Bugojno

Bugojno je grad i općina u Županiji Središnja Bosna u Bosni

Bugojno
i Hercegovini.

Sadržaj
Zemljopis
Povijest
Prapovijest
Rimsko doba
Srednji vijek
Austro-Ugarska
Kraljevina Jugoslavija Panorama Bugojna (1996)
NDH
Koordinate: 44°03′N 17°27′E
Nova Jugoslavija
Bugojno od osamostaljenja BiH do kraja rata Država Bosna i Hercegovina
Poslije rata Entitet Federacija BiH
Promet Županija Središnja Bosna
Kultura Vlast
Gospodarstvo - Načelnik Hasan Ajkunić (SDA)
Stanovništvo Površina
Bugojno (naseljeno mjesto), nacionalni sastav - Ukupna 366 km²
Naseljena mjesta Stanovništvo
Poznati ljudi - općina 46.889 (1991.)
Spomenici i znamenitosti - grad 22.641 (1991.)
Obrazovanje Vremenska zona CET (UTC+1)
Šport - Ljeto (DST) CEST (UTC+2)
Vidi još Poštanski broj 70230
Izvor Pozivni broj +387 30
Vanjske poveznice Zemljovid

Zemljopis
Grad Bugojno prostire se na 366 četvornih kilometara
površine. Nalazi se u Skopaljskoj kotlini na 569 metara
nadmorske visine, u području gornjeg toka rijeke Vrbasa,
između gradova Uskoplja i Donjeg Vakufa. Taj prostor
geološko-geomorfološki pripada bosanskohercegovačkim
Dinaridima, odnosno najvećim dijelom geotektonskom
kompleksu središnjih Dinarida, zoni mezozojskih pretežno
trijaskih vapnenaca i dolomita sa srednjobosanskim
škriljavim planinama u jezgru: Kalin (1530 m), Rudina (1385
Položaj općine Bugojno na karti BiH
m), Stožer (1662 m) i drugim manjim planinama. Najveći dio
grada je na zapadnoj obali Vrbasa. Kod Kule se Vitina ulijeva u Vrbas. Kroz Bugojno teku Duboka i Poričnica, a pritoke Vrbasa su
još Gračanica, Vesočnica, Bunta, Drvetinjska rijeka i južnije Vileški potok.[1]

Povijest

Prapovijest
Bugojno je relativno novije naselje. U dalekoj prošlosti postojali su tragovi naseljavanja. Iz pretpovijesti datira nešto što se može
nazvati naseljem, a datira od 3000. godine pr. Kr. Istraživanjima 1980-ih nađeno je kod Kika mnogo mnogo prapovijesne keramike
što upućuje na zaključak da je tu bila prapovijesna gradina. Kod lokaliteta Pod, bujao je život prapovijesnih zajednica u eneolitiku,
ranom i kasnom brončanom dobu, a potom i željeznom dobu.[2] Kod sela Karadže, na Gomilama, nađeni su ostatci naselja ilirskog
plemena Sardeata. [1]

Rimsko doba
U antici se život seli na Crkvinu (ne onu kod Vesele) ili Grudine.[2] Tu je bila bogato nalazište antičkih, kasnoantičkih i
srednjovjekovnih ostataka ostacima građevina, nekropola iz različitih epoha koje je razoreno 2000-ih. Unatoč marljivom
arheološkom radu i važnosti 30 godina intenzivnog istraživanog lokaliteta, sve je razoreno asfaltiranjem za veliki parking. [2] Iz
starorimskog doba datira vojna utvrda "Ad matricem". Utvrda je sagrađena radi zaštite važnog križanja puteva koji su vodili ovuda.
Ovuda je prolazio put koji me vodio iz Dalmacije i Hercegovine za Srednju Bosnu i Panoniju. Rimski su putevi vidljivi i danas, poput
kaldrme od Kupreške visoravni prema Prensi (Pruscu). Kod sela Sultanovića, na Gradini, nađeni su ostatci keramike, stakla i
Kr.[1]
metalurških proizvoda. Kod Poda su pronađeni razni predmeti i zdjela, čiji natpis svjedoči o starosti iz 4. st.. pr

Srednji vijek
Bugojno se formiralo u srednjem vijeku. Teritorij grada Bugojna nalazio se u starohrvatskoj državi u Uskopaljskoj župi. Pogranični
grad hrvatsko-ugarske države s dukljanskom državom 1102. godine. Oko 1300. bugojanski kraj je na razmeđu Donjih kraja i Bosne
pod hrvatskim banom Pavlom Šubićem. Nakon Zadarskog mira 1358., bugojanski kraj pripada Bosanskoj biskupiji, i Kaločkoj
nadbiskupiji u Hrvatskm kraljevstvu i dijelu Hrvatsko-Ugarske države. 1375. unutar bugojanski kraj pripada kustodiji bosanskoj
unutar Bosanske vikarije. 1412. kraj je granično područje posjeda Hrvoja Vukčića Hrvatinića i posjeda pod izravnom vlašću
bosanskog bana i kralja. Još u vremenima srednjovjekovne istočnohrvatske države u Bosni, ovdje su djelovali franjevci. Puno toga
ukazuje na postojanje franjevačkog samostana u Veseloj Straži (danas Vesela kod Bugojna) u 15. stoljeću.[3] Kod lokacije Seone je
18 stećaka.[2] 2010-ih otkriveni su na lokalitetu Crkvina crkve iz 13. stoljeća, dimenzija 35 m dužine i 20 m širine, zidova od sedre,
debelih i do dva metra. Našao ju je mjesni poduzetnik Husein Smajić kopajući oveće umjetno jezero. O nađenim tragovima crkve
postoje zapisi, a najstariji iz 1406. godine piše da je u toj crkvi održan kapitul bosanske franjevačke vikarije „od sve Bosne“, koju je
pohodio bosanski kralj Stjepan Ostoja. Malo dalje od ostataka crkve je Kik, vrlo strmo uzvišenje Kik, na kojem se nekada nalazio
grad Vesela Straža. Kik je proglašen nacionalnim spomenikom BiH, ali ne obuhvaća područje Crkvine.[2][4] Kod konzerviranih
ostataka srednjovjekovne crkve gradit će se od svibnja 2018. nova crkva.[5] Bio je trgovačkim središtem. Kroz Jajce pored Bugojna
uz Vrbas, prema Fojnici i dalje vodio je Bosansko - makedonski put. Uzvodno Vrbasom nalazili su se rudnici srebra, bakra i željeza.
Osmanska vlast dolazi oko pada Bosne 1463. godine.Bugojno je stvorilo je urbanu tradiciju prije osmanskih vremena, zbog čega je u
vremenima austro-ugarske vlasti stekao osobine drukčije od gradova koje je odlikovala višestoljetna povijest orijentalno-islamskog i
orijentalno-balkanskog grada. Između sela Gračanice i Kordića sagrađen je grad Susid. [1] Crkva datira od 5. do 7. stoljeća,
vjerojatno benediktinska i druga takva u BiH,[6] po drugima crkva je iz 13. stoljeća a stradala je prije osmanskih osvajanja, između
1414. i 1437. Utvrda Vesela Straža potrajala je dulje. Iako su ju Osmanlije zauzele nakon pada Bosne, hrvatsko-ugarske snage vratile
su ju u protunapadu. Sporazumom 1503. Vesela Straža pripada Turcima, no uskoro joj nestaje trag u povijesnim spisima. 2004.
poravnavanjem platoa gdje je bila ta utvrda oštećen je ostatak kule eVsele Straže.[2]
Osmanska vlast ostavila je od znamenitosti Sultan-Ahmedovu džamiju, Rustempašića kulu i Sulejmanpašića kulu. [1] 1844. je
osnovana župa Bugojno. [7] Nastala je odvajanjem od župe Gornji Vakuf (tada Gornje Skoplje) kao mjesna kapelanija. Od tada vodi
[3]
svoje matične knjige. Godine1858. proglašena je župom. 1868. franjevci ovdje pokreću svoju pučku školu.

Austro-Ugarska
Nakon zaposjedanja BiH, sagrađene su katoličkaCrkva sv. Ante Padovanskog, crkva sv. Ilije Proroka i crkva Prečistog Srca Marijina.
[1] Župna crkva je bazilikalnog tipa i najveća je u Bosni uz tolišku.[3] 21. veljače 1894. godine, pola stoljeća nakon osnutka župe,

župnik fra Mijo Batinić pozivasestre milosrdnice u župu Bugojno, na što se one odazivaju. Odmah su otvorlie osnovnu školu gdje su
[7]
bile učiteljice. Škola je proradila 4. ožujka 1894., a sljedeće školske godine i Zabavište, zatvoreno godinu poslije.

