Bratunac

Općina Bratunac je smještena u sjeveroistočnoj Bosni i

Bratunac
Hercegovini. Unutar granica entiteta Republika Srpska (BiH)
općina graniči s općinama Zvornik, Srebrenica i Vlasenica, a
rijekom Drinom u dužini od 68 km graniči sa Republikom
Srbijom. U općini postoji 15 mjesnih zajednica s ukupno
20.800 stanovnika.

Prije rata nacionalni sastav stanovništva je bio: 66%

Bošnjaci, 32% Srbi, ostali 2%. Stanovništvo danas, je
izmjenjeno zbog raseljavanja mnogih osoba, te većinu
stanovnika danas čine Srbi. Općina pripada entitetu Republici Entitet Republika Srpska
Srpskoj. Sjedište Bratunac

Bratunac pripada katoličkoj župi Zvornik-Srebrenica, čiji Načelnik Nedeljko Mladjenović

župnik pohodi ovu župu. Broj katolika vrlo je mali. 31. Površina 293 km²
[1]
prosinca 2014. bilo je 7 domaćinstava s 21 katolikom.,
Stanovništvo
- Ukupno 33.619 (1991.)
- Gustoća 71/km²
Sadržaj Pošta

Zemljopis
Stanovništvo
Bratunac (naseljeno mjesto), nacionalni sastav
Naseljena mjesta
Uprava
Povijest
Rimsko doba
Srednji vijek
Predturska vremena
Turska vremena
Austro-ugarsko zaposjedanje i aneksija
Prvi svjetski rat
Kraljevina Jugoslavija
Drugi svjetski rat
Titova Jugoslavija
Agresija na Bosnu i Hercegovinu
Bratunac danas

Gospodarstvo
Poznate osobe
Spomenici i znamenitosti
Obrazovanje
Kultura
Šport
Izvor
Zemljopis
Smješten u dolinskom proširenju rijeke Drine.[2]

Stanovništvo
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Bratunac

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Bratunac imala je 33.619 stanovnika, raspoređenih u 50
naselja.

Stanovništvo općine Bratunac

godina popisa 1991. 1981. 1971.

Muslimani 21.535 (64,05%) 17.349 (57,19%) 13.428 (50,64%)

Srbi 11.475 (34,13%) 12.055 (39,74%) 12.820 (48,35%)

Hrvati 40 (0,11%) 41 (0,13%) 50 (0,18%)

Jugoslaveni 223 (0,66%) 545 (1,79%) 15 (0,05%)

ostali i nepoznato 346 (1,02%) 343 (1,13%) 200 (0,75%)

ukupno 33.619 30.333 26.513

Bratunac (naseljeno mjesto), nacionalni sastav

Bratunac

godina popisa 1991. 1981. 1971.

Muslimani 4.311 (56,02%) 2.715 (49,22%) 1.210 (44,55%)

Srbi 3.037 (39,46%) 2.308 (41,84%) 1.406 (51,76%)

Hrvati 32 (0,41%) 31 (0,56%) 32 (1,17%)

Jugoslaveni 159 (2,06%) 312 (5,65%) 1 (0,03%)

ostali i nepoznato 156 (2,02%) 149 (2,70%) 67 (2,46%)

ukupno 7.695 5.515 2.716

Naseljena mjesta
Abdulići, Banjevići, Biljača, Bjelovac, Blječeva, Boljevići, Brana Bačići, Bratunac, Dubravice, Fakovići, Glogova, Hranča, Hrnčići,
Jagodnja, Jaketići, Jelah, Ježeštica, Joševa, Konjevići, Krasanovići, Kravica, Lipenovići, Loznica, Magašići, Mihaljevići, Mlečva,
Mratinci, Oćenovići, Opravdići, Pirići, Pobrđe, Pobuđe, Podčauš, Polom, Rakovac, Repovac, Sikirić, Slapašnica, Stanatovići, Suha,
Šiljkovići, Tegare, Urkovići, Vitkovići, Voljavica, Vraneševići, Zagoni, Zalužje, Zapolje i Žlijebac.

Uprava
Načelnik općine: Nedeljko Mlađenović,dipl.ing. strojarstva
Povijest
Područje Bratunca naseljeno je još u prapovijesti. Brojne nekropole s humkama.

