Zane Grey - Betty Zane

PREDGOVOR

Nema naroda bez junaka i junakinja. Njihova djela kroz povijest i rtve koje su prinijeli ive kao vjeiti ideal novih narataja. Svaki se ovjek, bio mukarac ili ena, u svojoj dui divi slavnim osobama iz prolosti. One su svojina cijeloga naroda i ive u batini to se predaje s koljena na koljeno. Milijuni irom Sjedinjenih Drava dobro znaju tko je bila Betty Zane. Uzbudljive prie o njezinu junatvu nai e se u svakoj knjinici, djeca o njima itaju u svojim udbenicima. Ali, kako je to uobiajeno sa svim likovima junaka, malo se zna o njezinu osobnom ivotu. Povijest pripovijeda o njezinoj izvanrednoj hrabrosti, pridaje joj iskljuivu zaslugu to je u Revoluciji jedna vana utvrda obranjena od napada zdruenih snaga Britanaca i Indijanaca; ali u povijesti nema ni spomena o njezinu svakodnevnom ivotu. Povijest nam ne kazuje ni jedne rijei o emocijama i uvstvima jedne tako romantine junakinje. Najomiljenije prie iz moga djetinjstva plele su se oko ivota i djela mojih predaka, Zaneovih. Moja je baka stvorila pravu sagu o njihovu osvajanju divljine te smo mi djeca bili opinjeni njezinim pripovijestima. injenica da je ona neko sjedila kraj nogu ostarjele Betty Zane i iz njezinih usta sluala prie o bratovu zatoenitvu kod indijanske princeze, o opsadi Fort Henrjja i o Bettjnoj trci na ivot i smrt, bila je nama, vjernim sluateljima, dokaz da je u njezinu kazivanju sve bila ista istina. Mnogo godina kasnije majka mi je jednom prilikom pruila nekakvu staru, pljesnivu biljenicu koju je pronala meu otpacima to smo ih palili u stranjem dvoritu. Biljenica je vjerojatno ve dugi niz godina leala zabaena. Nekada je pripadala mom pradjedu, Ebenezeru Zaneu, u njoj bijae kojekakvih pribiljeaka o zgodama i dogaajima iz njegova ivota i o onim davnim, romantinim danima. Sa njezinih sam poutjelih i vremenom pohabanih stranica uzeo osnovne podatke za ovu moju priu. Ovdje pripovijedam o tom negdanjem ivotu ispunjenom pregnuima i borbama, o ivotu onakvom kakav je prikazan na stranicama dnevnika moga pradjeda. Ovom knjigom elim objasniti porijeklo spomen-ploe koja se nala u jednom tihom kutu u gradu Wheelingu u Zapadnoj Virginiji. Na toj ploi stoji: Odlukom Drave Zapadna Virginija, u spomen na posljednju bitku u Amerikoj revoluciji, opsadu FortHenrjja, 11. rujna 1782. Da nije bilo sranosti jedne djevojke, Betty Zane, ne bi bilo ni toga natpisa.

Zane Grey Poglavlju koje je Betty Zane ispisala u povijesti keri Amerike revolucije, pisac smjerno posveuje ovu knjigu.

PROLOG Dana 16. lipnja 1716. Alexander Spotswood, guverner kolonije Virginija i odvaan vojnik koji je za engleskih vojni sluio pod Marlboroughom, krenuo je na elu neustraive ete konjanika iz mirnoga i pomalo neobinoga staroga grada Williamsburga. Pustolovan je duh gonio tu druinu prema kraju zalaze-eg sunca, prema nepoznatom zapadu, daleko onkraj modrih vrhova gorja to se velianstveno dizahu pred njima. Mjesecima kasnije naoe se na zapadnim obroncima planina Great North to se diu iznad ivopisne doline She-nandoah te su s jednog od najsamotnijih vrhova gdje dotad nije zakoraila noga bijela ovjeka, zadivljenim oima promatrali ogromno prostranstvo pod ravnicom i umom. Vrativi se u Williamsburg pripovijedali su o beskrajnom bogatstvu novootkrivenog kraja i tako ukazae put poduzetnom pioniru koji je bio predodreen da premosti sve tekoe i sebi izgradi dom u svijetu Zapada. Ali moralo je proi vie od pedeset godina prije nego to je bijeli ovjek prodro daleko iza modrih vrhunaca onih velebnih planina. Jednoga vedrog lipanjskog jutra godine 1769. prilika nekog snano razvijenog i pleatog mukarca ocrtavala se na divljoj i krevitoj izboini kamenite padine to se visoko die iznad rijeke Ohio, u blizini mjesta gdje u rijeku utie potok Wheeling. Tom je ovjeku jedino drutvo bilo lovako pseto to mu je poleglo kraj nogu. Naslanjajui se na dugu puku, ovjek je motrio velianstveni prizor to se pred njim nadaleko protezao. Preko njegova preplanula lica sijevnu smijeak i srce mu poskoi pri pomisli na budunost takva kraja. Na rijeci to je pod njim vijugala leao je otok blagih obala i tako zelen da je podsjeao na golem list lopoa to spokojno pluta vodom. Zelene kronje stabala caklile su se i blistale rosnim kapima. Za njegovim leima dizale su se gore i planine, a pred njim, koliko god mu je oko dosezalo, protezala se djevianska uma. Pod njim slijeva, iza jedne duboke jaruge, leala je iroka i ravna istina. Nekoliko je rijetkih i pocrnjelih panjeva govorilo o unitavajuoj snazi umskog poara to je morao bjesnjeti tko zna koliko godina unazad. istina je sada bila preplavljena bunjevima lijeske i lovora meu kojima se sue puzaice, kozja krv i divlje rue. S njih se svje miomiris dizao do ovjeka na izboini. Kraj jednoga ruba istine mrmorio je brz potok. Nakon dugog i mirnog toka u koritu, to je vijugao izmeu humaka, voda se pomamno ruila preko jednog kamenitog slapa i bijelila se pjenom, te je kao u kakvu nestrpljenju izazvanom dugim zaptom urno uranjala i gubila se u irokom Ohiju. Taj je samotni lovac bio pukovnik Ebenezer Zane. Bio je on jedan od onih neustraivih ljudi koji su napustili prijatelje i obitelj i sami se zaputili u divljinu kad je plima pionira krenula put zapada. Poavi iz svoga doma u Istonoj Virginiji zaao je u umu te se nakon mnogih dana puta i lova naao pred tada dalekom dolinom Zapadnog Ohija. Prizor je na pukovnika Zanea ostavio tako dubok dojam, te on odlui da na tom mjestu zasnuje naselje. Poto je na tom mjestu obiljeio vlasnitvo zasjekom tomahavka (to je znailo, tomahavkom zasjei u lub nekoliko stabala), podigao je sebi grubu kolibu i tog je ljeta ostao na Ohiju. Ujesen krene u Okrug Berkelev u Virginiji, da svojima ispria o prekrasnom kraju to ga je otkrio. Slijedeeg je proljea nagovorio neke naseljenike duha slinog njegovu da s njima podu u divljinu. Kako

su drali riskantnim da odmah povedu i svoje obitelji, ostavie ih u Red Stoneu na rijeci Monongahela. Mukarci, meu kojima su bili pukovnik Zane, njegova braa Silas, Andrew, Jonathan i Isaac, te Wetzelovi, McCollochovi, Bennetovi, Metzarovi i drugi krenue naprijed. Kraj kojim su prolazili bila je zapravo beskonana, gusta, gotovo neprohodna uma. Pionirska sjekira nije jo nikad odjeknula u tom kraju gdje se na svakom koraku mogla kriti nekakva nesluena opasnost. Ti ludo smioni graniari nisu znali to znai strah, u opasnim su pustolovinama uivali i bili su vini vrisku crvenoko-aca i fijuka taneta. Wetzelovima, McCollochovima i Jonathanu Zaneu lov na Indijance predstavljao je najprivlaniju ivotnu strast; Wetzelovi posebno nisu ni poznavali drugoga zanimanja. Vjetinu baratanja pukom ti su ljudi razvili do nevjerojatnosti, dugo im je iskustvo izotrilo ula kao u lisice. Svestrani poznavaoci ume i vrsni lovci, oiju kao u risa otrih i svakog trena spremnih da otkriju trag, ili opaze pramen dima s logorske vatre, ili uoe i najmanji znak o neprijatelju, ti su se ljudi provlaili umom opreznom ali tvrdoglavom upornou svojstvenom useljenicima. Najposlije se popee na strminu to se dizala nad velianstvenom rijekom, zagledae se u valovito i niim zaprijeeno prostranstvo zelenila i srca im ustreptae nadom. Otra je sjekira izmahnuta snanim rukama ubrzo raskrila ravninu i podigla vrste brvnare na obali rijeke. Potom su Ebenezer Zane i njegovi drugovi doveli svoje obitelji i ubrzo je naselje stalo rasti i napredovati. Kako se naselje stalo razvijati crvenokoci poee unositi nemir meu pionire. Ljudi su bivali nastrijeljeni dok su orali svoja polja ili njeli ljetinu. ete neprijateljski nastrojenih Indijanaca motale su se uokrug te je svakome bilo opasno da napusti ravnicu. Nije bila rijetkost da prvi useljenik koji rano ujutro izae na kuna vrata bude ustrijeljen od Indijanca skrivena u umi. Zapovjednik Zapadnog vojnog okruga, general George Rodgers Clark, stigao je u naselje godine 1774. Kako su te godine predviali da e ih Indijanci napasti, useljenici odluie 10 da podignu utvrdu kako bi zatitili svoje naselje u povoju. Utvrdu je isplanirao general Clark, a podigoe je sami useljenici. Isprva ju nazvae Fort Fincastle, u ast lorda Dunmorea koji je u to vrijeme bio guverner kolonije Virginije. Meutim, godine 1776. promijenie mu ime u Fort Henry, u ast Patricka Henrvja. Mnogo je godina to bila najslavnija utvrda na granici koja je izdrala bezbroj indijanskih napada i dvije povijesne opsade, jednu 1777. nazvane godinom sedam krvavih dogaaja, i godine 1782. U ovoj su drugoj opsadi sudjelovali Hamilto-novi britanski rangeri zajedno s Indijancima, te je taj napad zapravo bio posljednja bitka u Amerikoj revoluciji. 11 GLAVA 1 U davno doba obitelj Zane bijae na glasu i gotovo svi lanovi njezini bijahu povijesne linosti. Prvi Zane kojem se zna podrijetlo bijae Danac aristokratskog roda, izgnanik iz svoje zemlje, to se u

Americi nade s Williamom Pennom. Nekoliko je godina bio istaknuta osoba u novom naselju to ga je Penn utemeljio, a po njemu se jedna ulica u Philadelphiji nazva, ulicom Zane. No, budui je bio gord i arogantne udi, ubrzo dojadi svojoj kvekerskoj okolini. Stoga ju napusti i ode u Virginiju, gdje se skrasi na rijeci Potomac, u kraju tada znanom Grofovija Berkelev. Tu mu se rodie sinovi, njih pet, i ki, junakinja ovog djela. Najstariji sin, Ebenazer, rodio se 7. listopada 1747. te je odrastao i zamomio se u dolini Potomaca. Tamo se i oeni Elizabethom McColloch, jednom sestrom uvenih McCollocha koji su slavno upisani na stranice povijesti amerike takozvane granice. Srea se nasmijeila Ebenezeru kad je naao takvu enu, nije bilo pionira koji bi se mogao pohvaliti ljepim blagoslovom. Bila je to ena ne samo izvanredne ljepote, ve i neobino snana karaktera i nadasve blaga srca. Posebno se isticala rijetkom vjetinom vianja svakakvih boljetica, a svojim je spretnim baratanjem kirurkim noem pri vaenju kugle ili vrka strijele iz rane vratila u ivot mnoge useljenike nad kojima se ve nadvijala naricaljka. Granica je brau Zane najbolje poznavala po njihovim fantastinim junakim podvizima i prepoznavanju indijanskoga lukavstva i naina ratovanja. Svi su bili silno snani, neumorni ljudi, a brzi kao jeleni. Izvanredno ugodne vanjtine, isticali su se neobinom meusobnom slinou, svi su imali glatka lica istih, pravilnih crta, tamne oi i dugu crnu kosu. 12 Jo kao djeake zarobie ih Indijanci i odvedoe daleko u unutranjost, drali ih dvije godine u ropstvu. Potom odvedoe Ebenezera, Silasa i Jonathana u Detroit, gdje za njih dobie otkupninu. etvrti brat, Andrew, poginu u pokuaju da putem prepliva rijeku Scioto i pobjegne. Progonitelji ga ustrijelie. Petog i najmlaeg brata Isaaca, Indijanci su zadrali radi interesa duboko jaih od ikakve otkupnine ili osvete. U njega se zagledala jedna indijanska princeza, ki Tarhea, poglavice monoga huronskog plemena. Isaac je u nekoliko navrata bjeao, ali su ga uvijek hvatali, a u doba kada ova naa pria poinje o njemu se ve nekoliko godina nita nije znalo te se vjerovalo da je poginuo. U doba stvaranja male naseobine u divljini, jedina sestra, Elizabeth Zane, ivjela je s jednom tetkom u Philadelphiji gdje se kolovala. Kua pukovnika Zanea, jednokatno zdanje od tesanih brvana, bila je najudobnija u naselju, a smjestila se na istaknutu mjestu na padini, otprilike oko stotinu jardi od utvrde. Bila je graena od tvrdoga drveta, izgled joj bio nekako prijetei, s nje zlokobno gledale pukarnice i dobro utvreni prozori i vrata. U prizemlju bile su tri sobe, kuhinja, ostava za oruje i municiju i jedna ovea soba za sve. Spavae sobe bijahu na prvom katu kamo su vodile strme stube. U primitivnim nastambama pionira teko da bi se moglo nai neto vie od onog najnunijeg - jednoga ili dva kreveta, stola i nekoliko stolica. Ali je kua pukovnika Zanea bila izuzetak. upljine izmeu brvana oblijepljene su ilovaom, a stijene su zatim prekrivene brezovom korom; na njima su visjeli lovaki trofeji, indijanski lukovi i strijele, lule i tomahavci; iroko je rogovlje jednog plemenitog jelena mujaka krasilo zid iznad kamina; sofe su bile prekrivene bivoljim koama, a na podu od tvrda drveta leale prostirke od medvjedine. U dnu zapadne stijene bio je uzidan ogroman kamen u kojem je kasnije usjeeno ognjite. 13

To je aavo ognjite, nad kojim su ve dvije kue gorjele, svojom bukteom vatrom razgalilo mnogo znamenitije ljude. Kraj te vatre sjedili su lord Dunmore, general Clark, Simon Kenton i Daniel Boone. Tu je i Ratar, poglavica Indijanaca Seneca, sklopio uveni ugovor s pukovnikom Za-neom, kad je za bavu viskija prodao rijeni otok naspram naselju. Tu je i Logan, poglavica Indijanaca Mingo i prijatelj bijelih, mnoge lule popuio s pukovnikom Zaneom. Jedne hladne, otre veeri za ranog proljea, pukovnik Zane se bio upravo vratio iz lova. Izvana je dopirao topot konja pomijean s hrapavim glasovima Crnaca robova. Pukovnika su usrdno i s ljubavlju doekale ena mu i sestra. Ova potonja je poslije tetine smrti napustila Philadelphiju i dola na Zapad da ivi s bratom, tu se nalazila ve od prethodne jeseni. Pred oima umorna i izmuena lovca pruao se nadasve ugodan prizor. enin topao poljubac, vriska razdragane djece i praskanje vatre ispunie mu srce toplinom i potaknue ga da outi kako je dobro nai se ponovo u svom domu nakon trodnevna hoda umom. Odloio je puku u jednom uglu, zbacio sa sebe mokar lovaki kaput, pa se postavio ispred ognjita, okreui leda jarkoj vatri. Pukovnik Zane bio je jo uvijek mlad, snaan i veoma lijep mukarac. Visok, ali ne prekrupan, iz cijele prilike njegove izbijala silna snaga i izdrljivost. Lice mu bilo glatko, guste obrve sastavile mu se u jednoj ravnoj crti, tamne oi sad su iskrile njenim svjetlom; eljust mu bila jaka, etvrtasta, usta odavala odlunost, sa svake crte lica zapravo izbijala hrabrost i blagost. Za njim je u kuu uao golem pas vujak i on, umoran od puta, sad se ispruio pred ognjitem, plemenitu je glavu poloio na ape to ih je primakao toplom plamenu. -1 tako, evo me kui! Priznajem da sam svisnuo od gladi i da sam presretan to sam ovdje - ree pukovnik, i zadovoljno se osmjehnu gledajui u pladnjeve s toplim jelom to ih je Crnkinja slukinja unosila iz kuhinje. 14 - I nama je drago to si tu - odvrati ena njegova radosno ozarena lica. - Veera je na stolu Annie, donesi malo vrhnja Da, zaista ne moe zamisliti koliko sam sretna to te vidim kod kue. Kad tebe nema, ni aska nisam mirna, a pogotovo kad znam da te prati Lewis Wetzel. - Lov nam se izjalovio - ree pukovnik poto je sebi napunio tanjur peenom puretinom. - Medvjedi su tek izali iz zimskog sna pa su u ovo doba neobino oprezni. Na mnogim smo mjestima nali u komadie rastrgana trula debla, gdje su traili hranu, sae ili togod. Wetzel je ubio jelena pa smo ga postavili kao mamac na zgodno mjesto gdje je bilo puno medvjeih tragova. Cijelu smo no probdjeli na kii koja nas je prokisla do kostiju, u nadi da e nam se bar ukazati prilika da jednom pripucamo. Iscrpljeni smo, i ja i Tige. Wetzela niti je zbunilo nevrijeme, niti zla srea, im je spazio nekakve tragove Indijanaca zadio je po svom obiaju svojim putem, sam, a mene pustio neka se vratim kui. - Kakav je to bezobziran ovjek! - primijeti gospoda Zane. - Bezobziran jest, bolje reeno: ludo smion. Njegova e ga neusporediva hladnokrvnost iznijeti iva i zdrava iz mnogih pogibelji gdje bi normalan ovjek svakako ostao bez glave. Betty, a kako si mi ti? - Sasvim dobro - odvrati vitka, tamnooka djevojka to je bila sjela prema pukovniku. - Bessie, je li moja sestra opet izvodila kakve svoje burgije? Nakon one posljednje, kad je dala punu kutlau jabukovae naem jadnom pitomom medi, valjalo bi da neko vrijeme miruje.

- Ne, za divno udo Elizabeth je bila sasvim dobra. Kako bilo, po mom miljenju ono nije bio dokaz neke njezine nastranosti: krivo je samo ovo hladno i kiovito vrijeme. Ako bi jo neko vrijeme morala ostati zatvorena, onda ne iskljuujem pravu katastrofu. 15 - Mene su odgajali i uili pristojnosti i dolinosti. Ali, bude li jo nekoliko dana padala kia, ja u izludjeti. Hou jahati svoga ponija, lutati umama, veslati u kanuu i zabavljati se koliko god vie mogu ree Elizabeth. - Pazi ti nju! Betts, znao sam ja da e tebi ovdje biti dosadno, ali i ti se mora malo strpjeti. Dola si tek kasno ujesen, jo nije bilo lijepa vremena. Savreno je u svibnju i lipnju. Odvest u te u polja gdje rastu divlje bijele banksi-je i rue. Znam da oboava umu, samo se jo malo strpi. Elizabeth su razmazila braa - zar ne bi svaka druga djevojka bila razmaena kraj petorice velikih oboavatelja? -koja su se ozbiljno brinula zbog svake sitne nepodoptine u vezi s njom. Bili su gordi na nju, njezina ljepota i uspjesi bijahu predmetom njihovih neumornih hvala. Imala je crnu kosu i tamne oi karakteristine za sve Zaneove, isto ovalno lice i fine crte, a k tome nekakav blag i umiljat izgled to ju je inio upravo zamamnom. No, usprkos tom ednom i naivnom licu, u nje je bilo odlune samovolje koja se znala vjeto nametnuti; bila je pravi objeenjak, voljela je koketirati, a to je najgore, ud joj bila toliko praskava da bi planula na najmanji poticaj. Pukovnik Zane navodno je tvrdio da mu je sestra vjeta bezbroju umijea. Proteklo je istom nekoliko mjeseci od njezina dolaska na granicu, i ve je znala presti lan i izatkati zaista divljenja vrijednu haljinu. Pogdjekad, da udovolji Bet-tynoj udi, pukovnikova bi joj ena dozvolila da pripravi objed, to bi ona izvela na zadovoljstvo svoje brae i dobila bi zlata vrijedne komplimente od kuharice, ene staroga Sama, koja je s njihovom obitelji ve izvjekovala dvadeset godina. Betty je pjevala nedjeljom u crkvi, organizirala je i vodila nedjeljnu kolu, a poesto je tukla pukovnika Zanea i bojnika McCollocha u ahu, u njihovoj omiljenoj igri koju su meusobno igrali jo dok su bili djearci. Ukratko, Betty je zbilja umjela sve, od peenja kolaa do lienja presvlake 16 od brezovih kora na zidovima svoje sobe. Ali je sve ovo bila sitnica u oima pukovnika Zanea. Ukoliko se pukovnik zaista hvalio svojom sestrom, to je bilo iskljuivo na raun vjetina gdje je nuno sigurno oko, hitra noga, vrsta ruka i odvaan duh. U naselju gdje je bilo ljudi koji uope nisu poznavali Betty, svima je ispriao kako mu sestra umije jahati kao Indijanac i pucati kao vrstan strijelac, da brzinom ne zaostaje za ostalim Zaneima, i da moe provesti kanu i preko najopasnijih mjesta. Pukovnikove hvale nisu jo bile niim dokazane, ali je jedno bilo jasno - da se Betty, usprkos svojim mnogobrojnim nedostacima, dopadala svima s kojima je dola u doticaj. Gdje god bi kroila, sunce je sjalo i radost vladala. Starci su je voljeli, djeca oboavala, a pleati i krakati mladi useljenici pred njom su bivali smeteni i utljivi ali uz to presretni to se nalaze u njezinu drutvu. - Betty, bi li mi napunila lulu? - upita pukovnik poto je zavrio veeru i iroki naslonja dovukao blizu ognjita. Najstariji sin njegov, Noah, vrst djeak od est godina, popeo mu se na koljena i stao ga obasipati pitanjima. - Jesi li naao meu i bizona? - pitao je iroko rastvorenih oiju.

- Nisam, sine, niti jednoga. - Kad u ja biti velik, pa da idem s tobom? - Nee ekati jo dugo, Noah. - Ja se ne bojim Bettynog mede. Ja bacam na njega tri-jeske, a on kljoca zubima, i rei na mene, ali se ja ne bojim. Hoe li me drugi put voditi sa sobom?- Danas mi je brat stigao iz Short Creeka. Bio je u Fort Pittu - na to e gospoda Zane. Dok je to govorila, zau se kucanje na vratima koja Betty odmah otvori i u sobu uu satnik Boggs, njegova ki Lidija i bojnik Samuel McColloch, brat gospode Zane. - Ah, tu si, pukovnie! Nadao sam se da u te zatei kod kue. Vrijeme je za lov ugavo, a nee se brzo proljepati.

i Knjinica Staglie Sad pue sa sjeverozapada, sprema se oluja - ree satnik Boggs, ovjek muevna, vojnikog dranja. - Zdravo, satnice, kako si? Sam, ve te dugo nema, blaene oi koje te vide - odvrati pukovnik Zane rukujui se sa svojim gostima Bojnik je bio najstariji od brae McColloch. Bijae poznati lovac na Indijance, u tome ga je preticao jedino Wetzel. Meutim, dok je Wetzel najvie volio da se sam izlae pogibiji i za Indijancima sam traga neispitanom divljinom, dotle je bojnik bio na glasu kao voda kaznenih ekspedicija. Stasa divovskog, masivne grade, preplanuo i bradat, bijae slika i prilika ovjeka s granice. Oi mu bile plave kao u sestre i glas mu zvuao istim ugodnim tonom. - Bojnie McColloch, sjeate li se mene? - upita Betty. - I te kako - nasmijei se bojnik. - Ali, kad sam vas posljednji put vidio, bili ste mala i poprilino divlja curica na Potomacu, a gle sada! - Sjeate li se kad ste me uili jahati, penjali ste me na svog konja? - Svega se sjeam, bolje nego vi. Meutim, ostala mi je tajna kako ste se uspijevali odrati onom konju na leima. - Znajte da u ubrzo biti spremna nastaviti s onim lekcijama. ula sam za va veliki podvig i voljela bih da mi ga ispriate u detalje. Od svih pria koje sam ula doavi u Fort Henry, najuzbudljivija mi je ona o vaem stranom skoku za spas ivota. - Sam, ne sumnjam da e te nasmrt ugnjaviti da joj pria o toj zgodi, i tjerati te da ju ui kako se na konju skae u ponor. Nita me ne bi iznenadilo kad bi te pokuala oponaati. Vidio si mustanga to sam ga ljetos kupio od onog trgovca koama. Plahovit je kao jelen, a ona ga je neukroenog jahala - ree pukovnik Zane. 18 - Drugi put u vam priati kako sam skakao u ponor. Oprostite, ali sad nam valja priati o daleko vanijim stvarima - odvrati bojnik djevojci. Bijae oito da se dogodilo neto neuobiajeno, jer se tri mukarca, nakon nekoliko rijei, povukoe u skladite i nastavie razgovor utianim glasom. Lidija Boggs imala je osamnaest godina, plave oi i plavu kosu. I ona se takoer kolovala i bila lijepo odgojena i u tom je pogledu nadmaila djevojke s granice koje su jedva znale neto vie od uobiajenih kunih poslova i tkanja. Kad je otpoeo rat protiv Indijanaca, general Clark je stacionirao satnika Boggsa u Fort Henrvju i tu je Lidija ivjela s ocem ve dvije godine. Betty je njezin dolazak pozdravila s velikih ushienjem i dvije su se djevojke brzo sprijateljile. Lidija s ljubavlju zagrli Betty i ree joj:

- Zato danas nisi dola k nama u Fort? - Bio je takav ruan i neugodan dan da se nisam htjela maknuti od kue. - Pogrijeila si - znaajno e Lidija. - Kako to? - Zato sam pogrijeila? - Ah, tko zna, moda te to uope ne zanima - Sto me izaziva! Kako me ne bi zanimalo? Danas mene sve i svatko zanima. Daj, reci mi, molim te. - Nita naroito. S bojnikom McCollochom doao je jedan mladi vojnik. - Vojnik? Iz Fort Pitta? Da li ga ja poznajem? Upoznala sam se s gotovo svim asnicima tamo. - Ne, ovoga jo nikad nisi vidjela. Nitko ga od nas nije poznavao. - Ah, ta tvoja novost nije nikakva - prijekorno e Betty, razoaranim tonom. - Da, u ovo nae seoce rijetko naie stranac, ali sudei po onima to su svratili u posljednje vrijeme, ne bih rekla da i taj neto vrijedi. 10 - Samo ekaj da ga najprije vidi - odvrati Lidija, lagano i ozbiljno klimnuvi glavom. - Pa onda mi ispriaj sve to zna o njemu - nato e Betty, sad ve sva zainteresirana. - Bojnik McColloch ga je doveo da ga predstavi tati, pa sam se tako i ja upoznala s njim. Junjak je, od stare loze. To mu se vidi na licu, po onom mirnom, leernom, skoro bezobzirnom izrazu. Lijep je, visok i plav, lice mu je otvoreno i estito. Tek da mu vidi manire! Meni se lijepo naklonio, toliko sam se smela da nisam znala progovoriti. Zna kako je, nauena sam na ove divovske lovce to ti epaju ruku pa ti je stisnu tako da bi najradije vrisnula. A ovaj mladi je neto sasvim drugo. Pravi kavalir. Sve su djevojke ve do uiju zaljubljene u njega. Ni ti nee ostati poteena. - Ja? Budi pametna! No, u svakom sluaju to predstavlja osvjeenje za nas. Mora biti da je i na tebe ostavio snaan dojam dok si ovoliko toga o njemu ispripovjedila. - Betty, na mene je ostavio dubok dojam jer u dlaku odgovara opisu mukarca to si ga ti dala onog dana kad smo gradile kule u zraku i kad smo jedna drugoj priale kakvog bismo junaka htjele. - Djevojke, okanite se gluposti - prekide ih pukovnikova ena koja je bila uznemirena ovim pritajenim apatom to je dopirao iz skladita. Bila je ve navikla na predznake zla. -Zar ne moete nai pametniji predmet razgovora? U meuvremenu su pukovnik Zane i njegovi gosti zduno raspravljali o izvjesnim izvjeima koja su stigla toga dana. Jedan je Indijanac, tekli iz Short Creeka, naselja na rijeci na pola puta izmeu Fort Henrvja i Fort Pitta, donio vijest da Indijanci namjeravaju ratnim pohodom opustoiti cijelu dolinu Ohija. Bojnik McColloch, koga je Wetzel upozorio na znake grozniava nemira meu Indijancima - nemira to je izbijao svakoga proljea - bio je otiao u Fort Pitt u nadi da dovede kakva pojaanja, ali je tamo naao

samo jednog dobrovoljca, mladog vojnika, te se navrat-nanos vratio u Fort Henry. Glas to ga je donio uznemirio je satnika Boggsa, zapovjednika garnizona, kome je vei broj ljudi bio izvan utvrde na sjei ume, negdje uz rijeku, a njihov se povratak oekivao tek za dva tjedna. - Stie i Jonathan Zane, koga je pukovnik dao pozvati, te ga ostala trojica upoznae s dogaajima. Brau Zane redovito su pitali za savjet kad god je trebalo odluiti o neemu za to je nuno dobro poznavanje indijanskih vjetina i lukavstava. Savjet pukovnika Zanea bio je veoma dragocjen i zato to je on bio u jakim prijateljskim odnosima s nekim plemenima. Jonathan Zane, meutim, toliko je mrzio Indijance, da je mogao dati korisne savjete i borbi protiv njih. Pukovnik Zane upozna ostale s injenicom da su on i Wet-zel otkrili tragove Indijanaca na deset milja od Fort Hen-ryja, a naroito je naglasio kako je Wetzel otiao na svoju ruku u potragu za njima. - Budite sigurni da je ovo to vam govorim tono: vei je broj Wyandota na ratnoj stazi; Wetzel mi samo ree neka se vratim u Fort, a on sam krenu najveom brzinom. Bili smo kraj one movare na podnoju Golog brda. Ne vjerujem da e nas napasti. Po mom e miljenju Indijanci doi sa zapada i drat e se viih humaka uzdu ute rijeke. Tim putem idu uvijek. Naravno, bolje je biti siguran, a raunam da e Lew jo noas ili sutra doi s tonim podacima. U meuvremenu poaljite nekoliko izviaa u umu, a bojnik i Jonathan neka paze na rijeku. - Nadam se da Wetzel dolazi to prije - prihvati bojnik. - On zna o Indijancima vie nego svi mi zajedno. Vidio sam se s njim kojih tjedan dana prije nego ste krenuli u lov. Otiao sam u Fort Pitt da dovedem kakvo pojaanje, ali im je garnizon slab, i njima su ljudi potrebni koliko i nama. Dobrovoljno se javio jedan mladi vojnik, zove se Clarke, 21 doveo sam ga. Jo nije bio u borbi s Indijancima, ali momak sasvim dobro izgleda, nadam se da e biti dobar. Satnik Boggs dat e mu mjesto u karauli, ako se ti slae. U svakom sluaju. Bit e mi drago - prihvati pukovnik Zane. - Nita se ne bih brinuo, da nisam ljude poslao uz rijeku - zabrinuto e satnik Boggs. - Sta mislite, da nisu naili na Indijance? - Mogue je, naravno, ali ipak ne vjerujem - odvrati pukovnik Zane. - Indijanci su se razmiljeli po cijelom Ohiju. Bilo kako bilo, dobro je to je Wetzel tamo i to e se brzo vratiti. - Nadam se da e ispasti kako ti kae. Imam puno povjerenje u tvoju procjenu - na to e satnik Boggs. Otposlat u izviae i poduzet u sve mjere opreza. Sad moramo poi. Hodi, Lidija, poimo. - Uh, bit e gadna ova no - ree pukovnik Zane zatvorivi vrata za svojim gostima. -Noas bome ne bih htio spavati vani. - Eb, to e Lew Wetzel po ovakvoj noi? - upita Betty. - Ah, ne brini se ti za njega, njemu e biti kao zecu u majinom krilu - nasmija se pukovnik Zane. - U tili as ti on sebi napravi zaklon od brezove kore, naloi vatru, udobno se opruzi i zaspi.

- Ebenezer, o emu ste se toliko dogovarali? to ti je moj brat ispriao? - upita gospoda Zane uznemireno. - Imat emo malo neprilika s Wyandotima i Shawneejima. Ali, do tada ima jo vremena, Bessie. Ovdje smo odlino zatieni, moemo u beskraj odoljeti svakoj opsadi. Leeran i nekako neodreen odgovor pukovnika Zanea ne zavara njegovu enu. Znala je da joj ni brat ni mu nee pokazati nemir na licu zbog bilo kakve sitnice. Njezino se inae vedro lice naoblai zebnjom. Nagledala se dovoljno prizora indijanskog ratovanja, pa se sada sva uasnuta stresla 22 na samu pomisao. Betty se nije nita smela. Sjedila je kraj psa i gladila ga po glavi. - Tige, Indijanci! Indijanci! - ona mu ree. Pas zareza i iskezi zube. Bilo je dovoljno spomenuti mu Indijance da bi se odmah najeio. - Pas je od tada nemiran - nastavi pukovnik Zane. - Naao je tragove Indijanaca jo prije Wetzela. Zna koliko Tige mrzi Indijance. Otkad ga je prije etiri godine Isaac doveo, od velike je pomoi izviaima, a pokazao je izvanrednu bistrinu i dovitljivost. Tige je poao za Isaacom kad je posljednji put bjeao od Wyandota. Isaac je u ropstvu njegovao i hranio psa koji je dobio grozne batine od crvenokoaca. Jesi li ula kako ponekad jezovito zavija usred noi. - ula sam i svaki se put pokrijem preko glave - odvrati Betty. - To Tige tuguje za Isaacom. - Jadni Isaac - apne Betty. - Sjea li ga se? - Ve je prolo devet godina otkad si ga posljednji put vidjela - ree gospoda Zane. - Da li ga se sjeam? Ta, nikad ga neu zaboraviti! Pitam se, da li je jo uvijek iv? - Po svoj prilici nije. etiri su godine minule otkako je ponovo uhvaen. Ne vjerujem da su ga toliko dugo drali iva, osim ako se nije oenio onom Indijankom. Zaprepauje me ponekad naivnost tih Indijanaca. On ih je mogao olako prevariti i pokazati im kako mu je lijepo u ropstvu. Slutim da je ponovo pokuao pobjei i da su ga ubili, kao jadnog Andrevva. Brat i sestra zagledae se tunim, tamnim oima u vatru to je sad dogorijevala i pretvarala se u naslagu eravice. Oko njih nastane posvemanji muk remeen jedino hukom sve jaeg vjetra i bubnjanjem kie po krovu. 23 GLAVA 2 Fort Henry stajao je na strmini iznad rijeke, na istaknutom mjestu s kojeg se pruao pogled na cijeli okoli. Ograda mu bila pravokutna, prostor zapremao duinu od tristo pedeset i est stopa, i irinu od stotinu i pedeset stopa. Ograda je bila visoka dvanaest stopa, prolaz u njoj bio je irok cijeli jard, na etiri su ugla

stajale kule u kojima se moglo smjestiti po est branitelja. Utvrda je bila tako rei neosvojiva. Karaula je imala prizemlje i prvi kat koji je za nekoliko stopa strio nad prizemljem. Njezine su debele stijene od brvana bijelog hrasta bile naikane pukarnicama. Osim karaule, u samom je Fortu bilo nekoliko drugih zgrada. Unutar ograde bilo je takoer nekoliko bunara, za sluaj da izvor presui, i tako je pitke vode bilo u svako doba. U svim se povjesticama o ivotu na granici spominju takve utvrde i govori se o zatiti to su je pruale u doba ratovanja s Indijancima. Te su utvrde sluile useljenicima i umjesto doma; oni su ponekad i cijele tjedne provodili unutar zidina utvrde. Danas, u doba modernog naoruanja, mogu se initi smijenim utvrde sagraene od brvana bez jednog jedinog avla ili klina (iz sasvim opravdanog razloga jer ih nije bilo). Meutim, u ono su doba takve utvrde udovoljavale svakoj namjeni, te posluile da se mnoga tek utemeljena naselja sauvaju od bespotednih napada indijanskih plemena. Za vrijeme jednog indijanskog napada, to se zbio otprilike godinu dana prije ove prie, useljenici ne bi izgubili gotovo niti jednog ovjeka da su se drali utvrde. Ali satnik Ogle, koji je tada zapovijedao garnizonom, poveo je cijelu satniju ljudi u potragu za Indijancima, koji na to napadoe i gotovo pobie sve do jednog, samo ih je nekoliko uspjelo pobjei natrag u utvrdu. 24 Sutradan, po dolasku bojnika McCollocha u Fort Henry, useljenici su pozvani sa svojih proljetnih radova i sada su bili uvelike zaposleni oko sklanjanja namirnica i svega blaga koje ne bi htjeli prepustiti unitavajuim bakljama crvenoko-aca. ene su imale pune ruke posla s djecom, istile su puke, spremale municiju i k tome obavljale jo tisuu i jednu sitnicu koju su im prepustili muevi zabavljeni daleko ozbiljnijim poslom. Jo zarana su bojnik McColloch, Jonathan i Silas Zane krenuli razliitim pravcima put rijeke da pozorno paze hoe li otkriti ikakav znak o neprijatelju. Pukovnik Zane je kanio ostati u svojoj kui i braniti ju, stoga nije nita sklonio u utvrdu osim konja i stoke. Stari Sam, Crnac, nosio je u utvrdu itave plastove sijena. Satnik Boggs razaslao je izviae koji e pripaziti na prilazne staze, a s njima je poslao i onoga mladia Clarkea koji je doao iz Fort Pitta s bojnikom McCollochom. Usprkos svojom vojnikoj uniformi, Alfred Clarke je izgledom odavao ovjeka nenavikla teku radu i liavanjima to su ih trpjeli useljenici. Tako zakljuie pioniri koji odmah zamijetie njegov skladan hod, njenu put i glatke ruke. Ipak, oni to su paljivije zagledali njegove iste crte lica nisu bili razoarani; na ene je dobar dojam ostavljao otvoren i poten pogled iz njegova plava oka i pomanjkanje makar jedne jedine grube crte na licu, a na mukarce mladieva dobroudna priroda i uz to otisak neeg elinog po emu se poznaje pravi ovjek. Mladi nije sa sobom nita donio, imao je samo konja, istokrvna vranca vitkih nogu za koga je neuvijeno tvrdio da je sve i jedino njegovo imanje. Kad je razgovarao s pukovnikom Zaneom rekao je da je roen u Virginiji i kolovan u Philadelphiji; poslije oeve smrti, majka se preudala, pa ga je to, uz njegovu uroenu ljubav prema avanturama, nagnalo da pobjegne i potrai sreu meu ogrubjelim pionirima i lukavim divljacima na granici. O ivotu na granici nije gotovo 25 nita znao, samo je nekoliko mjeseci sluio pod generalom Clarkom, ali mu dosadio nerad; jak je, nije ga strah rada, kadar je uiti. Pukovnik Zane, koji se ponosio svojim umijeem u ocjenjivanju ljudskog karaktera, odmah ga zavoli, te mu dade puku i pribor i ree kako su granici potrebni mladi i smioni ljudi,

pa ako se u ovaj ivot unese snanom rukom i voljnim srcem sigurno e i postii neto. Da je netko mogao Alfredu Clarkeu rei to mu se sve u budunosti sprema, moda bi mladi pojahao svoga vranog ata te bi pourio da se to duim miljama udalji od tog naselja; meutim, nitko mu to nije mogao rei, i tako momak veselo pode u susret svojoj sudbi. Tog je vedrog proljetnog jutra patrolirao stazom to je vodila rubom istine na etvrt milje od utvrde. Budnim je okom motrio suprotnu obalu rijeke, kako mu je reeno. Tono prema njemu, tamo gdje je poinjao gornji kraj rijenog otoka, rijeka je zavijala irokom okukom koja se nije mogla kontrolirati iz utvrde. Od nedavnih je kia vodostaj rijeke bio visok, brza je struja nosila svakojake panjeve, granje i bunje. Na nekim su panjevima i deblima uali zeevi i druge sitne ivotinje koje su se po svoj prilici bile nale na otoku, te im drugo nije preostalo doli da ovako plutaju ili se utope. Pogledavi sluajno niza stazu, Clarke spazi gdje mu se jedan konj primie galopom. Isprva pomisli da je to kakav kurir s porukom za njega, ali tren kasnije uoi da je konj mustang, a jaha mlada djevojka kojoj se duga kosa vijori na vjetru. Gle! to je ovo sada, kog vraga? Slii mi na Indijanku, ree Clarke glasno. Tko je da je, dobro jae. Sakrije se iza jednog lovorovog grma kraj puta i prieka. Konj se hitro pribliavao. Kad se naao na svega nekoliko koraka od njega, Clarke iskoi, a kako se konj uplaeno tre i prope, on zgrabi oglav i jednim trzajem spusti konju glavu. Potom podie pogled. U njega je zaprepateno i osupnuto 26 zurio par najljepih tamnih oiju u koje je on ikad, na svoju sreu ili nesreu, gledao. Zaprepateno je Betty zurila u momka koji se iznenadio i zbunio. Tren su se gledali bez rijei. Potom Betty, koja je teko ostajala bez rijei, opet doe do glasa: - Pazi sad ovo! Gospodine, to ovo treba znaiti? - upita ona srdito. - Znai da morate okrenuti konja i vratiti se u utvrdu -otpovrne Alfred koji je takoer doao k sebi. Sluajno je upravo tom stazom Betty najvie voljela jahati. Staza je u duini od jedne milje ili vie tekla rubom strmine, pa se s nje pruao krasan pogled na rijeku. Betty ili nije znala za satnikov nalog da nitko ne smije izai iz utvrde, ili za nj nije marila; po svoj se prilici radilo o ovom drugom, jer je ona inae inila samo ono to bi njoj palo na pamet. - Pustite mi konja! - uzvikne ona, zajapurena, cimajui uzdom. - Kako se usuujete? Kojim me pravom zadravate? Izraz to ga je vidjela na mladievu licu ne bijae joj nov, jer ga se sjeala s lica mladih dentlmena to ih je upoznala u tetinoj kui u Philadelphiji. Bio je to onaj sitan, izazovan smijeak mukarca koji dobro poznaje sve raznolike udi mladih ena, onaj izraz dobroudna nehata prema svojeglavoj djevojci. Ali, Betty ne rasrdi taj izraz, ve ona hladnokrvnost kojom je mladi svejednako drao konja za oglav usprkos njezinu nalogu. - Molim vas, nemojte se uzbuivati - ree on. - ao mi je to ne mogu tako zgodnoj djevojici dozvoliti da bude po njenom. Drat u vam konja sve dok mi ne obeate da ete ga vratiti u utvrdu. - Gospodine! - uzvikne Betty, lica oblivena jarkim crvenilom - vi vi ste bezobrazni!

