Aravind Adiga-Bijeli tigar

Volimo Beograd :: Knjige :: Biblioteka/itaonica

Balram Halvai je Beli Tigar, najpametniji deak u selu. Njegova porodica je isuvie siromana da bi mogla da ga koluje, pa je on primoran da radi u ajdinici gde usitnjava ugalj i brie stolove.

Ali jednog dana Balramu se srea osmehne, bogat ovek ga unajmljuje kao svog vozaa i odvodi sa sobom u Nju Delhi. Grad je pravo otkrovenje za Balrama. Dok vozi svog poslodavca po trgovakim i poslovnim kompleksima velikog grada, on postaje svestan neizmernog bogatstva koje ga okruuje i mnotva prilika koje se ukazuju, sve vreme znajui da on nikada nee kroiti u taj svet. Dok tuno razmilja o svojoj situaciji, Balram zakljuuje da postoji samo jedan nain da ue u glamurozni svet nove Indije, mora da ubije svog gospodara. Beli Tigar" nam predstavlja sirovu Indiju, lienu romantinih predstava. Uzbudljiv i okantan, od sela u dolini Ganga ispunjenih oajem i skoro sasvim lienih reda i zakona, do Bangalora na divljem jugu" koji se uzavrelo razvija privlaei svetske kompanije. Pisan kao ispovest ubice, roman Beli Tigar" je uzbudljiv kako zbog tematike, tako i zbog pripovedaa, amoralnog, cininog antiheroja koji odbija da se pokaje, ali za kog navijate i koji vam se ipak uvlai pod kou. Gospodine predsjednie vlade, Visokopotovani. Ni Vi ni ja ne govorimo engleski, ali postoje stvari koje se mogu rei samo na engleskom. Pinky Madam, biva supruga mog biveg poslodavca, pokojnog g. Ashoka, nauila me je jednoj od tih stvari; a sino, kada je dama na Sveindijskom radiju objavila "Jiabao sljedee nedjelje dolazi u Bangalor", odmah sam to izgovorio. Zaista, izgovorim to svaki put kada nau zemlju posjete vani ljudi poput Vas. Ne zato to imam neto protiv velikih ili posebnih ljudi. Na svoj nain, gospodine, sebe vidim kao ovjeka Vaeg kova. Stvar je u tome to se na premijer i ostali ministri odvezu na aerodrom u crnim automobilima, izau i uine namaste' pred nekom postavljenom TV kamerom i priaju kako je Indija moralna i svetaka; kada TV prikae takve scene, gospodine, ja moram da kaem ono na engleskom. Ba kao to je u takvim prilikama to inila Pinky Madam, biva supruga mog biveg poslodavca, pokojnog g. Ashoka. Vi nas, Vaa ekselencijo, zaista hoete posjetiti ove nedjelje, zar ne? Sveindijski radio je obino sasvim pouzdan u ovakvim stvarima. To je bila ala, gospodine. Ha! Ipak, bez obzira na sve njegove mane, sluam radio svake noi. No dugo traje, osam, devet, deset sati, zato to ne iskoristiti? Obrazovanje je tajna dobrog ivota, a radio, sa svim svojim manama, jo uvijek je neka vrsta obrazovanja. Nekada sam itao rijei etiri najvea pjesnika svih vremena Rumija, Mirze Ghaliba, Iqbala i jo jednog momka ijeg se imena ne sjeam - svake nedjelje i tako stekao dobro obrazovanje, ali ti dani su proli. Sada, ako ne sluam radio, po cijelu no igram igre na kompjuteru. Kamo sree da ih nikada nisam ugledao. Ja, Vaa ekselencijo, moram da sam budan po cijelu no. A nema mnogo prostora u ovoj sobi. Svega nekoliko kvadratnih metara. Istina, iznad mene je luster: ogroman, pun staklia oblika dijamanta, ba kao oni koje su prikazivali u filmovima iz sedamdesetih. To je u Bangaloru vjerovatno jedini prostor od etrnaest metara kvadratnih sa kristalnim lusterom. Ali ipak je to skromno mjestace i moram ovdje da sjedim vascijele noi. To je kletva preduzetnika. On uvijek mora da pazi na svoj biznis. 1 Namaste - tradicionalni indijski pozdravni gest, sklapanje dlanova pred licem ili grudima uz naklon; takoe namaskar (prim. prev.) Aravind Aiga / BIJELI TIGAR 11

Prije samo dva sata sjedio sam ovdje, ispred kompjuterskog monitora, gubio vrijeme kao malo dijete igrajui igru na kompjuteru, kada je dama na radiju objavila: "Wen Jiabao je ovjek na zadatku. eli da zna istinu o Bangaloru." Zatim je rekla: "Gospodin Jiabao izrazio je elju da upozna neke od indijskih preduzetnika i da iz njihovih usta uje priu o njihovom uspjehu." ini se, gospodine, da ste vi Kinezi u svemu daleko ispred nas, osim to nemate preduzetnike. A naa nacija, iako nema puteve, pijacu vodu, elektrinu energiju, kanalizacioni sistem, javni prijevoz, osjeaj za higijenu, disciplinu, utivost ili tanost, ima hiljade i hiljade preduzetnika. Posebno na polju tehnologije. Ovi preduzetnici - mi preduzet-nici otvorili smo hiljade kompanija koje su preseljene iz Amerike, a koje sada praktino upravljaju njom. To je injenica. Nadate se da ete od nas nauiti kako da proizvedete ljude koji se sami penju na vrh, to je razlog Vae posjete. Premijer i ministar spoljnih poslova ove zemlje saekat e Vas na aerodromu sa cvjetnim ogrlicama, suvenirima u vidu malih prenosivih izrezbarenih statua Gandhija i knjiicom punom podataka o prolosti, sadanjosti i budunosti ove zemlje. Kada sam ovo uo, gospodine, moja prva reakcija bila je da kaem ono na engleskom. Nisam stvari ostavio na tome. Nisam neko ko samo psuje i proklinje, ja sam ovjek od akcije i promjene. Skoio sam sa stolice. "Rei u Vam ja istinu p Bangaloru, g. Jiabao", rekoh tada. Prvo, gospodine, dozvolite mi da izrazim svoje divljenje prema cijeloj rasi utokoaca. itam o vaoj historiji u jednoj knjizi, "Prie o Dalekom istoku", koju sam naao na ulici u starom Delhiju u vrijeme kada sam pokuavao da naem prosvjetljenje BIJELI TIGAR / Aravind Adiga pretraujui nedjeljnu pijacu polovnih knjiga u starom Delhiju. Moda ste uli za tu pijacu, koja je najvee nalazite polovnih knjiga na cijelom svijetu - hiljade i hiljade starih, prljavih, pranjavih knjiga naslaganih na putevima sve od Delhi kapije pa do kraja Darya Ganja. Jedne nedjelje kada sam razgledao pijacu, naao sam tu knjigu, "Prie o Dalekom istoku". Tu pie da ste vi Kinezi ljudi od elika. Suprotstavili ste se bijelim ljudima kada su doli da od vas naprave sluge. Nikada niste dozvolili Britancima da vladaju nad vama. Visoko cijenim to, gospodine premijeru. Nekada sam, vidite, ja bio sluga. Nudim da Vam ispriam, besplatno, istinu o Banga-loru, gospodine Jiabao, iz potovanja prema historijskim dostignuima kineskog naroda, kao i zbog vjerovanja da je budunost svijeta u rukama ljudi ute i smee koe sada kad se nekadanji gospodar, ovjek bijele koe, istroio od sodomije, upotrebe mobilnih telefona i zloupotrebe droga. Kao primjer uspjenog bangalorskog preduzetnika -onakvog kakve ste hvalili - predstavljam sebe. Niko nije vie od mene simbol krupnih koraka koje ini naa zemlja. ujte moju priu i ut ete priu svakog indijskog preduzetnika. Vidite, kada doete u Bangalor i stanete na semaforu, neki djeak e dotrati do Vaeg auta i pokucat e na prozor pokazujui Vam piratsku kopiju amerike knjige paljivo uvijenu u celofan, sa naslovom poput: Tajne poslovnog Uspjeha! ili Postanite Preduzetnik Za Sedam Dana, Bez Napora! AravrndAdiga/BUEUTIGAR 13 Ne bacajte novac na te amerike knjige, gospodine. One su prolost. Ja sam budunost. Kada ujete priu o tome kako sam stigao u Bangalor i postao jedan od njegovih najuspjenijih (iako najmanje poznatih) biznismena, tada ete znati sve to ima da se zna o tome kako se preduzetnitvo rada i njeguje u ovom velianstvenom dvadeset prvom vijeku ovjeka. Tanije, vijeku utog i smeeg ovjeka. Sada je malo poslije ponoi, gospodine Jiabao. Dobro vrijeme za pripovijedanje. Iskljuit u monitor, priguit u svjetla na lusteru i lei u na pod sa rukama iza glave. Oputen sam, gospodine. Nadam se da ste i Vi. Da ponemo. Uzgred, prije nego to to uradimo, gospodine, ono na engleskom to sam nauio od Pinky Madam, bive supruge mog biveg poslodavca, pokojnog g. Ashoka, jeste: Mora da me zajebava. 14 bijiutioar /Artrlad Adlft

E, sad, iz principa vie ne gled.mi lilmovr - l/.rubljuju sirotinju - ali u danima kada sam ili L-Jeuo. m posredno prije poetka filma na platnu bi bljesnuo ili bioj 786 -muslimani ga smatraju maginim brojem U<>\\ predstavlja njihovog boga - ili bi se vidjela slika ene u bijelom sariju sa zlatnicima koji joj padaju pred noge, koja predstavlja hindu boginju Lakshmi. Tek tada bi golotinja - hou rei projekcija filma -poela. Drevan je i potovan obiaj naroda moje zemlje da se pripovijedanje zapone klanjanjem i molitvom Vioj Sili za savjet i vodstvo. Pretpostavljam, Vaa ekselencijo, da bi trebalo da i ja otponem poljupcem u zadnjicu nekog boanstva. Ali evo neeg to mi se desilo kada sam jo bio djeak - neeg udnog. Moda se klju cijele moje prie krije u tome. Bilo je to u vrijeme godinjeg festivala Rame Lila. Tokom ovog praznika, gospodine, povorka slika Rame i Site i ostalih bogova proe na prikolicama kamiona kroz cijelo selo; to je duga povorka, jer u ovoj zemlji imamo puno bogova - trideset est miliona i etiri, zapravo. Vidite, muslimani imaju jednog boga. Hriani imaju tri boga. Hindusi imaju trideset est miliona bogova. Sveukupno, to je tano trideset est miliona i etiri boga; a na Dan Rame Lila, svi bogovi se prikazuju u povorci. Zemljoposjednici plaaju slatkie, svuda pucaju petarde i svi se dobro provode. Ovo se desilo prije ceremonije, bogovi su unoeni u selo kako bi ih blagosiljali u hramu. Posmatrao sam prvi Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 15 kamion koji je prevozio figure Rame i Site. Dok se primicao hramu, kamion je naletio na neravninu na putu i poskoio. Istog trenutka su spale perike sa glava bogova Rame i Site. Na suncu su zablistale dvije elave ruiaste glave krojakih lutaka. Svetenik je hitro vratio perike, i lutke su ponovo bile bogovi. Sljedeeg dana, stajao sam sa ostalima u guvi, gledajui idole kako ih voze kroz selo na kamionu. Svi oko mene su se klanjali - svi su se molili. Ali kad god bih ja pokuao da im se poklonim, pred sobom sam vidio njihove elave, ruiaste glave. "Boe, oprosti mi zbog ovih ravih misli", pomislio sam. Ali sljedeeg dana kada sam pokuao u hramu da se pomolim bogu Hanumanu, ista stvar se desila. Kom god prikazu boga sam pokuao da se molim, spadala je perika i sebe sam vidio kako leim niice pred elavom krojakom lutkom. Od tada imam poneku sumnju to se tie bogova. Ipak - ta smeta? Poljubimo stopala nekolicini ruiastih lutaka. Na taj nain, ako se ispostavi da su to ipak bogovi, bit emo bezbjedni. Ja volim da se obezbijedim. Dakle - pozdrav svima vama gore - svih 36.000.004 - pomozite da mi pria bude zanimljiva, neka nimalo ne dosadi mom uvenom sluaocu ute koe! * Prije nego to ponemo - jedno upozorenje. Jednom prilikom, dok sam vozikao g. Ashoka i Pinky Madam njihovom "siti hondom", on^e stavio ruku meni na rame i rekao: "Stani ovdje sa strane." Nakon toga, nagnuo se naprijed tako blizu da sam mogao osjetiti njegov losion za brijanje - tog dana bio je to izvrstan voni miris - i, utivo kao i uvijek, rekao: "Balram, imam nekoliko pitanja za tebe, u redu?" "Da, gospodine", rekoh. I Pinky Madam je bila na zadnjem sjeditu i posmatrala me, zbog ega sam bio vrlo napet. "Balram", upita g. Ashok, "koliko na nebu ima planeta?" Odgovorio sam najbolje to sam umio. "Balram, ko je bio prvi premijer Indije?" Zatim: "Balram, koja je razlika izmeu hindusa i muslimana?" Zatim:

"Kako se zove kontinent na kome je Indija?" G. Ashok se nasloni nazad i upita Pinky Madam: "Jesi li ula njegove odgovore?" "Da" ree ona. I srce mi je zakucalo bre - kao i svaki put kada bi ona neto rekla. "Zar nisu bili osobiti?" (To je rekao na engleskom, gospodine, ali tada sam ve bio nauio dovoljno da pogodim znaenje.) "Da li se alio?" "Ne. On zaista misli da su to tani odgovori." Ona se zakikotala kada je to ula: ali njegovo lice, iji sam odraz vidio u retrovizoru, bilo je ozbiljno. "Stvar je u tome to on ima... koliko - dva, tri razreda kole? Tako da zna poneto, ali ne razumije ba mnogo. Umije da ita i pie, ali ne shvata ono to proita. On je polupeen. Mogu ti rei da je zemlja puna ljudi kao to je on. A ovakvim tipovima..." (pokaza na mene) "...povjeravamo svoju parlamentarnu demokratiju. U tome je cijela tragedija ove zemlje." Uzdahnuo je. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 17 "Dobro, Balram, upali motor." Te noi leao sam u krevetu, unutar mree za komarce, i razmiljao o njegovim rijeima. Bio je u pravu, gospodine - nije mi se dopalo kako je govorio o meni, ali bio je u pravu. "Pripovijest o polupeenom ovjeku." Tako bi trebalo da nazovem svoju ivotnu priu. Ja i hiljade drugih u ovoj zemlji smo polupeeni jer nam nisu dozvolili da zavrimo kole. Ako nam otvorite lobanje i unutra zavirite i osvijetlite baterijskom lampicom, nai ete udan muzej: reenice iz nekog starog udbenika historije ili matematike (niko ne pamti svoje kolovanje kao onaj koga su prekinuli u kolovanju, ja da vam kaem), reenice o politici, proitane u novinama dok ekamo da se neko vrati u svoju kancelariju, trou-glovi i piramide sa pocijepanih strana nekog starog udbenika u koje sve ajdinice u zemlji uvijaju grickalice, odlomci TV dnevnika, traevi, djelii Sveindijskog radija, neto to ste uli u zajednikom kupatilu, stvari koje vam padaju na pamet, kao na primjer guteri na plafonu, pola sata prije nego to zaspite, i sve te stvari, polufor-mirane i polusvarene i polutane odlaze u va mozak. A tu se mijeaju sa drugim poluformiranim i polukuhanim stvarima, pa se te poluformirane ideje prepuste optoj sodomiji, to stvara nove ideje, a vi na osnovu toga postupate i ivite. Pria o mom odrastanju je pria o tome kako nastaje polupeen ovjek. Ali pazite, g. Jiabao! Moda se tako raaju preduzet-nici - iz polupeene gline. 18 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Da biste saznali osnovne podatke o meni - mjesto roenja, visina, teina, seksualne devijacije i slino - nita nije bolje od onog plakata. Policijskog plakata. To to sam sebe nazvao najmanje poznatim velikim bangalorskim preduzetnikom nije sasvim tano, priznajem. Prije oko tri godine, kada sam, na kratko, postao osoba od dravne vanosti usljed jednog postupka pre-duzetnike prirode, nainjen je plakat sa mojom slikom - plakat koji se naao u svakoj poti, eljeznikoj i policijskoj stanici u ovoj zemlji. Mnogo je ljudi tih dana vidjelo moje lice i ime. Nemam papirni original, ali prenio sam sliku na svoj laptop - zaista lijep "Macintosh" srebrne boje, koji sam kupio preko Interneta, od prodavnice u Singapuru - i, ako saekate trenutak, sada u ga nai i proitati direktno sa njega... Ali prvo neto vie o tom plakatu. Naao sam ga na jednoj eljeznikoj stanici u zemlji, u vrijeme kada sam putovao bez prtljaga - ako izuzmemo jednu vrlo teku crvenu torbu - a putovao sam iz Delhija u Bangalor. Imao sam original ba ovdje u ovoj kancelariji, u fioci ovog stola ovdje, jednu godinu, g. Jiabao, cijelu jednu godinu. Jednog dana je deko zaduen za ienje, ne sjeam se vie tano koji, jedan od moje posluge, pretu-rao po mojim stvarima i umalo da nae plakat. Tada sam pomislio da je vrijeme da ga se oslobodim. Nisam sentimentalan ovjek, g. premijeru. Preduzet-nici to ne mogu sebi da priute. Tako sam ja bacio plakat, ali prije toga sam ga sauvao. Danas tehnologijom moete svata. Nauio sam od nekoga kako se skenira - a Vi znate da se mi Indijci i kompjuteri slaemo kao ruka i rukavica. To je potrajalo

AravindAdiga / BIJELI TIGAR 19 svega sat, moda dva sata. Ja sam, gospodine, ovjek od akcije. I evo ga, na ekranu, ispred mene: Potrebna pomo u potrazi za nestalim licem Ovim se obavjetava javnost da je ovjek sa slike, po imenu Balram Hahvai, alias MUNNA, sin Vikrama Hahvaija, vozaa rike, traen radi informativnog razgovora. Godine: 25. Boja koe: crnpurasta. Lice: ovalno. Visina: oko 163cm. Graa: mrav, sitan. Pa, to vie nije ba sasvim tano, gospodine. Mislim, ovo sa "crnpurastim" licem je jo uvijek tano - iako mi pada na pamet da isprobam jednu od onih pomada za izbjeljivanje koe koje su se pojavile u posljednje vrijeme tako da Indijci mogu da izgledaju bijelo poput zapadnjaka - ali sve drugo je, avaj, potpuno beskorisno. ivot u Bangaloru je dobar, g. Jiabao - dobra hrana, pivo, noni klubovi, tako da - ta da kaem! "Mrav" i "sitan" - avaj! "Debeo" i "trbuast" - to bi sada bilo tanije. Ali da nastavimo, g. Jiabao, nemamo cijelu no. Najbolje da odmah objasnim ovo sa dvostrukim imenom. Balram Hahvai alias MUNNA Vidite, kad sam poao u kolu, uitelj je natjerao sve djeake da stanu u red i priu njegovom stolu da bi on zabiljeio naa imena u dnevnik. Kad sam mu rekao svoje ime, zinuo je u mene: "Munna? To nije ime." Bio je u pravu: to prosto znai djeak. "To je jedino koje imam, gospodine", rekao sam. Bila je to istina. Nisu mi bili dali nikakvo ime. Zvali su me jednostavno Munna. Uitelj okrete glavu u stranu i pijunu - mlaz crvene KNJINICA ZEULINA ZU BIJELI TIGAR / Aravind Adiga tenosti isprskao je pod uionice. Obliznuo se. "Da li tvoji roditelji misle da si kue?" Zatvorio je oi, proao rukom kroz kosu i rekao: "Od sad emo te zvati... Balram. To je lijepo ime. Moj ujak se tako zvao. Fin ovjek. Balram Hahvai, tako se zove." "Da, gospodine." Tog dana doao sam kui i rekao ocu da mi je uitelj dao novo ime. On je slegnuo ramenima: "Ako tako hoe, tako emo te zvati." I tako sam van kue bio Balram, a kod kue Munna. Kasnije sam, naravno, dobio i tree ime. Ali stii emo ve do toga. A kakvo je to mjesto gdje ljudi zaborave da daju svojoj djeci ime? Pogledajmo ponovo plakat: Osumnjieni je iz sela Laxmangarh... Kao i sve dobre bangalorske prie i moja poinje daleko od Bangalora. Vidite, sada sam na Svjetlosti, ali sam roen i odrastao u Tami. Tama - i tu ne mislim na doba dana, g. premijeru! Ima jedan predio u Indiji, bar treina zemlje, plodno mjesto, puno pirinanih polja i polja ita sa jezercima usred tih polja, prekrivenih lotosima i lokvanjima, gdje bivoli gacaju i vau lotose i lokvanje. Stanovnici tog predjela zovu ga Tama. Treba da znate, Vaa ekselencijo, da je Indija jedna zemlja sastavljena od dvije zemlje: zemlje Svjetlosti i zemlje Tame. Okean donosi Indiji svjetlost. Sva mjesta na karti Indije koja su blizu mora ili okeana, imuna su. Ali rijeka Indiji donosi tamu crna rijeka. O kojoj Crnoj rijeci govorim - koja je to rijeka Smrti, ije su obale prekrivene gustim, tamnim, ljepljivim mu-Ijem iji snani stisak zarobi sve to se u njega posadi, guei, davei i prekidajui rast? Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 21 Pa naravno, govorim o rijeci Gang - Majka Ganga2, kerka Veda, rijeka prosvjetljenja, zatitnica svih nas, ruilac kruga reinkarnacije. Svi predjeli kuda ova rijeka tee pripadaju Tami. U Indiji, gospodine, skoro sve to o dravi kau premijer ili ministar spoljnih poslova moete okrenuti naglavake i tako saznati istinu o tome. uli ste kako Gang zovu rijekom emancipacije i to da stotine amerikih turista dolaze da slikaju gole hodoasnike u Hardwaru ili Benarasu, a na

premijer e Vam nesumnjivo to tako opisati i nagovarati Vas da se i Vi bunete. Ne! - gospodine Jiabao, molim Vas da se ne bunete u Gang, osim ako ne elite usta puna fekalija, slame, vlanih dijelova ljudskih tijela, bivoljeg lea i sedam vrsta industrijskih kiselina. Znam Vam ja, gospodine, sve o Gangu - kada sam imao est, sedam ili osam godina (niko iz mog sela ne zna tano svoje godine), otiao sam na najsvetije mjesto na obali Ganga - u grad Benaras. Sjeam se da sam silazio niz stepenice strmog puta u svetom gradu Benarasu, na zaelju pogrebne povorke koja je nosila tijelo moje majke do Ganga. Povorku je predvodila Kusum, moja baka. Prepredena stara Kusum! Imala je naviku da ustro trlja nadlani-ce kad je bila radosna, kao da je rendala umbir iz kog je cijedila osmijehe. Nije imala nijedan zub, ali to je samo pojaavalo njene iroke osmijehe, inilo ih prepredenijim. Ona je upravljala cijelom kuom. Moj otac i Kishan, moj brat, bili su iza nje i nosili su prednji kraj trane nosiljke na kojoj je bilo tijelo; moji ujaci i strievi - Munnu, Javram, Divyram i Umesh - nalazili su se iza i nosili zadnji dio nosiljke. Tijelo moje majke bilo je potpuno uvijeno u afran-svilu i prekriveno ruinim 2 Ganga - u hinduizmu boginja rijeke Gang (prim. prev.) BIJELI TIGAR /Ar.lviml AtligA laticama i vjeniima od jasmina. Ne vjerujem da je ikada za ivota nosila neto tako lijepo. Moje tetke - Ra-bri, Shalini, Malini, Luttu, Jaydevi i Ruchi - stalno su se osvrtale i pourivale me pljeskajui da ili sustignem. Bio sam, naravno, posljednji! Sjeam se da sam mlatarao rukama i pjevao: "Ime Shivino jeste istina!" Prolazili smo pored brojnih hramova, molili se brojnim bogovima, a zatim stali u kolonu izmeu crvenog hrama posveenog Hanumanu i teretane na otvorenom gdje su tri bodibildera vitlala zahrdalim tegovima iznad glava. Rijeku sam prije namirisao nego vidio: smrad mesa u raspadanju sa desne strane. Zapjevao sam glasnije: "...jedina istina!" Vladala je uasna buka: cijepali su drva za vatru. Neposredno uz prilaz rijeci, sagraena je drvena platforma, tik iznad nivoa vode; na platformi su bile naslagane klade, a ljudi sa sjekirama su ih cijepali. Cjepanice su stavljali u pogrebne lomae na stepenicama prilaza rijeci, koje su se sputale u vodu; kada smo stigli tamo, etiri tijela su gorjela na stepenicama. ekali smo da doemo na red. Posmatrao sam rijeku. U daljini je na suncu svjetlucalo ostrvo bijelog pijeska i amci puni ljudi uputili su se ka njemu. Pitao sam se da li je dua moje majke odletjela tamo, na to blistavo mjesto na rijeci. Rekoh da je majino tijelo bilo umotano u svilenu tkaninu. Sada je ta tkanina prevuena preko njenog lica; na njeno tijelo su naslagali onoliko cjepanica koliko smo mogli da platimo, tako da nijedan dio tijela vie nije bio vidljiv. Tada je svetenik zapalio moju majku. "Kada je dola u na dom bila je dobra, mirna djevojka", ree Kusum stavljajui teku ruku na moje lice, napola zaklonivi moj netremini pogled. "Nisam ja bila ta koja je eljela svau." Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 23 Ali kako je vatra prodirala saten, blijedo stopalo je uz trzaj izvirilo, kao da je ivo; noni prsti, koji su se topili na vrelini, poeli su da se savijaju pruajui otpor onome to im se deava. Srce mi je bre zakucalo. Majka nije htjela da im dozvoli da je spale. To stopalo je djelovalo snano kao stopalo nekog bodibildera. Ispod platforme sa naslaganim kladama nalazilo se ljigavo brdace crnog mulja gdje je rijeka zapljuskivala obalu. Po brdacu bile su razbacane trake od jasmina, ruine latice, komadii satena, ugljenisane kosti; jedan bljedunjavi pas je puzao i njukao izmeu latica i satena i ugljenisanih kostiju. Pogledao sam mulj, zatim zgreno stopalo svoje majke i razumio sam. To blato ju je dralo: ta velika, nabrekla muljevita humka. Pokuavala je da se bori protiv crnog blata; njeni prsti su bili stegnuti i pruali su otpor; ali blato ju je uvlailo, uvlailo sve dublje. Bila je jaka ena, ak i poslije smrti, ali blato je bilo tako gusto, a svakog trenutka ga je bilo sve vie kako je rijeka zapljuskivala rijeni prilaz u plamenu. Uskoro e postati dio crne humke i bljedunjavi pas

e poeti da je lie. I tada sam shvatio: to je bio pravi Bog Benarasa - taj crni mulj iz Ganga u kome sve umire, i raspada se, i iz kog se ponovo raa, i u kom ponovo umire. Isto e biti i sa mnom kada umrem i kada me donesu ovdje. Nita ovdje nee biti osloboeno. Prestao sam da diem. Tada sam se prvi put u ivotu onesvijestio. Od tada nisam bio na Gangu: preputam tu rijeku amerikim turistima! ... iz sela Laxmangarh, u okrugu Gaya. 24 BIJELI TIGAR/Aravind Adiga To je poznat okrug - svjetski uven. 1 listoriju Vaeg naroda, g. Jiabao, oblikovao je moj okrug. Zasigurno ste uli za Bodh Gayu - grad u kome je Gospodar Ikiddha sjeo pod drvo, pronaao prosvjetljenje i osnovao budizam - a gdje je to nego ba ovdje u mom okrugu! Svega nekoliko kilometara od Laxmangarha! Ispravite me ako grijeim, ali vi Kinezi ste nekada bili budisti - prije nego to ste postali komunisti. Ima tu milion veza i vezica izmeu nas, g. Jiabao. Pitam se da li je Buddha etao kroz Laxmangarh -neki kau da jeste. Ja bih rekao da je trao kroz njega - glavom bez obzira - stigao do drugog kraja i vie se nije osvrtao! Ima jedna mala pritoka Ganga odmah tu kod Lax-mangarha; tuda pristiu brodovi iz spoljnog svijeta, snabdijevaju nas svakog ponedjeljka. Selo ima jednu ulicu; potok kanalizacije koji se presijava u duginim bojama dijeli je na dva dijela. Sa obje strane potoka je pijaca: tri vie-manje istovjetne radnje prodaju vie-manje istovjetnu ukvarenu i ueglu robu u vidu pirina, jestivog ulja, kerozina, keksa, cigareta i palminog eera. Na kraju pijace nalazi se visok, okreen kupasti toranj sa svih strana oslikan crnim isprepletanim zmijama - hram. Unutra ete zatei stvorenje boje afrana, pola ovjek a pola majmun: to je sluga boga Rame, Hanuman, koji je i sam postao bog jer je bio tako dobar sluga, a sada je uzor vjernosti i odane slube. Eto, to je vrsta bogova koje nam podmeu, gospodine Jiabao! Sada razumijete koliko je teko za ovjeka u Indiji da postane slobodan. Toliko o mjestu. Sada malo o ljudima. Vaa ekselen-cijo, ast mi je obavijestiti Vas da je Laxmangarh tipina indijska seoska idila, adekvatno snabdjevena elektrinom energijom, pijacom vodom i ispravnim telefonima; AravindAdiga/BIJELI TIGAR 25 a djeca iz mog sela, odgajana na hranljivoj dijeti od mesa, jaja, povra i soiva, ako ih podvrgnete mjerenjima i vaganjima, savreno odgovaraju propisanim standardima za visinu i teinu koje su postavile Ujedinjene nacije i druge organizacije sa kojima je na premijer potpisao sporazume i ijim forumima redovno i pompezno prisustvuje. Ha! Elektrine bandere - oborene. Slavine - pokvarene. Telefoni - mora da se alite. Djeca - previe vitka i niska za svoj uzrast, sa ogromnim, neproporcionalnim glavama, iz kojih ivahne oi sijaju poput neiste savjesti indijske vlade. Da, g. Jiabao, tipina indijska idila. Jednog dana u morati da navratim u Kinu da vidim da li je kod vas idila drugaija. Porodice svinja obino njukaju kanalizaciju - gornji dio tijela svake ivotinje je suh, sa dugim kovrdavim dlakama umrenim u bodlje, dok je donji dio crn kao ugalj i sija se od otpadne vode. Blijesci jarkog crveno-smeeg perja - pijetlovi prelijeu sa krova na krov. Kad proete svinje i pijetlove, stiete do moje kue - ako ona jo postoji. Na ulazu u moju kuu vidjet ete najvanijeg lana moje porodice. Bivolicu. Ona je bila najdeblji lan moje porodice; tako je bilo u svakoj kui u selu. Po cio bogovjetni dan ene su je hranile i hranile svjeom travom; to je bila glavna stvar u njihovim ivotima. Sva njihova nadanja, gospodine, bila su usredsreena na njenu debljinu. Ako bi davala dovoljno mlijeka, ene bi neto od toga prodale i toga dana bilo bi neto vie para. To je bila debela cura sjajne BIJELI TIGAR / Aravind Adiga dlake, sa venom debelom poput djeijeg penisa koja je trcala iznad upave njuke, i dugom debelom bisernom niti pljuvake koja joj je visila sa ugla usana; po cio dan je sjedjela u svom golemom izmetu. Ona je bila diktator u naoj kui!

Kad uete, vidjet ete - ako ih jo ima ivih, poslije onoga to sam uradio - ene. Rade u dvoritu. Moje tetke, strine, roake i Kusum, moja baka. jedna od njih priprema jelo za bivola; jedna provijava pirina; jedna ui i pregleda kosu djevojici, prstima cijedi i ubija krpelje. S vremena na vrijeme prestanu sa radom da bi se svaale, gaaju se metalnim posuem, jedna drugoj upaju kosu, pa se mire ljubei svoje dlanove i polaui ih jedna drugoj na obraze. Nou spavaju zajedno, isprepletanih nogu, kao da su jedno, neka stonoga. Ima jo jedna stonoga na drugom kraju kue - muka stonoga. Rano jutro. Pijetlovi lude po cijelom selu. Jedna ruka me drma i budi... Sa stomaia stresem noge svoga brata Kishana, izvuem iz kose ruku svog roaka Pappua i ispetljam se iz muke stonoge. "Doi, Munna." Moj otac, doziva me sa kunih vrata. Trim za njim. Izaemo iz kue i odveemo bivolicu od direka. Vodimo je na jutarnje kupanje - ak do jezer-ceta u podnoju Crne tvrave. Crna tvrava je bila ogromna kamena ruevina, a stajala je na vrhu brda koje se nadvijalo nad selom. Ljudi koji su bili u drugim zemljama rekli su mi da je ta tvrava podjednako lijepa kao one u Evropi i drugim dalekim krajevima. Turci, ili Afganistanci, ili Englezi, ili koji god stranci da su vladali tada Indijom, mora da su prije vie vijekova sagradili tu tvravu. (Jer, ovom zemljom, Indijom, nikad nije vl.ul.io niko osim stranaca. Prvo muslimani, a onda su nam nareivali Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 27 Englezi. Tek smo 1947. prestali da budemo tue sluge. Drugo je pitanje, g. Jiabao, dokle emo biti slobodni.) Ali stranci su odavno napustili Crnu tvravu i niko gore u njoj ne ivi, osim plemena majmuna. Niko drugi nije iao gore, osim kozara koji je gore vodio svoje stado da tamo brsti. Jezerce oko podnoja tvrave sjajilo je u svitanje. Velike stijene iz zida tvrave bile su se otkotrljale u jezerce gdje lee jedna na drugoj, vlane i napola potopljene u blatnjavoj vodi, nalik nilskim konjima koje u, mnogo godina kasnije, vidjeti u Nacionalnom zoolokom vrtu u New Delhiju. Lotosi i lokvanji plutaju po cijelom je-zercetu, voda svjetluca kao srebro, a bivolica gaca kroz jezerce grizui listove lokvanja i njukom stvarajui dinovske talase koji se ire u obliku velikih slova V. Sunce se die iznad bivola, i iznad mog oca, i iznad mene, i iznad mog svijeta. Molim Vas, gospodine, saekajte trenutak dok obriem suzu. Gotovo. Da se sada vratimo plakatu Osumnjieni je zadnji put vien u plavoj kariranoj koulji, narandastim pantalonama, u sandalama kestenjaste boje... Odsjeno poriem da sam ikada nosio "sandale kestenjaste boje" - bljak. Samo je policajac mogao da izmisli takav detalj. "Plava karirana koulja, narandaste pantalone..." Hm, pa, rado bih i to porekao, ali naalost to je tano. Vie nemam pojma zato sam tog dajia nosio tako dreavu odjeu... Mora da sam u toj odjei liio na strip. Ali tih dana nikakva logika nije stajala iza mojih odluka 28 BIJELI TIGAR/Aravind Adiga kako u se oblaiti, ponaati, jesti ili pili. Sad, zahvaljujui svoj toj jogi i meditaciji koju upia/.njavuin ovo je trea godina, uitelj mi dolazi svakog jutra nal mi Sto se probudim pa malo zajedno vjebamo jogu, m.il< < vjebamo disanje, malo meditiramo - i zahvaljujui Svoindij-skom radiju, uprkos tome to je 90% onoga to kae la - znam poneto o svijetu, gospodine, i nisam vie onako lud kao to sam nekad bio. Plava karirana koulja, narandaste pantalone - au! Mora da sam bio jo lui nego to pamtim! Ima na plakatu jedna fraza koja mi posebno smeta -dajte da se vratim na trenutak i razjasnim Vam: ...sin Vikrama Halwaija, vozaa rike... Gospodina Vikrama Halwaija, vozaa rike - molit u lijepo! Moj otac je bio siromaan, ali je bio astan i hrabar ovjek. Ja ne bih bio ovdje, ispod ovog kristalnog lustera, da me on nije usmjeravao. Svakog popodneva iao sam iz kole u ajdinicu da ga vidim. Ta ajdinica je bila centralna taka u naem selu; tu je pristajao svaki dan u podne autobus iz Gaye (nikad nije kasnio vie od sat ili

dva), a i policajci su tu parkirali svoj dip kada bi dolazili u selo da nekoga maltretiraju. Malo prije zalaska sunca, jedan ovjek na biciklu bi tri puta napravio krug oko ajdinice glasno zvonei. Za zadnji dio bicikla bio je privezan kartonski poster, reklama za pornografski film - koje bi tradicionalno indijsko selo, gospodine, bilo potpuno bez porno bioskopa? Bioskop sa druge strane rijeke je svake noi prikazivao takve filmove; dvoiposatne fantazije sa naslovima kao to je "Pravi mukarac", ili "Njen dnevnik" ili "Bez starca nema udarca" u kojima su glumile zlatokose ene iz Amerike ili usamljene dame iz Hong Konga - ili Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 29 tako bar nagaam, gospodine premijeru, jer se nikada nisam pridruio ostalim mladiima iz sela kada su ili da gledaju te filmove! Vozai riki su u nizu parkirali svoja vozila ispred aj-dinice ekajui da autobus izbljuje svoje putnike. Njima nije bilo dozvoljeno da sjednu na plastine stolice postavljene za muterije; morali su da ue kod zadnjeg ulaza u onom pogrbljenom stavu karakteristinom za sluge u svim dijelovima Indije. Moj otac nikada nije uao - toga se sjeam. Radije je stajao mirno, ma koliko morao da eka i ma kako mu bilo neudobno. Za-ticao sam ga najee samog, bez koulje, kako pije aj i razmilja. Zatim bi se ula sirena auta. Razbjeale bi se svinje i psi lutalice oko ajdinice, a u nju bi prodro miris praine, pijeska i svinjskih govana. Bijeli automobil marke "Ambasador" se zaustavio ispred. Moj otac je spustio svoju oljicu aja i izaao. Otvorila su se vrata na "ambasadoru": izaao je ovjek sa sveskom. Obine muterije ajdinice su mogle da nastave sa jelom, ali moj otac i drugi su se poredali u vrstu. ovjek sa sveskom nije bio Bivo; bio je to pomonik. U "ambasadoru" je bio jo jedan ovjek stamen, sa elavom, smeom glavom, smirenim izrazom na licu i pukom samarom u krilu. On je bio Bivo. Bio je to jedan od zemljoposjednika u Laxmangarhu. Postojala su jo trojica i svaki od njih je dobio ime na osnovu naroitog apetita koji je primijeen kod njih. dral je bio debeo ovjek, sa debelim, bogatim brkovima, gustim, zakrivljenim i zailjenim na vrhovima, kao neko hladno oruje; u njegovom vlasnitvu je bila rijeka koja je proticala pored sela i uzimao je dio svakog ulova 30 BIJELI TIGAR / Aravin Adiga koji ribari izvade iz rijeke i taksu od svakog eamdije koji je prelazio rijeku da bi doao u nae selo. Njegovog brata zvali su Divlji Vepar, laj je posjedovao svu plodnu obradivu zemlju oko Laxinaiigarha. Ako ste eljeli da obraujete tu zemlju, morali ste da padnete niice pred njim, dodirnete prainu pod njegovim papuama i pristanete da radite za hranu koju vam da. Kada bi proao pored neke ene, zaustavio bi auto, spustio prozore i iscerio se, pokazujui zube, od kojih su dva, po jedan sa svake strane nosa, bila dugaka, zakrivljena, poput kljova. Gavran je posjedovao najgoru zemlju, a to su bile suhe, kamenite padine Tvrave, i naplaivao je kozarima pravo da idu i napasaju stada gore. Bio je vitak ovjek bolesnog tena, fanatino religiozan, a unutar svoje vile napravio je hram posveen boginji Durgi. Volio je da zabija kljun u siromane djeake koje je u vilu mamio obeavajui im slatkie, pa su ga prozvali Gavran. Bivo je od svih njih bio najpohlepniji. Bio je najmodernija ivotinja; nije bio opsjednut zemljom kao ovi drugi, pa je pojeo i rike i puteve. Ako ste vukli riku ili koristili put, morali ste da mu platite danak - nita manje nego treinu onoga to zaradite. Sve etiri ivotinje ivjele su u visoko ograenim posjedima na ivici Laxmangarha veleposjednika etvrt. Unutar posjeda imali su sopstvene hramove, bunare i jezera i nije bilo potrebe da odlaze u selo osim da se hrane. Nekada davno, djeca etiri ivotinje vozila su se gradom u sopstvenim automobilima; Kusum se sjea tih vremena. Ali nakon to su Bivolovog sina kidnapovali naksali - moda ste uli za njih, g. Jiabao, s obzirom na to da su i oni komunisti, ba kao i vi - etiri ivot inje su sinove i kerke poslali daleko, u Dhanbad ili IVIhi. Djeca su otila, ali su ivotinje ostale. Hranile su se Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 31

selom i svim onim to u njemu raste, sve dok nije preostalo nita za nekog drugog. I tako je ostatak sela napustio Laxmangarh u potrazi za hranom. Svake godine svi mukarci iz sela su ekali u velikoj grupi ispred ajdi-nice. Kada bi autobusi doli, oni bi uli u njih, nakrcali se unutra, visili sa brisaa, popeli se na krov - i otili u Gayu; tamo bi preli u vozove za New Delhi i Calcuttu, gdje bi traili posao. Mjesec dana prije kine sezone, mukarci su se vraali autobusima iz Dhanbada, Delhija i Calcutte, mraviji, mraniji, gnjevniji, ali sa parama u depovima. ene su ih ekale. Sakrile bi se iza praga i im bi mukarci uli, one bi se bacile, kao divlje make na komad sirovog mesa. Bilo bi tu borbe, i zapomaganja, i vriske. Moji strievi i ujaci bi se opirali i uspijevali su da zadre neto novca, ali mog oca su svaki put temeljno odrali. "Preivio sam grad, ali nisam mogao da preivim ene iz moje kue", rekao bi on, srozan u oku sobe gdje sam ga ja ekao. Ostatak porodice bi izgubio interesovanje za njega im bi on ostao bez para. Nahranili bi ga nakon to bi nahranili bivolicu. Doao bih do njega i igrao se sa njim penjui mu se uz lea i prelazei dlanom niz elo - preko oiju - preko nosa - i niz vrat do malog udubljenja u korijenu vrata. Ostavio bih prst tamo - to je i danas moj omiljeni dio ljudske anatomije. Tijelo bogataa je kao pamuni jastuk, bijelo,, mekano i isto. Naa su drugaija. Kima mog oca bila je kao konopac sa vorovima, onakav kakve ene po selima koriste da izvade kofu iz bunara, izraene kljune kosti su se savijale oko njegovog vrata kao psea ogrlica; posjekotine, ogrebotine i oiljci, kao mali tragovi bievanja na njegovom mesu, pruali su se niz grudi i struk sve do BIJELI TIGAR / Aravind Adiga ispod kukova, do butina. ivotna pria radini i ir otrim penkalom ispisana po njegovom tijelu. Moji strievi i braa takoe su radili i/uuiti)ue poslove, ali su radili to i svi drugi. Svake godine, im bi poele kie, otili bi u polja sa potamnjelim srpovima i molili ovog ili onog gazdu za posao. Tada siju, plijeve korov i anju kukuruz i pirina. I moj otac je mogao da radi sa njima; mogao je da radi u blatu zemljoposjednika, da sije, ore i anje, ali je odabrao da ne bude tako. Odabrao je da se suprotstavi. E sad, poto sumnjam da u Kini ili bilo kojoj drugoj civilizovanoj zemlji na svijetu postoje vozai riki, morali biste lino vidjeti tako neto. Rike nisu dozvoljene u otmjenim dijelovima Delhija, gdje bi stranci mogli da ih vide i zabezeknu se. Traite da posjetite stari Delhi, ili Nizamuddin tamo ete ih vidjeti na svim putevi-ma - mravi, ljudi nalik granicama, nagnuti naprijed na biciklistikom sjeditu dok vrte pedale pored kolica sa piramidom mesa srednjeg stalea u njima tu sjedi neki debeli ovjek sa debelom enom i debelim kesama punim debelih namirnica. I moj otac je bio takav ovjek--granica - a njegov posao je u Laxmangarhu bio jo tei, jer putevi nisu bili asfaltirani i jer je bilo napornije prevoziti putnike sa svim njihovim torbama i robom - i trpjeti njihovo utiranje, psovke i pljuvanje. On je moda bio voza rike - ljudska teglea marva; ali, moj otac je bio ovjek sa planom. Ja sam bio njegov plan. Jednom se razljutio kod kue i poeo da vie na ene. To je bilo onog dana kada su mu rekli da sam prestao da idem u kolu. Uradio je neto to se nikada ranije nije usudio - proderao se na Kusum, pravo njoj u lice: "Koliko puta da ti kaem: Munna mora da ita i pie!" Aravind Adiga / BIJELITIGAR 33 Kusum mu je uzvraala istom mjerom: "Ovaj mali je dotrao iz kole - nemoj mene da krivi! On je kukavica, a i jede previe. Daj ga u ajdinicu da radi, neka zaradi malo para." Moje tetke i njihove kerke okupile su se oko nje. Ja sam se sakrio iza oca dok su mu priale o mom kukaviluku. Vama e, g. Jiabao, moda biti udno da seoskog djeaka uplai jedan guter. Odrastao sam okruen paco-vima, zmijama, majmunima i mungosima. Nita mi od svega toga nije smetalo; mogao je i mi da mi protri kroz kosu dok sam spavao, nije me bilo briga. Ali od gutera se skamenim. Krv mi

staje kad ga vidim blizu sebe. U mojoj uionici postojao je jedan veliki ormar, ija su vrata uvijek bila malo odkrinuta niko nije znao emu je sluio. Jednog jutra vrata su se uz kriputanje otvorila i iz njega je iskoio guter. Bio je svijetlozelen, kao nezrela guava. Palacao je jezikom. Bio je visok bar pola metra. Drugi djeaci jedva da su ga i primijetili. Sve dok nisu vidjeli izraz na mom licu. Okupili su se oko mene. Dvojica su mi vezala ruke iza leda i vrsto me drala. Neko je uzeo ono stvorenje u ruke i poeo da mi se pribliava sporim, preuvelianim koracima. Ne pravei zvuk - samo je palacao crvenim jezikom - guter se sve vie pribliavao mom licu; migoljio sam se i izvijao, ali nisam mogao da pobjegnem. Smijeh se pojaavao. Da zovem u pomo? - ali ostao sam bez glasa. Uitelj je hrkao za svojim stolom iza mene. Njuka gutera je dola tik uz moje lice; tada je on otvorio usta, a ja sam se onesvijestio po drugi put u ivotu. Od tog dana se nisam vratio u kolu, Moj otac se nije smijao kad je uo priu. Duboko je udahnuo; osjetio sam kako mu se ire grudi. 34 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga "Dozvolila si da Kishan napusti kolu, ali rekao sam ti da ovaj momak mora da ostane u koli. Njegova majka je bila sigurna da e je on zavriti." "Zato?" upitala je Kusum. "Ja mislim da i on treba da ide u ajdinicu." Sljedeeg dana je moj otac sa mnom otiao u kolu, prvi i posljednji put. Bila je zora; nije bilo nikoga. Gurnuli smo i otvorili vrata. Blijedo plaviasto svjetlo je ispunilo uionicu. Na uitelj je bio strastveni ljubitelj vakanjapaana?, a njegovi ispljuvci su nainili neku vrstu niskih, crvenih tapeta na tri zida oko nas. Jedini zid koji je uitelj potedio imao je na sebi mural Gospodara Buddhe okruenog jelenima i vjevericama. Guter od pola metra, boje nezrele guave, leao je pred tim zidom pretvarajui se da je jedna od ivotinja pred nogama Gospodara Buddhe. Okrenuo je glavu ka nama; oi su mu sjajile. "Je li ovo to udovite?" Guter je poeo da okree glavu tamo-amo, traei izlaz. Zatim je krenuo da udara u zid, sve bre i jae. Nimalo se nije razlikovao od mene; bio je prestravljen. "Nemoj da ga ubije, tata - samo ga, molim te, izbaci kroz prozor..." Uitelj je leao u uglu prostorije, bazdio je na pie i glasno hrkao. Pokraj njega je leao vr palminog vina koji je iskapio prethodne noi - otac ga je podigao. Guter je bjeao, a on je trao za njim maui vrem. "Nemoj da ga ubije, tata - molim te!" Ali nije me sluao. utnuo je ormar, a guter je izletio napolje, pa ga je ponovo jurio ruei sve pred sobom i viui: "Heejaa! Heejaa!" I onda je satjerao gutera u o-ak. Moj otac ga je udarao vrem dok nije razbio vr 3 Paan - mjeavina razliitih biljaka i eera naiiiiji-niriu Jv.ik.miu, poslije ega se ispljune (prim. prev.) Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 35 zatim ga je tukao pesnicom - zatim ga je gazio. Vazduh je postao opor: smrad zdrobljenog mesa. Skrenuo sam pogled kada je podigao gutera i zafrljaio ga napolje kroz prozor. Moj otac je neko vrijeme sjedio naslonjen na zid na kome je bio naslikan Gospodar Buddha okruen njenim ivotinjama; bio je zadihan. "itavog ivota su sa mnom postupali kao sa magarcem - pljuvali me, psovali, tjerali me da na leima vukljaim kutije. Ali uvijek sam elio da jedan od mojih sinova - bar jedan - ne ivi kao magarac. Jedan moj sin e ivjeti kao ovjek." Sta znai ivjeti kao ovjek bilo je misterija. Mislio sam da to znai da se bude kao Vijay, kondukter. Autobus se na pola sata zaustavljao u Laxmangarhu, putnici su izlazili, a kondukter je odlazio na solju aja. E, to je bio ovjek na koga smo se ugledali svi mi koji smo radili u ajdinici; divili smo se utosmeoj uniformi koju je dobio od autobuske kompanije, njegovoj srebrnoj pitaljci i crvenom gajtanu sa koga je ona visila. Sve na njemu je govorilo: ovo je ovjek koji je uspio u ivotu.

Vijay je poticao iz porodice svinjara, to je znailo da su bili dno dna, ali je on svejedno napredovao u ivotu. Nekako se sprijateljio sa nekim politiarem. Ljudi su priali da je dozvolio tom politiaru da umoi kljun u njegovu zadnjicu. Uradio je ta god je bilo potrebno: on je bio prvi preduzetnik za kog sam znao. Sada je imao posao i srebrnu pitaljku i kada bi dunuo u nju - ba kada je autobus polazio - svi djeaci iz sela bi pomahnitali i potrali za autobusom, lupali u njegove strane i molili da i njih povezu. elio sam da budem kao Vijay - da imam uniformu, platu, sjajnu pitaljku prodornog zvuka i da me ljudi gledaju oima iz kojih se moe proitati: "Ba vano izgleda." 36 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Ve je dva sata iza ponoi, gospodine li.ib.in Uskoro u morati da zavrim za veeras - zato pogled.unio ima li jo koji koristan podatak na onom plak.itti. ...u oblasti Dhaula Kuan u New Delhiju, u noi 2. oktobra, u blizini hotela "ITC Maurya Sheraton"... Nieg korisnog... mada, taj hotel, "Sheraton", najbolji je u Delhiju - nikada nisam bio u njemu, ali moj bivi gospodar, g. Ashok, sve svoje nono pijanenje obavljao je u njemu. U suterenu se nalazi restoran za koji kau da je veoma dobar. Posjetite ga ako Vam se ukae prilika. Lice za kojim se traga, u vrijeme navodnog incidenta radilo je kao voza vozila marke "Honda City". U vezi sa tim pokrenuta je istraga pod djelovodnim brojem 438/05, SUP Dhaula Kuan, Delhi. Smatra se da je u njegovom posjedu torba ispunjena izvjesnom koliinom novca. Trebalo je da kau crvena torba. Bez toga je informacija prilino beskorisna, zar ne? Nije ni udo to me nisu nigdje spazili. Prenosio sam je iz voza u voz, drei je u rukama, i niko nije primijetio! E, sad... Ne pominju na plakatu moju kolu, gospodine, i to je prava teta. Kada navode podatke o nekome, trebalo bi da pomenu i njegovo obrazovanje, zar ne? Neto kao: "...osumnjieni je pohaao kolu u kojoj su se guteri krili po ormarima..." U koli je bila predviena besplatna hrana, projekat besplatne uine koji je finansirala vlada, a koji je svakom Aravind Adiga / bijeli tigar 37 djeaku obezbjeivao tri rotijc, uti daal5 i kisele krastavce. Ali nikad nismo ni vidjeli te rotije, ili uti daal ili kisele krastavce i svi su znali zato. Uitelj je ukrao pare za hranu. On je imao pravian razlog da ukrade te pare - rekao je da nije bio plaen est mjeseci. Namjeravao je da sprovede gandijevski protest kako bi doao do svojih neisplaenih plata - plan je bio da na asovima nita ne radi sve dok mu ne stigne ek. Pa ipak, nije htio da da otkaz i bio je uplaen da ne izgubi svoj posao, jer iako su dravni poslovi u Indiji loe plaeni, prednosti su brojne. Jednom prilikom je u nau kolu stigao kamion sa uniformama koje nam je poslala vlada; nikada ih nismo ni vidjeli, ali nedjelju dana kasnije prodavale su se u susjednom selu. Niko nije to zamjerao uitelju. Ne moete od ovjeka u movari oekivati da prijatno mirie. Svi u selu su znali da bi isto to uradili na njegovom mjestu. Neki su se ak ponosili njim, zbog toga to mu je to tako lijepo polo za rukom. Jednog jutra je u uionicu uao ovjek u najboljem odijelu koje sam ikada vidio, u plavoj safari odjei, koja je izgledala jo impozantnije nego kondukterska uniforma. U ruci je drao tap. Hodao je po uionici upirui tapom u rupe u zidovima ili u flekava mjesta, dok se uitelj pogurio pored njega govorei: "Izvinite gospodine, izvinite gospodine..." To je bio kolski inspektor. Doao je u vanrednu provjeru. Nije mu mnogo trebalo da uvidi stanje u kom je uionica. "Nema sundera; nema stolica; djeacLjiemaju uniforme. 4 Roti - tanki pljosnati hljeb slian palainki ( prim. prev.) 5 Daal - jelo nalik pasulju, od biljke daal ( prim. prev.) 38 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Koliko li si para ukrao iz kolskog fonda, sestru ti jebem!" Inspektor je zatim poeo da nas ispituje. Napisao je na tabli etiri reenice, a onda uperio tap u jednog od djeaka i rekao: "itaj." Jedan za drugim djeaci su ustajali i treptali na tablu.