Rimsko doba
Ostalo je obilato spomenika iz rimskog doba, poput lokaliteta Gradovi u Voljavici, što upućuje na pretpostavku da je na mjestu
Bratunca bio rimski grad ili važni javni objekt, poput rimskog logora, i da je ulazilo u sastav rudarskog područja gentarie.
Ar

Srednji vijek

Predturska vremena
Na raznim lokalitetima brojni stećci iz srednjeg vijeka. 1333. ovdje je zabilježena carinarnica. U ovo se vrijeme spominje i crkva-
samostan sv. Marije, koja je bila i crkva naseobine katolika Hrvata, trgovaca iz Dubrovačke Republike, koji su u Podrinju na
području Bratunca imali nekoliko naselja. Katolički svećenici ove crkve činila su posebnu bratovštinu po kojoj je vjerojatno nastalo
ime Bratunac. Pučka etimologija izvodi ime po tome da je ovdje neki važni beg zvao svog sina od sestre "hodi amo, dajdži moj
bratunac" (sin od sestre - bratanac - bratunac).

U povijesnim dokumentima prvi spomen 1381. godine. Vrela ga navode kao mjestance kroz koje je preko srednjovjekovnog naselja
Crnče vodi put iz Bosne u Srbiju (Cerca pireglo de Bratunac).Kao selo spominje se 1391. godine.

Do turskih osvajanja bratunački kraj crkveno pripadao ujedinjenoj Bosanskoj vikariji. U vremenu prije turskih upada i osvajanja
Bosne, istočna Bosna imala je najviše katoličkih samostana baš uz samu Drinu, ali i sa srbijanske strane Drine. Iz toga vremena
dokumentirani su crkve i samostani u Srebrenici, Zvoniku, Solima (kasnije osmanskog imena Tuzla), Gradovrhu i Labu kod Soli,
Teočaku, Svetoj Mariji kod Bijeljine, Bijeljini[3], Bratuncu.[4]

Turska vremena
U osmanskim vremenima spominje se u dvjema nahijama, ali nije moguće precizirati koja je prava. Nahija Budimir 1519., 1533.,
1548. i selo Bratina. Ime se vjerojatno odnosi na Bratunac, budući da nijedno drugo selo nije zabilježeno pod tim imenom u 16.
stoljeću u okviru ove nahije. Druga nahija Srebrenica Bratova (Bratovo) možda se također odnosi na Bratunac: "1548. godine
zabilježena je jedna baština koja je bila u posjedu popova iz crkve sv
. Marije iz Srebrenice".

Osmanska državna politika davala je povlašteni status pravoslavnoj Crkvi, koja je to obilato koristila za pritisak na Hrvate katolike. U
srednjem Podrinju bilo je mnogo prelazaka katoličkih Hrvata na pravoslavlje, oko Srebrenice, Zvonika i Bratunca. Do konca 16. i 17.
stoljeća mnogi su ovdašnji Hrvati katolici nestali, zbog velikog egzodusa, masovno protjeranih, pobijenih, a preživjeli su nasilno
prevedeni na drugu vjeru, na islam, a oni siromašniji na pravoslavlje.[4] Dio protjeranih podrinjskih Hrvata iz Zvornika, Srebrenice i
Bratunca završio je svoju seobu u Slavoniji, poglavito njenom istočnom dijelu, osobito oko Đakova i Našica. Drugi dio protjeranih
podrinjskih Hrvata završio je u u mađarskom dijelu Baranje sve do Pečuha, Mohača i još dalje do Baje. I današnji naraštaji hrvatske
nacionalne manjine u Mađarskoj čuvaju uspomene i sjećanja na progon od strane Turaka u 16. i 17. stoljeću s njihovih ognjišta kraj
Drine, točnije iz Zvornika, Srebrenice i Bratunca.[3][5][6]

