AKADSKA DRAVA

Sargon Poetkom 24.st.p.kr. semitu Sargonu (2340.-2284.p.kr.) je uspijelo pobijediti sumerske gradske drave, koje su osnovale zajedniki savez, i osnovati veliku dravu koja se pruala od Elama do Sredozemnog mora. O Sargonovom podrijetlu priale su se mnoge legende, no vjerovatno je bio niskog podrijetla (nikad se ne spominje ime njegova oca). Drava se zvala Akadskom po rezidenciji Akadu, koji je leao nedaleko od Kia, izmeu Eufrata i Tigrisa, tamo gdje je udaljenost meu njima najmanja. Pretpostavlja se da su Akadijci iz sjeverne Sirije prodrli u podruje Dijale i Sj. Mezopotamiju. Poto je Sargon s prijestolja zbacio kralja Ur-Zababu iz Kia, okrenuo se protiv Uruka i njegova vladara Lugalzagezija, koji je podlegao boljem oruju i modernijoj vojnoj taktici. Akadijci su nametnuli svoje vrhovnitvo cijelom Sumeru (hramskim dravama Uru, Uruku, Eninmaru, Lagau i Ummi), daljnjim osvajanjem Sargon je pod svoju vlast stavio i Mari, te je dopro do sjeverne Sirije i Sredozemnog mora. Sargon se sveano okrunio u hramu boice Enlil u Uruku i uzeo naslov kralj etiriju strana svijeta. Svoju veliku dravu je uredio kao centralistiku, inovniku dravu. Ureena su pristanita na Tigrisu koja su omoguavala da trgovaki brodovi iz istone Arabije i doline Inda dou da Akada (dotada su brodovi mogli doi samo do Elama ili june Babilonije); a to je dovelo do propadanja sumerskih hramskih drava. Posljednjih godina Sargonove vladavine dolo je do pobuna potisnutih naroda (naroito u Babiloniji), no on ih je oito svladao. S akadskom dravom se u Mezopotamiji razvija i akadski jezik kojim se i pie, a mijenjanju se i socijalni, gospodarski i kulturni odnosi. Na sjeveru suobraajni jezik postaje akadski dok sumerski ostaje jezikom kulta i uenjaka. Akadijci za pismo upotrebljavaju znakove sumerskog klinastog pisma. Jezik se odrao do 14.st.p.Kr. Sargonovi nasljednici Nakon Sargonove smrti vlast preuzimaju njegovi snovi Rimu (2284.-2275.p.Kr.) i Manituu (2275.-2260.p.Kr.). Iz kasnijih dvorskih dokumenata saznajemo da su obojica umorena u dvorskoj revoluciji. Vlast tada preuzima Manituuov sin Naramsin (2260.-2223.p.Kr.), zadnji veliki kralj akadske drave. U njegovo vrijeme javlja se masovna pobuna u kojoj sudjeluju svi pokoreni narodi. No, Naramsin uspijeva uguiti ustanke i ponovo pokoriti zemlje koje su jo u Sargonovo doba pripadale dravi. Gradio je utvrde u Siriji, a njegovi vojnici su stigli i do Kurdistana. Kralj se dao potivati kao bog Akada, a pridodao je i djedov naslov. Sklopio je ugovor s elamskim kraljem Hitom. Opasnost dravi su predstavljala divlja gorska plemena protiv kojih se morao boriti duboko u Zagrosu (Naramsinova stela, koja svedoi o pobjedi nad Lulubima). arkaliari (2223.-2190.p.Kr.), Naramsinov sin skromnijeg naslova kralj Akada, je pobijedio zapadnosemitske Amoriane. Sada postaje elamski kralj nezavisan od Akada. Njegova je vladavina ispunjena borbama s Gutejcima koji su prodirali iz Zagrosa. Nakon njegove smrti 4 godine vlada anarhija. Red uspostavlja Dudu (2195.-2174.p.Kr.). Njegov sin u-Durul (2173.-2159.p.Kr.) vlada povrinski puno manjom dravom, no koja je bila stabilne vlasti. Njega su uklonili Gutejci. Umjetnost akadskog doba U umjetnosti akadskog doba se oituje nagla promjena od umjetnosti sumerskog doba. Od graditeljstva je malo ostalo sauvano. Bogati su nalazi peatnih valjaka. Teme na peatnim cilindrima su nove, esti su mitoloki i religiozni prizori (borbe bikova i demona). Takvi prikazi potjeu iz drama koje su se izvodile u

hramovima za vrijeme sveanosti. Na peatima su esto prikazane i zgode iz ivota pastira Etane (junaka jedng epa). Nestali su prizori sveane gozbe (svadba na nebu) koji su bili omiljeni u razdoblju Ura I., dok su motivi iz Gilgameova ivota zadrani. Likovi su postavljeni pred neutralnu pozadinu i time dbili individualni karakter. Ta promjena u stilu se vidi i u kiparstvu. Najvaniji primjer je stela kralja Naramsina. To je ploa od pjeenjaka koja je sam0 na jednoj strani obraena reljefno. Na ploi je prikazan moment koji je bio odluan za pobjedu u boju, a nisu prikazane mnoge epizode iz tog boja, kako je bilo na Jastrebovoj steli. Iz prikaza kralja, koji ima izrazito individualan karakter, proizlazi da pobjeda nije trijumf gradskog boga koliko osobno djelo kralja Naramsina. Sauvana je i bronana glava koja prikazuje semitskog vladara (moda Saron I.), puno slobodnijeg stila od sumerske tradicije.

Gutejci (2200.-2116.p.Kr.)
Ta su plemena (iz iranskog gorja) razbila akadsku dravu koja je ve propadala. Njihovo strano gospodstvo u Mezopotamiji traje manje od jednog stoljea. Postoje teorijeda su Gutejci doli iz Luristana, no njihova imena zvue kavkaski, a imali su i svijetlu boju koe. Brzo su se prilagodili osvojenim podrujima, a domae puanstvo ih je asimiliralo. U svojim natpisima su upotrebljavali akadski jezik kao to su u vladanju oponaali stil akadskih kraljeva.