"Sta ovo treba da znai?" Inspektor se okrenuo uitelju razjapljenih usta. "Pitajte Balrama, gospodine", ree uitelj. "On je najpametniji. Dobro ita." Natjerao me je da ustanem. Inspektor je uperio tap u moje oi, a zatim u tablu. itao sam: "Mi ivimo u velianstvenoj zemlji. Gospodar Bud-dha je u ovoj zemlji doivio prosvjetljenje. Rijeka Gang daje ivot naim biljkama, ivotinjama i ljudima. Zahvalni smo Bogu to smo roeni u ovoj zemlji." "Dobro je", ree inspektor. Uitelj je snano zapljeskao. "A ko je bio Gospodar Buddha?" "Prosvjeeni ovjek." "Prosvjeeni bog - ne zaboravljaj to." (Uh! 36 000 005 bogova. Zaboravio sam na budiste...!) Inspektor me je natjerao da napiem svoje ime na tabli; zatim mi je pokazao svoj sat i traio da mu kaem koliko je sati. Izvadio je novanik, iz njega izvukao malu fotografiju i pitao me: "Ko je ovaj ovjek, ko je najvaniji ovjek u naim ivotima?" Na slici je bio debeljukast ovjek nakostrijeene sijede kose, sa bucmastim obrazima i debelim zlatnim minuama; lice je sijalo inteligencijom i dobrotom. "To je Veliki Socijalista", rekoh. "Dobro. A ta je Veliki Socijalista poruio maloj djeci?" AravindAdiga / BIJELI TIGAR 39 Odgovorio sam mu - brahman je taj odgovor jednog dana bio napisao crvenom bojom na zidu hrama: "Bilo koji djeak, iz bilo kog sela, moe kad poraste da postane premijer Indije. To je njegova poruka svoj maloj djeci ove zemlje." Inspektor je uperio svoj tap pravo u mene: "Ti si, mladiu, jedini inteligentan, poten i ivahan momak u ovoj gomili siledija i idiota. U ovoj dungli, ti si bijeli tigar. Pisat u u Patnu da ti poalju stipendiju; treba da ide u pravu kolu negdje daleko odavde. Tamo e imati pravu uniformu i pravo obrazovanje." I tako sam postao Bijeli Tigar. Moje tree ime. Dobit u i etvrto, ali to dolazi tek kasnije u prii. Dobre vijesti postaju loe vijesti - jedini nepromjenljivi zakon ivota u Tami. Inspektor koji me je nazvao Bijelim Tigrom, obeanje stipendije - to su sve bile dobre vijesti. Moralo je da se desi neto loe. Svakog dana se kod kue vodila borba oko mog kolovanja. Kusum je eljela da idem u ajdinicu, da radim i donosim kui novac kojim bi kupila jo krmiva za bivolicu; ali moj otac nije htio ni da uje - ne kada sam ja u pitanju. Kishan - da, Munna - nel Tada se moja sestra Reena spanala sa momkom iz susjednog sela. Mi smo bili mladina familija, tako da smo gadno nadrljali. Morali smo momku da damo novi bicikl, i pare, i srebrnu narukvicu, i da spremimo veliku svadbu - to smo i uradili. ene su u uglu pjevale bezobrazne pjesme: Stidljiva je mlada sad al' kad noas padne mrak stid e da izae, drugo e da ude... 40 BIJELI TIGAR Aiavind Aiga Mukarci su se, naravno, napili od palminog vina. Pijanenje i igranje nastavilo se cijele noi znate ve, g. Jiabao, kako mi Indijci oboavamo svadbe. Naljemao sam se, kao i Kishan, kao i svi u familiji, a ne bih se zaudio ni da su i bivolu u valov sipali pie. Prolo je dva ili tri dana. Ja sam u uionici. Zamislite me kako sjedim pozadi, izdvojen od ostalih, sa tablicom i kredom koje mi je otac donio sa jednog od putovanja u Dhanbad, kako vjebam pisanje. Djeaci priaju i tuku se. Uitelj spava. Vidim Kishana kako stoji na ulazu u uionicu. Poziva me prstima. Pridem mu. "Sta je bilo? Je 1' idemo nekud?" Jo uvijek ne progovara. "Da ponesem svoju knjigu? I kredu?" "Zato da ne" , ree on. I onda me izvede napolje, sa rukom na mojoj glavi. Porodica je previe potroila na vjenanje i miraz koji su dali mojoj sestri. Otac se zaduio kod

drala. A dral je sada traio pare nazad. elio je da svi iz porodice rade za njega, a vidio me je u koli, ili me je vidio njegov utjeriva. Tako da su morali da me predaju. Odveden sam u ajdinicu. Kishan je sastavio dlanove i poklonio se gazdi. Klepio me po glavi, pa sam i ja uradio kao on. "Ko je ovo?" Gazda je mirkao na mene. Sjedio je pod ogromnim portretom Mahatme Gandhija ve sam imao osjeaj da u biti u velikoj nevolji. "Moj brat", rekao je Kishan. "Dozvolite mu da i on ovdje pomae. Dozvolite da zaradi nekoliko rupija dnevno." "Je li emu?" "On je Hahvai, gospodine. Kao ja. Rad u ajdinici mu je u krvi." Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 41 Tada je Kishan izvukao pe iz ajdinice i rekao mi da sjednem. Sjeo sam do njega. Donio je jutenu vreu; u njoj je bila velika gomila uglja. Izvadio je komad uglja i razbio ga o ciglu, a onda sipao razbijene komadie i crni prah u pe. "Jae", rekao mi je kada sam ja pokuao da razbijem komad uglja o ciglu. "Jae, jae." Napokon sam uspio - razbio sam ugalj o ciglu. Ustao je i rekao: "Sada isto tako razbij svaki komad uglja iz ove vree." Malo kasnije su iz kole dola dva djeaka i posma-trala me; za njima jo dva djeaka; pa onda jo dva. "Ne gledaj ih", ree Kishan. Uzeo je u ruku najvei komad uglja i stegao ga. "Zamisli da je svaki komad moja lobanja: tako e se smrviti mnogo lake." Bio sam zaboravio: i njega su bili izvukli iz kole. Bilo je to poslije svadbe moje rodice, Meere. I to je bio skup dogaaj. Rad u ajdinici. Razbijanje uglja. Brisanje stolova. Kaete, loe vijesti? Izvrtanje zakona zemlje - pretvaranje loih vijesti u dobre - to je magija preduzetnika. Sutra uvee, gospodine Jiabao, ponovo od ponoi, priat u Vam zato je to to sam bio primoran da radim u ajdinici neto najbolje to mi se ikada dogodilo: ispriat u Vam kako sam tamo stekao bolje obrazovanje nego to bih ikada stekao u koli. Sada je, meutim, vrijeme da ustanem sa poda i prionem na posao. Skoro je tri sata iza ponoi. Vrijeme kada Bangalor oivljava. Radni dan u Americi je zavren, a moj sada kree. Moram biti u pripravnosti, jer sada momci i djevojke iz callcentara odlaze svojim kuama^Ovo je trenutak kada stvari mogu da krenu pogrenim tokom. Ovo je vrijeme kada moram biti pokraj telefona. 42 bijeli tigar / Aravind Adiga Nemam mobilni telefon, iz oiglednih razloga - oni emituju talase koji smanjuju mozak i prouzrokuju rak lobanje, kako sam jednom proitao na Internetu - tako da moram da ostanem u kancelariji. Za sluaj da neko pozove - u sluaju krize. Ja sam onaj koga svi zovu u sluaju krize! Prije nego to zatvorim laptop, pitam se da li ima jo neeg na plakatu to bi Vam trebalo proitati. Da vidimo... na brzinu... ...ako bilo ko ima neki podatak ili trag o ovoj osobi, moe dostaviti podatke na CBI Internet stranicu (http://cbi.nic.in) putem elektronske pote (diccbi@ cbi.nic.in), ili faksom na 011-23011334, tel. br. 011-23014046 (direktan broj) 011-23015229 i 23015218 lok. 210 ili doljepotpisanom na navedenu adresu ili na telefonski broj i/ili brojeve date ispod ili BLA BLA BLA... DP 3687/05 SHO - Dhaula Kuan, New Delhi Tel: 26643200, 26645050 U tekst je smjetena i jedna fotografija: razmazana, zatamnjena i umrljana prastarom tamparskom presom iz neke policijske kancelarije i jedva prepoznatljiva jo dok je bila na zidu eljeznike stanice, a sada, prenesena na kompjuterski ekran, svedena na piksele, bila je samo apstraktni prikaz ljudskog lica: stvorenjce sa velikim, iskolaenim oima i kratkim briima - to bi mogla biti polovina mukog stanovnitva Indije. Gospodine premijeru, naputam Vas za veeras sa komentarom o nedostacima policijske slube u

Indiji. Mora da je desetak, ili dvadesetak ljudi u uniformama Aravin Adiga / bijeli tigar 43 ipak je to bio vaan sluaj - otilo u Laxmangarh da ispita moj nestanak. Sigurno su zastali pored svakog mjesta koje sam Vam opisao i zapitali se: "Da li je ovaj prizor ikako uticao na njegov zli um?" Vjerovatno su ispitivali vlasnike prodavnica, maltretirali brahmana i dosaivali uitelju da im oda neku informaciju. Da li je krao kao dijete? Da li je spavao sa kurvama? Da li je imao ljubavnice? Da li je bio peder? Vjerovatno su ispreturali par piljara i batinama izvukli "priznanje" iz par ljudi. Pa ipak, kladim se da im je promakao najvaniji trag, onaj koji im je sve vrijeme bio pred nosevima. Tvrava. Mnogo sam puta molio Kusum da me odvede na vrh brda, pa kroz prolaz, u tvravu. Ali govorila je da sam kukavica i da bih umro od straha ako bih se popeo: tamo je bio ogromni guter, najvei na svijetu. I tako sam samo mogao da gledam. Duge pukarni-ce na zidu u zoru su se pretvarale u zapaljeno crvenilo, a u sumrak u gorue zlato; plavo nebo svijetlilo je kroz proreze izmeu kamenja, dok se mjesec presijavao na neravnim grudobranima, a majmuni su trali gore-do-lje po bedemima, kretei i meusobno se napadajui, kao da su to reinkarnirane due ratnika koje nanovo biju svoju posljednju bitku. I ja sam htio da odem gore. Iqbal, jedan od etvorice najboljih pjesnika svijeta -kako tvrdi jedna tajna knjiga o poeziji koju sam naao na pijaci polovnih knjiga u starom Delhiju - rekao je da robovi ostaju robovi jer ne mogu vidjeti ljepotu ovoga svijeta. To je istina - ljepota kida sve okove. ak i kao djeak mogao sam vidjeti j^epote ovoga svijeta: nije mi bila sudbina da ostanem rob. Ljudi su mogli da me vide kako satima otvorenih usta 44 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga posmatram tvravu. Kusum, trljajui nadlaktice i irom se osmjehujui, alila se kako sam aknut. "Pravi je mislilac, ba kao njegova majka. To je sigurno", govorila je. "Ne idi gore, djeae, ili e te guter epati!" Kada sam imao moda trinaest godina, odluio sam da se sam popnem do tvrave. Pregazio sam jezerce, izaao sa druge strane i popeo se uz brdo; i ba kada sam bio na ivici da uem, veliki crni oblik stvorio se u ulazu. Okrenuo sam se i strao niz brdo, suvie uplaen ak i da zapomaem. Bila je to samo krava. Lijepo sam to vidio iz daljine, ali bio sam previe potresen da se vratim gore. Jo mnogo puta sam pokuao, ali bio sam tolika kukavica da sam svaki put izgubio hrabrost i vratio se. Kada sam imao dvadeset etiri godine, u vrijeme kada sam ivio u Dhanbadu i radio za g. Ashoka kao o-fer, poslije dugog odsustvovanja sam se kolima vratio u Laxmangarh. Popeo sam se na brdo, proao kroz ulaz i prvi put se naao u Crnoj tvravi. Nije bilo bogzna ega tu - samo neki razrueni zidovi i obilje majmuna, koji su skakali naokolo i gledali me sa rastojanja. Stavio sam nogu na zidinu i bacio pogled dolje na selo. Moj maleni Laxmangarh. Vidio sam toranj hrama, pijacu, svjetlucavu nit kanalizacije, vile zemljoposjednika - i svoju kuu sa onim tamnim oblaiem ispred - bivolom. Sve to je izgledalo kao najljepi prizor na svijetu. Nagnuo sam se preko ivice tvrave u pravcu svoga sela - i pljunuo. Zatim, zvidei i pjevuei, siao sam nazad. Osam mjeseci kasnije, zaklao sam g. Ashoka. crq O On Aravin Aiga / BIJELI TIGAR 47 PRIMALAC: Njegova ekselencija Wen Jiabao Sada ve vjerovatno u dubokom snu

Kabinet premijera Peking, Kina POILJALAC: Njegov pononi predava na temu preduzetnitva: "Bijeli Tigar" G. predsjednie vlade. Dakle. Kako Vam zvui moj smijeh? Kako mi mirie ispod pazuha? A kada se iskezim, da li je istina - kao to bez sumnje sada zamiljate - da mi se usne raire u demonsku grimasu? Oh, gospodine, mogao bih ja da nastavim da priam o sebi - svako voli da slua o ubici. Ali dosta o meni. Po mjerilima ljudi koji su se sami popeli na vrh, ja sam relativno skroman. Da ujete samo neke od ovih banga-lorskih preduzetnika koji samo o sebi priaju -.te moja kompanija je dobila ugovor sa "American Expressom", te moja kompanija pravi softver za bolnicu u Londonu, bla, bla, bla. Samoljublje je opasno za preduzetnika. Kada sam veeras vozio za Electrojiics City, poeo sam u glavi da planiram noanje pripovijedanje, razraujui dokle u stii dok se opet ne oglasi alarm u tri 48 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga sata. Odluio sam - prvo to Vam danas moram rei jeste neto vie o njemu. Gospodinu Ashoku. Mom bivem. U umu mi ponovo iskrsava njegovo lice kao nekad, u vidu odraza u retrovizoru. Bilo je to tako lijepo lice da ponekad nisam mogao da skrenem pogled sa njega. Zamislite, g. Jiabao, momka irokih plea visokog sto osamdeset tri centimetra, sa snanim nadlakticama jednog zemljoposjednika; pa ipak, uvijek blag (skoro uvijek - izuzev onda kad je udario pesnicom Pinky Madam u lice) i dobroduan prema svima oko sebe, ak i prema slugama i vozau. Sada se u zapamenom retrovizoru uz njegovo lice pojavljuje jo jedno. Pinky Madam - njegova ena. Podjednako lijepa kao njen mu; ba kao to je boginja Birla iz hindu hrama u New Delhiju jednake ljepote kao njen boanski mu. Ona bi sjedjela pozadi i njih dvoje bi razgovarali, a ja bih ih vozio kuda god su poeljeli, vjerno kao to je majmunoliki bog Hanuman nosio svog Gospodara i Gospodaricu, Ramu i Situ. Razmiljanje o g. Ashoku me je raznjeilo, gospodine. Nadam se da imam ovdje negdje papirne maramice. Evo, gospodine, jednog neobinog podatka: ako ubijete ovjeka, osjeat ete se odgovornim za njegov ivot - ak ete biti posesivni. O njemu znate vie od njegovog oca ili majke; oni znaju njegov fetus, ali vi znate njegov le. Samo vi moete zaokruiti priu o njegovom ivotu: samo vi znate zato je njegovo tijelo moralo biti gurnuto u vatru i zato se njegovi prsti na nogama savijaju i bore za jo vremena na zemlji. G. Ashok je na sopstveni nain bio preduzetnik. Ba kao i ja. Bio je odluio da napusti ivot u New Yorku i vrati se kui, gospodine, jer je bio ponosan Indijac i Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 49 rodoljub. Ba kao i ja. Volio je svoju porodicu. Ba kao i ja. Iako sam ga ubio, neete me uti da o njemu kaem ijednu runu rije. titio sam njegovu ast dok sam bio njegov sluga, a neu prestati da titim njegovu ast ni sada kada sam (u izvjesnom smislu) njegov gospodar. Mnogo mu dugujem. Veliki dio mog obrazovanja potie iz sluanja onoga to je govorio. On i Pinky Madam bi sjedjeli na zadnjem sjeditu auta askajui o ivotu, 0 Indiji, Americi - bludno mijeajui hindi i engleski 1 prislukujui ih, nauio sam mnogo o ivotu, Indiji i Americi - a uz to i malo engleskog. (Moda i vie od onoga koliko sam do sada nagovijestio!) Mnoge svoje ideje sam, zapravo, pozajmio od svog biveg poslodavca, ili njegovog brata, ili nekog drugog koga sam vozio. (Priznajem, g. premijeru: ja nisam originalan u razmiljanju, ali jesam originalan u sluanju.)

Upoznali smo se u Dhanbadu. U gradu uglja. Otiao sam tamo u potrazi za poslom zajedno sa Ki-shanom, poto je otac umro. Bio je bolestan ve due vrijeme, ali u Laxmangarhu ne postoji bolnica, iako imamo postavljena tri kamena temeljca za tri bolnice, od strane tri politiara, za vrijeme tri predizborne kampanje. Kada je tog jutra poeo da pljuje krv, Kishan i ja smo ga prevezli amcem preko rijeke. Neprestano smo mu ispirali usta vodom iz rijeke, ali rijeka je bila tako zagaena da je od nje poeo da pljuje jo vie krvi. Sa druge strane rijeke bio je jedan voza rike, koji je prepoznao mog oca; svu trojicu nas je besplatno prevezao do dravne bolnice. Na stepenicama velike, bijele, istroene zgrade stajale su tri crne koze; zapahnuo nas je smrad^kozijeg izmeta. Veina prozora bila je razbijena; iz jednog naprslog prozora promatrala nas je maka. BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Na kapiji je pisalo: Besplatna opta bolnica "lohia" Ponosno ju je otvorio veliki socijalista Sveti dokaz da on dri rije Kishan i ja smo unijeli oca, gazei usput kozije bra-bonjke, koji su bili razbacani kao sazvijea crnih zvijezda na zemlji. U bolnici nije bilo ljekara. Jedan bolniar nam je rekao, kada smo ga podmitili sa deset rupija, da e doktor moda doi uvee. Vrata bolnikih soba bila su irom otvorena; iz kreveta su trcale metalne opruge, a im smo zakoraili u sobu, na nas je poela da frke maka. "U sobama nije bezbjedno - ta maka je ve okusila krv." Dvojica muslimana su sjedjeli na novinama koje su rairili na podu. Jedan od njih je na nozi imao otvorenu ranu. Pozvao nas je da sjednemo sa njim i njegovim prijateljem. Kishan i ja smo spustili oca na novine. Tu smo ekali. Dvije djevojice su dole i sjele iza nas; objema su oi bile ute. "utica. Ona me je zarazila." "Nisam. Ti si zarazila mene. I sad emo obje umrijeti!" Starac sa pamunom gazom na jednom oku sjeo je iza djevojica. Muslimani su na zemlju stavljali dodatne listove novina, a red sa bolesnim oima, otvorenim ranama i ustima u delirijumu je rastao. "Zato ovdje nema doktora, iko?", pitao sam. "Ovo je jedina bolnica sa obje strane rijeke." "Vidi, stvari stoje ovako", ree stariji musliman. "Postoji vladin medicinski inspektor, iji je posao da provjerava da li doktori dolaze u ovakve seoske bolnice. 1 sad, im se Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 51 uprazni to radno mjesto, Veliki Socijalista javi svim doktorima da raspisuje konkurs za to mjesto, za koje je ovih dana potrebno platiti etiristo hiljada rupija." "Toliko!", rekao sam razjapljenih usta. "Zato da ne? Dravni poslovi se dobro plaaju! E, sad, zamisli da sam ja doktor. Iskukam i uzajmim taj novac i dam ga Velikom Socijalisti ljubei mu stopala. On mi da taj posao. Ja poloim zakletvu pred Bogom i ustavom Indije i dignem noge na sto u glavnom gradu republike." Pravio se da die noge na sto. "Zatim, pozovem u svoju kancelariju sve dravne ljekare nad kojima sam nadlean. Izvadim svoj veliki dravni zapisnik. Vi-knem: 'Doktor Ram Pandev!"' Uperio je prstom u mene; prihvatio sam ulogu u predstavi. Odazvao sam se: "Da, gospodine!" Ispruio je dlan ka meni. "Sada ete vi - doktor Ram Pandev - ljubazno na moj dlan poloiti treinu svoje plate. Odlino. Zauzvrat, ja u uraditi ovo." Obiljeio je neto u zamiljenom zapisniku. "Vi moete zadrati ostatak svoje dravne plate i otii da radite u privatnoj bolnici. Zaboravite selo. U ovom zapisniku pie da ste ve bili tamo. Previli ste mi ranu na nozi. Izlijeili ste onu djevojicu od utice." "Ah", rekoe pacijenti. ak su i bolniari, koji su se okupili da sluaju, sa zahvalnou klimali glavama. Uvijek su najbolje one prie koje govore o pokvarenosti i korupciji, zar ne? Kada je Kishan stavio mom ocu u usta malo hrane, on je to ispljunuo zajedno sa krvlju. Njegovo mravo tijelo je poelo da se gri i da na sve strane izbacuje krv. Djevojica sa utim oima je

poela da kuka. Ostali pacijenti su se odmakli od mog oca. "Ima tuberkulozu, zar ne?" pitao je stariji musliman, dok je tjerao muhe sa rane na nozi. 52 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga "Ne znamo, gospodine. Ve neko vrijeme kalje, ali nismo znali ta je." "Da, tuberkuloza je. Vidio sam je i ranije kod vozaa riki. Oni zanemoaju od svog rada. Pa, moda e se doktor veeras pojaviti." Nije se pojavio. Oko est sati uvee, kako to bez sumnje ispravno biljei dravni zapisnik, moj otac je trajno izlijeen od tuberkuloze. Bolniari su nas natjerali da poistimo za ocem prije nego to uzmemo tijelo. Jedna koza je ula i pronjukala dok smo prali krv sa poda. Kishan se oenio mjesec dana poslije kremacije. To je bio jedan od brakova povoljnih za porodicu. Mladoenja je bio na i skroz smo zavrnuli mladinu familiju. Tano se sjeam ta smo kao miraz dobili od mlade i, ak i sada dok razmiljam o tome, krene mi voda na usta: pet hiljada rupija u gotovini, sve same nove neuprljane novanice iz banke, plus odlian bicikl, plus debela zlatna ogrlica za momka. Poslije svadbe, baka Kusum je od Kishana uzela pet hiljada rupija, i odlini bicikl, i debelu zlatnu ogrlicu; on je otiao u Dhanbad da radi. Ja sam poao sa njim. Tako-e i Dilip, moj roak. Nas trojica smo nali posao u aj-dinici u Dhanbadu u godini nakon oeve smrti. Vlasnik je mislio, poto smo Halvvaiji, da emo lijepo umjeti da pravimo slatkie i aj. Da e nam to biti u krvi. Na nau sreu, nije uo za moje iskustvo u ajdinici u Laxmangarhu. Svratite u bilo koju ajdinicu u dolini Ganga, g. Ji-abao, i osmotrite ljude koji rade tu - kaem ljude, ali bolje je zvati ih ljudima-paukovima, koji gamiu izmeu stolova, slomljeni ljudi u zguvanim uniformama, spori, neobrijani, u tridesetim, etrdesetim ili pedesetim godinama, ali jo uvijek ih zovu "deko". Ali takva vam je sudbina ako dobro radite svoj posao - poteno, predano Aravind Adiga / BIJELI tigar 53 i iskreno. Ja sam svoj posao radio sa skoro potpunim ne-potenjem, bez ikakve predanosti i neiskreno - i tako je ajdinica postala iskustvo koje me je duboko obogatilo. Umjesto da briem stolove i mrvim ugalj za pe, ja sam vrijeme u ajdinici u Laxmangarhu koristio da pijuniram svaku muteriju za svakim stolom i prislukujem sve to bi neko od njih rekao. Vjerovao sam da u na taj nain nastaviti obrazovanje - to je neto ime mogu da se pohvalim. Uvijek sam mnogo polagao na obrazovanje - posebno na svoje sopstveno. Vlasnik lokala je sjedio naprijed, ispod velike Gan-dhijeve fotografije, mijeajui vreo eerni sirup. On je znao ta radim! Kad god bi me vidio da dangubim oko nekog stola, ili da se pretvaram da neto briem samo da bih uo razgovor, on bi viknuo "Ti, bitango!" pa bi onda skoio sa stolice, pojurio me kroz ajdinicu sa kutlaom kojom je mijeao sirup i njom me klepio po glavi. Vrelo ulje bi me oprilo gdje god bi me kutlaa dotakla, to je ostavilo niz taaka na mojim uima, zbog kojih ljudi ponekad pomisle da imam vitiligo ili neku drugu konu bolest; sazvijea ruiastog po kojima me jo uvijek moete prepoznati, iako je policija, predvidljivo, propustila da to primijeti. Poslije izvjesnog vremena poslali su me kui. Poslije toga, niko u Laxmangarhu nije htio da me zaposli, ak ni kao radnika na njivi. I tako su, zbog mene, Kishan i roak poli u Dhanbad - da bi mi dali ansu da iznova zaponem karijeru ovjekolikog pauka. Tokom svog putovanja iz sela u grad, iz Laxmangarha u Delhi, djeak prolazi kroz mnoge provincijalne varoi koje su zagaene i bune koliko i veliki gradovi, ali bez bilo kakvog osjeaja za historiju, planiranje ili veliinu kakve imaju pravi gradovi. Nedopeeni gradovi, puni nedopeenih ljudi. 54 BIJELI tigar / Aravind Adiga Dhanbad je bio takvo mjesto. U vazduhu se osjeao novac - po prvi put u ivotu sam vidio zgrade sa fasadama od stakla i ljude sa zlatnim zubima. A sve to staklo i zlato - sve je poticalo iz rudnika uglja. Na obodu grada bilo je uglja, vie uglja nego bilo gdje u Indiji, moda vie nego bilo gdje u svijetu. Rudari su dolazili u ajdinicu da jedu - uvijek sam im pruao najbolju uslugu, jer su uvijek priali najbolje prie. Govorili su da se rudarska okna pruaju kilometrima unaokolo. Na nekim mjestima gorjeli su poari pod zemljom aljui dim na povrinu - poari koji neprekidno gore stotinu godina!

A moj ivot se promijenio u toj ajdinici u gradu izgraenom na uglju, dok sam brisao sto i napinjao se da ujem razgovor. Jedna muterija za stolom je rekla: "Zna, ponekad pomislim da sam jako pogrijeio to sam postao rudar." Njegov prijatelj je odgovorio: "Je 1'? A ta bi inae bio? Politiar?" "Trebalo je da postanem voza. Tu lee pare. U posljednje vrijeme svi kupuju kola - a zna koliko plaaju vozae? Hiljadu sedamsto rupija mjeseno!" Ispustio sam svoju krpu za brisanje. Otrao sam do Kishana, koji je istio pe. "Nita od toga", ree Kishan. "Baka je rekla da se drimo ajdinice - i drat emo se ajdinice." Poslije oeve smrti, Kishan je bio taj koji se brinuo o meni. Ne krijem njegovu ulogu u mom oblikovanju. Ali on nije imao zanos, ni ambiciju - nimalo preduzet-nikog poleta. Bio bi sasvim zadovoljan da ostanem u blatu. Obiao sam sve taksi-stanice; na koljenima sam molio potpune strance; ali niko nije pristao da me besplatno ui da vozim - pazite, svi su eljeli, ali imali su i sopstve-ne bratance, zar ne? Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 55 Morao sam da nabavim trista rupija da bi zaboravili na svoje bratance. Tri stotine rupija! Kako, zaboga, da nabavim tri stotine rupija? Danas, u Bangaloru, nikad nemam dovoljno ljudi za svoj posao. Vozai dolaze i odlaze. Dobri nikad ne ostaju. ak razmiljam da dam oglas u novinama. Preduzetnik sa sjeditem u bangaloru trai pametne vozae! Prijavite se odmah i Isto je za svakoga u ovom gradu. Idite u bilo koji pab ili bar i ut ete isto: nema dovoljno radnika za caal-centar; nema dovoljno programera; nema dovoljno menadera prodaje. U Hindu novinama sedmino ima dvadeset ili dvadeset pet strana oglasa. Ali u Tami je drugaije. Tamo svakog jutra desetine hiljada mladia sjede u ajdinicama itajui novine, ili Ijekare pjevuei, ili sjede u svojim sobama razgovarajui sa slikama filmskih glumica. Nezaposleni su. Znaju da nee dobiti posao. Predali su se. To su oni pametni. Oni glupi su se okupili na ledini u centru grada. Povremeno naie neki kamion i svi ljudi sa ledine pojure ka njemu, ispruenih ruku, viui: "Uzmi mene! Uzmi mene!" Svi su me gurali; i ja sam njih gurao, ali kamion je pokupio samo estoricu ili sedmoricu, a druge ostavio. Dobili su posao na nekom gradilitu, ili su dobili da negdje kopaju - prokleti srekovii! Jo pola sata ekanja. Dolazi novi kamion. Nova jurnjava, nova borba. Poslije pete ili este tue i jurnjave tog dana, najzad sam se izborio da budem na elu gomile, 56 BIJELI TIGAR / Aravin Adiga licem u lice sa vozaem kamiona. On je bio Sik, ovjek sa velikim plavim turbanom. U jednoj ruci imao je drvenu palicu, kojom je mahao da bi drao gomilu na odstojanju: "Sluajte svi!", povikao je. "Skinite majice! Moram da vidim bradavice prije nego to dam posao!" Pogledao je moje grudi; stisnuo mi je bradavice -udario cjevanice - zapiljio se u oi - i na kraju ma udario tapom po butini: "Previe si mrav! Nazad!" "Dajte mi ansu, gospodine - snaan sam koliko i ostali - kopat u za vas, teglit u cement za vas, ja u..." Zamahnuo je tapom; udario me po uhu. Sjeo sam i gledao sjenke ptica na zemlji. Nikad neu utedjeti dovoljno za asove vonje. Sve je bilo besmisleno... elio sam da plaem. "Bijeli Tigre! Tu si!" Kishan i roak Dilip su me podigli sa zemlje, iroko se osmjehujui. Odline vijesti! Baka se sloila da uloe u moje asove vonje. "Ali ima jedan uslov", ree Kishan. "Baka kae da si ti jedno pohlepno prase. Trai da se zakune svim bogovima da nee biti pohlepan i da je nee zaboraviti kad se obogati." "Kunem se."

"Utini vrat i zakuni se - slat e baki svaku rupiju koju zaradi." "Kunem se." Nali smo taksi-stanicu; taksisti su sjedjeli na lealj-kama i pijuckali aj. "Koliko ima da plati?" "Dvjesta." "To nije dovoljno - ni izbliza nije dovoljno." "To je sve to imamo, strie!" "Idi nai starog vozaa. Moda e on pristati za toliko." Otili smo u kuu gdje su ivjeli taksisti. Starac u Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 57 smeoj uniformi, koja je liila na prastaru vojnu uniformu, puio je nargile grijane arom u posudi. Kishan mu je objasnio situaciju; stari voza je odmahivao glavom. "Kako da jedan Halwai naui da vozi?" Pokazao je nargilama na eravice. "To je kao da hoe od ara da pravi led. Ovladati autom..." pomjerio je nevidljivu ruicu mjenjaa, "... to je kao da kroti divljeg pastuha - mora biti vrst i muevan, a samo momak iz ratnike kaste moe to. Musliman, Rajputs, Sik - oni postaju vozai. Misli li da djevojice kao to ste vi mogu dugo izdrati u etvrtoj brzini?" Od ara je poeo da se pravi led narednog jutra u est. Dvije stotine rupija, plus dodatak, mogu da dovedu do toga. Vjebali smo u starom "mini mori" taksiju. Kad god bih pogrijeio brzinu, on bi me klepio po glavi. "Zato se ne dri aja i kolaia?" Za svaki sat proveden u taksiju, provodio sam dva ili tri ispod njega - natjerao me je da budem besplatni automehaniar za sve taksije na stanici; kasno svake veeri pojavljivao sam se, isplivao bih ispod taksija kao svinja iz kanalizacije, lica crnog od maziva, ruku sjajnih od ulja iz motora. Uao sam u Gang trokav - a izaao kao voza. Ukrotio sam divljeg pastuha, preivio etvrtu brzinu, ovladao mjenjaem. "Sluaj", ree stari voza kad sam mu davao stotinu rupija koje smo mu obeali kao dodatak. "Nije dovoljno voziti - to sada zna. Mora postati voza. Mora da ima pravi stav, razumije? Budi mukarac. Budi estok. Ako ti neko presijee put, uradi ovo..." - stegao je pesnicu i mahao njom - "i opsuj mu sestru par puta. Putevi su dungla, razumije li? Dobar voza mora da rie da bi napredovao." "Da, gospodine." Puio je nargile i puckao dim. 58 BIJELI TIGAR /Aravind Adiga "ta je sad?", upitao je. "Gospodine... Sada mi treba posao. Moete li pitati taksiste da li im neko treba? Radit u besplatno za poetak." Stari voza se nasmijao. Dunuo mi je dim u lice. "Ja etrdeset godina nisam imao posao, glupane. Kako ti, do avola, ja mogu pomoi - izlazi napolje." I tako sam sljedeeg jutra iao od kue do kue, kucao na kapije i vrata bogatih, pitao da li im treba voza - dobar voza - iskusan voza - za njihov automobil. Svi su rekli ne. Ne dobija se tako posao. Mora da poznaje nekoga iz porodice da bi te zaposlili, a ne da kuca i pita. U veem dijelu Indije, Vaa ekselencijo, ne postoji osjeaj za preduzetnitvo. To je injenica. Svake veeri sam se vraao kui umoran i na ivici suza, ali je Kishan rekao: "Pokuavaj i dalje. Neko e na kraju pristati." Nastavio sam da traim, od kue do kue, od kue do kue, od kue do kue. Napokon, poslije dvije nedjelje potrage i odbijanja, stigao sam do kue opasane zidom od tri metra, sa gvozdenim ipkama na svim prozorima. Prepredeni, razroki Nepalac sijedih brkova posma-trao me je kroz ipke kapije. "ta ti hoe?" Nije mi se nimalo dopalo kako me je to pitao; namjestio sam veliki osmijeh. "Treba li vam voza, gospodine? Imam etiri godine iskustva. Moj poslodavac je nedavno umro, pa sam..." "Odjebi. Ve imamo vozaa", ree Nepalac. Vrtio je veliki sveanj kljueva i cerio se. Klonuo sam i ve se spremao da odem - kada sam ugledao siluetu na terasi, ovjeka u komotnoj

bijeloj Aravin Aiga / BIJELI TIGAR 59 odjei, kako hoda unaokolo, zadubljen u misli. Kunem se Bogom, gospodine - kunem se sa svih 36 000 004 -im sam vidio njegovo lice i tijelo znao sam: ovo je gospodar za mene. Upravo u tom trenutku on je pogledao nadolje. Pretvorio sam se u oi. Nainio sam molitvu - "Spasi me!" - i ispalio je kao katapultom u njegovo srce. Moje oi su postigle pogodak. Nainio je korak unazad i nestao. Znao sam da silazi da me spasi. Trebalo je samo da to due odugovlaim kod ovog nepalskog mamlaza. "Ja sam dobar voza, gospodine. Ne puim, ne pijem, ne kradem..." "Odjebi, je 1' razumije ti mene?" "Ne zvidim, ne gledam djevojke, ne gledam momke..." "Ma, koji ti je moj? Gubi se, odma'..." "Ne putam zmajeve, ne igram klikere, ne hrvem se, ne kockam se..." I upravo tada su se otvorila vrata kue. Ali nije to bio ovjek sa terase - bio je to neki stariji ovjek, sa velikim bijelim debelim vlaknastim brkovima, zakrivljenim i zailjenim na krajevima kao neko hladno oruje. "ta se deava, Ram Bahadur?", upitao je Nepalca. "Ovaj prosi, gospodine. Prosi novac." "Ja sam iz vaeg sela, gospodine, ja sam iz Laxman-garha! Selo kod Crne tvrave! Vae selo!" Starac je zakiljio u mene. To je bio dral! Nevjero-vatno dugo me je gledao, a onda rekao straaru iz Nepala: "Pusti momka unutra." Fijuu! - kako se kapija otvorila, tako sam poletio dralu pred noge. Ni olimpijski trkai nisu mogli tom brzinom da prolete kroz kapiju; Nepalac nije imao ba nikakvih izgleda da me zaustavi. 60 BIJELI tigar / Aravind Adiga Da ste me samo vidjeli tog dana - kakva predstava, puna kuknjave, poljubaca i suza! Pomislili biste da potiem iz kaste glumaca! A sve vrijeme, dok sam se grevito drao dralovih nogu, gledao sam njegove ogromne, prljave, neisjeene none nokte i mislio: "Otkud on u Dhanbadu? Zato nije kod kue, zato ne cijedi pare iz sirotih ribara i ne juri njihove kerke? Ali koga je briga - srea za mene!" "Ustaj, deko", ree on - veliki, neisjeeni nokti su me izgrebali po obrazima. G. Ashok ovjek sa terase, naravno - sada je bio kraj njega. "Ti si zaista iz Laxmangarha?" "Da, gospodine. Radio sam u ajdinici - u onoj sa velikom slikom Gandhija. Tamo sam mrvio ugalj. Jednom ste doli na aj." "Ah... staro selo." Sklopio je oi. "Da li me se ljudi jo sjeaju? Otiao sam odande prije tri godine." "Naravno, gospodine - ljudi kau: 'Otiao je na otac, Thakur Ramdev je otiao, najbolji od zemljoposjednika, ko e sada da nas titi?'" dral je zadovoljno uzdahnuo. Okrenuo se g. Asho-ku. "Da vidimo koliko je dobar. Pozovi i Mukesha. Da se malo provozamo." Tek kasnije sam saznao koliko sam zaista imao sree. G. Ashok se prethodnog dana vratio iz Amerike; za njega su kupljena kola. Kolima je bio potreban voza. A tada sam se ja pojavio. I sad, u garai su bila dva auta. Jedan je bio obian "suzuki maruti" - onaj bijeli auti koji viate svuda po Indiji - a drugi je bio "siti honda". "Maruti" je mali i jednostavan, savren sluga vozau; od trenutka kada okrene klju, taj auto radi tano ono to voza eli. "Siti honda" je vei auto, prefinjeniji auto, auto koji misli svojom glavom; ima servo upravljanje, moan motor i radi ono to Aravind Adiga / bijeli tigar 61 on eli. S obzirom da sam bio tako nervozan, da je dral traio da vozaki ispit polaem na "siti hondi", zasigurno bi, gospodine, to bio moj kraj. Ali, srea je bila na mojoj strani. Traili su da vozim "suzuki maruti". dral i g. Ashok su sjeli pozadi; sitan crnomanjasti ovjek - Gazda Mukesh, dralov drugi sin - sjeo je naprijed i izdavao mi nareenja. Nepalski straar je mrano gledao kako izlazim autom kroz

kapiju - i dalje, u grad Dhanbad. Traili su da ih vozikam pola sata, a zatim mi rekli da krenem nazad. "Nije loe", ree starac kad je izaao iz kola. "Momak je oprezan i dobar. Kako se ti ono preziva?" "Hahvai." "Hahvai...", okrenuo se crnomanjastom mladiu. "Koja je to kasta, gornja ili donja?" I shvatio sam da sve zavisi od odgovora na to pitanje. Trebalo bi, g. Jiabao, da Vam objasnim poneto o kastama. ak i Indijce ta rije zbunjuje, naroito obrazovane Indijce iz gradova. Hahvai, moje prezime, znai poslastiar. To je moja kasta - moja sudbina. Pa kako onda to da moj otac nije pravio poslastice, nego je vukao riku? Zato sam odrastao razbijajui ugljevlje i briui stolove, umjesto da jedem gulab jamune6 i slatka peciva kad god bi mi se prohtjelo? Zato sam bio mrav i taman, a ne debeo i kremast, kao to bi bio djeak koji je odrastao na kolaima? 6 Gulab jamun hrskav kola u vidu kuglice, spravljen od pavlake, brana i eernog sirupa sa esencijom rue, afrana ili dumbira (prim. prev.) 62 BIJELI tigar / Aravin Adiga Vidite, ova zemlja je nekada bila kao zooloki vrt. ist, ureen, dobro odravan zooloki vrt. Sve na svome mjestu, svi sreni. Zlatari ovdje. Hahvaiji tu. Kravari ovdje. Zemljoposjednici tamo. ovjek zvani Hahvai pravio je halvu. ovjek zvani kravar vodio je rauna o kravama. Nedodirljivi su istili fekalije. Zemljoposjednici su bili dobri prema svojim kmetovima. ene su pokrivale glave velom i obarale pogled kada su razgovarale sa neznancima. A onda, zahvaljujui svim onim politiarima u Del-hiju, kavezi su otvoreni; i ivotinje su se meusobno napale i rastrgle. One najrazjarenije i najgladnije su pojele sve druge. A to se onda jedino gledalo, veliina stomaka. Nije bilo vano da li si ena, ili musliman, ili nedodirljivi: ako ste imali stomak, mogli ste uspjeti. Otac moga oca mora da je bio pravi Hahvai, poslastiar, ali kada je naslijedio prodavnicu, pripadnik neke druge kaste mora da mu ju je, uz pomo policije, ukrao. Moj otac nije imao stomak za borbu. Zato je pao u blato, na nivo vozaa rike. A gdje u ja nai mjesto u tom optem grabeu zavisilo je iskljuivo od veliine mog stomaka. Da zakljuim - nekada davno, u Indiji je bilo hiljadu kasta i sudbina. Sada, zahvaljujui Gandhiju, Nehruu i drugima, imamo samo dvije kaste - Ljudi sa velikim Stomacima i Ljudi sa malim stomacima. I samo dvije sudbine - pojesti ili biti pojeden. I tako, crnomanjasti ovjek - Gazda Mukesh, brat g. Ashoka - nije znao odgovor - rekao sam Vam da ljudi u gradovima ne znaju mnogo o sistemu kasta, tako da se dral okrenuo meni i pitao mene direktno: Aravind Adiga / BIJELI tigar 63 "Djeae, jesi li ti iz vie ili iz nie kaste?" Nisam znao koji odgovor od mene eli da uje, tako da sam odabrao i rekao: "Iz nie, gospodine." Starac se okrenuo Mukeshu i rekao: "Svi koji rade kod nas su iz viih kasta. Nee koditi da imamo i jednog ili dvojicu iz niih." Gazda Mukesh me je pogledao suenih oiju. Nije znao kako stvari stoje na selu, ali je imao onu zemljopo-sjedniku lukavost. "Pije li?" "Ne, gospodine. Ljudi moje kaste nikada ne piju." "Hahvai..." G. Ashok ree sa osmijehom. "Da li si ti poslastiar? Moe li da nam spremi poneto kad ne vozisr "Svakako, gospodine. Odlino kuham. Vrlo ukusne poslastice. Gulab jamune, ladue1, ta god poelite", rekoh. "Mnogo godina sam radio u ajdinici." Djelovalo je da to g. Ashoka zabavlja. "Samo u Indiji", ree on, "voza ti pravi i slatkie. Samo u Indiji. Poinje sutra." "Polako", ree gazda Mukesh. "Prvo da se raspitamo o njegovoj familiji. Koliko ih je, gdje ive, sve. I jo neto - koliko trai?"

Jo jedan ispit za mene. "Koliko vi odluite, gospodine. A ako odluite da mi nita ne platite, i to je u redu. Vi ste mi, gospodine, i otac i majka." "Osamsto rupija mjeseno", ree on, a ja sam se odmah sloio. "Ako ostane due od dva mjeseca, udvostruit emo." "Da, gospodine." 7 Slino prethodnom, sa vie vonih varijacija (prim, prev.) 64 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Gazda Mukesh jo nije bio sasvim ubijeen. Premje-rio me je pogledom i rekao: "Mlad je. Zar neemo nekog starijeg?" dral je odmahnuo glavom. "Ulovi ih dok su mladi, i dr' ih cijelog ivota. To je neto to sam nauio bavei se biznisom. Voza od etrdeset, sa njim ima, koliko - dvadeset godina slube, a onda ooravi. Ovaj momak e trajati trideset, trideset pet godina. Ima dobre zube, ima kosu, u dobrom je sta-nju. Napunio je usta sokom od biljke areka, okrenuo se i ispljunuo mlaz crvene tenosti u stranu. Zatim mi je rekao da doem ponovo za dva dana. Mora da je neko zvao Laxmangarh. Neko mora da je otiao do porodine kue, naao Kusum i pitao je: "Da li je tvoj unuk poten? Reci nam istinu!" Zatim je taj neko vjerovatno zvao nazad, i rekao: "Iz dobre je familije. Nikad nisu pravili nevolje. Otac je prije izvjesnog vremena umro od tuberkuloze. Bio je voza rike. Brat mu je takoe u Dhanbadu, radi po ajdini-cama. Pravi slatkie. To je zanat koji su naslijedili, po-slastiarstvo. Za njihovu kastu kau da je povuena, ne zanima ih politika, nisu bundije. Familija je povuena, vaspitana. Bez nevolja. Nema podataka da su podravali naksale ili druge teroriste. Nee taj uraditi nita loe." To je znailo da sam savren kandidat za njih. Jer, znali su moju porodicu. Tako da, ako bih uradio neto loe, oni bi njima mogli da urade ono to je Bivo jednom uradio. Nisam Vam jo ispriao, g. Jiabao, ta je Bivo uradio svom slugi. Onom koji je uvao njegovog sina, bebu koju su naksali oteli, a zatim muili i ubili. Sluga je bio iz moje kaste, gospodine. Bio je Halvvai. Vidio sam ga kao djeak, jednom ili dvaput. Aravind Adiga /bijelitigar 65 Sluga je rekao da nema nita sa otmicom; Bivo mu nije povjerovao i naloio je etvorici naoruanih najamnika da ga mue. Zatim su mu pucali u glavu. I neka je. Ja bih isto to uradio nekome ko je dozvolio da mi sin bude otet. Ali Bivo je onda, zato to je bio siguran da je sluga namjerno, za novac dozvolio da dijete bude oteto, krenuo i na sluginu porodicu. Jednog su brata nali dok je radio u polju; tamo je pretuen na smrt. enu tog brata ubila su trojica zajedno. Takoe su ubili i njegovu sestru, jo neudatu. Zatim su etvorica najamnika opkolila kuu gdje je ivjela porodica i zapalili je. I ko bi to elio svojoj porodici, gospodine? Koje nehumano i kukavno udovite bi smrti prepustilo svoju baku, i brata, i tetku, i bratance, i sestrie? dral i njegovi sinovi su mogli da raunaju na moju odanost. Kada sam se vratio, straar iz Nepala mi je bez rijei otvorio kapiju. Bio sam unutra. to se tie gazda, g. Ashok, Gazda Mukesh i dral su bili bolji od devedeset odsto ostalih gospodara. U kui je uvijek bilo dovoljno hrane za poslugu. Nedjeljom se ak dobijalo posebno jelo, pirina pomijean sa komadiima piletine. Nikada do tada nisam okusio pravo jelo od piletine; od toga ste se osjeali kao kralj, piletina svake nedjelje, prste da poliete. Uvijek je bilo dovoljno vode za pie i kupanje. Spavao sam u sobi koja je imala krov. I najvanije, imao sam ono to mi koji smo odrasli u Tami cijenimo iznad svega. Imao sam uniformu. Vozaku uniformu. utosmeu uniformu. Sada, kad bih koraao ulicom u svojoj uniformi, kad bih sjeo na klupu u ajdinici i pucnuo prstima, kada bih prolazio pored staklenih zgrada i zastajao da pogledam svoj odraz, sav u utosmeem, mislio sam 66 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga

uspjeh. Najzad ovjek. Jo samo kad bih imao srebrnu pitaljku, bio bih savren! Kishan je dolazio jednom mjeseno da me vidi. Ku-sum je odluila da smijem da za sebe zadrim devedeset rupija mjeseno: ostatak je odlazio pravo Kishanu, koji je novac slao pravo njoj, u selo. Novac sam mu davao jednom mjeseno kroz crne ipke sporedne kapije i popriali bismo nekoliko minuta, prije nego to bi Nepa-lac povikao: "Dosta - deko sad ima posla!" Posao Drugog Vozaa bio je jednostavan. Ako je Prvi Voza, Ram Persad, bio zauzet vonjom "siti honde", a neko iz kue je elio da ide na pijacu ili do rudnika, ja bih uao u "suzuki maruti" i odvezao ih tamo. U suprotnom sam ostajao kod kue i pomagao okolo. Ja sam rekao da su me primili kao "vozaa". Ali bogatai nemaju vozae, kuhare, frizere i krojae. Imaju prosto sluge. Hou da kaem da sam, kada nisam vozio auto, morao da istim dvorite, pravim aj, igram se sa djecom, skidam pauinu dugakom metlom ili tjeram krave iz dvorita. Uvee sam morao da perem "siti hondu". To je bio predivan, moderan auto, sa svim potrebnim udobnostima: ozvuenjem, klimatizacijom, finim sjajnim konim sjeditima, a pozadi sa velikom pljuvaonicom od nehrajueg elika. ak mi je i pranje tog auta izgledalo kao privilegija! Jedne veeri, dok sam istio kona sjedita, postao sam svjestan odreenog mirisa. Podigao sam pogled. G. Ashok je njukao oko kola, od jednog do drugog dijela, i zatim pitao: "emu ono slui? Ona sjajna stvar tamo iza." "Pljuvaonica, gospodine", rekoh. "Molim?" Objasnio sam. Pljuvaonica je tu bila zbog drala, Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 67 koji je volio da vae paan. Ako bi pljunuo kroz prozor, paan je mogao da se slije niz vrata automobila, tako da je pljuvao kod nogu, u pljuvaonicu, koju je voza prao i istio poslije svake vonje. "Odvratno", ree g. Ashok. Sagnuo se da pogleda gume. "Indijski putevi puno oteuju kola, zar ne", ree on, lupkajui gumu. Hodao je oko auta, paljivo ga pregledajui; ja sam koraao za njim. Zavrili smo opkoljavanje "siti honde" kada je sin Gazda Mukesha, Roshan, dotrao do nas nosei plastinu palicu i loptu. Igranje kriketa sa bilo kojim deritem iz kue koje je izvoljelo da igra - i putanje da pobijedi, sa velikom razlikom - to je takoe spadalo u dunosti i obaveze Drugog Vozaa. G. Ashok se prikljuio igri. Stajao je kao hvata dok sam ja bacao lake lopte, koje je derite doekivalo palicom. "Ja sam Mohammad Azharuddin, kapiten indijske reprezentacije!", vikao je svaki put kad bi odalamio loptu koju sam mu bacio. "Kai da si Gavaskar. Azharuddin je musliman." dra-lov glas. Doao je u dvorite da gleda. G. Ashok ree: "Oe, to je besmisleno! Hindu ili musliman, kakve veze to ima?" dral je stavio ruke na mene. "Moram da ti ukradem vozaa, Roshan - izvini, dobit e ga nazad za sat, u redu?" dral je imao posebne dunosti za Drugog Vozaa. Imao je bolesne noge, sa plavim venama, i Ijekar mu je rekao da uvee sjedi u dvoritu sa nogama u toploj vodi i preporuio je da ih sluga masira. Ran/je je Ram Persad to radio, ali je sad taj posao pao na Drugog Vozaa. Morao sam da zagrijem vodu na pei, iznesem je u 68 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga dvorite, a onda jednu po jednu starevu nogu podignem i potopim u toplu vodu i potom je njeno masiram; dok sam to radio, on je zatvarao oi i stenjao. Poslije pola sata, on bi rekao "Dosta!", i tada bih izvadio njegove noge, jednu po jednu, iz kofe, a kofu odnio u kupatilo. Voda u kofi je bila tamna - dlake i sitni dijelovi koe su plutali u njoj. Prao bih ruke deset minuta, brisao ih, pa ponovo prao, ali to nije nita mijenjalo. Bez obzira koliko perete

ruke poslije masae neijih stopala, miris njegove stare, perutave koe ostat e na vaoj koi itav dan. * Dva dralova sina meusobno su se razlikovala kao no i dan. Gazda Mukesh je bio sitan, taman, ruan i vrlo pronicljiv. Na selu bismo ga zvali Mungos. Ve je nekoliko godina bio oenjen runjikavom enom, koja se, kako to ve ide, udebljala nakon to je rodila dvoje djece, dva djeaka. Taj ovjek, Mungos, nije imao oevo tijelo, ali je imao oev um. Ako bi me vidio da makar na trenutak ne radim, odmah bi povikao: "Vozau, ne dangubi tamo! Operi auto!" "Ve sam ga oprao, gospodine." "Onda metlu u ruke i poisti dvorite." G. Ashok je imao tijelo svog oca (osim, naalost, stomaka); bio je visok, irok i naoit, kao to i prilii sinu jednog zemljoposjednika. Uvee sam ga viao kako igra badminton sa svojom enom. Ona je nosila pantalone; bio sam zabezeknut. Ko je ikada vidio enu u pantalo-nama - osim u filmovima. Isprva sam pomislio da je Amerikanka, da je jedna od onih maginih stvari koje je donio sa sobom iz New Yorka, kao na primjer izgovor, ili Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 69 parfem sa vonom aromom, koji je stavljao na lice poslije brijanja. Dva dana kasnije, Ram Persad i razroki Nepalac su traarili, a ja sam prislukivao. "Ona je iz druge kaste, zna li to? Hrianka je." "Nipoto." "Jeste." "A oenio se njom?" "On je moderan mladi, kaem ti. Ne potuje kaste", ree Nepalac. Ispriao je priu - liilo je na neku filmsku romansu. G. Ashok je u Americi radio za neku veliku kompaniju; isto tako i ona. Jednog dana su im se susreli pogledi; zatim su otili na veeru, i na kafu, i na aj, i na sladoled, i na pivo. I dok se okrene, on je ve htio da se eni! "Stari je bio skroz protiv vjenanja. A ni njeni nisu bili ba sreni." "Pa kako su onda to uradili?" "Istinska ljubav, prijatelju. Istinska ljubav. Rekli su: 'Do avola religije i kaste, vjenat emo se!'" "Boe moj, kakva pria", ree Ram Persad. "Kakva pria." Kakvapredivna pria... I dan danas mi zasuze oi. Jednog jutra zaulo se kucanje na vratima prostorije gdje ive vozai i kada sam otvorio, tu je stajala Pinky Madam sa dva reketa u rukama. Jedan reket je bio za mene. U jednom uglu dvorita je izme dvije motke bila razvuena mrea; ona je stala sa jedne strane mree, a ja sa druge. Udarila je lopticu za badminton - ona je otila 70 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga u vis, a zatim mi pala kraj noge. "Hej! Pokreni se! Vrati je!" "Izvinite, Madam. Izvinjavam se, izvinjavam se." Nikada prije nisam igrao tu igru. Udario sam lopticu u pokuaju da je vratim, a ona je uletjela pravo u mreu. "Uh, ti si beskoristan. Gdje je onaj drugi voza?" Ram Persad je odmah dotrao do mree. Sve vrijeme je gledao igru sa strane. On je tano znao kako se igra badminton. Posmatrao sam kako prebacuje lopticu preko mree bez problema i kako joj uzvraa udarce, a u stomaku sam osjetio vatru. Ima li na Zemlji jae mrnje od one koju osjea drugi sluga prema prvom slugi? Iako smo spavali u istoj sobi, leali jedan pored drugog na istoj prostirci, nikad ni rije nismo prozborili. Osjetio sam kako iz njega nou zrai vrelina - znao sam da me u snu proklinje i baca ini na mene. Vidite, svaki dan je zapoinjao klanjajui se pred est slika bogova koje je drao na svojoj

strani sobe, sve vrijeme govorei "Om, om, om." I dok je to radio, pogledao bi me krajikom oka, kao da kae: "Zar se ti ne moli? Da nisi naksal?" Uvee sam otiao na pijacu i kupio est najjeftinijih figura Hanumana i Rame koje sam mogao da naem i donio ih u sobu. Tako smo sada obojica imali isti broj bogova u sobi; i svakog jutra smo im se molili - svako svojima, razumije se. Nepalski uvar se dobro slagao sa Ramom Persadom. I on me je proganjao. Jednog dana je banuo u moju sobu i tresnuo na pod veliku plastinu kofu. "Voli li ti pse, seljaiu?", upitao je, kroz irok osmijeh. U kui su ivjela i dva bijela patuljasta pica - Zaza i Maza, tako su se zvali. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR Bogatai oekuju da se prema njihovim psima ophodite kao prema ljudima, znate - oekuju da im ugaate, da ih etate, da ih mazite, pa ak i da ih kupate! A pogaate li ko je bio zaduen za kupanje? Kleknuo bih i poeo da ih trljam, onda da ih sapunjam, pa da ih sapiram i na kraju da ih suim fenom. Zatim bih morao da ih vodam na lancu po dvoritu, dok je za sve to vrijeme Kralj Nepala sjedio u uglu i derao se na mene: "Ne vuci lanac toliko! To su prelijepi psi, vrijede vie od tebe!" Kada sam zavrio sa Mazom i Zazom, ve je ponovo dolo vrijeme za drala. Iznio sam kofu u dvorite, a zatim stavio njegove noge u vodu. Motrio sam na njegova stopala i sluao. G. Ashok i Mungos bi ubrzo iznijeli svoje stolice i sjeli pokraj njega, i krenuo bi razgovor. Sto su vie priali, to sam ja bre masirao. Razgovarali su o politici, uglju i o Vaoj zemlji - Kini. Nekako su te stvari politika, ugalj i Kina bili povezani sa dralovim porodinim bogatstvom; i nejasno sam shvatao da je i moja sopstvena sudbina, jer sam sada i ja bio lan te porodice, takoe povezana sa te tri stvari. (Ah, ali nije li istina, kao to radio neumorno tvrdi, da svi postajemo dio svijeta!) avrljanje o uglju i Kini pomijealo se sa smradom znoja koji se irio sa dralovih stopala umoenih u toplu vodu, sa esticama koe, kao i sa blagim udarcima koje su mi nehotice zadavali g. Ashok i Mungos dok su se mrdali. Sve sam upijao - takav sam ja: jednostavno sve upijam! Primio sam otar udarac u glavu. Pogledao sam nagore i vidio drala, sa jo uvijek podignutim dlanom iznad moje glave, kako zuri u mene. "Zna li zato si ovo dobio?" upitao je. "Da, gospodine", rekao sam - sa irokim osmijehom na licu. "Odlino." 72 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Minut kasnije ponovo me je udario po glavi. "Kai mu zbog ega, oe. Mislim da ne zna", rekao je g. Ashok. Priao je i dodirnuo mi lea. "Previe pritiska. Suvie si uzbuen. Otac poinje da se nervira. Uspori." "Da, gospodine." "Mora li da udara sluge, oe?" "Sinko, nije ti ovo Amerika. Ne postavljaj takva pitanja." "Tako je", ree Gazda Mukesh. "Ovdje moramo da ih bijemo - to je za njihovo dobro. A ni njima ne smeta. Nimalo im ne smeta, Ashok. Oni to oekuju od nas. Zapamti to - zbog toga nas potuju." E sad, Pinky Madam nikad nije uestvovala u ovim razgovorima. Nikada nije naputala sobu, osim da igra badminton sa Ramom Persadom, to je inila nosei tamne naoare. Pitao sam ta se to zbiva sa njom - da nije u svai sa svojim muem? Moda joj ga on ne uvaljuje dobro u krevetu? Ali ta sam ja znao? Ja sam bio samo Drugi Voza. A onda, jednog dana, g. Ashok lino doe da me obie u mojoj sobi. Nisko se sagnuo da bi mogao da proe kroz vrata - vrata su pravljena za sitne sluge, ne za visokog, dobro uhranjenog Gospodara kakav je on bio - a zatim je razgledao sobu, mrui i sumnjiavo gledajui plafon. Do tada nisam primijetio da se farba sa plafona ljuti u velikim komadima i da ima pauine u svim uglovima. Ali oi g. Ashoka su me uinile svjesnim ovih stvari. "Zato ovoliko smrdi? Otvori prozore."

