IZGRAIVANJE KONCEPTA OBRAZOVNE TEHNOLOGIJE

Duan Kljaki, mr sc. Pedagoka akademija Sarajevo Adresa: Skenderija 72, Sarajevo; Tel.: ++ 387 33 214 606; Email: dkljakic@pa.unsa.ba

Rezime. Koncept, nauno podruje i profesionalno polje rada obrazovne tehnologije imaju svoje zaetke u 1960-tim godinama, a konsolidacija naziva obrazovna tehnologija uspostavljena je u narednih desetak godina. O tome svjedoe nazivi pojedinih strunih tijela i organizacija kao to su Nacionalni savjet za obrazovnu tehnologiju NCET (Velika Britanija, 1967), Komisija za nastavnu tehnologiju (SAD, 1970) i druge. Od 1970. godine pa sve do dananjih dana koncept obrazovne tehnologije doivljava stalne promjene, prilagoava se novom razumijevanju procesa uenja i napredovanju informacione i komunikacione tehnologije. Znaajnu ulogu u definisanju koncepta obrazovne tehnologije u itavom proteklom periodu ima autoritativna meunarodna organizacija Udruenje za obrazovne komunikacije i tehnologiju AECT, sa sjeditem u Vaingtonu DC. U ovom radu pledira se na uspostavljanje to vee podudarnosti definicije obrazovne tehnologije i studijskih sadraja ove nastavno-naune discipline na nastavnikim fakultetima. Kljune rijei: obrazovna tehnologija; nastavna tehnologija; koncept obrazovne tehnologije; studij obrazovne tehnologije UVOD Termin obrazovna tehnologija iroko se upotrebljava u obrazovanju, ali esto sa razliitim znaenjem. Za neke, rije tehnologija oznaava ureaje koji isporuuju informaciju i slue kao sredstvo za izvravanje zadataka, ali oni koji rade u tom podruju pod tehnologijom podrazumijevaju sistematski proces rjeavanja problema naunim metodama. Otuda, obrazovna tehnologija upravo se odnosi na poseban pristup za postizanje cilja obrazovanja. Tehnologija u irem smislu moe obuhvatiti grafoskope, pa ak i olovku s papirom, ali u modernom smislu uglavnom se podrazumijeva da je rije o tehnologijama koje su stigle sa informacionom revolucijom, tj. koje su povezane sa raunarima. ta rade ovi tehnolozi, gdje se mogu zaposliti? Neki se bave planiranjem i unapreivanjem nastave, neki izrauju nastavne materijale, drugi vode instrukcije, sastavljaju kolekcije resursa za uenje. Donedavno, veina tehnologa zapoljavala se u kolama i koledima kao direktori centara za resurse i strunjaci za razvoj nastavnih programa (kurikuluma). Mnogi su i sada na takvim pozicijama, ali sve vei broj se zapoljava u agencijama za osposobljavanje u biznisu, industriji, vladinom sektoru, vojnom sektoru i zdravstvu. Koledi i univerziteti zapoljavaju pojedince za rad na programima za poboljanje nastave koji koriste razliite tehnologije.