Iz vremena Austro-Ugarske datira prva javna rasvjeta Bugojna. Dotad je bilo izvjesno da su rasvjetu kao i u ostatku Bosne većinom
bile svijeće lojanice. Kad je postalo sjedište kotara, situacija se ubrzala. Uvedeno je ulično osvjetljenje petrolejskim svjetiljkama.
Petrolejska je javna rasvjeta ostala sve do 1938. godine.[8]

Za vrijeme Austrije na ugledni glas došlo je lovište Koprivnica.[9] 1910. je godine Austro-Ugarska krenula s izgradnjom
hidrocentrala i za to napravila 2 km dug cjevovod.[6]

Kraljevina Jugoslavija
Malo poslije Prvog svjetskog rata, na mjestu gdje su 2014. pronađeni temelji crkve iz 13. stoljeća, austrijski su ulagači radili ispust za
[2] 1927.
hidroelektranu Bugojno. Onda je pronađen crkveni kalež. Nalazaču je plaćeno za šutnju a neizvjesno je jesu li znali za crkvu.
ponovo je otvoreno zabavište sestara milosrdnica.[7] Nakon podjele Kraljevine SHS na 33 oblasti, 1929. je država podijeljena na
devet banovina. Bugojanski je srez ušao u sastavPrimorske banovine.

Nova faza elektrifikacije slijedi kad je Primorska banovina dala koncesiju. Vlasnik električne centrale bio je Mauricije Stapp iz
Zagreba. Centrala je koristila snagu potoka Pršljana (odatle HE Bugojno, HE Pršljanica). Odobrenje za izgradnju dano je 1937.
godine. Elektrana je proradila 1938. godine. Trafostanice su bile u Bugojnu, kod Kožare i u selu Vesela. Tvrtka je registirana 1940.
[8]
godine. Konačno preuređenje električne mreže Bugojna i okolnih sela (Poriče, Jaklić, Sultanovići, Donjići) bilo je gotovo 1945.

1939. godine ušlo u sastav Banovine Hrvatske. Sjedište kotara. Bugojanski je kotar bio površine 1.402,83 km2, s 42.947 žitelja, od
čega 18.558 katolika, 12.567 pravoslavaca i 11.769 muslimana. [10] Prije izbijanja Drugoga svjetskog rata Hrvati su izgradili
Hrvatski dom.[11]

NDH
U NDH je od 1941. sjedištem kotarske oblasti Bugojna u Velikoj župi Plivi i Rami.[12] Preustrojem iz 1944. bugojanska kotarska
oblast ulazi u veliku župu Lašva-Rama, poslije Lašva-Pliva.[13] Njemačko-talijanska demarkacijska linija u NDH prolazila je tik
južno od Bugojna, ostavivši Bugojno u njemačku interesnu sferu.

Mjestom bitaka.[14] U srpnju 1942. Crna legija je vodila uspješne akcije na Kupresu i oko Bugojna. U Bugojnu je djelovala
oružnička
postaja. Za rata su Bugojno napadale snage Pete crnogorske i Prve dalmatinske brigade Treće NOV divizije te dijelovi Prve
proleterske divizije (Treća krajiška brigada). Zbog pritiska pobunjeničkih snaga oružnička postaja iz Gornjeg Vakufa iselila se 30.
siječnja 1943. i priključila bugojanskoj. Veljače 1943. Treća sandžačka brigada Prve proleterske divizije vodila je borbe oko Bugojna.
Prometne su veće bile prekinute, pa je zapovjedništvo V. djel. zdruga s Bugojnom saobraćalo samo krugovalno. 21. veljače snage
NDH i njem. snage vratile su G. Vakuf. Bugojanski kraj bio je pod nadležnošćuTrećeg domobranskog zbora.[15]

Nova Jugoslavija
U novoj Jugoslaviji Bugojno je u NR BiH. Poslije rata u bugojanskom kraju djelovali su kamenjari ili škripari koje je vodio Pero
[7]
Arapović. 1948. godine sestre milosrdnice napustile su Bugojno.
Josip Broz Tito, poznat po strasti za lovom, rado je dolazi u Bugojno. Ovdje je imao tri vile. 17 puta je posjetio grad i boravio je 165
dana. [9] 1972. je godine HRB poslao diverzantsku skupinu kojoj je zadaća bila prva ući u Jugoslaviju i započeti s gerilskim
ratovanjem u okolici Bugojna.[16] Cilj je bio dizanje oružanog ustanka za oslobođenje Hrvatske. Upad je digao cijeli državni, vojni i
policijski vrh Jugoslavije na noge. Mobilizirali su brojne Bugojance, ovamo su neprestano dopremane nove snage, obična vojska i
specijalci.[17]

Najveći gospodarski i društveni procvat doživio je poslije drugog svjetskog rata. Osobito je bio veliki rast 1970-ih i 1980-ih
godina.[1] Tad je postalo najrazvijenija općina u BiH. Zasluga je bila što su visoko kotirani u tadašnjoj vlasti bila dvojica Bugojanaca,
Hrvoje Ištuk i predsjednik tadašnjega Saveznog izvršnog vijeća Branko Mikulić. Grad se širio, napredak je bio svakodnevan,
neprekidno se gradilo.[11] Bile su mnoge tvornice i sve iz Bugojna bilo je zapošljeno. Bugojanski lobi, neformalno udruženje
gradana, uz Branka Mikulića na vrhu, bila je piramida s članovima razasuta po zajednici općina, meduprostor su popunjavali
republički moćnici. Tu je bio lukavi gradonačelnik Stjepan Domaćinović Kokan,[9] Rafael Primorac, Rodoljub Mikulić i drugi.[18] U
Bugojnu su djelovale vojne tvornice Slavko Rodić,[19]pisaćih strojeva, kože i tekstila, prehrambena, kovinska industrija, hotelsko
poduzeće i bogato lovište Koprivnica. Domaći su isticali da je spretni bugojanski lobi uspješno iskoristio Titovu strast za lovom da bi
izborio povlastice za svoj grad. Do rata su u Bugojnu bile tri katoličke župe.

[20]
13. siječnja 1985. izmjerena je najniža temperatura u Bugojnu ikad: -29,4 Celzijevih stupnjeva.

Bugojno od osamostaljenja BiH do kraja rata

Prema popisu stanovništva iz 1991.stanovništvo općine Bugojno je činilo 19.697 Muslimana/Bošnjaka, 16.031 Hrvata, 8.637 Srba te
2.500 ostalih. Ratna opasnost bila je sve izvjesnija i u Bugojnu. Sprega JNA i velikosrpske ideje bila je uočljiva u mjesnoj vojnoj
tvornici Slavko Rodić koja je najviše zapošljavala Srbe. U tvornički krug smjelo se ući samo s dozvolom. Znajući za nepovoljno
okružje, JNA je planski iznosila sve što se moglo iznijeti iz ove tvornice streljiva. Danima su stotine vojnih kamiona odnosile sve šta
se moglo odnijeti.[21] Velikosrpska agresija na Hrvatsku uključila je i Bosni i Hercegovinu. Zatomljivano velikosrpstvo u BiH
izbivalo je svugdje na površinu. U Bosni su Hrvati i njihovo vodstvo prepoznali opasnost, a zajedno s Hrvatima i svjesni pripadnici
Muslimana priključili su se organiziranju obrane Bosne i Hercegovine, dok njihovi čelnici nisu shvaćali opasnost ili su paktirali s
velikosrbima. Pamti se da je g. Husein Smajić u vrijeme dok je rat bjesnio u Hrvatskoj, a u Bosni i Hercegovini još se nije nazirao
takav ratni vihor, osobno odvezao svojim kamionom u Split humanitarnu pomoć koja se prikupljala u župnom uredu. G. Smajića
pamte lokalni katolici kao višestrukog donatora drvne građe za potrebe gradske crkve, a građu je dao iz svoje pilane. Zapamćen je i
poslije kad je po nalasku ostataka crkve 2014. ponudio Crkvi i zemlju na kojoj se nekada nalazila crkva, iskazujući želju da se na
istom mjestu, na njenim temeljima podigne nova.[2] Za taj ga je potez Večernji list nagradio Večernjakovim pečatom za osobu 2014
godine.[22] Uskoro i teritorij općine Bugojno dolazi na udar. Srbi, pomognuti materijalno i ljudstvom od Jugoslavenske narodne
armije (JNA) započeli su agresiju na gradove i općine u BiH. Već 10. travnja 1992. osvajaju općinu Kupres, susjednu općinu
Bugojna, odakle je protjerano hrvatsko i muslimansko stanovištvo. S teritorija Kupresa, i teritorija općine Donji Vakuf, koja je
također osvojena od srpskih snaga, vrši se agresija na Bugojno. U svibnju 1992. gotovo cjelokupno srpsko stanovništvo "preko noći"
napušta općinu Bugojno. Od sredine 1992. Bugojno trpi učestale srpske napade. Srbi ga granatiraju, a u više navrata Bugojno
bombardiraju zrakoplovi.Da se ne bi išta iskoristilo iz vojne tvornice streljiva Slavko Rodić, zrakoplovstvo JNA 1992. je ovu golemu
tvornicu bombardiranjem pretvorilo u hrpu ruševina.[21] Bugojno brane udruženim snagama Hrvatsko vijeće obrane(HVO), koji
preuzima linije prema Kupresu, i muslimanska Teritorijalna obrana(TO), kasnije Armija BiH, koja preuzima linije prema Donjem
Vakufu. U rujnu 1992. godine Srbi granatiraju sam grad Bugojno, granate padaju na sklop župne crkve i župnog dvora, zapaljen je
crkveni toranj. Kako srpski agresor zauzima općinu sjeverno od Bugojna, Donji Vakuf, deseci tisuća muslimanskih izbjeglica
slijevaju su u njega, što će kasnije biti jedan od uzroka hrvatsko-muslimanskog sukoba u tom gradu. Taj veliki broj muslimanskih
izbjeglica iz općina Jajca, koje je olako palo zbog glupih nesloga, i Donjeg Vakufa poremetio je etničku neravnotežu između
Muslimana i Hrvata. Istovremeno u izbjeglištvo odlazi velik broj žene i djece bugojanskih Hrvata te manji broj Muslimana. Do
pogoršavanja odnosa između Hrvata i Muslimana dolazi u svim općinama s mješovitim stanovništvom, pa tako i u Bugojnu.
Proglašenjem Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (HZ HB), Bugojno je, unatoč relativnoj bošnjačkoj većini, uvrštena u njen sastav, a
Muslimani ne prihvaćaju tu odluku pa na terenu postoje usporedne hrvatske i muslimanske vlasti. Dok u drugim općinama Srednje
Bosne i Hercegovine (Prozor, Uskoplje, Novi Travnik, Travnik, Vitez, Busovača, Mostar) u prvoj polovici 1993. započinje hrvatsko-
muslimanski sukob, u Bugojnu vlada relativni mir, kojeg narušavaju pojedinačni incidenti. Siječnja 1993. godine Bošnjaci
[23]
preuzimaju vlast u svim gradskim institucijama u Bugojnu. Hrvati su isključeni iz upravljanja općinom, ali HVO još djeluje.

