6:30 stoji na p. a sutra se baca u Mat 13:44 blago, to lei skriveno u p. Mat 24:40 Tada e biti dva na p. jedan Luk 2:8 su pastiri u p. nonu strau kod

916
Luk 12:28 travu, koja danas stoji na p. Luk 15:25 stariji bio je upravo u p. Kad POLOI-E-M-O Mat 27:60 I p. ga u novi svoj grob, to Mar 15:46 Tada ga p. u grob, koji je bio Luk 2:7 povi ga u pelenice i p. ga u jasle Iva 15:13 tko ivot svoj p. za prijatelje Dje 19:6 I kad Pavao p. ruke na njih 1Iv 3:16 to on za nas ivot svoj p. tako Iva 20:2 groba, i ne znamo, gdje ga p. Iva 20:13 i ne znam, gdje ga p. Psl 110:1 dok p. neprijatelje tvoje za Mat 22:44 dok p. neprijatelje tvoje za Dje 8:19 da kad p. ruke na koga, primi Heb 1:13 dok p. neprijatelje tvoje za Iva 20:15 kai mi, gdje si ga p. i ja u ga 1Ti 6:13 i Kristom Isusom, koji je p. POMAGA-I-LA-O 1Ko 3:9 Boji p. a vi ste Boja njiva 2Ko 1:24 nego smo p. vae radosti, jer 1Ti 5:10 ako je nevoljnima p. ako je ila Jak 2:22 da je p. djelima njegovim, i da Job 20:19 Tlaio je, nije p. siromahe 2Ko 8:23 Tita, on je moj drug i p. za vas POMAKNUTI Psl 30:6 svojoj: Nikada se neu p. Psl 46:5 ne moe se p. pomo je njegM.Iz 10:30 nee nikada p. a bezbonici Iza 54:10 spasenja mojega nee se p. POMA-E-E-I-U P.Zk 10:18 Koji p. do pravice siroti i P.Zk 33:27 Gore p. vjeni Bog, dolje Psl 4:3 udesno p. Gospod miljeniku Iza 31:3 i sruit e se onaj kojemu p. Dan 9:24 i proroanstvo i da se p. Rim 8:26 i Duh p. nam u naoj slabosti Gal 5:6 niti to p. obrezanje, ni neobreGal 6:15 niti to p. obrezanje, ni neobEfe 4:16 da jedan drugome p. silom Heb 13:17 ne uzdiui, jer vam to ne p. 2Sa 22:28 p. narodu nevoljnu, snizujOtk 3:18 i masti, da p. oi svoje, da Izl 28:41 Arona i sinove njegove i p. ih Izl 29:36 oienja, i p. ga, da ga posvSuc 9:8 pola drveta da p. sebi kralja Mar 16:1 mirisa, da pou i da ga p. Mar 14:4 emu ovo rasipanje p. Iva 12:3 nardove p. pomaza noge IsPOMAZA Mar 14:8 ona p. unaprijed tijelo moje Luk 4:18 On me p. da nosim radosnu Iva 9:6 p. blatom oi slijepeve Iva 12:3 p. noge Isusove i otre kosom 2Ko 1:21 s vama za Krista, i p. nas Heb 1:9 zato te p. o Boe, Bog tvoj POMAZANIK-A 1Sa 16:6 Gospodom p. njegov Dan 9:25 dok ustane p. knez, proi e Luk 23:35 samoga sebe, ako je P. Iva 4:25 da dolazi Krist to jest P. Kad Psl 2:2 protiv Gospoda i P. njegova Iva 1:41 Naosmo Krista to jest P. Dje 4:26 Gospodina i P. njegova Dje 4:27 Sluge Isusa, tvojega P. POMAZA-NJA-NJE-O Izl 25:6 za svijenjak, mirisi za ulje p. Izl 37:29 Onda pripravi sveto ulje p. i 1Iv 2:20 Ali vi imate p. od Svetoga, i 1Iv 2:27 to ostaje u vama p. koje primi2Sa 12:7 Ja sam te p. za kralja nad Psl 2:6 Ja sam p. kralja svojega na Psl 45:7 p. Bog, Bog tvoj, uljem radosti Iza 61:1 jer me je p. Gospod, poslao Dje 10:38 Kako je Bog p. Isusa iz POMILOVAN-I 1Ti 1:13 ali sam p. jer sam ne znajui 1Ti 1:16 Ali sam zato bio p. da na meni 1Pe 2:10 koji nijeste bili p. a sad ste p. POMIRENJ-A-E Izl 29:36 junca kao rtvu p. za grijeh L.Zk 23:28 jer to je dan p. koji vam ima 2Ko 5:19 i metnuvi u nas rije p. L.Zk 16:30 dan pribavlja se za vas p. L.Zk 17:11 rtveniku doputam na p. L.Zk 23:28 koji vam ima pribaviti p. Rim 5:11 po kojemu sad primismo p. 2Ko 7:11 pa enju, pa revnost, pa p. POMIRI M.Iz 16:7 onda on p. s njim i neprijatelje Mat 5:24 otidi prije i p. se s bratom Efe 2:16 da p. s Bogom oboje u jednom Kol 1:20 po njemu da p. sve sa sobom Kol 1:22 Sad p. smru ovjejeg tijela POMIRILITE Izl 25:17 Napravi onda p. od istoga Heb 9:5 koji su zasjenjivali p. o emu POMIRNU Rim 3:25 Njega Bog izloi kao p. rtvu 1Iv 4:10 Sina svojega kao p. rtvu za POMISLI-LI-O Pst 31:50 p. makar inae i nije nitko uz Izl 2:14 jer p. Tako se je ipak to saznalo Izl 3:3 Mojsije p. Idem da vidim izblie 1Sa 16:6 p. Jamano stoji ovdje pred Psl 33:10 neznabocima, unitava p. Psl 139:17 Boe, kako su teke p. tvoje Mat 9:4 Zato zlo p. u srcima svojim Mat 12:44 Onda p. Vratit u se u kuu Luk 11:17 A on je prozreo p. njihove i Efe 2:3 inei volju tijela i p. i bili smo Otk 2:5 p. s koje si visine spao, ini Mat 9:3 knjievnika p. u sebi: Ovaj huli Luk 5:21 p. u sebi knjievnici i farizeji Psl 30:6 p. sam u mirnoj srei svojoj Jon 2:5. p. sam: Odbaen sam ispred Dje 8:20 p. da se dar Boji moe dobiti POMOGAO 2Sa 22:3 B koji mi p. u tekoj nevolji Psl 4:1 Ti si mi uvijek p. u tjeskobi Psl 22:11 jer nema nikoga, koji bi mi p. Psl 86:17 Gospode, p. i utjeio me Iza 49:8 p. sam ti u dan spasenja Mat 27:42 Drugima je p. sebi samomu 2Ti 4:16 moje obrane nije mi nitko p. 2Ti 4:17 Ali mi je Gospodin p. i ojaao POMOGNE 1Sa 14:6 da p. do pobjede s mnogo ili Psl 22:8 On neka mu p. jer ga on miluje Psl 107:12 a nije bilo tko da p. Prp 4:10 drugoga, da mu p. podii se Iza 59:1 ruka Gospodnja, da p. nije Iza 63:5 ali nije bilo nikoga da mi p. Luk 18:7 da ne p. do njihovih prava, da POMOLI Pst 24:12 Tada se on p. Gospode Brj 11:2 Mojsije p. Gospodu, ugasi se 2Ljt 7:14 ponizi i p. se i potrai moje ime Jon 2:2 I Jona se p. u utrobi ribe GosMat 24:27 to se munja p. na istoku i Mat 26:39 pade niice na svoje lice, i p. Mar 6:46 uzae na goru, da se p. Luk 6:12 otide on na goru, da se p. Svu POMO-I Izl 2:23 i vapili su glasno za p. a vapaj Brj 11:2 zavapi narod k Mojsiju za p. Job 22:29 Poniznome prua Bog p. Psl 18:35 p. svoju dao si mi kao tit Psl 40:10 slavio sam tvoju vjernost i p. Psl 44:4 Boe, koji p. alje Jakovu Psl 44:26 Doi nam u p. izbavi nas Psl 46:5 p. je njegova Bog, kad puca Psl 57:3 On neka mi poalje p. s neba Psl 63:7 Zaista, ti si p. moja; u sjeni krila Psl 71:12 moj, priteci mi u p. Psl 118:25 Gospode, donesi nam p. Psl 121:1 gorama, odakle e mi doi p. Iza 10:3 Kojemu ete pribjei za p. Iza 51:6 a moja e p. ostati dovijeka Jer 8:20 jesen, a nama p. nije dola Jer 17:14 i stoj uza me da naem p. jer Tu 3:26 Dobro je mirno ekati p. GosJon 2:3 povikah za p. ti si uo glas moj Mat 26:53 u p. vie od dvanaest legija Heb 4:16 milost, kad nam ustreba p. 1Sa 2:1 smijem radovati radi p. tvoje 1Sa 12:21 koji ne mogu p. niti izbaviti Psl 20:5 Tada emo klicati na p. to je M.Iz 6:15 e se bez p. rasprsnuti M.Iz 20:22 ekaj Gospoda, i on e ti p. Iza 25:9 i radujmo se zbog p. njegove Mat 27:42 sebi samomu ne moe p. Luk 18:5 dodijava ova udovica, p. u Heb 2:18 trpio i bio iskuan, moe p. POMONIK-A Psl 10:14 siromah; ti si p. siroti Psl 27:9 jer ti si p. moj: ne odbijaj me Psl 33:20 on nam je p. i zatitnik Psl 40:17 Ti si moj o. i spasitelj: Boe Psl 46:1 Bog nam je utoite i zatita p. Psl 54:4 o. moj, Svemogui je potpora Psl 68:20 Bog nam je Bog p. u Boga, Psl 94:17 Kad mi Gospod ne bi bio p. Psl 115:9 Gospoda: on im je p. i zatitni Sef 3:17 u sredini je tvojoj, junak p. On Heb 13:6 Gospodin je moj p. i neu se Psl 24:5 plau od Boga, p. svojega Iza 19:20 on e im poslati p. da se bori Iza 63:5 Pogledao sam, a nije bilo p. Hos 13:4 Osim mene nema p. POMOE Psl 34:6 i Gospod ga uje i p. mu iz svih Psl 98:1 uini udesa; p. mu desnica Psl 116:6 bijedan sam bio, tad mi on p. Gal 2:8 koji p. Petru u apostolstvu Heb 4:2 ali onima ne p. uvena rije POMOR-A Brj 16:48 i ivima, dok ne presta p. Hos 13:14 kuga, o smrti, gdje p. tvoj Izl 12:13 i meu vama nee e biti p. Psl 91:6 mraku, ni p. to mori opodne POMOZI Psl 3:7 o. mi, Boe moj. Ti razbi vilicu Psl 12:1 Gospode, p. jer nema vie Psl 86:16 daj mi jakost svoju i p. sinu Psl 119:86 me progone, o p. mi Psl 119:94 Tvoj sam ja, p. mi; jer Mar 9:24 Vjerujem, p. mojemu nevjeru POMRATI Mat 24:29 nevolji onih dana sunce p. Mar 13:24 sunce e p. i mjesec svoju POMR-IJEE-LI Iva 6:58 to vai oci jedoe manu, i p. Rim 5:15 prijestupom jednoga p. Heb 11:13 U vjeri p. svi ovi ne primivi Otk 8:11 i mnogi ljudi p. od voda, jer Izl 16:3 Radije bismo ipak bili p. od ruke Eze 18:31 zato biste p. kuo Izraelova PONAANJEM Jer 3:9 p. oskvrnila je zemlju kamenom 1Pe 3:1 pridobiveni p. ena bez rijei PONITI Iza 23:9 da p. sve slavne na zemlji 1Ko 9:15 dopustiti da tko slavu moju p. Efe 2:15 Tijelom svojim p. protivnost PONIZAN

917
M.Iz 16:19 Bolje je biti p. s malenima M.Iz 29:23 a p. dolazi do asti Iza 66:2 gledam na onoga, koji je p. na Sef 3:12 u sredini tvojoj narod, p. i Mat 11:29 jer sam ja krotak i p. srcem PONIZI-O-T-TE 2Ljt 7:14 p. i pomoli se i potrai moje Psl 107:12 p. nevoljom srce njihovo Luk 18:14 ponizi se, tko se p. povisi se P.Zk 8:3 p. te je i glau te morio. Ali te Dan 10:12 i kad si se p. pred Bogom Flp 2:8 p. je sam sebe postavi 1Ljt 17:10 p. u sve tvoje neprijatelje, i M.Iz 29:23 p. e ovjeka oholost Mat 23:12 Jer tko se uzvisuje, p. e se Jak 4:10 p. se pred Gospodinom, i 1Pe 5:6 p. se dakle pod silnu ruku PONIZN-E-IMA Psl 25:9 p. vodi pravom stazom; On ui Heb 5:7 pronje i p. molitve k onome Iza 61:1 da donesem p. veselu vijest Jak 4:6 Bog se protivi oholima, a p. 1Pe 5:5 er se Bog oholima protivi, a p. PONIZNOU Efe 4:2 Sa svom p. i krotkou, sa 1Pe 5:5 A svi budite proniknuti p. PONIZNOST-I M.Iz 15:33 pred au ide p. Kol 3:12 milosre, dobrotu, p. krotkost Mih 6:8 da vri ljubav, da u p. hodi s Zah 9:9 i kao spasitelj, pun p. Jae na Dje 20:19 Gospodinu sa svom p. i sa Flp 2:3 u p. neka jedan drugoga smatra Flp 3:21 preobraziti tijelo p. nae, da PONIZUJE Psl 76:12 Oholost knezovima p. on Psl 147:6 nevoljne, a bezbonike p. do Mat 23:12 a tko se p. uzvisit e se PONOS-I-IM Iza 4:2 i plod zemlje na p. i slavu onima Iza 13:11 oholih, ruim p. silnih Zah 10:11 Slomit e se p. Asirije. ezlo 2Ko 7:4 velik je moj p. s vama, pun sam Rim 11:20 Ne p. se, nego se boj 1Ko 13:4 ne p. se, ne nadima se 2Ko 9:2 za koju se s vama p. kod Make2Ko 12:7 da me bije, da se ne p. POELI Izl 20:17 Ne p. kue blinjega svojega POETI Gal 6:7 to ovjek posije, ono e i p. Gal 6:8 sije u tijelo svoje, od tijela e p. Gal 6:9 jer emo u svoje vrijeme p. ako POUD-A-AMA-E-NO-U Jak 1:14 svakoga kua vlastita p. koja 1Iv 2:16 sve, to je u svijetu p. je tijela 1Iv 2:17 svijet prolazi i p. njegova; a tko Rim 13:14 da ugodite njegovim p. Gal 5:24 su tijelo sa strastima i p. 1Pe 4:3 ivei u razuzdanosti, p. pijanJud 1:16 sudbinom, a ive po svojim p. Psl 37:32 i pun je p. da ga ubije M.Iz 6:25 Ne nosi u srcu svojemu p. za Rim 6:12 tijelu, da sluate p. njegove 2Pe 1:4 jer ste utekli od pogubne p. Mat 5:28 koji pogleda na enu p. ve je Rim 13:9 Ne eli p. I svaka druga Psl 78:18 itui jela za p. svoju Rim 7:7 nijesam znao za p. da zakon Kol 3:5 bludnost, neistou, p. zlu elju POPRAVITE Jer 26:13 Zato p. putove svoje i djela Mat 3:3 p. put Gospodnji. Poravnajte POPUSTI-O Psl 121:3 Ne da on, da p. noga tvoja Luk 22:32 tebe, da se vjera tvoja ne p. Pst 3:17 si p. molbi ene svoje i jeo s Iza 5:25 Kod svega toga nije p. gnjev PORAVNAJTE Psl 68:4 hvalu imenu njegovu p. put Mat 3:3 Gospodnji p. staze njegove Mar 1:3 Gospodnji, p. staze njegove Luk 3:4 Gospodnji, p. staze njegove Heb 12:13 I p. staze nogama svojim POREZ-A Mat 17:25 kraljevi zemaljski dae ili p. Mat 22:17 li doputeno plaati caru p. Luk 23:2 da zabranjuje plaati p. caru Rim 13:7 komu p. p. kojemu carinu Mat 17:24 uitelj ne plaa hramskoga p. PORUGU Psl 44:13 Postavio si nas za p. susjePsl 119:39 Odvrati od mene p. koje se M.Iz 9:7 tko kori bezbonika, prima p. M.Iz 13:5 a bezbonik upada u p. i Jer 23:40 I navalit u na vas p. vjenu Jer 51:51 kad usmo za p. Stid je POSADI Izl 4:20 p. ih na magarca i vrati se Mat 21:33 Jedan domain p. vinograd Efe 2:6 I s njim uskrsnu i s njim p. na POSADI-O-T 1Kr 10:9 tako da te je p. na prijestolje Iza 60:21 mladicu, koju sam p. djelo Jer 2:21 sam te p. kao lozu plemenitu Psl 132:11 p. u jednoga na prijestolje Luk 12:37 i p. e ih i obilazit e, da ih POSAO Neh 6:3 p. bi stao, kad bih ga pustio i Psl 104:23 ovjek na p. svoj do veera Prp 4:8 I to je tatina i lo p. Mar 13:34 svakomu je odredio svoj p. Iva 4:38 drugi se trudie, a vi u p. njihov Rim 12:4 a udovi svi nemaju isti p. 1So 4:11 p. i da radite svojim rukama POSIJAN-I-O Iza 40:24 jedva su p. jedva im se stablo Mar 4:16 oni, to su p. na tlo kamenito Mat 13:19 i grabi, to je bilo p. u srce POSINJENJE Rim 8:23 i uzdiemo ekajui p. otkuRim 9:4 Izraelci, imaju p. i slavu, i Gal 4:5 pod zakonom, da primimo p. POSJED-OVAO Pst 17:8 vjeni p. a ja u biti Bog njihov P.Zk 6:18 tvojim, da je uzme u p. Psl 2:8 za batinu i krajeve zemlje u p. Psl 49:6 Oni se oslanjaju na svoj p. M.Iz 18:11 p. bogatoga njemu je jaka Iza 62:5 tebe uzimaju u p. djeca tvoja Jer 12:15 natrag, svakoga na p. njegov Eze 36:5 Oni hoe da uzmu u p. zemlju Eze 46:17 ostaje to kao batinski p. Mat 25:34 Primite u p. kraljevstvo, koje Prp 2:7 i p. goveda i ovaca vie negoli Mat 19:22 alostan; jer je p. mnoga Mar 10:22 odatle; jer je p. mnoga POSJEDOVATI Psl 25:13 potomstvo e njegovo p. Iza 60:21 Oni e zauvijek p. zemlju Mat 5:5 su krotki. Oni e p. zemlju POSJEDUJU Psl 37:9 uzdaju u Gospoda, p. zemlju Psl 37:29 Pravednici p. zemlju i stanuj1Ko 7:30 i koji kupuju, kao da ne p. 2Ko 6:10 koji nita nemaju, a sve p. POSLAE 1Sa 5:11 p. te skupie sve glavare Mat 22:16 p. dakle k njemu uenike Mar 12:13 p. k njemu neke farizeje i Luk 19:14 oni p. za njim poslanike i Dje 13:15 p. glavari sinagoge k njima POSLAH Neh 6:3 stoga p. glasnike i poruih Luk 22:35 Kad vas p. bez kese za Iva 4:38 Ja vas p. da anjete, gdje se vi Dje 10:33 p. k tebi, i ti si dobro uinio 1Ko 4:17 Zato p. k vama Timoteja, koji Flm 1:11 vrlo koristan, kojega p. tebi Otk 22:16 Ja, Isus, p. anela svojega POSLANIC-A-E-I-OM 2Ko 3:1 kao neki preporunih p. na vas 2Ko 3:3 se pokazali, da ste p. Kristova 2Ko 7:8 da vas je ona p. oalostila Kol 4:16 I kad se proita ova p. kod vas 2Ko 10:10 su p. kau, stroge i estoke 1Ko 5:9 Pisao sam vam u p. da se ne 2Ko 5:20 Za Krista smo dakle p. jer 2Ko 8:23 su p. crkveni, slava Kristova 2So 3:14 rijei nae u ovoj p. toga 2So 3:17 to je znak u svakoj p. 2Ko 7:8 Jer ako sam vas i oalostio p. 2So 2:2 ni p. toboe od nas poslanom 2So 2:15 koje nauiste ili rijeju ili p. POSLAO 1Sa 12:17 neka bi p. gromove i dad Iza 42:19 glasnik moj, kojega sam p. Iza 55:11 i ispunila, za to sam je p. Iza 61:1 Gospod, p. me, da donesem Jer 23:21 Nijesam p. tih proroka, pa Dan 6:22 Bog moj p. je anela svojega Dan 11:31 Vojska, koju je p. nastupit Amo 4:6 p. sam vam glad u svim Zah 2:8 Za slavom p. me je k narodima Mat 10:40 prima onoga, koji me je p. Mat 26:53 Otac moj ne bi odmah p. u Luk 10:16 onoga koji je mene p. Iva 3:17 Bog nije p. Sina svojega na Iva 5:23 ne potuje Oca, koji ga je p. Iva 5:24 vjeruje onome, koji je p. mene Iva 5:30 volju onoga, koji me je p. Iva 7:16 nego onoga, koji me je p. Iva 7:18 koji ga je p. on je istinit, i nema Iva 11:42 stoji, da vjeruju, da si me ti p. Iva 13:16 vei od onoga, koji ga je p. Iva 17:3 i koga si p. Isusa Krista Iva 17:23 da si me ti p. i da si ih ljubio Iva 17:25 spoznadoe, da si me ti p. 1Ko 1:17 Jer Krist nije p. mene da 1Iv 4:10 da je on ljubio nas i p. Sina 1Iv 4:14 svjedoimo, da je Otac p. Sina POSLAT-I Jer 24:10 p. u na njih ma, glad i kugu Luk 11:49 p. u im proroke i vjesnike Iza 19:20 on e im p. pomonika, da Jer 25:16 maem, to u ga p. meu Mal 4:5 ja u vam p. proroka Iliju, prije Mat 24:31 On e p. anele svoje s Luk 24:49 ja u p. obeanje Oca svojeIva 14:26 Duh Sveti, kojega e Otac p. Iva 15:26 Utjeitelj, koga u vam p. od 2So 2:11 Bog p. silu zablude, da vjerPOSLENIK-A-E Mat 9:37 etva je velika, a p. je malo Flp 3:2 uvajte se od zlih p. uvajte se Jak 5:4 plaa p. koji su jeli njive vae Mat 9:38 da poalje p. u etvu svoju Mat 20:1 izae, da naima p. za svoj Mat 20:8 Dozovi p. i isplati im plau, od POSLJEDNJ-A-E-EGA-I-IH Mat 27:64 bi p. prijevara bila jo gora 1Ko 10:11 koji ivimo u p. vremena 1Ti 4:1 u p. vremena odstupiti neki od 1Pe 1:20 a javio se u p. vremena zbog 1Iv 2:18 po tom poznajemo, da je p.

918
1Iv 2:18 Djeice, p. je ura, i kao to ste Dan 12:8 to znai p. od ovih stvari Dje 2:17 u p. dane, govori Bog: izlit u 2Ti 3:1 da e u p. dane nastati vremena Heb 1:1 progovori nama u p. ove dane Jak 5:3 Nagomilaste blago u p. dane 1Pe 1:5 da se objavi u p. vrijeme 2Pe 2:20 bude im p. gore od prvoga Dan 12:4 Zapeati ovu knjigu do p. Amo 1:9 Jer ih je do p. ovjeka sve Iza 44:6 Ja sam prvi i ja p. osim mene Iza 53:3 Prezren je bio, p. od ljudi Mat 19:30 koji su prvi, bit e p. i mnogi Mat 20:12 Ovi p. radili su samo jednu Mat 20:16 Tako e biti p. prvi i prvi Iva 6:40 i ja u ga uskrsnuti u p. dan Iva 6:54 i ja u ga uskrsnuti u p. dan Iva 7:37 U p. veliki dan blagdana staja 1Ko 15:26 A kao p. e se neprijatelj 1Ko 15:45 p. Adam duh, koji oivljuje Otk 1:17 I kad Ka vidjeh, padoh k Otk 22:13 Prvi i P. Poetak i Svretak Mat 20:8 im plau, od p. do prvih Otk 15:1 koji su imali sedam p. zala Otk 21:9 asa punih sedam p. zala POSLUA-E-J Dan 1:14 On ih p. u tom i pokua s Mat 18:15 Ako te p. dobio si brata Mat 18:16 Ako te ne p. uzmi sobom jo Mat 18:17 Ako ni njih ne p. kai crkvi 2So 3:14 A ako tko ne p. rijei nae u Heb 11:8 Vjerom p. Abraham, kad bi Izl 6:9 ne p. Mojsija zbog malodunosti 1Sa 2:25 Ali oni ne p. rije oca svojega Psl 17:1 p. molitvu moju iz usta bez Psl 55:1 p. Boe, molitvu moju i ne Dan 9:17 p. Boe na, molitvu i vapaj Dan 9:19 p. i uini ne asei zbog POSLUA-JTE-LI-N-TI Psl 34:11 p. me; nauit u vas strahu Iza 49:1 p. me, vi zemlje na moru Iza 51:1 p. me, koji teite za spasenIza 51:7 p. me, koji teite za spaseJer 26:13 p. glas Gospoda, Boga Izl 6:12 sluaju, kako e me p. faraon Psl 95:7 o da biste ipak p. glas njegov Zah 1:4 Ali nijesu p. i nijesu pazili na Psl 18:44 Na rije bio mi je p. ljudi iz Luk 2:51 i doe u Nazaret, i bio im je p. Flp 2:8 p. do smrti, do smrti na kriu POSLUN-I-OST-OSTI-U Psl 78:7 i da bi p. bili zapovijedima Tit 3:1 p. i spremni na svako dobro 1Sa 15:22 p. je bolja od rtve, pokorFlm 1:21 Uzdajui se u tvoju p. napisah Heb 5:8 Boji, po muci nauio se je p. 1Pe 1:22 Oistite due svoje u p. istine Luk 8:15 u dobru je i p. srcu uvaju i 1Ti 3:4 dobro upravlja i ima p. djecu sa POSLUI-TELJA Luk 12:37 e ih i obilazit e, da ih p. Flp 2:25 da mi p. u mojoj potrebi 2Ti 1:18 Efezu koliko mi p. ti zna Flm 1:13 mi mjesto tebe p. u okovima Heb 6:17 odluke, p. se zakletvom 1Ti 3:10 onda da vre slubu p. ako su 1Ti 3:13 obavljaju slubu p. stjeu sebi POSRAM-E-I-IT-ITI Psl 40:14 p. i postide svi, koji mi rade Psl 70:2 i p. svi, koji mi rade o glavi Iza 49:23 ne da da se p. oni, koji se 1Pe 3:16 p. u onome, u emu vas kude Jer 2:26 to se lupe p. kad se uhvati 1Ko 1:27 izabra Bog, da p. mudre, i to 2So 3:14 drugujte s njim, da se p. Jer 17:13 Svi, koji te ostave, p. e se Jer 20:11 p. e se, jer nee postii nita Mih 7:16 neznaboaki vidjet e to i p. Iza 45:17 niti ete se p. dovijeka 1Pe 2:6 vjeruje u njega, nee se p. POSREDNIK-OM Iza 49:6 da bude p. mojega spasenja 1Ti 2:5 je jedan Bog, i jedan p. Boga i Heb 8:6 i p. uzvienijeg zavjeta, koji je Heb 9:15 Novome Zavjetu p. da po Iza 42:6 Uinio sam te za narod p. Iza 49:8 uinio sam te p. zavjeta za POST-E Iza 58:5 to p. koji mi je po volji, dan Iza 58:6 Nije li ovo p. to ga volim: da Mat 6:16 pogled, da ih vide ljudi gdje p. Mat 9:14 farizeji, a uenici tvoji ne p. POSTELJ-A-I-U Iza 24:20 kao visea p. njiha se tamo i Heb 13:4 i p. enidbena neka bude Psl 4:4 Smislite se na p. svojoj Psl 36:4 Na p. svojoj smilja bezaPsl 41:3 Na bolesnikoj p. krijepi ga Psl 63:6 Kad te se sjeam na p. svojoj PNP 3:1 Nou na p. svojoj traila sam Psl 6:6 svaku no kvasim p. svoju Psl 41:3 svu p. njegovu mijenja mu Mat 9:6 Ustani, uzmi p. svoju i idi kui Mar 2:9 Ustani, uzmi p. svoju i hodi Iva 5:8 TUstani, uzmi p. svoju i hodi Iva 5:10 Ne smije nositi p. svoju POSTID-E-JETI Psl 6:10 Neka se p. i smetu svi neprijaPsl 40:14 Neka se posrame i p. svi, koji Psl 70:2 p. i posrame svi, koji mi rade Psl 86:17 i p. se, to si mi ti, Gospode Iza 45:17 vi se neete nikada p. niti Rim 9:33 vjeruje u njega, nee se p. Flp 1:20 da se ni u emu neu p. nego POSTIM-O Psl 69:10 Kad p. i gorko plaem, i to mi Luk 18:12 p. dvaput u tjednu i dajem Iza 58:3 Zato p. a ti to ne vidi, trapimo Mat 9:14 Zato p. mi i farizeji, a uenici POSTIT-E-I Iza 58:3 Zato p. a ti to ne vidi, trapimo Mat 6:16 Kad p. ne budite lica mrka kao Mat 9:15 od njih zarunik. Onda e p. Mar 2:19 Mogu li svatovi p. dok boravi POSTOJAN-I-O Dje 2:42 A bili su p. u nauci apostoli, u Rim 12:12 strpljivi; u molitvi budite p. M.Iz 8:18 i p. dobro i trajno blagostanje Dan 6:16 tako p. slui, neka te izbavi POSTOM Psl 35:13 muio sam sebe p. i molio Iza 58:5 Zar e to zvati p. i danom Mat 17:21 izgoni samo molitvom i p. Dje 14:23 pomolivi se s p. starjeine Kol 2:23 umiljenoj pobonosti, p. i traPOSVEEN-A-I-IMA Rim 15:16 prinos naroda ugodan i p. u 1Ko 7:14 je p. mu nevjernik enom, i Heb 10:29 i krv zavjeta, kojom je bio p. 1Ko 7:14 i p. je ena nevjernica 2Ti 2:21 posuda za ast, p. i korisna Iva 17:19 da i oni budu p. u istini Heb 10:14 zauvijek one, koji bivaju p. Dje 20:32 i dati batinu meu svima p. 1Ko 1:2 p. u Kristu Isusu, pozvanima POSVEENJE-M Rim 6:19 svoje u slubu pravdi na p. 1Ko 1:30 od Boga i pravda i p. i otkup 2Ko 7:1 izvrimo p. u strahu Bojemu 2So 2:13 za spasenje p. Duha i vjerom 1Pe 1:2 Oca, p. Duha, na pokornost i POSVEUJE-M 1Ti 4:5 se p. rijeju Bojom i molitvom Heb 2:11 koji p. i oni, koji se posveuju Otk 22:11 i tko je svet, neka se jo p. Izl 31:13 da sam ja, Gospod, koji vas p. L.Zk 22:32 Gospod, jesam, koji vas p. Psl 45:1 p. pjesmu svoju tebi, o kralju Eze 20:12 da sam ja Gospod, koji ih p. Iva 17:19 p. sebe, da i oni budu posvePOSVETI-O-TE Izl 13:2 p. mi sve prvoroeno. Sve, to Izl 13:12 Tada p. Gospodu sve, togod Izl 28:41 stavi ih u slubu njihovu i p. ih Mih 4:13 p. Gospodu blago njihovo Iva 10:36 Otac p. i posla na svijet Iva 17:17 p. ih u istini Rije je tvoja Efe 5:26 Da je p. oistivi je kupelju 1So 5:23 A sam Bog mira neka vas p. Heb 13:12 i Isus, da p. narod krvlju Izl 20:11 blagoslovio i p. subotni dan P.Zk 33:8 Urim u ovjeka su, koji se p. 2Ljt 30:8 p. zauvijek, i sluite GosJer 1:5 iz krila materina, p. sam te Sef 1:7 je Gospod prigotovio rtvu, p. Joe 2:16 p. zajednicu. Sazovite starce 1Ko 7:5 za vrijeme, da se p. molitvi, i POSVJEDOI Iva 5:37 Otac, koji me posla, sam p. za Iva 19:35 koji vidje, p. i svjedoanstvo Heb 2:4 i Bog p. i znacima i udesima Heb 11:4 kad Bog p. za dare njegove Otk 22:16 da vam ovo p. u crkvama POTOMCI-MA P.Zk 30:19 da ostane na ivotu, ti i p. Iza 45:25 i die se svi p. Izraelovi Gal 3:29 Kristovi, onda ste p. AbrahaHeb 11:12 p. mnogobrojni kao zvijezPsl 37:26 i na p. je njegovim blagoslov Dje 3:25 tvojim p. bit e blagoslovljeni Gal 3:16 Ne veli: I p. kao za mnoge POTOMK-E-U Iza 44:3 Duha svojega, na p. tvoje Iza 53:10 vidjet e p. dugo e ivjeti, i Heb 2:16 nego se zauzima za p. AbrGal 3:16 obeanja i p. njegovu. Ne veli POTOMSTVO Pst 6:9 Ovo je p. Noino: Noa je bio Pst 13:16 moi e tada izbrojiti p. tvoje Pst 16:10 Umnoit u p. tvoje tako, da Pst 22:17 Blagoslovit u te obilno i p. Pst 32:12 u p. tvoje da ga bude kao Psl 25:13 p. e njegovo posjedovati Psl 37:37 jer e ovjeku mira ostati p. Psl 112:2 Mono e biti u zemlji p. Jer 33:22 tako u umnoiti p. svojega Rim 4:18 Tako e biti p. tvoje POTOP Pst 7:17 Nato se izli p. na zemlju za Psl 32:6 Nadoe li tada p. voda: nee 2Pe 2:5 kad je naveo p. na svijet bezPOTRES-E 1Kr 19:12 Iza vihora doe p. doe Mat 24:7 Glad i kuga i p. bit e posvuda Otk 11:19 i gromovi, i p. zemlje, i tua POTRESE 1Sa 14:15 Usto se p. zemlja, i bio je Iza 13:13 Zato putam da se nebo p. Mat 27:51 zemlja se p. hridine se rasMat 28:2 Tada se zemlja p. silno Heb 12:26 Njegov glas p. onda zemlju Otk 6:12 zemlja se p. vrlo, i sunce POUZDAN-A-E Psl 93:5 je p. rije obeanja tvojega 1Ti 1:15 p. je rije i vrijedna da bude

919
2Ti 2:11 p. je rije: Ako smo s njim Tit 3:8 p. je rije, i ovo hou da pastM.Iz 16:28 razdvaja p. prijatelje M.Iz 17:9 razdvaja p. prijatelje Dje 13:34 milosti p. to sam sveano Tit 1:9 Koji se dri p. rijei, to se slae POUZDANJE-M Psl 65:5 spasitelj na; ti p. svih krajeva Psl 71:5 Gospode, p. moje od mladosti 2Ko 7:4 Veliko je moje p. u vas, velik je Heb 3:6 odrimo p. i slavu nade Heb 3:14 p. svoje do svretka tvrdo Heb 10:19 p. ulaziti u Svetinju nad Heb 11:1 A vjera je tvrdo p. u ono, 1Iv 2:28 da imamo p. kad se javi, i da 1Iv 3:21 srce ne kori, imamo p. u Boga 1Iv 4:17 da imamo p. na dan suda, jer Heb 4:16 s p. k prijestolju milosti, da Heb 13:6 s p. govoriti: Gospodin je moj POVIKA-E Pst 32:2 Jakov, p. Ovo je tabor Boji Izl 17:2 i p. Daj nam vode da pijemo Suc 19:30 Svaki, koji to vidje, p. Tako 2Kr 2:14 udari njim po vodi i p. Gdje je 2Kr 5:7 p. Zar sam ja Bog, koji moe Psl 34:6 p. i Gospod ga uje i pomoe Iza 21:9 On p. i ree: Pade, pade Babil Mat 3:17 I glas s neba p. Ovo je Sin moj Mat 9:33 Pun uzbuenja p. narod: Jo Mat 27:25 p. sav narod: Krv njegova Mat 27:46 devete ure p. Isus iza glasa Mar 9:24 p. otac djeakov sa suzama Luk 1:42 p. iza glasa: Blagoslovljena Luk 11:27 p. mu jedna ena iz naroda Luk 16:24 p. Oe Abrahame, smiluj mi Luk 23:46 p. Isus iza glasa: Oe, u ruke Otk 5:2 I vidjeh silnoga anela, koji p. Otk 14:18 imao vlast nad Ognjem, i p. Otk 18:2 I p. jakim glasom govorei Otk 19:17 gdje stoji na suncu; i p. Izl 32:4 tele liveno. Tada oni p. Ovo je Mat 8:29 Oni p. to mi imamo s tobom, Mat 27:22 koji se zove Krist: Svi p. Otk 6:10 I p. glasom velikim govorei POVISI Luk 18:14 ponizi se, tko se ponizi, p. Luk 18:14 kui, a ne onaj, jer tko se p. Flp 2:9 A zato i Bog njega p. i darova 1Pe 5:6 da vas p. u vrijeme pohoda POVJEREN-A-O Mar 4:11 tajna kraljevstva Bojega p. Rim 3:2 to su im p. obeanja Boja Gal 2:7 p. Radosna vijest meu neob1Ti 1:11 Boga, koja je meni p. Luk 12:48 je mnogo p. od njega e se 1Ti 6:20 sauvaj, to ti je p. klonei se 1Pe 5:2 stado Boje, koje vam je p. i POZNAJE-M-EMO-TE Iza 1:3 Vol p. gospodara svojega i Luk 6:44 Svako se drvo p. po rodu svIva 10:15 Kao to mene p. Otac, i ja Iva 14:17 niti ga p. a vi ga poznajete 1Iv 3:1 Zato svijet ne p. nas, jer ne 1Iv 4:6 Tko p. Boga, slua nas; tko nije 1Iv 4:7 koji ljubi, od Boga je roen i p. 1Iv 4:8 Koji ne ljubi, ne p. Boga, jer je Iva 10:14 Ja sam pastir dobri i p. svoje Iva 10:15 ja p. Oca, i ivot svoj polaem 1Ko 13:12 Sad p. dijelom, a tada u 2Ko 9:2 Jer p. vau dobru volju, za koju Heb 11:3 Vjerom p. da je svijet rijeju 1Iv 2:3 I po tom razumijemo, da ga p. 1Iv 2:5 po tom p. da smo u njemu 1Iv 2:18 po tom p. da je posljednja 1Iv 3:19 Po tom p. da smo od istine 1Iv 3:24 i po tom p. da ostaje u nama 1Iv 4:6 Po ovom p. Duha istine i duha 1Iv 4:13 p. da u njemu ostajemo, i on Iva 8:19 ne p. ni mene ni Oca mojega Iva 14:7 Od sada p. ga, i vidjeste ga Iva 14:17 vi ga p. jer ostaje kod vas i u Dje 3:16 koga vidite i p. utvrdi ime 2Ko 13:5 Ili ne p. sebe, da je Isus Krist POZNAJU Gal 3:7 p. dakle, da su oni sinovi Abra1Iv 4:2 Po ovome p. Duha Bojega Iza 42:16 voditi putovima, kojih ne p. Jer 9:3 iz zla u zlo, a mene ne p. veli Jer 10:25 svoj na narode, koji te ne p. Jer 31:34 jer me svi p. od najmanjega Dan 11:32 koji p. Boga svojega, ostat Amo 3:3 li dvojica zajedno, a da ne p. Iva 10:5 njega, jer ne p. glasa tuega Iva 10:14 svoje ovce, i mene p. moje 2Ko 3:2 naim, koju p. i itaju svi ljudi 2So 1:8 koji ne p. Boga, i koji ne sluaju Tit 1:16 Tvrde, da p. Boga, a djelima Heb 3:10 lutaju srcem, a ne p. putova POZNANJ-A-E-U Iza 11:9 zemlja puna p. Gospodnjega 2Ko 2:14 miris p. svojega na svakom Efe 4:13 i p. Sina Bojega u ovjeka Rim 3:20 po zakonu dolazi p. grijeha 2Ko 4:6 da svijetli p. slave Boje u licu Kol 3:10 koji se obnavlja za p. po slici Heb 10:26 primili p. istine, nema vie 2Pe 1:5 svojoj krepost, a u kreposti p. 2Pe 1:8 besposlene i bez ploda za p. 2Ti 3:7 ne mogu da dou k p. istine 2Pe 1:6 u p. uzdrljivost, a u uzdrljivPOZNA-O-T-TE-TI Rim 7:7 grijeha nijesam p. osim po 2Ko 5:21 Njega, koji nije p. grijeha, Iva 7:17 volju, p. e, je li ova nauka od 1Ko 13:12 u poznati, kao to sam i p. Otk 2:23 i p. e sve crkve, da sam ja Iva 10:38 da p. i vjerujete, da je Otac Efe 1:17 mudrosti i otkrivenja, da ga p. PNP 5:10 meu tisuama moe se p. Iza 6:9 samo, gledajte, ali neete p. 1Ko 13:12 u poznati, kao to sam i p. 2Ko 5:11 smo i u vaim savjestima p. Efe 3:19 I p. ljubav Kristovu, koja Heb 8:11 e me svi p. od maloga do POZNAVA-LI-NJEM-O Iva 8:19 mene, p. biste i Oca mojega Iva 14:7 Kad biste p. mene, onda biste 2Pe 1:2 Milost vam i mir u obilju p. Boga 2Pe 1:3 p. onoga, koji nas pozva P.Zk 8:3 manom, koju ti nijesi p. ni Iza 45:4 naslov, a da me nijesi p. Mat 7:23 Nikad vas nijesam p. idite od Iva 1:31 Ja ga nijesam p. Ali da se on Iva 2:24 nije povjeravao; jer ih je sve p. POZVAN-I Rim 1:1 Pavao, sluga Isusa Krista, p. 1Ko 7:20 onome zvanju, u kojemu je p. 1Ti 6:12 ivot vjeni, na koji si p. i za Heb 5:4 nego koji je p. od Boga, kao i Heb 11:8 kad bi p. da izae na mjesto Rim 8:28 onima, koji su p. po odluci Gal 5:13 ste vi, brao, na slobodu p. Efe 4:1 dostojno zvanja, u koje ste p. Efe 4:4 kao to ste i p. u jednoj nadi Kol 3:15 na koji ste i p. u jednome tijelu Heb 9:15 prime p. obeanje vjene 1Pe 2:21 Jer ste na to p. jer je i Krist 1Pe 3:9 na to p. da batinite blagoslov Otk 17:14 njim, jesu p. izabrani i vjerni Otk 19:9 koji su p. na svadbenu gozbu PRAH-A-OM Pst 2:7 od p. zemaljskoga i udahnu mu Pst 13:16 tvojega bude kao p. na Job 27:16 i nagomila srebra kao p. Psl 113:7 Koji iz p. podie malenoga Zah 9:3 nagomilao srebra kao p. i zlata Job 2:12 haljine i posue se p. po glavi Job 19:25 e se onda dignuti nad p. Psl 78:27 Kao p. zasu ih mesom, i kao Iza 65:25 i zmija e se hraniti p. Nee Otk 18:19 I posue p. glave svoje, i PRAVA P.Zk 25:15 Puna i p. utega neka ti je, Psl 94:15 pravednost dolazi opet do p. Iza 26:7 Staza je pravednikova p. Iza 32:17 bit e mir i dohodak p. pokoj Jer 33:15 u da iznikne Davidu klica p. Luk 18:5 pomoi u joj do njezina p. Luk 18:7 njihovih p. da ih pusti ekati Dje 9:11 i idi u ulicu, koja se zove P. i 1Ko 9:4 Zar nemamo p. jesti i piti 1Pe 5:12 da je ovo p. milost Boja, u PRAVEDAN Pst 6:9 Noa je bio p. ovjek i bez prijeJob 2:3 Poten je i p. boji se Boga i kloni Psl 11:7 je Gospod p. pravdu ljubi on Psl 25:8 Gospod i p. zato pokazuje put Psl 143:1 svoje i uslii me, jer si p. Psl 143:2 jer nitko iv nije p. pred tobom M.Iz 18:5 za krivca i onoga koji je p. M.Iz 29:4 Kralj, koji je p. daje svojoj Prp 7:20 nije tako p. da bi inio samo Iza 33:15 Tko je p. i govori iskreno; tko Zah 9:9 dolazi k tebi, p. i kao spasitelj Mat 1:19 A Josip, mu njezin, bio je p. Luk 2:25 On je bio p. koji se bojao Boga Iva 5:30 Moj je sud p. jer ne traim volje Iva 7:24 vanjtini, nego p. sud sudite Rim 3:26 Tako htjede sam biti p. i uiniti Heb 11:4 da je p. kad Bog posvjedoi 1Pe 3:18 umro, p. za nepravedne, da 1Iv 1:9 vjeran je i p. da nam oprosti 1Iv 2:29 Ako znate da je p. znajte, da je 1Iv 3:7 Tko pravdu ini, p. je, kao to je Otk 22:11 i tko je p. neka jo ini pravPRAVEDN-A-E-I Rim 3:8 inimo. Njih eka p. kazna Rim 3:10 Nema p. nema nijednoga 1Iv 3:12 njegova bila zla, a brata mu p. Psl 19:9 su Gospodnje istinite, p. sve Iza 58:2 oni trae od mene sudove p. Mat 5:45 daje da dadi nad p. i grjePRAVEDNI Psl 7:9 ispituje srca i bubrege, p. Psl 119:164 dan hvalim te za p. zakon Prp 9:9 p. i mudri u Bojoj su ruci sa Mat 23:28 ljudima p. a iznutra ste puni Luk 16:15 Vi ste oni, koji se gradite p. Iva 17:25 Oe p. svijet tebe ne Rim 2:13 pred Bogom nijesu p. oni, koji 2Ti 4:8 Gospodin u dan onaj, p. sudac Otk 15:3 Svemoni p. su i istiniti putovi Otk 15:4 jer se tvoji p. sudovi javie Otk 19:2 su istiniti i p. sudovi njegovi PRAVEDNICI-MA Psl 11:7 samo p. gledaju njegovo lice Psl 32:11 se u Gospodu i kliite, p. Psl 37:29 p. posjeduju zemlju i stanuju Psl 49:14 p. im zapovijedaju ujutro Psl 68:3 A p. se vesele i raduju pred Psl 132:9 p. tvoji neka se raduju Psl 140:13 p. samo zahvaljuju imenu Psl 142:7 e se p. radosno okupiti oko M.Iz 29:2 Imaju li p. mo, veseli se Mat 13:17 Mnogi proroci i p. eljeli su

