MAKROEKONOMIJA MAKROEKONOMIJA proucava ekonomiju kao cjelinu, gleda sveukupne razine proizvodnje, zaposlenosti, i cijena u nekoj drzavi PITANJA:

1. Zasto se proiyvodnja i zaposlenost nekada smanjuju te kako oslabiti te pojave? 2. Koji su razlozi za inflaciju cijena, te kako ju drzati pod nadzorom? 3. Kako drzava moze povecati svoju stopu ekonomskog rasta? Postoji nuzan izbor izmedju visokog rasta i zaposlenosti ili niske inflacije. Nije moguce imati oboje. CILJEVI: 1. VISOKA RAZINA PROIZVODNJE (osigurava stabilan rast) 2. ZAPOSLENOST 3. STABILNOST CIJENA INSTRUMENTI: 1. FISKALNA POLITIKA (izdaci drzave, porezi) 2. MONETARNA POLITIKA (nadzor ponude novca) 3. POLITIKE DOHODAKA (nalogodavni nadzor) CILJEVI MAKROEKONOMIJE 1. MJERENJE PROIZVODNJE: Mjera trzisne vrijednosti svih finalnih dobara i usluga proizvedenih u nekoj zemlji tjekom godine je brudo domaci proizvod (GDP). Dijeli se na: 1. NOMINALNI: Mjeren u stvarnim trzisnim cijenama 2. REALNI: Mjeren u stalnim, nepromijenjivim cijenama. Odaberemo baznu godinu te naknadni rast amortiziramo za vrijednost inflacije POTENCIJALNI GDP: Dugorocni trend realnog GDP-a, maksimalna kolicina koju ekonomija moze proizvesti uz stabilne cijene. To je proizvodnja s visokom razinom zaposlenosti, jer kad je ekonomija pri svom potencijalu, zaposlenost je visoka. JAZ GDP-a: Razlika izmedju stvarnog i potencijalnog GDP-a. 2. STOPA NEZAPOSLENOSTI: Niska proizvodnja trazi malo rada i povisuje nezaposlenost, dok visoka proizvodnja cini obrnuto. 3. STABILNE CIJENE: Slobodno trziste je najefikasnije i treba ga zadrzati, ali nekad je pozeljno uplesti se da bi se sprijecili brzi rastovi i padovi cijena koji destabiliziraju ekonomiju. CPI INDEKS CIJENA POTROSACA: Predstavlja mjeru razine cijena, na nacin da se promatra trosak fiksne kosarice dobara (hrana, odjeca, stanovanje) STOPA INFLACIJE: Promjena razine cijena, stopa njihovog rasta ili pada od jedne do druge godine.

INSTRUMENTI EKONOMSKE POLITIKE 1. FISKALNA POLITIKA: oznacava upotrebu poreza i izdataka drzave. IZDACI DRZAVE: 1. KUPOVINE DRZAVE: izdaci na dobra i usluge (ceste, place..) 2. TRANSFERNA PLACANJA: socijalna pomoc Potrosnja drzave odredjuje relativnu velicinu javnog i privatnog sektora te utjece na razinu potrosnje i GDP OPOREZIVANJE: 1. Smanjuje dohotke ljudi te potrosnju dobara i usluga, a to smanjuje potraznju za njima, a time i GDP 2. Utjece na cijene dobara faktora proizvodnje te na poticaje i ponasanje (visi porezi -> manje investicija)

2. MONETARNA POLITIKA:Upravlja novcem, kreditima, i bankarskim sustavom. NOVAC: sredstvo razmjene ili metoda placanja. Promjena kolicine novca uzrokuje promjenu kamate, a to mijenja ulaganja te cijenu novca (Kolicina pada, kamate rastu, ulaganja padaju, GDP i inflacija idu dolje, i obrnuto). Smanjenje inflacije ovim putem je vrlo skupo (velika nezaposlenost i recesija) 3. POLITIKE DOHODAKA: Drzava nadzire nadnice i cijene, ili u blazoj varijanti nudi dobrovoljne smijernice. Kontroverzna metoda koja se koristi samo u iznimnim slucajevima (ratovi)

VEZA S INOZEMSTVOM NETO IZVOZ: = UKUPNI IZVOZ UKUPNI UVOZ Ako je izvoz veci od uvoza imamo visak, inace imamo deficit. U vezama s inozemstvom moramo brinuti o slijedecem: 1. POLITIKE RAZMJENE: sastoje se od CARINA, KVOTA, i drugih propisa. Slab utjecaj na makroekonomiju, osim ako nisu jako ostre 2. UPRAVLJANJE TRZISTEM DEVIZA: Na medjunarodnu razmjenu utjece devizni tecaj, odnosno cijena nase valute izrazena u drugim valutama. Tecaj je moguce fiksno regulirati ili ga slobodno pustiti da ga reguliraju ponuda i potraznja za valutom. 3. USKLADJIVANJE MAKROEKONOMSKIH POLITIKA: Politike jedne drzave se mogu preliti u poslovanje druge, pa ih je nuzno uskladiti. Neometan sustav medjunarodne razmjene pridonosi efikasnosti. No ako je sustav u problemima, i lokalna ekonomija pati posljedice.

AGREGATNA PONUDA I POTRAZNJA EGZOGENE/EKSTERNE VARIJABLE: Utjecu na ekonomsku aktivnost, ali nisu pod utjecajem ekonomije (ratovi, rast populacije..). Zajedno s makroekonomskom politikom odredjuju INDUCIRANE/ENDOGENE VARIJABLE (proizvodnja, zaposlenost, cijene..) AGREGATNA PONUDA: Ukupna kolicina dobara i usluga koje poduzeca neke drzave zele proizvesti i prodati u danom razdoblju. Ovisi o cijenama, proizvodnom kapacitetu, i troskovima. Poduzeca reguliraju funkciju AS. Na nacin da mijenjaju iskoristenost proizvodnih kapaciteta ovisno o trzistu (mala potraznja prazne hale, rat svi rade). OVISI O: 1. RAZINI CIJENA 2. KAPACITETU EKONOMIJE 3. POTENCIJALNOJ PROIZVODNJI AGREGATNA POTRAZNJA: Predstavlja ukupnu kolicinu koju su svi sektori u ekonomiji (potrosaci, poduzeca, drzava, stranci) voljni u danom razdoblju potrositi. Ona ovisi o: 1. CIJENAMA 2. MONETARNOJ POLITICI 3. FISKALNOJ POLITICI Sveukupna razina proizvodnje i potrosnje je odredjena sjecistem krivulja AS i AD.

MAKROEKONOMSKA RAVNOTEZA: je kombinacija agregatne cijene i kolicine pri kojima ni kupci ni prodavatelji ne zele mijenjati svoje kupovine, prodaje, i cijene. Tu se proizvodi i kupuje ista kolicina dobara. Ratovi povecavaju AD te pomicu krivulju gore desno, i time povecavaju GDP i cijene roba. SOK PONUDE: Je iznenadna promjena u uvjetima troskova ili produktivnosti koja jako utjece na agregatnu ponudu. Visi troskovi rada ili robe povecavaju troskove poslovanja te micu krivulju AS gore lijevo. To dovodi do povecanja cijena i smanjenja GDP-a, odnosno do STAGFLACIJE (inflacija+stagnacija). JAKI NOVAC: Veliko dizanje kamata da bi se smanjilo trziste i inflacija te ojacala valuta, vrlo jako pogadja komponente potraznje osjetljive na kamatu.