Sjeo je na krevet i poeo da ga bocka prstima. "Nai emo ti bolji smjetaj. I ti i Ram Persad ete dobiti bolju sobu za spavanje. I zasebne krevete. I malo privatnosti." Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 73 "Da, gospodine." Odmjerio me je pogledom i rekao: "Ti si iz Laxmangarha, zar ne?" "Jesam, gospodine." "I ja sam, mome." Izgledalo je da su mu oi pune neizmjernog uenja: kako mogu dva toliko razliita primjerka ljudskog roda biti proizvod istog tla, sunca i vode? "Pa, elim da odem tamo danas", ree on ustajui sa kreveta. "elim da obiem to mjesto. Ti e me voziti." "Da, gospodine!" Idem kui! I to u uniformi, vozei dralov auto, askajui sa njegovim sinom i snahom, ime u svima dokazati da sam najzad, uprkos optem oekivanju, neto postigao u ivotu! Bio sam spreman da mu padnem pred noge i da mu izljubim stopala! dral je namjeravao da pode sa nama i to bi zaista za mene bio trijumfalni ulazak u selo - ali se u posljednjem trenutku predomislio. Na kraju sam u "siti hondi", kroz prirodu, ka Laxmangarhu vozio samo g. Ashoka i Pinky Madam. To je bio prvi put da njih dvoje vozim na izlet - do tada je tu povlasticu imao samo Ram Persad. Pola sata nisu nita rekli. ena u kolima je bila ljuta - vrlo ljuta. Ne mogu rei zato sam to osjeao, ali ponekad voza moe da osjeti napetost u kolima; to podie temperaturu. "Zato idemo u to mjesto na kraju svijeta, Ashoki?" njen glas je najzad razbio tiinu. "To je selo mojih predaka, Pinky. Zar ne bi voljela da ga vidi? Tamo sam roen - ali me ^e otac preselio jo dok sam bio dijete. Bilo je tada nekih problema sa gerilcima. Mislio sam da..." 74 BUELITIGAR / Aravind Adiga "Jesi li se odluio za datum povratka?" iznenada je pitala. "Mislim, u New York." "Ne. Jo nisam. Znat emo uskoro." Vladala je tiina jedan minut; sada sam se zaista pretvorio u uho. Ako se vrate u Ameriku - da li to znai da im u kui vie nee trebati drugi voza? Ona nita nije rekla izvjesno vrijeme, ali kunem se da sam mogao uti krgutanje zuba. G. Ashok, meutim, nije imao pojma - pjevuio je neku filmsku melodiju sve dok ona nije rekla: "Mora da me zajebava." "Molim, Pinky?" "Ashok, da li me ti lae?" "Kako to misli?" "Slagao si me da se vraamo u Ameriku, je 1' tako -vie se tamo ne vraa, zar ne?" "Sa nama je voza u kolima, Pinky - kasnije u ti sve objasniti." "Ma kakve veze on ima! On je samo voza. A ti ponovo samo mijenja temu!" Kola je ispunio privlaan cvjetni miris - i znao sam da se to ona sigurno pomjerila i namjestila odjeu, jer je miris koji sam osjetio bio parfem sa njenog tijela. Uzdahnula je. "ta e tebi uopte voza? Zato ne vozi ti, kao to si ranije?" "Pinky, to je bilo u New Yorku - ne moe se voziti u Indiji, pogledaj samo kakav je saobraaj. Niko ne potuje pravila - ljudi pretravaju ulice kao da su poludjeli - vidi - pogledaj ono..." Putem je punom brzinom dolazio traktor, izbacujui guste oblake dima iz izduvne cijevi. "Na pogrenoj je strani ulice! A voza traktora to ak i ne primjeuje!" Aravind Adiga / BIJELI TIGAR M ja nisam bio primijetio. Pa dobro, pretpostavljam da bi trebalo voziti lijevom stranom puta, ali do tada nisam vidio nikoga da se toliko iznervira zbog toga. "A pogledaj tek dim koji izbacuje... Pinky, ako ovdje budem vozio, sasvim u poludjeti." Vozili smo se du rijeke, a zatim se asfaltirani put zavrio i krenuli smo neravnim, istroenim zemljanim putem, pa onda kroz malu pijacu sa tri vie-manje istovjetne prodavnice, koje su

prodavale vie-manje istovjetnu robu u vidu kerozina, tamjana i pirina. Svi su zastali da bi blenuli u nas. Neka djeca su poela da tre kraj automobila. G. Ashok im se osmjehnuo i mahnuo. Djeca su nestala; preli smo liniju iza koje su mogli da nas prate. Uli smo u zemljoposjedniku seosku etvrt. Nastojnik kue je ekao kod kapije dralove vile; otvorio je vrata automobila ak i prije nego to sam potpuno stao i dotakao je stopala g. Ashoka. "Mali prine, najzad ste ovdje! Najzad ste ovdje!" Divlji Vepar je doao na ruak kod g. Ashoka i Pinky Madam - ipak je on bio njihov stric. Bio je stariji nego to sam zapamtio, i pognutiji, ali zubi su mu bili kao i ranije: otri, tamni i sa ona dva prepoznatljiva zakrivljena sa strane. Objedovali su u trpezariji - raskonoj prostoriji sa visokom tavanicom i masivnim staromodnim namjetajem, i ogromnim kristalnim lusterom na plafonu. G. Ashok je neprestano priao o tvravi - vidio ju je kroz jedan od prozora. "Nevjerovatna je. U Italiji bi od toga napravili turistiku atrakciju. A ovdje ona prosto stoji, truli i mrvi se, a majmuni skakuu po njoj. Mi prosto ne znamo koliko nam je zemlja lijepa." Nastojnik je iznio jela i postavio ih na sto. G. Ashok ree: "Zar nemate neto vegetarijansko? Ja ne jedem meso." 76 BIJELI tigar / Aravind Adiga "Nikad nisam uo za zemljoposjednika vegetarijanca" ree Divlji Vepar. "To je neprirodno. Meso ti je potrebno da ovrsne." Razvukao je usne i pokazao zakrivljene zube. "U suprotnom, naksali e te srediti. Svakim danom su sve jai. Kinezi ih snabdijevaju orujem." "Ja sam protiv nepotrebnog ubijanja ivotinja. Vegetarijanac sam postao u Americi." "Kakve to lude ideje vi momci tamo skupljate?", ree starac. "Ti si zemljoposjednik - katrija8. Brahmani su vegetarijanci, a ne mi." Poslije ruka sam oprao sudove; potom sam nastoj-niku pomogao da skuha aj. Moj gospodar je bio zbrinut; sada je doao as da obiem svoju porodicu. Izaao sam iz vile na sporedna vrata. Pa, preduhitrili su me. Cijela moja familija je dola do vile i okupila se oko "siti honde", posmatrajui je sa ponosom, iako su bili previe uplaeni da bi je dotakli. Kishan je podigao ruku. Nisam ga vidio otkako je otiao iz Dhanbada i vratio se kui kako bi radio u polju - to je bilo prije tri mjeseca. Sagnuo sam se i dotakao njegova stopala, i drao ih nekoliko sekundi due nego to je bilo neophodno jer sam znao da e istog trenutka kada ih budem pustio poeti da me kinji - zadnja dva mjeseca nisam uopte slao kui novac. "Oh, konano se sjetio porodice!" ree on, cijelog me drmusajui. "Da li je uopte pomiljao na nas?" "Oprosti mi, brate." "Mjesecima ne alje pare. Zaboravio si na dogovor." "Oprosti mi, oprosti mi." Prvi put u ivotu sam privukao vie panje od bivola. Radio sam za drala. ene iz kue su sve dole da me vide, jedna po jedna. Najvie je metea, naravno, napra8 Katrija - pripadnik plemike, ratnike kaste (prim. prev.) Aravin Adiga / BIJELI TIGAR 77 vila lukava stara Kusum, koja mi se iroko osmjehivala i trljala svoje nadlaktice. "Oh, kako sam ti samo punila usta slatkiima kad si bio mali", ree ona, pokuavajui da mi utine obraze. Da Vam kaem, skoro da su me na rukama odnijeli do stare kue. Komije su tamo ekale da bi vidjele mene i moju uniformu. "Evo", pokazivali su mi djecu koja su se rodila u familiji za mog odsustva i tjerali me da ih ljubim. Moja tetka Laila rodila je dvoje djece dok nisam bio tu. Leela, ena mog roaka, rodila je jedno. Familija se uveala. Potrebe su se uveale. Svi su me grdili to nisam slao novac svakog mjeseca. Kusum se pesnicom tukla u glavu; kukala je komi-jama. "Moj unuk ima posao, a ipak me tjera da radim! To je sudbina starice na ovome svijetu." "Oeni ga!" vikale su komije. "Jedino tako se mogu ukrotiti takvi divlji momci!" "Da", ree Kusum. "Da, to je dobra ideja." iroko se osmjehnula i protrljala nadlaktice. "Veoma

dobra ideja." Kishan je imao mnogo da mi ispria - a mnogo toga su bile loe vijesti. Stvari su se pogorale u Tami. Veliki Socijalista je pobijedio na posljednjim izborima, tako da je vlada bila trula i korumpirana kao i uvijek. Borba izmeu zemljoposjednika i naksala je postajala sve krvavija. Izmeu njih su se nali obini mali ljudi kao to smo mi. Obje strane su imale privatne armije, koje su tumarale okolo i ubijale i muile ljude za koje su podo-zrijevale da podravaju suprotnu stranu. "ivot je ovdje postao pakao", ree on kroz uzdah. "Ali tako smo sreni to si se ti izvujoo iz ove Tame -to si u New Delhiju." Kishan se izmijenio. Sada je izgledao kao moj otac, 78 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga sitan, crn, mravih grudi i istroen. Kako je sebi mogao da dozvoli da postane takav? Kishane, moj lijepi, jaki brate, kako si im dozvolio da te pretvore u starca za samo tri mjeseca? Ugledao sam Kusum kako se ceri i trlja nadlaktice dok pria o mojoj svadbi. Sama mi je posluila ruak. Dok mi je sipala na tanjir kari - spremila je piletinu, samo za mene - rekla je: "Zakazat emo vjenanje za drugi dio godine, u redu? Ve smo ti nali jednu prava mala bucmasta patkica. im dobije menstruaciju, moi e da navrati ovdje." "Ne jo, bako", rekoh, gledajui veliki komad crvenog, zainjenog mesa na tanjiru. "Daj mi jo malo vremena." Zinula je. "Kako to misli 'ne jo'? Uradit e kako elimo." Osmjehnula se. "Jedi, mili. Spremila sam piletinu samo zbog tebe." Rekao sam: "Neu." "Jedi" rekla je, gurajui mi tanjir jo blie. "Neu" rekoh. "Vie ne jedem piletinu, bako." Svi u kui su zastali da me pogledaju. Baka je zamirkala. "Da nisi postao brahman? ta te je spopalo! Jedi, jedi." "Neu!" Odgurnuo sam tanjir tako jako da je odletio u ugao, udario u zid i prosuo crveni kari na pod. Ustao sam i izaao iz kue. Djeca su trala pored mene, mala prljava derita, djeca ove ili one tetke, ija imena nisam elio da znam, iju kosu nisam elio da dodirnem. Postepeno su shvatili i vratili se. Hodao sam dalje. Zagazio sam u jezerce sa lotosima i lokvanjima, hodao sve dok mi voda nije dola do grudi i vrata, a onda sam u svojoj utosmedoj uniformi zaplivao kroz lotose i lokvanje, pored bivola koji je vakao Aravind Aiga / BIJELI TIGAR 79 cvjetove, pored punoglavaca, riba i divovskih stijena koje su se tu dokotrljale iz tvrave, i dospio do druge strane. Dobro sam se otresao i krenuo uzbrdo. Tijelo mi je jo bilo mokro, voda je kapala sa mene kad sam proao kroz ulaz i uetao u tvravu. Nije bilo nieg osim sruenih lukova i oborenog kamenja i uta. Sjeo sam na jedan veliki kamen i tada je vjetar zazvidao kroz lukove. Jedan usamljeni, sivi, upavi majmun paljivo me je posmatrao uagrenih oiju dok sam prilazio ivici tvrave. Sjeo sam na bedem i zatvorio oi. Zubi su mi kr-gutali. Ponovo sam se sjetio Kishanovog tijela. U umu mi je sijevnuo jedan prizor, g. Jiabao - prizor ivinske pijace u Dhanbadu, gdje se pilii prodaju u velikim kavezima, stotine pijetlova i kokoaka, sa odsjeenim krijestama da bi se utedjelo na prostoru, ugurani u tijesne kokoarnike. Na drvenoj tezgi iznad kokoarnika stoji isceren mladi kasapin, pokazuje meso i organe svjee raskomadanog pileta, mastan od tamne krvi. Pilii u kokoarnicima osjeaju miris krvi. Vide organe svoje sabrae svuda oko sebe. Znaju da su oni sljedei. Pa ipak se ne bune. Ne pokuavaju da izau iz kokoarnika. Kishan i ja smo bili kao dva pijetla u tom kokoar-niku. On je stario; svakog trenutka moe biti izvaen, raskomadan i prodan nekoj muteriji. Ja sam jo uvijek bio zdrav, ali uskoro u se i ja pretvoriti u neto nalik njemu, ako ostanem u ovom kokoinjcu. To je ono to mi je predlagala stara vjetica - oeni me, odsijeci mi krijestu, uguraj me u

kokoarnik, a onda mi isisaj krv i prodaj moje organe. ^ Pogledao sam nanie u pravcu Laxmangarha. Okrenuo sam se i sjeo na kamen. Onda sam se vratio 80 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga na ivicu tvrave i pljunuo na selo - i ponovo, i ponovo, i ponovo. Priao sam sam sa sobom, a vjetar je nosio moje rijei po tvravi. Oko mene su se okupili majmuni. Jedan od njih je doskakutao blizu mene - uskoro je desetak majmuna napravilo krug oko mene. Kako nisam imao ni sa kim drugim da priam, izjadao sam se njima, a oni su me sluali. Zato ovjek mora biti vezan za mjesto svoga roenja i za ljude meu kojima je roen? Ko kae da ne moe biti drugaije? Neki od njih su djelovali kao da imaju neto da kau o tome - vidio sam da pokreu usne. Moda je onaj mali sa svijetlim oima boje ilibara re-inkarnisani duh nekog muslimanskog kralja tvrave. Moda su ovo oko njega njegovi savjetnici. Motrili su me sa izvjesnom nadmenou. Bili su slobodni - bili su samo ivotinje, pa ipak - savreno slobodni. Bio sam jedino stvorenje tu koje je bilo u zamci. Sjenka orla prela je preko tla. Kada sam se vratio do dralove stare vile, Pinky Madam i g. Ashok su etali meu drveem u zadnjem dvoritu. Pratio sam ih iza drvea. "Kada sam se vratio, zaista sam mislio da e to biti samo na dva mjeseca, Pinky, i da emo poslije toga ponovo otii. Nisam te lagao. Ali... stvari su se toliko promijenile u Indiji. Ovdje sada mogu da radim mnogo vie toga nego u New Yorku." "Ashoki, to su gluposti." "Ne, nisu. Zaista nisu. Kad pogleda kojom se brzinom stvari mijenjaju u Indiji, koliko privreda jaa, ovdje e za deset godina biti kao u Americi. A na posao cvjeta. Kineska privreda prosto prodire ugalj, to je za nas odlino. Silno bogatstvo moe da se zaradi na trgovini ugljem. Zato se vratiti da bi se radilo za stotinu hiljada dolara godinje? Osim toga, Pinky, ovdje imamo ljude koji se staraju o nama - vozai, tjelohranitelji, maseri. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 81 Gdje e u Americi nai nekoga da ti donosi aj i kolaie i krevet, kako to Ram Bahadur radi za nas? Zna, on je u mojoj porodici ve trideset godina - kaemo da je sluga, ali on je lan porodice. Tata je jednog dana naao tog Nepalca kako lunja po Dhanbadu sa pukom u ruci i rekao..." Pinky Madam je stavila ruke na kukove i spremala se da neto kae, ali je stala - i okrenula se. "Neko nas prati." "To je samo voza", g. Ashok slee ramenima. Kusum, tetka Luttu i sve ostale ene iz kue su se okupile pokraj puta kad smo odlazili. Zijale su u mene zaprepaeno - zapanjene to nisam bio doao da se izvinim: vidio sam Kusum kako mae pesnicom na mene. Nagazio sam gas do daske i proao pored njih. Proli smo kroz pijani trg - bacio sam pogled na ajdinicu: ovjekoliki paukovi su obavljali posao oko stolova, rike su iza bile poredane u liniju, a biciklista sa posterom za aktuelni pornografski film je upravo zapoeo turu obilaska. Zbogom! Opet smo prolazili kroz zelenilo, kroz grmlje i drvee, pokraj bivola koji su ljenarili u blatnjavim barama. Jurili smo kroz divlje sirovo zelenilo; pokraj lij ana i bunja; pokraj pirinanih polja; pokraj kokosovih palmi; pokraj banana; pokraj indijskog mahagonija i indijskih smokvi, ije su iroke kronje natkriljavale ograde; pokraj divlje trave kroz koju su provirivale glave bivola - i sve to je govorilo: "Bravo! Pobjegao si!" Mali, polugoli djeak jahao je bivola pokraj puta; kad nas je ugledao, podigao je ruke i neto viknuo - a ja sam poelio da mu doviknem: Da, i ja se tako osjeam! Nikada se neu vratiti! 82 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga "Jesi li vidjela ono, Pinky?", pitao je g. Ashok. "ta to?" "Jesi li vidjela ta je voza uradio?" "Ne." Srce mi je preskoilo jedan otkucaj. Nisam imao pojma ta sam to uradio. Ali g. Ashok se nagnuo

naprijed i rekao: "Vozau, upravo si prstom dodirnuo oko, zar ne?" "Jesam, gospodine." Je li to ono to sam uradio? Nisam imao pojma. "Zar nisi vidjela, Pinky, upravo smo proli pored hrama" - g. Ashok je pokazao prstom visoku, kupastu graevinu sa isprepletanim zmijama iscrtanim na njenim zidovima, koju smo ostavili iza sebe - "tako da je voza..." Lupnuo me po ramenu. "Kako se zove?" "Balram." "...tako da je Balram dotakao oi kao znak potovanja. Seljani su ba poboni u Tami." Izgledalo je da je to ostavilo utisak na njih, tako da sam ponovo prinio prste oima koji trenutak kasnije. "Vozau, zato si to sada uinio? Ne vidim hram u blizini." Suta istina - morao sam brzo neto da smislim. "Proli smo pored svetog drveta, Madam. Izrazio sam mu svoje potovanje." "Ah..." Sada su njih dvoje budno motrili na svako drvo i hram pored kog bismo proli, a onda bi pogledali mene i ekali izliv pobonosti - koji sam im i pruao, naravno, i to u sve sloenijem obliku: prvo sam samo dodirivao oi, zatim vrat, pa ak i kljune kosti. Mora da su mislili da sam najpoboniji sluga na svijetu - ukrao sam Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 83 poen Ramu Persadu! Put u Dhanbad je bio blokiran. Na putu je bio parkiran kamion. Bio je pun ljudi sa crvenim trakama na glavama, koji su vikali parole. Ustanite protiv bogataa! Podrite velikog socijalistu. Suprotstavite se zemljoposjednicima; Uskoro se dovezlo jo nekoliko kamiona: ljudi u njima su nosili zelene trake i vikali na ljude u prvom kamionu. Izgledalo je da e doi do tue medu njima. "ta se deava?", pitala je Pinky Madam uznemirenim glasom. "Opusti se", ree on. "Uskoro e izbori, to je sve." Da bih Vam objasnio sve to oko vikanja iz kamiona, morat u da Vam ispriam sve o demokratiji - a svjestan sam da je to neto sa im vi Kinezi niste naroito upoznati. Ali to e morati da saeka do sutra, Vaa ek-selencijo. Sada je 2.44 poslije ponoi. U Bangaloru to je vrijeme narkomana, ubica - i pre-duzetnika! 4 AravindAdiga/bijeli tigar 87 Primalac... Ali nisu nam vie potrebne ove formalnosti, zar ne, g. Jiabao? Do sada se ve dobro znamo. Osim toga, plaim se da nemamo vremena za formalnosti. Danas emo kratko, g. premijeru - sluao sam na radiju emisiju o tom ovjeku po imenu Castro, koji je iz svoje zemlje izbacio bogate i oslobodio svoj narod; oboavam da sluam emisije o velikim ljudima - i dok sam se okrenuo, ve je bilo dva sata poslije ponoi! elio sam da ujem jo malo o tom Castru, ali sam, zarad Vas, iskljuio radio. Sada u nastaviti priu tano tamo gdje smo stali. O, Demokratijo! Prije izvjesnog vremena, gledao sam kasno uvee neki crno-bijeli film na televiziji i u tom filmu su mukarac i ena trali oko drveta po kii i pjevali pjesmu posveenu demokratiji. Mislim da je to bio film iz pedesetih. Izgleda da su u tim vremenima ljudi bili optimisti to se tie ove zemlje. No dobro, ove noi je na mene doao red, Vaa ekse-lencijo, da pjevam o Demokratiji! Dobro pazite i hvatajte biljeke. Vi ete, g. premijeru, nesumnjivo od naeg premijera dobiti brouru koja e sadravati veoma opiran segment o divotama demokratije u Indiji - moni prizor gdje milijardu ljudi slobodno koristi svoje graansko pravo glasa kako bi odredili svoju budunost i bla, bla, bla. Meni, g. Jiabao, demokratija ne smeta. Naprotiv, ja demokratiji mnogo dugujem - ak i datum

roenja. To je bilo u vrijeme kad sam jo uvijek razbijao ugalj i brisao stolove u ajdinici u Laxmangarhu. Sa stolice ispod Gandhijevog portreta zaulo se tapanje dlanova - stari 88 BIJELI TIGAR /Aravind Adiga vlasnik ajdinice je rekao svim svojim radnicima da ostave to to rade i da odmariraju u kolu. Za uiteljevim stolom u uionici je sjedio ovjek u inovnikoj uniformi, sa dugakim notesom i crnim penkalom i svakome je postavio dva pitanja. "Ime?" "Balram Hahvai." "Godine?" "Ne znam." "Ne zna datum roenja?" "Ne, gospodine, moji roditelji ga nisu zapamtili." Pogledao me je i rekao: "Ima osamnaest godina. Danas si napunio osamnaest. U redu?" "Da, gospodine." To je zapisao u svoj notes i rekao mi da idem. Tako sam ja od vlade dobio roendan. Morao sam imati osamnaest. Svi iz ajdinice su morali imati osamnaest, uzrast u kom moe da se glasa. Primicali su se izbori i vlasnik ajdinice nas je ve prodao. Prodao je nae otiske prstiju otiske koje nepismeni ostavljaju na glasakom listiu ime oznae za koga glasaju. To sam bio uo od jedne muterije. Prialo se da e izbori biti tijesni; za svakoga od nas je iz stranke Velikog Socijaliste dobio dobre pare. U vrijeme ovih izbora, Veliki Socijalista je bio Sef Tame ve itavu deceniju. Simbol njegove stranke, par ruku koji kida okove - simbol siromanih koji se oslobaaju bogataa - nalazio se na zidu svake dravne ustanove u Tami. E sad, neke muterije iz ajdinice su govorile da je Veliki Socijalista otpoeo kao dobar ovjek. Bio je doao da napravi red, ali usisalo ga je blato Ganga. Drugi su govorili da je od poetka bio pokvaren, nego da se bio pretvarao i da ga sad vidimo onakvog kakav Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 89 je zaista. Bilo kako bilo, niko nije bio u stanju da ga pobijedi na izborima. Vladao je Tamom jedanaest godina, pobjeujui na svim izborima, ali sada je njegova mo poinjala da slabi. Vidite, trenutno su protiv Velikog Socijaliste i njegovih ministara pripremljene devedeset tri krivine optunice. Nije lako osuditi nekoga u Tami, pa ipak su trojica ministara proglaeni krivima i nalaze se u zatvoru, ali jo uvijek su ministri. Za samog Velikog Socijalistu tvrdi se da je pronevjerio hiljadu miliona rupija koji su pripadali Tami i prebacio ih u tajnu banku u maloj, lijepoj evropskoj dravi gdje bogati Indijci dre svoj novac. Sad kada su raspisani izbori - kao to uvijek biva - poela je da se iri izborna groznica, kao to se poslije kine sezone ire tifus i utica. Izgledalo je da su neprijatelji Velikog Socijaliste u ovim izborima bili jai nego u prolim. Odtampali su letke, kruili naokolo u kamionima i autobusima i preko mikrofona objavljivali da e ga oboriti i da e i nas, i Gang, i svakoga ko ivi na njegovoj obali odvui iz Tame na Svjetlost. U ajdinici je naklapanje postajalo sve ee. Ljudi su pijuckali aj i raspravljali o istim temama uvijek nanovo. Da li e ovog puta uspjeti? Da li e pobijediti Velikog Socijalistu i dobiti na izborima? Da li su sakupili dovoljno para, podmitili dovoljno policajaca i kupili dovoljno otisaka prstiju da bi uspjeli da pobijede? Glasai u Laxman-garhu diskutuju o izborima kao evnusi o Kama Sutri. Jednog jutra sam vidio starog brahmana kako crvenom farbom pie parolu na zidu hrama: "DA LI HOETE DOBRE PUTEVE, STRUJU, ISTU VODU? ONDA SMIJENITE VELIKOG SOCIJALISTU." 90 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Mnogo godina unazad postojao je dogovor izmeu zemljoposjednika i Velikog Socijaliste - svi u selu su to znali - ali ove godine neto je polo naopako sa tim dogovorom, tako da su se etiri ivotinje udruile i osnovale sopstvenu stranku. A ispod parole, brahman je napisao: SVEINDIJSKI SOCIJALISTIKI PROGRESIVNI FRONT (LENJINISTIKA FRAKCIJA) A to je bilo ime zemljoposjednike stranke.

U par nedjelja pred same izbore, prljavom ulicom Laxmangarha neprestano su se truckali kamioni puni mladia sa mikrofonima: usprotivite se bogataima! Kondukter Vijay je uvijek bio u nekom od ovih kamiona. Dao je otkaz na svoj stari posao i uao u politiku. To je ono vano kod Vijava; svaki put kad ga vidite, on je za korak napredovao. Bio je roeni politiar. Oko glave je nosio crvenu traku, to je znailo da je bio pristalica Velikog Socijaliste i svakog jutra je drao govore ispred ajdinice. U znak odmazde, zemljoposjednici su dotjerali kamione sa sopstvenim pristalicama. A ljudi iz ovih kamiona su vikali: PUTEVI! VODA! STRUJA! SMIJENITE VELIKOG SOCIJALISTU! Nedjelju dana prije izbora, obje strane su prestale da alju svoje kamione. uo sam ta se desilo dok sam brisao sto. Blef ivotinja je upalio. Veliki Socijalista je pristao na dogovor sa njima. Vijay se na velikom mitingu ispred ajdinice sagnuo i dotakao dralova stopala. Izgledalo je da su izgladili sve nesporazume i dral je bio imenovan za predsjednika laksmangarkog ogranka stranke Velikog Socijaliste. Aravind Adiga BIJELI TIGAR 91 Vijay je dobio mjesto njegovog zamjenika. Gotovo je bilo sa mitinzima. Jednog dana je brahman upriliio posebnu molitvu za pobjedu Velikog Socijaliste; ispred hrama je sluena ovetina, na kartonskim ta-njirima; a uvee su svi dobili besplatno pie. Naredno jutro je bilo ispunjeno prainom i policajcima - na pijani trg je stigao dip. Jedan policajac je proitao uputstva. Zabranjeno prilaenje glasakim kutijama. Zabranjen razgovor sa novinarima, koji e kasnije stii. Sve to rade, rade za nae dobro. Neprijatelji Velikog Socijaliste, Gazde i ivotinje, pokuat e da nas, sirotinju, pokradu na izborima i da od nas, sirotinje, uzmu vlast i ponovo nam na ruke stave one iste okove koje je sa naih ruku Veliki Socijalista sa toliko ljubavi skinuo. Da li smo razumjeli? - a onda su se policajci, u oblaku praine, odvezli. "Onako je kako je uvijek bilo", rekao mi je otac uvee. "Doivio sam est izbora i est puta je neko drugi glasao u moje ime. uo sam da u Delhiju ljudi sami glasaju -zar nije to lijepo!" Na dan izbora jedan ovjek je poludio. To se svaki put desi, tokom svakih izbora u Tami. Takva je, gospodine, ljudska priroda. Jedan od kolega moga oca, crni ovjeuljak koga niko nije primjeivao do tada, bio je okruen ruljom vozaa riki u kojoj je bio i moj otac. Pokuavali su, mada neu-bjedljivo, da ga odgovore. Viali su to i ranije. Znali su da takvog ovjeka vie ne mogu zaustaviti. S vremena na vrijeme, ak i u mjestu kakvo je Lax-mangarh, probije se zraak sunca. Sjvi oni plakati, parole i govori, moda to ue ovjeku pod kou pa on poludi. Proglasi sebe graaninom demokratske Indije i eli da 92 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga glasa. Eto, u takvom je stanju bio taj voza rike. Proglasio je sebe osloboenim od Tame: tog dana je stvorio sopstveni Benaras. Krenuo je pravo ka glasakoj kutiji kod kole. "Treba da se suprotstavim bogataima, je li tako?", vikao je. "Zar nije to ono to nam stalno govore?" Kada je stigao tamo, simpatizeri Velikog Socijaliste su ve na tabli bili ispisali rezultate glasanja: izbrojali su 2341 glas iz te kutije. Svi su glasali za Velikog Socijalistu. Jednoglasno je pobijedio u Laxmangarhu. Kondukter Vijay, zajedno sa policajcem, ve je bio na merdevinama i na zid je ukucavao transparent sa simbolom Velikog Socijaliste (ruke koje kidaju okove). Parola na transparentu je glasila: LAXMANGARH ESTITA VELIKOM SOCIJALISTI NA POBJEDI! Kada je vidio vozaa rike kako mu prilazi, Vijay je ispustio eki, eksere i transparent. "ta ti radi ovdje?" "Glasam", odgovorio je ovaj glasno. "Gdje je glasaka kutija?" Ne znam tano ta se potom desilo, iako sam bio samo par metara iza njega. Puno se ljudi okupilo da gleda, ali kada je policajac krenuo na nas, okrenuli smo se i pobjegli glavom bez obzira. Zato

nisam vidio ta su uradili tom hrabrom, ludom ovjeku. Saznao sam to sljedeeg dana dok sam se pretvarao da briem mrlju sa stola. Vijay i policajac su oborili vozaa rike, a onda su poeli da ga tuku; udarali su ga palicama, a kada je ovaj poeo da ih psuje, utirali su ga. Smjenjivali su se. Vijay ga je udarao, pa mu je policajac gazio lice, pa opet Vijay. Poslije nekog vremena je tijelo Aravind Adiga / BIJELITIGAR 93 vozaa rike prestalo da se batrga i brani, ali su nastavili da ga gaze sve dok ga nisu sastavili sa zemljom. Ako smijem da se na trenutak vratim na onaj plakat--potjernicu, Vaa ekselencijo: prozvan ubicom dobro, nemam primjedbi na to. injenice su injenice. Ali da me policija nazove ubicom! Kao to bi Pinky Madam rekla: Mora da me zajebava. Evo jedan suvenir za Vas, da Vas podsjea na posjetu Indiji. Balram Halwai je nestao, on je bjegunac, neko iju lokaciju policija ne zna, je li tako? Ha! Policija tano zna gdje me moe nai. Mogu me nai na glasakom mjestu kod kole u Laxsmangarhu u okrugu Gaya kako savjesno glasam na dan izbora, to sam inio tokom svih parlamentarnih, regionalnih i lokalnih izbora otkako sam napunio osamnaest godina. Ja sam najsavjesniji glasa u Indiji, a ne znam ni kako izgleda glasako mjesto. I sad, iako su se primicali izbori u Dhanbadu, ivot unutar visokih zidova koji su opasivali dralovu kuu tekao je uobiajeno. On je uzdisao za vrijeme masae nogu u toploj vodi; oko njega se igrao kriket i badminton; a ja sam savjesno etkao i kupao ona dva patuljasta pica. A onda, jednog dana, na kapiji se pojavilo jedno poznato lice. Vijay, kondukter iz Laxmangarha. ovjek koji je ubio hrabrog vozaa rike na dan izbora. Moj idol iz djetinjstva! Imao je novu uniformu: sav je bio obuen u bijelo, sa bijelom "nehruovskom" kapom na glavi, a na osam 94 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga prstiju je imao po zlatan prsten! Prijala mu je politika, gospodine. Ja sam ekao pored kapije, ali je on proao pored mene bez ikakvog znaka da me je prepoznao. dral lino je izaao da doeka Vijava - zemljoposjednik se poklonio svinjarevom sinu! Vidio sam to i pomislio: "Nije trebalo da postanem voza - trebalo je da uem u politiku." Dva dana kasnije i sam Veliki Socijalista je doao u kuu. To mi je bio prvi i posljednji put u ivotu da doem u prisan dodir sa Velikim ovjekom. Cijela kua je bila uurbana zbog posjete. G. Ashok je stajao na kapiji drei vijenac od jasmina. Gazda Mu-kesh i dral su bili kraj njega. Do kapije je stigao automobil, otvorila su se vrata i ugledao sam lice koje sam gledao na milion izbornih plakata jo otkako sam bio djeak - vidio sam bucmaste obraze, nakostrijeenu sijedu kosu, debele zlatne min-ue. Vijay je tog dana nosio svoju crvenu traku na glavi i podignutu zastavu sa simbolom kidanja okova. Vikao je: IVIO VELIKI SOCIJALISTA! Veliki ovjek je sklopio dlanove i poklonio se svima oko sebe. itava njegova pojava je govorila: Ja sam spokojan. Ako me slijedi, i ti e biti spokojan. G. Ashok mu je stavio vijenac oko vrata. "Moj sin", ree dral. "Nedavno se vratio iz Amerike." Veliki Socijalista je stisnuo obraze g. Ashoka. "Odlino. Potrebno nam je da se to vie mladia vrati, da od Indije naprave supersilu." Zatim su uli u kuu, a svi prozori i vrata su se zatvorili. Poslije nekog vremena je Veliki Socijalista izaao u dvorite, a pratili su ga starac, Gazda Mukesh i g. Ashok. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 95 Veliki ovjek vie nije imao oko vrata vijenac cvijea. Lice mu je bilo crveno. Pokuavao sam da ih ujem, pa sam se pretvarao da metlom istim dvorite dok sam im se polako

primicao sve blie i blie. Taman sam istei doao na razdaljinu sa koje sam ih mogao uti, kada me je Veliki Socijalista potapao po leima. "Kako se ti zove, sinko?" upitao je. Zatim je rekao: "Tvoji poslodavci pokuavaju da me zezaju, Balrame. ta ti kae na to?" G. Ashok je izgledao preneraeno. dral se glupo smijuljio. "Milion i po je mnogo, gospodine. Bit e nam drago da se dogovorimo sa vama." Veliki Socijalista je odmahnuo rukom, kao da daje znak za voljno. "Ne seri. Moete vi da platite. Izvodite ovdje dobar trik - uzimate besplatno ugalj iz dravnih rudnika. A to vam uspijeva jer ja to dozvoljavam. Kada sam te naao, bio si obini mali seoski zemljoposjednik - ja sam te ovamo doveo - ja sam od tebe napravio to to jesi: i, boga mi moga, ako me naljuti, letjet e nazad u ono selo. Rekao sam jebenih milion i po i hou milion..." Morao je da stane - vakao jepaan i usta su mu se napunila crvenom pljuvakom, koja je poela da mu curi niz usta. Okrenuo se prema meni i rukama napravio posudu. Odjurio sam do "siti honde" da donesem pljuvaonicu. Dok sam bio odsutan, Veliki Socijalista je. spazio jednu pljuvaonicu naslonjenu na zid dvorita, hladnokrvno se okrenuo Gazda Mukeshu i pokazao prstom na nju. Gazda Mukesh je odbio da se pomjeri, pa je Veliki Socijalista ponovo pokazao. Tada je Gaada Mukesh podigao pljuvaonicu i morao je da je dri kao sluga dok je Veliki Socijalista tri puta pljuvao u nju. 96 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Lice Gazda Mukesha je pocrnjelo od gaenja. Eto, g. Jiabao. To je bila pozitivna strana Velikog Socijaliste. Poniavao je sve nae gospodare - zato smo ga uvijek ponovo izglasavali, uprkos tome to nam je oteo hiljadu miliona rupija i to e nam jo oteti. Ram Persad i Nepalac su posmatrali tu scenu: na licima sam im vidio isti onaj izraz potajne radosti koju sam i ja osjeao. Te veeri, ponovo pod izgovorom da istim dvorite, pribliio sam se dralu i njegovim sinovima; sjedjeli su na klupi, svaki sa aom zlatnog pia - pretpostavljam da je to bio viski, koji je omiljeno pie bogatih ljudi - i razgovarali su. Gazda Mukesh je upravo rekao svoje; starac je odmahnuo glavom i rekao: "Ne moemo tako, Mukesh. Potreban nam je." "Kaem ti, oe. Vie nam ne treba. Moemo direktno u Delhi. Sada tamo poznajemo ljude." "Ja se slaem sa Mukeshom, oe. Ne treba mu vie dozvoliti da sa nama tako postupa - kao da smo njegovi robovi." "Dosta, Ashok. Jo ne zna nita o Indiji. Pusti Mukesha i mene da razmotrimo ovo." Dva puta sam detaljno oistio dvorite i prislukivao. Zatim sam poeo da zateem oputenu mreu za badminton Pinky Madam, samo da ostanem u blizini. Ali par sumnjiavih nepalskih oiju me je spazio: "Ne dangubi u dvoritu. Idi i sjedi u svojoj sobi dok te gospodari ne pozovu." "U redu." Ram Bahadur me je ljutito pogledao, pa sam rekao: "U redu, gospodine." (Uzgred, sluge su opsjednute time da ih druge sluge zovu "gospodine", gospodine.) Sljedeeg jutra, dok sam suio fenom Zazu i Mazu Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 97 nakon to sam ih iamponirao, Ram Bahadur mi je priao i rekao: "Jesi li nekad bio u Delhiju?" Odmahnuo sam glavom. "Oni za nedjelju dana idu u Delhi. Gospodin Ashok i Pinky Madam. Odlaze na tri mjeseca." Spustio sam se na koljena i usmjerio fen na Mazine noge, pretvarajui se da me ne zanima, i pitao, to sam oputenije mogao: "Zato?" Nepalac je slegnuo ramenima. Ko bi to znao? Mi smo bili samo sluge. Jednu je stvar, meutim, znao.

"Povest e samo jednog vozaa. A taj voza e dobi-jati tri hiljade rupija mjeseno - toliko e ga plaati u Delhiju." "Tri hiljade rupija!" Ispao mi je fen. "Ozbiljno?" "Da." "Hoe li mene povesti, gospodine?" Ustao sam i pitao moleivo. "Zar ne moete da ih natjerate da mene povedu?" "Povest e Rama Persada", ree on, sa podrugljivim osmijehom na svojim nepalskim usnama. "Osim ako..." "Osim ako?" Prstima je brojao nevidljivi novac. Od mene je htio pet hiljada rupija - u tom sluaju bi rekao dralu da bi mene trebalo povesti u Delhi. "Pet hiljada - odakle mi tolike pare?" pitao sam. "Pa dobro", ree on, sa velikim osmijehom. "U tom sluaju, ii e Ram Persad. A to se tebe tie" pokazao je na Zazu i Mazu - "izgleda da e do kraja ivota prati kuie." 98 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Probudio sam se, peklo me je u nosu. Jo je bio mrak. Po kukurikanju pijetla negdje iza kue, pretpostavljao sam da je bila zora. Ram Persad je bio ustao, u mraku je sjeckao luk. "Zato, do avola, kuha tako rano?", pomislio sam, okrenuvi se na bok i ponovo sklopivi oi. A onda su se u tami sa unutranje strane mojih onih kapaka pojavile rijei ispisane u vatri: "Ovaj ovjek ima neku tajnu." Dah Rama Persada postao je neprijatan. Sve sluge su to primijetile. ak se i Pinky Madam alila na to. Naprasno je prestao da jede sa nama, i u kui i van nje. Vozio bi ih okolo, a kada bi dolo vrijeme za ruak, Ram Persad je odbijao hranu - pa ak i vodu. ekao sam do veeri, dok nisam vidio Rama Persada kako naputa posjed. Kad njega nema, dunost je preuzimao Drugi Voza, ali morao sam sada da rizikujem. Pratio sam ga. Otiao je u dio Dhanbada koji nisam ranije vidio i proao je kroz nekoliko uliica. U jednom trenutku sam jasno vidio da se okrenuo, kao da provjerava da li ga neko prati: tada se bacio u stranu. Pratio sam ga. Bio je mugnuo u malu zgradu. Na prozoru zgrade su bile reetke, a ispred je bio red malih crnih esmi. Sagnuo se do jedne esme, umio se, isprao usta i grlo i pljunuo. Zatim je izuo sandale. Prostorija je imala zid sa etvrtastim otvorima; u veinu tih otvora bile su stavljene cipele i sandale. I on je tako uradio. Onda je uao u zgradu i zatvorio vrata. Zinuo sam. Lupio sam se po elu. Kakva sam budala bio! Svi oni hindu bogovi - sve one jutarnje molitve -trebalo je da znam! Aravin Aiga / BIJELI TIGAR 99 Otrao sam nazad do kue i naao Nepalca. Stajao je na kapiji i prao zube granicom indijskog mahagonija. "Upravo sam gledao film, gospodine." "Odjebi." "Odlian film, gospodine. Puno borbe. Puno plesa. Glavni junak je musliman. ovjek sa imenom Moham-mad Mohammad." "Ne traci mi vrijeme, deko. Idi peri auto ako ve nema ta da radi." "Znate ta je Mohammad Mohammad uradio u tom filmu? On je bio siromaan, poten, vrijedan musliman, a da bi dobio posao kao voza, tvrdio je da je hindu! I uzeo je ime Ram Persad." Granica indijskog mahagonija je ispala iz Nepale-vih usta. "A znate li kako mu je to polo za rukom - tako to je u prevari uestvovao i nepalski straar, u koga su gazde imale potpuno povjerenje! Jer, Nepalac je od potenog muslimana uzimao pola njegove mjesene plate kao naknadu za utanje!" Nepalac je poeo da se preznojava. Uhvatio sam ga za kragnu i lupio mu amar. Stegao je zube spremao se da mi vrati... Nisam se povukao. Nisam pokazao strah. I eto - bilo je zavreno. Sada sam u kui bio Sluga Broj Jedan. Otrao sam nazad do damije. Namaaz9 se do sada sigurno zavrio. I zaista, Ram Persad - ili Mohammad ili koje god da mu je pravo ime - izaao je.iz damije, skinuo iz prozora sandale, jednu

po jednu, bacio ih na zemlju, obuo ih migoljei prste i krenuo nazad. Ugledao me je kako ga posmatram sa velikim osmijehom - i znao je da je otkriven. Obavio sam ta je bilo potrebno u nekoliko jasnih rijei. 9 Namaaz - molitva, jedan od pet stubova islama (prim. prev.) 100 BIJEL! TIGAB / Aravind Aiga Zatim sam se vratio kui. Nepalac me je gledao iza crnih reetaka. Uzeo sam mu sveanj kljueva i stavio ga u svoj dep. "Donesi mi aja. I keks." Uhvatio sam ga za koulju: "A hou i tvoju uniformu. Moja se ofucala." Prvi Voza se te noi nije pojavio. Ujutru je neko uao u sobu. Bio je to bivi Prvi Voza. Bez rijei je poeo da se pakuje. Sve njegove stvari su stale u jednu malu torbu. Pomislio sam: kakav je bijedan ivot imao, morao je da krije vjeru, ime, samo da bi dobio posao vozaa - a bio je dobar voza, tu nema govora, mnogo bolji nego to bih ja ikada bio. Jedan dio mene je poelio da odmah ustanem i izvinim mu se govorei: "Budi ti voza u Delhiju. Nikada mi nisi nanio nikakvo zlo. Oprosti mi, brate." Ali onda sam se sjetio tri hiljade rupija mjeseno -okrenuo sam se na drugu stranu, prdnuo i nastavio da spavam. Kada sam se probudio, njega vie nije bilo - ostavio je za sobom sve svoje figure i slike hindu bogova, a ja sam ih pokupio i stavio u torbu. Nikad se ne zna kad vam tako neto moe zatrebati. Uvee je kod mene doao Nepalac, sa irokim osmijehom na licu - istim onim lanim osmijehom sluge koji po cio dan pokazuje dralu. Rekao mi je, poto je Ram Persad bez rijei napustio slubu, da u ja voziti g. Asho-ka i Pinky Madam u Delhi. On me je lino - i ubjedljivo - preporuio dralu. Vratio sam se u krevet - sada je cio bio moj! - rairio se na njemu i rekao: "Odlino. A sada skini onu pauinu sa tavanice, hoe li?" Mrko me je pogledao, ali nita nije rekao i otiao je po metlu. Povikao sam za njim: "I donesi malo aja i keksa - gospodine!" Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 101 Za dva minuta je stigao aj - i malo kolaia, na finom porcelanskom tanjiru. Kishan je te nedjelje doao na kapiju i ispriao sam mu novosti. Mislio sam da e me ukoriti zbog toga to sam ih tako naprasno napustio u selu, ali bio je previe dobroduan da bi me grdio - oi su mu bile pune suza. Neko iz njegove porodice e se najzad izbaviti iz Tame! "Ba kao to je otac govorio", aputao je. "Ti si onaj koji e ivjeti kao ovjek." Dva dana kasnije sam u "siti hondi" vozio u Delhi g. Ashoka, Mungosa i Pinky Madam. Nije bilo teko nai put - samo je trebalo da slijedim autobuse. Jer, put je bio pun autobusa i dipova - bili su krcati putnicima kojih je bilo i unutra, i na vratima, pa ak i na krovovima. Svi su odlazili iz Tame, ka Delhiju. Pomislili biste da se cio svijet seli u Delhi. Svaki put kad bismo pretekli neki od ovih autobusa, morao sam da se nasmijem; poelio sam da spustim prozor i proderem se na njih: "Ja idem u Delhi u autu - u klimatizovanom autu - ha!" Ali siguran sam da su proitali te rijei iz mojih oiju. Prenoili smo u hotelu, ja sam noio u upi ispred. Nisam mogao da spavam od brige za "siti hondu". Bila je na otvorenom, jer hotel nije imao garau. Obilazio sam auto svakih pola sata i otjerao sam svakoga koga sam spazio da ga makar pogleda. Sljedeeg dana, oko podneva, dok sam vozio, on me je potapao po ramenu i rekao: "Dosadno mi je." Od poetka sam, gospodine, uvijek nekako znao ta eli, bez potrebe da to zaista i kae - kao to psi razumiju svoje gospodare. Odmah sam znao ta eli; zaustavio sam auto i preao na svoju lijevu siranu, a on na svoju desnu, tijela su nam se mimoila (tako blizu da je kosa sa njegove glave oeala moje lice kao etka za brijanje 102 BIJELI TIGAR / Aravin Aiga koju svakog jutra koristim, a parfem sa njegove koe mi je pojurio u nozdrve na jedan vrtoglavi trenutak, dok se miris mog znoja, miris sluge, prenio na njega), pa je on postao voza, a ja sam postao suvoza. Pokrenuo je motor.

Mungos, koji je sve vrijeme itao novine, sada je vidio ta se desilo. "Nemoj to da radi, Ashok." On, Gazda Mukesh, bio je gospodar starog kova. Umio je da razlikuje ispravno od pogrenog. "Ima pravo - ovo mi djeluje neprirodno" ree g. Ashok. Zaustavio je auto. Ponovo su nam se tijela mimoila i ja sam opet bio voza i sluga, a g. Ashok je ponovo bio putnik i gospodar. U Delhi smo stigli kasno nou. Aravind Adiga BIJELI TIGAR 105 Trebalo bi da poneto ispriam o ovom kristalnom lusteru, g. Jiabao. Jedan imam ovdje iznad glave, u kancelariji, ali imam jo dva u svom stanu u Raj Mahal Villasu, broj dva. Jedan u salonu i jedan mali u klozetu. To je sigurno jedini klozet sa kristalnim lusterom u cijelom Bangaloru! Jednog dana sam vidio sve te lustere kako vise sa grana indijske smokve kraj puta; djeak iz sela ih je prodavao i ja sam ih odmah kupio sve. Nekom ovjeku sa volovskom zapregom sam platio da ih preveze do moje kue, pa smo se tako zajedno vozili kroz Bangalor - ja, taj ovjek i etiri kristalna lustera, a to sve limuzinom od dvije volovske snage! Srean sam kad pogledam kristalni luster. A zato i da ne budem, slobodan sam ovjek, kupit u koliko god lustera hou. Osim toga, oni spreavaju gutere da uu u sobu. Istina je, gospodine. Guteri ne vole svjetlo, tako da im vide luster, oni ne prilaze. Nije mi jasno zato ne bi svi neprestano kupovali kristalne lustere i svuda ih kaili. Slobodni ljudi ne znaju cijenu slobode, u tome je problem. Ponekad u svom stanu ja ukljuen oba lustera i leim tako na tom svjetlu, i naprosto ponem da se smijem. ovjek u bjekstvu, a okruen kristalnim lusterima! 106 BIJELI TIGAR /Aravind Aiga Eto - otkrio sam tajnu uspjenog bjekstva. Policija me je traila u mraku, ali ja sam se sakrio na svjetlu. U Bangaloru! Jedna od mnogih primjena kristalnog lustera je ta da, kada neto zaboravite, treba samo neko vrijeme da gledate u staklene komadie i za manje od pet minuta ete se sjetiti ta ste tano htjeli. Eto vidite - bio sam zaboravio gdje smo sino stali sa priom, pa sam Vas neko vrijeme zamajavao staklenim lusterima, ali sada se sjeam gdje smo bili prekinuli pripovijedanje. Delhi - stigli smo do Delhija. Prijestolnica nae velianstvene nacije. Grad u kome se nalaze parlament, predsjednik, svi ministri i premijer. Ponos naeg urbanog planiranja. Primjer za Republiku. Tako ga oni zovu. Dopustite vozau da Vam kae istinu, g. Jiabao. A istina je da je Delhi mjesto bez reda, razuma, norme i rime. Bogatai ive u velikim stambenim kolonijama kao to je Defence Colony ili Greater Kailash ili Vasant Kunj i kue u njima imaju brojeve i slova, ali ovaj sistem oznaavanja ne slijedi nikakvu logiku. Na primjer, u engleskom alfabetu slovo A je pored slova B i to svi znaju, ak i ljudi koji ne znaju engleski, kao ja. Ali u koloniji, jedna kua je oznaena A 231, a kua do nje F 378. Tako je jednom prilikom Madam traila da je odvezem u Greater Kailash E 231, jer je tamo otkrila asove plesa i odvezao sam je do E bloka u Greater Kailashu, i pronaao brojeve do E 200, i pomislio da smo blizu, i onda je ostatak E Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 107 bloka potpuno nestao. Sljedea kua je bila S 80. Kada sam se okrenuo i to joj rekao, Pinky Madam je poela da vie. "Rekla sam ti da ne vodimo ovog seoskog gedu!" I jo neto. Svaka ulica u Delhiju ima ime, kao Ulica Aurangazeb ili Ulica Humayun ili Ulica nadbiskupa Ma-kariosa. Ali niko, ni gazde ni sluge, niko ne zna imena ulica. Pitajte nekoga: "Gdje je ulica Nikole Kopernika?" To bi mogao biti ovjek koji itavog svog ivota ivi u Delhiju, ali on e zinuti i rei:

"A?" A sve ulice izgledaju isto, sve one idu u krug oko travnatih ostrva na kojima ljudi spavaju, ili jedu, ili igraju karte, a od travnatog ostrva se zrakasto pruaju etiri ulice, pa krenete niz jednu ulicu i opet izbijete na drugo travnato ostrvo gdje ljudi spavaju ili igraju karte, a od tog ostrva kreu jo etiri ulice. I tako se u Delhiju neprestano gubite, i gubite, i gubite. Uz to jo imate i prljavu djecu prosjake, koja iznenada pretravaju ulicu, u posljednjem trenutku. Hiljade su ljudi ivjele pokraj puta u Delhiju. I oni su doli iz Tame - to se vidjelo po njihovim mravim tijelima, trokavim licima, po ivotinjskom nainu ivota ispod mostova i nadvonjaka, gdje su loili vatre i lovili vake po kosi dok su pored njih tutnjali automobili. Djeca su za vozae bila poseban problem. Nikada nisu ekali semafor, naprosto su jurcali preko ulice. I svaki put kad sam zakoio da bih izbjegao da udarim nekog, sa suvozakog mjesta bi poela vika. I pitam Vas sada, ko je sagradio Delhi na tako sumanut nain? Koji su to genijalci odgovorni za stavljanje F bloka odmah poslije A bloka i kuni broj 69 poslije broja 12? Ko je bio toliko prezauzet proslavama, i ispijanjem 108 BIJELI TIGAR / Aravin Adiga votke, i etnjama patuljastih piceva, i amponima, da je ulicama dao imena koja niko nije mogao zapamtiti? Ali to sve nije bilo vano. Kada bih pogreno skrenuo ili se izgubio, ivotinje bi se obruile na mene. "Jesi li opet zalutao, gedo?" "Prvi put je ovdje. Ne napadaj ga." "Zato ga uvijek brani, Ashok?" "Imaj malo saosjeanja, Mukesh, samo to kaem." "Uvijek staje na stranu posluge, Ashok. To nije dobro. Bilo kako bilo, sada treba da priamo o poslu." "Sve vrijeme o tome pokuavam da razgovaram sa tobom, ali ti stalno vie na vozaa. Mislim da je suludo to koliko trae da im platimo." "Znam. Nemoj da panii, sredit e se to." "Kako? Otac nije ba poklanjao panju tome. Previe vremena provodi sa nogama u vruoj vodi, dok ga neki sluga masira." "Kao prvo, Ashok, ne govori tako o svom ocu. A drugo, izai emo na kraj sa tom optubom oko poreza. Ne panici. Ovo je Indija, a ne Amerika. Uvijek ima naina da se zaobiu poreski problemi. Znamo nekoga - ovjeka koji takve stvari rjeava. On e nam ugovoriti razgovor sa ministrom. Sve se u Indiji moe srediti. Na kraju sve bude kako treba." "Zar ne bi trebalo da uradimo jo neto? Zar ne bi trebalo da naemo novog pravnika za porez?" "Sluaj", Mungos ree glasnije. "Ti tek to si se vratio iz Amerike. O Indiji trenutno vie zna ak i ovaj ovjek to vozi na auto. Zato umukni i za sada me sluaj." Reci mu, Mungose - to sam mislio. Od njih dvojice imao sam mnogo vie povjerenja u njega. Upravo tada, Mungos se nagnuo naprijed i udario me po glavi. "Opet si se izgubio? Moe li nas ovoga puta vratiti Aravind Adiga / bijeli tigar 109 kui a da ne zalutamo desetak puta?" Uzdahnuo je i bacio se nazad na sjedite. "Nije trebalo da ga ovdje dovodimo, beznadean je. Ram Bahadur je jako pogrijeio u procjeni ovog momka." Poeo sam da se preznojavam. ta ako me vrate u Dhanbad? Kako u izai na oi familiji - junak koji je uspio u velikom gradu, vraen nazad? Stid bi bio preveliki - radije bih se objesio nego da izaem na oi baki! Bez greke sam naao put iz New Delhija i izbio na put za Gurgaon. "Jesi li rekao Pinky da ostaje ovdje?" "Hm. Da." "I ta kae maharani10? A ti, Baldev, nemoj opet da zaluta ili si nadrljao."

"Mukesh, voza se zove Balram. A ne Baldev." "Koga je briga? On je voza." "Mene je briga, u redu? Ne volim to tako postupa s njim. I jo neto, nemoj Pinky da naziva maharani. Ona ti je snaha. Bit e ona srena u Gurgaonu, to je najzapadnjakiji dio grada bit e ovdje srena. Tada e prestati da se ali. Vidjet e da je ona ustvari mila osoba." E sad, g Ashok je pametno razmiljao. Prije deset godina, tako priaju, u Guargonu nije bilo nieg, samo bivola i debelih pundapskih11 seljaka. Danas je to naj-otmjenije predgrae Delhija. "American Express", "Microsoft", sve velike amerike kompanije tu imaju predstavnitva. Glavna ulica je puna trnih centara - svaki od njih ima i bioskop! Tako da, ako je Pinky Madam nedostajala Amerika, ovo je bilo najbolje mjesto za nju. "Ovaj moron" ree Mungos, "pogledaj ta je uradio. Opet je zalutao." 10 Maharani - kraljica na hindi jeziku ( prim. prev.) 11 Pundab - indijska drava ( prim. prev.) 110 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Ispruio je ruku i klepio me po glavi. "Skreni lijevo kod fontane, idiote! Zar ni odavde ne zna kako da stigne do kue?" Bio sam kriv - ne poriem to. Pogreno sam skrenuo i doveo nas ponovo do trgovakog centra. Bio sam poeo da se izvinjavam, ali je glas iza mene rekao: "U redu je, Balrame. Ne brini. Samo nas odvezi kui." "Vidi - opet ga brani. Ne znam zato to radi." "Stavi se na njegovo mjesto, Mukesh. Moe li da zamisli koliko mu zbunjujue Delhi djeluje? Vjerovatno kao to je meni New York djelovao kada sam prvi put tamo otiao." Mungos je preao na engleski - i nisam razumio ta je rekao: ali g. Ashok je odgovorio na hindiju, kao da namjerno eli da razumijem: "I Pinky tako misli. To je jedina stvar oko koje se slaete, ali ja ne pristajem, Mukesh. Ne moemo unajmiti lokalnog vozaa. Ne znamo ko je ko u Delhiju, ko iz kakvog miljea potie. Ovom momku moemo da vjerujemo. On je iz naeg sela." Tog trenutka sam pogledao u retrovizor i zatekao g. Ashoka kako me gleda: i u tim oima Gospodara spazio sam najmanje oekivano osjeanje. Saaljenje. On je mogao da vidi da sam izgubljen u Delhiju. Bio je gospodar koji osjea saaljenje prema svom slugi. I on je bio rijedak primjerak. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 111 "Koliko te plaaju, Zeko?" "Dovoljno. Zadovoljan sam." "Nee da mi kae, je li, Zeko? Odan sluga do kraja. Dobar si ti deko. Je 1' ti se svia Delhi?" "Da." "Ha! Ne lai me, sestru li ti jebem. Znam da si potpuno izgubljen ovdje. Mora da mrzi ovaj grad!" Pokuao je da stavi ruku na mene, ali sam se ja izmigoljio i izmakao. Na usnama je imao konu bolest po imenu vitiligo, zbog ega su one postale svijetloruiaste nasred potpuno crnog lica i uplaio sam se da u se zaraziti ako budem priao sa njim. Pa ipak, on je bio jedini voza koji je bio fin prema meni, pa sam ostao blizu njega. Bili smo ispred trnog centra. Mi - desetak ofera smo ekali da nai gospodari zavre kupovinu. Nije nam, naravno, bilo doputeno da uemo u trni centar - niko te stvari nije morao da nam govori. Napravili smo krug pored parkinga i tu smo puili i askali - s vremena na vrijeme bi neko odaslao mlaz paana iz usta. Zbog toga to je i sam bio iz Tame - on je, naravno, odmah pogodio odakle dolazim - voza sa bolesnim usnama mi je odrao seminar o tome kako preivjeti Delhi i kako se obezbijediti da te ne vrate u Tamu. "Najvanije je da zapamti, Zeko, da je Delhi sastavljen od samih krugova. Ako zaluta, samo ostani smiren i vozi u velikim krugovima i vratit e se tamo odakle si krenuo. Ako te ef neto pita, ti samo reci da je to preica kojom se izbjegne zaguenje, kai da si na radiju uo da je veliki krkljanac. Kod nogulri flau sa vodom; za vrijeme zaguenja saobraaja bit e strano edan. I zapamti da su vozai motornih riki totalne siledije

112 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga - nemaju ama ba nikakvo potovanje za saobraajne propise. I panduri su pokvarenjaci. Za sve uzimaju mito - ako te vide da nisi vezan, morat e da ih podmiti sa sto rupija. Jo neto to u Delhiju ne valja je zima. U januaru bude jako hladno. Za nas bude pravi pakao kad gazde odu na none zabave. Em se smrzava dok spava u autu, em te komari ivog pojedu. U dva ujutru on se vraa, lupa na prozore, i zove te, i vonja na pivo, i prdi u autu sve vrijeme dok ga vozi nazad. Ako zna da ide na nonu zabavu, ponesi ebe da moe da se pokrije u kolima. A i uva od komaraca. E sad, bit e ti dosadno dok sjedi u autu i eka gazde da dou sa svojih zabava - znam jednog vozaa koji je poludio od ekanja - tako da e ti trebati neto za itanje. A ovo je ubjedljivo najbolja stvar za itanje u kolima." Lupnuo je prstima po naslovnoj strani dreavog asopisa - ena u donjem rublju prikazana kako lei na krevetu i pokriva se pred siluetom mukarca. nedjeljnik o ubistvu Samo 2 rupije Ekskluzivna istinita pria: "Dobra tijela treba iskoristiti" Ubistvo. Silovanje. Osveta. Moram Vam ispriati o ovom asopisu, g. Jiabao, nedjeljnik o ubistvu, jer tako neto vjerovatno ne postoji u Kini - ili bilo gdje drugdje na Zemljinoj kugli. Iako sam tek bio stigao u Delhi, ve sam znao da se taj asopis prodaje na svakom kiosku sa novinama u gradu, pored petparakih pria, i daje vrlo popularno tivo kod posluge - bez obzira na to da li su kuhari, istai, dadilje Aravin Adiga / BIJELI TIGAR 113 ili batovani (ako uopte umiju da itaju). Ni vozai nisu drugaiji. Svake sedmice kada izae, sa priom o eni koju je silovao i ubio neki ovjek koga juri policija do ivice provalije u koju on skoi, neki voza kupi asopis i prosljeuje ga dalje drugim vozaima. Ali, g. premijeru, nemojte paniiti zbog toga - nema potrebe da se na vaem utom elu stvore grake hladnog znoja. To to vozai i kuhari u Delhiju itaju "Ne-djeljnik o ubistvu" ne znai da se spremaju da prerezu vratove svojim gazdama. Moda bi oni to i eljeli. Moda milijardu ljudi potajno mata o tome da ubije svog gospodara i uzme njegov novac - a to i jeste razlog zato vlada Indije tampa taj asopis i prodaje ga na ulicama za dvije rupije. Da bi se osigurali da do toga ne doe. Vidite, ubica iz asopisa je toliko umno poremeen i seksualno devijantan da niko ko ita o njemu ne eli da bude kao on - a na kraju ga uvijek uhvati neki asni, vrijedni policajac (ha!) ili poludi pa se objesi arafom nakon to napie osjeajno pismo majci ili uiteljici iz osnovne kole, ili ga goni, prebije, sodomizuje i zadavi brat ene koju je ucmekao. Tako da, ako Va voza lista asopis "Nedjelj-nik o ubistvu", opustite se. Pustite ga da uiva u svojoj maloj matariji. Niste u opasnosti. Naprotiv. Kada vidite da je Va voza poeo da ita o Gandhiju i Buddhi, tada je trenutak da se uneredite. Nakon to mi ga je pokazao, Roze Usne je zatvorio asopis i bacio ga medu vozae koji su sjedjeli u krugu; poeli su da se otimaju o njega, kao psi kad kidiu na kost. Zijevnuo je i pogledao me. "ime se tvoj ef bavi, Zeko?" "Ne znam." "Jesi li odan ili glup, Zeko? Pitam,se. Odakle je?" "Iz Dhanbada." "Onda mu je posao ugalj. Vjerovatno je ovdje da podmiti 114 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga ministre. Prljav je to posao, ugalj." Ponovo je zijevnuo. "Jednom sam vozio ovjeka koji je prodavao ugalj. Lo, lo posao. Ali moj sadanji ef se bavi elikom, a naspram njega su trgovci ugljem pravi sveci. Gdje on ivi?" Rekao sam mu ime naeg stambenog bloka. "I moj gospodar tu ivi! Mi smo komije!" Priao je tik do mene; nisam koraknuo unazad - to bi bilo nevaspitano - ali sam se nakrivio to dalje od njegovih usana "Zeko, da li tvom efu..." - osvrnuo se okolo i zatim se utiao do apata - "...treba neto?" "Kako to misli" "Je 1' tvoj ef voli strana vina? Imam prijatelja koji radi u jednoj stranoj ambasadi kao voza. Ima

veze tamo. Zna emu 'strano vino - strana ambasada'?" Odmahnuo sam glavom. "ema je, Zeko, ovakva. Strana vina su u Delhiju zbog poreza vrlo skupa. Ali ambasade ga uvoze besplatno. Trebalo bi da sami popiju svoje vino, ali oni ga prodaju na crnoj berzi. Mogu da mu nabavim i druge stvari. Da li mu trebaju loptice za golf? To moe da mi proda ameriki konzulat. Oni su skroz korumpirani. Je 1' hoe ene? Mogu i to da nabavim. Ako voli djeake, ni to nije problem." "Moj gospodar ne radi to. On je dobar ovjek" rekoh. Zaraene usne su se razvukle u osmijeh. "Ma naravno. Pa svi su oni dobri, zar ne?" Poeo je da zvidi melodiju iz nekog indijskog filma. Jedan od vozaa je poeo naglas da ita asopis; svi ostali su uutali. Neko vrijeme sam gledao trni centar. Okrenuo sam se vozau sa groznim ruiastim usnama i rekao: "Imam pitanje za tebe." "Dobro. Pitaj. Zna da u uiniti sve za tebe, Zeko." Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 115 "Ova zgrada - ova koju zovu trni centar - ova sa plakatima ena u njoj se kupuje, je li tako?" "Tako je." "A ona zgrada" - pokazao sam na sjajnu staklenu zgradu sa nae lijeve strane - "da li je i to trni centar? Ne vidim nikakve plakate na njoj." Vitiligousni se podsmjehnuo. "Nije to trni centar, Zeko. To je poslovna zgrada. Odatle obavljaju telefonske razgovore sa Amerikom." "Kakve razgovore?" "Ne znam. Kerka moga gazde radi u jednoj takvoj zgradi. Odvezem je u osam sati, a ona se vrati u dva uju-tru. Spava dva sata, a onda otri u trni centar da troi pare kao da je to voda - zato to zarauje kofe i kofe para u toj zgradi!" Nagnuo se sasvim blizu - njegove ruiaste usne bile su svega par centimetara od mojih. "Meu nama da ti kaem, mislim da je to mnogo udno - ene ulaze uvee u zgrade da rade za Amerikance. A izlaze sa toliko para." Namignuo mi je i osmjehnuo se. "ta jo, Zeko? Ti si radoznao momak. Ima jo pitanja?" "Da. Jo samo jedno." Pokazao sam na jednu od djevojaka koje su izlazile iz trnog centra. "ta s njom, Zeko? Svia ti se?" Pocrvenio sam. "Reci mi", rekoh, "zar ene u gradovima - kao ona - nemaju dlake ispod pazuha i na nogama kao ene u naim selima?" Poslije pola sata su Gazda Mukesh, g. Ashok i Pinky Madam izali iz trnog centra sa punim kesama; potrao sam im u susret da preuzmem kese, g:avio sam ih u prtljanik, zatvorio prtljanik, uskoio u vozako sjedite "siti honde" i odvezao ih do njihovog novog doma, koji je 116 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga bio na trinaestom spratu divovske stambene zgrade. Ime te stambene zgrade je glasilo "Bakingemska palata" blok B. Pored nje je bio "Vindzorski zamak" blok C. A takvih stambenih zgrada, sjajnih i novih, sa dugakim i otmjenim engleskim nazivima, bilo je svuda unaokolo. Jedna od najboljih bila je "Bakingemska palata" B blok - imala je veliko predvorje i lift u predvorju kojim smo svi ili do trinaestog sprata. Meni lino apartman se nije mnogo sviao - bio je veliine kuhinje u Dhanbadu. Unutra je bilo lijepih, mekih, bijelih sofa, a na zidu iznad njih bila je dinovska uramljena fotografija Zaze i Maze. dral nije dozvolio da one podu sa nama u grad i to je slomilo srce g. Ashoku. Nisam mogao da podnesem da pogledam ta stvorenja, ak ni na slici, i sve vrijeme dok sam bio u prostoriji gledao sam u tepih - a to je imalo dodatnu korist da sam tako djelovao kao pucca12 sluga. "Ostavi kese gdje eli", ree g. Ashok. "Ne. Spusti ih kod stola. Stavi ih ba tamo", rekao je Mungos. Poto sam spustio kese, otiao sam u kuhinju da vidim treba li neto da se radi - postojao je jedan

sluga koji se brinuo samo o stanu, ali on je bio aljkav ovjek, a kao to rekoh, oni nisu zaista imali "vozaa", imali su naprosto slugu koji je ponekad vozio auto. Znao sam i bez uputstava da i ja treba da vodim rauna o stanu. Ako je neto trebalo oistiti, ja bih to oistio, a onda bih se vratio i pokraj vrata skrueno ekao dok Gazda Mukesh ne bi rekao: "Moe sada da ide. I budi spreman u osam ujutru. Nema cile-mile samo zato to si u gradu, razumije?" Tada sam odlazio dolje liftom, izlazio iz zgrade i 12 Pucca - istinski, pravi, trajni (na asamskom jeziku - sjeveroistona Indija) (prim. prev.) Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 117 stepenicama se sputao u suteren gdje su bile prostorije za poslugu. Ne znam kako su projektovane zgrade u Vaoj zemlji, g. Jiabao, ali u Indiji svaka stambena zgrada, svaka kua, svaki hotel se pravi sa prostorijama za poslugu - ponekad u zadnjem dijelu, a ponekad (kao u sluaju "Bakin-gamske palate" B bloka) pod zemljom - jazbina sa meusobno povezanim prostorijama, gdje sve te istaice, spremaice, vozai, kuhari i nastojnici stambenog bloka mogu da se odmore, odspavaju i ekaju; kada su bili potrebni svojim gospodarima, u cijeloj jazbini bi se oglasilo elektrino zvono - mi bismo odjurili do table i pronali crvenu lampicu koja trepe pored broja stana iji je sluga potreban gore. Siao sam pjeice dva sprata dolje, proao pored podzemnog parkinga i uao u prostorije za poslugu. im sam uao tamo, ostale sluge su zavritale - urlali su - urlikali su od smijeha. Vitiligousni voza je sjedio sa njima, urlajui najglasnije. Bio im je rekao ta sam ga pitao. Nije bilo kraja njihovoj zabavi; svako od njih je morao da mi prie, zamrsi mi kosu prstima, nazove me "seoskom ludom" i potape me po leima. Sluge ne vole druge sluge, g. Jiabao. Sluge imaju potrebu da zlostavljaju druge sluge. Tako smo odgojeni, kao to su njemaki ovari odgojeni da napadaju neznance. Mi napadamo svakoga ko nam je poznat. Upravo tada sam odluio: neu vie nikada nikome u Delhiju rei ono to mislim. Naroito ne drugom vozau. Nastavili su da me zavitlavaju cijelo vee, pa ak i tokom noi, kada smo otili u spavaonicu na spavanje. Neto u vezi s mojim licem - moj nos, moji zubi, ne znam - ilo im je na nerve. 118 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga I zbog uniforme su mi se podrugivali. Vidite, u gradu vozai ne nose uniformu. Govorili su da u toj uniformi izgledam kao majmun. Tako da sam se presvukao u prljavu koulju i pantalone kakve su i ostali nosili, ali to zavitlavanje se nastavilo cijele noi. Bio je tu jedan ovjek koji je istio spavaonicu i ujutru sam ga upitao: "Ima li neko mjesto gdje ovjek ovdje moe da bude sam?" "Ima jedna prazna soba sa druge strane, ali tamo niko nee da ide", rekao mi je. "Ko jo eli da bude sam?" Bila je uasna, ta soba. Pod nije bio dovren, a na zidovima je bio bjeliasti gips na kome su se mogli vidjeti otisci ruku koje su ga postavile. Na podu i klimavom krevetiu, jedva dovoljno velikom ak i za mene, bila je prljava mrea za komarce. Posluit e svrsi. Druge noi nisam spavao u spavaonici - otiao sam u sobu. Poistio sam pod, privezao mreu za komarce za etiri eksera na zidu i zaspao. Usred noi, shvatio sam zato je tu ostavljena mrea za komarce. Probudili su me umovi. Zid je bio prekriven bubavabama, koje su bile dole da bi se hranile mineralima ili krenjakom u gipsu; njihovo vakanje je stvaralo neprestani um, a njihove antene su treperile sa svake take na zidu. Neke bubavabe su pale na mreu; odozdo sam naspram bijelog tkanja mree mogao vidjeti njihova tamna tijela. Presavio sam mreu i spljeskao jednu od njih. Ostale bubavabe se nisu obazirale na to; nastavile su da padaju na mreu - i da bivaju spljeskane. "Moda vremenom svi koji ive u gradu postanu tako spori i glupi", pomislio sam i osmjehnuo se. "Jesi li lijepo spavao meu bubavabama?" zadirkivali su me kada sam doao u zajedniko kupatilo. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 119