- Niti najmanje - uljudno se nasmije Alfred. - U svakom sluaju, budite uvjereni da mi to nije namjera. Satnik Boggs me nije upoznao s ovakvim mogunostima, da jest, ja bih 27

I moda otklonio slubu. Iako, ne tvrdim da mi u ovom momentu nije ugodna. No, morao mi je napomenuti kako mi prijeti opasnost da me pregaze mustanzi i svojevoljne mlade dame. - Smjesta pustite taj oglav, inae u sjahati i pjeke poi po pomo! - otpovrne Betty koja je padala u sve vei bijes. - Da ste se odmah vratili u utvrdu! - naloi Alfred autoritativno. - Nareenje je satnika Boggsa da se nitko ne smije udaljiti iz utvrde. - Ah, tako! to mi odmah ne rekoste? Mislila sam da ste Simon Girty ili kakav drumski razbojnik. Zar je potrebno toliko ne zadravati da biste mi objasnili da ste na dunosti? - Vi znate kako je ponekad teko neto objasniti - ree Alfred - a uz to, u ovoj situaciji ima puno cara. Ne, nisam nikakav razbojnik, a ne vjerujem da ste tako to pomislili. Samo sam se usprotivio udi jedne mlade dame, to je po mom saznanju zaista velik zloin. Jako mi je ao. Do vienja. Betty ga osine jednim ubitanim pogledom svojih tamnih oiju, okrene konja i odjuri galopom. Jo joj je do uiju dopro mladiev slatki smijeh i obrazi joj se opet zaarie. Nebesa! Kakva ljepotica! ree Alfred za se, gledajui gracioznu jahaicu gdje odmie. Planula ko barut! Tko li je? Nosi mokasine i rukavice od jelenje koe, kosu kratko ia, ali nije djevojka iz planina. Moda sam ispao malo pregrub, no kad sam ve htio biti odluan, nisam mogao ustuknuti, a naroito kad se preda mnom nala ovakva tvrdoglava i uobraena mala svadalica. Preveliko iskuenje za mene. A kakve oi ima! Izgleda da sam se prevario u ocjeni ovog malog, graninog naselja - ono e mi postati veoma interesantno. Popodne je sporo odmicalo i niim nije remetilo Alfredo-va razmiljanja koja su se ponajvie motala oko slike odreenih rumenih usana i tamnih oiju. Upravo kad je odluio da pode u utvrdu na veeru, zau gdje laje pas to ga je nekoliko trenutaka ranije vidio kako tri stazom. Pas se javljao s nekog 28 mjesta na samoj obali rijeke, a blie utvrdi. Nakon to se u nekoliko koraaja naao na rubu strmine, Alfred opazi crnog psa gdje tri kraj same vode. Vidio je da se pas zalijee u vodu, potom se brzo vraa na suho i opet juri obalom. Cijelo je vrijeme bijesno lajao. Alfred pomisli da je morao opaziti lisicu ili vuka. Spusti se niza strminu i stade dozivati psa. Na to se pas jo jae razlaje, potri k vodi, zagleda se u rijeku pa u ovjeka pogledom gotovo ljudskim. Alfred shvati. Pogledom zaokrui preko mutne vode, no isprva ne vidje nita osim naplavaka. Potom odjednom spazi deblo na kojem se dralo neto nalik ljudskoj spodobi; Alfredu se u prvi mah uini da je Indijanac. Podie puku k ramenu i ve je htio pritisnuti obara, kadli zau slabaan povik. Zagleda malo bolje i uoi da to ne niani u glatko obrijanu glavu s uperkom kose, svojstvenu crvenokocu na ratnoj stazi, ve u glavu s koje viri duga crna kosa. Spusti puku pa se pozorno zagleda u deblo i njegov teret. Silazei niz maticu, deblo se polako priblii obali. Sad se jasno razabirao bijelac koji se jednom rukom drao za deblo, a drugom se nemono sluio kao

veslom. Alfred zakljui da ovjek mora biti ili ranjen ili na kraju snaga, jer su mu pokreti bivali svakog asa sve sporiji i slabiji. Bijelo je lice naslonio na deblo, ono mu je jedva virilo iz vode. Alfred mu dovikne neka se jo malo dri. Na samoj okuci rijeke jedna je kamena izboina strala u vodu. Matica je nosila deblo prema tom mjestu. Alfred skide sa sebe neto odjee, baci se u vodu i povue deblo k obali. Po izgledu onoga ovjeka vidjelo se da je spaen ba u posljednji as. im se dohvatio pliaka, Alfred zgrabi ovjeka, koji nije bio u stanju da stane na noge, pod miku i ponese ga na obalu. Spaeni je bio obuen u lovaku koulju, hlae i mokasine od jelenje koe, sve je na njemu bilo otrcano dugom upotrebom. Hlae su mu zapravo bile u dronjcima, a iz mokasina su virili prsti. Lice mu bilo bolom zgreno, na jednom mu je ramenu krvarila rana od puke. - Moete li govoriti? Tko ste vi? - upita Clarke podravajui onu iznemoglu priliku. ovjek uzalud pokua odgovoriti, najzad istisne neto to je Alfredu zvualo kao Zane, zatim pade u nesvijest. Za to se vrijeme pas veoma udno ponaao. Da Alfred nije bio toliko zabavljen oko ovjeka, primijetio bi da se ivotinja raspojasala i uznemirila kako to nikad nitko ne bi oekivao. Ludo se zajurila amotamo, zagrebala divljakim bijesom po pijesku i ljunku da je pod njezinim apama sve vrcalo, pomamno je skakala, okretala se u zraku, na kraju je dopuzala k nepominoj prilici i stala joj lizati ruku. Clarke shvati da nije u stanju odnijeti onesvijetena ovjeka, stoga se na brzinu obue i trkom pode put kue pukovnika Zanea. Tamo naie na staroga roba Crnca koji je timario jednog pukovnikovog konja. Stari je Sam inae u svemu bio odmjeren i spor. On polako podie oi i izbulji ih u Clarkea. Kako je ustanovio da pred njim nije nitko od poznatih, i kako je po prirodi bio zatvoren i mualjiv, naroito s neznancima, nimalo se ne pouri da objasni gdje bi se pukovnik Zane mogao sada nai. - to u mene bulji, odnio te crni vrag - planu Clarke koji je bio navikao da ga Crnci potuju i sluaju - brzo odgovaraj, idiote: gdje je pukovnik? U tom asu iz staje izae pukovnik i zausti da neto kae, ali ga Clarke pretee. - Pukovnie, upravo sam iz rijeke izvadio ovjeka koji mi nita drugo nije rekao doli Zane, to sam jasno uo, ili se tako zove, ili vas poznaje. - ta! - usklikne pukovnik i u udu ispusti lulu iz usta. S nekoliko urnih rijei Clarke ispria to mu se dogodilo. Pukovnik dozva Sama i sva trojica pojurie k rijeci gdje naoe onu opruenu priliku u istom poloaju u kojem ju je Clarke ostavio. Pas je jednako leao kraj nje. - Gospode! Pa to je Isaac! - zaprepasti se pukovnik, im je spazio ono blijedo lice. - Jadni mladi, izgleda mi da vie nije iv. Jeste li sigurni da je progovorio? Ta, to ja pitam, morao je progovoriti, kako biste inae znali da je rekao Zane. Da, srce mu jo kuca.

Pukovnik podie glavu s grudi onesvijetenog ovjeka. - Clarke, neka ste blagoslovljeni to ste ga spasili - ree on usrdno. - To vam nikad neemo zaboraviti. iv je, mislim da je samo iscrpljen, jer ova rana na ramenu nije nita. Pourimo da ga odnesemo. - Nisam ga ja spasio, nego pas - odmah e Alfred. Odnijeli su ovjeka s koga se cijedila voda u kuu, gdje im je vrata otvorila gospoa Zane. - Oh, jo jedan nesretnik - ona e samilosno, ali kada spazi ono lice krikne: - Za ime Boje! Pa to je Isaac! Oh, nije valjda mrtav? - Jest, Isaac je to, i jo nije mrtav - ree pukovnik pola-ui brata na sofu. Bessie, imat e posla. Nastrijeljen je. - Ima li na njemu ikakve druge rane osim ove na ramenu? - upita gospoda Zane ispitujui ranu. - Koliko se meni ini nema, a ni ta nije ozbiljna. Samo je izgubio mnogo krvi, iscrpio se i izgladnio. Clarke, molim vas, hoete li otrati satniku Boggsu i rei Betty neka smjesta pouri kui? Sam, donesi jednu plahtu i zagrij ju kraj vatre. Bessie, donesi viski. - I pukovnik nastavi izdavati naloge. Alfred nije imao pojma tko bi to mogla biti Betty, ali, kako mu se to sada inilo nevanim, bez ikakva pitanja trkom poe put utvrde. Neodreeno je pomislio da je Betty slukinja, bit e Samova ena ili kakva druga pukovnikova Crnkinja. Vratimo se sada njoj - Bettv. Kad je okrenula konja i od-jahala s prizorita one zgode na strmini nad rijekom, u dui joj je bilo tako strano da bi se to lake dalo zamisliti nego opisati. Mrzila je bilo kakvo i bilo ije suprotstavljanje, bilo ono opravdano ili ne; htjela je da uvijek sve tee po njezinoj volji, a kad bi pri tome bila zaprijeena, iz nje je izbijala sama srdba. Da se naao netko tko e joj narediti da se vrati i prestane s jahanjem, i da taj netko jo bude nekakav stranac - e, to je nepodnoljivo! Da stvar bude jo gora, taj je stranac bio i nepristojan! Kako se samo usudio da ju nazove zgodnom djevojicom! Ve samo to velika je uvreda, no ni s tim se nije zadovoljio, nego je u nju zurio, nejasno se sjeala tog pogleda u kojem je divljenje bilo loe prikriveno. Da, to e biti onaj vojnik o kojem je Lidija govorila. Stranci su bili veoma rijetka pojava u malom naselju, teko da bi ih se pojavilo vie odjednom. Pred kuom naie na brata koji joj ree neka Samu prepusti brigu oko konja. Bettv dozva Crnca, potom poe u kuu. Bessie nije bilo, bila je otila s djecom u utvrdu. Bettv nije imala s kim razgovarati, pa pone itati. No, uoivi da se nikako ne moe koncentrirati, baci knjigu i uzme vezivo. I to se pokae uzaludnim naporom; besmisleno je meu prstima vrtkala i natezala platno, konano i njega baci na stol. Najzad, uze al, prebaci ga preko ramena, jer se ve primicala veer i zrak je bio svje, pa side niza stube i izae u dvorite. Neko je vrijeme besciljno lunjala amotamo, potom poe u utvrdu i ude u kuu satnika Boggsa koja je bila tik do karaule. Tu nae Lidiju. - Spazila sam te kad si izjahala na mustangu. to ti krasno jae! Mene bi bilo strah da ne slomim vrat uzvikne Lidija im je Bettv ula. - Jahanje mi je propalo - odvrati nadurena Bettv.

- Propalo? Zato, kako? - Upropastio mi ga je jedan mukarac, zna se - otpovrne Betty koju bijes jo nije ostavio. - Uvijek e ti mukarac sve pokvariti. - Betty, ta je sad tebi? Jo nikad nisam ula tako neto iz tvojih usta - ree Lidija zapanjeno irei plave oi. - Ispriat u ti. Jahala sam niza stazu kraj rijeke, kad najednom upravo na kraju istine jedan mukarac skoi iz grma i zgrabi oglav moga Ognjenka. Zamisli! Na as, od straha nisam znala ni kako se zovem. Odmah sam pomislila na Girtvjeve. Kako sam ula, poeli su se baviti otmicom djevojaka. Meutim, taj ovjek mi ree da je tu na strai i naloi mi, doslovce mi naloi, da se vratim kui! - Oh, pa zar je to sve? - nasmije se Lidija. - Ne, jo nije sve. Ree mi ree mi da sam zgodna djevojica i da mu je ao to nikako ne moe biti po mojoj volji; no, ree dalje, sadanja njegova dunost nije mu nimalo neugodna, jer u ovoj zgodi ima puno ari. Zamisli to! Bio je bezobrazan koliko je teak. - Betty, ta tvoja zgoda po mom miljenju nije nimalo strana, niti se zbog toga mora toliko uzrujavati - ree Lidija smijui se od svega srca. - Budi razumna. Zna da smo u divljini i da ne moemo bogzna to oekivati od mukaraca. Ovi sirovi ljudi s granice ne znaju za lijepo ponaanje na koje si ti navikla. Ima ih koji rijetko kad progovore osim kad ih nagovori; njihova ti jednostavnost upravo bode oi. Najbolji su ti primjeri Wetzel i tvoj brat Jonathan, kad nisu u lovu na Indijance. S druge strane, drugi su hvalisavi i ako togod popiju onda e te staviti na sto muka. Zna li ti da sam svega nekoliko tjedana poslije dolaska ovamo bila na jednom posijelu gdje se igrala nekakva igra u kojoj me svaki prisutni mukarac imao poljubiti? - Ajme meni! Reci kad bude takvo posijelo, da se dobro uvam i ne maknem od kue - odvrati Betty. 33 - Ja sam to rijeila tako to sam se naprosto prilagodila situaciji - nastavi Lidija. - Pravo da ti kaem, nauila sam potovati te sirove ljude. Neotesani su, nemaju manira, ali su srca estita i potena, to je kod ljudi na granici daleko vanije od svih onih sitnih panji i galantnosti na koje ene toliko paze. - U tvojim rijeima ima logike, nastojat u ubudue biti razumnija. Ali, da se vratimo na ovjeka koji mi je pokvario jahanje. On nije ovjek s granice, premda ima puku i nosi odijelo od jelenje koe. To je dobro odgojen ovjek vidi mu se po dranju i govoru. Mislim da je to onaj vojnik iz Fort Pitta. - Zar gospodin Clarke? Ah, pa naravno! - uzvikne Lidija i oduevljeno pljesne akama. - Kako se nisam odmah sjetila! - Tebi je to smijeno - namrti se Betty. - Daj, Betty, pa to je zaista zabavno! - Zabavno? Ne vidim u tome zabave! - Ali ja ju vidim i zbog toga se smijem. Zna, tata je rekao gospodinu Clarkeu da ovdje ima mnogo zgodnih

djevojaka, a Clarke mu je odgovorio da ih obino on sam nade i to bez iije pomoi. I eto, prvog je dana naiao na tebe i jo te k tome naljutio. Pa to je divota! - Lidija, nisam znala da moe biti toliko odvratna. - Zakljuujem da je gospodin Clarke ne samo dobar izbi-ra, ve i veoma smion u izricanju svojih misli. Nasluujem da e iz toga neto biti. - Ne budi smijena! - skoi Bettv crvenei od ljutine. -Priznajem, imao je pravo da me zaustavi, moda mi je uinio uslugu to me natjerao natrag kui, iako ne shvaam zato se sakrio iza grma. Ali, mogao je biti pristojan. Meutim, naljutio me. Drao se tako hladnokrvno i i - Sad mi je jasno - izazovno e Lidija. - Nije ti odao duno potovanje. 34 - Glupost, Lidija! Valjda me ne dri za takvu sitnu budalu. Stvar je samo u tome to nisam navikla na takav postupak, i tako to neu trpjeti. Lidiji je meutim bilo milo to se konano pojavio netko tko nije odmah pognuo glavu pred Betty, stoga stade braniti mladia. - Nemoj biti tako okrutna prema jadnom gospodinu Clarkeu. Moda je pomislio da si Indijanka. Inae, mora priznati da je zgodan, valjda si to zapazila. - Oh, ne sjeam se ni kako izgleda - odvrati Betty koja se dobro sjeala mladieva izgleda ali to ne bi priznala ni za ivu glavu. Nakon ovoga razgovor promijeni tijek. Ubrzo se zamrai, i upravo u asu kad je Betty ustala da krene kui, netko uurbano pokuca na vrata. - Tko li to tako kuca? - upita se Lidija. - Betty, priekaj as, da vidim tko je to. Na vratima je stajao nitko drugi nego glavom Clarke, s kapom u ruci. - Pa to je gospodin Clarke! Izvolite, uite - uzvikne Lidija. - Hvala vam, doao sam samo na as - ree Alfred. - Nemam vremena. Doao sam nai Betty. Je li moda ovdje? Nije primijetio Betty koja je bila ustuknula u sjenu zamraene sobe. Na njegovo pitanje Lidija se toliko smete da nije znala to rei ni uiniti, nego je samo bespomono gledala u mladia. Ali Betty se snala u trenu. uvi kako joj je ime biva tako prisno izgovoreno iz usta onog istog stranca koji ju je tog istog dana ve jednom teko uvrijedio, samo je asak stala kao skamenjena, od iznenaenja joj se oduzeo glas, no potom hitro iskorai iz sjene. Clarke zau njezin korak, okrenu se i nade oi u oi s njom. S lica blijedog od srdbe gledala su ga ona njezina dva tamna izazovna oka.

i; - Ukoliko mi morate spomenuti ime, iako ja ne vidim razloga za to, hoete li biti toliko ljubazni da me zovete gospoicom Zane? - ona mu gordo dobaci. Lidija doe k sebi tek toliko da izmuca: - Betty ovaj dozvoli da te upoznam - Ne uznemiravaj se, Lidija. Ovu sam osobu ve srela danas i nije mi stalo ni do kakva upoznavanja. Kad se Alfred zabuljio u lice koje ga je progonilo cijelo to popodne, na tren je zaboravio kakvim je poslom doao ovamo. Sad ga Lidijino pitanje podsjeti na to. - Gospodine Clarke, pa vi ste skroz mokri! to se dogodilo? - uzviknula je Lidija uoivi kako voda curi s njegove odjee. Odjednom Alfredu sine. Znai, djevojka pred koju je iskoio na stazi i Betty jedna su te ista osoba. Zacrvenio se. Shvatio je da je mogao biti obazriviji, ali svejedno nije opravdavao ovakav poniavajui djevojin stav. Nato se dvoje mladih, na koje je Sudbina ve poloila svoje nevidljive biljege i koje je na takav udnovat nain povezala, zagleda jedno drugom ravno u oi. Od kakve je tajnovite sile Alfred Clarke osjetio kako ga prolaze marci, a Betty Zane uzdrhtala? - Gospoice Boggs, ja sam dvostruko nesretan - progovori Alfred obraajui se Lidiji, u glasu mu bijae ustar i iskren ton. - Ovaj put sam zbilja posve neduan. Upravo dolazim od kue pukovnika Zanea, gdje se neto dogodilo, mene su poslali neka naem Betty, uope nisam imao pojma tko je to. Pukovnik Zane nije imao vremena da se uputa u objanjenja. Gospoica Zane neka se odmah vrati kui i to je sve. I ne pogledavi Betty, on se duboko nakloni Lidiji i izae. - Sto je rekao? - upita Betty usitnjenim, drhtavim glasom, s nje je bila nestala svaka srdba. - Da se neto dogodilo. Niti je rekao ta niti kome. Mora odmah kui. Oh, Betty, samo da nije netko ranjen! Zato si bila toliko neljubazna prema gospodinu Clarkeu? Za mene je on pravi dentlmen. Mogla si malko saekati da najprije uje njegovo objanjenje. Betty ne odgovori ve izjuri na vrata i trkom zagrabi niz stazu put glavnih vrata. Gotovo je bez daha stigla pred kuu, pred vratima je na tren stala krzmajui. Skupila je hrabrost i gurnula vrata. Najprije ju zaslijepi jako svjetlo, odmah potom do nozdr-va joj dopre nekakav snaan vonj. Spazila je nekoliko ena iz susjedstva gdje neto doaptavaju. Bojnik McColloch i Jonathan Zane stajali su kraj sofe nad kojom se gospoda Zane prigibala. Pukovnik Zane sjedio je u podnoju sofe. Sve je to Betty obuhvatila prvim hitrim pogledom, potom, kad se pukovnikova ena odmakla u stranu, spazila je priliku na sofi, blijedo lice i crne oi koje su joj se smijeile.

- Betty - zauo se slab glas s blijedih usana. Srce joj poskoi i kao da joj prestade tui. Mnoge su godine prole otkad je posljednji put ula taj glas, ali ga nikad nije zaboravila. Bio je to njoj najmiliji glas iz djetinjstva, koji joj je dozivao slatka sjeanja na brata i prijatelja u igri. S radosnim krikom pade kraj njega na koljena i baci mu se na grudi. - Oh, Isaac, brate moj, brate moj! - vikala je obasipajui ga poljupcima. - Zar si zaista ti? Oh, prelijepo je da bi bilo istinito! Bog je usliio moje molitve da nam se vrati. Stala je grcati onom mjeavinom plaa i smijeha svojstvenom enama kad im se radost prelije iz srca. - Jesam, Betty. Ovo to vidi, to je sve to je ostalo od tvog brata - on odvrati, njeno milujui crnu glavicu to mu je poivala na grudima. - Betty, on se ne smije previe uzbuivati - ree pukovnik. - Nisi me zaboravila? - apne Isaac. - Zar da tebe zaboravim? Ne, nikad, Isaac - tiho odvrati Betty. - Sino sam govorila o tebi i pitala se da li si iv. A sad, evo te ovdje! Oh, umirem od sree! Njezine su uzdrhtale usne i tamne oi prepune suza rjeito govorile o neizmjernoj srei. - Bojnie, hoe li rei satniku Boggsu da doe k nama poslije veere? Dotad e Isaac ve biti u stanju da govori, pa emo doznati kakve novosti o Indijancima - ree pukovnik. - Zovi i mladia koji mi je spasio ivot, da mu se zahvalim - dometne Isaac. - Koji ti je spasio ivot? - iznenaeno se Bettv okrene bratu, tamno joj crvenilo prelije obraze. U glavi joj bijesnu jedna pomisao na neto to bi ju moglo postidjeti. - Da, koji mu je spasio ivot, zna se - odvrati pukovnik umjesto Isaaca. - Mladi Clarke ga je izvukao iz rijeke. Zar ti nije rekao? - Nije - jedva izmuca Bettv. - Mladi je jako skroman. Spasio je Isaacu ivot, u to nema dvojbe. O svemu e uti nakon veere. Sad nemoj vie zamarati Isaaca. Bettv nasloni glavu na Isaacovo rame i nekoliko trenutaka osta nepomina. Zatim ustade, poljubi brata u obraz i tiho izae u svoju sobu. Tamo se baci na krevet i pokua razmiljati. Nakon duga niza monotonih, dosadnih dana, danas se dogodilo toliko toga to ju je zbunilo. Dogodilo se kojeta, i to sve uzastopce, te nije stigla srediti dojmove. Najprije je kod rijeke srela nepristojnog ali zanimljivog stranca; doivjela je napad na njezino dostojanstvo; Lidija ju je lijepo opomenula i savjetovala; opet se pojavio stranac, ovaj put je iz tamnih dubina nesree izronio na jarko svjetlo kao heroj, spasilac njezina brata. Sve su te misli u njezinoj glavi sustizale i preskakale jedna drugu, te joj je bilo nemogue nai im nit. No, nakon nekog vremena jedna joj se misao ukopa u glavi. Htjela-ne htjela, mora priznati da je runo postupila 38

prema ovjeku kome mora dugovati vjenu zahvalnost. To se ne da niim izmijeniti. Vjeni je dunik ovjeku koji je spasio ivot njezinom najmilijem biu. A neopravdano je uvrijedila i ukorila ba toga ovjeka, ba ovjeka kome duguje ivot svoga brata. Betty bijae plahovite i napraite udi, ali je u njoj takoer bilo plemenitosti i srca na pretek. Shvativi koliko je ispala gruba i neljubazna, osjeti se veoma bijedno. Poloaj u kojem se nala ne dozvoljava joj drugi izbor. Da, koliko god joj se ponos bunio, koliko god joj bilo mrsko da povue izreenu rije, njoj drugog puta nema. Morat e se ispriati gospodinu Clarkeu. A kako e to izvesti? to da mu kae? Sjetila se njegovog hladnog i tvrdog lica koje je okrenuo od nje kad se obratio Lidiji. Zbunjena i nesretna, Betty uini ono to bi svaka druga djevojka na njezinu mjestu uinila: pribjegne utjesi priroenoj njezinu spolu prepusti se gorkom plau. Kad se najzad isplakala, ustade, umi vrele obraze, ietka kosu i obue drugu haljinu, jednu bijelu koja joj je jako lijepo pristajala. Oko vrata sveza crvenu vrpcu, a u kosu zadje-nu jednu rozetu. Zaboravila je i Indijance i opasnost od njih. Kad ju je gospoda Zane pozvala da side na veeru, u njoj se ve stvorila odluka da se ispria gospodinu Clarkeu, da mu kae kako joj je ao i kako se nada da e postati prijatelji. Isaac Zane bio je glasovit i poznat od Potomaca pa sve tamo do Detroita i Nashvillea. Mnoge su se brine majke na granici koristile priom o njegovu ropstvu da uplae svojeglave momie to su bili naroito skloni da sami i po svojoj volji vrljaju umama. Te veeri kad je Isaac donesen kui, cijelo je naselje prodefiliralo kraj njega da mu zaeli dobrodolicu. Usprkos nemirnu vremenu i tamnim oblacima koji su im se nadvijali nad glavom, useljenici su slavili ovu zgodu. Stari John Bennet, najkrupnija ljudina i najvea aljivina u naselju, upao je u kuu i odmah zagrmio i zabuao iskazujui 39 radost zbog Isaacova povratka. Bio je to pravi div-ovjek, pod njegovim se tekim koracima kua tresla. Stao je kraj Isaacova leaja, ushiena estita lica i Isaacu stezao ruku kao da e mu je zdrobiti. - Drago mi je da si najzad tu, stari moj. Znao sam ja da e se vratiti. To sam uvijek tvrdio. Na cijeloj rijeci nema dovoljno prokletih crvenokoaca da te uvaju. - Ali rekao bih ja da im je ipak polo za rukom da ga poprilino dugo dre - upade Silas Zane. - A sad evo heroja - ree pukovnik, jer je tog trena uao Clarke, praen satnikom Boggsom, bojnikom McCollochom i Jonathanom. - Ima li kakvih znakova od Wetzela ili Indijanaca? - Nema Indijanaca na ovoj obali - odvrati bojnik McColloch. - Gospodine Clarke, po vama se ne bi reklo da shvaate kakva ste vana linost postali - ree pukovnik Zane. -Mojoj sestri niste ni rekli kakvu ste ulogu odigrali u spaavanju Isaaca. - Zato to je moja zasluga u tome jako mala - odvrati Alfred. - Treba najvie zahvaliti vaem crnom psu. - Ja drim da vam je prvi dan u utvrdi ispao veoma sretan i da predstavlja dobar znak da ete ostvariti ono zbog ega ste doli na Zapad.

Alfred se primae sofi. - Kako ste? - upita on Isaaca. - Hvala vam, sad mi je dobro - odvrati Isaac toplo steu i Alfredovu ruku. - Drago mi je to se lijepo oporavljate. Vjerujte mi, kad sam vas izvukao iz vode mislio sam da je s vama gotovo. Isaac je leao na sofi, glavu i plea podupro je mnogobrojnim jastucima. Od sve brae, on je bio najljepi. Lice njegovo, iako nagrdeno mukama to ih je podnio, bilo je udnovato slino Bettvnu; imao je isto visoko elo, ravne obrve i tamne oi, 40 pa i ista usta, iako su mu usne bile jae i liene one mekane crte koja je davala toliko ljupkosti Bettvnu liku. Na vratima se pojavi Betty koja na tren neodluno zas-ta spazivi tolike mukarce. U svojoj je bijeloj haljini predstavljala tako finu sliku da je odudarala od ostale okoline. I samom je Alfredu prva pomisao bila kako takva arobna pojava ne pristaje meu grube useljenike odjevene u otrcano i isprljano ruho od jelenje koe, opasane noevima i tomahavcima. Pukovnik prie sestri, zagrli je oko struka i okrene se Clarkeu, oiju ozarenih ponosom. - Betty, hou te upoznati s herojem dana, gospodinom Alfredom Clarkeom. Ovo je moja sestra Betty. - Danas sam ve dvaput imao zadovoljstvo da sretnem gospoicu Zane - odgovori Alfred. - Dvaput? - Pukovnik se okrene sestri. Ona ne odgovori, samo se oslobodi njegova zagrljaja i prie Isaacu. - Najprije sam je sreo na stazi uz rijeku, ali nisam znao tko je ona - uze Alfred objanjavati. - Imao sam izvjesnih potekoa da ju zaustavim i odvratim od nakane da ide u Fort Pitt ili kamo se ve bila uputila. - Ha-ha! Da, znam, kad ona potjera konja, teko ju je zaustaviti - od srca se nasmije pukovnik. - Clarke, valja vam znati da ovdje imamo neke izvrsne jahae. Jeste li uli za skok bojnika McCollocha? - uo sam gdje ga spominju, ali bih volio uti cijelu pripovijest. I meni su konji mili, a mislim da nisam ba nevjet u jahanju. Samo, sad mi se ini da moram promijeniti miljenje. - Krasan je onaj konj na kojem ste doli iz Fort Pitta -primijeti bojnik. - Ja bih volio imati onakvog. - Hajde, pridite svi blie da ujemo to e nam Isaac ispripovijedati - ree pukovnik. - Nemam bogzna to ispriati - zapoe Isaac, glasom jo uvijek slabim i tihim. - Na alost, imam neke loe vijesti, ali u vam ih rei na kraju. Dakle, ove bih godine navrio deset godina ropstva kod Wyandota. No, u ovom posljednjem periodu od skoro etiri godine nisu loe postupali sa mnom, ugodnije mi je bilo no to ste mislili. Po svoj prilici svi znate zato su me drali u ropstvu toliko dugo. Po elji indijanske princeze Mveerah godinama su me salijetali da postanem njihov suplemenik, oenim Bijelog drala, kako oni zovu

Mveerah, i postanem jedan od poglavica plemena. Na ovo nikad nisam htio pristati, ali sam se uvao da ne izazovem njihov bijes. Bilo mi je dozvoljeno da slobodno hodam po logoru, ali se na mene neprekidno budno motrilo. I sad bih bio tamo, da se u mene nije uvrgla sumnja da Hamilton, britanski guverner, sprema plan da s Huronima, Shavvneejima, Delawarejima i drugim plemenima zada smrtni udarac kolonistima du rijeke. Mjesecima sam pratio kako se Indijanci pripremaju na pohod dosad nevienih razmjera. Na kraju, doznao sam od Mveerah da moje sumnje nisu neosnovane. Pruila mi se povoljna prilika za bjekstvo, iskoristio sam je i strugnuo. Pobjegao sam progoniteljima, vrsnim trkaima, pa ak i samoj Odapetoj Strijeli, koji me pogodio u rame. Tri-etiri dana strane sam muke podnio, hranio sam se travom i korijenjem, kad sam stigao na obalu rijeke bio sam na kraju snaga. Gurnuo sam jedno deblo u vodu i pokuao prijei na drugu stranu. Kad sam vidio naeg starog psa i uoio da je i on mene opazio, znao sam da sam spaen, samo ako jo malo izdrim. Jo jednom sam pomislio da je sa mnom svreno u asu kad je ovaj mladi uperio puku na mene. Nisam bio u stanju da mu doviknem tko sam. - Zar ste htjeli pucati? - upita pukovnik Clarkea. - Pomislio sam da je Indijanac, ali sam na sreu na vrijeme uoio greku. -Jesu li se Indijanci zaputili ovamo? - upita Jonathan. - To ne znam. Sada su Wyandoti jo uvijek kod kue. Ali znam da e Britanci i Indijanci zajedniki napasti naselja 42 kolonista. Moda za mjesec, moda za godinu, ali je sigurno da e doi do toga. - I taj je plan maslo Hamiltona, trgovca skalpovima - s gnuanjem e pukovnik. - Indijanci imaju izvjesna prava. U mnogoemu se slaem s njima. Mi smo ih opljakali, iznevjerili ih i nismo se drali ugovora to smo ih sklapali s njima. Lula i Wingenund naroito su ogoreni na bijelce. A shvaam i Ratara. On bi dao sve to ima za Jonathanov skalp, a svako bi pleme dalo po stotinu svojih najboljih ratnika za Vjetra Smrti, kako oni zovu Lewa Wetzela. - Jesi li vidio Crvenu Lisicu? - upita Jonathan koji je sjedio kraj vatre i po svom obiaju utio. Od svih Zaneovih, bio je najdivljiji i najsmioniji. Ponajvie je izbivao u umi, ne radi ubijanja Indijanaca, kao to je to inio Lew Wetzel, nego iz iste ljubavi prema ivotu na otvorenu. Kod kue je redovito bivao zamiljen i utljiv. - Da, vidio sam ga - odvrati Isaac. - On je Shawnee, jedan od njihovih poglavica i jedan od najveih boraca u tom plemenu ratnika. Zatekao sam ga u Indian-headu, jednom od sela Wyandota, kad sam ondje bio posljednji put. Bio je na elu dvije stotine ratnika. Taj je Indijanac gad. Wetzel i ja ga znamo. Zakleo se da e nae skalpove objesiti pred svojim vigvamom -ree Jonathan. - Zato se okomio na tebe? - upita pukovnik. - Za Wetzela ne pitam, on je svim Indijancima dumanin. - Prije nekoliko godina, Wetzel i ja nali smo se u lovu na rijeci, na jednom mjestu zvanom Girtvs Point, i tu naidemo na tragove petorice Shawneeja. Ja sam bio za to da se vratimo kui, ali Wetzel nije htio ni

uti. Krenuli smo za Indijancima, nali smo ih nakon to se smrailo, napali ih i pobili tomahavcima. Samo nam je jedan pobjegao, ranjen, ali nismo mogli poi za njim. Naime, u njegovu logoru naosmo smrtno ranjenu bijelu enu, koju su oni vodili sa sobom. Kad smo ih napali, jedan od tih crvenih avola raskolio joj je glavu. Uinili smo sve to smo mogli da joj spasimo ivot, ali uzalud. Umrla je i tamo smo ju i zakopali. Indijanci su bili ratnici Crvene Lisice, vraali su se kui sa zarobljenicima. Otprilike godinu dana kasnije od jednog Indijanca prijatelja doznao sam da se Crvena Lisica zakleo da e nas poklati. Siguran sam da e se nai meu vodama napada na nas. - Doivljavamo uasno teka iskuenja - ree pukovnik. - Ovo su zbilja muke na kojima se poznaju junaci. No, uvjeren sam da nije daleko vrijeme kad e Indijanci biti protjerani preko granice. - Je li indijanska princeza lijepa? - upita Betty Isaaca. - Gotovo ne zaostaje za tobom, Betty - odgovori Isaac. -Visoka je i za Indijanku neobino svijetle puti. Ali, kazat u ti o njoj neto daleko interesantnije. Otkrio sam ljubomorno uvanu tajnu o porijeklu Mveerahine majke. Tarhe je sa svojim Huronima ranije ivio u Kanadi, u okolici jezera Muskoka, na rijeci Moon. Stari su ratnici puni krasnih pria o ljepotama tog kraja. Tarhe je bio zarobio neke putnike Francuze, meu njima jednu enu, neku La Durante. ena je sa sobom vodila ker, prekrasnu djevojicu. Indijanci pustie sve zarobljenike, osim te djevojice. Kad je ona odrasla, Tarhe ju je oenio. Mveerah je njihovo dijete. Jednom je prilikom Tarhe bio u Detroitu sa enom i tamo naidoe na jednog starog Francuza koji poludi im je spazio enu i stade tvrditi da mu je to ki. Tarhe vie nikad ne ode meu bijelce. Eto vidi, Mveerah po majci potie iz ugledne francuske obitelji. Onaj je stari Francuz bio nekakav vitez La Durante, Mveerahin djed. Voljela bih je vidjeti, ali mi je svejedno mrska. udno ime su joj nadjeli. - Nazvali su je Bijelim dralom, rijetkom i lijepom pticom. Ja jo nikad nisam vidio takvu pticu. Huroni se od pamtivijeka klanjaju toj ptici i slave njezino ime.

AA - Mislim da smo za veeras dosta izmorili Isaaca - ree pukovnik. - Iscrpljen je. A sad, bojnie, ispriaj Isaacu, Betty i gospodinu Clarkeu kako si ono skakao niz liticu. - Ja sam uo Indijance gdje priaju o tom skoku - ree Isaac. - Bojnie, s kakve ste litice skakali s konjem? - upita Alfred. - Jeste li vidjeli onu liticu to se izboila s brijega na drugoj obali potoka? S toga je mjesta pukovnik Zane ugledao dolinu i odatle sam ja skoio s konja. No, ni do danas nisam sam sebe dokraja uvjerio da sam to zaista uinio. esto gledam liticu i dvojim. Ali Indijanci, pukovnik Zane, Jonathan i Wetzel tvrde kako su to svojim oima gledali, pa tako i ja to primam kao injenicu - ree bojnik. - Nevjerojatno! - zaudi se Alfred. - Ne znam kako mogu ovjek i konj skoiti u onakav ponor i ostati ivi. - Ba tome se svi mi i danas divimo - ree pukovnik. -Vidim da ja moram ispriati kako je to bilo. Ovdje imamo dosta boraca i stvaralaca povijesti, ali nemamo pripovjedaa. - Jedva ekam da to ujem - ree Clarke. - A i da vidim toga Wetzela, ija je slava doprla do moje kue u dalekoj Virginiji. - Zelja e vam se ubrzo ispuniti, to je sigurno - odvrati pukovnik i nastavi: - A sad, ujte kako je bojnik McColloch ludo spasio ivot skokom s brijega Wheeling. Ima tome ve godina dana, Indijanci su bili opkolili utvrdu, a bojnik se bio probio kroz njihove redove i otiao u Short Creek. Sutradan ujutro vratio se sa etrdeset jahaa. Odvano su usmjerili ravno na kapiju i svi se domogoe utvrde osim bojnika koji je hrabro uvao zalede. Iako mu je kapija bila tako rei nadomak ruke, vidio je da ne moe do nje jer bi se naao pod vatrom Indijanaca koji su bili pourili da pojaanju sprijee ulazak u utvrdu. Okrenuo je svog pastuha i zagnao stazom to vodi iza utvrde prema vrhu brijega. Za njim se natisnula gomila Indijanaca koji su se paklenski derali. Staza vodi kraj same ivice litice. Vidio sam bojnika gdje se okree i mae nam pukom, oito da nam da do znanja neka se ne brinemo za njega. Odjednom je na samom vrhu brijega zaustavio konja neim kao iznenaen. Odmah sam shvatio to mu se dogodilo. Bojnik je naletio na drugu skupinu Indijanaca, koja je bila poslana da presretne pojaanje koje nam je stizalo. I zaista, tren kasnije zausmo njihovu slavodobitnu dreku, spazismo ih gdje se prebacuju od jednog do drugog stabla, polako steu obru oko nesretnog bojnika, nitko od njih ne puca. Bili smo skamenjeni uasom, bespomono smo stajali i stezali puke koje su nam tog trena bile beskorisne, ekali ono to se inilo neizbjenom sudbinom naeg prijatelja. Ali, gdje bi se bojnik dao! Dobro znajui da za Indijance predstavlja uenu lovinu, bilo mu je jasno da mu je svaka smrt bolja od torture, deranja na ivo i spaljivanja na lomai to ga oekuje od ruku nemilosrdnih crvenokoaca. Stoga se odluio za oajniku mogunost, uhvatio se konia nade. Vidio je gdje mu se neprijatelji vjeto primiu, prebacujui se od kamena do stabla, od stabla do grma, puu meu bunjem, sve su mu blii. S triju strana primicali su mu se omraeni dumani, a s etvrte je zjapio ponor. Bez ikakva oklijevanja, neustraivi bojnik podbode konja prema provaliji. To uzbuenje nikad neu zaboraviti! Tri stotine Indijanaca umuklo je kao jedan kad spazie to bojnik kani. Mi iz utvrde zurili smo kao omamljeni. Plemeniti pastuh poskoi jednom-dvaput, pa se visoko prope na stranje noge. Kratak je as prekrasna ivotinja stajala kao otisnuta na plavoj pozadini vedra neba, crna griva mu se uzvijorila na vjetru, visoko je podigao glavu, prednjim nogama parao zrak, pa se potom sunovratio, odozdo dopre prasak, podie se oblak praine, zau se krenje borovih grana. Iz grla