Međutim, u srpnju 1993. incidenti se intenziviraju i 17. srpnja, nakon incidenta na putu između Uskoplja i Bugojna, gdje su ubijena 2
hrvatska civila i odmazde kojom su ubijeni muslimanski vojni policajci iz mješovite patrole, započinje otvoreni sukob između HVO-
a i Armije BiH.

Sljedećeg dana počeo je opći napad Armije BiH na Bugojno. Sukob

se odvija na svim dijelovima općine Bugojno. Muslimanske snage,
iako višestruko brojnije, bile su slabije naoružane, ali su pomoć
dobivali preko međunarodnih snaga koje su morale odigrati
promatračku ulogu i razdvajati zaraćene strane. Tim su kanalima
dostavljani oružje i krijumčareni mudžahedini. Bolje opremljeni
HVO dobio je udarac s leđa. Nepripremljen na napad s leđa od
saveznika, imao je lošiji taktički raspored i opadajući borbeni moral,
zbog odsječenosti od drugih hrvatskih enklava i Hrvatske pod tihim
sankcijama, čime je ubrzo počeo gubiti bitku za Bugojno. U Vrbanji,
gdje je rat i počeo, vojnici HVO-a su tijekom nekoliko dana sukoba
počinili masakr nad 45 muslimanskih civila[24]. Kroz desetak dana Napad Armije BiH na Bugojno, 18. srpnja 1993.
HVO gubi selo po selo, ulicu po ulicu, i ubrzo dolazi u situaciju da
biva prisiljen napustiti prostor općine Bugojno. Dana 27. srpnja
dolazi do potpunog sloma i vojnog poraza HVO-a te u strahu od odmazde masa od više tisuća bugojanskih Hrvata, vojnika i civila,
napušta teritorij općine Bugojno. Sve je dovršeno 28. srpnja 1993. godine. Bošnjačka vojska zauzima grad, u borbama je poginulo 90
pripadnika HVO-a, najmanje 80 civila, na strani Hrvata bilo je najmanje 40 ratnih zarobljenika, oko 350 Hrvata je završio u
logorima. Počinje egzodus oko 15 tisuća hrvatskih civila. ABiH je 2.000 Hrvata zatočio u deset logora u kojima su ih zlostavljali i
ubijali. Ne zna se sudbina odvedenih 19 najvišepozicioniranih hrvatskih vojnih i civilnih dužnosnika.[25] Tek je dio tijela nestalih
godinama kasnije pronalažen na više lokacija.[26]

Logori za bugojanske Hrvate bili su najgori u BiH.[27] U Bugojnu je nakon egzodusa ostalo oko tisuću Hrvata, od kojih je 300 ljudi
zatvoreno u logore Stadion (nogometni stadion NK Iskra), Gimnazija, Salon namještaja, OŠ Vojin Paleksić, Kloster časnih sestara,
Muzička škola, BH banka, MUP Bugojno, Šipad, Prusac i drugi.[28][29] U nekoliko kilometara udaljenom Ravnom Rostovu je bila
baza zloglasne 7. muslimanske brigade, odnosno mudžahedina, koji su tada imali bazu na Ravnom Rostovu, gdje ih je posjećivao i
sam Alija Izetbegović. Dio tih mudžahedina do danas nije napustio BiH.[29] Iz logora Stadion je odveden 21 Hrvat, a njihova tijela
do danas nisu pronađena i vode se kao nestali. Logori su bili higijenski neuvjetni, nedostajalo je hrane, a zatvorenici su stalno trpjeli
psihička i fizička maltretiranja, odvođeni su na kopanje rovova, korišteni kao živi štit, podvrgavani prisilnom vađenju krvi i dr. Tek
devet mjeseci kasnije, dogovorom u posredstvu međunarodnih snaga, pušteni su na teritorij pod kontrolom HVO-a. Preostali Hrvati
na području Bugojna živjeli su pod stalnim strahovima za život i svoju imovinu, nekoliko ih je i ubijeno, a veći dio doživio fizičke
napade. Opljačkano je preko 3000 hrvatskih kuća i stanova, a u potpunosti ili djelomično uništeno preko 2500 kuća. Bošnjačko-
muslimanske snage počinile su etničko čišćenje nad Hrvatima bugojanske općine.[30] Hrvati koji su ser predali doživljavali su
svakodnevna maltretiranja, izgladnjivanja, premlaćivanja, odvođenja na kopanje rovova na prvim crtama bojišnice, prisilna vađenja
krvi te odvođenja u nepoznato. I danas je 35 nestalih, od čega 19 logoraša.[31] Bivši nogometaš bugojanske Iskre Josip Kalaica
zapisao je da je hrvatska politika gotovo kao da je zaboravila bugojanske Hrvate, dok su ratnih i poratnih godina fratri uvijek bili uz
hrvatski narod.[31] Bugojanski su Hrvati pretrpili teške dane.[32][33][34][29] Visoko povjereništvo UN za izbjeglice u Sarajevu
izvijestilo je da je 1. kolovoza 1993. oko 3.000 prognanih Hrvata iz Bugojna stiglo uTomislavgrad.[35]

Usprkos tih muslimanskih zločina, bugojanska muslimanska djeca pohađala su bugojansku Prvu osnovnu školu koja je ratnih godina
izmještena u Hrvatsku, na Makarsku rivijeru. Prijeratni ravnatelj bio je Hrvat. U toj izmještenoj školi bilo je oko 52 posto bošnjačke
djece.[11]
Ratnih je godina bugojanski šerif postao Dževad Mlaćo, koji je suvereno vladao sve do 1999. godine. Prvo ga je visoki međunarodni
predstavnik suspendirao, a potom poslao i u političku mirovinu. Smatra se da Mlaćo iz sjene i dalje vlada Bugojnom. Neki su ga
[11]
vidili kao haaškog optuženika, ali međunarodna politička konstelacija učinila je da je ostao netaknutim.

21. siječnja 1994. bugojanski župnik fra Janko Ljubas izvijestio je dopisnika Večernjeg lista u Livnu da je na gradskom igralištu u
Bugojnu zatočeno 300 Hrvata. 31. siječnja 1994. na konvoj humanitarne pomoći za Hrvate u Bugojnu, na prometnici od Uskoplja
[36]
prema Trnovači, muslimanska vojska otvorila vatru iz tenkova i minobacača, te tako spriječila nastavak puta konvoja.

6. listopada 1994. Predsjedničko vijeće HR Herceg-Bosne na sjednici u Mostaru, na kojoj je kazano kako je svaki drugi Hrvat iz BiH
u izbjeglištvu, zaključeno je da od postizanja bečkih i washingtonskih sporazuma, političko-sigurnosno stanje i temeljna ljudska
prava u Bugojnu ne odgovaraju političkoj razini dogovaranja i imaju tendenciju stalnog pogoršavanja.[37] 15. listopada 1994. nakon
konzultativnog sastanka hrvatskih zastupnika, izabranih na posljednjim višestranačkim izborima u Općinsku skupštinu Bugojna,
zaključeno da hrvatski zastupnici ovog grada prihvaćaju najnovija politička rješenja i da se pridružuju naporima oko provedbe
sporazuma i ustavnih rješenja o stvaranju Federacije u BiH. 17. listopada stižu izvješća da maltretiranje bugojanskih Hrvata, pritisci i
iseljavanja iz stanova se nastavljaju, pogotovo onih koji su se vratili - iako su čelnici HDZ-a i bugojanski župnik fra Janko Ljubas o
tome izvijestili UNPROFOR i civilne vlasti, ništa se nije promijenilo. 18. listopada nakon niza neuspjelih pokušaja, održani su
pregovori između predstavnika Kluba hrvatskih zastupnika općine Bugojno i muslimanskih vlasti, te predstavnika SDA tog grada, uz
nazočnost UNPROFOR-a. U ultimativnom tonu, muslimanska strana zahtijevala da se na bazi recipročnosti u tu općinu vrati onoliko
Hrvata koliko i Muslimana u Stolac i Čapljinu.[38]

Nakn primirja i kraja rata Hrvata i Muslimana, stvaraju se uvjeti za oslobođenje bugojanske općine. Zbivaju se koordinirane akcije
prvoj HVO-a i Armije BiH. Operacijom Cincar od 1. studenog do 3. studenog 1994. godine, oslobođeno je 200 četvornih kilometara,
odbačena Vojska Republike Srpske, otvorena cesta Bugojno - Livno i oslobođen Kupres, okolna sela i skoro cijelo Kupreško polje.