Tu je iilila svaka pomisao da se vratim u spavaonicu. Soba je bila puna bubavaba, ali bila je moja i niko me nije zadirkivao. Tamo sam mogao da spavam kao ovjek. Nedostatak je bio to se u sobi nije ulo elektrino zvono - ali kasnije sam otkrio da je to i neka vrsta prednosti. Ujutru, nakon to sam saekao da doem na red u zajednikom klozetu i zajednikom umivaoniku i zajednikom kupatilu, popeo sam se uz jedno stepenite, proao kroz vrata za parkiralite i doao do mjesta gdje je "siti honda" bila parkirana. Automobil je morao i iznutra i spolja biti obrisan krpom; tapi tamjana morao je biti postavljen na malu statuu boginje Lakshmi, lutka-po-krovitelj obilja, koja se nalazila iznad instrument-table - ovo je imalo dvostruko dejstvo: uklanjanje komaraca koji su se uvukli tokom noi i ispunjavanje unutranjosti automobila mirisom religije. Obrisao sam sjedita - fina barunasta kona sjedita; obrisao sam instrument-ta-blu; podigao sam sa poda kone prostirae i istresao ih. Na komandnoj tabli su bile tri magnetne naljepnice sa slikom boginje-majke Kali - ja sam ih tu stavio, a izbacio sam magnetne naljepnice koje je stavio Ram Per-sad; i njih sam obrisao. Sa retrovizora je na laniu visio mali upavi bauk sa isplaenim crvenim jezikom - tog bauka je g. Ashok lino donio iz Amerike i privezao za retrovizor. To je bila neka amajlija, a i on je volio da gleda kako se klati dok se vozimo. Odalamio sam bauka u usta - zatim ga obrisao. Onda je na red dola provjera kutije sa papirnim maramicama u zadnjem dijelu auta - bila je bogato izrezbarena i pozlaena, kao neto to bi posjedovala kraljevska porodica, iako je ustvari bila napravljena od kartona. Pobrinuo sam se da u kutiji ima novih papirnih maramica. Pinky Ma^am koristi na desetine maramica svaki put kad se izvezemo - kae da je zagaenje u Delhiju uasno. Ona je upotrijebljene i zguvane 120 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga maramice ostavljala pored kutije, a ja sam morao da ih skupim i bacim u kantu. Elektrina zujalica se oglasila u garai. Glas preko mikrofona iz predvorja zgrade ree: "Voza Balram. Da se javi na prednji ulaz zgrade sa automobilom." I tako bih ja uao u "siti hondu", odvezao se gore uz rampu i po prvi put tog dana izaao na sunce. Braa su bila obuena u otmjena odijela - stajali su na ulazu u zgradu, priali i askali; kada su uli, Mungos je rekao: "U sjedite Kongresne partije, Balram. Tamo smo ili prije neki dan - nadam se da se sjea i da nee opet zalutati." Pogledao sam lice g. Ashoka u potrazi za inspiracijom - danas vas, gospodine, neu razoarati, rekoh mu u sebi. Neu zalutati. Saobraajni pic u Delhiju. Automobili, motocikli, skuteri, motorne rike, crni taksiji, svi se guraju za mjesto na putu. Vazduh je tako zagaen da ljudi koji voze skutere i motocikle, preko lica nose marame, koje izgledaju kao maske pljakaa banaka iz filmova - svaki put kad stanete zbog crvenog svjetla, vidite kolonu ljudi sa crnim naoarima i maskama, kao da je jutros itav grad krenuo u oruanu pljaku. Postojao je dobar razlog za noenje maske na licu; kau da je vazduh u Delhiju toliko zagaen da skrauje ljudski ivot za deset godina. Naravno, oni u kolima nisu morali da udiu spoljanji vazduh - mi smo imali lijep, svje, ist, klimatizovan vazduh. Sa svojim podignutim zatamnjenim prozorima, automobili bogatih su liili na tamna jaja koja klize po putevima Delhija. )a sam svoje tamno jaje navodio u samo srce grada; sa svoje lijeve strane vidio sam kupole predsjednike rezidencije - mjesto gdje se obavljaju najvaniji dravni Aravin Adiga / BIJELI TIGAR 121 poslovi. Kada je velika zagaenost, graevina se sa puta uopte nije mogla nazrijeti; ali danas je vazduh bio proziran i divno je sijala. Sa moje desne strane nalazila se Kapija Indije. Za deset minuta sam stigao do sjedita Kongresne partije. To mjesto je bilo lako nai, jer su ispred uvijek bila dva ili tri dinovska kartonska panoa sa slikom So-nie Gandhi. Zaustavio sam auto, iskoio napolje i otvorio vrata g. Ashoku i Mungosu; izlazei, g. Ashok je rekao: "Vraamo se za pola sata." Ovo me je zbunilo; u Dhanbadu mi nikada nisu govorili kada e se vratiti. To naravno nita nije

znailo. Mogli su da dou i za dva sata ili za tri. Ali valjda zato to smo sada bili u Delhiju, smatrali su da treba da budu utivi prema meni. Grupa seljaka je dola do sjedita stranke, nije im bilo dozvoljeno da uu, neto su vikali i onda otili. Reportani kombi TV stanice je doao do sjedita i svirnuo; momentalno su ih pustili unutra. Zijevnuo sam. Udario sam malog crnog bauka u usta i on se zaljuljao naprijed-nazad. Protegao sam vrat okre-nuvi glavu lijevo-desno. Pogledao sam veliki plakat Sonie Gandhi. Siguran sam, g. Jiabao, da ete se sresti sa njom kad ovdje doete - ona sada upravlja cijelom zemljom. Ona je prelijepa ena, ima vrlo svijetlu boju koe jer je roena u nekoj zapadnoj zemlji. Na plakatu je drala podignutu ruku, kao da mi mae - ja sam joj odmahnuo. Zijevnuo sam, zatvorio oi i skliznuo dublje u sjedite. Skoio sam sa sjedita. Pogledao #am oko auta - sagnuo sam se i pogledao ispod sjedita. Nikoga nije bilo u autu. Mora da mi se uinilo! 122 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Izaao sam da provjerim - ali im sam se vratio u kola, ponovo sam uo. "Bitango jedna!" Naslonio sam glavu na volan. "... sjedi u rashlaenom autu, vozika dralove sinove, jede piletine koliko ti dua ite - i ovetine, da ne pominjem svinjetinu i ribu. Via sve mogue ministre i birokrate. A da li pomilja na nas? Sjea li se svoje jadne stare ba..." Gurnuo sam prste u ui i tako sjedio. Dva sata kasnije, iz sjedita su se vratila braa. Gazda Mukesh se nagnuo ka meni i rekao: "Balrame, sada idemo u predsjedniku rezidenciju. Na brdu. Zna gdje je to?" "Da, gospodine, vidio sam je." Do tada sam ve bio vidio sve vee znamenitosti Del-hija - zgradu parlamenta, Jantar Mantar13, Qutub14 - ali ovu, najvaniju od svih, jo nisam bio posjetio. Vozio sam prema brdu Raisina, a onda skroz do vrha, zaustavljajui svaki put kad bi neki straar podigao ruku da bi provjerio unutranjost auta, a zatim sam stao neposredno ispred jedne od velikih graevina sa kupolom kojih je bilo oko predsjednike rezidencije. "ekaj u kolima, Balrame. Vraamo se za trideset minuta." Prvih pola sata sam se previe plaio da bih izaao iz auta. Polako sam otvorio vrata - zakoraio napolje - i pogledao oko sebe. Kupole i tornjevi svuda unaokolo. Negdje u tim kupolastim zgradama i tornjevima ljudi vani za ovu zemlju - premijer, predsjednik, vaniji mi13 Jantar Mantar - ili Jantra Mandir, kompleks graevina koje su bile namijenjene astronomskim posmatranjima, doslovno znai "hram instrumenata" (prim. prev.) 14 Qutub - ili Qutub Minar, reljefni minaret od crvenog pjeara (prim. prev.) Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 123 nistri i birokrate - razmatrali su razne stvari i zapisivali ih i lupali peate. Neko je govorio - "Evo, pet stotina miliona rupija za tu branu!" - a neko drugi je govorio -"U redu, onda da bombardujemo Pakistan, to je jedino rjeenje!" elio sam da trim okolo i da viem: "I Balram je ovdje! I Balram je ovdje!" Vratio sam se u auto kako bih bio siguran da neu uraditi neto glupo i zbog toga biti uhapen. Poelo je da se smrkava kada su braa izala iz zgrade; neki debeljko je izaao zajedno sa njima i neko vrijeme priao sa njima pored kola, zatim se rukovao i mahnuo im za rastanak. G. Ashok je bio smrknut kada je uao u auto. Mun-gos mi je rekao da vozim nazad kui: "Bez novog lutanja, razumije?" "Da, gospodine." Sjedjeli su utei, to me je zbunjivalo. Da sam ja upravo bio u predsjednikoj rezidenciji, skakao bih od sree! Spustio bih prozore i vikao to svakome na koga bih usput naiao! Neko vrijeme smo se vozili u tiini, a onda je g. Ashok progovorio: "Pogledaj ono." "Hm? Koje?" "Onu statuu."

Pogledao sam kroz prozor i vidio veliki bronzani spomenik koji je prikazivao grupu ljudi - to je dobro poznati spomenik koji ete bez sumnje obii u Delhiju, g. Jiabao: na elu je bio Mahatma Gandhi sa svojim tapom, a iza njega je bio narod Indije, koji je on vodio iz tame na svjetlo. Mungos je zakiljiona statuu. "I ta s tim? Vidio sam ga i ranije - to je poznat spomenik." 124 BIJELI TIGAR / Aravin Adiga "Vozimo se pored Gandhija nakon to smo upravo podmitili ministra. Zajebancija, zar ne." "Sad govori kao tvoja ena", rekao je Mungos. "Ne volim psovke - to nije dio ovdanje tradicije." Ali sada je g. Ashok bio previe iznerviran da bi utao. "To je zajebancija - na politiki sistem - i to u da ponavljam koliko ja hou." "Stvari su u Indiji komplikovane, Ashok. Nije kao u Americi. Uzdri se od procjene, molim te." Put za Gurgaon bio je potpuno zaguen. Svakih pet minuta saobraaj bi zavibrirao - pomjerili bismo se trideset centimetara - svi bi se ponadali - a onda bi se upalila crvena svjetla na kolima ispred i ponovo bismo se zaglavili. Svi su trubili. Povremeno bi se sve te sirene, svaka sa svojim osobenim tonom, stopile u jedno dugo zavijanje koje je liilo na tuni zov teleta koje su odbili od sise. Izduvni gasovi su ispunili vazduh. Pramenovi plavog dima svijetlili su pred svim farovima; dim je postao tako gust da nije vie mogao da se podigne, ve se irio vodoravno, spor i sjajan i oko nas je pravio neku vrstu magle. Okolo su poeli da pale cigarete ibicama, doprinosei zagaenju. Ja sam bar bio u autu - nisam morao da gutam kiseli vazduh napolju. Ispred nas je bio ovjek koji je vozio bivolju zapregu; u kolima je prevozio pet metara visoku gomilu praznih kanti za motorno ulje, koju je konopcima privrstio za kola. Jadni njegov bivo! Vue sav taj teret, pa jo udie ovakav vazduh! Rastuio sam se nad tom ivotinjom. Voza motorne rike pored mene poeo je jako da kalje - okrenuo se na stranu i pljunuo tri puta. Dio pljuvake dospio je i na "siti hondu". Ljutito sam ga pogledao - zaprijetio sam mu pesnicom. On se trgao i uinio namaste u znak izvinjenja. Aravind Adiga / BIJELI tigar 125 "Kao da smo se zaglavili usred koncerta ljudskog pljuvanja!" rekao je g. Ashok, prijekorno gledajui vozaa motorne rike. "Pa, da si ti napolju, da udie taj vazduh i ti bi tako pljuvao", pomislih. Automobili su se ponovo pokrenuli - napredovali smo jedan metar - zatim su se upalila crvena svjetla i ponovo smo stali. "uo sam da u Pekingu imaju desetak obilaznica. Ovdje imamo jednu. Nije ni udo to stalno imamo zastoje. Nita nije isplanirano. Kako emo mi uopte da stignemo Kineze?" Prigueno ulino osvjetljenje je tinjalo na trotoarima sa obje strane ulice; i u tom narandastom polumraku mogao sam vidjeti sitne, mrave, aave ljude kako ue i ekaju autobus koji e ih nekuda odnijeti ili kako razmotavaju leaj ako nemaju kuda da idu i spremaju se da spavaju ba tu, a na njihove ivote saobraajni kolaps nije nimalo uticao. Da li su uopte bili svjesni da je zastoj? Izmeu njih i ljudi u automobilima nije bilo nikakvog dodira. Bili smo kao dva odvojena grada - mi u kolima, koji sjedimo u svojim klimatizovanim jajima, i oni napolju. Istina - bio sam u pravom gradu. Siguran unutar automobila. Ali moj otac, da je iv, sjedio bi na tom ploniku, kuhao neku kau od pirina za veeru i spremao se da spava pod banderom. Ti jadnici su iz Tame doli u Delhi da nau malo svjetla - ali jo uvijek su bili u tami. Tako sam ja na neki nain bio i izvan auta, ak i dok sam vozio. Nakon sat vremena probijanja kroz zastoj, napokon smo stigli kui u "Bakingemsku pala1*i" bloka B. Ali muenje jo nije bilo zavreno. Dok je izlazio iz auta, Mungos se lupnuo po depovima, 126 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga na trenutak je izgledao zbunjeno i rekao je: "Izgubio sam jednu rupiju." Pucnuo je prstima u mom pravcu. "Klekni. Potrai ga na podu auta." Spustio sam se na koljena. Kao pas sam njukao po podu, sve traei tu jednu rupiju. Parkiralite je,

kao to sam Vam ranije rekao, bilo jedan sprat ispod zemlje -osvjetljenje je bilo loe. Pipao sam svuda, ali nisam nigdje mogao da naem novi. "Kako ti misli - nema ga? Nemoj da misli da moe da nas potkrada samo zato to si u gradu. elim tu rupiju." "Maloprije smo za mito potroili pola miliona rupija, Mukesh, a sada muimo ovog ovjeka zbog jedne jedine rupije. Zaboravi. Hajdemo gore na pie." "Tako e iskvariti sluge. Uvijek poinje sa jednom rupi-jom. Nemoj ovdje da prenosi svoja amerika shvatanja." I dan-danas je za mene tajna gdje je nestao taj novi. Na kraju sam izvadio novi iz depa na koulji, stavio ga na pod auta, podigao ga i predao Mungosu. "Evo ga, gospodine. Oprostite to ga nisam ranije naao!" Na njegovom mranom licu Gospodara pojavilo se djetinje oduevljenje. Uzeo je novi u ruku i glasno udahnuo kroz zube kao da je to neto najbolje to mu se itav dan desilo. "Ako je tako krt, pitam se koliko mi tek zakida na plati!" pomislio sam - i stavio sebi u zadatak da pitam vozaa sa bolesnim usnama kolika mu je plata, sljedei put kad ga vidim. Otiao sam liftom gore sa dvojicom brae, da vidim da li po stanu treba neto da se radi. Pinky Madam je bila na sofi, gledala je televiziju; im smo uli, ona je rekla "Ja sam ve jela" iskljuila je televizor Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 127 i otila u drugu sobu. Gazda Mukesh je rekao da ne eli da veera, tako da je g. Ashok sam veerao za trpezarijskim stolom. Zamolio me je da za njega podgrijem neko povre iz friidera, pa sam otiao u kuhinju da to uradim. Bacio sam brz pogled nazad dok sam otvarao friider i vidio da je na ivici suza. Kada ste voza, nikada ne vidite cijelu sliku. Samo poneki blijesak, segmente, djelie razgovora - a onda, ba kada Gospodari dolaze do kljunog dijela rasprave - uvijek se desi. Ej, ti, moronu u bijelom dipu, da li vidi da si na pogrenoj strani ulice? Skrenete naglo ulijevo, ljutito pogledate morona, promrmljate neto na njegov raun - i dok ponovo ponete da prislukujete, razgovor na zadnjem sjeditu je ve otiao dalje... i nikada neete saznati kako se ona reenica zavrila. Znao sam da neto nije kako treba. To moete osjetiti u autu, kad troje ue, ali im fiziki nije prijatno u meusobnom prisustvu: to kao voza osjetite. Znao sam da se Pinky Madam i Gazda Mukesh vie ne slau, ali nisam znao zato. Jednog dana mi je g. Ashok rekao: "Danas u devet, Balrame." "Da, gospodine." "Odbacit e Gazda Mukesha do eljeznike stanice." "Da, gospodine." Da li je to znailo da se on vraa z$ stalno? Da li je to znailo da ga se Pinky Madam konano otarasila svojim lupanjem vratima i zajedljivim komentarima? 128 bijeli tigar / Aravin Adiga U osam sati popeo sam se uza stepenice i spremno ekao. Odvezao sam brau do eljeznike stanice. Pinky Madam nije pola. Odnio sam Mungosove torbe do kupea kojim e putovati; zatim sam otiao do kioska i za njega kupio do-su15, uvijenu u papir. To je uvijek volio da jede kad je putovao vozom. Ali, odmotao sam dosu i uklonio krompir bacajui ga na ine, jer je on od krompira prdio, a to nije volio. Sluga vremenom upozna svaki djeli probavnog trakta svog gospodara, od usana do anusa. Mungos mi ree: "ekaj. Imam uputstva za tebe." Stavio je ruku na moje rame. "Balrame, nisi vie u selu." "Da, gospodine." "U Delhiju vlada zakon. Policija te posmatra." "Da, gospodine." "Zna one bronzane statue Gandhija i Nehrua po cijelom gradu? Policija je u njihove oi stavila kamere da prati saobraaj. Oni vide sve to radi, razumije li? "

"Da, gospodine." Tada se namrtio, kao da se pita ta da kae. Rekao je: "Klima-ureaj treba da iskljuuje kad si sam u autu." "Da, gospodine." "Muziku ne treba da puta kada si sam." "Da." "Na kraju svakog dana mora nam dati podatke o predenoj kilometrai kako bismo vidjeli da ne vozi auto kad si sam (da, gospodine) ili da ne uzima benzin (da, gospodine)." Gazda Mukesh je zamirkao, pa se onda okrenuo g. Ashoku i rekao: "Treba da obrati panju, Ashok, brate, ti e kon-trolisati vozaa kad ja ne budem ovdje." 15 Dosa - indijska palainka od pirinanog brana (prim, prev.) Aravind Adiga / bijeli tigar 129 Ali g. Ashok se igrao svojim mobilnim telefonom. Spustio ga je i rekao: "Voza je poten. On je iz Lax-mangarha. Vidio sam njegovu porodicu kad sam bio tamo." Zatim se vratio svom mobilnom telefonu. "Ne priaj tako. Ne ponaaj se kao da je nevano ovo to ti govorim", ree Mungos. Ali ovaj nije obraao panju na ono to je njegov brat priao - neprestano je pritiskao dugmie na mobilnom telefonu: "Trenutak, trenutak, razgovaram sa prijateljem u New Yorku." Vozai imaju obiaj da svrstavaju ljude u kategorije. Neki ljudi su iz kategorije prve brzine: vole da otponu neto, ali ne zadravaju se dugo na tome. Drugi su ljudi druge brzine: kad neto zaponu, idu s tim do kraja. Mungos je bio ovjek druge brzine. G. Ashok je bio ovjek prve brzine. Nita mu nije dugo dralo panju. To jest, nita osim njegovog mobilnog telefona. Gledajui ga, otkrio sam, gotovo istovremeno, dvije stvari. Svako od ova dva otkria ispunilo me je osjeanjem uenja i radosti. Prvo, preko mobilnog telefona se moglo "razgovarati" prostim pritiskanjem dugmia. A na taj nain ste mogli "razgovarati" sa nekim ko je ak u New Yorku! uda moderne nauke ne prestaju da zadivljuju. Drugo, shvatio sam da je ovaj visoki, zgodni ovjek irokih ramena, g Ashok, koji e biti moj jedini gospodar za nekoliko minuta kada se oglasi sirena i ovaj voz ode za Dhanbad, bio slab, bespomoan, odsutan.i potpuno lien svih poriva koji kolaju kroz krv zemljoposjednika. "Da smo sada u Laxmangarhu, zvali bismo te Jagnje", pomislio sam. "ta se ti kliberi kao magarac?" Mungos se brecnuo na mene, a ja sam se presamitio izvinjavajui se. U osam sati te veeri, g. Ashok mi je preko drugog 130 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga sluge poruio: "Budi spreman za pola sata, Balrame. Pinky Madam i ja izlazimo u grad." I njih dvoje su zaista sili: dva sata i etrdeset pet minuta kasnije. Kunem se - istog trenutka kada je Mungos otiao, suknja se jo vie skratila, a sise su jo vie izbaene. Ta ena se sada otvoreno oblaila kao kurva. Dok je sjedjela pozadi, mogao sam vidjeti pola njenih grudi van odjee i grizla me je savjest svaki put kada sam pogledao u retrovizor. Ali ta sam mogao? Kako sam mogao da izbjegnem da gledam u retrovizor? Gospodine premijeru, moda ste nekada, dok ste vozili kroz gust saobraaj, zaustavili auto i spustili prozor; i onda ste osjetili vreli dah iz izduvne cijevi kamiona do vas. Budite svjesni, g. premijeru, da ispred sopstvenog nosa imate jedan vreo dizel motor. ovjek koji vozi Va automobil takoe ima kitu - i to vjerovatno veu od Vae. Sjetite se toga kad u auto ue Vaa supruga, obuena u usku haljinu, dok joj milujete ruke ili ramena mislei da niko ne gleda. Ja gledam. Dok sam vozio auto, morao sam da izbjegavam da gledam u retrovizor, to jest plaio sam se da u dobiti tako jaku erekciju da vie neu moi da mijenjam brzine kako treba. U mome selu, gospodine imamo jednostavno pravilo - ena koja pokazuje koljena je prava pravcata kurva. I to pravilo se uvijek potvrdi - kao to je bilo i u ovom sluaju.

Aravin Adiga / BIJELI TIGAR 131 Krajem mjeseca popeo sam se u stan. On je tamo sjedio, sam, na kauu ispod uramljene slike dva udovita. "Gospodine?" "Hm. ta je bilo, Balrame?" "Prolo je mjesec dana, gospodine." "Pa?" "Gospodine... moja plata." "Ah, da. Tri hiljade, je li tako?" Brzim potezom je izvukao novanik - prepun novanica - i nekoliko novanica lagano bacio na sto. Pokupio sam ih i poklonio se. Mora da je zapamtio neto od onoga to mu je brat govorio, jer je rekao: "alje neto od toga kui, zar ne?" "Sve, gospodine. Zadrim samo koliko da jedem i pijem ovdje - ostatak ide kui." "Odlino, Balrame. Odlino. Porodica je vana." U deset sati te veeri, otpjeaio sam do pijace na uglu nedaleko od "Bakingemske palate" bloka B. Do posljednje prodavnice na pijaci; na panou iznad prodavnice je ogromnim crnim slovima na hindiju pisalo: Prodavnica estokih engleskih pia Prodajemo strana pia napravljena u indiji Nisam nikada bio probao "englesko pie" - to je podrazumijevalo bilo ta to su Englezi, koji supuno pili, ostavili za sobom: rum, viski, pivo, din - kvalitetna roba. Sve do tada sam pio samo seoska pia - od kako sam doao u grad, umirao sam od elje da probam prava pia. * Tu je bila velika guva - najmanje pedeset ljudi se naguralo u prostor od tri metra pred prodavnicom, pri 132 BIJELI TIGAR / Aravind Aiga emu je svako od njih iz sve snage vikao i mahao akom punom novca: "Kingfisher Strong od litra!" "Old Monk malu bocu!" "Thunderbolt! Thunderbolt!" Po cijeloj prodavnici su bile naslagane razne vrste boca, a dvojica tinejdera stajala su za pultom i primala porudbine od ljudi koji su vikali na njih. Na bijelom, bonom zidu prodavnice, crvenom bojom su bile ispisane stotine naziva - imena razliitih pia koja su se tu prodavala. Pomislio sam: "Da prvo probam viski." CjENOVNIK PRODAVNICE ESTOKIH ENGLESKIH PIA Viski prve klase etvrt Pola Puna boca Blenders pride115 230 400 100 Pipers 125 260 430 Bagpiper 82 110 123 To je sve bilo preskupo za mene. Ispod toga bio je jo jedan dio: Manje skup viski etvrt Pola Puna boca Scotland highland 74 110 125 Mctiggle's 80 119 130 Queen victoria 84 110 128 Aravind Aiga / BIJELI TIGAR 133 Jo uvijek previe! Ve sam gubio nadu, kada sam ugledao: Najmanje skup viski etvrt Pola Puna boca White stallion 42 56 76 Thunderbolt 32 44 70 Imamo jo jeftiniji viski. Pitati na pultu. Progurao sam se kroz guvu - stigao sam do pulta, ka kome su se svi ti ljudi, sa ispruenim rukama kao kad u hramu pokuavaju da dodirnu svetu vatru, naginjali i vikali: "Kingfisher!" "Seagrams din od pola!" "Haywords! I prvo mene usluzi - ekam ovdje sat vremena, bitango!" Izgledalo je da nikoga ne usluuju - ili da djeaci za pultom u toj galami ne uju dobro porudbine i

stalno mijeaju ko je ta poruio, to je dovodilo do nove galame i svae! Ovdje sam udario laktom; tamo sam izbjegao pesnicu - i stigao sam do samog pulta, udario pesnicom po njemu i proderao se: "'Thunderbolt'! Puna boca! Odmah me usluzi!" Potrajalo je nekih deset minuta - tada sam, najzad, dobio svoju flau. Ugurao sam je u pantalone jer je nigdje drugdje nisam mogao staviti, otiao iza stambenog bloka, sjeo na zemlju, pogledao gore u Mjesec i prinio flau ustima. Mogu sam sebi da kupim pie - i to nita manje nego englesko pie! "Konano sam ovjek, oe", mislio sam, gledajui Mjesec. Za dvadesetak minuta sam iskapio bocu. 134 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga "Balrame. Dugo ti je trebalo da se popne u stan." "Oprostite, Madam." "Izgleda bolesno, Balrame. Jesi li dobro?" "Jesam, Madam. Boli me glava. Nisam dobro spavao noas." "Napravi sada aj. Nadam se da kuha bolje nego to vozi." "Da, Madam." "ujem da si ti Halwai, da su tvoji kuhari. Zna li neki posebnu tradicionalnu vrstu aja od umbira?" "Da, Madam." "Onda ga napravi." "Da, Madam." Nisam imao pojma ta tano Pinky Madam eli, ali sam pristavio ajnik i poeo da pravim aj. Tek to je voda provrila, kada se kuhinja ispunila parfemom. Dola je do vrata i gledala. Meni se jo vrtjelo od noanjeg pia. Cijelo jutro sam vakao sjemenje anisa kako niko ne bi primijetio miris pia u mom dahu, ali ipak sam brinuo da ona ne osjeti, pa sam se okrenuo od nje dok sam prao komad umbira pod esmom. "Sta to radi?", pitala je. "Perem umbir, Madam." "To radi desnom rukom. Sta to radi lijevom?" "Madam?" Pogledao sam dolje. "Prestani da ee prepone lijevom rukom!" "Izvinite, Madam. Prestat u." Ali nije vrijedilo. Nije prestajala da vie: "Kako si trokav! Pogledaj se, pogledaj zube, pogledaj odjeu! Na zubima ima crveni paan, a kapao ti je i po Aravin Adiga / bijeli tigar 135 koulji. Odvratno! Zato vae tu gadost! Oh, ti si be-skoristan. Izai - poisti nered koji si napravio u kuhinji i izai." Poklonio sam joj se. Vratio sam komad umbira u friider iskljuio poret i siao dolje. Stao sam pred ogledalo i otvorio usta. Zubi su mi bili crveni, potamnjeli, truli od paana. Isprao sam usta, ali usne su mi jo bile crvene. Bila je u pravu. Paan - koji sam godinama bio va-kao, kao i otac i Kishan i svako drugi koga sam poznavao - tamnio je moje zube i unitavao desni. Jasno sam to vidio u zajednikom ogledalu dolje. Sljedee veeri su g. Ashok i Pinky Madam sili svaajui se, uli u kola svaajui se i nastavili da se svaaju dok sam vozio "siti hondu" iz "Bakingemske palate" bloka B na glavnu ulicu. "Idemo u tuni centar, gospodine?", pitao sam im su zautali. Pinky Madam se istog trenutka kratko i visoko nasmijala. To bih od nje i.oekivao, ali ne od njega - ipak, i on se pridruio. "Nije tuni centar, nego trni", ree on. "Kai ponovo." Ja sam neprestano izgovarao "tuni", a oni su neprestano traili da to ponovim i histerino se kikotali svaki put kada bih to uinio. Kada se to zavrilo, ponovo su se drali za ruke. Bar je neto dobro proizalo iz mog ponienja - makar mi je zbog toga bilo drago. Izali su iz auta, zalupili vrata i uli u trni centar; uvar je salutirao kad su prili, zatim su se staklena vrata sama otvorila i progutala ih. Ja nisam izaao iz automobila: to mi je pomagalo da se bolje usredsredim. Zatvorio sam oi. 136 bijeli tigar / Aravind Aiga Turrruni. Ne, nije dobro. Troni.

Ne, nije ni to. Truni. Tirani Trani. "Zeko! Izai iz auta i doi ovamo!" Mala grupa vozaa je pored parkinga uala poredana u krug. Jedan od njih je poeo da vie na mene i mae primjerkom asopisa: "Odmah, Zeko! To je nareenje od tvojih pretpostavljenih!" Voza sa bolesnim usnama. Namjestio sam irok osmijeh na lice i priao mu cerei se ponizno. Ostali vozai su se zacerekali. "Ima li jo nekih pitanja o gradskom ivotu, Zeko?" pitao me je g. Roze Usne. Kanonade smijeha unaokolo. Malo kasnije se uozbiljio. "Jesi li razmislio o onome to sam ti rekao, duice? Treba li neto tvom gospodaru? Ganja? Devojke? Djeaci? Loptice za golf - amerike loptice za golf visokog kvaliteta, bez carine?" "Nemoj sada da mu nudi sve to..." ree drugi voza. Taj je kleao i mahao naokolo lancem sa kljuevima gazdinog auta, kao dijete sa igrakom. "Jo je on svje iz sela, jo je ist. Pusti ga da ga iskvari gradski ivot, tada e sam doi kod tebe, molit e te." Zgrabio je asopis - "Nedjeljnik ubistva", razumije se Aravin Adiga / BIJELI TIGAR 137 iz ruku vozaa sa ruiastim usnama, otvorio ga i poeo glasno da ita. Naklapanje je prestalo. Svi vozai su prili blie. "Bila je to kina no. Vishal je leao u krevetu, dah mu je smrdio na alkohol, bacao je poglede kroz prozor. ena od prekoputa je dola kui i spremala se da skine svoje..." Roze Usne je rekao: "Pogledajte tamo! I danas se deava..." Voza sa asopisom iznerviran prekidom nastavio je da ita - ali ostali su sada stajali i gledali u pravcu trnog centra. Odvijao se jedan od onih incidenata koji su bili vrlo esti kada su se trni centri bili tek pojavili, a koji su opisivani u dnevnim novinama pod naslovom kao to je: "Ima li mjesta za sirotinju u trnim centrima nove Indije?" Staklena vrata su se otvorila, ali ovjek koji je htio da ue nije to mogao. uvar na vratima ga je zaustavio. Pokazao je palicom na stopala tog ovjeka i odmahnuo glavom. ovjek je na nogama imao sandale. I mi vozai smo svi na nogama imali sandale. Ali oni koji su mogli ui u trni centar imali su cipele na nogama. Umjesto da ustukne i ode - kao to bi devet od deset ljudi na njegovom mjestu uradilo - ovjek u sandalama je eksplodirao. "Zar ja nisam ljudsko bie?" vikao je. Vikao je tako jako da je iz njegovih usta letjela pljuvaka kao iz fontane, a koljena su mu se tresla. Jedan od vozaa je zviznuo. ovjek koji je metlom istio spoljni krug trnog centra spustio je metlu ^ poeo da gleda. Na trenutak sam pomislio da e ovjek na vratima udariti uvara, ali je odustao, okrenuo se i otiao. 138 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga "Taj tip ima muda", ree jedan od vozaa. "Da smo svi takvi, upravljali bismo ovom zemljom, a oni bi istili nama cipele." Poslije toga su se vozai vratili u krug. Nastavilo se itanje prie. Posmatrao sam mlataranje kljueva. Posmatrao sam dim sa cigareta. Posmatrao sam kako paan pada na zemlju i truli. Najgori dio vozakog posla je taj to imate da potroite sate i sate dok ekate da vam se vrati poslodavac. To vrijeme moete potroiti, kao to veina vozaa radi, na askanje, eanje prepona i pljuvanja paana. Ili moete da itate asopise posveene ubijanju i silovanju. Ili da usavravate ofersku naviku - to je, ustvari, vrsta joge - koja podrazumijeva stavljanje prsta u nos i putanje mozga na otavu na nekoliko sati (trebalo bi da smisle ime za tu pozu: asana'6 vozaa koji se dosauje). Ili moete u instrument-tablu sakriti flau jeftinog viskija - dosada je od mnogih potenih vozaa napravila pijanice. U posljednjih stotinu godina, samo jedan voza je to vrijeme iskoristio da razmilja.

Tog dana, dok sam g. Ashoka vozio nazad do stana, pogledao sam u retrovizor. G. Ashok je imao na sebi majicu sa kratkim rukavima. Uvijek je nosio majice sa kratkim rukavima, ali nikada ranije ih nisam paljivo prouavao. Ja ne bih odabrao takvu majicu. Najvei dio njene povrine bio je prazan i bijel, a u centru je bila mala slika. Ja bih kupio neto veoma areno, sa puno rijei i slika. Onda sam jedne noi, nakon to su g. Ashok i Pinky Madam otili gore, odetao do lokalne pijace. Pod jakim, otrim svjetlom golih utih sijalica, ljudi su uali na 16 Asana - "sjedei stav" na sanskrtu, preteno se vezuje za jogu (prim, prev.) Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 139 ulici, prodavali korpe pune staklenih i metalnih narukvica, igraaka, marama, penkala i privezaka za kljueve. Naao sam ovjeka koji prodaje majice. Traio sam da mi pokae sve to ima. "Ne, ne, ne", govorio sam za svaku koji bi mi pokazao, sve dok na kraju nisam pronaao jednu bijelu, sa malom tampanom rijei na sredini. Napravio sam od nje smotuljak i ugurao je u prostor ispod mjenjaa koji "siti honda" ima. Poslije toga sam se dao u potragu za prodavcem crnih cipela. Te veeri sam takode nabavio i svoju prvu pastu za zube. Kupio sam je od ovjeka kod koga inae kupujem paan; on se usput bavio i prodajom pasti za zube, koje su ponitavale uticaj paana. Prodao mi je pastu za koju je tvrdio da je najbolja koju ima: Shakti pasta sa izbjeljujuim efektom Naroito dvostruko dejstvo ini da vai zubi budu bijeli i jaki Dok sam prao zube prstom, primijetio sam ta radi moja lijeva ruka: neprimjetno se privukla preponama -kao kad guter neprimjetno puzi po zidu - i poela da eka. Zato mi niko nikada nije rekao da je vakanje paana i eanje prepona neto odbojno? Zato mi otac ili Kishan ili Kusum to nikada nisu rekli? Pasta se u mojim ustima zgusnula u mlijenu pjenu. Ispljunuo sam je i poelio da sa njom mogu da ispljunem i svoju prolost. Utinuo sam lijevu ruku tako jako da je ostao na koi crven trag. To je od sada bila kazna za eanja prepona. Isto e se desiti i mom jeziku ako opet budem vakao paan. Narednog jutra, kada sam vozioiHnkv Madam u kupovinu, napipao sam pamuni smotuljak stopalima obuvenim u cipele. Kada je izala iz auta - zalupivi vrata 140 BIJELI tigar / Aravind Adiga - saekao sam deset minuta. A onda sam se presvukao u kolima. Ba tu, na parkingu. Smotao sam odjeu, stavio je u ugao auta, a zatim iz ranije sakrivenog smotuljka izvukao majicu i obukao je. Krenuo sam do ulaza u trni centar. Ali kada sam tamo stigao, okrenuo sam se im sam ugledao uvara -vratio sam se do "siti honde". Uao sam u auto i tri puta odalamio bauka. "Uradi to, Balrame", ree bauk. Sa njim se sloila i slika isplaene Kali. Uzeo sam salvetu - istresao nos u nju - i pokuao ponovo. Ovog puta sam otiao do zadnjeg dijela trnog centra. Bio sam siguran da e me uvar ispred ulaza zaustaviti i rei: "Ne, tebi je zabranjen ulaz, ak i sa crnim cipelama i majicom koja je preteno bijela i sa samo jednom engleskom rijei." Do posljednjeg trenutka sam bio siguran da e me prepoznati, pozvati nazad, oamariti i poniziti. ak i kada sam ve bio uao u trni centar, bio sam siguran da e neko rei: "Hej! Onaj ovjek je ofer! Sta e on ovdje?" I onda e me svi juriti po cijelom trnom centru, kroz sve te prodavnice, i iznijeti me odatle. Na svakom spratu su bili uvari u sivim uniformama - izgledalo mi je da me svi posmatraju. To je bilo moje prvo iskustvo bjegunca. Bio sam svjestan parfema u vazduhu, zlatastog svjetla, svjeeg, preienog i klimatizovanog vazduha, ljudi u majicama i farmerkama koji su me udno gledali. Vidio sam lift koji je iao goredolje, izgledalo mi je da je napravljen od pozlaenog stakla. Vidio sam prodavnice sa staklenim zidovima i ogromne slike lijepih evropskih mukaraca i ena na svim zidovima. A onda sam otiao na vrh zgrade. Sa ivice ograde pogledao sam dolje. Sada su se poda mnom pruala etiri spra ta trnog centra... to je bilo Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 141 kao da lebdim u nekoj letjelici! Da me sada vide drugi vozai! Izai je bilo podjednako nezgodno kao ui, ali mi uvari ponovo nisu rekli ni rije, pa sam otiao do auta, uao u njega, presvukao se u uobiajenu odjeu, smotao i kod nogu ostavio bogataku majicu.

Otrao sam do mjesta gdje su ostali vozai sjedjeli. Niko od njih nije primijetio moj odlazak i povratak. Bili su previe zauzeti neim drugim. Jedan od vozaa - onaj to voli da stalno vrti kljueve - drao je mobilni telefon. To je u krugu vozaa postalo centar panje. Tjerao me je da i ja pogledam njegov telefon. "Je 1' enu zove tim telefonom?" "Ne moe nikoga zvati ovim telefonom, budalo, to je jednosmjerni telefon!" "Pa ta e ti telefon sa kog ne moe da pozove porodicu?" "To je da gazda moe da me pozove i da mi uputstva gdje da doem po njega... Moram da ga drim ovdje - u depu - kuda god da krenem." Uzeo mi je telefon, obrisao ga i stavio u dep. Njegov poloaj meu vozaima je do te veeri bio prilino nizak: njegov gospodar je imao samo "suzuki zen", mali auto. A danas se ponaao kao pravi mali bog. Ostali vozai su redom pregledali telefon, dodavali ga jedan drugom i piljili u njega kao majmun kad pregleda neto svjetlucavo to je naao. U vazduhu se osjeao slab miris amonijaka; jedan od vozaa je piao nedaleko od nas. Vitiligousni me je gledao sa strane. "Zeko", rekao je. "Djeluje kao neko ko ima neto da saopti." "Nita", rekoh i odetah nazad dc* auta. 142 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Saobraajne guve su se svakog dana pogoravale. Svake veeri je djelovalo kao da ima sve vie automobila na putevima. A sa guvama se pogoravala i narav Pinky Madam. Jedno vee, dok smo prosto milili prema Gurgaonu niz Ulicu Mahatme Gandhija, ona je potpuno izgubila kontrolu. Poela je da vriti. "Zato ne moemo da se vratimo, Ashoki? Pogledaj ovaj jebeni zastoj. Sada je ve svaki dan ovako." "Molim te da ne poinje ponovo. Molim te." "Zato da ne. Obeao si mi, Ashoki, da emo se u Delhiju zadrati samo tri mjeseca, srediti papire i vratiti se. Ali poinjem da mislim da si ovdje doao samo da bi se pozabavio tim problemom oko poreza. Da li si me sve vrijeme lagao?" Pokazala je na automobile oko nas. "Zaglavljeni smo u ovom zastoju ve etrdeset minuta. Mora da me zajebava." Nije bila njegova krivica to to se dogaalo izmeu njih - to odgovorno tvrdim i na sudu ako treba. On je bio dobar mu, stalno je traio naine da je usrei. Za njen roendan, na primjer, mene je natjerao da se obuem kao maharada, sa lanim brkovima, tamnim nao-arima za sunce i crvenim turbanom i da im tako posluujem hranu. I to ne neku obinu, kunu hranu - rekao mi je da posluim ono grozno jelo sa smrdljivim sirom, koje se kupuje u kartonskim kutijama i koje je tako skupo - picu! Ona se smijala, i smijala, i smijala kada me je vidjela u mom kostimu, a jo sam joj se i duboko klanjao sa kutijom pice. Usluio sam ih, a zatim sam, prema uput-stvima g. Ashoka, stao blizu portreta Zaze i Maze i skrueno ekao. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 143 "Pinky" ree on. "Sluaj sad ovo. Balrame, ta mi to sada jedemo?" Znao sam da je neka zamka, ali ta sam mogao? - odgovorio sam. Njih dvoje su eksplodirali od smijeha. "Reci to ponovo, Balrame." Ponovo sam rekao. Oni su se ponovo nasmijali. "Nije piDa. Kae se piCa", ree ona. "Kai lijepo." Oni su jeli tu odvratnost, dok sam ja tako stajao i ekao da zavre. "Uasno je isjekao picu. Nema pojma oko hrane. Ne razumijem kako moe on da potie iz kaste kuhara. Pravi je idiot oko hrane." "Tek to si otpustila kuhara", ree g. Ashok. "Molim te, nemoj i njega - on je poten momak." Oprao sam sudove nakon to su zavrili. Sa kuhinjskog prozora sam vidio glavni put u Gurgaonu

ispunjen svjetlou iz trgovinskih kompleksa. Novi trni centar je upravo otvoren na kraju ulice i automobili su se slivali u njegove kapije. "Ne smije da rizikuje, Balrame", rekao mi je trbuh. "Uhvatit e te ako to ponovi. ak bi i g. Ashok lino mogao da te spazi u trnom centru. A onda e na krovu prepunog autobusa nazad u Laxmangarh." Spustio sam roletnu da ne vidim blistave trne centre. Vratio sam se pranju tanjira, kaika, viljuaka, olja. Zatim sam dlanom prebrisao sudoperu i ugasio svjetla. Njih dvoje su otili u spavau sobu. Vrata su bila zatvorena, a iznutra se ulo vikanje: "Mora da me zajebava! Ti mora da..." "Hoe da te udarim?" "Da, to da ne? Moda si u tome bolji nego u krevetu!" Prikrao sam se vratima na vrhovirAa prstiju. Prislonio sam uho na drvo i kroz njega sam uo kako se pojaava vikanje unutra - pa prerasta u urlanje - i onda otar, 144 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga odzvanjajui zvuk mukarca koji je oamario enu. Odlino! - pomislio sam. Krajnje je vrijeme da pre-uzme inicijativu, ti Jagnje-koje-je-plod-bedarazemljo-posjednikih. Znao sam da e sada sve biti u redu - spustio sam se liftom i otiao u svoju sobu. Pola sata kasnije, ba kada sam tonuo u san, jedan drugi sluga je siao i vikao traei me. Zvonilo je elektrino zvono! Navukao sam pantalone, nekoliko puta oprao ruke u zajednikom umivaoniku, odvezao auto do ulaza u zgradu. G. Ashok i Pinky Madam su ekali. "Vozi nas u grad." "Da, gospodine. Gdje u grad?" "eli li nekud posebno, Pinky?" Ona nije progovarala. "Vozi nas u Connaught Place, Balrame." "Da, gospodine." Mu i ena nisu se gledali dok sam ih vozio. Jo sam na sebi imao kostim maharade, mada sam bio skinuo turban i odloio ga u stranu. G. Ashok je nekoliko puta nervozno pogledao Pinky Madam. "U pravu si, Pinky", ree on promuklim glasom. "U pravu si. Ovdje ima puno problema. ao mi je. Nisam htio to da ti osporavam. Ali rekao sam ti, u Indiji samo jedna stvar ne valja - imamo taj sjebani sistem koji se zove parlamentarna demokratija. Sve ostalo je ovdje kako treba. Bili bismo kao Kina..." "Ashok. Boli me glava. Molim te." "Izvini. Lijepo emo se provesti noas i proi e te -obeavam." Kada smo stigli do Connaught Placea, traio je da zaustavim ispred znaka "Indija danas". "ekaj nas ovdje, Balrame. Vratit emo se za dvadeset minuta." Prolo je bilo sat vremena, a ja sam jo sjedio u autu Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 145 posmatrajui svjetla Connaught Placea. Pokuavao sam da zamislim kuda su to g. Ashok i Pinky Madam otili -ta rade tamo - kakvo pivo piju... Boksovao sam upavog crnog bauka desetak puta. Pogledao sam boginju Kali na instrument tabli, sa njenim dugakim isplaenim crvenim jezikom i sam se isplazio. Zijevnuo sam. Ve je odavno prola pono i bilo je vrlo hladno. Otar miris u vazduhu. Ostali vozai su sebi zaloili vatru. Otvorio sam vrata auta i naao ih kako, naravno, kao majmuni ue oko vatre koju su odravali ubacujui u nju komadie celofana. Bogatai u Delhiju, kako bi preivjeli zimu koristili su elektrine grijalice ili plinske pei ili su ak loili cjepanice u kaminu. Kada beskunici ili sluge kao to su noni uvari i vozai, koji su primorani da zimi napolju provode vrijeme, ele da se ugriju, tada oni loe ono to mogu nai na zemlji, a to je mahom lie i granice. Zaudo, jedno od najboljih goriva je, meutim, celofan, koji se koristi za uvijanje voa i povra i poslovnih prirunika: im ga stavite u vatru, on se promijeni i istopi u providno gorivo - jednom prilikom sam na radiju uo da je celofan ustvari vrsta benzina, ko bi to pomislio! Jedini je problem to, dok gori, oslobaa otrovan dim od kog poslije nekog vremena

pone da boli stomak. Pa ipak, bolje ugrijan i bolestan, nego hladan i mrtav, zar ne! Te veeri je tamo bio i ovjek sa ruiastim usnama. Mahnuo mi je. "Zeko, nemoj tamo sam da sjedi kao neki pustinjak! Pridrui nam se. Ovdje je toplo." Toplina vatre je bila tako primamljiva - uprkos groznom mirisu zapaljene plastike. 4 Ali ne. Zagolicala bi me usta da im priem i traio bih od njih malo paana. I dok trepne, moja lijeva ruka 146 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga bi kao guter otpuzala preko butine i poela da gricka moje prepone. "Vidi ga! Danas se ak i obukao kao maharada!" "Znamo mi da ti misli da si drugaiji, Balrame - vie se ne drui sa nama!" "Doi ovamo, maharada! Podijeli sa nama ovu nau skromnu vatru za sluge!" Daleko od iskuenja i vatre, etao sam ulicama Connaught Placea dok nisam uo brektanje maina i osjetio miris blata u vazduhu. U Delhiju se na sve strane gradi. Postavljaju se staklene fasade na trne ili poslovne objekte; redovi dinovskih betonskih nosaa u obliku slova T, nalik na kolone nakovanja, tamo gdje e biti postavljeni novi mostovi ili nadvonjaci; ogromni krateri koje prave da bi sagradili nove dvorce za bogate. ak i ovdje, u srcu Connaught Placea, ak i usred noi, graevinski radovi su se nastavljali. Reflektori su obasjavali jamu u kojoj su ljudi kopali. uo sam za to: pravili su eljeznicu ispod Delhija. Jama koju su zbog toga iskopali bila je divovska: liila je na rudnike uglja koje sam vidio kad sam bio u Dhanbadu. Osim mene je jo jedan ovjek posmatrao jamu - elegantno obuen ovjek, u koulji sa kravatom i pantalo-nama sa lijepim naborima. Obino mi se takav ovjek nikada ne bi obratio, ali moda ga je moja tunika maha-rade zbunila. Zakoraio je ka meni, odmahnuo glavom i rekao: "Ovaj grad e za pet godina biti kao Dubai, zar ne?" "Pet?" rekoh prezirno. "Za dvije godine!" A onda smo posmatrali zajedno. Pogledao sam njegovo lice - na njemu je bilo zadivljenosti. Ali kada sam pogledao u jamu, nisam osjetio zadivljenost - ne, osjetio sam ba suprotno od zadivljenosti: neku vrstu straha da Aravin Adiga / BIJELI TIGAR 147 se po cijelom Delhiju - pravi uzrok sveg ovog kopanja i praine i blata i cementa - zapravo grade zatvori: i da e, kada se izgradnja zavri, ljude kao to sam ja primorati da sjede u tim zatvorima i zalupit e zatvorske kapije za njima. Poeo sam da drhtim. Okrenuo sam lea jami, odetao do auta i uao na vozako sjedite. Tu sam bio bezbjedan - niko me nee strpati ni u kakav zatvor dok tu sjedim. elio sam da bar mogu da pustim neku muziku da ubijem vrijeme, ali je to, naravno, gazda Mukesh bio zabranio. Sada je napolju ve bilo ledeno. Zatvorio sam oi i pokuao da se prisjetim ta sam veerao. Pilei kari. Fin, topao kari, sa sonim komadima mesa. Barice crvenog ulja u saftu. Lijepo. Prdnuo sam, opustio se i skliznuo dublje u sjedite i u san. A onda sam se ponovo probudio - tup! - kao da sam glavom bio udario u neto. "Zato g. Ashok ne jede meso? Zato kae da je to loe?" U tome je problem sa provoenjem previe vremena u ovim stranim automobilima, njukajui strana sjedita i prouavajui strana slova na brzinomjeru. "Umukni", udario sam mjenja, utnuo papuicu gasa, pljunuo na instrument-tablu. "Umukni. Ja mnogo volim piletinu! Ne radi mi to!" Ali glas u mojoj glavi nije htio da poslua "Ali da li je jedenje piletine jedna od onih loih stvari koje su te kod kue tjerali da radi - kao eanje prepona ili vakanje i pljuvanje paanaV Sklupao sam se na stranu, zapuioui prstima i zaspao. Probudili su me lupanjem u prozor. Uurbano sam izaao i otvorio im vrata. Oboje su bili glasni i sreni i 148 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga

smrdjeli su na alkohol - i izgubili su svaki osjeaj pristojnosti. Kaem Vam, ponijeli su se kao ivotinje dok sam ih vozio iz Connaught Placea. On je nju mazio po butinama, a ona je kolutala oima kao kurva u nekom filmu. Gledao sam ih jednu sekundu predugo. Ugledao me je u retrovizoru. Osjetio sam se kao dijete koje je gledalo roditelje kroz odkrinuta vrata, gospodine - skrenuo sam oi sa osjeanjem grize savjesti. Poeo sam da se preznojavam -napola sam oekivao da me dohvati za kragnu, baci me na zemlju i izgazi izmama, kao to je njegov otac to radio sa ribarima u Laxmangarhu. Ali ovaj ovjek, kao to sam Vam rekao, bio je drugaiji - bio je sposoban da postane bolji ovjek od svog oca. Kao da sam mu oima dotakao savjest; odgurnuo je Pinky Madam i rekao: "Voza gleda." Ona je odmah postala mrzovoljna, okrenula glavu u stranu i utala. Poslije nekog vremena, ona ree: "Hou ja da vozim sada." Smrdei na pivo, prila mi je do uha i zaitala: "Daj mi volan." "Ne, Pinky, nemoj, nije u redu, voza mora da bude voza, mi smo oboje pijani..." "Mora da me zajebava! Ne smijem ni tvoja kola da vozim? Jesam li ja tvoja ena ili kurva?" "Uh, mrzim ovo." Snudio se na svom sjeditu. "Mrzim ovo. Balrame, zapamti - nemoj nikad da se eni, sve su ene lude!" "Da li on to staje na semaforu? Balrame, zato staje? Vozi dalje!" "Mora da stane na semaforu, Pinky. Pusti ga da zaustavi. Balrame, potuj saobraajne propise. Nareujem ti." Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 149 "Ja ti nareujem da vozi, seljo jedan! Vozi!" Sada ve potpuno zbunjen, napravio sam kompromis - odvezao sam auto tri metra iza bijele crte, a onda zaustavio. To ih je izgleda, oboje zadovoljilo. "Jesi li vidjela ta je uradio?", ree g. Ashok. "To je bilo prilino pametno. Ovaj na voza je prilino pametan, za budalu." Sat pored crvenog svjetla pokazivao je da do promjene crvenog svjetla u zeleno ima jo trideset sekundi. Gledao sam sat, nestrpljivo ekajui da se svjetlo promijeni, kada sam se trgao - dinovski Buddha se pojavio sa moje desne strane. Dijete-prosjak je prilo "siti hondi" drei prelijepu gipsanu statuu Buddhe, koju je on - ili ona, sa tim djeijim prosjacima se nikad ne zna - prinosio prozorima "siti honde". Svake noi u Delhiju prosjaci neto prodaju na ulicama, knjige ili statue ili jagode u kutijama - ali iz nekog razloga, moda zato to sam bio tako isprepadan, posmatrao sam tog Buddhu due nego to je trebalo. To je bio samo blagi okret glave, neto to je trajalo samo pola sekunde, ali ona je to primijetila. "Balramu se svia statua", ree ona. G. Ashok se zakikotao. "Naravno, on je ljubitelj umjetnosti." Ona je spustila prozor. Dijete je uguralo Buddhu u auto. "Vozau, da li eli da kupi tu statuu?" "Ne, Madam. Izvinite." Govorila je, rugajui se: "Balram Hahvai, poslastiar, voza, ljubitelj vajarstva." "Izvinite, madam." to sam se ja vie izvinjavao, to^u se njih dvoje vie smijali. Najzad je, prekidajui moju agoniju, sat doao do nule, svjetlo se promijenilo u zeleno i ja sam od prokletog 150 BIJELI TIGAR /Aravind Adiga Buddhe odvezao auto to sam bre mogao - ali bilo je prekasno. Ona se nagnula ka meni i stisnula mi rame: "Balrame, zaustavi auto." Pogledao sam g. Ashoka - nije nita rekao. Zaustavio sam auto, a ona je rekla: "Balrame, izai iz kola. Putamo te da no provede sa svojim Buddhom. Maharada i Buddha, zajedno cijele noi." Prela je na vozako sjedite, upalila motor i odvezla se, dok se g. Ashok, mrtav pijan, kikotao i mahao mi. Da nije bio pijan, nikada joj ne bi dozvolio da tako postupa sa mnom - siguran sam u to. Ljudi su ga stalno iskoritavali. Da smo u tim kolima bili samo on i ja, nita loe se nikada ne bi

dogodilo nijednom od nas dvojice. Na sredini ulice je bilo zeleno ostrvo koje je ulicu dijelilo na dvije trake, a na tom ostrvu je bilo posaeno drvee. Sjeo sam ispod jednog drveta. Ulica je bila pusta - zatim su prola dva auta, jedan za drugim i njihovi farovi su stvorili neprekinuto talasanje na Uu, nalik na ono koje se moe vidjeti na granama drvea koje raste u neposrednoj blizini jezera i odbija svjetlucanje vode. Koliko li se takvih prelijepih stvari moe vidjeti u Delhiju. Ako ste slobodni da lutate gdje elite i radite ta elite, a ne da budete neiji sluga. Koja je svrha zamiljanja takvih stvari? Jedan automobil je iao pravo na mene, ablendujui farovima i svirajui. "Siti honda" je napravila polukruno skretanje - i to nedozvoljeno polukruno skretanje - dalje niz put i sada je juriala pravo na mene kao da hoe da me pokosi. Za volanom sam vidio Pinky Madam kako se iroko osmjehuje i zavija, dok je pored nje bio nasmijani g. Ashok. Da li sam na njegovom elu vidio trag brige za moju sudbinu - da li sam vidio kako prua ruku i smiruje volan tako da me kola ne udare? Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 151 Svia mi se da tako mislim. Auto je stao na petnaest centimetara od mene, uz kripu guma. Trgao sam se: kako pate moje jadne gume zbog ovog kretena. Pinky Madam je otvorila vrata i provukla glavu napolje, cerei se. "Mislio si da sam te stvarno ostavila, gospodine ma-harada?" "Ne, madam." "Nisi valjda ljut?" "Nimalo." Zatim sam dodao, da bi bilo uvjerljivije: "Poslodavci su kao otac i majka. Kako se neko moe ljutiti na njih?" Uao sam na zadnje sjedite. Jo jednom su nasred avenije napravili polukruno skretanje, a onda pojurili najveom brzinom, prolijeui kroz nekoliko crvenih semafora. Njih dvoje su ciali i meusobno se tipali i kikotali se, a ja sam, bespomoan, jednostavno sjedio i utao, kada je mala crna stvar iskoila pred nas, a mi smo je udarili, oborili i preli tokovima preko nje. Po nainu na koji su je tokovi sasvim smrskali i po odsustvu bilo kakvog zvuka kada je zaustavila auto, bez cviljenja ili lajanja, pretpostavio sam u kakvom je stanju ta stvar na koju smo bili naletjeli. Ona je bila previe pijana da odmah pritisne konicu - dok je ona to uradila, mi smo ve bili otili dvjesta ili trista metara dalje, pa tek onda stali. Nasred ulice. Zadrala je ruke na volanu; usta su joj bila otvorena. "Pas?" upitao me je g. Ashok. "To je bio pas, zar ne?" Klimnuo sam. Ulina svjetla su bila previe blijeda, a predmet - velika crna hrpa - bila je predaleko da bi se jasno vidjelo. Na vidiku nije bilo ^rugih kola - nijedno ljudsko bie na vidiku. "Pas zasigurno, gospodine. Zasigurno, ta bi drugo 152 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga bilo. Hajdemo, madam. Idemo brzo kui." Njene ruke sada su bile malo iznad volana. Kao u usporenom snimku, njene ruke su se podigle sa volana - i prekrile ui. Poela je da vriti. "Nije bio pas! Nije bio..." Bez rijei, g. Ashok i ja smo radili kao tim. On ju je zgrabio, stavio ruku na njena usta i odvukao sa vozakog sjedita; ja sam izjurio sa zadnjeg sjedita. Zatim smo zalupili vrata; okrenuo sam klju u kontakt-bravi i odvezao auto punom brzinom sve do Gurgaona. Na pola puta do kue se smirila, ali kako smo se primicali zgradi, tako je ona ponovo poela da biva uznemirena. Rekla je: "Moramo da se vratimo." "Ne budi luda, Pinky. Balram e nas za nekoliko minuta dovesti do zgrade. Sad je ve prolo." "Udarili smo u neto, Ashoki." Govorila je najmekim moguim glasom. "Moramo onu stvar da odve-zemo u bolnicu.." "Ne."