920
Mat 13:43 Tada e p. sjati kao sunce u Mat 25:46 i u muku vjenu, a p. u ivot Rim 5:19 Jednoga mnogi postati p. Psl 69:28 s p. neka ne budu zapisani Psl 103:11 je ljubav njegova prema p. Mat 23:29 i krasite spomenike p. PRAVEDNI-H-K M.Iz 16:17 Put je p. kloniti se oda zla Luk 14:14 e ti se vratiti o uskrsnuu p. Dje 24:15 da e biti uskrsnue p. i nepPsl 17:15 A ja kao p. gledam lice tvoje Psl 58:10 Obradovat e se p. kad vidi Psl 92:12 A p. se zeleni kao palma, kao Psl 141:5 Neka me bije p. te je milost M.Iz 10:25 a p. stoji tvrdo na vjeitom M.Iz 10:30 p. se nee nikada pomakM.Iz 12:10 p. se brine za ono, to treba M.Iz 18:10 p. utee u nju i skriven je M.Iz 24:16 sedam puta padne p. i opet M.Iz 25:26 to je p. koji kleca pred bezM.Iz 28:1 a p. se osjea sigurnim kao M.Iz 29:27 a bezboniku je p. gad Iza 53:11 p. donijeti mnogima praveHab 2:4 p. ipak ostaje na ivotu svojo Mat 10:41 je p. primit e plau pravedRim 1:17 to je pisano: p. ivi od vjere Heb 10:38 A p. moj ivjet e od vjere 1Pe 4:18 I ako se p. jedva spasi, gdje 2Pe 2:8 Jer p. koji je stanovao meu PRAVEDNIK-A-E-U Brj 23:10 Htio bih umrijeti smru p. Moj Psl 1:5 ni grjenici na skuptini p. Psl 7:9 a p. potpomozi, jer ispituje Psl 97:10 on uva ivot p. svojih; otima Psl 111:1 Gospoda u krugu p. i u zajedPsl 112:2 e rod p. biti blagoslovljen Psl 116:15 Gospodnjim smrt p. njegoPsl 118:15 odjekuje u atorima p. M.Iz 10:28 ekanje p. izlazi u radost M.Iz 11:21 kazne, a rod p. izbavit e se M.Iz 13:9 gori svjetlo p. a svjetiljka se M.Iz 14:19 moraju stajati na vratima p. M.Iz 15:8 a molitva mu je p. ugodna M.Iz 15:29 a molitvu p. uslii M.Iz 17:26 Zlo je globiti p. plemenite Iza 60:21 se tvoj sastojati od samih p. Amo 2:6 prodaju p. za novce, ubogoga Mal 3:18 opet vidjeti razliku izmeu p. Mat 10:41 Tko prima p. jer je pravedMat 27:24 neduan u krvi ovoga p. Luk 1:17 da privede k miljenju p. i tako Luk 15:7 devedeset i devet p. koji ne Dje 3:14 A vi se sveca i p. odrekoste i Dje 7:52 dolazak P. kojemu sad vi Dje 22:14 i da vidi P. i da uje glas iz Rim 5:7 jedva tko umre za p. za doHeb 12:23 i duhovima savrenih p. Jak 5:6 ubiste p. i on vam se ne usprotJak 5:16 postie ustrajna molitva p. 1Iv 2:1 kod Oca, Isusa Krista, p. Psl 146:8 pognute, Gospod ljubi p. Mat 9:13 dozovem p. nego grjenike 1Pe 3:12 upravIjene na p. i ui njegove Pst 18:25 i da bude p. kao i bezboniku Psl 37:17 slomiti, a oslon je p. Bog M.Iz 11:31 Ako se p. plaa na zemlji M.Iz 13:5 Lana rije mrska je p. M.Iz 21:15 Radost je p. kad se ini to M.Iz 29:27 Gad je p. bezbonik, a Iza 26:7 prava. Poravnao si put p. Eze 18:20 p. e biti plaa pravednosti 1Ti 1:9 Znajui ovo, da p. zakon nije PRAVEDN-IM-O-OGA M.Iz 16:31 postigne se p. ivotom Mat 12:37 svojim biti proglaen p. po Rim 3:26 i uiniti p. onoga, koji vjeruje Job 40:8 moje p. upravljanje, mene Psl 35:28 navjeivati p. upravljanje Psl 67:4 to ti p. vlada nad narodima Psl 111:3 p. upravljanje njegovo traje Jer 11:20 ti sudi p. i ispituje bubrege Dan 4:37 upravljanje je njegovo p. On Zah 7:9 Vrite sud p. i iskazujte jedan Flp 1:7 Kao to je p. da ja ovo mislim za Flp 4:8 je p. to je sveto, to je ljubezno Kol 4:1 to je pravo i p. inite slugama Pst 18:23 Zar e zbilja i p. pogubiti s Pst 18:25 s bezbonim usmrti i p. i da Iza 45:21 osim mene nema Boga p. i 2Pe 2:7 Samo je izbavio p. Lota, koji PRAVD-A-E-I PRAVEDNOST-I Job 9:19 pita li se p. tko e mi svjedoiti Psl 85:10 tada e se p. i mir poljubiti Psl 112:9 p. njegova ostaje uvijek Psl 119:142 p. je tvoja pravda vjena M.Iz 11:5 Nedunome ravna put p. Iza 64:6 i sva naa p. kao okaljana Dan 9:24 da se dovede vjena p. da Mat 5:40 Hoe li tko da se p. s tobom i Rim 1:17 se u njemu otkriva p. Boja Rim 3:21 bez zakona oitova p. Boja Rim 8:4 Da se p. zakona ispuni u Rim 10:6 A p. koja je od vjere, ovako Rim 14:17 nego p. i mir i radost u Duhu 1Ko 1:30 posta mudrost od Boga i p. i 2Ko 5:21 postanemo p. Boja u njemu Gal 3:21 zaista bi od zakona bila p. Job 34:12 Svemoni ne izvre p. Psl 106:3 tvrdo dre p. i tvore pravo Iza 58:2 i ne odmie se od p. Boga Mat 5:6 koji gladuju i eaju p. Oni e Dje 13:10 neprijatelju svake p. zar ne Rim 4:11 znak obrezanja kao peat p. Rim 6:13 udove svoje Bogu za oruje p. Rim 8:10 grijeha, a duh ivi zbog p. Rim 9:32 Jer nije traio p. iz vjere, nego Rim 10:3 Jer ne poznajui p. Boje i 2Ko 9:10 e da uzrastu plodovi p. Efe 6:14 i obukavi se u oklop p. Flp 1:11 Napunjeni plodom p. po Isusu Flp 3:9 nemajui svoje p. koja je od 2Ti 4:8 meni je pripravljen vijenac p. Tit 3:5 Ne za djela p. koja mi uinismo Heb 1:8 i ezlo p. ezlo kraljevstva Heb 5:13 ne razumije rijei p. jer je diHeb 11:7 i postade batinik p. po vjeri Heb 12:11 ali poslije daje miran rod p. Jak 1:20 srdba ovjeja ne ini p. Jak 3:18 A plod p. sije se u miru onima 1Pe 3:14 Ali ako i trpite zbog p. Blago2Pe 2:5 Nou, propovjednika p. spasio 2Pe 2:21 da nijesu upoznali puta p. L.Zk 19:15 nego sudi no p. blinjemu Psl 9:8 Po p. e suditi svijetu, kako je Psl 37:37 nedunost i vjebaj se u p. M.Iz 8:15 odluuju velikai po p. Iva 16:8 e svijetu to je grijeh, i o p. i Dje 24:25 A kad je raspravljao o p. i o Rim 6:18 postadoste sluge p. Rim 6:19 udove svoje u slubu p. na Rim 9:28 ispuniti Gospodin u p. jest Rim 10:3 ne pokorie se p. Bojoj Efe 4:24 stvoren po Bogu, u p. i svetost Flp 3:6 p. zakonskoj bio sam besprije2Ti 3:16 za odgajanje u p. 1Pe 2:24 umremo i p. da ivimo, ijim 2Pe 1:1 vjeru u p. naega Boga i SpaOtk 19:11 i Istiniti, i sudi i vojuje po p. PRAVDOM Iza 1:17 initi: teite za p. pomaite Rim 5:21 tako i milost da vlada p. za Rim 9:30 koji nijesu ili za p. postigli 1Ti 6:11 a idi za p. pobonosti, vjerom 2Ti 2:22 idi za p. vjerom, Ijubavlju PRAVEDNOST Pst 15:6 i on mu to urauna u p. Job 27:6 vrsto stojim uz p. svoju i ne Psl 37:6 te p. tvoja zasja kao svjetlost Psl 71:16 slavit u samo p. tvoju, GosPsl 89:14 pravo i p. pred tobom stupaju Psl 94:15 Jer p. dolazi opet do prava M.Iz 10:2 koristi, a p. izbavlja od smrti M.Iz 11:4 srdbe, a p. izbavlja od smrti M.Iz 11:18 a sigurnu plau, tko sije p. M.Iz 14:34 p. podie narod, a opaina Iza 28:17 Uinit u pravicu pravilom, p. Iza 53:11 donijeti mnogima p. i zlodjela Iza 56:1 pravicu i uspostavite p. jer je Iza 58:2 Kao narod, koji ini p. i ne Iza 59:14 i p. stoji daleko, jer istina Iza 59:17 Obukao je p. kao oklop, i Iza 63:1 Ja sam, koji govorim p. koji Jer 23:5 Pravo i p. init e u zemlji Jer 23:6 bit e: Gospod je p. naa Jer 33:15 e initi pravo i p. na zemlji Mat 5:20 p. vaa ne bude savrenija Mat 23:23 p. milosre i vjernost. Ovo 2Ko 6:14 to ima p. s nepravednou 2Pe 3:13 zemlju, u kojima stanuje p. Otk 19:8 i bijelo, jer je platno p. svetih PRAVEDNOSTI M.Iz 11:19 Tko se dri p. ide k ivotu M.Iz 12:28 Staza p. vodi k ivotu, a put Iza 5:7 a eto zlo djelo, p. a eto zloa Iza 11:4 Ne, u p. sudi on malenima, po Iza 26:9 tada se ue p. stanovnici Iza 32:17 Djelo p. bit e mir i dohodak Iza 61:3 Hrastovi p. zvat e se oni Iza 61:10 zaogrnuo me platem p. kao Eze 18:20 Pravedniku e biti plaa p. Dan 12:3 koji su mnoge privodili k p. Hos 10:12 Sijte u p. anjite u ljubavi Mat 21:32 vam put p. ali mu vi nijeste Luk 1:75 U svetosti i p. sve dane ivota PRAZN-A-E-IH-U Iza 55:11 ne vraa se k meni p. dok nije 1Ko 15:10 prema meni nije bila p. nego Eze 12:22 kakve to p. rijei vodite u Joe 1:17 p. stoje itnice. Raspadaju se Luk 1:53 dobara, bogate otpusti p. 1Ti 1:6 i svrnue u p. govore Izl 23:15 se izai pred lice moje p. ruku Rut 1:21 Bogata sam otila, p. ruku 1Ti 6:4 od zapitkivanja i p. prepiranja 2Ti 2:16 A kloni se loih i p. razgovora 2Ti 2:23 A ludih i p. zapitkivanja kloni Tit 1:10 p. brbljavaca i zavodnika Psl 62:10 Ne stavljajte p. nadu na Psl 107:9 nasitio duu p. duu gladnu Eze 13:9 koji gledaju p. opsjenu i Mat 12:36 Za svaku p. rije, koju reknu Mat 12:44 nae je p. lijepo pometenu PREBIE Iva 19:32 vojnici, i prvome p. golijeni i Iva 19:33 ve umro, i ne p. mu golijeni PREDAJE-M 1Ko 11:24 tijelo moje koje se p. za vas 2So 2:15 stojte i drite p. koje nauiste Psl 31:5 U ruku tvoju p. duh svoj; ti e Jer 8:13 Zato ih p. onima, koji dolaze Luk 23:46 Oe, u ruke tvoje p. duh svoj 1Ti 1:18 zapovijed p. ti, sine Timoteju PREDAJ-I-U Kol 2:8 prijevarom po p. ljudi, po 2So 3:6 a ne po p. koju primie od nas

921
Mat 15:2 uenici tvoji prestupaju p. Tit 2:3 da se ne p. vrlo vinu, da ue PREDA-LI-M-N-NO Iva 18:30 ne bismo ga bili p. tebi Dje 2:23 p. i rukama bezbonika pribili Iva 18:36 moje borile, da ne budem p. Rim 4:25 Koji je p. zbog grijeha naih Otk 11:2 jer je p. neznabocima; oni Luk 4:6 p. meni i dajem je kojemu hou Jud 1:3 jedanput zauvijek p. svetima Mat 11:27 Sve je meni p. od Oca Luk 10:22 Sve je meni p. od Oca 1Pe 1:18 koje vam je p. od otaca PREDAO Prp 3:11 I svijet je on p. njihovu istrauIza 53:7 a on se je p. dragovoljno, nije Jer 5:3 p. si ih unitenju, ali oni nee da Jer 11:20 jer tebi sam p. stvar svoju Mar 13:34 p. je slugama svojim kuanIva 3:16 je p. svojega jedinoroenog Rim 8:32 nego ga je p. za sve nas 1Ko 15:3 najprije p. to sam i primio Gal 2:20 i p. samoga sebe za mene Efe 5:2 i Krist ljubio nas i p. sebe za nas Efe 5:25 crkvu i sebe samoga p. za nju 2Pe 2:4 p. ih u mranu tamnicu, da se PREDA-T-I-VAT P.Zk 7:24 I kraljeve njihove p. e u tvoje Mih 7:17 p. e se zajedno sa svojim Mat 17:22 Sin ovjeji p. e se u ruke Mat 26:45 Sin ovjeji p. e se u rake Mat 5:25 te protivnik p. sucu i sudac Mat 20:19 I onda p. neznabocima, da Mat 27:58 Pilat mu dade p. tijelo, Mat 10:21 otac sina svojega p. e na Mar 13:9 p. e vas zbog mene na suPREDODREDI-O Rim 8:29 naprijed poznade, one i p. Rim 8:30 A koje p. one i pozva; a koje 1Ko 2:7 koju p. Bog prije vjekova za Rim 9:23 to ih je p. za slavu, hoe da Efe 1:5 U ljubavi nas je p. po Isusu Efe 1:9 odluci, koju je p. u njemu PREDZNANJU Dje 2:23 odlukom i p. Bojem predali 1Pe 1:2 Po p. Boga Oca, posveenjem PREGIBALI Pst 27:29 I narodi se pred tobom p. Mat 27:29 p. koljeno pred njim i rugali Mar 15:19 p. svoje koljeno i klanjali mu PRELJUB-A-E-U Izl 20:14 Ne ini p. Mat 15:19 dolaze zle misli, ubojstvo, p. Rim 2:22 Veli, da se ne ini p. a ini Mat 5-32 osim zbog p. navodi je, da Mat 19:9 osim zbog p. i oeni se Mat 19:18 Ne ini p. Ne kradi! Ne Mar 10:19 Ne ubijaj! Ne ini p. Ne kradi! Rim 13:9 Ne ini p. Ne ubijaj! Ne kradi! M.Iz 6:32 Ali tko uini p. sa enom Hos 4:14 to ine p. jer vi sami idete Mat 5:28 navodi je, da ini p. i tko Mat 19:9 i oeni se drugom, ini p. I tko Mar 10:11 i uzme drugu, ini p. na njoj Rim 2:22 ne ini preljuba, a ini p. PRELOMI-TI Mat 14:19 Nato p. kruhove i dade ih Mat 15:36 dade hvalu, p. ih i dade ih Mat 26:26 blagoslovi ga, p. ga i dade Mar 14:22 blagoslovi ga, p. ga i dade Luk 22:19 zahvali, p. ga i dade im ga 1Ko 11:24 I zahvalivi p. i ree: Uzmite Iza 42:3 Trske stuene nee p. stijenja Mat 12:20 Trske stuene nee p. i PREOSTALIH Eze 36:5 govorim protiv jo p. naroda Mat 14:20 od p. komada jo dvanaest Mat 15:37 od p. komada podigoe jo PREPIRALI Iva 6:52 su se p. idovi meu sobom Dje 17:18 mudraca p. su se s njim jedni Dje 23:9 strane farizejske, te su se p. Dje 25:19 Nego su se p. s njim o nekim PREPIRANJA 1Ti 1:4 rodoslovljima, koja ine vie p. 1Ti 6:4 od zapitkivanja i praznih p. 1Ti 6:20 O ispraznih rijei u govoru i p. Tit 3:9 i svaa i p. o zakonu kloni se, jer PREPIRATI Mat 12:19 Nee se p. i nee buiti, Mar 8:11 farizeji i poee se s njim p. 1Ko 11:16 moe p. neka zna, mi takva PRETVARA-JU-NJA Psl 107:33 zemlju rijenu p. u pustinju Amo 5:8 koji p. tamu u jutro i dan i 2Ko 11:14 sotona p. u anela svjetla Psl 84:6 dolinom pustinjskom p. je u tlo 2Ko 11:13 koji se p. u apostole Kristove Jud 1:4 bezboni, koji p. milost Boga Otk 11:6 nad vodama, da ih p. u krv, i Rim 12:9 Ljubav neka je bez p. mrzei 1Pe 1:22 ljubav bez p. od ista srca PRETVORI-E Izl 7:20 se sva voda u Nilu p. u krv Psl 114:8 Koji p. hridinu u jezero Jak 4:9 smijeh va neka se p. u pla, i Rim 1:23 I p. slavu besmrtnoga Boga Rim 1:25 Koji p. istinu Boju u la, i Rim 1:26 njihove p. naravno openje PREVARI Rim 7:11 zapovijedi p. i ubi me njome 2Ko 2:11 Da nas ne p. sotona, jer 2Ko 11:3 da kao to zmija Evu p. Kol 2:4 da vas nitko ne p. zamamljivim 2So 2:3 vas nitko ne p. ni na koji nain PREZIR-E--I-U Pst 16:5 kad vidje, da je trudna, p. M.Iz 13:13 Tko p. opomenu, sam sebi M.Iz 15:20 ovjek lud p. majku svoju M.Iz 30:17 Oko, koje se ruga ocu i p. Luk 10:16 mene slua; tko vas p. mene Rim 14:3 Koji jede, neka ne p. onoga Tit 2:15 Nitko neka te ne p. Psl 51:17 Boe, to ti ne p. nikada Rim 2:4 Ili p. li bogatstvo njegove Rim 14:10 zato p. brata svojega? Jer M.Iz 23:22 ne p. majke svoje, kad ostHeb 12:5 Sine moj, ne p. karanja GosM.Iz 1:7 samo luaci p. mudrost i Tu 1:8 Svi laskavci njegovi p. ga 2Pe 2:10 i p. velianstvo Gospodina, i Jud 1:8 gospodstvo p. i na slavu hule PRIBLII-TI Izl 32:19 Kad se p. taboru, ugleda tele Jer 5:31 a to ete initi, kad se p. kraj Mat 26:45 Evo se p. as, i Sin ovjeji Luk 15:25 i p. se kui, zau glazbu i Luk 19:41 se p. i ugleda grad, zaplaka Rim 13:12 a dan se p. Odbacimo dakle Jak 5:8 jer se dolazak Gospodinov p. Izl 19:23 da se njoj ne smije p. Psl 91:10 bi se nee p. atoru Jak 4:8 se Bogu i On e se p. k vama PRIBLIUJE Job 33:22 Dua se njegova p. grobu Iza 29:13 ovaj narod p. samo ustima Mat 26:46 Evo, p. se izdajnik moj Luk 21:28 Otkupljenje se vae p. Iva 6:19 gdje ide po moru i p. se k laici Heb 10:25 vidite, da se p. dan PRIGODU Rim 7:8 A grijeh uze p. po zapovijedi i Rim 7:11 p. po zapovijedi prevari me 2Ko 5:12 dajemo p. da se ponosite s PRIJEI Job 14:5 preko koje ne moe p. Dan 2:44 Njegova vlast nee p. na Mat 17:20 Prijei odavde tamo, i p. e PRIJEKOR-A Dan 12:2 drugi na sramotu i p. vjeni Pst 6:9 i bez p. u svojem narataju Iza 54:4 svoje i p. udovitva svojega 1So 3:13 utvrdila srca, vaa bez p. u 1So 5:23 i vae tijelo posve bez p. Tit 1:6 je tko bez p. jedne ene mu Tit 1:7 nadglednik treba daj je bez p. PRIJESTOLJA Iza 14:9 die s p. njihovih sve kraljeve Iza 47:1 Bez p. sjedi na zemlju, keri Dan 7:9 postavljena p. i jedan ataroviJon 3:6 ustade sa svojega p. skide sa Mat 19:28 i na dvanaest p. i suditi Kol 1:16 bilo p. ili gospodstva, ili poglaHeb 12:2 i sjede s desne strane p. Otk 4:3 i oko p. bijae duga po vienju Otk 5:6 I vidjeh nasred p. i etiri bia i Otk 7:17 Jer Janje, koje je nasred p. Otk 19:5 I glas izae od p. govorei: Otk 20:4 vidjeh p. i sjedili su na njima Otk 21:3 I zauh glas veliki s p. gdje Otk 22:1 od p. Bojega Janjetova PRIJESTOLJE 1Kr 10:9 te je posadio na p. Izraelovo Psl 11:4 p. je njegovo u nebu. Oi Psl 45:6 p. tvoje, Boe, stoji zauvijek Psl 89:4 p. tvoje podignuti za sva vrePsl 97:2 i sud oslanja se p. njegovo Psl 103:19 p. svoje postavi Gospod na Psl 132:11 posadit u jednoga na p. Iza 14:13 podiem p. svoje na gori Iza 66:1 p. je moje nebo, i zemlja je Jer 14:21 ne daj da se obeasti p. Jer 22:30 da sjedne na p. Davidovo i Dan 7:9 p. mu bilo plamen ognjeni Mat 19:28 Sin ovjeji sjedne na p. Mat 25:31onda e sjesti na p. slave Luk 1:32 Bog dat e mu p. njegova oca Dje 7:49 p. je moje nebo, i zemlja je Heb 1:8 p. je tvoje, Boe, u vijeke Otk 2:13 gdje je p. sotonino; i dri ime Otk 4:10 krune svoje pred p. govorei Otk 20:11 I vidjeh veliko bijelo p. i Otk 22:3 I p. Boje i Janjetovo bit e u PRIJESTOLJU Izl 12:29 koji bi ga imao naslijediti na p. 1Kr 22:19 Gospoda gdje sjedi na p. Psl 89:14 Stupovi su p. tvojemu pravo Psl 132:12 dovijeka sjediti na p. tvojem Iza 6:1 sjedi na p. visoku i uzvienu Iza 9:7 Vladat e na p. Davidovu i nad Jer 17:25 i knezovi, koji sjede na p. Zah 6:13 Na svojemu e p. sjediti i Heb 4:16 s pouzdanjem k p. milosti, da Otk 3:21 sjedi s menom na p. mojemu Otk 4:9 koji sjeae na p. i koji ivi u Otk 5:13 koji sjedi na p. i Janjetu Otk 6:16 koji sjedi na p. i od gnjeva Otk 7:15 koji sjedi na p. stanovat e kod Otk 12:5 bi uzeto k Bogu i p. njegov. Otk 19:4 koji sjeae na p. i rekoe Otk 21:5 sjedio na p. Evo sve novo PRIJESTUP-A-OM L.Zk 6:6 Gospodu rtvu za p. neka Rim 5:15 Ali dar nije tako kao p. jer ako Rim 5:20 da se umnoi p. jer gdje se je

922
1Ti 2:14 a ena zavedena poini p. Rim 4:15 nema zakona, nema ni p. Rim 5:16 a dar od mnogih p. vodi k Rim 2:23 a sramoti Boga p. zakona Rim 5:14 koji ne sagrijeie p. slinim PRIJEVAR-A-E-OM-U Iza 53:9 i nije se nala p. u ustima Mal 2:6 njegovim nije se nala p. U Mat 27:64 bi posljednja p. bila jo gora 1Pe 2:22 i u ijim se ustima ne nae p. Psl 32:2 i u ijem srcu nema p. Iza 30:10 slatke rijei, prorokujte p. Mih 6:12 jezik im je pun p. u ustima Luk 3:14 Nikomu ne inite sile i p. i 1Pe 3:10 i usne svoje, da ne govore p. Hos 11:12 laju, kua Izraelova p. Ali Mih 2:11 koji ide za p. i govori la, kad 2Ko 12:16 budui uhvatio sam vas p. Kol 2:8 i ispraznom p. po predaji ljudi 2So 2:10 svakom p. nepravde meu Heb 3:13 da koji od vas ne otvrdne p. Jak 5:4 njive vae, a vi ste im otkinuli p. 2Pe 3:17 uvajte se, da p. bezakonika Psl 4:2 ljubite p. i mislite na la Hos 7:1 jer oni ine samo p. lupei Jud 1:11 za dobitkom padoe u p. PRIKAE Efe 5:27 Da on p. sebi slavnu crkvu Kol 1:22 njemu p. svete i bez mane i Otk 8:3 da ga p. s molitvama svih svetih PRILIK-A-E-U Rim 5:14 Adam, koji je p. onoga, koji je Heb 1:3 je sjajnost slave njegove i p. Psl 17:15 nagledam se sit p. tvoje Flp 4:10 ali su vas bile sprijeile p. 1Ti 5:14 nikakve p. da ne daju protivPst 1:26 Nainimo ovjeka na sliku i p. Kol 2:23 p. mudrosti po umiljenoj PRINESE Pst 8:20 istih ptica i p. na rtveniku Pst 22:13 i p. ga mjesto sina svojega Heb 9:28 i Krist jednom p. da oduzme Heb 11:4 Vjerom p. Abel Bogu bolju Jak 2:21 kad p. sina svojega Izaka na PRINIO Heb 7:27 jednom, kada je sum sebe p. Heb 9:14 sebe p. neokaljana Bogu PRINOS-A-E-I Dan 9:27 prestat e rtva zaklanica i p. Mal 1:11 i prinosit e se ist p. jer e Rim 15:16 da bude p. naroda ugodan Efe 5:2 i predao sebe za nas kao p. L.Zk 2:13 p. svojih mora prinijeti sol Psl 40:6 rtava zaklanica i p. nijesi htio Heb 10:18 nema vie p. za grijeh L.Zk 2:13 Sve p. svoje mora osoliti Joe 2:14 imadnete rtvene p. i naljeve Mal 3:3 da p. prave rtve Gospodu Heb 10:1 p. neprestano one iste rtve Brj 18:15 ivih bia, to se p. Gospodu Iza 66:3 tko p. dar, a ujedno prinosi krv Heb 9:7 A ne bez krvi, koju p. za svoje Heb 9:25 Niti da mnogo puta p. Heb 10:11 puta p. koje nikad ne mogu PRINOSIT-E-I Iza 1:13 Ne p. vie rtava nevrijednih Mal 1:8 Kad p. hromo ili bolesno, nije 1Pe 2:5 da p. rtve duhovne, koje su Dan 11:31 prestat e p. rtvu svagdanHeb 7:27 za svoje grijehe rtve p. Heb 10:2 Inae bi prestale p. se, kad PRIPADA Izl 13:2 doe iz krila materina, p. meni Izl 13:12 ako je muko, p. Gospodu Izl 20:17 ni igdje ita, to p. blinjemu P.Zk 10:14 Bogu tvojemu, p. nebo i P.Zk 21:17 prvenac snage njegove, p. 1Sa 5:11 se vrati na mjesto, kamo p. Job 37:22 Slava p. strahovito mu Psl 93:5 kui tvojoj p. svetost u sva M.Iz 10:13 a batina p. leima ludoga Jer 32:7 jer tebi p. prekup po pravu Eze 21:27 pravu p. njemu u ga dati Joe 2:32 p. koga pozove Gospod Mat 20:23 p. onima, kojima je pripravio Luk 15:12 dio od imanja, to p. meni PRIPOVIJEDA-J-TI Iza 43:26 se p. da dokae pravo svoje Mar 5:19 i p. im, kako je veliku stvar Luk 8:39 i p. to ti uini Bog. On otide Psl 40:5 htio bih ih javljati i p. ali im Psl 145:6 o veliini tvojoj ja u p. Mar 1:45 pone glasno p. taj dogaaj PRIPRAVI-M-O-TE Pst 21:6 Smijeh mi Bog p. i svaki, koji Izl 37:29 Onda p. sveto ulje pomazanja Mal 3:1 da p. put preda mnom Mat 11:10 da p. put tvoj pred tobom Luk 1:68 narod svoj, p. mu otkup Efe 2:10 Bog unaprijed p. da u njima Otk 16:12 se p. put kraljevima od istoka Iva 14:2 jer idem da vam p. mjesto Iva 14:3 I kad otidem i p. mjesto, opet Mat 20:23 onima, kojima je p. Otac 1Ko 2:9 p. Bog onima, koji ga ljube Heb 10:5 nijesi htio, ali si mi tijelo p. Heb 11:16 Bog njihov, jer im je p. grad Iza 40:3 p. put Gospodu, poravnite u Mar 1:3 p. put Gospodnji, poravnajte Luk 3:4 p. put Gospodnji, poravnajte PRIPRAVLJEN-O Mat 25:41 to je p. avlu i anelima 2Ti 4:8 meni je p. vijenac pravde, koji Otk 21:2 Boga s neba, p. kao zaruniIza 30:33 i za kralja je p. Duboko i Mat 25:34 koje vam je p. od stvorenja 1Pe 1:5 p. da se objavi u posljednje PRIVEDE Mat 12:20 dok pravdu ne p. pobjedi Luk 1:17 nepokorne da p. k miljenju Heb 2:10 patnjama p. k slavi poetnika 1Pe 3:18 da nas p. k Bogu, ubijen PRIZNA-JE-JU Flp 2:11 I svaki jezik da p. da je Gospo1Iv 4:15 Tkogod p. da je Isus Sin Boji Prp 9:16 ali se ne p. mudrost siromaha Rim 10:10 a ustima se p. za spasenje 1Iv 2:23 a koji p. Sina, priznaje i Oca 1Iv 4:2 Svaki duh, koji p. da je Isus Krist 1Iv 4:3 I svaki duh, koji ne p. Isusa, nije Dje 23:8 ni duha, a farizeji p. oboje Heb 13:15 usana, koje p. ime njegovo 2Iv 1:7 koji ne p. da je Isus Krist doao PROBODOE Psl 22:16 me; p. mi ruke i noge Otk 1:7 koji ga p. naricat e nad njim PRODADE Pst 25:33 p. tako svoje pravo prvorodMat 13:44 i p. sve imanje svoje i kupi Mat 13:46 p. sve imanje svoje i kupi PRODA-J-VALI Pst 25:31 p. mi najprije svoje pravo Mat 19:21 idi p. to ima, i daj utrak Mar 10:21 p. sve, to ima, i podaj siroIva 2:14 trgovce, to su p. volove, ovce Iva 2:16 to su p. golubove, ree Dje 2:45 p. bi svoje imanje i dobro, i PROGONE Psl 119:86 prijevarno me p. o pomozi Mat 5:11 zbog mene grde i p. i za vama Mat 5:44 i molite se za one, koji vas p. Rim 12:14 koji vas p. blagoslivljajte, a 2Ko 4:9 p. nas, ali nijesmo ostavljeni Gal 5:11 zato jo trpim p. Onda je PROGONI-E Dje 9:5 Ja sam Isus, kojega ti p. Teko Dje 26:15 Ja sam Isus, kojega ti p. Dje 7:52 Kojega od proroka ne p. oevi 1So 2:15 i nas p. i Bogu se ne mile, i PROGONI-LI-MA-O-TI Mat 5:12 isto tako p. i proroke prije vas Iva 15:20 Ako su p. mene, i vas e Mar 10:30 ako i s p. kuu, brata 2So 1:4 u svima vaim p. i nevoljama Psl 109:16 p. je patnika i siromaha, pa Iza 14:6 narode gnjevno gazio, p. neDje 26:11 preko svake mjere p. sam ih 1Ko 15:9 jer sam p. crkvu Boju Gal 1:13 da sam odvie p. crkvu Boju Gal 1:23 da onaj, koji nas je nekad p. Flp 3:6 Po revnosti p. sam crkvu, po Luk 11:49 njih e jedne pobiti druge p. Iva 15:20 i vas e p. ako su drali rije PROGONSTVO Mat 13:21 nevolja ili p. odmah zaluta Mar 4:17 p. onda se odmah spotaknu Rim 8:35 Nevolja ili tjeskoba ili p. ili glad 2Ti 3:12 ive u Kristu Isusu, trpjet e p. PROGUTA Jon 2:1 te velika riba p. Jonu. Tri dana 1Ko 15:54 napisana: Pobjeda p. smrt Otk 20:9 I sie oganj s neba, i p. ih PROKLET Pst 9:25 Ree on: p. da je Kanaan Pst 12:3 i p. u one, koji tebe proklinju Pst 27:29 p. bio, koji tebe proklinje. A Brj 22:6 a koga prokune, bit e p. P.Zk 21:23 p. od Boga tko je objeen 1Ko 16:22 Isusa Krista, neka bude p. Gal 1:8 navijestismo, neka bude p. Gal 3:13 p. svaki, koji visi na drvetu PROKLETSTV-A-O P.Zk 29:20 p. to su zapisana u ovoj Mal 2:2 u blagoslove vae u p. Jest, Gal 3:13 Krist nas je otkupio od p. Otk 22:3 I vie nee biti nikakva p. P.Zk 23:5 tvoj, obrati p. u blagoslov P.Zk 30:19 blagoslov i p. stavio sam Jo 6:26 vrijeme izree Joua ovo p. Iza 24:6 Zato p. prodire na zemlji i Dan 9:11 p. i kletva, kako stoje napisaMal 2:2 u pustiti na vas p. i pretvorit u Gal 3:13 za nas postao p. jer je pisano PROKUAN Iza 28:16 temeljni kamen u Sionu, p. 2Ti 2:15 da se pokae p. pred Bogom Jak 1:12 kad bude p. primit e vijenac PROLIJE-VA Pst 9:6 Tko p. krv ovjeju, njegova se P.Zk 27:25 da p. krv nedunu i sav Mat 9:17 vino se p. mjehovi se pokPsl 42:4 a srce se moje p. kako sam Mat 26:28 Zavjeta, koja se p. za mnogLuk 22:20 krvi, koja se p. za vas PROMIJENI-TI Dan 7:25 da p. blagdanska vremena i Luk 9:29 p. se lice njegovo, i odjea Heb 7:12 potrebno je, da se i zakon p. P.Zk 30:3 Bog tvoj, p. sudbinu tvoju Job 28:17 niti se moe p. s nakitom Jer 13:23 Moe li Crnac p. boju na koi 1Ko 15:51 usnuti, ali svi emo se p. PROPADA-JU Psl 49:14 postojanje njihovo p. u Psl 112:10 i gine; elja bezbonika p.

923
M.Iz 11:7 umre bezbonik, p. nadanje M.Iz 11:14 nema vodstva, p. narod, a M.Iz 13:3 tko razvaljuje usne svoje, p. Hos 4:14 je u tom nerazuman i tako p. Kol 2:21 Sve to p. s upotrebom M.Iz 24:16 a bezbonici p. u nesrei 1Ko 1:18 koji p. a nama, koji se spasa2So 2:10 p. jer ljubavi istine ne primie Jud 1:10 kao nerazumne ivotinje, p. PROPADNE M.Iz 15:10 a p. tko mrzi na opomenu Mat 5:29 za te, da p. jedan od udova Mar 3:4 ivot spasiti ili pustiti da p. Luk 9:25 a izgubi samoga sebe i p. Luk 16:17 p. i jedna crtica od zakona Iva 11:50 negoli da narod sav p. PROPAST Psl 1:6 Put bezbonika vodi u p. Psl 73:27 idu u p. koji ostave tebe, ti ih M.Iz 6:32 da sam sebe strovali u p. M.Iz 10:29 obrana, a bezbonicima p. M.Iz 11:19 ivotu; tko ini zlo, sre u p. M.Iz 16:18 pred pad, i oholi duh pred p. M.Iz 18:24 Ima prijatelja, koji su na p. M.Iz 19:16 na putove svoje, ide u p. Eze 5:16 to donose p. to u ih pustiti Mat 7:13 vrata i irok put, koji vodi u p. Luk 2:34 odreen na p. i na uskrsnue Dje 5:38 ovaj naum ili pothvat, p. e Dje 8:20 tvoji neka budu s tobom na p. Rim 9:22 to su pripravljene za p. 1Ko 5:5 takav preda sotoni na p. tijela Gal 6:8 od tijela e poeti p. a koji sije Flp 3:19 Kojima je svretak p. kojima 1So 5:3 napasti na njih p. kao bol na 2So 1:9 Koji e trpjeti kaznu, p. vjenu 1Ti 6:9 koje bacaju ljude u p. i pogibao Heb 10:39 koji odstupaju na p. nego od 2Pe 2:1 i dovodit e tako sebi brzu p. 2Pe 2:3 p. njihova ne drijema 2Pe 2:6 i Gomoru osudio je na p. 2Pe 2:12 to ne razumiju, i p. e kao 2Pe 3:16 Pisma na svoju vlastitu p. Otk 17:8 i otii e u p. i divit e se, koji PROPASTI P.Zk 32:35 jer je blizu dan p. njihove Psl 40:2 Iz jame p. izvue me, iz blatne Psl 103:4 Koji uva od p. ivot i tvoj, koji Psl 119:80 ne moradnem p. sramotno Iza 31:9 Kralj e njegov p. od straha Jon 3:4 dana, i Niniva e p. Luk 21:18 ni vlas s glave vae nee p. Iva 10:28 vjeni, i nee p. dovijeka, i Iva 17:12 sina p. da se ispuni Pismo Dje 27:22 nijedna dua od vas nee p. Rim 2:12 bez zakona e i p. i kojigod Flp 1:28 njih znak p. a za vas spasenja 2So 2:3 objavi se ovjek grijeha, sin p. 2Pe 2:19 a sami su robovi p. jer koga 2Pe 3:7 za oganj na dan suda i p. PROPOVIJED Jon 3:2 Ninivu, grad veliki, i dri mu p. Mat 12:41 se oni obratie na p. Joninu Dje 4:4 koji su bili sluali p. vjerovae PROPOVIJEDA M.Iz 1:20 Mudrost p. na otvorenoj Dje 13:38 njemu vama p. oprotenje Dje 13:46 najprije trebalo da se p. rije Dje 17:18 ini se, da p. tue bogove Dje 19:13 vas Isusom, koga p. Pavao 1Ko 15:12 se Krist p. da je uskrsnuo od 2Ko 11:4 tko doe i drugoga Isusa p. Gal 1:23 sad p. vjeru, na koju je neko Flp 1:18 Dok se na svaki nain p. Krist Otk 14:6 koji je imao da p. vjeno PROPOVIJEDA-JTE-U-LI-M-MO Mat 10:27 na uho, to p. na krovovima Mar 16:15 im ree: Idite u sav svijet i p. 1Ko 9:14 p. od Radosne vijesti trebaju Flp 1:15 drugi od dobre volje p. Krista Mar 6:12 su zaputili i p. pokajanje 1So 2:9 tako smo vam p. Radosnu 1Pe 1:12 po onima, koji su vam p. Dje 17:3 ovaj Isus, kojega ja p. vama Dje 17:23 znajui tujete, to vam ja p. Rim 15:20 sam se trudio, da ne p. 1Ko 1:17 mene da krstim, nego da p. Gal 1:16 da ga p. meu neznaboGal 2:2 koju p. meu neznabocima Gal 5:11 obrezanje p. zato jo trpim Dje 10:42 da p. narodu i da svjedoiRim 10:8 to jest rije vjere, koju p. 1Ko 1:23 A mi p. Krista raspetoga 1Ko 15:11 Bio dakle ja, bili oni, tako p. 2Ko 4:5 sami sebe ne p. nego Krista Kol 4:3 da p. tajnu Kristovu, za koju PROPOVIJEDANJ-A-E Rim 10:17 Dakle vjera je od p. a propGal 3:2 zakona ili sluanjem p. vjere 1Ko 2:4 i p. moje nije bilo u uvjerljivim 1Ko 15:14 p. nae, a uzalud je i vjera 2Ti 4:17 da se po meni izvri p. i da uju PROPOVIJEDA-O-SMO-TI Jer 28:16 umrijet e, jer si p. pobunu Jon 3:4 i p. je: Jo etrdeset dana, i Mih 2:11 kad bih ti p. za vino i za silovito Mar 1:4 u pustinji i p. je krtenje pokaDje 8:5 Filip sie u grad Samariju, i p. Dje 17:18 Jer je p. Isusa i uskrsnue 1Ko 9:27 p. sam ne budem zabaen 1Ko 15:2 kako sam vam p. osim ako Efe 2:17 On je doao i p. je mir vama 1Ti 3:16 p. se neznabocima, vjerovao 1Pe 3:19 njemu je siao i p. duhovima 2Ko 1:19 ja i Silvan i Timotej, vama p. 2Ko 11:4 kojega mi ne p. ili drugoga Mat 4:17 Otada pone Isus p. Njegova Mar 16:20 otidoe i poee p. posvuda Dje 5:42 nijesu prestajali uiti i p. Dje 18:26 odvano p. u sinagogi. I kad Rim 10:15 e p. ako ne budu poslani PROPOVJEDNIK-A Prp 12:10 p. se je trudio da nae 1Ti 2:7 postavljen ja kao p. i apostol Rim 10:14 A kako e uti bez p. 2Pe 2:5 je Nou, p. pravde, spasio sa PROROANSTV-A-O Eze 12:22 Prolaze dani, a od p. nema 1Ko 13:2 I ako imam dar p. i znam sve 1Ko 13:8 a p. ako e i prestati, ili jezici Otk 1:3 koji sluaju rijei p. i dre, to je Otk 19:10 svjedoanstvo Isusovo duh p. Otk 22:7 koji dri rijei p. ove knjige Dan 9:24 da se ispuni vienje i p. i da Mat 13:14 Tako se ispunja na njima p. Rim 12:6 ako p. neka bude po mjeri 1Ko 12:10 da ini udesa, drugomu p. 1Ko 14:22 p. ne onima, koji ne vjeruju 2Pe 1:20 p. Pisma ne smije tumaiti 2Pe 1:21 nije bilo p. javljeno po volji PROROCI-MA Mat 11:13 su svi p. i zakon do Ivana Mat 13:17 Mnogi p. i pravednici eljeli Mat 22:40 -vijedima visi sav zakon i p. Mat 24:24 ustati lani Kristovi i lani p. Luk 10:24 Mnogi p. i kraljevi htjedoe Luk 16:16 Zakon i p. doseu do Ivana Dje 10:43 Za ovoga svjedoe svi p. da 1Ko 12:29 Zar su svi p. Zar su svi 1Pe 1:10 spasenje traili i ispitivali p. 1Iv 4:1 mnogi lani p. izioe na svijet Otk 22:9 ja sluga kao i ti i braa tvoja p. Mat 23:29 gradite grobove p. i krasite Luk 6:26 isto tako inili lanim p. oevi PROROK-A-E Mat 10:41 p. primit e plau proroku Mat 13:57 p. ne vrijedi nigdje manje Luk 13:33 da p. drugdje nae smrt Luk 24:19 On je bio p. silan u djelu i Iva 1:25 kad ti nijesi Krist, ni Ilija, ni p. Iva 6:14 Ovo je zaista p. koji ima doi 1Ko 14:37 da je p. ili duhovan, neka Otk 19:20 i s njom lani p. koji uini Otk 20:10 zvijer i lani p. i bit e mueni Mat 7:12 jer je to sadraj zakona i p. Mat 7:15 uvajte se od lanih p. Oni Mat 12:39 znak osim znaka p. Jone Mat 16:14 Jeremiju ili za kojega od p. Luk 24:27 I poe od Mojsija i svih p . i Dje 8:30 Filip pritra i uje, gdje ita p. Efe 2:20 na temelju apostola i p. a Otk 16:13 i iz usta lanoga p. tri neista Mat 5:12 tako progonili i p. prije vas Mat 5:17 doao ukloniti zakon ili p. Luk 16:29 Imaju Mojsija i p. neka njih Efe 4:11 a jedne za p. a jedne za 1So 2:15 ubie i Gospodina Isusa, i p. Jak 5:10 podnositi nevolje, p. koji su PROSLAVI-H-O-T-TI Ezr 7:27 da p. kuu Gospodnju u JeruIva 12:28 Oe, p. ime svoje. Tada glas Iva 17:1 Oe, doe as, p. Sina Iva 17:5 I sad p. ti mene, Oe, u tebe Dje 3:13 Bog otaca naih, p. Slugu Rim 8:30 a koje opravda, one i p. 2So 1:10 Kad doe u onaj dan da se p. Iva 17:4 Ja tebe p. na zemlji, djelo Iva 17:10 jest moje, i ja se p. u njima Iva 7:39 jer se Isus nije bio jo p. Iva 12:28 I p. sam ga, i opet u ga proslPsl 91:15 spasit u ga i p. u ga Iva 12:26 Tko slui meni p. e ga Otac PROSLAVITI Iza 44:23 Gospod otkupiti Jakova i p. Iva 12:28 sam ga, i opet u ga p. Iva 16:14 On e me p. jer e od mojega Iva 21:19 oznaiti, kakvom e smrti p. Flp 1:20 sa svom smjelou Krista p. PROSTIRALI Mat 21:8 granje od drvea i p. po putu Luk 19:36 Kad je iao tako, p. su haljine PROTIV-E-I Rim 2:8 onima koji prkose i p. se istini 1So 2:15 ne mile, i svima se ljudima p. 2Ti 2:25 pouava one, koji se p. istini 2Ti 3:8 tako se i ovi p. istini, ljudi Tit 1:9 i pokarati one, koji se p. Iva 19:12 gradi kraljem, p. se caru Rim 7:23 koji se p. zakonu uma Gal 5:17 a ovo se p. jedno drugome 2So 2:4 Koji se p. i podie vie svega Jak 4:6 Bog se p. oholima, a poniznima 1Pe 5:5 Bog oholima p. a poniznima PROTIVNIK-A-E-OM Psl 8:2 da zamukne p. i mrzitelj Psl 74:10 e se, Boe, jo rugati p. Mat 5:25 Inae mogao bi te p. predati 1Pe 5:8 jer p. va, avao, kao lav riui 1Ko 16:9 otvorena vrata, i p. ima mnoFlp 1:28 emu da se ne plaite od p. jer Psl 18:48 ti me podie nad p. moje Heb 10:27 ognja, koji e pojesti p. M.Iz 25:9 stvar svoju s p. svojim; a Mat 5:25 se bez otezanja s p. svojim PROTUMAITI

924
Pst 41:24 ali ni jedan ne znade mi p. Mat 16:3 Lice nebesko znate p. a Heb 5:11 to je teko p. jer ste postali PROVALI Iza 54:8 U p. gnjeva skrio san samo Mat 24:43 bi bdio i ne bi pustio da p. u Mar 4:17 Kad zbog rijei p. nevolja ili PROVODITE 1So 4:11 nastojite da p. miran ivot, i 1Pe 1:17 p. vrijeme svojega ivljenja PROZOR Jo 2:18 crvenu vrpcu na p. kroz koji 2Ko 11:33 p. spustie me u koari PROZORE Prp 12:3 se skrivaju, koji vire kroz p. Jer 9:21 Kroz p. se pope smrt, prodrije Jer 22:14 sebi p. oblae cedrom Mal 3:10 neu li vam otvoriti p. neba i PROZRE Mat 9:4 Isus p. pomisli njihove i ree Mat 12:25 Isus p. misli njihove i ree Mat 22:18 Isus p. lukavstvo njihovo i PROZVA-N Pst 4:17 p. grad po imenu sina svojega Pst 32:2 tabor Boji Zato p. ono mjesto Pst 32:30 Jakov p. ono mjesto Penuel Pst 50:11 Zato se p. ono mjesto AbelJer 15:16 sam ja p. po imenu tvojemu Dje 4:36 je od apostola bio p. Barnaba PRUT M.Iz 13:24 Tko tedi p. ne ljubi sina M.Iz 29:15 p. i ukor daju mudrost, a PRUA-J Job 22:29 Poniznome p. Bog pomo Heb 12:11 da p. radost, nego alost 1Pe 1:13 vam se p. u otkrivenju Isusa Izl 23:1 ne p. ruke svoje onomu, koji je Dje 4:30 p. ruku svoju, da se po imenu PRUI Pst 3:22 Da sada samo on ne p. ruku Izl 14:21 I p. Mojsije ruku svoju na Suc 5:25 vode. Ona mu p. mlijeka Jer 1:9 I Gospod p. ruku svoju i dotae Mat 8:3 On p. ruku svoju, dotae ga se Mat 10:42 od ovih malenih ovdje p. Mat 12:13 p. ruku svoju. On je prui, i Mat 14:31 p. Isus ruku svoju, uhvati ga Mat 26:27 zahvali i p. je uenicima i Iva 20:27 i p. ruku svoju, i metni u bok PRVE Mat 23:6 i p. stolice u sinagogama Mat 27:64 prijevara bila jo gora od p. 2Ti 4:16 Za p. moje obrane nije mi nitko PRVENAC P.Zk 21:17 jer je on p. snage njegove 1Ko 15:20 p. onima, koji usnue 1Ko 15:23 p. Krist; potom oni, koji su PRVENCI Jak 1:18 kao p. njegovih stvorenja Otk 14:4 otkupljeni od ljudi kao p. Bogu PRVOROENCA Izl 12:29 od p. faraonova, koji bi ga P.Zk 21:17 mora p. manje ljubljene Jo 6:26 Za cijenu p. svojega neka mu Mih 6:7 Imam li dati p. svojega za Mat 1:25 dok ne rodi sina svojega, p. PRVOROENI Jer 31:9 Efraim je moj p. sin Rim 8:29 Sina njegova, da on bude p. Kol 1:15 p. prije svakoga stvorenja Kol 1:18 koji je poetak, p. od mrtvih PENIC-E-U Job 31:40 Mjesto p. neka mi rodi trnje Otk 6:6 Oka p. za denar, i tri oke jema Jer 12:13 Siju p. i anju trnje, mue se Mat 3:12 skupit e p. u svoju itnicu, a Mat 13:30 A p. nosite u itnicu moju Luk 22:31 da vas smije reetati kao p. PTICAMA Pst 1:26 nad p. nebeskim, nad stokom Pst 1:28 nad p. nebeskim i nad svakim Pst 2:20 imena svoj stoci i p. nebeskim 1Sa 17:46 danas u dati p. nebeskim 1Kr 4:33 Sastavio je prie o stoci, o p. Psl 78:27 pijeskom morskim p. krilaOtk 19:17 govorei svima p. to su PTICE Pst 1:21 i sve p. krilate u vrstama Pst 1:22 I p. neka se mnoe i napune Pst 7:21 p. stoka, zvijeri i sve, to gmie Pst 40:19 na vjeala, a p. e jesti s tebe Psl 8:8 p. nebeske i ribe morske Psl 104:17 Na njima p. viju gnijezda Prp 10:20 p. nebeske mogle bi primiti Iza 31:5 Kao p. krilima Gospod nad Eze 38:20 p. nebeske, ivotinje poljske Mat 6:26 na p. nebeske. One ne siju Mat 8:20 p. nebeske svoja gnijezda, a Mat 13:4 i dooe p. i pozobae ga Luk 9:58 p. nebeske svoja gnijezda Dje 10:12 zemaljski i p. nebeske. PUNIN-A-E-I Psl 16:11 u tebe je p. radosti, u desnici Iza 9:7 Njegova je p. vlasti, mir nema Gal 4:4 Ali kad doe p. vremena, posla Kol 1:19 da u njemu stanuje sva p. Kol 2:9 Jer u njemu stanuje sva p. Iva 1:16 Od p. njegove mi svi primismo 2Ko 8:2 ipak je tekla iz p. njihove Efe 4:13 u mjeru dobi p. Kristove Kol 2:2 dou do svega bogatstva p. Efe 1:10 Da je izvri u p. vremena: da 1So 1:5 i u p. mnogoj, kao to znate Heb 10:22 istinitim srcem u p. vjere 1Pe 1:2 Milost vam i mir u p. PUNO-M P.Zk 32:32 groe p. otrova, jagode Psl 55:15 srce njihovo p. zloe M.Iz 3:2 godine blagostanja i p. sree Jer 8:18 moje srce u meni p. je boli Mat 12:34 srce p. o tome govore usta Luk 2:40 Bilo je p. mudrosti, i milost je Jak 3:8 to nemirno zlo, p. otrova smrEze 36:5 duom p. prezira, i da je Rim 11:25 uu neznaboci u p. broju PUST-A-E-I Tu: 1:1 lei p. grad nekada bogat Dje 1:20 Stan njegov neka bude p. i Pst 1:2 Zemlja je bila jo p. i bez oblika Iza 34:10 kroz sve narataje ostaje p. Mat 23:38 vam se ostaviti vaa kua p. M.Iz 14:23 p. rijei donose samo gubitak Iza 61:4 Ponovit e gradove p. to su Pst 2:21 Bog p. dubok san na Adama Pst 8:1 pa p. Bog da puhne vjetar na Pst 19:24 Tada p. Gospod na Sodomu Pst 32:26 p. me; jer je zora ve osIzl 5:1 p. narod moj da ide, da mi u Izl 8:32 i srce svoje i ne p. naroda Psl 18:13 Gospod p. da gromovi zaPsl 46:6 on p. da zagrmi glas njegova Psl 78:24 I p. te im pade kao dad Tu 2:7 p. da padnu u ruke neprijatelju Mat 5:32 koji p. enu svoju, osim zbog Mat 5:40 koulju tvoju da uzme, p. mu Mat 19:9 Tko p. svoju enu, osim zbog Mar 15:15 narodu i p. mu Barabu, a Luk 9:60 p. neka mrtvi pokopavaju Luk 18:7 njihovih prava, da ih p. ekati Iva 19:12 je gledao Pilat da ga p. Ali Dje 3:13 kad je on bio odluio da ga p. PUSTINJI Pst 16:7 nae je na studencu u p. na Izl 5:1 ide, da mi u p. slavi svetkovinu Brj 14:33 kao pastiri povlaiti u p. i tako P.Zk 1:31 I u p. gdje si vidio, kako te je P.Zk 32:10 u p. gdje bui samoa M.Iz 21:19 Lake je stanovati u p. nego Iza 35:6 jer e u p. tada provreti vode i Iza 40:3 ori se glas u p. Pripravite put Iza 43:19 I u p. pravim put, u pustari Iza 43:20 to sam izveo u p. vode, u Jer 2:2 kad si u p. iao za mnom, u Mat 3:3 Glas onoga, to vie u p. Mat 24:26 On je u p. ne izlazite; on je u Mar 1:3 Glas onoga, to vie u p. Mar 1:4 Ivan Krstitelj pojavio se je u p. Mar 1:13 etrdeset dana ostao je u p. Luk 1:80 ivio je u p. do onoga dana Luk 3:4 Glas onoga, to vie u p. Luk 15:4 devedeset i devet u p. i ne ide Iva 3:14 Mojsije podigao zmiju u p. tako Iva 6:31 Oevi su nai jeli manu u p. Dje 7:38 bio u zajednici u p. s anelom 1Ko 10:5 Bogu, jer su bili pobijeni u p. 2Ko 11:26 u pogiblima u p. u pogiblima Heb 3:8 za pobune u dan napasti u p. PUSTINJU Izl 16:3 A vi nas odvedoste u ovu p. da Brj 13:26 Izraelovih u p. paransku, u Psl 107:33 zemlju rijenu pretvara u p. Iza 41:18 p. u obratiti u jezero vodeno Iza 50:2 more, obraam rijeke u p. Iza 51:3 p. e njegovu pretvoriti u Hos 2:3 Napravit u je kao p. i nainit Mat 4:1 Isusa odvede Duh u p. da ga Mat 11:7 to ste izali u p. da vidite Mar 1:12 Odmah ga Duh izvede u p. Otk 12:14 da leti u p. na svoje mjesto Otk 17:3 I odvede me u p. u duhu; i PUTA Brj 22:23 svrnu magarica s p. i poe u Job 28:13 ovjek ne zna p. k njoj, ona M.Iz 15:10 koji skrene s pravoga p. a M.Iz 24:16 sedam p. padne pravednik Eze 3:18 bezbonika od opakog p.i Jon 3:10 okanie svojega zla p. tada Mat 18:21 koliko p. da mu oprostim Mat 21:19 vidje smokvu jednu kraj p. Mat 26:34 tri p. e me zatajiti Mat 26:75 pijetao, tri p. e me zatajiti Iva 4:6 Umoran od p. sjeo je Isus kraj Rim 3:17 I p. mira ne poznae Heb 9:25 Niti da mnogo p. prinosi Heb 10:11 i iste rtve mnogo p. prinosi 2Pe 2:21 da nijesu upoznali p. pravde PUTOVE Job 21:14 da ita znamo p. tvoje Job 31:4 Ne pazi li on na p. moje, ne Psl 25:4 Gospode, pokai mi p. svoje Psl 39:1 uvat u p. svoje od grijeha Psl 103:7 p. svoje pokaza Mojsiju Psl 119:15 tvojim i gledati na p. tvoje Psl 119:59 Razmotrio sam p. svoje i M.Iz 19:16 tko ne pazi na p. svoje, ide M.Iz 21:2 Sve p. svoje moe ovjek Iza 45:2 idem pred tobom i ravnam p. Iza 58:2 i rado bi htjeli doznati p. moje Jer 6:16 Zakoraite na nove p. Jer 26:13 Zato popravite p. svoje i djela Hos 4:9 Pohodit u na njemu p. njegoLuk 14:23 Izai na seoske p. i meu Dje 2:28 Pokazao si mi p. ivota i 1Ko 4:17 napomenuti p. moje u Kristu PUTOVIMA