RACUN NACIONALNOG DOHOTKA I PROIZVODA GDP je najsveobuhvatnija mjera ukupne proizvodnje dobara i usluga u zemlji. To je suma novcanih vrijednosti potrosnje, bruto investicija, drzavnih nabavki dobara i usluga, te neto izvoza ostvarenih u zemlji tijekom dane godine. Mjeri se na dva nacina: 1. MJERENJE TOKOM PROIZVODA: GDP je ukupna novcana vrijednost toka finalnih proizvoda koje je prizvelo drustvo (npr. Kruh i auti, ali ne psenica i zeljezo) 2. MJERENJE ZARADAMA ILI TROSKOVIMA: GDP je ukupna zarada faktora (nadnice, kamate, rente, profiti) koja je drustveni trosak proizvodnje finalnih proizvoda.

Gornja crta kruznog toka mjeri potrosnju za finalna dobra, dok donja mjeri tok troskova proizvodnje. Ta dva toka su identicni. (npr. Sisanje kosta 8$, 10 ljudi se osisa, finalnda dobra su kostala 80$. S druge strane profit brijaca je taman tih 80$) RACUNOVODSTVO poduzeca je izvjesce o svim tokovima tijekom odredjene godine. FINALNI PROIZVOD: je onaj proizvod napravljen za upotrebu ili potrosnju. INTERMEDIJARNA DOBRA: su dobra koja se koriste za proizvodnju drugih dobara. MJERENJE DODANOM VRIJEDNOSCU: Pri racunanju GDP-a moramo paziti da gledamo samo finalna dobra i da ne racunamo dvostruko obracunavanje intermedijarnih proizvoda. Npr, ako psenica kosta 20$, brasno 30$, a kruh 40$, tada GDP ne iznosi 90$ nego 20+(3020)+(40-30)= 40$. Tu vidimo da pridodajemo samo novu dodatnu vrijednost, te na taj nacin izbjegavamo dvostruko obracunavanje. DODANA VRIJEDNOST je razlika izmedju prodaja poduzeca i njegovih kupovina sirovina i usluga od drugog poduzeca (primjer kruh).

RACUNANJE GDP-A INDEKS CIJENA: Mjera prosjecne cijene kosare dobara NOMINALNI GDP: Predstavlja ukupnu novcanu vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u danoj godini i mjeri se stvarnim trzisnim cijenama te godine, to je GDP u tekucim cijenama REALNI GDP: Mjeri GDP skupom konstantnih ili nepromjenjivih cijena. Realni GDP dobijemo tako da nominalni dijelimo indexom cijena koji je poznat kao DEFEKTOR/DEFLATOR GDP-a. On se dobije dijeljenjem cijena tekuce godine s onima prosle godine. Za prvu godinu uzmemo da je vrijednost deflatora jednaka 1, a za iduce godine ona se povecava u skladu s indeksom cijena, odnosno inflacijom. Q=realni GDP=(nominalni GDP)/deflator=PQ/P FAKTORI GDP-a: 1. POTROSNJA POPULACIJE (C): je sva potrosnja koju javnost neke drzave konzumira tokom godine. 2. INVESTICIJE/ULAGANJA (I): su dodavanja zarada, opreme, i zaliha tijekom godine fondu kapitala drzave. Podrazumjeva zrtvovanje tekuce potrosnje da bi se povecala buduca potrosnja. U GDP se osim dobara i usluga uracunavaju i bruto investicije. Bruto investicije ne uzimaju u obzir amortizaciju i zamjenu starih dobara, jer je to tesko mjeriti. NETO INVESTICIJE = BRUTO INVESTICIJE AMORTIZACIJA 3. DRZAVA (G): Da bi nadodali i drzavnu komponentu GDP-a, toku potrosnje pribrajamo sve izdatke drzave na dobra i usluge. Transferna placanja ne racunamo jer se oan ne obavljaju u zamjenu za robu ili usluge. Poreze racunamo samo ako obracun obavljama pristupom pomocu zarada i troskova, jer se oni dodaju na nadnice poduzeca 4. NETO IZVOZ (X): Uz sve navedene pojmove, GDP-u dodajemo i razliku izvoza i uvoza. Formula za GDP dakle iznosi: GDP = C + G + I + X NETO DOMACI PROIZVOD: je GDP amortizacija BRUTO DRUSTVENI PROIZVOD (GNP): Je ukupna proizvodnja proizvena radom i kapitalom u vlasnistvu stanovnika drzave, dok je GDP proizvodnja radom i kapitalom na teritoriju drzave.

NACIONALNI I RASPOLOZIVI DOHODAK NACIONALNI DOHODAK (NI): sadrzi ukupne dohotke faktora koje su primili rad, kapital, i zemlja. Dobije se odbijanje amortizacije i posrednih poreza od GDP-a. On je jednak ukupnim nadnicama, profitima, rentama, i kamatama. RASPOLOZIVI DOHODAK (DI): govori koliko kucanstva imaju novaca na raspolaganju za potrosnju. Za njegovo racunanje uzmemo u obzir primljene dohotke, odnosno NI, te odbijemo od njih osobne poreze i stednju poduzeca. Nakon toga dodajemo transferna placanja i dobijemo DI.

Izmjerena stednja je jednaka izmjerenim investicijama. I = GDP prema proizvodnom pristupu C S = GDP prema prihodnom pristupu C Te zbog toga vrijedi I = S. Bruto drustvene investicije su zbroj domacih i inozemnih investicija: In = I + X PS: Osobna stednja (proizlazi iz dohotka) GBS: bruto stednja poduzeca (ukljucuje amortizaciju i zadrzane zarade) GS: Visak drzave (razlika prihoda od poreza i izdataka i transfera) In = I + X = PS + GBS + GS Domace investicije i neto izvoz jednaki su stednji i visku proracuna. Stednja drustva je jednaka dakle investicijama drustva. Investicije cine domace investicije u postrojenja, opremu, i zalihe, te investicije u inozemstvu. Stednja je zbroj stednji gradjana, poduzeca, i drzave, i ona je jednaka investicijama