Ponovo je zinula - spremala se da za trenutak ponovo zavriti. Prije nego to je to uspjela da uradi, g. Ashok joj je prekrio usta dlanom - dohvatio je kutiju sa papirnim maramicama i ugurao joj u usta maramice, jednu po jednu; i dok je ona pokuavala da ih ispljune, on joj je sa vrata strgao maramu, njom joj vrsto vezao usta, zabio joj glavu sebi u krilo i tu je drao. Kada smo stigli do nae zgrade, ja sam otvorio vrata, a on ju je izvukao iz auta - usta su joj jo uvijek bila vezana. Nije morao da mi kae ta sljedee da radim. Uzeo sam kofu i oprao auto. Detaljno sam ga prebrisao, uklonio svaki trag krvi ili hrskavice - bilo je prilino krvi oko tokova. Aravin Adiga / BIJELI TIGAR 153 On je poslije pola sata siao. Ja sam po etvrti put prao gume. "Pa?" Pokazao sam mu neto zeleno to se zajedno sa mesom i krvlju zalijepilo za gumu. Neto zeleno, od pamuka. udno da pas tako neto nosi na sebi. "Bilo je tako malo", proaputao je. "Kako je mogue da nije bio..." Onda se uhvatio rukama za glavu i zastenjao. "Dijete." "Gospodine, ovo zeleno platno je jeftino", rekoh, opipavajui materijal pod prstima. "Obino male djevojice u to oblae..." "ta misli, da li je ona..." Nije mogao da izusti. "Nije bilo nikakvog zvuka, gospodine. Ba nikakvog. A poslije toga se tijelo uopte nije pomjerilo." "Boe, Balrame, ta emo sada da radimo, ta emo..." Udario se rukom po butini. "I zato uopte djeca landra-ju u jedan sat nou po Delhiju, zato niko ne vodi rauna o njima?" Kada je to rekao, oi su mu zasjale. "Oh, bila je beskunik!" Osmjehnuo se, kao da je odahnuo. "Ona je bila jedna od onih ljudi iz Tame." "Koji ive ispod mostova i nadvonjaka, gospodine. I ja tako mislim." "U tom sluaju, da li e ona nekom nedostajati...?" "Ne vjerujem, gospodine. Znate ve kakvi su ti ljudi iz Tame: imaju po osmoro, devetoro, desetoro djece -ponekad ni oni sami ne znaju kako im se djeca zovu. Njeni roditelji - ako su uopte u Delhiju i ako uopte znaju gdje je ona - nee otii u policiju." Zajedno smo se osmjehnuli. Stavio je svoju ruku na moje rame i stegnuo, onako kako j ranije te noi stezao rame Pinky Madam. "U pravu si, Balrame. Samo treba... istrajati, zar ne. 154 BIJELI TIGAR / Aravin Aiga Tako je. Ali dok se ne slegne praina..." Stavio je prst na usne. "Naravno, gospodine. A sad se naspavajte - ovo je bila teka no za vas i Pinky Madam." Skinuo sam tuniku maharade i otiao na spavanje. Bio sam uasno umoran - ali na usnama sam imao veliki, zadovoljan osmijeh nekoga ko zna da je ak i u najteim trenucima ispunio svoju dunost prema gospodaru. Sljedeeg jutra sam kao i obino obrisao sjedita, obrisao naljepnice sa likom boginje, obrisao bauka, a onda zapalio miriljavi tapi i stavio ga u auto kako bi sjedita mirisala prijatno i sveto. Jo jednom sam oprao tokove, za sluaj da mi je noas promakla neka kapljica krvi. Zatim sam se vratio u svoju sobu i ekao. Uvee je jedan od vozaa donio poruku da me trae u predvorju - bez automobila. Gore me je ekao Mungos. Ne znam kako je tako brzo stigao u Delhi sigurno je iznajmio auto i cijelu no vozio da bi stigao ovdje. Poklonio mi je iroki osmijeh i potapao me po ramenu. Liftom smo otili do stana. Sjeo je na sto i rekao: "Sjedi, sjedi, smjesti se negdje udobno, Balrame. Ti si lan porodice." Trebalo je da znam, trebalo je da pogodim, kada sam to uo, da se sprema nevolja. Umjesto toga, srce mi se ispunilo ponosom. unuo sam na podu, srean kao kue, i ekao da to ponovi. On je puio cigaretu. Nikad ga ranije nisam vidio da to radi. Pogledao me je suenih oiju. "Vidi, vano je da ostane ovdje u "Bakingemskoj pa-lati" B bloka i nigdje ne ide nekoliko dana, ak ni u A blok. I da nikome ne spominje ni rije o onome to se dogodilo."

Aravind Aiga / BIJELI TIGAR 155 "Da, gospodine." Gledao me je neko vrijeme dok je puio. Onda je ponovo rekao: "Ti si, Balrame, lan porodice." "Da, gospodine." "A sada sii u prostorije za poslugu i tamo ekaj." "Da, gospodine." Proao je sat, a onda su me ponovo pozvali gore. Ovog puta je za trpezarijskim stolom pored Mungosa sjedio neki ovjek u crnom mantilu. itao je neki papir neujno pomjerajui usne, koje su bile crvene odpaana. G. Ashok je u svojoj sobi telefonirao; vrata su bila zatvorena. Isto tako i vrata sobe u kojoj je bila Pinky Madam. "Sjedi, Balrame. Smjesti se udobno." "Da, gospodine." unuo sam i ponovo se neudobno smjestio. "Da li eli malo paana?", upitao me je Mungos. "Ne, gospodine." Nasmijeio se. "Ne stidi se, Balrame. Ti vae paan, zar ne?" Okrenuo se ovjeku u crnom mantilu. "Daj mu, molim te, malo da vae." ovjek u crnom mantilu je zavukao ruku u dep i izvadio komadi zelenog paana. Ispruio sam ruku. Ispustio ga je meni na dlan, ne dodirujui me. "Hajde da ispitamo ovu situaciju", ree ovjek u crnom odijelu. Dok je govorio, umalo da iz usta prospe crveni sok. "U redu." "Za sudiju smo se pobrinuli. Ako tvoj ovjek odradi ovo kako treba, nemamo zata da brinemo." "Moj ovjek e obaviti ta treba, oko toga nema brige. On je dio porodice. Dobar je on momak." "Dobro, dobro." ovjek u crnom me je pogledao i pruio list papira. 156 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga "Momak, zna li da ita?" "Da, gospodine." "Onda proitaj ovo." Izjava ja, balram halwai, sin vikrama halwvaija, iz sela laxmangarh u okrugu gaya, pod punom moralnom i materijalnom odgovornou izjavljujem sljedee: Ja sam vozio automobil koji je u noi 23. Januara tekue godine naletio na nepoznato lice, ili lica, ili lica i predmete. zatim sam u panici propustio da pruim pomo povrijeenom licu ili licima tako to bih ih odvezao do urgentnog odjeljenja najblie bolnice. u vrijeme nesree u kolima nije bilo nikoga osim mene. u vozilu sam bio samo ja, i samo ja mogu snositi odgovornost za pomenuti dogaaj. ovu izjavu dajem zdravog razuma i slobodne volje, bez pritisaka ili instrukcija od bilo koga. Potpis ili otisak prsta: (b alr am halwai) Izjava data u prisustvu sljedeih svjedoka: kusum halwai chamandas varma, advokat pri ustavnom sudu u delhiju Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 157 Smijeei mi se s ljubavlju, Mungos ree: "Ve smo obavijestili tvoju porodicu o ovome. Tvoja baka, kako se ono zove..?" u }} "Nisam dobro uo." "...m" "Da, tako je. Kusum. Odvezao sam se do Laxman-garha - put do tamo je ba lo, zar ne? - i sve joj lino objasnio. Ona je sjajna ena." Osmjehnuo se. Protrljao je nadlaktice i iroko se iske-zio, kako bih znao da govori istinu. "Ona kae da je strano ponosna na tebe to ovo radi. I da je to upravo ono to mora da se uradi. I pristala je da bude svjedok. Zato potpii, Balrame." "Ako je nepismen, moe da ostavi otisak palca", ree ovjek u crnom mantilu. "Ovako." U vazduhu je napravio otisak. "Pismen je on. Njegova baba mi je rekla da je on prvi u porodici koji zna da ita i pie. Rekla je da

si uvijek bio pametan djeak, Balrame." Gledao sam taj papir, pretvarajui se da ga ponovo itam i on je poeo da mi se trese u rukama. Ovo to Vam ovdje opisujem, gospodine, svaki dan se deava vozaima u Delhiju. Ne vjerujete mi, g. Jiabao, mislite da sve ovo izmiljam? Kada doete u Delhi, ispriajte ovu moju priu nekom dobrom, potovanom ovjeku iz srednjeg stalea. Recite mu da ste ovu nevjerovatnu, nemoguu, egzotinu priu uli od nekog vozaa kome je smjestio njegov gospodar. A onda posmatrajte kako lice vaeg dobrog i potovanog prijatelja iz srednjeg stalea postaje blijedo kao kre. Gledajte kako guta knedle, kako se okree ka izlogu, kako odmah mijenja temu. Zatvori u Delhiju puni su vozaa koji su iza reetaka 158 BIJELI TIGAR / Aravind Aiga jer su preuzeli krivicu umjesto svojih gospodara. Napustili smo sela, ali gospodari nas jo uvijek posjeduju - i tijelo, i duu, i dupe. Zar ne protestuju porodice vozaa? Daleko od toga. ak se hvale time. Njihov momi, Balram, preuzeo je na sebe krivicu, otiao u zatvor "Tihar" umjesto svog gazde. Bio je odan kao pas. Savreni sluga. A sudije? Zar ne bi prozreli ova oigledno iznuena priznanja? Meutim, i oni su dio predstave. Uzmu neto para i zanemare upadljiva neslaganja u sluaju. I ivot ide dalje. Za sve osim za vozaa. To je sve za veeras, g. premijeru. Jo nije tri sata ujutru, gospodine, ali moram ovdje da zavrim. I samo razmiljanje o tome toliko me je razljutilo da mi doe da odmah izaem i prikoljem nekog bogataa. Sutra u vam priati kako se raa preduzetnitvo. ro !3 O Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 161 E, sad, g. Jiabao, kada doete ovdje, svi e vam priati kako smo mi Indijci izumjeli sve, od decimalnog sistema, preko tvrdo kuhanih jaja, do svemirskih brodova, ali su nam, eto, Britanci sve to ukrali. Gluposti. Najvanija stvar koja je nastala u Indiji tokom njene deset hiljada godina duge historije jeste Ko-koarnik. Idite u stari dio Delhija, g. Jiabao, posjetite muslimanske pijace gdje se prodaje ivina! Tamo pogledajte pilie, stotine pijetlova i kokoaka sa odsjeenim krijestama da bi se utedio prostor, ugurane u iane kaveze; nabijeni kao sardine, gospodine, kokodau, kljucaju se, seru od straha, guraju se za malo prostora; a cio kavez oko sebe iri straan smrad - smrad prestravljenog mesa. I znajte: isto to se radi i ljudima u ovoj zemlji. Posmatrajte puteve uvee u New Delhiju; prije ili kasnije vidjet ete ovjeka koji niz ulicu vozi riku, a u riki ogroman krevet ili sto. Ovaj ovjek svakodnevno prevozi namjetaj ljudima - on je dostavlja. Krevet kota pet hiljada rupija, moda est. Ako tome dodate stolice i stoi, to e kotati deset ili petnaest hiljada. To e vam dostaviti ovjek u svojoj riki, taj kiievet, sto i stolice; siromani ovjek koji e tog mjeseca zaraditi moda petsto rupija. On istovari sav taj namjetaj, vi mu date novac Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 161 E, sad, g. Jiabao, kada doete ovdje, svi e vam priati kako smo mi Indijci izumjeli sve, od decimalnog sistema, preko tvrdo kuhanih jaja, do svemirskih brodova, ali su nam, eto, Britanci sve to ukrali. Gluposti. Najvanija stvar koja je nastala u Indiji tokom njene deset hiljada godina duge historije jeste Ko-koarnik. Idite u stari dio Delhija, g. Jiabao, posjetite muslimanske pijace gdje se prodaje ivina! Tamo pogledajte pilie, stotine pijetlova i kokoaka sa odsjeenim krijestama da bi se utedio prostor, ugurane u iane kaveze; nabijeni kao sardine, gospodine, kokodau, kljucaju se, seru od straha, guraju se za malo prostora; a cio kavez oko sebe iri straan smrad - smrad prestravljenog mesa.

I znajte: isto to se radi i ljudima u ovoj zemlji. Posmatrajte puteve uvee u New Delhiju; prije ili kasnije vidjet ete ovjeka koji niz ulicu vozi riku, a u riki ogroman krevet ili sto. Ovaj ovjek svakodnevno prevozi namjetaj ljudima - on je dostavlja. Krevet kota pet hiljada rupija, moda est. Ako tome dodate stolice i stoi, to e kotati deset ili petnaest hiljada. To e vam dostaviti ovjek u svojoj riki, taj krevet, sto i stolice; siromani ovjek koji e tog mjeseca zaraditi moda petsto rupija. On istovari sav taj namjetaj, vi mu date novac 162 BIJELI TIGAR / Aravin Adiga - debeo sveanj novanica veliine cigle. On ga stavi u dep ili u koulju ili u gae, vrati se rikom nazad do svog efa i preda mu novac a da nije takao ni jednu jedinu rupiju! Njegova godinja zarada, dvogodinja, ima je u rukama, ali on nikada ne uzme ni jednu rupiju. Svuda oko Vas na ulicama Delhija oferi voze prazne automobile, a na zadnjem sjeditu se nalazi crna tana. U toj tani nalazi se milion, dva miliona rupija; vie novca nego to e taj voza vidjeti u itavom svom ivotu. Da uzme novac, mogao bi otii u Ameriku, Australiju, bilo gdje i poeti novi ivot. Mogao bi da odsjeda u hotelima sa pet zvjezdica, o kojima je matao cijelog ivota, ali koje je viao samo spolja. Moe da odvede porodicu u Gou ili u Englesku. Pa ipak, on tu crnu tanu nosi tamo gdje mu njegov gospodar kae. Stavlja je tamo gdje treba i nikad ne uzme ni rupiju. Zato? Zato to su Indijci najpoteniji narod na svijetu, kao to e vas obavijestiti broura koju ete dobiti od naeg premijera? Ne. To je zato to je 99,9% Indijaca zarobljeno u kavezu, poput onih jadnika bez krijesta na ivinskoj pijaci u starom Delhiju. Ne iskuavajte svog vozaa noviem od jedne ili dvije rupije - kokoiji kavez se ne odrava mikroskopskim sumama novca. Nije tako zamiljen. Voza e od Vas ukrasti jedan novi, moda dva. Ali, ostavite ispred sluge milion dolara i on nee uzeti ni cent. Pokuajte: ostavite u mumbajskom taksiju crnu torbu sa milion dolara. Voza taksija e prije kraja dana pozvati policiju i vratiti novac. Garantujem Vam. (Meutim, sasvim je druga pria, gospodine, da li e Vam policija proslijediti vraeni novac!) Gospodari u ovoj zemlji, g. Jiabao, svojim slugama povjeravaju i dijamante! Zaista. Vozom koji putuje iz Surata, gdje se nalazi najvei Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 163 svjetski pogon za bruenje i poliranje dijamanata, svake veeri sluge gospodara koji se bave trgovinom dijamanata nose tane pune dijamanata, koje treba da daju nekome u Mumbaiju. Zato sluga ne uzme to kofere puno dijamanata? Nije on potenjaina, ljudsko je bie, kao Vi i ja. Ali on je u kokoarniku. Kokoarnik, g. Jijabao. Da li i u Kini imate tako neto? Sumnjam, gospodine. Ili ne biste imali potrebu da Komunistika partija strijelja ljude i da tajna policija nou upada u kue i odvodi ljude u zatvor, kao to sam uo da se tamo radi. Ovdje u Indiji nemamo Komunistiku partiju. Nemamo diktaturu. Nemamo tajnu policiju. Ali zato imamo Kokoarnik. I to kakav Kokoarnik! Pomou njega aica ljudi, manje od 0,1% stanovnitva ove zemlje, izdresirala je preostalih 99,9% - podjednako snanih, nadarenih, pametnih kao onih 0,1% - da ive u stanju neraskidivog ropstva; ropstva tako jakog da im u same ruke moete staviti instrument njihove emancipacije, a oni e vas njime gaati i psovati vas jer pokuavate da ih oslobodite. Oni ljube svoje lance, igraju u njima. itava indijska ekonomija zasniva se na pouzdanosti i predvidljivosti indijskih slugu. Grad Mumbai predstavlja vrhunac Kokoarnika, gospodine. On melje milione zarad uivanja nekoliko hiljada. Oni ive u neboderima sa pogledom na more. Mi ostali, gospodine, ivimo i spavamo u sirotinjskim etvrtima, gdje ljudska bia ive kao - ive sa psima. Opa, oni u sirotinjskim etvrtima imaju televizore! Opa, oni imaju para! Imaju televizore i tifus! Imaju pura i malariju! A ipak se sirotinja nikad ne pobuni. Odlaze na posao, 164 BIJELI TIGAR /Aravind Adiga iste kue bogatih gdje svuda unaokolo lee vree pune rupija, a nikad ne uzmu ni cent. Nikada

prije u ljudskoj historiji, g. Jiabao, nije tako malo ljudi dugovalo tako veliku zahvalnost tolikom mnotvu. Sada ve Vi, kao ovjek koji umije da razmilja, postavljate dva pitanja. Kako Kokoarnik funkcionie? ta to zarobi ljude u njemu tako da oni ostaju unutra? I drugo: moe li se pobjei iz njega? ta bi bilo kada bi, na primjer, voza uzeo novac svog poslodavca i dao se u bjekstvo? Kako bi izgledao njegov ivot? Odgovorit u Vam na oba pitanja, gospodine. Odgovor na prvo pitanje je taj da ponos i dika nae nacije, riznica nae ljubavi i razlog naih rtvovanja, a uz to nesumnjivo i tema koja je zauzela znatan dio broure koju e Vam na premijer dati, indijska porodica, jeste razlog zbog kog smo zarobljeni u Kokoarniku. Odgovor na drugo pitanje je da iz Kokoarnika moe pobjei samo onaj ovjek koji je spreman na to da njegova porodica bude unitena - progonjena, prebijena i iva spaljena od Gospodara. To ne bi moglo normalno ljudsko bie, ve izrod, otpadnik od Prirode. Za tako neto bi, ustvari, bio potreban Bijeli Tigar. Vi, gospodine, sluate priu jednog drutvenog preduzetnika. U Nacionalnom zoolokom vrtu u New Delhiju iznad svakog kaveza, pa i kaveza sa bijelim tigrom, nalazi se upozorenje koje glasi: "Zamislite sebe u kavezu." Kada sam to vidio, pomislio sam: mogu to - mogu to bez ikakvih problema. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 165 itav dan sam bio proveo tamo, u svojoj sumornoj sobi, sklupan na krevetu pod mreom za komarce, previe uplaen da bih izaao iz sobe. Niko nije traio da ih vozim. Niko nije siao da me obie. Moj ivot bio je otpisan. Trebalo je da idem u zatvor zbog ubistva koje nisam poinio. Bio sam uasnut, a ipak nijednom nisam pomislio da bjeim. Ni jednom mi na pamet nije pala pomisao: "Rei u sudiji istinu." Bio sam zarobljen u Kokoarniku. Kako li je u zatvoru? - samo o tome sam mogao da razmiljam. Koju strategiju da smislim kako bih pobjegao od krupnih, dlakavih, prljavih mukaraca koje u tamo nai? Poeo sam da steem i oputam mar, da ga pripremim za veliki kljun nekog maljavog mukarca. Moda u, ako ga ojaam, manje krvariti kada do toga doe... Sjetio sam se prie iz "Nedjeljnika ubistva" u kome se ovjek koji ode u zatvor pretvara da ima sidu da ga niko ne bi tucao. Gdje je sada taj asopis - da ga bar imam tu kod sebe, mogao bih da nauim ta je tano rekao, kako se kretao! Ali, ako kaem da imam sidu, da li e onda misliti da sam peder, pa me onda tucati jo vie? Ne, ne, nije dobra ideja! Bolje da se pomirim sa sudbinom i ojaam mar. Morao bih da naem neki predmet odgovarajueg oblika, da vjebam. "Zeko!" Vitiligousni je stajao na pragu moje sobe. "Tvoj ef zvoni kao pomahnitao." Stavio sam glavu na jastuk i pokrio je rukama. On je uao u sobu i prislonio crno lice i ruiaste usne na mreu. "Zeko, jesi li bolestan? Ima tifi^s? Koleru?" "Ima li, brate, jednu rotkvu kod sebe?" upitao sam ga. "Veliku rotkvu." 166 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Gledao me je kao da ne razumije. "Veliku, jaku, divlju rotkvu, kakve imamo na selu -ima li kod sebe jednu takvu?" Odmahnuo je glavom. "Mislim da ti i jesi lud, Zeko. ao mi je da ti ovo kaem, ali neki od vozaa ve otvoreno to govore. Uvijek sam sjedi u gazdinom autu, pria sam sa sobom, kada si sa nama, stalno rei i okree glavu od nas... Zna ta tebi treba, Zeko?" "Rotkva." "Ne. Tebi treba enska, Zeko." Stegao je pesnicu i njom nekoliko puta gurnuo mreu. "Dobra, rasna enska. Zna sirotinjsku etvrt iza trnog kompleksa? Tamo ima irok izbor ena. Nisu loe - fine, bucmaste. Neki od nas idu tamo jednom nedjeljno. Povest u te."

Otiao je sa velikim osmijehom na svojim bolesnim usnama. Popeo sam se gore kao osuenik na smrt - uza stepenice, pa u zgradu i liftom do trinaestog sprata. Mungos mi je otvorio vrata. Ovog puta ni traga od osmijeha - nita nije govorilo ta je planirao za mene. "Dugo ti je trebalo da se popne. Otac je ovdje. Hoe da razgovara sa tobom." Srce je poelo da mi lupa. dral je doao! On e me spasti! On nije beskoristan kao njegova dva sina! Leao je na kauu, sa ispruenim blijedim nogama. Ozario se im me je ugledao i pomislio sam: "Smije se jer me je spasio!", ali matori siledija uopte nije mislio na mene. A, ne, mislio je na neto mnogo vanije od mog ivota. Pokazao je prstom na te dvije vane stvari. "Ah, Balrame, mojim stopalima je zaista potrebna jedna dobra masaa. Putovanje vozom je ba potrajalo." Tresle su mi se ruke dok sam u kupatilu otvarao slavinu. Vrua voda je zapljusnula dno kofe i isprskala me Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 167 po nogama, a kada sam pogledao dolje, primijetio sam da mi se i noge tresu i to tako jako da su skoro zveke-tale. Niz noge su mi curili potoii mokrae. Duboko sam udahnuo. Snano sam otvorio vrata kupatila i odnio kofu do drala. "Stavite noge unutra, gospodine. Ovo e biti najbolja masaa koju ste ikada imali." "Oh", rekao je i zatvorio oi; otvorio je usta i poeo tiho da stenje, gospodine, a zvuk tog stenjanja tjerao me je da pritiskam sve jae i jae; dok sam to radio, poeo sam da se ljuljam i glava mi je udarala u njegova koljena. Mungos i g. Ashok su sjedjeli pred televizorom i igrali neku kompjutersku igru. Vrata spavae sobe su se otvorila i iz nje je izala Pinky Madam. Nije bila naminkana i izgledala je oajno - crni podonjaci, bore na elu, sve to. Pomislili biste po njenom licu da je i ona bila sjedjela pod mreom za komarce i plakala. im me je ugledala, uzbudila se. "Jeste li rekli vozau?" pitala je. dral nije nita rekao. Mungos i g. Ashok su nastavili da igraju igru. "Zar njemu niko nije rekao? Mora da me zajebava! Pa on je taj koji bi iao u zatvor!" G. Ashok ree: "Pretpostavljam da bi mu trebalo rei." Pogledao je svog brata, koji je i dalje gledao u ekran. Dok sam tako sjedio meu dralovim nogama, srce je poelo estoko da mi lupa. Mungos ree: "Nema potrebe. Najbolje je ne uplitati poslugu u te stvari", ali g. Ashok mi je ipak rekao. "Imamo vezu u policiji - on nam je rekao da za sada nema svjedoka koji bi prijavili koji je auto bio u pitanju ili koji je registarski broj. Ako neko prijavi, on e se pobrinuti za to. Tako da tvoja pomo, Balrame, nee biti potrebna." Osjetio sam tako silno olakanje, da sam trgao ruke i oborio kofu sa vodom, a odmah zatim sam pourio da je 168 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga uspravim. dral je otvorio oi, klepio me rukom po glavi i zatvorio oi. Pinky Madam je ovo gledala; izraz lica joj se promijenio. Otrala je u svoju sobu i zalupila vrata. dral je gledao dok je odlazila, pa onda rekao: "Ta ena je naisto poludjela. Da trai porodicu tog djeteta zbog neke tamo kompenzacije - ludilo." Pogledao je strogo g. Ashoka. "Morao bi, sine, bolje da kontrolie tu svoju enu. Onako kako to radimo na selu." Zatim me je lupnuo po glavi i rekao: "Donesi mi novu kom vrue vode, sinko, i ponovo me izmasiraj." "Da, gospodine", rekoh. Njegove noge su primile moju zahvalnost. Izmasirao sam ih poteno, goredolje, dolje-gore. Naredna tri jutra sam masirao njegove noge; a onda sam njega i Gazda Mukesha odvezao do eljeznike stanice, kupio za njih uinu koja e im trebati za put kui, zatim se odvezao autom nazad, obrisao ga, otiao u oblinji Ganeshin hram, dao sveteniku deset rupija za mo-litvuzahvalnicu, vratio se u sobu mrtav umoran i sruio se pod mreu za komarce.

Kada sam se probudio, neko je stajao u mojoj sobi i brzo palio i gasio svjetlo. Bila je to Pinky Madam. "Spremi se. Vozit e me." "Da, Madam", rekao sam trljajui oi. "Koliko je sati?" Stavila je prst na usne. "Tiho." "Da, Madam." Obukao sam koulju, otiao do auta i odvezao se do ulaza u zgradu. Tu je ona stajala i u rukama drala torbu. "Kuda?" upitao sam. Bilo je dva sata poslije ponoi. Aravtnd Adiga / SMELI TIGAR 169 Odgovorila mi je, a ja sam upitao: "Gospodin ne dolazi?" "Samo vozi." Odvezao sam je na aerodrom bez pitanja. ta sam mogao? Ja sam bio samo voza. Kada je izala kod aerodroma, kroz prozor mi je ubacila jednu smeu kovertu, zatim zalupila svoja vrata i otila. Drao sam kovertu, nisam je otvorio; ekao sam tu u autu bar jedan sat. Za svaki sluaj, ako odlui da se vrati. A onda sam se, oamuen, odvezao nazad u Gurgaon. I tako se, Vaa ekselencijo, zavrio brak mog poslodavca. Osjeao sam da izvjesnu odgovornost oko neuspjeha njihovog braka snosim i ja, kao njihov voza. Drugi vozai su znali naine da produe brakove svojih gospodara. Jedan mi je rekao da je, kad god bi poeli da se svaaju, ubrzavao kako bi bre stigli kui; ako bi se osjeali romantino, on bi usporavao. Ako bi vikali jedno na drugo, on bi ih neto zapitkivao; kada bi se ljubili, on bi pojaavao muziku. Ja sam podbacio u svojoj dunosti -priznajem. Narednog jutra, g. Ashok me je pozvao gore u stan. Kada sam pokucao na vrata, on je otvorio, zgrabio me za kragnu i uvukao unutra. "Zato mi nisi rekao da odlazi?" rekao je, steui me za kragnu sve jae i skoro me guei. "Zato me momentalno nisi probudio?" "Gos...podine... rekla je... rekla je... rekla je..." Tada sam shvatio - kako je mudra bila Pinky Madam to je otila usred noi! Da je probala da ode danju, g. Ashok bi vjerovatno i nju^vako drao za vrat! Zgrabio me je i gurao du balkona. Zemljoposjednik u njemu ipak nije bio mrtav! 170 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga "Zato si je odvezao tamo, jebem li ti sestru!" Pogledao sam iza sebe - vidio sam sve one svjetlucave tornjeve i trne centre Gurgaona. Zaista sam mislio da e me gurnuti sa balkona! "Da li si elio da uniti reputaciju moje porodice?" Ne moete mene kriviti, gospodine! - elio sam da viknem. Nisam nikada ni uo za to da je negdje ena napustila mua zauvijek! Mislim, jesam na televiziji, ali ko bi pomislio da se takve stvari deavaju i u stvarnom ivotu! Popustio je stisak. Otiao je u ugao i zaplakao. Strao sam dolje. Sjeo sam na krevet i neko vrijeme nisam nita radio. Iznad mene su milile bubavabe. A onda sam dohvatio kovertu ispod kreveta, kovertu koju mi je ona dala, i otvorio je. Bila je puna novanica od stotinu rupija. etrdeset sedam novanica. (Toliko, otprilike, vrijedi etvrtina kvadratnog metra moje sadanje kancelarije, gospodine. Ha!) Gurnuo sam kovertu pod krevet: neko je prilazio mojoj sobi. To je bio voza sa bolesnim usnama, zajedno sa jo etiri vozaa. "Ispriaj nam, Zeko." Okruili su me. "ta da vam ispriam?" Vitiligousni se osmjehnuo. "uvar na kapiji nam je ve rekao. Nema ovdje tajni, Zeko. Odvezao si enu noas nekud i vratio se sam. Napustila ga je?" "Ne znam o emu govori." "Nema ovdje tajni, Zeko. Znamo da su se svaali. A ti si je odvezao nekud tokom noi. Na

aerodrom? Otila je, zar ne? Razvode se - u posljednje vrijeme se svi bogatai razvode od svojih ena. Ti bogatai..." Odmahivao je glavom. AravindAdiga / BIJELI TIGAR 171 Savio je usne sa prezirom, otkrivajui crvenkaste, pokvarene i odpaana trule onjake. "...Ne potuju boga, brak, porodicu - nita." "Ona je samo bila izala na svje vazduh. I vratio sam je nazad. Taj uvar sa kapije je slijepac. Idite i sami na trinaesti sprat, vidjet ete je tamo." Uzdahnuli su i poustajali znali su da od mene nee nita saznati. "Odan si do kraja, Zeko. Volim tu osobinu. Ali, ako tvoj gospodar bude nekad usamljen i zatreba mu neko da ga nou ugrije..." Vitiligousni mi je namignuo. "Zna ve koga da pita." Cijelo jutro sam ekao da se oglasi zvono - utalo je. Poslije podne otiao sam na trinaesti sprat, pozvonio i saekao. Otvorio je vrata, oi su mu bile crvene. "Staje bilo?" "Nita, gospodine. Doao sam da... spremim ruak." "Nema potrebe", rekao je. "Gospodine, morate jesti. Nije zdravo da gladujete... Molim vas, gospodine." Uzdahnuo je i pustio me da uem. Sad kad nje nije bilo, znao sam da mi je dunost da izigravam njegovu enu. Morao sam da se staram da dobro jede, da lijepo spava i da ne smra. Skuhao sam ruak, posluio ga i opravo sudove. Onda sam siao i ekao zvono. U osam sati ponovo sam liftom otiao gore. Prisloni sam uho na vrata i oslunuo. Nita. Tiina. Brinuo sam ta radi sasvim sam u stanu. Pokucao sam na vrata. Nita. Ponovo sam pokucao, a kad ponovo nije bilo odgovora, poeo sam pesnicama da lupam na vrata. Ponovo bez odgovora. Onda sam siao, uzeo pare ice i ponovo se liftom popeo. Lako je, g. Jiabao - pokazat u 172 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Vam jednom prilikom. Samo iskrivite icu i njom otvorite vrata. On je leao zatvorenih oiju ispod uramljene fotografije patuljastih piceva, sa velikom otvorenom flaom na stolu od mahagonija ispred sebe. Pomirisao sam flau. Prvoklasni viski. Skoro da ga vie nije bilo. Prinio sam flau usnama i popio ostatak. "Gospodine", rekao sam, ali nije se probudio. Prodr-mao sam ga. Oamario sam ga. On se obliznuo i glasno udahnuo vazduh kroz zube. Budio se, ali svejedno sam ga oamario jo jednom. (Vjekovna tradicija slugu, g Jiabao. Samaranje gospodara dok spava. Skakanje po jastucima kad su gospodari odsutni. Ili mokrenje u saksije. Ili udaranje i utiranje njihovih ljubimaca. Bezazlena zadovoljstva slugu.) Odvukao sam ga u spavau sobu, pokrio ebetom, ugasio svjetlo i siao ponovo dolje. Te veeri nee biti vonje, pa sam otiao do "Prodavnice estokih engleskih pia". Oednio sam od mirisa viskija g. Ashoka. Isto je bilo i sljedee veeri. Leao je obeznanjen. Prebacio sam ga u njegov krevet. Tree veeri je bio pijan ali budan. "Vozi me", rekao je. "Kuda god hoe. Do trnog centra. Do hotela. Bilo kuda. Samo vozi." Vozao sam ga okolo po blistavom Gurgaonu, a on je samo sjedio pogrbljen na zadnjem sjeditu ak nije ni telefonirao. Pomislio sam: moda mu je sada dosta Delhija. Hoe li se vratiti u Dhanbad? I da li u i ja morati da se vratim? Kada je ivot gospodara u haosu, isto je i sa ivotom sluge. Poelo je da mi krklja u stomaku. Uplaio sam se da u se usrati tu na licu mjesta, po sjeditu i mjenjau. "Zaustavi kola", ree on. Otvorio je vrata, stavio ruku na stomak, savio se i isAravinL Adiga / BIJELI TIGAR 173 povraao na ivici puta. Dlanom sam mu obrisao usta i pomogao mu da sjedne na ivinjak. Vozila su tutnjala kraj nas. Njeno sam ga tapao po leima.

"Previe pijete, gospodine." "Zato ljudi piju, Balrame?" "Ne znam, gospodine." "Naravno, ljudi iz tvoje kasti ne piju... Ja u ti rei, Balrame. Ljudi piju jer im je dosta ivota. Oenio sam se enom iz druge kaste, Balrame. Mislio sam da u dananjem svijetu kasta i religija nisu vani. Moj otac je rekao: 'Ne, nemoj njom da se eni, ona je druge vjere', ali ja sam rekao..." G. Ashok se okrenuo u stranu i ja sam mu trljao lea, ali gr je proao. "Ponekad se pitam, Balrame. Pitam se zato ivimo. Zaista se pitam..." Zato ivi? - progutao sam knedlu. ivi jer, ako ti umre, ko e mi plaati tri i po hiljade rupija mjeseno? "Morate imati vjere, gospodine. Morate gurati dalje. Moja baka kae da se dobre stvari dese ako vjerujete u Boga." "To je istina, istina je. Moramo vjerovati", jecao je. "Nekada davno je ivio ovjek koji je prestao da vjeruje u Boga i znate ta mu se desilo?" "ta?" "Bivo mu je odmah uginuo." "Razumijem." Smijao se. "Razumijem." "Da, gospodine, to se stvarno desilo. Sljedeeg dana je rekao: 'Boe izvini, vjerujem u Tebe', i znate ta se onda desilo?" "Njegov bivo je oivio?" "Tano!" * Ponovo se nasmijao. Ispriao sam mu jo jednu priu od koje se jo malo smijao. 174 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Da li je igdje ikada postojala bliskija veza izmeu gospodara i sluge od ove? On je bio tako bespomoan, tako izgubljen, da mi se srce prosto topilo. Te veeri napustili su me i posljednji ostaci ljutnje koju sam osjeao prema njemu zbog pokuaja da na mene prebaci odgovornost za nono gaenje koje je poinila Pinky Madam. Potpuno sam mu oprostio. Priao sam mu o mudrosti ljudi iz mog sela - pola sam ponavljao rijei svoje bake, a pola sam izmiljao na licu mjesta a on je klimao glavom. To je bila scena sasvim nalik onoj iz Bhagavad Gite17, gdje na Gospod Krishna - jo jedan svjetski uveni ofer - zaustavi koije koje vozi i svom putniku da mnotvo odlinih savjeta o ivotu i ratovanju. Poput Krishne, i ja sam filozofirao, alio se, grmio, ak sam i pjevao - sve to ne bih li oraspoloio g. Ashoka. "Osim toga" razmiljao sam, trljajui mu lea dok je pogrbljen ponovo povraao, "to bolje budem vodio rauna o tebi, cmizdravko jedan, to su manje anse da otri nazad kod tatice u Tamu - a sa sobom odvue i mene!" Ponovo je povratio i ponovo sam dlanom obrisao po-vraku sa njegovih usana i gugutao mu smirujue rijei. Srce me je boljelo da ga takvog gledam - a gdje je bila granica izmeu istinske brige i linog interesa, to ne bih znao: nijedan sluga nikad ne zna koji su mu motivi kad su gazde u pitanju. Kokoarnik u koji smo zatvoreni, od nas samih je napravio zagonetku. Sljedeeg dana sam otiao do oblinjeg hrama u Gurgaonu. Izmeu dvije krojake lutke koje su tamo boravile stavio sam jednu rupiju da bih ih zamolio da vrate Pinky Madam g. Ashoku i da njih dvoje imaju dug i srean zajedniki ivot - u Delhiju. 17 Bhagavad Gita - jedno od pjevanja iz este knjige epa "Mahabharata"; na sanskrtu: "pjesma uzvienog" ili "boija pjesma" (prim. prev.) Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 175 Tako je proteklo nedjelju dana, a onda je Mungos doao iz Dhanbada. Odvezao sam g. Ashoka na eljezniku stanicu da ga saeka. Sve se promijenilo za mene istog trenutka kad je stigao. Nije bilo vie bliskosti izmeu mene i g. Ashoka: zlatno doba, najbolji dani naeg odnosa bili su zavreni. Ponovo sam bio samo voza. Ponovo sam bio samo "prislukivalo". "Razgovarao sam sino sa njom. Ne vraa se u Indiju. Njeni roditelji su zadovoljni tom njenom odlukom. Ovo se moe zavriti na samo jedan nain." "Ne brini oko toga, Ashok. Nema veze. I ne zovi je vie. Ja u se pobrinuti oko toga iz Dhanbada.

Ako pone da talasa i trai tvoj novac, diskretno u pomenuti gaenje pjeaka." "Ne brinem ja oko para, Mukesh..." "Znam, znam." Mungos je stavio ruku na rame g. Ashoka - ba kao to je Kishan tako esto stavljao ruku na moje rame. Vozili smo pored sirotinjske etvrti: jedan od onih nizova improvizovanih atora gdje ive radnici sa nekog gradilita. Mungos je neto govorio, ali g. Ashok nije obraao panju - gledao je kroz prozor. Pratio sam njegov pogled. Vidio sam siluete stanovnika sirotinjskog naselja zbijene u atorima; mogla se razabrati porodica - mu, ena, dijete - svi okupljeni oko pei u atoru, koji je osvjetljavala zlatasta lampa. Ta bliskost je izgledala tako potpuna - tako porazno potpuna. Razumio sam kroza ta prolazi g. Ashok. Podigao je ruku - pripremio sam se za njegov dodir - ali on ju je spustio na Mungosovo rame. "Kada sam bio u Americi, mislioam da je porodica teret, ne poriem to. Bio sam bijesan na vas kada ste ti i otac pokuali da me sprijeite da se vjenam sa Pinky 176 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Madam zato to nije bila iz nae kaste, ne poriem to. Ali, ovjek je bez porodice nita. Apsolutno nita. Pet noi nisam imao nikoga uz sebe osim ovoga vozaa. Sada najzad uz sebe imam nekog stvarnog. Imam tebe." Otiao sam sa njima u stan; Mungos je traio da im spremim neto za jelo, pa sam im napravio daal i apa-tije18 i skuvao im okru19. Posluio sam ih, a zatim oprao pribor i sudove. Za vrijeme veere, Mungos je rekao: "Ako si deprimiran, Ashok, zato ne proba jogu i meditaciju? Na televiziji ima uitelj joge, veoma je dobar - ovo radi svakog jutra u svojoj emisiji." Zatvorio je oi, udahnuo, a zatim polako izdisao i govorio: "Oooo-ooom." Kada sam izaao iz kuhinje, briui ruke o nogavice, Mungos mi ree: "ekaj." Izvadio je iz depa papir i mahao njime kezei se, kao da je to neka nagrada za mene. "Ima pismo od svoje bake." Poeo je da otvara kovertu debelim, crnim prstom. Rekoh mu: "Gospodine, ne muite se. Znam da itam." Otvorio je pismo i poeo naglas da ga ita. G. Ashok je rekao na engleskom - a ja sam pretpostavio ta kae: "Zar nema pravo da sam ita svoja pisma?" Njegov brat mu je odgovorio na engleskom, a ja sam ponovo vie pretpostavljao nego razumio znaenje: "Ne smeta to njemu. On nema osjeaj za privatnost. U selima nema zasebnih soba, svi zajedno nou lee, tako se i jebu. Veruj mi, ne smeta to njemu." Okrenuo se tako da mu svjetlo bude iza lea i poeo da ita naglas: "Drago unue. Ovo pie tvoj uitelj. On te se sjea sa 18 apati - vrsta "rotija" (fusnota br. 4;prim. prev.) 19 Okra - biljka sa jestivim mahunama (prim. prev.) Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 177 simpatijama i zove te tvojim starim nadimkom, Bijeli Tigar. ivot je ovdje postao teak. Kie nisu dole. Moe li svog poslodavca zamoliti za neto para za svoju porodicu? I ne zaboravi da poalje pare kui" Mungos je spustio pismo. "Samo o tome te sluge priaju. Pare, pare, pare. Zo-ve ih slugama, ali ustvari su krvopije, zar ne?" Nastavio je sa itanjem. "Ja sam tvome bratu Kishanu rekla: 'Vrijeme je', i on je to uradio - oenio se. Tebi ne nareujem. Ti si drugaiji od ostalih. Umije da razmilja, kao tvoja majka. Bio si takav jo kao djeak; tako bi stao kod jezerceta i zurio u Crnu tvravu po cio dan i no. I zato ti ja ne nareujem da se eni. Ali mamim te radostima braka. A to je dobro i za zajednicu. Poslije svake svadbe padne kia. Bivoli se udebljaju, daju vie mlijeka. To su poznate injenice. Svi smo mnogo ponosni na tebe to ivi u gradu. Ali mora prestati da misli samo na sebe, pomisli malo i na nas. Prvo mora da nas obie i da jede moj pilei kari, inae emo nai djevojku a da te i ne pitamo. Voli te baka. Kusum."

Mungos se spremao da mi preda pismo, ali ga je od njega uzeo g. Ashok i ponovo proitao. "Ti seljani se nekad izraavaju tako dirljivo", rekao je prije nego to je prstima bacio pismo na. sto da ga uzmem. Ujutru sam odvezao Gazda Mukesha na eljezniku stanicu, kupio mu ponovo njegovu omiljenu grickalicu, dosu iz koje sam na ine istresao krojjipir prije nego to sam mu je predao. Otiao sam na peron i posmatrao ga dok voz nije krenuo. 178 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Odvezao sam se do zgrade. Popeo sam se liftom do trinaestog sprata. Vrata su bila otvorena - pokucao sam, a onda uao. "Gospodine!", povikao sam kada sam vidio ta se deava u dnevnoj sobi. "Gospodine, to je ludost!" Drao je noge u plastinoj kon i sam ih masirao. "Trebalo je da mi kaete, ja bih vas izmasirao!", viknuo sam i posegao za njegovim stopalima. Zaciao je: "Ne!" Rekao sam mu: "Da, gospodine, morate!" i na silu ugurao ruke u prljavu vodu u kofi i poeo da mu stiskam stopala. Treba da razumijete jednu stvar, g. Jiabao. Jednom sluga - uvijek sluga; taj nagon je uvijek tu, u vama, negdje pri dnu kime. Kada biste Vi doli kod mene u kancelariju i sjeli, ja bih vjerovatno kleknuo i izmasirao i Vaa stopala. A kada sam ugledao g. Ashoka kako sam sebe masira u toploj vodi, to je za mene bilo previe -saaljenje ili osjeanje krivice ili stida - previe! utnuo je kofu i prolio vodu po cijelom podu. Treptao je na mene svojim krupnim oima punim nerazumijevanja. "Niste valjda vi seljaci toliko glupi?" Pokazao je na vrata. "Napolje! Moe li da me ostavi samog na samo pet minuta u toku dana? Da li si u stanju da to uradi?" Aiavin Aiga / BIJELI TIGAR 179 To vee ponovo sam morao da ga vozim do trnog centra. Kada je on izaao, ja sam ostao u kolima; nisam se druio sa ostalim vozaima. Neto me je muilo. Nije u pitanju bilo to kako su proitali moje pismo bez pitanja, ne. Nije bilo ni to to je g. Ashok odbio moje ruke kada sam htio da ga izmasiram. Ne. U pitanju je bilo neto drugo. Gdje god da pogledate u Gurgaonu, neto se gradi. Prave nove trne centre, nove poslovne zgrade za amerike kompanije. To se ak i nou nastavlja - snana svjetla sijaju sa tornjeva, iz jama se die praina, postavljaju se skele, a ljudi i ivotinje i jedni i drugi trgnuti iz sna, krmeljivi i sa izrazom nesanice, neprestano idu u krug i prenose ljunak i cigle. ovjek iz jednog od ovih gradilita vodio je magarca; magarac je na sebi imao jarkocrveno sedlo, a na sedlu su bila dva metalna korita, do ruba napunjena ljunkom. Za tim magarcem ila su jo dva iste boje ali malo manja, koja su takode u sedlu imala metalna korita puna ljunka. Ti manji magarci ili su sporije, a prvi magarac esto se zaustavljao i okretao ka njima, kao da eli da se uvjeri da ga jo prate, tako da je navodio na pomisao da je on njihov roditelj. Odmah sam znao ta me mui. Nisam elio da posluam Kusum; nisam elio da se oenim. Vidite, ja sam kao taj magarac. A da imam djecu, jedino to bih mogao da ih nauim jest^ to kako da budu magarci kao ja, kako da nose ljunak za bogate. E, sad, tada sam ve dugo ivio bez seksa, gospodine 180 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga i u meni se nakupila elja. Osim toga, vana je bila injenica da bih dobio lijepe pare od miraza koji bi Kusum otela od mladine porodice. Bar neto od toga bih mogao da zadrim za sebe. Sve to je govorilo u prilog tome da se oenim. Pa ipak sam rekao ne. Stavio sam ruke na volan, a moji prsti su vrsto stegli, kao da ele nekoga da zadave. Kako sam samo pojurio da masiram stopala g. Asho-ku istog trenutka kad sam ih vidio iako to nije

ni traio! Zato sam osjetio potrebu da priem njegovim stopalima, da ih dodirnem, izmasiram, da uinim da im bude bolje - zato? Zato to je elja da budem sluga usaena u mene: ukucana u moju lobanju, ekser po ekser, i sipana u moju krv, kao to kanalizaciju i otrovnu industrijsku vodu izlivaju u Gang. Neu da na svijet donosim nove magarce. Dosta je bilo. "Ne! Ne!" Zatvorio sam oi - mislio sam da u se onesvijestiti od bijesa. Umjesto da se onesvijestim, uradio sam neto mnogo bolje. Podigao sam noge na sjedite, zauzeo poloaj lotosovog cvijeta i poeo da ponavljam "ooom". Poeo sam da meditiram. Ne znam koliko sam dugo tog dana tako sjedio u kolima zatvorenih oiju i prekrtenih nogu, ali zvui kikotanja i grebanja natjerali su me da otvorim oi. Svi ostali vozai su se okupili oko mene jedan od njih je noktima grebao po staklu. Neko me je bio vidio kako u zakljuanom autu sjedim u poloaju lotosovog cvijeta. Blenuli su u mene kao da sam neko stvorenje iz zoolokog vrta. Odmah sam se hitro iskobeljao iz lotosovog poloaja. Na lice sam namjestio veliki osmijeh - izaao sam iz auta i bio doekan salvama udaraca i smijeha, a sve to Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 181 sam primao krotko i mrmljao: "Samo sam probao, stalno to putaju na televiziji, zar ne?" Kokoarnik je vrio svoj posao. Ima jedna pria u novinama, gospodine, koju itam svakih nekoliko mjeseci. To je uvijek ista pria, samo se imena u njoj mijenjaju, a naslov je: "Poteni voza taksija iz Mumbaija: njegova pria." Pria ide ovako: neki voza taksija jednog dana na zadnjem sjeditu svojih kola nade torbu sa pola miliona rupija. Neka muterija je zaboravila da to ponese sa sobom. To je vie para nego to e taj ovjek vidjeti u svom ivotu. I ta on uradi? On uzme te pare i odmah ih preda policiji. Oni ga pitaju zato vraa, on iskreno kae da nije to zato to je poten, ve iz straha od svojih komija u sirotinjskoj etvrti (naravno da on ivi u sirotinjskom kraju, gospodine - vie od pola stanovnika Mumbaija ivi u sirotinjskim naseljima!). Kada bi ostali iz njegovog kraja vidjeli kako se naglo obogatio - kada bi vidjeli kako se iz sirotinjske etvrti seli u lijepu kuu - zapitali bi se: "Odakle njemu novac za to?" Izmeu sebe bi zakljuili: "Idemo u policiju da im kaemo da je lopov." Zato on zna da je taj novac njemu beskoristan i odmah ga predaje. Kokoarnik je uvan iznutra. Sluga slugu uva od nepotenja. Avaj, morat u na neko vrijeme da prekinem pripovijedanje. Tek je 1.32 ujutru, ali morat emo ovdje da stanemo. Neto je iskrslo, gospodine,- hitan sluaj. Ali vratit u se, vjerujte. Aravin Adiga / BIJELI TIGAR 185 Izvinite, Vaa ekselencijo, zbog ove duge pauze. Sada je 6.20, dakle nije me bilo pet sati. Dolo je, naalost, do incidenta u kompaniji koja se bavi visokim tehnologijama, kojoj ja obezbjeujem usluge, pa sam morao da se pobrinem za to. Prilino ozbiljan incident, gospodine. Ali sredit emo to. Sve se moe srediti. Rei u Vam vie o tome kasnije. Sada izvinite dok ukljuim ventilator - jo uvijek se znojim, gospodine, iako je no, bilo je toliko posla - dozvolite da sjednem na pod ispod ventilatora. Uzgred, taj ventilator - minijaturni ventilator - nalazi se odmah iznad kristalnog lustera, tako da presijeca i odbija svjetlost lustera i po sobi alje velike krhotine svjetla. To je kao efekat stroboskopa u diskoteci, zar ne? Ali doi emo do diskoteka kasnije. Rei u vam i koje su najbolje u Bangaloru. Ostatak noanje prie prevashodno je posveen objanjenju kako sam od dobre, nedune seoske lude iskvaren u razuzdanu gradsku barabu punu izopaeno-sti i zlobe. Sve to u meni se promijenilo jer se prije toga promijenilo u g. Ashoku. Iz Amerike je doao kao neiskvaren 186 BIJELI TIGAR / Aravin Adiga ovjek, ali ga je ivot u Delhiju izopaio - a kada se Gospodar "siti honde" izopai, kako voza moe ostati neiskvaren?