Indijanaca dolje izvio se jedan jedinstveni urlik, dok su oni gore pojurili put ivice litice. S krikovima divljenja i osvetnikog bijesa pokazivali su u crnu dubinu u koju su se i konj i jaha survali da bi izbjegli daleko okrutnijoj smrti. Ona je stijena visoka oko tristo stopa, strmina je ispod nje mjestimino okomita. Naravno, to smo drugo mogli misliti, doli da bojnik lei sav zdrobljen i polomljen na stijenama? Zamislite na delirij oduevljenja kad smo opazili neustraivog vojnika i konja njegovog gdje izbijaju iz bunja to je obrubilo podnoje stijene, prelaze potok i u galopu stiu u zaklon utvrde! - Moralo je biti divno! Divno! - uzvikne Isaac kome su se krijesile oi. - Sad se ne udim to su te Indijanci nazvali Leteim Poglavicom. - Da nije skoio ravno u gusto borje nekih trideset stopa ispod vrha, sad ne bi bio iv - ree pukovnik. - To pouzdano tvrdim. Bilo kako bilo, time nije niim umanjeno njegovo junatvo. Nije imao vremena da bira mjesto kamo e skoiti. Naprosto je ugrabio priliku koja mu se ukazala i sve se dobro svrilo. Taj e njegov skok ivjeti u predaji dokle god stoji ona stijena tamo prijeko kao spomenik McCollochova skoka za spas ivota. Pukovnikovu je pripovijest Alfred sasluao s velikom panjom. Kad je pukovnik zavrio, mladi nita ne ree, samo mu je srce jae tuklo i sav je bio proet potovanjem prema junaku koji je izvrio onakav podvig. Alfred je potivao hrabrost iznad svih ostalih ljudskih vrlina. Divio se jednostavnosti ovih ljudi sa granice koji su, kako je on mislio, izvodili predivne pothvate i smione bravure kao od ale, uzimajui ih kao sastavni dio svoga svakodnevnog ivljenja. U jednom je jedinom danu doivio vie uzbuenja nego za cijelog dotadanjeg ivota. Pomiljao je kako e mu se elja za ivotom u divljini i neprekidnim uzbuenjima ispuniti jo mnogo prije no to naui da bude koristan u svojoj novoj sredini. Jo pola sata je ostao meu novosteenim prijateljima, ali je malo sudjelovao u razgovoru, samo je mirno sjedio i iz prikrajka promatrao mijenu izraza na Bettvnu licu i sluao dogodovtine to ih je priao pukovnik. Na kraju je ustao i oprostio se sa svojim domainom kome je zaelio da mu se brat, koji je dotle zaspao, to bre i bolje oporavi. Okrene se prema vratima i spazi Betty koja mu se isprijeila na putu. - Gospodine Clarke - ree ona pruajui mu svoju malu, tek ovla uzdrhtalu ruku - elim vam rei ovaj da se kajem zbog onoga to sam danas kazala kod Lidije. Bila sam brzopleta i nepristojna. Spasili ste moga brata. Bit u vam na tome do groba zahvalna. Beskorisno je da vam se rijeima zahvaljujem. Nadam se nadam se da emo biti prijatelji. Alfredu je bilo teko oduprijeti se caru njezina utiana glasa, njezinih tamnih oiju to su se srameljivim, ali ipak i odvanim pogledom dizale put njegovih. No, bio je duboko uvrijeen. Toboe je previdio njezinu prijateljski pruenu ruku i odgovorio joj hladnim glasom: - Drago mi je to sam mogao biti u neemu koristan, ali vi precjenjujete ono to sam uinio. Siguran sam da se va brat ne bi utopio i da nije bilo mene. Nikakvu mi zahvalnost ne dugujete. Laku no. Tren je Betty zurila nepomino u vrata na koja je Alfred iziao, i tek onda shvatila da je njezin pokuaj pribliavanja odbijen uljudno ali hladno. Osjetila je da je u stvari dobila pljusku. Elizabethi Zane dogodilo se ono to se inilo nemoguim. Kada je dola k sebi od prvog zaprepatenja, najprije se nekako tjeskobno nasmijala, ali joj se ubrzo obrazi zaarie i ona se ogleda da vidi je li jo netko zapazio to se s

njom dogodilo. Nitko nije meutim obraao pozornost njoj i ona duboko uzdahne s olakanjem. Pljuska je sama po sebi veliko zlo, a kamoli da k tome ima i svjedoke! To bi ipak bilo preveliko ponienje. Oi joj usplamtjee kad se sjeti prezira na Clarkovu licu i kako ona nije bila dovoljno pametna da ga uoi na vrijeme. - Tige, hodi amo! - zau se pukovnikov glas. - Sta je tom psu? Pas je bio kraj vrata, njuio je oko sipa na pragu. Prijetei se nakostrijeio. Zareao je tiho, potom dvaput zalajao. Ljudi u sobi zaue tihe korake vani. as kasnije vrata se raskrilie i jedna visoka prilika stupi unutra. - Wetzel! - uzvikne pukovnik. Cijelo drutvo umukne, sve se oi uperie u pridolicu. I zaista, ovaj je svojom spodobom zasluio da ga se paljivo zagleda. Krupnim je koracima uao u sobu, dugu je puku naslonio na kamin, i stao ispred vatre irei ruke put nje. Od glave do pete sav je bio u resama i perlama ukraenoj jelenjoj koi koja je nosila jasne znakove dugih i tegobnih lutanja. Ruho mu bilo tu i tamo poderano, mokro i oblijepljeno blatom. Bio je to silno graen mukarac, est stopa visok, ravan kao strijela. Po njegovim se irokim pleima i miiavim, ali ne debelim rukama i nogama vidjelo da je ovjek od snage i djela. Duga kosa njegova, crna poput gavranova krila, pala mu je na sama plea. Okrenuo se i svjetlo zasja na njegovu licu. Bilo je to lice koje se pamti, spokojno, hladno i tvrdo, kao iz granita. Najupadljivije na njemu bilo je njegovo neobino bljedilo i oi ledeno crne i prodorne to podsjeaju na bodee. - Ako ima kakve loe vijesti, van s njima - nestrpljivo mu dovikne pukovnik. - Nema potrebe da se uzrujava - odvrati Wetzel, pa se ovla nasmijei spazivi Bettvno uplaeno lice. - Ne boj se, Betty. Crvenokoci su miljama daleko odavde, uputili su se prema naselju Kanawha. GLAVA 3 Nakon dogaaja to ih opisasmo u prethodnoj glavi, uslijedie mnogi tjedni predaha. Useljenici su sijali kukuruz, nje-li penicu, cijelo su proljee i ljeto rintali na svojim poljima a da ni jednom ne zaue strahotni bojni krik Indijanaca. Pukovnik Zane, koji je svoj in dobio u vojsci gdje je sluio pod komandom lorda Dunmorea, otiao je tijekom ljeta u Fort Pitt kako bi tamo dobio ljude za pojaanje garnizona. Svi su mu napori bili uzaludni. Vratio se rijekom, u drutvu nekoliko obitelji koje su se bile uputile u Fort Henry. meu tim pionirima naao se i jedan pastor koji je radnim danom bio poljodjelac, a nedjeljom je propovijedao Rije Boju onima to bi se okupili u saboritu. Alfred Clarke bio se smjestio u utvrdi, u sobici to mu je pripadala kao vojniku garnizona. Njegove dunosti, kao pripadnika garnizona, bile su veoma lake i jednostavne. U dvadeset i etiri sata imao je jednu dvosatnu straarsku smjenu. Tako je imao vremena na pretek da se upozna s useljenicima i njihovim obiteljima. S Isaacom je sklopio vrsto prijateljstvo. Mnoge su sate zajedniki proveli u pecanju na rijeci i u lutanju umom nedaleko od utvrde, jer pukovnik nije dozvoljavao bratu da se puno udalji. Alfred je postao redovit i rado vien gost u kui pukovnika Zanea. Betty je viao svakodnevno, ali je jaz meu njima ostao. Ljubazno su se odnosili kad god bi ih prilika sastavila, ali bi Betty ponajee po ovim ili onim izgovorom

napustila sobu kratko nakon njegova dolaska. Alfred je alio to se onako nesmotreno poveo za svojim povrijeenim osjeajima, sad bi bio sretan da se moe sprijateljiti s njom. Ali mu ona nije davala prilike. Izbjegavala ga koliko je god mogla. Alfred pak, premda je brzo padao pod utjecaj Bettvna lijepa lica, premda mu je udnja da se nade u njezinoj blizini postala 50 gotovo neodoljiva, u svom ponosu nije htio popustiti. Mnoge je ljetne veeri proveo na stepenicama ispred pukovnikove kue, gdje je ili puio svoju lulu ili se igrao s djecom. Bio je rijetko paljiv i strpljiv slua, ali, iako se smijao zgodama to ih je pripovijedao pukovnik Zane i neumorno sluao Isaacove prie o njegovu ivotu meu Indijancima, sigurno ne bi toliko koristio pukovnikovu gostoljubivost da nije bilo nade da e vidjeti Betty. Ukoliko ju ipak kojom prilikom ne bi ni na tren vidio, odlazio je nezadovoljan i mrzovoljan. Nedjeljom je odlazio na misu u saboritu i sluao umiljat Bettvn glas koji je vodio kor. U utvrdi je bilo vie djevojaka Bettvne dobi. Svima je njima Alfred bio omiljen. Toliko se razlikovao od ostalih mladih ljudi sa granice, da su ga svuda primali s dobrodolicom. Djevojke u zabiti ne razlikuju se mnogo od djevojaka u gusto naseljenim i civiliziranim krajevima. Njima se dopao njegov muevan istup, otvoreno i ljubazno dranje, a kad je tim odlikama pridometnuo potovanje, panju i ugladenost na koju ove djevojke nisu bile navikle, nije udo da ih je sve osvojio. Prema svojim znanicama bio je paljiv, posjeivao ih je, vodio ih u etnje i na jahanje, ali se meu njima ne bi nala ni jedna koja bi s pravom mogla pomisliti kako mu je posebno draga. Djevojke, meutim, uoie kako on nikada ne prilazi Bet-ty nakon mise, ili bilo kojom drugom prilikom, te su se tome udile i o tome meusobno kojeta naklapale, jer je Betty smatrana prvom ljepoticom krajine, ali su se uz to i radovale. To su Betty i dale do znanja onim sitnim znacima i znalakim osmijesima u kojima su djevojke majstori, a ona se osjeala duboko povrijeena, iako je hinila indiferentnost. Na kraju je poela vjerovati da iznad svega mrzi onoga koji je sve to izazvao. Sto bi se dogodilo da su se stvari i dalje odvijale ovim tijekom, to pisac ne bi znao rei. Po svoj prilici, da se milostiva Sudbina nije odluila umijeati u ovu igru, Betty bi i dalje smatrala da Alfreda mrzi iz dna due, a pisac nikad ne bi imao priliku napisati ovu priu. Ali Sudbina se umijeala, i jednog je dana za rane jeseni dovela do incidenta koji je promijenio cjelokupni svijet dvoje mladih. Bilo je to jednog popodneva, kako ve rekosmo rane jeseni, ili babina ljeta. Betty, praena svojim psom, bila je odlutala uzbrdo u umu. S vrha brijega lijepo se vidjela rijeka kako vijuga udalj, nad njezinim se vodama dizala prozrana, plavkasta, pahuljasta maglica. Suma kao da je bila ognjem planula. Na sve je strane usplamtjela prekrasnim bojama -utilom topolova lia, smeom bojom s bijela i crna hrasta, crvenilom i grimizom s javora, zelenilom s bora i kukute. Nad njom slegla se tiina tek tu i tamo poremeena karakteristinim, planim cvrkutom ptica to se ujesen okupljaju poradi hodoaa put daleka juga. Betty je oboavala umu, poznavala je svaku vrst stabla. Znala je i voljela i divovski crni hrast glatke ulatene kore i debelih grana, i orah isprugane, grube kore i bodljikavih i-aka, i hikori* velianstvene visine i ljuskave kore. Mnogo se puta divila jasici i njezinu uzdrhtalu, treperavu liu. Danas, dok je etala umom, njezina je se ljepota naroito dojmila. Na malim osojnim istinama, razbacanim po umi, tamoamo, bilo je posvukuda svakakva cvijea.

Orahovi su ikovi pucali. Betty se popela na jednu stijenu i posegnula za granom oraha, ali je uto izgubila ravnoteu i pala. Pri tom joj se desna noga nespretno iskrivi pod njom, osjetila je otar bol i krik joj se ote iz usta. Ustala je i oprezno poloila stopalo na tlo te pokuala prebaciti teinu na nj, ali to izazva novu prodornu bol. Odvezala je i skinula mokasinu i vidjela da joj je gleanj stao oticati. Znajui da ga je uganula i svjesna ozbiljnih posljedica takve povrede, * Hikori-orah - vrsta tvrdog sjevernoamerikog drveta iz roda oraha (vrlo upotrebljivog za izradu skija) obuze ju jad. Opet je pokuala zakroiti i teinu prebaciti na povrijeenu nogu, no jo jaa bol prisili ju da odustane od takve nakane. Spustila se kraj jednog stabla, naslonila na nj glavu i stala razmiljati kako e se izvui iz ove nezgode. Utvrda, koja joj je bila tako rei pred nosom, i do koje je trebalo samo sii travnatom padinom, inila joj se sada neizmjerno dalekom. Gledala je i gledala, ali nigdje ive due na vidiku. Dozvala je psa. Sjetila se da je bio krenuo za jednom vjevericom i sad ni njemu nije bilo nigdje traga. Na njezin se poziv nije odazvao. Da joj je bar Tige tu, mogla bi ga poslati po pomo. Stala je dozivati put utvrde, ali je udaljenost bila prevelika da bi ju tkogod mogao uti. Od stijene to se dizala njoj slijeva odbijala se i vraala jeka njezine vike, kao da joj se ruga. Sad se ve ozbiljno zabrinula, suze su joj stale silaziti niz obraze. Od boli u glenju, od straha da e ostati sama u samotnoj umi kad padne mrak i da ju moda dugo nee nai, njezin je obino hrabar duh klonuo. Prepustila se potoku suza i jadu. Zapravo je prolo svega nekoliko minuta - koje se njoj uinie satima - kadli zau kako joj se iza leda pribliavaju mekani koraci mokasina po mahovini. Uspravila se uz krik radosti, okrenula glavu i ugledala zaprepateno lice Alfreda Clarkea. Vraajui se iz lova u umi, naletio je na nju a da ju nije ni opazio. Jednim je pogledom obuhvatio rasuto cvijee kraj nje, malu prevrnutu mokasinu, njezino ojaeno, suzama umrljano lice i shvatio da se Betty nalazi u gadnoj nevolji. Zbunjena i potitena, Betty ponovno klone u podnoju stabla. Vie bi voljela da ju je u ovakvoj nesrei zatekao sam Girty ili koji lan njegove razbojnike bande crvenokoaca, nego ba taj mladi. Ba kad se nala u takvoj tegobi, mislila je, treba joj se od svih ljudi iz utvrde nai upravo onaj koga bi najmanje poeljela za svjedoka svoje nevolje. - Gospoice Zane! - uzvikne Alfred, poto je asak krzmao - to se to, zaboga, dogodilo? Jeste li ozlijeeni? Mogu li vam pomoi? - Nije nita-odvano e Betty, pobere svoje cvijee i mokasine s tla, pa polako stane na noge. - Hvala vam, ali mi nikakva pomo ne treba. Njezin hladan ton pogodi Alfreda i on se ve okrenuo da poe kadli u magli uhvati njezin pogled. U hipu stane. Zagledavi se bolje u njezino lice uvjeri se da djevojka estoko pati i da se svim silama bori da to prikrije. - Ali ne, hou vam pomoi. Siguran sam da ste se ozlijedili. Naslonite se na moju ruku - ree on mirno. - Molim vas, dozvolite mi da vam pomognem - on odmah proslijedi primiii joj se blie.

Ali ga Betty ponovno odbije. Nije mu ak dopustila ni da uzme cvijee iz njezina naruja. Nakon nekoliko munih ko-raaja, stade i podie bolnu nogu s tla. - Ne smijete vie uiniti ni koraka - on e odluno budui je primijetio kako je ona naglo problijedila. Iaili ste gleanj i sad se bespotrebno muite. Dozvolite mi da vas ponesem. - Oh, ne, ne! - uzvikne Betty tjeskobno. - Mogu ja sama. Nije ba toliko daleko. Nastavila je muno i sporo koraati, ali je nakon nekoliko koraka morala opet stati i ovaj put joj se iz grla otee mukao jauk. Malo se zanjihala i gotovo bi pala da Alfred bre-bolje ne ispusti puku i ne uhvati je na vrijeme. - Hoete li molim vas otii da mi nekoga dovedete? - apnula je nemono u isti mah gurajui ga od sebe. - Besmislica! - ogoreno prasne Alfred. Zar sam vam toliko odvratan da ete radije priekati ovdje i trpjeti pola sata due, nego da vam ja pomognem? Pa, molim vas, ovo je samo zbog usluge. Nemojte misliti da mi je toliko stalo da vas ponesem. Naprotiv, mislim da ete mi biti prilino teki. Izgovorio je to tvrdim, ljutitim glasom, bio je duboko uvrijeen to ona ne eli prihvatiti ak ni takav sitan znak panje s njegove strane. Betty tiho, napola prigueno zajeca, s toliko jada i alosti, da njemu srce popusti. Napokon, ona je samo dijete. Okrenuo se i opazio da joj suze potokom liju niz obraze. Uz kletvu upuenu tvrdoglavosti mladih ena openito, a ove ovdje posebno, priskoio je k njoj i prije no to mu se stigla oduprijeti zgrabio ju je u naruaj, zajedno sa svim njezinim cvijeem, podigao i krenuo brzim koracima put utvrde. Iznenaeno i ljutito Betty krikne, askom se bijesno trza-la, da bi se najednom mirno opustila na njegovim rukama. I njegova je ljutina sada splasnula, poeo je sam sebe koriti. Pogledao je crnu glavicu to mu je poivala na ramenu. Vjetar joj je mrsio vranu kosu koja joj je skrivala lice, u uvojcima padala na njegove grudi, milovala mu obraze i dodirivala usne. Dodir tih miomirisnih vlasi bio je nalik kakvu njenu milovanju. Skoro nesvjesno pritisnuo ju je jae na grudi. U njemu je stala rasti slatka, luda enja, iao je kao obnevidio, svjestan samo dragocjena tereta to ga nosi, svjestan da je zauvijek nestalo neizvjesnosti, sada je znao da ju ljubi. U takvu kovitlacu uzbudljivih misli siao je nizbrdo i stigao do pukovnikove kue. Crnac Sam, koji izae iz kuhinje, im ih spazi, samo ispusti vedro i smjesta otra u kuu. Kad je Alfred stigao do vratiju ve su mu u susret urili pukovnik i Isaac. - Pobogu! to se dogodilo? Je li ranjena? Oduvijek sam se bojao neeg takvog - uzbueno e pukovnik. - Ne trebate se toliko uzbuivati - odvrati Alfred. -Samo je iaila gleanj, pa kad je pokuala hodati toliko ju je boljelo da se obeznanila te sam ju morao ponijeti. - Samo to? - upita gospoa Zane koja je takoer izala. - Uasno smo se uplaili. Sam je kao pomaman utrao u kuu i stao neto jezivo bulazniti ree da je Betty mrtva.

I 55 - Smijeno! Pukovnie, taj va sluga uvijek izmilja koje-tarije im je o meni rije - ree Alfred unosei Betty u kuu. - Ne dopadate mu se. Ali, vi se nemojte na njega obazirati. Stari, a moda mu se i mi previe rugamo. Jako ste nas zaduili - odvrati mu pukovnik. Betty su poloili na sofu i povjerili je znalakim rukama gospoe Zane koja utvrdi dijagnozu - djevojka je uganula gleanj. - Dobro, Betty, barem e mirovati nekoliko dana - ree gospoda Zane pomalo aljivim tonom dok je pipala gleanj. - Alfrede, ti si nam doao kao kakav aneo spasitelj, toliko si nas zaduio da naprosto ne znam kako da ti se oduimo - ree Isaac. - Ah, sve u svoje vrijeme. Sada ne brini za to - naali se Alfred, pa ivo doda, okreui se ostalima: Ispriavam se to se nisam obazirao na elju gospoice Zane da joj ne pomognem. Znam da je to najmanje to sam mogao za nju uiniti. Uvjeren sam da joj je moja nasilnost pritedjela vee boli. ^ - to je to rekao, Betty? - upita Isaac sestru, kad je za Alfredom zatvorio vrata. - Zar nisi htjela da ti pomogne? Bettv ne odgovori. Sjedila je na sofi, a gospoda Zane drala joj je malenu golu nogu i sipala vruu vodu na oteeni i pomodrjeli gleanj. Djevojci su usne bile beskrvne. Trepnu-la je svaki put kad joj je gospoa Zane dotakla gleanj, ali nije ispustila ni uzdaha. - Bettv, da li te jako boli? - upita ju Isaac. - Da li me boli? to misli da sam od kamena? Zna se da me boli - odvrati Bettv. - Voda je vrela. Bessie, zar mi ne bi pomogla hladna voda? - Oprosti, neu te zadirkivati - ree Isaac uzimajui ses-trinu ruku. - Bettv, moram ti rei da i ti i ja mnogo toga dugujemo Alfredu Clarkeu. Jo u ti neto rei po emu e znati koliko mu toga duguje. Sjea li se kad ti je ona tvoja Sf, rida junica pobjegla? Bilo je to prolog mjeseca. Clarke ju je gonio cijeli dan i konano ju uhvatio negdje u umi. Zamolio me neka kaem kako sam ju ja uhvatio. Meni se ini da se zbog neega on tebe boji. elio bih da vas dvoje postanete dobri prijatelji. On je zaista jako fin ovjek. Usprkos boli to ju je podnosila, Betty se do uiju zacrveni na bratove rijei. Brat, pak, kao i svaki brat slijep za sve to se sestre tie, nastavio je kovati u zvijezde svoga prijatelja. Tjedan ili vie dana Betty nije mogla maknuti od kue, te je za ove prisilne dokolice imala dovoljno

vremena da razmilja i preispituje svoje zbunjene osjeaje i duu. Sobica koju je Betty nazivala svojom gledala je na rijeku i utvrdu. Djevojka je najvei dio dana provodila leei kraj prozora, trudei se da ita iz svojih omiljenih knjiga, ali joj je pogled esto lutao k onom spokojnom prizoru, rijeci to je mirno tekla, drveu to se stalno mijenjalo i panjacima na kojima su blaeno pasle crvene i bijela krave. Ili bi pak odsutnim, snenim pogledom pratila let vrana preko brda i skladno kruenje sokola na aurnom nebu, nalik bijelu jedru to se gubi na ljetnom moru. Ali, u dui njezinoj nije bilo spokojstva koje je vladalo onim prizorom. Muila ju je i draila svijest o izvjesnoj promjeni osjeaja prema Alfredu Clarkeu, o promjeni koju jo nije znala tono odrediti. Zato tako esto razmilja o njemu? Tono, spasio je ivot bratu. Da, ali mora sebi priznati da to nije razlog njezina razmiljanja. Koliko se god trudila, nikako da odagna misli o njemu. Po tisuu se puta neprestano prisjeala asa kad ju je podigao na ruke kao da je kakvo dijete. Neto bi ju nejasno marnulo oko srca kad god bi se sjetila snanog, ali ipak i blagog stiska njegovih miica. Sa svog prozora nekoliko ga je puta spazila gdje prelazi istinu izmeu utvrde i kue, pa je postupila kao svaka druga ena - motrila ga je dok je sama bila dobro skrivena. Divila se njegovu uspravnom hodu, dubokom glasu to ga je sluala kad je razgovarao s njezinim bratom. Iz dana u dan, gledajui kako joj se gleanj oporavlja i znajui da joj zatoenitvo nee jo dugo trajati, sve je vie strepila na samu pomisao da se mora s njim sresti. Nije mogla shvatiti samu sebe; udne je snove sanjala; plakala je naizgled bez ikakva povoda, bila je nespokojna i nesretna. Na kraju je stala bjesnjeti i grditi samu sebe. Nazvala je samu sebe sentimentalnom glupaom. To joj je samo podjarilo drzovitost, ali ju nije umirilo. Nije znala da je jedan mali bog, koji se potajice prikrada svojim rtvama, bacio oko na nju i da ta njezina blaena nesigurnost zapravo predstavlja poetak buenja srca. Jednog popodneva, kad je Bettvno zatoenitvo ve bilo pri kraju, posjetie ju dvije njezine prijateljice, Lidija Boggs i Alica Revnolds. Alica je bila djevojka svijetlih plavih oiju, smea joj je kosa u namirnim kovrama padala oko edna i lijepa lica. Na njezinu se rumenu obrazu krila zamamna jamica koja se pokazivala samo s osmijehom. - Betty, kakva si ti ljenjivica! - uzvikne Lidija. - Cijeli dan samo ovdje lei i nita ne radi, tek zuri kroz prozor! - Djevojke, drago mi je to ste dole - ree Betty - ba sam neraspoloena, moda ete me vi malo razveseliti. - Tebi treba netko jaeg spola da te razveseli - nestano e Alica, namigujui. - Zar nije tako, Lidija? - Dakako - potvrdi Lidija. Ja, kad sam neraspoloena - Molim vas, potedite me - prekine ju Betty, diui obje ruke u znak prosvjeda. - Nimalo ne dvojim da u mukom spolu nalazi lijek za svaku boljku. Djevojka koja je izgubila zanimanje za negdanja lijepa zadovoljstva, koja sve svoje slobodno vrijeme provodi u tkanju i ivanju i koja je i samu svoju osobnost podloila velikom i svemonom tiraninu mukarcu, ne zna to je to neraspoloenje. Ona strepi da joj 58

on ne vidi suzu ili namrtenu obrvu. Ali, na svu sreu, ja jo nisam stigla na takav stupanj. - Ah, Betty, samo ekaj! ekaj! - Lidija e priprijetivi prijateljici prstom. - Doi e i na tebe red. A kad doe, ne oekuj od nas nikakve milosti jer ju nee nai. - Na svu nesreu, ti i Alica prisvojile ste iskljuivo pravo na jedinu dvojicu poeljnih mladia u utvrdi nasmija se Betty. - Glupost! Puno je mladia koji bi jedva doekali da ih udostoji makar jednim pogledom, koketo mala odvrati Lidija. - Tu su Harry Martin, Wil Metzer, satnik Swearen-gen iz Short Creeka, i jo toliko njih da ih ne mogu nabrojati. Sjeti se Lewa Wetzela i Billvja Benneta. - Lewu nije stalo ni do ega drugog osim do lova na Indijance, a Billy je jo dijete - ree Betty. - Lidija, zaboravila si da jo jednog uvrsti meu oboavatelje Bettyna arma - ree Alica. - Oh, da, misli gospodina Clarkea? Zaista, zaboravila sam ga - odgovori Lidija. - udno da te ba on naao onog dana kad si uganula gleanj. Je li to bilo sluajno? - Kako bi drukije bilo? Poskliznula sam se s jednog kamena, noga mi se omakla - ree Betty. - Ne, nisam mislila na to. Da li te on naao sluajno? - Pa to si mislila, da sam ekala gospodina Clarkea u zasjedi, a zatim namjerno uganula gleanj? otpovrne Betty ije su se oi poele opasno krijesiti. - To svakako nisam mislila. Samo udno mi je to se upravo on nade svaki put kad je kakva mlada dama u nevolji. Prekjuer je zaustavio jednog odbjeglog konja s kolima. U kolima je bila Nell Metzer, pa ju je spasio gadne trenje, ako ne i ega goreg. Nell je ludo zaljubljena u njega. Rekla mi je da gospodin Clarke - Vjeruj mi, nije mi nimalo stalo da sluam te prie - prekine ju Betty. - Dobro, Betty, ali ispriaj nam, je li bilo strano to te on nosio? - upita Alice gledajui Betty naivnostidljivim pogledom. - Zna, ti si toliko toliko ponosna, moe se rei. Uzeo te na ruke? Moralo ti je biti jako nezgodno, zbog antipatije koju osjea prema njemu, a on pak toliko zaljubljen u - Odvratne ste mi! - krikne Betty i baci jastuk na Alice koja ga vjeto izbjegne. - Bolje da mi se gubite s oiju. - Ne ljuti se, Betty, vie te neemo zadirkivati - ree Li-dija grlei prijateljicu. - Hajde, Alice, reci Betty koji si dan odredila za svadbu. Vidi, kakve je oi sada izbeila! U graninim naseljima mladi su se obino enili jo prije dvadesete godine ivota. Pritom nije bilo biranja, niti se vodilo puno rauna o drutvenom poloaju i obiteljskim predrasudama. Pionirima, koji su ili na Zapad, cilj je naravno bio da poboljaju svoj materijalni poloaj, ali su se zbog meusobne ovisnosti, zajednikih stremljenja i strahovitih pogibelji kojima su danomice bivali izloeni, zbijali u jednu veliku obitelj.

Stoga su roditelji poticali rane, prve ljubavi, nisu se na njih mrtili kako to danas ine - i one su obino zavravale brakom. Meutim, neka itatelj ne misli da je mladom ljubavniku put bio utrt i posut cvijeem. Udvaranje i odmjeravanje drage imalo je i svoju lijepu i svoju munu stranu. Sretni se udvara morao boriti protiv mnogobrojnih i raznovrsnih trikova koje su ih izvodili njegovi konkurenti i pretendenti na ruku djevojke. Pobjednik je zaista morao biti junak. Ako bi rano naveer krenuo k njoj kui, bio bi predmetom bezbrojnih ala kojima bi se zabavljala i pridruila i sama obitelj mlade dame. Kasnije, kad bi izlazio iz njene kue, mogao bi raunati da e - recimo, za zime - biti metom plotuna u vodu namoenih snjenih gruda, ili e ga gaati vedrima ledene vode, ili e mu kakav mangup, koji je strpljivo ekao upravo takvu zgodu, gurnuti na glavu brdo snijega s krova. Za ljetnih noi konja bi mu ukrali, odveli ga daleko u umu i tamo privezali, ili bi mu skinuli tokove s kola i sakrili ih, natjerali bi ga da se pjeice vrati kui. Sretni udvara obino bi pohodio ljubljenu jednom tjedno, naroito ako je stanovao daleko, pa i onda samo kasno naveer. Tiho, poput tata u mraku, kroz travu i bunje dopuzao bi do njezina prozora. Na tihi znak, dogovoren meu mladima unaprijed, ona bi se iskrala do vrata i pustila ga u kuu ne uznemiravajui roditelje. U strahu da upale svjetlo, a moda i presretni to pod takvim izgovorom mogu uivati u mraku toliko dragom zaljubljenima, sjedili bi mirno, aptali tiho, sve dok na istoku ne bi zarudjelo, a tada bi se on, presretna i vesela srca, vratio svom dnevnom poslu. Svaku je svadbu i staro i mlado pozdravljalo s najveim zadovoljstvom. Praktino je ona predstavljala jedinu zgodu kada se useljenici okupljaju, osim kad se njelo, gradilo kome brvnaru, polazilo u pomo kakvom dalekom naselju ili pripremalo za vlastitu obranu. Svadba je svekolikom puanstvu naselja bila prilika da se raspojasa i provede do sita. Stariji su pak posebno uivali u tome da gledaju svoju djecu razdraganu i veselu, a mladi su u tim trenucima nalazili uitak koji donosi promjenu u sivoj monotoniji njihova radina ivota; njima je to bio dan posveen meteu i brbljanju, dan snatrenja, dan spajanja dvoje zaljubljenih i, iznad svega, dan urnebesnog plesa. Eto, zato je svadba Alice Revnolds bila veliki dogaaj za sve itelje Fort Henrvja. Osvanulo je vedro, kristalnoisto jutro. Sunce, nalik kugli crvenkasta ara, svojim je utim zrakama okupalo gole, smee humke, ljeskalo se na bijeloj skrami mraza preko krovova brvnara, od njega se pauinastoprozrana ledena korica na rijeci iskrila kao posuta dijamantnom prainom. enik William Martin i njegova pratnja okupili se u dogovoreno vrijeme radi jednog starinskog obiaja, uprizorenja to se odravalo prije polaska svatova put kue mlade. Bila je to takozvana trka za bocom. U toj je trci sudjelovao odreeni broj mladia koje je birao mladoenja. U trci je trebalo prijei za ovu priliku naroito odabranu, teku i opasnu stazu. to je staza bila gora, s vie jaruga, kaljua, oborenih stabala, panjeva, bunja, ukratko sa to vie raznovrsnih zapreka, to bolje, jer se time pruala ljepa prilika jahau da iskae svu svoju vjetinu i odvanost. Engleska trka za lisicom, sad ve glasovita na tri kontinenta, iako je riskantna i ponekad veoma opasna, ne moe se po ivotnoj pogibelji usporediti s trkom za bocom. I toga je dana trka bila veoma uzbudljiva. Konje su postavili usporedno koliko se god moglo bolje, i starter vrisne po indijanski. Pue zvid bieva, bijesan topot tekih kopita, vika natjecatelja i dreka gledatelja. Konji pomamno nahru-pie niza stazu. Put je cijelu milju vodio ravno koritom potoka. Prvih stotinjak jardi konji su jurili u zbijenoj grupi. Kod brane iza mosta na potoku, iz grupe konja u bijesnu trku sune lijep at vitkih nogu i kao ptica vine se preko dubokog jarka. Svi prepoznae Alfreda Clarkea na

njegovu crnom plemenitom pastuhu. Odmah za petama bio mu je George Martin na krupnu ilau snane grade i duga koraka. Zadjeli su kroz vrbik, preko debala i grmova, uz humie i niz plitke jaruge, ne obazirui se na granje to ih je bolo i vodu to je po njima prskala. Prevalivi polovinu puta, Al-fred se okrene i spazi ilaa odmah iza sebe. Na ravnu putu on bi se samo nasmijao na pokuaj ilaa da odri korak s njegovim trkaem, ali se sad poboja da e onaj pastuh monih nogu opravdati svoj glas. Upravo pred njim dizala se golema gomila debala i granja, postavili ju mangupi koji su odredili rutu trke. Svakom konju je previsoka! Blijedog lica, stisnutih zubi, Alfred tek dotakne Rogera ostrugama i legne 62 mu na vrat. Plemenita se ivotinja odvano odazove nalogu. Podie se kao na krilima, u letu dotakne samo granje navrh gomile. Alfred se ponovo osvrne i spazi ilaa gdje skae ne dotiui ni granicu. as kasnije Roger zagaca u movaru. Do koljena utonu u crnu, itku kaljuu. Mogao je samo dizati jednu nogu za drugom i Alfredu je u hipu bilo jasno da je sad on siguran pobjednik - tu je teki ila zaglavio i izgubio trku. I zaista, kad je Alfred izaao iz movare, gdje se s jedne grane klatila objeena boca, konj njegova rivala nemono se koprcao usred podmukle barutine. Preostala tri jahaa, koja su dotle pristigla, vidjevi da im je svaki napor uzaludan, stadoe i prijateljskim povicima estitae Clarkeu i priznadoe svoj poraz. U toj trci nije bilo suca, jer je pobjednik bio onaj koji je prvi doao do boce. Petorica jahaa vratie se do startnog mjesta gdje pobjednika pozdravie opom vriskom. Prvi gutljaj iz boce otpi enik, za njim se obredali njegovi pratitelji, zatim ostali, na kraju osta prazna boca koja e se uvati kao uspomena na ovaj dogaaj. Druina je tada krenula u naselje, pa je pola domu mlade. Vjenanje se redovito obavljalo neposredno prije ruka. Mlada je ve bila spremna i ekala. U sivoj pamunoj haljini, posve jednostavnoj i niim ukraenoj, bez ijedne vrpce ili ipke, Alice je ipak bila izvanredno mila i lijepa. S pravom ju je dragi ponosno uzeo za ruku i odveo do pastira. Kad se apat utiao, sveenik upita s ijom se privolom ova ena udaje. Odgovorio mu je Alicin otac. - Uzima li ti ovu enu da je do kraja ivota svoga ljubi, potuje i titi? - upita pastor. - Da - odgovori dubok, grlen glas. - Uzima li ti ovog mukarca da ga ljubi, potuje i slua do kraja ivota svoga? - Da - priguenim glasom potvrdi Alice. - Onda vas proglaavam muem i enom. Koje je Bog sastavio, neka nijedan smrtnik ne rastavi. Nakon kratke molitve obred je zavren. Svojta i prijatelji pohrlie mladima da im estitaju. No, ta je ceremonija lako mogla nervirati i najdobroudnijeg mladoenju. Bliski su mu prijatelji krvniki stiskali ruku, ljapkali ga snano po pleima i bubetali, ali sve je to bila ala pred mukama koje je morao otrpjeti gledajui gdje mu redom ljube enu. Momci bi pak smatrali nevaeom takvu svadbu gdje bi im se branilo da ljube mladu, a za njom i svaku djevojku do koje mogu doi. I tako su se sad mladi, krni useljenici tiskali i gurali pomamno kroz gomilu to je punila prostoriju da to prije poljube mladu, a za njom prvu koja se tu zatekne. Betty i Lidija bile su Alicine djeverue. Budui da Betty nije znala obiaje u svadbama na granici, morala

se osloniti na Lidijine savjete koje je u poetku bila prezrivo odbila, bila je sigurna u oklop svoga dostojanstva. Jadna Betty! Mladu je prvi poljubio George Martin, krupna, snana momina koji je medvjeim zagrljajem stisnuo bratovu enu i cmoknuo je zvunim cjelovom. Pustivi mladu, momak se okrene prema Lidiji i Betty. Lidija mu se izmakne, te njegova aetina zgrabi Bettvn zglavak. Ona ga pokua pogledati uznosito, ali joj to ne poe za rukom pokraj smijeha prisutnih i mladieva estita, radosna i razdragana lica. Mirno je stala i pustila neka ju George poljubi, samo je malo lice iskrenula u stranu. Sada tek ostali mladii stadoe juriati na nju. Do oiju crvena, nemona da izdri, Betty pobjee ravno bratu, pukovniku. On ju, smijui se, odbije od sebe. Ona se okrene bojniku McCollochu koji ju je ekao rairenih ruku. Izbjegavi jednog nasrtljivog momka koji ju je uhvatio za ruku, ona dotri bojniku. Ali, jao, Betty! Bojnik nije bio imun na takva iskuenja, i sam je poljubi. - Izdajnice! - krikne Betty i otme mu se. Zdvojna Betty nije znala na koju bi se stranu okrenula. I ba kad se pomirila sa sudbinom ugledala je poznati Wetzelov lik. Otrala je k njemu i lovac je zatitniki zagrli svojom dugakom rukom. - Ja u te zatititi, Betty - ree uz osmijeh koji mu zaigra na inae mrkom licu. - Momci, dobro otvorite ui. Betty ne eli da ju ljubite, a ja u skalpirati svakoga tko se usudi da ju gnjavi. Veselica je bivala sve bunija. Vrhunac svega bio je ples poslije veere. Dugaka je prostorija karaule bila okiena zimzelenjem, granjem u jesenjem ruhu i cvijeem razbacanim svukud, njime su bili prevueni aavi zidovi i gole grede. Plamen s borovih kvrga na tapovima pobodenim u zidove osvjetljavao je prizor neusporediv u svojim bojama i ivosti. Glede glazbe, tu je bio Sam, stari pukovnikov rob, koji je sjedio na jednom malom podiju na gornjem kraju dvorane i strugao svojom violinom iz petnih ila; po nainu kako je sebi davao takt, klatei tijelo i lupkajui tekom nogom, vidjelo se da visoko cijeni svoju vrijednost. Kraj podija, meu ostalim mukarcima i enama, svojim su se visokim prilikama isticali Jonathan, bojnik McColloch i Wetzel, sva trojica po obiaju u lovakom ruhu i naoruani svojim dugim pukama. Drugi su se mukarci u veoj ili manjoj mjeri potrudili da se to ljepe obuku. Svakodnevno ruho od jelenje koe zamijenili su domaim ivobojnim kouljama i rupcima. Bojnik McColloch razgovarao je s pukovnikom. Na njihovim se inteligentnim licima italo zadovoljstvo koje osjeaju zbog prizora radosti mladih. Jonathan Zane je bio blizu vrata. Natmureno i utljivo motrio je zabavu. Wetzel se naslanjao na zid. U naruju je drao svoju dugu crnu puku. Ozbiljno je promatrao momke i djevojke iz mladine i mlado-enjine pratnje koji su plesali pred njim. Kad se ples zavrio, Lidija i Betty stadoe pred Wetzela i Bettv mu ree: Lew, nee nas zamoliti za ples? Lovac s visine pogleda u radosno, ozareno lice, nasmijei se svojim napola nujnim osmijehom, pa e: - Ne penji se uz drvo uz koje se ne moe popeti! - Pa ti zna plesati. Ostavi tu puku i otplei jedan ples sa mnom. Naekala bih se, kad bih ekala da me ti pozove. Hodi, Lew, vidi kako te lijepo pitam? A drugi mukarci umiru od elje da pleu sa mnom - izazovno e Betty obje-enjakim tonom. Nije bilo Bettvna zahtjeva koji bi Wetzel mogao odbiti, stoga on odloi oruje i na uenje i divljenje svih prisutnih pode plesati s njom. Pukovnik stade pljeskati, ostali zinue od uda pred dotad nevienim prizorom. Wetzel nije bio nespretan plesa. Bio je izvanredno lakonog. Svojom je naoitom spodobom,

dugom crnom kosom i arenim, izrojtanim ruhom predstavljao nadasve neobian kontrast kraj vitke i ljupke Betty u lijepoj sivoj haljini. - Lewisu moj, da mi je to netko ispriao nikad mu ne bih vjerovao - smijui se ree pukovnik kad su mu Betty i Wetzel prili blizu. - A ja ti kaem da bi djevojke bile presretne kad bi svi mukarci znali plesati kao Lew - ree Betty. - Betty, ti si mi svakim danom sve ljepa - dobaci John Bennet koji je stajao kraj pukovnika i bojnika. - Da mi se samo pomladiti, salijetao bih te dan i no, ne bi me se lako otarasila. - Ne znam, ujko John, da si mlad i da me salijee, sumnjam da bih te odbila - nasmijei se Betty starcu koji joj je bio veoma mio. - Gospoice Zane, smijem li moliti za jedan ples? Glas je odjeknuo Betty kraj uha. Prepozna ga i odjednom ju zgrabi nekakav neshvatljiv sram. Bila je unaprijed i vrsto odluila da eventualnu molbu gospodina Clarkea odbije pod izgovorom da je umorna, ili da je ve obeala ples nekom drugom - da kae bilo to, samo da ne plee s njim. Ali sad, 66 kad je tome kucnuo as, ili je zaboravila svoju odluku, ili joj je pomanjkalo hrabrosti da ju ostvari, jer kada glazba zapone, ona se bez rijei okrene i ne gledajui u mladia poloi ruku na njegovu miicu. Poeli su se okretati. Ona se iznenaeno i zadovoljno trgne osjetivi poznati joj korak, te se preda caru plesa. Vodena njegovom snanom rukom, plutala je prostorijom kao na krilima sna. Ples koji su svirali bio je nov mlaariji utvrde - bio je to korak tada u modi na Istoku - te su ih svi gledali s velikim zanimanjem i znatieljom. No, ples se i prebrzo zavrio i prije nego je Betty dola k sebi, njezin ju je partner ve odveo do jednog izdvojenog sjedala na drugom kraju dvorane. Klupa je djelomino bila skrivena gustom masom granja. - Od srca vam hvala na divnom plesu - ree Alfred. -Gospoica Boggs mi ree da vi znate ovaj korak. - Veoma sam se iznenadila i obradovala kad smo poeli -odvrati Betty koja je istinski uivala u plesu. - Danas je uope sve bilo prekrasno - nastavi Alfred uo-ivi da je Betty svejednako smetena. - Gotovo sam se ubio jutros u trci za bocom. Jo nikad nisam vidio onolike panjeve, jaruge i grmove. Da me nije uhvatila opa bezbrina groznica, nikada ne bih natjerao konja na onakve skokove. - Brat mi je rekao da je rijetko kad imao prilike vidjeti konja kakvog vi imate. Dodao je da ste izvanredno jahali -izmrmlja Betty. - Pa, poteno reeno, ne bih elio ponoviti onakvu trku. Nije fer konja tjerati na neto onakvo. - Jeste li se ve navikli na utvrdu? - Gospoice Zane, ne navikavam se samo pomalo, nego mi postaje sve drai ovaj slobodan ivot u divljini. Dolazim do uvjerenja da sam ko stvoren za granicu. Sad su mi sasvim prirodne sve ove navike i obiaji koji su mi se u poetku inili toliko udnim i neshvatljivim. Ljudi su poteni, jednostavni i odvani. Ovdje

se mora raditi da bi se ivjelo, i to je poteno. Znate li vi da u ivotu jo nikad nita nisam radio, sve dok nisam doao u Fort Henrv? Sav mi je ivot bio beskoristan, jalov. - Skoro vam ne mogu vjerovati - odgovori Bettv. - I prije ste znali i plesati, i jahati, i - Molim? - upita Alfred kad je Bettv zastala. - Ah, nita. Radi se o vrlini koju vam ovdanje djevojke pridaju - sitno se nasmije Bettv. - Po svoj prilici nezaslueno. uo sam da su me proglasili vjetakom u otkrivanju mladih dama u nevolji. - Jeste li se ve dobro upoznali s ostalim mladiima? -urno upita Bettv da bi promijenila temu razgovora. - Da, jesam, a naroito s vaim bratom poluindijancem, Isaacom. On je zaista krasan ovjek, i veoma zanimljiv k tome. Takoer mi se neobino svia pukovnik. Onaj mrki i tihi, Jack, John, kako li se zove, drugaiji je od ostale vae brae. Lovac Wetzel ulijeva mi strahopotovanje. Svi su oni bili krajnje ljubazni sa mnom i ja sam gotovo zaboravio da sam u stvari samotnik lutalica. - To mi je drago - odvrati Bettv. - Gospoice Zane - nastavi Alfred - nesumnjivo su vam rekli da sam doao na Zapad jer sam bio prisiljen napustiti roditeljski dom. No, molim vas, nemojte vjerovati sve to ujete o meni. Jednog dana bih vam mogao ispriati svoj ivot, ukoliko bi vam bilo stalo da ga ujete. Za sada znajte tek toliko da sam od kue otiao po svojoj slobodnoj volji i da se nemam razloga bojati povratka tamo. - Pa, ja nisam mislila - zapoe Bettv crvenei se. - Znam, znam, ne morate mi rei. No, priajte mi togod o sebi. Zar vam ovdje nije dosadno? Ne grize li vas besposlica? - Zimus je bilo tako. Ali ljetos, oh, bilo mi je ugodno i veselo. Naravno, ovo nije kao ivot u Philadelphiji, nedostaju mi uzbuenja i radosti na koje sam bila navikla tamo. Tetka me je molila da ostanem ivjeti s njom i ne odem u divljinu. 68 Imala sam sve to sam htjela: komfor, drutvo, posijelo, plesove, prijatelje, sve to jedno djevojako srce moe poeljeti, ali vie sam voljela doi u ovu malenu naseobinu na granici. udan izbor za djevojku, zar ne? - Da, doista neobian - ozbiljno e Alfred. - Moram se uditi motivima koji vas ponukae da doete u Fort Henrv. Ja sam ovamo doao da naem sreu. Vi ste pak doli da unesete zraak sunca i vedrine u bratovu kuu, a svoju sreu ste ostavili za sobom. Pa, u vaem motivu lei plemenitost. U mojem pak nieg drugog nema osim lakomislenosti. Ba bih volio znati to me eka u budunosti. - Mislim da nije opravdano gajiti takve elje. Kad biste digli veo s vae budunosti, da li biste mogli raditi tako naporno, uiniti toliko toga? Ja ne elim znati svoju budunost. Sama sam birala, donijela odluku i toga u se zduno drati. Meutim, vama zaviam to ste mukarac. Pred vaim je nogama svijet, da ga

osvojite. A ena, ta ona moe uiniti? Moe mijesiti tijesto, vrtjeti preslicu, sjediti kraj reetke, gledati i ekati. - Ostavimo takve tune misli za drugi put. Jo vam nisam rekao ni rijei od onoga to sam vam namjeravao kazati. Strano mi je ao to sam bio toliko grub one veeri kad se va brat vratio kui. Ne znam to mi je bilo, te ispadoh takav, ali znam da odonda duboko alim. Hoete li mi oprostiti i biti mi prijatelj? - Ja ja, ne znam - odgovori Betty iznenaena i neodreeno uznemirena ustrim pogledom njegovih oiju. - Zato? Trebali biste shvatiti i donekle ispriati jednu brzopletu ud, a i sami znate da niste da ste bili - Da, sjeam se da sam bila netrpeljiva i neljubazna. Ali, ja sam se ispriala, odnosno, bar sam to pokuala. - Sada nastojte meni oprostiti glupost. Neu vas pustiti na miru sve dok mi ne oprostite. Promislite koliko e vam biti lake budete li irokogrudni. - Dobro, neka vam bude, opratam vam - ree Betty, zakljuujui da u ovom mladom ovjeku zaista ima odlunosti. - Hvala vam. Obeavam vam da to nikada neete poaliti. A to je s vaim glenjem? No, mora da ste ozdravili kad ste plesali ko vila. - Sve vie se slaem s djevojkama koje tvrde da vam komplimenti teku kao iz rukava. Noga mi je skoro sasvim zdrava, hvala na pitanju. Tek tu i tamo malko zaboli. - Sjeam se onog dana kad se to dogodilo - nastavi Al-fred, pozorno ju motrei. elio ju je malo iskuati, ali nije bio posve siguran u sebe. - Cio sam dan tada proveo u umi, sam sa svojim mislima, ponajvie tunim. Kad sam vas spazio, pravio sam se kao da sam iznenaen. Zapravo, nisam bio nimalo iznenaen, jer sam prije toga slijedio vaeg psa. S njim sam se sprijateljio to mi je bilo neobino milo, vjerujte mi. Spazio sam vam lice na tren, prije nego ste osjetili da sam kraj vas. Kad ste mi uli korake, okrenuli ste se i uzviknuli od radosti i olakanja. Meutim, im ste vidjeli da sam to ja, izraz vam se promijenio, gore me ne biste pogledali ni da sam bio Wyandot na ratnoj stazi. Jo nikad nisam vidio veu alost i gorinu od one na vaem suznom licu. - Gospodine Clarke, molim vas, to mi vie nemojte spominjati - dostojanstveno e Betty. - elim da to zaboravite. - Zaboravit u sve, samo neu zaboraviti da sam imao sreu nai vas i pomoi vam. To nikada neu zaboraviti. Siguran sam da se nikad ne bismo sprijateljili da nije bilo te zgode. - Eno Isaaca, trai me - ree Betty ustajui. - Priekajte jo samo tren, molim vas. Nai e on vas -ree Alfred, zadravajui ju. - Otkad ste toliko ljubazni sa mnom, osmjelio sam se. Mogu li vas posjetiti sutra? - Gledao je ravno u njezine tamne oi koje su nesigurno trepnule i spustile se jo prije nego je zavrio pitanje.