NETO EKONOMSKO BLAGOSTANJE NETO EKONOMSKO BLAGOSTANJE (NEW): je modifikacija GDP-a koja iskljucuje komponente koje ne pridonose blagostanju, a ukljucuje one komponente koje nisu u GDP-u a pridonose boljidku pojedinca. DODACI: 1. Vrijednost vremena dokolice (manje rada, ljudi sretniji) 2. Neregistrirana ekonomija (ne ukljucuje nezakonite djelatnosti) ODBICI: Naknada stete na okolini: dodaje se trosak popravka ekoloske stete ZELENO RACUNOVODSTVO: uvodi racun okolisa te procjenjuje doprinos prirodnih i okolinskih izvora nacionalnom dohotku. POTROSNJA I STEDNJA Kad izdavanja na investicije rastu brzo, isto se desava s proizvodnjom i zaposlenoscu. Kad je poslovno okruzenje takvo da investicije padaju, smanjuju agregatnu potraznju i ekonomija ulazi u krizu. POTROSNJA kucanstva se ocituje u izdavanju na dobra i usluge koje se kupuju da se njihovom upotrebom dobije zadovoljstvo ili podmire potrebe. STEDNJA kucanstva je dio raspolozivog dohotka koji se ne izdaje na potrosnju. Osnovna odrednica potrosnje i stednje je dohodak. Bogatiji ljudi stede vise od siromaha i apsolutno i postotno gledano. Vrlo siromasni cak pozajmljuju ili na druge nacine umanjuju svoj imetak i tako smanjuju ustedjevinu. Oni trose vise nego zaradjuju i zaduzuju se. TOCKA POKRICA: je tocka u kojoj kucanstvo trosi sav svoj raspolozivi dohodak, i ona se javlja na oko 25000$. Ispod te tocke ljudi smanjuju svoju ustedjevinu, iznad nje stavljaju novce na stranu.

POTROSNJA: funkcija potrosnje pokazuje vezu izmedju razine IZDATAKA NA POTROSNJU (C) i razine RASPOLOZIVOG OSOBNOG DOHOTKA (DI).

Linija pod kutem od 45 je ona koja pokriva troskove, ako smo na njoj niti stedimo niti trosimo. Vidimo da je stednja negativna ako je krivulja ispod crte dijagonale, a pozitivna ako je iznad. FUNKCIJA STEDNJE: izrazava vezu izmedju razine stednje i dohotka. Vidimo da je ona rastuca kako dohodak raste.

GRANICNA SKLONOST POTROSNJI (MPC) je dodatni iznos koji pucanstvo trosi kad dobije dodatni dolar dohotka. Nju dobijemo mjereci nagib funkcije potrosnje, te ona iznosi omjer promjene izdataka na potrosnju C i promjene raspolozivog dohotka DI:
C DI Vidimo da je ta funkcija padajuca i zrcalno simetricna funkciji stednje. MPC

GRANICNA SKLONOST STEDNJI (MPS) je dio dodatnog dolara dohotka koji ide na dodatnu stednju. Vrijedi: MPS = 1 MPC

DRUSTVENA POTROSNJA Proucavamo potrosnju drustva kao cjeline. Utjecaji na potrosnju su: 1. TEKUCI RASPOLOZIVI DOHODAK: je dohodak koji imamo trenutno na raspolaganju i on je najvazniji faktor potrosnje drustva. 2. TEORIJA PERMANENTNOG DOHOTKA I MODEL POTROSNJE ZIVOTNOG CIKLUSA: ljudi temelje svoje izdatke i na dugorocnim kretanjima a ne samo na tekucem raspolozivom dohotku. Permanentni dohodak je onaj koji bi kucanstva ostvarivala kad bi se uklonili kratkotrajni utjecaji i neocekivani dobici i gubici. Po teoriji permanentnog dohotka, potrosnja prije svega reagira na permanentni dohodak. a. HIPOTEZA ZIVOTNOG CIKLUSA pretpostavlja da ljudi stede da bi tijekom zivota izgladili svoju potrosnju. U mladosti gomilaju stednju da bi ju mogli trositi kad su stari. 3. BOGATSTVO I OSTALI UTJECAJI: Vece bogatstvo dovodi do vece potrosnje, ali to je utjecaj koji se sporo mijenja. Tu su jos i socijalni faktori, i ocekivanja, no oni su manje vazni. OPADANJE STEDNJE Zadnjih godina stednja opada, razlozi za to su: 1. SUSTAV SOCIJALNOG OSIGURANJA: Drzava stedi za mirovine mjesto nas 2. TRZISTA KAPITALA: Novi instrumenti pozajmica omogucuju ljudima da lakse dobiju zajmove 3. SPOR RAST DOHODAKA: Brzo rastuca ekonomija generira velike investicije da bi odrzala isti odnos bogatstva i dohotka. U sporoj ekonomiji se kolicina investicija smanjuje, a time i stednja (I = S) 4. OSTALI IZVORI: Visoka inflacija, visoke stope poreza, niski povrati na stednju

ODREDNICE INVESTICIJA INVESTICIJE su velika i nestabilna komponenta potrosnje, te upadljiva promjena investicija ima velike efekte na agregatnu potraznju. One na taj nacin utjecu na proizvodnju i zaposlenost. Takodjer dovode do nagomilavanja kapitala. Postoje 3 vrste investicija: 1. KUPOVANJE STAMBENIH OBJEKATA 2. INVESTICIJE U TVORNICE I OPREMU 3. DODACI ZALIHAMA

ODREDNICE INVESTICIJA: 1. PRIHODI: Poduzeca kupuju kapitalna dobra kad ocekuju da ce im ona donjeti dobit. To se desava ako investicije pomazu poduzecu da vise proda. Razina GDP-a je vazna odrednica investicija jer visoki GDP iziskuje visoku potraznju, te je isplativo ulagati u nove tvornice. Investicije dakle ovise o prihodima cjelokupne ekonomske aktivnosti. Kolebanja proizvodnje odredjuju kretanja tijekom poslovnog ciklusa. NACELO AKCELERATORA: je teorija ponasanja investicija koja kaze da stopu investiranja prvenstveno odredjuje stopa promjene proizvodnje. One ce biti visoke kad proizvodnja raste, a niske ili cak negativne kad ona opada. 2. TROSKOVI: Investicijska dobra traju mnogo godina, pa su troskovi teski za izracunati. Troskove kapitala zato racunamo pomocu kamatnjaka na pozajmice. Na kolicinu investicija vlada moze utjecati upotrebom poreza. Nacin oporezivanja ce znatno utjecati na ponasanje poduzeca. 3. OCEKIVANJA: Odluke o investicijama ovise I o ocekivanjima i prognozama, perspektivna ekonomija ojacava investicije..

KRIVULJA POTRAZNJE ZA INVESTICIJAMA KRIVULJA POTRAZNJE ZA INVESTICIJAMA: nam pokazujue odnos izmedju kamatnjaka i investicija. Ukoliko su godisnji dobici nekog projekta veci od kamata koje placamo na pozajmicu koju smo morali uzeti da bi taj objekt napravili, investicija se isplati te cemo ju poduzeti. U suprotnom se investicija ne isplati jer nas kamata na nju kosta vise nego nam sama investicija donosi. Razlika izmedju tih godisnjih prihoda i godisnjih troskova su profit. Ukoliko je on pozitivan, investicije nam donose novac, i obrnuto.

Investicije nam se isplate sve do tocke u kojoj su dobici veci od kamata. U slucaju kamate od 5%, to je u tocci M, te na investicije trosimo oko 40$. Ukoliko se povise kamate na 10%, to nas povisenje kamata vodi iz tocke M u tocku M'. Vidimo da nam se u toj tocki na investicije ne isplati trositi vise od 25$. Na iducoj slici vidimo kako proizvodnja, porezi, i ocekivanja utjecu na pomak krivulje potraznje za investicijama Di.

