Str.

122

Bruce C. Williams

Br.1-2

Stoga, nesigurnost u vezi s poetnim datumom jeste razlog da muslimanska zajednica bude svjesnija kad je rije o ramazanu. Postoje neki muslimanski strunjaci koji su radili na tom problemu. Koristei podatke, oni pokuavaju preciznije izraunati periode vidljivosti Mjeseca u svim lokacijama u svijetu. Konano, 2006. godine ustanovili su algoritam koji moe odrediti vidljivost Mjeseca koristei se astronomskim podacima. ISNA (Islamsko drutvo Sjeverne Amerike) usvojilo je ovaj metod za odreivanje poetnog datuma islamskog lunarnog mjeseca. Ovaj algoritam primjenjuje se u nekoliko hiljada kontroliranih posmatranja prikupljenih u periodu od 150 godina u razliitim lokacijama u svijetu. tavie, posmatranja Mjeseca nainjena svakog mjeseca od 1993. godine potvrdila su ove proraune o vidljivosti. Dakle, ovaj algoritam ne zavisi iskljuivo od astronomskih podataka, ve prije od podataka ustanovljenih posmatranjem u posljednjih 150 godina. Istraivai Halid aukat i ostali koristili su ova posmatranja. Poredei ih s astronomskim podacima iz tog perioda mogli su doi do podataka o stepenu Mjeseca i na kojem geografskom poloaju na Zemlji Mjesec postaje vidljiv. Dali smo pregled nesuglasica u vezi s poetnim datumom mjeseca islamskog lunarnog kalendara. Postoje dva osnovna sporna pitanja koja su razlog ovih nesuglasica, a ona su lokalno versus nelokalno posmatranje i posmatranje golim okom versus astronomski podaci. Pokuali smo pokazati da ove nesuglasice nisu jednostavne kao to mnogi ljudi misle. Tako, ukoliko postoje razliiti poetni datumi ramazana, ili razliiti datumi islamskih praznika u razliitim muslimanskim zajednicama, tu situaciju ne bismo trebali vidjeti kao veliku nesuglasicu prouzrokovanu malim razlogom. Poslanik Muhammed, a.s., rekao je: Razlika u miljenju meu mojim sljedbenicima jeste milost.
Prijevod s engleskog: Nedma AHMETSPAHI

reagovanja
merisa karovi

muslimanske milicije u bih 1941-1945.

Nije mi cilj da proturjeim potovanom gospodinu elji, ali mi se kao obaveza namee da odgovorim na njegova Reagovanja povodom mog rada Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941-1945. objavljenog u Glasniku Rijaseta Islamske zajedice u Bosni i Hercegovini: - br. 11-12, novembar-decembar, 2006, Sarajevo, str. 1121 -1134. - br. 1-2, januar-februar, 2007, Sarajevo, str. 54-73. Tema Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 19411945. neistraena je i nedovoljno obraena u bosanskohercegovakoj historiografiji, te bi joj trebalo posvetiti vie panje u naunim raspravama, a meni, mladom istraivau, historiaru, postavila se kao neodoljiv izazov za istraivanje. Drago mi je da je moj rad, barem donekle, uspio pobuditi interesovanje, te podstakao da se pie o muslimanskim milicijama u Bosni i Hercegovini to bi moglo biti dragocjeno za dalja istraivanja o ovoj temi i to e biti od velike pomoi historiarima u pisanju historije Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu. Cilj ovog teksta nije da napiem jo jedan nauni rad o ovoj temi, jer bi za to trebalo mnogo vie vremena, nego on predstavlja samo odgovor na Reagovanja gosp. elje objavljen u Glasniku Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, br. 11-12, novembar-decembar, 2007, Sarajevo, str. 1134-1143. Posebno bih se osvrnula na dvije kritike koje gospodin eljo upuuje u svojim Reagovanjima, a koje se odnose na poglavlje u

Str.124

Merisa Karovi

Br.1-2

Br.1-2

Muslimanske milicije u BiH 1941-1945.