Ratnih godina bugojanski župnik bio jeJanko Ljubos. [39]

Poslije rata
Premda situacija tako ne izgleda, kod Međunarodne zajednice i Tužiteljstva tematika stradavanja bugojanskih Hrvata dobro je
prisutna. Loše je što mediji i političari slabo prate što je gotovo 17.000 Hrvata istjerano, hrvatska sela popaljena, što nema crkve ili
groblja koje nije devastirano i na dokazivanju istine rade samo entuzijasti.[40] Željko Komšić nešto je pokrenuo. Slavica Terzić je
[40]
podnijela optužnicu da je riječ o udruženom zločinačkom pothvatu nad bugojanskim Hrvatima i čekalo se da to Sud prihvati.

Nakon bitke za Bugojno, muslimansko-bošnjački osvajači sustavno su uništavali većinski hrvatska sela s ciljem da se Hrvati nemaju
više gdje vratiti. Počinili su svetogrđa nad sakralnim objektima, crkve, župne kuće i groblja su uništavani. Razaranja su u gradu i
općini nastavljena i poslije rata.[41]

26. ožujka 1996. u Bugojnu je propao pokušaj uspostave prijelaznog općinskog vijeća.[42] 26. travnja 1996. održan je vrlo važan
susret na Petersbergu. Postignut je konkretan dogovor o jedinstvenoj federalnoj policiji, te - što je bilo osobito teško - dogovor o
sastavu prijelazne vlasti u Bugojnu, Varešu, Čapljini i Stocu.[43]

24. srpnja 1996. pred zgradom OESC-a u Mostaru održan prosvjedni skup Bugojanaca, koji traže da se razjasni sudbina 26 nestalih
Hrvata u Bugojnu.[44]

25./[44] 27. srpnja 1996. godine su pod toranj župne crkve Sv. Ante nepoznati počinitelji postavili snažnu eksplozivnu napravu koja je
[41] Od siline eksplozije podrhtavao je cijeli grad.
detonirala pa su oštećeni sam toranj, župna kuća i zgrada Caritasa. [44]

Bugojanski su Hrvati 25. studenog 1994. kod vojnih i civilnih institucija vlasti, podnijeli krivičnu prijavu protiv 440 osoba
osumnjičenih za ratne zločine počinjene tijekom 1993. u Bugojnu. [41] Za ratne zločine - ubijanje vojnika i civila, pljačkanje i
uništavanje imovine te osnivanje logora Tužiteljstvo BiH je podignulo optužnicu protiv trojice bugojanskih Muslimana, zapovjednika
logora Stadion. Oni su u prvostupanjskom procesu 2011. osuđeni za udruženi zločinački pothvat nad bugojanskim Hrvatima, no
presuda je poništena i vraćena na ponovljeni postupak. Političke i vojne vođe bugojanskih Muslimana, među njima je najistaknutiji
Dževad Mlaćo, nikad nisu procesuirani. Od bugojanskih Hrvata, osuđen je samo Slavko Šakić za ubojstvo i maltretiranje
muslimanskog civila u logoru u motelu Akvarijum uspostavljenom za vrijeme intenzivnog sukoba HVO-a i Armije BiH. Za zločin
nad civilima u Vrbanji još nitko nije procesuiran. Također, nitko nije procesuiran za zločine nad Srbima te uništavanja srpske imovine
u selu Čipuljić.

Za vladavine moćnika Dževada Mlaće Bugojno je toliko dobilo na važnosti da je ovdje Ured visokog predstavnika otvorio posebni
ured, samo za ovo područje. Takvu je povlasticu imalo malo mjesta u BiH. Čin nije bio samo formalan. Nakon što je međunarodni
predstavnik politički umirovio Mlaću, na mjesto načelnika došao je Mustafa Strukar. Kolovoza i rujna 1999. Ured je predložio
Strukaru, ali uz praznu prijetnju smjenom ako ne izvrši naloge, neka odmah osigura školski prostor za hrvatsku djecu te vrati zgradu
Hrvatskog doma HKD-a "Napredak". Posebna radna grupa precizirala je da se Hrvatima dade po dvije učionice u Prvoj i Drugoj
osnovnoj školi, te četiri u Trećoj osnovnoj školi. Za obnovu škola međunarodna zajednica dala je pomoć posebno za bošnjačku,
posebno za hrvatsku stranu, za manjinske povratke. Devet je mjeseci prošlo i ništa se mnogo nije promijenilo. Učenici Hrvati i dalje
su na nastavu išli u prostorije Župnog ureda, dok je u Hrvatskom domu i dalje bila Aktivna islamska omladina, koja se u nj uselila
1993., premda je ta zgrada predmet restitucije. Pretkraj 90-ih postignut je sporazum da je HKD Napredak dobio nazad donji kat
zgrade. Aktivna islamska omladina napustila je taj kat, a koristia se još uvijek gornjim katom za koji je bilo predviđeno da ga napusti
do 20. lipnja 2000. i zgradu vradi Kulturno-športskom centru, zakonitom pravnom nasljedniku zgrade.[11] Mukotrpno razdoblje
povrata zgrade ostvareno je sporazumom s tadašnjim Uredom visokog predstavnika u Bugojnu, konkretno s povjerenikom za
Bugojno uime OHR-a Ulrichom Bucherom.[45]

10. studenoga 1995. u Daytonu je potpisan sporazum o funkcioniranju hrvatsko-bošnjačke Federacije te potpisani sporazumi hrvatske
i bosanske strane o ujedinjenju Mostara i povratku dijela izbjeglica u Stolac, Jajce,ravnik
T i Bugojno.[46]

4. rujna 1996., tijekom predizbornog promidžbenog skupa HDZ-a BiH u Bugojnu napadnuto vozilo veleposlanika RH u BiH Darinka
Bage.[47] 13. rujna 1996., noć uoči izbora, eksplozivom razorena kuća Hrvata Stjepana Vukadina, člana lokalnog izbornog
povjerenstva.[48]

Krajem svibnja 1999. godine na groblju Sultanovići u Bugojnu otkriveno je masakrirano tijelo bugojanskog Hrvata kojeg je ubio
pripadnik ABiH iz Donjeg Vakufa.[28]

Međunarodni predstavnikCarlos Westendorp izborio je vraćanje stanova Hrvatima.[31] Godine 1999. dolazi do masovnijeg povratka
Hrvata u Bugojno, no u Bugojno se vratila tek trećina od prijeratnog broja, a i taj broj se sada smanjuje. Najveći uzrok tomu nije
opstrukcija lokalnih vlasti, iako je u početku bila prisutna, nego loša i besperspektivna ekonomska situacija u Bugojnu kao i cijeloj
BiH.

Do lipnja 2000. u Bugojno se vratilo oko 5 tisuća Hrvata, a još oko 12.500 prijavilo se na povratak. Bugojno je ipak pod svojevrsnim
sankcijama zbog skrivanja sudbine 21 Bugojanca. Srbi su do rata uglavnom živjeli u gradskim naseljima Čipuljić i Sultanovićima. U
okolnim selima bilo je Srba u Kopčiću i Vedrom Polju. Za povratak Srba djeluje Udruženje građana srpske nacionalnosti "Povratak".
[11]
Do rata su Srbi najviše bili zaposleni u vojnoj industriji.