Obrazovna tehnologija, kao kategorija profesionalnog podruja rada, nastala je 1960-tih godina u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Prije toga, ljudi koji su bili angaovani na poslovima i zadacima za koje danas smatramo da pripadaju obrazovnoj tehnologiji, nisu imali etiketu tehnologa obrazovanja. U tim prvim danima, u podruje obrazovne tehnologije pristizali su ljudi koji su se bavili audiovizuelnim obrazovanjem ili programiranim uenjem. Veina specijalista za audiovizuelno obrazovanje radili su kao savjetnici za nastavnike ili njihovi instruktori, i obezbjeivali su za njih nastavne materijale. Kao teorijska osnova vaio je princip da bogatstvo i raznovrsnost stimula pojaava panju i motivaciju. Mislilo se: to vie medija, tim bolje. Sada to vie ne vai, ali se toga principa i danas mnogi pridravaju. Naime, teoretiari komunikacije pokazali su da postoji limit za koliinu informacije koja se moe primiti i procesirati u bilo kojem trenutku, te da viekanalna komunikacija moe biti i tetna. Kako je izvren prelaz od audiovizuelnog obrazovanja na obrazovnu tehnologiju? Kao kljuna linost za taj prelaz navodi se (M.R. Eraut, 1989) Dr Dems Fin (Dr. James Finn), u to vrijeme predsjednik Odjeljenja za audiovizuelnu nastavu (Department of Audiovisual Instruction, DAVI), profesionalne organizacije amerikih specijalista za medije (National Education Association, NEA). U svom radu Tehnologija i nastavni proces (Finn, 1960) on je razmatrao mogue relacije tehnologije sa obrazovanjem, ali je to postavio u kontekst opte diskusije o ulozi tehnologije u drutvu. Njegov glavni argument je bio da su mnoge oblasti drutva u SAD transformirane tehnologijom, te da je neizbjeno da i obrazovanje doivi slinu transformaciju. Odjeljenje za audiovizuelnu nastavu DAVI iste godine izdalo je zbornik radova Maine za uenje i programirano uenje. U njemu se koncipira nastavna tehnologija kao primijenjena teorija uenja. U to vrijeme fokus je bio na audiovizuelnim medijima kao to su radio, televizija, film, slajdovi, filmske trake i audio zapisi. KONSOLIDACIJA NAZIVA OBRAZOVNA TEHNOLOGIJA Period od 1967. do 1972. godine moe se oznaiti kao period konsolidacije. Obrazovna tehnologija postala je prepoznatljiv pojam i ljudi je poinju prihvatati kao definisano profesionalno podruje koje obuhvata niz radnih mjesta u svim sektorima obrazovanja. Prvo zvanino priznanje podruja nazvanog obrazovna tehnologija dolo je iz Velike Britanije, u kojoj je uspostavljen Nacionalni savjet za obrazovnu tehnologiju (National Council for Educational Technology, NCET), u 1967. godini. Definicija podruja koju je NCET dao 1967. godine, glasi: Obrazovna tehnologija je razvoj, primjena i evaluacija sistema, tehnika i sredstava za poboljanje procesa ljudskog uenja U Velikoj Britaniji, Udruenje za programirano uenje (Association for Programmed Learning, APL) odmah je (1968) u svom nazivu dodalo i obrazovnu tehnologiju

Odjeljenje za audiovizuelnu nastavu DAVI, Nacionalnog udruenja za obrazovanje NEA u SAD, izdvaja se 1970. godine iz udruenja NEA i postaje samostalno udruenje, sa nazivom Udruenje za obrazovne komunikacije i tehnologiju AECT (Association for Educational Communications and Technology, AECT). Novo udruenje AECT formulisalo je 1972. godine obrazovnu tehnologiju na slijedei nain: Obrazovna tehnologija je oblast koja se bavi olakavanjem ljudskog uenja kroz sistematsku identifikaciju, razvoj, organizaciju u korienje cjelokupnog obima resursa za uenje i kroz voenje ovih procesa. Definicija iz 1972. godine proklamuje obrazovnu tehnologiju kao oblast (engl. Field) i kao koncept, a fokus se prebacuje sa audiovizuelnih medija resursa za uenje na proces kreiranja upotrebe tih resursa.

Ameriki Kongres za jedan izvjetaj 1970. godine, imenovao je komisiju sa nazivom Komisija za nastavnu tehnologiju. U izvjetaju Komisije, nastavna tehnologija je zvanino definisana na slijedei nain: Nastavna tehnologija je sistematski nain planiranja, implementiranja i evaluacije ukupnog procesa uenja i poduavanja u okvirima specifinih zadataka, baziranih na istraivanju ljudskog uenja i komuniciranja i korienjem ljudskih i drugih (engl. nonhuman) resursa radi efektivnije nastave Ova definicija autoritativne komisije uticala je da se u formulisanju koncepta naglasi proces, sistematski, bazirano na istraivanju i efektivnije.