Austro-ugarsko zaposjedanje i aneksija

Gospodarski razvitak događa se nakon austro-ugarskog zaposjedanja. Od godine 1886. organizirano se proizvodi i otkupljuje duhan.
Godine 1888. napravljena je osnovna škola kod begova čardaka, a pripadal je selu Suha. Tad je bio zaselak sela Suha, a katastarski
dio sela Repovac i Podčauš. Godine 1898. postaje zasebno naselje, kad je ovdje bilo samo pet kuća s tridesetak stanovnika. U
Bratuncu je tad postojao begov han, begov čardak (na mjestu današnje banke) i stara džamija. Godine 1911. sagrađen je objekt za
otkup i sezonsku preradu duhana.
Prvi svjetski rat
Poslije pobjede na Ceru, srpske snage izbile su na Drinu i Savu. Po planu Vrhovne komande, radi preduhitrenja nove austro-ugarske
ofenzive, savezničkih zahtjeva za ofenzivu radi rasterećenja ruskog fronta a prije svega radi ispunjenja svojih velikodržavnih
planova, Srbija je razradila napadni plan. Srpska vojska (Užička vojska) je u zajedničkom djelovanju sa crnogorskom vojskom
(Sandžačka vojska) morala je prijeći Drinu i djelovati prema Višegradu, Srebrenici i Vlasenici. Namjera je bila ugroziti bok i
pozadinu austro-ugarskih snaga na srednjoj Drini. Srpska 2. i 3. armija privremeno su morale ostati u obrani na srednjoj i donjoj
Drini, čekajući pogodni trenutak za prijeći u napad. Snage su bile grupirane tako da su dvije skupine srbijanskih bile nasuprot
Bratunca, čije su se zone nadležnosti razdvajale kod Ljubovije s druge strane Drine. 3. armija - Drinska I, Drinska II, Moravska II i
odred pukovnika P. Mišića, pod zapovjednikom generalom Pavlom Jurišićem - Šturmom bila je smještena od Lešnice do Ljubovije,
dok je Užička vojska - Šumadijska II, Užička brigada i Limski odred, pod zapovjednikom generalom M. Božanovićem, od Ljubovije
do Ustiprače. [7] Vojska Kraljevine Srbije je sredinom rujna 1914. zajedno sa crnogorskim snagama pošla u napad preko Drine.
Počinili su zločine, što je izazvalo žešći otpor braniteljskih snaga. Srpsko-crnogorski napad na Podrinje okončan je 24. listopada
1914. neslavno, krahom i morali su se povući.[8]

Kraljevina Jugoslavija
Godine 1926. poboljšana je prometna povezanost izgradnjom mosta na Drini, što je potaknulo razvitak. Sljedeće godine postaje
samostalna općina i uvršten je na popis mjesta koje se mora proglasiti za varošice.

Drugi svjetski rat

U drugom svjetskom ratu došla je pod NDH. Bila je u kotarskoj oblasti Srebrenici, u velikoj župi Vrhbosna. Od 5. srpnja 1944.
kotarska oblast Srebrenica došla je pod dio velike župe Usore-Soli.[9] Vojno je bio pod nadležnošću 3. domobranskog zbora.
Bratunački je kraj trpio zbog ratnih zbivanja. Ovim su krajevima od kraja 1941. harali četnici Jezdimira Dangića. Početkom 1942.
pridružuju im se partizani koji su se povukli iz Srbije i tad paktiraju s četnicima. Uspostavljen je zajednički partizansko-četnički
operativni štab za istočnu Bosnu.[10] Na širem prostoru od Foče na jugu, do Jahorine na zapadu, Vlasenice i obližnje Srebrenice
[11]
djelovalo je nekoliko tisuća pobunjenika koji su svi zajedno terorizirali muslimane.

Užička republika prostirala se ovim krajem. Uslijedla je Operacija Trio. U fazi Trio II
planirano je uništenje pobunjenika oko Srebrenice. Crna legija osvaja mnoga naselja, a
9. travnja Bratunac i Srebrenicu te 10. travnja izbija na Drinu. [12] U operaciji Schwarz (
Bitka na Sutjesci ili Peta neprijateljska ofenziva) osovinske snage potisnule su partizane.
Dd 3. do 15. lipnja 1943., partizani su probili obruč žestokim napadima i provukli se u
istočnu Bosnu. Partizani se tad pregrupiraju i kreću u protunapad u istočnoj Bosni,
čisteći utvrde Sila Osovine, među njima i onu u obližnjoj Srebrenici.