Str.125

mom radu koje govori o formiranju i djelovanju muslimanskih milicija u jugoistonoj Bosni. U prvoj kritici istie se da: autorica preutkuje postojanje samostalne bonjakomuslimanske milicije i njenih boraca koji su poloili svoje ivote u odbrani svog naroda i domovine Bosne u jugoistonoj Bosni, u Drugom svjetskom ratu (str. 1134). Preutkuje? elim podsjetiti cijenjene itatelje da u posebnim poglavljima obraujem djelovanje muslimanskih milicija na podruju sjeveroistone Bosne, jugoistone Bosne, Hercegovine, Cazinske krajine, detaljno opisujem njihovo organizovanje, pokuaj odbrane od svih napadaa na muslimansko stanovnitvo, te ukazujem na problem da gdje su ove vojne formacije bile dobro organizovane, nije bilo masovnog stradanja muslimanskog stanovnitva, a gdje je muslimanska samoodbrana bila na loijem nivou, stradanja muslimanskog stanovnitva bila su masovnija i vea. U svom radu ukazujem na injenicu da je muslimanska samoodbrana na podruju sjeveroistone Bosne dostigla visok stepen organizacije i nije dozvolila da se dogode masovni zloini nad muslimanskim stanovnitvom u ovom kraju (br. 11-12, novembar-decembar, 2006, Sarajevo, str. 1134). Za razliku od sjeveroistone Bosne, samoodbrana muslimanskog stanovnitva na podruju jugoistone Bosne bila je na vrlo niskom stepenu organizovanosti. Djelovala je nejedinstveno, a blizina granice sa Srbijom i Crnom Gorom, gdje je bilo jezgro etnitva, imala je za rezultat masovne zloine nad muslimanskim stanovnitvom. Ipak, ni ove pokuaje organizovanja muslimanskih vojnih formacija u cilju odbrane muslimanskog stanovnitva ne moemo zanemariti (br. 1-2, januar-februar, 2007, Sarajevo, str. 58). Gospodin eljo tvrdi slijedee: Organizovana samostalna bonjaka muslimanska milicija u jugoistonoj Bosni dala je nemjerljiv doprinos u odbrani bonjakog muslimanskog civilnog stanovnitva od agresorske srpske faistike vojske koja je napadala iz Srbije i Crne Gore (br. 11-12, novembar-decembar, 2007, Sarajevo, str. 1140). Naalost, poznata historijska injenica jeste to da je na ovom podruju muslimansko stanovnitvo tokom cijelog rata doivjelo masovne pokolje, genocid. O tome koliko su muslimanske vojne formacije bile samostalne, moglo bi se diskutovati, jer su one, barem formalno, zavisile od vladajuih struktura (od NDH vlasti,

Nijemaca, Talijana, partizana...). Ako bi se pravile paralele u organizaciji muslimanske samoodbrane u sjeveroistonoj i jugoistonoj Bosni, primat bi se dao organizovanosti Hadiefendieve legije (sjeveroistona Bosna), koja je bila pod jedinstvenom komandom, dok su muslimanske milicije u jugoistonoj Bosni djelovale na lokalnom nivou, parcijalno bez jedinstvene organizacije. Uz duno potovanje za sve one koji su dali ivote za odbranu svog zaviaja, da je muslimanska milicija u ovom kraju bila na viem stepenu organizovanosti (tj. da je postojala jedinstvena komanda muslimanskih vojnih formacija na podruju cijele jugoistone Bosne), bilo bi i manje rtava. Ali, to je bilo gotovo i nemogue ako se uzmu u obzir okolnosti u kojima se nalazio ovaj kraj: pretenzije etnika na ovu teritoriju i cilj koji su oni postavili sebi u poznatom Memorandumu Stevana Moljevia o fizikom istrebljenu muslimanskog stanovnitva s ovog podruja. Ipak, dragocjene su informacije koje nam daje gospodin eljo, a koje se odnose na pokuaj organizovanja muslimana na podruju ajnikog i drugih srezova jugoistone Bosne. Druga kritika odnosi se na: pozicioniranje u istu ravan samostalnih muslimanskih milicija s njemakim, italijanskim, NDH, NOV Jugoslavije i etnikim muslimanskim milicijama (str. 1134). Muslimanima u toku Drugog svjetskog rata nije odgovarala niti jedna zaraena strana, a oni koji su ili u domobrane, SS formacije, partizane, pa ak i ustae i etnike (u manjem broju) nisu imali drugog izbora. Organizovanje muslimanskih milicija bio je pravi spas i utoite za vojno sposobne muslimane i stanovnitvo koje su one branile. Meutim, injenica je da su neki odredi muslimanskih milicija formalno bili u sastavu oruanih snaga Nezavisne drave Hrvatske, od kojih su dobivali pomo u oruju i hrani; neke od njih potpomagali su Nijemci, Talijani, u zavisnosti ko je u njihovom mjestu djelovanja bio na vlasti. I gospodin eljo je u svom Reagovanju naveo postojanje Talijanske muslimanske milicije u ajniu (str. 1142). Zato Talijanske? Odgovor na ovo pitanje objanjava se time to su talijanske vlasti odobrile osnivanje muslimanskih milicija i djelimino ih naoruale, ali i razoruale, te doprinijele njihovom

Str.126

Merisa Karovi

Br.1-2

Br.1-2

Muslimanske milicije u BiH 1941-1945.