- Isaac me trai. Ne moe me vidjeti ovdje. Moram ii. - Ne, ne putam vas prije nego mi odgovorite. ta mi vrijedi to ste mi oprostili ako vas ne mogu posjeivati? Molim vas, dozvolite mi. - Moete doi - odvrati Betty, i zauena i izazvana njegovom upornou. - Morali biste i sami znati da se tako to samo po sebi razumije kad vam jedna djevojka oprosti. - Ah, vi ste tu! Bome, oznojio sam se dok sam vas naao - ree Isaac prilazei im zajapurena lica i oiju to su mu se krijesile uzbuenjem. - Alfrede, kakav je to nain da sakriva kraljicu plesa? Hou plesati s tobom, Betts. Ba se lijepo provodim. ini mi se da je itav vijek proao otkad sam posljednji put plesao, za ovo vrijeme nita osim indijanskih plesova! Oprosti, Alfrede, ali odvest u ti je. Vidim da se ni njoj neda ii ha-ha! Dobacivi oboma mangupski pogled, on povede Betty sa sobom. Alfred ostane izgubljen u mislima. No, odjednom se prisjeti da e svima upasti u oi ne bude li u drutvu, stoga ustane i nade sebi partnericu za ples. Plesao je s Aliceom, Lidijom i drugim mladim damama. Sat kasnije tiho se iuljao i otiao u svoju sobu. elio je ostati sam. elio je razmiljati: odluiti hoe li mu biti bolje ostati u utvrdi, ili u mraku iz-jahati i nikad se vie ne vratiti. Prijateljski dodir Bettvne ruke izazvao je nov i silovit nalet poude protiv koje se borio ve tjednima. Stalno su ga proimali trnci uzbuenja to ih je osjetio na dodir njezina malenog dlana, sad je svoju ruku pritisnuo na usne. Dugo je tako sjedio kraj prozora. Mutno je nazirao iroku krivudavu rijeku nad kojom se dizala blijedosiva maglica, a iza nje gusta crna uma. Svjei povjetarac to je pirkao s vode hladio mu vrelo elo, a tiina i samoa smirivale mu dah. 71 GLAVA 4 - Dobro jutro, Harry. Kamo si krenuo tako rano? - povie Betty s vrata. Momi kojeg je Betty zvala prolazio je stazom ispred pukovnikove kue. Nosio je puku gotovo iste visine kakve je bio on. - Brojutro, Betty. Idem preko potoka da ubijem purana to se odande javlja - odvrati djeak zastajkujui kraj kapije i vedro se osmjehujui djevojci. - Zdravo, Harry Bennet. Ide po purana? Ve ga nekoliko jutara ujem, mora biti krupna puranina - ree pukovnik Zane izlazei na vrata. - Imat e drutvo. Eno ide i Wetzel. - Posluaj - ree lovac koji je zastao i naslonio se na kapiju. Svi osluhnue. Svugdje je bilo tiho, samo je cinkalo zvonce na nekoj kravi na panjaku kraj pukovnikove staje. Tiinu odjednom poremeti dug, vriskav, osebujan zov. - Da, puran je, nema to, mora biti krupan mujak - ree pukovnik kad je zov utihnuo. - Da li ga je Jonathan uo? - upita Wetzel.

- Koliko ja znam, nije. Zato pita? - ispotiha e pukovnik. - Hej, Lew, misli li da nije puran? - Do vienja, Harry, ulovi ga i donesi mi puretine - ree Betty i vrati se u kuu. - Sve mi se ini da je taj puran crven - odgovori lovac pukovniku, pa dade djeaku znak neka ga ne slijedi, baci puku na rame i hitro krene niza stazu. Od cijele obitelji Wetzel - poznate s kraja na kraj granice - Lew Wetzel bio je najglasovitiji. Rana je povijest Zapadne Virginije i Ohija ispunjena neustraivim djelima tog lutalice iz divljine, samotnog lovca, nezasitnog osvetnika s pravom zvanog najveim utamaniteljem Indijanaca. 72 Kad je Lewisu bilo oko dvadeset godina, a braa mu John i Martin bijahu neto mladi, krenue iz svog doma u Virginiji na jedan dui lov. Vrativi se, zatekoe samo zgarite kue, izmrcvarene ostatke oca i majke, ogoljela tijela silovanih sestara i krvavi skalpirani le nejakog im brata. Tada se Lewis Wetzel zakleo da e se neumorno i do smrti svetiti cijelom indijanskom rodu. Tu je odluku provodio na uasan nain. Od tog je dogaaja uglavnom ivio u umi, a Indijanac koji bi mu se naao na putu bio je osuen na smrt. Razliita su mu indijanska plemena dala razne nadimke. Shawnee ga zvahu Noinom, Huroni Zatornikom, Delaware Vjetrom Smrti, a pri spomenu tih imena ledilo se srce i najodvanijem ratniku. uvenim je pionirima, lovcima s granice, borba protiv Indijanaca bila samo sporedno djelo - uglavnom nunost -ali je Wetzelu ona bila ivotni cilj. ivio je iskljuivo zato da ubija Indijance. Slijepo je srljao u borbu, zadovoljan je bio sam kad je lunjao divljinom i neprekidno tragao za crvenokocima do samih njihovih domova, ili ih u zasjedi saekivao na stazi ispred sela, kao kakav tigar to eka rtvu. Cesto je u sivilu praskozorja Indijance, zaspale oko logorske vatre, iz sna napreac budio strahovit, prodoran krik. Stravom pogoeni skakali su na noge da padnu rtvom tomahavka svoga bespotednog dumanina, ili da ih zaglui prasak puke i u bunilu spaze spodobu dugake crne kose kako zadivljujue hitro nestaje u umi. Wet-zel je za sobom sijao smrt, a nestajao bi jo prije no to bi zamrla jeka njegova demonskog krika. Iako su ga esto gonili, Indijancima je uvijek izmicao, jer je bio najbri ovjek na granici. Ve dugo godina smatrahu ga desnicom rukom obrane utvrde. Indijanci su ga se praznovjerno bojali, te su esto odustajali od svojih napada na utvrdu samo zato jer su znali da se on nalazi tamo. Mnogi su Wetzela drali divljakom, ovjekom pomamno ednog krvi crvenokoaca, bez ikakvih ljudskih osjeaja. Ali, takvo je miljenje bilo nepravedno. Kada ga je osvetnika groznica naputala - to se pokatkad dogaalo - znao je biti tih i miroljubiv. Bio je ak i ugodan onom malom broju ljudi koji su ga dobro poznavali. No, iako ga je po uvenju svak poznavao, malo je bilo onih za koje je on mario. U naselju se zadravao samo kratko, a rijetko bi progovorio, osim kad bi ga togod upitali. Priroda se postarala da Wetzel po svemu, pa i svojom gradom, odgovara svom istaknutom poloaju meu izviaima i lovcima. Bio je veoma visok, pleat, snaga mu, spretnost i izdrljivost bijahu divljenja vrijedne, oko mu bilo sokolovo, imao je njuh lovakog psa i intuiciju koja igra vanu ulogu u ivotu jednog lovca. Nije znao za strah. Bio je smion jer je smionost oruje pametnijeg. Vjet, neumoran i nemilosrdan,

Wetzel je u svom pozivu bio neusporediv. Njegova vrana kosa, kojom se ponosio, bila mu je neobino duga; kad bi ju pustio dosezala mu je do na stopu od zemlje. Bio je to izvanredan skalp za koji bi Indijanac dao bilo to. Indijanci su se sluili jednim uvijek veoma omiljenim trikom koji je esto bio smrtonosan bijelcu - zovom divljeg purana. Nije bila rijetkost da ljudi izau iz naselja da ulove purana iji su zov uli i vie se nikad ne vrate. Nekoliko je jutara Wetzel sluao onaj zov, pa je najzad posumnjao u njegovu prirodu i odluio da se uvjeri. Na istonoj padini brijega koji se dizao iznad potoka nalazila se jedna peina, kojih pedeset do ezdeset jarda iznad vode. Ulaz je u nju bio skriven puzavicama i bunjem. Wetzel je to znao pa je preao potok na izvjesnoj udaljenosti iznad peine, iroko ju je zaobiao pa joj priao s gornje strane. Tu se sakrije u jednom grmu i prieka. Nedugo zatim odmah ispod sebe zau 74 puranov zov. Istodobno je iz peine izronila ulatena glatka, smea glava indijanskog ratnika. Nakon to se oprezno osvrne lijevo-desno, crvenokoac opet ispusti onaj zov, pa ubrzo umakne u peinu. Wetzel se nije micao s mjesta, pustio je Indijanca neka jo desetak puta ponovi onu predstavu. Tako se uvjerio da je crvenokoac sam. Kad je s tim bio naisto, brzo je nanianio u uperak kose i opalio. Nije ekao da provjeri ishod - toliko je bio siguran u svoju nepogreivost - nego se odmah stao sputati niz strminu, razgrnuo puzavice i uao u peinu. Jedan je stasiti Indijanac leao iza samog ulaza, s licem u puzavicama. Mrkim je prstima jo uvijek stezao jelenji rog pomou kojeg je izvodio onaj zov koji mu je donio smrt. Huron, proguna lovac za se i otrim noem zasijee kou oko uperka kose i otre skalp s mrtvaca. Po unutranjosti peine vidjelo se da je netko u njoj obitavao due vrijeme. Tu je bilo vjeto izraeno kameno ognjite zakriljeno brezovom korom tako da ni zraak svjetla ne dopre izvan peine. Naslaga ugljevlja na njemu jo se dimila. Na jednoj malenoj kamenoj izboini u stijeni lealo je preno kukuruzno zrnje, a s jednog kolia visili su komadi mesa i torba od jelenje koe. Najednom se Wetzel spusti na koljena i stane ispitivati tragove stopala na pjeanu tlu peine. Mjerio je duinu i irinu stopala mrtvog ratnika. Pomno je prouavao svaki otisak mokasina. Ispuzao je ispred peine i stao ispitivati mahovinu. Ustane. Za nekoliko se posljednjih trenutaka nekako sav izmijenio. Na licu mu sad leao drukiji izraz; umjesto spokojstva, na njemu je bila mrka jarost; usne mu se stisnule u tanku, okrutnu crtu, u oima mu se krijesila udna varnica. Polako je krenuo odreenim pravcem, nizbrdo do potoka. Tu i tamo zastajkivao je i oslukivao. Neobini glasovi ume ne bijahu mu strani. tovie, bili su mu blii negoli glasovi ljudi. Sjetio se kako je u trenu kad se zaobilaznim putem penjao uzbrdo da bi odozgo priao peini uo pucanj iz daljine, negdje iz umarka hikorija. No, kako je znao da tamo useljenici esto odlaze u lov na vjeverice, u prvi mah nije pridao tom pucnju nikakvu vanost. Sad je ta injenica dobila drugo znaenje. Preacem je skrenuo sa staze kojom je iao i zabrzao niz strminu. Preao je potok, dohvatio se zaklona vrbika, pa je doavi na jednu stazu kopitnicu potrao. Trk mu je bio lak, kao ovjeku naviklu takvu nainu putovanja,

dugim je koracima za kratko vrijeme preao par milja. Stigavi do litice to se s brijega strmo sputala stane i tad pode korak za korakom uza samu vodu. Naiao je na trag gdje su Indijanci preli potok upravo na mjestu gdje je oekivao da e biti. Na vlanu pijesku leali su tragovi nekoliko mokasina, na nekima su obli rubovi otiska pete bili jo glatki i neokrnjeni. A blatna voda to je leala u tim otiscima bila je njegovu vjetu oku dokaz da su Indijanci tuda proli rano ujutro. Trag je vodio uzbrdo, pa u duboku umu. Ne dvoumei se ni trena, lovac nastavi njime. Poput sjene se prebacio od stabla do stabla, od grma do grma; tiho, smotreno, ali hitro, slijedio je tragove Indijanaca. Kad je zaao u tamu stablja Crne ume, pred njim se isprijeie spletovi grmlja, oborena stabla i jaruge i onemoguie mu brz hod. Pred tim gotovo nepremostivim zaprekama zastajkivao je, virio na sve strane, prouavao tlo, prepreku, drijelo klanca, i cijelo vrijeme mozgao o moguem pravcu kretanja crvenokoaca. Stao je skretati da bi izbjegao najgori dio puta. Ta su mu skretanja ponekad bila od svega nekoliko stotina stopa, ali bi se esto oduila miljama, no traga nije gubio. Ovo nevjerojatno poznavanje indijanskog naina putovanja kroz umu, koje je mogao stei samo ovjek koji je cijeli ivot posvetio lovu na Indijance, bilo je jedno od Wetzelovih mnogih umijea koja su ga izdizala iznad ostalih lovaca i inila ga strahom i trepetom crvenokoaca. 76 Spustio se s jedne glavice i uao na proplanak gdje su stabla izrasla prorijeeno, a grmlje bilo tek do koljena. Po crnom se tlu vidjelo da je nekad ovuda harao poar. Kraj jednog potoka to je uborom krivudao preko istine, lovac naie na tragove koji mu izmamie uzvik iznenaenja. Na mekanu tlu jasno se isticao otisak mokasina bijelog ovjeka. Na tragovima Indijanaca stopalo je uvrnuto prstima. U bijelca je to obratno. Neto dalje Wetzel nade ovla prignjeenu mahovinu, te zakljui da je tu palo neije teko tijelo. Kako je jo ranije uoio tragove jelena i srne kraj potoka, pomislio je da je po svoj prilici lovac bijelac ubio neku ivotinju. Naao je i lokvu krvi oko koje su leali tragovi mokasina. Od tog mjesta trag je vodio ravno prema zapadu - tko zna iz kakvih razloga Indijanci su promijenili svoj smjer. Ova novost zaudi lovca. Naslonio se na jedno stablo prebirui u mislima i traei razloge takvog naglog odlaska - jer se u njegovoj prosudbi radilo o naglom odlasku. Trag to ga je dugim miljama dosad slijedio bio je tipini krivudavi trag Indijanaca u lovu, to se polako i utke prikradaju motrei svoju rtvu, bila to zvijer ili ovjek. Trag koji je vodio put zapada, meutim, bio je ravan kao let vrane; otisci mokasina bili su iroko razmaknuti, neiskusnu oku to bi se uinilo tragom jednog jedinog Indijanca. Wetzel je znao da su Indijanci svaki ponaosob kroili otiscima predvodnika. Po svom obiaju, Wetzel u hipu donese odluku. Ocijenio je da ima osam Indijanaca pred sobom, ne raunajui onoga kojega je on ustrijelio. Ova je grupa Indijanaca ili ubila ili zarobila bijelca koji se naao u lovu. Wetzel je zakljuio da e nekolicina Indijanaca hitati dalje najbrim korakom, dok e drugi ostati za njima ekajui u zasjedi na tragu ili pak vraajui se po njemu kako bi provjerili da li ih tkogod slijedi. Cijeli je sat strpljivo ekao, nije se ni pomakao, i njegova se prosudba pokazala mudrom. Odjednom, s druge strane proplanka, mugne neto tamno, ivo, neto se potakne, I! 77 nalik ptici kad strelimice mugne za stablo. Je li bila ptica ili vjeverica? Potom opet spazi onaj pokret skriven u sjeni ume. Nekoliko minuta proe, Wetzel se nije micao, gotovo nije ni disao. Ona je sjena

zamakla za jedno stablo. Otrim je okom netremice motrio ono stablo i koji tren kasnije spazi sjenu koja se odbija od debla i beumno pada iza drugog stabla. Za onom prvom prilikom promae druga, pa trea i etvrta. Bijahu to indijanski ratnici, takyom su se hitrinom kretali da je samo oko ravno Wetzelovom moglo zamijetiti njihove pokrete na onolikoj daljini. Svaki bi drugi lovac vjerojatno u takvoj situaciji dao petama vjetra dok mu je jo vrijeme. Ali Wetzel ne bi ni sanjao da uini tako to. Polako je nategao kokot na puci. Kad su Indijanci izali na vidjelo, uoio je da mu se ne nadaju nego se samo po svom obiaju i opreza radi vraaju vlastitim tragom. im je prvi ratnik stigao do jednog debelog hrasta kojih dvjesto jardi dalje, duga crna cijev loveve puke stala se sporo, skoro neprimjetno dizati i u trenutku kad se poravnala crvenokoac je upravo zaobiao stablo. S otrim praskom oruja on zaglavinja i padne. Wetzel skoi i svjestan da mu je jedini spas u njegovu munjevitu bijegu, ispusti svoj dobroznani krik i pobjee brzo poput svjetlaca. Ostali Indijanci zapucae za onom prilikom to se prode-rala i nagnala u paklenski trk, ali bez uspjeha. Wetzel je jurio izmeu drvea takvom hitrinom da je bilo nemogue uzeti ga na nian. Uz vrisku i dernjavu Indijanci izvukoe tomahavke i poletjee za njim sigurni da e ubrzo dostii svoju rtvu. Jo s poetka svoga lova na Indijance, Wetzel je usavrio jednu osobitu vjetinu koja mu je u mnogo navrata spasila glavu i uvelike doprinijela njegovoj glasovitosti. Umio je u najveem trku ponovo nabiti puku. Zahvaljujui izvanrednoj brzini odmicao je svojim progoniteljima i u isti mah ponovo punio puku. Tim se trikom i sad posluio. 78 Sve jae brzajui, napunio je puku, pa se brzo okrenuo i na mjestu ubio prvog Indijanca koji je trao za njim. Drugi je dotle gotovo doao do njega i bacio tomahavk koji opasno zazvida Wetzelu kraj glave. No on samo skoi i produi trk, te opet napuni oruje. Kad god bi se osvrnuo, Indijanci bi se u neprilici smeli strepei od njegova nepromaiva oruja. Kad je tako pretrao milju ili neto vie naao se na jednoj istini gdje se iznenada okrene prema svojim progoniteljima. Prvi Indijanac skoi iza jednog stabla, ali ne pode mu za rukom da sakrije cijelo tijelo, te i on pade rtvom loveva hica. No, morao je biti teko ranjen, jer njegov suborac napusti gonjenje da bi mu pomogao. Obadvojica se izgubie u umi. Wetzel se uvjeri da ga vie ne gone, uspori korak i zamiljeno se zaputi prema naselju. Istoga dana, ali nekoliko sati nakon Wetzelova odlaska, Alfred Clarke se doetao iz utvrde i naao pukovnika u dvoritu njegove kue. Pukovnik je marljivo mijeao sadrinu jednog golemog bakrenog kotla koji je bio objeen nad jakom vatrom. Sladunjav miris jabuka mijeao se s prodornim vonjem izgorjela hikorija. - Brojutro, Alfred. Kako vidite, ulovile su me - pozdravi pukovnik mladia. - Vidim - odvrati Alfred i sjede na gomilu cjepanica. -Sta li to mijeate tako marno? - Pekmez od jabuka, mome moj, pekmez od jabuka. I ne dozvoljavam ak ni sestri da mi u ovom poslu pomogne.

- Pukovnie Zane, doao sam vas neto zamoliti. Otkako ste nas izvijestili da ete nas poslati na pohod uz rijeku zabrinut sam zbog mog Rogera. Nije podoban za teak teret, a ne mogu povesti dva konja. - Dat u vam dorata. Krupan je i snaan. Onaj je va vranac pravi ljepotan. Ostavite Rogera kod mene, pa ako se neete vratiti ostade meni krasan konj. Ha-ha! No, alu 79

i na stranu, Clarke, ovo vam ne kazujem zbog pogibelji koja vas eka, ali ako elite radije ostati - Krivo ste me shvatili - odmah odgovori Alfred koji se zacrvenio. - Ne brinem ja zbog sebe. Ja u poi, pa to bude. Ali mi nije svejedno to e biti s mojim konjem. - Ispravno, na konja treba uvijek misliti. Zaduit u Sama neka se potara za Rogera to god je bolje mogue. - Radi ega se poduzima taj put i koliko dugo emo biti odsutni? - Jonathan e vas voditi. Kae da vam valja raunati sa est tjedana, naravno ako se vrijeme ne pokvari. Ii ete najprije u Short Creek gdje ete pomoi da se podigne karaula. Zatim ete poi u Fort Pitt. Tamo ete na splav ukrcati sve potreptine koje u naruiti i vratit ete se rijekom. Uz put ete sigurno imati prilike da omiriete barut. - Sto emo s konjima? - Vodit ete ih sa sobom na splav, zna se. - To mi je neto novo: voziti konja na splavi - ree Alfred sumnjiavo zagledajui prema brzoj rijeci. Hoe li biti kakve mogunosti da doznamo novosti iz Fort Henrvja dok smo na putu? - Da, bit e nekoliko teklia. - Gospodine Clarke, idem nahraniti svoje ljubimce. Biste li ih htjeli vidjeti? - zau se glas koji Alfreda u hipu die na noge. Okrene se i spazi Betty. Za njom je iao njezin pas koji je u zubima nosio jednu koaru. - Prihvaam s oduevljenjem - odvrati Alfred. - Zar imate jo ljubimaca osim Tigea i Ognjanka? - Ah, svakako. Imam medu, est vjeverica, od kojih jednu bijelu, i nekoliko golubova. Betty povede mladia do jedne ograde kraj staje. Bio je to prostor od otprilike dvadeset etvornih stopa, opasan zailjenim i u zemlju duboko zarivenim borovim mladicama. Betty skide zasun i otvori vrataca, a s krova staje prhnu nekoliko golubova, od kojih se neki spuste na njezino rame. Nedorasli crni medvjedi izae iz jedne ovee tenare i dogega se k djevojci. Oito se radovao njezinu dolasku, ali je takoer oigledno izbjegavao Tigeovu blizinu i sumnjiavo mjerkao mladia. No, kad ga je Alfred pogladio po glavi i stao mu tepati, medvjed se udobrovolji i uze njuiti Alfreda oko koljena, zatim se uspravi i poloi ape mladiu na ramena. - Ajde, ajde, Cezare, budi miran - ree Betty. - Stalno se hoe hrvati, to mu je prvo im se sprijatelji s nekim. Veoma je pitom, uradit e to god mu se kae. udo jedno koliko je pametan. No, uvredu ne zaboravlja. Ako mu netko neto podvali, budite sigurni da mu to nee upaliti drugi put. One noi kad smo ga uhvatili, Tige ga je bio natjerao na drvo, a Jonathan se popeo za njim i uhvatio ga lasom. Otada mrzi Jonathana, a ako se nade nasamo s Tigeom onda je tua neizbjena. Da nije toga, pustila bih ga da slobodno seta dvoritem. - Zaista mu se na oima vidi da je pametan i lukav - ree Alfred.

-1 jest, ali se ponekad glupavo prevari. Jednom sam htjela pui od smijeha. Bessie, bratova ena, imala je veliki kotao na vatri, kako sad stoji, samo je taj put ona kuhala javorov sirup. Tigea nije bilo, bio je negdje vani s mukarcima, i ja pustih Cezara neka se malo eka. Oboava javorov eer, pa kad je nanjuio sirup potegao je kotao i vreo mu se sirup prelio preko njuke. Oh, uasno je urlikao. Najsmjenije je to to je, kako se ini, drao da sam mu ja namjerno podvalila, pa se na mene durio i nije me htio ni pogledati itava dva tjedna. - Shvaam vau ljubav prema ivotinjama - ree Alfred. -U biima iz divljine ima kojeega veoma zanimljivog. U Virginiji, gdje sam ranije ivio, malo je ivotinjskih vrsta, a ja nisam imao bogzna kakve prilike da im pratim navike i ivot. 81 - Evo mojih vjeverica - ree Betty otvarajui vrataca jednog kaveza iz kojeg izjuri nekoliko vjeverica. Neke skoie na tlo, a jedna se popne na krov kaveza, druga se nade na Bettvnu ramenu. - Naveer ih zatvaram jer se bojim da mi ih ne pokolju lisice i lasice. Ona bijela je jedina takve vrste koju sam vidjela u ovim krajevima. Jonathan ju je nedjeljama lovio, ali kad je najzad dolijala i pala u zamku, brzo se pripitomila. Zar nije slatka? -1 te kako. Jo nikad nisam vidio takvu. U stvari, mogu rei da nisam ni znao da postoji tako lijepa ivotinjica - odvrati Alfred divei se ljupkoj ivotinji koja je s kaveza skoila na Bettvnu miicu i stala jesti iz djevojine ruke; veliki, upavi, bijeli rep prebacila je preko lea, sitne su joj oice svjetlucale. - Gle, posluajte! - ree Bettv. - Vidite onog mujaka, onog krupnog, crvenkastosmedeg? Zovem ga Satnikom, jer hoe zapovijedati svima ostalima. Imala sam drugog mujaka, starijeg od ovog, zapovijedao je po miloj volji, ali jednog su se dana ove sive udruile i udesile ga. to govorim, ubile bi ga da ga ja nisam pustila. E, ovaj sada ide istim stopama onoga. Jeste li uli onu udnu kripu? To satnik krgue, ljubomorno bjesni to ja iskazujem toliku panju ovoj bijeloj. U svakoj takvoj prilici kripi zubima, a i potukao bi se da je ne motrim. udno mi je, meutim, to u ove bijele nema ni najmanje borbenosti. Ona ili nije u stanju da se tue ili je pretjerano pristojna. Evo, gospodine Clarke, pokaite Snjeku ovaj orah, pa ga sakrijte u dep, vidjet ete da e ga nai. Alfred je poslua, ali je samo hinio da je orah strpao u dep dok ga je zapravo drao u aci. Vjeverica mu vjeto skoi na rame, pretri mu preko grudi, zaviri u sve depove, ak mu i kapu pomakne u stranu. Potom se spusti niz njegovu ruku, onjui ispod rukava i konano zabije hladan nosi meu njegove stisnute prste. 82 - Vidite, nala ga je, ak iako niste bili fer - veselo se nasmije Betty. Alfred se divio prizoru koji je predstavljala djevojka. Crvenu je kapicu nakrivila na crnokosoj glavi, njenim osmijehom gledala svoje ljubimce i tepala im. Na ramenu joj sjedio bijeli lepezan i paljivo kljucao komadi dvopeka to ga je ona drala u ustima. Sve su vjeverice sjedile, svaka je drala po orah u apicama i ispod oka oprezno i lukavo motrila na druge - da ne bi iznenada ostala bez svog oraha. Cezar se ispruio potrbuke, brundao i mljackao svoj doruak. Pas je sve to promatrao nekako s visoka, kao svjestan da doruka svima njima ne bi bilo, da nije njega.

- Dopada li vam se veslanje i pecanje? - upita Betty mladia kad su se vratili pred kuu. - Jako. Isaac me vie puta poveo na rijeku. Shvaam kakvo zadovoljstvo moete nai u veslanju kanuom, ali jo nisam uo da se jedna djevojka oduevljava pecanjem. - Jednu takvu sad upravo gledate. Oboavam Isaaca Wal-tona. Jeste li itali njegova djela. - Na alost, moram priznati da nisam. - Pa zar smijete tvrditi da ste ribi? Dobro, mogu vam rei da ete zbilja uivati i da ete imati priliku nauiti neto o ovjekovom misaonom odmoru. Posudit u vam Waltono-va djela. - Otkad sam doao u Fort Henry, jo nisam vidio knjigu. - Ja imam lijepu malu knjinicu, izvolite doi i izabrati to god elite. No, da se vratimo pecanju. Oboavam ga, ali gotovo svaki put putam uhvaenu ribu na slobodu. Pogdjekad donesem kui lijepog grgea, smjestim ga u kadu s vodom i pokuavam ga pripitomiti. Uzalud mi trud! Ne, pecanje mi se dopada zbog onoga to je povezano s njim. Kanu samo klizi niz brzu maticu, udiete isti zrak, iznad vas je plavo nebo, gledate ptice, stabla i cvijee, eto, to je ono to ja oboavam. Doite da vidite moj kanu. Povela ga je kroz dnevnu sobu i kuhinju do pukovnikova skladita u koje se ulazilo iz kuhinje, a putem je neprestance avrljala. Skladite, zapravo kui dograena koliba niska krova, bilo je krcato svakojakim stvarima. U jednom je uglu bilo kutija, baava i poljoprivrednog alata; na stijenu se naslanjala gomila vezova suhe koe; na samom zidu bile su nategnute vidrine i lisije koe; na polici leale su bavice s barutom. S konopaca prebaenih preko greda visio je vitak kanu. Alfred ga odvee i iznese. Kanu je bio pravo remek-djelo indijanskoga zanata. Bio je dugaak etrnaest stopa, graen od brezove kore postavljene na laganom kosturu od lipe. Pramac je bio izduen jednim lijepim kljunom na ijem je vrhu bila izrezbarena glava ratnika. Bokovi kanua bili su lijepo ukraeni slikama iz indijanskoga ivota. - Izgradio mi ga je jedan Indijanac, vodi moga brata, zove se Tomepomehala, jedan je od poglavica iz plemena Shawneea. Vidite ovaj crte na pramcu: Strijela i miica na indijanskom znae: Trku dobiva brz i snaan. Veoma je lagan. Vidite, ja ga s lakoom nosim - ree Betty diui kanu s tla. Otrala je u kuu i odmah se vratila s dva pecaka tapa, jednom knjigom i koaricom. - Ovo su Jackovi tapovi. Isjekao ih je iz deset godina stare lipe, tako kae. Moramo mu ih paziti. Alfred razgleda tapove znalakim okom i izjavi da su savreni. - Ove je tapove nainio umjetnik, ljubitelj zanata. To bi i slijepac vidio. Sta emo uzeti za meku? - on upita. - Sam mi je donio neto jutros. - Jeste li inae namjeravali poi na pecanje? - iznenaeno ju pogleda Alfred.

- Jesam, namjeravala sam, a kako ste rekli da ete me posjetiti, mislila sam da poemo zajedno. - Veoma lijepo od vas. - Je li vi, mladi, kamo ste krenuli? - do viknu im pukovnik, diui oi sa svoga posla. - Idemo do sikomore - objasni mu Betty. - U redu. Ali, nemojte se aliti da prijeete na onu stranu i da se uputite na rijeku - ree pukovnik. - Ma hajde, Eb, to ti pada na pamet? Kao da smo gospodin Clarke i ja djeca! - uzviknu Betty. - Pa i niste daleko odmakli od djece. No, nije stvar u tome. Nemojte me pitati za razlog. Uinite kako vam kaem, ili nemojte ii - ree pukovnik. - Dobro, dobro, brate, neu zaboraviti tvoj savjet - mudro e Betty gledajui netremice u brata. Ton mu nije bio po obiaju veseo i aljiv, i ona se malko zbunila. - Poimo, gospodine Clarke, vi ponesite kanu, idite za mnom, dobro pazite na korijenje i kamenje, lako se moete spotai. - Gdje je Isaac? - upita Alfred, nakon to je jednim lakim potezom podigao kanu na rame. - Uzeo je puku i poao u umarak hikorija prije otprilike sat vremena. Za nekoliko minuta hoda niz stazu oivenu vrbama stigli su do potoka. Tu je potok bio jako plitak i uzak, jedva je imao pedeset stopa irine, preko njegova kamenita dna buno je brzala bistra, smea voda. - Zar nije opasno poi ovim putem? - upita Alfred gledajui brzu maticu i mnoge stijene to su podmuklo virile iz vode. - Pa i jest. Ali u tome je najvee zadovoljstvo vonje kanuom - mirno e Betty. - Ako ete radije poi pjeice - Ni govora, iao bih makar znao da u se utopiti. Mislio sam na vas. .. 85 - Nema tu opasnosti, samo ako znate koristiti veslo - odvrati Betty smjekajui mu se zbog njegova krzmanja. - I, to se zna, ako vam partner u kanuu sjedi kako treba. - Moda je bolje da date meni da veslam. Gdje ste nauili voziti kanu? - Znate, sad ve vjerujem da vas je strah. ovjee, ja sam roena na Potomacu, veslala sam jo u dobi kad sam jedva mogla dii veslo. Spustite ovdje kanu. Drat emo se blizu obale sve do okuke. Tamo je jedan mali pad, uivam ga preletjeti. Drao je kanu jednom rukom dok je drugu ispruio da pomogne djevojci, ali ona se vjeto i lako ukrca bez ikakve pomoi. - Priekajte asak, da uhvatim kojeg skakavca ili cvrka.

- Joj meni! I to mi je neki ribi! Zar ne znate da je bio mraz? - Ah, tako - izusti Alfred, posramljen njezinom jednostavnom primjedbom. - Ali, ispod onih panjeva moda naete kojeg cvrka - ree Betty. Zacvrkutala je veselim smijehom gledajui jedinstven prizor: Alfreda gdje pue, vrti i u ruci namjeta kapu kao zamku i s njom skae na jednog cvrka. - Oprezno se ukrcajte i gurnite kanu. Tako, krenuli smo - ona e uzimajui veslo. Mali se amac polako zaljulja niz potok, isprva drei se obale kao da se neka ui u dublju vodu, a zatim hvatajui maticu natjeran blagim zaveslajima. Betty je klekla na jedno koljeno i vjeto veslala indijanskim zaveslajima pri kojima veslo ne izlazi iz vode. - Ovo je velianstveno! - usklikne Alfred koji se bio smjestio na pramcu suelice djevojci. - Nita se ljepe ne moe poeljeti. Krasan, bistar potok, svje zrak, lijepe obale u utom ruhu, jesenje lie, vodi koji ..-, 86 - Pazite - dobaci mu Betty. - Eno vodopada preko kojeg emo sada prijei. Alfred pogleda naprijed i opazi da se hitro primiu dvama golemim kamenovima koji se visoko diu iz vode. Prolaz meu njima bio je samo nekoliko jardi irok, opkolilo ih je sitnije kamenje oko kojeg se voda vrtloila bijelom pjenom. - Molim vas, ne miite se! - vikne Betty oiju uarenih uzbuenjem. Mladiu je ovaj trenutak bio takva novost, da zaista drugo nije ni mogao uiniti doli da silno uiva. Ve se bio pomirio sa sudbinom, to jest da mu je kupanje neizbjeno, ali gledajui kako Betty leernim i snanim zamasima vesla i kako se smjeka, iako odluno stisnutih usana, vrati mu se sigurnost. Vidio je da vodopad nije visok, tek nekoliko stopa, ali da tamo voda munjevito klizi kao preko mlinskog kamena i da e se prevrnuti ako samo malo jae udare u kakav kamen. Dvadeset stopa od mjesta gdje je vodopad dizao pjenuavu krijestu, jednim snanim zaveslajem unatrag Betty uspori let kanuu usprkos matici koja ga je nosila, zatim kratko zavesla naprijed i mali se amac zaputi ravno, gotovo samom sredinom bree izmeu dva kamena. Betty podie veslo, nasmijei se mladiu, a amcu se nagnu pra-mac i onim osobitim, brzim, uzbudljivim pokretom, toliko dragim veslaima, kanu strelovito klizne preko glatkoga pada, na tren se nade u bijelom oblaku vodenih kapljica, a as kasnije uplovi u mirnu vodu. - Zar nije bilo divno? - upita djevojka s natruhom samosvjesnog ponosa to joj se takoer zrcalio u tamnom oku. - Gospoice Zane, vie nego divno. Ispriavam se zbog svojih sumnji. Vaa je vjetina divljenja vrijedna. Kamo sree kad bih na svom putu niz rijeku ivota imao takvu sigurnu ruku i oko koji e me izvesti izmeu grebena i prevesti preko brzaca!