Školski sustav u Bugojnu tih godina funkcionira odvojeno za bošnjačku i hrvatsku djecu. Od deset školskih objekata, svi su u rukama
Bošnjaka, dok Hrvati imaju školu u Župnom uredu. Bez obzira na to što su Hrvati u Bugojnu financirali izgradnju školskih objekata i
najviše pridonijeli prijeratnom razvitku Bugojna, hrvatska djeca nisu dobila ni jedan školski objekt u gradu. Nepostojanje školskih
uvjeta otežava povratak Hrvata.[11]

NK Bugojno.[49]
Iseljeni bugojanski Hrvati u Njemačkoj osnovali su svoj nogometni klub u Berlinu. Od 2006. djeluje

Hrvatski predstavnik u bh. predsjedništvu Željko Komšić ipak je nešto učinio za bugojanske Hrvate i potegnuo je nešto na
sankcioniranju zločina nad Hrvatima.[31] U jednom je trenutku bilo ostalo svega 800 Hrvata, a i oni su ostali zahvaljujući župniku
Janku Ljubosu i njegovoj ekipi, jer im se sve vrtilo oko crkve: škola, ambulanta, ljekarna, dječja igraonica.[40] Da bi izborili nešto za
Hrvate, župnik je davao i drugoj strani.[40] Upravnik logora "Stadion" i zapovjednik osiguranja tog logora, ratni i poslijeratni
načelnik bošnjačke bugojanske policije, časnik za sigurnost, nekoliko čuvara i pripadnika ABiH osuđeni su na zatvorske kazne, koja
im je poslije smanjena. Svi u višoj zapovjednoj strukturi nisu sankcionirani. Hrvati prozivaju visokog državnog dužnosnika
BiH,[28][29] Sandžakliju poznatog po izjavi „Ustašama nikad nisam vjerovao, zato sam otvoreno pripremao svoje ljude za rat protiv
njih u Bugojnu“, koji je prema službenoj biografiji u Zadru službovao kao oficir JNA - do svibnja 1992. godine, do kad je na Zadar
JNA pucala već sedam mjeseci, bio referendum o neovisnosti BiH, Sarajevo su terorizirali srpski snajperisti, a SRJ je već
proglašena.[50] Čekajući da pravosuđe obavi svoj posao do kraja, Bugojno je danas duboko podijeljen grad, pa se Hrvati okupljaju u
jednom, a Bošnjaci u drugom dijelu grada,[31], u gornjem dijelu oko crkve i Hrvatskog doma koncentrirani su Hrvati, a oko džamije
Muslimani, Hrvati ne ulaze u bošnjačke lokale, dok Bošnjaci hoće u hrvatske, ali nema provokacija i ekscesa.[40] Usprkos velikom
padu broja Hrvata, župa Bugojno, prema riječima župnika fra V
inka Sičaje, ima i najviše povratnika, oko 3,5 tisuće, Kandija oko 600,
300-tinjak povratnika živi u Glavici, a njih 50-ak u bugojanskom dijelu župe Skopaljska Gračanica. Pretjeranog interesa za
povratkom nema. Poneki se Hrvat vrati, ali ima i povratnika koji razmišljaju o odlasku.[31] Teškoj situaciji u Bugojnu pridonijela je
službena politika bošnjačke vlade,[29] ali i teška ekonomska situacija i nezaposlenost, koja nije isključivi krivac za to, jer takvo je
stanje i u susjedstvu.[31] Smanjenom broju Hrvata u odnosu na predratni, sa 16000 na 4500, pridonijeli su i Hrvati koji danas žive kao
podstanari u Livnu, Kupresu ili Tomislavgradu, a ne vraćaju se u Bugojno u kojima im vraćene kuće u Bugojnu stoje prazne, bez
obzira jesu li obnovljene ili nisu.[31] Veliki broj Bugojanaca živi u Kninu u tuđim kućama koje im je država dala na korištenje i svi
oni žive u nadi da će im Hrvatska dati stan ili kuću, premda u Bugojnu imaju svoje kuće. Većina bugojanskih Hrvata koja je ostala
riješila je svoj status i imaju mirovinu.[40]

U usporedbi s obližnjim Uskopljem i Donjim Vakufom, za koje je Bugojno nekad bilo metropola, Bugojno je unazađeno. Ono po
čemu je Bugojno bilo prepoznatljivo ugašeno je i nema nijedne tvornice. Dok se u tim gradovima vidi promjena nabolje, čak i u
[40]
Uskoplju gdje je fizička podjela uvijek bila prisutna, nasuprot Bugojnu gdje je sve bilo izmiješano.

Promet
Cestovna veza s Kupresom, Livnom i Jajcem. S Jajcem povezano željeznicom.

Kultura
Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije, žive i djeluju u Bugojnu, u župi sv. Ante Padovanskog. Bugojno je duhovno
sjedište Provincije. 1967. godine kupljena je sestrama franjevkama kuća, pripadajuća župi Bugojno, odnosno fojničkom samostanu.
Sljedeće godine vrhbosanski nadbiskupski ordinarijat odobrio je otvaranje redovničke kuće Školskih sestara franjevki s polujavnom
kapelicom. U srpskoj agresiji 1990-ih u toj su kući bile smještene stare i bolesne osobe, a također i unproforci ali samo neko vrijeme.
Sestre franjevke imaju još Kuću sv. Klare, Kuću sv. Marije i treću kuću za smještaj sestara.[51]

U bugojanskoj župi sv. Ante Padovanskog su crkve i kapele: kapela na gradskom groblju u Sultanovićima, kapela u Čaušlijama,
crkva u Guvnima, kapela od sedre u Veseloj, crkva u Drvetinama, crkva u Bristovima, crkva u Donjem Vakufu, kapela na
Lenđerovini i kapela u Svilenu.[52] Od 1999. djeluje FRAMA Bugojno.[53]

U Bugojnu se održava kazališni festivalTeatar Fedra od 1972. godine.

19. srpnja 2014. simboličkim presijecanjem vrpce predstojnica Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Daria Krstičević
otvorila je Hrvatski dom u Kandiji.[54] Godine 2016. obnovljen jeHrvatski dom u Bugojnu.[45]

HKD Napredak podružnica Bugojno u Bugojnu održava manifestaciju Napretkovi

" lipanjski dani kulture".[55]

Gospodarstvo
U Bugojnu su djelovale vojne tvornice Slavko Rodić, tvornica pisaćih strojeva UNIS, kože i tekstila, prehrambena, kovinska
industrija, hotelsko poduzeće i bogato lovište Koprivnica. Danas je u Bugojnu šest tvornica obuće.[56] Tvornica Slavko Rodić, prije
rata zapošljavala je 3500 ljudi. Pred rat jugoslavenske su snage iznijele svu pokretnu vojnu opremu. Proizvodni program zasnivao se
na streljivu svih formata, od upaljača i kapisla za minobacače i topove do mina i kasetih i ručnih bomba, danas je preimenovana u
[21]
Alatnicu Bugojno. Privatizirana je, većina radnika otpuštena, a tvornica je pred zatvaranjem.
Stanovništvo
Na popisu stanovništva 1910. katolički Hrvati su u Bugojnu bili relativna većina s 46%, uzevši u obzir da su većina bugojanskih
katolika Hrvati.[57] U općini Bugojno od 1936 stanovnika, 882 je katolika, 553 muslimana, 441 pravoslavni i 60 židova.[58] Na
prvom poslijeratnom popisu 1948. godine i dalje su većina. Nakon velikosrpske agresije i bošnjačke agresije na Hrvate u srednjoj
[57]
Bosni mnogi su Hrvati protjerani, izbjegli ili iselili te su danas u gradu većina Bošnjaci-Muslimani.

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Bugojno

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Bugojno imala je 46.889 stanovnika, raspoređenih u 78
naselja.

Stanovništvo općine Bugojno

godina popisa 2013. 1991. 1981. 1971.

Muslimani 24.650 (78,33%) 19.697 (42,00%) 16.214 (40,56%) 13.050 (40,96%)

Hrvati 5.767 (18,33%) 16.031 (34,18%) 14.187 (35,49%) 12.040 (37,79%)

Srbi 376 (1,19%) 8.673 (18,49%) 7.458 (18,65%) 6.295 (19,76%)

Jugoslaveni 1.561 (3,32%) 1.731 (4,33%) 197 (0,61%)

ostali i nepoznato 677 (2,15%) 927 (1,97%) 379 (0,94%) 274 (0,86%)

ukupno 31.470 46.889 39.969 31.856

Bugojno (naseljeno mjesto), nacionalni sastav

Bugojno

godina popisa 1991. 1981. 1971.

Muslimani 6.878 (30,37%) 4.719 (28,77%) 3.382 (36,25%)

Hrvati 6.836 (30,19%) 4.695 (28,62%) 3.447 (36,94%)

Srbi 6.809 (30,07%) 5.280 (32,19%) 2.131 (22,84%)

Jugoslaveni 1.449 (6,39%) 1.511 (9,21%) 173 (1,85%)

ostali i nepoznato 669 (2,95%) 197 (1,20%) 196 (2,10%)

ukupno 22.641 16.402 9.329

Naseljena mjesta
Prema statutu općine Bugojno u općinu spadaju naselja:

Alibegovići, Barbarići, Bašići, Bevrnjići, Bode, Brda, Bristovi, Brižina, Bugojno, Ceribašići, Crniče, Čardaci, Čaušlije, Čavići, Donji
Boganovci, Drvetine, Garačići, Glavice, Golo Brdo, Gornji Boganovci, Goruša, Gračanica, Gredine, Grgići, Hadrovići, Hapstići,
Harambašići, Hum, Humac, Ivica, Jagodići, Jazvenik, Kadirovina, Kandija, Karadže, Kopčić, Kordići, Koš, Kotezi, Kula, Kutlići,
Lenđerovina, Lug, Ljubnić, Maslići, Medini, Milanovići, Mračaj, Nuhići, Odžak, Okoliće, Pavice, Pirići, Planinica, Podripci, Poriče,
Potočani, Prijaci, Ripići, Rosulje, Rovna, Sabljari, Seferovići, Servani, Skrte, Stojići, Stolac, Šići, Šušljići, Trge, Udurlije, Vedro
Polje, Vesela, Vileši, Vrbanja, Vrpeć, Vučipolje, Zanesovići, Zlavast, Zlokuće i Ždralovići.