Vidite, gospodar, automobil i voza tokom vonje postanu jedno; to posebno vai za "siti hondu". Kada vozite terensko vozilo, kakvo je "tojota kvalis", rijetko kada e na vas uticati emocije ljudi koji sjede iza vas - previe je prostora u kolima, previe vjetra koji duva kroz prozore; ali u kolima poput "siti honde", kada su svi prozori zatvoreni, a klima-ureaj neprestano izmeu prednjih i zadnjih sjedita cirkulie isti rashlaeni vazduh, tada Gospodar i ofer postaju jedan um. I jedno tijelo. Tako nekad dok vozite pogledate dolje i vidite da imate erekciju, a uopte nemate pojma zato - sve dok ne spazite njegov pogled u retrovizoru i tada pomislite - A-ha! Zatol Mislio sam da poznajem g. Ashoka, gospodine. Ali tako misli svaki sluga. Onog trenutka kada je njegov brat otiao, on se potpuno promijenio. Nosio je crnu koulju sa raskopanim gornjim dugmetom i promijenio je parfem. "U trni centar, gospodine?" "Da." "Koji, gospodine? Onaj u koji je madam ila?" Ali g. Ashok nije zagrizao mamac. Pritiskao je du-gmie na svom mobilnom telefonu i promumlao: '"Sahara centar', Bakarne." "U njega je madam voljela da ide, gospodine." "Ne mora da govori o madam u svakoj drugoj reenici." "Izvinite, gospodine." Sjedio sam ispred trnog centra i pitao se ta on radi tu. Na krovu zgrade treptalo je crveno svjetlo, nagaao sam da je u pitanju diskoteka. Ispred trnog centra staAravind Adiga / BIJELI TIGAR 187 jali su redovi mladia i djevojaka koji ekaju da se popnu do tog crvenog svjetla. Mukarci su bili lijepo obueni, u arene svilene koulje i dreave ute i narandaste pan-talone, ali djevojke...! asna rije, mora da na ulazu u svaki trni centar pie na engleskom: "Ulaz dozvoljen samo djevojkama koje su obuene kao prostitutke." G. Ashok nije dugo ostao unutra - izaao je sam. Bravo, mladiu! - odahnuo sam. "Kui, gospodine?" "Ne jo. Vozi me u hotel 'Sheraton!' "U redu, gospodine." Dok sam vozio u "Sheraton", primijetio sam da je Del-hi te veeri izgledao nekako drugaije. Zar nikada ranije nisam vidio nafrakane ene na trotoarima? Zar nikada nisam vidio tolike mukarce da zaustavljaju svoja kola i pregovaraju sa njima o cijeni? Neke od ovih naminkanih ena bile su transvestiti, a izgledali su privlano koliko i prave ene. Zatvorio sam oi; zatresao sam glavom: ta mi se deava, zato sam sav zbrkan noas? U tom trenutku desilo se neto to je rastjeralo moju zbunjenost - ali je u isto vrijeme dovelo g. Ashoka i mene u vrlo neprijatnu situaciju. Zaustavio sam auto na semaforu; jedna djevojka u tijesnoj majici je prelazila ulicu, a grudi su joj se talasale gore-dolje kao tri kilograma plavog patlidana u torbi. Okrznuo sam pogledom retrovizor i spazio kako se i oi g. Ashoka takode talasaju. Pomislio sam: A-ha! Uhvaen si, nevaljale! Njegove oi su takode zasvjetlucale, jer je i on spazio moje oi i pomislio potpuno istu stvar: A-ha! Uhvaen si, nevaljale! Jedan drugog smo ulovili. (Ovo malo pravougaono ogledalo u kolima, g. Jiabao -zar niko nije primijetio koliko moe da bude neprijatno? 188 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Kako se, s vremena na vrijeme, kada se u njemu susretnu pogledi gospodara i vozaa, otvore vrata od kabine za presvlaenje i odjednom jedan drugog zateknu golog?) Pocrvenio sam. Na sreu, semafor je pokazao zeleno svjetlo, pa sam nastavio vonju. Zakleo sam se da te veeri vie neu gledati u retrovizor. Sada sam razumio zato mi je grad djelovao toliko drugaije - zato mi se tokom vonje kljun

ukrutio. Zato to je on bio napaljen. A unutar tih kola, nekako su gospodar i voza postali jedno tijelo te veeri. Sa velikim sam olakanjem proao kolima kroz kapiju hotela "Maurva Sheraton" i priveo to muno putovanje kraju. Delhi je, Vaa ekselencijo, pun velianstvenih hotela od pet zvjezdica: "Sheraton", "Imperial", "Taj Palae", "Taj Mansingh", "Oberoi" i jo mnogi. Hotele sa pet zvjezdica u Bangaloru - "Taj", "Palata Lila" - odlino poznajem, s obzirom da sam u njihovim restoranima potroio hiljade rupija na pilee, ovije i govee ranjie, na kurve svih nacionalnosti iz njihovih barova, ali luksuzni hoteli Del-hija za mene su tajna. Odlazio sam do svakog od njih, ali nikada nisam zakoraio unutra. Nije nam dozvoljeno da uemo; pred staklenim vratima obino je debeli uvar, ovjek sa uvotenim brkovima i bradom, koji na glavi ima apsurdni crveni turban i misli da je neko vaan jer ameriki turisti ele da se slikaju sa njim. Ako makar i u blizini hotela vidi nekog vozaa, on e ga ljutito gledati, vikati i psovati, pa ak i udariti. To je vozaka sudbina. Sve druge sluge misle da nam mogu efovati. Kod luksuznih hotela postoje stroga pravila oko toga gdje vozai dre kola dok su njihovi gospodari u hotelu. Nekad vas smjeste u podzemni parking. Nekad iza Aravind Adiga / bijeli tigar 189 hotela. Nekad daleko ispred, kod drvea. I vi tu sjedite, ekate jedan sat, dva, tri, etiri sata, zijevate i dosaujete se, sve dok uvar na vratima, onaj sa turbanom, ne pro-mumla u mikrofon: "Voza taj-i-taj moe da doveze auto do staklenih vrata. Tvoj gospodar eka. Voza taj-i-taj odmah da doveze auto." Vozai su ekali u blizini hotelskog parkinga u svom uobiajenom krugu, vrtei kljueve, vaui paan, ogovarajui i svaajui se, miriui na amonijak. Kleali su i avrljali kao majmuni. Voza sa bolesnim usnama sjedio je izdvojen od njih, zaokupljen svojim asopisom. Na ovonedjeljnoj naslovnoj strani bila je slika ene na krevetu sa raskopanom odjeom; njen ljubavnik stajao je kraj nje sa noem podignutim iznad njene glave. Nedjeljnik ubistva 2 Rupije Ekskluzivna istinita pria: "elio je gospodarevu enu Ljubav silovanje - osveta! "Jesi li razmiljao o onome to sam ti rekao, Zeko?" pitao me je listajui. "O onome da nabavimo tvom gospodaru neto to bi on volio. Hai, ili djevojke, ili loptice za golf? Originalne loptice iz amerikog konzulata?" "Nije on takav." Ruiaste usne iskrivile su se u osmijeh. "Svako je takav. Hoe da ti odam jednu tajnu? Moj gospodar voli filmske glumice. Vodi ih u hotel kod stanice 'Nizamuddin', onaj sa velikim znakom^T', i tu ih povali." Naveo je imena tri glumice koje je njegov gospodar "povalio". 190 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga "A danju izgleda kao neko nevinace. Nikad ovjek ne bi pomislio ta nou radi. Samo ja znam - i kaem ti, svi su gospodari isti. Ovaj grad je prepun prljavtine i pokvarenosti, Zeko. Jednog dana e mi vjerovati. Doi sad da itamo priu." itali smo tako, u potpunoj tiini. Poslije tree prie o ubistvu, otiao sam na stranu, do drvea, i napravio amonijak-pauzu. On je poao sa mnom. Naa mokraa je udarila u skoro isto mjesto na kori drveta. "Imam pitanje." "Ponovo uliarke?" "Ne. Reci mi... ta se desi sa starim vozaima?" "A?" "Mislim, ta e biti sa mnom za koju godinu? Da li u imati dovoljno para da kupim kuu i zaponem neki svoj biznis?" "Pa", ree on, "voza je dobar do svoje pedesete ili pedeset pete godine. Onda te oi izdaju i otjeraju te, je F tako? To ti je za tri'es godina, Zeko. Ako pone od danas da tedi, moi e da kupi neku udericu. Ako bude pametan, pa bude zaraivao i neto sa strane, moi e da upie sina u neku

dobru kolu. On e moi da ui engleski, moi e da ode na fakultet. To je u najboljem sluaju. Uderica u sirotinjskom kraju i sin na fakultetu." "A u najgorem?" "Dobije tifus od prljave vode. ef te najuri bez razloga. Doivi nesreu - puno ima najgorih sluajeva." "VOZAU BALRAME, GDJE SI?" To je bio poziv sa zvunika na kapiji hotela. Bio je to g. Turban, govorio je u mikrofon svojim najpompezni-jim i najvrim moguim glasom: Aravind Adiga / BIJELI tigar 191 "VOZA BALRAM ODMAH DA SE JAVI NA ULAZU. BEZ ZADRAVANJA. TVOJ GOSPODAR EKA." Zakopao sam se i potrao, briui mokre prste o pantalone. G. Ashok je izlazio iz hotela sa rukom oko djevojke kad sam ja stigao do ulaza. Ona je bila kosooka i imala je utu kou. Nepalka. Nije bila ak ni njegovog porijekla ili iz njegove kaste. Pronjukala je po zadnjim sjeditima - sjeditima koja sam ja izglancao - razgledala i rekla: "Ovo je kul auto!" "Rekao sam ti!" kazao je on. "I vidi, imam vozaa. Ba kao to sam ti rekao. Sad ui." Nisam mogao da skinem pogled sa retrovizora; g. Ashok je drao ruke na golim ramenima djevojke i stezao ih. Kola su smrdjela. Prvo sam pomislio da sam ja u pitanju - obrisao sam prste o sjedite - ali to su bili oni! Smrdjeli su na pivo, i dim, i ko zna ta jo! Pomislio sam da e zatraiti da ga sada odvezem kui, ali ne - karneval zabave se nastavljao. Sad je elio da ide u PVR20 "Saket". E, sad, gospodine, PVR "Saket" je bioskopski mul-tipleks koji u isto vrijeme prikazuje deset ili dvanaest filmova, a gledanje jednog filma kota 150 rupija - da, tako je: stotinu pedeset rupijal Ima tu raznih lokala gdje moe da se jede, pije pivo, pije kafa, plee, smuva djevojka. Iza posljednje bljetave prodavnice poinje drugi PVR. Svaki trni kompleks u Delhiju ustvari se sastoji iz dva dijela - negdje iza, sakrivena j| manja, prljavija verzija onog pravog. 20 PVR - anagram naziva kompanije "Priya Village Roadshow" (prim, prev.) 192 BIJELI TIGAR /Aravind Adiga To je kompleks za sluge. Preao sam u taj drugi PVR - red smrdljivih restorana, kioska gdje prodaju aj i dinovskih tiganja gdje se u ulju pri hljeb. Tu dolaze da jedu ljudi koji rade u bioskopima i koji ih iste. Tu ive prosjaci. Nikla je sirotinjska etvrt. Kupio sam aj i badi21 sa krompirom i sjeo ispod drveta da jedem. Doao je otra noeva i odmah uz drvo postavio tezgu. Drei dva noa u ruci, sjeo je za svoju spravu - to je bilo jedno od onih toila na noni pogon - i poeo da okree pedale. Krenule su da lete varnice na nekoliko centimetara od mene. "Mora li to da radi ba ovdje?" upitao sam. "Zar ne vidi da pored tebe jede ovjek?" Prestao je da vrti pedale, zatreptao, a onda ponovo naslonio otrice na munjevito toilo kao da nije uo ni rije od onoga to sam mu rekao. Bacio sam mu pred noge badi sa krompirom i rekao: "Niste valjda vi seljaci toliko glupi?" i otiao u onaj prvi PVR, a za mnom je ila prosjakinja. Pridigla je sari, udahnula i poela svoju predstavu - prilazila je bogatima govorei: "Dajte mi samo tri rupije, gospodine, gladna sam, idete u bioskop, tu ete potroiti hiljadu rupija, dajte mi samo tri rupije, poludjet u od mirisa hrane." U centru hola je bila divovska gomila knjiga, naslagana u obliku velikog upljeg kvadrata, kao neka mandala12 kakve tokom religijskih festivala prave oko svete vatre. U sredini kvadrata, na hrpi asopisa, prekrtenih nogu, sjedio je jedan ovjeuljak. Knjige su me sebi privlaile kao veliki magnet, ali kako me je ovjek na asopisima vidio, tako je rekao: "Sve knjige su na engleskom." 21 Badi - jelo od tucanog pirina (prim. prev.) 22 Mandala - na sanskrtu znai "krug", "upotpunjenost"; oznaava geometrijsku sliku kao metaforu univerzuma, najee krug sa upisanim kvadratima i krugovima (prim. prev.)

Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 193 "Pa?" "Da li ti zna da ita engleski?" zareao je. "Da li ti zna da ita engleski?" uzvratio sam mu. I eto. To je bilo dovoljno. Do tog trenutka njegov ton razgovora sa mnom bio je "sluga-sluga"; a onda je postao "ovjek-ovjek". Zastao je i odmjerio me od glave do pete. "Ne" rekao je osmjehnuvi se, kao da mu se dopala moja odreitost. "Pa kako prodaje te knjige, a ne zna engleski?" "Znam koja je knjiga koja", ree on. "Znam da je ovo Harry Potter. (Pokazao mi je.) Znam da je ovo James Hadly Chase. (Podigao ju je.) Khalil Gibran - Adolf Hitler - Desmond Bagley. Znam da je ovo knjiga o seksu. Ova knjiga je o tome kako da se zaradi na berzi. Ali ta je izmeu korica - ne znam." "Ja samo elim da stojim blizu knjiga." "Dobro. Kako hoe." I tako sam ja stajao kraj velikog kvadrata od knjiga dok ih je on prodavao svojim kupcima. Kad ste blizu knjiga, ak i knjiga na stranom jeziku, Vaa ekselencijo, vi osjeate u sebi neku vrstu naelektrisanja. To se naprosto desi, neto kao ono kad doivite erekciju pored djevojke koja nosi tijesne farmerke. Razlika je u tome to u onom prvom sluaju strujanje osjeate u mozgu. Ponete da razmiljate. Mislio sam o onoj smeoj koverti koju sam dobio od Pinky Madam. etiri hiljade sedamsto rupija. udna suma novca. Nisam o tome do tada razmiljao. Moda je poela sa pet hiljada, pa je ojida, onako krta, kao i svi bogatai - sjeate se kako me je Mungos tjerao da na laktovima i koljenima tragam za onim noviem od 194 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga jedne rupije? - odluila da oduzme trista. Ne! Balrame, to nije kako ivotinje razmiljaju. Mora da je prvo spremila deset hiljada! Onda je to prepolovila i jednu polovinu zadrala za sebe. Zatim je uzela jo sto, pa jo sto, pa jo sto rupija. Eto kakve su cicije. To je, dakle, znailo da mi duguje ostatak do deset hiljada. Ali ako je ona mislila da mi sljeduje deset hiljada, onda mi je realno dugovala, koliko - deset puta vie? "Ne, stotinu puta vie." ovjeuljak se okrenuo ka meni iz svoje mandale od knjiga: "ta si rekao?" povikao je. "Nita." itao je novine na hindiju; bacivi pogled preko novina, ponovo je povikao: "Ej, ime se ti bavi?" "Ja sam voza." "Vozai su pametni ljudi - oni uju mnogo zanimljivih stvari. Je li tako?" "Moda drugi vozai. Ja ne prislukujem." "Naravno, naravno. Kai mi, sigurno zna engleski -mora da si zapamtio neto od onoga to priaju." "Ne ba. Rekao sam ti, ne sluam. Kako onda mogu da zapamtim?" "Zna li ta ova rije znai?" Proitao je naglas. "Privacy" "To znai 'ne uznemiravaj'." "Dobro", osmjehnuo se zahvalno. "Tek smo bili poeli da uimo englesku abecedu kad me je moja porodica ispisala iz kole." Dakle i on je bio jedan od polupeenih ljudi. Moja Aravind Aiga / BIJELI TIGAR 195 kasta. Bio sam spreman da rizikujem sa njim. "Ej" ponovo je viknuo. "Hoe da ita ovo..." Podigao je asopis sa slikom amerike ene na naslovnoj strani. Na sebi nije imala nita osim gaica. "Dobro je."

Prelistao sam magazin. Bio je u pravu, jeste bilo dobro. "Koliko kota ovaj asopis?" pitao sam ga. "ezdeset rupija. Moe li da vjeruje? ezdeset ru-pija za polovni asopis. A na pijaci Khan ima jedan to prodaje asopise iz Engleske za petsto osam rupija po komadu! Moe li da vjeruje?" Pogledao sam uvis i zviznuo. "Nevjerovatno koliko oni imaju para" rekao sam na-glas, ali vie samom sebi. "Pa ipak sa nama postupaju kao sa ivotinjama." Kao da sam rekao neto to ga je uznemirilo, jer je nekoliko puta spustio novine da me pogleda; onda je otpuzao do same ivice mandale i, djelimino skrivajui lice novinama, neto proaputao. Stavio sam ruku za uho: "Moe li da ponovi?" Pogledao je okolo i ovog puta neto glasnije rekao: "Nee to tako vjeno. Ova situacija." "Zato nee?" otpuzao sam do mandale i odgovorio apatom. "Jesi li uo za ovo sa naksalima?" aputao je. Svialo mi se ovo - kao dva djeteta koja se neega igraju. "Imaju oruje. I itavu armiju. Svakim danom su sve jai." "Stvarno?" "itaj novine. Iz dana u dan su sve brojniji. Iz Kine dobijaju kalanjikove, bazuke, bombe, topove. Kinezi hoe da u Indiji izbije graanski rat, razumije? Oruje ide u Burmu, pa u Banglade i onda u Indiju. Idu na jug u Andhra Pradesh i gore u Uttar Pradesh, u Tamu. Kada 196 BIJELI TIGAR /Aravind Adiga kucne pravi as, cijela Indija e..." Naglo je rastavio dlanove da prikae prasak. Neko vrijeme smo tako priali. Zaista mi se dopao taj ovjek - ali onda se nae prijateljstvo zavrilo onako kako se zavravaju sva prijateljstva "sluga-sluga": sa rikom gospodara koji zovu da se vratimo na dunost. Vidio sam g. Ashoka kako, smrdei na alkohol, posre dok izlazi iz bara; djevojka iz Nepala je bila sa njim. "Vozi nas kui, Balrame", viknuo je. Dok smo se vraali, njih dvoje su razgovarali viui iz sve snage. "Reci ti meni, ta te tano tjeraju da radi u tom call--centru nou, hm?" "Neu da ti kaem!" "Mora sa Amerikancima da vodi bezobrazne razgovore? Moe li mi rei ta im govori?" Ona se kikotala. "Naravno - sve u ti pokazati!" Ja, gospodine, nikada nisam bio pristalica tipkanja i ljubljenja u kolima. A i on, ovjek zakonski jo uvijek oenjen drugom enom! Bio sam tako bijesan da sam proletio kroz etiri crvena svjetla i umalo se nisam zakucao u volovsku zapregu koja je presporo ila ulicom, ali oni nita nisu primjeivali sve dok naglo nisam zaustavio auto ispred zgrade. "Laku no, Balrame!" povikao je g. Ashok dok je izlazio, drei za ruku djevojku. Utrali su u zgradu i naizmjenino pritiskali dugme za lift. Odvezao sam se do podzemne garae - zatim sam se okrenuo unazad i pljunuo kono sjedite. Strao sam u svoju sobu i potraio pod krevetom. Jo je bila tu - stara tunika maharade koju mi je on bio dao; i turban i naoari za sunce. Stavio sam naoari i obukao tuniku. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 197 Tako obuen, izvezao sam kola iz stambenog bloka. Nisam imao pojma kuda idem, jednostavno sam se vozio oko trnih centara. Svaki put kad bih vidio zgodnu devojku, ja bih joj zatrubio. Pustio sam njegovu muziku. Ukljuio sam njegov kli-ma-uredaj. Odvezao sam se nazad do zgrade, otiao autom u garau, sklopio naoari u dep i skinuo tuniku. Ponovo sam pljunuo u "siti hondu" i obrisao njihov razvrat sa svojih divnih konih sjedita. Narednog jutra nije silazio, niti me je zvao da se popnem u stan. Popeo sam se liftom i stao kod vrata. Osjeao sam grizu savjesti zbog onoga to sam uradio prethodne noi. Pitao sam se da li da sve priznam. Nekoliko sam puta pruio ruku da pozvonim, ali onda sam uzdahnuo i odustao. Poslije nekog vremena iz stana su poeli da dopiru prigueni zvui. Prislonio sam uho na drvo i sluao.

"Ali jesam se promijenio." "Prestani da se izvinjava." "Sino si me nasmijala vie nego ona za etiri godine braka." "Kada si otiao za New York, mislila sam da te vie nikad neu vidjeti. A gledam te. To je meni najvanije." Odmakao sam se od vrata i lupio se po elu. Griza savjesti mi je jaala iz asa u as. "Ona je njegova stara ljubav, budalo - a ne neka drolja!" Naravno - njega drolja ne bi ni privukla. Oduvijek sam znao da je dobar ovjek: mnogo bolji od mene. Utinuo sam lijevi dlan za kaznu. 198 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga I ponovo sam prislonio uho na vrata. Unutra je zazvonio telefon. Neko vrijeme je bila tiina, a onda je on rekao: "To je Zaza. A ovo je Maza. Sjea ih se, zar ne? Uvijek laju za mene. Evo, uzmi slualicu, sluaj..." "Loe vijesti?", zaula se ona poslije nekoliko minuta. "Djeluje uznemireno." "Moram da se vidim sa jednim politiarem - ministrom. Mrzim to. Tako su ljigavi. Ovaj posao kojim se bavim... lo je. Volio bih da se bavimo neim drugim. Neim istim. Svakog dana to elim. Moe kui kolima." "Zato onda ne radi neto drugo? Isto je bilo i kada su ti zabranili da se vjenamo. Ni tada nisi mogao da odbij e." "Nije to tako jednostavno, Uma. Oni su moj brat i otac." "Pitam se da li si se promijenio, Ashok. Prvi poziv iz Dhanbada i ve si onaj stari." "Hajde da se ne svaamo opet. Moe kui mojim kolima." "A, ne. Ne idem sa tvojim vozaem. Znam ja njegovu sortu, seljaci, misle da je svaka ena koja radi u call-cen-tru kurva. Neka, hvala. Sama u se vratiti." "Ovaj momak je u redu. On je lan porodice." "Ne bi smio da ima toliko povjerenja, Ashok. Svi vozai u Delhiju su pokvareni. Prodaju drogu, podvode prostitutke i ko zna ta jo." "Ovaj ne. On je poten. Poboan je. Glup je kao no, ali je poten. Nikada ne trai jo novca; nikada ne trai da mu se plati prekovremeni rad ili dodatak za rad nedjeljom. A ujem da drugi vozai to poinju da trae. Ovog momka grad jo nije iskvario." "Pa, neu da rizikujem sa njim. Vratit u se taksijem." Shvatio sam da se ona pribliava vratima, pa sam se Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 199 okrenuo i udaljio na vrhovima prstiju. On se do veeri nije javljao, a onda je siao. Traio je da idemo od banke do banke. Posmatrao sam ga krajikom oka sa vozakog sjedita; uzimao je novac iz banko-mata - iz etiri razliita. Zatim je rekao: "Bakarne, vozi u grad. Zna onu veliku kuu kod parka Lodi, gdje smo jednom bili sa Gazda Mukeshom?" "Da, gospodine, sjeam se. Tamo imaju dva velika vujaka, gospodine." "Tano tako. Dobro te slui pamenje, Balrame." U pijunskom ogledalu sam vidio kako g. Ashok pritiska dugmie na svom mobilnom telefonu za vrijeme vonje. Vjerovatno saoptava ministrovom slugi da dolazi sa parama. Tako sam najzad saznao ime se moj gospodar bavi dok ga vozim Delhijem. "Vraam se za dvadeset minuta, Balrame", ree g. A-shok kada smo stigli do ministrovog bungalova. Izaao je nosei crvenu torbu i zalupio vrata. Sat vremena kasnije izaao je sa debelim ovjekom, ministrovim pomonikom - istim onim koji je izaao onog dana iz predsjednike rezidencije. Zastali su ispred kola i razgovarali. Debeljko se rukovao sa g. Ashokom, koji je oigledno bio nestrpljiv da ode - ali, ah, nije tako lako pustiti politiara. "ta radite poslije ovoga?" pitao je debeljko. "Nita."

"Hajdemo do grada. Da se malo zabavimo." . "Zar nemate posla oko izbora?" "Oko izbora? To je sve sreeno. Pobijedit emo sa ogromnom prednou. Izbori se, dragi moj prijatelju, u Indiji mogu srediti. Nije kao u Americi" I tako se on ugurao u kola. Tek to smo krenuli, kad je rekao: 200 BIJELI TIGAR /Aravind Adiga "Ashok, daj mi jedan viski." "Ovdje, u autu? Nemam." Debeljko je izgledao zaprepaeno. "U Delhiju svi imaju viski u kolima, Ashok, zar nisi to znao?" Traio je da se auto vrati do bungalova. Uao je unutra, pa se vratio sa dvjema aama i flaom. Zalupio je vrata, huknuo i rekao: "E, sad je ovaj auto potpuno opremljen." G. Ashok je uzeo bocu i spremao se da mu naspe, kada je ovaj iznervirano coknuo: "Ne ti, budalo. Voza. On treba da sipa pia." Odmah sam se okrenuo i pretvorio u barmena. "Ovaj voza je vrlo nadaren" ree debeljko. "Nekad naprave pravi haos kad sipaju pie." "Nikad ne biste rekli da potie iz kaste trezvenjaka, zar ne?" Zatvorio sam flau i stavio je pored mjenjaa. Iza sebe sam uo zveket aa dok su jedan drugom rekli: "ivjeli!" "Hajdemo", ree ministrov pomonik. "Vozau, idemo u 'Sheraton'. Tamo u suterenu imaju dobar restoran, Ashok. Mirno mjesto. Tamo emo se zabaviti." Okrenuo sam klju. Crno jaje "siti honda", zatvorenih prozora, jurilo je ulicama New Delhija. "ovjekov auto je njegov zamak. Ne mogu da vjerujem da nikad nisi ovo probao." "Pa, to se u Americi ne radi - tamo ne biste imali vozaa." "To i jeste prednost ivota u Delhiju, dragi djeae!", debeljko je pljusnuo g. Ashoka po butini. Malo je otpio i rekao: "Kakva je situacija kod tebe, Ashok?" "U zadnje vrijeme trgujemo ugljem. Kupujemo ugalj iz drugih drava, mahom iz Australije i prodajemo ga Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 201 Kini. Ljudi misle da napredujemo samo u tehnologiji, ali ugalj - mediji ne obraaju panju na to, zar ne? Ljudi postaju milioneri na sve strane." "Svakako, svakako", ree debeljko. Pomirisao je svoju au. "Ali nisam na to mislio pod situacijom, dragi djeae!" "Molim?" Debeljko se osmjehnuo. "Ono to te pitam je, ko te opsluuje - tamo dolje7." Pokazao je na dio tijela g. Ashoka. "Rastao sam se sa suprugom. Razvodimo se." "ao mi je to to ujem", rekao je debeljko. "Brak je dobra institucija. U ovoj zemlji se sve raspada. Sve." Srknuo je jo malo viskija i rekao: "Reci mi, Ashok, da li misli da emo imati graanski rat?" "Zato to kaete?" "Prije etiri dana bio sam u sudu u Ghaziabadu. Su-dija je izdao nareenje, a advokati su prosto odbili da posluaju; podivljali su; odvukli su sudiju dolje i pretukli ga, u njegovoj sopstvenoj sudnici. Mediji nisu to prenijeli, ali svojim oima sam to gledao. Ako ljudi prestanu da potuju pravni sistem, kakva je budunost ove zemlje?" Osjetio sam neto hladno na vratu. Debeljko me je dodirnuo aom. "Jo jedno pie." "Da, gospodine." Jeste li nekad vidjeli taj trik, Vaa ekselencijo? ovjek jednom rukom upravlja kolima, a drugom uzima flau viskija, prinosi je svom ramenu i sipa pie u au dok je auto u pokretu, a ne prospe ni jednu jedinu kap! Kakve su sve vjetine potrebne da bi neko bio voza u^ndiji, g. Jiabao! Ne samo

da mora da vidi u mraku, da ima savrene reflekse i beskrajno strpljenje, ve mora biti i savreni barmen! 202 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga "elite li jo, gospodine?" Pogledao sam ministrovog pomonika, njegove korumpirane prevoje sala ispod brade - onda sam bacio pogled i na put, da ne bismo udarili u neto - pa opet u debeljka. "Ne, dovoljno je. Ali sipaj svom gospodaru." "Neka, ja zaista ne pijem mnogo. U redu je." "Ne budi blesav, Ashok. Insistiram - momak, sipaj svom gospodaru jednu." I tako sam opet morao da se okrenem i izvedem ne-vjerovatni trik pod nazivom "jedna-ruka-navolanu-druga-ruka-sipa-pie". Debeljko se poslije drugog pia uutao. Obrisao je usne. "Dok si bio u Americi, sigurno si imao mnogo ena? Mislim, lokalnih ena." "Ne." "Ne? ta ti to znai?" "Sve vrijeme sam bio vjeran Pinky, svojoj supruzi." "Oh, boe. Bio si vjeran. Kakva zamisao. Vjeran u braku. Nije ni udo da se razvodi. Zar nikada nisi bio sa bjelkinjom?" "Rekoh vam." "Hoe sada da proba?" "Sada7." "Sada", ree on. "Ruskinju. Ona izgleda ba kao ona amerika glumica." Pomenuo je njeno ime. "Jesi li zain-teresovan?" "Kurva?" Osmjehnuo se. "Prijateljica. arobna prijateljica. eli li?" Uzeo je mobilni telefon i ukucao neki broj. Svjetlo sa mobilnog telefona bacilo je mutni plavi preliv na njegovo lice. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 203 "Upravo je sada kod kue. Idemo do nje. Ona je moja dobra prijateljica, a ja mogu da posjeujem prijatelje. Moi e da je vidi. Ista amerika glumica. Ima li kod sebe trideset hiljada?" "Ne." "Nema problema. Ja plaam ovog puta. Ti moe drugom prilikom." Nagnuo se naprijed i objasnio kuda da vozim. Pogledao sam u retrovizoru g. Ashoka svojim najjaim pogledom. Kurva? To je za ljude iz nie klase poput mene, gospodine. Nije za vas. Jeste li sigurni da elite ovo? elio sam da mu ovo kaem otvoreno - ali ta sam ja tu bio? Samo jedan voza. Dobio sam uputstvo od debeljka. G. Ashok nije nita rekao - samo je sjedio i pijuckao viski, kao djeak soki. Moda je mislio da je sve to neka ala, a moda se plaio da debeljku kae ne. Ja u, g. Jiabao, njegovu ast braniti do smrti. Oni su ti koji su ga iskvarili. Moj dobri gospodar je bio jagnje. Debeljko je traio da vozim u Greater Kailash - jo jedna stambena kolonija gdje ivi elita Delhija. Mini-strov pomonik me je navodio do odredita. Bilo je veliine omanje palate, sa velikim mermernim stubovima ispred. Po koliini smea koje je naslagano ispred tog zdanja, vidjelo se da tu ive bogati ljudi. Debeljko je drao otvorena vrata automobila dok je priao u slualicu. Pet minuta kasnije zalupio .je vrata. Odmah sam poeo da kijam - snaan parfem ispunio je automobil. "Vozau, idemo. Prekini da kija i vozi prema 'Niza-muddinu!" "Izvinite, gospodine." Debeljko se osmjehnuo. Okrenuo se djevojci koju je 204 BIJELI TIGAR / Aravin Adiga uveo u kola i rekao:

"Molim te, priaj mom prijatelju Ashoku na hindiju." Pogledao sam u retrovizor i po prvi put spazio tu djevojku. Tano, liila je na glumicu koju sam tu-i-tamo imao prilike da vidim. Meutim, ime te glumice nisam znao. Tek kada sam stigao u Bangalor i ovladao vjetinama Interneta - i da znate, trebala su mi samo dva kratka asa! - naao sam njeno ime i sliku preko pretraivaa Google. Kim Basinger. To je bilo ono ime koje je debeljko pomenuo. I zaista je bilo tako - djevojka koja je ula sa debeljkom izgledala je potpuno isto kao Kim Basinger! Bila je visoka, imala je prelijepo lice, a ono najupeatljivije kod nje bila je njena kosa - zlatna i sjajna; ba kao u reklamama za ampone! "Kako si, Ashok?" ree ona na savrenom hindiju. Ispruila je ruku i uzela ruku g. Ashoka. Ministrov pomonik se zacerekao. "Eto. Indija je napredovala, zar ne? Ona govori hindi." Pljusnuo ju je po butini. "Draga, tvoj hindi se popravio." G. Ashok se nagnuo unazad kako bi sa debeljkom razgovarao iza nje. "Ona je Ruskinja?" "Pitaj nju, Ashok, ne mene. Ne budi stidljiv. Ona je prijateljica." "Ukrajinka", ree ona sa stranim izgovorom hindija. "Ja sam Ukrajinka, studiram u Indiji." Pomislio sam: moram da zapamtim to mjesto, Ukrajinu. I jednog dana moram da odem tamo! "Ashok..." ree debeljko. "Hajde, dodirni joj kosu. Prava je. Ne plai se - ona je prijateljica." Cerekao se. "Eto vidi, Ashok, nita nije boljelo, zar ne? Reci opet g. AravindAdiga / BIJELI TIGAR 205 Ashoku neto na hindiju, draga. Jo uvijek te se plai." "Ti si zgodan mukarac" rekla je. "Nemoj me se plaiti." "Vozau..." debeljko se nagnuo naprijed i ponovo me dotakao svojom hladnom aom. "Jesmo li blizu 'Niza-muddina'?" "Da, gospodine." "Blizu stanice vidjet e hotel sa velikim sjajnim znakom 'T! Tamo nas vozi." Odvezao sam ih tamo za deset minuta - hotel nije mogao da se promai, znak na njemu je sijao kao fenjer u mraku. Debeljko je poveo sa sobom zlatokosu i otiao do recepcije hotela, gdje ga je recepcioner prijazno doekao. G. Ashok je iao za njima neprestano se osvrui, kao deki koji se sprema da uradi neto veoma nevaljalo. Vjerujem mu ono to je rekao - da nikada nije prevario enu u Americi. Prolo je pola sata. Bio sam u kolima ispred, sve vrijeme sa rukama na volanu. Udario sam malog bauka. Poeo sam da grizem volan. Sve vrijeme sam se nadao da e on razmahan istrati iz hotela i povikati: "Balrame, bjeimo odavde, umalo nisam napravio veliku greku! Spasi me, vozi!" Hotel je izgleda imao sopstveni automobil kojim e se djevojka vratiti svojoj kui ili ju je ministrov pomonik zadrao za jo jednu sesiju, jer je sat vremena kasnije g. Ashok izaao sam - izgledao je umorno i iscrpljeno. "Sastanak je zavren, Balrame", rekao je, putajui da mu glava padne na naslon sjedita. "Idemo kui." Nisam odmah pokrenuo motor. Na trenutak sam zadrao prst na kljuu. "Balrame, rekao sam da idemo kui!" "Da, gospodine." 206 BIJELI TIGAR /Aravind Adiga Kada smo se vratili u Gurgaon, on je oteturao ka liftu. )a nisam izaao iz auta. Pustio sam da proe pet minuta, a onda se vratio do "Nizamuddina", pravo do hotela sa znakom "T". Parkirao sam se u jednom uglu i motrio na vrata hotela. elio sam da ona izae. Pored mene se dovezao voza rike, mali, neobrijan, mrav kao granica, izgledao je mrtav umoran dok je brisao lice i noge krpom; legao je na zemlju da spava. Na sjeditu njegove rike bila je mala reklamna naljepnica: Imate viak kiloghama? Pozovite jimyja singha u metko teretani: 9811799289 Maskota teretane - Amerikanac sa ogromnim bijelim miiima - smjekala mi se sa naljepnice.

Vazduh je ispunilo hrkanje vozaa rike. Vjerovatno me je vidio neko iz hotela. Poslije izvjesnog vremena su se otvorila vrata: izaao je policajac, osmotrio me i poeo da mi prilazi. Okrenuo sam klju; vratio sam se u Gurgaon. E, sad, vozio sam ja nou i po Bangaloru, ali ovdje nikada nisam imao onaj osjeaj kao u Delhiju osjeaj da e grad znati ako me neto titi, da e osjetiti to. Bio sam ogoren te noi. Grad je to znao - onako obasjan priguenim narandastim svjetlom bljedunjavih bandera i on je bio ogoren. Priaj mi o pobuni, rekoh Delhiju. I priao mi je. Prevrnuta ardinjera nasred ulice; pored nje tri muslimana sjede otvorenih usta. Stariji ovjek sa bradom i bijelim turbanom neto im govori sa podignutim prstom - mogli biste se zakleti da neto propovijeda. Iza njega Aravind Adiga / bijeli tigar 207 promie duga kolona automobila sa zasljepljujuim svjetlima i buka priguuje njegove rijei, pa ipak - on propovijeda. Propovijeda kao prorok, govori istine usred grada, potpuno neprimijeen osim za onu trojicu apostola. Sigurno je pripadnik naksala. Moete osjetiti to. Sigurno propovijeda neku vrstu pobune. Oni e biti njegovi generali. Srce mi je jae zakucalo na tu pomisao. Priaj mi o graanskom ratu, rekoh Delhiju. I priao mi je. Vidio sam ljude kako se raspravljaju i razgovaraju i itaju ispod bandera, sami ili u grupama. Te noi vidio sam na stotine ljudi, pod drveem, kod hramova, po raskrsnicama, na klupama, kako kilje dok itaju novine, svete knjige, asopise, pamflete Komunistike partije. Vidio sam ljude kako diskutuju, propovijedaju. Ali o emu su itali i razgovarali? O revoluciji! O emu bi drugom! Jednog dana e se svi oni ljudi to ispod bandera propovijedaju i kuju zavjere udruiti i tada e pobuna naksala stii u Delhi, popeti se na brdo Raisina i preplaviti predsjednikovu rezidenciju. Ako zaista bude pobune - pitao sam grad - da li obeava da e on prvi da nestane - onaj ovjek sa slojevima sala ispod brade? Prosjak koji je sjedio pored puta, polugo ovjek neukroene kose, prekriven prljavtinom, okrenuo je glavu ka meni i pogledao me pravo u oi: Obeavamo. Grad je sa mnom razgovarao, i razgovarao, i razgovarao, sve do gvozdene kapije stambene zgrade u kojoj je ivio moj ukaljani gospodar. uvar na kapiji sa nevjericom je gledao kako ulazim bez ikog drugog u kolima. Morat u da^smislim neki izgovor za sutra - neto uvjerljivo. To je ve drugi put da me vidi da odlazim kolima sam. 208 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Upalio sam svjetla u autu. Preao sam na putnika sjedita i poeo da prelazim rukama po koi. Prelazio sam dlanovima po konim sjeditima sa jedne strane na drugu i tako tri puta, sve dok nisam pronaao ono to sam traio. Prinio sam je svjetlu. Vlas plave kose. I dan danas je drim na svom stolu. CD C/5 ri13 O On Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 211 Snovi bogatih i snovi siromanih - oni se nikada ne poklapaju, zar ne? Vidite, siromasi cijelog svog ivota sanjaju o tome da imaju dovoljno da jedu i da izgledaju kao bogatai. A ta sanjaju bogati? Da smraju i da izgledaju kao siromasi. Svako vee prostor oko "Bakingemske palate" bloka B postaje vjebalite. Debeljukasti, trbuasti

mukarci i jo debeljukastije i trbuastije ene, u majicama natopljenim znojem, obavljaju svoju veernju "etnju". Vidite, sa svim tim nonim zabavama, pijanenjem i jedenjem, bogatai Delhija imaju sklonost ka gojenju. Zato oni hodaju, ne bi li skinuli neto kilae. I sad, gdje obino normalni ljudi etaju? U prirodi -kraj rijeke, u parku, kroz umu. Meutim, u naletu svoje uobiajene genijalnosti u planiranju grada, bogatai Delhija su ovaj dio Gurgaona sagradili bez ikakvih parkova, travnjaka ili igralita - postojale su samo zgrade, trni centri, prodavnice, hoteli i ostale zgrade. Napolju su imali trotoar, ali na njemu je ivjela sirotinja. I onda, ako ste eljeli malo da "etate", to ste morali obaviti oko svoje betonske zgrade. E, sad, dok su debeljuce tako pjeflile oko svojih zgrada, natjerali su svoje sluge - mahom vozae da stoje na raznim takama tog kruga drei flae mineralne 212 SUELI TIGAR / Aravind Adiga vode i pekire. Poslije svakog kruga oko zgrade, prilazili su svom ovjeku, uzimali bocu - srk uzimali pekir -bris, bris - i krenuli u nove pobjede. Vitiligousni je stajao u jednom uglu, sa flaom i zno-javim pekirom svoga gospodara. Svakih nekoliko minuta mi se okretao sa smijekom u oima - njegov ef, ovjek koji se bavio elikom, do nedavno je bio elav, a sada je pokazivao glavu sa crnom gustom kosom - skupa perika zbog koje je iao ak u Englesku. Ta perika je posljednjih dana postala glavna tema u majmunskom krugu ostali vozai su Vitiligousnom nudili po deset rupija da pribjegne nekom od starih trikova - da naglo zakoi ili da u punoj brzini pree preko rupe - samo da njegovom gospodaru spadne perika makar jednom. Tajne svojih gospodara majmunski krug je odavao i secirao svako vee - mada je svako ko bi poeo temu razvoda znao da e morati da ima posla sa mnom. Ja nisam dozvoljavao ugroavanje privatnosti g. Ashoka. Stajao sam na samo par metara od Vitiligousnog, sa flaom mineralne vode u ruci i znojavim pekirom preko ramena. G. Ashok je zavravao svoj krug - osjeao sam miris njegovog znoja kako mi se pribliava. Ovo je bio njegov trei krug. Uzeo je svoju flau, iskapio je, obrisao lice pekirom i bacio mi ga nazad preko ramena. "Zavrio sam, Balrame. Ponesi gore flau i pekir, u redu?" "Da, gospodine", rekao sam i ispratio ga pogledom dok je ulazio u zgradu. Hodao je jednom-dvaput nedjeljno, ali to oigledno nije bilo dovoljno da poniti nonu razuzdanost - vidio sam veliku, mokru izraslinu koja je rastezala njegovu bijelu majicu. Kako je postao odbojan. Dao sam znak Vitiligousnom prije nego to sam siao u podzemni parking. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 213 Deset minuta kasnije namirisao sam znoj ovjeka koji se bavio elikom i uo sam korake. Vitiligousni je siao. Pozvao sam ga do "siti honde" - to je bilo jo jedino mjesto gdje sam se osjeao bezbjedno. "Staje bilo, Zeko? Treba ti asopis?" "Nije to. Neto drugo." unuo sam pored jednog od "hondinih" tokova. Noktom sam grebuckao are na gumi. I on je unuo. Pokazao sam mu vlas plave kose - uvao sam je vezanu oko runog zgloba, kao narukvicu. Prinio je nosu moj zglob - protrljao dlaku izmeu prstiju, pomirisao je i pustio mi zglob. "Nema problema." Namignuo je. "Rekao sam ti ja da e tvoj gospodar poeljeti drutvo." "Njega ne spominji!" Zgrabio sam ga za vrat. Otresao me je. "Jesi li lud? Pokuao si da me zadavi!" Ponovo sam poeo noktom da trljam are na gumi. "Koliko e to da kota?" "Otmjena ili ne? Djevica ili ne? Sve zavisi." "Nije mi vano. Samo treba da ima plavu kosu - kao u reklami za ampon." "Najjeftinija je deset-dvanaest hiljada." "To je preskupo. On nee da plati vie od etiri hiljade sedamsto."

"est hiljada petsto, Zeko. To je minimum. Bijela koa mora da se potuje." "U redu." "Za kada mu treba, Zeko?" "Rei u ti. Uskoro. I jo neto - hou da znam jo neto." Primakao sam nos gumi i udahnuo^niris. Za snagu. "Koliko postoji naina da voza prevari gospodara?" 214 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Gospodine Jiabao, svjestan sam da je u onim knjigama o poslovnom uspjehu uvijenim u celofan uobiajeno da se ubacuju i propratni savjeti. U ovoj fazi prie, kako bismo izbjegli dosadu, htio bih da u ovu pripovijest o razvitku modernog preduzetnika ubacim takav jedan propratni segment. Kako da pheduzimljivi voza zaradi dodatni novac 1. Kada gazda nije u blizini, on moe crijevom izvui benzin iz automobilskog rezervoara. Zatim proda benzin. 2. Kada njegov gazda naredi da odveze automobil na opravku, on moe otii do korumpiranog mehaniara; mehaniar e naduvati cijenu opravke, a voza e dio zadrati za sebe. Slijedi spisak mehaniara koji su voljni da pomognu preduzimljivim vozaima: "Lucky Mechanics", Lado Serai, u blizini Qutuba; "R. V. popravke", Greater Kailash, drugi dio; "Nilofar mehaniari", DLF blok 1, Gurgaon. 3. Treba da proui navike svog gospodara, a onda da se upita: Da li je moj gospodar neoprezan? Ako jeste, na koji nain mogu da iskoristim njegovu neopreznost? Na primjer, ako njegov gospodar ostavi u kolima prazne flae stranih pia, voza ih moe proAravind Adiga / BIJELI TIGAR 215 dati vercerima pia. "Johnnie Walker" sa crnom etiketom donosi najveu dobit. 4. Kako raste njegovo iskustvo i samopouzdanje, postat e spreman da pokua sa neim rizinijim; moe probati da automobil svoga gospodara pretvori u taksi. Put od Delhija do Gurgaona za ovo je odlian; mnogo "Romea" dolazi da posjeti svoje djevojke koje rade u call-centrima. Kada bude siguran da njegov gospodar nee primijetiti odsustvo svojih kola - i kada na putu nema prijatelja njegovog gospodara -moe svoje slobodno vrijeme iskoristiti za vonju i prijevoz klijenata uz naknadu. Uvee sam sa upaljenim svjetlom legao pod mreu za komarce i gledao kako mrane bubavabe gamiu po mrei, sa drhtavim antenama - poput mojih nervnih zavretaka. I leao sam tako u krevetu, previe nervozan ak i da ih pljeskam. Jedna bubavaba je doletjela tik iznad moje glave. Trebalo je da trai pare kad su traili da potpie ono. Dovoljno para da moe da spava sa dvadeset bjelkinja. Odletjela je. Druga je dolijetala na istovjetno mjesto. Dvadeset? Stotinu. Dvije stotine. Tri stotine, hiljadu, deset hiljada zlatokosih kurvi. Pa ak ni to ne bi bilo dovoljno. Ni izbliza. Tokom naredne dvije nedjelje radio sam stvari kojih se i sada stidim. Varao sam svoga poslodavca. Isisavao sam benzin; odvezao sam auto do pokvarenog mehaniara koji je napisao raun za nepotrebnu popravku; i 216 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga triput sam, vraajui se u "Bakingem" B, povezao muteriju. Najudnije od svega je bilo to to svaki put kad sam pogledao pare koje sam zaradio na prijevaru, umjesto krivice, ta sam osjeao? Bijes. to sam vie krao od njega, to sam vie shvatao koliko je on krao od mene. Da upotrijebim metaforu koju sam ranije iskoristio da opiem indijsko drutvo, najzad je i meni porastao stomak. Onda, jednog nedjeljnog popodneva, kada je g. A-shok rekao da mu neu vie trebati tog dana, ispio sam dvije velike ae viskija za hrabrost i otiao u spavaonicu posluge. Vitiligousni je sjedio ispod plakata filmske glumice - svaki put kada bi njegov gospodar "povalio" neku glumicu, on bi na zid okaio njen poster - igrao je karte sa ostalim vozaima.

"Pa, moe ti da pria ta hoe, ali ja znam da oni klovnovi nee ponovo pobijediti na izborima." Podigao je pogled i ugledao me. "Oho, pogledajte ko nam je doao. Pa to je joga-guru, doao u rijetku posjetu. Dobro doli, cijenjeni gospodine." Iskezili su se. I ja sam se njima iskezio. "Priamo o izborima, Zeko. Zna, ovdje nije kao u Tami. Izbori nisu namjeteni. Hoe li glasati ovog puta?" Pozvao sam ga prstom. Odmahnuo ja glavom. "Kasnije, Zeko, previe mi je zabavna rasprava o izborima." Mahnuo sam smeom kovertom. Odmah je spustio karte. Insistirao sam da odemo do parkinga; tamo je u sjenci "siti honde" izbrojao novac. Aravin Adiga / BIJELI TIGAR 217 "Dobro, Zeko. Sve je ovdje. A gdje ti je gospodar? Hoe li ga ti voziti tamo?" "Ja sam svoj gospodar." Na trenutak nije razumio. A onda je zinuo - pojurio je prema meni - zagrlio me. "Zeko!" Ponovo me zagrlio. "Moj ovjek!" I on je bio iz tame - i uvijek vam proradi ponos kad neko iz vae fele pokae ambiciju. Odvezao me je u "tojoti kvalis" - "tojoti kvalis" svog gospodara - do hotela, usput mi objanjavajui na koji nain je organizovao svoj neformalni taksi-prijevoz kad njegov ef nije na vidiku. Taj hotel je bio u South Extensionu 2 - jednom od najboljih dijelova Delhija za kupovinu. Vitiligousni je zakljuao svoj "kvalis", osmjehnuo se ohrabrujui me i zajedno sa mnom otiao do recepcije. ovjek u bijeloj koulji sa crnom leptir-manom prelazio je prstom po spisku u velikoj knjizi; zaustavljajui prst na jednom mjestu, pogledao me je dok mu je Vitiligousni objanjavao stvari na uho. Recepcioner je odmahivao glavom. "ena zlatne kose - za njega?" Stavio je ruke na pult i nagnuo se naprijed da me vidi izbliza. "Za njega?" Vitiligousni se osmjehnuo. "Vidi, bogatai iz Delhija ve su se zasitili ena sa zlatnom kosom; ko zna ta e sljedee poeljeti? Zelenokose ene sa mjeseca? Ubudue e radnika klasa da eka u redu zbog bjelkinja. Ovaj momak je budunost tvog biznisa - dobro postupaj sa njim." Recepcioner je na trenutak djelovat nesigurno; onda je zalupio knjigu i pruio ruku. "Daj mi dodatnih petsto rupija." iskezio se. "Dodatna 218 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga taksa za radniku klasu." "Nemam vie!" "Daj mi jo petsto ili da sve zaboravimo." Izvadio sam posljednjih trista rupija koje sam imao. Uzeo je novac, popravio manu i otiao uza stepenice. Vitiligousni me je potapao po ramenu i rekao; "Sre-no, Zeko - uradi to u ime svih nas!" Otrao sam uza stepenice. Soba 114A. Recepcioner je stajao ispred i prislonio uho na vrata. Proaputao je: "Anastasija, da li si tu?" Gurnuo je vrata. Kristalni luster, prozor, zeleni krevet - i zlatokosa devojka koja sjedi na krevetu. Uzdahnuo sam, jer ova nije nimalo liila na Kim Ba-singer. Nije bila ni upola tako lijepa. Tada sam shvatio - na sasvim nov nain - da bogatai uvijek dobiju one najbolje stvari u ivotu, a mi dobijamo samo njihove ostatke. Recepcioner je prinio dlanove mom licu; dvaput ih je zatvorio i otvorio. Dvadeset minuta. Zatim je pesnicom pokazao kao da kuca - a onda nogom kako utira. "Razumije?" To e se desiti kad proe dvadeset minuta. "Da." Zalupio je vrata. Zlatokosa ena me jo uvijek nije pogledala. Skupio sam dovoljno hrabrosti da sjednem pored nje tek kada se zaulo lupanje na vratima. "Kad to uje - gotovo je! Razumije?" Recepcione-rov glas.

"Dobro!" Primakao sam se eni na krevetu. Nije se opirala, ali nije ni ohrabrivala. Dodirnuo sam jedan njen uvojak i Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 219 njeno ga povukao da bih je natjerao da okrene lice prema meni. Izgledala je umorno i istroeno, a oko oiju je imala modrice, kao da ju je neko ogrebao. iroko mi se osmjehnula - dobro sam poznavao taj osmijeh: tako se sluga osmjehuje gospodaru. "Kako se zove?", pitala me je na hindiju. I ona! Kladim se da u toj njihovoj zemlji, Ukrajini, imaju ensku kolu hindija! "Munna." Nasmijeila se. "To nije pravo ime. To samo znai 'djeak!' "Tano. Ali tako se zovem", rekoh joj. "Moja porodica mi nije dala nijedno drugo ime." Poela je da se smije - visok, zvonak smijeh od kog joj se talasala njena zlatna kosa. Srce mi je kucalo kao kod trkakog konja. Njen parfem mi se uvukao pravo u mozak. "Zna, kad sam bila mala, i meni su na mom jeziku dali ime koje znai 'djevojica'. I meni je porodica to isto uradila!" "Au" rekoh podiui noge na krevet. Razgovarali smo. Rekla mi je da ne podnosi komarce u ovom hotelu, kao ni recepcionera, a ja sam klimnuo. Priali smo tako neko vrijeme, a onda je ona rekla "Ti si dosta zgodan momak - i prilino si sladak", a onda je provukla prste kroz moju kosu. U tom trenutku skoio sam sa kreveta. Rekao sam: "Zato si ti, sestro, ovdje? Zato ne napusti ovaj hotel ako tako eli? Ne plai se recepcionera. Ja sam tu da te zatitim! Ja sam tvoj brat, Balram Hahvai!" Da, kako da ne. To sam rekao u indijskom filmu koji e snimiti o meni. * Ono to sam zaista rekao bilo je: "Sedam hiljada dragocjenih rupija za dvadeset minuta! 220 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Vrijeme je da ponemo!" Popeo sam se na nju - i jednom rukom joj drao ruke iza glave. Vrijeme je da umoim kljun u nju. Drugom rukom sam prolazio kroz njene zlatne uvojke. A onda sam kriknuo. Ne bih ispustio glasniji krik ni da mi pokaete gutera. "ta je bilo, Munna?" upitala je. Skoio sam sa kreveta i oamario je. Boe, ovi stranci ba umiju da se proderu. Istog trenutka - kao da je recepcioner sve vrijeme stajao ispred vrata, sa osmijehom od uha do uha vrata su se otvorila sa treskom i on je uao. "Ovo", vikao sam na njega vukui djevojinu kosu, "nije pravo zlato!" Imala je crne korijene! Bila je samo ofarbana! On je slegnuo ramenima. "Pa ta si oekivao za sedam hiljada? Prava kota etrdeset, pedeset." Skoio sam na njega, zgrabio njegovu vilicu akom i zabio ga u vrata. "Hou nazad svoje pare!" ena iza mene je vrisnula. Okrenuo sam se - to je bila greka. Trebalo je da se prvo pozabavim recepcionerom. Deset minuta kasnije, sa licem u ogrebotinama i modricama, oteturao sam iz hotela. Vrata su se zalupila za mnom. Vitiligousni me nije saekao. Morao sam autobusom da se vratim kui; cijelim putem sam trljao glavu - sedam hiljada rupija - dolo mi je da plaem! Zna li koliko se bivola moglo kupiti za te pare? - osjeao sam bakine prste kako mi zavru ui. Najzad sam se vratio u "Bakingemsku palatu" - poslije jednosatnog saobraajnog zastoja - isprao sam ranu na glavi u zajednikom umivaoniku i pljunuo desetak puta. Do avola sve to - poeao sam prepone. Prijalo mije. Krenuo sam pogrbljen ka svojoj sobi, otvorio vrata Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 221 nogom i sledio se.

Neko je bio unutar mree za komarce. Vidio sam siluetu u lotosovom poloaju. "Ne brini, Balrame. Znam ta si radio." Muki glas. Pa, bar nije moja baka - to mi je bila prva pomisao. G. Ashok je podigao jedan kraj mree i pogledao me, na licu je imao prepreden osmijeh. "Tano znam ta si radio." "Gospodine?" "Zvao sam te, ali nisi se javljao. Onda sam siao ovdje da vidim. Ali tano znam ta si radio... Onaj drugi voza, ovjek sa ruiastim usnama, sve mi je ispriao." Srce mi je lupalo. Pogledao sam u pod. "Rekao mi je da si bio u hramu, molio se za moje zdravlje." "Da, gospodine", rekoh, a sa lica mi je lio znoj olakanja. "Tako je." "Doi pod mreu", rekao mi je njeno. Uao sam i sjeo do njega ispod mree. On je posmatrao bubavabe koje su gamizale iznad nas. "ivi u pravoj rupi, Balrame. Nisam znao. ao mi je." "U redu je, gospodine. Navikao sam." "Dat u ti malo para, Balrame. Sutra nai neki bolji smjetaj, u redu?" Uhvatio je moju ruku i okrenuo je. "Balrame, kakvi su ovo crveni tragovi na tvojoj ruci? Jesi li se ti to tipao?" "Ne, gospodine... to je kona bolest. I ovdje to imam iza uiju - vidite - te ruiaste takice?" Priao je blizu, svojim parfemom mi je ispunio nozdr-ve. Pogledao je, njeno mi savivi uho prstom. "Boe. Nisam bio primijetio. Sv^ki dan sjedim iza tebe, a nisam nikad..." "Mnogo ljudi ima tu bolest, gospodine. Mnogo ljudi." 222 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga "Zaista? Nisam primijetio. Moe li da se izlijei?" "Ne, gospodine. Bolesti siromanih se ne lijee. Moj otac je imao tuberkulozu i od nje je umro." "Ovo je dvadeset prvi vijek, Balrame. Sve se moe lijeiti. Idi u bolnicu da ti to srede. Raun meni poalji, ja u platiti." "Hvala, gospodine", rekoh. "Gospodine... Da li elite da vas odvezem nekud u grad?" Otvorio je usta, a onda ih ponovo zatvorio a da nije nita izustio. Uinio je to nekoliko puta, a onda je rekao: "Moj nain ivota je sasvim pogrean, Balrame. Ja to znam, ali nemam hrabrosti da ga promijenim. Prosto nemam... muda'.' "Ne razmiljajte toliko o tome, gospodine. I, gospodine, hajdemo gore, molim vas. Ovo nije mjesto za otmjenog ovjeka kakav ste vi." "Ja putam ljude da me iskoriavaju, Balrame. Cijelog svog ivota nisam radio ono to ja hou. Ja..." Oborio je glavu; cio je izgledao umoran i istroen. "Treba neto da pojedete, gospodine", rekao sam mu. "Izgledate umorno." Osmjehnuo se - veliki, bebast osmijeh pun povjerenja. "Ti uvijek misli na mene, Balrame. Da, hou da jedem. Ali neu u hotel, Balrame. Muka mi je od hotela. Balrame, odvedi me tamo gdje ti obino jede." "Gospodine?" "Muka mi je od ove hrane koju jedem, Balrame. Muka mi je od ivota koji vodim. Mi bogati ljudi, Balrame, potpuno smo zalutali. elim da budem jednostavan ovjek kao ti, Balrame." "Da, gospodine." Izali smo i ja sam ga odveo u ajdinicu preko puta. "Narui za nas, Balrame. Narui ono to jede prost svijet." AravindAdiga / BIJELI TIGAR 223 Naruio sam okru, karfiol, rotkvice, spana i daal. Dovoljno da nahrani jednu porodicu, odnosno jednog bogatog ovjeka. Jeo je, podrigivao i ponovo jeo. "Ova hrana je fantastina. I samo dvadeset pet rupija! Vi se ba dobro hranite!" Kada je zavrio, naruio sam mu lasi23, koji je srknuo i nasmijeio se. "Svia mi se tvoja hrana!"