925
P.Zk 10:12 hodi po svim p. njegovim P.Zk 11:22 hodili svim p. njegovim i Psl 17:5 na p. tvojim ne posrnu korak Psl 25:9 On ui ponizne p. svojim Psl 119:37 da naem ivot na p. tvojim M.Iz 28:18 ide krivim p. pada u jamu Iza 42:16 Slijepce u voditi p. kojih ne Iza 42:24 Nijesu htjeli hoditi p. njegoIza 55:9 moji visoki nad vaim p. i misli Iza 66:3 to ovi idu svojim vlastitim p. i Jer 17:10 naplatim svakome prema p. Jer 32:19 naplati svakome prema p. Eze 7:3 sudit u ti po p. tvojim, platit u Eze 28:15 Savren si bio na p. svojim Rim 3:16 Na p. je njihovim zator i Jak 1:8 nestalan je na svima p. svojim PUTU Pst 16:7 pustinji, na studencu na p. u Pst 35:3 i bio sa mnom na p. kojim sam Pst 42:38 kakva nesrea na p. na koji Izl 23:20 da te uva na p. i da te odvede Brj 22:23 stoji na p. s golim maem u P.Zk 6:7 si na p. ili kad lijee ili ustaje 1Kr 18:27 otiao na stranu ili je na p. Job 34:21 Oi njegove poivaju na p. Psl 31:11 me vidi na p. bjei od mene Psl 139:24 jesam li na zlu p. i vodi me Psl 140:5 razapee mree na p. i M.Iz 20:24 a ovjek to razumije o p. M.Iz 22:6 Odgoj dijete prema p. kojim Zah 9:3 praha i zlata kao po p. blata Mat 15:32 Inae bi mogli klonuti na p. Mat 21:8 haljine svoje po p. drugi su Luk 8:12 Koji su na p. to su oni, koji Luk 10:4i nikoga ne pozdravljajte na p. Luk 10:33 Samarijanac na svom p. Luk 19:36 su haljine svoje po p. Luk 20:21 nego zaista ui p. Bojemu Dje 2:47 koji su bili na p. spasenja RA Mat 3:10 drvo, koje ne r. dobra roda Mat 6:19 gdje ga unitava moljac i r. Jak 5:3 Zlato vae i srebro zara, r. RAA-JU-TI Job 5:7 Ne, ovjek se r. za patnju, kao Job 38:29 Tko r. mraz nebeski Prp 3:2 Ima vrijeme kad se r. i vrijeme Mih 4:9 bolovi kao enu, to r. Mat 7:17 dobre, a zlo drvo r. zle rodove Iva 15:2 lozu na meni, koja ne p. roda Iva 16:21 ena kad r. ima alost, jer 2Ko 7:10 Bogu, r. stalno spasonosno Gal 4:24 koji r. za robovanje, i to je Agara Jak 1:15 zaevi pouda r. grijeh, a M.Iz 10:31 pravednikova r. mudrost, a 1Ti 5:14 djecu r. da budu domaice, a 2Ti 2:23 kloni se znajui, da r. svae Pst 3:16 U bolovima e r. djecu, a ipak Iza 66:8 u bolovima i zajedno r. djecu Eze 47:12 mjeseca r. nove plodove Mat 7:18 Drvo dobro ne moe r. zlih Jak 3:12 smokva masline r. ili trs RAUN Prp 11:9 ome Bog od tebe trai r. Mat 12:36 moraju u dan suda dati r. Rim 14:12 od nas dati Bogu r. za sebe Heb 13:17 vaim kao oni, koji e dati r. 1Pe 3:15 vas zatrai r. o nadi koja je u 1Pe 4:5 oni dati r. onome, koji stoji RAD-E-I 1Kr 19:10 ostadoh, ali i meni r. o glavi Psl 40:14 i postide svi, koji mi r. o glavi Psl 85:8 oni nikada ne r. bezumno Jer 5:31 sveenici r. na svoju ruku, i Mat 6:28 Kako rastu. Ne r. i ne predu Pst 4:7 ako pravo r. smije slobodno Iva 6:30 vidimo i da i vjerujemo to r. RADI-LI-O-TE-TI Mat 20:12 posljednji r. su samo jednu 1So 2:9 no i dan r. da ne budemo na Dje 18:3 kod njih, i r. A bili su atorskog 1Ko 15:10 nego sam r. vie od sviju Gal 4:11 moda uzalud r. meu vama Flp 2:12 r. o spasenju svojemu sa 1So 4:11 i da r. svojim rukama, kao to Dan 12:10 Bezbonici e r. bezbono Iva 9:4 r. djela onoga, koji me posla RADO-U Izl 24:7 r. emo initi i ispunjavati Rut 2:2 r. bih izala u polje i ako mi se M.Iz 15:26 a rijei dobrostive r. M.Iz 21:17 Tko r. ivi u veseljima, u PNP 2:3 U sjeni njegovoj sjedim r. plod Iza 58:2 i r. bi htjeli doznati putove moje Mar 12:38 r. idu u dugakim haljinama Luk 15:16 r. bi bio utiao glad svoju Luk 16:21 r. bi se bio on nasitio mrviLuk 20:46 r. idu u dugakim haljinama 1Ko 7:28 a ja bih vas r. sauvao od nje 2Ko 12:9 r. u se dakle hvaliti svojim 2Ko 12:15 r. sve rtvovati, i sama u Pst 31:27 da te ispratim s r. i pjesmom Psl 32:7 okruit e me r. spasenja Psl 107:22 -vjeuju djela njegova s r. Mat 13:20 rije i prima je odmah s r. Mar 4:16 rije i odmah je primaju s r. Dje 2:46 hranu s r. i priprosta srca Flp 1:4 molitvi svojoj za sve vas s r. Flp 2:29 sa svom r. i takve potujte Kol 1:11 u strpljivosti i ustrajnosti s r. 1So 1:6 rije u velikoj nevolji s r. Duha Heb 13:17 da to s r. ine, a ne uzdiui 1Pe 1:8 r. neiskazanom i proslavljenRADOSN-A-O-U Mat 11:5 se navjeuje R. vijest Luk 16:16 Otada se navjeuje R. vijest Psl 45:15 i r. ulaze u palau kraljevu Psl 142:7 se pravednici r. okupiti oko Iza 60:6 i r. e se navjeivati slavna Rim 12:8 koji ini milosre, neka ini r. Psl 40:9 Dadoh R. vijest o pravednom Iza 52:7 koji donose R. vijest dobra, koji Luk 4:18 nosim R. vijest siromasima Luk 15:23 Odrat emo r. gozbu i Luk 15:32 A trebalo je odrati r. gozbu Dje 8:35 navjeivati R. vijest o Isusu Rim 10:15 koji donose R. vijest dobra RADOVA-LI-T-TI Iva 14:28 biste se r. to idem k Ocu, jer Dje 13:48 r. su se i slavili rije Boju, i 1Pe 4:13 r. i veselili, kad se objavi slava Psl 9:2 r. u se i veseliti o tebi, pjevat Iva 16:22 i r. e se srce vae, i vae Flp 1:18 se za to i radujem, a i r. u se 1Pe 1:8 jer vjerujete, r. ete se radou 1Sa 2:1 se smijem r. radi pomoi tvoje Psl 67:4 Sav e se svijet r. i veseliti, to Iza 65:19 i r. se zbog naroda svojega Iva 16:20 a svijet e se r. vi ete se RADUJ-EM-EMO Prp 11:9 r. se, mladiu, svojemu mlaIza 14:29 Ne r. se, sva kolika zemljo Zah 9:9 r. se glasno, keri sionska Klii Psl 92:4 s djela ruku tvojih r. se Psl 119:162 r. se rijeima tvojim kao 2Ko 7:9 Sad se r. ne to ste bili alosni Flp 1:18 a se za to i r. a i radovat u se Flp 2:17 r. se i veselim se sa svima vama Psl 90:14 da se r. i veselimo u sve dane 2Ko 13:9 Jer se r. kad smo mi slabi, a 1So 3:9 se r. zbog vas pred Bogom RADUJTE Psl 32:11 r. se u Gospodu i kliite Psl 33:1 r. se Gospodu, pravednici Jer 31:7 r. se zbog glave naroda Joe 2:23 djeco Siona, r. se i veselite se Mat 5:12 r. se i veselite se; jer je velika Luk 10:20 i govori im: r. se s menom Luk 15:9 i govori: r. se s menom Iva 16:33 ali se r. Ja sam nadvladao Rim 12:15 r. se s onima, koji se raduju 2Ko 13:11 r. se, budite savreni, tjeite Flp 4:4 r. se svagda u Gospodinu; opet 1So 5:16 r. se svagda 1Pe 4:13 r. to ste dionici muka KrisRADUJU-I Psl 34:2 koji stradaju, i neka se r. Psl 35:27 r. i vesele, koji mi ele praPsl 68:3 A pravednici se vesele i r. pred Psl 107:42 To gledaju poboni i r. se Psl 132:9 pravednici tvoji neka se r. Rim 12:15 r. plaite s onima, koji plau 1Ko 7:30 i koji se r. kao da se ne raduju 1Ko 12:26 ud, s njim se r. svi udovi Dje 5:41 otidoe od visokoga vijea r. Kol 2:5 ali sam duhom s vama, r. se i RAJU Luk 23:43 jo bit e s menom u r. Otk 2:7 drveta ivota, koje je u r. Boga RAN-A-E Job 16:14 Razdire me, r. do rane, tri Jer 15:18 i zato je huda r. moja, te Otk 13:3 i njezina r. smrtonosna izlijei RANE P.Zk 32:39 r. zadaje i opet iscjeljuje Psl 147:3 slomljena i zavija r. njihove M.Iz 23:29 Tko ima r. ni za to. Tko ima Iza 1:6 samo uboj, modrice i r. svjee Jer 3:22 ja u iscijeliti r. otpada vaega Jer 30:17 ozdraviti, r. u ti tvoje iscijeliti Luk 10:34 zali uljem i vinom r. njegove Dje 16:33 i opra im r. i pokrsti se odmah RANI (DAD) Psl 84:6 i r. dad pokrije blagoslovom Jer 5:24 koji daje dad, r. i kasni dad Joe 2:23 sputa vam dad r. i kasni kao Jak 5:7 dok ne primi dad, r. i kasni RASPADA Iza 38:12 Stan se moj r. odnosi se od Mat 12:25 je u sebi razdijeljeno, r. se ni 2Ko 4:16 na vanjski ovjek i r. ipak se Efe 4:22 staroga ovjeka, koji se r. u RASPADLJIVO-STI 1Ko 15:53 ovo r. treba da se obue u Rim 8:21 osloboditi od ropstva r. na 1Ko 15:42 Sije se u r. ustaje u neraspaRASPUTENOSTI Rim 13:13 ne u neistoi i r. ne u svai Tit 1:6 karati zbog r. ili nepokornosti Jud 1:4 Boga naega u r. i odriu se RASTAO P.Zk 29:18 na kojem bi r. otrov i pelin Luk 1:80 Djeak je r. i jaao u duhu Dje 6:1 kad je r. broj uenika, podigoe RASTAVI-TI Pst 1:7 i r. vode pod svodom od onih 1Ko 7:15 neka se r. jer se tada brat ili Rut 1:17 me smrt moe r. od tebe Rim 8:35 Tko e nas r. od ljubavi Boje Rim 8:39 ne moe nas r. od ljubavi RAST-E-U 1Kr 4:33 Libanonu do hisopa, to r. na Psl 62:10 Kad r. imetak, neka za njega

-R-

926
Psl 89:17 po milosti tvojoj r. mo naa Psl 92:12 kao cedar libanonski r. gore Psl 96:12 Raduje se polje i to r. na Mat 13:30 zajedno oboje r. do etve 1Ko 3:7 nego Bog koji daje te r. Efe 2:21 graevina sloena i r. za sveti Efe 4:16 da r. tijelo i usavruje se u RASTU Psl 65:10 usjeve joj u r. blagoslovio Iza 40:31 krila im r. kao orlovima, tre Jer 23:3 njihov, da r. i mnoe se Mat 6:28 Kako r. Ne rade i ne predu RAVAN M.Iz 14:12 put uini jednome r. a kraj Luk 3:5 to je neravno, neka bude r. put RAZAPE-E-LI-T-TI Psl 140:5 zamke, r. mree na putu i Mar 15:24 ga r. i razdijelie haljine Mar 15:27 S njim r. dva razbojnika Luk 23:33 zove Lubanja, r. ga ondje Iva 19:18 ga r. i s njim drugu dvojicu s 1Ko 2:8 ne bi Gospodina slave r. Gal 5:24 A koji su Kristovi, r. su tijelo sa Iva 19:20 gdje je bio r. Isus, bilo blizu Iva 19:41 na mjestu, gdje je bio r. vrt Rim 6:6 da je stari na ovjek r. s njime 1Ko 1:13 je Pavao r. za vas? Ili ste u 2Ko 13:4 Jer ako je i r. bio po slabosti Gal 6:14 po kojemu je meni svijet r. i ja Mat 23:34 Jedne ete pobiti i r. druge Mar 15:32 su bili s njim r. rugali mu se RAZBOJNI-CI-KKA Luk 18:11 kao r. varalice, preljubnici Iva 10:8 dooe prije mene, tati su i r. Iva 10:1 drugom mjestu, on je tat i r. 1Ko 5:11 ili r. s takvima da i ne jedete Mat 26:55 na r. izali ste s maevima Mar 15:27 S njim razapee dva r. 2Ko 11:26 r. u pogiblima od zemljaka RAZBORITO-U-ST-STI M.Iz 3:19 zemlju, utvrdio nebo r. Jer 3:15 koji e vas pasti mudrou i r. 1Ko 14:20 djeca, a r. budite savreni Job 28:12 gdje se ona nalazi i r. gdje je Psl 25:14 zavjet svoj, da im donese r. Psl 111:10 dobije r. spasonosnu Psl 119:104 propisa tvojih zadobih r. M.Iz 3:5 Na svoju r. ne oslanjaj se M.Iz 4:7 pribavi sebi r. svim imanjem M.Iz 9:10 poznavati Presvetoga jest r. M.Iz 16:16 i r. dobiti vie je vrijedno M.Iz 19:11 Strpljivim ini ovjeka r. M.Iz 19:25 li se razuman, on prima r. M.Iz 23:23 je, mudrost, stegu i r. Iza 40:28 nedohitna je r. njegova 1Pe 3:7 Tako i vi, muevi, ivite u r. P.Zk 32:28 Jer su narod bez r. nema u M.Iz 9:9 pobonika: on dobije jo na r. M.Iz 12:8 Prema r. svojoj hvali se Dje 26:25 nego govorim rijei istine i r. Kol 1:9 u svakoj mudrosti i duhovnoj r. Kol 2:2 do svega bogatstva punine r. 2Ti 1:7 nego jakosti i ljubavi i r. RAZDER-A-E Mat 26:65 sveenik r. haljinu svoju i Mat 27:51 zavjesa hramska r. na dvoje Luk 23:45 i zavjesa hramska r. se na Mat 9:16 inae se r. zakrpa od haljine Mar 2:21 nova zakrpa opet r. od stare RAZDIJELI-E 2Kr 2:14 I kako on udari po vodi, r. se Iva 6:11dade hvalu i r. onima, koji su Otk 16:19 I grad veliki r. se na tri dijela, Izl 14:21 i osui more, i vode se r. Mat 27:35 Tada ga pribie na kri i r. Mar 15:24 Tada ga razapee i r. haljine Iva 19:24 Pisma: r. meu se haljine RAZDIJELJENI Eze 37:22 biti r. u dva kraljevstva Luk 12:52 u jednoj kui biti r. tri na dva Dje 2:3 I pokazae im se r. jezici kao od RAZDOR-I Iva 9:16 znakove I bio je r. meu njima 1Ko 1:10 i da ne budu meu vama r. 1Ko 11:18 da imaju r. meu vama Gal 5:20 srdbe, spletke, r. sljedbe RAZLINI-M 1Ko 12:4 su darovi r. ali je isti Duh 1Ko 12:10 duhove, drugomu r. jezici Tit 3:3 lutajui, sluei r. eljama i slasHeb 1:1 puta i r. nainom govorio Heb 2:4 i r. silama, i dijeljenjem Duha Heb 13:9 Ne dajte se zavesti r. i tuim RAZLIKUJE Rim 14:5 Jer jedan r. dan od dana, a 1Ko 12:10 drugomu, da r. duhove 1Ko 15:41 se zvijezda od zvijezde r. u Gal 4:1 malodoban, ne r. se nita od RAZUM-IJE-IJE-IJETE-IJU-JETI M.Iz 1:5 r. e sebi stei ivotnu mudroM.Iz 6:32 sa enom, izgubio je r. tko M.Iz 8:12 i nalazim znanje i r. M.Iz 28:26 na svoj vlastiti r. luak je; a Dan 4:34 sam oi svoje k nebu, i r. moj Dan 5:12 mudrost i r. za tumaenje 1Ko 1:19 i odbacit u r. razumnih 2Ko 10:5 i zarobljujemo svaki r. za Efe 4:18 Koji imaju r. tamom pokriven 1Iv 5:20 Sin Boji doao i dao nam r. Job 26:14 I tko da r. grom svemoi M.Iz 20:24 ovjek to r. o putu njegovu Iza 1:3 ne poznaje, narod moj ne r. Mat 13:15 srcem nee da r. niti da se Mat 13:19 a ne r. dolazi zlobni i grabi Mat 24:15 Daniel tko ita, neka r. 1Ko 2:14 i ne moe da r. jer treba da se 1Ko 14:2 je nitko ne r. a Duhom govori Heb 5:13 hrani mlijekom, ne r. rijei prP.Zk 28:49 narod, kojemu jezika ne r. Psl 139:2 ti r. ve izdaleka, to mislim Dje 8:30 Upita ga: r. li, to ita Mat 13:11 dano, da r. tajne kraljevstva Mat 16:3 a znake vremena ne r. Iva 8:43 Zato ne r. govora mojega Mih 4:12 i ne r. odluke njegove, da ih Mat 13:13 uima ne uju i ne r. Luk 24:45 im otvori um, da r. Pismo Iva 12:40 da ne vide oima i ne r. Dje 28:27 i srcem ne r. i da se ne obrate 1Ti 1:7 a da ne r. ni to govore, ni to 2Pe 2:12 hule na ono, to ne r. i propas Iza 6:9 sluajte, ali neete r. Gledajte Dan 9:23 pripazi na rije, tada e r. Dan 12:10 Bezbonici nee to r. ali e Mat 13:14 a neete ipak r. vidjet ete Mar 4:12 a ipak ne r. da se kako ne 1Ko 14:9 kako e se r. to se govori Efe 3:18 mogli r. sa svima svetima RAZUMN-A-I-IH M.Iz 19:14 Gospoda dolazi r. ena Rim 3:11 r. nema ga koji trai Boga Prp 9:11 ni r. milost, nego sve stoji do Dan 11:33 r. u narodu osvijestit e Mat 24:45 Tko je dakle vjerni i r. sluga M.Iz 19:27 koja odvodi od rijei r. Mat 11:25 to si ovo skrio od mudrih i r. Luk 10:21 skrio od mudrih i r. a objavio 1Ko 1:19 mudrih i odbacit u razum r. REVNO-ST-STI Hos 6:3 Budimo razboriti i teimo r. za Mih 7:3 pruene na zlo, da, ga ine r. Gal 2:10 a to sam doista i r. nastojao Psl 79:5 dokle e r.tvoja gorjeti kao Psl 119:139 r. moja jede me, jer Iza 9:7 r. Gospoda nad vojskama to e Iza 63:15 Gdje je r. tvoja i mo tvoja Iva 2:17 r. za kuu tvoju izjede me Rim 10:2 da imaju i r. za Boga, ali ne po 2Ko 7:11 pa enju, pa r. pa pomirenje 2Ko 9:2 i vaa je r. potaknula mnoge Heb 6:11 da svaki vas pokae istu r. da 1Kr 19:10 Pun sam r. za stvar GosEze 5:13 u r.i svojoj, kad izvrim gnjev 1Ko 15:58 puni r. u djelu Gospodnjem 2Ko 11:2 revnujem za vas Bojom r. Flp 3:6 Po r. progonio sam crkvu, po RIB-A-MA-E-U Jon 2:1 te velika r. proguta Jonu. Tri Iva 6:11 ako i od r. koliko htjedoe Iva 21:6 mogli vui od mnotva r. Pst 1:26 on vlada nad r. morskim, nad Pst 1:28 Vladajte nad r. morskim, nad 1Kr 4:33 ivotinjama, to gmiu, i o r. Psl 8:8 Ptice nebeske i r. morske Iza 50:2 u pustinju. r. u njima izagnji Eze 38:20 mojim e licem zadrhtati r. Jon 2:1 tri noi ostade Jona u utrobi r. Hab 1:14 Uinio si ljude kao r. u moru Mat 14:17 samo pet kruhova i dvije r. Mat 14:19 uze pet kruhova i dvije r. Mat 15:36 uze onih sedam kruhova i r. Luk 9:13 samo pet kruhova i dvije r. Luk 11:11 dadne li mu mjesto r. zmiju Iva 21:3 Petar: Idem da hvatam r. Mat 7:10 mu dati zmiju, ako zamoli r. Luk 11:11 I ako zamoli r. dadne li mu Iva 21:13 i uze kruh, i dade im, tako i r. RIJEK-A-E-U Iza 59:19 jer e kao plaha r. doi on 2Ko 8:2 njihova siromatva obilna r. 2Ko 11:26 u pogiblima od r. u pogibOtk 8:10 i pade na treinu r. i na izvore Pst 15:18 dat u zemlju ovu od r. 2Kr 5:12 r. u Damasku, bolje od svih Psl 66:6 preko r. prijeoe nogom Prp 1:7 Sve r. teku u more, a more se Iza 41:18 Otvorit u r. na golim bregovIza 43:19 pravim put, u pustari r. Iza 50:2 obraam r. u pustinju. Ribe u Eze 47:12 obalama r. rast e svakoDan 8:3 ovna gdje stoji pokraj r. i imao Iva 7:38 njegova e srca potei r. ive Otk 16:4 I trei izli au svoju na r. i na Otk 22:2 i s obje strane r. drvo ivota Iza 66:12 spasenje k njemu kao r. Otk 16:12 izli au svoju na veliku r. Otk 22:1 I Pokaza mi r. vode ivota RIZNICE Job 38:22 Jesi li ikada doao u r. M.Iz 8:21dobra, napunjam r. njihove Mat 12:35 Dobar ovjek iz dobre r. i Mat 12:35 zao ovjek iz zle r. iznosi zlo RJEIT Izl 4:10 ja nijesam ovjek r. koji zna Izl 4:14 Znam, da on veoma r. i dobro Dje 18:24 ovjek r. silan u Pismu ROEN-I-O Job 14:1 od ene r. kratka je ivota, sit Psl 51:5 r. sam u grijehu, u krivnji me Jer 2:14 Je li Izrael sluga, u kui r. rob Iva 3:8 kod svakoga, koji je r. od Duha Iva 18:37 Ja sam zato r. i zato dooh Gal 4:23 tijelu je r. a koji od slobodne 1Iv 2:29 koji ini pravdu, od njega r. 1Iv 3:9 ne moe grijeiti, jer je r. od

927
1Iv 3:9 koji je r. od Boga, ne ini grijeha 1Iv 4:7 od Boga je r. i poznaje Boga 1Iv 5:1 da je Isus Krist, od Boga je r. i 1Iv 5:18 koji je r. od Boga, ne grijei Mat 11:11 onih, koji su r. od ene, nije Iva 1:13 Koji nijesu r. od krvi, ni od volje Iva 8:41 nijesmo r. od preljubnitva 1Pe 1:23 ste ponovo r. ne od sjemena Iva 3:6 tijelo je; a to je r. od Duha, duh 1Iv 5:4 to je r. od Boga, pobjeuje ROB-A-OVA-OVI Jer 2:14 li Izrael sluga, u kui roen r. Iva 8:34 Tko ini grijeh, r. je grijehu 1Ko 7:21 Jesi li pozvan kao r. ne brini Gal 4:7 nijesi r. nego sin; a ako si sin i Efe 6:8 primiti od Gospodina, bio r. ili Gal 3:28 nema vie ni r. ni slobodnjaka Gal 4:1 ne razlikuje se nita od r. Kol 3:11 barbara ni Skita, r. ni slobodFlm 1:16 Ne vie kao r. nego vie od P.Zk 32:36 vie nema slobodnjaka i r. Otk 19:18 od sviju slobodnjaka i r. i od Rim 6:17 A hvala Bogu, to ste bili r. 1Ko 12:13 ili r. ili slobodni; i svi se 1Ti 6:1 r. koji su god pod jarmom, neka 2Pe 2:19 a sami su r. propasti, jer koga ROD Psl 1:3 r. svoj donosi u pravo vrijeme Psl 112:2 r. pravednika biti blagoslovM.Iz 11:21 a r. pravednika izbavit e Eze 3:26 jer su r. nepokoran Mat 12:39 i preljubotvoran r. trai znak Mat 13:8 i donosilo je r. stostruk Mat 13:26 uzraste usjev i uhvati se r. Luk 8:15 uvaju i tako r. stalno donose Iva 15:2 odsijee, i svaku, koja raa r. Iva 15:5 on rodi mnogi r. jer bez mene Iva 15:8 da rodite r. mnogi i budete moji Iva 15:16 da vi idete i r. rodite, i da va Dje 17:26 da od jednoga sav r. ljudski Dje 17:28 rekoe: Njegov smo i r. Rim 9:3 svoju, to su mi r. po tijelu Heb 3:10 Zato se rasrdih na taj r. i Heb 12:11 poslije daje miran r. pravde 1Pe 2:9 A vi ste r. izabrani, kraljevsko Otk 22:16 Ja sam korijen i r. Davidov RODA Pst 3:15 izmeu r. tvojega i r. njezina Pst 12:1 Idi iz zemlje svoje i od r. Psl 12:7 zauvijek nas obraniti od r. Psl 22:23 Vi iz r. Jakovljeva, astite ga Jer 22:30 od r. njegova ne uspijeva da Hab 3:17 Nema r. na lozi vinovoj Mat 3:10 koje ne raa dobra r. sijee Mat 21:1 nikada na tebi vie ne bude r. Mat 21:41 e mu davati dio r. u pravo Mat 26:29 vie piti od ovoga r. trsova Luk 8:14 i ugue se i tako r. ne donose Luk 13:6 On doe i potrai r. na njoj, ali Luk 17:25 i odbaen biti od r. ovoga Iva 12:24 Ako li umre, mnogo r. rodi Iva 15:2 koja ne raa r. on odsijee, i Dje 2:40 pokvarenoga r. spasenja 1Ko 9:7 Tko sadi vinograd, a od r. Gal 3:28 nema vie ni mukoga r. ni Flp 2:15 Boja bez mane usred r. Flp 3:5 od r. Izraelova, od plemena Jud 1:12 jesenska drveta bez r. to su. RODI Pst 4:17 ona zatrudnje i r. Enoka. Kad Psl 4:7 kad r. ito i vino u izobilju Iza 5:2 groem, a on r. vinjagom Iza 9:6 Jer nam se r. dijete, sin nam se Mat 1:16 Jakovu se r. Josip, mu Mat 1:25 dok ne r. sina svojega, Luk 2:7 r. svojega prvoroenog Sina, Luk 2:11 r. Spasitelj, Krist i Gospodin Iva 3:3 ako se tko ponovo ne r. ne Iva 12:24 Ako li umre, mnogo roda r. Iva 15:2 koja rada rod, oisti da r. vie Iva 15:5 i ja u njemu, on r. mnogi rod Iva 16:21 kad r. dijete, vie se ne sjea Dje 7:8 i Izaku se r. Jakov, i Jakovu Heb 11:23 se r. tri mjeseca skrivali 1Pe 1:3 milosru svojemu ponovo r. za Otk 12:4 koja je imala da r. da joj RODITELJ-E-I-IMA Mat 10:21 Djeca e ustajati na r. svoje Luk 18:29 Bojega kuu, r. brata, enu Efe 6:1 Djeco Sluajte svoje r. u GosKol 3:20 Djeco, sluajte r. svoje u Luk 2:41 r. njegovi ili bi svake godine Iva 9:2 ovaj ili r. njegovi, te se rodio Iva 9:22 Ovo rekoe r. njegovi, jer su 2Ko 12:14 blago tei, nego r. djeci Heb 11:23 mjeseca skrivali r. njegovi Rim 1:30 izmiljai zala, nepokorni r. 2Ko 12:14 djeca nijesu duna r. blago 1Ti 5:4 potovati i zajam vraati r. jer je 2Ti 3:2 nepokorni r. nezahvalni, opaki RODITI Pst 18:13 Zar u zbilja jo r. kad sam Iza 5:2 i nadao se, da e r. groem, a Iza 7:14 djevica e zaeti i r. sina i nadIza 66:8 Moe li se narod r. ujedanput Mat 1:21 Ona e r. sina, kojemu e Mat 1:23 djevica e zaeti i r. sina, i dat Luk 1:31 Ti e zaeti i r. sina. Nadjeni Luk 1:35 to e se r. od tebe, zvati Sin Iva 3:7 Morate se ponovo r. Iva 15:4 loza ne moe roda r. sama od ROG-A-OVA-OVE 2Sa 22:3 tit moj, r. spasenja mojega Psl 18:2 r. spasenja mojega, grade Dan 7:8 drugi mali r. meu onima, i tri Dan 7:21 je taj r. vojevao sa svecima Dan 8:5 Jarac je imao snaan r. iznad Mih 4:13 jer u uiniti r. tvoj gvoem Zah 1:21podigli r. protiv zemlje Judine Dan 8:3 i imao je dva r. Rogovi su bili Otk 13:11 i imala je dva r. kao u janjeta Psl 118:27 sve do r. rtvenika Dan 7:24 Deset r. znai deset kraljeva Otk 5:6 i imalo sedam r. i sedam oiju Otk 12:3 imajui sedam glava i deset r. Otk 13:1 imala deset r. i sedam glava Otk 17:3 sedam glava i deset r. L.Zk 9:9 krv i namaza je na r. rtveniku Dan 7:8 Dok sam promatrao r. izraste Zah 1:21 uplae i da odbiju r. narodima ROPSTVA Izl 2:23 a vapaj njihov die se od r. k Izl 20:2 iz zemlje egipatske, iz kue r. Ezr 9:4 onih, koji se vratie iz r. A ja Iza 58:6 da razdrijei remene r. da Rim 8:15 Jer ne primiste duha r. opet Rim 8:21 osloboditi od r. raspadljivosti Gal 5:1 i ne dajte se opet u jaram r. RUEVINE Psl 73:18 i puta, da se raspadnu u r. Iza 25:2 u r. palae oholih u grad Iza 51:3 utjeit e sve r. njegove Mal 1:4 ali emo opet sagraditi r. ovako Dje 15:16 r. popraviti, i podignut u ga RUCI Izl 12:11 i tap u r. i jedite ga u hitnji; to Brj 22:23 na putu s golim maem u r. P.Zk 32:39 Nita se ne ote mojoj r. Jo 5:13 koji je drao goli ma u r. Job 21:16 srea nije u njihovoj r. Psl 95:4 njegovoj su r. temelji zemaljM.Iz 21:1 srce je kraljevo u r. GospodIza 62:3 e biti sjajna kruna u r. GosHos 12:7 Lanu tezulju ima on u r. kao Amo 7:7 Drao je visak u r. svojoj Mat 3:12 Vijaom u r. on e oistiti 1Ko 12:21 A oko ne moe rei r. Ne Otk 1:16 desnoj r. sedam zvijezda, i iz Otk 13:16 dadne ig na desnoj r. Otk 14:14 krunu zlatnu, i u r. svojoj srp Otk 17:4 i imala je au zlatnu u r. Otk 20:1 i lance velike u r. svojoj Otk 20:4 ne primie iga na elu i na r. RUGALI Mat 26:68 I r. se: Kriste, kai nam Mat 27:29 pred njim i r. mu se govorei Mar 15:32 bili s njim razapeti, r. mu se Luk 23:35 visokoga vijea r. su se SAUVA-J-LA-O-TI Mat 9:17 mjehove nove. Tada ses. obojMat 16:25 hoe ivot svoj da s. izgubit Rim 11:21 da i tebe kako ne s. 1So 5:23 bez prijekora s. za dolaska Psl 19:13 I od strasti s. slugu svojega Iva 12:27 Oe, s. me od ovoga asa Iva 17:11 Oe sveti, s. ih u ime svoje PNP 7:13 za tebe sam ga s. Dragi moj Iva 12:7 Ona je s. to za dan mojega Rim 8:32 svojega vlastitog Sina nije s. Rim 11:21 Bog nije roenih grana s. da 1Ko 7:28 a ja bih vas rado s. od nje 2Pe 2:4 Jer Bog nije s. ni anela koji 2Pe 2:5 I staroga svijeta nije s. Samo Job 2:6 Samo mu mora s. ivot Psl 12:7 e nas s. Gospode, zauvijek Psl 89:28 Dovijeka u mu s. milost 2So 3:3 da je on mogu s. poklad moj 2Pe 2:9 da ih kazni, s. za dan suda Jud 1:24 A onome, koji vas moe s. od Otk 3:10 i ja u tebe s. od asa kunje SADANJ-A-E-EGA 2Ko 4:17 Jer naa s. i asovita lagana 2Pe 3:7 A s. nebesa i zemlja tom istom Rim 3:26 pravdu svoju u s. vrijeme Rim 11:5 i u s. vrijeme ostatak spasio Flp 1:12 moje s. stanje dapae pomoRim 8:18 trpljenja s. vremena nijesu Gal 1:4 da nas izbavi od s. zla svijeta 1Ti 4:8 jer ima obeanje ivota s. i SADI Prp 3:2 vrijeme kad se s. i vrijeme kad Iza 17:10 Zato s. samo krasne vrtove 1Ko 3:7 koji s. ni onaj, koji zalijeva 1Ko 3:8 A onaj, koji s. i koji zalijeva 1Ko 9:7 Tko s. vinograd, a od roda SAGRADI-O-IT-ITI Jo 6:26 se hoe da opet s. grad Jeriho 2Ljt 2:6 Ali tko moe njemu da s. kuu M.Iz 9:1 Mudrost s. sebi kuu; na Mat 7:24 razborita ovjeka, koji s. kuu Mat 21:33 u njemu tijesak i s. kulu Iza 5:2 s. je u njemu kulu, iskopao Zah 9:3 Tir je sebi s. bedem i nagomiLuk 7:5 Jer ljubi narod na i s. nam je 1Ljt 28:6 Tvoj sin Salomon s. e kuu PNP 8:9 s. emo na njemu tvravu od Mat 16:18 Na tom kamenu s. u Crkvu Mar 14:58 i u tri dana s. u drugi, koji Luk 12:18 Sruit u itnice svoje i s. u 1Ljt 17:10 ti, da e ti Gospod s. kuu 2Ljt 2:6 ja, da bih mu mogao s. hram Zah 6:13 on e s. hram Gospodnji Mal 1:4 ali emo opet s. ruevine

-S-

928
Mat 27:40 i u tri ga dana opet s. spasi Iva 2:19 i za tri u ga dana opet s. Dje 15:16 i opet u s. dom Davidov, to SAGRIJEI-E-H-LI-O L.Zk 4:27 obinog naroda s. nehotice 1Sa 2:25 Kad ovjek s. ovjeku, onda Iva 9:2 tko s. ovaj ili roditelji njegovi, te 1Ko 8:13 se brat moj ne spotakne i s. 1Iv 2:1 I ako tko s. imamo zagovornika Jer 33:8 zlodjela njihova, kojima mi s. Rim 2:12 i kojigod s. pod zakonom, po Rim 3:23 Jer svi s. i nemaju slave Rim 5:12 prijee na sve ljude, jer svi s. Rim 5:14 koji ne s. prijestupom slinim 2Pe 2:4 nije sauvao ni anela koji s. Psl 51:4 tebi samo s. to je pred tobom Luk 15:18 u mu: Oe, s. nebu i tebi Iza 42:24 Gospod, kojemu smo s. Tu 5:7 Oevi su nai s. i nema ih vie Dan 9:11 su se na nas, jer smo mu s. 1Iv 1:10 da nijesmo s. gradimo ga Pst 39:9 tako grdno zlo i Bogu tako s. Jo 7:11 Izrael je s. prestupili su zaIza 43:27 Otac tvoj prvi ve je s. i s. 1Ko 7:28 A ako li se oeni, nijesi s. SATRE Dan 2:35 se s. odjedanput gvoe Heb 2:14 da smru s. onoga, koji ima Heb 9:26 da svojom rtvom s. grijeh SATRT-I Mat 21:44 na koga on padne, s. e ga Rim 16:20 Bog mira s. e skoro sotonu Pst 3:15 On e ti s. glavu; a ti e ga Dan 2:44 s. i unititi sva ona kraljevstva Dan 11:33 duboko s. maem i plameSAVIT Iza 34:4 Kao knjiga s. e se nebo i sva Heb 1:12 I s. e ih kao kabanicu, kao SAVJEST-I Dje 24:16 da imam istu s. svagda Rim 9:1ne laem, s. moja to mi svjedoi 1Ko 8:7 i s. njihova, jer je slaba, kalja 1Ko 8:10 nee li njegova s. budui da 1Ko 8:12 i bijete njihovu slabu s. protiv 1Ko 10:29 da moju slobodu sudi s. 1Ti 1:19 Imajui vjeru i dobru s. koju Tit 1:15 nego su im okaljani i um i s. Heb 9:14 oistiti s. nau od mrtvih 1Pe 3:16 i strahom imajui dobru s. da 1Pe 3:21 za dobru s. po uskrsnuu SAVJESTI Rim 13:5 zbog kazne, nego i zbog s. 1Ko 10:25 i nita ne ispitujte zbog s. 1Ko 10:28 koji je rekao, i zbog s. 1Ko 10:29 Ali ne velim zbog s. tvoje, 2Ko 1:12 svjedoanstvo s. nae, da 2Ko 4:2 svakoj s. ljudskoj pred Bogom 1Ti 1:5 iz ista srca i dobre s. i vjere 1Ti 3:9 imaju tajnu tanu vjere u istoj s. 1Ti 4:2 imaju biljeg upeen na svojoj s. Heb 10:2 ne bi vie imali nikakve s. za Heb 10:22 oieni u srcima od zle s. SAVJET-A Job 12:13 i jakost, on ima s. i razbor 1Ko 7:25 dajem s. kao koji sam milost Iza 11:2 duh s. i jakosti, duh znanja i Iza 41:28 od ovih, ni jedan ne zna s. Jer 18:18 ni s. od mudraca ni rijei od SAVJETNIK-A Iza 40:13 tko ga je upuivao kao s. Mih 4:9 Je li mrtav tvoj s. da te obuzee Rim 11:34 Gospodnju. Ili tko mu bi s. M.Iz 24:6 gdje je radio velik broj s. Iza 9:6 udo od s. glasi ime njegovo SAVREN-A-I-IH-O-STVO Psl 18:30 s. je put njegov, istinita je Psl 19:8 Zakon je Gospodnji s. veseli Eze 28:15 s. si bio na putovima svojim Mat 5:48 savreni, kao to je s. Otac Mat 19:21 Ako hoe biti s. idi prodaj Flp 3:12 ili ve s. bio; ali nastojim, ne 2Ti 3:17 Da bude s. ovjek Boji, spreJak 3:2 ne grijei, taj je s. ovjek; moe 1Iv 4:18 a tko se boji, nije s. u ljubavi Efe 4:13 Sina Bojega u ovjeka s. u Kol 1:28 svakoga ovjeka s. u Kristu Heb 7:28 reena, Sina dovijeka s. 1Iv 2:5 ljubav Boja s. po tom poznaje1Iv 4:12 i ljubav je njegova s. u nama 1Iv 4:18 nego s. ljubav izgoni strah; jer Mat 5:48 s. kao to je savren Otac va 1Ko 1:10 budete s. u istom osjeanju 1Ko 14:20 a razboritou budite s. 2Ko 13:11 radujte se, budite s. tjeite Flp 3:15 Koji smo god dakle s. mislimo Jak 1:4 da budete s. i potpuni, bez Jak 1:17dobri dar i svaki s. poklon Jak 1:25 tko pomno pogleda u s. zakon Heb 12:23 i duhovima s. pravednika Otk 3:2 jer ne naoh tvojih djela s. pred Psl 119:80 Srce moje neka bude s. u Rim 12:2 to je dobro, ugodno i s. 1Ko 13:10 A kad doe, to je s. prestat Jak 1:4 A strpljivost neka ima s. djelo 2Ko 13:9 zato se i molimo za vae s. Heb 6:1 da se damo na s. da ne postavSAZIDA-TI Pst 4:17 i rodi Enoka. Kad ovaj, s. grad Psl 102:16 Kada Gospod opet s. Sion Iza 44:28 Neka se s. opet i o hramu Dan 9:25 da se Jeruzalem opet s. dok Iza 61:4 Oni e s. prastara mjesta Dan 9:25 i opet e se s. s ulicama i SAALI-TI Izl 32:14 Tada se s. Gospodu radi zla 1Ljt 21:15 Gospod na njega, i s. mu se Jon 3:10 se s. Bogu zbog nesree Mat 9:36 mnotvo naroda, s. mu se Luk 7:13 i kad ga vidje, s. mu se Jer 26:13 e se s. Gospodu s nesree Heb 4:15 koji se ne bi mogao s. s naih SESTR-A-E-U Pst 12:13 Reci jednostavno, da si mi s. Pst 20:5 Nije li mi on sam rekao: s. mi PNP 4:12 Vrt je s. zarunica moja Luk 10:39 je bila s. po imenu Marija 1Ko 7:15 tada brat ili s. nisu vezani Jak 2:15 li brat ili s. goli budu i nemaju Eze 23:33 jest aa tvoje s. Samarije Iva 11:3 Tada mu poruie s. njegove 1Ti 5:2 mlae kao s. sa svom istoom Mat 19:29 koji ostavi kuu, brata, s. Luk 14:26 i na dijete i na brata i na s. SIGURNO-ST-STI Pst 50:24 ali e vas Bog s. posjetiti i Job 19:25 znam s. da moj Otkupitelj Psl 78:53 Vodio ih je s. te se nijesu M.Iz 11:3 Nedunost vodi potene s. a Iza 30:19 On e se s. smilovati tebi na Iza 33:20 Jeruzalem, s. mjesto, ator Jer 50:34 On vodi s. stvar svoju, da Hos 6:3 Kao zora on e s. doi. Kao Mat 15:27 s. Gospodine, odgovori Heb 6:19 Koju imamo kao s. i tvrdo Iza 32:17 prava pokoj i s. dovijeka 1So 5:3 Mir i s. onda e iznenada Psl 4:8 sam daje mi te stojim u s. Psl 16:9 moj; i bol e moja poivati u s. Luk 11:21 onda je imanje njegovo u s. SIJA--U-O-TI Mat 13:3 i rekao: Izae s. da sije Iza 55:10 da dadne sjemena s. i kruha 2Ko 9:10 koji daje sjeme s. dat e i kruh Job 4:8 s. zlodjela, taj je to i eo Mat 13:4 I kad je s. nekoje zrno pade Mat 25:24 gdje nijesi s. i kupi, gdje Mat 25:26 gdje nijesam s. i kupim, gdje Luk 19:22 i anjem, to nijesam s. L.Zk 26:16 Zaludu ete onda s. sjeme Hos 14:7 i opet s. ito i cvjetat e kao SIJE-U Psl 126:6 sjeme da s. ali s pjesmom M.Iz 11:18 plau, tko s. pravednost Jer 2:2 za mnom, u zemlji, gdje se ne s. Mat 13:3 i rekao: Izae sija da s. Mat 13:37 Koji s. dobro sjeme, jest Sin Iva 4:37 Jedan s. drugi anje 1Ko 15:42 s. se u raspadljivosti, ustaje 2Ko 9:6 Tko oskudno s. oskudno e i Gal 6:8 koji s. u tijelo svoje, od tijela e Jak 3:18 A plod pravde s. se u miru Psl 126:5 Koji s. sa suzama neka anju Jer 12:13 s. penicu i anju trnje, mue Hos 8:7 Jer s. vjetar, buru e eti Mat 6:26 ne s. ne anju, ne skupljaju Luk 12:24 Pogledajte gavrane. Ne s. SILA-MA-N Luk 1:35 i s. Svevinjega osjenit e te Luk 6:19 er je od njega izlazila s. i sve Rim 1:16 jer je s. Boja na spasenje 1Ko 1:18 koji se spasavamo, s. Boja 1Ko 15:56 A alac je smrti grijeh, a s. je 2Ko 12:9 jer se s. u slabosti usavrava 1Pe 1:5 Koje uva po vjeri s. Boja za 1Pe 4:14 jer ast i slava i s. Boja i Duh 2Pe 1:3 s. njegova darovala nam je Otk 7:12 i mudrost i hvala i ast i s. i Otk 9:10 u repovima njihovim bijae s. Otk 12:10 Sad doe spasenje i s. i 2Ko 12:12 u znacima i udesima i s. Heb 2:4 i udesima i razlinim s. i Izl 15:1 jer je veoma s. konja i konjanika Izl 15:21 jer je s. Konje i konjanike 1Kr 19:11 Pred Gospodom je hodio s. Job 9:4 Mudar je srcem i s. snagom Job 36:5 Eto, Bog je s. ali nikoga ne Job 37:5 s. je Bog u buri; ini stvari Psl 50:3 oko njega um s. umio Jer 4:12 Vihor s. dolazi mi na slubu Eze 3:12 za sobom glasan, s. i um Luk 24:19 On je bio prorok, s. u djelu i Dje 2:2 s neba, kao kad dolazi s. vjetar Rim 1:4 A odreen, da bude s. Sin SILAZ-E-I PNP 4:1 kao stado koza, to s. s gore Iva 1:51 i anele Boje gdje uzlaze i s. Mat 3:16 Bojega gdje s. kao golub i Iva 1:32 Duha, gdje s. s neba kao Iva 6:50 Ovo je kruh, koji s. s neba, da Dje 11:5 gdje s. posuda nekakva kao Jak 3:15 Ovo nije mudrost, to s. Otk 10:1 anela jaka gdje s. s neba Otk 20:1 vidjeh anela gdje s. s neba Otk 21:2 Jeruzalem novi, gdje s. od SIL-E-I Psl 46:3 bi se tresle gore od s. njegove Psl 106:10 izbavi ih iz s. neprijatelja Iza 40:26 i zbog velike s. njegove i jake Mat 24:29 i s. e se nebeske uzdrmati Luk 3:14 Nikomu ne inite s. i prijevare Luk 10:19 s. nita vam nee moi nau1Ko 2:4 nego u dokazivanju Duha i s. 2Ko 4:7 da obilje s. bude od Boga, a ne Gal 6:12 oni vas s. da se obreete Efe 1:19 izobilna veliina s. njegove