U Sjedinjenim Amerikim Dravama osnovan je i Nacionalni centar za obrazovnu tehnologiju (National Center for Educational Technology)

ULOGA MEUNARODNE ORGANIZACIJE AECT Tehnolozi obrazovanja objedinjuju svoje interese i aktivnosti u okviru lokalnih, nacionalnih i meunarodnih profesionalnih udruenja. Takva su velika udruenja: Udruenje za obrazovne komunikacije i tehnologiju (AECT), sada sa sjeditem u Blumingtonu, Indijana, SAD; Meunarodno drutvo za tehnologiju u obrazovanju ((ISTE) sa sjeditem u Judinu, Oregon, SAD; Udruenje za medije i tehnologiju u obrazovanju u Kanadi (AMTEC), sa sjeditem u Etobikoku, Ontario, Kanada; Udruenje za tehnologiju uenja (ALT), sa sjeditem u Oksfordu, Ujedinjeno Kraljevstvo. U definisanju koncepta, naunog podruja i profesionalnog polja rada obrazovne tehnologije naroito je zasluno meunarodno udruenje AECT, sa sjeditem u Vaingtonu DC (od 1999. godine u Bloomingtonu, Indiana, SAD). Kako smo ranije vidjeli, inicijativa za uvoenje pojma obrazovna tehnologija potie od jednog od predsjednika ovog udruenja, dok je bilo organizovano pod nazivom DAVI, u sastavu organizacije NEA (Finn, 1960). Udruenje za obrazovne komunikacije i tehnologiju AECT (Association for Educational Communications and Technology) je vodea meunarodna organizacija koja predstavlja profesionalce nastavne tehnologije iz kola, koleda i univerziteta, te korporacija, vladinog i 3

vojnog sektora. Njena misija je obezbjeenje vostva u obrazovnim komunikacijama i tehnologiji, povezivanjem profesionalaca koji imaju zajedniki interes u korienju obrazovne tehnologije i njenoj primjeni na proces uenja. AECT ima 11 odjeljenja ili sektora specijalnog interesa lanova. Odjeljenja obuhvataju interese lanova po podrujima: projektovanje nastave, istraivanje i teorija, rad s medijima, uenje na daljinu, mediji za kolske programe, osposobljavanje u industriji, proizvodnja medija, nastava bazirana na raunaru, interaktivni sistemi, meunarodni interesi, i sistematsko restrukturiranje kole. O masovnosti ove organizacije govori i podatak da je ve 1970. godine imala oko 10 000 lanova. Udruenje odrava aktivnim program publikacija, ukljuujui TechTrend, koji izlazi est puta u toku akademske godine; Educational Technology Research and Development, istraivaki asopis koji izlazi etiri puta godinje, te veliki broj knjiga i videotraka (na Internetu, vidjeti http://www.aect.org/). AECT sponzorie godinju konvenciju i meunarodnu izlobu Raunarska i nastavna tehnologija, svake godine u februaru. Na godinjoj konvenciji odri se vie od 300 sesija i radionica fokusiranih na probleme kako nastavnici upotrebljavaju nove tehnologije i nastavne metode u uionici. Na meunarodnoj izlobi izlau se posljednji modeli raunarskog hardvera i obrazovnog softvera. Usto, udruenje sponzorie godinji seminar profesionalnog usavravanja i godinju konferenciju o razvoju, svakog ljeta. Ovo autoritativno meunarodno udruenje AECT definisalo je obrazovnu tehnologiju 1977. godine na slijedei nain: Obrazovna tehnologija je kompleksan integralni proces koji ukljuuje ljude, procedure, ideje, ureaje i organizaciju za analiziranje problema, te planiranje, implementiranje, evaluaciju i provoenje rjeenja o tim problemima, u situacijama u kojima je uenje svrsishodno i upravljano. U periodu od 1980. do 1990. godine meu brojnim studijama koje iz razliitih aspekata prikazuju novo podruje rada i stvaraju pretpostavke za definisanje nove nastavno-naune discipline, navodimo samo rad Roberta Hajniha Adekvatno prouavanje nastavne tehnologije (Heinich, 1984) i univerzitetski udbenik grupe autora Nastavni mediji i tehnologije nastave (Heinich & dr, 1985) Godine 1994. autorice Sils i Rii (Seels, B. & Richey, R.) objavljuju knjigu Nastavna tehnologija: Definicije i domeni podruja u izdanju Udruenja za obrazovne komunikacije i tehnologiju AECT (Seels&Richey, 1994). Tu Udruenje za obrazovne komunikacije i tehnologiju AECT daje novu definiciju, ali za nastavnu tehnologiju, s nadom da e vaiti bar slijedeih deset godina: Nastavna tehnologija je teorija i praksa planiranja, realiziranja, voenja, vrednovanja i usavravanja procesa uenja i resursa za uenje. Termin nastavna tehnologija odnosi se na koncepte, teoriju i polje rada, a fokusira se na olakavanje uenja putem tehnologije, pod uslovom da je uenje svrsishodno i upravljano, kako je i stojalo u ranijoj definiciji polja (AECT, 1977). Iako se obrazovna tehnologija i nastavna tehnologija ponekad upotrebljavaju kao sinonimi, rije je o irim i uim procesima. Nastava je ua od obrazovanja, u smislu da se odnosi na situacije koje su svrsishodne, tj. u kojima je uenik usmjeren na specifine ciljeve ili zadatke postavljene od nekog drugog, i vie 4

