Professional Documents
Culture Documents
Gornji Kosinj – kranjci, doseljenici iz gornjeg pokupja (g.kotar); Butina, Golik, Grgurić,
Jurković, Mance, Pleše, Prišlin, Podnar, Špoljarić, Žagar...
Krš (Srednji Kosinj) – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka; Basta, Burcar, Ćormarković,
Glumac, Javorina, Kokotović, Lastavica, Luben, Munjas, Paripović, Počuča, Uzelac,
Zobenica...
Donji Kosinj – hrvati, doseljenici iz okolice Ogulina; Benčić, Biljan, Crnković, Delač,
Klobučar, Majnarić, Sigurnjak, Štajduhar, Vidmar...
Široka Kula – pravoslavni vlasi, naseljeni iz zbjega kraj brinja; Cvjetičanin, Dejanović,
Jelić, Jović, Korać, Kupica, Mileusnić, Paškaš, Sikerica, Vukelić, Zečević...
Smiljan – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka; Basarić, Rogić, Gajić, Katić, Rajčević,
Vujnović... hrvati doseljeni iz velebitskog primorja; Kovačić, Maras, Vrban, Mažuran,
Devčić, Špalj, Miškulin, Krpan...
Kaniža Gospićka – pokatoličeni muslimani; Čanić, Jengić, Šabić, Turić...
Lički Novi – hrvati doseljeni iz ledenica; Zduna, Galac, Tonković, Pađen, Jelačić,
Belobrk, Šnajdar, Jerković, Magašić, Stilinović...
Rebić Udbinski – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka; Ćosić, Ćuk, Momčilović, Sekula,
Trkulja, Vukoder
Pisač – pravoslavni vlasi iz zbjega u brinju; Borić, Grbić, Končar, Svilar, Štetić,
Vukmirović
Podlapača – doseljeni hrvati iz modruša; Blažan, Dasović, Fumić, Holjevac, Javor, Sertić,
Udorović, Vuković
Jošane – pravoslavni vlasi koji su do tada bili nomadi; Arambašić, Cvijanović, Diklić,
Mašić, Panjković.. pravoslavni vlasi naseljeni iz bukovice; Egić, Kurijac, Masnikosa,
Mrkobrada, Radulović, Stojanović, Vlatković
Bunić – pravoslavni vlasi koji su do tada bili nomadi; Batinić, Božanić, Vranješević,
Milošević, Rapajić, Vlaislavljević, Hinić, Domazetović, Sekezović, Sladić.. pravoslavni
vlasi naseljeni iz bosne; Eror, Prica, Radule, ..
Otočac – hrvati starosjedioci prije turaka; Atalić, Bogdašić, Brajković, Ćorak, Dasović,
Dubravčić, Dujmović, Furlan, Gomerčić, Kostelac, Ladišić, Laškarin, Mudrovčić,
Orišković, Šimatović, Tonković
Biskup Brajković u svom izvještaju o Lici, 1702., dijeli ličko stanovništvo na plemenite
hrvate, pokrštene turke, bunjevce, kranjce i vlahe šizmatike.
Među plemenite hrvate ubraja rodove s područja vinodola, senja, otočca, brinja i
modruša, kao i ostatke onih hrvata koji su nadživjeli tursku vladavinu...
Pokršteni turci samo su uvjetno „turci“, jer se radi o islamiziranim stanovnicima like, koji
su porijelom najvećim dijelom slaveni iz bosne.
Kranjci su lički doseljenici koji su došli iz gornjeg pokuplja, tj. hrvatski ili slovenski
kajkavci, koje su štokavski hrvati prozvali „kranjcima“.
Bunjevci su vlaško polunomadsko stanovništvo katoličke vjere, potpuno slavenizirano.
Porijeklom su iz srednje dalmacije (cetine), a „putovali“ su preko bukovice, ravnih
kotara, podvelebitom do senja i dalje preko modruša. Jedan ogranak je završio čak u
bačkoj, najvjerojatnije naseljen tamo od turaka.
Vlasi šizmatici su nomadi i polunomadi grkoistočne vjere. Ukoliko su porijeklom iz
sjeverne dalmacije (bukovica) uglavnom su slavenizirani, dok su oni iz bosne i dublje iz
dinarida još uvijek jakog romanskog karaktera. Na prostorima like bilo ih je od
pamtivijeka; turcima su najprije bili saveznici, dok su se pod kraj turske vladavine
razbježali u zbjegove kraj brinja i otočca, odakle se većina vratila u prijašnja naselja
preneseni podaci iz izvještaja senjskog biskupa Martina Borkovića, pisanog godine 1710.