929
Efe 3:7 dana po djelovanju s. njegove Efe 6:10 Gospodinu i u moi s. njegove 2So 1:7 Isus s neba s anelima s. 2So 1:9 Gospodnjega i od slave s. 2Ti 3:5 a s. su se njezine odrekli; i ovih Heb 1:3 i nosi sve rijeju s. svoje, poto Heb 6:5 i okusili dobru rije Boju, i s. 1Pe 3:22 pokoravaju aneli i vlasti i s. 2Pe 1:16 vam ne javismo s. i dolaska Otk 3:8 jer ima malo s. ali si drao Otk 15:8 od slave Boje i od s. njegove Otk 18:3 obogatili su se od s. raskoi Rut 1:16 Ne s. me tako, da te ostavim Luk 1:17 e doi pred njim u duhu i s. Luk 4:14 U s. Duha vrati se Isus u GalilDje 20:22 s. me duh, da idem u Jeru1Ko 15:43 sije se u slabosti, ustaje u s. 2Ko 13:4 ali ivi po s. Bojoj; jer smo i Efe 3:20 po s. koja djeluje u nama Flp 3:21 po s. kojom moe i sve sebi Kol 1:11 Ojaali svakom snagom po s. 1So 1:5 nego i u s. i u Duhu Svetome 2So 1:11 dobrote i djelo vjere u s. Heb 7:16 nego po s. ivota vjenoga Otk 1:16 kao to sunce sja u s. svojoj SILN-A-E-I-IH-O Psl 74:12 on ini s. djela na zemlji Dan 4:3 Kako su s. udesa njegova Mat 8:24 podie se s. bura na moru Mar 1:27 Jedna nova, s. nauka. i usto Jer 51:42 utonu u s. valove njegove Mar 13:1 kamenje, ove s. graevine P.Zk 10:17 veliki, s. strani Bog, koji ne 2Ljt 6:41 ti sam i s. krinja tvoja. Neka Jak 3:4 i lae, iako su velike, i s. ih Iza 13:11 oholih, ruim ponos s. Iza 43:16 put, stazu preko s. voda Eze 43:2 od nje kao amor s. voda 1Ko 1:26 ni mnogo s. ni mnogo plemePsl 89:7 s. uzvien iznad sviju oko njega Iza 52:13 e se, bit e s. uzvien Jer 4:6 zlo sa sjevera i s. razorenje Mat 28:2 Tada se zemlja potrese s. Mar 13:1 gle ovo s. kamenje, ove silne Dje 19:20 je s. rasla rije Gospodnja, 2Ko 10:4 borbe nije tjelesno nego s. Jak 3:5 i jezik malen ud, a ipak ini s. s SILOM Izl 11:1 nego e vas odavde s. otjerati Eze 34:4 nego ih gazite estinom i s. Zah 4:6 moi, niti s. nego duhom Luk 16:16 i svaki prodire s. u njega Iva 6:15 dou, te ga s. uine kraljem Dje 10:38 Duhom Svetim i s. da je 1Ko 6:14 i nas e uskrsnuti s. svojom 2Ko 13:4 emo ivjeti s njim s. Bojom Efe 3:16 da se s. utvrdite po Duhu Efe 4:16 da jedan drugome pomae s. 2So 2:9 svakom s. i znacima i lanim 1Pe 5:2 ne s. nego dragovoljno, kako Otk 18:21 S takvom e s. biti baen SILU Mih 2:2 ine s. ovjeku i kui njegovoj Mat 11:12 trpi kraljevstvo nebesko s. i Rim 9:22 gnjev svoj i objavi s. svoju 1Ko 1:17 da ne izgubi s. kri Kristov 1Ko 15:24 i svaku vlast i s. Flp 3:10 spoznam njega i s. uskrsnua Kol 2:12 uskrsnuste po vjeri u s. Boga 2So 2:11 e im Bog poslati s. zablude Heb 11:11 Serah primi s. da zatrudni 2Pe 2:11 aneli, koji veu snagu i s. Otk 4:11 da primi slavu i ast i s. jer si Otk 5:12 da primi s. i bogatstvo i SINAGOG-A-MA Iva 16:2 Izgonit e vas iz s. A dolazi Otk 2:9 a nijesu, nego s. sotonina Mat 6:2 kao to ine licemjeri u s. i na Mat 6:5 Oni se najradije mole u s. i na Mat 10:17 i bievat e vas u s. Mat 23:6 gozbama i prve stolice u s. Mat 23:34 druge u s. svojim bievati i Mar 13:9 bievat e vas u s. i vodit e Luk 20:46 prva mjesta u s. i zaelja na Dje 26:11 esto po svim s. i nagonio SIROMA-AN-NA-NI-NIMA M.Iz 19:22 a bolje je s. biti nego priPrp 9:15 A bio u njemu i s. mudrac, i on 2Ko 8:9 zbog vas postao s. da se vi Mar 12:42 s. udovica doe i metnu Luk 21:2 kao jedna s. udovica ubaci M.Iz 22:2 Bogati i s. ivu jedni uz druge Mat 5:3 Blagoslovljeni su s. u duhu Luk 6:20 Blagoslovljeni ste vi s. Vae 2Ko 6:10 veseli, kao s. a koji mnoge Mat 11:5 mrtvi ustaju, s. se navjeuje Mat 19:21 daj utrak s. i imat e blago SIROMATVA Psl 45:4 kao branitelj vjernosti, s. M.Iz 30:8 ne daji mi s. ni bogatstva Mar 12:44 a ona metnu od s. svojega 2Ko 8:2 i iz dubine njihova s. obilna SIROMAH-A-E-U Psl 9:18 zauvijek biti zaboravljen s. Psl 10:14 tebi se povjerava s. ti si Psl 34:6 s. koji povika, i Gospod ga uje Psl 40:17 i s. Svemogui brinut e sei M.Iz 13:8 a s. ne treba sluati prijetnju M.Iz 19:1 s. koji hodi u nedunosti Luk 16:20 jedan s. po imenu Lazar sav Luk 16:22 umrije s. On bi od anela Jak 2:2 haljini, a ue i s. u looj haljin, Otk 3:17 si bijedan i nevoljan, i s. i slijep L.Zk 19:15 Niti idi na stranu s. niti se Job 29:12 Spasavao sam s. koji je Job 34:28 se do njega popne vika s. Psl 10:9 vreba da uhvati s. hvata Psl 10:12 digni ruku; ne zaboravi s. Psl 12:5 zbog jadanja s. hajde, veli Psl 102:17 uslii vapaj s. i ne prezre Psl 107:41 Tako izvlai s. iz nevolje Psl 109:16 progonio je patnika i s. pa i Psl 113:7 iz smea uzdie s. M.Iz 19:4 a s. ostavlja prijatelj njegov M.Iz 22:22 i ne pritiskuj pred sudom s. Prp 9:15 poslije nitko nije sjetio toga s. Prp 9:16 ali se ne priznaje mudrost s. Iza 3:14 kuama ugrabljeno dobro s. Jer 2:34 Na skutovima lijepi ti se krv s. Jer 5:28 sirote i ne odluuju stvar s. Amo 8:6 Kupovat emo s. za novce Gal 2:10 da bismo se spominjali s. a to Jak 2:6 A vi osramotiste s. Nijesu li Job 20:19 nije pomagao s. oteo je Psl 9:12 on za s. nije uo jauka njihova Psl 82:3 s. potlaene opravdajte Psl 132:15 s. njegove kruhom u Iza 11:4 po pravici prosuuje s. u Mat 26:11 s. imate svagda meu Iva 12:6 to bi se starao za s. nego to Jak 2:5 Ne izabra li Bog s. u ovome Izl 22:25 s. koji stanuje kod tebe, nemoj M.Iz 14:21 je onaj, koji se smiluje s. M.Iz 17:5 Tko se ruga s. grdi stvoritelja M.Iz 19:17 Tko se smiluje s. pozaima M.Iz 22:9 jer daje s. od svojega kruha M.Iz 22:22 Ne otimaj s. jer on je Iza 25:4 branik s. u nevolji njegovoj Jak 2:3 sjedi ovdje lijepo, a s. reknete SIROMASIMA Job 29:16 Otac sam bio s. i branio sam Psl 68:5 Otac je s. i zatitnik sirotama Psl 112:9 On dijeli obilno, daje s. M.Iz 10:15 s. je pogibao i njihovo siroMat 26:9 j sve, to ima, i podaj s. i imat Luk 4:18 da nosim radosnu vijest s. Luk 19:8 pola imanja svojega dajem s. Iva 13:29 blagdan, ili da dadne to s. SIROT-E-I Psl 146:9 uzdrava s. i udovice; a Jer 5:28 ne nastupaju za pravicu s. Jer 49:11 Ostavi s. svoje, ja u ih Tu 5:3 s. smo, bez oca, matere nae Iva 14:18 Neu vas ostaviti s. doi u k Jak 1:27 posjeivati s. i udovice u P.Zk 10:18 Koji pomae do pravice s. Psl 10:14 siromah; ti si pomonik s. Iza 1:17 pribavite pravicu s. branite Iza 1:23 s. ne daju pravice i parnica SJAJ-AN-NA-NIM-O-OJ Psl 93:1 obukao se u s. zaodjeo se Psl 104:1 obukao si se u s. i velianstv Psl 113:4 Gospod; s. njegov sja iznad Iza 14:11 svijet spustio se je s. tvoj Iza 23:9 da osramoti svaki s. oholi, da Iza 40:5 e se pojaviti s. Gospodnji Iza 58:8 s. Gospodnji zaplee je tvoje Izl 15:11 tako s. u velianstvu divnom Iza 63:1 s. je u svojoj odjei, ponosno Job 8:7 stani, promatraj djela Boja s. Psl 45:4 Desnica tvoja neka pokae s. Psl 85:9 nau zapast e s. srea Psl 89:17 si ti s. snaga naa, po milosti Psl 106:21 koji uini s. djela u Egiptu Iza 62:3 Tada e biti s. kruna u ruci Otk 22:16 Davidov, s. zvijezda danica Job 4:18 svoje, to ih je stvorio s. Psl 148:3 hvalite ga, sve zvijezde s. Iza 52:1 Sione Obuci s. haljine svoje Psl 104:15 koje mu ini lice s. i kruh koji Luk 21:5 da je ukraen s. kamenjem i Luk 24:4 pred njima u s. haljinama 1Pe 3:3 kienje zlatom ili u s. halji2Sa 7:28 uinio ovo s. obeanje Iza 66:12 s. bogatstvo naroda kao Dan 12:3 Poboni e sjati kao s. nebo Luk 16:19 lan i gostio se s. svaki dan Heb 11:2 postigoe s. svjedoanstvo Otk 19:8 da se obue u platno s. i Dje 10:30 preda mnom u haljini s. Jak 2:2 zlatnim prstenom i u s. haljini Psl 111:3 Djela su njegova krasota i s. Heb 1:3 Koji jer je s. slave njegove i Dan 12:3 Poboni e s. kao sjajno Mat 13:43 Tada e pravednici s. kao SJEME-NA L.Zk 26:16 Zaludu ete onda sijati s. Psl 126:6 nosi s. da sije; ali s pjesmom Mal 2:15 A to trai Jedan s. Boje Mat 13:19 Njemu je s. posijano na put Mat 13:37 Koji sije dobro s. jest Sin Mat 13:38 Dobro s. jesu djeca kraljeLuk 8:11 znai ovo: s. je rije Boja 2Ko 9:10 A koji daje s. sijau, dat e i 1Iv 3:9 jer njegovo s. ostaje u njemu, i Iza 55:10 da dadne s. sijau, i kruha 1Pe 1:23 ste ponovo roeni ne od s. SJEN-A-E-U 2Kr 20:9 Hoe li da otide s. za deset 1Ljt 29:15 s. dani su naega ivota na Psl 39:6 Kao s. prolazi ovjek, ni za to Psl 121:5 Gospod je s. tvoja; on ti stoji Psl 144:4 dani su njegovi kao s. to Iza 25:4 krov od oluje, s. od ege Iza 32:2 kao s. velike hridine u zemlji

930
Kol 2:17 to je s. buduih stvari; a tijelo Psl 88:10 Ustaju li s. da te slave PNP 2:17 Dok dan zahladi i s. uteku Jak 1:17 nema promjene ni s. mijene Psl 63:7 u s. krila tvojih veselim se Psl 91:1 Svevinjega, koji boravi u s. Psl 107:10 sjedili u tami i u s. smrtnoj Prp 7:12 Jer je u s. mudrosti ovjek Prp 7:12 tako dobro zaklonjen kao u s. PNP 2:3 U s. njegovoj sjedim rado Hos 14:7 u s. opet sijati ito i cvjetat e Psl 17:8 Skrij me u s. krila svojih Psl 36:7 Boe; u s. krila tvojih bjee Psl 57:1 u s. krila tvojih ja u se skriti Iza 38:8 ja u vratiti s. po stepenima Heb 10:1 zakon ima samo s. buduih SJE-O-STI Iva 4:6 od puta s. je Isus kraj studenca Iva 13:12 haljinu uzeo i opet s. za stol Mal 3:3 e on s. taliti i istiti srebro Mat 19:28 ete tako s. na dvanaest Mat 25:31 onda e s. na prijestolje 2So 2:4 tako da e on s. u hramu SKAKAVCI Psl 105:34 i dooe s. i gusjenice nebIza 40:22 su stanovnici siuni kao s. Amo 4:9 i masline vae izjeli su s. ali Mat 3:4 Hrana je njegova bila s. i med Otk 9:3 I iz dima zjala izaoe s. na SKRIO Pst 3:10 jer sam gol, pa sam se s. Psl 22:9 izveo iz krila materina i s. me Iza 49:2 glatka strijela s. me u tobolcu Iza 54:8 gnjeva s. san samo zaas lice Iza 64:7 jer si bio s. lice svoje od nas i Mat 11:25 ovo s. od mudrih i razumnih Mat 13:44 ovjek nae blago i s. ga Mat 25:18 iskopa zemlju i s. u nju Luk 10:21 ovo s. od mudrih i razumnih Iva 12:36 Isus, i otide, i s. se od njih SKRIVEN-A-O Job 5:21 Od bia jezika bit e s. doe Psl 32:1 opaina, kojemu je grijeh s. Psl 91:4 pod perjem si njegovim s. M.Iz 9:17 voda, tean je kruh s. M.Iz 18:10 pravednik utee u nju i s. je M.Iz 29:25 tko se uzda l Gospoda, s. Kol 3:3 i va je ivot s. s Kristom u Efe 3:9 tajna od vjekova s. u Bogu, koji Kol 1:26 Tajnu, koja je bila s. od vjeJob 28:11 to je s. iznosi na svjetlo Psl 139:15 Postanje moje nije bilo s. M.Iz 2:4 trai kao srebro, kao s. blago Mat 10:26 nita s. to se ne bi otkrilo Mat 13:44 blago, to lei s. u polju Luk 19:42 Ali je sad s. od oiju tvojih Dje 26:26 da mu je to od ovoga s. 1Ko 4:5 to je u tami s. i objavit e Kol 2:3 sve blago mudrosti i znanja s. SKRIVIO Pst 16:5 to mi se nanosi, ti si s. Ja ti Jer 8:6 svoju, da kae: to sam s. Dje 25:10 idovima nita nijesam s. Kol 3:25 primit e, to je s. i nema Flm 1:18 Ako li ti je u emu s. ili je SKUPI-TE-TI Izl 16:4 i sebi s. koliko mu treba na dan Jo 2:18 i s. kod sebe u kui oca Dje 2:6 s. se mnotvo i smete se, jer je Mat 13:30 s. najprije kukolj i sveite ga Otk 19:17 i s. se na veliku gozbu P.Zk 30:3 e te s. izmeu svih naroda Iza 66:18 Sve u narode i jezike s. i oni Mat 13:41 i oni e s. sve zavoditelje i Mat 24:31 oni e s. izabranike njegove Luk 12:18 U njih u s. sav prihod svoj i SKUPLJA-JU Psl 39:6 s. a ipak ne zna, kojemu e M.Iz 10:5 Tko ljeti s. razuman je; tko Prp 3:5 i vrijeme kad se s. kamenje Jer 31:10 je razasuo Izraela, s. ga opet Mat 12:30 tko ne s. s menom, rasipa 1Ko 16:2 i s. koliko moe, da ne bivaju Psl 2:2 s. se vladaoci zemaljski, Iza 49:18 svi se oni s. i dolaze k tebi Hos 10:10 s. se protiv njih narodi, kad Mat 6:26 siju, ne anju, ne s. u itnice Mat 24:28 je strvina, ondje se s. orlovi Dje 4:26 Diu se kraljevi zemaljski, i s. SLAB-A-E-I-IH-O Suc 16:7 postao bih s. i bio bih kao Rim 14:2 jesti, a koji je s. jede zelje 1Ko 9:22 Slabima bio sam s. da slabe 2Ko 10:10 je tijelom pred nama, s. je 2Ko 12:10 kad sam s. onda sam jak 1Ko 8:7 savjest njihova, jer je s. kalja Gal 4:9 kako se obraate opet na s. Pst 29:17 Lea je imala s. oi, a Rahela 1Ko 9:22 Slabima bio sam slab, da s. 1So 5:14 zauzimajte se za s. budite Joe 3:10 s. neka rekne: Junak sam Rim 5:6 Krist, kad smo jo bili s. umrije Rim 14:21 spotie, ili se smuuje, ili s. 1Ko 4:10 mi s. a vi jaki; vi tovani, a mi 1Ko 8:11 poginut e s. brat, za kojega 1Ko 11:30 su meu vama mnogi s. i 2Ko 13:4 jer smo i mi s. u njemu, ali 2Ko 13:9 kad smo mi s. a vi jaki; zato Rim 15:1 smo mi jaki slabosti s. nositi P.Zk 34:7 Oko njegovo nije jo bilo s. i Mat 26:41 je duh voljan, ali je tijelo s. Mar 14:38 istina, voljan, ali je tijelo s. 1Ko 1:27 to je s. pred svijetom, otkupi 1Ko 13:12 sada u ogledalu s. vidimo, a SLABOST-IIMA 1Ko 1:25 s. je Boja jaa od ljudi 1Ko 8:13 na s. neu jesti mesa dovijeHeb 7:28 koji imaju s. a rije zakletve Rim 8:26 Duh pomae nam u naoj s. Rim 15:1 smo mi jaki s. slabih nositi, i 1Ko 2:3 I ja sam bio meu vama u s. i u 1Ko 15:43 sije se u s. ustaje u sili 2Ko 12:9 jer se sila u s. usavrava 2Ko 12:10 Zato su mi ugodne s. 2Ko 13:4 je i raspet bio po s. ali ivi po 1Ti 5:23 zbog eluca i estih svojih s. Heb 5:2 i lutaju, jer je sam podvrgnut s. Heb 11:34 ojaae od s. postadoe 2Ko 12:5 neu hvaliti, osim s. svojim 2Ko 12:9 hvaliti svojim s. da se nastani SLAST-IMA Psl 40:8 meni je s. zakon tvoj nosim u Psl 119:92 Kad zakon tvoj ne bi bio s. Psl 119:111 jer su samo ona s. srcu M.Iz 13:19 Ispunjena je elja s. srcu, a 2Pe 2:13 misle, da je sva s. astiti se 1Ti 5:6 ona koja je u s. mrtva je iako je Tit 3:3 sluei razlinim eljama i s. u SLATK-A-E-IM-O M.Iz 9:17 Tako je s. ukradena voda Prp 11:7 s. je svjetlost i godi oima Otk 10:9 u ustima bit e ti s. kao med Psl 119:103 su s. grlu mojemu rijei M.Iz 16:24 rijei med samotok, s. dui Iza 30:10 govorite nam s. rijei, proJak 3:12 slani izvor uiniti s. vode Joe 3:18 vrijeme gore kapati s. vinom Rim 16:18 i s. rijeima i blagoslovima M.Iz 3:24 i kad poiva, spava s. PNP 2:13 s. mirie cvijet vinove loze Iza 5:20 koji pravite od gorkoga s. a od Jak 3:11 iz istoga otvora toiti s. i gorko SLAV-A-E-I Izl 24:16 I s. Gospodnja spusti se na Izl 33:19 da proe sva s. moja ispred Job 37:22 s. pripada strahovitomu Psl 96:6 s. i radost napunjaju svetite Psl 148:13 s. njegova nadvisuje zemlM.Iz 20:29 s. je mladiima jakost Eze 43:2 Tada doe s. Boga Izraelova Mat 6:13 jer je tvoje kraljevstvo, sila i s. Luk 2:9 i s. ih Gospodnja obasja Luk 2:14 s. Bogu na visini i na zemlji Rim 16:27 njemu ast i s. u vijeke vje1Ko 11:7 Boja, a ena je s. muevlja 1Ko 15:41 Druga je s. suncu, i druga 2Ko 1:12 naa s. ovo, svjedoanstvo 2Ko 1:14 da smo vaa s. kao to i vi 2Ko 8:23 poslanici crkveni, s. Kristova 1So 2:20 Jer ste vi s. naa i radost 1Pe 1:24 svaka s. njegova kao cvijet 1Pe 2:20 Jer kakva je s. ako zbog 1Pe 4:13 kad se objavi s. njegova Mat 5:16 da vide vaa dobra djela i s. Mat 6:2 i na ulicama, da ih s. ljudi Mat 19:28 sjedne na prijestolje s. Iva 8:50 A ja ne traim s. svoje; ima Dje 12:23 jer ne dade s. Bogu. Izjeden Rim 3:23 Jer svi sagrijeie i nemaju s. Rim 5:2 i hvalimo se nadom s. Boje 1Ko 15:31 vae s. koju imam u Kristu 2Ko 3:7Mojsijevo od s. lica njegova 1So 2:19 nada, ili radost, ili kruna s. Tit 2:13 i dolazak s. velikoga Boga i 1Pe 5:1 koji sam i dionik s. koja se ima 1Pe 5:4 primit ete neuveli vijenac s. Otk 15:8 I napuni se hram dima od s. Izl 5:1 da mi u pustinji s. svetkovinu Psl 30:9 s. li te prah? Navjeuje li on Psl 103:1 Duo moja, s. Gospoda, i Mat 16:27 s anelima svojim u s. Oca Mar 8:38 kad doe u s. Oca svojega sa 1Ko 12:26 ili ako se s. jedan ud, s njim Kol 3:4 ete se i vi s njim pojaviti u s. Heb 2:10 da patnjama privede k s. SLAVI-LI-M-TI Luk 24:53 Bili su uvijek u hramu i s. su Dje 13:48 radovali su se i s. rije 1Pe 2:12 s. Boga u dan pohoenja Psl 42:5 jer ga jo s. mojega spasitelja Dan 2:23 s. te; jer si mi dao mudrost i Dan 4:37 i s. kralja nebeskoga; jer su Mat 11:25 s. te, Oe, Gospodine neba Rim 11:13 hou da s. svoju slubu Dan 6:10 obavljao je molitvu svoju i s. Mat 15:31 slijepi gledaju, divio se je i s. Psl 118:28 Ti si Bog moj, tebe u s. ti si Iza 43:20 Tada e me s. zvijeri poljske Luk 2:28 na ruke svoje, uze s. Boga i Rim 14:11 i svaki e jezik s. Boga SLAVOM Psl 8:5 ispod Boga, okrunio si ga s. i Hag 2:7 i napunit u ovaj hram s. veli Zah 2:8 Za s. poslao me je k narodima Mat 24:30 s velikom mo i s. Mar 13:26 s velikom moi i s. Luk 21:27 s velikom moi i s. Iva 17:5 Oe, u tebe samoga s. koju Rim 2:7 u dobrim djelima i tee za s. Rim 6:4 Krist od mrtvih s. Oevom 2Ti 2:10 u Kristu Isusu sa s. vjenom Heb 2:7 ga neto malo od anela, s. 2Pe 1:3 koji nas pozva s. i moi SLAVU Iza 66:18 i oni e doi i vidjeti s. moju

931
Luk 4:6 Svu ovu mo i s. dat u tebi; jer Iva 1:14 s. kao Jedinoroenoga od Iva 7:18 sam od sebe, trai s. svoju Rim 1:23 I pretvorie s. besmrtnoga Rim 9:4 imaju posinjenje i s. i zavjete Rim 9:23 ih je predodredio za s. hoe 1Ko 2:7 Bog prije vjekova za s. nau 1Ko 9:15 nego dopustiti da tko s. moju 2Ko 3:18 u istu sliku iz slave u s. kao od 2Ko 4:17 vjenu s. koja sve nadvisuje Flp 2:3 uz prkos ili za ispraznu s. nego Otk 21:24 i kraljevi zemlje donijet e s. SLICI Pst 9:6 Bog stvorio ovjeka po s. Bojoj 1Ko 10:11 A ovo se sve u s. dogaalo Gal 4:24 A to je u s. reeno, jer ovo su Kol 3:10 za poznanje po s. onoga, koji Otk 13:15 da udahne ivot s. zvijerinoj Otk 20:4 se ne poklonie zvijeri ni s. SLI-AN-NI-NO Psl 49:12 s. je stoci, to se smakne Psl 88:5 s. ubijenima, koji poivaju u Iza 52:14 nije vie bio s. ovjejemu Flp 2:7 oblije sluge, i postao je s. Flp 3:10 muka, da mu budem s. u smrti Heb 2:17 da bude u svemu s. brai, da Heb 7:3 a s. Sinu Bojemu, ostaje Jak 1:6 jer tko sumnja, s. je morskomu Iza 59:10 i zdravi s. smo mrtvima Mar 4:16 s. su oni, to su posijani na tlo Rim 9:29 bili bismo kao Sodoma i s. 1Iv 3:2 bit emo mu s. jer emo ga vidjEfe 5:27 nema ljage ni nabora, ili to s. 1Pe 3:21 s. i vas sada spasava Otk 4:6 kao stakleno more, s. kristalu Otk 4:7 I prvo bie bijae s. lavu, i SLIJEP-CA-CI-CIMA Iza 42:19 Tko je s. ako ne sluga moj, i Iza 43:8 narod, koji je s. a ipak ima oi Iva 9:2 roditelji njegovi, te se rodio s. Iva 9:24 opet ovjeka, koji je bio s. i 2Pe 1:9 tko nema ovoga, s. je i rukom Otk 3:17 nevoljan, i siromah i s. i gol Mat 15:14 slijepac vodi s. oba padnu u Luk 6:39 Moe li slijepac voditi s. Nee Iza 59:10 Kao s. pipamo zid, tumaMat 9:28 pristupie k njemu s. Isus ih Psl 146:8 Gospod otvara oi s. GosMat 15:14 Oni su slijepi voe s. A kad SLIJEPI-MA Mat 11:5 s. vide, hromi hodaju, gubavi Mat 15:14 Oni su s. voe slijepcima Mat 15:31 hromi hodaju i s. gledaju Mat 23:24 Voe s. Cijedite komarca, a Mat 23:26 Farizeju s. oisti najprije Iva 9:40 i upitae ga: Jesmo li i mi s. Iza 6:10 s. oi njegove, da ne vidi Iza 35:5 Tada e se otvoriti oi s. i ui Luk 4:18 osloboenje, s. vid, da osloRim 2:19 I misli, da si voa s. svjetlost SLIK-A-E-U Psl 73:20 Kao to s. sna iezne, kad Mat 22:20 ija je ovo s. i natpis 1Ko 11:7 glave, jer je s. i slava Boja, a 2Ko 4:4 slave Kristove, koji je s. Boja. Kol 1:15 Koji je s. Boga nevidljivoga Otk 13:15 da progovori s. zvijerina, i Izl 20:4 lika rezana, niti kakve s. od Dje 7:43 s. to ih nainiste, da im se Heb 9:23 da se s. nebeskih stvari Pst 1:26 Nainimo ovjeka na s. i Psl 73:20 ti, Boe, razbije s. njihovu 1Ko 15:49 nosit emo i s. nebeskoga 2Ko 3:18 se u istu s. iz slave u slavu Heb 10:1 a ne bitnu s. stvari, to ne Jak 3:9 koji su stvoreni na s. Boju SLOBODA-N 2Sa 22:3 Jakost moja, s. moja Izbavit2Ko 3:17 Duh Gospodnji, ondje je s. Gal 5:13 ne dajte, da s. bude na slubu Psl 19:13 u biti ist, s. od teke krivnje 1Ko 7:21 nego, ako i moe s. postati 1Ko 7:27 jesi li s. ne trai ene 1Ko 9:1 Nijesam li ja s. Nijesam li ja 1Ko 9:19 Jer premda sam s. od sviju Gal 4:26 Jeruzalem, koji je gore, s. je, i SLOBODN-E-I-JAKA-O Gal 4:22 od ropkinje, a drugoga od s. Gal 4:23 roen, a koji od s. po obeanju Gal 4:31 djeca ropkinje, nego s. Psl 124:7 je rastrgana, i mi smo s. Iva 8:33 nikad. Kako ti veli: Bit ete s. Iva 8:36 Sin oslobodi, zaista ete biti s. 1Ko 12:13 ili s. i svi se jednim Duhom 1Pe 2:16 Kao s. a ne da biste imali P.Zk 32:36 da vie nema s. i robova Gal 3:28 nema vie ni roba ni s. nema Kol 3:11 ni Skita, roba ni s. nego sve i u Otk 19:18 i mesa od sviju s. i robova, i Pst 4:7 Jer ako pravo radi, smije s. Psl 141:6 s. izaoe voe njihove iz M.Iz 4:25 neka pogledaju s. preda te 1Ko 6:12 Sve mi je s. ali nije sve na 1Ko 10:23 Sve mi je s. ali nije sve na 2Ko 12:4 kojih ovjeku nije s. govoriti SLOBODU Iza 58:6 da pusti na s. zarobljenike i Iza 61:1 da navijestim zarobljenima s. Rim 8:21 na s. slave djece Boje 1Ko 10:29 zato da moju s. sudi savjGal 2:4 i uuljae, da uhode s. nau Gal 5:13 na s. pozvani; samo ne dajte 1Pe 2:16 a ne da biste imali s. za 2Pe 2:19 Obeavaju im s. a sami su SLOV-A-IMA Mat 5:18 nee nestati nijedne crtice s. Rim 7:6 novome duhu, a ne u starini s. 2Ko 3:6 ne s. nego Duha; jer slovo 2Ko 3:7 u kamenje urezana s. bila u Gal 6:11 kakvim sam s. pisao vam SLUA-JTE-JU M.Iz 8:34 je onaj, koji me s. koji strai M.Iz 13:1 a podsmjeva ne s. ukora Iza 50:10 boji Gospoda, taj s. glas Mat 7:24 Tko s. ove moje rijei i Luk 10:16 Tko vas s. mene slua; tko Iva 3:29 koji stoji i s.ga, radou se Iva 5:24 Tko s. moju rije i vjeruje Iva 8:47 Tko je od Boga, rijei Boje s. Iva 9:31 da Bog ne s. grjenika, nego Iva 18:37 koji je od istine, s. glas moj Jak 1:23 ako tko s. rije, a ne isvruje 1Iv 4:5 govore od svijeta, i svijet ih s. P.Zk 18:15 Gospod, Bog tvoj. Njega s. Iza 6:9 samo, s. ali neete razumjeti Iza 55:2 s. me, pa ete jesti to je Efe 6:1 s. svoje roditelje u Gospodinu Efe 6:5 s. gospodare svoje po tijelu sa Kol 3:20 s. roditelje svoje u svemu, jer Heb 13:17 s. predstojnike svoje i Jak 4:13 s. sad vi, koji govorite: Danas 2Pe 1:17 koji je po mojoj volji njega s. Izl 6:12 me eto ni sinovi Izraelovi ne s. Eze 33:31 s. rijei tvoje, ali ih ne izvrMat 8:27 ovaj? I vjetar i more s. ga Mar 1:27 duhovima, i oni ga s. Luk 8:12 koji s. a onda dolazi avao i Luk 8:21 koji s. rije Boju i vre je Luk 16:29 i proroke: neka njih s. Luk 16:31 Ako ne s. Mojsija i proroka Iva 10:3 otvara, i ovce s. glas njegov Iva 10:27 Ovce moje s. glas moj, i ja Rim 2:13 nijesu pravedni oni, koji s. Efe 4:29 da dadne milost onima, koji s. 2So 1:8 ne poznaju Boga, i koji ne s. 1Ti 4:16 e i sebe i one, koji te s. Heb 5:9 koji ga s. uzrok spasenja 1Pe 3:12 i ui njegove s. molitvu Otk 1:3 koji ita, i onima, koji s. rijei SLUAL-A-I Luk 10:39 do nogu Gospodnjih i s. je 1Pe 3:6 Tako je s. Serah Abrahama i P.Zk 11:13 Zato ako budete paljivo s. P.Zk 11:27 ako budete s. zapovijedi Iza 52:15 uju, to nijesu jo nikada s. Iza 65:12 kad sam zvao, jer nijeste s. Luk 2:47 Svi, koji su ga s. divili su se Luk 19:11 Kako su to oni s. rekoe im Iva 9:27 sam vam rekao, a nijeste s. Dje 4:4 su bili s. propovijed, vjerovae Dje 18:8 koji su s. vjerovae i krstie SLUA-O-TE-TI Eze 2:2 i s. sam onoga, koji se je Dan 9:11 a da nije s. glasa tvojega Luk 2:46 uiteljima, s. ih i pitao ih Dje 2:6 s. gdje oni govore njegovim jeDje 14:9 Ovaj je s. Pavla gdje govori 2Pe 2:8 gledao je i s. bezbona djela, i Jer 13:17 Ako ne s. moram ja u tiini Luk 8:18 Pazite zato, kako s. jer tko Iva 8:43 Jer ne moete rijei moje da s. Iva 8:47 vi ne s. jer nijeste od Boga Iva 10:20 ima i luduje. to ga s. Rim 6:12 tijelu, da s. poude njegove SLUATI 2Sa 19:35 Mogu li jo s. glas pjevaa i Psl 106:25 vie s. zapovijed GospodM.Iz 13:8 siromah ne treba s. prijetnju M.Iz 19:27 Nemoj, sine moj, s. nauke Iza 1:19 Ako hoete s. uivat ete Iza 42:24 niti s. naputak njegov Mar 4:12 s. a ipak ne razumjeti, da se Iva 6:60 tvrd govor. Tko ga moe s. Iva 9:27 to ete opet s. Neete li i vi SLUB-A-E-U Rim 12:1 tako da vaa s. Boja bude 2Ko 3:7 Ako li je s. smrti koja je u Dje 1:17 i primio je dio ove s. Dje 1:25 Da primi mjesto s. ove i aposDje 6:4 emo nastojati oko molitve i s. Dje 17:25 Niti prima s. od ruku ovjeEfe 4:12 za djelo s. na sazidanje tijela Izl 28:41 stavi ih u s. njihovu i posveti 1Kr 12:4 Olakaj nam sada ti tvrdu s. Psl 50:6 da Bog vri svoju s. sudaku Psl 109:8 s. njegovu neka dobije drugi Iza 60:10 i kraljevi njihovi stoje ti na s. Jer 4:12 Vihor silan dolazi mi na s. Iva 16:2 ubije, misliti, da Bogu ini s. Dje 1:20 i s. njegovu neka primi drugi Dje 20:24 da svrim trku svoju i s. koju Rim 6:19 dajite udove svoje u s. pravdi Rim 15:16 narode, izvrujui svetu s. 1Ko 9:13 koji vre svetu s. od svetinje 2Ko 4:1 imamo ovu s. zbog milosra Gal 5:13 da sloboda bude na s. tijelu Efe 3:2 Jer uli ste s. milosti Boje koja Flp 2:17 i rtvovan budem za rtvu i s. 1Ti 1:12 drao za vjerna i postavio u s. 1Ti 3:1 nadglednitva, dobru s. eli 1Ti 3:10 iskuaju, pa onda da vre s. 2Ti 4:5 s. svoju izvri potpuno Heb 1:14 na s. zbog onih, koji e Heb 8:6 A sad je dobio uzvieniju s. Heb 9:1 prvi zavjet propise za s. Boju

932
SLUEI Pst 1:14 s. i pokazuju vremena, dane i Izl 28:41 da mi s. kao sveenici Psl 72:11 njim, svi narodi neka mu s. Sef 3:9 zazivaju ime Gospodnje i s. Mat 20:28 nije doao, da mu s. nego Mar 10:45 nije doao, da mu s. nego 1Ko 9:13 rtveniku s. sa rtvenikom 1Ti 6:2 nego jo bolje neka s. jer su Heb 10:2 koji s. ne bi vie imali nikakve Otk 7:15 i s. mu dan i no u hramu Dje 20:19 s. Gospodinu sa svom Kol 3:22 gospodarima, ne s. im na Tit 3:3 lutajui, s. razlinim eljama i Heb 6:10 posluivi svetima i s. SLUI--LI-IM-IMO Izl 23:24 ne s. im i ne radi po djelima P.Zk 6:13 s. mu i kuni se samo njegov1Ljt 28:9 dri s Bogom oca svojega i s. M.Iz 20:3 s. ovjeku na ast, kad Mal 3:18 koji s. Bogu, i onoga, koji mu Mat 4:10 klanjaj se i njemu jedino s. Mat 20:28 da mu slue, nego da s. i da Mar 10:45 nego da s. i da dadne ivot Rim 14:18 u ovome s. Kristu, ugodan 2Ko 4:15 s. na to veu slavu Boju Heb 10:11 svaki dan s. i iste rtve 1Pe 4:11 tko s. neka slui kao po jako2Pe 1:3 to s. za ivot i pobonost P.Zk 10:12 da ga ljubi i s. Gospodu Dan 6:16 postojano s. neka te izbavi P.Zk 11:13 te mu s. svim srcem i svom Jer 5:19 ste ostavili mene i s. tuim Mar 1:13 divljim; a s. su mu aneli Dje 10:7 vojnika od onih, koji su mu s. 1Pe 1:12 nego vama s. ovim, to vam Dje 24:14 Ja s. Bogu otaca svojih po Dje 27:23 Boga, iji jesam i kojemu s. Dje 6:2 rije Boju i da s. oko stolova Rim 7:6 da s. u novome duhu, a ne u Flp 3:3 Bogu s. i hvalimo se u Kristu Heb 9:14 djela, da s. Bogu ivomu Heb 12:28 dajmo hvalu i njom s. SLUI-O-T-TE-TI Hos 5:11 jer je tako usrdno s. idolima Heb 7:13 kojega nitko nije s. rtveniku Pst 25:23 i starije s. e mlaemu P.Zk 28:48 s. e neprijateljima Jo 24:15 A ja i kua moja s. emo 2Ljt 30:8 i s. Gospodu, Bogu svojemu Psl 100:2 s. Gospodu s veseljem, Gal 4:9 opet iznova hoete da s. Gal 5:13 ljubavlju s. jedan drugome Efe 6:7 Dragovoljno s. kao Gospod1So 1:9 da s. Bogu ivomu i Istinitomu Pst 27:40 i bratu e svojemu s. M.Iz 11:29 luak e s. mudromu Jer 5:19 ste ostavili mene i s. tuim Dan 7:27 i sve e vlasti njemu s. i Mal 3:14 Govorite: Bogu s. ne donosi Mat 6:24 ne moe dva gospodara s. Luk 16:13 ne moe dva gospodara s. Iva 12:26 hoe s. neka ide za mnom SMIJ-ATI-EH M.Iz 1:26 u se i ja s. nesrei vaoj Luk 6:21koji plaete sada. Vi ete se s. Pst 21:6 ree Sara: s. mi Bog pripravi Prp 7:3 Bolje je zabrinutost nego s. jer Jak 4:9 s. va neka se pretvori u pla SMILOVA-O-T-TI Iza 60:10 ipak sam se s. tebi u milosti Mat 18:33 kako sam se ja s. tebi Mar 5:19 na tebi i kako se je s. tebi Flp 2:27 Bog mu se je s. ne samo njemu Izl 33:19 i s. u se, kojemu hou da se P.Zk 30:3 s. e se tebi i opet e te Iza 55:7 vrati Gospodu, i s. e mu se Rim 9:15 u se smilovati, s. u se Iza 30:19 On e se sigurno s. tebi na Iza 51:3 Gospod e se s. Sionu, utjeit Jer 12:15 opet u im se s. i povest u ih Jer 31:20 ja mu se moram s. govori Mih 7:19 On e se nama opet s. Zah 1:17 Gospod e se opet s. Sionu Mat 18:33 Nijesi li se i ti morao s. drugu Luk 1:72 Tako htjede s. se oevima SMILUJ-E Psl 4:1 s. ml se, uslii molitvu moju Psl 6:2 s. mi se, Gospode, jer sam Psl 51:1 s. mi se, Boe, po milosru Joe 2:17 s. se, Gospode, narodu svoMar 10:48 jae: Sine Davidov, s. mi se Luk 16:24 s. mi se i polji Lazara, neka Psl 72:13 On se s. slabima i ubogima i Psl 103:13 djeci svojoj, tako se s. GosM.Iz 14:21 je onaj, koji se s. siromahu M.Iz 19:17 se s. siromahu, pozaima Iza 30:18 da vam se s. i zato eka, da Jon 1:6 Moda nam se s. taj Bog, da Rim 9:16 nego do Boga, koji se s. Rim 11:32 nepokornost, da se s. svima SMIRN-E-OM PNP 3:6 U mirisu s. i tamjana i svakoIva 19:39 pomijeane s. i aloja, oko sto Psl 45:8 s. alojem, kasijom miriu sve Mar 15:23 Ondje mu dadoe vino sa s. SMJELO-U-ST Dje 13:46 rekoe posve s. Vama je Kol 2:15 i vlasti, izvede ih s. na ugled Dje 4:29 govore sa svom s. rije tvoju Flp 1:20 sa svom s. Krista proslaviti u Dje 4:13 A kad vidjee s. Petrovu i Efe 3:12 U kojemu imamo s. i pristup u 1Ti 3:13 i veliku s. u vjeri, vjeri u Isusu SMOKV-A-E-I-OM-U Hab 3:17 Jer s. ne donosi vie ploda Mat 21:19 roda. Odmah usahnu s. Jak 3:12 Moe li, brao moja, s. Otk 6:13 kao to s. odbacuje svoje Iza 34:4 kao to padaju suhe s. sa Jer 8:13 grozda na lozi, ni s. na drvetu Amo 4:9 s. i masline vae izjeli su Mat 7:16 trnja groe ili s drae s. Luk 6:44 S trnja se ne beru s. i groe Iza 28:4 ibiva kao ranoj s. prije etve Mat 21:21 to se je dogodilo s. nego Mih 4:4 vinovom lozom i s. a da ga tko Iva 1:50 ti rekoh, da sam te vidio pod s. Mat 21:19 Tada vidje s. jednu kraj Luk 13:6 Netko je bio zasadio s. u svojLuk 21:29 Promatrajte s. i sva druga SMRU Izl 31:15 dan subotni, neka se kazni s. L.Zk 20:9 ili majku, ima se s. kazniti, jer L.Zk 24:16 kazniti s. sva zajednica Brj 23:10 Htio bih umrijeti s. pravednika Ezr 7:26 sudbeno kazniti: bilo s. ili Job 3:21 eznu za s. a ona ne dolazi Mat 15:4 pogrdi oca ili majku, neka s. Rim 5:10 se pomirili s Bogom s. Sina Flp 1:20 mojemu, bilo ivotom, bilo s. Kol 1:22 Sad pomiri s. ovjejeg tijela Heb 2:14 s. satre onoga, koji ima vlast SMRT-I Izl 23:7 i ne skrivi s. nedunome i P.Zk 30:19 ivot i s. blagoslov i proklRut 1:17 Samo me s. moe rastaviti od Psl 116:15 Gospodnjim s. pravednika M.Iz 21:25 Lijenini donosi s. pohota Eze 18:32 Jer meni nije mila s. onoga Mat 10:21 svojega predavat e na s. Mat 26:35 poi u s. s tobom, ne bih te ja Luk 22:33 s tobom ii u tamnicu i u s. Rim 5:12 u svijet grijeh, i po grijehu s. i Rim 5:14 vladala s. od Adama sve do Rim 5:21 grijeh za s. tako i milost da Rim 6:9 umire, s. vie ne vlada njime Rim 6:23 je plaa za grijeh s. a milost 1Ko 11:26 i pijete au, s. Gospodnju 1Ko 15:21 Jer kako po ovjeku s. tako 1Ko 15:54 Pobjeda proguta s. 2Ko 2:16 miris od smrti za s. a drugima 2Ko 4:12 s. djeluje u nama, a ivot u 2Ko 7:10 a alost svijeta rada s. Flp 1:21 meni ivot Krist, a s. dobitak 2Ti 1:10 Krista, koji uniti s. a obasja Heb 2:9 milosti Bojoj za sve okusio s. Heb 9:16 i s. onoga, koji ini oporuku Jak 1:15 grijeh, a grijeh izvren raa s. 1Iv 5:16 Ima grijeh, to donosi s. za Otk 2:11 nee mu nauditi druga s. Otk 20:6 njima druga s. nema vlasti Otk 21:8 i sumporom. To je s. druga Psl 6:5 Jer s. ne spominju vie tebe Psl 23:4 Moram li i putovati dolinom s. Mat 16:28 nee neki okusiti s. dok ne Luk 12:5 koji nakon s. ima mo baciti u Iva 5:24 nego se preao iz s. u ivot Iva 8:51 nee vidjeti s. dovijeka Iva 21:19 kakvom e s. proslaviti Boga Dje 2:24 Ali ga Bog odrijeio veze s. Rim 6:5 zdrueni slinosu s. njegove Rim 7:5 naim, da se donosi plod s. Rim 7:24 Tko e me izbaviti od tijela s. Rim 8:2 me je od zakona grijeha i s. 1Ko 15:55 Gdje je, s. pobjeda tvoja 2Ko 2:16 Jednima dakle miris od s. za Flp 2:8 posluan do s. do smrti na kriu Heb 2:9 vidimo zbog s. to podnese Heb 11:5 da ne vidi s. i ne nae se, jer 1Iv 5:16 to ne donosi s. neka moli, i Otk 2:10 Budi vjeran do s. i dat u ti Otk 21:4 i s. nee biti vie, ni tuge, ni SMRTN-A-O-OJ-OM Job 34:6 krivnje pogodi me strijela s. Luk 22:44 I napade ga s. tjeskoba, i Rim 8:11 oivjet e i vaa s. tjelesa 1Ko 15:53 s. da se obue u besmrtnost Psl 107:10 u tami i u sjeni s. leali su 2Ko 11:23 mnogo puta u pogibli s. bio Rim 6:12 grijeh u vaemu s. tijelu, da SNAG-A-E-OM-U P.Zk 34:7 i ivotna s. njegova nije bila Suc 8:21 je ovjek, onakva mu je s. Psl 89:17 si ti sjajna s. naa, po milosti Iza 30:15 U miru i uzdanju s. je vaa Iza 45:24 spasenje je i s. k njemu e Hab 3:19 Gospod meni je s. On mi P.Zk 21:17 je on prvenac s. njegove Job 33:25 u dane mladenake s. M.Iz 31:3 Ne daji s. svoje milosnicama 2Pe 1:5 iz sve s. poradite, da pokaete P.Zk 6:5 svom duom i svom s. svojSuc 5:21 obraduj se itavom s. duo 1Sa 2:9 svojom s. ne dolazi ovjek do Job 9:4 Mudar je srcem i silan s. tko se Job 36:5 osuuje, silan je s. razuma Psl 18:32 Bog, koji me opasao s. Psl 18:39 Jer ti me naorua s. za boj Prp 9:10 to neka ini vlastitom s. jer Jer 10:12 On je stvorio zemlju s. Luk 24:49 dok ne budete opremljeni s. Kol 1:11 Ojaali svakom s. po sili slave Psl 104:15 i kruh, koji oivi s. ovjeku Iza 40:29 On daje s. umornome, daje

933
Iza 40:31 u Gospoda, crpaju novu s. Iza 52:1 obuci se u s. svoju, Sione Eze 29:21 dati kui Izraelovoj novu s. i Dan 2:23 jer si mi dao mudrost i s. Ti si SNIJEG-A Psl 147:16 Koji daje s. kao vunu, sipa M.Iz 26:1 Kao s. u ljeto, kao dad o Iza 55:10 Jer kako padaju dad i s. s Dan 7:9 Njegovo bilo je bijelo kao s. Mat 28:3 i odijelo njegovo bijelo kao s. Otk 1:14 bijela kao bijela vuna, kao s. Psl 51:7 operi me i bit u biti bjelji od s. M.Iz 31:21 Ne boji se s. za kuu svoju SNU Mat 1:20 javi mu se u s. aneo GosMat 2:13 javi se Josipu u s. aneo Mat 27:19 danas u s. mnogo pretrpjela SOB-AMA-I-U Mat 24:26 on je u s. ne vjerujte Luk 12:3 ste aptali na uho u s. oglasit Prp 10:20 ne psuj kralja, ni u s. u kojoj Dan 6:10 gornjoj s. imao otvore proDje 12:7 obasja po s. i gurnuvi Petra PNP 3:4 u s. one, koja me rodila Mat 6:6 ui u s. svoju, zatvori vrata i SOL-JU L.Zk 2:13 svojih mora prinijeti s. Mat 5:13 Vi ste s. zemlji. Ako li sol Mar 9:49 se svaka rtva zainja s. Kol 4:6 svagda u milosti s. zainjena SPALI-T-TI Iza 9:18 koji s. trnje i drau i upali gutik Mat 13:30 sveite ga u snoplje da se s. 1Ko 13:3 tijelo svoje, da se s. a ljubavi Mal 4:1 kao strnjika. s. e ih dan, koji Otk 18:8 i s. e se ognjem, jer je ja Mat 3:12 pljevu e s. ognjem neugasi2Pe 3:12 im e se nebesa s. i raspasti SPALJUJE Heb 12:29 Jer je Bog na oganj, koji s. Otk 11:5 oganj izlazi iz usta njihovih i s. SPASE Luk 8:12 da ne vjeruju i da se ne s. 1Ko 10:33 nego mnogih, da se s. 1So 2:16 govoriti narodima, da se s. Heb 10:39 koji vjeruju, da s. duu SPASENJA P.Zk 32:15 i prezre Hridinu s. svojega P.Zk 33:29 On je tit s. tvojega, ma 2Sa 22:3 tit moj, rog s. mojega 2Sa 22:47 je Bog, hridina s. mojega Psl 18:2 tite moj, rog s. mojega Psl 51:12 ponovno iskusim radost s. Iza 12:3 S ete crpsti vodu iz izvora s. Iza 49:6 posrednik mojega s. do na Mal 4:2 ogranut e sunce s. to krije Luk 1:69 Bog s. podie za nas u kui Dje 2:47 broj onih, koji su bili na putu s. Dje 4:12 I nema ni u jednom drugom s. Dje 16:17 koji vam javljaju put s. 2Ko 6:2 usliih te, i u dan s. pomogoh ti Efe 6:17 I kacigu s. uzmite, i ma Flp 1:28 znak propasti, a za vas s. i to 1So 5:8 i ljubavi, i s kacigom nade s. Heb 2:10 privede k slavi poetnika s. Heb 5:9 koji ga sluaju, uzrok s. SPASENJE 1Ljt 16:23 Iz dan u dan navjeujete s. Psl 3:8 s. stoji u moi Gospoda; na puk Psl 27:1 Gospod je svjetlost moja i s. Psl 85:9 s. njegovo, zaista, blizu je Psl 91:16 i pokazat u mu s. svoje Iza 26:3 i trajno e mu s. dati, jer se Iza 51:5 Pred vratima stoji s. moje Iza 52:7 vijest dobra, koji oglauje s. Iza 62:1 s. njegovo kao gorua baklja Jer 23:6 s. nalazi Juda u dane Eze 7:25 Trai se s. i ne nalazi se Joe 2:32 jer e biti s. na gori Sionu, u Jon 2:9 ostavljaju onoga, koji im je s. Zah 8:13 tako u vam sada pribaviti s. Luk 2:30 Oi moje vidjee spasenje Iva 4:22 klanjamo jer s. dolazi od idDje 13:47 bude na s. do kraja zemlje Rim 1:16 na s. svakome, koji vjeruje Rim 10:1 i molitva Bogu za s. njihovo Rim 10:10 a ustima se priznaje za s. Rim 11:11 njihovim padom postade s. Rim 13:11 je sad blie nae s. negoli 1So 5:9 nego da steemo s. po Gos2So 2:13 kao prvence izabrao za s. 2Ti 2:10 da i oni postignu s. u Kristu 2Ti 3:15 uiniti mudrim na s. po vjeri Heb 1:14 zbog onih, koji e batiniti s. Heb 2:3 za toliko s. koje je zapoelo Heb 9:28 na s. onima, koji ga iekuju Heb 11:7 naini korablju za s. kue 1Pe 1:5 sila Boja za s. pripravljeno da 1Pe 1:9 cilj svoje vjere, s. dua 1Pe 1:10 su s. traili i ispitivali proroci 1Pe 2:2 da po njemu uzrastete za s. 2Pe 3:15 drite za s. kao to vam je i Otk 12:10 doe s. i sila i kraljevstvo SPASI-M-MO-O-T-TI Psl 69:1 s. me, Boe, jer mi ve dolaze Iza 19:20 da se bori za njih i da ih s. Mat 18:11 Sin ovjeji doao da s. to je Mat 27:40 s. samoga sebe, ako si Sin Luk 9:56 upropasti due, nego da ih s. Luk 19:10 i s. to je bilo izgubljeno Luk 23:35 neka sad s. samoga sebe Luk 23:39 Onda s. samoga sebe i nas Iva 3:17nego da se svijet s. po njemu 1Ko 5:5 da se duh s. u dan Gospodina Tit 3:5 po svojemu milosru s. nas 1Pe 4:18 I ako se pravednik jedva s. Iza 63:1 koji imam mo da s. Iva 12:47 da sudim, nego da s. svijet Dje 16:30 to mi treba initi, da se s. 1Ko 9:22 sve, da svakako nekoje s. Iza 20:6 da se s. od kralja asirskoga Dje 4:12 u kojem treba da se s. Iza 63:9 ali ih je s. aneo lica njegova Eze 3:19 svoje; a ti si s. duu svoju Mat 24:22 ni jedan se ovjek ne bi s. Mar 13:20 dane, ne bi se s. ni jedan Luk 23:35 Druge je s. neka sad spasi Rim 11:5 ostatak s. po izboru milosti Rim 11:14 suplemenike i s. nekoje od 2Ti 1:9 Koji nas je s. i pozvao zvanjem 2Pe 2:5 s. sa sedam jo drugih, kad je Izl 6:6 s. u vas rukom visoko podignuPsl 91:15 s. u ga i proslavit u ga M.Iz 28:18 Tko hodi neduno, s. e se M.Iz 28:26 tko hodi u mudrosti, s. e se Iza 30:15 i ostanete mirni, s. ete se Joe 2:32 s. e se, jer e biti spasenje Mat 10:22 tko ustraje do kraja, s. e se Mar 16:16 Tko vjeruje i pokrsti se, s. e Iva 10:9 Tko ue kroza me, s. e se Dje 16:31Isusa i s. e se ti i kua tvoja Rim 10:13 ime Gospodnje, s. e se 1Ti 4:16 jer ovo inei s. e i sebe i 2Ti 4:18 i s. e me u kraljevstvo svoje Jak 5:15 molitva vjere s. e bolesnika Iza 25:9 kojega se ufamo, da e nas s. Jer 4:14 Jeruzaleme, tako e se s. Hos 13:14 Podzemlja, od smrti u ih s. Mat 19:25 Tko se onda moe s. Mar 3:4 dobro initi ili zlo ivot s. ili Luk 6:9 initi dobro ili zlo ivot s. ili Dje 15:1 Mojsijevu, ne moete se s. Rim 5:10 kao pomireni s. u ivotu Rim 11:26 I tako e se s. sav Izrael 1Ko 3:15 se s. ali tako kao kroz oganj 1Ti 2:15 Ali e se s. raanjem djece Heb 7:25 s. one, koji po njemu dolaze Jak 1:21 rije, koja moe s. due vae Jak 4:12 koji moe s. i upropastiti. A ti Efe 2:8 Jer ste milou s. po vjeri, i to SPASITELJ-A-U Izl 15:2 pjesma moja, jer mi postade S. Psl 40:17 Ti si moj pomonik i S. Boe Psl 65:5 ti Bog, S. na; ti pouzdanje Psl 78:35 je Bog, Svevinji, S. njihov Psl 118:14 i pjesma, jer mi postade S. Iza 41:14 S. je tvoj Svetac Izraelov Iza 43:3 Bog, Svetac Izraelov tvoj je S. Iza 45:15 osnovama, Bog Izraelov, S. Iza 63:8 Tako im je postao S. Zah 9:9 S. pun poniznosti. Jae na Luk 2:11 rodi S. Krist i Gospodin Iva 4:42 Ovaj je zaista S. svijeta Rim 11:26 Doi e od Siona S. i Efe 5:23 Krist glava crkvi; on je S. tijela 1Ti 4:10 S. svih ljudi, osobito vjernika Psl 42:5 jo slavim, mojega S. i Boga Psl 106:21Zaboravie S. Boga svojega Dje 5:31 uzvisi za vladaoca i S. da 2Ti 1:10 sad se je objavila pojavom S. Tit 3:4 ovjekoljublje Boga, S. naega 1Iv 4:14 Otac poslao Sina za S. svijeta Luk 1:47 I duh se moj raduje u Bogu, S. Tit 3:6 nas obilato po Isusu Kristu, S. Jud 1:25 Njemu, jedinome Bogu, S. SPAVA--JU-O Rut 3:7 bio, lee da s. iza stoga ita 1Kr 18:27 Moda i s. i mora se probuPsl 121:3 noga tvoja: ne s. uvar tvoj M.Iz 10:5 tko s. o etvi, prouzrokuje Mat 9:24 nije mrtva, ona samo s. Iva 11:11 Lazar, na prijatelj, s. M.Iz 3:24 kad poiva, s. slatko Jon 1:6 to ti s. Ustani i prizivaj Boga Efe 5:14 Ustani, koji s. i uskrsni od Dan 12:2 Mnogi od onih, koji s. u prahu Mat 26:40 svojim i nae ih gdje s. Luk 22:45 svojim, ali ih nae gdje s. od 1So 5:7 koji s. u noi s. i koji se opijaju Pst 2:21 je on s. uze mu jedno rebro i Mat 8:24 pokrila valovima. A on je s. SPOMEN-I Brj 10:10 e vam to biti za s. milostiv Prp 2:16 Trajan s. ostaje tako malo od Iza 19:19 usred zemlje Egipta i s.-stup Heb 10:3 svake godine ini s. na grijeh Psl 25:7 Po milosti svojoj s. se mene Jer 14:21 s. se zavjeta svojega s nama Pst 8:1 Tada se Bog s. Noe i svih zvijeri Otk 16:19 i Babilon veliki s. se pred Eze 16:60 Ali u se ja s. zavjeta Luk 1:72 s. se svetoga zavjeta svojega SPOMINJATI Iza 62:6 imate s. Gospoda, ne utite Heb 8:12 i grijeha njihovih neu vie s. SPOMINJE-TE Psl 103:14 s. se, da smo samo prah Psl 105:8 s. se uvijek zavjeta svojega Efe 5:3 i lakomstvo neka se ni ne s. Heb 11:22 Vjerom se s. Josip umirui 1Ko 11:2 se u svemu mene s. i drite 1So 2:9 Jer se s. brao, truda naeg i 2Ti 1:4 elei da te vidim, s. se suza SPOTAKN-E-U-UTI Psl 91:12 da se ne s. o kamen noga