Titova Jugoslavija
Godine 1978. podignut spomenik žrtvama NOB-a. Teritorij pod kontrolom
Jugoslavenske vojske u otadžbini
Općina Bratunac stagnirala je 1960-ih i 1970-ih. Stagnacija je rezultat projekta koji je (JVuO) 1942. godine
trebao donijeti napredak. Dugoročnim ekonomskim planom bila je predviđena izgradnja ("Mihailovićev otok slobode"),
hidroelektrane Velika Dubravica na rijeci Drini. Izgradnjom akumulacije potopio bi se prema časopisu Times, srpnja
1942.
plodni ravničarski dio općine, mnogo naselja a i sama gradska jezgra. U općinu se dugo
godina nije ulagalo što je za posljedicu ostavilu izrazitu gospodarsku nerazvijenost.
Godine 1970. godine odustalo se od tog hidroenergetskog projekta. Podignuta je rampa za ulaganja, nakon čega nije bilo moguće
amortizirati višegodišnje gospodarsko zaostajanje i nikakva ekonomska politika to nije mogla ispraviti. Od 1970. godine do raspada
SFRJ nije ništa promijenio. Obujam ulaganja bio je slab i izgradnja gospodarske osnove u tom razdoblju nije ostvarena. Godinu
raspada države općina Bratunac ušla je s 13 poduzeća iz grana industrije, trgovine, ugostiteljstva, prijevoza i poljoprivrede, u kojima
je bilo zaposleno 2.719 radnika.
Agresija na Bosnu i Hercegovinu
Rat, priklanjanje Republici Srpskoj i sankcijama izoliranoj Srbiji, dodatno je oslabio općinu. Genocid u Srebrenici dotakao se i
Bratunca. Bratunac je bio mjesto zatočenja Bošnjaka Muslimana odvojenih u Potočarima te zarobljenika iz stanovnika srebreničke
enklave koji su se odlučili na zbjeg ("kolona") prema slobodnom teritoriju, ka Tuzli. Zarobljenici su bili zatočeni na više lokacija u
Bratuncu i okolici: na stadion, u škole, Vojni zatvor, policiju, hangar, garaže i druge objekte, zatim su držani u vozilima (autobusi i
kamioni) parkiranim u središtu grada i uz cestu, za koje su svi znali, osobito građani Bratunca. Zarobljenici su dovođeni prema
zapovijedi vojnog vodstva Republike Srpske. Teško su zlostavljani i premlaćivani, nisu dobijali ni hrani ni vodu. Potočarska skupina
s više od tisuću osoba od popodneva 12. i cijelog 13. srpnja 1995. ukrcavana je u zasebna vozila i iz Potočara odvezena ovamo.
Sudionici kolone zarobljeni su na komunikaciji Bratunac - Nova Kasaba. 13. srpnja grad je bio prepun zarobljenika. Iz mjesta
zatočenja odvođeni su na mjesta likvidacije. Plan o izdvajanju privremenom zatočenju (u Bratuncu) i organiziranoj i sustavnoj
likvidaciji zarobljenih bio je detaljno osmišljen i razrađen, a likvidacije po kratkom postupku, uz prethodna mučenja, sprovodili su
Vojska i Ministarstvo unutrašnjih poslova “Republike Srpske”, te druge oružane jedinice, uključujući i iz Srbije i “Republike Srpske
Krajine”. Mnogi su zatočenici ubijeni u Bratuncu u školi “Vuk Karadžić”, kao i na drugim mjestima na putu Kravica – Milići,
uključujući i Konjević-Polje, gdje su vršena zarobljavanja i likvidacije.[8]

Bratunac danas
Privatizacija bratunačkih poduzeća postigla je skromne rezultate. Danas dominira trgovina u privredi. Bratunačko gospodarstvo
karakterizira nelikvidnost, odsustvo investicija, propadanje imovine, obustavljanje proizvodnje, enormna dugovanja, nezaposlenost
radnika i otvaranje stečajnih postupaka, koji više ukazuje na likvidaciju poduzeća nego oživljavanje proizvodnje.

Gospodarstvo
Drvna i metalna industrija,[13] te proizvodnja keramičkih pločica i ukrasne keramike.[2] U okolici ima rudnih bogatstava, poput
ležišta kaolina i mramora.[13]

Poznate osobe
Pero Đukanović, jedan od vođa srpskog ustanka na području Bratunca, Srebrenice, Zvornika i Vlasenice tijekom
Drugog svjetskog rata.
Vlajko Begović, sudionik Španjolskog građanskog rata i Francuskog pokreta otpora.
Vidoje Blagojević, umirovljeni pukovnik Vojske Republike Srpske, haaški osuđenik za masakr u Srebrenici
Jezdimir Dangić, četnički bojnik, pravnik, žandarmerijski časnik, zapovjednik u činu majora (bojnika) jedinice Dvorske
žandarmerije, koja je bila zadužena za osiguranje kraljevske obitelji, njihovih objekata kao i vladinih ministara i
zdanja u Kraljevini Jugoslaviji.
Nedžad Verlašević, bivši nogometaš Slobode i Željezničara
Miroslav Stević, bivši nogometaš, bivši reprezentativac SR Jugoslavije, karijeru započeo u Bratuncu

Dragan Savić, pevač poznat po hitovima Ti si meni samo seks, Muška ku**a

Spomenici i znamenitosti
Prahistorijski asfalt koji su koristili stari rimljani.