NOVAC Ponuda novca ima velik utjecaj na proizvodnju, zaposlenost, i cijene. Sredisnja banka moze upotrijebiti svoj nadzor nad ponudom novca da bi potakla ekonomiju kad se ona pocinje usporavati ili ju obuzdala kada prebrzo raste. Ako se novcem dobro gospodari, proizvodnja raste a cijene su stabilne. No problemi monetarnom u sustavu mogu dovesti do inflacija ili krize. NOVAC je bilo koja stvar koja sluzi kao sveopce prihvaceno posredstvo razmjene ili nacin placanja. Postoji robni (stoka, metali), papirni, i bankovni novac (cekovi na temelju fondova ulozenih u banci). 90% transakcija se odvija bankovnim novcem. NOVCANA EKONOMIJA je, za razliku od trampe, ekonomija u kojoj se razmjena odigrava pomocu opceprihvacenog sredstva razmjene. PONUDA NOVCA: Glavni agregati novca su kolicinske mjere njegove ponude. Njih nazivamo M1 i M2. TRANSAKCIJSKI NOVAC (M1): sastoji se od stavki koje se koriste za transakcije. Njegove sastavnice su: 1. KOVANICE ukljucuje kovanice koje ne drze banke 2. PAPIRNI NOVAC isto je u opticaju izvan banaka. I papir i kovanice cine naredbodavni novac, on nema svoje intrinzicne vrijednosti nego je novac jer je drzava to tako odredila kao zakonsko sredstvo placanja. 3. CEKOVNI RACUNI: Cekovni depoziti ili bankovni novac su fondovi deponirani u banke i druge financijske institucije na koje se moze ispisati cekove. Depozit u toj banci sluzi kao sredstvo razmjene. To su DEPOZITI PO VIDJENJU I DRUGI CEKOVNI DEPOZITI. NOVAC U SIREM SMISLU (M2): takodjer zvan LIKVIDNI NOVAC ili PRIBLIZNI NOVAC, M2 ukljucuje M1, ali i stedne racune u bankama i slicnu aktivu koji su bliski supstituti transakcijskog novca. To su recimo nasi depoziti na stedne racune, racuni fondova na trzistima, burzovni racuni, itd. To nije transakcijski novac jer se ne moze upotrijebiti za kupovinu kao sredstvo razmjene, medjutim ti oblici su bliski novcu jer se mogu vrlo brzo konvertirati u gotovinu bez gubitka vrijednosti.

KAMATNJACI: CIJENA NOVCA KAMATA: izvrsena isplata za upotrebu novca, odnosno cijena koja se placa na novac uzet u zajam. KAMATNJAK: svota kamata placenih na jedinicu vremena. Ljudi moraju placati za mogucnost pozajmljivanja novca. Kamatnjak je trosak posudjivanja novca, odnosno njegovog uzimanja u zajam, te se mjeri dolarima na posudjeni dolar za godinu dana. Kamatnjaci se razlikuju po karakteristikama zajma ili zajmoprinca. Svi sadrze slijedece karakteristike, te se po njima i razlikuju: 1. ROK ILI DOSPIJECE: zajmove razlikujemo s obzirom na duljinu vremena u kojem ih se mora vratiti. To moze biti od jedne noci (medju bankama) do 30 godina (za kuce). Dugorcni vrijednosni papiri obicno imaju veci kamatnjak jer se dugo cekanje na pristup svojim sredstvima isplati zrtvovati samo uz velike prihode od kamata. 2. RIZIK: visina kamate ovisi o riziku. Najnerizicniji zajmovi su vrijednosni papiri vlade SAD-a. Oni su sigurni jer ce drzava sigurno platiti kamatu na dug, i taj se kamatnjak na kratkorocne zajmove kretao izmedju 3% i 15%. Rizicna ulaganja ukljucuju poduzeca u stecaju, gradove i drzave na rubu bankrota, itd. 3. LIKVIDNOST: Sredstvo je likvidno ako se brzo moze pretvoriti u gotovinu uz mali gubitak vrijednosti. Vecina dionica i obveznica se moze brzo pretvoriti u novac. Nelikvidna sredstva se ne mogu, te ona uracunavaju npr. Kucu u zabiti, mala poduzeca, stare aute Nelikvidna sredstva zbog teskoce povrata ulaganja imaju puno vece kamatnjake 4. ADMINISTRATIVNI TROSKOVI: Zajmovi se razlikuju prema vremenu i marljivosti koji su potrebni za njihov nadzor i administraciju. Neki zahtijevaju samo periodicnu naplatu, dok drugi zahtijevaju stalno pracenje ili jamcenje placanja. Zajmovi s visokim troskovima su cesto 5-10 postotnih poena skuplji od onih s manjim troskovima. NOMINALNI KAMATNJAK: Mjeri godisnji dobitak u dolarima na ulozeni dolar. Tu se ne racuna inflacija. Naziva se i novcani kamatnjak. REALNI KAMATNJAK: On mjeri kolicinu dobara koju cemo dobiti sutra za dobra koja smo zrtvovali danas. Realni kamatnjak se dobije ispravljanjem nominalnih ili dolarskih kamatnjaka stopom inflacije. On se izracunava kao razlika izmedju nominalnog kamatnjaka i stope inflacije. Ako je inflacija velika, moramo koristiti njega a ne nominalni kamatnjak.

POTRAZNJA ZA NOVCEM FUNKCIJE NOVCA: 1. SREDSTVO RAZMJENE 2. JEDINICA ZA OBRACUN novcem mjerimo vrijednost stvari 3. ZALIHA VRIJEDNOSTI omogucuje da se vrijednost cuva tijekom vremena uz mali rizik TROSAK DRZANJA NOVCA: Novac omogucuje lagane i brze transakcije, te nedvojbeno odredjivanje cijene i lako ocuvanje vrijednosti tijekom vremena. Na njega se, medjutim, ne dobivaju nikakve kamate, dok drugi oblici investiranja kamate ipak donose. Trosak drzanja novca je dakle zrtva kamata koju smo podnijeli da bi drzali novac umjesto nekog nelikvidnijeg sredstva ili ulaganja. IZVORI POTRAZNJE ZA NOVCEM 1. TRANSAKCIJSKA POTRAZNJA: Pucanstvo i poduzeca koriste novac kao sredstvo razmjene. Rast dohodaka uzrokuje rast dolarskih vrijednosti dobara koje kupujemo, te nam za transakcije treba vise novaca -> povecava se nasa potraznja za novcem. Prosjecna kolicina novca s kojom neka obitelj koja prima redovne mjesecne place raspolaze je N = [Placa + (ostatak na kraju mjeseca)]/2. U tom periodu kolicina novca linearno opada, te ako na kraju mjeseca ne ostane nista, prosjecna kolicina novca u obitelji u tih mjesec dana iznosi N = Placa/2. Novac je osjetljiv na kamatnjake. Ako se povise kamate na stednju, ljudi stavljaju novac u banku, te je kolicina trazenog novca u opticaju za transakcije manja. To ne utjece znacajno na kucanstva ali utjece na poduzeca. 2. SPEKULACIJSKA POTRAZNJA: Pucanstvo moze koristiti drzanje novca kao zalihu vrijednosti. a. TEORIJA PORTFOLIJA kaze da razboriti ulagaci rasporedjuju svoje bogatsvo u portfolio (grupu vrijednosnih papira). Ljudi nacelno nastoje ostvariti visoke dobitke, ali nisu skloni rizicnim ulaganjima, te u njih krecu samo ako su dobici dovoljno visoki da bi im se rizik isplatio. Kako bi minimizirali rizik i optimizirali portfolio, ljudi preferiraju kombinaciju niskorizicnih i visokorizicnih ulaganja u svom portfoliju. S obzirom da je visokorizicni dio portfolija baziran na sirokoj grupi ulaganja u razlicite dionice, niskorizcni dio su obicno obveznice ili novac.