upravljane, tj. u nastavi se koriste metode i resursi planirani i voeni od nekog drugog. Tako je nastava podskup obrazovanja, a nastavna tehnologija podskup obrazovne tehnologije. DOGRAIVANJE KONCEPTA OBRAZOVNE TEHNOLOGIJE Posljednje godine donijele su mnoge promjene i izazove u teoriji i praksi obrazovne tehnologije. Novo razumijevanje procesa ovjekovog uenja i prirode samog znanja izazvali su edukatore da ponovo razmisle o osnovnim konceptima na koje se oslanjaju nastavne metode. Napredovanja u informacionoj i komunikacionoj tehnologiji (ICT) izmijenila su i proirila mogunosti za podrku uenju u uionici i uenju na daljinu. to vie ima digitaliziranih resursa za uenje, tim se jednostavnost i ekonominost njihovog prenosa poveava, a sve to predstavlja novi izazov ustaljenim miljenjima o nainu kreiranja, pohranjivanja i korienja resursa. Promjene koje se deavaju u podruju obrazovne tehnologije moraju imati odraza i na definiciju samog podruja, da bi definicija bila savremena i adekvatna. U nacrtu nove definicije, koju su u junu 2004. godine za organizaciju AECT pripremili Dr Majkl Molenda i Ronda Robinson, stoji: Obrazovna tehnologija je studij i etika praksa olakavanja uenja i poboljanja performansi kreiranjem, primjenom i voenjem adekvatnih tehnolokih procesa i resursa. U definiciju su ugraeni svi glavni elementi definicije AECT iz 1994. godine, ali sa neto izmijenjenim vokabularom, razlikom u naglascima i nekim dodatnim elementima. Novu definiciju treba vidjeti kao poboljanje i osavremenjavanje definicije AECT iz 1994. godine, a ne kao promjenu osnovnog koncepta. Ona je, po svom duhu, evoluciona, a ne revoluciona. Teorijsko razumijevanje, kao i praksa iz obrazovne tehnologije, zahtijevaju kontinualnu nadogradnju znanja i njegovog rafinisanja kroz istraivanje i promiljanje, to je obuhvaeno pojmom studij. Pojmom etika praksa sugerie se istraivaima, profesorima i projektantima da u profesionalnom ponaanju, u radu s uenicima i okruenjem, osim tradicionalne efektivnosti i efikasnosti, vode rauna i o dobrima drutva. I tako dalje. Obrazloenje nacrta nove definicije, tj. znaenja obrazovne tehnologije, dato je na 23 stranice i moe se nai na Internetu (vidjeti LIT.). Nacrt nove definicije odraava promjene nastale u ovoj oblasti i, po autorima nacrta, trenutni je snimak sadanjeg stanja. Konana formulacija definicije bie utvrena nakon sveobuhvatnog kritikog razmatranja nacrta u krugovima brojne populacije lanova AECT. STUDIJSKE CJELINE OBRAZOVNE TEHNOLOGIJE U skladu sa dosadanjom definicijom obrazovne tehnologije (AECT, 1994), u proteklih desetak godina koncipirani su i prilagoavani sadraji nastavno-naunih disciplina iz ove oblasti na nastavnikim fakultetima, sa teitem na tehnologije procesa uenja i resurse za uenje (medije). Najuticajniji lanovi Udruenja za obrazovne komunikacije i tehnologiju AECT Dr Robert Hajnih i Dr Majkl Molenda, sa jo dva eksperta iz oblasti obrazovne tehnologije, ve vie od 20 godina odravaju univerzitetski udbenik iz ove discipline, prilagoavajui ga novim konceptima. Osim brojnih univerziteta u Sjedinjenim Amerikim Dravama, udbenik je u 5