Poznati ljudi
 Željko Bebek, hrv. glazbenik
Prof. emeritus Ahmed Mutevelić redovni profesor veterinarskog fakulteta u Sarajevu.
Vlatko Marković, hrv. nogometni dužnosnik
Stjepan Tomas, hrv. nogometaš, hrv. reprezentativac
Tomislav Piplica, nogometaš, bh. reprezentativac
Ermin Zec, nogometaš, bh. reprezentativac
Ivo Tvrtković, hrv. pjesnik
Zdenko Antunović, hrvatski pjesnik
Jasmin Duraković, scenarist, dramski pisac
Vlatko Glavaš, nogometni trener
dr Esad Duraković, akademik
dr. sc. Antun Lučić, književnik i profesor Sveučilišta u Mostaru
msgr. don Toma Lučić, rektor crkve sv. Vlaha u Dubrovniku
dr. sc. Ante Škegro, povjesničar u Zagrebu
dr. Vladimir Bayer, hrvatski pravnik, profesor i dekan na Pravnom fakultetu u Zagrebu
Stipo Ledić, akademski kipar
prof.Namir Haračić, profesor i upravitelj za upravna prava
Nela Lučić, talijanska glumica, rođena i školovana u Bugojnu
Ivan Mršo, svećenik, "apostol Istočne Bosne"[59]
Antonela Anić, košarkašica
Mehmed Alispahić, nogometaš, bh. reprezentativac
Leonardo Barnjak, nogometaš
Dario Bodrušić, nogometaš, hrv. reprezentativac
Alen Orman, nogometaš, austrijski reprezentativac
Ranko Stojić, nogometaš, jug. reprezentativac
Sulejman Bosto, filozof i prevoditelj
Mahmut Bušatlija, narodni heroj Jugoslavije
Zenit Đozić, glazbenik, humorist, TV-producent
Iljas Hadžibegović, povjesničar, dobitnik republičke nagrade zaznanost Veselin Masleša
Melika Mahmutbegović, potpredsjednica BiH
Stipe Đerek, narodni heroj Jugoslavije
Otmar Kreačić, narodni heroj Jugoslavije
Vojin Aleksić, narodni heroj Jugoslavije
Hamdija Jusufspahić, i reisul-ulema Islamske zajednice Srbije
Hrvoje Ištuk, hrv. političar
Ante Grlić Radman, hrv. poduzetnik, osnivač Agroproteinke, osamostaljivanjem iz PIK Sljeme
Srđan Praljak, rukometaš i rukometni trener

Spomenici i znamenitosti
Crkva sv. Ante u Bugojnu, poznata je kao jedna od najvećih crkvi u Bosni i
Hercegovini.

Etno selo Babići - Rostovo.

Obrazovanje
Gimnazija Bugojno osnovana je 17. studenog 1945. godine. Tijekom rata nastava se
odvijala u podrumima, sve do školske 1996./97. godine. Gimnazija nosi ime
Mahmut Bušatlija, po narodnom heroju Jugoslavije.[60] Crkva Sv. Antuna Padovanskogu
Bugojnu
Od školske 2001./02. godine u Bugojnu djeluju istureni odjeli Srednje škole
[61]
Uskoplje gdje se nastava izvodi na hrvatskom jeziku.
U Bugojnu djeluje Dječji vrtić karitativne ustanove franjevačke provincije Bosne
Srebrene Kruha sv. Ante.

Šport
Šport:[62]

NK Iskra
NK Sport Prevent
NK Vrbas[63] Gimnazija Bugojno
NK Zrinjski[64]
NK Radnički[65]
MRK Iskra
ŽRK Gorica
KK Bugojno
KK Basket Time
KK BHN
Karate klub Bugojno
Karate klub Futura
STK Bugojno
ŠK Iskra
Taekwondo klub Bugojno Hrvatski dom
SRD Bugojno
Klub sjedeće odbojke Iskra
Klub sportova na vodi Vrbas Bugojno
Od 1978. do 1986. u Bugojnu je održavan poznatimeđunarodni velemajstorski šahovski turnir.

Vidi još
NK Bugojno Berlin e.V.