BANKARSTVO FINANCIJSKI POSREDNICI ili INSTITUCIJE su institucije poput komercijalnih banaka koje uzimaju depozite i fondove od jedne skupine te ih posudjuju drugim skupinama, odnosno zajmoprimcima prenose fondove zajmodavaca. To cine stvaranjem financijskih instrumenata poput cekovnih i stednih racuna. S makroekonomskog stajalista, najvazniji im je instrument bankovni novac (cekovni racuni) koji osiguravaju poslove banke. Glavni financijski posrednici su POSLOVNE BANKE. U njima je pohranjen pretezan dio cekovnih depozita te one imaju oko 25% sredstava financijskih institucija. Osim njih postoje stedionice, drustva za zivotno osiguranje, mirovinski i uzajamni fondovi, te fondovi na trzistu novca. BILANCA STANJA je iskaz financijskog stanja poduzeca u tocki vremena. Razlika izmedju aktive (potrazivanja poduzeca) i pasive (dugovanja poduzeca) je NETO VRIJEDNOST. REZERVE su sredstva koja banke u obliku gotovine ili fondova drze ulozena kod centralne banke. Dio tih rezervi se drzi radi svakodnevnog poslovanja, no vecina je tu zbog zakonskih obaveza. Vecina modernih banaka su BANKE S DJELOMICNIM REZERVAMA, odnosno one za svaki dolar rezervi stvaraju nekoliko dolara depozita. To je moguce jer zahtjevi za isplatama nisu niti priblizno toliki da bi banke morale drzati sav novac spremljen. No u iznimnim situacijama zna doci do navale stedisa, te banka nije u stanju isplatiti sav novac. Tada mora reagirati drzava. Glavna funkcija visokih zakonskih zahtjeva za rezervama (cca 10%) je ta da se centralnoj banci omoguci nadzor nad kolicinom depozita po vidjenju koje banke mogu stvarati. Visoke fiksne rezerve omogucuju laksu kontrolu ponude novca. Bilanca stanja banke Aktiva Rezerve Zajmovi Investicije Ostala sredstva Pasiva Depoziti po vidjenju Stednja i oroceni depoziti Ostale obveze

STVARANJE DEPOZITA Rezerve se pretvaraju u bankovni novac u 2 koraka: 1. Centralna banka odredjuje kolicinu rezervi sustava 2. Bankarski sustav te rezerve koristi kao utrosak, te ih preobrazava u mnogo veci iznos bankovnog novca. Ponuda novca je onda gotovina i taj bankovni novac M1. To je VISESTRUKA EKSPANZIJA BANKOVNIH DEPOZITA. Kad federalne rezerve kupe drzavnu obveznicu od neke osobe ili firme (recimo da obveznica kosta 1000$), ta osoba dobiveni novac moze uloziti kao depozit u banku 1. Bilanca stanja banke 1 poraste za dobivenu svotu novca. Banka je medjutim obavezna drzati samo odredjeni dio tog novca kao rezervu, recimo 10%, odnosno 100$. Tih 900$ viska banka moze dati u zajam ili ih uloziti, npr. u obveznice. Osoba koja uzima zajam ili prodaje obveznicu dobije u ruke 900$ koje je slobodna poloziti u banku 2. Ovom transakcijom je banka 1 stvorila 900$ novog novca. Banka 2 od dobivenih 900$ uzima u rezervu 90, te ostalo salje dalje, sve dok se proces ne zavrsi. Konacan rezultat je taj da je ukupna kolicina novca narasla na 10 000$, odnosno taman na kolicinu pri kojoj originalnih 1000$ predstavlja obaveznu rezervu od 10%.

MULTIPLIKATOR PONUDE NOVCA je odnos novih depozita i povecanja rezervi. On djeluje na rezerve te u danom primjeru za svaki dodatni dolar u rezervama sustava stvara novih 10$ depozita ili bankovnog novca. Njegova vrijednost je jednaka: 1/(stopa obveznih rezervi) UBLAZENJA STVARANJA DEPOZITA: u realnosti je multiplikator nesto nizi od idealnog zbog dva efekta: 1. ISTJECANJE U KRUZENJU IZ RUKE U RUKU: Neki primatelji novaca nece sve novce vratiti u banke u obliku depozita, nesto spremaju u gotovini ili salju u druge drzave. To uzrokuje smanjenje rezervi, te se zbog toga smanjuje kolicina novca u opticaju proporcionalno s multiplikatorom 2. MOGUCNOST SUVISNIH REZERVI: Banke nacelno mogu drzati vise novca od minimalnog depozita, te bi to smanjilo kolicinu novca u opticaju, no bankama se to obicno ne isplati pa do toga rijetko kad dolazi.

TRZISTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA TRZISTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA je mjesto gdje se kupuju i prodaju dionice poduzeca u privatnom vlasnistvu, odnosno pravni naslovi na poslovna poduzeca. TEORIJA EFIKASNOG TRZISTA: EFIKASNO TRZISTE jeono na kojemu sudionici brzo shvacaju svaku novu obavijest te se na njemu svaka takva obavijest utjelovljuje u trzisne cijene. Zbog toga promatranjem starih obavijest ili uzoraka nije moguce ostvarivati profite. Cijene dionica prate SLUCAJNI SMIJER, njihovo kretanje tokom vremena je potpuno nepredvidivo. To je zbog reakcija na novosti, koje su po svojoj prirodi slucajne i nepredvidive. PROBLEMI TEORIJE: 1. Kad bi svi prestali uzeli zdravo za gotovo da je trziste efikasno, ono bi prestalo biti tako jer bi se obavijesti zanemarivale 2. Neki ljudi brze reagiraju od drugih, no konkurencija im je prevelika da se iskazu 3. Cijene ponekad ipak ne odgovaraju realnim okolnostima 4. S makroekonomskog gledista ipak postoje dugorocna samoobratna kolebanja, te trziste samo moze pokrenuti valove pesimizma ili optimizma ako ih se ne kontrolira. CENTRALNO BANKARSTVO FEDERALNE REZERVE: (kod nas vajlda REZERVE HRVATSKE NARODNE BANKE) sluze u slucaju prevelike navale na pretvaranje bankovnih depozita u gotovinu. Kako banke drze samo dio svojih novaca u gotovini, moguce je da dodje do nemogucnosti isplate. To potice paniku i lavinu zahtjeva, te u tom slucaju Sredisnja banka (HNB) reagira na nacin da banci da privremeni zajam tekuceg novca za isplatu. Bankom upravlja VIJECE GUVERNERA (kod nas samo guverner). U SAD-u sustav federalnih rezervi zapravo ne odgovara nikome jer je tehnicki to skup privatnih banaka banke, ali kod nas HNB odgovara saboru. Te banke sluze nadziranju ponuda novca i kreditnih uvjeta u zemlji. IZBOR POLITIKE: Osoblje banke redovno radi projekcije kretanja varijabli izvan svog nadzora (fiskalna politika, cijene, inozemstvo), te prognozira kako ce to utjecati na ponasanje ekonomije. To ponasanje odredjuje makroekonomske ciljeve banke, te ona vrsi utjecaj na monetarnu politiku kako bi cim vise stabilizirala ekonomiju i omogucila joj dugotrajan i stabilan rast. STEZANJA I OTPUSTANJA MONETARNE POLITIKE Postoji vise mehanizama pomocu kojih sredisnja banka moze regulirati ekonomiju. To su: 1. OPERACIJE NA OTVORENOM TRZISTU: Prodajuci ili kupujuci vrijednosne papire drzave na otvorenom trzistu, HNB moze sniziti ili povisiti bankovne rezerve. To je najvazniji instrument centralne banke za stabilizaciju. Monetarna politika se rastpusta ubrizgavanjem vise rezervi u bankovni sustav kupujuci obveznice, dok se steze prodavanjem vrijednosnih papira drzave. Npr, HNB proda obveznicu od 1000$ nekoj osobi koja tada ispise cek na racun banke 1. Banka 1 plati taj cek te se njeno stanje u federalnoj rezervi smanji za 1000$. Zbog multiplikatora, to rezultira

visestrukim povlacenjem novca s trzista (ako su obavezne rezerve npr. 10%, s trzista se povlaci 10 000$). 2. POLITIKA DISKONTNE STOPE: Kad bankama ponestane rezervi, one mogu uzeti zajam kod sredisnje banke. Tai se zajmovi zovu POZAJMLJENE REZERVE. Kad pozajmljene rezerve rastu, banke uzimaju zajam kod federalne rezerve i tako povecavaju ukupne bankovne rezerve (zbroj pozajmljenih i nepozajmljenih). I pozajmljene i nepozajmljene rezerve se multipliciraju u bankovni novac. U slucaju potrebe za povecanjem ponude novca, banka snizuje DISKONTNU STOPU. To je kamatnjak koji se zaracunava na pozajmice banaka od Sredisnje banke. Utjecaj je slabiji od operacija na otvorenom trzistu 3. MIJENJANJE OBVEZNIH REZERVI: Sredisnja banka odredjuje STOPU OBVEZNIH REZERVI. Ona se krece od 10-ak % na tekuce depozite do nule na osobne stedne racune. Kako bi bolje nadzirala ponudu novca, Sredisnja banka odredjuje relativno visoku stopu rezervi. Na taj nacin ona ima kontrolu i nad bankovnim rezervama i nad stopom bankovnih rezervi. Ta stopa je znatno iznad razine koje bi zeljele same poslovne banke. Ako Sredisnja banka zeli smanjiti ponudu novca, ona podize stopu obvezne rezerve, a u slucaju povecanja ponude, ta stopa se spusta. Velik porast obveznih rezervi dovodi do vrlo visokih kamatnjaka, manjih kredita, smanjenja ulaganja, GDP-a, i zaposlenosti. 4. FINANCIJSKA REGULACIJA: Osim 3 glavna instrumenta, Sredisnja banka moze regulirati financijska trzista ogranicavanjem kamatnjaka. To se nije pokazalo dobrim, jer su se resursi prelili iz banaka u uzajamne fondove te na taj nacin zaobisli maksimalne kamatnjake. Zbog toga je doslo do financijske deregulacije. 5. REGULIRANJE MEDJUNARODNIH UTJECAJA (STERILIZACIJA): Najveci vlasnici domace valute u inozemstvu su inozemni ulagatelji. To su znaci uvoznici i izvoznici u drzavu, inozemne vlade, centralne banke, MMF, te oni koji financiraju razmjenu i investicije izmedju drugih zemalja. Depoziti stranaca u bankarskom sustavu povecavaju ukupni iznos rezervi, te promjena kolicine novaca u rukama stranaca mogu utjecati na ekspanziju ili kontrakciju ponude novca u drzavi. Zbog toga se Sredisnja banka trudi izolirati ponudu novca u drzavi, i taj se postupak zove STERILIZACIJA. 6. OSTALE DJELATNOSTI: a. UPRAVLJANJE TRZISTEM DEVIZA (da bi se ispravila vrijednost valute) b. USKLADJIVANJE MEDJUNARODNIH FINANCIJA (smanjenje duznickih opterecenja) c. REGULIRANJE BANAKA I OSIGURANJA DEPOZITA (povecava povjerenje u banke, no ne kontrolira rizicna ulaganja)

MEHANIZAM MONETARNOG PRIJENOSA MEHANIZAM MONETARNOG PRIJENOSA je put kojim se promjene ponude novca provode u promjene proizvodnje, zaposlenosti, cijena, i inflacije. Koraci prijenosa su slijed uzrocno-posljedicnih veza: 1. 2. 3. 4. Smanjenje bankovnih rezervi Visestruko smanjenje depozita po vidjenju i ponude novca Povecanje kamatnjaka i pogorsanje uvjeta kreditiranja Smanjenje investicija i ostale potrosnje osjetljive na kamatu, a to smanjuje agregatnu potraznju 5. Smanjenje dohotka, proizvodnje, broja radnih mjesta, i inflacije TRZISTE NOVCA POTRAZNJA ZA NOVCEM postoji zbog potrebe za izvedbom transakcije, a donekle i zbog potrebe za drzanjem resursa u sigurnim i likvidnim sredstvima. PONUDU NOVCA zajedno odredjuju privatni bankarski sustav i Centralna banka. Centralna banka pomocu svojih instrumenata osigurava rezerve bankarskom sustavu, a poslovne banke iz tih rezervi stvaraju depozite. Ponuda novca i potraznja za novcem zajedno odredjuju trzisne kamatnjake. Promjenom ponude, mi mijenjamo tocku ravnoteze te povisujemo ili smanjujemo kamate. Pri visim kamatnjacima, ponuda novca je manja jer ih ljudi spremaju u bankovne stednje, dok je pri nizim kamatnjacima ponuda novca veca. Federalna rezerva dakle fiksnom ponudom novca M* odredjuje koliki ce biti trzisni kamatnjaci.

