Patnje mladog Werthera Predoeni ulomak dio je romana Patnje mladog Werthera, njemakog devetnaestostoljetnog knjievnika J.W. Goethea.

U vrijeme kada je izdana, knjiga je bila vrlo popularna i pokrenula je i itavu drutvenu modu oblaenja i razmiljanja poput likova, te vrlo skandalozan val samoubojstava. Ta je pojava kasnije nazvana verterizam i osigurala je Goetheovom djelu kultni status. Djelo u epistolarnoj formi (pismima koje Werther alje prijatelju Wilhelmu) prikazuje osjedaje i razmiljanja mladog slikara i pjesnika Werthera koja su najede vezana uz ljepotu prirode, njegovu ljubav prema Lotti i pitanje smrti. Werther, Lotta i Lottin zarunik Albert ine ljubavni trokut i glavni su likovi u djelu. Centralna i naslovna linost ovog djela svakako je Werther (koji de biti i pripovjeda sve do samog kraja kada tu ulogu preuzima urednik). Goethe Werthera oblikuje kao tipinog sjetnog romantiarskog mladog, obrazovanog junaka koji pati i od svjetske i od vlastite boli, te se kao i vedina romantiarskih junaka bavi pjesnitvom i slikarstvom. Autor se u prikazu stanja junakove due esto koristi i karakteristinom romantiarskom figurom, humaniziranim krajolikom. Tim stilskim postupkom stanje due povezuje sa stanje prirode, tako kada se Werther osjeda sretno zapisuje: ''Neka je divna vedrina obuzela moju duu, jednako kao slatka proljetna jutra to ih uivam svim srcem''. U ovom je ulomku zanimljiva i razlika kod uporabe te figure u pismu od 18.8. (za razliku od ranijeg pisma, onog svibanjskog) stanje njegove due mnogo je sumornije, pa mu je i ljepota prirode mrska i samo ga dodatno mui: ''Onaj puni, topli osjedaj moga srca za ivu prirodu koji me preplavio tolikim miljem, koji mi je svijet uokolo uinio rajem, sada mi postaje nepodnoljivim muiteljem, zlim duhom to me svuda progoni''. Wertherova bol izravno je vezana uz njegovu ljubav prema Lotti. Upoznao ju je u gradu na nekakvom balu i ona ga je isti tren oarala svojom ljepotom. No, ona je bila z aruena za Alberta, ali Werther ipak provodi dosta vremena s njom i sve vie se zaljubljuje u nju. Werther je bio tuan znajudi da Lotta nije njegova, a injenica da ga opet na neki nain voli, inila je Werthera jo depresivnijim. Lotta je njena i iskrena djevojka. U svojim osjedajima nije povrna, ali potuje Alberta i zadanu rije, pa, iako pokazuje naklonost i moda ak i ljubav prema Wertheru, nastoji je zatomiti i odbija ga i ne kri moralne konvencije, kao to je prikazano i u ovom ulomku, kada samo sebe prisiljava da ne se preda svojim osjedajima prema Wertheru ved ga odguruje i poruuje mu da je vie nede vidjeti ''pribranim tonom najplemenitijeg osjedaja''. Njen zarunik Albert potpuna je suprotnost

sanjaru Wertheru. On je stabilan i realan lik, voli Lottu, potuje njezinu obitelj, a ona je sigurna u njegovu ljubav. Cijeni je i potuje pruajudi joj nadu i sigurnost za sretan i miran bududi ivot. Prihvatio je i Werthera te njih dvojica, uz sve svoje razlike, postaju i prijatelji. U ovom ulomku njihov dijalog posebno je zanimljiv zbog toga kako se obojica odnose prema samoubojstvu kada Werther nenapunjeni pitoj prislanja na elo izaziva u Albertu negativnu reakciju kojem se i sama pomisao na samoubojstvo gadi i kae da ne zna tko bi mogao biti toliko lud. Werther mu na to energino odgovara i odbija njegove stavove kao pogrene i brzoplete i kae da bi se prvo trebalo ''pouzdano dokuiti razloge'' koji stoje iza takve odluke, on smrt smatra osloboenjem od boli i patnje, ali i otvara nadu u ostvarenje srede s Lottom u nekoj novoj dimenziji postojanja. Sklonosti su i tenje mladog Werthera djelomino sklonosti i tenje Goetheova vremena, pa se tako roman moe promatrati i kao drutveni. Smatram da djelo vrlo zanimljivo zbog kompleksnih odnosa meu likovima, i djelo je zavrilo onako kako sam predosjedao od samog trenutka Werther nije mogao dobiti sretni zavretak jer je od samog poetka tragian lik.