934
Mar 9:42 malenih koji vjeruju, da se s. 1Ko 8:13 da se brat moj ne s. i sagrijei Mar 4:17 progonstvo, onda se odmah s. Rim 9:33 u Sionu kamen da se s. hrid Psl 26:1 se u Gospoda i neu se s. Psl 37:31 koraci njegovi nee se s. M.Iz 3:23 i nee se s. nogom svojom Mat 26:31 Svi ete se vi s. zbog mene Mar 14:27 Svi ete se vi s. zbog mene SPOTICANJA Iza 8:14 kamen s. hrid spoticanja za Rim 9:32 spotakoe na kamen s. Rim 14:13 da ne postavljate bratu s. ili 1Ko 10:32 Ne budite povodom s. ni Flp 1:10 isti i bez s. na dan Kristov 1Pe 2:7 i kamen s. i stijena opadanja 1Iv 2:10 njemu nema nita za razlog s. SPOTI-E-U Iva 11:9 Tko danju ide, ne s. se, jer vidi Rim 14:21 tvoj brat s. ili se smuuje, ili Jer 31:9 ravnim putom, gdje se ne s. 1Pe 2:8 Na koji se s. jer ne vjeruju SPOZNA--DE Pst 8:11 s. Noa, da su vode otekle sa Izl 31:13 da se s. da sam ja, Gospod 1Sa 17:46 da s. sav svijet, da ima Bog Eze 20:12 da se s. da sam ja Gospod Iva 14:31 da s. svijet, da ljubim Oca, i Iva 17:23 da s. svijet, da si me ti poslao Izl 9:14 da s. da nitko nije na svoj zemlji Pst 4:1 Adam s. Evu, enu svoju, a Mat 1:25 Ali je ne s. dok ne rodi sina Iva 17:25 svijet tebe ne s. a ja te spozSPOZNAJ-I-OM-U 2Ko 6:6 U istoi, u s. u dugotrpnosti, u 2Ko 10:5 protiv s. Bojoj, i zarobljuFlp 3:8 za tetu prema prevanoj s. Kol 1:10 dobrom djelu i rastete u s. Hab 2:14 se zemlja napuniti s. slave Kol 1:9 da se ispunite s. volje njegove Psl 59:13 s. da Bog vlada u Jakovu Jer 24:7 I dat u im razbor, da me s. da Iva 17:3 je ivot vjeni, da s. tebe Efe 3:19 koja nadilazi svaku s. da se 2Ti 2:25 da se pokaju i s. istinu Rim 2:20 zakonu ima pravilo s. i istine SPREM-AN-NA-NI Job 13:18 s. sam za parbu, znam, da Luk 1:17uini Gospodinu narod s. Luk 22:33 Gospodine, s. sam s tobom 2Ko 12:14 po trei put sam s. da vam 2Ti 2:24 da ui, s. da podnosi zlo 2Ti 3:17 s. za svako dobro djelo 1Pe 4:5 koji stoji s. da sudi ive i mrtve 2Ko 8:12 je s. volja, mila je po onome 2Ko 9:2 da je i Ahaja s. od lanjske Mat 24:44 Zato i vi budite s. jer Sin Efe 6:15 I obuvi noge, da budete s. za Tit 3:1posluni i s. na svako dobro 1Pe 3:15 Budite uvijek s. na odgovor SRCA Pst 6:5 i htijenje s. njihova svejednako Psl 111:1 Od svega s. slavim Gospoda M.Iz 21:2 ali je Gospod, koji ispituje s. Iza 63:15 Ganue s. tvojega i milosre Jer 17:1vrhom na ploi s. njihova, na Mat 5:8 Blagoslovljeni su koji su ista s. Mat 15:19 Jer iz s. dolaze zle misli Mat 18:35 od vas ne oprosti od s. bratu Luk 1:17 da opet obrati s. otaca k djeci Luk 16:15 ali Bog zna s. vaa, jer to Iva 7:38 iz njegova e s. potei rijeke Dje 2:46 hranu s radou i priprosta s. Dje 8:37 Ako vjeruje od svega s. Dje 15:9 oistivi vjerom s. njihova Rim 2:29 je obrezanje s. duhom, a ne Rim 8:27 A onaj, koji ispituje s. zna, to 2Ko 1:22 i dade zalog Duha u s. naa 2Ko 3:3 nego na tjelesnim ploama s. Gal 4:6 Duha Sina svojega u s. vaa Efe 6:5 u iskrenosti s. svojega, kao Flp 4:7 uvat e s. vaa i misli vae u 1Ti 1:5 ljubav iz ista s. i dobre savjesti Heb 10:16 dat u zakone svoje u s. 1Pe 5:2 dobitka, nego iz dobra s. 1Iv 3:20 Ako nas kori s. nae, Bog je SRCE 1Sa 2:1 Obraduj se s. moje u Gos1Sa 16:7 a Gospod gleda na s. Psl 57:7 Boe, utjeeno je s. moje Psl 84:2 s. moje i tijelo moje klicali su Psl 101:4 je daleko od mene s. lano M.Iz 21:1 Kao tijek vode s. je kraljevo u M.Iz 23:7 ali s. njegovo nije s tobom Prp 7:4 s. mudrih ljudi boravi u kui Iza 57:15 nanovo okrijepim s. slomljeIza 66:14 vidite, obradovat e se s. Jer 17:9 Lukavo je s. vie nego sve, i Jer 17:10 Ja, Gospod, istraujem s. Jer 31:20 Zato za njega kuca s. moje Eze 11:19 Dat u im drugo s. i novi duh Mat 6:21 je blago tvoje, ondje je i s. Mat 12:34 ega je s. puno, o tome usta Mat 13:19 to je bilo posijano u s. Mat 15:8 ali s. je njegovo daleko od Luk 24:32 Nije li gorjelo nae s. u Iva 14:1 Neka se ne plai s. vae Dje 4:32 vjernika bilo je jedno s. i jedna Dje 16:14 I Gospodin otvori s. njezino Dje 28:27 Jer je otvrdnulo s. naroda 1Ko 2:9 ni uho nije ulo, ni u s. ovjeje Kol 3:22 nego u priprosta s. bojei se Flm 1:20 okrijepi s. moje u Kristu 1Iv 3:17 u nevolji i zatvori s. svoje od 1Iv 3:20 nas kori s. nae, Bog je vei SRCEM Job 9:4 Mudar je s. i silan snagom; tko Psl 119:10 Svim s. svojim traim te, ne M.Iz 3:5 Uzdaj se u Gospoda svim s. Jer 24:7 se obrate k meni svim s. Mat 11:29 jer sam ja krotak i ponizan s. Mat 13:15 Otvrdnulo je s. naroda Mat 22:37 Boga svojega, svim s. Mar 12:33 Njega ljubiti svim s. svom Iva 12:40 i ne razumiju s. i da se ne Dje 17:11 jer primie rije sa svim s. i Rim 10:10 se s. vjeruje za opravdanje Heb 10:22 Pristupajmo istinitim s. u SRCIMA Mat 9:4 Zato zlo mislite u s. svojim 2Ko 3:2 poslanica napisana u s. naim 2Ko 4:6 zasvijetlio je u s. naim, da Efe 3:17 Da Krist stanuje vjerom u s. Kol 3:15 I mir Kristov neka vlada u s. Heb 10:22 oieni u s. od zle savjesti SRCU M.Iz 20:5 Duboka je voda osnova u s. Jer 3:15 Dat u vam pastire po s. Mat 5:28 na enu poudno, ve je u s. Luk 2:51 uvala sve rijei ove u s. Luk 8:15 i poslunu s. uvaju i tako rod Iva 1:18 koji poiva na s. Oevu, on je 2Ko 9:7 Svaki, kako je odluio u s. a ne Efe 5:19 pjevajui i kliui u s. svojem Flp 1:7 za sve vas, jer vas nosim u s. SRDB-A-E-I-U P.Zk 29:20 raspaliti s. i jarost GospodJo 7:1 s. Gospodnja protiv sinova M.Iz 19:12 s. je kraljeva kao rika lava Jak 1:20 Jer s. ovjeja ne ini pravde Psl 80:16 propadnu od s. lica tvojega M.Iz 11:4 ne koristi nita u dan s. a Iza 13:5 Gospod i orua s. njegove, da Jer 10:10 Od s. njegove zadre zeml2Ko 12:20 kod vas svae, zavisti, s. Gal 5:20 svae, ljubomor, s. spletke Efe 2:3 i bili smo po naravi djeca s. kao Rim 3:5 Je li Bog nepravedan, kad u s. M.Iz 15:1 rije uvredljiva podie s. M.Iz 20:2 tko ga drai na s. grijei Kol 3:8 odbacite i vi sve to: s. ljutinu SREBR-A-O-OM Jo 7:21 dvjesta ekela s. i zlatan Job 27:16 Ako i nagomila s. kao praha PNP 8:9 emo na njemu tvravu od s. Iza 48:10 ali ne naoh s. prokuao Zah 9:3 nagomilao s. kao praha i zlata Mat 10:9 pojasima svojim ni zlata ni s. Dje 3:6 s. i zlata nema u mene; ali to Izl 35:5 prilog za Gospoda zlato, s. i Jo 7:21 u atoru u zemlji i s. ozdo Job 22:25 i naputak njegov s. tvoje Job 28:1 gdje se nalazi s. i mjesto, gdje Psl 12:6 rijei pune istoe, s. su Psl 66:10 si nas, kao to se isti s. M.Iz 2:4 Ako je trai kao s. kao M.Iz 3:14 Jer je bolje nju stei nego s. M.Iz 16:16 vie je vrijedno nego s. M.Iz 17:3 Topionica je za s. pe za M.Iz 22:1 omiljelost vie vrijedi nego s. Iza 1:22 s. tvoje postade troska, vino Dan 2:35 gvoe, glina, mjed, s. i zlato Zah 13:9 kako se pretapa s. i oistit u Mal 3:3 Tada e on sjesti, taliti i istiti s. 1Ko 3:12 na ovome temelju, zlato, s. Jak 5:3 Zlato vae i s. zara, ra Pst 13:2 Abram vrlo bogat stokom, s. i 1Pe 1:18 otkupljeni raspadljivim s. ili SREBRNJAKA Mat 26:15 Oni mu isplatie trideset s. Mat 27:9 Uzee trideset s. cijenu proDje 19:19 vrijedne pedeset tisua s. SRE-A-E-I-U 1Sa 2:1 u Gospodu, odve je velika s. Job 8:7 prijanja s. tvoja, a budua Job 21:16 Zaista s. nije u njihovoj ruci Psl 23:6 Samo s. i milost pratit e me Psl 85:9 nau zapast e sjajna s. M.Iz 3:2 godine blagostanja i puno s. M.Iz 3:17 i sve staze njezine pune su s. M.Iz 16:20 opomenu, taj dolazi do s. Prp 9:11 nego sve stoji do vremena i s. 2Ljt 6:41 tvoji neka se obraduju u s. Psl 25:13 Dua njegova u s. prebiva Jer 23:6 i Izrael stanuje u s. Pst 24:12 daj mi s. danas i iskai milost Jo 1:8 jer tada e imati s. i uspjeh u Job 30:15 kao u vihoru raznosi on s. Psl 18:50 Koje daje s. i spasenje kralju Psl 20:4 ti dadne s. u svakoj osnovi Psl 34:12 eli sebi godine, da okusi s. Psl 37:7 koji ima s. u svojemu poslu Psl 118:25 Gospode, daruj nam s. SRUI-T-TI 2Kr 18:4 s. likove, isijee atarte i Job 5:13 s. se osnova lukavih M.Iz 11:7 oekivanje opakoga s. se Luk 1:52 Silnike s. s prijestolja neznatLuk 11:17 se, i kua se s. na drugu Iza 31:3 posrnut e pomaga i s. e se Dan 7:24 od prijanjih, i s. e tri kralja Luk 12:18 s. u itnice svoje i sagradit Iza 25:11 e s. penjanje njegovo unatJer 49:16 ipak u te odanle s. dolje Eze 38:20 hridine e se s. i svi e

935
STAD-A-O-U Suc 5:16 i slua, kako bleje s. Job 30:1 ne bih bio metnuo sa psima s. Psl 107:41 obitelji njegove umnoi kao s. PNP 1:8 slijedi trag s. tjeraj jarie svoje Mat 26:31 i rasbjeat e se ovce s. Luk 2:8 nonu strau kod s. svojega Dje 20:29 koji nee tedjeti s. 1Ko 9:7 pase s. i od mlijeka stada ne PNP 4:1 Kosa ti je kao s. koza, to Iza 40:11 Kao pastir, tako on pase s. Jer 13:17 jer se zarobljeno s. stado Jer 31:10 i uva ga kao pastir s. svoje Jer 50:6 Narod je moj bio s. izgubljeno Eze 34:6 humu luta naokolo s. moje Luk 12:32 malo s. jer je bila volja Oca Iva 10:16 i bit e jedno s. i jedan pastir Dje 20:28 Pazite na sebe i na sve s. u 1Ko 9:7 pase s. i od mlijeka stada ne 1Pe 5:2 Pasite s. Boje, koje vam je Mal 1:14 koji ima u svojemu s. muko 1Pe 5:3 oni, koji su ugled s. od srca STAN-OVAT-OVATI Izl 15:13 ga jakou svojom u sveti s. Iza 38:12 s. se moj raspada, odnosi se Iza 40:22 razapinje ga kao ator za s. Dje 1:20 s. njegov neka bude pust, i 2Ko 5:2 obui se u svoj nebeski s. Efe 2:22 i vi naziujete za s. Boji u 2Ko 6:16 s. u u njima, i meu njima u Otk 7:15 na prijestolju, s. e kod njih Otk 21:3 s. e s njima, i oni e biti narod M.Iz 21:19 Lake je s. u pustinji, nego Iza 33:16 Taj e s. na visinama Iza 65:21 e graditi kue i u njima s. Hos 14:7 Tada e opet s. u sjeni i opet Amo 9:14 gradove i s. u njima, nasadit Zah 8:3 i opet u s. u Jeruzalemu, i STANUJ-E-U Izl 22:25 siromahu, koji s. kod tebe Psl 91:1 koji s. u zatiti Svevinjega Psl 113:9 On daje da nerotkinja s. u Jon 4:11 grada, u kojem s. vie od sto Mih 4:4 Svaki s. pod svojom vinovom Hab 2:20 Gospod s. u svetome hramu Dje 17:26 jednoga sav rod ljudski s. po Rim 7:17 nego grijeh, koji s. u meni Rim 8:9 doista Duh Boji s. u vama Rim 8:11 ako li s. u vama Duh onoga 1Ko 3:16 Boji, i Duh Boji da s. u vama Efe 3:17 Da Krist s. vjerom u srcima Kol 1:19 da u njemu s. sva punina Kol 2:9 Jer u njemu s. sva punina Kol 3:16 Rije Kristova neka s. u vama Jak 4:5 ljubi duh, koji u nama s. 2Pe 3:13 zemlju, u kojima s. pravednPsl 37:29 zemlju i s. uvijek u njoj Psl 133:1 kad braa u miru s. za jedno Iza 9:2 s. u zemlji tamnoj, sja svjetlost Otk 3:10 iskua one, koji s. na zemlji Otk 13:8 I poklonit e joj se svi, koji s. STAR-CI-E-I-IH Joe 2:28 s. e vai imati sne, mladii Dje 2:17 vienja, i s. vai sanjat e sne Tit 2:2 s. da budu trijezni, poteni, Jer 6:16 i pitajte za staze s. gdje je put Mat 9:17 lijeva vino novo u mjehove s. Mar 2:21 opet razdere od s. haljine, i 1Ti 5:2 s. ene kao majke, mlae kao Rim 6:6 da je s. na ovjek razapet 1Ko 5:7 Oistite s. kvasac, da budete Heb 11:2 u njoj s. postigoe sjajno svjMat 15:2 tvoji prestupaju predaju s. Mar 7:3 A svoje ruke, drei obiaje s. 2Pe 1:9 oienje od s. svojih grijeha STARJEIN-A-MA-E Psl 107:32 neka ga slave u vijeu s. Mat 16:21 da e mnogo trpjeti od s. Mat 27:12 i s. ne odvrati nita Luk 9:22 trpjeti mnogo, bit e od s. Iva 8:9 jedan za drugim poevi d s. 1Pe 5:1 s. i svjedok Kristovih muka, a Otk 5:5 I jedan od s. ree mi: Ne plai Otk 5:6 i etiri bia i posred s. Janje Iza 3:14 Na sud ide Gospod sa s. 1Pe 5:5 vi mlai pokoravajte se s. Mat 27:20 i s. nagovorie narod, da Dje 14:23 s. i preporuie ih GospodDje 20:17 posla u Efez i dozva s. crkve 1Ti 5:17 s. koji su dobri predstojnici Tit 1:5 i da postavi po gradovima s. 1Pe 5:1 s. dakle, koje su meu vama, Otk 4:4 sjeahu dvadeset i etiri s. Otk 19:4 I padoe dvadeset i etiri s. i STARO-GA-U 2Ko 5:17 novo stvorenje, to je s. prolo Heb 8:13 a to je s. i ostarjelo blizu je PNP 7:13 novoga i s. za tebe sam ga Efe 4:22 odloite s. ovjeka, koji se Kol 3:9 svucite s. ovjeka s djelima 2Pe 2:5 I s. svijeta nije sauvao. Samo Mat 9:16 od nova sukna na s. haljinu Mar 2:21 novoga sukna na s. haljinu 1Iv 2:7 zapovijed s. koju imadoste od Otk 20:2 T uhvati zmaj, s. zmiju, koja je STAZ-A-E M.Iz 2:15 Kriva je s. njihova i vijugaju M.Iz 12:28 s. pravednosti vodi k ivotu Iza 26:7 s. je pravednikova prava. PoSTAZE Psl 65:11 i s. tvoje teku obilnou Psl 125:5 A koji skreu na krive s. neka M.Iz 2:19 vie nikada na s. ivota M.Iz 3:17 sve s. njezine pune su sree M.Iz 5:21 on pazi na sve s. njegove M.Iz 14:12 ravan, a kraj su mu s. smrti Jer 6:16 naokolo i pitajte za s. stare Mat 3:3 put Gospodnji Poravnajte s. Mar 1:3 put Gospodnji, poravnajte s. Luk 3:4 put Gospodnji, poravnajte s. Heb 12:13 I poravnajte s. nogama STEKAO Dje 20:28 koju je s. krvlju svojom Heb 9:12 svetinjama i s. vjeni otkup STEPENA 2Kr 20:9 sjena za deset s. naprijed ili Iza 38:8 natrag za deset s. Tada se STOL-A-OM-OVE Psl 23:5 Priprema s. preda mnom, na Luk 13:29 i sjest e za s. u kraljevstvu Iva 13:12 i opet sjeo za s. ree im Mat 15:27 od mrvica, to padnu sa s. Luk 16:21 sa s. bogataeva. I psi su Iva 2:8 od toga i nosite ravnatelju s. 1Ko 10:21 zajedniari s. Gospodnjega Mat 8:11 i sjedit e za s. s AbrahamMar 7:28 ali psii pod s. dobiju ipak od Mat 21:12 isprevrnu s. mjenjaima i Iva 2:15 prosu novce i isprevrnu s. STOSTRUKO Mat 19:29 primit e s. za to i batinit e Mar 10:30 da ne primi sve s. ve sada STRADA-TI Iza 32:6 gladnoga puta da s. i 1Ko 12:26 I ako s. jedan ud, s njim Luk 15:14 velika glad, i on pone s. Heb 11:25 volio je s. s narodom STRAH-AOM-U Psl 143:4 Duh je moj u meni pun s. Iza 11:2 duh znanja i s. Gospodnjega Luk 24:5 Od s. sruie pogled na tlo Rim 3:18 Nema s. Bojega pred oima Flp 1:14 bez s. navjeivati rije Boju 1Iv 4:18 U ljubavi nema s. nego M.Iz 15:16 Bolje je malo sa s. Bojim Efe 6:5 po tijelu sa s. i drhtanjem, u Flp 2:12 o spasenju svojemu sa s. i Heb 12:28 Bogu s potovanjem i sa s. 1Pe 2:18 budite pokorni sa svim s. 1Pe 3:2 vide isto ivljenje vae sa s. 1Pe 3:16 Ali s krotkou i s. imajui Psl 34:11 nauit u vas s. GospodnDje 9:31 i hodila je u s. Gospodnjem, i 1Ko 2:3 bio meu vama u slabosti i u s. 2Ko 7:1 izvrimo posveenje u s. BoJud 1:23 Opet se drugima smilujte u s. STRANAC Izl 20:10 ni stoka tvoja ni s. koji boravi P.Zk 1:16 pravo svakomu, bio brat ili s. Psl 69:8 s. sinovima matere svoje M.Iz 27:2 s. a ne tvoje vlastite usne Mat 25:35 Bio sam s. i primili ste me na Luk 24:18 si ti jedini s. u Jeruzalemu STRASTI-MA Psl 19:13 od s. sauvaj slugu svojega Rim 7:5 kad smo bili u tijelu, s. grijene Rim 1:26 predade Bog sramotnim s. Gal 5:24 Kristovi, raspeli su tijelo sa s. STRAN-I-O P.Zk 7:21 Bog tvoj, moni i s. Bog P.Zk 10:17 veliki, silni, s. Bog, koji ne Dan 9:4 Gospode, Boe veliki i s. Joe 2:31 dan Gospodnji, veliki i s. dan Mal 4:5 doe veliki i s. dan Gospodnji Dje 2:20 doe dan Gospodnji veliki i s. Luk 21:25 meu narodima vladati s. Heb 10:27 s. ekanje suda i jarost Heb 10:31 s. je upasti u ruke Boga STRAA 1Sa 14:15 s. i eta, to plijeni, prepadPsl 90:4 to je proao, kao s. nona P.Zk 32:11 orao, koji s. nad gnijezdom 1Sa 14:6 otidemo k s. tih neobrezanih M.Iz 8:34 me slua, koji s. na vratima Psl 141:3 Postavi, Gospode, s. ustima Mat 27:66 kamen i postavivi s. Luk 2:8 pastiri u polju nonu s. kod 1Pe 1:17 vrijeme svojega ivljenja u s. STROGO-ST Job 13:10 s. e vas kazniti, ako potajDje 5:28 zapovjedili s. da ne uite u 2Ko 13:10 ne moradnem po stupati s. Tit 1:13 karaj s. da budu zdravi u vjeri Rim 11:22 dakle dobrotu i s. Boju STRPLJIV-I-O Izl 34:6 Bog, s. bogat milou i vjernoBrj 14:18 Gospod je s. i obilan milosrPsl 103:8 i milostiv, s. i bogat ljubavlju M.Iz 16:32 Bolji je s. ovjek nego ratni Rim 12:12 u nevolji budite s. u molitvi 1So 5:14 za slabe, budite s. sa svima Heb 6:15 tako s. ekajui dobi obeaJak 5:7 i s. eka, dok ne primi dad Jak 5:10 ustrajno i s. podnositi nevolje 1Pe 2:20 dobro inite i pritom s. trpite 2Pe 3:9 nego vas s. trpi, jer nee da se STRPLJIVOST-I Rim 5:4 A s. k iskustvu, a iskustvo k Gal 5:22 Duha: ljubav, radost, mir, s. Kol 3:12 poniznost, krotkost i s. 1Ti 1:16 Isus Krist svu s. za pouku 2Ti 3:10 vjeru, dugotrpnost, ljubav, s. Heb 10:36 Jer vam je s. od potrebe, da Jak 1:3 da kuanje vae vjere gradi s. Jak 1:4 A s. neka ima savreno djelo

936
Jak 5:11 Za s. Jobovu uli ste i 2Pe 1:6 uzdrljivosti strpljivost, a u s. Otk 2:2 Znam tvoja djela i trud tvoj i s. Otk 13:10 Ovdje je s. i vjera svetih Psl 86:15 pun milosra i milosti, pun s. Rim 2:4 njegove dobrote, i s. i dugotrRim 5:3 znajui, da nevolja vodi k s. Rim 15:5 A Bog s. i utjehe neka vam 2Ko 6:4 kao sluge Boje u mnogoj s. u 2Ko 12:12 su meu vama u svakoj s. u Kol 1:11 da sve podnesete u s. i ustraj2So 1:4 crkvama Bojim zbog vae s. 1Ti 6:11 pobonosti, vjerom, ljubavi, s. Tit 2:2 a u uzdrljivosti strpljivost, a u s. Otk 1:9 u kraljevstvu i s. u Kristu Isusu Otk 3:10 Jer si odrao rije s. moje, i ja STRPLJIVOU M.Iz 25:15 s. dade se ljut ovjek nagoNah 1:3 bogat s. ali ne puta doista Rim 8:25 to ne vidimo, ekamo sa s. Rim 9:22 podnio s mnogom s. da Rim 15:4 da s. i utjehom Pisma nadu Efe 4:2 sa s. podnosei jedan drugoga 2Ti 4:2 opominji, zaprijeti sa svom s. i Heb 6:12 koji vjerom i s. batine obeSTUENE Iza 42:3 Trske s. nee prelomiti, stijenj Mat 12:20 Trske s. nee prelomiti i stijSTUDEN-AC-CA-CU M.Iz 23:27 tua ena tijesan s. M.Iz 25:26 Izvor zamuen, s. pokPrp 12:6 u s. toak slomljeni padne PNP 4:12 s. zatvoren, izvor zapeaHos 13:15 usahnuti vrelo, s. e mu Iva 4:11 nema im, a s. je dubok Iva 4:12 Jakova, koji nam dade ovaj s. M.Iz 5:15 Pij vodu iz svojega vlastitog s. Iva 4:6 Umoran od puta sjeo je Isus kraj s. Pst 16:7 Gospodnji nae je na s. u puSTUP-I Pst 19:26 natrag postade s. od soli Izl 33:9 spustio bi se dolje s. od oblaka 1Ti 3:15 Boga ivoga, s. i tvra istine Luk 2:9 s. aneo Gospodnji k njima, i Luk 19:8 A Zakej s. pred Gospodina i STVOREN-I-JA-JE-JIMA-JU-O Psl 139:14 i udesno ja sam s. veoma 1Ko 11:9 Jer mu nije s. zbog ene Efe 4:24 novoga ovjeka, koji je s. po 1Ti 2:13 Adam najprije bio s. onda Efe 2:10 njegovo djelo, s. u Kristu Mat 25:34 je pripravljeno od s. svijeta Rim 8:19 Jer ekanje s. jedva eka na Kol 1:15 prvoroeni prije svakoga s. Jak 1:18 kao prvenci njegovih s. 2Pe 3:4 kako je bilo od poetka s. Otk 3:14 i istiniti poetak s. Bojega Rim 8:21 Da e se i samo s. osloboditi Rim 8:22 Jer znamo, da sve s. uzdie Rim 8:39 ni dubina, ni drugo kakvo s. 2Ko 5:17 tko u Kristu, to je on novo s. 1Ti 4:4 Jer je svako s. Boje dobro, i Otk 5:13 I svako s. to je u nebu i na Mar 16:15 Radodnu vijest svima s. Rim 1:20 se je spoznati i vidjeti na s. i Rim 1:25 i sluie s. nego Stvoritelju Kol 1:23 propovijedana svakom s. Kol 1:16 sve je po njemu i za njega s. Otk 4:11 i po volji je tvojoj bilo i s. je. STVORI Pst 1:1 poetku s. Bog nebo i zemlju Pst 1:27 s. Bog ovjeka na sliku svoju Izl 20:11u est dana s. Gospod nebo i Psl 51:10 Srce isto s. mi, Boe, duh Psl 136:7 Koji s. velika svjetlila; jer Psl 146:6 njemu, koji s. nebo i zemlju 1Ti 4:3 blagovati jela, koja Bog s. da ih Heb 1:2 svemu, po kojemu s. i svijet Otk 10:6 koji s. nebo i to je na njemu STVORITELJ-A-U P.Zk 32:6 Vlasnik tvoj, S. tvoj, koji te Job 35:10 Gdje je Bog, S. na, koji Iza 40:28 S. krajeva zemaljskih. On se Iza 43:1 S. tvoj, Jakove, tvorac tvoj Iza 54:5 Jer mu tvoj jest S. tvoj Jer 10:16 nego je on S. svega, i Izrael Mat 19:4 da je S. u poetku stvorio Pst 14:19 Svevinjega, S. neba i M.Iz 17:5 se ruga siromahu, grdi S. Prp 12:1 Spominji se S. svojega u Prp 12:6 Sjeaj se S. prije nego se Rim 1:25 i sluie stvorenju nego S. 1Pe 4:19 preporuuju vjernome S. SUBATINICI Rim 8:17 batinici, a s. Kristovi, jer ako Efe 3:6 Da su neznaboci s. i sutjelesKol 1:12 da budemo s. svetih u svijetlu SUBOT-A-E-U Izl 20:10 sedmi dan jest s. dan odmora Izl 31:15 a sedmi je dan s. odmor sveti Eze 22:26 Zatvaraju oi od s. mojih, i Mar 2:27 s. je tu zbog ovjeka, a nije Mar 16:1 Poto proe s. kupie Marija Iva 5:10 s. je. Ne smije nositi postelju Izl 31:13 Drite s. moje, jer one su L.Zk 19:30 Drite s. moje. Potujte Eze 20:12 I s. svoje dao sam im, da su Mat 12:8 je Sin ovjeji gospodar s. Mar 2:27 a nije ovjeji zbog s. Luk 6:1 Jedne s. iao je kroz usjeve Iva 9:16 od Boga, jer ne svetkuje s. Iza 1:13 s. poziv na blagdan svean Mat 12:2 ine, to je zabranjeno u s. Mat 12:11 u s. njegova jedina ovca Mat 24:20 bijeg va u zimu ili u s. Mar 3:4 Treba, li u s. dobro initi ili zlo Luk 4:16 s. u sinagogu. Ustade da ita Luk 6:7 nee li u s. iscijeliti, da nau Luk 6:9 Ima li se u s. initi dobro ili zlo Luk 13:15 odvezuje li svaki od vas u s. Iva 5:18 jer je ne samo prestupao s. SUC-A-E-EM-U Izl 2:14 tebe postavio za poglavara i s. Dje 10:42 odreen od Boga za s. Suc 2:16 Gospod podizao s. koji su ih 1Ljt 17:10 vremena, kad postavih s. Luk 12:14 tko je mene postavio s. i Dje 7:27 tebe postavio glavarom i s. Dje 7:35 Tko te postavi glavarom i s. Mat 5:25 bi te protivnik predati s. i Heb 12:23 i Bogu, s. svih, i duhovima SUDA M.Iz 18:5 koji je pravedan, otjerati sa s. Iza 53:8 Iz tjeskobe i s. bio je uzet, i tko Mat 10:15 Gomori u dan s. bit e lake Mat 12:36 moraju u dan s. dati raun Iva 5:29 inili zlo, na uskrsnue s. Rim 2:5 i objavljenja pravednog s. Heb 10:27 Nego strano ekanje s. 2Pe 2:9 da ih kazni, sauvati za dan s. 2Pe 3:7 za oganj na dan s. i propasti 1Iv 4:17 pouzdanje na dan s. jer kao Otk 14:7 jer doe as s. njegova, i SUDAC Pst 18:25 da s. cijeloga svijeta ne sudi P.Zk 1:17 jer Boje mjesto zastupa s. 1Sa 2:25 onda odluuje Bog kao s. Job 9:33 bi bio koji s. meu nama, koji Mat 5:25 bi te protivnik predati sucu i s. Luk 18:2 je jedan s. koji se nije bojao 2Ti 4:8 u dan onaj, pravedni s. Jak 4:12 Jedan je zakonodavac i s. Jak 5:9 Gle, s. stoji na vratima SUDI--M-MO Pst 16:5 Gospod neka s. meni i tebi L.Zk 19:15 s. no pravdi blinjemu svoPsl 58:11 Ima jo Bog, koji s. na zemlji Iza 2:4 On s. meu narodima, govori Iza 11:4 u pravednosti s. on malenima Iza 66:16 Gospod s. ognjem i maem Iva 3:17 da s. svijet, nego da se svijet Iva 3:18 Tko vjeruje u njega, ne s. se Iva 5:22 ne s. Otac nikome; nego sav Iva 8:50 slave svoje; ima, koji trai i s. Dje 25:10 Ovdje treba da mi se s. Rim 14:22 je, koji sam sebe ne s. za 1Ko 4:4 a koji mene s. Gospodin je 1Pe 1:17 je tko, s. svakome po djelu 1Pe 4:5 stoji spreman da s. ive i mrtve Otk 18:8 je jak Gospodin Bog, koji joj s. Otk 19:11Vjerni i Istiniti, i s. i vojuje po Jer 11:20 vojskama, Ti s. pravedno i Dje 23:3 mi s. po zakonu, a protiv zakRim 2:3 koji s. onima, koji to ine, i sam Rim 14:10 A ti zato s. brata svojega ni Jak 4:12 A ti tko si, da blinjega s. Otk 6:10 Gospodine sveti i istiniti, ne s. Iva 5:30 s. kako ujem. Moj je sud Iva 8:16 I ako s. ja, sud je moj istinit, jer Iva 12:47 jer ne dooh da s. nego da Iza 1:18 Dobro dakle, s. se, tako Dje 24:6 da mu s. po zakonu svojemu Rim 3:28 s. da se ovjek opravdava Rim 14:13 ne s. vie jedan drugoga 2Ko 5:14 nagoni nas, kad ovako s. SUDIONICI Flp 1:7 budui da ste svi s. moje milosti Heb 3:1s. zvanja nebeskoga, pogledHeb 3:14 Jer postasmo s. Kristovi, ako SUDIT-E-I Eze 7:3 s. u ti po putovima tvojim Eze 38:22 s. u mu kugom i krvlju, Heb 13:4 i preljuboincima s. e Bog P.Zk 1:16 s. pravo svakomu, bio brat Psl 82:3 s. pravo ubogima, sirotama Mat 7:1 Ne s. I neete biti sueni Mat 7:2 Jer kakvim sudom s. onakvim Iva 7:24 nego pravedan sud s. Iva 8:15 Vi s. po vanjtini, ja ne sudim Rim 14:1 da ne s. o miljenju njegovu 1Ko 4:3 ja nimalo ne marim, da me s. 1Ko 4:5 Zato ne s. nita prije vremena Psl 9:8 Po pravdi e s. svijetu, kako je Psl 82:2 Dokle ete s. nepravedno i Mat 7:2 onakvim e vam se s. i Mat 19:28 i s. dvanaest plemena IzrLuk 19:22 Iz tvojih u ti usta s. nevriIva 7:24 Nemojte s. po vanjtini, nego Iva 12:47 ja mu neu s. jer ne dooh da Rim 2:12 zakonom, po zakonu e se s. Rim 3:4 i da pobijedi, kad ti stanu s. Rim 3:6 Kako bi inae mogao Bog s. 1Ko 6:3 da emo anelima s. a kamoli 2Ti 4:1 Kristom, koji e s. ive i mrtve Heb 10:30 Gospodin e s. narodu svSUDO-M-VE-VI-VIMA M.Iz 22:22 ne pritiskuj pred s. siromaha Mat 7:2 Jer kakvim s. sudite, onakvim Mat 12:41 s tim rodom pred s. i osudit Rim 14:10 Jer svi emo stajati pred s. Jak 2:13 a milosre likuje nad s. Iza 58:2 trae od mene s. pravedne Mar 13:9 e vas zbog mene na s. Jak 2:6 koji vas tlae I vuku vas na s. Iza 26:9 Kada s. tvoji pogaaju zemlju

Rim 11:33 su nedokuivi njegovi s. i Otk 15:4 jer se tvoji pravedni s. javie Otk 19:2 su istiniti i pravedni s. njegovi Izl 6:6 i kaznenim s. estokim Mat 10:17 e vas predavati s. i bievat SUDU P.Zk 1:17 Budite nepristrani na s. Job 37:23 se ne savi u pravednom s. Psl 1:5 ne mogu bezbonici odrati na s. Psl 51:4 svojoj, ist stoji u s. svojem M.Iz 16:10 na s. se ne smiju ogrijeiti M.Iz 19:5 tko govori la, ne izmakne s. Iza 34:5 i na narod, to je predan s. Mat 5:21 Tko ubije, bit e kriv s. Mat 5:22 na brata svojega, bit e kriv s. Iva 16:8 to je grijeh, i o pravdi, i o s. Iva 16:11 O s. jer je knez ovoga svijeta Dje 24:25 o istoi i o buduem s. Dje 25:10 ree: Ja stojim na s. carevu Rim 2:3 da e izbjei s. Bojemu 2Ko 5:10 valja javiti na s. Kristovu, da Heb 6:2 i uskrsnuu od mrtvih, i s. SUEN Iva 3:18 tko ne vjeruje, taj je ve s. jer Otk 20:13 svaki bi s. po djelima svojim SUENI Mat 7:1 Ne sudite I neete biti s. Jak 3:1 znajui, da emo biti stroe s. Jak 5:9 ne budete s. Gle, sudac stoji Otk 20:12 i s. bie mrtvaci po onome SUKNA Mat 9:16 zakrpe od nova s. na staru Mar 2:21 zakrpe od novoga s. na staru SUNC-A-E-U Otk 21:23 I grad ne treba s. ni mjeseca Jo 10:13 I stade s. i ustavi se mjesec Psl 121:6 Da ti danju s. ne naudi, ni Psl 136:8 s. da vlada danom; jer Psl 148:3 Hvalite ga, s. i mjesee PNP 1:6 crnomanjasta, jer me je s. opIza 38:8 se vrati s. natrag za deset steIza 49:10 nee ih pogaati jug ni s. jer Iza 60:20 Nee vie zalaziti s. tvoje Joe 2:10 s. i mjesec pomrae Joe 2:31 s. e se pretvoriti u tamu i Mal 4:2 ogranut e s. spasenja, to Mat 5:45 s. njegovo izlazi nad dobre Mat 13:6 Ali kad obasja s. uvenu, i jer Mat 13:43 e pravednici sjati kao s. u Mat 17:2 Lice se njegovo zasja kao s. Mat 24:29 onih dana s. pomrati i Mar 13:24 te nevolje s. e pomrati i Luk 23:45 s. pomra, i zavjes hramski Dje 2:20 s. e se pretvoriti u tamu i Efe 4:26 s. neka ne zae nad srdbom Jak 1:11 s. ogranu s vruinom, i osui Otk 1:16 i lice njegovo kao to s. sja u Otk 6:12 i s. postade crno kao vrea od Otk 10:1 i lice njegovo kao s. i noge Luk 21:25 Bit e znaci na s. mjesecu i 1Ko 15:41 Druga je slava s. i druga Otk 19:17 anela, gdje stoji na s. SUSRET Psl 21:3 mu u s. obilnim blagoslovom Amo 4:12 izae u s. Bogu svojemu Mat 25:1 svjetiljke svoje i izaoe u s. Mat 25:6 dolazi Izlazite mu u s. Dje 28:15 za nas izaoe nam u s. do 1So 4:17 s njima uzeti u oblake, u s. SUZA-MA-E-U Psl 6:6 no kvasim postelju svoju, s. Psl 126:5 Koji siju sa s. neka anju s Iza 16:9 zalijevat u te s. Hebone i Jer 9:18 da oi nae pljute s. da Tu 1:16 plakati; oko moje pliva u s.

937
Mal 2:13 s. plaem i uzdasima, jer on Mar 9:24 s. Vjerujem, pomozi moju Luk 7:38 i uze noge njegove kvasiti s. Luk 7:44 a ona s. svojim okvasi noge Dje 20:19 sa svom poniznosti i sa s. i 2Ko 2:4 pisao vam s mnogim s. ne da Heb 5:7 s velikom vikom i s. prinosio, i 2Kr 20:5 sam molitvu tvoju i vidio s. Psl 42:3 s. moje postadoe mi jelo Iza 25:8 Gospod brie s. sa svakoga Jer 14:17 Oi moje liju s. dan i no i ne Tu: 1:2 nou s. mu na obrazima. Iva 11:35 Udarie s. Isusu. Otk 7:17 Bog e otrti svaku s. od oiju Otk 21:4 I otrt e Bog svaku s. od oiju SUANJ-STVA-A Efe 4:1 ja, s. u Gospodinu, da se vlaFlm 1:1 Pavao, s. Krista Isusa, i brat Izl 6:6 oslobodit u vas iz s. njihova P.Zk 6:12 zemlje egipatske, iz kue s. Izl 12:29 pa do prvoroenca s. koji je 2Ti 1:8 ni mene, s. njegova, nego SVA-A-E-U M.Iz 13:10 Od oholosti biva samo s. Iza 45:9 Teko onome, koji se s. s Hab 1:3 s. plane, nesloga nastane 1Ti 6:4 to postaje zavist, s. psovke 2Ti 2:24 Gospodnji ne treba da se s. Tit 3:9 i s. i prepiranja o zakonu kloni Jak 3:16 je zavist i s. ondje je nered i Pst 13:8 Neka ne bude s. izmeu Psl 106:32 vodi s. opet ga razdraie M.Iz 20:3 s. a svaki je luak svadljiv Jer 15:10 ovjeka borbe i s. za sve Rim 1:29 puni zavisti, ubojstva, s. 2Ko 12:20 da kako ne budu kod vas s. Gal 5:20 neprijateljstva, s. ljubomor Flp 1:15 iz zavisti i s. ali drugi od dobre 1Ti 2:8 iste ruke bez gnjeva i s. 2Ti 2:23 se znajui, da raaju s. M.Iz 10:12 Mrnja izaziva samo s. a M.Iz 17:19 Tko ljubi s. ljubi grijeh; tko M.Iz 29:22 Gnjevljiv ovjek izaziva s. Jak 3:14 imate gorku zavist i s. u srcu SVADB-A-U Mat 22:8 s. je dodue ugotovljena, ali Iva 2:1 dan iza toga bila je s. u Kani Otk 19:7 doe s. Janjeta, i zarunica Mat 22:3 da zovnu uzvanike na s. SVATOVI Mat 9:15 Mogu li s. tugovati, dok je s Mar 2:19 Mogu li s. postiti, dok boravi SVEMOGUEGA Psl 71:16 Umrijet u slavei udesa S. Iza 6:1 vidjeh S. gdje sjedi na prijestoIza 6:8 I zauh glas S. koji ree: Koga Iza 61:1 Duh S. Gospoda poiva na Amo 9:1 Vidio sam S. gdje stoji na Mar 14:62 gdje sjedi s desne S. i dolazi SVEMOGUI Rut 1:21 i S. tugu na me navali Psl 40:17 i siromah: S. brinut e se za Psl 68:11 S. je ispunio obeanje svoje Psl 90:1 S. ti si nam utoite, ti si to bio Iza 7:14 sam S. dati znak: Eto, djevica Amo 7:8 ree S. Evo, ja u metnuti viHab 3:19 S. Gospod meni je snaga. SVEMONI Job 22:25 Tada e S. biti zlato tvoje, i Job 34:12 S. ne izvre pravde Job 35:13 Bog ne uslii lai i S. ne 2Ko 6:18 i keri, veli Gospodin S. Otk 1:8 i koji bijae, i koji e doi, S. Otk 4:8 S. koji bijae, i koji jest, i koji e Otk 15:3 S. Pravedni su i istiniti putovi SVEMONOGA Job 6:14 iako je odbacio strah S. Job 11:7 ili doprijeti do granice S. Job 33:4 dah me je S. oivio Psl 91:1 koji boravi u sjeni S. Otk 16:14 na boj za veliki dan Boga S. Otk 19:15 vina gnjeva Boga S. SVEENITVO Heb 7:5 primaju s. imaju zapovijed, da Heb 7:12 Jer kad se promijeni s. Heb 7:24 dovijeka, ima vjeno s. 1Pe 2:5 kao duhovni hram za s. sveto SVEENICI-MA Izl 28:41 ih da mi slue kao s. Iza 61:6 A vi ete se zvati s. Gospodnji Mat 12:4 smjeli jesti, nego samo s. Heb 7:27 veliki s. najprije za svoje Otk 20:6 nego e biti s. Boji i Kristovi Hos 4:9 Tako e biti narodu kao s. Zah 7:5 narodu zemaljskom i s. Kad Heb 7:14 Mojsije nita rekao o s. Otk 1:6 I uinio nas kraljevstvom i s. SVEENIK Pst 14:18 kruh i vino, on je bio s. Boga Psl 110:4 Ti si s. dovijeka po redu MelZah 6:13 e s. na svojemu prijestolju Heb 5:6 Ti si s. dovijeka po redu MelHeb 6:20 veliki s. dovijeka po redu MelHeb 7:1 kralj Salemski, s. Boga svevHeb 7:21 se pokajati: Ti si s. dovijeka Heb 9:11 kao veliki s. buduih dobara Heb 9:25 sebe, kao to veliki s. ulazi u Heb 10:11 I svaki s. svaki dan slui i SVEENIKA Iva 18:26 sluga velikoga s. roak Dje 6:7 je mnotvo s. prihvaalo vjeru 1Ti 5:19 Protiv s. ne primaj tube, osim Heb 3:1 s. vjeroispovijesti nae, Isusa Heb 4:14 s. koji je proao nebesa Heb 4:15 nemamo velikoga s. koji se SVET Izl 19:6 sveeniko i narod s. L.Zk 11:44 i budite sveti, jer sam ja s. Psl 99:3 veliko i slavno: s. je on Rim 11:16 Ako je kvasac s. to je i 1Ko 3:17 jer je hram Boji s. a to ste vi Heb 7:26 s. nevin, neokaljan, odvojen 1Pe 1:16 Budite sveti, jer sam ja s. Otk 4:8 su bez odmora dan i no; s. koji Otk 15:4 Jer si ti jedini s. Svi e narodi SVETAC Psl 16:10 da S. tvoj trulea ugleda Psl 22:3 ti S. stoluje nad hvalospjevIza 41:14 spasitelj je tvoj S. Izraelov Iza 54:5 i otkupitelj tvoj jest S. Izraelov Iza 57:15 vjeno stoluje i zove se S. Mar 1:24 Znam, tko si, S. Boji. Dje 2:27 niti e dati, da S. tvoj vidi SVETE Jer 51:51 su tuini doli u s. stanove Rim 8:27 jer po volji Bojoj moli se za s. Efe 6:18 i molitvom za sve s. Kol 1:22 da vas njemu prikae s. i bez 1Pe 3:5 se tako kitile nekada i s. ene SVETI Izl 15:13 jakou svojom u s. stan svoj L.Zk 11:44 Zato se iskaite kao s. i Psl 34:9 Vi s. njegovi, bojte se GoIza 58:13 da na s. dan moj ne obavlja Jon 2:5. dalje jo gledati s. hram tvoj Mat 6:9 na nebesima, s. se ime tvoje Efe 1:4 da budemo s. i neokaljani pred Efe 2:21 sloena i raste za s. hrani u Efe 4:12 Da se s. usavre za djelo Kol 3:12 kao izabranici Boji, s. i