Ja sam se osmjehnuo i pomislio: "I meni se svia tvoja hrana." # "Uskoro e stii dokumenti za razvod. Tako je advokat rekao." "U redu." "Da li ve da ponemo traiti?" "Novog advokata?" "Ne. Novu djevojku." "Previe je rano, Mukesh. Ona je otila prije samo tri mjeseca." Bio sam odvezao g. Ashoka na eljezniku stanicu. Mungos je ponovo iz Dhanbada doao u grad. Sada sam obojicu vozio natrag do stana. "Dobro. Ne uri. Ali mora se ponovo oeniti. Ako ostane razveden ovjek, niko te nee potovati. Takav je svijet. Posluaj me. Zadnji put me nisi sluao i oenio si se djevojkom koja nije bila iz tvoje kaste, nije bila ni iste vjere, ak si bio odbio da prihvati miraz od njenih roditelja. Ovog puta mi biramo djevojku." Nisam uo, ali sam znao da g. Ashok, krgue zubima. 23 Lasi - tradicionalno pie sa sjevera Indije; pjenasta mjeavina jogurta, vode, zaina i soli ili vonog ekstrakta (prim. prev.) 224 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga "Vidim da ti se to ne dopada", ree Mungos. "Priat emo kasnije o tome. Za sada, uzmi ovo." Predao je svom bratu crvenu torbu koju je sa sobom donio iz Dhanbada. G. Ashok je otvorio torbu i zavirio unutra - Mungos je odmah zatvorio torbu. "Jesi li lud? Ne otvaraj to ovdje u kolima. To je za Mukeshana. Za debeljka. Ministrovog pomonika. Zna ga, zar ne?" "Da, znam ga", g Ashok je slegnuo ramenima. "Zar nismo ve potplatili tu ubrad?" "Ministar hoe jo. Idu izbori. Kada god pone izborna kampanja, mi dajemo pare. Obino objema stranama, ali ovog puta e vlada sigurno pobijediti. Opozicija je u potpunom haosu. Zato treba da damo pare samo jednoj strani, to je za nas dobro. Prvi put u ii s tobom, ali to je puno para i vjerovatno e morati da ode jo jed-nom-dvaput. Osim toga, morat emo da podmaemo i par birokrata. Razumije?" "Izgleda mi da je to jedino to radim u Delhiju. Podiem iz banaka novac i podmiujem ljude. Jesam li se zbog toga vratio u Indiju?" "Ne budi sarkastian. I zapamti, svaki put trai da ti vrate torbu. To je kvalitetna italijanska torba. Nema potrebe da im dajemo dodatne poklone. Razumije? Oh, do avola. Nije valjda opet jebeni saobraajni zastoj." "Balrame, pusti opet Stinga. To je najbolja muzika za zastoj." "On zna ko je Sting?" "Naravno, zna da je to moj omiljeni CD. Pokai nam Stingov CD, Balrame. Vidi - vidi - zna Stinga!" Stavio sam CD u plejer. Prolo je deset minuta, a automobili se nisu pomjerili ni centimetar. Ubacio sam Enyu umjesto Stinga; umjesto Enye Eminema. Ulini prodavci su prili kolima sa Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 225 korpama pomorandi, jagodama u plastinim gajbama ili sa novinama i knjigama na engleskom. I prosjaci su krenuli u ofanzivu. Jedan prosjak nosio je na ramenima drugog i tako iao od auta do auta; onaj koji je bio noen nije imao noge ispod koljena. Zajedno su ili od kola do kola, onaj bez nogu je stenjao i jaukao, a onaj koji ga je nosio kuckao je i grebao po staklima. Bez mnogo razmiljanja, otvorio sam jaje. Spustio sam prozor i ispruio u ruci jednu rupiju -momak bez nogu me je pogledao i salutirao mi; podigao sam staklo i ponovo zapeatio jaje. Momentalno je prestao razgovor na zadnjem sjeditu. "Ko ti je, do avola, rekao da to uradi?" "Izvinite, gospodine", rekao sam. "Zato si, do avola, dao onom prosjaku rupiju? Kakav bezobrazluk! Iskljui muziku." Zaista su me dobro izgrdili te veeri. I, mada su braa obino govorila mjeavinu engleskog i hindija, zbog mene su govorili ist hindi. "Zar ne dajemo novac svaki put kad proemo pored hrama?" ree stariji siledija. "Svake godine

dajemo prilog Onkolokom institutu. Ja uvijek kupim estitku od djece kad dou na vrata." "Prije neki dan razgovarao sam sa raunovoom, a on mi je rekao: 'Gospodine, nemate para u banci. Sve je otilo.' Zna li ti koliki su porezi u ovoj zemlji?", rekao je mladi siledija. "Da mi tako dijelimo novac, ne bismo imali ta da jedemo." U tom trenutku mi je sinulo da izmeu njih dvojice i nema neke razlike. Obojica su bili plod svoga oca. Do kraja vonje kui, Mungos je uporno posmatrao retrovizor. Izgledao je kao da je namirisag neto neobino. Kada smo stigli do "Bakingemske palate" bloka B, on je rekao: "Doi gore, Balrame." 226 BIJELI TIGAR /Aravind Adiga "Da, gospodine." Stajali smo blizu jedan drugoga u liftu. Kada je otvorio vrata stana, pokazao je na pod i rekao: "Smjesti se udobno." unuo sam ispod slike Zaze i Maze i stavio ruke izmeu koljena. On je sjeo na stolicu, naslonio glavu na ruku i posmatrao me. elo mu je bilo naborano. Mogao sam nazrijeti kako mu se u umu oblikuje misao. Ustao je sa stolice, priao mi i kleknuo. Pomirisao je. "Dah ti mirie na anis." "Da, gospodine." "Ljudi to vau da sakriju miris alkohola u svom dahu. Jesi li ti pio?" "Ne, gospodine. Ja sam iz trezvenjake kaste." Nastavio je da njuka, prilazei sve blie. Duboko sam udahnuo; zadrao sam dah duboko u trbuhu; zatim sam ga izbacio, podrignuvi mu pravo u lice. "To je odvratno, Balrame", rekao je sa izrazom uasa na licu. Uspravio se i napravio dva koraka unazad. "Izvinite, gospodine." "Izlazi napolje!" Izaao sam sav oznojen. Narednog dana sam njega i g. Ashoka odvezao do kue nekog ministrovog inovnika u New Delhiju; izali su nosei crvenu torbu. Poslije toga, odvezao sam ih do hotela gdje su ruali - dao sam uputstvo osoblju hotela: bez krompira u jelima - a onda sam odvezao Mungosa na eljezniku stanicu. Istrpio sam njegove uobiajene prijetnje i upozorenja - nita klima-ureaj, nita muzika, nita troenje goriva, bla bla bla. Stajao sam na peronu i gledao kako uina. Kada je voz otiao, zaplesao sam na peronu i pljeskao Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 227 sam rukama. Vidjela su me dva prosjaka, mangupa, nasmijali su se i poeli i sami da pljeskaju. Jedan od njih poeo je da pjeva pjesmu iz najnovijeg indijskog filma, pa smo tako zajedno igrali na peronu. Sljedeeg jutra, dok sam ja bio u stanu, a g. Ashok je neto petljao oko crvene torbe i spremao se da poe, zazvonio je telefon. Rekoh mu: "Gospodine, ja u odnijeti torbu dolje. Saekat u u kolima." Oklijevao je, a onda mi pruio torbu. "Pridruit u ti se za minut." Zatvorio sam vrata stana. Otiao sam do lifta, pritisnuo dugme i saekao. Torba je bila teka i morao sam da je premjetam iz ruke u ruku. Lift je stigao do etvrtog sprata. Okrenuo sam se i pogledao grad sa balkona na trinaestom spratu trni kompleksi bljetali su ak i usred dana. Prole nedjelje otvoren je novi trni centar. Jo jedan se gradi. Grad je rastao. Lift se brzo peo. Pribliavao se jedanaestom spratu. Okrenuo sam se i potrao. Nogom sam otvorio vrata ka poarnim stepenicama, siao dva sprata niza stepenice i otvorio crvenu torbu. Odjednom se itavo stepenite ispunilo blistavom svjetlou - onom koju samo novac moe proizvesti. Dvadeset pet minuta kasnije, kada je g. Ashok siao kuckajui po svom mobilnom telefonu, crvena

torba ga je ekala na njegovom sjeditu. Kada je zatvorio vrata, podigao sam sjajni srebrni disk. "Da vam pustim Stinga, gospodine?" Dok smo se vozili, nastojao sam da ne gledam crvenu torbu - to je za mene bilo pravo muenje, ba kao ranije kad bi Pinky Madam obukla kratku suknju. Na semaforu sam pogledao u retrovizor. Vidio sam 228 BIJELI TIGAR / Alavind Adiga svoje guste brkove i vilicu. Dodirnuo sam ogledalo. Ugao se promijenio. Sada sam vidio lijepe duge obrve na snanom, naboranom elu; crne oi sjajile su ispod tih obrva. Oi make koja posmatra plijen. Hajde, Balrame, pogledaj crvenu torbu - to nije kraa, zar ne? Odmahnuo sam glavom. Pa ak i kada bi je ukrao, Balrame, ni to ne bi bila kraa. Kako to? Pogledao sam stvorenje iz ogledala. Vidi - g. Ashok daje novac svim tim politiarima u Delhiju da bi bio osloboen poreza koji mora da plati. A kome, na kraju, pripada taj porez? Kome drugom nego obinim ljudima ove zemlje tebi! "ta je bilo Balrame? Jesi li rekao neto?" Kucnuo sam ogledalo. Opet su moji brkovi postali dio slike, oi su nestale i sada je preda mnom bilo moje sopstveno lice. "Onaj ispred vozi nepromiljeno, gospodine. Samo sam gunao." "Samo smireno, Balrame. Ti si dobar voza, ne daj loim vozaima da te izbace iz takta." Grad je znao moju tajnu. Jednog jutra, predsjednikova rezidencija bila je zamagljena smogom i sa puta je djelovala mutno; tog dana je izgledalo kao da u Delhiju ne postoji vlada. A zagaenje koje je sakrivalo premijera i njegove ministre i inovnike reklo mi je: Nee oni vidjeti nita to uradi. Pobrinut u se za to. Proao sam pored crvenog zida parlamenta. Naoruani straar sa osmatranice na zidu me je posmatrao - spustio je puku im me je ugledao. Zato da te zaustavljam? I ja bih to uinio, da mogu. Uvee je ena etala sa celofanskom kesom u ruci; moja svjetla obasjala su kesu i uinili je prozirnom. U Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 229 kesi sam vidio etiri krupna, tamna vona ploda - a svaka voka mi je rekla: ti si to ve uradio. U svom srcu ve si uzeo. Zatim su svjetla prola; celofan je postao neproziran; etiri mrane voke su nestale. ak i put - ravan, gladak put u Delhiju, najbolji u Indiji - znao je moju tajnu. Jednog dana na semaforu, voza kola do mene otvorio je prozor i pljunuo: vakao je paan i na vruu podnevnu ulicu pljusnula je jarkocrvena barica i tamo trulila kao neto ivo, irila se i cvrala. Trenutak kasnije pljunuo je i drugi put - sada je na putu bila i druga barica. Buljio sam u dvije crvene barice pljuvake koje su se irile - i onda: Izgledalo je da lijeva barica pljuvake kae: Tvoj otac je elio da bude poten ovjek. G. Ashok te ne bije i ne psuje kao to su drugi radili tvom ocu. G. Ashok te dobro plaa, etiri hiljade rupija mjeseno. Poveava ti platu a da te i ne pita. Sjeti se ta je Bivo uradio porodici svog sluge. Kada pobjegne, g. Ashok e od svog oca traiti da on isto to uradi tvojoj porodici. Ali djelovalo je da desna barica pljuvake kae: Tvoj otac je elio da bude ovjek. G. Ashok je traio da pre-uzme krivicu kada je njegova ena ubila ono dijete na ulici. To je sitni. ivi u gradu. ta moe da utedi? Nita. Sama injenica da g. A-shok prijeti tvojoj porodici tebe razgnjevljuje! 230 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga

Okrenuo sam glavu od crvenih barica. Pogledao sam crvenu torbu koja se vidjela u sredini retrovizora, kao nezatieno srce "siti honde". Tog dana odbacio sam g. Ashoka do hotela "Impe-rial", a on je rekao: "Balrame, vraam se za dvadeset minuta." Umjesto da parkiram kola, ja sam se odvezao do eljeznike stanice, koja je na Pahar Ganju, nedaleko od hotela. Na podu stanice leali su ljudi. Psi su njukali smee. Vazduh je mirisao na bu. "Dakle ovako e to izgledati", pomislio sam. Odredita svih vozova pisala su na velikoj kolskoj tabli. Benaras Jammu Amritsar Mumbai Ranchi Sta e biti moje odredite ako doem ovdje sa crvenom torbom u ruci? Kao da mi odgovaraju, iz mraka u daljini poeli su da svijetle jaka svjetla i tokovi. Znate, ako posjetite bilo koju eljezniku stanicu u Indiji, dok stojite i ekate voz vidjet ete red udnovatih sprava sa crvenim sijalicama, kaleidoskopskim to-kovima i utim krugovima koji su se vrtoglavo okretali. To su maine koje proriu budunost i mjere vau kilau za jednu rupiju, nalaze se na svim eljeznikim peronima u zemlji. One rade ovako. Spustite torbu. Stanete na jednu takvu napravu. Zatim u prorez ubacite novi od jedne rupije. Aravin Adiga / BIJELI TIGAR 231 Maina oivi; unutra ponu da se pokreu razne poluge, uje se neki zveket, svjetla krenu da bljeskaju kao luda. Zatim se uje glasan zvuk i mala zelena ili uta cedulja od kartona iskoi iz maine. Buka i svjetla se smire. Na toj cedulji bit e zapisana vaa budunost i teina u kilogramima. Ove naprave koriste dvije vrste ljudi: djeca bogataa i sasvim odrasli siromani ljudi, koji itavog ivota ostaju djeca. Stajao sam tako, blenui u maine kao neko ko je izgubio razum. est svjetlucavih maina je svjetlilo prema meni: uta i zelena svjetla, hipnotiko okretanje zlatno-crnih kaleidoskopa. Popeo sam se na jednu od maina. rtvovao sam jednu rupiju - ona je progutala novi, napravila buku, zamirkala svjetlima i izbacila ceduljicu. Vage "Luna" d.0.0. NewDelhi110 055 Vaa teina 59 "Potovanje zakona prva je zapovijest bogova." Pustio sam ceduljicu da padne na zemlju i nasmijao sam se. ak i ovdje, na automatu za mjerenje na eljeznikoj stanici, oni pokuavaju da nas namagare. Ovdje, na pragu ljudske slobode, ba prije nego to se ude u voz ka novom ivotu, ove svjetlucave naprave za proricanje sudbine bile su posljednje zvono za uzbunu Kokoarnika. Sirene kaveza su zavijale - krugovi se okretali - crvena svjetla su sijevala! Jedan pijetao ja bjeao iz kaveza! Ruka se pruila, uhvatila me za vrat i gurnula nazad u kavez. 232 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Podigao sam ceduljicu i ponovo je proitao. Poeo sam da se preznojavam. Sjeo sam na zemlju. Razmiljaj, Balrame. Sjeti se ta je Bivo uradio porodici svog sluge. Iznad sebe zauo sam klepet krila. Po cijeloj stanici su golubovi sjedjeli na krovnim gredama; dva od njih su poletjela sa grede i poela da krue pravo iznad moje glave, kao u usporenom snimku vidio sam dva para crvenih kandi uvuenih u grudi. Nedaleko od sebe vidio sam gdje na podu lei ena sa lijepim, jedrim grudima u tijesnoj bluzi. Hrkala je. U njenom dekolteu vidio sam novanicu od jedne rupije; kroz tkanje njene svijetlozelene bluze vidjele su se brojke i slova novanice. Nije imala prtljag. To je bio njeno cjelokupno ovozemaljsko blago. Jedna rupija. Pa ipak, samo je pogledajte - blaeno hre, bez ijedne brige.

Zato i za mene nisu stvari tako jednostavne? Dubok zvuk rezanja natjerao me je da se okrenem. Jedan crni pas se iza mene vrtio u krug. Na butnom dijelu zadnje desne noge presijavao se ruiasti dio koe -otvorena rana; pas se istezao kako bi dohvatio ranu. Ona je bila tik izvan domaaja njegovih zuba, a pas je ludio od bola pokuavajui da napadne ranu svojim balavim eljustima, neprestano se kretao u ludim, preciznim, besmislenim krugovima. Pogledao sam usnulu enu - u njene grudi koje su se podizale i sputale. Iza mene, rezanje se nastavljalo u nedogled. Te nedjelje zatraio sam od g. Ashoka dozvolu da odem do hrama, a otiao sam u grad. Otiao sam autobusom do Qutuba, a odatle taksijem do G. B. ulice. To je, g. premijeru, poznati red light district24 (kako 24 Red light district "etvrt crvenih fenjera" dio grada sa bordelima (prim. prev.) Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 233 to kau na engleskom) u Delhiju. Sat vremena provedenih ovdje trebalo bi da mi istjera iz glave sve one loe misli. Zadravanje sperme u donjem dijelu tijela dovodi do loih kretanja tjelesnih tenosti u gornjem dijelu tijela. To je poznata injenica u Tami. Bilo je pet sati i jo je bio dan, ali ene su me ekale, kao to ekaju sve mukarce u bilo koje doba dana. E sad, bio sam u tom kraju i ranije - kao to sam Vam ve priznao - ali ovog puta bilo je drugaije. uo sam ih iznad sebe - ene - mame i zadirkuju sa prozora sa reetkama na bordelima - ali ovog puta nisam mogao podnijeti da ih pogledam. Prodava paana sjedio je na drvenoj tezgi ispred sjajnih plavih vrata bordela i noem nanosio zaine na mokre listove koje je vadio iz lonca sa toplom vodom, to je bio prvi korak u pravljenju paana; u uskom prostoru ispod tezge sjedio je jo jedan ovjek, koji je kuhao mlijeko iznad itavog plavog plamena plinske pei. "Sta je s tobom? Pogledaj ene." Za runi zglob me je uhvatio podvoda, sitan ovjek sa velikim nosom prekrivenim crvenim bradavicama. "Izgleda kao da moe sebi da priuti strankinju. Uzmi djevojku iz Nepala. Zar nisu ljepotice? Pogledaj ih gore, sinko!" Uhvatio me je za bradu - moda je mislio da sam nevin, na svojoj prvoj ekspediciji ovdje - i primorao me da pogledam gore. Nepalke koje su se nalazile gore iza prozora sa reetkama zaista su veoma dobro izgledale: imale su vrlo svijetlu kou i one kineske oi koje prosto izluuju nas Indijce. Stresao sam sa lica podvodaevu ruku. "Uzmi bilo koju! Uzmi ih sve! Zar sisi muko, sine?" Obino bi to bilo dovoljno da me natjera da pomah-nitalo uletim u bordel. 234 BIJELI TIGAR / Aravin Adiga Ali ponekad je ivotinjsko u ovjeku ono najbolje u njemu. Ispod pojasa mi se nita nije deavalo. One su kao papagaji u kavezu. Bit e kao da jedna ivotinja tuca drugu ivotinju. "vai paan - to pomae ako nee da ti se digne!" povikao je prodava paana sa svoje tezge. Podigao je svje, vlaan list paana i protresao ga tako da su me kapljice poprskale po licu. "Pij vrue mlijeko - i to pomae!" viknuo je malecni ovjek, koji je ispod prodavca kuhao mlijeko. Posmatrao sam mlijeko. Kljualo je i kipjelo niz ivice posude od nehrajueg elika; ovjeuljak se osmjehnuo - promijeao je mlijeko kaikom - postajalo je sve pjenuavije i bijesno je italo. Jurnuo sam na prodavca paana, sruio ga sa tezge, poobarao lie i prosuo vodu. Kepeca sam utnuo u lice. Odozgo su se prolomili krici. Podvodai su nasrnuli na mene; gurajui se i utirajui, pobjegao sam iz te ulice. Dakle, G. B. ulica nalazi se u starom Delhiju, o kojem bih morao neto da kaem. Sjetite se, g. premijeru, da je Delhi glavni grad ne jedne, ve dvije zemlje - dvije Indije. I Svjetlost i Tama se slivaju u Delhi. Gurgaon, gdje je ivio g. Ashok, predstavljao je svijetao, moderan kraj grada, a ovo mjesto, stari Delhi, drugi je kraj. Pun je stvari koje je savremeni svijet zaboravio - riki, starih

kamenih zgrada i muslimana. Nedjeljom, meutim ima jo neto: ako se progurate kroz guvu koje uvijek ima, proete pored ljudi koji drugima iste ui zahra-lim metalnim icama, pored ljudi koji su prodavali ribice zarobljene u zelenim flaama punim rasola, pored jeftine pijace cipela i jeftine pijace majica, doi ete do velike pijace polovnih knjiga u Darya Ganju. Moda ste, gospodine, uli za tu pijacu, jer ona je jedno od svjetskih uda. Na desetine hiljada prljavih, AravindAdiga / BIJELI TIGAR 235 trulih, pocrnjelih knjiga o svakoj temi - tehnologija, medicina, seksualni uitak, filozofija, obrazovanje i putopisi - naslagane na trotoarima od Delhi kapije pa sve do pijace ispred Crvene tvrave. Neke od knjiga tako su stare da se raspadaju kad ih dodirnete; neke u sebi imaju gnijezda insekata - neke izgledaju kao da ih je izbacila poplava, a neke kao da su spaene iz vatre. Veina prodavnica je zatrpana njima; ali restorani su otvoreni i miris hrane se mijea sa mirisom natrulog papira. Zahrale elise ventilatora polako se okreu u ventilacionim otvorima restorana kao krila dinovskih moljaca. Uao sam meu knjige i udahnuo vazduh: poslije smrada bordela, to je bio ist kiseonik. Bila je velika guva, kupci su se svaali oko knjiga sa prodavcima, a ja sam se pretvarao da sam i ja kupac. Skakao sam meu knjige, uzimao ih i listao sve dok prodava ne bi viknuo: "Kupuje li, nije ti ovo biblioteka!" "Nije dobra", ja bih odgovorio, pa bih spustio knjigu, otiao do sljedeeg prodavca, uzeo drugu knjigu i opet listao i listao. Nikome nisam platio ni rupiju, besplatno sam prelistavao knjige i cijelo vee tako varao prodavce knjiga! Neke knjige bile su na urduu, jeziku muslimana - to su bile samo neke linijice i takice, kao da je vrana umoila noge u crno mastilo i hodala po papiru. Ba dok sam listao jednu takvu knjigu, prodava ree: "Zna li da ita urdu?" To je bio stari musliman sa licem crnim kao ugalj, oroenim znojem kao list begonije poslije kie, sa dugom bijelom bradom. ja rekoh: "Zna li ti da ita urdu?" Otvorio je knjigu, proistio grlo i proitao: "Godinama si traio klju. Jesi li razumio to?" Pogledao me je, crno elo bilo mu je izbrazdano dubokim bijelim borama. 236 BIJELI TIGAR / Aravind Aiga "Da, ika muslimanu." "Umukni, laljive jedan. I sluaj." Ponovo je proistio grlo. "Godinama si traio klju/ali vrata bijahu vazda otkljuana!" Zatvorio je knjigu. "To se zove poezija. A sada se gubi." "Molim te, ika muslimanu", molio sam. "Ja sam samo sin vozaa rike iz Tame. Priaj mi o poeziji. Ko je napisao tu pjesmu?" On je odmahivao glavom, ali ja sam nastavljao da mu laskam, govorio sam mu kako mu je divna brada, kako mu je koa svijetla (ha!), kako je po njegovom nosu i elu oigledno da on nije tamo neki svinjar koji je promijenio vjeru, nego pravi pravcati musliman, koji je pravo iz Mekke ovdje doletio na arobnom ilimu, a on je od zadovoljstva samo groktao. Proitao mi je jo jednu pjesmu, pa jo jednu - i objasnio mi je pravu historiju poezije, koja je neka vrsta magije poznata samo mudracima. Gospodine premijeru, neu rei nita novo ako kaem da je historija ovjeanstva ustvari historija rata dugog deset hiljada godina, koji je voen izmeu umova bogatih i siromanih. Svaka strana vjeno pokuava da nadmudri onu drugu: a to je tako od nastanka vremena. Siromani pobijede u nekim bitkama (mokrenje u saksije, utiranje psa-mezimca itd.), ali, naravno, bogati dobijaju taj rat ve deset hiljada godina. Zato je jednog dana neki mudri ovjek iz saosjeanja prema siromasima, ostavio u pjesmama znake i simbole, koji djeluju kao da govore o cvjetiima, zgodnim curicama i takvim nekim stvarima, ali ako se ispravno deifruju, one odaju tajne koje omoguavaju siromanom ovjeku da okona rat umova od deset hiljada godina u svoju korist. E, sad, etiri najvea pjesnika svih vremena su Aravin Adiga / BIJELI TIGAR 237 Rumi, Iqbal, Mirza Ghalib i jo jedan ije ime mi je rekao ali sam zaboravio. (Ko je bio etvrti pjesnik? Izluuje me to ne mogu da se sjetim. Ako Vi znate, poaljite mi

elektronskom potom njegovo ime.) "ika muslimanu, imam za tebe jo jedno pitanje." "Sta sam ja - tvoja uiteljica? Prestani da me zapitkuje." "Posljednje, obeavam. Reci mi, ika muslimanu, moe li ovjek nestati uz pomo poezije?" "Kako to - misli, nestane pomou crne magije?" Pogledao me je. "Da, mogue je. Postoje knjige za to. Hoe da kupi jednu?" "Ne, ne mislim tako da nestane. Mislio sam, moe li... moe li..." Prodava knjiga je suzio oi. Grake znoja su porasle na njegovom ogromnom crnom elu. Osmjehnuo sam se: "Ma, zaboravi ta sam pitao, ika muslimanu." Onda sam sebe upozorio da sa ovim starcem vie ne razgovaram. Ve je suvie znao. Pekle su me oi od mirkanja u knjige. Trebalo je ve da poem ka Delhi kapiji da saekam autobus. U ustima sam osjeao neprijatan ukus knjiga - kao da sam iz vaz-duha udahnuo previe starog papirnog praha. udne se misli raaju u srcu kada se provede previe vremena uz stare knjige. Ali umjesto da se vratim do autobusa, odlutao sam dublje u stari Delhi. Nisam imao predstavu kuda idem. Kako sam skrenuo sa glavne ulice, tako se sve stialo. Vidio sam neke ljude kako lee na prostirkama i pue, druge kako lee na zemlji i spavaju; jznad kua letjeli su orlovi. A onda je vjetar nanio na mene snaan miris bivola. 238 BIJELI TIGAR /Aravin Adiga Svi znaju da negdje u starom Delhiju postoji ldanica, ali malo ju je ljudi vidjelo. Ona je jedno od uda starog dijela grada - redovi otvorenih tala, u svakoj tali stoje veliki bivoli zadnjicom okrenuti posmatrau, repovima nalik automobilskim brisaima tjeraju muhe, sa nogama u ogromnim piramidama govana. Stajao sam tamo i udisao miris njihovih tijela - mnogo je vremena prolo otkako nisam osjetio miris bivola! To je izbacilo uasni gradski vazduh iz mojih plua. Klepet drvenih tokova. Vidio sam bivola kako se pribliava putem, vukao je za sobom velika kola. Na tim kolima nije bilo ovjeka sa biem; bivo je i sam znao kuda da ide. I prilazio je putem. Stao sam u stranu i dok su prolazila pored mene, vidio sam da su kola puna glava mrtvih bivola; kaem glava, ali trebalo bi rei lobanja, sa kojih je odrana sva koa osim malog crnog komada koe na vrhu gubice, sa kog su i dalje trcale dlake sa nozdr-va, posljednji prkosni dio bivola. Ostali dijelovi lica nisu vie postojali. ak su i oi bile iskljuvane. A ivi bivo je dalje hodao, bez gospodara, vukui svoj tovar smrti tamo gdje je znao da mora da ide. Neko vrijeme sam hodao pored jadne ivotinje i gledao mrtva, ogoljena bivolja lica. A tada se, Vaa ekse-lencijo, dogodilo neto neobino - kunem se da se bivo koji je vukao kola okrenuo prema meni i, glasom koji je neobino liio na glas mog oca, rekao: "Tvoj brat Kishan je pretuen na smrt. Jesi li zadovoljan?" To je bilo kao nona mora koja se sanja neposredno pred buenje; znate da sanjate, ali jo ne moete da se probudite. "Tvoja tetka Luttu je silovana, a onda pretuena na smrt. Zadovoljan? Baka Kusum je iutirana na smrt. Zadovoljan?" Aravind Adiga / bijelitigar 239 Bivo me je mrko gledao. "Sramota!", rekao je, a onda je napravio krupan korak naprijed i kola su otila dalje, puna mrtvih, odranih lica, koja su mi u tom trenutku izgledala kao lica moje porodice. * Sljedeeg jutra, g. Ashok je nasmijan siao do auta, a u ruci je imao crvenu torbu. Zalupio je vrata. Pogledao sam bauka i progutao knedlu. "Gospodine..." "ta je bilo, Bakarne?" "Gospodine, neto ve due elim da vam kaem." Sklonio sam prste sa kljua za kontakt. asna rije, bio sam spreman da u tom trenutku sve priznam... da je on izgovorio prave rijei... da je na pravi nain dotakao moje rame. Ali nije me ni gledao. Bio je zauzet oko mobilnog telefona i dugmia. Kuc, kuc, kuc. Kako izgleda kad pola metra ispred vas sjedi luak koji razmilja o krvi i krai, a vi o tome nita ne znate. ak i ne nasluujete. Kako ste vi samo slijepi. Sjedite u staklenim zgradama i razgovarate

noima sa hiljadama kilometara udaljenim Amerikancima, a nemate nikakvu predstavu o tome ta se deava sa ovjekom koji vozi vaa kola! Sta je bilo, Balrame? Samo ovo, gospodine - elim da vam razbijem glavu! Nagnuo se naprijed - primakao je ^isne mom uhu -bio sam spreman da se istopim. "Razumijem te, Balrame." 240 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Zatvorio sam oi. Jedva da sam mogao da govorim. "Zaista, gospodine?" "Ti hoe da se eni." "Balrame. Trebat e ti novac, je li tako?" "Ne, gospodine. Nema potrebe za tim." "ekaj, Balrame. Da izvadim novanik. Ti si dobar lan porodice. Nikad ne trai novac - znam da drugi vozai neprestano trae da im se plati prekovremeni rad i osiguranje: ali ti nikada nisi nita traio. Staromodan si. To mi se svia. Mi emo pokriti sve trokove svadbe, Balrame. Evo, Balrame - evo ti... evo ti..." Gledao sam kako iz novanika vadi novanicu od hiljadu rupija, vraa je, vadi onu od petsto, vraa i nju i vadi novanicu od stotinu rupija. Koju mi je predao. "Pretpostavljam, Balrame, da e zbog vjenanja ii u Laxmangarh?" ti "Moda u poi sa tobom", rekao je. "Jako mi se dopada to mjesto. Hou ovog puta da se popnem do one tvrave. Prije koliko smo bili tamo, Balrame? Prije est mjeseci?" "Prolo je vie od toga, gospodine." Prebrojao sam mjesece prstima. "Prije osam mjeseci." I on je prebrojao mjesece. "Da, u pravu si." Presavio sam novanicu od stotinu rupija i stavio je u dep na grudima. "Hvala vam na ovome, gospodine" rekao sam i okrenuo klju u kontakt-bravi. Rano sljedeeg jutra otiao sam pjeice od "Bakin-gemske palate" B do glavnog puta. Iako je zgrada bila sasvim nova, odvodna cijev je ve curila i velika kanali-zaciona bara je potamnila zemlju sa spoljne strane zida Aravind Adiga / BUELI TIGAR 241 posjeda. Tri psa lutalice spavala su na vlanoj zemlji. Dobar nain da se rashlade - poelo je ljeto, pa su sad i noi bile neprijatne. Djelovalo je da je dukelama vrlo udobno. Sjeo sam na zemlju i posmatrao ih. Umoio sam prst u tamnu kanalizacionu baru. Tako je hladna, tako primamljiva. Jedan od pasa se probudio; zijevnuo je i pokazao mi onjake. Skoio je na noge. I drugi psi su ustali. Poelo je rezanje, pljuskanje po blatu i pokazivanje zuba - eljeli su da napustim njihovo kraljevstvo. Predao sam se, prepustio kanalizaciju psima i zaputio se meu trne centre. Nijedan jo nije bio otvoren. Sjeo sam na trotoar. Nisam znao kuda dalje da idem. Tada sam ugledao tamne male otiske na trotoaru. Otiske apa. Neka ivotinja je hodala po betonu prije nego to se stegao. Ustao sam i krenuo za ivotinjom. Razmaci izmeu otisaka su se poveavali - ivotinja se bila dala u trk. Ubrzao sam hod. Tragovi apa ivotinje koja je ubrzavala ili su svuda oko trnih centara i na kraju su nestali tamo gdje prestaje beton a poinje zemlja. Tu sam morao da stanem, jer se na dva metra od mene nalazio red od petorice ljudi, koji su uali u skoro savreno pravoj liniji. Vrili su nudu. Stigao sam u sirotinjski kraj. Vitiligousni mi je priao o ovom mjestu - tu su ivjeli svi oni graevinski radnici koji su gradili trne centre i ogromne stambene zgrade. Dolazili s\j iz sela u Tami; nisu voljeli da im dolaze neznanci, osim onih koji su \.i njima nou imali da obave posao. Ljudi su na otvorenom 242 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga

vrili nudu da bi napravili neku vrstu zatitnog zida prema sirotinjskoj etvrti: formirali su liniju koju nijedno ljudsko bie sa osjeanjem samopotovanja ne bi prelo. Vjetar je do mene donio smrad svjeih govana. Naao sam prolaz meu vriocima nude. uali su tu kao kamene statue. Oni su pravili vile za bogate, a ivjeli su u atorima prekrivenim plavim nakatranisanim platnom, koji su bili meusobno razdvojeni potocima kanalizacije. ak je i u Laxmangarhu bilo bolje. Gazio sam izmeu komada slomljenog stakla, ice i polomljenih neonskih cijevi. Smrad fekalija zamijenjen je jaim smradom industrijskog otpada. Naselje se zavravalo otvorenim kanalizacionim tokom - pored mene je lijeno proticala rjeica crne vode, u kojoj su svjetlucali mjehurii stvarajui koncentrine krugove na povrini. Dva djeteta su se brkala u crnoj vodi. Novanica od sto rupija poletjela je ka rijeci. Djeca su zijala u nju, a onda pourila da je dohvate prije nego to otpluta. Jedno dijete ju je dohvatilo, a drugo je poelo da ga udara i tako su krenuli da se u borbi prevru po crnoj vodi. Vratio sam se do linije seratora. Jedan od njih je bio zavrio i otiao, ali neko je popunio njegovo mjesto. unuo sam sa njima i iscerio se. Nekoliko njih je odmah skrenulo pogled: jo su bili ljudska bia. Neki su blentavo piljili pravo u mene, kao da su izgubili svaki osjeaj srama. A onda sam vidio da mi jedan momak, mrav i crn, uzvraa osmijeh, kao da je ponosan na ono to radi. Jo uvijek uei, preao sam do mjesta gdje je on bio i okrenuo mu se. Osmjehnuo sam se to je ire mogue. On takoe. On je poeo da se smije - i ja sam poeo da se smijem Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 243 - i onda su svi seratori poeli zajedno da se smiju. "Mi emo pokriti sve trokove svadbe", vikao sam. "Mi emo pokriti sve trokove svadbe!", povikao je nazad. "ak emo i jebati tvoju enu umjesto tebe, Balra-me!" "ak emo i jebati tvoju enu umjesto tebe, Balra-me!" Poeo je da se smije - smijao se tako jako da je pao licem na zemlju i nastavio da se smije pokazujui prljavo dupe prljavom nebu Delhija. Dok sam se vraao, trni centri su poeli da se otvaraju. Umio sam se u zajednikom klozetu i oprao ruke od sirotinjske etvrti. Otiao sam u garau, naao francuski klju, za probu nekoliko puta zamahnuo njim i odnio ga u svoju sobu. Neki djeak me je ekao pored kreveta, drei pismo u zubima dok je zakopavao dugmad na pantalonama. Okrenuo se kada me je uo; ispustio je pismo iz zuba. U isto vrijeme, ja sam ispustio francuski klju. "Poslali su me ovdje. Putovao sam autobusom i vozom, raspitivao sam se i doao ovdje." Zatreptao je. "Rekli su da treba da vodi rauna o meni i da me naui da i ja budem voza." "A ko si pa ti?" "Dharam", ree on. "Ja sam etvrti sin tvoje tetke Lutte. Vidio si me kad si zadnji put doao u Laxmangarh. Imao sam crvenu majicu. Poljubio si me ovdje." Pokazao je na svoje tjeme. Podigao je pismo i predao mi ga. Drago unue, mnogo je vremena prolo otkako si n&s zadnji put posjetio - a jo vie, ukupno jedanaest mjeseci i dva dana, otkako si nam poslao pare. Grad je iskvario tvoju duu i 244 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga nainio te sebinim, sujetnim i zlim. Od samog poetka sam znala da e se to dogoditi, jer uvijek si bio pakostan, drzak djeak. Svaki slobodan trenutak provodio si otvorenih usta pred ogledalom, morala sam da ti zavrem ui da bih te natjerala da radi. Isti si kao tvoja majka. Ima njenu, a ne divnu narav svoga oca. Do sada smo strpljivo podnosili svoje patnje, ali vie neemo. Mora nam ponovo poslati pare. Ako to ne uradi, tuit emo te tvom gospodaru. Takoe smo rijeili da sami pripremimo tvoju enidbu, a ako ne doe, poslat emo ti tvoju enu autobusom. Ne govorim ja ove

stvari jer hou da ti prijetim, ve iz ljubavi. Na kraju krajeva, zar nisam ja tvoja baka? A kako sam ti samo punila usta slatkiima! Isto tako, tvoja je dunost da vodi rauna o Dharamu i brine se o njemu kao da je tvoj sin. uvaj zdravlje i zapamti da ti spremam fina jela od piletine, koja u ti poslati potom - zajedno sa pismom za tvog gospodara. Voli te tvoja baka, Kusum Savio sam pismo, stavio ga u dep, a onda oamario djeaka tako jako da se zateturao unazad, udario u krevet i pao na njega svlaei mreu za komarce. "Ustaj", rekao sam. "Hou opet da te udarim." Uzeo sam francuski klju i podigao ga na njega - a onda ga bacio na pod. Djeakovo lice je pomodrilo, usna mu je bila rasjeena i krvarila je, a on nije progovarao. Sjeo sam pod mreu za komarce i poeo da pijem iz boce dopola ispunjene viskijem. Posmatrao sam djeaka. Bio sam doao do ivice ambisa. Bio sam spreman da ubijem gospodara - dolazak ovog djeaka spasio me je ubistva (i ivota u zatvoru). Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 245 Te veeri rekao sam g. Ashoku da mi je porodica poslala pomonika, nekoga ko e se starati o automobilu, a umjesto da se naljuti to e sada morati da hrani jo jedna usta - kao to bi veina gospodara uradila - on je rekao: "Sladak deki. Lii na tebe. Sta mu se desilo sa licem?" Okrenuo sam se ka Dharamu. "Kai mu." Trepnuo je nekoliko puta. Premiljao se. "Pa sam kad sam silazio iz autobusa." Pametan deko. "Pazi ubudue", ree g. Ashok. "Balrame, ovo je sjajno - od sada e imati drutvo." Dharam je bio tih djeak. Nije nita traio od mene, spavao je na podu gdje sam mu rekao, gledao je svoja posla. Osjeao sam grizu savjesti zbog onoga to sam uradio, pa sam ga odveo u ajdinicu. "Ko dri nastavu u koli sada, je li jo uvijek gospodin Krishna?" "Da, ujae." "Da li jo uvijek krade novac za uniforme i hranu?" "Krade, ujae. Svi kau da postaje sve bolji i bolji u krai." "Pametan ovjek." "Iao sam u kolu pet godina, ali onda je baka Kusum rekla da je bilo dosta." "Da provjerimo ta si nauio za tih pet godina. Da li zna tablicu mnoenja sa osam?" "Da, ujae." "Da ujem." "Osam puta jedan je osam." "To je lako, da vidimo dalje." "Osam puta dva je esnaest." "ekaj." Prebrojao sam na prstirna^da se uvjerim da nije pogrijeio. "Dobro je. Nastavi." "Narui mi aj, hoe li?" Vitiligousni je sjeo do mene. 246 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Osmjehnuo se Dharamu. "Narui ga sam", rekao sam mu. Nadurio se. "Je li lijepo da tako razgovara sa mnom, junae radnike klase?" Dharam nas je paljivo promatrao, pa sam ja rekao: "Ovaj djeak je iz mog sela. Iz moje porodice. Sada sa njim razgovaram." "Osam puta tri je dvadeset etiri." "Ba me briga ko je on", rekao je Vitiligousni. "Narui mi aj, junae radnike klase." Rairio je aku ispred mog lica - pet prstiju. To je znailo hou petsto rupija. "Nemam nita." "Osam puta etiri je trideset dva." Prevukao je prstom preko svog vrata i osmjehnuo se. Tvoj gazda e sve saznati. "Kako se zove, deko?" "Dharam." "Ba lijepo ime. Zna li ta znai?" "Da, gospodine." "Da li tvoj ujak zna ta ono znai?" "Umukni", rekao sam. To je bilo doba dana kada se ajdinica isti. Jedan od ovjekolikih paukova je na pod bacio mokru

krpu i poeo da gamie sa njom, gurajui pred sobom sve vei talas vode crne kao mastilo. ak su i mievi pobjegli iz lokala. Nisu bile poteene ni muterije - kako je crna bara prolazila, tako ih je prskala. Opuci, sjajna plastina ambalaa, ponitene autobuske karte, ljuske od luka, granice svjeeg korijandera, sve je to plutalo na crnoj vodi; odraz gole elektrine sijalice sijao je sa skrame kao uti dragulj. Dok je pored mene prolazila crna voda, glas u mojoj glavi je rekao: Ali tvoje srce je postalo jo mranije, Munna. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 247 Te noi Dharama su probudili krici. Priao je mrei za komarce. "Ujae, staje bilo?" "Upali svjetlo, budalo! Upali svjetlo!" To je i uradio i vidio me kako leim skamenjen unutar mree: nisam mogao ak ni da pokaem na tu stvar. Debeli sivi gekon bio je siao sa zida i naao se na mom krevetu. Dharam se iscerio. "Ne alim se, kretenu - otjeraj ga iz kreveta!" Uvukao je ruku u mreu, zgrabio gutera i smrvio ga pod nogom. "Baci ga negdje daleko odavde - van sobe, van zgrade!" Vidio sam zbunjenost u njegovim oima: Plai se gutera - odrastao ovjek, moj ujak! Dobro je, pomislio sam u trenutku dok je gasio svjetlo. Nee posumnjati da bilo ta planiram. Trenutak kasnije moj osmijeh je izblijedio. A ta sam ja to planirao? Poeo sam da se preznojavam. Zurio sam u bezimene otiske dlanova na bijelom gipsanom zidu. Po betonu je poeo da kucka tap - noni uvar "Ba-kingemske palate" B krenuo je u obilazak sa svojim tapom. Kada se kuckanje tapa udaljilo, u sobi se vie nita nije ulo, osim zujanja bubavaba dok su grizle zidove ili letjele naokolo. Bila je to jo jedna vrua, vlana no. Sigurno su se ak i bubavabe znojile - ja jedva da sam mogao da diem. Ba kada sam pomislio da neu moi da zaspim, poeo sam da recitujem dvostih iznova i iznova. Godinama sam traio klju Ali vrata bijahu vazda otkljuana.^ A onda sam zaspao. 248 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Trebalo je da ranije primijetim na zidovima grafite sa rukama koje kidaju okove - trebalo je da zastanem i posluam ta su sa kamiona vikali mladii sa crvenim trakama na glavama - ali toliko sam bio zaokupljen svojim nevoljama da nimalo nisam obraao panju na neto vano to se deavalo u mojoj zemlji. Dva dana kasnije vozio sam g. Ashoka i gospoicu Umu do parka Lodi; tih dana je sve vie vremena provodio sa njom. Ljubav je cvjetala. Nos mi se navikavao na njen parfem - vie nisam kijao kad bi se ona pomjerila. "I jo to nisi uradio, Ashok? Hoe li ponovo biti kao proli put?" "Nije to tako jednostavno, Uma. Mukesh i ja smo se ve posvaali oko tebe. Ja neu odstupiti. Ali daj mi malo vremena, moram da prebolim razvod - Balrame, zato si toliko pojaao muziku?" "Volim kad je glasno. Romantino je. Moda je namjerno tako htio." "Vidi, uradit emo to. Vjeruj mi. Jedino to... Balrame, zato, do avola, nisi utiao muziku? Ponekad su ovi ljudi iz Tame tako glupi." "Ve sam ti to rekla, Ashok." Utiala je glas. Uhvatio sam engleske rijei "zamjena" "voza" i "lokalni" Da li si razmiljao da zamijeni vozaa da uzme lokalnog? On je promrmljao odgovor. Nisam mogao da ujem ni rije. Ali nisam ni morao. Pogledao sam u retrovizor: elio sam da se suelimo, oi u oi, mukarac sa mukarcem. Ali nije htio da me pogleda u ogledalu. Nije se usudio da me pogleda u oi. Vjerujte, mogli ste me uti kako u tom trenutku kr-guem zubima. Ja sam mislio da pravim planove za njega? On je pravio planove za mene\ Bogatai su uvijek za jedan korak ispred, zar ne?

Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 249 E pa, ne i ovog puta. Na svaki njegov korak, ja sam napravio dva. Pored kola, ulini prodava je sjedio uz piramidu kaciga za motocikl, koje su bile uvijene u plastiku i liile na gomilu odrubljenih glava. Ba kada smo se primakli parku, vidjeli smo da su putevi blokirani svuda unaokolo: ispred nas nalazila se kolona kamiona punih ljudi koji su vikali: "ivio Veliki Socijalista! ivio glas indijske sirotinje!" "ta se, do avola, deava?" "Zar nisi danas gledao vijesti, Ashok? Objavljuju rezultate." "Jebi ga", ree on. "Balrame iskljui Enyu i ukljui radio." Zauo se glas Velikog Socijaliste. Intervjuisao ga je radioreporter. "Izbori pokazuju da siromani nee dopustiti da se ogluuju o njih. Tama nee mirno utati. U naim esmama nema vode, a ta nam vi iz Delhija dajete? Dajete nam mobilne telefone. Moe li ovjek popiti telefon kad je edan? ene svakog jutra hodaju kilometrima kako bi nale kofu iste..." "Da li elite da postanete premijer Indije?" "Ne postavljajte mi takva pitanja. Ja lino nemam ambicija. Ja sam naprosto glas siromanih i potlaenih." "Ali, zasigurno, gospodine..." "Dozvolite da neto kaem, ako mogu. Sve to sam ikada elio jeste Indija u kojoj svaki djeak u svakom selu moe imati san o tome da postane premijer. A kao to sam poeo da govorim, ene kilometrima pjeae da bi..." Radio je prenosio da je vladajua stranka potpuno poraena na izborima. Na vlast je dola nova garnitura 250 BUELI TIGAR / Aravind Adiga stranaka. Stranka Velikog Socijaliste bila je medu njima. Pokupio je glasove velikog dijela Tame. Dok smo se vozili nazad u Gurgaon, vidjeli smo horde njegovih pristalica kako se ovamo slivaju iz Tame. Vozili su kako su eljeli, radili ta su eljeli, zvidali za svakom enom koju su eljeli. Delhi je bio pod okupacijom. G. Ashok me do kraja dana vie nije zvao; uvee je siao i rekao da eli da ide u hotel "Imperial". Sve vrijeme je koristio mobilni telefon, pritiskao dugmie, telefonirao i vikao. "Totalno smo najebali, Uma. Evo, zbog ovoga mrzim ovaj posao kojim se bavim. Sada smo ostavljeni na milost ovim..." "Ne deri se na mene, Mukesh. Ti si bio taj koji je rekao da su izbori gotova stvar. Da, ti\ A sad nikad neemo isplivati iz ove poreske brljotine." "Dobro, ja to i radim, oe! Upravo idem da se naem sa njim u hotelu 'Imperial'!" Jo uvijek je telefonirao kada sam ga dovezao do hotela. Prola su etrdeset dva minuta, a onda je izaao iz hotela u pratnji dvojice mukaraca. Nagnuo se do prozora i rekao: "Radi ta ti oni kau, Balrame. Ja u kui taksijem. Kada oni zavre, vrati kola u 'Bakingem?' "Da, gospodine." Ona dvojica su ga potapala po leima; on im se poklonio i sam im otvorio vrata. Ako im se ovako uvlai, onda mora da su to politiari. Dvojica mukaraca su ula. Poelo je da mi lupa srce. Onaj sa desne strane bio je moj idol iz djetinjstva - Vijay, svinjarev sin koji je postao kondukter, pa onda politiar iz Laxmangarha. Ponovo je promijenio uniformu: sada je na sebi imao elegantno odijelo i kravatu modernog poslovnog ovjeka iz Indije. Naredio mi je da vozim do Ulice Ashoka; okrenuo Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 251 se svom saputniku i rekao: "Drkadija mi je najzad dao svoja kola." Onaj drugi je zagroktao. Spustio je prozor i pljunuo. "Pa, zna da sada mora da nam ukae malo potovanja, zar ne?" Vijay se pobjedonosno nasmijao. Povisio je glas. "Ima li ti u ovim kolima, sinak, neto za pie?" Okrenuo sam se ka njemu: u svojim trulim crnim kutnjacima imao je zlatno grumenje.

"Da, gospodine." "Daj da vidimo." Otvorio sam odjeljak i predao mu flau. "Dobro pie, crni 'Johnnie Walker'. Sinak ima li i ae?" "Da, gospodine." "Led?" "Ne, gospodine." "Nema veze. Pit emo ga bez leda. Sinak, sipaj nam pie." Sipao sam, u isto vrijeme upravljajui "siti hondom" lijevom rukom. Uzeli su ae i popili viski kao da je limunada. "Ako nije pripremio, ti mi javi. Poslat u mu par momaka da porazgovaraju sa njim." "Ne, ne brini. Njegov otac uvijek na kraju plati. Ovaj mali je bio u Americi i tamo su mu napunili glavu sranjem. Ali, na kraju e i on platiti." "Koliko?" "Sedam. Ja sam htio da traim pet, ali on je sam ponudio est - nije ba bistar - pa sam onda ja rekao sedam i on je prihvatio. Rekao sam mu da emo, ako ne plate, pritegnuti i njega i njegovog brata i oca i cijelu onu njihovu mahinaciju sa kradom uglja i utajom poreza. Tu je on poeo da se preznojava i zato znam da e platiti." 252 BIJELI TIGAR / Aravind Aiga "Jesi li siguran? Ba bih volio da poaljem momke kod njega. Oboavam kad malo devetaju bogataa. To mi je bolje i od erekcije." "Bit e drugih. Ovaj nije vrijedan truda. Rekao je da e donijeti pare u ponedjeljak. Obavit emo to u 'Shera-tonu'. U suterenu imaju fin restoran. Mirno mjesto." "Odlino. Moe i da nas asti veerom." "To se podrazumijeva. A tamo imaju odline ranjie." Jedan od te dvojice poeo je da ispira grlo viskijem, zatim ga progutao, podrignuo i onda zvuno udahnuo. "Zna ta je najbolje kod ovih izbora?" "ta?" "To kako smo se proirili na jug. Ima nas i u Bangalo-ru. A zna da tamo lei budunost." "Na jugu? Ne seri." "Zato da ne? Svaka trea poslovna zgrada u Indiji gradi se u Bangaloru. To jeste budunost." "Jebe sve to. Ne vjerujem ja ni rije od toga. Jug je pun Tamila. Zna ko su Tamili? Crnci. Mi smo potomci Arijaca koji su doli u Indiju. Mi smo njih bili porobili. A sada oni nama dre lekcije. Crnci." "Sinak", Vijay se nagnuo naprijed sa aom, "jo jedno pie za mene." Te veeri su iskapili flau. Oko tri sata ujutru odvezao sam "hondu" nazad do stambenog bloka u Gurgaonu. Srce mi je tako tuklo da nisam htio odmah da se udaljim od kola. Obrisao sam ih i oprao tri puta. Na podu automobila leala je prazna flaa. Crni "Johnnie Walker" - ak je i prazna boca vrijedila neto para na crnoj berzi. Podigao sam je i krenuo ka spavaonici za poslugu. Vitiligousnom nee smetati da se probudi zbog crnog Johnnia Walker a. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 253 Hodao sam vrtei flau pokretom ake, odmjeravajui njenu teinu. ak i prazna nije bila lagana. Primijetio sam da hodam sve sporije, a da flau vrtim sve bre. Godinama sam traio klju... Zvuk lomljave stakla odjeknuo je kroz garau - zvuk se sigurno uo i u predvorju i odbio se kroz sve spratove zgrade, ak i do trinaestog sprata. Saekao sam nekoliko minuta, oekujui da neko strci dolje. Niko. Bio sam bezbjedan. Podigao sam ka svjetlu ono to je preostalo od flae. Duge i surove nazubljene ivice nalik kandama. Savreno. Stopalom sam u gomilicu skupio sru koja je bila razasuta svuda unaokolo. Obrisao sam krv sa ruke, naao metlu i poistio sav prostor. Zatim sam se spustio na koljena i traio komadie koji su mi promakli; garaom je odjekivao stih pjesme koji je recitovan ponovo i ponovo: Ali vrata bijahu vazda otkljuana.

Dharam je spavao na podu; oko glave su mu gamizale bubavabe. Prodrmao sam ga i rekao: "Lezi ispod mree za komarce." Pospano je preao tamo; ja sam legao na pod, hrabro podnosei bubavabe. Jo sam imao malo krvi na dlanu: na mom mesu uobliile su se tri male kapi, kao kolona bubamara na listu. Kao dijete, zaspao sam iajui palac. G. Ashok nije elio da ga bilo gdje vozim u nedjelju ujutru. Oprao sam sudove u kuhinji, obrisao friider i rekao: "Volio bih da dobijem ostatak prijepodneva slobodno, gospodine." "Zato?" upitao je spustivi novine. "Nikada ranije nisi traio itavo prijepodne. Kuda e?" M vi nikada ranije niste pitali kuda idem kad odla254 BIJELI TIGAR /Aravind Adiga zim iz stana. ta je to gospoica Uma napravila od vas? "elio bih da provedem malo vremena sa djeakom, gospodine. U zoolokom vrtu. Mislim da bi mu se dopalo da vidi sve one ivotinje." Osmjehnuo se. "Ti si dobar porodini ovjek, Balra-me. Idi, zabavi se sa djeakom." Vratio se itanju novina - ali primijetio sam u njegovom oku prepredeni sjaj dok je pregledao engleski tekst novina. Dok smo pjeice izlazili iz "Bakingemske palate" bloka B, rekao sam Dharamu da me saeka, a onda se vratio i posmatrao ulaz zgrade. Prolo je pola sata i g. Ashok je siao u predvorje. Sitan, crn ovjek - iz stalea sluge - doao je da ga vidi. On i g. Ashok su priali neko vrijeme, a onda se sitni ovjek poklonio i otiao. Izgledali su kao dva ovjeka koja su se neto dogovorila. Vratio sam se Dharamu koji me je ekao. "Hajdemo!" Otili smo autobusom do Stare tvrave, gdje se nalazi Nacionalni zooloki vrt. Sve vrijeme mi je ruka bila na Dharamovoj glavi - on je vjerovatno mislio da je to iz naklonosti, ali to sam radio samo da mi ruka ne bi drhtala - cijelog jutra se tresla kao odsjeeni guterov rep. Prvi potez bit e moj. Sada je sve bilo spremno, nita nije moglo da omane - ali kao to ve rekoh, ja nisam hrabar ovjek. U autobusu je bila guva, pa smo nas dvojica morali sve vrijeme da stojimo. Znojili smo se kao svinje. Bio sam zaboravio kako je to ljeti voziti se autobusom. Kada smo stali na semaforu, uz autobus je stao jedan "mercedes". Iza podignutog prozora, u rashlaenom jajetu, voza nam se cerio pokazujui crvene zube. Ispred biletarnice zoolokog vrta otegao se dugaak red. Bilo je puno porodica koje su eljele da uu u zooloki vrt i mogao sam to da razumijem. Meutim, ono to me je udilo bilo je prisustvo mnogih mladia i djevojaka, Aravin Adiga / BIJELI TIGAR 255 koji su, drei se za ruke, ekali da uu u zooloki vrt: kikotali su se, tipali i gledali, kao da je zooloki vrt romantino mjesto. To meni nije imalo smisla. Gospodine premijeru, svakog dana hiljade stranaca doleti u moju zemlju u potrazi za duhovnim prosvjet-ljenjem. Oni idu na Himalaje, ili u Benaras, ili u Bodh Gayu. Zauzmu udnovate poze joge, pue hai, povale par sadhua25 i misle da postaju prosvijetljeni. Ha! Ako ste u Indiju doli zbog prosvjetljenja, zaboravite Gang - zaboravite hramove - idite pravo u Nacionalni zooloki vrt u srcu New Delhija. Dharam i ja smo vidjeli zlatokljune rode kako stoje na palmama u sredini vjetakog jezera. Obruavale su se i klizile iznad zelene vode jezera pokazujui nam ruiasta pera na krilima. U pozadini su se mogle vidjeti razruene zidine Stare tvrave. Iqbal, veliki pjesnik, zaista je bio u pravu. Onog trenutka kada prepozna ljepotu ovoga svijeta, prestaje da bude rob. Neka se nose i naksali i njihovo oruje iz Kine. Da samo nauite sve siromane djeake da slikaju, to bi bio kraj bogataa u Indiji. Pokazao sam Dharamu predivne ustalasane obrise tvrave: kako je svojim obodom ispunjavala plavo nebo, kako je staro kamenje blistalo na svjetlu. Pola sata smo hodali od kaveza do kaveza. Lav i la-vica leali su odvojeno i nisu razgovarali, ba kao pravi gradski par. Nilski konj leao je u ogromnoj blatnjavoj bari; Dharam je htio da uradi ono

to su i drugi radili - da gada nilskog konja kamenom kako bi ga natjerao da se pomjeri - ali rekao sam mu da bi to bilo surovo. Nilski konji lee u blatu i nita ne rale - takva im je priroda. 25 Sadhu - na sanskrtu: sveti ovjek, asketa, mudrac (prim, prev.) 256 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Treba pustiti ivotinje da ive kao ivotinje, a ljude da ive kao ljudi. To je moja itava ivotna filozofija u jednoj reenici. Rekao sam Dharamu da je vrijeme da krenemo, ali on je poeo da se krevelji i molio je: "Jo pet minuta, ujae!" "U redu, pet minuta." Doli smo do kaveza ograenog visokim bambusom i tu - vidljiv kroz proreze kako po istoj liniji eta lijevo--desno - bio je tigar. I to ne bilo koji tigar. Stvorenje koje se u dungli raa samo jednom u vijeku. Posmatrao sam ga kako hoda iza reetki od bambusa. Kroz proreze izmeu bambusa bljeskalo je suncem obasjano bijelo krzno i promicale su crne pruge; to je bilo kao gledanje usporenog snimka nekog starog, cr-no-bijelog filma. Hodao je po jednoj te istoj liniji, stalno iznova - od jednog kraja reda bambusa do drugog, pa bi se okrenuo i ponovio to, potpuno istom brzinom, kao zaaran. Sam sebe je hipnotisao hodajui tako - jedino je tako mogao podnijeti taj kavez. Onda je stvorenje iza bambusa prestalo da se kree. Okrenuo se ka meni. Susreli su nam se pogledi, kao to se esto moj pogled susretao u retrovizoru sa pogledom mog gospodara. Odjednom, tigar je nestao. Osjetio sam marce kako mi idu od kime do prepona. Poela su da mi klecaju koljena; zavrtjelo mi se. Neko blizu mene je kriknuo: "Ovaj koluta oima! Onesvijestit e se!" Pokuao sam da poviem na nju: "Nije istina: neu se onesvijestiti!" Pokuao sam svima da pokaem da mi je dobro, ali noge su poele da me Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 257 izdaju. Podrhtavalo mi je tlo pod nogama. Neto se kroz zemlju probijalo prema meni: a onda su iz blata iskoile kande, arile mi se u meso i povukle me u mranu zemlju. Moja posljednja misao, prije nego to mi se sasvim smrailo, bila je da sada razumijem ona tipkanja i kikotanja - sada sam razumio zato zaljubljeni parovi dolaze u zooloki vrt. Te veeri, Dharam i ja sjeli smo na pod sobe, a ja sam ispred njega rairio plavi papir. Tutnuo sam mu penkalo u ruku. "Sada emo vidjeti kako pie pisma, Dharame. Hou da pie baki i da joj javi ta se danas desilo u zoolokom vrtu." Pisao joj je svojim sporim, prelijepim rukopisom. Pisao je o nilskim konjima, impanzama i movarnim jelenima. "Pii joj o tigru." Oklijevao je na trenutak, a onda napisao: "Vidjeli smo bijelog tigra u kavezu." "Napii joj sve" Pogledao me je, pa napisao: "Ujak Balram se onesvijestio pred kavezom sa bijelim tigrom" 'Ili moda da ja diktiram; pii." Zapisivao je deset minuta; pisao je tako brzo da je penkalo poelo da brlja - prestao je na trenutak kako bi obrisao vrh penkala o kosu, a onda nastavio. Na kraju je naglas proitao ono to je napisao: Traio sam pomo ljudi oko mene, pa smo ujaka odnijeli do drveta. Neko mu je lice polio vodom. Dobri ljudi su jako udarili ujaka i natjerali ga da se probudi. Rekli su mi: "Tvoj ujak ima napad oprata se od svoje babe. Sigurno misli da umire" Tada je ujak otvorio oi. "Jesi li dobro, ujae?", pitao sam ga. On me je uhvatio za ruku i rekao: "Izvini, izvini, izvini" Ja sam g& pitao: "Zato se izvinjava, ujae?", a on je rekao: "Ne mogu ostatak ivota da provedem u kavezu, bako. Tako mije ao'.'Autobusom 258 BIJELI TIGAR / Aravin Adiga smo se vratili u Gurgaon i ruali smo u ajdinici. Bilo je vrlo toplo, mnogo smo se znojili. I to je sve to se danas desilo. "Poslije toga napii ta god hoe i poalji sutra im odem kolima - ali nikako ranije. Razumije?" *

Cijelog jutra je padala rijetka, dosadna kia. Kiu sam uo, ali je nisam mogao vidjeti. Otiao sam do "siti hon-de", unutra postavio miriljavi tapi, obrisao sjedita, prebrisao naljepnice i odalamio bauka u usta. Ubacio sam zaveljaj pod vozako sjedite. Zatvorio sam sva vrata i zakljuao ih. Tada izmakavi se dva koraka, sklopljenih dlanova sam se duboko poklonio "siti hondi". Otiao sam da vidim ta Dharam radi. Izgledao je usamljeno, pa sam mu napravio papirni brodi, koji smo porinuli u barutini kod zgrade. Poslije ruka sam pozvao Dharama u svoju sobu. Stavio sam ruke na njegova ramena; polako sam ga okrenuo tako da mi bude okrenut leima. Ispustio sam pred njega na pod novi od jedne rupije. "Sagni se i podigni ga." Tako je i uradio, a ja sam posmatrao. Dharam se eljao ba kao Ashok - imao je razdjeljak na sredini; kad biste ga gledali odozgo, vidjeli biste na sredini glave jasnu bijelu liniju koja vodi do take odakle su se vlasi ljudske kose zrakasto irile. "Uspravi se." Okrenuo sam ga pun krug. Ponovo sam ispustio ru-piju. Aravin Adiga / BIJELI TIGAR 259 "Jo jednom ga podigni." Posmatrao sam tu taku. Rekao sam mu da sjedne u ugao i pazi na mene, a ja sam uao pod mreu, sjeo, savio noge ispod sebe, zatvorio oi, stavio dlanove na koljena i udahnuo. Ne znam koliko dugo sam sjedio kao Buddha, ali to je trajalo dok jedan od slugu nije povikao da me trae na glavnom ulazu. Otvorio sam oi - Dharam je sjedio u uglu sobe i posmatrao me. "Doi ovamo", rekao sam mu - zagrlio sam ga i stavio mu deset rupija u dep. Trebat e mu to. "Balrame, kasni! Zvone kao ludi!" Otiao sam do kola, okrenuo klju i pokrenuo motor. G. Ashok je stajao na ulazu drei kiobran i mobilni telefon. Telefonirao je dok je ulazio u kola i zalupio je vrata. "Jo uvijek ne mogu da vjerujem. Narod ove zemlje je imao priliku da izglasa efikasnu partiju, a umjesto toga su izglasali najgoru moguu bandu siledija. Mi ne zasluujemo..." Na trenutak je sklonio telefon i rekao: "Prvo u grad, Balrame - rei u ti gdje", a onda je nastavio telefonski razgovor. Ulice su bile klizave od blata i vode. Vozio sam sporo. "...parlamentarna demokratija, oe. I samo zbog toga nikada neemo sustii Kinu." Prva stanica bila je u gradu - kod jedne od uobiajenih banaka. Uzeo je crvenu torbu i uao, vidio sam ga kako u staklenoj kabini pritiska dugmie na bankomatu. Kada se vratio, moglo se osjetiti da je torba oteala. Ili smo od jedne do druge banke, a torba je postajala sve tea. Mogao sam da osjetim njen pritisak na donjem dijelu lea - bilo je kao da g. Ashoka ijijegovu torbu ne vozim u automobilu, ve onako kako je moj otac prevozio svoje muterije i njihove torbe - u riki. 260 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Sedamsto hiljada rupija. Dovoljno za kuu. Motocikl. Malu prodavnicu. Novi ivot. Mojih sedamsto hiljada rupija. "Sada do 'Sheratona', Balrame." "Da, gospodine." Okrenuo sam klju - motor je zabrujao, ubacio sam u brzinu. Krenuli smo. "Pusti Stinga, Balrame. Nemoj previe glasno." "Da, gospodine." Ubacio sam CD. Zauo se Stingov glas. Auto je ubrzavao. Ubrzo smo proli pored uvenog bronzanog spomenika posveenog Gandhiju, koji iz tame svoje sljedbenike izvodi na svjetlost. Ulice su opustjele. Padala je rijetka kiica. Tom brzinom uskoro bismo stigli do hotela najluksuznijeg od svih hotela u glavnom gradu moje zemlje, zdanja u kom odsjedaju gostujui dravnici poput Vas. Meutim, Delhi je grad u kom se znaci civilizacije mogu pojaviti i nestati u roku od pet minuta. Sada su sa obje nae strane bili divljina i ubre. U retrovizoru sam vidio da on ne obraa panju ni na ta osim na svoj telefon. Lice mu je osvjetljavao plavi sjaj iz telefona. Ne diui glavu, on me je upitao: "ta je bilo, Balrame? Zato smo stali?" Za sreu sam dodirnuo magnetnu naljepnicu boginje Kali, zatim sam otvorio odjeljak. Bila je tu -

slomljena flaa, sa svojim staklenim kandama. "Neto nije u redu sa tokom, gospodine. Dajte mi samo par minuta." Kunem se, prije nego to sam ih i dodirnuo, vrata automobila su se otvorila. Izaao sam na kiu. Na sve strane je bilo natopljeno crno blato. Birajui put po blatu i barama, unuo sam kod zadnjeg lijevog AravindAdiga / BIJELI TIGAR 261 toka, koji je bio od puta zaklonjen samim autom. Sa jedne strane nalazio se veliki gusti bunja - a iza njega ledina. Put nikada nije bio prazniji. ovjek bi se prosto zakleo da je to unaprijed dogovoreno. Jedini izvor svjetlosti unutar kola bio je plavi sjaj sa njegovog telefona. Kucnuo sam prstom o njegov prozor. Okrenuo mi se a da nije spustio prozor. Usnama sam oblikovao rei: "Imamo problem, gospodine." Nije spustio prozor; nije izaao iz kola. Igrao se svojim mobilnim telefonom, pritiskao dugmad i osmjehivao se. Sigurno je slao poruku gospoici Umi. Pribliio sam lice staklu i iroko se osmjehnuo. Ostavio je telefon. Stegao sam pesnicu i pokucao na staklo. Nezadovoljno je spustio prozor. Iznutra se zauo Stingov meki glas. "Staje bilo, Bakarne?" "Gospodine, moete li da izaete, imamo problem." "Kakav problem?" Njegovo tijelo nije htjelo da se mrdne! Ono je znalo - tijelo je znalo - iako je njegov um bio previe glup da bi shvatio. "Toak, gospodine. Bit e mi potrebna vaa pomo. Zaglavljen je u blatu." U tom trenutku su me obasjali farovi: ulicom se pribliavao auto. Srce mi je zastalo. Ali samo je produio pored nas poprskavi mi stopala blatnjavom vodom. Stavio je ruku na vrata i upravo se spremao da izae, ali ga je ipak zadrao neki nagon za preivljavanje. "Pada kia, Bakarne. ta misli da zivemo pomo?" Promekoljio se i udaljio od vrata. "Oh, ne, gospodine. Vjerujte mi. Izaite." 262 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Jo uvijek se vrpoljio - njegovo tijelo se od mene udaljavalo to je moglo vie. Gubim ga, pomislio sam i natjerao se da uradim neto zbog ega sam znao da u mrziti sebe, ak godinama nakon toga. Stvarno nisam to elio da uradim - stvarno nisam elio da misli, makar ni u preostala dva ili tri minuta ivota, da sam takva vrsta vozaa - ona koja pribjegava ucjenjivanju gospodara -ali nije mi ostavio izbora: "Pravi nam probleme jo otkako smo bili u onom hotelu kod 'Nizamuddina?' Odmah je otrgao pogled sa telefona. "Onog sa velikim 'T' na vrhu. Sjeate se, gospodine, zar ne? Od te noi, gospodine, ova kola se ne ponaaju isto." Razdvojio je usne, pa ih ponovo spojio. Razmilja: "Ucjena? Ili neduno prisjeanje?" Ne treba mu dati vremena da odlui. "Izaite iz kola, gospodine. Imajte povjerenja." Stavio je mobilni telefon i posluao me. Na trenutak je slaba svjetlost telefona osvjetljavala unutranjost auta - a onda se ugasila. Otvorio je vrata koja su mi bila najdalja i izaao sa strane na kojoj je bila ulica. Ja sam se spustio na koljena i sakrio iza automobila. "Doite na ovu stranu, gospodine. Loa guma je sa ove strane." Doao je, paljivo gacajui kroz blato. "U pitanju je ova, gospodine - i budite paljivi, na zemlji je slomljena boca." Pokraj puta bilo je toliko smea da je ona tu djelovala sasvim prirodno. "Evo, ja u je baciti. Ovo je ta guma, gospodine. Pogledajte, molim vas." unuo je. Ustao sam nad njim, drei slomljenu flau iza lea u savijenoj ruci.