Str.127

unitenju kada su ove formacije postale smetnja njihovim vojnim i politikim interesima. Ovaj podatak preuzet je iz izvjea predstojnika Kotarske oblasti ajnie, u kojem se navodi: Kada su Talijani ponovo zauzeli ajnie u travnju 1942. osnovali su muslimansku miliciju, koju su djelimino sami naoruali, a koja je brojila blizu 1.500 ljudi. Odnosi izmeu milicije i etnika bili su kroz svo vrieme neprijateljski, te su jedni drali jedan dio, a drugi su drali dio kotara. Koncem sijenja ove godine (1943. godine, primj. M. K.) likvidirana je muslimanska milicija i muslimansko stanovnitvo u ovom kotaru. Naime tada su upali u ajniki kotar jai odredi etnika iz Crne Gore pod zapovjednitvom Pavla uriia, koji su brojili oko 5.000 ljudi, a koji su razbili miliciju i izvrili pokolj nad muslimanskim stanovnitvom ne samo u ovom, nego i u pribojskom, pljevaljskom i bijelopoljskom kotaru. Ovom prilikom stradalo je priblino oko 1.500 muslimanskog stanovnitva veinom ena i djece. Ostalo stanovnitvo muslimansko izbjeglo je preko Drine ostavivi svu stoku i hranu, kao i pokustvo. Izbjeglo stanovnitvo iz Gorada i drugih mjesta, gdje se bilo u prvi mah sklonilo kasnije je upueno u razne kotareve sjeverne Bosne, gdje se i sada nalazi. Prilikom ove akcije odreda Pavla uriia popaljeni su i uniteni svi muslimanski domovi, tako da je ostalo poteeno svega oko 70 kua i to na desnoj obali Drine u neposrednoj blizini Gorada (V. Dedijer i A. Mileti, Genocid nad muslimanima 1941-1945, Zbornik dokumenata i svjedoenja, Sarajevo, Svjetlost, 1990, str. 364-365, Prema: Selman Ibrievi; Izvjee o vanijim dogaajima na podruju ajnikog kotara, Kotorska oblast ajnie Velikoj upi Vrhbosna, Sarajevo, 28. juli 1943). O razoruanju i unitenju muslimanskih milicija od etnika i Talijana na ovom podruju u jednom od izvjetaja UNS-e istie se: ...veliki broj izbjeglica prelazi na lievu obalu Drine. To su etnike oboruane bande koje ugroavaju krajeve oko kotara ajnikog i Pljevlje. Tvrdi se da s tim etnicima u kotaru ajnikom djeluje Draa Mihajlovi. etnici su zauzeli most da Drini i nalaze se u Strmici. Viegrad, selo Handrinsko i druga sela podpuno su popalili, a to sve u suradnji sa Talijanima.

7. valjae 1943. osvojili su i popalili Bukovicu, kotar Pljevlje, Gleevo, Batovo, Meurieje, kotar ajnie, a svakog se asa oekuje pad Miletkovia i Zaborka. U ajniu su Talijani uhitili vou bukovake milicije Latifa Moevia i neke druge milicionere. Talijanske vlasti naredile su miliciji na Meteljki da se za 3 dana ne smiju maknuti iz kua. Voa milicije Hasan Begovi je poludio od stranih dogaaja koji su nastali djelovanjem etnika. U borbama je poginuo voa foanske milicije Alija Hadimusi, koji se nalazio u borbama na podruju kotara ajnie. Milicija je ostala bez streljiva zbijena su sreditu ajnikog kotara, a vjerovatno e biti unitena (Smail eki, Genocid nad Bonjacima u Drugom svjetskom ratu, Dokumenti, Sarajevo, MAG Udruenje muslimana za antigenocidne aktivnosti, 1996, str. 255, Zloini u Sandaku i istonoj Bosni Izvjetaj Ustake nadzorne slube NDH, Zagreb, 16. februar 1943) Muslimanske milicije, njemake, talijanske trupe, vojska NDH, etnici bili su u istom poloaju jedino na kraju rata, tj. tako su ih tretirali pobjedniki raspoloeni partizani koji su ih pozicionirali u istu ravan, tj. pomagae okupatora. Obaveza historiara jeste da se ispravno koristi naunim aparatom, da pie na osnovu relevantnih dokumenata i literature, te uvijek navodi odakle preuzima svaki podatak kojm se koristi u svom istraivakom radu. S tim u vezi, posebno bih naglasila da sve to je napisano u radu Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941-1945. nije rezultat nikakve slobodne procjene, nego je utemeljeno na osnovu dokumenata ustake i komunistike provenijencije, kao i literature koja govori o ovoj temi. Od ustakih izvora koristila sam brojne izvjetaje Ustake nadzorne slube koje posjeduje Arhiv Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, lanke iz novinskih listova Osvit i El-Hidaje, a od komunistikih izvora objavljene Zbornike Narodnooslobodilakog rata i dokumente Zemaljske komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa koje posjeduje Arhiv Bosne i Hercegovine. Gospodin eljo se u svom Reagovanju najveim dijelom osvrnuo na jedan segment mog rada pod naslovom Muslimanske milicije na podruju jugoistone Bosne. Sve ono to sam napisala i u ovom poglavlju temelji