I 87 - Pa vi ste pjesnik! - nasmije se Betty, no u isto se vrijeme ovla zacrveni. - to se tie vodia, imate pravo. Jonathan uvijek ponavlja: Osnovno je dobar vodi. A on bi to morao znati, jer mu je to zanat. Sad priam o stvarima koje nemaju veze s pecanjem, a evo mog omiljenog mjesta ispod one stare sikomore*. Uz dug zaveslaj dotjerala je kanu do jednog kamena to je leao ispod golemog drveta koji je duge grane rairio iznad potoka i svojom sjenom zakrilio vodu. Bilo je to staro i golemo drvo, mora biti da je vjekovima straarilo na tom ubavom mjestu. Cvornovato, krivo deblo bilo je vremenskim nepogodama istueno i puno oiljaka. Gornji mu je dio bio suh. Duge su se, suhe i gole grane pruale put neba, nalik katarkama olujom pogoenog broda. Nie se grane bile bijele, ljeskale se, tu i tamo osute krpama smee kore to se krivila, ljutila i otpadala. Tlo je ispod stabla bilo presvueno tepihom barunaste mahovine s malim upovima trave i sitnim busenjem paprati. Ispod jedne stijene to se izboila nad vodom mrmorio je vrutak kristalno bistre vode. Alfred namjesti konopac na tapove, pa na jednu udicu natakne mamac, te uputi Betty kako e hitnuti udicu daleko u maticu i pustiti ju neka ispliva usred vrtloga. Ona tako i uini, a tek to se udica dohvatila vrtloga gdje su se vrtloi-le pahulje bijele pjene, djevojka kriknu i ustane, vrsto stiui tap. - Pazite! - dobaci joj Alfred. - Sjedite, prevrnut ete kanu. vrsto drite tap i zateite konopac. Tako! Sad pomaknite tap prema meni. Dobro. Mladi dohvati konop i izvue iz vode jednog podebljeg grgea. - Oh, ja se uvijek previe uzbuujem - usoptano e Bet-ty. - to mogu? Jonathan se stalno zaklinje kako me vie * Sikomora - gr. divlja egipatska smokva i njezin plod 88 nikad nee povesti na pecanje. Dajte da vidim tu ribu. Zar nije lijepa? Pogledajte kako smijeno trepe oima. - Radosno se nasmijala, uzela ribu za rep i spustila je u vodu. - A sad, ribice moja, budi pametna pa se ubudue uvaj izazovnih mamaca. Cijeli su sat uivali u zabavi. Voda je vrvjela ribama. Mamac bi jedva dotakao povrinu vode i ve bi male ribice naranaste boje juriale na nj. Tu i tamo bi se koji krupni crni grge podmuklo zabio meu onu sitnariju i oteo im koji zalogaj. Ili bi se k povrini digao grabeljivac voda - tuka otrog nosa i ratobornog oka - pa bi bahato nehajna prema svakom, bio ovjek ili riba, lijeno kruila naokolo sve dok ne bi otkrila uzrok onoj guvi meu sitnijim ribama pa bi iroko razjapila usta i jednim prodrljivim zalogajem progutala mamac. Opet se neto uhvatilo za Bettvn mamac i stalo vui udicu prema sreditu potoka. Ona cimnu, a slijedeeg trena tap joj se iskrivi i vrh mu uroni u vodu. - Diite tap! - dovikne joj Alfred. - Dajte ga meni. Ali, bilo je prekasno. Voda se uskomea najprije lijevo pa

desno, neto pue i Bettvn prekinuti konop zapliva vodom. - Ah, kakva nesrea. Strgala mi je konopac! Jo nikad nisam osjetila toliko snaan trzaj. to sad da radim? - Budite sretni to niste i sami pali u vodu. Mene je cijelo vrijeme bilo strah, otkad smo poeli pecati. Vi se vrckate po tom kanuu kao da ste na splavi. Dopustite da odveslam do onog vrtloia, samo da jo tamo okuamo sreu, pa emo prestati. Znam da ste umorni. Neto dalje je jedna stijena virila iz vode i oko nje se stvarao malen vrtlog. Nekoliko je puta Alfred tamo opazio poveu tamnu sjenu iza koje se voda kovitla; bila je to velika riba pred kojom su sitne svijetle bjelice bjeale na sve strane glavom bez obzira. Kad je njegova udica s mamcem zapluta-la nad onim mjestom neto je dugako i uto sunulo iz one duboke tame. uo se pljusak, gotovo nalik pljusku vesla baena u vodu kratkim, snanim zamahom, bjelice nestadoe i povrinu vode zasijee irok riblji rep. Istog asa Alfred cim-nu, voda zakuha i velika riba sva iskoi nad povrinu grevito se batrgajui da bi se oslobodila udice. Stala je pomamno gnjuriti i dizati se, roniti ispod kanua, ulaziti u brzu maticu, strugati oko stijena, ali uzalud. Alfred je ravnomjerno i sve jae zatezao konop, riba je poela malaksati, sad je gnjurila i skakala sve krae i u duim intervalima. Jo jednom je, posljednjim nadnaravnim naporom, skoila ravno u zrak, ali uzalud, pa se prepusti sudbini. Iscrpljena, dala se privui blizu kanua. - Je li vas strah da ju dotaknete? - upita Alfred. - Zato bi me bilo strah? - odvrati Betty. - Onda polako rukom proite niz konopac, prste joj zavucite pod krge i oprezno ju podignite u amac. - Pet funti - uzvikne Alfred, kad mu se riba nala pred nogama. - Najvei crni grge kojeg sam dosad ulovio. alosno je takvu lijepu ribu iupati iz njezina elementa. - Kad je tako pustite ju. Mogu li? - ree Betty. - To ne. Pustili ste sve, ak i tuke, za koje drim da ih treba ubijati. Ovu emo odrati na ivotu, stavit emo je u onu finu, bistru lokvu u dvoritu utvrde. - Lijepo je gledati vas kako lovite ribu - ree Betty. - Jonathan ih uvijek izvue jednim trzajem. Vi ste spretniji. Pustite ribu neka malo odjuri, pa ju zaustavljate. Zatim joj opet dajete neto konopa, da odjuri na drugu stranu. Bez sumnje je ova riba ve mislila da je na slobodi kad ste ju vi opet cim-nuli i zaustavili. - Sad govorite o izvjesnom sustavu koji je oduvijek bio, jest i bit e osobito mio slabijem spolu - ree Alfred, smjekajui se pomalo kiselo dok je motao svoj konop. - Moete li biti odreeniji? - upita ga ona. Mladi se nasmije i ve zausti da odgovori kadli poput pucnja bia odjeknu prasak puke s padine brijega. Jeka se 90 stade odbijati s humka na humak i najzad zamre daleko u dolini.

- to li je to? - zabrinuto e Alfred i sjeti se pukovnikova udnovatog ponaanja kad su odlazili od kue. - Nisam posve siguran, ali mislim da u veeras imati purana, osim ako Lew Wetzel nije promaio nasmije se Betty. - Ali o tome nema govora, tko je jo uo da je Wetzel promaio? Purana je malo u ovo doba, a Jonathan kae da su lisice i vukovi potamanili mlade. Lew je uo puranov zov, pa je vratio maloga Harrvja Benneta, koji je bio krenuo u lov, i sam je poao srediti onog gospodina. - Samo to? Ah, zbog toga se ne treba uznemiravati, je li tako? Bio sam osjetio nekakav strah, bolje rei neku zlu slutnju. Nasukali su kanu, iskrcali se i smjestili u hladovinu kraj izvora, gdje su ruali. Poslije se Alfred opruio na travi, a Betty se naslonila na stablo. Naveliko se razbrbljala o svom nekadanjem ivotu u koli, o Philadelphiji i prijateljima koje je tamo imala. Primijetivi njegovu zamiljenost, ona e: - Ah, vi me ne sluate! - Molim vas da mi oprostite. Priznajem, misli su mi odlutale. Mislio sam na majku. Vi me neim podsjeate na nju. Ne bih znao rei ime, osim ako nije po toj vaoj navadi da nakubite usne kad oklijevate ili zastanete da razmislite. - Priajte mi o njoj - ree Betty, opazivi koliko se on raznjeio pri spomenu majke. - Bila je jako lijepa, a ni srcem nije zaostajala za svojom ljepotom. Kraj nje nisam znao to je briga, sve dok mi otac nije umro. Dogodilo se, te se ona preudala, a ja se nikako nisam mogao sloiti s ouhom. Pobjegao sam od kue, ima tome ve etiri godine. Za to vrijeme nisam ni jednom bio u Virginiji. - Da li udite za roditeljskim domom? 91 - Pa, i udim. Dok sam bio u Fort Pittu, znalo me uhvatiti crno raspoloenje i drati me i po nekoliko dana. Ovdje sam se neko vrijeme osjeao zadovoljnijim. No, bojim se da e me nemir opet epati. Vama mogu slobodno govoriti, jer znam da me shvaate i siguran sam da ete suosjeati sa mnom. Otac je htio da postanem sveenik. Poslao me u sjemenite u Princetonu, dvije sam godine studirao. Onda je umro. Otiao sam kui i starao se za dom sve dok se majka nije preudala. Pred mojim se oima sve izmijenilo. Pobjegao sam i odao se lutanju. Znam da nisam lijenina, da me nije strah rada, ali su mi etiri godine propale, a nemam se ime pohvaliti. Obeshrabren sam. Moda nisam u pravu, ali vi mi recite kako u sebi pomoi. Kod mene nema stoicizma onog lovca, Wetzela, niti filozofskog duha vaega brata. Ne mogu se zadovoljiti time da sjedim na stepenicama ispred svoje kue, puim lulu i gledam kako zriju penica i kukuruz. S druge strane, ovaj ivot na granici, isprepleten neoekivanim pogibeljima, privlai me, mami, a istovremeno me strah da ovdje ne padnem kao rtva indijanskog taneta ili koplja i naem se u neobiljeenom grobu. Uslijedila je duga tiina. Alfred je ovo izgovorio mirno, ali jednolinim tonom u kojem se osjeao jad od kojeg se Bettv rastuila. Prvi je put sada vidjela sjenku bola u njegovu oku. Gledala je u dolinu, ali nije opaala smee i zlataste humke to su se smjelo ocrtavali na plavetnilu neba, i ljepotu rijeke ija se voda

ljeskala crvenilom sunca pred smiraj. Alfredove rijei dotakle su nekakvu nepoznatu icu u njezinu srcu. Kad se najzad okrenula k njemu, da mu odgovori, u oima joj je sjalo krasno svjetlo, svjetlo to ne sjaji ni na zemlji ni na moru, ve jedino na eni punoj nade. - Gospodine Clarke - ona prozbori utiana glasa, njenim tonom - ja sam jo mlada, ali dobro shvaam. Nesretni ste. Pokuajte se uzdii iznad toga. Tko zna to e se dogoditi ovom naem malenom naselju? Mogu ga zbrisati 92 crvenokoci, a moe postati i golem grad. Bez tog rizika ne ide. Tako morate i vi, kao i svi - mi moramo prihvatiti rizik. Kad ste ve ovdje, posvetite se svom poslu, radite ga zduno, asno, a budunost neka se brine za ono to e doi. I, nemojte se uvrijediti, dozvolite mi samo da vam skrenem pozornost na jedno: uvajte se nerada i pia, koji su isto tolika, ne, jo vea opasnost nego Indijanci. - Gospoice Zane, kad biste mi vi rekli da ne pijem, sigurno ne bih vie ni kapi stavio u usta. - Nisam tako to mislila - Betty se ovla zacrveni - ali u pamtiti ove vae rijei, moda e doi dan kad u vas na njih podsjetiti. U nedoumici je gledao u djevojku koja je sjedila kraj njega. Dugo je proivio meu kolovanim i kulturnim svijetom, a nekoliko je godina proveo i u divljini, ali pored svega svog iskustva, i poznavanja ljudi, morao je priznati da mu ova mlada ena predstavlja neto sasvim novo. Ona zna jahati kao Indijanac i pucati kao lovac s granice. Kau da u trku ne zaostaje za svojom slavnom braom. Oito se ona niega ne boji, uoio je odvanost u izvjesnim trenucima u kojima ak ni on nije bio dokraja hladnokrvan. A uz to, ona je vedre i vesele naravi, estita i neposredna, u nje ima i njenosti i povrh toga ima one izvanredne enstvenosti i finoe koje mukarce privlae vie od ikojih drugih vrlina. - Da li poznajete gospodina Millera od ranije, prije nego to je doao iz Fort Pitta? - upita ga Betty. - Zato me to pitate? - Jer je spomenuo neto o tome. - to je rekao? - Pa gospodine Clarke, ne sjeam se. - Tako - smrkne se Alfred. - Znai, priao je o meni. to rekao da rekao, nije me briga. Da, upoznao sam ga u Fort Pittu, tamo smo se sukobili: Vjerujem da o tome nije nikome priao. To ga sigurno ne bi prikazalo u lijepom svijetlu. Meni pak nije stalo do ogovaranja ili da o nekom priam iza leda. - Nije teko uoiti da ga ne volite. Ni Jonathan ga ne voli. On tvrdi da je gospodin Miller bio u dobrim odnosima s McKeejem i zloglasnim Simonom Girtvjem, onim vojnicima to su dezertirali iz Fort Pitta i prebjegli Indijancima. Ali ga djevojke vole. - Ako mukarac lijepo izgleda i uz to je ljubazan, obino je to djevojkama dovoljno. Primijetio sam da

vam je poklonio mnogo panje na plesu. Triput je plesao s vama. - Zar? Imate otro oko - ree Betty i malo ga pogleda iskosa. - Pa, veoma je ljubazan i vrlo dobro plee. - Tko zna da li je Wetzel ubio purana. Vie se nije uo nikakav pucanj - ree Alfred pokazujui time da eli promijeniti temu. - Oh, gledajte! Gledajte! - uzvikne Betty upirui prstom. Pogledao je i spazio srnu i lane kako gacaju u pliaku. Majka je nepomino stala na as, uspravne glave i naulje-nih dugakih uiju. Zatim spusti lijepu glavu i edno se napi svjee vode. Lane je razdragano bukalo naokolo dok mu je majka pila. Ulazilo je nekoliko koraka dublje u vodu, pa bi se ogledalo da vidi odobrava li mu to majka. Oigledno se ona nije s tim slagala, jer je dizala glavu i dozivala lane nekakvim tihim, nujnim glasom. Najednom naglo podie glavu, duge ui joj se u hipu uspravie, stala je njuiti zrak. Zagakala je u dublju vodu i zaobila jednu stijenu koja se izboila u potok. Potom se okrene i dozva mladune. Lane napravi nekoliko koraka, dok mu se voda ne popne do koljena, pa stane i neto alosno izbleji. No, bodreno majinim glasom ude u duboku vodu te nakon dueg kop-rcanja i praakanja uspije preplivati kratku udaljenost. Iste-turalo je na obalu, tanke su mu noice drhtale. Zgrilo se uz majku, ili od umora ili od straha. Oboje nestadoe meu vrbama to su pokrile padinu. - Zar nije slatko? Ja sam ve nekoliko puta drala lane, ali sam se redovito smilovala i putala ih - ree Betty. Zatim, kako je Alfred svejedno utio, ona nastavi: - Niste ba jako razgovorljivi. - Nemam to rei. Drat ete me dosadnim. A zapravo, kad togod duboko osjeam, tad nisam u stanju govoriti. - Onda u vam itati - ree Betty i uzme knjigu. Leei na travi, on je odsutno zurio u ivopisna stabla na malom obronku i u McCollochovu liticu koja se mrtila na njih. Na plavom nebu, daleko iznad litice, polako je kruio srebrnkast orao. Alfred se upita kakva tajanstvena sila dri tu samotnu pticu kad bez vidljiva pokreta svojih irokih krila pluta onako visoko. Zavida mu, tom caru ptica, na vlasti nad neogranienim prostorom, na dalekosenom pogledu to ga ima, na slobodi. Kruio je orao i kruio, sve vie i vie, savrenim krugovima, na tren je naizgled stao, ba kao kad stoji na svojoj samotnoj litici, pa je skupio krila i sunovratio se kroza zrak brzinom odapete strijele. Tih Bettvn glas, milozvuan ubor vode na slapu, suanj utog lia to pada, apat lahora koji miluje cvijee svi su ti blagi zvui godili Alfredu koji je leao napola sklopljenih oiju. Vrijeme je brzo odmicalo, kako to samo moe biti u takvim prilikama. - Izgleda da vas je danas obuzela melankolija - ree Betty pomalo alosno. - Niste ni primijetili da sam prestala itati, a vjerujem da niste uli ni omiljenu pjesmu. Pokuala sam vam prirediti to ugodnije popodne i nisam uspjela. - Ne, ne - usprotivi se Alfred, gledajui je oima u kojima je gorio nekakav plaviast plamen - popodne mi je bilo savreno. Samo to sam zaboravio na glumu i dozvolio vam da vidite kakav sam u stvari, to od svakoga skrivam.

- Da li ste uvijek tuni kad ste iskreni? - Nisam uvijek. Ipak, poesto. udite se? Zar ne lei tuga u cijeloj prirodi? Evo! ujete gdje zlatka pjeva? Tuno joj odzvanja poj u ovoj tiini. Vjetar je tuan, potok je tuan, ovo kasno ljeto je tuno. I sam je ivot po sebi tuan. - Ah, to ne, ivot je lijep. - Vi ste premladi - on odvrati glasom koji je treperio. -Nadam se da ete uvijek ostati ovakvi kakvi ste danas, barem u srcu. - Kasno je. Vidite, sjene se skupljaju. Moramo poi. - Znate da sutra odlazim. A ne elim ii. Moda je to razlog to danas nisam mogao biti ugodan i drutven. Slutim zlo. Slutim da se neu vratiti. - Meni je ao to morate ii. - Da li to iskreno kaete? - ivo e Alfred prigibajui se k njoj. - Znate da je poduhvat veoma opasan. Da li bi vam bilo ao ako se ne bih vratio? Digla je glavu i pogledi im se ukrstie. Glavu je meutim podigla optuujuim pokretom, kao da ga time pita kojim pravom joj upuuje onakve rijei, ali kad je spazila neizree-nu molbu u njegovim oima, pogled joj izgubi sigurnost i padne k tlu, a vrue joj rumenilo podlije obraze. - Da, bilo bi mi ao - ozbiljno odvrati ona, pa malko zastane i dometne: - Ponesite kanu do iza slapa, pa emo odande odveslati do staze. Primicali su se kui. Pukovnik Zane stajao je na vratima, razgovarao s Wetzelom. Lice je u pukovnika bilo blijedo i alosno, u lovca mrgodno, turobno. - Lew, jesi li mi donio purana? - upita Betty nakon to je tren zastala u nedoumici. Odjednom je osjetila u grudima nekakav bezimeni strah. Umjesto odgovora Wetzel zadie skut svog kaputa - za pojasom mu je visio skalp s uperkom crnih vlasi. Betty je odmah znala da je to skalp Indijanca. Problijedi i poloi ruku na lovevu miicu. - to to znai? To je indijanski skalp. Lew, udno izgleda. Reci mi to je, niste se valjda uplaili to smo otili u kanuu i izloili se opasnosti? - Betty, Isaaca su opet uhvatili i odveli - progovori pukovnik. - Oh, ne, ne, nije mogue! - zavapi Betty tuno i muno, krei ruke. - Valjda se moe neto uiniti! Morate poi za njima. Oh, Lew, gospodine Clarke, zar ga ne moete izbaviti? Nisu mogli odmai daleko. - Isaac je jutros otiao u umarak hikorija. Da je tamo i ostao, ne bi ga uhvatili. Ali, zaao je duboko u Crnu umu. Puranov zov to smo ga uli poticao je zapravo od jednog Wyandota sakrivenog u peini. Lewis mi

ree kako je nekoliko Indijanaca tamo logorovalo vie dana. Ubio je onoga to je dozivao kao puran i slijedio ostale sve dok nije otkrio da su poli Isaacovim tragom. Uplakana Betty okrene se Alfredu i stane ga preklinjati neka joj spasi brata. - Spreman sam da poem s vama - ree Clarke Wetzelu. Lovac ne progovori, samo odmahne glavom. - Ta ogavna Mveerah - vatreno plane Betty dok ju je pukovnikova ena uvodila u kuu. - Jeste li ubili jo kojega? - upita Clarke. Lovac kimne, preko mrkih mu crta preleti onaj njegov lagan, neodreen smijeak. O svojim djelima nije nikad govorio. Zbog toga su mnoge njegove uzbudljive avanture ostale zauvijek tajnom. Te je veeri bilo tuno za pukovnikovim stolom. Nedostajala je uobiajena pukovnikova veselost, njegovo zadirkivanje sestre, njegov vedar i dobrohotan ton. Nije smogao rijei. Betty je as-dva sjedila za stolom, potom ustade i napusti sobu izgovarajui se da nije gladna. Jonathan, uvi za bratovu sudbinu, nita ne rekne, povue se u sumoran muk. Q7 Silas jedini nije bio dokraja deprimiran. Ree kako je moglo ispasti i daleko gore; da se moraju pomiriti sa stanjem stvari i da e za Isaaca biti najbolje da to prije oeni indijansku princezu, sauvat e svoj skalp i svima njima vratiti mir. - Dobro se sjeam one Mveerah - ree. - Bilo je to prije osam godina, jo je bila dijete. ak jo tada bila je veoma ponosna i svojevoljna, i najljepa djevojka koju sam ikada ugledao. Te je veeri Alfred do kasno ostao u pukovnikovoj kui. elio je da prije odlaska na dug put jo nekoliko trenutaka provede nasamo s Betty. No, nije mu se ukazala prilika. Stoga je, nakon to se sa svima oprostio i zaelio im laku no, na vratima apnuo djevojci koja ga je ispratila: - Vani je mjeseina. Molim vas, proetajte se sa mnom do vrata dvorita. Puni je mjesec spokojno sjao i plavio dolinu svojim djevianskim bjeliastim svjetlom; u podnoju strmine rijeni su valovi svjetlucali poput bezbroj zvijezda to trepu i igraju na sagu pahuljastih oblaka. U takvu se bljetavu ruhu rijeka sputala niz dolinu, sjaj joj bivao sve slabiji, na kraju je sliila na srebrnkast treperav koni to spaja nebo i zemlju i nestaje na obzorju. - Moram se oprostiti s vama - ree Alfred kad su stigli do dvorinih vrata. - Tako bude u ivotu da se prijatelji moraju rastajati. ao mi je to odlazite, gospodine Clarke, i nadam se da ete se vratiti iv i zdrav. ini mi se kao juer da ste spasili ivot mom bratu, i bila sam toliko zahvalna i sretna. A sad, opet ga nema. - Ne smijete toliko razmiljati o tome, niti tugovati - odvrati mladi. - Kukanjem ga neete dovesti kui niti ete pomoi sebi. Najzad, gore bi proao da je pao u ruke kakvom drugom plemenu. Wetzel nam tvrdi da su ga iva odveli. Molim vas, ne tugujte. 98

- Plakala sam sve dok mi suze nisu presahle. Titi me uasna bol. Otkako mi je majka umrla, najvie sam voljela Isaaca. Strahota je imati ga neko vrijeme kraj sebe, pa ga opet izgubiti! Oh, svisnut u od jada. Rukama je pokrila lice i stala tiho jecati. - Ne, nemojte - on e nesigurnim glasom, dohvati njezine malene ake i makne joj ih s lica. Djevojka zadrhti. Stresla se zbog neega u njegovu glasu, zbog njegova tona kakvim joj jo nije govorio. Pogledala je u njega gotovo nesvjesna da je zadrao njezine ruke u svojima. Jo nikad nije bila toliko slatka. - Ne shvaate moje osjeaje. - I ja sam volio majku. - Ali ju niste izgubili. I u tome je velika razlika. - Htio bih vas utjeiti, a ne znam kako. Nisam sposoban da vam kaem to Uutio je. Gledao je u ono umiljato lice, strastvene su i vatrene rijei navirale u njemu, ali je bio nijem, nije bio u stanju izgovoriti ih. Cijeli je dan proivio kao u jednom snu. Znao je da jo samo as moe ostati kraj djevojke koju toliko voli. Naputa ju, moda ju nee vidjeti vie nikada, ili ju moda nade izmijenjenu, drukiju. Otra bol zapara mu srce. - Vi mi drite ruke - izmuca Betty slabim i uznemirenim glasom. Pogledala mu je u lice i uoila koliko je blijedo od priguenih osjeaja. Alfred se osjeao kao pomaman. Zaboravio je sve. Tog asa za njega nije vie nieg bilo na svijetu, osim onog lijepog lica. Njezine oi, podignute prema njemu na mjeseini, mekano su zraile. Bile su to oi iskrenosti i estitosti, tog trena pune tuge i jada, privlaile su ga neodoljivom silom. Sasvim nesvjesno, prepusti se slijepom porivu. Prigne se i poljubi one uzdrhtale usne. - Oh! - izusti Betty ukoivi se kao kip i gledajui ga prekrasnim oima. Potom, pojmivi to se zbilo, lice joj se

0Q oboji vrelim rumenilom, otre ruke iz njegovih, izmahnu i oamari ga. - Zaboga, Betty, nemojte me krivo shvatiti! Stanite! Da vam neto kaem! Smilujte se, dozvolite mi da vam objasnim! - on zavapi najednom shvaajui koliko ju je teko uvrijedio. No, Betty se oglui njegovim molbama. Otrala je u kuu i za sobom zalupila vrata. Dozivao ju je, ali odgovora nije bilo. Zakucao je na vrata koja se ne otvorie. Neko je vrijeme mirno stajao, trsio se da pribere misli, da nae nain da ispravi poinjenu greku. Shvaajui posljedice svog postupka, jekne u srcu. to je bio lud! Za svega nekoliko kratkih sati mora poi na opasan put, a ostavit e ljubljenu djevojku koja ne zna njegove prave namjere. Tko e joj rei da ju on ljubi? Tko e joj rei da ju je poljubio zato to je osjetio da svim srcem i duom pripada njoj? Pognute glave, vukui korak za korakom, krenuo je prema utvrdi, ni na kraj pameti mu nije bilo da ga jedna djevojka, to rukama vrsto pritie grudi da bi smirila pomamno kucanje srca, s prozora prati pogledom i gleda ga kako nestaje u sjeni karaule. etiri preostala sata tog znaajnog dana Alfred je proveo nemirno koraajui amotamo svojom sobom. Kad je na istoku zarudjelo i osvit se stao pomaljati, uo je promukle ljudske glasove i topot potkovanih kopita. Kucnuo je as njegova odlaska. Sjeo je za stol i uz mutno svjetlo s jedne borove kvrge urno je napisao pismo Betty. Sitna je nada mirnula u njegovu srcu pri pomisli da moda opet sve bude dobro. Valjda e nai nekoga kome moe dati pismo, ne bude li takvog, sam e otrati prijeko i gurnuti list pod vrata pukovnikove kue. U sivilu ranog jutra Alfred izjaha sa smjelom druinom teko naoruanih, odlunih i mrkih ljudi zadubljenih u misli to se roje u ovjeku svjesnom da moda ide u smrt. Ubrzo je naselje ostalo daleko za njima. GLAVA 5 Posljednjih nekoliko dana, tijekom kojih je mraz raskolio ljuske hikori-oraha, a vjeverice se zaposlile skupljajui i spremajui svoju zimsku zalihu hrane, Isaac je obiavao uzeti puku, krenuti uzbrdo i provesti cijelo dopodne u umarku. Tog je svjeeg jesenjeg jutra ve po navici krenuo, a njegov brat, pukovnik, dozvao ga je i savjetovao neka se puno ne udaljava od naselja. Ta je opomena, koliko god bila bratski smiljena i oprezno upuena, naljutila Isaaca. Kao i kod svih Zanea i kod njega je bilo uroena ljubav prema samoi i divljini. Bilo je trenutaka kada je mogao nai zadovoljstvo i mir samo u tiini duboke ume. Sada je bio upravo u takvom raspoloenju. Hrabar do bezumlja, smion i onda kad smionosti nije bilo mjesta, Isaacu su nedostajali pukovnikov prakticizam i Jonathanova razboritost. Svojom netrpeljivou prema ogranienjima, svojim samostalnim duhom i, treba priznati, upornim povoenjem za svojom udi i odbacivanjem savjeta, Isaac je bio daleko blii Betty nego ostaloj brai. Siguran da mu niija briga nije potrebna, svjestan sebe, prokuana lovca i ovjeka iz divljine, odluio je poi u skit-nju umom. Ta mu je odluka bila potkrijepljena nevjericom u ono to su pukovnik i Jonathan govorili - kako nije iskljueno da koji ratnik Wyandot vreba u blizini s namjerom da ga ili ubije ili

zarobi. Bilo kako bilo, on se toga nije bojao. im se naao u sjeni ogromnih stabala nestane njegova nezadovoljstva, sve zaboravi, preda se osjeaju sree to je tu, opkoljen nijemim hrastovima, i stane sve dublje zalaziti u umu. Tu i tamo je unula grana, pao orah, vjeverica mugnula, a za drvo zamakao njezin upav rep - sve je govorilo da su sive ivotinjice veoma zaposlene. Na ovo bi Isaac obino mirno stao, ali sada kao da ga nita od toga nije 101 zanimalo. Pogdjekad bi zastao samo da ispita njene izdanke podno sasafrasova* stabla. Kasnije, kad se naao na obali potoka, prignuo se da ispita tragove na mekanom tlu. Iao je sve dalje i dalje. Nakon dva sata takvog lutanja naao se u jednoj plitkoj jaruzi niz koju je preko mahovinom prekrivenog zelenog kamenja uborom tekao potok. Tu je uma bila gusta. vornovati hrastovi i topole daleko su nadvisili vrkove bijelih hrastova i bukvi. Nalik gigantskim zmijama, puzavice se penjale uza stabla da bi se u gornjim granama irile i zakrilile sunce; lovor i drugo bunje gusto je izraslo; po tlu trunulo ogromno drvee tko zna kada oboreno kakvom olujom; negdje su oborena stabla bila u takvim gomilama da ih je bilo nemogue prijei. Isaac zastade. Uoio je da je zaao duboko u Crnu umu. Tu je bilo tamno; vladala je pospana tiina, duboka tiina divljine koju remeti samo dalek glas hermita, udne ptice to svojim samotnim, osamljenim krikom probija muk ume. Iako ju nikada nije vidio, Isaac je dobro poznavao krik te ptice koji se mogao uti samo u najdubljoj umi, daleko od ljudskih nastambi. Jedna crna vjeverica sie niz stablo, spazi lovca i bre-bo-lje usplahireno pobjee. Isaac je znao da crna vjeverica ivi samo u najveoj divljini, samo tamo gdje ovjek ne dolazi. Krik hermita i crna vjeverica nagnae ga da stane i porazmisli. Zakljuio je da se od utvrde udaljio mnogo vie no to je kanio. Krene natrag, kadli mu do otrog uha dopre jedva ujan um iz jaruge. On nije posjedovao instinkt koji bi ga opomenuo da se jedno jezivo olieno lice na tren diglo iz lovorovog bunja slijeva i da dva otra oka pozorno prate svaki njegov pokret. Nesvjestan opasnosti to se nad njim nadvila, Isaac je stajao i gledao unaokolo. Odjednom, povjetarac opet donese * Sasaparin, panj. - vrsta lovora; korijen sadrava eterino ulje koje se primjenjuje u medicini i parfumeriji 10? onaj um koji nadjaa milozvuan ubor potoka i suanj lia. Isaac se zguri kraj jednog debla i napne ui. Nekoliko je a-saka sve bilo tiho. Zatim zau topot, sitan topot papaka to silaze niz potok. Pribliavali su mu se. Na trenutke ih ne bi uo, potom bi se opet javili, jasnije, razgovjetnije. uo je bukanje po vodi i mukao um tvrdog papka to strue preko kamena u pliaku. Odjednom zvuka nestane. Isaac oprezno izviri iza stabla i spazi srnu gdje je stala kojih pedesetak jardi nie, na obali potoka. Drhtala je, izgledala neodluna, nesigurna. Ui su joj se naulile, jednu je prednju nogu malko podigla, kako to ine istokrvni psi ptiari. Isaac je znao da e srna redovito voditi opor koji se morao ubrzo pojaviti,

osim ako ga srna ne upozori na kakvu opasnost. I zaista, tren kasnije vrbe se razmakoe i pojavi se jelen iroko razgranatih rogova i nepomino stade na obali. Iako je vjetar puhao od njih, ivotinje su ipak osjeale nekakvu opasnost, to je Isaac uoio. Netremice su gledale u lovorov bun Isaacu slijeva, to on nije uoio tog trenutka, ali mu je kasnije bilo jasno zato. Na pucanj Isaacove puke jelen poskoi silovitim skokom koji ga gotovo letom prebaci preko potoka, potri grevito uz obalu, stie navrh, tu mu ponestane snage i srui se natrag u vodu gdje u smrtnom gru nogama izbuka vodu u bijelu pjenu. Srna je u hipu nestala. estitajui sebi na takvom sretnom pogotku - jer bi jelen rijetko pao na mjestu, ak i pogoen u samo srce - Isaac ustane i uzme puniti puku. Oprezno je na dlan istresao baruta koliko treba - mjerkajui mu koliinu odoka - jer je vjet lovac morao znati koliko e baruta staviti u naboj. Barut uspe u cijev. Na sam grli zatim poloi krpicu iroku otprilike pola palca, na koju poloi olovnu kuglu i ipkom ju stade utjerivati u cijev. Lagan um za leima, nalik unju kad egrtua pue preko lia, nagna ga da se prene i okrene. Ali bilo je prekasno. Toljaga u smeim rukama jednog Indijanca srui mu se uasnom snagom na glavu i on, kao pokoen, pade onesvijeten. Kad je doao k svijesti osjetio je da ga tupo boli glava. Otvorio je oi, ali mu je ispred njih sve titralo, nije mogao jasno razaznati predmete. Nekoliko asaka kasnije vrati mu se bistar vid. Kraj sebe spazio je neto nalik lealjci nainjenoj od dviju lipovih motki za koje su bili vrsto pritegnuti komadi puzavice i trake zelene kore. Bilo mu je jasno da su ga na tome nosili. Po svojoj mokroj odjei i poloaju sunca to se nalo na zapadu, zakljuio je da su ga prenijeli preko rijeke i da je miljama daleko od utvrde. Pred sobom je ugledao -tri Indijanca kako sjede kraj logorske vatre. Jedan je sjekao tanke krike s jelenjeg buta, drugi je pio iz jedne tikve, trei je na zailjenoj trijesci pekao komad mesa. U njima je odmah prepoznao Wyandote i to oliene ratnim bojama. To nisu bili mladii, ve sredovjeni zreli ratnici. U jednome od njih Isaac prepozna Vranu, poglavicu iz jednog plemena Wyandota, i ratnika na glasu po svojoj smjelosti i vjetini da proe divljinom u ravnoj crti. Vrana je bio nizak, temeljit Indijanac, grada mu odavala silnu snagu. elo mu je bilo iroko, jagodice ispupene, nos strao, lice bi mu bilo i lijepo i inteligentno da nije bilo brazgotine to mu je ila preko obraza i davala mu jezivo opak izgled. Vrana podie oi i spazi da Isaac zuri u njega. - Uh! -izusti i ostala dvojica odmah ispustie isti uzvik. - Vrano, opet si me uhvatio - ree Isaac na jeziku Wyandota koji je teno govorio. - Bijeli poglavica ima sigurno oko i brzu nogu, ali on ne moe pobjei Huronu. Od punog mjeseca Vrana mu je pet puta bio na tragu. Oi bijelog poglavice bile su zatvorene, a njegove ui gluhe - naduto e Indijanac. - Koliko si dugo bio blizu utvrde? - Dva su puna mjeseca ratnici Mveerah lovili blijedo lice. - Ima li jo ratnika s tobom?

104 Vrana kimne glavom i ree da je grupa od devet Wyandota bila oko Wheelinga punih mjesec dana. Spomenuo je imena nekih od tih ratnika. Isaac se iznenadi: osim Vrane, poslali su i druge glasovite ratnike da ga uhvate. Poglavice iz plemena Delaware, Wi-genund Mladi i Wapatomeka spadali su meu najlukavije i najpametnije Indijance Zapada. Zakljuio je da ga Mveerah nije zaboravila usprkos njegovu dugom odsustvu. Odvezavi Isaacu ruke, Vrana mu dade vode i mesa. Zatim Indijanac uze puku, dobaci jednu rije ostalima i krene meu grmlje koje je opasalo maleni proplanak, te se ubrzo izgubi iz vida. Nakon to je utolio glad i ed, Isaac je sa zadovoljstvom zatvorio oi i naslonio se na stablo, jer ga je glava jo uvijek uasno boljela. Razmiljajui o domu koji moda vie nikada nee vidjeti, nepokretno je tako sjedio otprilike jedan sat, kad ga iz misli trgoe guturalni* uzvici Indijanaca. Otvorio je oi i spazio Vranu i jo jednog Indijanca kako ulaze na proplanak zajedniki podravajui treeg crvenokoca. Tog treeg odvedoe do jednog panja, gdje on sjedne klonulo, sporo. Jednom se rukom drao za grudi. Bio je to krasan mukarac divovskog rasta, veoma irokih plea, u skladu sa svojom visinom. Nain na koji mu je kosa bila ureena i zlatne narukvice koje je nosio na miiavim rukama pokazivahu da se radi o poglavici visokog ranga. Sedam orlovih pera u njegovoj kosi pokazivalo je da je u borbi ubio sedam ratnika. Po komadiima drveta olienim razliitim bojama i utkanim u njegovu kao ugalj crnu kosu, svaki bi Indijanac znao rei koliko je puta ovaj poglavica ranjen, bilo tanetom, noem ili tomahavkom. Lice mu je bilo mirno. ak i ako ga je boljelo, on to nije odao ni jednim znakom. Zamiljeno je zurio u vatru, polako * guturalni - glas koji se tvori u grlu (k,g,h) je otpasao opasa s noem i tomahavkom. Svoje je oruje uzeo u ruke i polako ga podigao visoko iznad glave, te njime zamahnuo. To ponovi triput. Zatim sporo i preko volje ispusti oruje kao da je svjestan da mu ono vie nee sluiti na zemlji. Smrailo se, proplanak je osvjetljavala jarka logorska vatra pri kojoj je Isaac mogao vidjeti onu iznemoglu priliku na panju, a u pozadini Vranu i ostale Indijance kako se neto dogovaraju apatom. uo je poneku rije, te je lako zakljuio ostalo. Poglavica je smrtno ranjen; bljedoliki su im na tragu; mora se smjesta krenuti. Isaac je poznavao ranjenika. Bio je to Wingenund Mladi iz plemena Delaware. Svojevremeno se oenio jednom djevojkom iz plemena Wyandot, esto se zadravao u selu Wyandota i odlazio na ratne pohode koja su dva prijateljska plemena poduzimala protiv drugih. Isaac je lovio s njim, spavao pod istim pokrivaem i s vremenom mu je Indijanac postao drag. Kako se Isaac pomaknuo, poglavica ga spazi. Odmah se uspravi, razgrne lovaku koulju i pokae rupicu na irokim grudima. Tanak je mlaz krvi curio iz rane i sputao mu se niz prsa. - Vjetar Smrti je veliki bijeli poglavica. Njegova je puka uvijek puna - mirno ree i preko njegovog mrkog lica prijee sjena ponosa, kao da se ponosi to je ranjen od takva ratnika.