Aravind Aiga / BIJELI TIGAR 263 Ispod mene, njegova glava bila je samo jedna crna kugla - a u tami sam vidio tanku bijelu liniju urednog razdeljka, koja je, kao linija na autoputu, vodila do take iz koje se ljudske vlasi zrakasto ire. Crna kugla se pomjerila; pravei grimasu kako bi zatitio oi od kie, pogledao je navie u mene. "Izgleda u redu." Mirno sam stajao, kao ak koga uitelj uhvati da bjei sa asa. Pomislio sam: Taj njegov zemljoposjedniki mozak je sve shvatio. Sada e se uspraviti i udariti me u lice. Ali ta vrijedi dobiti bitku ako ne znate da ste u ratu? "Pa, Balrame, ti ipak vie zna o ovim kolima od mene. Da pogledam jo jednom." I ponovo se zagledao u gumu. Preda mnom se ponovo pojavio crni autoput sa bijelom linijom koja vodi do take na vrhu glave. "Postoji problem, gospodine. Trebalo je odavno da uzmete zamjenu." "U redu, Balrame." Dodirnuo je gumu. "Ali zaista mislim da..." Zario sam flau dolje. Staklo je probilo kost. Tri puta sam je zario u vrh lobanje, utjerujui je u njegov mozak. To je dobra, vrsta boca, crni "Johnnie Walker" - vrijedi svaku paru u maloprodaji. Iznenaeno tijelo je palo u blato. Sa njegovih usana se zaulo utanje, kao kad iz probuene gume izlazi vaz-duh. Pao sam na zemlju - ruka mi se tresla, flaa mi je iskliznula, morao sam da je podignem lijevom rukom. Stvar sa uteim usnama se podigla na ruke i koljena; poela je da puzi ukrug, kao da trai nekoga ko e je zatititi. Zato ga nisam vezao i ostavio oamuenog, one-svijeenog u bunju, gdje nita ne bi satima mogao da 264 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga uradi, dok bih ja za to vrijeme pobjegao? Dobro pitanje - mnoge sam noi proveo razmiljajui o tome dok sam sjedio za stolom i posmatrao svoj kristalni luster. Prvi mogui odgovor je taj da se on mogao oporaviti, odvezati i pozvati policiju. I zato sam morao da ga ubijem. Drugi mogui odgovor glasi da je njegova porodica namjeravala da neto uasno uradi mojoj porodici: ja sam se samo unaprijed svetio. Vie mi se svia ovaj drugi odgovor. Prikovao sam za zemlju tu puzeu stvar stavivi stopalo na njena lea. Spustio sam se na koljena da bih bio na visini koja je bila potrebna za ono to sam zatim namjeravao da uradim. Okrenuo sam tijelo na lea, tako da je bilo okrenuto prema meni. Pritisnuo sam mu grudi koljenom. Otkopao sam mu gornje dugme na koulji i preao rukom du kljunih kostiju da bih naao pravo mjesto. Kada sam bio djeak u Laxmangarhu, igrao sam se oevim tijelom; moja omiljena taka bilo je mjesto gdje se susreu vrat i grudi, prostor gdje se jasno ocrtavaju tetive i vene. Kada bih dodirnuo tu taku, jamicu u korijenu oevog vrata, imao sam ga pod svojom kontrolom - obinim pritiskom prsta mogao sam ga sprijeiti da die. dralov sin je otvorio oi - ba u trenutku kada sam mu probio vrat - i njegova krv mi je poprskala oi. Bio sam slijep. Bio sam slobodan. Kada sam obrisao krv iz oiju, za g. Ashoka je sve ve bilo zavreno. Krv je iz vrata curila veoma brzo - mislim da muslimani tako ubijaju pilie. Ali, uvjeravam Vas, mnogo je gore umrijeti od tuberkuloze. Nakon to sam odvukao tijelo u bunje, uronio sam lice i ruke u kinicu i blato. Uzeo sam zaveljaj koji je u Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 265 kolima stajao kod nogu - bijelu pamunu majicu, onu sa puno praznog prostora i sa samo jednom rijei na engleskom - i presvukao se u nju. Dohvatio sam pozlaenu kutiju sa papirnim maramicama i njima obrisao lice i ruke. Poskidao sam sve naljepnice boginje i bacio ih na tijelo g. Ashoka - za sluaj da mogu pomoi njegovoj dui da ode u raj.

A onda sam uao u automobil, okrenuo klju, zgazio papuicu gasa i odvezao "siti hondu", najbolji od svih automobila, najvjernijeg od svih sauesnika, na posljednje putovanje. Poto sam bio sam u kolima, lijeva ruka se ispruila da iskljui Stinga - a onda se zaustavila i opustila. Od sada sam mogao da putam muziku koliko hou. Na eljeznikoj stanici, trideset tri minuta kasnije, caklili su se raznobojni toko vi na mainama za proricanje sudbine. Stajao sam ispred njih, zurio u vrtloge i svjetlucanje i pitao se: da li da se vratim po Dharama? Ako ga ostavim tamo, policija e ga sigurno uhapsiti kao sauesnika. Bacit e ga u zatvor sa gomilom divljaka - a znate ve, gospodine, kako prolaze mali djeaci koji se nadu u takvim jazbinama. S druge strane, ako sada krenem nazad ak u Gurga-on, neko bi mogao da otkrije tijelo... a onda bi sve ovo (vre sam stegao torbu) bilo uzaludno. unuo sam na podu stanice, pritisnut neodlunou. Sa moje lijeve strane ulo se cicanje. Naokolo se kotrljala plastina kofa, kao da je iva: a onda je iz kofe provirilo nasmijano crno lice. Stvorenjce, deki. Sa obje strane kofe sjedio je trokavi par beskunika i tupo gledao u daljinu. Izmeu svojih izmorenih roditelja, ovo se stvorenje ludo zabavljalo igrajui se vodom i prskajui vodom prolaznike. "Momak, nemoj ttf da radi", rekao sam. On je pljusnuo jo vie vode i ciao od zadovoljstva svaki put kad bi me pogodio. Podigao sam ruku. On se 266 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga sakrio u kofu i nastavio da prska iz nje. Zavukao sam ruke u depove, potraio novi od jedne rupije, provjerio da nije sluajno novi od dvije rupije i zakotrljao ga u pravcu kofe. Tada sam uzdahnuo, ustao, opsovao i napustio stanicu. Ima sree, Dharame. co a> O3 O CK Aravind Aiga / BIJELI TIGAR 269 Moete li da ujete ovo, g. Jiabao? Pojaat u Vam. Ministar zdravstva danas je najavio plan kojim e se do kraja godine eliminisati malarija iz Bangalora. On je naloio svim gradskim zvaninicima da rade bez odmora kako bi malarija postala stvar prolosti. Za iskorjenjivanje malarije bit e izdvojeno etrdeset pet miliona rupija. U ostalim vijestima, predjsednik republike vlade danas je najavio plan kojim e se u roku od est mjeseci iz Bangalora eliminisati neuhranjenost. On je izjavio da do kraja godine u gradu vie nee biti nijednog gladnog djeteta. Svi zvaninici e predano raditi na ispunjenju ovog cilja, izjavio je. Za iskorjenjivanje gladi bit e izdvojeno pet stotina miliona rupija. U ostalim vijestima, ministar finansija je objavio da e ovogodinji budet sadrati stavku posebnih stimulativnih mjera koje e naa sela pretvoriti u centre razvoja visoke tehnologije... Ovakve vijesti nam iz noi u no serviraju na Svein-dijskom radiju: a sutra u zoru to e se nai i u novinama. A ljudi prosto gutaju te gluposti. Iz noi u no, iz jutra u jutro. Nevjerovatno, zar ne? Ali dosta je bilo o radiju. Iskljuen je. Sada u pogledati u svoj kristalni luster u potrazi za inspiracijom. 270 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Wen! Stari prijatelju! Veeras ovu velianstvenu pripovijest privodimo kraju. Dok sam jutros radio jogu - da, tako je, svakog dana se budim u jedanaest prije podne i odmah vjebam jogu sat vremena - poeo sam da razmiljam o nainu na koji ova moja pria napreduje i shvatio sam da sam pri kraju. Ostalo je samo da ispriam kako sam se iz gonjenog kriminalca preobrazio u snaan stub bangalorskog

drutva. Uzgred, gospodine, kad smo ve kod joge - samo bih htio da kaem da je jedan sat dubokog disanja, joge i meditacije ujutru, pravi nain da jedan preduzetnik zapone dan. Da nije toga, ja prosto ne znam kako bih izaao na kraj sa stresom ovog jebenog posla. Uinite da joga bude obavezna u svim kineskim kolama - to je moj prijedlog. A sada, vraamo se prii. Prvo, hou neto da objasnim u vezi sa ivotom bjegunca. Tu nije sve samo strah - bjegunac ima pravo i na malo zabave. Dok sam one veeri istio garau od komadia flae "Johnnia Walkera", razradio sam plan kako da stignem u Bangalor. To nee biti direktnim vozom - ne. Neko bi me mogao vidjeti, a onda bi policija znala kuda sam otiao. Umjesto toga, namjeravao sam da prelazim iz voza u voz, da idem cik-cak sve do Bangalora. Iako se moj red vonje raspao kada sam se vratio po Dharama - on je spavao ispod mree za komarce, ja sam ga probudio, rekao mu da idemo na odmor na jug i izvukao ga iz mree - i bez obzira to nije bilo lako u jednoj ruci drati crvenu torbu, a drugom pridravati Dharama (eljeznika stanica je opasno mjesto za djecu, znate ve - naokolo uvijek ima puno sumnjivih likova) ipak sam poeo da se cik-cak putanjom udaljavam od Delhija u pravcu juga. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 271 Treeg dana ovog putovanja, sa crvenom torbom u ruci, stigao sam u Hyderabad, gdje sam pred staninom ajdinicom ekao u redu da kupim aj prije nego to moj voz krene. (Dharam mi je uvao sjedite u kupeu.) Ba iznad ajdinice nalazio se jedan guter i ja sam ga zabrinuto gledao, nadajui se da e on otii prije nego to ja doem na red. Taj gekon je potrao nalijevo - preao preko velikog papira zalijepljenog na zid - zastao na trenutak, a onda zadio u stranu. Taj veliki papir na zidu bio je policijski plakat - moj policijski plakat. Ve je stigao ovamo. Gledao sam ga sa ponosnim osmijehom. Osmijehom koji je potrajao samo trenutak. Iz nekog udnog razloga - vidjet ete ve kako se u Indiji stvari rade aljkavo - moj plakat bio je zalijepljen za drugi plakat na kome su bila neka dvojica iz Kamira - dvojica terorista osumnjienih za neko podmetanje bombe ili tako neto. Kada biste pogledali plakate, pomislili biste da sam i ja terorista. Zaista neprijatno. Shvatio sam da me neko posmatra. Neki ovjek sa rukama iza lea vrlo je paljivo posmatrao as mene, as moj plakat. Poeo sam da drhtim. Krenuo sam da se polako udaljavam od plakata, ali bilo je prekasno. Kako je vidio da odlazim, pritrao mi je, uhvatio me za zglob i zagledao mi se u lice. Tada je rekao: "ta pie? Na tom plakatu koji si itao." "Proitaj sam." "Ne umijem." Sada sam razumio zato je potrao za mnom. Bio je to vapaj nepismenog za panjom pism^iog ovjeka. Po njegovom govoru znao sam da je i on iz Tame. "To su ovonedjeljni traeni ljudi", rekao sam. "Ona 272 BIJELI TIGAR / Aravin Adiga dvojica su iz Kamira. Teroristi." "ta su uradili?" "Digli su kolu u vazduh. Ubili osmoro djece." "A ovaj momak? Ovaj sa brkovima?" Kucnuo je moju sliku prstima desne ake. "On ih je uhvatio." "Kako je to uspio?" Da bi izgledalo kao da zaista itam sa potjernice, za-kiljio sam i poeo da pomjeram usne. "Ovaj ovjek je bio voza. Pie da je bio u kolima, a ova dvojica terorista su mu prila." "A onda?" "Pie da se on pretvarao da ne zna da su oni teroristi i povezao ih svojim kolima kroz Delhi. Onda je zaustavio kola na mranom mjestu, slomio flau i presjekao im vratove." Palcem sam preao preko dva vrata. "A kakvu flau?" "Flau od engleskog pia. One su prilino jake." "Znam", ree on. "Ranije sam za svog gospodara svakog petka iao u prodavnicu engleskih pia.

Volio je da pije 'Smir-fon!' "'Smirnoff'" rekoh mu, ali nije me vie sluao. Ponovo se zagledao u sliku na plakatu. Odjednom je stavio ruku na moje rame. "Zna na koga lii ovaj sa slike?" "Na koga?" upitao sam. iroko se iscerio. "Na mene!" Pogledao sam njegovo lice, pa onda sliku. "Tano", rekao sam, potapao ga po leima i vratio se do voza. Rekao sam Vam ve: to bi moglo biti lice polovine mukaraca u Indiji. A onda, jer mi je bilo ao tog nepismenog jadnika, Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 273 razmiljajui kako je upravo proao kroz neto to je moj otac sigurno stalno trpio na stanicama - da mu se neznanci izruguju i da se sprdaju sa njim - kupio sam mu solju aja prije nego to sam se vratio u voz. Gospodine: ja nisam ni politiar ni poslanik. Ne spadam u te ljude koji mogu da ubiju a onda nastave kao da se nita nije desilo. Trebalo mi je mjesec dana u Banga-loru da se smirim. Tokom te etiri nedjelje stalno sam ponavljao jednu istu stvar. Izlazio sam iz hotela - malog, odrpanog mjesta u blizini eljeznike stanice, u kome sam odsjeo poto sam poloio kaparu od petsto rupija -svakog jutra u osam i etao unaokolo etiri sata drei u ruci torbu punu para (nisam se usuivao da je ostavim u hotelu) prije nego to sam se vraao na ruak. Dharam i ja jeli smo zajedno. Ne znam ime se zanimao tokom prijepodneva, ali bio je dobro raspoloen. To je bio njegov prvi raspust u ivotu. Njegovi osmijesi su me oraspoloili. Ruak je kotao etiri rupije po tanjiru. Hrana je bila jeftinija na jugu. Ipak, bila je to udna hrana povre sitno isjeckano i poslueno u rijetkom kariju. Zatim sam odlazio u sobu i spavao. U etiri poslije podne sam silazio, naruivao pakovanje keksa sa mlijekom i aj, jer tada jo nisam znao kako se pije kafa. Bio sam nestrpljiv da probam kafu. Znate, sirotinja na sjeveru ove zemlje pije aj, a sirotinja na jugu pije kafu. Ne znam ko je odluio da tako kude, ali tako je. Po prvi put sam svakog dana mogao osjetiti miris kafe. udio sam da je probam. Ali prije nego to ponete da 274 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga je pijete, morate znati kako da je pijete. Postojala je tu izvjesna rutina, pravila pristojnosti koja su me opinjavala. Sluila se u oljici koja je bila postavljena u pehar, a sipala se u odreenoj koliini i morala se piti odreenom brzinom. Ja nisam znao ni kako se sipa, ni kako se pije. Neko vrijeme sam samo gledao. Poslije nedjelju dana sam shvatio da svi to rade razliito. Jedan ovjek je odmah svu kafu sipao u pehar; drugi nije ni koristio pehar. Ovdje su sve sami stranci, rekoh u sebi. Svi po prvi put piju kafu. To je bila jo jedna dobra strana Bangalora. Grad je bio pun doljaka. Niko nee primijetiti jo jednog. U tom hotelu kod eljeznike stanice proveo sam mjesec dana ne radei nita. Priznajem da sam imao izvjesne sumnje. Da li je moda trebalo da odem u Mumbai? Ali policija bi se toga odmah dosjetila - u filmovima im neko izvri ubistvo, pobjegne u Mumbai, zar ne?" Calcutta! Trebalo je tamo da odem. Jednog jutra Dharam ree: "Ujae, koja je ovo zgrada?" "Ne znam, Dharame. Sigurno u njoj ive ministri u Bangaloru." Na zabatu zgrade vidio sam slogan: Vlada sprovodi Boiju volju "Smjeka se, ujae." "Tano, Dharame. Zaista se smjekam. Mislim da e nam u Bangaloru biti dobro", rekao sam i

namignuo mu. Iselio sam se iz hotela i iznajmio stan. Sada je trebalo da ponem da zaraujem u Bangaloru morao sam da saznam kako da se uklopim u ovaj grad. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 275 Pokuao sam da ujem glas Bangalora, kao to sam uo glas Delhija. Otiao sam u Ulicu Mahatme Gandhija i sjeo u kafi "Dan za kafu", koji je imao batu. Imao sam olovku i papir i zapisivao sam sve to sam uo. Zavrio sam kompjuterski program za dva i po minuta. Jedan Amerikanac mi je danas ponudio etiristo hiljada dolara za poetak, a ja sam mu rekao: "To nije dovoljno! " Da li je IBM bolja kompanija od HP-a? Sve u ovom gradu zavisilo je od jedne stvari. Od prebacivanja proizvodnje iz drugih zemalja u Indiju. To je znailo da se mnogo telefoniralo sa Amerikom. Iz toga je sve proisticalo - nekretnine, bogatstvo, mo, seks. Zato sam morao da naem svoje mjesto u svemu tome. Sljedeeg dana sam motornom rikom otiao do Electronics Citvja. Naao sam razgranato drvo pored puta i sjeo ispod njega. Sjedio sam i motrio na zgrade sve dok nije palo vee, kada su dojurili dipovi; nastavio sam da posmatram, sve do dva sata ujutru, kada su dipovi odjurili. Onda sam pomislio: Evo ga. Tu se uklapam. Dozvolite da Vam objasnim, Vaa ekselencijo. Vidite, ljudi u Bangaloru ive kao umske ivotinje. Danju spavaju, a nou rade do dva, tri, etiri, pet sati - sve zavisi, jer su njihovi gospodari na drugoj strani svijeta, u Americi. Vano pitanje: kako e momci i djevojke - naroito djevojke - stii kasno uvee od kue do radnog mjesta, a onda se opet u tri nou vratiti kui? U Bangaloru nema nonih autobusa, nema vozova kao u Mumbaiju. Mada djevojke svejedno ne bi bile bezbjedne u autobusima i vozovima. Ako emo iskreno, mukarci u ovom gradu 276 bijeli TIGAR /Aravind Adiga su ivotinje. Tu nastupaju preduzetnici. Sljedee to sam uradio bilo je da sam otiao do trgovca "Tojotinih" vozila i rekao mu svojim najmekim glasom: "elim da vozim vae automobile." Diler me je zaueno pogledao. Nisam mogao da vjerujem da sam to izgovorio. Jednom sluga - zauvijek sluga; taj nagon je uvijek tu, u vama, u korijenu kime. Utinuo sam se za lijevi dlan. Razvukao sam osmijeh dok sam se tipao i rekao sam - dubokim, hrapavim glasom: "elim da iznajmim vae automobile." Zavrnica moje nevjerovatne prie, gospodine, bavit e se time kako sam od drutvenog preduzetnika postao poslovni preduzetnik. Ovaj dio uopte nije bio lak. Sve sam ih pozvao telefonom, sve te kompanije u Bangaloru koje iz Indije rade za Amerikance. Da li im je potrebna kompanija koja prua taksi-usluge, da li im treba neko da kasno uvee i rano ujutru prevozi njihove slubenike? I naravno, znate ve ta su odgovorili. Jedna ena je bila dovoljno ljubazna da objasni: "Zakasnili ste. Svaka kompanija u Bangaloru ve ima ugovoren noni prijevoz svojih slubenika. ao mi je to to moram da vam kaem." Bilo je kao kad sam poinjao u Dhanbadu - deprimirao sam se. Po cio dan sam leao u krevetu. ta bi gospodin Ashok uradio?, pitao sam se. Tada mi je sinulo. Nisam bio sam - imao sam nekoga na svojoj strani! Hiljade njih su bile na mojoj strani! Vidjet ete moje prijatelje kada posjetite Bangalor - debele, trbuaste ljude koji vrte svoje palice, bockaju njima prodavce na Brigadnom Aravin Aiga / BIJELI TIGAR 277 putu, maltretiraju ih i iznuuju im novac. Priam, naravno, o policiji. Sljedeeg dana sam jednom mjetaninu platio da mi bude prevodilac - siguran sam da znate da se na sjeveru i jugu moje zemlje govore razliiti jezici - i zaputio se u najbliu policijsku stanicu. U ruci sam nosio crvenu torbu. Ponaao sam se kao neko vaan, mnogo sam mahao torbom da bi je policajci primijetili i dao sam im upravo odtampanu vizitkartu. Onda sam insistirao da vidim glavonju lino, inspektora. Najzad su me pustili u njegovu kancelariju - crvena torba je uinila

svoje. Glavonja je sjedio za ogromnim stolom, na utosme-oj uniformi imao je sjajne znake, a na elu crvene religijske oznake. Na zidu iza njega bili su portreti bogova. Ali nije bilo onog kog sam traio. Ah, hvala bogu. Ipak je tu bila i Gandhijeva slika. Stajala je u uglu. Sa velikim osmijehom - i uz namaste - predao sam mu crvenu torbu. Oprezno ju je otvorio. Rekoh mu, preko prevodioca: "Gospodine, ovim elim da vam zahvalim." To je nevjerovatno. im pokaete pare, svi govore va jezik. "Na emu da se zahvalite?" upitao je inspektor na hindiju, virei u torbu sa jednim okom zatvorenim. "Na svemu onome to ete uiniti za mene, gospodine." Izbrojao je novac - deset hiljada rupija - sasluao ta sam elio i zatraio je duplo vie. Dao sam mu jo mali-ce i bio je srean. Kaem Vam, g. premijeru, moj plakat, onaj koji sam vidio ranije, za sve vrijeme*naih pregovora bio je tu. Potjernica sa mojom malom prljavom slikom. Dva dana kasnije telefonirao sam onoj finoj eni iz 278 BIJELI TIGAR /Aravind Adiga Internet kompanije koja me je odbila i uo sam okan-tnu priu. Noni prijevoz im je bio prekinut. U policijskoj raciji otkrilo se da veina vozaa uopte nije imala dozvole. "Ba mi je ao, gospodo", rekao sam. "Nudim vam svoju moralnu podrku. Osim toga, nudim vam i svoju kompaniju. Prijevoz 'Bijeli Tigar?' "Da li svi vai vozai imaju dozvole?" "Naravno, gospoo. Moete provjeriti kod policije." Ona je to i uradila i uzvratila poziv. Reklo bi se da me je policija nahvalila. I tako sam dobio svoj kako se to kae na engleskom - "start ". U poetku sam bio jedan od vozaa, ali onda sam odustao od toga. Znate, mislim da, ustvari, nikada nisam zaista uivao u vonji. Razgovor je mnogo zabavniji. Sada je moj start porastao u veliki posao. Imamo dvadeset est vozila i esnaest vozaa, koji rade u smjenama. Da istina je: nekoliko stotina rupija tueg novca i puno napornog rada - i eto uspjeha u ovoj zemlji! Ako se sabere vrijednost mojih nekretnina i kapital u banci, dobi-ja se suma petnaest puta vea od onoga to sam pozajmio od g. Ashoka. Uostalom, provjerite i sami na mojoj Internet stranici. Pogledajte moj moto: "Mi vas vozimo naprijed". I to na engleskom] Pogledajte fotografije moje flote: dvadeset est blistavo novih "tojota kvalis", sve sa klima-ureajima za ljetne mjesece, sve su ih unajmile poznate tehnoloke kompanije. Ako Vam se dopadaju moji dipovi, ako elite da se Vai momci i djevojke iz call-centra voze kui u visokom stilu, samo kliknite tamo gdje pie: Kontaktirajte sa Ashokom Sharmom odmah; Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 279 Da, Ashok! Tako se sada zovem. Ashok Sharma, pre-duzetnik iz sjeverne Indije, nastanjen u Bangaloru. Da ste sada ovdje sa mnom ispod ovog kristalnog lustera, pokazao bih Vam sve tajne svoje kompanije. Mogli biste da na ekranu mog srebrnog "Macintosh" laptopa vidite fotografije mojih dipova, mojih vozaa, mojih garaa, mojih mehaniara i mojih podmienih policajaca. Svi oni pripadaju meni - ovjeku po imenu Munna, kome je sudbina bila namijenila da postane poslastiar! Vidjet ete slike mojih djeaka. Njih esnaestorice. Nekada sam bio voza svog gospodara, a sada sam gospodar vozaa. Ne ponaam se prema njima kao prema slugama - ne amaram, ne kinjim ih, ne rugam se nikome. Osim toga, nikoga ne vrijeam nazivajui ga "lanom porodice". Oni su moji slubenici, ja sam njihov ef i to je sve. Natjeram ih da potpiu ugovor, koji i ja potpiem, i taj ugovor obje strane moraju da potuju. To je sve. Ako primijete nain na koji govorim, kako se oblaim, kako posveujem panju istoi, napredovat e u ivotu. Ako ne, bit e vozai itavog ivota. Izbor ostavljam njima. Kada zavrimo posao, izbacim ih iz kancelarije: nema askanja, nema kafenisanja. Bijeli Tigar nema prijatelja. To je previe opasno. E, sad, uprkos mojoj nevjerovatnoj prii o uspjehu, ja ne elim da izgubim dodir sa mjestom gdje

sam stekao svoje pravo ivotno obrazovanje. To su ulica i trotoar. Uvee ili rano ujutru, ja etam Bangalorom, oslukujem put. Jedne veeri kada sam bio blizu eljeznike stanice, vidio sam desetak fizikalaca okupljenih ispred zida kako tiho razgovaraju. Govorili su nekim iudnim jezikom; bili su lokalno stanovnitvo. Nisam morao da razumijem rijei da bih znao ta govore. U gradu u koji je toliko 280 BIJELI TIGAR /Aravind Adiga ljudi dojurilo, oni su zapostavljeni. itali su neto na tom zidu. Htio sam da vidim ta, ali oni su prekinuli razgovor i zbili se pred zidom. Morao sam da zaprijetim da u zvati policiju da bi se razmakli i dozvolili da vidim ta itaju. Bio je to ablonom napravljen grafit, na kome su bile iscrtane ruke koje kidaju okove: Veliki Socijalista dolazi u Bangalor. Stigao je za par nedjelja. Odrao je veliki miting; izvanredno je govorio o vatri i krvi, o tome kako treba oistiti zemlju od bogatih jer za siromane u roku od deset godina nee biti pijace vode zato to je svijet sve topliji. Ja sam stajao u zadnjim redovima i sluao. Na kraju su ljudi aplaudirali kao ludi. Puno je gnjeva u ovom gradu, to je sigurno. Nauljite ui u Bangaloru - u bilo kojoj varoici ili gradu u Indiji - i ut ete komeanje, glasine, prijetnje o ustanku. Ljudi noima sjede ispod bandera i itaju. Okupljeni ljudi, razgovaraju i prstima upiru u nebo. Da li e se jedne noi udruiti - da li e unititi Kokoarnik? Ha! Revolucija koja oslobaa siromane dogaa se moda jednom u stotinu godina. To sam proitao na stranici jednog od onih starih udbenika koje u ajdinicama koriste za umotavanje masnih grickalica. Vidite, na toj stranici je pisalo da su u historiji samo etiri ovjeka vodili uspjene revolucije, u kojima su oslobodili robove i ubili njihove gospodare: Aleksandar Veliki. Abraham Lincoln iz Amerike. Mao iz Vae drave. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 281 I etvrti ovjek. Moda je to bio Hitler, ne mogu da se sjetim. Ali mislim da se peto ime nee skoro prikljuiti ovom spisku. Indijska revolucija? Ne, gospodine. To se nee desiti. Narod ove zemlje jo uvijek eka da rat za njihovu slobodu doe odnekud - iz dungli, sa planina, iz Kine, iz Pakistana. To se nikada nee deseti. Svaki ovjek mora stvoriti svoj sopstveni Benaras. Mladi Indijce, knjigu o revoluciji nosi u svom stomaku. Iseri je i itaj. Umjesto toga, svi sjede ispred televizora u boji i gledaju kriket i reklame za ampon. to se tie reklama za ampon, g. premijeru, moram rei da mi se sada zlatna kosa gadi. Mislim da nije zdravo da ena ima tu boju kose. Ne vjerujem televiziji ili velikim posterima sa bjelkinjama, koje viate po cijelom Bangaloru. Sada se rukovodim sopstvenim iskustvom, vremenom koje sam proveo u hotelima sa pet zvjezdica. (Tako je, g. Jiabao: vie ne zalazim u "etvrt crvenih fenjera". Nije u redu kupovati i prodavati ene koje ive u kavezima za ptice i prema kojima se ponaaju kao prema ivotinjama. Ja iskljuivo kupujem devojke koje naem u hotelima sa pet zvjezdica.) Na osnovu iskustva znam da su Indijke najbolje. (Pa, dobro, druge su po rangu. Tvrdim Vam, g. Jiabao, za mukarca u Bangaloru najlepi prizor jesu oi para Nepalki koje ka vama bijesnu sa haube tamne motorne rike.) tavie, prizori ovih zlatokosih stranaca - a otkrit ete da ih je ovih dana Bangalor pun -samo me je dublje ubijedio da bijelci nestaju sa scene. Svi izgledaju tako goludravi - tako zakrljali. Neete nijednog vidjeti sa 282 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga pristojnim stomakom. Za ovo krivim predsjednika Amerike; on je u svojoj zemlji ozakonio pederisanje i sad se mukarci vjenavaju mukarcima umjesto enama. To su javili na radiju. To vodi do pada bijelog ovjeka. Osim toga, bijelci previe koriste mobilne telefone, a to im unitava mozak. To je poznata injenica. Mobilni telefoni prouzrokuju rak mozga i umanjuju mukost; Japanci su ih izumjeli kako bi bijelcima u isto vrijeme umanjili mozak i muda. To sam jedne veeri

uo na autobuskoj stanici. Do tada sam bio vrlo ponosan na svoju "nokiu", koju sam pokazivao svim djevojkama u call-centru u koje sam elio da zabodem kljun, ali odmah sam je bacio. Ako neko eli da mi telefonira, zove me na fiksni telefon. To kodi mom biznisu, ali moj mozak je previe vaan, gospodine: to je sav ovozemaljski posjed jednog misleeg ovjeka. Bijeli ovjek e biti gotov za mog ivota. Postoje i crvenokoci i crnci, ali nemam pojma ta oni smjeraju - radio o njima nikad ne govori. Moje skromno predvianje: za dvadeset godina, na vrhu piramide emo biti samo mi, uti i smei ljudi, i mi emo vladati cijelim svijetom. A Bog neka je u pomoi ostalima. Sada bi bio red da objasnim onaj dugi prekid u pripovijedanju prije dvije noi. Osim toga, to e mi pomoi da objasnim razliku izmeu Bangalora i Laxmangarha. Treba da razumijete, g Jiabao, da ni u Bangaloru nisu svi moralni i estiti. I u ovom gradu ima siledija i politiara. Ali ovdje, ako ovjek eli da bude dobar, on moe biti dobar. U LaxAravind Adiga / BIJELI TIGAR 283 mangarhu on ak nema ni izbora. To je razlika izmeu ove i one Indije: izbor. Vidite, te noi sam sjedio ovdje i priao Vam ovu svoju ivotnu priu, kada je zazvonio moj fiksni telefon. Jo uvijek sam sa Vama askao kada sam podigao slualicu i uo glas Mohammada Asifa. "Gospodine imamo problem." Tada sam prestao da razgovaram sa Vama. "Kakav problem?" upitao sam. Znao sam da je Mo-hammad Asif bio deuran te noi pa sam se spremio na najgore. Nastala je tiina, a onda je rekao: "Vozio sam djevojke kui, kada smo udarili djeaka na biciklu. Mrtav je, gospodine." "Odmah zovi policiju", rekao sam. "Ali gospodine - ja sam kriv. Ja sam njega udario, gospodine." "Upravo e zato pozvati policiju." Kada sam stigao na lice mjesta praznim kombijem, policija je ve bila tu. "Tojota" je bila parkirana pored puta; djevojke su jo bile unutra. Djeak, njegovo krvavo tijelo, lealo je na zemlji. Tu je bio i bicikl, iskidan i iskrivljen. Sa strane je stajao Mohammad Asif i odmahivao glavom. Neko je vikao na njega - vikao sa strau koja se jedino moe vidjeti na licu roaka mrtvog ovjeka. Policajac je do tada odugovlaio. Klimnuo je kad me je vidio. Do sada smo se ve dobro poznavali. "Ono je brat mrtvog djeaka, gospodine", apnuo mi je. "Potpuno je pobjesnio. Nisam uspio da ga sklonim odavde." Prodrmao sam Mohammada Asifa i njegovog transa. "Uzmi moja kola i odvezi djevojke kuama, to je najvanije." 284 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga "Pusti mog momka", glasno sam rekao policajcu. "Mora da odveze ljude njihovim kuama. Ako ti neko treba, tu sam ja." "Kako moete da ga pustite?" povikao je brat mrtvog djeaka na policajca. "Vidi, sine", rekoh, "ja sam vlasnik ovog vozila. Na mene treba da si ljut, a ne na ovog vozaa. On je slijedio moja nareenja da vozi to bre moe. Krv je na mojim rukama, ne na njegovim. Ove djevojke moraju svojim kuama. Poi sa mnom u policijsku stanicu - nudim sebe kao taoca. Pusti ih da idu." Policajac se pridruio glumi. "To je dobra ideja, sine. Moramo da registrujemo sluaj u stanici." Dok sam ja skretao bratu panju, pozivajui se na njegov razum i ljudsku pristojnost, Mohammad Asif i djevojke uli su u moj kombi i mugnuli. To je bio prvi cilj - da djevojke stignu kui. Sa njihovom kompanijom sam potpisao ugovor, a ja ispotujem sve to potpiem. Otiao sam u policijsku stanicu sa bratom mrtvog djeaka. Policajac na nonoj dunosti donio mi je kafu. Djeaku nisu donijeli kafu. Gnjevno me je gledao dok sam uzimao oljicu; izgledao je spreman da me pokida na komade. Srknuo sam. "Zamjenik naelnika e stii za pet minuta", rekao je jedan od policajaca. "Je 1' on taj koji e da registruje sluaj?" pitao je brat. "Jer, do sada to niko nije uradio."

Srknuo sam jo malo. Zamjenik naelnika stanice bio je ovjek kog sam esto podmazivao. Jednom je sredio mog konkurenta. Bio je najgora vrsta ovjeka, na pameti nije imao nita osim uzimanja para od svakoga ko ue u njegovu kancelariju. Olo. Ali, bio je moj olo. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 285 Srce mi je poskoilo kad sam ga ugledao. Usred noi je doao u stanicu da mi pomogne. To je ast meu lopovima, kako to ve kau. Odmah je shvatio situaciju. Ne obraajui panju na mene, priao je bratu i rekao: "ta ti eli?" "Hou da podnesem prijavu", rekao je brat. "Hou da se zloin registruje." "Koji zloin?" "Ubistvo mog brata. Od strane..." - uperio je prst u mene - "...vozila ovog ovjeka." Zamjenik naelnika je pogledao u svoj sat. "Boe, ba je kasno. Skoro pet sati. Zato ne ode sada kui? Zaboravit emo da si bio ovdje. Putamo te da ide." "A ta je sa ovim ovjekom? Hoete li ga prvo zatvoriti?" Zamjenik naelnika je sastavio vrhove prstiju. Uzdahnuo je. "Vidi, u vrijeme nezgode, bicikl tvog brata nije imao svjetla. To je ilegalno, samo da zna. Isplivat e i druge stvari. Obeavam ti da e isplivati." Djeak je blenuo. Zatresao je glavom kao da nije dobro uo. "Moj brat je mrtav. Ovaj ovjek je ubica. Ja ne razumijem ta se ovdje deava." "Sluaj - idi kui. Okupaj se. Moli se. Odspavaj. Vrati se ujutru. Tada emo registrovati sluaj, u redu?" Djeakov brat je najzad razumio zato sam ga odveo u policijsku stanicu - najzad je shvatio da je uhvaen u klopku. Moda je do sada indijske policajce viao samo u filmovima. Jadniak. "Ovo je sramota! Zvat u novine! Zvat u advokate! Zvat u policiju!" Zamjenik naelnika, koji nije ovjek obdaren smislom za humor, dozvolio je sebi mali osmijeh. "Svakako. Zovi policiju." 286 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Brat je izjurio napolje, nastavljajui da glasno prijeti. "Sutra e biti promijenjene tablice", rekao je zamjenik naelnika. "Rei emo da je poinilac nepoznat. Podmetnut emo neki drugi automobil. Zbog toga ovdje uvamo oteena kola. Ima sree da je tvoja 'tojota' udarila biciklistu." Klimnuo sam. Kada pogine biciklista, policija ne mora ak ni da re-gistruje sluaj. Kada pogine motociklista - to moraju da registruju. Kad bi poginuo ovjek u automobilu - strpali bi me u zatvor. "Sta ako ode u novine?" Zamjenik naelnika se potapao po stomaku. "Evo, ovdje imam sve novinare u gradu." Nisam mu odmah tu predao kovertu. Za te stvari postoji mjesto i vrijeme. Ovo je bio trenutak za smjekanje, zahvaljivanje i pijuckanje vrue kafe koju mi je ponudio; bio je to trenutak za askanje sa njim o njegovim sinovima - obojica studiraju u Americi, on eli da se vrate i u Bangaloru osnuju Internet kompaniju - za klimanje glavom, osmjehivanje i pokazivanje istih, blistavih, flu-orisanih zuba. Ispijali smo jednu za drugom oljice vrele kafe ispod kalendara sa likom boginje Lakshmi ona je iz pehara prosipala zlatnike u rijeku izobilja. Iznad nje nalazio se uramljeni portret boga nad bogovima - nasmijanog Mahatme Gandhija. Za nedjelju dana ponovo u, sa kovertom, otii da ga vidim, a tada nee biti tako fin. Preda mnom e izbrojati novac i rei: "To je sve? Zna li ti koliko kota studiranje dvojice sinova u inostranstvu? Treba da vidi raun za 'American Express' koji mi alju svakog mjeseca." I trait e jo jednu kovertu. Pa jo jednu, i jo jednu i tako u ne-dogled. Stvari u Indiji nemaju kraja, kako je to, ispravno, g. Ashok imao obiaj da kae. Tim drkadijama se stalno mora plaati. Ali ja se na policiju alim onako kako to Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 287 rade bogati; ne na nain siromanih. Sve je u toj razlici.

Sljedeeg dana, gospodine, pozvao sam Mohammada Asifa u kancelariju. Gorio je od stida zbog onoga to je uinio - nije bilo potrebe da ga prekorijevam. A i nije bila njegova greka. A ni moja. Nae kompanije koje rade za strance takve su cicije da primoravaju svoje taksi-prevoznike da im obeaju nemogu broj tura u toku noi. Da bi se takav red vonje ispotovao, moramo bezobzirno da vozimo; moramo da obaramo i povreujemo ljude na ulicama. Sa tim se problemom suoava svaki prevoznik u gradu. Ne krivite mene. "Ne brini, Asife", rekao sam. Momak je izgledao tako oajno. Nauio sam da potujem muslimane, gospodine. Nisu ba pretjerano bistri, osim one etvorice pjesnika, ali su dobri vozai i poteni su ljudi, uglavnom, mada izgleda da nekolicina svake godine dobije neki poriv da die vozove u vazduh. Nisam namjeravao da zbog ovoga otpustim Asifa. Ali traio sam da sazna adresu ubijenog djeaka. Zurio je u mene. "Zato ii tamo, gospodine? Nemamo zato da strahujemo od roditelja. Molim vas, nemojte to da radite." Natjerao sam ga da sazna adresu i natjerao sam ga da mi je da. Iz svoje kase uzeo sam novac, sve u novim novanicama od stotinu rupija; stavio sam ih u smeu kovertu. Uao sam u auto i odvezao se tamo. Vrata je otvorila majka. Pitala je ta elim i ja sam rekao: "Ja sam vlasnik kompanije za taksiprijevoz." Nisam morao da joj kaem koje. Donijela mi je oljicu kafe postavljenu u metalni pehar. Ovi juni Indijci imaju izvrsne manire. 288 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Sipao sam kafu u pehar i otpio na ispravan nain. Na zidu je bila slika mladia na kojoj je bio vijenac od jasmina. Nisam nita rekao dok nisam popio kafu. Tada sam na sto stavio smeu kovertu. Sada je u sobu uao starac i zagledao se u mene. "Kao prvo, elim da izrazim duboku tugu zbog smrti vaeg sina. Poto sam i sam izgubio rodbinu mnogo njih - znam bol koji sada osjeate. On nije trebalo da umre." "Drugo, krivica je moja. Nije vozaeva. Policija me je pustila. Tako je to u ovoj dungli u kojoj ivimo. Ali ja prihvatam svoju odgovornost. I traim va oprotaj." Pokazao sam na kovertu na stolu. "Unutra ima dvadeset pet hiljada rupija. Ne dajem vam to zato to moram, ve zato to elim. Razumijete li me?" Starica nije htjela da uzme novac. Ali starac, otac, posmatrao je kovertu. "Bar ste bili muko i doli", rekao je. "elim da pomognem vaem drugom sinu", rekoh. "On je hrabar momak. Suprotstavio se policiji te veeri. Ako elite, moe da doe kod mene da bude voza. Starat u se o njemu, ako elite." ena je pokrila lice rukama i zatresla glavom. Iz oiju su joj lile suze. To je bilo razumljivo. Moda je ona za njega gajila nade kakve je za mene gajila moja majka. Ali otac je bio popustljiviji; mukarci su razumniji u tim stvarima. Zahvalio sam mu se na kafi, poklonio se sa potovanjem oaloenoj majci i otiao. Kada sam se vratio, u kancelariji me je ekao Moham-mad Asif. Odmahnuo je glavom i rekao: "Zato? Zato ste bacili tolike pare?" Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 289 Tada sam pomislio: Moda sam pogrijeio. Moda e Asif ispriati drugim vozaima da sam se uplaio starice, pa e oni misliti da me mogu prevariti. To me ini nervoznim. Ne volim da pred slubenicima pokazujem slabost. Znam kuda to vodi. Ali morao sam da uinim neto drugaije; zar ne razumijete? Ne mogu da ivim kao to su u Laxmangarhu ivjeli, i vjerovatno jo uvijek ive, Divlji Vepar, Bivo i Gavran. Ja sam sada sam na Svjetlosti. ta se deava u tipinoj prii iz "Nedjeljnika ubistva" - ili, recimo, u indijskom filmu? Siromaan ovjek ubije bogatog. Zatim uzme njegov novac. Fino.

Ali onda on ima none more gdje sanja kako ga ubijeni progoni ispruenih krvavih prstiju i govori u-bi-co, u-bi-co. U stvarnom ivotu nije tako. Vjerujte mi. To je jedan od razloga zato sam prestao da gledam domae filmove. Samo sam jedne noi sanjao kako me baka juri jaui bi-vola, ali to se nije ponovilo. Imate none more, ali druge vrste. Prevrete se po krevetu i sanjate da niste to uradili - da ste izgubili hrabrost i pustili g. Ashoka da pobjegne - da ste jo uvijek u Delhiju, da ste jo uvijek sluga, a onda se probudite. Znojenje prestane. Lupanje srca se smiri. Uradili ste to! Ubili ste ga! Negdje tri mjeseca poto sam doao u Bangalor, otiao sam u hram i obavio obrede za sve njih: za Kusum, Kishana, sve moje strieve, ujake, tetke* strine, ujne, roake, bratance i sestriine. ak sam se i za bivola pomolio. Ko zna ko je preivio, a ko ne. A onda sam rekao 290 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Kishanu, i Kusum, i svima ostalima: "Sada me ostavite na miru." I to su, gospodine, i uradili, uglavnom. Jednog dana sam u novinama proitao lanak: "Porodica od sedamnaest lanova ubijena u selu na sjeveru Indije." Poelo je da mi lupa srce - sedamnaest? Nemogue da je to tano - to nije moja porodica. To je bio jedan od onih lanaka strave i uasa koji svakog jutra osvanu u novinama - nisu naveli ime sela. Rekli su samo da je negdje u Tami - blizu Gaye. Proitao sam par puta iznova sedamnaest! Nema ih sedamnaest kod kue... Odahnuo sam... Ali ta ako je neko dobio djecu...? Zguvao sam te novine i bacio ih. Nekoliko mjeseci nakon toga nisam itao novine. Za svaki sluaj. Evo ta im se vjerovatno desilo. dral ih je ili ubio, ili je naloio da se neki poubijaju a neki isprebijaju. E sad, ak i ako on - ili policija - nekim udom nije to uradio, komiluk bi ih izoptio. Vidite, jedan lo momak baca ljagu na cijelo selo. Tako bi ih seljani istjerali - i oni bi morali da odu u Delhi, Calcuttu ili Mumbai, da ive ispod nekog betonskog mosta, da prose za hranu, bez nade za budunost. To i nije mnogo bolje nego da su mrtvi. ta kaete, g. Jiabao? ujem li vas kako me nazivate hladnokrvnim udovitem? Ima jedna pria koju mislim da sam uo na eljeznikoj stanici, gospodine, ili sam je moda proitao na iscijepanoj stranici u koju je bio uvijen peeni kukuruz koji sam kupio na pijaci - ne sjeam se. U pitanju je jedna pria o Buddhi. Jednog dana, neki lukavi brahman, pokuavajui da ga prevari, upita Buddhu: "Gospodaru, da li ti sebe smatra ovjekom ili bogom?" Buddha se osmjehnuo i odgovorio: "Ni jedno ni drugo. Ja sam samo neko ko se probudio, dok vi ostali jo uvijek spavate." Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 291 Na isti nain u odgovoriti na Vae pitanje, g. Jiabao. Vi pitate: "Da li si ti ovjek ili demon?" Ni jedno ni drugo, kaem ja. ja sam se probudio, a vi ostali jo uvijek spavate i to je jedina razlika meu nama. Ne bi uopte trebalo da razmiljam o njima. O svojoj porodici. Dharam sasvim sigurno ne razmilja. Do sada je shvatio ta se desilo. U poetku sam mu govorio da smo na odmoru i mislim da je vjerovao u to prvih par mjeseci. Ne kae on nita, ali ponekad ga spazim kako me krajikom oka posmatra. On zna. Uvee zajedno jedemo za stolom, jedan naspram drugog, gledamo se i ne govorimo mnogo. Kada zavri sa jelom, dam mu solju mlijeka. Pretprole veeri, poto je popio mlijeko, pitao sam ga: "Zar ti nikad ne razmilja o svojoj majci?" Ni rijei. "O ocu?" Osmjehnuo mi se i rekao: "Mogu li da dobijem jo jednu solju mlijeka, molim te, ujae?" Ustao sam. Dodao je: "I iniju sladoleda." "Sladoled je za nedjelju, Dharame", rekao sam. "Nije. Za danas je." I osmjehnuo mi se. Sve je on ve smislio, to je sigurno. Mala ucjenjivaka bitanga. utat e sve dok ga hranim. Ako odem,u zatvor, on gubi svoj sladoled i olje mlijeka, zar ne? Sigurno tako razmilja. Ove mlade generacije nemaju ba nikakvih skrupula, ja da Vam kaem.

On ide u dobru kolu ovdje u Bangaloru - englesku kolu. Sada engleski izgovara kao sin nekog bogataa. Umije da kae "pica" isto kao to je to radio g. Ashok. 292 BIJELI TIGAR ; Aravin Adiga (A voli i da jede picu - tu grozotu?) Gledam ga ponosno kako za trpezarijskim stolom na istom bijelom papiru vjeba dijeljenje. Sve tako neke stvari koje ja nisam nauio. Jednog dana, znam to, Dharam, ovaj djeak to pije moje mlijeko i jede moj sladoled iz velike posude, pitat e me: Zar nisi mogao dapotedi moju majku? Zar nisi mogao da joj pie i upozori je da pobjegne na vrijeme? I tada u morati neto da mu odgovorim - ili da ga ubijem, pretpostavljam. Ali to pitanje je tek za nekoliko godina. Do tada emo zajedno veerati svako vee, Dharam, posljednji iz moje familije, i ja. Ostaje da govorim o jo samo jednoj osobi. Svom bivem. Smatrao sam da nema potrebe da se bogovima molim za njega, jer e njegova porodica platiti skupe molitve za njegovu duu du cijelog Ganga. ta molitve jednog siromaha znae tom mnotvu od trideset est miliona i etiri boga u poreenju sa molitvama bogatih? Ali mnogo razmiljam o njemu - i, vjerovali ili ne, nedostaje mi. On nije zasluio svoju sudbinu. Trebalo je da presijeem Mungosov vrat. * Vaa ekselencijo, u proteklih sedam dana uinjen je veliki skok naprijed u indo-kineskim odnosima. Kako kau, Hindi-Chini Bhai-Bhai26. Ispriao sam Vam sve to treba da znate o preduzetnitvu kako ga njegovati, kako prevazii tekoe, kako ostati vjeran ciljevima i kako to na kraju rezultira zlatnom medaljom uspjeha. 26 Hindi-Chini Bhai-Bhai - indijski slogan iz pedesetih godina dvadesetog vijeka, odraavao je bliske odnose sa Kinom; na hindiju znai "Indijci i Kinezi su braa" (prim. prev.) Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 293 Gospodine: iako je moja pria zavrena i moje tajne su sada Vae tajne, ako mi dozvolite, rekao bih jo neto za kraj. (To je stari trik koji sam nauio od Velikog Socijaliste - ba kada publika pone da zijeva, on kae: "I na kraju..." - i onda nastavi jo dva sata. Ha!) Kada se vozim Magistralnim putem Hosur i skrenem u Electronics City i vidim te kompanije pored kojih prolazim, ne mogu Vam opisati koliko mi je to uzbudljivo. "General Electric", "Siemens", "Dell" - svi su ovdje u Bangaloru. A jo mnogo e ih doi. Svuda su gradilita. Gomile kamenja, gomile cigli. Cio grad je pokriven dimom, smogom, prainom, cementnim prahom. Nalazi se pod velom. A kada se veo podigne, kako e Bangalor izgledati? Moda e to biti katastrofa: uderice, kanalizacija, trni i poslovni kompleksi, saobraajne guve, policija. Ali nikad se ne zna. Moe se desiti da ispadne pristojan grad, gdje ljudi mogu da ive kao ljudi, a ivotinje kao ivotinje. Novi Bangalor za novu Indiju. A onda u moi da kaem da sam, na svoj nain, doprinio stvaranju Novog Bangalora. Zato da ne? Zar nisam i ja dio onoga to se mijenja u ovoj zemlji? Nisam li ja uspio u borbi koju bi svaki siromaan ovjek morao da vodi - u borbi da ne primi udarce koje je njegov otac primao, da ne zavri na brdu isprepletanih tijela koje e istruliti u crnom mulju Majke Gange? Istina, tu je onaj detalj sa ubistvom - koje je loa stvar, tu nema sumnje. To mi je pomrailo duu. Ni sve kreme za izbljeivanje koe sa pijaca Indije ne mogu mi oprati ruke. Ali, zar nije prilino vjerovatno da je svako vaan na ovome svijetu, ukljuujui i naeg premijera (ukljuujui i Vas, g. Jiabao), ubio nekoga da bi dospio na vrh? Ubijte dovoljno ljudi i podii e vam bronzani spomenik kod parlamenta u Delhiju - ali to je slava, a ne ono 294 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga za im ja tragam. Ja sam samo elio priliku da budem ovjek - a za to, jedno ubistvo bilo je dovoljno. Sta je sljedee kod mene? Znam da se to pitate. Rei u Vam ovako. Ovog popodneva, dok sam se vozio Ulicom Mahatme Gandhija, koja je otmjena ulica puna amerikih prodavnica i tehnolokih kompanija, vidio sam kako ljudi iz

kompanije Yahoo! kae novi plakat ispred svoje zgrade: Kolika vam je ambicija? Podigao sam ruke sa volana i rairio ih vie od duine slonove kite. "Ovolika, drkadijo!" Oboavam svoj start - ovaj luster, i ovaj srebrni lap-top, i onih dvadeset est "tojota kvalis" - ali iskreno, prije ili kasnije to e mi dosaditi. Ja sam ovjek prve brzine, g. premijeru. Na kraju u morati da prodam ovaj svoj poetak nekom moronu - hou rei preduzetniku - i otpoeti neto novo. Bacio sam oko na nekretnine. Vidjet ete, ja sam ovjek koji uvijek vidi "sutra" dok ostali jo vide "danas". Sutra e cio svijet doi u Bangalor. Samo krenite ka aerodromu i prebrojte poluizgradene zgrade od elika i stakla. Pogledajte imena amerikih kompanija koje ih grade. A kada svi ti Amerikanci stignu ovdje, ta mislite, gdje e da spavaju? Na ulici? Ha! Gdje god ima neki prazan stan, ja odem, pogledam i zapitam se koliko bi Amerikanac platio ovo u 2010. godini? Ako ima budunost kao stan nekog Amerikanca, odmah uplatim avans. Bangalor je budunost trgovine nekretninama, g. Jiabao. Ako elite, moete da mi se pridruite u ovom ubrzanom bogaenju - pomoi u Vam! Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 295 Poslije tri-etiri godine u nekretninama, mislim da bih mogao sve da prodam, uzmem novac i otvorim kolu - kolu na engleskom jeziku - za siromanu djecu iz Bangalora. kolu u kojoj nee biti dozvoljeno manipu-lisanje umovima djece molitvama i priama o Bogu ili Gandhiju - ta djeca e dobijati samo ivotne injenice. kola puna Bijelih Tigrova, putenih na Bangalor! Kaem Vam, ovaj grad bi nam bio na raspolaganju. Mogao bih da postanem Sef Bangalora. Odmah bih udesio onog zamjenika naelnika. Stavio bih ga na bicikl, pa rekao Asifu da ga obori "Tojotinim" dipom. Sve ovo moje sanjarenje - moe se lako ispostaviti da od toga nema nita. Vidite, ponekad mislim da me nikada nee uhvatiti. Mislim da su Kokoarniku potrebni ljudi kao ja, koji bi bjeali iz njega. Potrebno mu je da gospodari kakav je g. Ashok - koji i pored brojnih vrlina nije bio bogzna kakav gospodar - budu uklonjeni i zamijenjeni izvanrednim slugama poput mene. U takvim trenucima ja likujem, jer porodica g. Ashoka moe za mene ponuditi milion dolara i to nee nita izmijeniti. Promijenio sam stranu: postao sam jedan od onih koji ne mogu biti uhvaeni. U takvim trenucima ja pogledam u luster i prosto poelim da rairim ruke i poviem tako glasno da se ujem i u call-centrima, a preko njihovih telefona ak i u Americi: Uspio sam! Pobjegao sam iz kaveza! Ali ponekad, kada na ulici neko doziva Balrama, ja se okrenem i pomislim: odao sam se. Biti uhvaen - to je uvijek mogue. U Indiji stvari nemaju kraja, kako je govorio g. Ashok. Policiji moete neprestano davati smee koverte i crvene torbe, pa na kraju ipak mogu da vas zavrnu. Modft e jednog dana ovjek u uniformi uprijeti prstom u mene i rei: "Vrijeme ti je isteklo, Munna" 296 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Pa ipak, ak i ako se svi moji kristalni lusteri srue na pod - ak i ako me bace u zatvor gdje e svi zatvorenici u mene umoiti svoje kljunove - ak i ako me natjeraju da se drvenim merdevinama popnem na vjeala - nikada neu rei da sam pogrijeio one noi u Delhiju kada sam zaklao svog gospodara. Rei u da se sve to isplatilo da bih znao, makar na dan, makar na jedan sat, makar na minut, kako je to ne biti sluga. Mislim da sam spreman da imam djecu, g. premijeru.