Str.128

Merisa Karovi

Br.1-2

se na: dokumentima UNS-e (inv. br. 2457, 1421, 2392, 1442, 991, 3375), Zbornicima NOR-a (tom IV, knj. 19, dok. br. 100, tom IV, knj. 20, dok. br. 44), te literaturi koja govori o ovoj temi. ekalo se da proe odreena vremenska distanca da se progovori o ovome. Poslije Drugog svjetskog rata pisalo se iz perspektive pobjednika, s ciljem idealizovanja partizanskog pokreta. Sve do osamdesetih godina prolog stoljea teme o genocidu nad muslimanima, muslimanskim milicijama, broju rtava u Drugom svjetskom ratu... bile su tabui. U zakljuku svog rada navela sam: Novi pogledi u historijskoj nauci o izuavanju Drugog svjetskog rata otvorili su niz novih, neistraenih tema, koje tek ekaju na svoju potpunu historiografsku obradu. Ovdje svakako, moemo svrstati i temu Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941-1945., a ovaj rad predstavlja samo pokuaj da se definiu ove formacije i da se da opi pregled njihova djelovanja (str. 73). Dobro bi bilo da neposredni uesnici dogaaja, svjedoci tog vremena, napiu poneto o zbivanjima u njihovom zaviaju, te bi se stoga Reagovanje gospodina elje moglo ocijeniti vrlo znaajnim.

nae medrese

svrenici gazi husrev-begove medrese u 2007. godini

U 2007. godini diplomu Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu stekao je 81 kandidat. Ovaj broj se odnosi na muke i enske, te na redovne i vanredne kandidate. 1. Ahmetagi (aban) Samija, 1961. epa, Rogatica, 2. Arifovi (Nihad) Admira, 1988. Zenica, 3. Adahi (Enver) Samra, 1988. Visoko, 4. Bajri (Mefail) Jasmina, 1988. Tuzla, 5. Begi (efko) Amina, 1988. Visoko, 6. Beirovi (Ibrahim) Hidajeta, 1988. Rogatica, 7. Bekri (Muhamed) Lejla, 1989. Doboj, 8. Bradari (Hamid) Merjem, 1989. Doboj, 9. Bulbului (Hariz) Alma, 1989. Sarajevo, 10. ajlakovi (Husein) Fatima, 1988. Zenica, 11. auevi (Sejdo) Sulejman, 1965. Velika Kladua, 12. olakovi (Nezir) Mirsada, 1977. Zenica, 13. ati (Hasan) Suvad, 1964. Velika Kladua, 14. urovac (Hisamedin) Adnan, 1988. Sarajevo, 15. Dedi (Smajo) Alema, 1988. Sarajevo, 16. Dervievi (Hazim) Azemina, 1988. Doboj, 17. Duranovi (Asim) Asima, 1988. Jajce, 18. Durak (Mustafa) Nermana, 1988. Fojnica, 19. Danki (Ejub) Faruk, 1988. Tuzla, 20. Derizovi (Sejad) Amar, 1989. Sarajevo, 21. Efendi (Agan) Edib, 1988. Zenica, 22. Foo (Nedad) Halid, 1988. Foa, 23. Gabelji (Esad) Mersed, 1987. Srebrenica, 24. Ganijun (eval) Lejla, - 1988. Sarajevo, 25. Genjga (Sira) Abdusamed, 1989. Travnik,
9 - Glasnik Rijaseta . . .