uvi to ime, jedno od mnogih nadimaka koje su Indijanci dali Wetzelu, Isaaca marnu neka nada i sad shvati da se Indijanci boje da im je Wetzel na tragu. Meutim, takva mu je nada bila kratkog vijeka, jer se ubrzo sjetio da bi Indijanci prvo ubili njega u sluaju da ih napadnu useljenici, pa je k tome zakljuio da sam Wetzel, koji zna Indijance i kako di-u, nee htjeti pod takvim okolnostima pokuati bilo to. 106 etvorica Indijanaca sad se vrate i stanu kraj poglavice. Bilo im je jasno da je njegov kraj blizu. Muklim, ali ne i neskladnim glasom poglavica zapjeva huronski pjev smrti. Njegovi drugovi utke obore glave na grudi. Zavrio je poj i polako ustao u svoj svojoj natprosjenoj visini. Bio je impozantna prilika. Polako mu s lica nestade mrke oholosti, njegove tamne oi, to su zurile ravno u mrak, kao da su ugledale nekakvu vanzemaljsku viziju. - Wingenund je bio veliki poglavica. Doao je na kraj svoje posljednje staze. Djela Wingenunda bit e kazivana u vigvamu Lenapea - kaza poglavica glasno, pa se srui na ruke svojih drugova. Oni ga brino poloie na zemlju. Poglaviinu spodobu strese estok gr, zatim isprui ilave ake i divlje zagrebe prstima po zraku, kao da hoe epati i zadrati ivot to bjei iz njega. Isaac je vidio ukoen, mutan sjaj u njegovu oku, bljedilo smrti to mu se prikrada preko lica. Svrnuo je pogled s takvog tunog prizora. Kad je ponovo pogledao, poglaviina je prilika bila mirna. Mjesec isplovi iza jednog oblaka i prosu svoje blijedo svjetlo po malenu proplanku. etiri su Indijanca kopala raku u podnoju hrasta. Ni rije se nije ula. Kopali su tomahavcima, brzo su zavrili posao. Naslagom paprati i mahovine pokrie dno poglaviina posljednjeg poivalita. Kraj ratnika poloie njegovo oruje, neka s njim pode u Vjena Lovita, u zagrobni dom crvenokoaca, gdje im sunce vjeno sja i gdje nema okrutnih bijelih dumana. Indijanci su zatrpali grob, na nj dovaljali panj, pa su a-sak zastali kraj njega, svaki je muklim glasom izgovorio nekoliko rijei, dok je noni vjetar u kronjama stabala huklo pjevao rekvijem mrtvom poglavici. Iako je bio navikao na krv i smrt isto toliko koliko i Indijanci, kao i na tragediju to je neprekidno lebdjela nad ivotom ovjeka na granici, jezivi je prizor ipak potresao Isaaca. Osjeao je da nikada nee zaboraviti posljednji izgled onog tamnog, mrkog lica i one mone spodobe nad kojom je Mjesec sjao kao da i on ali. Misli mu prekine opori glas Vrane koji mu je nalagao neka ustane. Rekli su da e mu i najmanji znak da usporava mar koji slijedi, ili da ostavlja kakve znakove za sobom, znaiti smrt. Vrana mu presijee spone na nogama, postavi ga izmeu dva Indijanca i povede grupu. Poput aveti kretali su se na mjeseini, marirali su satima. Vrana je opravdao svoje ime. Vodio ih je preko kamenih hr-ptova gdje im stopala nisu ostavljala otisak i gdje bi ak i pas teko nanjuio njihov trag, zatim u doline i preko plitkih potoka gdje e brza voda zaas otplaviti svaki znak njihova prolaza, pa po ravnima gdje se mekana i elastina trava brzo uspravljala za njima. Ili su u koloni po jedan, tragom predvodnika koji ih je vodio kroz umsku tamu i mjeseev sjaj ni aska ne

usporavajui brzi korak, stalno u ravnoj crti, ali opet izbjegavajui vrletna i neprohodna mjesta po svom nepromaivom instinktu, tipino indijanskom daru. Pred zoru mjesec zae, ostavi ih u tami, ali je Vrana voden zvijezdama i dalje drao svoj pravac. Stao je tek u svanue. Na obali jednog uskog potoka Indijanci zapale vatru i ispeku neto mesa. Vrana ree Isaacu da se moe odmoriti, te on pouri da se okoristi dozvolom i u tren oka zaspi dubokim snom iscrpljena ovjeka. I drugi Indijanci zaspae, samo Vrana ostane straariti. Nesnosno i neumorno je koraao ta-mo-amo po obali, otrim je oima motrio ima li znaka od kakvih gonitelja. Sunce je ve visoko odskoilo kad je grupa nastavila put prema zapadu. Vrana je zagacao u potok i nekoliko milja tjerao njegovim tokom, potom skrenuo u umu na drugoj obali. Otro i klizavo kamenje, koje Indijanci nisu ni osjeali, Isaacu je zadavalo sto muka. Noge je izranio i natukao, ali je junaki 108 stiskao zube i nije se alio. Dio noi provedoe u odmoru, a sljedeeg dana Indijanci, koji su se sad ve smatrali praktiki sigurnim, ne poduzee nikakve posebne mjere da prikriju svoj trag. Toga dana za sumraka stigoe do brze vode to je tekla put sjeverozapada. Na jednom mjestu Vrana i jo jedan Indijanac razmaknu vrbe na obali i izvuku dugaak kanu od brezove kore koji spuste u vodu. Isaac se sjetio tog mjesta. Tu je blizu poinjala rijeka, zvana Luda rijeka, koja je tekla kroz naselje Wyandota. Dva Indijanca sjednu na pramac, trei i Isaac zauzmu sredinu amca, jedan drugom okrenuti leima, a Vrana kleknu na krmu. im su se otisnuli, Isaac zaboravi umor i bolne rane. No je bila krasna, volio je rijeku i imao je smisla da osjeti ljepote prirode. Predao se ari srebrnkaste mjeavine krajolika i milozvunog ubora vode. Da nije bilo Vranina okrutnog lica, mogao bi sebe zamisliti u nekakvom zaaranom kanuu u zemlji snova, kao u djejim bajkama. Kako je kanu, tjeran snanim miicama, klizio svjetlucavom rijekom, tako se okolni prizor stalno mijenjao. Na jednoj se otroj okuci rijeka suzila, drvee s jedne i druge obale ispreplelo svoje granje i sakrilo mjesec i stvorilo taman prolaz. Potom je uslijedio niz brzaca na kojima su razdragano skakutali i pjenili se valovi, a ispod njih se izduila glatka povrina mirne i duboke vode u kojoj su se zrcalili mjesec i bezbrojne zvijezde. Tuda je kanu klizio beumno kao sjena, veslo je monotono ronilo u vodu, bljeskalo mokrinom i osipalo sa sebe kapi to su se poput dragog kamenja krijesile na mjeseini. Iza nove okuke zau se grmljavina nalik huku prijetee oluje to ga donosi sve jai vjetar. Bio je to huk sa slapova. Rijeka se suzila, tok joj zabrzao, s obiju strana sve se vie izdizale njezine stjenovite obale. Vrana ustane i pogleda naprijed, potom klekne i usmjeri kanu posred vodenog toka. Huk je postao zagluan. Isaac spazi da ulaze u jedno duboko

mo drijelo. as kasnije kanu poskoi preko jednog slapa i sune izmeu dviju visokih, kamenitih obala. Stijene bile okomite i visoke kojih dvjesta stopa, a rijeka nije bila ira od dvadeset stopa, pa je voda pomamno jurila, buala i pjenila se u tom uskom grlu. U sredini je tok sliio na ulateno, sablasno crno staklo, a pri obalama bio je oivien zapjenjenim valovima to su se propinjali, udarali i odbijali se od svojih kamenitih granica. Iako je opasnost bila velika, i smrt vrebala s onih otrih stijena i crnih zidina, u Isaacu nije bilo straha; poznavao je snagu one miice to je as kruto mirovala, as se brzinom munje micala, znao je kakva je mo oka koje ih vodi. Jo jednom se nau pod zvjezdanim nebom, za njima su brzo ostajali procijepi, pliaci, drijela i jezerca. Na istoku je rudjelo kad minuse kraj sjenke takozvane Uspravne stijene. Dobila je ima po Tarheu, ili Uspravnoj stijeni, poglavici svih Hurona. Spazivi tu dobroznanu oznaku koja se dizala nedaleko od naselja Wyandota, potiten i ozlojeen Isaac osjeti i neto nalik zadovoljstvu; srce mu je stalo tui neto bre pri pomisli na ono to pred njim lei i sjeanju na crnooku djevojku od koje je pobjegao. Jedan od Indijanaca s pramca stane dozivati. Odmah su ga uli, jer se s obale zauje vika. Nekoliko asaka kasnije kanu je tiho zakripao po pjes-kovitoj obali. Isaac je pred sobom spazio nejasne obrise koliba vigvama. Eto, sad je ponovo u logoru Wyandota. U neko doba kasnog popodneva Isaaca probude iz tekog sna i reknu mu da ga poglavica zove k sebi. Ustao je s bizonskih koa na koje se tog jutra bacio, protegao bolne udove i izaao iz kolibe. Prizor to se pred njim pruio bio mu je toliko poznat, da mu se inilo kao da se nakon odsustva vratio kui. Posljednji su zraci zalazeeg sunca jarkim rumenilom bojili vrh Uspravne stijene, dodirivali mnogobrojne kolibe i vigvame 110 prosute po malenoj dolini i grimizom prelazili preko brze, uske rijeke to se buno valjala u svom kamenom koritu. Na obali rijeke poredali se nizovi kanua, tu i tamo je preko vodena toka lealo prebaeno dugo deblo. S logorskih se vatri dizale duge, tanke perjanice plavog dima i lagano se gubile uvis; visoko iznad vigvama nadvili se divovski javori to su svojim purpurnim i zlatastim ruhom snaili ljepotu spokojnog prizora. Isaaca povedu stazom oivienom nizovima atora. No, Indijanci koji su stajali i gledali ga, ne doekae ga vikom uobiajenom pri sprovodenju zarobljena bijelca. Neke su stare ene dizale oi sa svoga posla oko logorske vatre i lonaca i cerile se zarobljeniku. Ratnici koji su sjedili na svojim dekama i puili svoje duge lule ili su pak stajali kraj toplih vatri, gledali su ga prazno i indiferentno; tamnopute djevojke stidljivo su se smjekale, a djeaci, kojima je Isaac bio miljenik, iskazae svoju radost vriskom i tiskom oko njega. Jedan mu se djeak objesio za nogu, morali su ga odstraniti silom. Usred logora lealo je nekoliko meusobno spojenih koliba koje su se isticale meu okolnim atorima. Bili

to vigvami poglavice kamo su sad vodili Isaaca. Njegovi ga uvari uvedu u oveu, okruglu prostoriju gdje ga ostave sama. Bila je to vijenica. U njoj nije bilo niega osim jednog niskog sjedala i nekakve vornovate mouge. Zauo je zveckanje perli i medvjeih zuba, okrenuo se i ugledao visokog i impozantnog Indijanca koji je upravo ulazio. Bio je to Tarhe, poglavica Wyandota. Iako je preao sedamdesetu, stas mu je bio kao strijela ravan; lice mu bilo spokojno i tamno poput bronane maske, na njemu nije bilo tragova poglaviine odmakle dobi. Svaka je crta na njegovu licu bila tipina, rasna; visoko elo, etvrtasta, izboena brada, mrgodna usta, sokolove oi - sve je kazivalo o ponosu i nesalomljivoj volji posljednjeg Tarhea. 111 - Bijeli je Orao opet u vlasti Tarhea - ree poglavica na svom jeziku. - Iako je brz kao jelen koji juri ili orao koji leti, nita mu nije pomoglo. Divlje patke kad lete put sjevera nisu bre od Tarheovih ratnika. A najbra je osveta Hurona. Mladi je bljedoliki stajao ivota neke velike ratnike. Sto on na ovo kae? - Ja nisam kriv za to - spremno odvrati Isaac. - Udarili su me s leda, nisam imao prilike upotrijebiti oruje. Nikad jo nisam digao ruku protiv jednog Wyandota. To ti moe potvrditi Vrana. A imao sam dobrih razloga da prolijem krv Hurona. Tvoji su me ratnici odveli iz mog doma i ranili me mnogo puta. - Mudro zbori bijeli poglavica. Tarhe vjeruje njegovim rijeima - odgovori Tarhe svojim zvunim glasom. - Lenapee trai smrt bljedolikog. Wingenund tuguje za sinom. On je Tarheov prijatelj. Tarhe je star i mudar, on ovdje vlada. On moe spasiti bijelog poglavicu od Wingenunda i Ratara. Sluaj! Tarhe je star i nema sinova. On e od tebe stvoriti velikog poglavicu, dat e ti zemlju, ratnike i ast. Nee od tebe traiti da digne ruku na svoj narod, samo da pomogne da se sklopi mir. Tarhe ne voli ovaj rat. On samo trai pravdu. Hoe sauvati svoje zemlje, svoje konje i svoj narod. Bijeli je poglavica poznat po hrabrosti, hod mu je lak, oko otro, tane nepromaivo. Mnoge je pune mjesece Tarheova ki provela kao ptica to tuguje za svojim parom. Sad vie ne tuguje. Ona e biti ena bijelom poglavici. U njoj je krv njezine majke, a ne posljednjeg Tarhea. Tako se Tarheu greka njegove mladosti sveti njegovoj starosti. On je prijatelj mladom bljedolikom. Tarhe je rekao svoje. Sad idi i pomiri se s Mveerah. Poglavica mu pokretom pokaza prema stranjem dijelu kolibe. Isaac ude u drugu prostoriju, oito poglaviinu, jer je bljetala divljom, primitivnom raskoi. Na drugom kraju poglaviine sobe Isaac malo zastade pred jednom zavjesom od medvjedine. Mnogo je puta jo ranije bio ovdje, ali nikad ga nisu rastrzala takva suprotna uzbuenja. Zbog ega mu srce bre kuca? Brzim pokretom podigne zavjesu i ude. Odaja u koju je uao bila je okrugla i namjetena ivopisno i udobno. Ravan, tvrdo utaban pod od ilovae bio je pokriven bizonskim koama, stijene su bile oliene crteima ivotinja i alegorinim slikama, svukud naokolo bilo je lukova, strijela, kopalja, niski ivobojnih perli i indijanskih rubaca. Stijene su bile od priivenih suhih jelenjih koa nategnutih preko dugih kolaca pobodenih u zemlju i ukrivljenih tako da im se krajevi sastave. Svjetlo je priputala jedna ovalna rupa u stijeni. Kroz uzan prolaz to je vodio u susjednu, manju odaju, nazirao se nizak leaj pokriven crvenim pokrivaima i mnogobrojna odjea u boji to je visila sa stijene. im je uao u sobu jedna mu vitka djevojka pritri, baci mu se oko vrata i pritisne lice na njegove grudi. S

njezinih se usana otre nekoliko nesuvislih rijei. Isaac se oslobodi onih ruku koje su ga vrsto stezale i odmakne djevojku od sebe. Lice koje se uzdizalo prema njemu bijae zadivljujue ljepote. Ovalno, posve bijelo, irokog ela i pravilnih crta. Oi su djevojci bile crne, krupne, iroke, u njima se duile sjenke tisuu misli. - Mveerah, opet sam zarobljen. Ovaj je put bilo krvi. Jedan je poglavica Delavvarea poginuo i jo ne znam koliko Indijanaca. Poglavica me hoe kazniti smru. U velikoj sam pogibelji. Zato me ne puta na miru? Na ove njegove rijei djevojka uzdahne, i tuno ali i ponosno odvrati lice od ljutitog pogleda mladog ovjeka. meu njima zavlada kratak muk. - Znai, nije ti drago da vidi Mveerah - ree ona na engleskom. Glas joj je bio ista glazba. Tih, umiljat, ista zvuka poput zvona. - Kakve to ima veze? Pod izvjesnim okolnostima, meni bi bilo milo to te mogu vidjeti. Ali, da me ovdje silom dovuku, a moda i ubiju ne, tome se ne radujem. Gledaj ovamo, gdje me Vrana udario - ree Isaac ljutito i pognu glavu da bi ona vidjela ranu gdje ga je batina udarila. - Zao mi je - blago e Mveerah. Tarheova ki ve ti je ranije spasila ivot, pa e ga i sad spasiti. - Usprkos tebi, mogu me ubiti. - Nee se drznuti. Ne zaboravi da sam te izbavila i od Shawneeja. to ti je rekao moj otac? - Uvjeravao me da mi je prijatelj i da me hoe zatititi od Winegenunda. Ali, moram oeniti tebe i postati va suplemenik. Ja to ne mogu. Zato sam siguran da e me ubiti. - Sad si ljut, ali ipak uj to u ti rei. Mveerah je svim silama pokuavala pridobiti tvoju ljubav. Meutim, kad si od nje pobjegao, ona se dugo radovala. Ali, nakon tvoga odlaska za nju vie nijebilo pjeva ptica, ni glazbe vode, niti ljepote u bilo emu. ivot joj je postao nepodnoljiv bez tebe. Tad se Mveerah sjetila da je vladareva ki. Pozvala je najodvanije ratnike dvaju plemena i rekla im: Idite i dovedite mi bljedolikog, Bijelog Orla. Dovedite ga, iva ili mrtva. Ako ga dovedete iva, Mveerah e se ponovo osmjehivati ratnicima. Ako ga dovedete mrtva, ona e samo jednom pogledati njegovo lice i sama umrijeti. ak i onda je Mveerah bila toliko mudra da je mislila na tebe. Zar bi htio da bude nestalna, kao to je to Mjesec? - Ne kaem da bih tako to elio. Radi se o tome da ne mogu ivjeti, a da vie nikad ne vidim svoje. To sam ti rekao jo prije godinu dana. - I druge si mi stvari rekao u ono davno vrijeme prije nego to si pobjegao. Bile su to njene rijei drage uima jedne djevojke Indijanke. Jesi li ih zaboravio? - Nisam ih zaboravio. Nisam ni ja bez osjeaja. Ti me shvaa. Otkada sam se ovaj posljednji put naao kod kue spoznao sam jae nego ikada da ne mogu ivjeti bez svog doma.

114 - Postoji li u tvom domu kakva djevojka koju si nauio voljeti vie nego Mveerah? On ne odgovori nego se turobno zagleda u rupu na stijeni. Mveerah je bila poloila ruku na njegovu miicu, a kad on ne odgovori na njezino pitanje, njezina se aka stisnu jae. - Ona te nikad nee imati. Njezin je tihi glas treperio pun dubokih osjeaja, smrtonosne odlunosti. Isaac se oporo nasmije i pogleda u nju. Mveerah je bila blijeda, oi su joj gorjele vatrom. - Ne bi me udilo da me preda Delawareima - hladno e Isaac. - Spreman sam i na to, i nije mi puno stalo. Znao sam da se nikad nee urazumiti koliko treba da bi shvatila tugu moje sestre i svih mojih. Zato me ne preda Indijancima da me ubiju? Znao je kako e ju raniti. Iz grla joj se ote kratak potresan krik. Stajala je pred njim oborene glave i plakala. Najzad je ponovo progovorila, slomljenim i moleivim glasom. - Okrutan si i nepravedan. Iako Mveerah ima indijanske krvi, ona je bijela ena. Ona osjea kako tvoji osjeaju. U svom bijesu i gorini zaboravio si kako te ona spasila od noa Shawneeja. Zaboravio si njezinu njenost. Zaboravio si da te ona viala i hranila kad si bio ranjen. Mveerah ima srce, srce koje joj puca. Zar nije patila? Zar joj se druga plemena ne smiju, ne rugaju, ne nazivaju ju bljedolikom? Ali ona zahvaljuje Velikom Duhu na indijanskoj krvi to je u njoj i to joj daje postojanost. Bijeli ovjek mijenja svoje ljubavi i svoje ene, ali Indijanac ne zna za to. - Ne, Mveerah, nisam tako rekao. Ne postoji druga ena. Stvar je u tome to se osjeam slomljenim i srce mi krvari. Ne vidi da e ovo jednog dana zavriti tragedijom? Ne shvaa da bismo bili sretniji kad bi se ti mene okanila i pustila me? Ako me voli, nee me htjeti vidjeti mrtva. A, ubit e me, ako te ne oenim. Ako pak pokuam pobjei, ubit e me. Pusti me. - Ne mogu! Ne mogu! - ona uzvikne. - Nauio si me kojekakvim navikama svoga naroda, ali mi prirodu ne moe promijeniti. - Zato me ne moe pustiti na slobodu? - Jer te volim i ne mogu ivjeti bez tebe. - Ako je tako, poi sa mnom, mome domu i ivi tamo sa mnom - ree Isaac uzimajui zaplakanu djevojku u naruje. - Moji e te radosno primiti. - Mveerah e biti predmet saaljenja i poruge - odmahnu ona tuno glavom. Isaac pokua svim silamastvrdnuti svoje srce, ali uzalud - konano, bio je smrtnik. ar njezine pojave nametne mu se. Njezina je ljubav iz njega cijedila njenost. Te crne oi, za sve toliko ponosne, a koje su ga gledale tuno i udno, dir-nue ga do dna srca. Poljubio je

one suzama oroene obraze i osmjehnuo joj se. - Pa, kad sam ve zarobljenik, hajde da se snaem kako najbolje znam. Nemoj me gledati tako tuno. Govorit emo o ovome drugi put. Hodi sa mnom, da potraimo mog malog prijatelja, satnika Jacka. Sjetio me se i objesio mi se za nogu, pa su ga odvukli od mene. GLAVA 6 Kad su prvi istraivai Francuzi oko godine 1615. doli na sjeverozapad, Indijanci Wyandot ivjeli su na teritoriju izmeu Zaljeva Georgian i Jezera Muskoka u Ontariju. Ti su prvi Francuzi dali plemenu ime Huron po nainu kako su Indijanci iali kosu. U to doba Huroni bijahu u ratu s Irokezima. Dva su plemena ogoreno ratovala sve do 1649. kad su Huroni pobijeeni u odlunom boju. Tada napustie svoja sela i potrai-e druga lovita. Otputovae na jug i naselie se u Ohiju, du junih i zapadnih obala jezera Erie. Sadanji Zanefield, tako nazvan po Isaacu Zaneu, nalazi se upravo na mjestu gdje je neko ivjelo najbrojnije huronsko pleme. U javorovoj umi na obalama male brze rijeke zvane Mad River (Luda rijeka), Huroni sagradie svoje kolibe i podigoe svoje vigvame. Plodna je dolina obilovala dostojanstvenim sobom i ljupkim jelenom, a na visoravni pasli su bezbrojni opori bizona. Tu su Huroni proivjeli duge godine u miru i zadovoljstvu. Nije se mogao uti otegnuti bojni zov. Bili su u miru s okolnim plemenima. Tarhe, poglavica Hurona, imao je veliki utjecaj na Delaware. Sprijateljio se s Loganom, poglavicom Minga. Nakon provale bijelaca u dolinu Ohija, nakon to su u divljinu umarirali neustraivi junaci meu kojima su Boone, Kenton, Zaneovi i Wetzel bili prvi, indijanska se narav postupno promijenila, dok Indijanac nije najzad postao bijelcima strastven i nemilosrdan neprijatelj. Huroni su se svrstali uz Francuze u ratu koji je vodio Pontiac, a u Amerikoj revoluciji pomogli su Britance. U savezu s plemenom Mingo, Delavvare i Shawnee vodili su krvave bojne protiv pionira iz Virginije. Neto je duboko

moralo izazvati takvu neutaivu mrnju prema bijelcima, naroito meu plemenima Mingo i Wyandot. Rat izmeu Indijanaca i useljenika u Pennsvlvaniji i Zapadnoj Virginiji bio je poznat pod nazivom Dunmoreov rat. Plemena Huron, Minog i Delaware, koja su ivjela u lovakom raju zapadno od rijeke Ohio, gledajui kako im Irokezi prodaju zemlju i kako drske bande bijelaca zauzimaju njihovo vlasnitvo, prirodno su reagirali nesmiljenim bijesom i mrnjom. No, sjeajui se prolih krvavih ratova i britanskih kaznenih ekspedicija, polako su se stala pomicati prema zalazeem suncu i ostala su mirna. Meutim, 1774. bijelci napadoe kod Yellow Creeka jedan kanu pun neprijateljski naklonjenih Wyandota i sve ih pobie. Iste godine, nakon ovog dogaaja, grupa bijelaca pod komandom pukovnika Cresopa bezrazlono je i podlo masakrirala Loganovu obitelj i svojtu. Taj je napad bacio ljagu sramote na sve bijelce i izazvao je dugotrajan i krvav rat koji je uslijedio. Useljenici na granici poruie guverneru Dunmoreu u Williamsburg neka im odmah poalje pomo. Dobro znajui da Indijanci nee dozvoliti da takav masakr proe neosveen, useljenici podigoe utvrde i karaule.

uveni poglavica Minga, Logan, bio je u svoje vrijeme prijatelj bijelaca. Nakon umorstva njegovih blinjih, objavio je bijelcima bespotedan i neprekidan rat. Podjario je gnjev Hurona i Delawarea. Krenuo je ratnom stazom, a kad je zadovoljio svoj osvetniki nagon poslao je lordu Dunmoreu ovakvu znaajnu poruku: Pozivam svakog bijelog ovjeka koji je uao u Loganovu kolibu neka kae da li sam mu odbio dati mesa; ako je doao ozebao i nag, da li sam ga obukao. Za vrijeme posljednjeg dugog i krvavog rata, Logan je ostao skrtenih ruku u svojoj kolibi, kao zatoenik mira. Moja ljubav prema bijelcima, bila je tolika da su moji na prolazu upirali prstom u mene i govorili: Logan je prijatelj bijelog ovjeka. Ja sam ak pomiljao 1 18 da ivim s vama, da nije bilo nepravde jednog ovjeka, pukovnika Cresopa, koji je prolog proljea neizazvano i hladnokrvno pobio sve roake Logana ne potedjevi ak ni ene i djecu. Vie nema ivoga stvora u kojem bi tekla makar jedna kap moje krvi. To je zahtijevalo moju osvetu. I stao sam se osveivati. Mnoge sam ubio. Zadovoljio sam svoju osvetu. Radi moje zemlje, s radou u doekati mir. Ali, nemojte ni pomisliti da je ta moja radost, radost straha. Logan ne zna to je strah; on ni za spas ivota nee okrenuti pete. Jer tko e aliti za Loganom? Nitko. Rat izmeu pionira i Indijanaca otegao se godinama. Useljenici su nadirali sve dublje u divljinu. Indijanci, koji su iz poetka mislili samo na spas svojih polja i blaga, sad se stadoe tui radi osvete. Zato je svakom ambicioznom pioniru koji je odlazio na Zapad ma neprekidno visio nad glavom; zato je bio u stalnoj danononoj opasnosti da ga ustrijele ili mu iza kakva stabla glavu raskole tomahavkom; zato su mu ena i djeca ivjela u smrtnoj strepnji od uasnog neprijatelja. Neopaeno se douljati neprijatelju iza lea i u mraku mu zadati smrtni udarac, to je Indijancima bio nain ratovanja; Indijanac to nije drao neasnim; nije smatrao kukavilukom. Bio je vian skrivanju u visokoj travi poput zmije, pucanju iz busije, puzanju kradom kroz najguu umu i doekivanju bljedolikih u zasjedi. No, o jezivim okrutnostima, o muenju bijelih zarobljenika i njihovu spaljivanju na lomai nikad se nije ulo sve dok bijelci nisu Indijancima nametnuli rat. Relativno se malo zna o pravoj prirodi Indijanaca toga doba. Mi obiavamo sjediti kraj tople vatre i priati o djelima crvenog ovjeka. Provedemo jedan sat odmora itajui o Pon-tiacovoj opsadi Detroita, o bici na Braddockovu polju i o Cus-terovu posljednjem boju. Odloimo knjigu s izrazom vrue zahvalnosti to je minulo doba uasnog crvenokoca. Ali, malo je pisano o tom predmetu, zaboravljene su duge godine prevare i podvale prema Pontiacu, mi nemamo pojma 119 0 uzrocima koji su doveli do unitenja Braddockove vojske, malo znamo o ivotu punom gorine kojeg je proivio Sjedei Bik. Mnogi inteligentni bijelci, koji su se upoznali s istinskim ivotom Indijanaca prije nego to su ih pioniri ogorili i natjerali u oajanje, rekoe da im je nanesena okrutna nepravda. Mnogi su bijeli ljudi u ono doba toliko zavoljeli ivot Indijanaca, da su napustili naselja i otili ivjeti s crvenokocima. Boone, koji je dobro poznavao prirodu crvenokoca, govorio je da su potenje i jednostavnost u Indijanaca primjerne vrline. Kenton je tvrdio da je meu Indijancima bio sretan. Pukovnik Zane imao je mnoge prijatelje meu njima. Isaac Zane, koji je najvei dio ivota proveo meu Wyandotima, tvrdio je da se crvenokoce nepravedno

dralo za krvoedne divljake, umno ograniene lopove i bijednike, liene ma kakve ljudske vrline. Tvrdio je da slobodan, ivopisan ivot Indijanaca mora privlaiti svakoga bijelca; da se u tom ivotu krije dra izvanredne ljepote; i da su prije rata protiv bijelaca Indijanci bili poteni prema svojim zarobljenicima, samo su se trudili da od njih stvore svoje suplemenike. Pripovijedao je o bijelim djeacima koji su lako postajali Indijanci i bili toliko privreni divljem ivotu i slobodi crvenokoaca, da je bilo nemogue nagnati ih na povratak civilizaciji. Djeaci su odrastali slobodno, zajedno sa svojim indijanskim vrnjacima, s njima su uli na pecanje, u lov i kupanje, igrali su se indijanskih igara - ivjeli bezbrinim i radosnim ivotom. Priao je kako su neki takvi djeaci otkupljeni, osloboeni, vraeni svojim domovima, ali su usprkos tome to ih se nije putalo s oka, uspijevali pobjei i vratiti se Indijancima, a dok su bili u civilizaciji bilo ih je teko navii na odjeu. Naroito ljeti, takav bi pokuaj bio posve jalov. I najjae koulje od kudjelje, s najjaim ovratnicima i orukvicama, potrgali bi sa sebe 1 zaas se nali goli u rijeci ili bi se valjali u pijesku. 120 Ako hoemo vjerovati to su ti ljudi kazivali - a nema opravdana razloga da ne vjerujemo - Indijanac se uvelike razlikovao od slike stvorene o njemu. Nesumnjivo je da je Indijanac nekada ivio plemenitim i estitim ivotom; da je bio jednostavan, poten i odvaan; da je potivao ast i obeanje daleko vie nego veina bijelih ljudi. Sjetimo se prekrasnih legendi i pjesama koje su ostavili ti utljivi ljudi; ljudi koji su bili dijelom ume; ljudi ija je glazba bila u brujanju i huku vjetra, unju lia, uboru potoka; ljudi ije su se jednostavne radosti sastojale u hajci na jelene i u iskri u tamnom oku djevojke. Ako elimo nai uzvien tip amerikog Indijanca, moramo ga potraiti u dobi prije no to su ga zemlje gladni pioniri potjerali na zapad i prije nego su ga izopaili francuski trgovaci rumom. Francuzi su svojatali sve zemlje natapane rijekom Mussou-ri i njezinim pritokama. Kanadski je Francuz bio neumoran lutalica i pustolov koji je naao svoj ivotni poziv u trgovini krznom. Ta trgovina krznom stvorila je udan nekakav stale -ljude koje su nazivali umohocima - iji je jedini posao bio da jezerima i rijekama tjeraju kanu i svoj jeftini rum trampe kod Indijanaca za vrijedne koe. Tim ljudima Indijanac Zapada duguje svoje izopaenje. Ti su umohoci, ili coureurs-des-bois, izopaili Indijanca i pognali ga u divljatvo. Malobrojni putnici iz tih dana esto bi se iznenadili zati-ui u indijanskim vigvamima ljude francuske krvi koji su pak izgubili svaku slinost s bijelim ovjekom. Ti su ljudi ivjeli u svojim atorima, sa svojim enama Indijankama i krali Bogu dane na svojim pokrivaima, dok su im ene spremale meso i obavljale sve poslove. Putali su dugu kosu i u nju uticali pera; lice su grozno liili okerom i krmezom. Takvi su bili ti bijelci, trgovci i pustolovi, koji su u razdoblju od 1748. do 1783. krstarili lovitima Indijanaca i pretraivali divljinu, traili i najzabitnija plemena mijenjajui svoj 101 bukuri od ruma za rijetka krzna. Shvaajui da te skitnice kvare Indijance, francuska vlada im je 1784. naredila da se pokupe s tog teritorija. Budui se takav nalog pokazao uzaludnim, vlada je stala hapsiti one do kojih je mogla doi i slati ih u Kanadu. Ali, bilo je prekasno; zlo je poinjeno; neuki je crvenokoac okusio stranu eenu vodu, kako je nazivao rum, i njegova je propast postala neizbjenom.

Alkohol je djelovao udnovato na Indijance - teko se mogao nai meu njima takav koji bi ga okusio i odolio napasti. Kad je trgovac dolazio u kakvo indijansko selo, mukarci bi odmah kupili bavicu ruma, ali bi ga stali piti tek nakon to bi se posavjetovali i odluili tko e se napiti, a tko ostati trijezan. Nuno je bilo da netko u logoru bude trijezan, inae bi se pijani ratnici meusobno poklali. Oruje bi se za takvih zgoda sakrilo. im bi ispraznili jednu bavicu ruma, Indijanci bi kupili drugu, i tako dalje, sve do posljednje dabrove koe. Onda bi trgovac krenuo dalje. Kad bi se otrijeznili, Indijanci bi bili teko utueni i ojaeni, jer bi redovito bilo po nekoliko ranjenih, a poesto i ubijenih ratnika. Logan je koristei svu svoju rjeitost obilazio sva sela svih plemena i govorio svojim suplemenicima pozivajui ih da izbjegavaju omraenu eenu vodu. Optuivao je bijelce da svjesno daju Indijancima alkohol da bi ih tako izopaili no, istodobno nije negirao da je i sam sklon piu. Ovaj je pametni i plemeniti Indijanac umoren u jednoj tui izazvanoj pijanstvom, ubrzo nakon to je poslao svoju poruku lordu Dunmoreu. I tako, nesretni Indijanci nisu imali nikakve mogunosti da izbjegnu katastrofu; rastua plima useljenika otimaa zemlje, koja se valjala prema zapadu i podmukli, unitavajui i poniavajui alkohol zapeatili su sudbinu plemenitih crvenokoaca. Isaac Zane krenuo je starom ivotnom koloteinom -zauzeo je svoje mjesto u vigvamu, prikljuio se skupnom 122 lovu i stao sudjelovati u indijanskim igrama. Treba rei - pri tome nije bio ba posve nesretan. Za vrijeme boravka u logoru, mladi su ratnici najvei dio dana provodili natjeui se u gaanju i tranju, u utrkama kanuom, hrvanju i drugom. Poglavice, stariji ratnici koji su ve pobrali svoje lovorike, i djevojke iz plemena gledali su i pljeskali. Isaac je sudjelovao u svim tim zabavama, dijelom zbog prirodne sklonosti prema njima, a dijelom jer je htio pridobiti potovanje Indijanaca. U hrvanju i ostalim natjecanjima to zahtijevaju tjelesnu teinu i izdrljivost, redovito je bivao poraen. No, u utrci nije bilo ratnika koji bi se mogao natjecati s njim. Meutim, najvee je divljenje izazivao s pukom u ruci. Indijanci nikad nisu bili naroiti strijelci pukom. Boljih je strijelaca bilo jako malo. Prema tome, prirodno je da su Isaaca vodili sa sobom u jesenji lov. U jesen su redovito tri grupe odlazile u lov da donesu meso potrebno za zimu. Kao vrsnog strijelca, Isaaca su slali s grupom za lov na medvjede. Takav je lov bio opasan i uzbudljiv pothvat. Jo prije no to bi posve ohladilo i zima pritisla, medvjedi su nalazili sebi zimovnik u kakvom up-ljem drvetu ili u peini u stijenama. Najomiljenije im bilo uplje drvo. im bi Indijanci nali drvo na kojem su tragovi medvjeih kandi a rupa bila dovoljno velika da se medvjed uvue unutra, jedan bi se crvenokoac popeo na drvo i dugakom motkom stao akati po njegovoj upljini kako bi brundalo istjerao iz njegova brloga. No, to nije bilo tako lako kako se moe initi, jer se znalo dogoditi da medvjed, bijesan to mu remete zimski san, izjuri van prije nego se lovac stigne skloniti na sigurno. Ponekad bi se nala dva do tri medvjeda u istom brlogu. Ako medvjed ne bi htio izai, to se takoer dogaalo, premda rijetko, lovci bi pribjegli vatri. Na dugu bi motku privrstili komad suha, trula drveta, zapalili bi ga i gurnuli u rupu. Medvjed bi frknuo i zabrun-dao, pa bi izletio kao pomaman.

Bizona i soba lovilo se lukom i strijelom. Takvo je oruje bilo jako efikasno i zato to nije stvaralo buku koja bi svakako uplaila divlja. Vjeti su Indijanci puzali visokom travom do u neposrednu blizinu plijena, pogdjekad bi se opor bizona ili jelena uplaio tek nakon to bi lovac poubijao nekoliko ivotinja. Meso su sjekli na tanke krike i suili na suncu, potom bi ga objesili u nastambama. Koe su razapinjali na kolce, suili ih i od njih pravili odjeu ili im je sluila za pokrivanje vigvama i slino. Indijanci su jako voljeli med i javorov eer. Naeno sae ili dobra porcija javorova eera izazivali su ope slavlje. Javorov eer dobivali su na dva naina. U javoru bi, na stopu od tla, izbuili rupu u koju bi utakli kakvu cjevicu, obino komad johe, ispod koje bi postavili kakvu posudu. Tako dobiven sok kuhali su u velikim kazanima. Ukoliko nisu imali kazana, preputali su mrazu neka djeluje umjesto vatre. Onda bi u plitke zdjele od kore stavljali vodu i javorov sok, putali bi ih neka se preko noi smrznu, a ujutro bi led razbili i bacili, ostao bi im eer koji se nije smrznuo. Ponavljajui takvu proceduru vie puta, dobivali su veoma dobar javorov eer. U stvaranju zimske zalihe hrane, Isaac je sudjelovao svim silama. Uivao je u takvu poslu, a naroito u pecanju na mjeseini. Za to je najpogodniji bio rani studeni, kad bi Indijanci pohvatali mnogo ribe. Na pramac kanua utaknuli bi baklju i tiho bi klizili niz vodu. U bistroj vodi jarko je svjetlo mamilo ribe koje su se okupljale oko njega i stajale gotovo nepomine. Jedne se noi Isaac naao na pramcu kanua. Spazio je veliku ribu i apnuo Indijancima neka se utiaju. Oni su be-umno veslali dalje. Isaac je ustao i podigao koplje, ekajui povoljan trenutak. as kasnije, hitnuo ga je, ali je u ustrini izgubio ravnoteu i naglavake bunuo u ledenu vodu. 124 Naravno, daljnji je lov bio pokvaren. No, zgode poput ove stvarale su meu Indijancima veselo raspoloenje. Pred samu zimu, dok jesenje veeri jo nisu posve zahlad-njele, Indijanci su plesali svoje plesove udvaranja. U tim su plesovima obino sudjelovali i svi momci i djevojke. Na jarkom svjetlu ogromnih vatri, u nazonosti poglavica, starijih mukaraca, ena i djece, djevojke i mladii ulazili su u krug, najljepe odjeveni i okieni. Svrstavali bi se u dva reda, na razmaku od nekoliko koraka. Svaki je u desnoj ruci drao tikvu s kameniima. Primiui se jedno drugom pjevali bi pjesme udvaranja, maui onim tikvama i dajui sebi takt zveckanjem kamenia. Kad bi se tako mladi i djevojka sastali, momak bi se prignuo i apnuo neku rije djevojci. U odreenom momentu, oznaenom nekom jaom notom u pjesmi, djevojke bi izmijenile mjesta i tako se nastavljalo sve dok svaki mladi ne bi apnuo svakoj djevojci i tada se ples zavravao. Isaac je sudjelovao u svim tim zabavama, zduno je lovio, radio, igrao, plesao i pjevao. Ali, kad bi nastupili dugi, sumorni zimski dani sa svojim ledenim zapusima i Indijancima nametnuli nerad, on nije nalazio mira. Danima je bio mraan i neraspoloen, drao se svoga atora i nije niti zalazio meu Indijance. Za takvih prilika Mveerah ga nita ne bi pitala. No, ak i kad je bio raspoloen, nije imao bogzna kakav izbor da utue vrijeme. Na svu sreu, mogao je neumorno motriti i prouavati djecu. Kad god mu se ukazala zgoda da bude neprimijeen, on se zabavljao s bebama, majke su svoje bebe vezivale za komad drveta i pokrivale ih jednim irokim komadom jelenje koe. Tako su omotane bebe vjeale za motku, ili za granu, ili ih pak ostavljale bilo gdje. Isaac nije nikad uo da bi koja beba zaplakala. esto je micao pokriva s njih i gledao im u uozbiljene oice koje bi

zaueno zurile u njega. Najblii mu je prijatelj bio djeai od est godina kojega je on nazvao satnik Jack. Bio je to sin Olujnog Oblaka, jednog poglavice. Jack je pruao divan prizor u svojem lovakom odijelu i s bojnom trakom na glavi. On je ve nauio da se uporno dri na grbai konja u punom trku, a iz svog je malenog luka slao strijelu za strijelom u sam centar mete. Znajui da e jednog dana satnik Jack biti moan poglavica, Isaac ga je uio engleski. Trsio se da ga Jack to jae zavoli, da bi se kao odrastao mukarac sjeao svoga bijelog brata i bio milosrdan prema zarobljenicima koji e mu pasti u ake. Drugi je Isaacov miljenik bio jedan Ottawa Indijanac, daleka svojta Tarheova. Taj je Indijanac bio jako star ovjek, nitko mu nije znao godine niti priblino; lice mu je bilo iz-brazdano dubokim borama, skorjelo i ispucano. Prilika mu je bila zgurena, zgrena. Ponajvie je spavao no za svojih sjetnih svijetlih trenutaka znao je priati o svojim ratnikim djelima. Medu njegovim omiljenim priama bila je uloga to ju je odigrao u dogaajima onog kobnog i nezaboravnog 2. srpnja 1755. kada su Francuzi i Indijanci u blizini Fort Duquesnea masakrirali britansku vojsku pod zapovjednitvom generala Braddocka. Stari je poglavica kazivao kako je Beujeu sa svojim Francuzima i pet stotina Indijanaca iz zasjede zaskoio Braddocka, opkolio Britance, osuo paljbu po njima iz jaruga, sa stabala, iz visoke trave; ubitanom je vatrom i kiom tanadi raspalio po unezvjerenim i prestravljenim Britancima koji su se, nenavikli na takvog smrtonosnog i nevidljivog neprijatelja, zgurili i stisnuli pod stabla poput opora preplaenih ovaca, gdje su ubijeni a da nisu pruili gotovo nikakav otpor. Stari je poglavica tvrdio kako je petnaest godina nakon toga bio u naselju Kanawha, u posjetu Velikom poglavici, generalu Georgu Washingtonu, koji je tamo bio na proputo-vanju. Tada je Indijanac ispriao generalu Washingtonu kako se tukao u bici s Braddockovom vojskom, kako je osobno 126 ubio generala Braddocka, a pucao je vie puta na Washingtona, ubio je pod njim dva konja, ali uzalud, pa je na kraju doao do zakljuka da Washingtona titi Veliki Duh koji mu je odredio veliku budunost. Mveerah je bilo ime kojim su Indijanci nazivali krasnu i rijetku pticu - bijelog drala - koju su takoer zvali i Vodo-hocem. Takvo su ime nosile jo Tarheova baka i majka. Mveerah, o kojoj se ovdje pripovijeda, bila je ki jedne Francuskinje koja je jo kao dijete bila zarobljena, posvojena, i na kraju ju je Tarhe oenio. Jedino je dijete iz tog braka bila Mveerah. Ona je postala lijepa ena, a u Detroitu i u kanadskim utvrdama glasovita Tarheova bijela ki. Stari je poglavica esto odlazio u gradove du obale jezera i ponosio se kerkom koju je redovito vodio sa sobom. Bilo je bijelaca koji su se laali dugog puta samo da vide indijansku ljepoticu. Mnogi su francuski vojnici za njom uzalud uzdisali. Jednom, kad se Tarhe zatekao u Detroitu, jedna francuska obitelj na sve mogue naine pokuala je oduzeti Mveerah. Glava te obitelji bio je uvjeren da je u Mveerah prepoznao ker svoje odavno izgubljene keri. Tarhe je navrat-na-nos napustio grad i vie se nikada nije pojavio u naseljima bijelaca. Kada su zarobljena braa Zane, Mveerah je imala svega pet godina. Iako tako mala, zavoljela je Isaaca i

ta se djeja ljubav kasnije razvila i usadila se za cijeli ivot. Imala je sedam godina kad su iz Detroita doli ljudi da otkupe brau, ali je ona iskazala takvu tugu to e se Isaac vratiti svojima, da ga je Tarhe odbio predati za bilo kakav i koliki otkup. I tako, kad je Mveerah odrasla u njoj se razvila silna ljubav prema bijelom zatoeniku. I, dok je u toj ljubavi bila nemilosrdna, te je odluno odbijala Isaacu vratiti slobodu, dotle je njemu upravo ta njezina 197 ljubav mnogo puta spasila ivot, a u vie navrata i ivote drugih bijelih zarobljenika. Prema bijelcima to bi pali u ake Huronima, Mveerah je bila ljubazna i milosrdna; mnoge je takve ranjene zatoenike svojim rukama njegovala i mnoge je jadnike spasila stupa muenja. Kad bi njezini pokuaji da oca nagovori na milost prema nekom zarobljeniku bili uzaludni, povukla bi se u svoje odaje i tamo bi tugovala. Njezina je luda ljubav prema Bijelom Orlu, kako su Hu-roni zvali Isaaca, bila ve stara i svuda poznata pria. U svim se plemenima prepriavala, i ve je odavno prestala biti predmetom rasprave. Isprva su neki mladi ratnici iz plemena Delaware i Shawnee, iji su pokuaji da dobiju Mveerah propali, otvoreno iskazivali prezir djevojci zbog njezine ljubavi prema bljedolikom. Ratnici Wyandot, meutim, do jednoga su ju oboavali; po njezinu bi nalogu ne trepui srnuli ravno u ralje smrti; pogodile su ih uvrede nanesene njihovoj princezi te su ih otrli krvlju. Tada joj se vie nitko nije usuivao rugati. Tog proljea, nakon njegova posljednjeg zarobljavanja, Isaacu se dogodila nezgoda koja je mogla imati veoma ozbiljne posljedice. Naime, bio se izvjebao u indijanskoj igri loptom i upravo u jednoj takvoj igri dogodila mu se nesrea. Indijanska igra loptom veoma je slina kanadskom lakro-su, zapravo je od njega i potekla. Na jednoj istini, stotine ratnika, podijeljeni u dva tima, trudili su se da utjeraju loptu u protivniki gol napravljen od dva stupa. Takva je utakmica redovito predstavljala prizor krajnjih napora i uzbuenja. Snani i vitki momci jurili su kao po-mamni poljem, urlali, vriskali, bjeali as na ovu as na onu stranu, tukli se, gomilali i kovitlali u ludoj utrci da dou do lopte. Kako je i Isaac bio obdaren zaneovskom brzinom, tu i tamo polazilo mu je za rukom da se dokopa lopte. Tada bi se s njom zaletio, praen ruljom crvenokoaca u divljoj dreci, dognao do kraja poljane, zavarao uvare gola i utjerao loptu izmeu stupova. Bilo je to djelo kojim bi se ponosio i diio svaki ratnik. Tijekom jedne takve utakmice, Crvena Lisica, ratnik Wyandot koji je odavno i beznadeno ljubio Mveerah, a Isaaca iz dna srca mrzio, iskoristi ovu priliku za osvetu. Lakonog, kakav je bio, natjecao se s Isaacom, ali na kraju, kad je ipak izgubio, prepustio se ludilu ljubomore i uasnim udarcem svoje batine oborio bijelca. Na svu sreu, udarac nije bio pun, batina je postrani skliznula niz lubanju, inae bi mu okonala ivot. S