TRZISTA NOVCA su trzista na kojima se daju i uzimaju kratkorocni fondovi. Na tim trzistima se odredjuju kamatnjaci, oni predstavljaju cijene koje se placaju za upotrebu novca. STEZANJE MONETARNE POLITIKE pomice krivulju S u lijevo, te se kamatnjaci moraju povecati da bi potaknuli ljude na zamjenu svog novca za obveznice i druga sredstva. INFLACIJA pomice krivulju D prema gore desno, jer se pri istoj proizvodnji povecava potraznja za novcem. To uzrokuje povecanje kamatnjaka, te se ponuda novca vraca natrag u M*.

MONETARNI MEHANIZAM Povecanje ponude novca iz Sa u Sb rezultira smanjenjem kamatnjaka sa 6% na 2%, a pucanstvo povecava svoja novcana sredstva selidbom po krivulji iz tocke A u tocku B. Nizi kamatnjaci smanjuju trosak investicija, te zbog toga poduzeca kupuju opremu i postrojenja, dok potrosaci kupuju kuce. Krivulja potraznje za investicijama se pomice iz A' u B'. Taj pomak se mnozi s multiplikatorom te povecava agregatnu potraznju i seli GDP iz A'' u B''.

VEZE S INOZEMSTVOM pojacavaju ucinke povecanja i snizenja kamata, jer ako je inflacija niska, tad stranci stede u domacem novcu te povecavaju potraznju i cine ga jos jacim, dok u slucaju visoke inflacije ljudi bjeze u strani novac te domaci postaje sve manje vrijedan. Fiskalne i monetarne politike drugih zemalja takodjer utjecu na domacu politiku, te je nuzno i na to obracati pozornost. MONETARNA POLITIKA I AD, AS Povecanje ponude novca uzrokuje povecanje agregatne potraznje i pomak krivulje AD u desno. U slucaju neiskoristenih resursa (skoro horizontalna krivulja AS) ta monetarna ekspanzija povecanja agregatne potraznje premjesta ravnotezu iz E u E'. Vidimo da monetarna politika preko utjecaja na agregatnu potraznju jako utjece na realnu proizvodnju. Monetarna ekspanzija snizava trzisne kamatnjake te potice na kamate osjetljivu potrosnju (investicije, kupnja kuca..). Preko multiplikatora raste agregatna potraznja, te povecava proizvodnju i cijene. (M raste -> i pada -> I, C, X rastu -> N raste -> GDP, P rastu). Ako smo medjutim pri granici proizvodnih mogucnosti, tada se monetarna ekspanzija seli u tocku E'', te jedino rezultira povecanjem cijena i nominalnog GDP-a uz minimalne efekte na realni GDP.

U dugom roku su monetarni ucinci na realnu proizvodnju puno manji, te oni jedino povecavaju cijene. Krivulja AS na dugi rok postaje sve okomitija i okomitija. To je zato jer se tokom vremena nadnice i cijene pocinju sve bolje prilagodjavati visim razinama cijena i proizvodnje. Nadnice rastu u skladu s povecanjem cijena i proizvodnja, te se javlja inflacija. Na kraju firme proizvode jednako kao i u pocetku, samo sve kosta vise i svi imaju vece place. Novac je dakle u dugom roku NEUTRALAN. Krivulja AD se odredjuje prvenstveno EGZOGENIM ili AUTONOMNIM faktorima kao sto su investicije, neto izvoz, politike vlade (monetarna i fiskalna). Promjena tih faktora moze u kratkom roku dovesti do povecanja potrosnje, proizvodnje i cijena. PRORACUN I FISKALNA POLITIKA PRORACUN pokazuje planirane izdatke vladinih programa i ocekivane prihode od poreznih sustava za odredjenu godinu. Drzave ga upotrebljavaju da bi planirale i nadzirale svoje fiskalne poslove. Obicno sadrzi popis specificnih programa (obrazovanje, socijalna skrb, obrana) i izvore poreza (porez na dohotke, socijalno osiguranje) PRORACUNSKI VISAK se javlja kad su za neku godinu svi porezi i drugi prihodi veci od izdataka drzave. DEFICIT PRORACUNA se javlja kad su izdaci veci od poreza. Kad su prihodi i izdaci jednaki, onda je to URAVNOTEZENI PRORACUN. DRZAVNI ili JAVNI DUG se sastoji od ukupnih ili nagomilanih zajmova koje je uzela drzava. To je ukupna novcana vrijednost drzavnih obveznica koje posjeduje opcinstvo (kucanstva, banke, poduzeca, stranci..) SVRHE PRORACUNA: 1. Sredstvo pomocu kojega se drustvena proizvodnja dijeli na privatnu i javnu potrosnju i investicije 2. Poticajima potrosnje i neposrednim poreskim poticajima proracun utjece na ponude faktora poput rada i kapitala i na proizvodnju. 3. Utjecaj na kljucne makroekonomske ciljeve. Taj utjecaj nazivamo FISKALNA POLITIKA. To je proces oblikovanja oporezivanja i javnih izdataka kako bi se pomoglo da se smanje zamasi poslovnog ciklusa i kako bi se pridonjelo odrzavanju rastuce visokozaposlene ekonomije bez utjecaja inflacije. Fiskalna politika se dakle bavi porezima i javnim izdacima.

DISKRECIJSKA FISKALNA POLITIKA je ona politika kojom drzava mijenja porezne stope ili programe trosenja, obicno donosenjem novih propisa. Glavne metode su JAVNI RADOVI, KAPITALNI PROGRAMI, JAVNI PROJEKTI ZAPOSLJAVANJA, i PROMJENE POREZNIH STOPA. Javni radovi su vrlo korisni za razvitak, ali potrebno je vrlo dugo vremensko razdoblje da bi oni pokrenuli ekonomiju, pa se moze desiti da njihova realizacija krene tek kad se ekonomija vec tako i tako pocne oporavljati. Javno zaposljavanje direktno daje ljudima posao, ali trosi velike novce. Privremene promjene poreza na dohotke usporavaju ekonomski pad, te su obicno najjace oruzje, no podizanje poreza vrlo tesko prolazi medju populacijom. U odnosu na monetarnu, fiskalna politika je sporija i daje nesto slabije rezultate. AUTOMATSKI STABILIZATORI su pasivna svojstva koja fiskalni sustav uvijek posjeduje. Porez i drzavna potrosnja konstantno stabiliziraju ekonomiju. Medjutim oni samo djelomicno smanjuju kolebanja poslovnih ciklusa, tako da moramo koristiti diskrecijsku ili monetarnu politku da bi ih djelotvornije otklonili. AUTOMATSKE PROMJENE PRIHODA OD POREZA: Porezni sustav je progresivan, te se porastom dohotka povecava kamatna stopa. Smanjenjem necijeg dohotka se automatski smanjuje porez, a time i prihodi drzave od oporezivanja. To znaci da smanjenje proizvodnje automatski smanjuje prihode tako da se zasticuju osobni dohotci i potrosnja. To ublazava smanjenje proizvodnje. Inflatorna razdoblja rezultiraju povecanjem poreza i smanjenjem dohotka, te prigusuje potrosnju i agregatnu potraznju, a to rezultira usporenjem rasta cijena i nadnica. TRANSFERNA PLACANJA za nezaposlene su isto veliki stabilizator, jer povecavaju ili smanjuju dohotke na protuciklican nacin. FISKALNI DEFICITI Deficite dijelimo na STRUKTURALNE i CIKLICKE. Strukturalni dio proracuna je aktivan, on je odredjen diskrecijskim politikama. Ciklicki dio je pasivan, te njega odredjuje stanje poslovnog ciklusa (mjera nacionalnog dohotka i proizvodnje). STVARNI PRORACUN registrira stvarne novcane izdatke, prihode, i deficite u danom razdoblju STRUKTURALNI PRORACUN registrira koliki bi bili prihodi, izdaci, i deficiti drzave kad bi ekonomija poslovala na razini potencijalne proizvodnje. CIKLICKI PRORACUN je razlika izmedju stvarnog i strukturalnog proracuna. On mjeri utjecaj poslovnog ciklusa na proracun, uzimajuci u obzir ucinak ciklusa na prihode, izdatke, i deficit. Razlika izmedju strukturalnog i ciklickog proracuna jednaka je razlici izmedju diskrecijskih ili automatskih stabilizatora. Djelovanje fiskalne politike mijenja i strukturni i ciklicki deficit. No ako ustedimo na strukturnom deficitu i te resurse ne upotrijebimo negdje drugdje, to ce povecati ciklicki deficit.