938
1Pe 1:15 budite s. u svemu ivljenju 1Pe 1:16 Budite s. jer sam ja svet 1Pe 2:9 s. narod, puk dobitka, da 2Pe 1:21 Svetoga govorili s. Boji Otk 11:2 oni e s. grad gaziti etrdeset Otk 21:10 i pokaza mi s. grad JeruSVETIH Psl 89:7 koji je strahovit u vijeu s. Luk 1:71 obeao na usta s. proroka Dje 3:21 navijestio na usta s. proroka 1Ko 14:33 Tako je u svima crkvama s. Efe 2:19 sugraani s. i ukuani Boji Efe 3:8 Meni, najmanjemu od sviju s. Kol 1:12 da budemo subatinici s. u Otk 5:8 pune tamjana: to su molitve s. Otk 8:3 prikae s molitvama svih s. na Otk 13:10 Ovdje je strpljivost i vjera s. Otk 16:6 Jer prolie krv s. i proroka; Otk 19:8 jer je platno pravednost s. SVETIMA Dje 26:18 i batinu meu s. po vjeri u 1Ko 1:2 u Kristu Isusu, pozvanima s. Efe 1:18 slave batine njegove u s. Efe 3:18 mogli razumjeti sa svima s. Efe 5:3 vama, kao to se pristoji s. Kol 1:26 a sad se javi s. njegovim 2So 1:10 u onaj dan da se proslavi u s. 1Ti 5:10 ako je s. noge prala, ako je Tit 2:3 kako dolikuje s. da ne kleveu Heb 6:10 u ime njegovo, posluivi s. i Jud 1:3 jedanput zauvijek predana s. Otk 13:7 da zametne rat sa s. i da ih SVETINJE Mat 7:6 Ne dajte s. psima i ne bacajte Dje 17:23 prolazei i motrei vae s. 1Ko 9:13 koji vre svetu slubu, od s. SVETO-GA Izl 3:5 jer mjesto na kojemu stoji, s. je Izl 37:29 pripravi s. ulje pomazanja i Jo 5:15 mjesto, na kojemu stoji, s. Luk 1:35 Zato e se i S. to e se roditi Flp 4:8 to je pravedno, to je s. to je 1Pe 2:5 hram za sveenitvo s. da 2Pe 3:11 da vi s. i pobono ivite L.Zk 10:10 mogli razlikovati izmeu s. Zah 2:13 Jer On ustaje iz s. stana Luk 1:72 spomenuti se s. zavjeta svoDje 4:27 protiv tvojega s. Sluge Isusa Otk 22:19 i od grada s. o kojima je SVETOST-I Psl 93:5 kui tvojoj pripada s. u sva 1So 4:3 s. vaa, da se uvate od blud1So 4:7 na neistou, nego na s. Iza 8:14 povod s. kamen spoticanja Luk 1:75 U s. i pravednosti sve dane Rim 1:4 Sin Boji duhom s. po 2Ko 1:12 da smo u s. i iskrenosti pred Efe 4:24 po Bogu, u pravdi i s. istine 1So 3:13 bez prijekora u s. pred Bo1So 4:4 vas zna uvati svoj sud u s. i 1Ti 2:15 ako ostane u vjeri, ljubavi, u s. Heb 12:10 budemo dionici s. njegove SVEZA-N-O Dje 21:13 Isusa ne samo s. biti, nego i Kol 4:3 tajnu Kristovu, za koju sam i s. M.Iz 30:4 Tko je s. vode u jednu odjeu Mat 12:29 ako nije najprije s. jakoga Mat 19:6 I to je Bog s. ne smije ovjek SVIJENJAK-A Izl 25:6 Ulje za s. mirisi za ulje pomazZah 4:2 Vidim s. sav zlata, i gore na Mat 5:15 i mee pod sud, nego na s. Otk 2:5 doi u ti brzo, i dignut u s. tvoj Izl 25:32 tri grane s. na jednoj strani i tri Izl 25:33 est grana, to izlaze iz s. Otk 1:13 s. kao Sina ovjejega Otk 1:20 mojoj, i sedam s. zlatnih Otk 2:1 koji hodi posred sedam s. SVJEDOCI Iza 43:10 Vi ste moji s. veli Gospod, i sluga Iza 44:8 davno rekao i objavio, vi ste mi s. Iza 44:9 s. njihovi ne vide nita i ne znaju Dje 1:8 kad sie na vas i bit ete mi onda s. Dje 2:32 Bog, emu smo svi mi s. Dje 3:15 od mrtvih, emu smo mi s. SVJEDOANSTV-A-O Psl 119:146 Spasi me, da uvam s. tvoja Iva 3:11 ali vi ne primate s. naega Iva 3:32 a nitko ne prima s. njegova 2Ti 1:8 Ne stidi se dakle s. Gospodina Otk 1:9 rijei Boje i zbog s. Isusova Otk 12:11 krvlju Janjeta i rijeju s. Psl 19:7 s. je Gospodnje pouzdano Mat 10:18 da s. dadnete pred njima i Mat 15:19 lano s. hula na Boga Mat 24:14 svemu svijetu za s. svima Iva 1:7 Ovaj doe za s. da svjedoi za 1Iv 5:11 I ovo je s. da nam je Bog dao Iva 8:17 da je s. dvojice ljudi istinito Iva 19:35 i s. je njegovo istinito. I on Iva 21:24 da je istinito s. njegovo 2Ko 1:12 Jer je naa slava ovo, s. 2So 1:10 jer se je primilo s. nae meu 1Ti 3:7 A valja da ima i dobro s. od 1Ti 5:10 I koja ima s. u dobrim djelima 1Ti 6:12 i za koje si dao dobro s. pred Heb 11:4 i po njoj je dobio s. da je Heb 11:5 dobi s. da je ugodio Bogu Heb 11:39 koji su dobili vjerom s. ne Jak 5:3 ra njihova bit e s. protiv vas 1Iv 5:9 Ako primamo s. ljudi, s. je Otk 1:2 svjedoi rije Boju i s. Isusa Otk 19:10 s. Isusovo duh proroanstva SVJEDO-E-I-IM-IMO-O Jer 14:7 Ako grijesi nai s. i protiv nas Iva 5:39 Upravo su ona, koja s. za mene Iva 10:25 Oca svojega, ona s. za me Dje 10:43 Za ovoga s. svi proroci, da 1Iv 5:7 Jer su trojica, to s. u nebu Izl 20:16 Ne s. lano protiv blinjega Izl 23:1 Ne s. krivo, ne pruaj ruke Mat 19:18 Ne kradi! Ne s. lano Mar 10:19 Ne s. lano! Ne varaj! Iva 1:7 da s. za Svjetlost, da svi vjeruju Iva 1:8 nego da s. za Svjetlost Iva 2:25 I nije mu trebalo, da tko s. za Iva 3:32 On s. to je vidio i uo, a nitko Iva 8:18 i Otac, koji me posla, s. za Iva 21:24 Ovo je onaj uenik, koji s. za Dje 20:23 Sveti po svim gradovima s. Rim 8:16 Ovaj Duh s. naemu duhu Rim 9:1 savjest moja to mi s. u Duhu Rim 13:9 Ne kradi! Ne s. lano! Ne eli Heb 10:15 A s. nam i Duh Sveti, jer 1Iv 5:6 i Duh je, koji s. jer je Duh istina 1Iv 5:8 I troje je, to s. na zemlji: Duh, i 1Iv 5:10 koje s. Bog za Sina svojega Otk 1:2 s. rije Boju i svjedoanstvo Otk 22:20 Govori onaj, koji s. ovo: Da, Iva 5:31 Ako ja s. sam za sebe, svjedoIva 7:7 jer ja s. za njega, da su djela Iva 8:18 Ja sam, koji s. sam za sebe, i Iva 18:37 dooh na svijet, da s. istinu Dje 20:26 Zato vam s. na dananji Rim 10:2 Jer im s. da imaju i revnost za 2Ko 8:3 s. za njih, da su po moguGal 4:15 Jer vam s. da biste bili kad bi Otk 22:18 s. svakome, koji uje rijei Iva 3:11 znamo, i mi s. to vidjesmo; ali Dje 10:42 i da s. da je on odreen od 1Iv 1:2 I ivot se javi, i vidjeli smo, i s. i 1Iv 4:14 I mi vidjesmo, i s. da je Otac Iva 1:32 Dalje je s. Ivan, govorei Dje 2:40 I drugim mnogim rijeima s. je Dje 14:3 koji je s. rije milosti svoje i 1Iv 5:9 On je s. za Sina svojega SVJETILJK-A-E M.Iz 13:9 a s. se bezbonika ugasi M.Iz 31:18 ne gasi joj se nou s. Mat 6:22 Oko je s. tijelu tvojemu. Ako Otk 21:23 i s. je njegova Janje M.Iz 6:23 nauke su s. put k ivotu jesu Mat 25:1 koje uzee s. svoje i izaoe Mat 25:7 djevice one i priredie s. Otk 22:5 i nee trebati svijetla od s. ni SVJETLO-ST-STI 2Sa 23:4 On je s. jutarnje, kad sunce Job 28:11 to je skriveno iznosi na s. Psl 119:105 mojoj, s. na stazi mojoj Psl 139:12 kao dan, tmina kao s. M.Iz 13:9 Veselo gori s. pravednika, a M.Iz 20:20 njegovo se s. gasi u najdPrp 12:2 Prije nego pomri sunce, s. i Iza 58:8 Tada zasja s. tvoje kao zora Iza 58:10 onda zasja s. tvoje u tami, i Mat 6:22 onda sve tijelo tvoje ima s. Mat 17:2 njegove zasvijetlie kao s. 2Ko 6:14 zajednitvo ima s. s tamom Pst 1:3 Neka bude s. I postade s. Pst 6:16 na korablji otvor za s. i lakat 2Sa 23:4 nikakav oblak ne muti ranu s. Job 33:30 da mu svijetli s. ivih Psl 27:1 Gospod je s. moja i spasenje Psl 37:6 tvoja zasja kao s. pravica Psl 90:8 tajnu krivnju nau pred s. lica Prp 11:7 Slatka je s. i godi oima vidjeti Iza 9:2 Narod, koji hodi u tami, gleda s. Iza 42:16 u pred njima tamu u s. i to Hos 6:5 pravo moje udarilo u oi kao s. Mat 5:14 Vi ste s. svijetu. Grad, koji Mat 24:29 i mjesec e izgubiti svoju s. Mar 13:24 i mjesec svoju s. izgubiti Luk 2:32 s. da prosvijetli neznaboce Iva 1:4 njoj bijae ivot, i ivot bijae s. Iva 1:5 S. zasvijetli u tami; ali tama ga Iva 1:7 da svjedoi za S. da svi vjeruju Iva 3:19 S. je dola na svijet, ali su ljudi Iva 8:12 Isus im dalje ree: Ja sam s. Iva 11:9 ne spotie se, jer vidi s. ovoga Iva 12:35 dok imate s. da vas tama ne Dje 12:7 i s. obasja po sobi, i gurnuvi Dje 13:47 Postavljam te za s. neznDje 26:23 da e navijestiti s. narodu i Rim 2:19 s. onima, koji su u tami 2Ko 4:6 Iz tame neka zasvijetli s. zasEfe 5:8 bili nekada tama, a sad ste s. u 1Iv 1:5 da je Bog s. i tame u njemu 1Iv 2:8 jer tama prolazi, i s. istinita ve Otk 21:11 I s. njegova bijae kao dragi Mat 10:27 u tami, to navjeujte na s. Luk 12:3 ste rekli u tmini, objaviti na s. Luk 16:8 narataju mudrija od djece s. Dje 26:18 da se obrate od tame k s. i od 1Ti 6:16 ima besmrtnost i prebiva u s. Jak 1:17 silazei od Oca s. u kojega 1Iv 1:7 Ako li u s. hodimo, kao to je on 1Iv 2:9 Tko govori, da je u s. a mrzi na SVOD-OM Pst 1:7 Tako stvori Bog s. i rastavi Pst 1:8 s. nazva Bog nebo. I postade Psl 19:1njegovih navjeuje s. nebesM.Iz 8:27 i kad je razmjeravao s. nad Pst 1:7 i rastavi vode pod s. od onih SVRETAK Brj 23:10 Moj s. neka bude kao njihov

939
Psl 49:13 to je s. onih, koji se hvale Iza 46:10 Koji je od poetka javljao s. Mat 13:39 etva je s. svijeta. eteoci Mat 24:6 tako doi; ali nije jo tada s. Mat 24:14 Tada istom dolazi s. Rim 10:4 Krist s. zakona za opravdan1Ko 15:24 Onda s. kad preda kraljevFlp 3:19 Kojima je s. propast, kojima je Heb 13:7gledajte na s. njihova ivljenJak 5:11 i s. ste Gospodnji vidjeli; jer je Otk 1:8 Poetak i S. govori Gospodin Otk 21:6 Poetak i S. Ja u ednome SVRETK-A-U Dan 9:27 grozota pustoi i trajat e do s. Mat 24:3 je znak tvojega dolaska i s. Mat 28:20 s vama u sve dane do s. 2Ko 3:13 Izraelovi gledali s. onome Heb 3:6 ako vrsto do s. odrimo Heb 3:14 pouzdanje svoje do s. tvrdo Heb 7:3 ni s. ivotu, a slian Sinu Luk 9:31 i govorili su o s. njegovu, to Heb 9:26 na s. vjekova javi se, da SVRI-LO Luk 12:50 me to mui, dok se ne s. Otk 15:8 dok se ne s. sedam zala Otk 20:5 dok se ne s. tisua godina. Iva 19:28 da se je ve sve s. Zato ree Otk 21:6 I ree mi: s. se. Ja sam Alfa i SVUCITE Iza 32:11 s. se, skinite haljine i ostavit Kol 3:9 s. staroga ovjeka s djelima -ATOR-A-U Izl 26:1 . napravi od deset zavjesa Psl 104:2 dri nebo razapeto kao . Iza 33:20 mjesto, . koji ne putuje Iza 40:22 razapinje ga kao . za stan 2Ko 5:1 ova zemaljska naa kua ili . Heb 9:8 svetinjama, dok prednji . stoji Heb 9:11 i uao u vei i savreniji . Izl 33:9 i stajao bi na ulazu . dok bi on Psl 27:5 zaklanja me u skrovitu . PNP 1:8 jarie svoje na pau pokraj . Heb 8:2 pravoga . koji naini Gospodin Otk 21:3 . Bojega meu ljudima, i Jo 7:21 To je zakopano u . u zemlji i Heb 13:10 smiju jesti, koji slue . 2Pe 1:13 dok sam god u ovom . da KRGUT Mat 8:12 Ondje e biti jauk i . zuba Mat 13:42 Ondje e biti jauk i . zuba Mat 24:51 Ondje e biti jauk i . zuba Mat 25:30 Ondje e biti jauk i . zuba KRINJA-U 2Sa 7:2 a . Boja stoji pod pokrovom 2Ljt 6:41 svojemu, ti sam i silna . tvoja Heb 9:4 zlatni kadioni rtvenik i . Otk 11:19 i vidje se . zavjeta njegova 1Sa 5:11 Otpravite . Boga Izraelova TAP-A-OM Pst 49:10 niti vladalaki . od nogu Izl 4:20 A . Boji uze Mojsije u ruku Izl 7:20 On die . i udari njim po vodi u Izl 12:11 obuu na nogama i . u ruci i 1Sa 17:40 Uze . svoj u ruku i potrai Psl 23:4 . tvoj i palica tvoja, oni su, koji Iza 14:5 bezbonicima, . silnicima Iza 14:29 to se je slomio . koji te je Eze 5:16 glad i slomim vam . kruha Zah 11:10 Uzeo sam svoj . milost, i Zah 11:14 Onda sam slomio drugi . Heb 9:4 i . Aronov, koji je bio procvao Eze 20:37 da proete ispod . mojega Zah 11:7 sam sebi dva pastirska . Mat 10:10 dvoje haljine, ni obue, ni . Mar 6:8 osim jednoga . ni kruha, ni Pst 32:10 jer samo . putnikim svojim Brj 20:11 i dvaput udari . svojim po 1Sa 17:43 da ide na me sa . I prokle Iza 11:4 Udara silnike . usta svojih Otk 12:5 svim narodima . gvozdenim TIT Pst 15:1 Abrame, ja sam . tvoj; plaa P.Zk 33:29 On je . spasenja tvojega Suc 5:8 ali se nije vidio . ni koplje 2Sa 22:3 . moj, rog spasenja mojega Psl 18:30 On je . svima, koji se u Psl 84:11 je Bog, Gospod, kruna i . Psl 144:2 izbavitelj moj, . moj, kojemu M.Iz 30:5 On je . onima, koji se kriju u Efe 6:16 povrh svega uzmite . vjere TUJE-TE 1Kr 18:12 A sluga tvoj . Gospoda od Psl 15:4 ali koji . one koji se Boga Mat 15:8 Narod ovaj . me samo 2So 2:4 to se zove Bog, ili to se . Psl 22:23 Koji . Gospoda, pjevajte Dje 17:23 ne znajui . to vam ja prop1Pe 2:17 Boga se bojte, kralja . Jon 2:9 Koji . nitave idole, ostavljaju UM-E-U Psl 29:9 s bremenom, ogoljuje . Iza 9:18 i drau i upali gutik . tako da Iza 44:23 Udarite u klicanje, gore, . i Jer 4:13 Kao vihor . kola neprijateljJer 5:6 Zato ih bije lav . davi ih vuk iz 1Sa 23:16 ode k Davidu u . i ohrabri Jak 3:5 mala vatra, i koliku . zapali UTI-O M.Iz 17:28 I luak, kad . moe vrijediti Prp 3:7 vrijeme kad se . i vrijeme kad Amo 5:13 . mudrac u ovo vrijeme Mar 10:48 Mnogi su ga korili, neka . Psl 32:3 Kad sam . klonue kosti Psl 40:10 nijesam . o tvojoj dobroti i Iza 42:14 . sam dugo, inio sam se Mat 26:63 Isus je . Tada mu ree -TTABOR-A-U Pst 32:2 Ovo je t. Boji! Zato prozva Izl 33:11 Potom bi se ovaj vratio u t. a Otk 20:9 i opkolie t. svetih i grad Pst 32:10 a sad posjedujem dva t. Heb 13:11 spaljuju izvan t. Heb 13:13 k njemu izvan t. nosei Izl 32:17 Mojsiju: Vika je bojna u t. Izl 32:19 Kad se priblii t. ugleda tele i 1Sa 14:15 Strah nastade u t. na sloTAJN-A-E-O-OSTI-U M.Iz 27:5 Bolji je javni ukor nego t. Dan 2:19 je bila Danielu objavljena t. u Dan 5:12 za otkrivanje t. i za razjanMar 4:11 Vama je t. kraljevstva 1Ko 4:1 Kristove i upravitelje t. Bojih Efe 3:3 po otkrivenju oitova t. kao to Efe 3:9 ostvarila t. od vjekova skrivena Efe 5:32 t. je ovo velika; a ja velim 2So 2:7 Jer t. bezakonja ve djeluje 1Ti 3:16 priznato, velika je t. pobonosti Otk 17:5 t. Babilon veliki, mati bludniP.Zk 29:29 T. su stvari u Gospoda Job 11:7 Moe li t. Boje dokuiti ili M.Iz 25:9 a t. drugoga ne otkrivaj Mat 13:11 da razumijete t. kraljevstva Rim 11:25 neu zatajiti t. ove, da sami 1Ko 13:2 i znam sve t. i sve znanje, i 1Ko 14:2 razumije, a Duhom govor t. Kol 1:27 kako je bogata slava t. ove 1Iv 5:16 smrt; za t. govorim, da moli Jer 23:24 Moe li se tko skriti tako t. da Mat 1:19 je namislio da je otpusti t. Mat 10:26 nita t. to se ne bi doznalo Efe 5:12 sramotno i govoriti, to oni t. Psl 139:15 kad postadoh u t. otkan u Mat 6:6 Otac tvoj, koji vidi u t. platit e 1Ko 2:7 mudrost Boju u t. skrivenu TAJNU Psl 73:17 Dok najposlije unioh u t. Boju i vidjeh, kako oni skonaju. Psl 90:8 t. krivnju nau pred svjetlost 1Ko 15:51 govorim t. Svi neemo usEfe 1:9 Oitovavi nam t. volje svoje Efe 6:19 navjeujem sa slobodom t. Kol 1:26 T. koja je bila skrivena od vjeKol 2:2 te upoznaju t. Boga Oca i Isusa Kol 4:3 da propovijedamo t. Kristovu 1Ti 3:9 Koji imaju t. tanu vjere u istoj Otk 1:20 T. sedam zvijezda, koje si TAMNIC-A-E-I-U Otk 18:2 i postade stan avolima, i t. Psl 142:7 Izvedi iz t. duu moju, da Dje 5:19 Gospodnji otvori nou vrata t. Otk 20:7 odvezat e se sotona iz t. Pst 39:20 I leao je tamo u t. Izl 12:29 koji je leao u t. isto tako Mat 11:2 Kad je Ivan u t. uo o Mat 25:36 i pohodili ste me, u t. i doli Dje 25:14 Feliks je ostavio u t. jednoga 1Pe 3:19 duhovima, koji su bili u t. Pst 39:20 i baci u t. gdje su leali sunji Mat 5:25 i onda bi te bacili u t. Luk 22:33 sam s tobom ii u t. i u smrt 2Pe 2:4 i predao ih u mranu t. da se Otk 2:10 vas baciti u t. da se iskuate i TAT Iva 10:1 drugom mjestu, on je t. i razIva 10:10 t. ne dolazi, nego da krade Iva 12:6 nego to je bio t. i imao torbu 1So 5:2 Gospodnji i doi tako kao t. u 1Pe 4:15 neka ne trpi kao krvnik ili t. ili 2Pe 3:10 doi dan Gospodnji kao t. u Otk 3:3 doi u na tebe kao t. i nee Otk 16:15 idem kao t. blagoslovljen je TEE-NJA Izl 3:8 zemlju, u kojoj t. mlijeko i med, u Psl 19:10 slae su od meda, to t. iz Psl 72:7 i obilje mira, dokle t. mjeseca Psl 133:2 t. na bradu, bradu Aronovu Jer 11:5 u kojoj t. mlijeko i med, kako je Iva 4:14 izvor vode, to t. u ivot vjeni Mat 9:20 godina bolovala od t. krvi, pristupi TELE Izl 32:4 preli ih i napravi od njih t. livIzl 32:19 priblii taboru, ugleda t. i ples Psl 106:19 Nainie sebi t. na Horebu Iza 11:6 t. lav i ovca bit e zajedno Luk 15:23 Onda dovedite t. ugojeno i TEMELJ-A-I-U Psl 87:1 Njegov je t. na gorama svetim 1Ko 3:10 mudri graditelj postavih t. a 2Ti 2:19 A vrsto stoji t. Boji imajui Otk 21:19 prvi t. bijae jaspis, drugi Psl 74:7 imena tvojega oskvrnie do t. 1Ko 3:11 Jer t. drugoga nitko ne moe Heb 6:1 da ne postavljamo opet t. Otk 21:14 gradski imao je dvanaest t. Psl 18:7 t. se gora uzdrmae i pomakPsl 82:5 drmaju se svi t. zemlje Psl 95:4 U njegovoj su ruci t. zemaljski Otk 21:19 t. zida gradskoga bili su M.Iz 10:25 stoji tvrdo na vjeitom t. Rim 15:20 da ne gradim na tuemu t. 1Ko 3:12 tko naziuje na ovome t.

940
Efe 2:20 Nazidani na t. apostola i Heb 11:10 t. kojemu je graditelj i tvorTEK-A-E-O 1Sa 5:11 t. je bila ruka Boja na njemu Mat 23:4 veu bremena t. i nesnosna i 2Ti 3:1 dane nastati vremena t. Izl 2:11 kako moraju raditi t. poslove Izl 6:9 Mojsija zbog malodunosti i t. Psl 19:13 ist, slobodan od t. krivnje Psl 139:17 zapovijedi njegove nijesu t. Psl 38:3 kao t. breme pritiskuje me Psl 118:18 t. me kazni Gospod, ali me M.Iz 15:10 t. karanje eka onoga, koji Prp 4:10 ali t. jednome, ako padne i Iza 45:9 t. onome, koji se svaa s Hab 2:15 t. onome, koji poji blinjega Sef 3:1 t. gradu upornom okaljanom Zah 11:17 t. loemu pastiru, koji Mat 18:7 t. svijetu zbog onoga to Mat 19:23 Bogata e t. ui u kraljevMar 10:23 Kako je t. bogatima ui u Luk 6:24 Ali t. vama, bogati, vi ve Luk 17:1 t. onome, po kome to dolazi Dje 9:5 t. ti je protiv ostana praati se Dje 28:27 i uima t. uju, i oi svoje Heb 5:11 t. protumaiti, jer ste postali 2Pe 2:7 koji morade t. da prepati pod 2Pe 3:16 U njima su neke stvari t. raTERET Brj 11:11 t. brige za taj itav narod 2Sa 19:35 bih sluga tvoj pao jo na t. Iza 9:4 Jer lomi t. jarma njegova Mat 20:12 koji smo podnosili t. i egu 2Ko 12:13 to vam nijesam bio na t. 2Ko 12:14 i neu vam biti na t. jer ne 2Ko 12:16 ja vam nijesam bio na t. 1So 2:9 da ne budemo na t. nijednome TIJESAK Iza 5:2 iskopao t. i nadao se, da e Joe 3:13 Ustanite, stupite, jer je t. pun Mat 21:33 skopa u njemu t. i sagradi Otk 14:19 trs zemlje i metnu u veliki t. Otk 19:15 i on gazi t. estokoga vina TIJESAN M.Iz 23:27 tua ena t. studenac Mat 7:14 uska su vrata i t. put, to vodi TIJESTO Rim 11:16 Ako je kvasac svet, to je i t. 1Ko 5:6 da malo kvasca ukiseli sve t. 1Ko 5:7 da budete novo t. kao to ste TIIN-A-I Mar 4:39 Prestane vjetar, i postade t. Otk 8:1 otvori sedmi peat, postade t. Psl 94:17 bi dua moja odavno u t. Jer 13:17 u t. plakati radi oholosti vae 1Ti 2:11 ena u t. neka se ui sa svom 1Ti 2:12 muem, nego da bude u t. TJESKOB-A-E-NO-U Psl 34:4 u se, kad vas napadne t. Eze 7:25 t. dolazi. Trai se spasenje i Luk 22:44 I napade ga smrtna t. i molio Rim 2:9 Nevolja i t. na svaku duu Rim 8:35 Nevolja ili t. ili progonstvo ili Psl 14:5 Jedanput e oni zadrhtati od t. Psl 32:7 uva me od t. okruit e me Psl 116:3 spopale me t. svijeta mrtvih Iza 30:20 e vam Svemogui kruha t. i Iza 53:8 Iz t. i suda bio je uzet, i tko da Jon 2:3 Iz t. svoje zavapih Gospodu 2Ko 2:4 od brige mnoge i t. srca pisao 2Ko 12:10 progonstva, t. zbog Krista Mat 6:25 Ne budite t. zabrinuti za ivot Mat 6:28 I to ste tako t. zabrinuti za Mat 6:31 Ne budite dakle t. zabrinuti i Flp 4:6 Ne brinite se t. ni za to, nego u P.Zk 28:65 Gospod utisnuti u srce t. u Iva 16:33 U svijetu imate t. ali se raduTJEI-TE Luk 16:25 se on ovdje t. a ti se mui 2Ko 1:4 kojom nas same Bog t. 2Ko 1:4 Koji nas t. u svakoj nevolji, da 2Ko 7:6 Ali onaj, koji t. ponienog Iza 40:1 T. tjeite narod moj, tako 2Ko 2:7 radije oprostite i t. ga, da 2Ko 13:11 budite savreni, t. jedni 1So 5:11 Zato t. jedan drugoga i 1So 5:14 t. malodune, zauzimajte se TL-A-O-U Pst 2:6 i natapala je svu povrinu t. Psl 107:33 t. bogata izvorima u suhu TLO Izl 3:5 na kojemu stoji, sveto je t. Psl 73:18 ih postavlja na sklizavo t. Psl 84:6 pretvaraju je u t. obilno izM.Iz 6:3 baci se na t. saleti blinjega Iza 35:7 edno e t. postati jezerom, i Iza 44:3 izlijevam vodu na popucano t. Mat 13:5 Drugo pade na kamenito t. Mat 13:20 posijano na kamenito t. to je Mar 4:5 Drugo pade na kamenito t. Mar 4:16 su posijani na t. kamenito Luk 8:6 Drugo pade na kamenito t. Luk 24:5 straha sruie pogled na t. Luk 8:13 Koji su na kamenitu t. to su oni. TORB-E-U Mat 10:10 Ni putne t. ni dvoje haljine Mar 6:8 tapa, ni kruha, ni t. ni novaca Luk 10:4 ni t. ni obue i nikoga ne pozLuk 22:35 bez t. bez obue, je li vam 1Sa 17:40 Metnu ih u t. pastirsku, koju Hag 1:6 skupljao je plau u prodrtu t. Luk 22:36 je uzme sobom, isto tako t. Iva 12:6 nego to je bio tat, i imao t. i TRA-E-I Psl 22:26 hvale Gospoda, koji ga t. Psl 104:21 Lavii viu za plijenom i t. Iza 41:17 Bijednici, siromasi t. vode Iza 58:2 tako oni t. od mene sudove Mat 27:20 narod, da t. Barabu, a Isusa Dje 17:27 Da t. Boga, ne bi li ga kako Rim 11:3 ostadoh sam, i t. duu moju 1Ko 1:22 i idovi t. znake, i Grci trae Flp 2:21 Jer svi t. to je njihovo, a ne Heb 11:6 i da plaa onima, koji ga t. Heb 11:14 pokazuju, da t. domovinu 2Kr 5:7 Tu vidite jasno, da on t. svau Psl 34:10 a tko t. Gospoda, ima svako M.Iz 14:6 Podsmjeva t. mudrost, ali M.Iz 17:9 pokriva prijestupe, t. ljubav Prp 3:6 Vrijeme kad se t. i vrijeme kad Prp 11:9 tome Bog od tebe t. raun Iza 26:9 i duh moj t. te u nutarnjosti Eze 7:25 t. se spasenje i ne nalazi se Eze 34:6 A nitko ga ne t. nitko se ne Mat 7:8 tko t. nalazi; tko kuca, otvara Mat 12:39 i preljubotvoran rod t. znak Mat 18:12 ne ide li da t. onu, to je zalLuk 11:10 tko t. nalazi; tko kuca, otvaLuk 15:8 ne pomete li kuu i ne t. li Iva 4:23 jer takve klanjaoce t. Otac Iva 7:18 sam od sebe, t. slavu svoju Iva 8:50 svoje; ima, koji t. i sudi Rim 3:11 nema ga koji t. Boga 1Ko 7:27 lvezan za enu, ne t. rastave 1Ko 13:5 Ne ini to ne valja, ne t. 1Pe 3:11 neka t. mir i neka hrli za njim 1Pe 5:8 riui obilazi i t. koga da proTRAI-LI-M-MO-O Iza 26:16 Gospode, u nevolji su te t. i Mar 8:11 t. su od njega znak s neba Luk 2:49 Zato ste me t. Zar nijeste 1Pe 1:10 I to su spasenje t. i ispitivali 2Sa 22:3 Bog je branik moj: u njega t. Psl 31:1 U tebe, Gospode, t. utoite Psl 119:10 Svim srcem svojim t. te, ne Iva 5:30 jer ne t. volje svoje, nego volju Iva 8:50 A ja ne t. slave svoje; ima, koji 2Ko 12:14 jer ne t. to je vae, nego Flp 4:17 Ne kao da t. dara, nego traim Gal 2:17 koji t. da se opravdamo u Heb 13:14 nego t. onaj, koji e doi 1Ljt 28:9 Ako ga bude t. on e dati da Psl 34:4 t. sam Gospoda: on me uslii Mar 14:11 Sad je t. zgodu, da, ga izda Luk 6:19 narod t. da ga se dotakne Rim 9:32 Jer nije t. pravde iz vjere Rim 11:7 to je t. Izrael, ono nije dobio Heb 12:17 ako ga je i sa suzama t. TRAIT-E-I PNP 3:2 po gradu, t. u na ulicama i Jer 50:20 t. e krivnju Izraelovu: nema Iva 7:34 t. ete me, i neete me nai Iva 8:21 Ja idem. t. ete me i umrijet 2Pe 2:3 u lakomstvu t. e od vas doIza 34:16 t. samo u knjizi Gospodnjoj i Iza 51:1 spasenjem, koji t. Gospoda Iza 55:6 t. Gospoda, dok se moe Hos 10:12 jer je vrijeme da t. GosAmo 5:14 t. dobro a ne zlo, da ivite Mal 3:1 glasnik zavjeta, kojega t. Evo, Mat 6:33 t. najprije kraljevstvo Boje i Mat 7:7 Molite, i dat e vam se; t. i nai Mar 16:6 Ne bojte se t. Isusa NazareLuk 11:9 t. i nai ete; kucajte, i otvorit Luk 24:5 to t. ivoga meu mrtvima Iva 6:26 t. me, ne to udesa vidjeste Iva 7:19 Zato t. da me ubijete Iva 15:7 togod hoete, t. i bit e vam Kol 3:1 t. ono, to je gore, gdje Krist Sef 3:12 ponizan i malen, to e t. Mat 2:13 Herod t. dijete, da ga pogubi Luk 12:48 od njega e se mnogo t. Luk 13:24 Mnogi e t. da uu, a nee TRBUH-U 1Ko 6:13 Jelo je za t. i trbuh za jelo Flp 3:19 kojima je Bog t. i slava u Pst 3:14 Na t. e svojemu puzati i Rim 16:18 Kristu, nego svojemu t. i TR-AO-E-I-IM-ITE Gal 2:2 ili da nijesam t. uzalud Flp 2:16 da nijesam uzalud t. niti se Iza 40:31 t. i ne umaraju se, hode i ne Jer 8:6 Svi t. od toga tako brzo kao Jer 23:21 poslao tih proroka, pa ipak t. 1Ko 9:24 svi t. ali jedan prima nagradu Job 16:14 t. protiv mene kao ratni Psl 97:3 Oganj t. pred njim, izgara Rim 9:16 niti do onoga, koji t. nego do 1Ko 9:26 Ja dakle tako t. ne kao na Flp 3:14 t. k biljezi cilja, k nagradi Luk 17:23 Ne idite tamo i ne t. za njima TRGA-LI-O Prp 4:12 trostruka uzica ne t. se tako Luk 6:1 Uenici njegovi t. su klasje, trli ga Job 29:17 t. grabe iz zuba njegovih Luk 9:42 t. ga je i drmao zao duh. Isus TRGOVC-E-I-IMA Zah 11:7 za t. ovaca, i uzeo sam sebi Iva 2:14 U hramu zatee t. to su prodOtk 18:3 i t. zemlje obogatili su se od Mat 21:12 stolove mjenjaima i klupe t. TRIJEZNI 1So 5:8 budimo t. i obueni u oklop Tit 2:2 Starci da budu t. poteni, mudri 1Pe 1:13 svojega uma, budite t. i

1Pe 5:8 Budite t. i bdijte, jer protivnik TRKU Prp 9:11 ne dobiva brzi t. ni junaci rat Dje 20:24 samo da svrim t. svoju i 2Ti 4:7 vojevao, t. svrio, vjeru ouvao TRN-JA-JE M.Iz 26:9 t. to padne u ruku pijanome 2Ko 12:7 dade mi se t. u tijelo, aneo Iza 55:13 Mjesto t. empresi e rasti Mat 7:16 Bere li se s t. groe ili s drae Mat 27:29 vijenac od t. metnue mu Mar 15:17 opletoe vijenac od t. i Luk 6:44 S t. se ne beru smokve, i Iva 19:2 vijenac od t. metnue mu ga Iva 19:5 pod vijencem od t. i u skrletnoj Job 31:40 neka mi rodi t. mjesto jema M.Iz 24:31 sve je bilo zaraslo u t. sve je Iza 9:18 koji spali t. i drau i upali gutik Mat 13:7 Opet drugo pade meu t. Luk 8:14 to pade meu t. to su oni Heb 6:8 znosi t. i drau, nepotrebna je TRPI--M-MO Mat 11:12 t. kraljevstvo nebesko silu, i Dje 17:3 trebalo da Krist t. i uskrsne od 1Ko 13:4 Ljubav dugo t. dobrostiva je 1Ko 13:7 svemu se nada, sve t. 2Ti 4:5 A ti budi razborit u svemu, t. zlo Jak 5:13 t. li tko meu vama? Neka se 1Pe 4:15 A nitko od vas neka ne t. kao 2Pe 3:9 nego vas strpljivo t. jer nee Luk 23:40 ne boji Boga, kad i sam t. Gal 4:27 klikni i povii, koja ne t. muke Luk 16:24 jer t. veliku muku u ovom Gal 5:11 zato jo t. progone. Onda je 2Ti 1:12 Zato i ovo t. ali se ne stidim, jer 2Ti 2:9 Za koje t. zlo sve do okova kao Rim 8:17 jer ako s njim t. da se s njim i 2Ko 4:8 U svemu t. nevolje, ali nijesmo TRPI-O-TE Iza 33:1 koji sam nijesi jo t. nevjere Heb 2:18 to je sam t. i bio iskuan Heb 13:12 krvlju svojom, t. izvan vrata 1Pe 2:21 jer je i Krist t. za nas i ostavio 1Pe 2:23 nije prijetio, kad je t. nego se 1Pe 4:1 Kad je dakle Krist t. tijelom, i vi 1Ko 6:7 Zato radije ne t. nepravdu Flp 1:29 u njega, nego da i t. za njega 1Pe 2:20 strpljivo t. to je ugodno pred 1Pe 3:14 Ali ako i t. zbog pravde, Bla1Pe 3:17 da t. zbog dobrih djela TRPJETI Brj 14:33 i tako e t. za va otpad Psl 106:32 morade Mojsije t. zbog Psl 119:71 to moram t. da upoznam Mat 16:21 da e mnogo t. od starjeiLuk 9:22 Sin ovjeji mora t. mnogo Dje 26:23 Da e Krist t. da e prvi od 2So 1:9 Koji e t. kaznu, propast Heb 9:26 bi on morao mnogo puta t. TRS Jak 3:12 masline raati ili t. smokve Otk 14:19 i obra t. zemlje i metnu u TRSK-A-E-OM-U Iza 35:7 izrast e trava, t. i rogoz Otk 11:1 I dade mi se t. kao palica Iza 42:3 t. stuene nee prelomiti, stiMat 12:20 t. stuene nee prelomiti i Mar 15:19 su ga udarali t. po glavi Otk 21:16 I izmjeri grad t. na dvanaest Izl 2:3 u nju i stavi je u t. kraj Nila Mat 11:7 zar t. koju ljulja vjetar tamo i Mat 27:29 i dadoe mu t. u desnicu Mat 27:30 uzeli bi t. i udarali ga njom TRUD-A-E-I-IE-IO-U Prp 4:9 za t. svoj dobiju dobru plau

941 Prp 5:15 Za t. svoj ne nosi od svega Jer 3:24 idol proderao t. otaca naih Otk 2:2 Znam tvoja djela i t. tvoj i 1So 1:3 vaega djela vjere i t. i ljubavi 1So 2:9 spominjete, brao, t. naeg i 1Ti 5:17 koji se t. u rijei i nauci Tit 3:8 t. i prednjae u vrenju dobrih Efe 4:28 neka se radije t. inei dobro 2Ti 2:6 koji se t. najprije treba da primi Iva 4:38 drugi se t. a vi u posao njihov Flp 4:3 t. s menom i s Klementom i s Prp 12:10 Propovjednik se je t. da Iza 49:4 Uzalud sam se dakle t. snagu Dan 10:12 prvoga dana kad si se t. da Jon 4:10 premda se nijesi t. za njega i Rim 15:20 se t. da ne propovijedam 2Ko 11:23 vie sam se t. vie po tamFlp 2:16 uzalud trao, niti se uzalud t. 1Ko 3:8 svoju plau no svojemu t. 2Ko 11:27 t. i muci, u mnogom nespaTRULOSTI Dje 2:27 dati, da Svetac tvoj vidi t. Dje 13:37 Bog uskrsnuo, nije vidio t. TRUN-E Mat 7:3 to vidi t. u oku brata Mat 7:5 da izvadi t. iz oka brata svoj1Pe 1:23 ne od sjemena, koje t. nego TUG-A-E-OVATI M.Iz 15:13 t. u srcu pritisne duh Otk 18:8 t. i glad, i spalit e se ognjem Mat 9:15 Mogu li svatovi t. dok je s Luk 6:25 smijete. Vi ete t. i plakati Iva 16:20 Vi ete plakati i t. a svijet e TUAN Iza 63:9 osjeao se i on t. ali ih je Mar 10:22 posta on alostan i otide t. TUB-E-U Izl 23:7 Kloni se t. lane i ne skrivi smrt Mat 27:12 Ali na t. glavara sveenikih 1Ko 6:7 to imate t. meu sobom 1Ti 5:19 Protiv sveenika ne primaj t. Job 10:1 zato u pustiti od sebe t. Kol 3:13 ako ima tko t. na koga; kao to TUI-O-TELJ-TI Rim 8:22 stvorenje uzdie, i t. s nama Rim 11:2 Pismo o Iliji, kako se t. Bogu Iza 49:14 A ipak se je t. Sion: Ostavio Otk 12:10 koji ih je t. pred Bogom Iva 5:45 Va je t. Mojsije, u koga se vi Otk 12:10 jer je zbaen t. brae nae Luk 23:2 Ondje ga poee t. Iva 5:45 Ne mislite, da u vas ja t. Ocu TVRAV-A-I-U Psl 48:3 njegovim objavio kao jaka t. Psl 144:2 Jakost moja, t. moja, grad M.Iz 18:11 bogatoga njemu je jaka t. i M.Iz 18:19 su kao prijevornice na t. Zah 9:12 Vratite se k t. sunji puni PNP 8:9 sagradit emo na njemu t. od Dan 11:31 oskvrnit e svetite i t. TVRD-O-U Job 4:13 u nonome snu, kada t. san Dan 9:27 sklopiti t. zavjet i u polovini Mat 25:24 ti si ovjek t. anje, gdje Iva 6:60 Ovo je t. govor. Tko ga moe Psl 27:13 t. vjerujem, da u gledati Psl 89:2 Kao nebo stoji t. vjernost Psl 93:1 t. stoji nadzemaljski svijet, ne Psl 94:22 Bog je moj t. utoite moje Psl 106:3 koji su se t. dre pravde i Psl 119:89 Gospode, t. stoji kao nebo M.Iz 10:25 pravednik stoji t. na vjeiDan 11:32 ostat e t. i init e pravo Heb 3:14 svoje do svretka t. odrimo Heb 6:19 kao sigurno i t. sidro due Heb 10:23 Drimo se t. vjere u nadu jer

Heb 11:1 A vjera je t. pouzdanje u ono, 1Kr 12:4 Olakaj nam sada ti t. slubu Heb 11:10 iekivao grad na t. temelju -UUBI-E-JA-JAJ-JAJU Dje 7:24 nepravda, i u. Egipanina Rim 7:11 prevari me, i u. me njome Dje 7:52 I u. one, koji su naprijed javl1So 2:15 Koji u. i Gospodina Isusa, i P.Zk 32:39 Ja sam, koji u. i opet oivljPrp 3:3 Vrijeme kad se u. i vrijeme kad Iva 10:10 da krade, u. i upropauje 2Ko 3:6 jer slovo u. a Duh oivljuje Otk 6:8 da u. maem i glau i kugom i Mat 5:21Ne u. Tko ubije, bit e kriv Mat 19:18 Ne u. Ne ini preljube. Ne Mar 10:19 Ne u. Ne ini preljube. Ne Rim 13:9 Ne u. Ne kradi. Ne svjedoi Psl 11:2 da iz potaje u. nedune Luk 12:4 Ne bojte se onih, koji u. tijelo Rim 8:36 Zbog tebe nas u. po cijeli 2Pe 2:12 da se hvataju i u. hule na UBIJE-N-TE Pst 4:8 na brata svojega Abela i u. ga Pst 4:15 da ga ne u. nitko, koji ga susL.Zk 24:18 Tko u. ivine, ima ga 1Sa 2:25 Gospod bio odluio da ih u. Psl 34:21 Zlikovca u. nesrea; tko mrzi Mat 5:21 Tko u. bit e kriv sudu Iva 16:2 koji vas u. misliti da Bogu ini Otk 13:10 tko maem u. valja da bude Mat 16:21 i da e u. biti, ali trei dan da Luk 9:22 odbaen i u. ali e trei dan 1Pe 3:18 u. dodue tijelom, ali oivljen Iva 7:19 Zato traite da me u. Iva 8:37 Ali gledate da me u. jer se UBI-JU-LI-O-STE Iva 5:18 jo vie gledah zidovi da ga u. Iva 12:10 naumie da u. i Lazara Dje 23:12 jesti ni piti, dok ne u. Pavla Psl 119:87 Umalo da me nijesu bili u. Dje 2:23 bezbonika pribili ga kri i u. Pst 4:23 u. sam ovjeka koji me ranio i 1Iv 3:12 Kain, koji je bio od zloga i u. Dje 3:15 Vi u. poetnika ivota, kojega Jak 5:6 u. pravednika, i on vam se ne UBIT-I 1Sa 17:46 Ubit u te i glavu ti odsjei Mat 17:23 u. e ga; ali e on trei dan Izl 2:14 li i mene u. kao Egipanima 2Kr 5:7 Zar sam ja Bog, koji moe u. i Psl 139:19 Boe, u. bezbonika, krvoMat 10:28 mogu u. tijelo, ali due ne Mat 26:4 Isusa lukavtinom uhvatiti i u. Mar 10:34 i u. Ali poslije tri dana on e UBOJI-CA-MA-CE 1Iv 3:15 koji mrzi brata svojega, u. je, i 1Ti 1:9 zloincima i neistima, u. oca i Otk 21:8 i nevjernima i neistima, i u. i Mat 22:7 dade pogubiti u. i grad njihov Dje 7:52 vi postadoste izdajnici i u. Otk 22:15 i vraari i bludnici, i u. i idoloUBOJSTV-A-O Rim 1:29 puni zavisti, u. svae, lukGal 5:21 Zavisti, u. pijanstva, razuzBrj 35:6 za onoga, koji je poinio u. Mat 15:19 iz srca dolaze zle misli, u. UBROJEN Iza 53:12 i bio u. meu zloince, i nosio Mar 15:28 u. je meu zloince UENICI-MA Mat 12:2 u. tvoji ine, to je zabranjeno Mat 14:12 uzee u. njegovi mrtvo Mat 14:19 a u. ih dadoe narodu

942
Mat 15:2 Zato u. tvoji prestupaju Mat 15:36 a u. ih dadoe narodu Mat 27:64 mogli doi u. njegovi ukrasti Luk 6:1 u. njegovi trgali su klasje, trli ga Iva 4:2 Isus sam nije krstio, nego u. Iva 8:31 mojoj nauci, zaista ete biti u. Iva 9:27 Neete li i vi postati u. njegovi Iva 12:16 Ovo u. njegovi ne razumjee Iva 15:8 rod mnogi i budete moji u. Iva 18:1 gdje je bio vrt, u koji ue on, i u. Dje 11:26 najprije u. nazvae krani UENICIMA Mat 16:21 pone Isus objanjavati u. Mat 26:18 Pashalnu veeru s u. svojMat 26:26 prelomi ga i dade ga u. Mat 26:40 doe k u. svojim i nae ih Mat 28:7 A sad otidite bre i javite u. Mat 28:19 i uinite sebi sve narode u. Luk 22:45 poe k u. svojim, ali ih nae Iva 13:5 i pone prati noge u. i otirati Dje 15:10 da metnete u. na vrat jaram UENIK-A-E-U Iza 50:4 budi mi uho, da sluam kao u. Mat 10:24 u. nije nad uiteljem, ni Mat 10:42 da se napije, jer je moj u. Luk 6:40 u. ne stoji nad uiteljem Luk 14:26 sebe, ne moe biti moj u. Luk 14:33 to ima, ne moe biti moj u. Iva 9:28 Ti budi u. njegov, a mi smo Iva 19:27 onoga asa uze je u. k sebi Iva 21:7 Tada u. onaj, koga je ljubio Iva 21:20 gdje za njim ide onaj u. koga Iva 21:24 Ovo je onaj u. koji svjedoi Iza 50:4 Jezik u. dao mi je Svemogui Mat 11:2 Kristovu, posla dvojicu u. Iva 6:60 Mnogi od u. njegovih, koji su Iva 19:26 vidje Isus majku i u. koga je Dje 6:1 kad je rastao broj u. podigoe Dje 6:7 i broj se je u. vrlo mnoio u JeDje 9:1 i ubistvom protiv u. GospodnLuk 6:13 dozva u. svoje k sebi i izabra Luk 11:1 i Ivan uio u. svoje moliti se Dje 14:22 Utvrivali su u. i opominjali Iva 19:27 Potom ree u. Evo ti majke Iva 20:2 i k drugom u. koga je ljubio UEI Mat 28:20 I u. ih da dre sve, to sam Kol 1:28 i u. svakoga ovjeka u svoj Kol 3:16 svakoj mudrosti u. i opominTit 1:11 u. to ne treba, zbog gadna UI--LI-O-TE-TI Iza 2:4 protiv naroda i vie se ne u. ratu Mat 5:19 A tko ih dri i u. drati, zvat e Luk 11:1 u. nas moliti se, kao to je i 1Ko 2:13 ne rijeima, to u. ovjeja 1Ti 2:11 ena u tiini neka se u. sa 1Ti 3:2 gostoljubiv, sposoban da u. 1Ti 6:2 Ovo u. i svojski preporui 2Ti 2:24 sposoban da u. spreman da 1Iv 2:27 i ne treba da vas tko u. nego Mat 22:16 ti si istinit, ti u. put Boji po Luk 20:21 da pravo govori i u. i ne Tit 3:8 i ovo hou da pastojano u. da se Dje 11:26 toj crkvi, i u. su mnogi narod Dje 15:1 I doli su neki iz Judeje i u. Mat 7:29 je u. kao jedan, koji ima mo Mat 26:55 dan sam sjedio u hramu i u. Mar 14:49 bio meu vama u hramu i u. Luk 11:1 kao to je i Ivan u. uenike Luk 13:26 po ulicama naim ti si u. Dje 1:1 o svemu, to je Isus inio i u. Dje 18:25 i gorei duhom govorio je i u. Iza 1:17 u. se dobro initi: teite za Mat 11:29 jaram moj na sebe i u. se od Dje 5:28 zapovjedili strogo, da ne u. u Heb 5:12 opet trebate da se u. koja su Mat 21:23 otide u hram i pone u. I Dje 5:42 nijesu prestajali u. i propoviUITELJ-A-E-EM Iza 30:20 se nee vie skrivati u. tvoj i Mat 17:24 va u. ne plaa hramskoga Mat 23:8 jer je jedan va u. a vi ste svi Mat 26:18 u. poruuje: Vrijeme je Luk 6:40 se izui, jest kao u. njegov Iva 3:2 znamo, da si ti u. koji je doao Dje 5:34 Gamaliel, u. zakona, potovRim 2:20 u. djeci, koji u zakonu ima 1Ti 2:7 kao u. neznaboaca u vjeri i 2Pe 2:1 i meu vama biti lanih u. koji Efe 4:11 a jedne za pastire i u. 2Ti 4:3 nakupiti sebi u. jer ih ui svrbe Mat 10:24 Uenik nije nad u. ni sluga Iva 13:13 zovete mene u. i GospodiUITELJI-MA 1Ko 12:29 Zar su svi u. Zar su svi 1Ti 1:7 Htjeli su da budu u. zakona, a Heb 5:12 iako biste morali biti u. po Jak 3:1 u. znajui, da emo biti stroe Mat 23:8 Ali vi se ne zovite u. jer je Luk 2:46 Sjedio je meu u. sluao ih i UITELJU Mat 8:19 U. hou da idem za tobom Mat 10:25 ako mu je kao u. njegovu, i Mat 12:38 U. htjeli bismo vidjeti od Mat 19:16 U. to dobra moram initi Mat 22:16 U. znamo, ti si istinit, ti ui Mat 26:49 Zdravo, U. i poljubi ga, tada Mar 9:38 U. vidjesmo jednoga, gdje u Mar 10:17 U. dobri, to moram initi Mar 13:1 U. gle ovo silno kamenje Luk 5:5 U. odgovori Simon, svu no Luk 11:45 U. tim rijeima sramoti i Luk 12:13 U. reci bratu mojemu, da Luk 19:39 U. zabrani to uenicima Luk 20:21 U. znamo, da pravo govori Iva 3:2 U. znamo, da si ti uitelj, koji je Iva 9:2 U. tko sagrijei, ovaj ili roditelji Iva 11:8 U. sad su idovi gledali da te UDARA-C-A-LI-O 2Ko 11:24 etrdeset manje jedan u. M.Iz 17:10 negoli sto u. na luaka Luk 12:47 njegovoj, dobit e mnogo u. Luk 12:48 kaznu, dobit e malo u. Iza 50:6 koji su me u. obraze svoje Mat 26:67 su mu pljuvali u lice i u. ga Mat 27:30 uzeli bi trsku i u. ga njom po Mar 15:19 Pritom su ga u. trskom po Iza 14:6 je ljuto u. narode udarcima Iza 14:29 slomio tap, koji te je u. jer iz Luk 18:13 nego se je u. u prsa svoja i Luk 23:48 u. se u prsa i vraao se kui UDARI-O-T Izl 7:20 die tap i u. njim po vodi u Nilu Izl 17:6 u. tada po hridi, i voda e iz nje Brj 20:11 Mojsije die ruku i dvaput u. 2Kr 2:14 bio spao s Ilije, u. njim po vodi Psl 78:20 u. u kamen, i potekoe vode M.Iz 19:25 u. li se podsmjeva, ludi e Iza 16:9 i u berbu tvoju u. poziv na rat Iza 53:10 Gospodu bila volja, da ga u. Mat 5:39 nego ako te tko u. po desnom Mat 7:25 I u. pljusak, dooe vode, Luk 6:29 u. li te tko po obrazu, okreni Luk 22:64 Proreci, tko je, koji te u. Dje 12:23 Ali ga odmah u. aneo GosJak 5:17 i ne u. dad na zemlji za tri Pst 4:23 me ranio i momka koji me u. Mat 26:68 Kriste, kai nam: Tko te je u. Psl 2:9 u. e ih gvozdenom palicom Zah 13:7 u. u pastira, da se razbjegMat 26:31 u. u pastira, i rasbjeat e Mar 14:27 u. u pastira, onda e se Luk 18:5 doi e mi napokon i u. e me Dje 23:3 u. e tebe Bog, zide obijeljeni UDIMA Rim 7:5 djelovale su u u. naim, da se Rim 7:23 vidim drugi zakon u u. svojim Jak 4:1 vaih, koje se bore u vaim u. UDOV-A-E-I Mat 5:29 da propadne jedan od u. Rim 6:13 Niti dajite u. svojih grijehu za Rim 6:19 dajite u. svoje u slubu pravRim 12:4 tijelu imamo mnoge u. a 1Ko 6:15 i od njih nainiti u. bludniine Kol 3:5 Umrtvite dakle u. svoje, koji su Psl 22:14 rasuti su svi u. moji; srce mi Rim 12:4 a u. svi nemaju isti posao 1Ko 6:15 da su tjelesa vaa u. Kristovi 1Ko 12:24 A pristojni u. nai ne trebaju 1Ko 12:26 s njim se raduju svi u. 1Ko 12:27 tijelo Kristovo, i pojedini u. Efe 4:25 jer smo u. jedan drugome UDOVIC-A-E Zah 7:10 Ne pritiskujte u. i sirota, Mar 12:42 Jedna siromana u. doe i Luk 18:5 Ali jer mi dodijava ova u. Luk 21:2 kao jedna siromana u. ubaci 1Ti 5:4 Ako li koja u. ima djecu ili 1Ti 5:9 u. neka se ne izabere mlaa od Otk 18:7 i nijesam u. i tuge neu vidjeti Psl 146:9 uzdrava sirote i u. a bezboIza 1:23 parnica u. ne dolazi pred njih Jer 49:11 u. tvoje neka se uzdaju u me Tu 5:3 bez oca, matere nae kao u. Dje 6:1su se njihove u. zapostavljale, 1Ti 5:16 koje su zaista u. moe zado1Ti 5:16 ima u. neka se stara za njih, i Jak 1:27 posjeivati sirote i u. u UFANJE Psl 39:7 ekam. Samo si ti u. moje Psl 78:7 Da bi i oni stavljali u Boga u. 1Ko 13:13 A sad ostaje vjera,u. ljubav UGAA-M-O-TI Rim 15:2 od nas neka u. blinjemu, da Heb 13:16 se takvim rtvama u. Bogu 1Ko 10:33 to i ja u svemu svima u. ne Gal 1:10 Ili zar nastojim da u. ljudima Rim 15:3 Jer i Krist nije u. sebi, nego Gal 1:10 jo ljudima u. ne bih bio sluga Rim 15:1 slabih nositi, i ne sebi u. 1So 4:1 vam treba ivjeti i u. Bogu, da UGAONI Job 38:6 Tko joj je metnuo kamen u. Iza 28:16 skupocjen u. kamen, to Mat 21:42 graditelji, postade kamen u. Luk 20:17 graditelji, postade kamen u. Efe 2:20 a u. je kamen sam Krist Isus 1Pe 2:6 stavljam na Sionu kamen u. 1Pe 2:7 koji postade kamen u. i kamen UGASI-E-TI Brj 11:2 Mojsije pomoli Gospodu, u. se M.Iz 13:9 a svjetiljka se bezbonika u. Joe 2:10 svjetlost se zvijezda u. Zah 11:17 neka se u. oko njegovo Psl 69:3 oi mi se u. gledajui Boga Psl 118:12 u. se kao oganj u trnju; u Heb 11:34 u. silu ognjenu, utekoe od Iza 42:3 stijenja, to tinja, nee u. Jer 4:4 i razgori se i nitko ne moe u. Mat 12:20 i stijenja to tinja nee u. UGLED-NI Flp 3:17 kao to nas imate za u. Kol 2:15 izvede ih smjelo na u. 1Pe 5:3 nego kao oni, koji su u. stadu Gal 2:2 koji su bili u. da ne bih moda