upotrebi na visokokolskim institucijama irom svijeta, to se vidi po mjestima izdavaa: London (Velika Britanija), Sidnej (Australija), Toronto (Kanada), Meksiko (Meksiko), Nju Delhi (Indija), Tokio (Japan), Singapur (Azija, Pacifik), Rio de aneiro (Brazil). Sadanji naziv udbenika je Nastavni mediji i tehnologije za uenje (Instructional Media and Technologies for Learning). Uporeivanjem naslova udbenika sa definicijom tehnologije (AECT, 1994 ) lako se prepoznaje podudarnost. Na Pedagokoj akademiji u Sarajevu, poev od akademske 2000/2001. godine, na treoj godini studija izuava se nastavno-nauna disciplina Osnove obrazovne tehnike i tehnologije. Program studija izraen je prema sadrajima pomenutog udbenika, a pripremljena su i skripta za studente. Program sadri slijedee studijske cjeline: 1. Uvodni dio 2. Principi vizuelnog dizajna 3. Procesi vizuelnog dizajna 4. Mediji bez projiciranja 5. Mediji za projiciranje 6. Audio 7. Video 8. Raunari 9. Multimediji bazirani na raunarima 10. Raunarske mree 11. Uenje na daljinu 12. Tehnologije procesa uenja 13. Pogled naprijed Koncepti pojedinih elemenata programa nalaze se na CD-ROM-u i mogu biti prezentirani auditoriju.

LITERATURA AECT. (2004). The Meanings of Educational Technology. AECT Definition and Terminology Committee document #MM4.0.(On-line). Preuzeto 10. marta 2005, sa adrese http://www.indiana.edu/~molpage/Meanings of ET_4.0.pdf Eraut, M.R. (1989). Conceptual frameworks and historical development. In M. Eraut (Ed.) The international encyclopedia of educational technology. Oxford: Pergamon Press. Finn, J. D. (1960). Technology and the instructional process. AV communications review, 8(1), 5-26. Heinich, R. (1984). The proper study of instructional technology. Educational Communications and Technology Journal, 2, 84-98. Heinich, R., Molenda, M. & Russel, J.D. (1985). Instructional media and technologies of instruction. New York: Macmillan.

Seels, B.B. & Richey, R.C. (1994). Instructional technology: The definitions and domain of the field. Washington, DC: Association for Educational Communications and technology. NAPOMENA. Ovaj rad prvi put bio je objavljen u asopisu za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja Naa kola (Sarajevo), broj 32, 2005., str. 3-9.