DRZAVNI DUG DRZAVNI DUG: je nagomilani iznos sredstava koji je drzava pozajmila da bi financirala prosle deficite. U kratkom roku sok drzavnog duga zadan te moramo uzeti u obzir kolebanja proizvodnje oko potencijalne proizvodnje. Kratkorocni utjecaj deficita na proracun se zove ISTISKAVANJE. U dugom se roku dug drzave mijenja, a proizvodnja tezi prema potencijalnoj proizvodnji. Dugorocni problemi su utjecaj duga na tvorbu kapitala i potrosnju iducih generacija, to je TERET DUGA. ISTISKAVANJE: Kad drzava trosi novac pucanstva na projekte za radove ili uljeva novac u programe za siromasne i starce, ti fondovi istiskuju privatne investicije. Javna potrosnja istiskuje privatne projekte s visim prinosima i vecom drustvenom korisnoscu. Ta se hipoteza zove HIPOTEZA ISTISKAVANJA te u svom krajnjem slucaju kaze da se investicije i na kamate osjetljiva potrosnja smanje tocno za onoliko koliko drzava potrosi na dobra i usluge. Kad drzava zapocne neki projekt, to preko multiplikatora utjece na porast GDP-a, koji utjece na povecanje transakcijske potraznje za novcem. No ta visa razina uzrokuje monetarno stezanje od strane banke te rastu kamatnjaci i ogranicenja koji istiskuju investicije. To se desava samo u slucaju strukturalnih deficita, jer se kod ciklickih deficida potraznja za novcem smanjuje, pa se zbog toga smanjuju i kamatnjaci. Kod istiskivanja dakle reakcije na trzistu novca smanjuju efikasnost fiskalne politike. POTPUNO ISTISKIVANJE se desava kad je monetarna reakcija jaka, te kamate porastu taman toliko da se ostala potrosnja smanji za iznos identican povecanju potrosnje drzave. Potrosnja prije povecanje drzave je crta C + I + G + X, te je ravnoteza u tocci E. Drzava tada poveca kupovinu i njena potrosnja poraste na G', tako da se agregatna potraznja povecava, te je nova krivulja C + I + G' + X. Zbog toga bi se GDP poveca sa Q na Q'. No tada se javlja monetarna reakcija koja povecava kamate koje smanjuju investicije i neto izvoz. To rezultira novim pomakom crte trosenja prema dolje, te se ona vraca u C + I'' + G' + X''. Ta krivulja je identicna pocetnoj. Monetarna restrikcija dakle nadoknadjuje fiskalnu ekspanziju.

PARADOKS POTICANJA INVESTICIJA UCINAK AKCELERATORA U nekim krajnjim slucajevim povecanje deficita potice investicije. To je zato jer iako s jedne strane veci kamatnjaci obeshrabruju investcije, s druge strane ih veca proizvodnja potice. To je ucinak akceleratora, jer poduzeca kupuju vise kapitala kada se postojeca poduzeca vise koriste. Fiskalna politika moze dakle poticati ivnesticije kad se proizvodni kapaciteti nepotpuno iskoristavaju. Krivulja investicija I je zbog toga blago rastuca. Ukoliko nema utjecaja kamatnjaka, ravnoteza se javlja u tocki gdje krivulja C+I+G+X sijece 45 stupnjeva. Fiskalna politika povecava drzavnu kupovinu na G', te se proizvodnja povecava na Q'.No ta veca razina proizvodnje potice i investicije, koje tada rastu sa I na I', te je konacna ravnoteza u krivulji C+I'+G'+X. PARADOKS POTICANJA INVESTICIJA je dakle pojava da vece trosenje drzave, odnosno smanjenje javne stednje, moze dovesti do vece proizvodnje i investicija. To se javlja kad su sredstva nedovoljno iskoristena i kada proizvodnju odredjuje trosenje a ne ponuda.

DRZAVNI DUG I EKONOMSKI RAST UNUTARNJI DUG je dug koji drzava duguje svojim vlastitim gradjanima. To nije teski teret jer pucanstvo zapravo duguje samom sebi. VANJSKI DUG je dug koji drzava duguje strancima. Taj dug sadrzi neto odbitak od raspolozivih sredstava pucanstva zemlje duznika. ISKRIVLJENI UCINCI NA POTICAJE se javljaju u slucaju bilo kakvog dugovanja. Veliki javni dug istiskuje kapital iz fonda privatnog bogatstva, te se tempo ekonomskog rasta usporava. To je zato jer pucanstvo umjesto privatnog kapitala pocinje gomilati drzavni dug. Da bi drzava ipak potaknula privatnu stednju, moraju se sniziti kamate a novac se mora posudjivati iz inozemstva. Na slici vidimo potraznju poduzeca za kapitalom D i ponudu kapitala od strane kucanstava S. Ako se pojavi 1000 jedinica drzavnog duga, nova ravnoteza se premjesta iz tocke A u tocku B. Kamatnjak se povecava i fond kapitala se smanjuje (ne bas za kompletan iznos drzavnog duga nego nesto manje, recimo oko 250).

Dugorocno gledano, gomilanje duga uzrokuje premjestanje kapitala te smanjenje njegove kolicine. Povecanje poreza da bi se platile kamate na dug povecavaju neefikasnosti te se zbog toga dodatno smanjuje proizvodnja. Takodjer se snizava nacionalni dohodak i povecava dio drustvene proizvodnje koji se mora odvajati radi podmirivanja vanjskog duga. To znaci da ce proizvodnja i potrosnja rasti sporije nego bi rasle da nema drzavnog duga i deficita. Veliki dug dakle smanjuje rast, povecava neefikasnost i prisiljava trosenje radi podmirenja.

DrUg_Tit0
DrUg_Tit0