dubokom brazgotinom na glavi, odnijeli su ga u kolibu gdje su smjesta sazvani svi plemenski vraevi. im je doao k svijesti, Isaac je zamolio Mveerah i zaprijetio joj neka ne kanjava Crvenu Lisicu. Znao je da e takav postupak samo stvoriti jo vee neugodnosti, a s druge strane, ukoliko bi potedio ivot ovjeku koji ga je tako kukaviki udario, ostavio bi duboki dojam na Indijance. No, njegove prijetnje nisu pomogle. Mveerah je bjesnila. Crvene Lisice nije bilo, pobjegao je, a djevojka se klela da e platiti za svoje nedjelo, samo neka se vrati, platit e makar ga ona morala ubiti svojim rukama. Isaac je znao da e Mveerah odrati rije. Stoga je svakog jutra, kad je k njemu ulazila starica to mu je donosila hranu, strepio da ne uje vijest o pogubljenju svoga napadaa. Crvena Lisica bio je omiljen ratnik, a mnogi su Indijanci drali da nije namjerno udario Isaaca. Meutim, Isaac je bespotrebno strahovao, jer se Crvena Lisica vie nije vratio niti se o njemu to ulo. Upravo u to vrijeme dok je prizdravljao, Isaac je duboko zavolio djevojku Indijanku. Toliko je jada u njoj bilo za prvih dana, toliko sree kad je opasnost minula i kad je Isaac krenuo putem ozdravljenja, da se mladi udom udio. Brinula se za njega nevjerojatnim marom i ljubavlju; kad mu je prala i vezivala ranu svaki je njezin dodir bio njeno milovanje; satima je sjedila kraj njega, svojim je tihim, melodioznim glasom pjevala huronske ljubavne pjesme. Isaacu su najslai trenuci bili kad bi ona za sumraka, dok su se sjene skupljale, naslonila glavu na njegovo rame te bi zajedno oslukivali eljugarevu veernju popijevku. Dani izmicahu, najzad Isaac posve ozdravi. Jednoga dana, kad je zrak bio zasien toplim dahom ljeta, Mveerah i Isaac podu na etnju uz rijeku. - Opet si tuan - ree Mveerah. - Tugujem za domom. Raspinje me udnja da vidim svoje. Mveerah, dobro si mi ime nadjela, ali orao moe biti sretan samo kad je slobodan. - Orao moe biti sretan sa svojom drubenicom. A ima li ivota slobodnijeg od huronskog? Mveerah ne naputa nadu da e ti nai zadovoljstvo. - Davno je to bilo, Mveerah, kad sam posljednji put s tobom razgovarao o slobodi koju traim. Hoe li me pustiti? Ili se moram ponovo izvrgnuti strahotama bijega? Ne mogu dovijeka ovako ivjeti. Jednog e me dana ubiti u pokuaju bijega, a tada nee sebi nikad oprostiti, ako me istinski voli. -Zar te Mveerah ne voli istinski - upita ona, gledajui ga ravno u oi, pogledom punim tuge. - U to ne sumnjam, ali ponekad pomiljam da to nije prava ljubav. Previe je divlja. Ne moe se od ovjeka stvoriti rob samo pod izlikom enske ljubavi. Pokuao sam te nauiti mnogim stvarima: jeziku moga naroda, naim obiajima i gledanjima, ali te nisam uspio civilizirati. Ne mogu ti dokazati da tvoj postupak nije enstven. Ne odlazi! Nisam indiferentan prema tebi. Stalo mi je do tebe. Tvoja ljepota i njenost uinile su svoje. - Mveerah se ponosi svojom ljepotom ako je ona draga Orlu. Njezina ljepota i ljubav, njegove su. Ali Orlove rijei 130

rastuuju Mveerah. Ona ne moe izrei kako osjea. U bljedolikog rijei teku glatko i brzo kao vode brze rijeke, dok Mveerah ima puno srce, a nijema usta. Zastali su pod jednim brijestom irokih i niskih grana to se nadvio nad rijekom. Povodanj je starom brijestu otplavio zemlju s korijenja koje je sad, za niska vodostaja, lealo golo i suho. Kao u elji da usluzi zaljubljene, priroda je iskrivila i uvila korijenje tako da se stvorilo neto nalik klupi udnovatih oblika, tik iznad same vode, na mjestu skrivenu svaijem pogledu osim dabru. Obala iznad te neqbine klupe zastrla se svjeom, rosnom travom; plavi zvonii i ljubice krile su stidljive glavice pod tamnozelenim listovima; njena paprat, nalik prekrasnoj, bajnoj ipki, podrhtavala je na ljetnom povjetarcu. U tom su tihom kutku zaljubljeni proveli duge sate. - Onda, ako je mojem bijelom poglavici stalo do mene, on vie ne smije bjeati - njeno apne Mveerah pritiui glavu Isaacu na grudi. - Ljubim te. Ljubim te. ta e biti s Mveerah ako ju ti napusti? Moe li ona ikad vie biti sretna? Moe li ikad zaboraviti? Ne, ne, ja u zadrati svoga zatoenika. - Znai, nema izgleda da me pusti? - Ako te pustim da ode, doi u ovamo i tu u lei zauvijek - krikne Mveerah pokazujui u crnu vodu. - Ako je tako, poi sa mnom u moj dom i ivi tamo. - Da poem u naselje bljedolikih, gdje e Mveerah svima sluiti za ruglo, gdje e se u nju upirati prstom kao u tvoju zarobljenicu, gdje e joj se svatko smijati ili ju saalijevati? Ne! Nikada! - Ma ne bi bilo tako! - ivo e Isaac. - Ti bi mi bila ena. I moja sestra i svi moji bi te voljeli. Poi sa mnom, Mveerah, izbavi me ovih okova; doi mojoj kui i usrei me. - To nikada ne moe biti - ona odvrati tuno nakon due utnje. - Kako moemo doi do utvrde kad je tu velika rijeka? Tarhe voli svoju ker i nee ju dati. Ako pokuamo pobjei, ratnici e nas stii, a onda ti ni Myeerah vie ne moe spaavati ivot. Tebe bi ubili. Ne, ne usuujem se da to pokuam. Ne, ne, prevelika je Mveerahina ljubav za takav opasan pokuaj. - Ipak bi morala pokuati - ree Isaac tonom gorkog razoaranja, okreui glavu od nje. - Kad bi me zaista voljela, ne bi me mogla gledati kako patim. - Vie nikad nemoj to rei - uzvikne Mveerah oiju uspaljenih bolom i ponosom. - Zar da jedna indijanska princeza, u ijim ilama tee krv velikih poglavica, na takav nain dokazuje svoju ljubav? Jednog e dana shvatiti da si mi nanio nepravdu. Ja sam Tarhea ker. Huron ne lae. Polako su se vratili logoru, oboje ojaena srca. Isaac zbog udnje da vidi svoje drage i prijatelje, ali i raznjeen nad Indijankom koja ga nee osloboditi; Mveerah zbog saaljenja i ljubavi prema njemu i zbog straha da joj se dugo njegovan san nee ostvariti. Jedne crne, olujne noi, kad je potocima dadilo, a nabujala rijeka divljala i prijetila poplavom, Isaac neopaeno kliznu iz svoje kolibe i pod zatitom gustog mraka proe meu atorima i dokopa se obale. Ukazala mu se upravo prilika kakvu je elio i ekao. Bacio se u vodu i ponesen brzom strujom ubrzo je izgubio iz vida mirkava svjetla logorskih vatri. Pola milje nie izae iz vode i potri uz obalu do jednog oveeg stabla to ga je jo ranije zapamtio, gdje okrene prema istoku i zae u gustu umu. Cijelu je tu no i

sutranji dan putovao istim pravcem, bez odmora i bez jela osim komadia suhog bizonskog mesa to ga je paljivo sakrio jo ranije pod lovakom kouljom. Druge se noi neto odmarao, ujutru je opet tjerao prema istoku. Nadao se da e tog dana doi na rijeku Ohio, ali rijeke nigdje nije bilo, tovie primijetio je da se tlo postupno die. Nigdje nije naiao na movaru, travnjak ili uope na raslinje karakteristino za nie krajeve. Stao je i pokuao se orijentirati. Kraj mu je bio nepoznat. etvrtog dana Isaac je bespomono lutao umom. Zalutao je, glad ga satrla, za posljednja dva dana pojeo je samo neku travu i bobice. Odjea mu je bila u ritama, mokasine poderane, noge izbodene otrim trnjem. Shvatio je da je zalutao. Mrak se ve sputao. Pun nade ekao je da se pojavi Sjevernjaa - najvjerniji vodi lovcu -ali je nebo bilo oblano i nijedna se zvijezda ne pomoli. Iscrpljen i oajan uvukao je izmueno tijelo u jedan gust lovorov grm i legao da tu saeka zoru. Zloguki krik oblinje buljine, tiho tapkanje zvijeri to je obilazila grm i aloban uzdah vjetra u kronjama stabala satima ga odrae budnim, ali ga naposljetku svlada san. GLAVA 7 Studeni prosinac sa svojim hladnim, kinim i naglim snje-govima minu, zapasala zima i zapuhao leden sjevernjak. Iz Crne ume nestalo je radosna jesenjeg utila i rumenila, zavladale zimske sjene i sumornost. Ledena se kora stvorila na okuci rijeke, tamo gdje poinje otok, od jedne do druge obale hrpimice se zgomilalo drvee, granje, bunje, komadi leda i ledene sante, a zbilo se toliko da odoli silnom naletu struje. Taj e prirodni most opstati sve dok proljee ne otkravi ledeni stisak cie. Humci oko Fort Henrvja bijelili se snijegom. Veliki su nanosi dosegli vrh ograde oko kue pukovnika Zanea, na nekim su mjestima i iljci kolaca nestali. Borje u dvoritu bespomono je prigibalo grane pod teinom bijelog bremena. Toga mrazovitog sijeanjskog jutra jedini su znaci ivota oko naselja bili jedan ovjek i pas to su se penjali uz brijeg Wheeling. ovjek je bio oboruan pukom i sjekirom, a nosio je nekoliko elinih kljusa. Muno se penjao uza strmu uzbrdicu, krplje su mu upadale u snjeni nanos. Odjednom stade. Krupni je crni pas visoko digao nos i njuio hladan vjetar. - Tige, stari moj, to je? - upita Jonathan, jer to je bio on. Pas odvrati dugim cvileom. Jonathan pogleda uz i niz dolinu, pa uzbrdo, ali nigdje iva stvora. Snijeg i samo snijeg na sve strane, monotona mu bjelina tu i tamo prekinuta kakvim crnim stablom. Tige ponovo onjui zrak i zareza. Jonathan okrene uho povjetarcu i zau slabaan lave s one strane brijega. Ispusti sjekiru i kljuse, pa potri da to prije prijee preostali kratak razmak do vrha. Stigao je na vrh i sad mu do uiju jasno dopre lave vukova u lovu. Na drugoj je strani brijega bila najprije blaga nizbrdica ispod koje se kojih etvrt milje protezala bijela, ravna istina 134 to je zavravala lovorovim gutikom. Jonathan nije vidio vukove ali je jasno uo njihovo isprekidano zavijanje. Gone neku ivotinju, moda i ovjeka. as kasnije dobio je odgovor, jer je iz gutika izletio jelen. Bio je to mujak, izmuen i iscrpljen. Glavu je nisko oborio, klatio je njome amotamo. Polako se spustio

na koljena, jadan i bespomoan. Urlik vukova, koji je na tren bio stao, sad se zauje iz bliega. Jelen teturajui ustane, okrene se lijevo pa desno. Uto spazi ovjeka i psa i bez aska krzmanja pode prema njima. Na jednu Jonathanovu rije pas legne na snijeg. Jonathan stane za jedno drvo koje nije bilo dovoljno debelo da mu sakrije cijelo tijelo. Raunao je da e jedan proi u neposrednoj blizini, pa e ga u pogodan as ustrijeliti. Ali jelen ne pokaza nikakve namjere da proe mimo ovjeka. U svom je krajnjem uasu u ovjeku i psu gledao neprijatelje manje strane od onih to su mu zavijali za petama. epavim se i nejednakim kasom primicao, iao je ravno prema stablu. Tu on klekne, bolje rei, pade na tlo jardu ispred Jonathana i psa. Drhtao je i tresao se, nozdrve mu se rairile, svakim mu je dahom krvava pjena izbijala i mrljala snijeg, u njegovim je krupnim, tamnim oima bilo tekog bola i strave, gotovo ljudske patnje. Iz gutika odjeknu nov urlik, Jonathan ugleda i spazi gdje pet umskih kurjaka, pet mravih, izgladnjelih krvolonih zvijeri izbija na istinu. Kad stigoe do mjesta gdje je jelen najprije klonuo, od njih se podie i zrak ispuni urlik bijesa i gladi. - E, ni sanjao nisam da u doivjeti tako ta! A ja mislio da znam sve to se moe znati o jelenima! - ree Jonathan. - Tige, spasit emo ovog prijana od onih sivih sotona, makar nas to kotalo noge. Sad miruj, stari moj, ekaj. Kad su se kurjaci nali u punom trku na pedeset jardi od stabla, Jonathan podie puku i izdere se iz puna grla: - Dr ih, Tige! 135 Kurjaci pokuae u hipu stati, ali na skliskom snijegu prebacie se preko glave. Pod Jonathanovim mecima jedan padne mrtav a drugi ranjen. Ostali bre-bolje okrenue repove i odjurie u gutik. Tige uas poslije dokusuri onog ranjenog. - Stari moj, ne boj se, ne bih te taknuo ni da si posljednji jelen u dolini - ree Jonathan gledajui u usoptalog jelena. -Vie nema straha od one kukavike rulje. Dozva psa i pode nizbrdo prema naselju. Sat kasnije sjedio je u toplom u pukovnikovoj brvnari gdje je sve odisalo ivotnom radou. Panjevi od hikorija pucali su i buktjeli jarkom vatrom u kamenom kaminu. - Zdravo, Jack, otkuda ide? - upita pukovnik koji je upravo ulazio. - Nisam te vidio otkad nas je snijeg zatrpao. Jesi li doao zbog konja? Da sam na tvome mjestu ne bih poao na put u Fort Pitt sve dok se vrijeme ne promijeni. Moe poi saonama, naravno, ali ako e mene posluati bolje mi-ruj i ne idi nikamo. Ovo nevrijeme nee prestati tako brzo. Neka lord Dunmore eka. - Sve mi se ini da e nas gadno stisnuti cia.

- U to nema sumnje. Jo jesenas rekao sam Bessie da e nam zima biti otra. Sve je ukazivalo na to. Sjeti se debelih komina. Ljuske hikori oraha u mom dvoritu bile su krupnije i tvre nego ikad. U rujnu je Tige ubio jednog rakuna izvanredno guste dlake. Mogao bih ti nabrojati jo cijeli niz takvih predznaka otre zime. Bit e jo cie dobar mjesec, moda i est tjedana. Uostalom, priekaj jo koji dan, pa se odlui. - Eb, shvati da mi je dosadilo cijepati drva i nikud ne micati dalje od kue. - Ah, znai opet si neraspoloen - ree pukovnik ljubazno gledajui brata. - Eh, moj Jack, da si oenjen, ne bi te smetala ta tvoja neraspoloenja. I ja sam ih imao. To je nekako nama u krvi. Sjeam se da nam je otac samo uzimao puku i odlazio u umu gdje bi ostao sve dok ga neraspoloenje 136 ne bi minulo. I sam sam to inio, ali otkad sam se oenio vie ne znam to je to. Oeni se, Jack, pa e se skrasiti i zavoljet e rad. Nee vie imati vremena da sam luta umom. - Onda su mi draa neraspoloenja, kako ih ti zove, makar me drala danomice - kratko se nasmije Jonathan. -ovjek mojih sklonosti nema pravo na enidbu. Ovo je nevrijeme krivo, jer me sili da ostanem pod krovom. Ni loviti ne mogu, besmisleno je kad nam ne treba mesa. Pa ak i kad bih nakanio u lov, ne bih se mogao puno udaljiti od logora. Jutros sam ispred staje zatekao tri jelena. Umirali su od gladi. im su me spazili pobjegli su, ali su nedaleko stali i odmah prili da uzmu sijeno koje sam skinuo s potkrovlja. Danas smo Tige i ja spasili jednog krupnog mujaka to je bjeao pred oporom vukova. Jelen je doao ravno k meni. Mogao sam ga rukom dohvatiti. Nevrijeme tjera jelene s brda u nizinu. - Ima pravo, ao mi je, jer e takva zima poubijati vie jelena nego cijela vojska lovaca. Jesi li postavio zamke? - Jesam, postavio sam trideset zamki. - Ako odlazi, reci Samu neka ne otpregne ve mi najprije doveze jo jedan tovar krme. Kada je pukovnik za bratom zatvorio vrata, ena e mu: - Eb, ja nemam strpljenja s tvojom braom. Svi su isti. Neprestano ele nekamo poi. Kao da je u njima sama indijanska krv. Zamisli, molim te, po ovoj zimi poi uz rijeku. Ako ga ve nije briga za sebe, neka malo misli na konje. - Draga moja, prije nego sam upoznao tebe nisam bio nita bolji od Jacka - odvrati pukovnik. - moda to ti ne zna, ali e mlada i zgodna ena i dom udom preokrenuti ovjeka. Mojoj brai upravo to nedostaje da ih smiri. - Moda je tako. No, ne vjerujem da e se Jonathan ikad oeniti. Silas moda hoe; ve se dugo drui s onom Mary Bennet. Ti si jedini Zane koji je svladao taj pustolovni duh i elju za vjeitim lutanjem umom u potrazi za bilo kakvom metom. Na Noah sve vie postaje pravi Zane. Ve se tue sa svom djecom u naselju. Od toga ga ne mogu oduiti. Nije razbija, ne mogu rei da e poiniti kakvu podlost ili okrutnost, ali naprosto slasno uiva u tui.

- Ha-ha! Bojim se da ga od toga nee nikada oduiti. Samo, valjda se ali kad kae da postaje pravi Zane. A ta je s McCollochima? Valjda si zaboravila svoga oca, pa bojnika i Johna? Ako oni ne vole tuu iznad svega, onda ne znam to vole. Uostalom, ovdje na granici to je najbolja obuka koju jedan djeak moe imati. Sve je to korisno. Zato, ne brini se! A gdje je Betty? - Rekla sam joj neka odvede djecu na sanjkanje. I njoj treba malo zraka. Previe je u kui, od nedavno je neto blijeda. - Ma ta kae! Pa ona nije nikad bolovala! Ja nisam primijetio nikakve promjene na njoj. - Ne, nisi, to i ja znam. Vi mukarci ama ba nita ne primjeujete. Ali ja nisam mukarac, na svu sreu, i kaem ti da se Betty umnogome promijenila. Ponajvie sjedi kraj prozora i zuri van. Prije je bila vedra, as se igrala s djecom, as je plela i ila. Juer, kad sam ula k njoj, na brzinu je dohvatila jednu knjigu i namjerno se sakrila njome da joj ne vidim lice. Ali opazila sam da je plakala. - Zna, kad mi tako govori, uviam da se ona ne uje -uozbilji se pukovnik. - Tiha je i mirna. Je li zbog neega nesretna? Kad si primijetila da se promijenila? - ini mi se malo nakon odlaska gospodina Clarkea jesenas. - Clarke! Kakve on ima veze s naom Betty? Na ta ti cilja? - uzviknu pukovnik i stane pred enu. Lice mu je malko problijedilo. - Zaboravio sam Clarkea. Bess, ne misli valjda - Ne, Eb, smiri se. uvijek me uplai takvim svojim stranim izgledom - odvrati mu ena, smirujui ga dodirom ruke. - Nita naroito ne mislim, nita protiv gospodina Clarkea. On je bio pravi gospodin. Iskreno mi se dopao. 138 - I meni - prekine je pukovnik. - Mislim da je Betty zavoljela gospodina Clarkea. Prema njemu se redovito odnosila drugaije nego prema ostalim mladiima. A ovaj je otiao i zaboravio ju. Meni je to udno, jer ne mogu zamisliti ovjeka koji bi bio indiferentan prema naoj lijepoj Betty. No, bez obzira na privlanost ene, dogaa se ponekad da ju ljudi vole a ipak odu od nje. Evo, djeca su se vratila. Ne dozvoli da Betty primijeti da smo razgovarali o njoj. Mudra je to mala lija. Izvana dopre zvonak djeji smijeh. Vrata se otvore i Bet-ty utra u sobu, a za njom vrsta, rumena djeca. Sve je troje bilo pokriveno snijegom. - Divno smo se proveli - ree Betty. - Jednom smo se prebacili preko nasipa, prevrnuli smo se u snijeg. Onda smo se grudali, momci su me natjerali da istaknem bijelu zastavu i pobjegnem kui. Pukovnik je pozorno motrio sestru. Obrazi su joj pucali zdravljem, oi iskrile radou. Ne spazivi ni traga bljedilu o kojem mu je ena maloas govorila, zakljuio je da e ene donijeti zacijelo bolje ocjene o sebi nego to e to uiniti mukarci. Sebi je priznao da na sestri uoava jednu jedinu promjenu - svakim danom postaje sve ljepa. - Tata - obrati se Noah ocu - pogodio sam Sama ravno u glavu grudom, najurio sam Betty i sam se klizao

nizbrdo. Sama je bilo strah. - Noah, ako je Sammy uoio opasnost u klizanju nizbrdo, znai da je bio mudriji od tebe. Sad obadvojica idite kod Annie pa se presvucite, na vama je sve mokro. - I meni se valja presvui u suho - ree Betty. - Smrzla sam se. Vani je sve hladnije. Vidjela sam Jacka kad je doao. Hoe li poi u Fort Pitt? - Nee. Odluio je da prieka dok se vrijeme ne proljep-a. Danas sam sreo gospodina Millera, hoe se odvesti veeras u sanjkama s tobom i poi kod Watkinsa na ples. Sva mladarija ide. Dug je put, ali mislim da nema nikakve opasnosti. Samo se toplo obuci. Jo nisi posjetila staru baku Watkins. - Bit e mi drago da odem - odvrati Betty. Bettvna je soba je bila veoma ugodna, s obzirom da se radilo o sobi u jednoj pionirskoj brvnari. Na njoj su bila dva prozora, vei je gledao na rijeku. Stijene su bile prekrivene i oblijepljene glatkom bijelom brezovom korom, po njima je bilo izvjeeno nekoliko slika i indijanskih ukrasa. Na podu je leao ivobojan sag domae izradbe. U jednom je uglu stajala mala polica za knjige. Od ostalog posoblja tu su bile dvije stolice, mali stol, komoda sa zrcalom i ovei ormar. U tom je ormaru Betty uvala haljine to ih je donijela iz Philadel-phije i kojima su se divile sve djevojke naselja. udi me zato me Eb onako motrio, mrmljala je Betty navlaei male mokasine. Jo nikada nije pokazao toliku elju da odem dalje od tvrave. Sad najednom misli kako u ja uivati u veernjem plesu. Tko zna to mu je Bessie govorila! Ubacila je nekoliko cjepanica na tihu vatru u malenom kamenom kaminu i sjela da razmisli. Poput svakog to uva neku tajnu koje se srami, Betty je vjeito bila sumnjiava i strepila da e i sami zidovi doznati to joj je na srcu. Kao munja sijevnu joj pomisao da su brat i njegova ena pogodili to ona krije i da su o njoj razgovarali, moda su je saali-jevali. Pri toj pomisli u njoj iskrsnu strah - ako se odala pred bratovom enom, moda se tako odala i pred drugima. Tko zna, moe biti da ju upravo sada djevojke ogovaraju i smiju se na njen raun. Pritisne ju kao planina teak stid i gorina. Mnogo je dana prolo od one noi kad su Betty i Alfred posljednji put bili zajedno. Pukovnikovi ljudi vratili su se u odreeno vrijeme i Bet-ty je od Jonathana doznala da ih je Alfred napustio u Fort Pittu govorei kako e poi na jug u svoj stari dom. Iz poetka je oekivala da joj se on javi, kakvim pismom, ili da se 140 barem ispria zbog ponaanja one posljednje noi. Ali Jonathan nita ne donese i nakon dugog nadanja i nakon to minuse beskonani dani u oekivanju pisma koje nikako nije stizalo, Betty se okanila svake nade i predala se oajanju. Za posljednjih mjeseci ivot joj se izmijenio. Izmijenio se u onoj mjeri u kojoj neprestano namatanje nujnih misli i patnje koju valja kriti pred svijetom, izmijene ivot jedne mlade djevojke. Toliko se duboko zanosila svojim mislima i snovima, da se nije sjetila ljudi. Nije bila svjesna da oni koji ju vole

neprestance misle na njeno dobro i prirodno je da uoe i najmanju promjenu na njoj. Pretrnula je od iznenaenja i bola shvativi da se danas prvi put u mjesec dana igrala s djecom. Sammy ju je upitao zato se vie ne smije. Sad je shvaala zato je jutros Tige tako pomamno skakao, zato je Ognjenko radosno rzao, zbog ega su vjeverice onako brbljale, a Cezar se valjukao po snijegu. Zanemarila je svoje ljubimce. Zanemarila je i rad, i prijatelje, i lekcije djeci, i svoga brata. Zbog ega? Sto bi joj prijateljice rekle? Da kopni za mukarcem koji ju je zaboravio. To bi rekle i bilo bi tono. Ne prestaje misliti na njega. S bolnom se gorinom sjeala prvih dana kada je upoznala Alfreda, dana to su se sada inili stoljeima daleki. Koliko joj je izpoetka bio antipatian! Koliko se na njega ljutila, i kako je prezrivo odbila njegovu ponudu prijateljstva! Kako je malo-pomalo njezin kruti ponos mekao. Najzad, kako se stala boriti sa svojim srcem. A kad je on otiao, shvatila je da su trenuci provedeni s njim bili njezini najslai doivljaji. Zamiljala ga je kako stoji pred njom, kao to je nekad stajao, lijepog izgleda, snaan i odluan, ali uz to i neobino ljubazan i blag. Oh, vie ne mogu izdrati, upola zajeca Betty, preputajui se nagloj navali njenosti. Volim ga. Volim ga i ne mogu ga zaboraviti. Oh, stid me, strano me stid. 141 Skvrila se, glavu je oborila na koljena. Vitka joj je prilika neko vrijeme drhtala, potom se smirila. Pola sata kasnije podigla je glavu, lice joj je bilo blijedo i studeno. Na njemu je bio izgled djevojke koja je najednom postala enom, enom to je sagledala ivotnu borbu pred sobom i spremna je da se bori. U njezinim se ivim oima arila mrka odlunost, na stisnutim usnama nije bilo krzmanja. Betty je bila Zane, a Zaneovi su bili borben rod. Krv im je oduvijek bila vrela i strastvena, krv ovjeka koji e brzo zavoljeti i brzo zamrziti. Tekla je ta krv ilama smionih, ludo hrabrih mukaraca to su se tukli i umirali za svoju zemlju, to su maem u ruci osvajali dragu, mukarca nesalomljiva duha. Taj je borbeni duh sad ustao u Betty, dao joj snagu i ponos kojima e braniti svoju tajnu, i odlunost da izbori pobjedu nad udnjom svoga srca. Zaboravit u ga! Iupat u ga iz srca! strastveno je uzviknula. Nije vrijedan moje ljubavi. Nije mario. Za njega sam bila samo mala budala koja ga je zabavljala. Otiao je i zaboravio. Mrzim ga! Uspjela je smiriti uzbuenje, a kad je nekoliko minuta kasnije sila na veeru potrudila se da izgleda to vedrija i da brblja svojom nekadanjom ivou. - Bessie, sad sam siguran da si maloprije pretjerala - ree pukovnik kada je Betty otila u svoju sobu da se presvue za ples. - Zna, moda je stvar samo u tome to nju pomalo umara ova divljina i zabit. A zar bi to bilo udno? I sama zna koliko je navikla na komfor, na blizinu mladoga svijeta, na zabave i tako dalje. Ali, priviknut e se, ne brini. - Misli kako te volja, Ebenezer - odvrati mu ena gledajui ga pomalo posprdno i saaljivo. - Uzdam se da si pogodio ono pravo. Da, to ti misli o onom Ralfu Milleru? Puno se drui sa Betty. - Nita poblie ne znam o njemu. Simpatian je. Mladi lijepo izgleda. Zato me pita? 142

- Jer mi je bojnik rekao da je Miller imao lou reputaciju u Fort Pittu i da se druio sa Simonom Girtvjem prije nego to e Girty dezertirati. - Hm! Morat u porazgovarati sa Samom. Sto se tie poznanstva s Girtvjem, to nije nita strano. ini mi se da sve ene dre Girtvja pravim gospodarem pakla. Meutim, ja sam dugo znao sve Girtvjeve. Simon nije lo momak. Zapravo, njegov brat James poinio je mnoga nedjela zbog kojih je ime Girtvjevo tako crno. - Meni se Miller ne dopada - nastavi gospoda Zane nekako kao oklijevajui. - Priznajem da nemam nikakvih logikih razloga za to. Ljubazan je i simpatian, ali iza svega toga kao da krije nekakvu surovost. Taj ovjek ima nekakve skrivene nakane. - Ako je zaljubljen u Betty, kako ti izgleda misli, onda svakako da ima svoje nakane. S tim se slaem. Betty pomalo naginje koketiranju. Ako je jako voljela Clarkea, neka joj to bude pouka. - Kamen bi mi pao sa srca da se uda i skrasi. Moda joj u Philadelphiji nije tetilo da ima puno oboavatelja, ali ovdje na granici to ne ide. Ovdanji mukarci to ne trpe. Iz njezine e se koketerije izlei kakva nevolja. - Hajde, Bessie, ta ona je jo dijete! Sta bi htjela da radi? Da se uda za prvog mukarca koji ju zaprosi? - uju se sanjke - ree gospoda Zane. Tiinom je zabren-ala zveka zvonaca. Pukovnik skoi na noge i otvori vrata. iroka se traka svjetla probije iz sobe i osvijetli dvorite. Pred vratima stajale su tri zaprege snanih konja upregnutih u saone, zapravo leita pionirskih kola na drvenim sanjkama. Kad je pukovnik iziao na vrata, doeka ga hor veselih povika. - Dobro, dobro, tu je ona - dovikne on. U meuvremenu Betty sjuri niza stube, a brat ju omota u bizonsko krzno i smjesti u jednom kutu u prvim saonama. ^A^ Pod noge joj postavi vreo kamen umotan u jelenju kou, za to se brina gospoa Zane postarala na vrijeme. - Gotovo je. Tjeraj! - vikne pukovnik. - Vedro je veeras. Kad se vraate dobro pazite da ne zalutate i uvajte se vukova. Dugaki bievi zviznue i puknue, zvonca zabrenae, nestrpljivi konja trgnue i poletjee preko glatka snijega. No je bila vedra i hladna; bezbroj je zvijezda mirkalo na crnoj praznini neba; blijedi je mjesec slao svoje bijelohladno svjetlo na studeni i bijeli svijet. Saone su glatko i hitro letjele, ispod kopita konja vrcala je fina, suha snjena praina koja ubrzo bjelinom pokri tamno odjevene putnike. Staza ih vodila nizbrdo kraj utvrde, preko mosta na potoku i ivicom Crne ume. Put je bio dugaak, stalno uz i nizbrdo i jednim dijelom mrane ume. Konje je trebalo tjerati laganim hodom uza strmu uzbrdicu, a uzagrapce preko ravnine. Iza jednog zavoja ukazalo se u daljini svjetlo - cilj njihova puta. Pet minuta kasnije konji dojurie na prostranu istinu. Tu je bila jednokatna zgrada ispred koje je plamsala prava vatrutina. S malenih prozora slijevali se mlazovi svjetla, uo se cilik violine, struganje mnogobrojnih nogu i veseo smijeh.

Konje koji su se puili otpregnue, marno ih pokrie pokrivaima i odvedoe u zaklon, a veselo drutvo ude u kuu. Ki staroga Dana Watkinsa slavila je roendan. Dan je bio jedan od najstarijih naseljenika na rijeci, svoju je farmu zasnovao svega nekoliko godina nakon to je pukovnik Zane udario temelje naselju. Poznat po svojoj dobrodunos-ti i dareljivosti, Watkins je podijelio mnoga grla stoke koja nisu nikad vie vraena i dao je mnoge vree brana iz svog mlina za koje nije primio ita. Bio je on dobar strijelac, obarao stablo bre no ijedan drvosjea, a viski trusio tako da se nitko nije mogao mjeriti s njim. Danova je krepka prilika stajala na vratima, goste je doekivao osmijehom dobrodolice, vrstim stiskom ruke i \AA prijaznom rijei. Ki mu Suan pozdravila je mukarce malim naklonom, a s djevojkama se izljubila. Nije to bila ljepotica, ali jedra i zdrava djevojka, njezine su (nasmijane plave oi govorile o vedroj i blagoj udi, pa nije udo da je imala puno prosaca. Mladi nisu gubili vrijeme. U tren oka vrtjeli su se u taktu glazbe. U jednom je uglu sjedila sitna, suha, sjedokosa starica arkih oiju. Bila je to baka Watkins. Nitko joj nije znao godine, toliko je bila stara, ali je svoje dnevne poslove jo uvijek obavljala ivlje no mnoge mlade ene. Sad je razgovarala s Wetzelom koji se naslanjao na svoju nerazdvojnu puku i sluao njezino kazivanje. Lovcu je starica bila draga te je esto na povratku u naselje svraao k njoj i ostavljao joj kakvog debelog purana ili komadinu smetane. - Lew Wetzel, nemoj me sramotiti - govorila je baka Watkins. - Ajd, putaj tu puku i idi plesati. Zabavljaj se. Ta, jo si mladi. - Meni je ljepe promatrati, majko - odvrati lovac. - Ne priaj gluposti! Ako hoe, zna dipati, ritati i smijati se kao i svaki drugi. Nadam se da ti je zapela za oko ona lijepa sekica Eba Zanea. - Nisam ja tip za nju - odvrati on blago. - Ne mogu se usporeivati s njom. - Tko te pita za usporeivanje. Nemoj s takvim razlozima dolaziti meni koja sam triput i vie starija od tebe. Ovdje, na Zapadu, ena ne trai mua prema sebi. Inae bi se loe provela. eni je potreban mukarac jake miice da podigne brvnaru, brza i sigurna oka i odvana srca. eni na granici potrebni su dom i djeca. Ona mora odgajati mukarce, prave mukarce koji e drati crvenokoce na uzdi, obraivati zemlju, inae kakvog ima smisla to se mi ovdje patimo? - Pravo govorite - zamiljeno e Wetzel - ali bi meni bilo mrsko gledati cvijet kakav je Betty Zane u jednoj lovakoj kolibi. - etrdeset godina poznam Zaneove, jo nisam vidjela nijednog koji bi se bojao rada, Bila bi ona tvoja, samo kad bi se ti okanio tog mahnitog jurenja za Indijancima. S tim se svakako ni jedna ena ne bi pomirila, i to ja shvaam. Dosta si Indijanaca ubio. Tvoja bi osveta morala biti zadovoljena.

- To je meni u krvi i bez moje volje - polako odmahne lovac glavom. - Ako bih se oenio, groznica bi me prije ili kasnije opet zgrabila i ja bih napustio dom. Ne, nisam ja za enu. Jedino valjam za borbu. - A zato_se_nda ne bi borio za enu? Ne dozvoli da ti ju netko odvede ispred nosa. Pogledaj je! Voli se zabavljati i biti predmet panje. Sigurna sam da nisi indiferentan prema njoj. Zato ju ne zaprosi? Lovac ne odgovori, a starica e: - Tko je onaj visoki s njom? Tamo su, sad idu u drugu sobu. Tko je on? - Zove se Miller. - Ne dopada mi se. Cijelo vrijeme sam ga motrila. Znam da sam netrpeljiva starica, ali, upoznala sam ljude, a njegovo je lice, lice nepotenjaka. Zaljubljen je u nju. A je li on njoj drag? - Nije, ne mari ona za Millera, samo se voli zabavljati jer je sva iva i vesela. - Moda se vara. Svi su Zaneovi iva vatra, a ona je Zane od glave do pete. Dovedi mi je, Lewis. Ja u ti poslije rei ima li kakvih izgleda. - Majko draga, moda na onom svijetu postoji ena za mene, ali na ovom je nema - odvrati lovac i nujan osmijeh preleti mu preko spokojnog lica. ovjek koji je na se privukao pozornost starice bio je Ralfe Miller. Upao bi u oi u bilo kakvu skupu uoljivih mukaraca. 146 Na njegovu je tamnom licu bilo neega to je izazivalo zanimanje, ali je promatraa ostavljalo u nedoumici. Njegova etvrtasta brada, duboko usaene oi i odluna usta govorile su da je ovjek jake i nepokorene volje. Vidjelo se da je ovjek kome je opasno stati na put. O njemu se malo znalo. Doao je iz Fort Pitta. Tamo su ga znali kao dobra vojnika, ali mrane i svadljive udi. Prialo se da pije i da je bio pajda zloglasnim dezerterima, McKeejv, Elliotu i Girtvju. Od jeseni je bio na dunosti u Fort Henrvju. Otkad je upoznao Betty Zane, stao joj je iskazivati svaku panju. Te bi veeri pozorniji promatra zamijetio da Millera neto silno mui. U njegovu je crnu oku leala neka tek upola priguena vatra. Po udnom, nervoznom podrhtavanju noz-drva vidjelo se da se uzalud trudi da savlada nekakvo snano uvstvo. Cijelo je vrijeme slijedio Betty poput sjene. Moda ga je ohrabrila i njezina blagonaklonost. S njim je ponajvie plesala i pokazala da joj je njegovo drutvo drago. Alice i Lidija udile se Bettvnu ponaanju. Kao njezine intimne prijateljice, drale su da znaju to je Betty simpatino a to nije. Zar im Betty nije rekla da joj nije nimalo stalo do onog Millera? Ali, ako joj do njega nije stalo, ta trebaju znaiti oni pogledi koje mu dobacuje? Naravno, to se Betty osmjehuje nikakvo udo - ona osmijehe uvijek dijeli akom i kapom - ali nije nikada hrabrila i podsticala nekog mukarca! Istina je, meutim, bila u tome da je Betty stala provoditi svoju odluku. Htjela je biti vesela i zanosna, koliko god to moe biti slobodna djevojka, da u nje nema niti trunke mlade dame to tuguje za nekakvim

dalekim i indiferentnim draganom. Betty je tu ulogu odigrala i predobro - na svoju alost. Osim Wetzela, ijem je otrom pogledu malo ta izmicalo, nitko ne bi pridao naroitu panju Millerovoj razdraganosti 147 u jednom trenutku i nagloj zamiljenosti u slijedeem. A ako bi tkogod to i primijetio, jamano se ne bi zamislio nad tim. Mladii su dobro potegnuli najbolje Danove rakije, pa njihova zajapurena lica i neuobiajena razdraganost nisu potjecale samo od igre. Nakon jednog plesa, Miller odvede Betty u jedinu pokrajnju sobu gdje su na slabom svjetlu naokolo leale klupe u kojima su se sad plesai odmarali. Betty se neto uznemirila, sad je prieljkivala da je ostala kod kue. Tek to su izmijenili nekoliko konvencionalnih fraza, glazba opet zapoe i Betty urno ustade. - Poimo, evo idu i drugi. Vratimo se u salu - ree ona. - ekajte - odvrati Miller. - Nemojte jo ii. Hou vam neto rei. Dodue, mnogo sam vas puta ve pitao, ali evo vas ponovo pitam: hoete li se udati za mene? - Gospodine Milleru, ve sam vam zahvalila na panji i zamolila vas da i sebe i mene potedite neugodnosti i vie se ne vratite na taj predmet - dostojanstveno otpovrne Betty. -Ako ete biti toliko uporni, vie se neemo druiti.. - ekajte, pa, molim vas, ekajte. Rekao sam vam da ne prihvaam vae ne. Volim vas svim srcem i duom i ne mogu se odrei svoje ljubavi. Glas mu bio mukao, hrapav, drhtao je snanom ljudskom strau. Betty pogleda u njegovo lice i oi joj se napune suzama saaljenja. Srce joj se stislo, savjest ju malko zapee kajanjem. Zar nije mogla sve ovo izbjei? Nedvojbeno je mnogo krivice do nje. Zbog takvog zakljuka, ona mu odvrati tihim glasom i blagim tonom: - Ja vas volim kao prijatelja, gospodine Milleru. Ali vie od prijatelja ne moemo biti. Jako mi vas je ao, ljutim se na samu sebe to vam nisam pomogla, nego sam jo pogorala stvar. No, molim vas, o tome vie nemojmo govoriti. Sad je najbolje da se prikljuimo ostalom drutvu. 148 Bili su posve sami u sobi. im je Bettv okrenula put vrata, Miller stane pred nju. Od njegovog blijedog lica ona zapanjeno ustukne. - Ne, jo neemo ii. Neu vas se tako lako odrei. Nema te ene koja e me tako vui za nos. Shvaate li? Sta ste cijele zime mislili? Bodrili ste me. I sami znate da je tako - jarosno uzvikne. - Drala sam vas za dentlmena. Dobro znate i da sam vas branila pred osobama koje oigledno bolje poznaju vau pravu prirodu. Vie neu ni jednu uti - hladno otpovrne Bettv. Odvratila je lice od njega, sva joj se blagost pretoila u prezir. - Morat ete uti - on promrsi, zgrabi joj zglavak pa ju potegne k sebi. Sad je u njemu buknula sva

brutalna muka strast. Bez krinke uljudnosti, pokazao se u svojoj pravoj boji - surov i opasan desperado s granice. Ispod smrknuta ela oi su mu se crno i zlokobno arile. Nasmijao se kratkim, cininim smijehom: - Natjerat u vas da me volite, gorda moja ljepojko. Imat u vas, milom ili silom. - Pustite me, kako me se usuujete drati! - uzvikne Bettv sva uspaljena crvenilom. Slobodnom rukom pljusne ga vruim amarom i svom se snagom stade otimati, ali je u njegovu stisku bila nemona. On ju pritegnu jae k sebi. - Vratit u vam pljusku poljupcem, makar me to stajalo ivota - muklo izguna. - Kukavico! Huljo! Pustite me, inae u vrisnuti. Ve je zaustila da zovne upomo, kadli spazi tamnu priliku to prijee preko praga. Odmah je znala da je to Watzelova visoka spodoba. Trenutak je lovac nepomino stajao na vratima, pa kao svjetlica skoi naprijed. Samo je ispruio ruku i Miller se treskom prevrne preko jedne klupe i nade na podu. Nesigurno je ustao, jednom se rukom drao za glavu. - Ne, Lew, ostavi no - uzviknu Betty spazivi gdje Wetzel see rukom pod lovaku koulju. Bacila se pred njega, svojim je ruicama stiskala silne loveve miice, ali je vidjela da joj to ne pomae. Wetzelova se ruka ve spustila k pasu. - Zaboga, Lew, nemoj ga ubiti - zavapi Betty ukoeno i uasnuto zurei u smrtonosan bljesak loveva oka. - Dosta si uinio. Samo me htio poljubiti. I ja sam dijelom kriva. Ostavi no. Nemoj proliti krv. Mene radi, Lew, mene radi! Uviajui da mu ne moe zadrati ruku, ona mu se baci oko vrata i svom se snagom, stisne uz njega. Nesumnjivo je ba ta gesta sprijeila tragediju. Da je Miller namjeravao izvui oruje, sad mu se pruila povoljna prilika. Za njega se kazivalo da je brz na nou, a svojim je mnogobrojnim tuama i borbama dokazao da nije kukavica. Ali, ni prstom nije pomakao da napadne Wetzela. Naprotiv, oito je mjerkao razmak do vrata. Wetzel se razlikovao od drugih. Bez obzira na njegovu silnu snagu i okretnost, na lovcu je bilo neega to bi prestravilo svakog. Pred onim njegovim pogledom, Miller se zguri. Shvatio je da njegov pustolovni ivot jo nikad nije bio blii koncu. Izmeu njega i smrti nije bilo niega osim njenih ruku one krhke djevojke. Na mig loveve ruke on se okrene i izae. - Oh, strahota! - ree Betty sputajui se na jednu klupu uz uzdah olakanja. - Drago mi je to si stigao u pravi as, iako si mi zadao vie straha nego on. Obeaj mi da mu nita nee uiniti. Da ste se potukli, ja bih bila kriva. Netko je mogao poginuti, moda i obojica. Nemoj me tako gledati. Za njega me nije briga. Ni prije nisam puno marila, a sad, kad znam kakav je, prezirem ga. Izgubio je razum i pokuao me poljubiti. I ja bih sama bila kadra da ga ubijem u takvu momentu. Wetzel ne odgovori. Dok je govorila, Betty je objema rukama stiskala jednu njegovu aku.