943
Gal 2:6 koji su bili u. nita me novo ne UGLJEVLJE Psl 18:13 i glas njegov: grad i ivo u. M.Iz 25:22 tako zgre ivo u. na glavu Iza 54:16 kovaa, koji raspaljuje u. i Rim 12:20 to, u. ognjeno skupit e na UGODAN Pst 3:6 plod drveta dobar za jelo i u. za Rim 14:18 slui Kristu, u. je Bogu i mio Rim 15:16 da bude prinos naroda u. i 2Ko 2:15 Jer smo mi Kristov u. miris UGODITI Dje 24:27 A Feliks hotei u. idovima Rim 8:8 su u tijelu, ne mogu u. Bogu 1Ko 7:32 kako e u. Gospodinu 2Ti 2:4 inae nee u. vojskovoi Heb 10:38 odstupi, nee mojoj dui u. Heb 11:6 A bez vjere nije mogue u. UGODN-E-I-O-U Prp 12:10 se je trudio da nae u. rijei Iza 56:7 i rtve zaklanice njihove u. su Jer 6:20 paljenice nijesu mi vie i u. 2Ko 12:10 Zato su mi u. slabosti Heb 10:6 rtve za grijeh nijesu ti bile u. 1Pe 2:5 koje su u. Bogu po Isusu Pst 8:21 Kad omirisa Gospod miris u. Efe 5:2 i rtvu Bogu na u. miris Pst 2:9 svakojako drvee, u. za pogled Psl 133:1 i kako je u. kad braa u miru Iva 8:29 svagda inim, to je njemu u. Rim 12:2 to je dobro, u. i savreno Efe 5:10 to je Gospodinu u. Flp 2:13 hoete i izvrite, kako mu je u. Kol 3:20 jer je to u. u Gospodinu 1Ti 2:3 je dobro i u. pred Spasiteljem 1Ti 5:4 jer je ovo u. pred Bogom Heb 12:28 i njom sluimo u. Bogu s Heb 13:21to je u. pred njim, po Isusu 1Pe 2:20 trpite, to je u. pred Bogom 1Iv 3:22 i inimo, to je njemu u. Rim 12:1 za rtvu ivu, svetu, u. Bogu Flp 4:18 miris, rtvu prijatnu, u. Boga UHO Psl 31:2 Prigni milostivo k meni u. Psl 34:15 u. Njegovo uje vapaj njihov Psl 94:9 Koji je stvorio u. taj zar da ne M.Iz 20:12 u. koje uje, oko, koje vidi M.Iz 21:13 Tko u. svoje zatvara na Iza 50:4 budi mi u. da sluam kao Iza 59:1 nije gluho njegovo u. da uje Jer 2:2 Idi, vii Jeruzalemu glasno u u. Mat 10:27 to vam se ape na u. to Luk 12:3 ste aptali na u. u sobama Iva 18:26 je Petar bio odsjekao u. ree 1Ko 2:9 to oko nije vidjelo, ni u. nije 1Ko 12:16 I ako ree u. Jer nijesam UHODE Jo 2:2 u. s naputkom: Idite, ogledajte Gal 2:4 u. slobodu nau, koju imamo u Heb 11:31 jer je bila primila u. s mirom UHVAT-E-I-E-LI Luk 8:13 primaju, ali ne u. korijena Pst 39:20 Gospodar Josipov u. ga i Psl 10:9 vreba da u. siromaha; hvata M.Iz 6:25 ni da te u. trepavicama Jer 2:26 se lupe posrami, kad se u. Mat 13:21 Ali ne u. korijena, nego je Mat 13:26 Kad onda uzraste usjev i u. Mat 14:31 Isus ruku svoju, u. ga i ree Mat 18:28 Njega u. i uze ga daviti Mar 4:17 Ali ne daju da u. korijen, nego Otk 20:2 I u. zmaja staru zmiju, koja je Mat 26:50 metnue ruke na Isusa i u. Iva 21:3 ali onu no ne u. nita Dje 1:16 bio voa onima, to u. Isusa Mat 26:55 hramu i uio, i nijeste me u. Mar 12:13 da bi ga u. u rijei Mar 14:49 hramu i uio, i nijeste me u. UHVATI-O-SMO-TI M.Iz 30:4 Tko je u. vjetar u ruke svoje Amo 3:4 pilji lavi, prije nego je to u. 2Ko 12:16 i u. sam vas prijevarom Flp 3:12 ne bih li ga u. jer je i mene Luk 5:5 no smo se trudili, i nita ne u. Dje 24:6 a mi ga u. i htjedosmo da mu Mat 22:15 kako bi ga mogli u. u rijei Mat 26:4 Isusa lukavtinom u. i ubiti Gal 5:1 se opet u jaram ropstva u. UJEDANPUT Iza 66:8 Moe li se narod roditi u. a Luk 2:13 u. pridrui se anelu velika Dje 2:2 I u. postade um s neba, kao UJUTRO Psl 90:5 Kao san u. odnosi ljude; oni Mat 16:3 u. Danas e biti kiovito Mat 20:1 koji rano u. izae, da naima UKLONI-TI 2Kr 18:4 On u. uzvisine, srui likove M.Iz 22:15 djeteta; a iba je u. od njega Luk 22:42 Oe, ako hoe, u. ovu au 2So 2:7 se u. onaj, koji sad zadrava 1Pe 3:11 Neka se u. od zla i neka ini Mat 5:17 da sam doao u. zakon ili UKOR-I M.Iz 12:1 tko mrzi u. luak je M.Iz 17:10 u. djeluje na razumnoga M.Iz 27:5 Bolji je javni u. nego tajna M.Iz 29:15 Prut i u. daju mudrost, a Gal 2:11 jer je bio zavrijedio u. M.Iz 19:25 u. li se razuman, on prima Luk 9:55 A on se okrenu i u. ih rekavi ULAZ-E-I-ITE-ITI Mat 27:60 Pred u. u grob navali velik Mar 15:46 Pred u. u grob navali kam2Pe 1:11dopustiti u. u vjeno kraljevMat 23:13 niti date da u. koji bi htjeli Dje 3:2 prosi milostinju od onih, koji u. Mat 15:11 to u. u usta, ne ini ovjeka Mat 15:17 to u. u usta, ide u eludac Iva 10:1 tko ne u. na vrata u ovinjak Heb 4:1 da se u. u pokoj njegov, ne Heb 6:19 u. u unutranjost iza zavjese Heb 9:25 kao to veliki sveenik u. u Mat 10:5 i ne u. ni u koji grad samariIva 10:9 On e u. i izlaziti i pau nalazitI Heb 10:19 pouzdanje u. u Svetinju ULICA-MA Tu 4:1 kamenje po uglovima svih u. Otk 21:21 i u. gradska bijae zlato M.Iz 5:16 razlijevati i potoci tvoji po u. PNP 3:2 trait u na u. i trgovima dui Iza 24:11 Glasna tunjava po u. zbog Dan 9:25 i opet e se sazidati s u. i Mat 6:2 i na u. da ih slave ljudi Mat 12:19 nitko nee po u. uti glasa Luk 13:26 i pili; po u. naim ti si uio ULJ-A-E-EM Psl 55:21 rijei su njegove blae od u. Prp 9:8 tvojoj neka ne ponestane u. Joe 1:10 usahnulo je vino, nestalo je u. Mih 6:7 ovnova, deset tisua potoka u. Otk 6:6 za denar; a u. i vina nee ni biti Izl 25:6 mirisi za u. pomazanja i za Psl 104:15 i u. koje mu ini lice sjajnim Psl 133:2 u. na glavi, to tee na bradu Psl 141:5 kara; to je u. za glavu moju M.Iz 21:17 tko voli vino i u. ne obogati Prp 7:1 je dobro ime nego dobro u. Iza 61:3 mjesto pepela, u. radosti Hos 12:1 nose u. kao danak u Egipat Psl 23:5 mae mi glavu u. aa se Psl 45:7 Bog tvoj, u. radosti pred Iza 1:6 iscijedilo, ni zavilo, ni u. ublailo Luk 10:34 zali u. i vinom rane njegove Heb 1:9 Bog tvoj u. radosti vema Jak 5:14 maui ga u. u ime GospodnUMIR-E-U-UI Prp 3:2 kad se raa, i vrijeme kad se u. Jer 38:9 tako da on u. od gladi; jer u Mar 9:44 Gdje crv njihov ne u. i oganj Rim 6:9 od mrtvih vie ne u. smrt vie Psl 49:10 On vidi, kako i mudri u. i Iza 51:6 Kao muice u. stanovnici Otk 14:13 mrtvi, koji u. u Gospodinu Heb 11:21 Vjerom blagoslovi Jakov u. Heb 11:22 Vjerom se spominje Josip u. UMNOI-O-T-TI P.Zk 13:17 u. te u svojoj dobroti Psl 107:41obitelji njegove u. kao stada Psl 115:14 Neka vas u. Gospod, vas i Luk 17:5 Gospodina: u. vjeru nau Rim 5:20 doe uz to, da se u. prijestup Rim 6:1 u grijehu, da se milost u. Boe Iza 51:2 Blagoslovio sam ga i u. ga Rim 5:20 jer gdje se je u. grijeh, ondje Pst 16:10 u. u potomstvo tvoje tako 2Ko 9:10 i u. e sjeme vae i dat e da Pst 3:16 u ti muke u. kad zatrudni Pst 22:17 i potomstvo u tvoje u. kao Jer 33:22 morski, tako u u. potomstvo UMOI L.Zk 9:9 on u. prst svoj u krv i namaza Luk 16:24 Lazara, neka u. u vodu vrh Iva 13:26 I u. zalogaj i dade ga Judi UMRE M.Iz 11:7 Kad u. bezbonik, propada Hos 2:3 i pustit u je da u. od ei Mat 15:4 oca ili majku, neka smru u. Iva 6:50 tko jede od njega, ne u. Iva 11:25 Tko vjeruje u mene, ako i u. Iva 11:50 da jedan ovjek u. za narod Iva 12:24 Ako li u. mnogo roda rodi Rim 5:7 Jer jedva tko u. za pravednika UMRIJE-STE Luk 16:22 Tada u. siromah. On bi od Rim 5:6 Krist, kad smo jo bili slabi, u. Rim 5:8 kad smo bili jo grjenici, u. za Rim 6:7 koji u. oslobodi se od grijeha Rim 6:10 Jer to u. grijehu u. jedanput Rim 14:9 Jer zato Krist u. i oivje, da 1So 5:10 koji u. za nas, da mi, ili bdjeli Otk 16:3 i svaka dua iva u. u moru Rim 7:4 vi u. zakonu tijelom Kristovim Kol 3:3 Jer u. i va je ivot skriven s UMRIJET-I Rut 1:17 Gdje ti umre, u. u i ja, i ondje Psl 71:16 u. u slavei udesa Jer 28:16 Jo ove godine u. e, jer si Iva 8:21 Trait ete me i u. ete u svojIva 8:24 u. ete u grijesima svojim, jer Rim 8:13 ako ivite po tijelu, u. ete Pst 2:17 im bi jeo s njega, morao bi u. Pst 50:24 Ja u skoro u. ali e vas Bog 2Kr 20:1 e u. i nee vie ozdraviti M.Iz 23:13 li ga ibom, nee od toga u. Iza 38:1 e u. i nee vie ozdraviti Eze 18:32 mila smrt onoga koji ima u. Luk 20:36 Oni ne mogu onda vie ni u. Iva 11:26 ivi i vjeruje u mene, nee u. Iva 19:7 i po zakonu mora u. jer se je Dje 21:13 svezan biti, nego i u. u JeruRim 5:7 moe biti da bi se tko usudio u. 1Ko 9:15 jer bi za mene bilo bolje u. 1Ko 15:32 i pijmo, jer emo sutra u. Flp 1:23 imam elju u. i biti s Kristom

944
Heb 9:27 ljudima odreeno jednom u. UMRLI 2Ko 5:14 jedan za sve umro, to su svi u. 2Ti 2:11 s njim u. s njim emo i ivjeti UMRO Psl 118:17 Nijesam u. ja ivim i navjePrp 7:17 zato bi u. prije vremena Iva 19:33 da je ve u. i ne prebie mu Dje 25:19 i o nekakvu Isusu, koji je u. a Rim 7:2 a ako li je u. mu njezin Rim 8:34 Isus, koji je u. pa jo i uskrsnRim 14:15 onoga, za kojega je Krist u. 1Ko 8:11 brat, za kojega je Krist u. 1Ko 15:3 da je Krist u. za grijehe nae 2Ko 5:14 jedan za sve u. to su svi umrli Gal 2:19 ja sam po zakonu u. zakonu Gal 2:21 dolazi, onda je Krist uzalud u. 1So 4:14 ako vjerujemo, da je Isus u. i 1Pe 3:18 jedanput za grijehe nae u. UNITI-T-TI Izl 23:24 nego ih potpuno u. i razori Psl 51:1 milosru svojem u. grijehe Luk 1:51 u. srca puna oholosti Dje 3:19 i obratite se, da se u. grijesi Rim 6:6 da se u. grijeno tijelo, te mi ne 1Ko 1:28 to nije, da u. ono, to jest 2Ti 1:10 Isusa Krista, koji u. smrt, a Brj 24:17 Setove u. e sve kolike Jer 30:11 u. u sve narode, meu koje 1Ko 1:19 u. u mudrost mudrih i Pst 8:21 neu ipak vie u. sva iva Job 10:8 da me zar sada ide u. Jer 30:11 Ali tebe neu u. samo u te Eze 6:6 Idoli e se vai izlomiti i u. Dan 2:44 Ono e satrti i u. sva ona kra1Ko 6:13 A Bog e oboje u. Ali tijelo 1Ko 15:26 e se neprijatelj u. smrt UPADNE Mat 12:11 jedina ovca u. u jamu, nee Gal 6:1 i u. ovjek u kakav prekraj, vi Heb 4:11 da ne u. tko u onaj isti primjer UPOZNA-JU-LI-O-STE-TI Dan 4:17 da u. ivi, da Svevinji ima Kol 2:2 te u. tajnu Boga Oca i Isusa 1Ko 2:8 jer da su je u. ne bi Gospodina 2Ko 2:4 nego da biste u. ljubav, koju Gal 4:9 A sada kad ste u. Boga, ili ste 2Pe 2:21 im je bilo bolje, da nijesu u. Luk 19:42 svoj dan u. to ti je za mir Luk 19:44 nijesi u. vremena pohoeIva 14:9 dugo s vama, i nijesi me u. Efe 4:20 Ali vi tako ne u. Krista 1Iv 2:13 jer u. onoga, koji je od Job 31:6 Bog e u. nedunost moju Psl 39:4 u. kako sam vrlo prolazan Iva 8:28 onda ete u. da sam ja, i da Iva 8:3 2 ete u. istinu, i istina e vas Gal 4:9 ili ste dapae u. od Boga, kako UPRAVITELJ-A Luk 12:42 taj vjerni i mudri u. kojega Tit 1:7 kao Boji u. ne samovoljan, ne Luk 16:1 ovjek bogat, koji je imao u. Luk 16:8 pohvali nepravednog u. to Efe 6:12 protiv u. tame ovoga svijeta UPRAVLJA-NJE-TI 2Sa 22:35 Gospod u. korake njegove Luk 1:51 Mono u. ruka njegova Luk 12:47 ali ne radi i ne u. po volji Rim 12:8 koji u. neka se brine; koji ini 1Ti 3:4 Koji svojom kuom dobro u. i 2Ti 2:15 koji pravo u. rijeju istine Job 40:8 li zanijekati moje pravedno u. Psl 35:28 navjeivati pravedno u. Psl 40:10 u srcu sudako u. tvoje Psl 111:3 pravedno u. njegovo traje Prp 11:5 isto tako malo zna u. Boje Dan 4:37 u. je njegovo pravedno Psl 31:3 svojega vodit e me i u. 1Ti 3:5 tko ne zna svojom kuom u. UPROPAUJE M.Iz 11:3 a nevjerne u. laljivost Iva 10:10 nego da krade, ubija i u. Ja UPROPASTI-TI Psl 55:9 u. ih, Svemogui, pometi im Luk 9:56 Sin ovjeji nije doao da u. P.Zk 4:31 te nee ostaviti i nee te u. i Dan 8:25 ohol i mnoge e iznenada u. Jak 4:12 i sudac, koji moe spasiti i u. UPUTIO Mat 3:7 vas je u. da biste mogli umai Flp 4:12 i u sve sam se u. i sit biti, i URAUNA Pst 15:6 i On mu to u. u pravednost Rim 4:3 Vjerova Abraham Bogu, i u. Rim 4:10 Kako se dakle u. Ili kad je bio Rim 4:11 da se i njima u. u pravdu Rim 4:22 Zato se i u. njemu u pravdu Gal 3:6 Abraham vjerova Bogu, i u. mu 2Ti 4:16 ostavili; neka im se to ne u. Jak 2:23 Abraham vjerova Bogu, i u. URES M.Iz 20:29 u. je starcima sijeda kosa Iza 4:2 mladica Gospodnja na u. i ast Iza 61:10 koja na sebe mee svoj u. Eze 28:13 Okov tvoj i u. tvoj bili su od 1Ko 11:15 eni je u. ako nosi dugu kosu USAHNE Psl 137:5 Ako bih zaboravio tebe, Jeruzaleme, neka usahne desnica moja Zah 11:17 Teko loemu pastiru, koji ostavlja ovce Suha bolest neka doe na miicu njegovu i na desno, oko njegovo Neka usahne miica njegova, neka se ugasi oko njegovo USAHNU-TI Mat 13:6 jer nije imalo korijena u. Mat 21:19 roda. Odmah u. smokva Hos 13:15 e mu u. vrelo, studenac e Mat 21:20 je mogla smokva odmah u. USANA Psl 141:3 mojim, uvaj vrata u. mojih Iza 6:5 jer sam ovjek neistih u. i Iza 6:7 Gle, ovo se dotae u. tvojih Iza 11:4 Dahom u. svojih umori bezbHos 14:2 emo ti rtvovati hvalospjev u. Heb 13:15 plod u. koje priznaju ime njUSAVR-IO-ITI-UJE Heb 7:19 Jer zakon nije nita u. ali je Heb 10:14 jednim prinosom u. zauvijHeb 10:1 to ne moe nikada u. one 1Pe 5:10 iza malo muke, u. okrijepiti Efe 4:16 da raste tijelo i u. se u ljubavi 1Iv 4:17 U tom se ljubav Boja u nas u. USJEVE Psl 65:10 u. joj u rastu blagoslovio Luk 6:1 Jedne subote iao je kroz u. USKA Mat 7:13 Uite na u. vrata, jer su iroka Mat 7:14 Nasuprot u. su vrata i tijesan Luk 13:24 se da uete na u. vrata, jer USKRSNU-O Rim 6:4 da kao to u. Krist od mrtvih Rim 7:4 onoga, to u. od mrtvih, da Efe 2:6 I s njim u. i s njim posadi na Kol 2:12 silu Boga, koji ga u. od mrtvih 1So 1:10 kojega u. od mrtvih, Isusa Heb 13:20 A Bog mira, koji u. od mrtvih USKRSNUO Mat 27:64 On je u. od mrtvih. Tada bi Mat 28:6 On nije ovdje. u. je, kao to je Mat 28:7 On je u. od mrtvih i ide pred Mar 16:6 Razapetoga, u. je, nije ovdje Mar 16:14 koji su ga bili vidjeli, da je u. Luk 24:34 Gospodin je zaista u. i javio Dje 13:34 A da ga je u. od mrtvih, i da Dje 13:37 A kojega je Bog u. nije vidio Rim 4:25 naih i u. zbog opravdanja Rim 8:11 Duh onoga, koji je u. Isusa Rim 8:34 Isus, koji je umro, pa jo i u. Rim 10:9 da ga je Bog u. od mrtvih, bit 1Ko 6:14 Gospodina u. i nas e uskrs1Ko 15:4 I da je pokopan, i da je u. trei 1Ko 15:12 Krist propovijeda, da je u. 1Ko 15:14 A ako Krist nije u. uzalud je 1Ko 15:17 A ako Krist nije u. uzalud je 1Ko 15:20 A sad je Krist u. od mrtvih 2Ko 5:15 koji je za njih umro i u. 1So 4:14 da je Isus umro i u. tako e 2Ti 2:8 Isus Krist, koji je u. od mrtvih USKRSNU-A-E-EM-U Mat 22:23 koji tvrde, da nema u. Oni Luk 20:36 i djeca Boja, jer su djeca u. Dje 23:8 saduceji govore, da nema u. 1Ko 15:13 A ako nema u. mrtvih, to Flp 3:10 Da spoznam njega i silu u. Luk 2:34 odreen na propast i na u. Iva 5:29 izai na u. ivota, a koji su inili Iva 11:25 Ja sam u. i ivot. Tko vjeruje Dje 17:18 Jer je propovijedao Isusa i u. Dje 24:15 da e biti u. pravednih i ne1Ko 15:21 tako doe i u. mrtvih po o1Ko 15:42 Tako i u. mrtvih. Sije se u Flp 3:11 Ne bih li kako dostigao u. od 2Ti 2:18 da je u. ve bilo, i rue vjeru Heb 11:35 da dobiju bolje u. Otk 20:5 tisua godina. Ovo je prvo u. Rim 6:5 smrti njegove, bit emo i u. Heb 11:35 ene primie svoje mrtve u. 1Pe 1:3 rodi za ivu nadu u. Isusa Mat 22:30 Jer o u. niti e se eniti ni Luk 14:14 e ti se vratiti o u. pravednih Rim 1:4 Sin Boji duhom svetosti po u. Heb 6:2 polaganju ruku, i u. od mrtvih 1Pe 3:21 dobru savjest po u. Isusa Otk 20:6 koji ima dio u prvom u. nad USKRSNU-STE-T-TI Kol 2:12 u kojemu s njim i u. po vjeri u Kol 3:1 Ako dakle u. s Kristom, traite Mat 27:63 Poslije tri dana u. u 1So 4:16 s neba i mrtvi u Kristu u. e USKRSNUTI Mat 16:21 biti, ali trei dan da e u. Mat 17:23 e ga; ali e on trei dan u. Mat 20:19 Ali e on trei dan u. Mar 10:34 Ali poslije tri dana on e u. Luk 9:22 ubijen, ali e trei dan u. Iva 6:40 i ja u ga u. u posljednji dan Iva 6:54 i ja u ga u. u posljednji dan Iva 11:23 Isus joj ree: Brat e tvoj u. Dje 26:23 da e prvi od mrtvih u. da e 1Ko 6:14 i nas e u. silom svojom 1Ko 15:35 Kako e u. mrtvi i u kakvu e 1Ko 15:52 jer e zatrubiti, i mrtvi e u. Heb 11:19 da Bog moe i od mrtvih u. USKRAVAJU 1Ko 15:15 ako doista mrtvi ne u. 1Ko 15:16 Jer ako mrtvi ne u. ni Krist 1Ko 15:29 Ako mrtvi uope ne u. to 1Ko 15:32 Ako mrtvi ne u. jedimo i pijUSLII--O-T-TI Job 35:13 Bog ne u. lai i Svemoni ne Psl 4:1 Kad zovnem, u. me, Boe Psl 34:4 on me u. izbavi me od svih Psl 102:2 u. me brzo u dan, kad te zazM.Iz 15:29 a molitvu pravednika u.

945
Dan 9:19 u. Gospode, oprosti GospoIva 9:31 i ini volju njegovu, onoga u. 1Iv 5:15 I kad znamo, da nas u. togod Psl 65:5 Ti nas u. u dobroti udesnim Iva 11:42 znao, da me svagda u. Pst 35:3 Bogu, koji me je u. u vrijeme Psl 66:18 bezakonje, nikad me ne bi u. Psl 99:8 Boe na, ti si ih u. ti si im bio Iza 49:8 U Vrijeme milosti u. sam te Psl 6:9 Vapaj moj u. e Gospod, GosPsl 91:15 Kad me zazove, u. u ga i iz Iza 41:17 Ja, Gospod, u. u ih, ja, Bog 2Ljt 7:14 onda u ih ja u. u nebu, oprosPsl 6:8 Gospod u. glasni pla moj Iza 30:19 on e te u. im ga uje Zah 13:9 i ja u je u. i rei: Ovo je moj USNAMA Psl 45:2 milina se razlila na u. tvojim M.Iz 7:21 i glatkim u. odvue ga sa M.Iz 8:7 mrska je u. mojim laljivost M.Iz 10:13 Na u. razumnoga nai je M.Iz 16:10 Sud je Boji na u. kraljevim Iza 28:11 tepavim u. i tuim jezikom Iza 29:13 potuje me samo u. svojim Mal 2:6 na u. njegovim nije se nala Mat 15:8 tuje me samo u. ali srce je Rim 3:13 otrov je zmijski pod u. njihovUSNE Pst 28:12 I u. san: ljestve stajale na Psl 12:3 Gospod unitio laskave u. i Psl 63:3 tebi pjevaju slavu u. moje M.Iz 4:24 i u. tvoje neka budu iste od M.Iz 13:3 razvaljuje u. svoje, propada M.Iz 17:28 razuman, i kad zatvori u. M.Iz 27:2 stranac, a ne tvoje vlastite u. PNP 4:3 u. su ti kao vrpca grimizna PNP 4:11 u. tvoje, zarunice, kaplju Sef 3:9 u pribaviti iste u. narodima 1Pe 3:10 u. svoje, da ne govore prijevUSNU-E-LI 1Ko 15:6 mnogi ive i sad, a neki u. 1Ko 15:20 prvenac onima, koji u. 2Pe 3:4 otkako oevi u. sve stoji tako 1So 4:13 za one koji su u. da se ne 1So 4:14 tako e Bog i one, koji su u. 1So 4:15 pretei onih, koji su u. USPJE-H-HA-T-TI Pst 39:3 u. svima djelima njegovim Jo 1:8 jer tada e imati sreu i u. u Psl 90:17 jest, daj u. djelu ruku naih M.Iz 13:4 je elja, ali bez u. dua lijenine Iza 52:13 Gle, u. e sluga moj, popet e 2Ljt 20:20 u proroke svoje, pa ete u. M.Iz 16:3 svoja, i osnove e tvoje u. Dan 11:17 nee obistiniti i nee mu u. USPOMENU Luk 22:19 Ovo inite na moju u. 1Ko 11:24 ovo inite na moju u. 1Ko 11:25 kadgod pijete, na moju u. USTADE Rut 3:14 kod nogu njegovih, u. dok jo Jon 3:6 Tada on u. sa svojega prijesMat 1:24 Josip u. od sna i uini, kao to Mar 4:39 On u. zapovjedi vjetru i ree Luk 4:16 subotu u sinagogu. u. da ita Dje 8:27 u. i poe. I gle, ovjek EtiopDje 13:16 Tada u. Pavao i mahnuvi USTAJ-E-U Iza 3:13 u. Gospod, da sudi narodima Iza 32:8 u. samo za plemenito. Zah 2:13 Jer On u. iz svetoga stana 1Ko 15:42 Sije se u raspadljivosti, u. u 1Ko 15:43 Sije se u sramoti, u. u slavi 1Ko 15:44 tjelesno, u. tijelo duhovno Psl 88:10 u. li sjene, da te slave Mat 11:5 mrtvi u. siromanima se USTAN-E-I M.Iz 24:16 padne pravednik i opet u. a Iza 2:19 kad u. da zemlju prepadne Dan 9:25 dok u. pomazanik, knez Luk 16:31 nee vjerovati, da tko u. i od USTANI-TE Brj 10:35 govorio bi Mojsije: u. GospoPsl 10:12 u. Gospode i Boe, digni PNP 2:13 u. prijateljice moja, ljepoto Jon 1:6 to ti spava u. i prizivaj Boga Jon 3:2 u. idi u Ninivu, grad veliki, i dri Mih 4:13 u. vri, keri sionska, jer u Mat 2:13 u. uzmi dijete i majku Mat 9:6 u. uzmi postelju svoju i idi kui Mar 2:9 u. uzmi postelju svoju i hodi Iva 5:8 u. uzmi postelju svoju i hodi Dje 3:6 Krista Nazareanina u. i hodi Dje 9:11 u. i idi u ulicu, koja se zove Dje 9:34 u. i prostri sam sebi I odmah Dje 10:13 u. Petre, pokolji i jedi Dje 12:7 u. bre I spadoe mu lance s Dje 22:16 u. i krsti se, i operi se od Otk 11:1 u. i izmjeri hram Boji i Iza 55:1 u. svi edni, doite na vodu; Joe 3:13 u. stupite, jer je tijesak pu USTA-O-T-TI Iza 64:7 i nitko nije u. da se dri tebe Mat 11:11 nije u. vei od Ivana KrstitePsl 12:5 u. u, da pomognem onome PNP 3:2 u. u, poi u po gradu, trait Luk 12:53 u. e otac na sina, i sin na Luk 15:18 u. u, poi u k ocu svojemu Job 20:27 i zemlja e u. protiv njega Iza 33:10 Sada u u. veli Gospod, Mat 24:11 broju u. i mnoge zavesti Mat 24:24 Jer e u. lane Kristovi i USTRAJNOU Luk 21:19 u. spasit ete duu svoju Heb 12:1 i s u. trimo da dobijemo na Efe 6:18 i uz to bdijte sa svom u. i Kol 1:11 podnesete u strpljivosti i u. s 1So 1:3 i truda, i ljubavi i u. u nadi u USTRAJU Dje 13:43 svjetovali, da u. u milosti Dje 14:22 i opominjali ih, da u. u vjeri Rim 2:7 Vjeni ivot onima, koji u. u di USUDI-O Pst 49:9 lavica; tko se njega u. draiti Brj 24:9 njega podraiti, tko da se u. Job 41:10 se ne u. da ga probudi, tko Mar 12:34 Otada ne u. se vie nitko da Mat 22:46 nije se vie nitko u. da ga to Luk 18:13 nije se u. ni oiju svojih podRim 5:7 biti da bi se tko u. umrijeti Jud 1:9 nije se u. izgovoriti sud pogrde UI-JU-MA 2Ljt 7:15 u. moje pripazit e na molitvu Psl 40:6 ali si mi dao u. otvorene Iza 6:10 Uini gluhima u. njegove Iza 30:21 u. e tvoje razabrati povik iza Iza 33:15 tko zatiskuje u. svoje, da ne Iza 35:5 i u. gluhima otvorit e se. Iza 43:8 ima oi, koji je gluh, a ima u. Jer 5:21 a ne vidi, koji ima u. a ne uje Mat 11:15 Tko ima u. za uti neka uje Mat 13:15 u. su njegove gluhe, oi su Mat 13:43Tko ima u. za uti neka uje Mat 19:24 ide deva kroz iglene u. Mar 7:33 stavi mu prste svoje u u. i Mar 8:18 Imate u. i zar ne ujete Mar 10:25 deva ide kroz iglene u. Luk 1:44 u u. moje, zaigra dijete od Luk 18:25 je devi proi kroz iglene u. 2Ti 4:3 sebi uitelje, jer ih u. svrbe 1Pe 3:12 i u. njegove sluaju molitvu Otk 2:7 Tko ima u. neka uje, to Duh Dje 7:51 i neobrezanih srca i u. Vi se Jak 5:4 i vika etelaca doe do u. Brj 14:28 vi izgovoriste pred mojim u. Iza 6:10 da ne uje u. svojim, da srce Mih 7:16 ruku na usta i ogluhnuti na u. Mat 13:13 i otvorenim u. ne uju i ne Mat 13:15 Oima nee da vidi, u. nee Mat 13:16 to vide, i u. vaim, to uju Dje 28:27 i u. ne uju, i srcem ne razuUTEMELJ-ENI-IO Efe 3:17 u ljubavi ukorijenjeni i u. Kol 1:23 Ako samo ostanete u vjeri u. i Psl 119:90 u. si zemlju, i ona stoji M.Iz 30:4 Tko je u. sve krajeve zemlji Jer 10:12 on je u. svijet mudrou Jer 51:15 on je u. nadzemaljski svijet UTIAO Psl 131:2 Umirio sam i u. duu svoju Luk 15:16 bio u. glad svoju mahunaUTJEI Tu: 1:2 Nikoga nema, da ga u. od svih Mat 2:18 nee da se u. jer ih vie nema 2Ko 7:6 koji tjei ponienog, u. nas 2So 2:17 Neka u. srca vaa i utvrdi u UTJEITELJ Tu 1:16 Daleko je od mene u. koji bi Iva 14:26 A U. Duh Sveti, kojega e Iva 15:26 A kad doe U. koga u vam UTJEITI Iza 51:19 i ma tko bi te mogao u. Mat 5:4 su alosni, oni e se u. 2Ko 1:4 da bismo mogli u. one, koji su UTJEH-A-E-OM-U Psl 119:50 To je u. moja u nevolji 2Ko 1:5 tako i po Kristu obiluje u. naa Flp 2:1ako koja u. ljubavi, ako koje Iza 54:11 od bure raupana, u. liena Dje 4:36 Barnaba, to znai sin u. Dje 13:15 ako je u vama rije u. za Rim 15:5 A Bog strpljivosti i u. neka 2Ko 1:3 Otac milosra i Bog sve u. 2Ko 7:4 pun sam u. obilna je moja Rim 15:4 da strpljivou i u. Pisma 2Ko 1:4 u. kojom nas same Bog tjei Jer 31:13 nakon boli dajem im u. i vesLuk 2:25 bojao Boga i ekao je u. Luk 6:24 bogati, vi ve imate u. svoju 1Ko 14:3 popravljanje i opomenu i u. 2So 2:16 nas je ljubio i dao u. vjenu i Heb 6:18 jaku u. mi, koji smo pribjegli UTOITE 2Sa 22:3 branik moj: u njega traim u. Psl 14:6 Gospod je u. njegovo Psl 19:14 Gospode, u. moje i SpaPsl 31:1 U tebe, Gospode, traim u. ne Psl 46:7 u. je nama Bog Jakovljev Psl 61:3 Jer si ti u. moje, tvrda kula Psl 62:8 srca svoja; u. je nae Bog Psl 90:1 Svemogui, ti si nam u. ti si to Psl 94:22 Ali je Gospod u. meni; Bog je Iza 28:17 Tua potre u. lukavosti Iza 32:2 Svaki e biti u. od bure, zaklon Iza 33:16 gradovi su na hridinama u. Jer 16:19 grade moj, u. moje u dan Sef 3:12 e traiti u. u imenu GospodUTROBI Pst 25:23 Dva su naroda u u. tvojoj Jon 2:1 i tri noi ostade Jona u u. ribe Jon 2:2 I Jona se pomoli u u. ribe GosMat 12:40 Kao to je Jona bio u u. Luk 1:44 zaigra dijete od radosti u u. Otk 10:9 biti u tvojoj u. ali u ustima bit UTVREN

946
Job 2:3 je uvijek u. u svojoj pobonosti Iva 8:44 On nije bio u. u istini jer nema Heb 8:6 uzvienijeg zavjeta, koji je u. UTVRIVAO M.Iz 8:29 kad je u. stupove zemlji Dje 15:41 kroz Siriju i Ciliciju i u. crkve UTVRUJ-E-U Psl 37:23 Gospod u. korak ovjeku Psl 75:3 ja sam, koji u. stupove njezine 2Ko 1:21 Bog je, koji nas u. s vama za M.Iz 20:18 Osnove se u. savjetom 1Ti 1:7 ni to govore, ni to u. UTVRD-A-E-I-IO-ITE-ITI Psl 31:3 Jer si mi hridina i u. radi imena 2Ko 10:4 po Bogu za ruenje u. da Iza 29:7 njega i na gorske u. njegove, i Rim 10:3 i gledajui da svoju pravdu u. P.Zk 32:6 tvoj, koji te napravi i u. Psl 40:2 hridinu noge moje, u. stope Luk 22:32 Zato podupri i u. jedno Dje 3:16 koga vidite i poznajete, u. ime 2So 2:17 Neka utjei srca vaa i u. u Psl 30:7 Gospode, pun milosti u. u Psl 74:17 u. si sve granice zemaljske M.Iz 3:19 osnovao zemlju, u. nebo Efe 3:16 da se silom u. po Duhu Jak 5:8 Strpite se dakle i vi, i u. srca 2Pe 1:10 da svoj poziv i izbor u. dobrim 1Ko 1:8 Koji e vas i u. sve do kraja, da 2So 3:3 On e vas u. i sauvati oda zla 1Pe 5:10 muke, usavriti, okrijepiti, u. UVJEREN Rim 14:5 svaki neka je u. za svoju Rim 14:14 Znam i u. sam u Gospodinu Rim 15:14 A ja sam i sam u. za vas, 2Ti 1:12 i u. sam, da je on mogu UZA-E-I-OE Mar 6:46 u. na goru, da se pomoli Luk 24:51 rastade se od njih i u. na Efe 4:8 u. na visinu, odvede zarobEfe 4:9 A u. to je, nego da najprije i Efe 4:10 koji i u. vie sviju nebesa, da Izl 24:1 u.gore Gospodu ti, Aron Iza 40:9 u. na visoku goru, Sione, kao Otk 4:1 u. ovamo, i pokazat u ti, to Dje 1:13 Kad dooe tamo, u. u gornju Otk 11:12 Uzaite ovamo, i u. na nebo UZAAO Psl 68:18 u. si na visinu, doveo sa Iza 22:1 sav narod tvoj u. na krovove Iva 3:13 Nitko nije u. na nebo osim koji UZAJMI Mat 5:42 da u. od tebe, ne odbijaj ga Luk 11:5 mu: Prijatelju, u. mi kruha UZALUD Izl 20:7 Ne uzimaj u. imena Gospoda Psl 127:1 Gospod ne gradi kue, u. se M.Iz 14:6 ali u. a razumnomu je lahko Iza 49:4 u. sam se dakle trudio, snagu Mat 15:9 u. me potuje, nauka je Rim 13:4 jer u. ne nosi maa, jer je 1Ko 15:2 osim ako u. vjerovaste 1Ko 15:14 ako Krist nije uskrsnuo, u. 1Ko 15:17 u. je vjera naa, jer ste u Gal 2:2 moda, ili da nijesam trao u. Gal 2:21 dolazi, onda je Krist u. umro Gal 4:11 da nijesam moda u. radio Flp 2:16 da, nije sam u. trao, niti se Kol 2:18 u. nadimajui se miljenjem Jak 4:5 Ili mislite, da u. Pismo govori UZDA-J-JU-LI-O-TE Psl 32:10 tko se u. u Gospoda, toga on Psl 57:1 jer se u tebe u. dua moja; u Psl 112:7 mirno; on se u. u Gospoda M.Iz 16:20 onaj, koji se u. u Gospoda M.Iz 26:3 u. magarcu, a batina luaciM.Iz 29:25 se u. l Gospoda, skriven je Iza 26:3 spasenje dati, jer se u. u tebe 2Ko 10:7 Ako se tko u. u sebe, da je Psl 37:3 u. se u Gospoda i ini, to je Psl 62:8 Ti narode, u. se uvijek u njega Psl 115:9 Izraele, u. se u Gospoda: on M.Iz 3:5 u. se u Gospoda svim srcem Hos 12:6 u. se vazda u Boga svojega Psl 2:12 su svi, koji se u njega u. Psl 18:30 tit svima, koji se u njega u. Psl 20:7 Jedni se u. u kola, drugi u Psl 37:9 se u. u Gospoda, posjeduju Iza 40:31 koji se u. u Gospoda, crpaju Jer 49:11 Udovice tvoje neka se u. u 1Ti 6:17 ne ponose, niti u. u bogatstvo Efe 1:12 koji smo se prije u. u Krista Mat 27:43 On se je u. u Boga; neka ga Iva 5:45 tuitelj Mojsije, u koga se vi u. UZDR-AVA-I Psl 146:9 u. sirote i udovice; a bezboJer 5:24 napaja njive, u. nam etvu 1Ko 9:25 za nagradu, od svega se u. Pst 45:5 vama, da vas u. na ivotu Pst 50:20 da u. na ivotu mnoge ljude Izl 20:20 i da strah pred njim u. budan Luk 17:33 gleda da u. ivo svoj, izgubit UZET-A Pst 3:19 u zemlju, od koje si u. jer prah Psl 116:13 au spasenja u. u i Iza 53:8 Iz tjeskobe i suda bio je u. i tko Mar 4:25 tko nema, u. e mu se i ono Iva 14:3 opet u doi i u. u vas k sebi Pst 2:23 e se zvati ena, jer je u. od Jer 47:3 za djecu, ruka je njihova u. Dje 8:33 U njegovu ponienju bila je u. UZIMA-JTE-JU-M Izl 20:7 pustiti bez kazne onoga, koji u. P.Zk 32:11 u. ih i nosi jakim krilima Iza 40:11 Janjad u. u naruje svoje Mat 8:17 On u. nae nemoi i nosi Luk 8:12 a onda dolazi avao i u. rije Dje 8:33 se njegov ivot u. sa zemlje 1Ti 4:4 odmet, to se u. sa zahvalnou Mat 10:9 Ne u. sobom u pojasima Luk 10:4 Ne u. sobom kese za novac Mar 6:8 da nita sobom ne u. na put 1Ti 4:3 istinu, u. sa zahvalnou Heb 7:5 da u. po zakonu desetinu od Luk 19:22 da u. to nijesam uloio, i UZRASTE Mat 13:7 pade meu trnje. u. zajedno Mat 13:26 Kad onda u. usjev i uhvati 1Ko 3:6 Apolo zali, a Bog dade te u. Heb 12:15 ne u. kakav korijen gorine UZVIEN-E Psl 89:7 silno u. iznad sviju oko njega Psl 113:4 u. je nad svima narodima Psl 138:6 Gospod je u. ali on gleda i Iza 2:11 Samo je Gospod u. u onaj Iza 52:13 uzdignut e se, bit e silno u. Heb 7:26 odvojen od grjenika i u. nad Psl 131:1 to su mi odve velike i u. 2Pe 1:17 kad sie k njemu od u. slave UZVISIT Mat 23:12 a tko se ponizuje, u. e se Jak 4:10 Gospodinom, i u. e vas UZVISUJE Psl 112:9 zbog bogatstva njegova u. Mat 23:12 Jer tko se u. ponizit e se; a UZVRATITI 1So 3:9 zahvalu moemo u. Bogu za Heb 10:30 Moja je osveta, ja u u. UITAK 1Ti 6:17 nam sve da je obilato za u. Heb 11:25 negoli imati asovit u. grijeha UIVA-JU-NJE-TI M.Iz 31:31 Podajte joj da u. plod ruku Kol 2:18 ne lii nagrade, koji u. u postu 1Ko 7:31 I koji u. ovaj svijet, kao da ga Luk 8:14 bogatstvo i u. ivota i ugue P.Zk 28:65 narodima nee u. mira Iza 65:21 Sadit e vinograde i u. Amo 9:14 nasadit e vrtove i u. plodove -VVALOVI-MA Izl 15:5 v. ih pokrie kao kamen Psl 42:7 svi v. tvoji i vode tvoje prelaze Psl 77:16 te i ustreptae;V. zahukae Psl 107:29 i v. morski umuknue Jer 5:22 ako v. i huje, ne prelaze Jud 1:13 v. morski, to se pjene svojim Job 38:11 ovdje se lomi prkos tvojim v. Psl 29:3 uj Gospod nad v. Bog Mat 8:24 tako da se je laica pokrila v. VANJ-TINI-SKI Iva 7:24 Nemojte suditi po v. nego Iva 8:15 Vi sudite po v. ja ne sudim 2Ko 4:16 se na v. ovjek i raspada 1Pe 3:3 Nakit ena neka ne bude v. u VAPIJE-MO Job 33:26 v. k Bogu, i on mu je milostiv Gal 4:6 u srca vaa, koji v. Aba, Oe Rim 8:15 u kojem v. Aba, Oe! VARA M.Iz 31:30 Dragost v. ljepota prolazi 1Ko 3:18 ne v. Ako tko meu vama Gal 6:3 je to, a nije nita, v. sam sebe Efe 5:6 Nitko neka vas ne v. praznim Jak 1:26 nego v. srce svoje, njegova VATR-A-I Jak 3:5 mala v. i koliku umu zapali Jak 3:6 I jezik je v. svijet nepravde 1Pe 4:12 ne udite se v. koja vas stie za VEER-I-U Pst 1:5 postade v. i postade jutro prvi Pst 8:11 se vrati k njemu istom pred v. Iva 21:20 v. naslonio na grudi njegove 1Ko 11:25 Tako i au po v. govorei Pst 19:3 On im tada ugotovi v. i dade Mat 26:18 u blagovati Pashalnu v. s Iva 18:28 da bi mogli jesti Pashalnu v. 1Ko 11:21svaki svoju v. uzme najprije VELIANSTV-A-O-OM Psl 145:5 O velikom sjaju v. tvojega Heb 1:3 sjede s desne strane v. na Psl 68:34 Nad Izraelom stoluje v. Psl 93:1 zaodjeo se Gospod u v. Psl 96:6 Sjaj i v. blista pred njim; slava Psl 104:1 obukao si se u sjaj i v. Zah 6:13 hram Gospodnji. v. ga resi 2Pe 2:10 i preziru v. Gospodina, i drski Psl 8:1 svoj zemlji v. nebo natkriljuje Iza 2:19 pred uzvienim v. njegovim VELIIN-A-E 1Ljt 29:11 Tvoja je, Gospode, v. mo Efe 1:19 I koja je izobilna v. sile Dje 2:11 gdje govore naim jezicima v. 2Ko 12:7 ponio zbog v. otkrivenja VESEL-A-I-IM-ITE Psl 113:9 u kui kao v. majka djece 2Ko 9:7 jer Bog ljubi v. darovatelja Psl 16:9 raduje srce moje i v. se duh M.Iz 29:2 pravednici mo, v. se narod Iza 35:1 se v. pustara i neka procvjeta Jer 31:13 Sada se v. djevojka u kolu Mat 12:18 na kojem se v. srce moje 2Ko 6:10 Kao alosni, a jednako v. Psl 63:7 u sjeni krila tvojih v. se