Izvor
1. (bošnj.) Turistička zajednica Županije Središnja Bosne (http://www.tzsbk.com/bugojno.html)Bugojno
2. Lupiga.com (http://lupiga.com/vijesti/reportaza-izgubljeno-blago-musliman-a-hoce-da-se-crkva-napravi) Reportaža -
izgubljeno 'blago' „Musliman, a hoće da se crkva napravi“, 2014.
3. Franjevačka provincija Bosna Srebrena(http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/samostani-i-zupe/samostansko-podrucj
e-fojnica/bugojno.html)Bugojno – župa sv. Ante Padovanskoga (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)
4. (bošnj.) Al Jazeera Balkans (http://balkans.aljazeera.net/vijesti/husejn-smajic-dajem-zemlju-za-gradnju-crkve)
Snježana Mulić-Softić:Husejn Smajić: Dajem zemlju za gradnju crkve, 18. srpnja 2015. (pristupljeno 23. kolovoza
2016.)
5. Volim Jajce (http://volimjajce.com/index.php/2018/04/02/crkva-koja-spaja-ljude-bugojanskog-kraja/) Mirza Dajić:
Crkva koja spaja ljude bugojanskog kraja, 2. travnja 2018. (pristupljeno 5. travnja 2018.)
6. Večernji.ba (http://www.vecernji.ba/huso-u-bugojnu-obnavlja-crkvu-iz-petog-stoljeca-952621)Željko Andrijanić: Huso
u Bugojnu obnavlja crkvu iz petog stoljeća, 27. srpnja 2014. (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)
7. Župa Bugojno - sv. Anto Padovanski (http://www.zupa-bugojno.org/sestre-milosrdnice/) Sestre milosrdnice
(pristupljeno 23. kolovoza 2016.)
8. (bošnj.) Infor portal Bugojno (http://www.bug.ba/prva-elektrifikacija-bugojna-i-ulicna-rasvjeta.html)Mehrid
Omerinović: Prva elektrifikacija Bugojna i ulična rasvjeta, 23. kolovoza 2016.
9. Slobodna Dalmacija (http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/bih/clanak/id/237263/kunemo-se-voljenom-marsalu-vil
u-cemo-pritvorit-u-stalu)Petar Miloš: Kunemo se voljenom Maršalu, vilu ćemo pritvorit u štalu , 8. lipnja 2014.
(pristupljeno 23. kolovoza 2016.)
10. Politička misao 2011, 4(http://hrcak.srce.hr/file/115554)Branko Dubravica: Primorska banovina u politici upravne
podjele Bosne i Hercegovine, Str. 166. Tablica 4. Kotarevi BiH u Primorskoj banovini i Banovini Hrvatskoj
1929.-1939., prema Godišnjak banske vlasti Banovine Hrvatske, Zagreb, 1940, str . 297-323.
11. Slobodna Dalmacija (http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000621/herceg-bosna.htm) Milo Jukić: Bošnjačkoj djeci
deset školskih zgrada, a hrvatskoj samo jedan - župni ured(!) , 21. i 22. lipnja 2000. (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)
12. Arh. vjesn., god. 44 (2001.)(http://hrcak.srce.hr/file/15826)Rajka Bućin: Prilog poznavanju institucija: zakonski okvir
rada velikih župa NDH, str. 220
13. Arh. vjesn., god. 44 (2001.)(http://hrcak.srce.hr/file/15826)Rajka Bućin: Prilog poznavanju institucija: zakonski okvir
rada velikih župa NDH, str. 213-214
14. Znaci.net (http://znaci.net/damjan/pojam.php?br=486)Bugojno u oslobodilačkom ratu
15. (srpski) Znaci.net (http://www.znaci.net/zb/4_4_10_3.pdf)Ustaško-domobranski dokumenti III. Dnevni izvještaji
Trećeg domobranskog zbora o situaciji na terenu centralne i istočne Bosne.
16. Stina hrvatskih pradidova(http://shp.bizhat.com/Bugojanci.html)Ružica Andrić: Istina o Bugojanskoj grupi (1.) -
Povijest Bugojanske grupe, lipanj 2006. (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)
17. Večernji list (http://www.vecernji.hr/hrvatska/nikica-simic-bio-sam-zarobljenik-bugojanskih-diverzanata-821293)
Stojan Miloš: Nikica Šimić: Bio sam zarobljenik Bugojanskih diverzanata , 14. srpnja 2006. (pristupljeno 23. kolovoza
2016.)
18. Infobiro.ba (http://www.infobiro.ba/article/302945)Neven Anđelić: O njemu je rijeć, Naši dani, 18. ožujka 1989.
(pristupljeno 23. kolovoza 2016.)
19. Fototeka Muzeja istorije Jugoslavije(http://foto.mij.rs/site/gallery/17573/photo/122)Poseta izložbi vojne industrije u
preduzeću "Slavko Rodić" u Bugojnu 5. studenoga 1976.Na slici: Milanko Renovica,Tihomir Vilović, Ratko Dugonjić,
Dušan Vujatović, Abaz Deronja, Stane Dolanc, Ratko Svilar, Branko Mikulić, Hamdija Pozderac, Džemal Bijedić,
Rafael Primorac. (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)
20. Livno Online (http://www.livno-online.com/zupanija/19201-u-livnu-najhladnije-bilo-1967-godine-izmjereno-cak-minus-
29-6-stupnjeva) Županija. U Livnu najhladnije bilo 1967.godine. Izmjereno čak minus 29,6 stupnjeva , 5. siječnja
2017. (pristupljeno 21. travnja 2017.)
21. (bošnj.) Info portal Bugojno (http://www.bug.ba/medu-deset-propalih-privrednih-giganata-u-bih-i-slavko-rodic-bugojn
o.html) Pripremila Elma Murić/Depo portal/Blin magazin:Među deset propalih privrednih giganata u BiH i “Slavko
Rodić” Bugojno (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)
22. HUSEIN SMAJIĆ - SREDNJOVIJEKOVNA CRKV A U BUGOJNU - YouTube (https://www.youtube.com/watch?v=JZV
vIsyUA9s)
23. Zločin s pečatom (Ivica Mlivončić):Bošnjačko-hrvatski sukob: Bugojno(http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/bugoj
no.htm)
24. Bugojno: Obilježena 19. godišnjica zločina u V rbanji (http://www.klix.ba/vijesti/bih/bugojno-obiljezena-19-godisnjica-zl
ocina-u-vrbanji/120729078)
25. narod.hr (https://narod.hr/svijet/bugojno-21-godisnjica-organiziranih-zlocina-armije-bih-protjerivanja-hrvata) Piše: am
. 27. srpnja 2014. Bugojno: 21. godišnjica organiziranih zločina Armije BiH-a i protjerivanja Hrvata (pristupljeno 29.
srpnja 2017.)
26. narod.hr (https://narod.hr/svijet/zapovjeniku-armije-bih-za-zlocin-nad-hrvatima-u-logoru-u-bugojnu-4-godine-zatvora)
Piše: dg - 29. siječnja 2015.Armija BiH: Za mučenja i ubojstva Hrvata u logoru u Bugojnu samo 4 godine zatvora
(pristupljeno 29. srpnja 2017.)
27. narod.hr (https://narod.hr/kultura/22-srpnja-1993-bugojno-zasto-se-suti-da-logori-bugojanske-hrvate-bili-najgori-bih)
Piše: Petar Horvatić - 22. srpnja 2017.22. srpnja 1993. Bugojno – zašto se šuti da su logori za bugojanske Hrvate
bili najgori u BiH? (pristupljeno 29. srpnja 2017.)
28. Portal Hrvata Bosne i Hercegovine(http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/kako-je-sda-nagradila-svoje-za-uspjesno-
etnicko-ciscenje-bugojanskih-hrvata-17113.html?fb_comment_id=940924729275150_941398929227730) Kako je
SDA nagradila "svoje" za uspješno etničko čišćenje bugojanskih Hrvata Napisano 19. ožujka 2015.
29. Portal Hrvata Bosne i Hercegovine(http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/gdje-su-nestali-bugojanski-hrvati-3142.ht
ml) Vijesti > BiH. Gdje su nestali bugojanski Hrvati? Iz Bugojanskog dnevnika Katice Nevistić. zupa.bugojno.org /
Artinfo / HB.org Napisano 19. ožujka 2011.
30. Zločin s pečatom (Ivica Mlivončić):Pogovor (http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/pogovor.htm)
31. Vecernji.ba (http://www.vecernji.ba/vratiti-se-u-bugojno-nasa-je-obveza-prema-poginulima-356343)Ana
Popović/VLM: Vratiti se u Bugojno naša je obveza prema poginulima, 15. prosinca 2011. (pristupljeno 16. travnja
2017.)
32. Portal Hrvata Bosne i Hercegovine(http://www.hercegbosna.org/literatura/recenzije-knjiga/josip-kalaica-razmijenjeni-i
z-bugojanskog-logora-%E2%80%9Estadion%E2%80%9C-13-3-1994-%E2%80%93-20-godina-poslije-16164.html)
Recenzije knjiga. Josip Kalaica: Razmijenjeni iz bugojanskog logora „Stadion“ 13. 3. 1994. – 20 godina poslije.
Napisano 23. studenoga 2014.
33. Portal Hrvata Bosne i Hercegovine(http://www.hercegbosna.org/literatura/recenzije-knjiga/fra-janko-ljubos-u-kandza
ma-zla-16315.html) Recenzije knjiga. Fra Janko Ljubos: U kandžama zla. Napisano 13. prosinca 2014.
34. Portal Hrvata Bosne i Hercegovine(http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/iz-bugojanskog-dnevnika-katice-nevistic-3
858.html) Vijesti > BiH. Iz Bugojanskog dnevnika Katice Nevistić. /zupa-bugojno.org/ HB.org. Napisano 20. srpnja
2011.
35. HIC (http://www.hic.hr/ZZ-spomenar22.htm)Hrvatski spomenar - Dogodilo se 1. kolovoza (pristupljeno 30. siječnja
2018.)
36. HIC (http://www.hic.hr/ZZ-spomenar03.htm)Hrvatski spomenar - Dogodilo se 21. siječnja (pristupljeno 30. siječnja
2018.)
37. HIC (http://www.hic.hr/ZZ-spomenar28.htm)Hrvatski spomenar - Dogodilo se 6. listopada(pristupljeno 30. siječnja
2018.)
38. HIC (http://www.hic.hr/ZZ-spomenar29.htm)Hrvatski spomenar - Dogodilo se 15. listopada(pristupljeno 30. siječnja
2018.)
39. Franjevački samostan Svetoga Duha Fojnica(http://www.fojnica-samostan.com/novo/index.php/10-novosti/116-fra-ja
nko-ljubos-u-kandzama-zla-fratrov-ratni-dnevnik-u-bugojnu-devedeset-i-neke) Fra Janko Ljubos: U kandžama zla -
fratrov ratni dnevnik u Bugojnu devedeset i neke, 10. prosinca 2014. (pristupljeno 16. travnja 2017.)
40. Josip Kalaica: Bilo - ne ponovilo se! Razgovarao: Darko Rubčić, Svjetlo riječi, prosinca 2011.
41. HIC (https://web.archive.org/web/20150924041455/http://www .hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/bugojno.htm)Ivica
Mlivončić: Zločin s pečatom - Bugojno(pristupljeno 30. siječnja 2018.)
42. HIC (http://www.hic.hr/ZZ-spomenar09.htm)Hrvatski spomenar - Dogodilo se 26. ožujka (pristupljeno 30. siječnja
2018.)
43. HIC (http://www.hic.hr/ZZ-spomenar12.htm)Hrvatski spomenar - Dogodilo se 26. travnja (pristupljeno 30. siječnja
2018.)
44. HIC (http://www.hic.hr/ZZ-spomenar21.htm)Hrvatski spomenar - Dogodilo se 22. srpnja (pristupljeno 30. siječnja
2018.)
45. Vecernji.ba (http://www.vecernji.ba/obnovljeni-hrvatski-dom-iz-1925-godine-vazan-je-za-hrvate-1052384)Ivan Kaleb:
Obnovljeni Hrvatski dom iz 1925. godine važan je za Hrvate, 16. siječnja 2016. (pristupljeno 16. travnja 2017.)
46. HIC (http://www.hic.hr/ZZ-spomenar31.htm)Hrvatski spomenar - Dogodilo se 10. studenoga (pristupljeno 30. siječnja
2018.)
47. HIC (http://www.hic.hr/ZZ-spomenar25.htm)Hrvatski spomenar - Dogodilo se 4. rujna (pristupljeno 30. siječnja
2018.)
48. HIC (http://www.hic.hr/ZZ-spomenar26.htm)Hrvatski spomenar - Dogodilo se 13. rujna (pristupljeno 30. siječnja
2018.)
49. Berlinski magazin - prvi mjesečnik za Hrvate u Berlinu(http://www.berlinskimagazin.com/index.php?option=com_cont
ent&view=article&id=411:jubilej-10-godina-nk-bugojno-berlin&catid=43:novosti&Itemid=82) Željko Matić: Jubilej: 10
godina NK Bugojno Berlin, 7. studenoga 2016. (pristupljeno 16. travnja 2017.)
50. Slobodna Dalmacija (http://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/vijesti-i-konteksti/clanak/id/304542/fico-selmo-i-kos-o
vo-proljece) Višnja Starešina: Fićo, Selmo i KOS-ovo proljeće, 6. ožujka 2016. (pristupljeno 16. travnja 2017.)
51. Župa Bugojno - sv. Anto Padovanski (http://www.zupa-bugojno.org/skolske-sestre-franjevke/) Školske sestre
franjevke (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)
52. Župa Bugojno - sv. Anto Padovanski (http://www.zupa-bugojno.org/filijale-groblja-kapele/) Filijale, groblja i kapele
(pristupljeno 23. kolovoza 2016.)
53. Župa Bugojno - sv. Anto Padovanski (http://www.zupa-bugojno.org/franjevacka-mladez-frama/) Franjevačka mladež
(Frama) (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)
54. Rama-prozor.info (http://www.rama-prozor.info/clanak/otvoren-hrvatski-dom-u-kandiji-opcina-bugojno/8415)
Uredništvo: Otvoren Hrvatski dom u Kandiji, općina Bugojno , 20. srpnja 2014. (pristupljeno 16. travnja 2017.)
55. HKD Napredak (http://hkdnapredak.com/napredak/2016/06/27/napretkovi-lipanjski-dani-kulture-u-bugojnu/)
Napretkovi lipanjski dani kulture u Bugojnu, 27. lipnja 2016. (pristupljeno 16. travnja 2017.)
56. (bošnj.) Bugojno Danas (http://www.bugojno-danas.info/bugojno-obuca-za-italiju-i-njemacku/)Bugojno: Obuća za
Italiju i Njemačku, 15. srpnja 2015. (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)
57. HOP Portal (https://www.hop.com.hr/2015/05/11/genocid-nad-hrvatima-bih-e-u-zavrsnoj-fazi/)Piše: D.I., Genocid
nad Hrvatima BiH-e u završnoj fazi, 11. svibnja 2015. (pristupljeno 21. travnja 2017.)
58. (srp.) (nje.) Osztrák–Magyar Monarchia(https://web-beta.archive.org/web/20130529164005/http://www .omm1910.h
u/hu/adatbank/adatok/bosznia_1910.xls)1910 Daten der Volkszählung 1910 (.xls): Bosnien (pristupljeno 5. svibnja
2017.)
59. KTA BK BiH (http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=44261)kta/kum: Trostruko duhovno-kulturno slavlje u Foči, 21.
svibnja 2014. (pristupljeno 31. svibnja 2016.)
60. Gimnazija Bugojno (http://emis.ba/SBK/gimnazija_bugojno), emis.ba, preuzeto 23. veljače 2015.
61. Iz povijesti srednjeg školstva(http://www.tel.net.ba/sskola-uskoplje/index.php/o-skoli/povijest?showall=1&55bcd81ea
5c2b04f6c79799f1437b068=f1d8ce4247c7bbc7c9fa7d0b1801e422) , Srednja škola Uskoplje, preuzeto 23. veljače
2015.
62. Adresar članica Sporskog saveza(http://www.bugojnosport.com/index.php/clanice), Sportski savez općine Bugojno,
preuzeto 28. srpnja 2015.
63. Obrad Kisić: Iz historije bugojanskog nogometa - 97 godina od prve utakmice(http://www.bug.ba/obrad-kisic-iz-histori
je-bugojanskog-nogometa-97-godina-od-prve-utakmice.html) , bug.ba, preuzeto 7. travnja 2017.
64. NK Iskra ove godine obilježava 70 godina uspješnog rada i djelovanja(http://www.bug.ba/nk-iskra-ove-godine-obiljez
ava-70-godina-uspjesnog-rada-i-djelovanja.html) , bug.ba, preuzeto 7. travnja 2017.
65. Obrad Kisić: Iz historije bugojanskog nogometa - Sjećanje na "Radnički"(http://www.bug.ba/obrad-kisic-iz-historije-bu
gojanskog-nogometa-sjecanje-na-radnicki.html) , bug.ba, preuzeto 7. travnja 2017.

Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.",
statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacion-po-
mjesnim.pdf

Vanjske poveznice
Službena stranica općine Bugojno
MojeBugojno.net
Župa sv. Antuna Padovanskog
Naseljena mjesta općineBugojno - popis 1991.
Alibegovići • Barbarići • Bašići • Bevrnjići • Bode • Brda • Bristovi • Brižina • Bugojno • Ceribašići • Crniče •
Čardaci • Čavići • Donji Boganovci • Drvetine • Garačići • Glavice • Golo Brdo • Gornji Boganovci • Goruša •
Gračanica • Gredine • Grgići • Hapstići • Harambašići • Hum • Humac • Ivica • Jagodići • Jazvenik • Kadirovina
• Kandija • Karadže • Kopčić • Kordići • Koš • Kotezi • Kula • Kutlići • Lenđerovina • Lug • Ljubnić • Maslići •
Medini • Milanovići • Mračaj • Nuhići • Odžak • Okolište • Pavice • Pirići • Planinica • Podripci • Poriče •
Potočani • Prijaci • Rosulje • Rovna • Sabljari • Seferovići • Servani • Skrte • Stojići • Stolac • Šići • Šušljici •
Trge • Udurlije • Vedro Polje • Vesela • Vileši • Vrbanja • Vrpeć • Vučipolje • Zanesovići • Zlavast • Zlokuće •
Ždralovići
Napomene: Na popisu 1971. godine postojalo je i naseljeno mjesto Čipuljić. Ovo naselje je na popisu
1981. godine ukinuto i pripojeno drugom naseljenom mjestu. • Na popisima 1971. i 1981. godine postojala
su i naseljena mjesta: Čaušlije, Koprivnica i Kruševica. Ova naselja su na popisu 1991. godine ukinuta i
pripojena drugim naseljenim mjestima. • Na popisu 1981. godine postojala su i naseljena mjesta: Bilobučje
i Han Luka. Ova naselja su na popisu 1991. godine ukinuta i pripojena drugim naseljenim mjestima. • Na
popisima 1971. i 1981. godine naseljena mjesta: Donji Boganovci i Gornji Boganovci, činila su jedinstveno
naseljeno mjesto Boganovci.
Upravna podjelaBosne i Hercegovine
Entiteti Bosne i Hercegovine
Federacija Bosne i Hercegovine • Republika Srpska
Županije Federacije Bosne i Hercegovine
Unsko-sanska • Posavska • Tuzlanska • Zeničko-dobojska • Bosansko-podrinjska Goražde
Središnja Bosna • Hercegovačko-neretvanska • Zapadnohercegovačka • Sarajevska • Hercegbosanska
Federalni distrikti Bosne i Hercegovine
Distrikt Brčko
Službeni gradovi Bosne i Hercegovine
Banja Luka • Bijeljina • Bihać • Doboj • Istočno Sarajevo • Mostar • Prijedor • Sarajevo • Široki Brijeg •
Trebinje • Tuzla • Zenica • Zvornik
Općine Bosne i Hercegovine
Banovići • Bosanska Krupa • Bosanski Petrovac •
Bosansko Grahovo • Breza • Bugojno • Busovača • Bužim • Cazin •
Centar, Sarajevo • Čapljina • Čelić • Čitluk • Drvar • Doboj Istok •
Doboj Jug • Dobretići • Domaljevac-Šamac • Donji Vakuf •
Foča-Ustikolina • Fojnica • Glamoč • Goražde • Gračanica •
Gradačac • Grude • Hadžići • Ilidža • Ilijaš • Jablanica • Jajce •
Kakanj • Kalesija • Kiseljak • Kladanj • Ključ • Konjic • Kreševo •
Federacija Bosne i Hercegovine
Kupres • Livno • Lukavac • Ljubuški • Maglaj • Neum •
Novi Grad, Sarajevo • Novi Travnik • Novo Sarajevo • Odžak • Olovo
• Orašje • Pale-Prača • Posušje • Prozor-Rama • Ravno •
Sanski Most • Sapna • Srebrenik • Stari Grad, Sarajevo • Stolac •
Teočak • Tešanj • Tomislavgrad • Travnik • Trnovo (FBiH) • Uskoplje
• Usora • Vareš • Velika Kladuša • Visoko • Vitez • Vogošća •
Zavidovići • Žepče • Živinice
Republika Srpska Berkovići • Bileća • Bosanska Dubica • Bosanska Gradiška •
Bosanska Kostajnica • Bosanski Brod • Bosanski Novi •
Bosanski Šamac • Bosansko Petrovo Selo • Bratunac • Čajniče •
Čelinac • Derventa • Donji Žabar • Foča • Gacko • Han Pijesak •
Istočna Ilidža • Istočni Drvar • Istočni Mostar • Istočni Stari Grad •
 Istočna Ilidža • Istočni Drvar • Istočni Mostar • Istočni Stari Grad •
Istočno Novo Sarajevo • Jezero • Kalinovik • Kotor Varoš •
Krupa na Uni • Kupres (RS) • Laktaši • Lopare • Ljubinje • Milići •
Modriča • Mrkonjić Grad • Nevesinje • Novo Goražde • Osmaci •
Oštra Luka • Pale • Pelagićevo • Petrovac • Prnjavor • Ribnik •
Rogatica • Rudo • Skender Vakuf • Sokolac • Srbac • Srebrenica •
Stanari • Šekovići • Šipovo • Teslić • Trnovo (RS) • Ugljevik •
Višegrad • Vlasenica • Vukosavlje

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bugojno&oldid=5144070"

Ova je stranica posljednji put uređivana dana 3. listopada 2018. u 10:58.

Tekst je dostupan pod licencijomCreative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima

; dodatni uvjeti se mogu
primjenjivati. PogledajteUvjete uporabe za detalje.