Obrazovanje
Općina Bratunac ima tri osnovne škole i školu za srednješkolsko obrazovanje. U SSC postoje tri srednje škole i to Elektrotehnička,
Građevinska i Mašinska srednja škola sa odgovarajućim zanatima, ali to uglavnom ne pohađa niko pa se bratunačka djeca
transportuju o obližnji grad Srebrenicu.

Osnovne skole Branko Radičević i Vuk Karadžić se nalaze u centru grada, dok se OŠ Petar Kočić nalazi u mjesnoj zajednici Kravica.
Kultura

Šport
FK Bratstvo Bratunac
FK "Polet" Kravica
KK "Vihor" Bratunac
ŽOK "Bratunac" Bratunac
KK "Tigar" Bratunac
KK "Miloš Delić" Bratunac

Izvor
Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.",
statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacion-po-

mjesnim.pdf

1. Katolička crkva Župa Srca Isusova - Zvornik (Srebrenica)(http://www.kczs.ba/zvornik/) Zvornik (pristupljeno 10. lipnja
2016.)
2. Proleksis enciklopedija(http://proleksis.lzmk.hr/13465/)Bratunac Objavljeno: 22. lipnja 2012.
3. HOP portal (http://www.hop.com.hr/2016/11/15/jedinstvena-bosanska-vikarija-je-dolaskom-turaka-podijeljena-na-slob
odnu-vikariju-bosna-hrvatska-i-na-okupiranu-vikariju-pod-turcima-bosna-srebrena/) Dragan Ilić: Jedinstvena
Bosanska vikarija je dolaskom Turaka podijeljena na slobodnu vikariju Bosna - Hrvatska i na okupiranu vikariju pod
Turcima Bosna Srebrena, 15. studenoga 2016. (pristupljeno 30. studenoga 2016.)
4. HOP - nezavisni news portal(https://www.hop.com.hr/2016/08/04/svi-arheoloski-nalazi-i-ostaci-srednjovjekovne-bosn
e-i-hercegovine-nose-zapadne-i-hrvatske-oznake-i-odlike/)Dragan Ilić: Svi arheološki nalazi i ostaci srednjovjekovne
Bosne i Hercegovine nose zapadne i hrvatske oznake i odlike , 4. kolovoza 2016. (pristupljeno 23. ožujka 2017.)
5. Svjetlo riječi (http://www.svjetlorijeci.ba/clanak/1887/ofm-bih/kako-se-razvijala-bosanska-franjevacka-provincija)
Ignacije Gavran: Kako se razvijala Bosanska franjevačka provincija? , Svjetlo riječi (1999.) (pristupljeno 30.
studenoga 2016.)
6. Svjetlo riječi (http://www.svjetlorijeci.ba/stranica/7/bosna-srebrena) Bosna Srebrena u prošlosti i sadašnjosti
(pristupljeno 30. studenoga 2016.)
7. (srp.) Prvi svetski rat (http://prvisvetskiratt.weebly.com/srbija-i-crna-gora-u-prvom-svetskom-ratu.html)Srbija i Crna
Fora u Prvom svetskom ratu(pristupljeno 22. lipnja 2016.)
8. (boš.) Bosnjaci.net (http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=34727) Smail Čekić: Genocid nad Bošnjacima u
Srebrenici, 8. srpnja 2009. (pristupljeno 22. lipnja 2016.)
9. Rajka Bućin: Prilog poznavanju institucija: zakonski okvir rada velikih župa NDH(http://hrcak.srce.hr/file/15826), Arh.
vjesn., god. 44 (2001.), str. 219, 222
10. Jozo Tomašević – Četnici u Drugom svjetskom ratu, Sveučilišna naklada Liber, 1979., str. 148
11. Jozo Tomašević – Četnici u Drugom svjetskom ratu, Sveučilišna naklada Liber, 1979., str. 148
12. Nada Kisić Kolanović – NDH i Italija, Naklada Ljevak, 2001., str . 285
13. Hrvatska enciklopedija (http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9313)Bratunac

Naseljena mjesta općineBratunac - popis 1991.