947
Flp 2:17 radujem se i v. se sa svima Joe 2:23 djeco Siona, radujte se i v. se Mat 5:12 i v. se; jer je velika plaa vaa Rim 12:12 Nadom se v. u nevolji Otk 12:12 Zato v. se, nebesa i vi, koji VESELJ-A-E-EM Psl 43:4 k Bogu radosti i v. svojega, i Prp 7:4 alosti, a srce ludih u kui v. Dje 2:28 i napunit e me v. s licem Psl 51:8 Daj mi da okuam radost i v. M.Iz 10:23 Luaku je v. poiniti sramIza 35:10 v. i radost prate ih, briga i Jer 31:13 boli dajem im utjehu i v. Luk 1:14 Imat e radost i v. i mnogi e Psl 100:2 Sluite Gospodu s v. Prp 2:1 da pokuam s v. i nauijem se Iza 12:3 S v. ete crpsti vodu iz izvora Dje 14:17 i punei srca vaa jelom i v. VESE-LO-O Psl 45:15 Vode ih v. i radosno, ulaze u M.Iz 13:9 v. gori svjetlo pravednika, a M.Iz 15:13 v. srce razvedri lice; tuga u M.Iz 17:22 Srce v. pospjeuje ozdravPrp 7:3 i alosno lice, moe ipak biti v. Job 39:21 Kopa zemlju, v. je od snage Prp 8:15 nego jesti i piti i v. biti. To neka Jak 5:13 Je li tko v. neka pjeva hvalu VEZAN Mat 23:18 koji je na njemu, onda je v. 1Ko 7:27 Jesi li v. za enu, ne trai VIENJ-A-E-U Iza 30:10 Nemojte vidjeti v. i prorociTu 2:9 otvori se nebo i vidjeh v. boaJoe 2:28 mladii e vai gledati v. Mih 3:6 biti no, a da ne gledate v. i Dje 2:17 mladii vai vidjet e v. i starci 2Ko 12:1 doi u na v. i otkrivenja GosIza 29:7 kao nono v. bit e rulja svih Dan 9:23 rije, tada e razumjeti v. Dan 9:24 da se ispuni v. i proroanstvo Dje 11:5 sam v. gdje silazi posuda Pst 15:1 Abramu u jednom v. ovako Dan 2:19 objavljena tajna u nonom v. Otk 4:3 bijae po v. kao kamen jaspis i Otk 9:17 I tako vidjeh u v. konje i one VIKA Mar 12:44 Jer svi drugi ubacie od v. Luk 21:4 Jer svi bacie od v. svojega u VIDLJIVO Kol 1:16 na nebu i na zemlji, v. i nevHeb 11:3 da iz nevidljiva postade v. VIHOR-A-OM-U 1Kr 19:11 estok v. koji je brda razdirao i Job 21:18 kao prah, to ga raznosi v. Psl 58:9 nagorjelo neka raznese v. srdbe Iza 40:24 i v. ih raznese kao pljevu Jer 4:12 v. silan dolazi mi na slubu Jer 4:13 kao oblak podie se! Kao v. ume Jer 51:16 baca munje s dadom, izvodi v. Nah 1:3 Put Gospodnji ide kroz buru v. 1Kr 19:12 Iza v. doe potres, doe oganj Job 38:1 Tada odgovori Gospod Jobu iz v. Iza 29:6 burom i v. i plamenom, to prodiJob 30:15 kao u v. raznosi on sreu moju VIJAOM Mat 3:12 v. u ruci on e oistiti gumno Luk 3:17 v. u ruci on e oistiti gumno VIJAO Pst 3:24 iz kojega se v. plamen, da uvaju Mat 25:24 nijesi sijao, i kupi, gdje nijesi v. VIJEN-AC-CA Iza 62:3 i kraljevski zlatni v. a ruci Mat 27:29 Tada spletoe v. od trnja Mar 15:17 spletoe v. od trnja i Iva 19:2 Vojnici spletoe v. od trnja 1Ko 9:25 raspadljiv v. a mi neraspadlj2Ti 4:8 meni je pripravljen v. pravde Jak 1:12 primit e v. ivota, koji je Gos1Pe 5:4 primit ete neuveli v. slave Otk 2:10 do smrti, i dat u ti v. ivota 2Ti 2:5 A ako se tko i bori, ne dobije v. Otk 3:11 da nitko ne uzme v. tvojega VIKA-LA-LI-O Izl 32:17 Mojsiju: v. je bojna u taboru Job 34:28 do njega popne v. siromaha Iza 13:4 uj, v. na gorama kao od Dje 23:9 nastade velika v. I ustadoe Jak 5:4 i v. etelaca doe do uiju Mat 21:15 i djecu, to su v. u hramu Dje 16:17 za Pavlom i za nama, i v. je Iva 19:12 idovi v. Ako ovoga pusti Iva 19:15 oni su v. Uzmi, uzmi, raspni Job 29:12 sam siromaha, koji je v. i Mar 10:48 Ali on je v. jo jae: Sine Iva 7:37 stajao je Isus i v. Tko je edan VINA Pst 9:24 A kad se Noa rastrijezni od v. PNP 1:2 jer je slae od v. milovanje Luk 7:33 on nije jeo kruha i nije pio v. Iva 2:3 Kad je nestalo v. ree majka Isusova njemu: Nemaju vie vina. Rim 14:21 ne jesti mesa, i v. ne niti, i 1Ti 5:23 pij pomalo v. zbog eluca i Otk 6:6 a ulja i v. nee ni biti Otk 19:15 tijesak estokoga v. gnjeva VINO Pst 9:21 A kad je pio v. opio se, i leao Psl 4:7 etve, kad rodi ito i v. u izobilju M.Iz 21:17 tko voli v. i ulje, ne obogati se Dan 10:3 Meso i v. nijesu ulazila u Mat 9:17 ne lijeva v. novo u mjehove Mat 27:34 mu dadoe v. pomijeano Mar 15:23 mu dadoe v. sa smirnom Iva 2:10 Ti si uvao dobro v. do sada VINOGRAD-U Psl 80:14 s neba i vidi i pobrini se za v. PNP 2:15 male lisice, to pustoe v. Iza 5:7 je kua Izraelova v. Gospoda Mat 20:1 da naima poslenike za svoj v. Mat 21:33 domain posadi v. Ogradi Mat 21:41 pogubiti i svoj e v. dati u 1Ko 9:7 Tko sadi v. a od roda, njegova Iza 5:1 pjesmu prijatelja svojega o v. Mat 21:28 Sine, idi i radi danas u v. Luk 13:6 smokvu u svojemu v. On VINOM Dan 1:8 hranom kraljevom ni v. to ga Joe 3:18 vrijeme gore kapati slatkim v. Luk 10:34 k njemu, zali uljem i v. rane Efe 5:18 I ne opijajte se v. u kojemu je Otk 14:8 koji je estokim v. bluda VISINA-MA M.Iz 25:3 Kao v. neba i dubina zemlje Rim 8:39 Ni v. ni dubina, ni drugo Efe 3:18 je irina i duina, i v. i dubina Otk 21:16 Duina i irina i v. jednaka je 2Sa 1:19 Na tvojim v. Izraele, najbolji Job 25:2 koji mirno ini red na v. Psl 148:1 hvalite ga na v. nebeskim Iza 33:16 Taj e stanovati nav. gradovi Efe 6:12 duhova pakosti u zranim v. VISIN-E-I-U P.Zk 32:13 Vodio ga je na v. zemlje, i Psl 102:19 On je pogledao sa svete v. Jer 25:30 Vie s v. Gospod, iz svetoga Luk 1:78 Pohodio nas je istok s v. Otk 2:5 Pomisli, s koje si v. spao, ini Iza 57:15 U v. u svetitu stanujem, ali i Mat 21:9 ime Gospodnje Hosana na v. Luk 2:14 Slava Bogu na v. i na zemlji Heb 1:3 desne strane velianstva na v. Psl 68:18 Uzaao si na v. doveo sa Efe 4:8 Uzae na v. odvede zarobVISOK-O-U Izl 6:6 spasit u vas rukom v. podignu2Sa 22:47 v. hvaljen neka je Bog Psl 27:5 die me v. gore na hridinu M.Iz 17:19 v. gradi vrata svoja, trai M.Iz 30:13 Jao rodu, koji nosi v. glavu Iza 55:9 v. nad zemljom, tako su putovi Iza 40:9 Uzai na v. goru, Sione, kao Mat 4:8 avao sobom na goru vrlo v. Mat 17:1 i izvede ih nasamo na goru v. Otk 21:10 u duhu na goru veliku i v. i VJEN-A-IH-IM-O Psl 18:50 Davidu i rodu njegovu u v. Psl 119:142 Pravda je tvoja pravda v. Iza 26:4 Svemogui, v. hridina Iza 35:10 obasjavati radost v. veselje i Dan 4:34 ivi u vijeke, ija je vlast v. i Rim 1:20 i njegova v. sila i boanstvo 1Ti 6:16 vidjeti; kojemu ast i vlast v. 2Ti 1:9 u Kristu Isusu prije v. vremena Tit 1:2 Za istiniti Bog prije vremena v. Iza 60:20 Gospod postati v. svjetlom, i Mar 3:29 ostaje napren v. grijehom Jud 1:6 zadrao je v. okovima u mraku Pst 3:22 uzme s drveta ivota i jede i v. Psl 100:5 v. traje milost njegova, kroz 2Ko 4:18 a ono, to se ne vidi, v. Heb 7:24 dovijeka, ima v. sveenitvo 2Pe 1:11 dopustiti ulaz u v. kraljevstvo Otk 14:6 koji je imao da propovijeda v. VJENO-GA-STI Iva 6:68 ii. Ti ima rijei v. ivota Dje 13:46 drite da nijeste vrijedni v. Heb 5:9 ga sluaju, uzrok spasenja v. Heb 7:16 nego po sili ivota v. Heb 13:20 krvlju zavjeta v. Gospodina 1Iv 3:15 ubojica nema u sebi v. ivota Jud 1:7 sa svojom kaznom v. ognja 2Ti 2:10 u Kristu Isusu sa slavom v. Heb 6:2 uskrsnuu od mrtvih, i sudu v. Psl 139:24 putu, i vodi me na put v. Mih 5:2 iz davne davnine, iz dana v. Hab 3:6 To su putovi njegovi od v. 2Pe 3:18 Njemu slava i sad i u dan v. VJENU Izl 12:17 Zato drite taj dan kao v. usMat 25:46 Ovi e ui u muku v. a 2Ko 4:17 donosi nam izobilnu v. slavu 2Ko 5:1 kuu nerukotvorenu, v. na 2So 1:9 Koji e trpjeti kaznu, propast v. 2So 2:16 i dao utjehu v. i dobru nadu u 1Pe 5:10 koji vas pozva na v. svoju VJERAN M.Iz 3:32 a poboniku je v. prijatelj Hos 11:12 prema Svecu, koji je v. Mat 25:21 Nad malim si bio v. zato u Luk 16:10 Tko je v. u najmanjoj stvari Luk 19:17 jer si mi u malom bio v. imat Iva 20:27 i ne budi nevjeran, nego v. 1Ko 1:9 v. je Bog, koji vas pozva u 1Ko 7:25 od Gospodina, da budem v. 1Ko 10:13 Ali je v. Bog, koji vas nee 2Ko 1:18 Ali je Bog v. te rije na k vama 1So 5:24 v. je, koji vas pozva, on e i 2So 3:3 A Gospodin je v. on e vas 2Ti 2:13 Ako smo nevjerni, on ostaje v. Heb 2:17 da bude milosrdan i v. veliki Heb 3:2 Koji je v. onome, koji ga Heb 10:23 vjere u nadu jer je v. onaj Heb 11:11 je vjerovala, da je v. onaj 1Iv 1:9 v. je i pravedan, da nam oprosti Otk 2:10 Budi v. do smrti, i dat u ti

948
VJERNOST Psl 30:9 Navjeuje li on v. tvoju Psl 40:10 slavio sam tvoju v. i pomo Psl 57:3 neka dadne svoju milost i v. Psl 85:10 Tada e se milost i v. sresti Psl 89:1 na koljeno javljat u glasno v. Psl 91:4 i oklop bit e tebi v. njegova Psl 100:5 sve narataje v. njegova Psl 117:2 uva mono, v. Gospodnja Psl 146:6 u njima; koji dri v. dovijeka Tu 3:23 Vrlo je velika v. tvoja Mat 23:23 pravednost, milosre i v. Gal 5:22 blagost, dobrota, v. VJETAR M.Iz 30:4 Tko je uhvatio v. u ruke svoje Dan 2:35 Odnese ih v. Ne osta vie ni Hos 8:7 Jer siju v. buru e eti. StaMat 8:27 I v. i more sluaju ga Mat 11:7 vidite zar trsku, koju ljulja v. Mat 14:24 jer je bio protivan v. Mar 4:39 Prestane v. i postade tiina Iva 3:8 v. pue, gdje hoe; uje um Dje 2:2 kao kad dolazi silan v. i napuni 1Ko 9:26 borim, ne kao onaj, koji bije v. 1Ko 14:9 govori. Jer ete govoriti u v. Efe 4:14 koju ljulja i zanosi svaki v. Jak 1:6 morskomu valu, koji v. podie Otk 7:1 da ne pue v. na zemlju, ni na VJETR-A-OM-OVE-OVI-U Eze 37:9 doi od etiri v. zadahni ove Mat 24:31 izabranike njegove od etiri v. Izl 14:21 uzbijati more natrag jakim v. Prp 2:11 sve je bila tatina i trka za v. Psl 104:4 ini v. anelima svojim i Heb 1:7 I ini anele svoje v. i sluge Mat 7:25 dooe vode, dunue v. i Jak 3:4 lae, iako su velike, i silni ih v. Jud 1:12 oblaci bez vode, koje v. okolo Job 21:18 Bivaju kao pljeva na v. kao Mar 4:39 On ustade, zapovjedi v. i VLADA-JU-LA-LAC Psl 19:13 ne daj da v. nada mnom M.Iz 8:15 Po meni v. kraljevi, odluuju Rim 8:14 Jer koji se god v. po Duhu Tit 2:3 Starice isto tako da se v. kako Rim 5:14 Nego je v. smrt od Adama Rim 5:17 jednoga v. smrt po jednome Mih 5:2 onaj, koji e biti v. u Izraelu Mal 3:1 e doi k svojemu hramu v. 1Ti 6:15 i jedini v. Kralj nad kraljevima Otk 1:5 i v. nad kraljevima zemaljskim VLADAT-E Iza 9:7 v. e na prijestolju Davidovu i Jer 23:5 Kralj e on biti i v. e pun Otk 2:27 v. e njima gvozdenim ezlo1Ko 4:8 ve se obogatiste, bez nas v. Efe 4:1 da se v. dostojno zvanja, u koje VLADAR-A-E-I Dje 5:31 uzvisi za v. i spasitelja, da Iza 40:23 koji v. zemaljske unitava Luk 12:11 i pred poglavarstva i v. ne Psl 2:2 Skupljaju se v. zemaljski, Mat 20:25 Znate, da v. zapovijedaju Luk 22:25 njihovi v. nazivaju se dobroRim 13:3 v. nijesu strah dobru djelu VLASTIMA Rim 13:1 neka se pokorava viim v. jer Efe 6:12 protiv poglavarstva, protiv v. Tit 3:1 Opominji ih, da se pokoravaju v. VLASTIT-A-I-OG-U M.Iz 10:22 v. muka ne uini tu nita M.Iz 27:2 hvali drugi, a ne tvoja v. usta Jak 1:14 svakoga kua v. pouda M.Iz 14:10 Srce samo pozna v. bol M.Iz 28:26 oslanja na svoj v. razum PNP 1:6 da pazim na v. vinograd Mat 10:36 postaju njegovi v. domai Job 19:26 iz svojega v. mesa gledat u M.Iz 5:15 Pij vodu iz svojega v. studeMat 6:34 ima dosta svojega v. zla Rim 8:32 svojega v. Sina nije sauvao M.Iz 25:9 Raspravi v. stvar svoju s pro2Pe 3:16 Pisma na svoju v. propast VOJEVAO Dan 7:21 kako je taj rog v. sa svecima 2Ti 4:7 Dobar sam boj v. trku svrio VOJNICI Luk 3:14 upitae ga v. to da inimo Iva 19:2 v. spletoe vijenac od trnja Iva 19:32 v. i prvome prebie golijeni i VOJNIKA Mat 8:9 reknem jednome od v. koji su Iva 19:34 jedan od v. probode mu bok Dje 10:7 bogobojazna v. od onih, koji VOJSKA 1Kr 22:19 v. nebeska stoji mu s desne PNP 6:4 strahovita kao ratna v. Jer 33:22 ne moe izbrojiti v. nebeska Dan 11:31 v. koju je poslao, nastupit Joe 2:11 jer je v. njegova vrlo velika Luk 2:13 pridrui se anelu velika v. VOJSKE Jo 5:15 v. Gospodnje ree Joui: Izuj 1Sa 17:45 Boga v. Izraelove, koju si ti Psl 103:21 Slavite Gospoda, sve v. Dan 8:11do kneza v. nebeske on se je Luk 21:20 Jeruzalem opkoljen od v. Heb 11:34 u boju, rastjerae v. tue Otk 19:14 I v. nebeske iahu za njim VOL-A-U M.Iz 15:17 v. ugojeni, gdje je mrnja Iza 1:3 v. poznaje gospodara svojega Izl 20:17 v. njegova, magarca njegovLuk 13:15 vas u subotu svojega v. ili 1Ko 9:9 Ne zavezuj usta v. koji vre 1Ti 5:18 v. koji vre ito ne zavezuj VRAT-A P.Zk 28:48 gvozden jaram na v. dok te Mat 18:6 da mu se o v. objesi mlinski Mar 9:42 da mu se o v. objesi mlinski Dje 15:10 da metnete uenicima na v. Pst 27:40 jaram e njegov stresti s v. PNP 7:1 kao erdan oko v. djelo ruke VRATA Pst 6:16 v. korablji sa strane i naini Izl 12:23 proi e Gospod mimo v. i P.Zk 6:9 dovratnike kue svoje i na v. Suc 5:8 pokuca tada na v. rat, ali se Psl 100:4 Udite na v. njegova sa Psl 141:3 mojim, uvaj v. usana mojih M.Iz 17:19 tko visoko gradi v. svoja Mat 6:6 ui u sobu svoju, zatvori v. Mat 7:13 Uite na uska v. jer su iroka Mat 16:18 i v. paklena nee je nadvlaLuk 13:24 da uete na uska v. jer vam Iva 5:2 kod Ovjih v. kupelj, koja se Iva 10:1 tko ne ulazi na v. u ovinjak Iva 10:7 vam: Ja sam v. k ovcama Iva 10:9 Ja sam v. Tko ue kroza me Dje 5:19 otvori nou v. tamnice, izve1Ko 16:9 velika i irom otvorena v. i 2Ko 2:12 i otvorie mi se v. u GospodKol 4:3 da nam Bog otvori v. rijei, da Heb 13:12 krvlju svojom, trpio izvan v. Otk 3:20 tko uje glas moj i otvori v. ui Otk 4:1 v. otvorena na nebu, i glas Otk 21:12 to je imao dvanaestora v. i VRATI-M Pst 8:11 Golubica se v. k njemu istom Brj 22:23 tukao magaricu, da je opet v. Prp 12:7 I prah se v. u zemlju, onako, Iza 38:8 se v. sunce natrag za deset Mat 24:46 se v. kui, nae da ini tako Luk 4:14 U sili Duha v. se Isus u GaliLuk 8:39 v. se kui natrag i pripoviLuk 10:35 potroi, platit u ti, kad se v. VRATIMA Pst 4:7 ne vreba li tada pred v. grijeh M.Iz 31:31 i neka je hvale na v. djela njIza 51:5 Pred v. stoji spasenje moje Zah 8:16 Sudite na v. svojim vjerno i Mat 24:33 ovo, znajte da je pred v. Luk 16:20 v. leao je jedan siromah po Dje 5:9 pred v. su, i iznijet e te Jak 5:9 Gle, sudac stoji na v. Otk 3:20 Evo stojim na v. i kucam: ako Otk 21:12 i na v. dvanaest anela, i VRATITI Hos 12:6 ima i ti v. k Bogu svojemu Mat 16:27 e v. svakome po djelima Luk 14:14 ali e ti se v. o uskrsnuu Dje 13:34 nije imao vie v. u truhlost Dje 15:16 u se v. i opet u sagraditi Rim 12:19 Moja je osveta, ja u v. VRE Luk 8:21koji sluaju rije Boju i v. je 1Ko 9:9 Ne zavezuj usta volu, koji v. 1Ko 9:10 i tko v. u nadi e dobiti dio 1Ti 3:10 iskuaju, pa onda da v. slubu 1Ti 5:18 Volu, koji vre ito, ne zavezuj VRH-OM Psl 38:3 Jer krivnja moja izae v. glave Luk 16:24 umoi u vodu v. prsta Pst 11:4 sebi grad i kulu s v. do neba Pst 28:12 v. dopirale sve do neba; i Jer 17:1 dijamantnim v. na ploi srca VRIJEDI M.Iz 22:1omiljelost vie v. nego srebro M.Iz 31:10 enu vrsnu tko e nai v. Mat 13:57 Prorok ne v. nigdje manje VRIJEDN-A-I-O-OSTI M.Iz 12:4 v. je ena kruna muu svoje1Ti 1:15 Pouzdana je rije i v. da bude Mat 6:26 Nijeste li vi vie v. od njih Mat 10:31 vie v. negoli mnogi vrapci Dje 13:46 i sebe drite da nijeste v. M.Iz 16:16 i razboritost dobiti vie je v. Flp 4:8 i to je god hvale v. to mislite VRIJEDNOSTI Jer 7:8 rijei prijevarne, koje nemaju v. Jer 32:19 i prema v. djela njegovih Rim 4:14 to bi bila vjera bez v. i VRT-U Pst 2:10 dolazila je rijeka, da natapa v. PNP 4:16 bi doao dragi moj u v. svoj Iza 51:3 pustaru njegovu u v. GospodIza 58:11 i ti si kao v. dobro zaliven Joe 2:3 Kao v. edenski lei pred njim Iva 18:1 gdje je bio v. u koji ue On, i Pst 2:16 Sa svakoga drveta u v. smije Pst 3:10 suanj koraka tvojih u v. uplaEze 28:13 Boravio si u Edenu, v. Iva 18:26 Nijesam li te ja vidio u v. s Iva 19:41 i u v. grob nov, u koji jo nitko VUK-OVE Iza 65:25 v. i janje zajedno e pasti, i Jer 5:6 Zato ih bije lav ume, davi ih v. Iva 10:12 i bjei, a v. grabi ih i razgoni Mat 10:16 aljem kao ovce meu v. Luk 10:3 aljem kao jaganjce meu v. VUNA Iza 1:18 skerlet, postat e bijeli kao v. Dan 7:9 Kosa mu na glavi kao ista v. Otk 1:14 i kosa bijela kao bijela v. kao -Z-

949
ZABADAVA Iza 52:3 z. su vas prodali; pa ete se i Mat 10:8 avle z. ste dobili, z. dajite Rim 3:24 I opravdavaju se z. milou Otk 21:6 dati iz izvora vode ivota z. Otk 22:17 neka uzme vodu ivota z. ZABLUD-E-U 2So 2:11 Bog poslati silu z. da vjeruju lai 1Iv 4:6 poznajemo Duha istine i duha z. Rim 1:27 zasluenu plau za svoju z. Efe 4:14 po lukavstvu, da zavede u z. ZABORAV-IO-LJAJTE-LJEN P.Zk 32:18 z. si Boga, koji te u svijet Psl 137:5 Ako bih z. tebe, Jeruzaleme Hos 4:6 jer si z. zakon Boga svojega Jak 1:24 i odmah je z. kakav je bio 2Pe 1:9 i z. je oienje od starih Heb 13:2 Gostoljubivosti ne z. jer njom Heb 13:16 initi i davati milostinju ne z. ZABORAVLJEN Psl 9:18 nee zauvijek biti z. siromah Psl 31:12 z. sam, bez spomena kao Luk 12:6 A ipak ni jedan od njih nije z. ZABRANJUJE Luk 23:2 z. plaati porez caru, i izdaje 3Iv 1:10 i z. onima, koji to hoe, i izgoni ZABRINUTI Mat 6:25 Ne budite tjeskobno z. za Mat 6:28 I to ste tako tjeskobno z. za Mat 6:31 Ne budite dakle tjeskobno z. Mat 6:34 Ne budite dakle tjeskobno z. ZAELA Psl 51:5 u krivnji me je ve z. majka Mat 1:18 nae se, da je bila z. po Duhu ZAETI Iza 7:14 Eto, djevica e z. i roditi sina i Mat 1:23 Eto, djevica e z. i roditi sina Luk 1:31 Ti e z. i roditi sina. Nadjeni ZADOVOLJ-AN-ITI-NI Mat 10:25 Uenik mora biti z. ako mu Flp 4:11 jer se ja navikoh biti z. onim Iza 57:6 prinosio dar. Za u se time z. Mar 15:15 Pilat htjede z. narodu i pusti 1Ti 5:16 su zaista udovice, moe z. Luk 3:14 i budite z. svojom plaom 1Ti 6:8 hranu i odjeu, ovim budimo z. Heb 13:5 budite z. s onim, to imate ZADR-AO-IM-ITE Dje 1:7 to ih je Otac z. u svojoj vlasti Dje 5:3 si slagao Duhu Svetome i z. za Jud 1:6 z. je vjenim okovima u mraku 1Ti 3:15 Ako li se z. da zna, kako ti se Flm 1:13 Ja ga htjedoh da z. kod sebe Iva 20:23 i kojima z. zadrat e se 1So 5:21 A sve kuajte; to je dobro, z. ZAGOVARA Rim 8:34 strane Bogu, koji nas i z. Heb 7:25 kad svagda ivi, da ih z. ZAGRLI Mar 9:36 sredinu meu njih, z. ga i reMar 10:16 z. metnu na njih ruke svoje ZAHVALI Mat 26:27 Tada uze au, z. i prui je Mar 14:23 uze au, z. i dade im je, i pili Luk 22:17 Tada uze au, z. i ree Luk 22:19 uze kruh, z. prelomi ga i ZAHVALJUJEM Psl 138:2 z. imenu tvojemu na dobroti Psl 139:14 z. ti divno i udesno ja sam Dan 2:23 z. ti Boe otaca mojih. Luk 18:11 z. ti, to nijesam kao ostali Rim 1:8 z. Bogu svojemu po Isusu 1Ko 10:30 me psuju za ono, za to ja z. 1Ti 1:12 z. onome, koji mi dade jakost ZAHVAL-NU-OM Psl 50:14 prinesi Bogu kao rtvu z. Heb 13:15 rtvu z. to jest, plod usana 1Ko 10:30 Ako ja sa z. uivam, zato 2Ko 4:15 rastui z. mnogih, slui na Flp 4:6 molitvom i pronjom sa z. neka ZAJEDNITVO 1Ko 10:16 nije li z. krvi Kristove Kruh 2Ko 6:14 kakvo z. ima svjetlo s tamom 2Ko 13:14 i z. Duha Svetoga neka je Efe 3:15 Od koga se zove svako z. na Flp 2:1 ako koje z. duha, ako to 1Iv 1:6 Ako reknemo, da imamo z. s 1Iv 1:7 on u svijetlu, imamo z. jedan s ZAJEDNIARI 1Ko 10:18 rtve, nijesu li z. rtvenika 1Ko 10:20 A ja neu, da vi budete z. s 1Ko 10:21 ne moete biti z. stola Gos2Ko 1:7 da kao to ste z. u patnjama Efe 3:6 sutjelesnici i z. obeanja u Kristu ZAJEDNIC-E-I-U Dje 8:21 Nema tebi dijela ni z. u ovoj Efe 2:12 iskljueni od z. Izraelove i bez Psl 82:1 Bog se die u z. Bojoj, dri Psl 111:1 u krugu pravednika i u z. Dje 2:42 u z. u lomljenju kruha i u molitDje 7:38 Ovo je onaj, to je bio u z. u 1Iv 1:3 a naa je z. s Ocem i sa Sinom Izl 16:3 da pomorite svu z. glau 1Ko 1:9 Bog, koji vas pozva u z. Sina Flp 3:10 i silu uskrsnua njegova i z. 1Iv 1:3 da i vi s nama imate z. a naa je ZAKLANICA Psl 40:6 rtava z. i prinosa nijesi htio Dan 9:27 prestat e rtva z. i prinos Mar 12:33 od svih rtava paljenica i z. ZAKLE-H-O Pst 24:9 gospodaru svojemu, i z. mu Pst 25:33 I z. mu se i prodade tako Pst 50:25 Tada z. Josip sinove IzraMat 26:72 On opet zataji i z. se: NezLuk 1:73 kojom se z. Abrahamu, ocu Heb 6:13 zakune, z. se sam sobom Heb 7:21 z. se Gospodin, i nee se Otk 10:6 I z. se onim, koji ivi u vijeke Psl 89:3 z. se Davidu, slugi svojemu Heb 3:11 Zato se z. u gnjevu svojemu P.Zk 6:18 Gospod z. oevima tvojim P.Zk 30:20 z. Gospod oevima tvojim Psl 110:4 Gospod se z. nikad se nee Iza 45:23 Sobom sam se z. iz usta Mat 5:33 Dri, to si se z. Gospodinu ZAKLETV-E-OM Zah 8:17 Ne ljubite krive z. jer na sve to Mat 14:9 zbog z. i zbog gostiju zapoLuk 1:73 z. kojom se zakle Abrahamu Heb 7:28 rije z. koja je poslije zakona Pst 50:24 je pod z. obeao Abrahamu Heb 6:17 svoje odluke, poslui se z. Heb 7:21 Ovaj sa z. po onome, koji mu Jak 5:12 ni drugom kakvom z. nego ZAKON-A-E Psl 37:31 z. je Boga njegova njemu u srcu Psl 119:77 jer je z. tvoj naslada moja Psl 119:97 Kako sam zavolio z. tvoj Luk 16:16 z. i proroci doseu do Ivana Rim 4:15 Jer z. dovodi samo gnjev: gdje Rim 7:7 Je li z. grijeh? Boe sauvaj! Nego Gal 5:14 se sav z. izvruje u jednoj rijei 1Ti 1:9 da pravedniku z. nije postavljen Jak 1:25 tko pomno pogleda u savreni z. Jak 2:8 Ako zaista z. kraljevski izvrujete Jo 8:32 na kamenju prijepis z. Mojsijeva Mat 7:12 inite i vi njima, jer je to sadraj z. Luk 16:17 da propadne i jedna crtica od z. Rim 4:15 nema z. nema ni prijestupa Rim 5:13 Jer je grijeh bio u svijetu do z. ali Rim 7:6 A sad se oslobodismo od z. koji Rim 8:2 oslobodio me je od z. grijeha i Gal 2:16 ovjek ne opravdava djelima z. Gal 3:10 koji se oslanjaju na djela z. pod Gal 3:13 nas je otkupio od prokletstva z. Gal 3:18 Jer ako je batina od z. onda nije Heb 10:16 dat u z. svoje u srca ZAKONOM Rim 2:12 sagrijeie pod z. po zakonu Rim 3:19 koji su pod z. da se svaka Rim 3:27 onim djela Ne, nego z. vjere Rim 6:14 nijeste pod z. nego pod miloRim 7:2 je udata ena privezana z. za Rim 7:23 i zarobljava me z. grijeha, koji Gal 3:23 bili smo pod z. uvani i zatvGal 4:5 Da otkupi one, koji su bili pod z. Gal 5:4 koji hoete z. da se opravdate ZAKONU Rim 3:20 po z. dolazi poznanje grijeha Rim 7:4 i vi umrijeste z. tijelom KrisRim 7:7 nijesam poznao osim po z. jer Rim 7:23 koji se protivi z. uma mojega Rim 8:3 Jer to je bilo z. nemogue, jer Rim 8:7 se ne pokorava z. Bojemu, a Gal 2:19 Jer ja sam po z. umro zakonu Gal 2:21 ako opravdanje po z. dolazi Tit 3:9 i svaa i prepiranja o z. kloni se Heb 7:16 Koji nije postao po z. tjelesne Heb 9:22 sve se krvlju isti po z. i bez ZAKRPA Mat 9:16 razdere z. od haljine, i rupa Mar 2:21 nova z. opet razdere od stare ZALUTA-E Mat 13:21 ili progonstvo, odmah z. Mat 18:12 sto ovaca, i jedna od njih z. Jak 5:19 ako tko od vas z. od istine, i 1Ti 6:10 predavi se z. od vjere i na 2Pe 2:15 Ostavie pravi put, z. i pooZAMK-A-E-U Psl 124:7 z. je rastrgana, i mi smo sloIza 8:14 z. i mrea za stanovnike JeruPsl 18:5 pritisli me, pale na me z. smrti Psl 119:110 Bezbonici mi metnue z. Psl 140:5 namjestie mi potajne z. M.Iz 29:25 Strah od ljudi mee z. a tko Psl 57:6 Namjestie z. nogama mojim 1Ti 3:7 ne bi upao u sramotu i u z. a1Ti 6:9 upadaju u napast, z. i u mnoge ZAMOLI-TE Dan 1:8 z. predstojnika nad dvoranMat 7:9 dati kamen, ako ga z. kruha Luk 11:1 z. ga jedan od uenika njegLuk 11:11 kamen, ako z. ribu, dadne li Iva 4:7 Isus je z. Daj mi da se napijem Mat 6:8 to vam treba, prije nego ga z. Mat 21:22 to z. pouzdano u molitvi Iva 14:14 Ako me za to z. u ime moje Iva 15:16 togod z. u Oca u ime moje Iva 16:23 Ako to z. Oca, dat e vam u ZAPALI-TI Luk 15:8 ne z. li tada ona svjetiljku, ne Jak 3:5 mala vatra, i koliku umu z. Iza 1:31 Oboje e se z. zajedno, i nitko Mat 22:7 ubojice i grad njihov z. ZAPEA-ENI-TI Efe 4:30 kojim ste z. za dan otkupljenja Dan 12:4 z. ovu knjigu do posljednjega 2Ko 1:22 nas i z. i dade zalog Duha u Otk 10:4 z. to objavie sedam gromOtk 20:3 bezdan baci ga, i zatvori, i z. ZAPISAN-A-I P.Zk 29:20 to su z. u ovoj knjizi, sruit Luk 10:20 vaa imena z. na nebesima Iva 20:31 su z. da vjerujete, da Isus

950
Psl 69:28 -vednicima neka ne budu z. Eze 13:9 kue Izraelove nee biti z. Otk 21:27 koji su z. u knjizi ivota JanjZAPITA-E Pst 22:7 z. Evo oganj i drva, ali gdje je Mat 18:21 i z. Gospodine, ako brat moj Mat 19:16 z. Uitelju, to dobra moram Mat 22:46 nitko usudio da ga to z. Luk 10:29 z. Isusa: A tko je moj blinji ZAPITKIVANJA 1Ti 6:4 boluje od z. i praznih prepiranja 2Ti 2:23 A ludih i praznih z. kloni se Tit 3:9 A ludih z. i rodoslovlja, i svaa i ZAPJEVA-LI Izl 15:1 Tada z. Mojsije sa sinovima Mat 26:34 prije nego pijetao z. tri puta Mat 26:74 ovjeka. Odmah z. pijetao Luk 22:61 prije nego danas z. pijetao Iva 18:27 zataji, i odmah pijetao z. Mat 11:17 mi smo tualjke z. i vi nijeste Luk 7:32 mi smo tualjke z. i vi nijeste ZAPNE Mat 4:6 da ne z. za kamen nogom Luk 4:11 da ne z. za kamen nogom ZAPOVIJED-I-IMA Psl 106:25 i ne htjedoe vie sluati z. Psl 119:98 z. tvoja ini me mudrijim Luk 2:1 izae z. od cara Augusta, da Iva 12:50 da je z. njegova ivot vjeni Iva 13:34 Novu z. dajem vam: ljubite Iva 15:12 Ovo je z. moja: ljubite se Efe 6:2 i majku; ovo je prva z. s 1Iv 2:7 nego z. staru, koju imadoste od 1Iv 3:23 je z. njegova, da vjerujemo u 1Iv 4:21 I ovu z. imamo od njega: Tko 2Iv 1:4 kao to primismo z. od Oca Psl 119:86 Sve su z. tvoje istina Iva 14:21 Tko ima z. moje i dri ih, on je Rim 7:8 grijeh uze prigodu po z. i naini 1Iv 3:24 I tko dri z. njegove, u njemu 1Iv 5:3 ovo ljubav Boja, da z. njegove P.Zk 4:2 Nita ne dodajte z. to vam ih Psl 78:7 da bi posluni bili z. njegovim Eze 36:27 da hodite po mojim z. i da Mat 22:40 O ovim dvjema z. visi sav ZAPOVJEDI-O Mat 4:3 si Sin Boji, z. da ovo kamenje Mat 4:10 Tada mu z. Isus: Odstupi, Mat 17:18 Isus z. zlome duhu, i on Mar 4:39 ustade, z. vjetru i ree moru Luk 15:22 A otac z. slugama svojim: Iva 2:7 Isus im z. Napunite posude Otk 9:4 I z. im se, da ne kode travi Pst 3:17 za koje sam ti z. Ne smije Mat 15:4 Bog je z. Potuj oca i majku i Mat 28:20 da dre sve, to sam vam z. Iva 14:31 i kako mi je z. Otac, onako Dje 10:42 I z. nam je, da propovijeZAROBLJEN-E-IMA Psl 146:7 Gospod oslobaa z. Efe 4:8 odvede z. i porazdijeli darove Iza 61:1 da navijestim z. slobodu, vezLuk 4:18 da navjeujem z. osloboeZARUNIC-A-U Joe 2:16 svoje sobe, z. iz svoje odaje Otk 19:7 i z. se je njegova pripravila Iva 3:29 Tko ima z. zarunik je. Prijatelj Otk 21:9 pokazat u ti z. enu JanjetoZARUNIK-A-U Mat 9:15 tugovati, dok je s njima z. Ali Mat 25:6 odjeknu poziv: z. dolazi Mar 2:19 postiti, dok boravi kod njih z. Iva 3:29 Tko ima zarunicu, z. je. Iza 61:10 platem pravednosti kao z. Mar 2:19 Dok imaju kod sebe z. ne Mat 25:1 svoje i izaoe u susret z. Otk 21:2 kao zarunica, ukraena z. ZASADIO Psl 44:2 njih si z.narode si iskorijenio Psl 104:16 libanonski, to ih je on z. Iza 5:2 i z. u njemu lozu plemenitu Mat 15:13 nasad, to ga nije z. Otac Luk 13:6 je bio z. smokvu u svojemu ZASJA P.Zk 33:2 z. s gore paranske, doe Job 33:25 Tada z. tijelo njegovo vie Job 37:22 zlatna svjetlost z. od sjevera Psl 37:6 te pravednost tvoja z. kao Iza 58:8 Tada z. svjetlo tvoje kao zora Iza 58:10 onda z. svjetlo tvoje u tami, i Mat 17:2 Lice se njegovo z. kao sunce Mat 24:27 munja pomoli na istoku i z. ZASTRANIE Rim 3:12 Svi z. svi se pokvarie; nema 1Ti 1:6 z. i svrnue u prazne govore ZATAJI-TI Mat 26:72 On opet z. i zakle se Iva 18:27 Onda Petar opet z. i odmah Mat 26:34 zapjeva, tri puta e me z. Mat 26:75 tri puta e me z. Izae i Luk 22:61 pijetao, triput e me z. Rim 11:25 neu z. tajne ove, da sami 1Ko 10:1 z. brao, da su oevi nai svi 2Pe 2:1 unijeti pogubna krivovjerja i z. ZATRAI Luk 1:63 On z. pisau tablicu i napisa Luk 22:31 sotona z. da vas smije ree1Pe 3:15 koji od vas z. raun o nadi ZAVEDE Pst 3:13 Zmija me z. zato sam jela M.Iz 7:21 z. ga i glatkim usnama Mat 18:6 Tko z. jednoga od ovih maleEfe 4:14 po lukavstvu, da z. u zabludu 1Iv 3:7 Djeice, nitko neka vas ne z. Otk 19:20 kojima z. one, koji primie ZAVESTI Mat 24:5 Ja sam Krist. I mnoge e z. Mat 24:11 broju ustati i mnoge z. 1Ko 15:33 Ne dajte se z. zli razgovori Heb 13:9 Ne dajte se z. razlinim i ZAVEZUJ 1Ko 9:9 Ne z. usta volu, koji vre. Zar 1Ti 5:18 Volu, koji vre, ne z. usta, i ZAVIST-I 1Ko 3:3 kad je meu vama z. i prepira1Ti 6:4 to postaje z. svaa, psovke Jak 3:14 Ako li imate gorku z. i svau u Jak 3:16 Jer gdje je z. i svaa, ondje je 1Pe 2:1 licemjerstvo i z. i svako klevRim 1:29 puni z. ubojstva, svae, luRim 13:13 rasputenosti, ne u svai i z. 2Ko 12:20 ne budu kod vas svae, z. Gal 5:21 z. ubojstva, pijanstva, razuzFlp 1:15 iz z. i svae, ali drugi od dobre Tit 3:3 u pakosti i z. ivei, mrski, jedan ZAZIVA-JU-O-TI Joe 2:32 svaki, koji z. ime Gospodnje Jon 3:8 Neka se glasno z. Bog, i neka 2Ti 2:19 svaki, koji z. ime Gospodnje Psl 145:18 je blizu svih, koji ga z. svih Jer 10:25 na plemena, koja ne z. Sef 3:9 da svi z. ime Gospodnje i slue Rim 10:12 bogat za sve, koji ga z. 1Ko 1:2 svetima, sa svima, koji z. ime 2Ti 2:22 koji z. Gospodina iz ista srca Iza 64:7 Nitko nije z. ime tvoje, i nitko Rim 10:13 kojigod bude z. ime GosDje 19:13 z. nad opsjednutima ime Rim 10:14 Kako e dakle z. onoga, u ZDRAV-A-E-I-LJE-O Psl 41:12 ti me dri z. da ti sluim uvijMat 12:13 i postade opet z. kao druga Luk 15:27 jer ga je opet dobio z. M.Iz 16:24 samotok, slatke dui, z. tijelu 2Ti 4:3 kad z. nauke nee podnositi Iza 59:10 i z. slini smo mrtvima Mat 9:12 Ne trebaju z. lijenika, nego Tit 1:13 karaj strogo, da budu z. u vjeri Tit 2:2 trijezni, poteni, mudri, z. u vjeri Iza 58:8 zora, z. tvoje brzo procvate Mal 4:2 to krije z. pod krilima svojim Dje 3:16 dade mu cijelo z. pred svima Mat 6:22 Ako je oko tvoje z. onda sve Mat 27:29 govorei: z. kralju idovski Luk 1:28 z. milosti puna Gospodin je s ZJENICU P.Zk 32:10 uvao ga je kao z. oka svoPsl 17:8 Kao z. oka uvaj me. Skrij me Zah 2:8 tko dirne u vas, dirnuo je u z. ZLOIN-AC-CE M.Iz 17:11 z. ide samo za pobunom Prp 9:18 jedan jedini z. moe pokvariti Iva 18:30 Kad on ne bi bio z. ne bismo 2Ti 2:9 trpim zlo sve do okova kao z. ali 1Pe 4:15 ne trpi kao krvnik ili tat ili z. ili Iza 53:9 Odredili su mu grob uz z. a uz Iza 53:12 i bio ubrojen meu z. i nosio Mat 21:41 z. e zlom smrti pogubiti i Mar 15:28 Pisma: Ubrojen je meu z. Luk 23:33 Isto tako z. jednoga s desne 1Pe 2:12 vas kleveu kao z. vidjevi 1Pe 2:14 da kazne z. a pohvale dobre ZRNO Iza 40:15 otoci su mu kao z. pijeska Iza 62:9 tko je eo z. neka ga jede i Joe 1:17 Usjevno z. lei trulo pod Mat 13:4 nekoje z. pade na put, i dooMat 17:20 imate vjere kao z. goruLuk 17:6 imate vjere kao z. goruino Iva 12:24 Ako z. penino ne padne u ZUBA Job 29:17 grabe iz z. njegovih Mat 8:12 Ondje e biti jauk i krgut z. Mat 13:42 Ondje e biti jauk i krgut z. Mat 24:51 Ondje e biti jauk i krgut z. Mat 25:30 Ondje e biti jauk i krgut z. ZVATI Pst 2:23 Ona e se z. ena, jer je uzeta Pst 32:28 nee vie z. Jakov, nego Iza 62:4 Nee se vie z. ostavljena Zah 8:3 Jeruzalem e se z. Grad Mat 5:9 Oni e se z. sinovi Boji Luk 1:35 se roditi od tebe, z. Sin Boji Luk 1:48 Gle, od sada e me z. BlaLuk 15:19 vie dostojan z. se sin tvoj 1Ko 15:9 nijesam dostojan z.se apostHeb 2:11 Zato se ne stidi z. ih braom ZVIJER-I Pst 37:20 da ga je proderala divlja z. Iza 35:9 biti lavova, niti e ljuta z. ii po Otk 13:1 I vidjeh z. gdje izlazi iz mora Otk 19:20 bi uhvaena z. i s njom lani Iza 43:20 Tada e me slaviti z. poljske Otk 20:4 i koji se ne poklonie z. ni slici ZVIJEZD-A-E-U-MA Brj 24:17 z. izlazi iz Jakova, ezlo se Joe 2:10 pomrae, svjetlost se z. ug1Ko 15:41 se z. od zvijezde razlikuje u Otk 1:16 u svojoj desnoj ruci sedam z. Otk 1:20 Tajnu sedam z. koje si vidio Otk 8:10 i pade s neba velika z. koja je Otk 22:16 Davidov, sjajna z. danica Pst 1:16 da vlada nou, uz to jo z. Pst 22:17 tvoje umnoiti kao z. na Psl 8:3 mjesec i z. to si ih namjestio

951
Psl 136:9 Mjesec i z. da vladaju nou Amo 5:8 On, koji je stvorio z. Vlaie i Mat 24:29 z. e s neba pasti, i sile e 1Ko 15:41 se zvijezda od z. razlikuje u Flp 2:15 svijetlite kao z. u svijetu Otk 6:13 I z. nebeske padoe na Mat 2:2 Vidjesmo njegovu z. na istoku Otk 2:28 I dat u mu z. Danicu Otk 9:1 i vidjeh z. gdje pade s neba na Psl 147:4 On, koji odreuje z. broj Luk 21:25 znaci na suncu, mjesecu i z. 1Ko 15:41 mjesecu, i druga slava z. -ALAC 1Ko 15:55 Gdje je, smrti, . tvoj 1Ko 15:56 A . je smrti grijeh, a sila je ALOSN-A-I Psl 42:5 Zato si . duo moja, to Mat 26:38 On im ree: . je dua moja Mat 5:4 Blagoslovljeni su . Oni e se 2Ko 6:10 Kao . a jednako veseli, kao 2Ko 7:9 se radujem, ne to ste bili . ALOST-AN-I-ITE M.Iz 10:1 a lud je sin . materi svojoj Iza 50:3 Oblaim nebo u . zaogrem Jer 31:13 . njihovu u radost, nakon Iva 16:20 se vaa . okrenuti na radost Iva 16:21 ena kad raa, ima . jer 2Ko 2:7 kako ne padne u preveliku . 2Ko 7:10 Jer . koja je po Bogu, raa Flp 2:27 nego i meni, da mi ne doe . Jak 4:9 se pretvori u pla, i radost u . Psl 38:6 se posve, povazdan idem . Mat 19:22 Na ove rijei otide mladi . Mar 10:22 Na ovu rije posta on . Rim 14:15 A ako je brat tvoj zbog jela . Prp 7:4 mudrih ljudi boravi u kui . a Iza 53:4 . je nae uzeo na se, mi smo Iza 61:3 ulje radosti mjesto odjee . Luk 22:45 ih nae gdje spavaju od . Mat 26:10 Zato . enu Ona uini dobro Efe 4:30 I ne . Duha Svetoga Bojega 1So 4:13 da se ne . kao i ostali, koji ANJ-E-M-U M.Iz 11:29 zaputa kuu svoju . vjetar Iva 4:37 poslovica: Jedan sije, drugi . Otk 14:15 i anji, jer doe as, da se . Mat 25:26 znao si, da ja . gdje nijesam Luk 19:22 uloio, i . to nijesam sijao Psl 126:5 Koji siju sa suzama neka . s Jer 12:13 Siju penicu i . trnje, mue Mat 6:26 ne siju, ne . ne skupljaju u Luk 12:24 Ne siju, ne . nemaju spremAO Jon 4:11 A meni da ne bude . Ninive Mat 15:32 . mi je naroda. Ve tri dana Mar 8:2 . mi je naroda. Ve tri dana Luk 17:4 i rekne: . mi je, oprosti mu Rim 9:2 je vrlo . i srce me boli bez Gal 4:12 nita mi ne uiniste na . EDAN Mat 25:35 mi jesti, . i dali ste mi piti Mat 25:42 jesti, . i nijeste mi dali piti Iva 7:37 Tko je . neka doe k meni i Iva 19:28 da se ispuni Pismo: . sam Rim 12:20 ako je . napoj ga; jer inei Otk 22:17 A tko je . neka doe; i tko ELE-i Psl 35:27 i vesele, koji mi . pravicu 1Pe 1:12 u koje aneli . da zagledaju 2Ko 5:2 . obui se u svoj nebeski stan 2Ti 1:4 . da te vidim, spominjui se 2Pe 3:12 i . dolazak dana Bojega ELI-M-TE Psl 37:4 on e ti ispuniti to ti . srce M.Iz 8:35 i to . dobije od Gospoda Rim 7:7 da zakon nije govorio: Ne . Rim 13:9 Ne . poudno. I svaka druga Gal 5:17 Jer tijelo . protiv duha, a duh 1Ti 3:1 tko . slubu nadglednitva Psl 55:6 Tada . Da bih imao krila golDje 26:29 . od Boga, i za malo i za 3Iv 1:2 . da ti u svemu bude dobro, i Psl 122:6 . mir Jeruzalemu, spasenje Mal 3:1 vladalac, kojega . glasnik Jak 4:2 . i nemate; ubijate i za vidite, i 1Pe 2:2 I . kao novoroena djeca ELJA-MA M.Iz 13:19 Ispunjena je . slast srcu, a Rim 8:27 koji ispituje srca zna, to je . Rim 10:1 . je mojega srca i molitva Gal 5:16 U duhu ivite, i . tjelesnih 2Ti 2:22 Od . mladenakih bjei, idi 1Pe 2:11 da se uzdrite od tjelesnih . Iva 8:44 inite po . oca svojega. On je Rim 1:24 predade Bog u . njihovih srRim 1:27 raspalie . svojim jedan na Efe 2:3 svi nekad ivjeli po . tijela Efe 4:22 se raspada u . prevarljivim 2Ti 4:3 nego e po svojim . nakupiti Tit 3:3 sluei razlinim . i slastima, u 2Pe 2:10 koji idu za tjelesnim . ELJ-E-U Job 17:11 slomie, . srca mojega Psl 20:5 neka ti ispuni Gospod sve . 1Ti 6:9 i kodljive . koje bacaju ljude u 2Ti 3:6 grijehima, i vode ih razline . 1Ljt 28:9 srca i zna svaku pomisao i . Psl 20:4 Neka ti ispuni . srca tvojega Rim 7:8 i naini u meni svaku . jer je Flp 1:23 imam . umrijeti i biti s KristoKol 3:5 neistou, poudu, zlu . i lakET-I-VA-VE Hos 8:7 Jer siju vjetar, buru e . Sta2Ko 9:6 sije, u blagoslovima e i . Jer 8:20 Prola je . prola je jesen, a Joe 3:13 Prihvatite za srp, jer je . Mat 9:37 . je velika, a poslenika je Mat 13:39 . je svretak svijeta. eteIva 4:35 Jo etiri mjeseca, i dolazi . Pst 8:22 nee vie nestajati sjetve ni . Mat 9:38 Molite zato gospodara . da Mat 13:30 da zajedno oboje raste do . Mat 13:30 U vrijeme . rei u tada EZLO-M Pst 49:10 Nee odstupiti . od Jude, Brj 24:17 Jakova, . se die iz Izraela Psl 45:6 . kraljevstva tvojega: ezlo Zah 10:11 . e se Egiptu oduzeti Heb 1:8 u vijeke vjekova; i . pravde Otk 2:27 vladat e njima gvozdenim . Otk 19:15 On e njima vladati sa . gvIG Otk 13:16 dadne . na desnoj ruci Otk 13:17 ni prodati, osim tko ima . Otk 14:9 slici njezinoj, i primi . na elo Otk 14:11 i ako tko primi . imena njezOtk 19:20 one, koji primie . zvijerin ITNIC-E-U M.Iz 3:10 e se napuniti . tvoje obilja i Mat 6:26 ne anju, ne skupljaju u . Luk 12:18 Sruit u . svoje i sagradit Mat 3:12 skupit e penicu u svoju . a Mat 13:30 A penicu nosite u . moju RTAVA Iza 1:13 Ne prinosite vie . nevrijedMal 2:13 on vie ne gleda milostivo . Mar 12:33 To je vrednije od svih . Heb 10:5 govori: . i darova nijesi htio RTVA-MA Psl 51:17 . to se dopada Bogu, skruM.Iz 15:8 . je bezbonika mrska GosIza 53:10 Kad se sam rtvuje kao . za Dan 9:27 prestat e . zaklanica i Mar 9:49 to se svaka . zainja solju 1Ko 10:19 govorim idolska . da je to 1Ko 10:28 Ovo je idolska . ne jedite 1Iv 2:2 I on je pomirna . za grijehe Heb 9:23 nebeske stvari boljim . od ovih Heb 13:16 jer se takvim . ugaa Bogu RTVE 1Sa 15:22 poslunost je bolja od . Psl 66:15 pretilih ovaca prinosim ti . Jer 6:20 . vae paljenice nijesu mi vie Mal 1:10 ne mogu primiti . iz vae ruke Mal 3:3 da prinose prave . Gospodu 1Ko 10:18 koji jedu . nijesu li zajedHeb 7:27 najprije za svoje grijehe . Heb 10:1 prinose neprestano one iste . Heb 10:6 i . za grijeh nijesu ti bile ugoHeb 10:11 svaki dan slui i iste . Heb 10:26 nema vie . za grijehe 1Pe 2:5 da prinosite . duhovne, koje RTVENIK-A-E-OM-U Pst 8:20 Tada Noa podie Gospodu . Pst 13:4 gdje je prije bio nainio . i tamo prizva Abram ime Gospodnje. Pst 35:3 tamo u nainiti . Bogu, koji Izl 29:36 Oisti . od grijeha inei na Tu 2:7 Pogrdi Gospod . svoj, zamrzi Dje 17:23 vae svetinje naoh i . na Heb 9:4 Koja je imala zlatni kadioni . i Heb 13:10 Imamo . od kojega ne Jak 2:21 sina svojega Izaka na . Otk 8:3 s molitvama svih svetih na . Luk 1:11 Gospodnji s desne strane . 1Ko 10:18 rtve, nijesu li zajedniari . Rim 11:3 proroke tvoje pobie, . tvoje 2Kr 18:22 Samo pred ovim . ovdje u Mat 5:24 ostavi ondje dar svoj pred . Mat 23:18 Ako se tko kune . onda to 1Ko 9:13 koji rtveniku slue, sa . dijAmo 9:1 Svemoguega gdje stoji na . Mat 5:23 dar svoj k . i ondje se sjeti 1Ko 9:13 i koji . slue, sa rtvenikom Heb 7:13 od kojega nitko nije sluio . RTVOVA-N-TI 1Ko 5:7 jer je . na Pasha, Krist Flp 2:17 Ali ako i . budem za rtvu i Hos 14:2 I mi emo ti . hvalospjev Mal 1:11 posvuda e se . imenu mo2Ko 12:15 i sama u sebe . za due RTVU Mat 9:13 milosre hou, a ne . jer ja Luk 2:24 I oni htjedoe prinijeti . kao Rim 3:25 Bog izloi kao pomirnu . po Rim 12:1prikaete tjelesa svoja za . Efe 5:2 sebe za nas kao prinos i . Flp 2:17 Ali ako i rtvovan budem za . Flp 4:18 . prijatnu, ugodnu Boga Heb 10:12 A on prinesavi jednu . za Heb 13:15 svagda Bogu . zahvalnu 1Iv 4:10 Sina svojega kao pomirnu .