Abdulići • Banjevići • Biljača • Bjelovac • Blječeva • Boljevići • Brana Bačići • Bratunac • Dubravice • Fakovići •
Glogova • Hranča • Hrnčići • Jagodnja • Jaketići • Jelah • Ježeštica • Joševa • Konjevići • Krasanovići • Kravica
• Lipenovići • Loznica • Magašići • Mihaljevići • Mlečva • Mratinci • Oćenovići • Opravdići • Pirići • Pobrđe •
Pobuđe • Podčauš • Polom • Rakovac • Repovac • Sikirić • Slapašnica • Stanatovići • Suha • Šiljkovići •
Tegare • Urkovići • Vitkovići • Voljavica • Vraneševići • Zagoni • Zalužje • Zapolje • Žlijebac
Upravna podjelaBosne i Hercegovine
Entiteti Bosne i Hercegovine
Federacija Bosne i Hercegovine • Republika Srpska
Županije Federacije Bosne i Hercegovine
Unsko-sanska • Posavska • Tuzlanska • Zeničko-dobojska • Bosansko-podrinjska Goražde
Središnja Bosna • Hercegovačko-neretvanska • Zapadnohercegovačka • Sarajevska • Hercegbosanska
 Federalni distrikti Bosne i Hercegovine
Distrikt Brčko
Službeni gradovi Bosne i Hercegovine
Banja Luka • Bijeljina • Bihać • Doboj • Istočno Sarajevo • Mostar • Prijedor • Sarajevo • Široki Brijeg •
Trebinje • Tuzla • Zenica • Zvornik
Općine Bosne i Hercegovine
Banovići • Bosanska Krupa • Bosanski Petrovac •
Bosansko Grahovo • Breza • Bugojno • Busovača • Bužim • Cazin •
Centar, Sarajevo • Čapljina • Čelić • Čitluk • Drvar • Doboj Istok •
Doboj Jug • Dobretići • Domaljevac-Šamac • Donji Vakuf •
Foča-Ustikolina • Fojnica • Glamoč • Goražde • Gračanica •
Gradačac • Grude • Hadžići • Ilidža • Ilijaš • Jablanica • Jajce •
Kakanj • Kalesija • Kiseljak • Kladanj • Ključ • Konjic • Kreševo •
Federacija Bosne i Hercegovine
Kupres • Livno • Lukavac • Ljubuški • Maglaj • Neum •
Novi Grad, Sarajevo • Novi Travnik • Novo Sarajevo • Odžak • Olovo
• Orašje • Pale-Prača • Posušje • Prozor-Rama • Ravno •
Sanski Most • Sapna • Srebrenik • Stari Grad, Sarajevo • Stolac •
Teočak • Tešanj • Tomislavgrad • Travnik • Trnovo (FBiH) • Uskoplje
• Usora • Vareš • Velika Kladuša • Visoko • Vitez • Vogošća •
Zavidovići • Žepče • Živinice
Berkovići • Bileća • Bosanska Dubica • Bosanska Gradiška •
Bosanska Kostajnica • Bosanski Brod • Bosanski Novi •
Bosanski Šamac • Bosansko Petrovo Selo • Bratunac • Čajniče •
Čelinac • Derventa • Donji Žabar • Foča • Gacko • Han Pijesak •
Istočna Ilidža • Istočni Drvar • Istočni Mostar • Istočni Stari Grad •
Istočno Novo Sarajevo • Jezero • Kalinovik • Kotor Varoš •
Republika Srpska
Krupa na Uni • Kupres (RS) • Laktaši • Lopare • Ljubinje • Milići •
Modriča • Mrkonjić Grad • Nevesinje • Novo Goražde • Osmaci •
Oštra Luka • Pale • Pelagićevo • Petrovac • Prnjavor • Ribnik •
Rogatica • Rudo • Skender Vakuf • Sokolac • Srbac • Srebrenica •
Stanari • Šekovići • Šipovo • Teslić • Trnovo (RS) • Ugljevik •
Višegrad • Vlasenica • Vukosavlje

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bratunac&oldid=5075948"

Ova je stranica posljednji put uređivana dana 6. svibnja 2018. u 23:17.

Tekst je dostupan pod licencijomCreative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima

; dodatni uvjeti se mogu
primjenjivati. PogledajteUvjete uporabe za detalje.