isn - Znam da ti je teko opratati uvredu meni nanesenu -ona ivo nastavi. - Ali, ja te za to molim. Ti si moj najbolji prijatelj, gotovo brat. Evo, dajem ti rije: samo neka jednu kae koja ne bi bila na mjestu, ja u ti to odmah rei. Da li vai? - Vai. Pustit u ga, kad ti je toliko stalo. - Ali te uz to upozoravam, Lew, da je osvetoljubiv i da se i sam mora uvati - ree Betty sjetivi se Millerova zlobna pogleda. - Opasan je samo koliko i guja to se krije u travi. - Jesam li zguvana ili uzbuena? Kako izgledam? - upita Betty. Lewis je sa smijekom gledao kako se ona pred njim okree. Kosa joj bila malo razbaruena i ipka na vratu u neredu. Lice joj jo nije vratilo prirodnu boju. Preko njezine skladne prilike lovac je preao pogledom o kojem bi Betty sigurno dugo razmiljala, samo da ga je uoila. Uvjerio ju je da izgleda kao i uvijek, lijepo i dobro, i povede ju u sobu gdje je tutnjio ples. - Znai, to je Betty Zane. Drago dijete, poljubi me - ree baka Watkins kad joj Wetzel dovede Betty. Dozvoli da te dobro pogledam. No, prava si Zane. Crna kosa i tamne oi. Sva od jedre vatre i ponosa. Dijete, poznavala sam ti roditelje jo mnogo prije no to si se rodila. Otac ti je bio jako fin ovjek, ali i ponosan. Kako ti se dopada na granici? Nalazi li zabave? - Oh, svakako - odvrati Betty vedro se osmjehujui starici. - Draga, provodi se samo dok moe. Teak je ivot u pionirskoj brvnari. Nee vjeito imati uza se pukovnika koji e se starati o tebi. Rekoe mi da si bila u nekoj koli u Philadelphiji. Nauka je lijepa stvar, ali ti nee puno pomoi u brvnari jednog od ovih naih grubijana.

i si - U domovima pionira nuno je potreban odgoj. Nagovorila sam brata Eba da na proljee dovede uitelja u Fort Henry. - Momci neka se najprije naue plugu, a djevojke kuhanju. Pamtim tvog brata Isaaca. esto me je posjeivao. To bi i ti morala initi, kad doe ljeto. Jadan momak, moda vie nije iv. Ah, koliko je odvanih i dobrih mladia otilo za moga ivota! De, de, nemoj se rastuiti. - Baka Watkins potapa Bettvnu ruku i uzdahne. - Isaac je esto priao o vama, spremao se da me jednom dovede da me upoznate. Sad ga nema - ree Betty. - Da, nema ga, Betty, ali ne smije tugovati dok si tako mlada. Neka tuga prieka dok ostari kao ja. Koliko dugo ve poznaje Lewa Wetzela? - Otkad znam za sebe. Nosio me na rukama dok sam bila mala. Naravno, toga se ne sjeam, ali znam da mi je ostao i u najranijim uspomenama. Oh, koliko mi je puta pomogao! Ali, zato me to pitate? - Jer mislim da je Wetzelu stalo do tebe vie no do cijeloga svijeta. utljiv je kao Indijanac, ali sam ja stara i znam itati ovjeku u duu. Kad bi se njega moglo nagnati da se okani svoga lutanja, bio bi najbolji mu na granici. - Oh, tu mislim da se varate. Lew ne gleda u meni enu - ree Betty iznenaena i uznemirena estinom stariina tona. Buno trubljenje iz lovakog roga skrene opu pozornost na podij pri dnu prostorije, gdje je sad stajao Dan Wat-kiins. Svirai prekinue svirku, plesai stadoe, svi su s iekivanjem gledali put Dana. Prizor je bio jednostavan, ali snaan i upeatljiv. Svjetlo koje je gorjelo u oima djevojaka bilo je nalik svjetlu s lui na stijenama - mekano i toplo. A smioni sinovi divljine, ustrajni sinovi napretka, to su stiskali ruke svojim partnericama i u tom asu znali samo za sreu, nehajni za sve osim za radosti toga trena, bili su 152 spremni da sutradan iziu na megdan i nasmrt se bore za svoje domove i ivote svojih ljubljenih. - Prijatelji - otpone Dan kad se amor glasova utiao -ni sanjao nisam da u se morati popeti na ovo mjesto i drati govor, inae bih na vrijeme kidnuo u umu. No, majka i Suan kau da je ve vrijeme da se neto prigrize. U velikom je kolau skriven zlatni prsten. Ako ga nade djevojka, neka ga zadri za sebe, kao dar od moje Suan. Ako ga nade momak, neka ga daruje najmilijoj djevojci. Uz to e dobiti poljubac od Suan. Ona je tome prigovorila, rekla je da se s tim ne slae, ali neka odlui onaj tko nade prsten. A sad juri na gozbu slavljenice! Gosti se bogato poslue puretinom, jelenjim i medvjeim mesom. Pite od jabuka i tikve, po kojima je baka Watkins bila uvena, nestale su kao arolijom. Kada je veliki kola izrezan i podijeljen, Wetzel u svom komadu nade zlatni prsten. Darovao ga je Betty, a pravo da poljubi Suan poklonio je Georgeu Revnoldsu govorei:

- George, kako ja mislim, Suan e biti oduevljena da ti preuzme taj zadatak. Svima je bilo poznato da George upravo oboava Suan i da ona nije indiferentna prema njemu. No, ipak je prosvjedovala da to nije pravo. George se pak drao kao ovjek kojem se ukazala jedinstvena ivotna prilika. Usred bunog smijeha tjerao je Suan preko cijele prostorije, a kad ju je najzad uhvatio, skinuo joj je ruke sa zajapurena lica i od srca ju poljubio. Svi se zapanjie, a Wetzel se prenerazi kad mu Suan pritri i poljubi ga govorei mu da ga tako kanjava to se jeftino izvukao. Siromani Lewis! Bio je prava slika jada. Po svoj prilici to mu je bio prvi poljubac koji je dobio u ivotu. Sati su kao na krilima izmicali u veselju. Kad se zabava zavrila, gosti se oprostie od domaina, djevojke se umotae toplim ogrtaima, jer je u to doba bilo ledeno hladno, a konji, eljni da to prije krenu na dug put kui, ivo i snano potegoe saone. Na povratku nije bilo buke i smijeha kao na odlasku. Zvonca su sa saonica skinuta jo prije odlaska i sva je orma ispitana s pomnjom ljudi koji znaju kakva im opasnost prijeti i nee nita prepustiti sluaju. Zimi su umski vukovi bili useljenicima najopasniji neprijatelji. Tisue tih krvolonih zvijeri vrvjele su divljim umskim krajevima kroz koje su vodile puste staze. Svojim su otrim njuhom, brzinom i neumornou vukovi pretvarali svako dugo nono putovanje u pogibelj od koje valja zazirati. Dok su konji hitro i glatko jurili, opasnost od vukova nije bila neminovna. Ali su se nemarnost ili kakva nezgoda na putu esto pretvarale u tragediju. Stoga nije nikakvo udo to su vozai ove nae druine duboko i olakano uzdahnuli kad su stigli na vrh posljednje strmije kosine. Djevojke su utjele, od umora i hladnoe stiskale se jedna uz drugu. Mukarci su bili tihi i oprezni. Kad su se nali na pola puta do kue, upravo na rubu Crne ume, otro je Wetzelovo uho zaulo dalek urlik vuka. Dopirao je s june strane, a bio je tako slab da se Wetzelu u prvi mah uinilo da se prevario. Nekoliko je trenutaka lovac paljivo oslukivao, uha okrenuta prema jugu. Gotovo je ve zakljuio da se prevario, kadli vjetar donese ovaj put sasvim jasan vuji urlik. Uslijedio je drugi, jo jasniji i ujniji. Voza se okrene Wetzelu i neto mu apne. Lovac mu tiho odgovori, na to voza osine konje. Iz crnih dubina ume odjekne otegnuto i turobno zavijanje. To je vuk odgovarao zovu svoga para. I konji su ga uli, ui im polegoe, brzina se pojaa. Djevojke se jae privinue uz mukarce. Grozno je zavijanje vuka. Kad ovjek sjedi kraj praskave vatre u sigurnosti logora, kratak, otar urlik vuka lecne ga, a otegnuto zavijanje tjera mu jezu niz kimu. Toliko je 154 u njemu ame i turobnosti. Pri tom nema nikakve razlike da li vuk sjedi ispred brvnare ekajui ostatke pionirove veere, ili u punom trku juri za svojom rtvom - zov mu je pod jednako divlji, surov i jeziv. Betty ga je sad ula prvi put. Ona je bila hrabra, ali kad je zovu iz ume odgovorio drugi vuk iz gutika oko potoka, malenom se rukom u rukavici uhvatila za Wetzelovu miicu i preplaeno pogledala u njega. Za pola sata zrak je bio pun urlika i zavijanja, a stalno rastui opor vukova bio je jedva stotinu jardi iza saonica. Jasno se ulo tapkanje njihovih brzih nogu po snijegu. Iz asa u as bile su im sve blie mrave,

mrke prilike. Ve su se primakli toliko da su putnici u saonicama vidjeli kako im oi svjetlucaju nalik sitnim kuglicama zelene vatre. Jedna se krupna zvijer, odvanijia od ostalih i oito predvodnik opora, zajurila naprijed, nala se na svega nekoliko jardi od posljednjih saona. Svakim je skokom iroko otvarala ralje i kratko urlala kao da hrabri svoju pratnju. Gotovo istog trena kad je modrikasti plamen liznuo iz Wetzelove puke zauo se smrtni urlik predvodnika. Prebacio se nekoliko puta, odmah zatim bukne pandemonij urlika, rezanja i kljocanja zubi - opor se stao tui nad tijelom svoga predvodnika. Konji iskoristie kratak predah. Kad su se vukovi opet pojavili, saonice su ve bile daleko odmakle. Sada nije bilo daleko do utvrde, a konji su zapeli iz sve snage. Vukovi nastavie utrku sve do mosta i mlina na potoku, zatim uspo-rie, zavijanje im pone jenjavati, i njihove se crne prilike ubrzo izgubie u gutiku. GLAVA 8 Zima se Betty razvukla bez ikakvih novina. Dok su druge djevojke cijelo vrijeme bile zauzete krpanjem, tkanjem i drugim kunim poslovima, Betty nije imala druge razonode osim veziva i knjige. Ali, i to joj je bilo dosadno. Njezina slukinja bila joj je veoma odana i nije joj dozvoljavala ni maknuti prstom. Bila je to Annie, staroga Sama ki, koja je dvorila Betty jo od djevojinih malih nogu. Sve emu bi se Betty mogla posvetiti da razbije monotoniju - ienje, krpanje i ivanje - bilo bi obavljeno prije no to bi stigla trepnuti okom. Preko dana provodila je vrijeme u svojoj sobici, a ponajvie umotana u snove, pokraj prozora. Ponekad su je pohodile Lidija i Alice i priredile joj pokoji vedriji trenutak svojim veselim avrljanjem i radosnim smijehom, graenjem kula u zraku, snovima o junacima, ljubavi i udaji, uobiajenim djevojakim razgovorima bez kraja i konca. Jednom su poele neto spominjati gospodina Clarkea, ali kako ih je Betty presjekla otrinom koja nije dozvoljavala nikakvu alu glede tog pitanja one su se u svom zadirkivanju prebacile na gospodina Millera. Bojei se bratova bijesa, Betty nije nita govorila o nezgodi koja joj se dogodila s Millerom na plesu. Njezino joj je iskustvo i poznavanje okrutne graniarske pravde kazivalo da bi odavanje takve tajne dovelo do stranih posljedica. Dozvolila je Milleru da ju posjeuje, iako nikad nije bila nasamo s njime. Miller je sa zahvalnou prihvatio ovu njezinu ljubaznost. Ispriao se da je one veeri na plesu ispao onakav nepristojan krivnjom Watkinsova estokog pia koje ga je skupa s gorkim razoaranjem nagnalo da se onako ludo ponaa i nju bolno uvrijedi. Svim se silama trudio da ishodi njezin oprotaj. Betty je pak oduvijek bila dobrog srca, i iako nije imala povjerenja u Millera, rekla mu je da mogu ostati dobri prijatelji, ali e to ovisiti o njegovom dranju i pristojnosti. Miller je obeao da se vie nikada nee vratiti na predmet one nemile scene i drao je tu rije. S druge strane, Betty se i te koliko veselila svakoj promjeni za dugih zimskih veeri. Rado je primala posjete prijatelja, za tih se zgoda pjevalo i plesalo, pekle jabuke, prile kokice i igrale razne igre. Poesto su Wetzel i bojnik McColloch dolazili k Zaneovima poslije veere. Betty bi im se pridruila, pjevala im, pa bi Wetzela izmolila neka joj pria o Indijancima i o ivotu u umi, ili bi igrala ah s bojnikom. Ako bi ga pobijedila, to istini za volju ne bi bilo ba tako esto, rugala bi mu se nemilosrdno. Kad bi pak pukovnik i bojnik zasjeli i zagrezli u beskonane partije od kojih bi ih mogao otrgnuti samo napad Indijanaca, Betty bi sjela kraj Wetzela. Lovac, kome je njegova mualjivost donijela nadimak utljivi umski ovjek, bio je

u stanju da djevojci, i to samo njoj, pria bez kraja i konca. Jedne veeri, kad su se kod pukovnika nali satnik Bog-gs, bojnik McColloch i nekoliko Bettvnih prijateljica, nakon uobiajenih pjesama dole su na red pripovijesti. Mali je Noah poeo priati kako se jednom penjao na jabuku u dvoritu da bi uhvatio rakuna, a ivotinja ga dobro izgrizla. - Ovako je to bilo - kazivao Noah. ujem ja gdje Tige laje ispod stabla, otrim tamo i vidim kako na drvetu visi nekakva smijena loptica od dlaka, s crnim repom na kojem je bio bijeli prsten. Izgledalo je kao kakva fina makica, samo joj nos iljatiji nego u obine make. Kad god bi Tige zalajao, ona bi ivotinjica kezila zube i nakostrijeila bi se. Odmah mi je palo napamet da je ulovim. Nagovorim Sama da mi da jednu vreu, i stanem se penjali na drvo. to sam se vie primicao, to je ivotinjica bjeala sve dalje na kraj grane. Krenuo sam za njom, pa sam podigao vreu, da ju nataknem zvjerici na glavu a ona me ugrize. Pao sam s grane, ali pade i rakun, te ga Tige ubi. - Noah, pravi si neustraivi lovac - ree Betty. - Sada je na tebi red, Jonathane. Nisam zaboravila da si mi obeao ispriati o svom susretu s Danielom Booneom. - Bilo je to na Muskingongu, blizu ua Sanduskvja. Lovio sam u rijetkoj umi kraj obale, kad odjednom spazim jednog Indijanca. Istog asa i on je mene opazio, pa obojica mugnemo iza stabla. Tako smo dugo i jedan i drugi stajali, ni jedan se nije usuivao promijeniti svoj poloaj. Najzad je meni dosadilo, pa pribjegnem starom triku. Stavio sam svoju konu kapu na puanu ipku i pruio ju iza stabla, sve ekajui kad e zazvidati crvenokoevo tane. No, umjesto toga zaujem neiji veseo glas gdje vriti: Hej, mladiu moj, morao bi pokuati neto pametnije od toga. Ja pogledah i spazih bijelog ovjeka gdje stoji na istini i grohotom se smije. Priao sam mu i ustanovio da je to ljudeskara potenog i veselog lica. Samo ree: Ja sam Boone. Bio sam bome dobrano iznenadan i zateen, naroito kad sam ustanovio da je cijelo vrijeme znao da sam bijelac. Zajedniki se ulogorimo kraj rijeke gdje smo u lovu proveli tjedan dana, pa se kod slapova Muskingonga oprostio sa mnom i otiao svom domu u Kenituckvju. - Evo i Wetzela - ree pukovnik koji je ustao i krenuo prema vratima, - Betty, pokuaj Lewa nagovoriti da nam togod ispripovijedi. - Hodi, Levvis, sjedni kraj mene - ree Betty. - Lijepo se zabavljamo. Priamo ti o medvjedima, zmijama, duhovima, sve mogue prie. Hoe li nam ti ispriati togod? - Lewis, jesi li ikad namjerno propustio priliku da ubije kakvog Indijanca neprijatelja? - upita pukovnik. - Samo jednom - odvrati lovac. - Pa to nam ispriaj. Mora biti zanimljivo. - Pa, nisam vam ja pripovjeda - zapoe Levvis. - Inae, da znam priati, mogao bih govoriti o svakakvim udesima to sam ih doivio. No, sad u vam priati kako sam 158 potedio tog jednog jedinog crvenokoca. Prije tri godine, bila je jesen, lovio sam u Big Sandvju i naletio na grupu Shav/neeja. Jednog sam poglavicu odmah umlatio i nagnao bjeati. meu njima bilo je dobrih trkaa, pa ih se nisam mogao otarasiti na otvorenom. Dojurio sam na Ohio, skoio u rijeku i preplivao je

drei visoko nad glavom puku i barut, da mi se ne smoe. Na drugoj strani sakrio sam se u nekom grmlju i saekao. Ubrzo stigoe tri Indijanca, pa kad spazie po mojim tragovima da sam preao rijeku, stadoe se na obali neto dogovarati. Zatim sva trojica uoe u vodu. Ba na to sam i ekao. Kad su ve bili blizu obale ubijem prvoga, brzo nabijem puku i ustrijelim i ostalu dvojicu. Meutim, trei nije je potonuo. Pratio sam ga gdje se otiskuje niz rijeku, svakog sam asa ekao kad e nestati jer sam vidio da je teko ranjen budui je jedva drao glavu nad vodom. Dugo je tako plutao i struja ga nanese na naplavinu drveta to se zaustavila na obali jednog otoia. Vidio sam gdje pue na naplavinu. Poao sam niz rijeku, pazei da me otoi krije od njegova pogleda i stignem do njega. Izvukao sam tomahavk i priao crvenokocu koji je leao na jednom debelom brvnu. Bio je to mlad ratnik, snaan, lijepa izgleda. Pokuavao je zaustaviti krv to mu je curila iz rane u slabini. Kad me spazio, pokuao je ustati, ali je bio preslab. Nasmijeio se, pokazao na ranu i rekao: Vjetar smrti ne esto slab strijelac. Potom je pognuo glavu kao da strpljivo eka da ga moj tomahavk dokusuri. Ja ga meutim podignem i ponesem na obalu i smjestim na kraj jednog izvora gdje mu napravim zaklon. Ostao sam kraj njega. Kad se oporavio toliko da je mogao izdrati par dana puta, prebacio sam ga preko rijeke, dao sam mu komad mesa i rekao mu neka ide, a ako li ga sretnem jo jednom, bolje u gaati. Dvije godine kasnije, pratei dva Shawneeja, uletio sam u logor Wingenunda i tu me uhvate. Poglavica Delawarea mi je opaki neprijatelj. Premlatili su me, proveli kroz ibe, svezali me za leda divljeg mustanga. Zatim se spremie da me pribiju na stup muenja i ivoga zapale. Te noi oliie mi lice crnom bojom i stadoe plesati uobiajene plesove smrti. Neki se ratnici napie i us-palie do mahnitosti. Bio sam siguran da vie neu ugledati sunce. Opazio sam da se meu mojim straarima nalazi i onaj mladi ratnik kojeg sam onaj put ranio i pustio ivog. On se pravio da me ne vidi. U samo praskozorje, kad je cijeli logor spavao, a drugi su straari kunjali, osjetih kako mi se meu zglavke na rukama zavlai hladan elik otrice i kako se kidaju spone kojima sam bio vezan. as kasnije i noge su mi bile slobodne. Ogledam se i na mutnom svjetlu spazim onoga mog ratnika. Prui mi moju puku, no i tomahavk, stavi prst na usta i vedro se nasmijei, kao da e time rei kako smo kvit, pa pokae prema istoku. U tren oka bio sam daleko od logora. - to je bio plemenit! - usklikne Betty kojoj su se oi caklile oduevljenjem. Vratio ti je dug, moda uz cijenu svog ivota. - Jo nisam uo da je Indijanac prekrio obeanje, ili da je zaboravio neije dobro djelo, ili pak neiju uvredu - primijeti pukovnik. - Jesu li zapravo Indijanci toliko zli koliko se za njih tvrdi? - upita Betty. - Koliko god sam sluala o njihovoj plemenitosti, toliko sam ula i o njihovoj okrutnosti. - Indijanci dre da smo ih opljakali i otjerali iz njihove domovine. Ono to mi smatramo podlim i neovjenim, za njih je normalan nain borbe - odvrati pukovnik. - Kad sam doao ovdje iz Fort Pitta, mislio sam da u ih danomice gledati i tui se s njima - ree kapetan Boggs. - A evo, ovdje sam u Wheelingu gotovo dvije godine i jo nisam vidio Indijanca neprijatelja. Bilo je Indijanaca u blizini, ali se nijedan nije pokazao. Znam da nemam iskustva s njima, ne poznajem njihove trikove, ali drim da im je posljednja opsada utjerala pamet u glavu. ak drim da nas vie nee uznemiravati. - Satnice - glasno e pukovnik lupajui dlanom po stolu - kladim se u mog najboljeg konja prema jednom burencetu baruta da e vidjeti masu Indijanaca prije nego godina dana mine, toliko e ih vidjeti da e

zaeljeti da nikada nisi ni uo za zapadnu granicu, a kamoli doao na nju. - I ja se pridruujem takvoj okladi - ree bojnik. - Vidi, satnice, treba malo poznavati Indijanevu prirodu - nastavi pukovnik. - Imamo dokaze da se Delaware i Shawnee ve mjesecima pripremaju na ratni pohod. Jednog emo dana doivjeti jo jednu opsadu koja e po mom miljenju biti dua i tea od one posljednje. to ti kae, Wetzel? - Neu rei mnogo, jedino to da ovog ljeta ne mislim poi na dug lov - odvrati lovac. - Misli li da e Tarhe, Wingenund, Lula i Ratar i sve ostale poglavice ujediniti svoje snage i napasti nas? - Betty upita Wetzela. - Ratar nee. On nije toliko ogoren na nas, jer mu je za najvei dio njegovih zemalja plaeno. Ni Tarhe nas po svoj prilici nee uznemirivati. Ali Lula, Wingenund i Crvena Lisica, sva ta trojica trae krv. - Jesi li ih ti vidio? - upita Betty. - Jesam, sve ih poznajem i svi oni mene znaju - odgovori lovac. - Na mnogim sam tragovima ekao u zasjedi nee li koji od njih naii. Bude li mi ikad uspjelo da makar jednog od njih ustrijelim, odrei u se puke i uhvatit u se pluga. Vrijeme mi je da poem. Laku no, Betty. - udan ovjek ovaj Wetzel - ree Betty nakon to je lovac otiao. - Zna, Eb, on se razlikuje od sviju vas. Gledala sam djevojke gdje se stresu pri spomenu njegova imena i ula sam ih kako govore da nemaju hrabrosti da mu pogledaju u oi. No, na mene ne djeluje tako. Dodue, ne mogu ga uvijek nagnati da progovori, ali mi ponekad ispria prekrasne stvari o umi; i kakav mu je ivot u divljini, i da mu je dom pod ogromnim stablima; kako u svakom listu i u svakoj vlati trave nalazi nove radosti i nova saznanja; kako se zguri u svom zaklonu od luba i zaspi kraj uzdaha vjetra u kronjama borova. Rekao mi je kako esto satima promatra zvijezde. Doznala sam da u dubini Crne ume ima jedan slap kamo on ponekad ide naprosto zato da sjedi i promatra vodu kako se rui niza stijenu. - Wetzel je divan ovjek ak i onima koji ga poznaju samo kao istrebljivaa Indijanaca i ovjeka koji se ne eli baviti drugim zanimanjem. Jednog e dana otii na uobiajeno dugo lutanje i vie se nee vratiti. To je jasno kao na dlanu. Brzo se primie dan kada e ovjek poput Wetzela biti posve beskoristan. Sada on predstavlja nudu. Sposoban je da, kao i na Tige, nanjui Indijanca. Betty, uvjeren sam da ti Lewis toliko pria i toliko je s tobom dobroudan i ljubazan samo zato to si mu draga. - Dakako da sam mu draga. Ja to znam i elim - odvrati Betty. - Ali mu nisam draga onako kako ti pretpostavlja. Baka Watkins isto mi ree, ali sam sigurna da se oboje varate. - Zar ti je to i Danova majka rekla? Pa, ona je prilino pametna ena. Da, bit e da je tako, Betty, bit e da je tako. Meni se pak ini da nisi toliko dovitljiva koliko si ranije bila. - Kako to? - odmah skoi Betty. - Bila si mi nekako drugaija - odvrati joj brat tapui ju po ruci.

- Misli li da sam ozbiljnija? - Jest, a ponekad si tuna. - Pokuala sam biti hrabra i i vesela - ree Betty tek malo drhtavim glasom. - Da, da, znam, Betry. Divno si se drala u ovoj mrtvoj zabiti. Nemoj se ljutiti to te pitam, ali reci mi, da ne misli moda i previe na izvjesnu osobu? 162 - To me nema pravo pitati - odvrati Betty zacrvenjevi se i okrene se prema stubama. - Hajde, dijete moje, nemoj se ljutiti. Nisam zlo mislio. Laku no, Betty. Dugo nakon sestrina odlaska sjedio je pukovnik kraj kamina i od vremena do vremena duboko uzdisao. Mislio je na stari dom u Virginiji i na majin osmijeh. inilo mu se da je prolo tek nekoliko kratkih godina od asa kad je majci obeao da e se starati za svoju sestricu. Sjeao se kako se tog obeanja drao kad je Betty jo bila djetece to mu je ska-kutalo na koljenima. Izgledalo mu je da je to bilo tek dan ranije. Kako ludo juri vrijeme! I sad je Betty ve ena, njezini su veseli i slatki djevojaki dani minuli, preko lica joj se iz-duila sjenka, sjenka tajnovite tuge. Proao je i oujak sa svojim studenim vjetrovima i sad je udljivi travanj svojim pljuskovima i vedrinama unosio radost u srca useljenika. Padine humaka osvjeie se krpama zelenila, grmlje jorgovana izlistalo siunim liem, a pupoljci javora ve pucali. Jednog je dana modrovoljka - najpouzdaniji vjesnik proljea - sletjela na ogradu i otpjevala svoju alopojku. Tek nekoliko dana nakon toga sve je pupalo; rumenilo i bjelilo mijealo se sa zelenilom; humke proarae grahorica, glog i sviba u cvatu. - Bessie, proljee je tu - ree pukovnik stojei na vratima. - Zrak mirie, sunce je toplo, ptice pjevaju. Krasno se osjeam. - Da, lijepo je doekati proljee - odvrati mu ena. - No zima mi je draa. Ljeto mi uvijek donese brige. Strah me zbog djece koja mi izmiu iz vida, a kad ti pode u lov nemam mira sve dok se ne vrati kui. - Ako nas crvenokoci ovog ljeta puste na miru bit e to veliko udo - nasmije se pukovnik. - Da, sad sam se sjetio da ti kaem da su sino u utvrdu stigli neki novi. Doli su iz naselja Monongahela. Neke su ene meu njima gadno izmuene. Hou im dati brvnaru na humku dok ne obore potrebna debla i podignu kuu. Sam mi ree da tamo curi krov, da je dimnjak zaepljen, ali uz malo posla onim e ljudima biti ljepe u brvnari nego u karauli. - To je jedina prazna brvnara u naselju. ene moemo smjestiti i ovdje. - Dobro, o tome emo jo porazgovarati. Ne bih elio da se ti i Betty jako uznemirite. Poslat u Sama neka brvnaru malo uredi i osposobi za stanovanje. Vrata se otvore i ude pukovnikov stariji sin. Djeakovo je lice bilo zamazano, nos mu je krvario, a preko desnog oka iskoila je debela masnica.

- Za ime Boje! - usklikne majka. - Pogledaj kako nam mali izgleda. Noah, hodi ovamo. ta si to radio? Noah polako prie majci, objema akama zgrabi njezinu pregau u koju zabije glavu. Gospoda Zane namoi jedan runik i obrisa djeaku lice. Malko ga potrese te mu ree: - Noah, opet si se tukao? - Pusti ga, ja u ti ispriati to je bilo - ree pukovnik, a kad je malian otiao on nadovee: - Odmah poslije doruka, Noah je sa mnom otiao do mlina. Nekoliko se djece igralo pred Reihartovom kovanicom. Uao sam u kovanicu, maloga sam pustio pred vratima. Iao sam po leme to sam ga kod Reiharta ostavio da mi ga popravi. On me isprati do vrata i najednom ree: Pazi to rade djeca! Pogledam i vidim Noaha gdje prilazi jednom djeaku i neto mu govori. Djeaka nisam poznavao, pomislio sam da mora biti od doljaka o kojima sam ti priao. Vii je od Noaha. Isprva se djeak drao prijateljski, reklo bi se da se htio pridruiti ostalima u igri. Bit e da se Noah nije sloio s tim, jer je najprije odmjerio onog djeaka, pa se odmakao i snano ga udario. Da budem kratak, onaj djeak ispremlati Noaha na mrtvo ime. Rekao sam malom neka bude iskren i sve ispria tebi. - Ma to mi kae! - zapanji se gospoa Zane. - Da, Noah je zaista postao bezobrazan. A ti si gledao kako se tue! Sad se tome smije! Ebenezeru, ne bih se udila da si ti nagnao Noaha da se tue. Sjeam se kako si Crnie huckao neka se potuku. Bilo kako bilo, tako je Noahu i trebalo, nadam se da e izvui potrebne pouke iz toga. - Hajde da se ti i ja okladimo, Bessie - opet se nasmije pukovnik. - Kladim se da e Noah, osim ako ga ne zatvorimo, svakoga dana traiti priliku da se tue s onim djeakom. - Neu se kladiti - odvrati gospoa Zane uz osmijeh rezignacije. - Gdje je Betts? Od jutros ju nisam vidio. Sutra ili preksutra idem u Short Creek, mislio sam da ju povedem sa sobom. Zna ve da idem zbog osnivanja naselja du rijeke, pa hou jo za proljea zavriti posao u Short Creeku. Gospoa Ravmer bit e oduevljena da joj dovedem Betty. Sta ti kae, da li da ju povedem? - U svakom sluaju. Put i posjet razvedrit e ju i koristiti joj. - No, sto mu avola, pa ta si ti radila? - uzvikne odjednom pukovnik zapanjen pojavom koja je u tom asu izbila na otvorena vrata. Bila je to Betty, na ornu je kosu eretski nakrivila nekakvu crvenu kapicu, haljina joj bila zguvana i sva oblijepljena suhim vlatima. - Bila sam u sijenu - veselo e Betty maui jednom koaricom. - Cijeli me tjedan oma stara crna koko vukla za nos, ali sam joj na kraju doskoila. Nala sam joj gnijezdo u najdaljem kutu sjenika. - Kako si se popela gore? - upita gospoda Zane. - udna li pitanja, kako! Po ljestvama, zna se! Jutros sam naroito raspoloena i vedra, ali mi jo nisu izrasla krila. Sam mi ree da se ne mogu popeti uz onako strme ljestve, a ja sam dokazala da je to posve lako.

165 - Ne bi se smjela penjati - odvrati gospoda Zane. - Jesi li zaboravila da je jesenas sin Hugha Benneta skliznuo sa sijena u jednu pregradu, pa ga konj zamalo nije ubio? - Hajde, Bessie, nemoj praviti od muhe sloma. Najzad, nisam dijete - plane Betty. - U staji nema tog konja koji nee radije stajati propet ne znam koliko negoli da mene nagazi. A da me namjerno udari, o tome nema ni spomena! - Moda je tako kako kae, Betty, ali mislim da e onaj vranac kojeg je ostavio gospodin Clarke svakoga udariti -primijeti pukovnik. - Ah, nije tako, mene nee. - Betty - prihvati pukovnik blago - tri dana smo imali lijepo vrijeme i za cigla tri dana sve nam je tumbe okrenuo onaj tvoj medo, jer si ga pustila. Juer sam zamazao ruke bojom, jer si obojila kanu, iako sam ti rekao da s tim mora saekati jo mjesec dana. Silas mi ree da si pala s humka nad potokom, Sam pak da si htjela potjerati njegovu zapregu niza strminu. Sad, shvati me, nama je drago to si opet raspoloena kao ranije, ali, ne bi li mogla biti malo paljivija? Tvoja je mata fantastina, ovjek naprosto ne zna to sve moe doekati od tebe. Zaista se ne bih zaudio da mi se jednom vrati kui osakaena za cijeli ivot, ili da ti ta tvoja lijepa crna kosa ode za dekoraciju pred kakav huronski vigvam. - A ja vam kaem da sam presretna to je vrijeme opet lijepo te mogu izai van. Nasmrt me izmuilo ono sjedenje izmeu etiri zida. Jutros sam htjela zaplakati od radosti. Bessie e mi ubrzo drati prodiku o jahanju, kako ne smijem jahati dalje od utvrde. Nije me briga, bilo to bilo, ja u jahati svukuda. - Betty, ne bih htjela da to dri prodikom - odvrati pukovnikova ena - ali ti si divlja kao kobila u oujku, a netko ti mora kazivati to valja i to ne valja. Dobro posluaj to mi je brat bojnik ispriao: netko je uo Simona Girtvja, onog izdajnika, gdje govori da je vidio sestricu Eba Zanea i 166 ako ju ikad epa svojim akama, napravit e od nje svoju squaw. Ne alim se, Betty, istinu ti kazujem. Girty te vidio u Fort Pittu, kad si tamo bila prije dvije godine. to bi ti mogla da te uhvate negdje nasamo, kad izjae daleko u pustaru, pa te odvedu u svoj vigvam? Takva je zlodjela ve poinio. James Girty oteo je Johnsonovu. Njezina braa pokuala su je spasiti, pa su poginuli. Takvim se trikovima slue Indijanci, da. - A ta ti misli, da Simon Girty pokua od mene nainiti svoju squaw, da bih ja stajala skrtenih ruku? uzvikne Betty oiju uspaljenih opasnom vatrom. - Ta, ja bih ga ubila! - Vjerujem ti, Betty, asna moja rije da ti vjerujem - ree pukovnik - ali, bolje da nikad ne sretne Girtvja. Ja te samo molim da bude oprezna. Sutra idem u Short Creek. Hoe li poi sa mnom? Gospoi Ravmer bit e drago da te dovedem. - Oh, Eb, pa to e biti divino! - U redu, onda se spremi pa emo poi rano ujutro. Dva tjedna kasnije Betty se vratila iz Short Creeka, inilo

se da joj je koristilo kratko putovanje. Sa zadovoljstvom je pukovnik Zane saopio eni kako je Betty posve vratila svoje veselo raspoloenje. Sutradan po Bettvnu povratku bilo je krasno proljetno jutro - prvo takvo jutro za tih svibanjskih dana. Sunce bistro i toplo sja, rauha u punom cvatu, zrakom lebdi miris planike, trava i lie svukuda zeleno i svjee, kroz otvorena vrata staje lastavice lete as unutra as van, sojka cvrkue, eva izvija svoju istu melodiju, s miomirisnih jabuka u cvatu dopire zuj marnih pela. - Gospoica Betty, Ognjenko neto strano dilitalo, - ree stari Sam kad je priveo konja k preagi za vezivanje kraj koje je stajala Betty. - Hua, mir ti, zloo jedna! Betty se nasmije i lako skoi u sedlo. Ubrzo je letjela dob-roznanom cestom, pa preko mosta na potoku, kraj staroga 167 mlina, oko utvrde i ravno na obalu rijeke. Mali je mustang bio ista vatra. Propinjao se, skakutao porebarke, galopirao i kaskao. Po njemu se jasno vidjelo koliko se raduje to se ponovo naao na otvorenom i na suncu. Najveom je brzinom grabio dobru milju cestom. Na povratku ga Betty natjerala da ide hodom. Snatrila je, iznebuha ju iz misli prene grana koja ju osine po licu. Zaustavila je konja i slomila granu. Ogledala se i odjednom se sjeti dogaaja koji se zbio upravo na tom istom mjestu. Upravo ju je na ovom mjestu zaustavio mukarac koji je iz njezina ivota iezao istom brzinom kojom je onog nezaboravnog popodneva iskrsnuo na njezinu putu. Misli joj se opet stale namatati oko vjeite dvoumice. Da nije bilo kakvog nesporazuma? to, ako je ona njega krivo shvatila? Na to se uzburkala njezina stara ud koja se protivila takvu popustljivijem i njenijem raspoloenju, u njoj se stala po tko zna koji put odvijati stara borba. No, kako je to esto bivalo, i ovaj put to raspoloenje pobijedi i Betty se na as prepusti nujnim mislima koje su se u njoj rojile poput zvukova tune melodije nekad pjevane iz ljubljenih usta to su sad zanijemjela zauvijek. Nije mogla odoljeti elji da odjae do stare sikomore. Mustang krene stazom koja je vodila na obalu svojim sigurnim korakom, pomno birajui put preko kamenja i korijenja. Bettvno je srce jae zakucalo im je spazila plemenito drvo ispod ijih je irokih grana provela najsretniji dan svoga ivota. Staroga vladara ume ni trunke nisu promijenile razularene zimske vjetruine. Rosa je blistala na gotovo ve posve izraslom liu, loptasti su plodovi ve nabrekli kao ljunak. Nad samom malom padinom Betty potegne uzde, zaustavi konja i stane odsutno zuriti u zapjenjenu vodu. Tog asa njezine oi nisu zapaale nita fiziko. Caklile su se onim odsutnim pogledom sanjalice, pogledom koji vidi kojeta iz prolosti, a nita iz sadanjosti. 168 as kasnije prenu je Ognjenkovo dranje. Konj je zabacio glavu, ui mu polegle, prednjim je kopitima stao strugati po tlu. Betty se ogleda da vidi u emu je uzrok ovog nemira. to je to?! Na kamen se naslanjala jedna visoka ljudska prilika u surom. Betty spazi dugaak pecaki tap. Sto joj je toliko poznato u stavu one prilike? Ispod Ognjenkova kopita jedan se kamen odbije i odvalja niza stranu te bune u vodu. ovjek je to uo, okrenuo se i pogledao gore. Betty odmah prepozna Alfreda Clarkea. Na tren pomisli da sanja. Mnogo je puta sanjala o staroj sikomori. Opet pogleda. Jest, on je. Bijedi je i slabiji, nesumnjivo i starijeg izgleda, ali su one crte svakako njegove. Srce joj silno poskoi, potom kao da prestade tui dok u

njoj buknu radost toliko silna, da se gotovo obeznani. Znai, iv je! Bila joj to prva pomisao, donesena na krilima raspjevane sree, na as sjeanje oivi, lice joj problijedi, stisnutih zuba silovito okrene konja i potjera ga zvidukom bia. im se nala na ravni bijesnim je trkom jur-nula prema kui. Pukovnik Zane upravo je izlazio iz staje, zaprepateno je stao gledajui kako mustang brie cestom, Bettvna se kosa vijori na vjetru, na licu joj nema ni kapi krvi, kao da ju gone tisue pomahnitalih Indijanaca. - Hej Betty, ta se kog vraga zbilo? - dovikne pukovnik im je Betty stigla do ograde. - Zato mi nisi rekao da je onaj ovjek opet ovdje? - ona upita u krajnjem uzbuenju. - Onaj ovjek?! Koji ovjek? - Pukovnik je bio zapanjen sestrinim jarosnim izgledom. - Gospodin Clarke, zna se. Sigurno si uivao u divnoj prilici da izvede novu podvalu! - Ah, Clarke! Ta, i ja sam to doznao tek malo prije. Ni ja nisam nikamo odlazio. Samo, nije mi jasno kako jedan mukarac moe izazvati takvo uzbuenje kod tebe. Jadni Clarke, ta ti je sad uinio? 169 - Mogao si mi rei. Trebao mi je netko rei i potedjeti me glupe situacije u kojoj sam od sebe napravila budalu. - Betty su suze navrle na oi. - Otila sam do stare sikomore i on me spazio tamo. Molim te, zamisli kakav peh da me nade ba tamo gdje ne bih htjela da me vidi, ni pod koju cijenu. - Uh! - izusti pukovnik koji se esto sluio tim indijanskim usklikom. - Zar je to sve? Ja sam mislio da se neto ozbiljno dogodilo. -1 to tebi nije ozbiljno? Pa ja bih radije umrla! Taj e misliti da sam ga ja slijedila do tamo dolje, da sam mislila na oh, joj! - jarosno klikne Betty i potri u kuu, tresne vratima, putajui pukovnika neka zapanjeno gleda za njom. Te ene vie uope ne razumijem! Nikako da dokuim ta bi htjele, to vie starim, to manje shvaam, on ree i povede konja u staju. Betty se trkom uspela uza stube, uletjela u svoju sobicu, u glavi joj bio komar. Snanija od iznenaenja zbog Alfredove neoekivane pojave, i od stida to je zateena na mjestu koje bi zbog svog ponosa morala smetnuti s uma, bila je gorkoslatka spoznaja da ju je njegovo samo prisustvo uzbudilo do dna due. To ju je boljelo, tog je asa zbog toga samoj sebi bila odvratna. Od stida je skrila lice, od stida to se usprkos sebi raduje jer je vidjela ovjeka koji se samo poigrao s njom, mukarca koji je njihovo poznanstvo smatrao toliko beznaajnim te se nije potrudio niti joj napisati koju rije niti joj togod poruiti. Krila je uzdrhtale ruke. Muno se trsila da smiri uzburkano srce, da ugui ono neodreeno ali slatko uvstvo koje je njome miljelo i oduzimalo joj snagu. Suze briznue, Betty se jecajui baci na postelju i zagnjuri lice u jastuk. Sat kasnije, kad se smirila i sjela kraj prozora, zaulo se lagano kucanje na vratima i pukovnik ue. Neto je krzmao, uao je nekako usplahireno, jer se s Betty nije moglo aliti. 170

Opazivi ju gdje sjedi kraj prozora, pukovnik joj prie i sjede uz nju. Betty nije pamtila ni oca ni majku. Jo davno, dok je bila mala, nauila se da bjei k bratu, poloi glavu na njegovo rame i ispria mu svoje nedae. Sad ju je spopala upravo takva silna elja. U snanom stisku njegove ake bilo je utjehe. Tome nije mogla odoljeti i ubrzo joj glavica klone na njegovo rame. I tako se Alfred Clarke vratio u Fort Henry. U listopadu, kad je napustio naselje radi pohoda uz rijeku Monongahela, namjera mu je bila da se vrati im obavi zadatak. No, da je uinio upravo suprotno, samo je dokaz vie da neznana sudbina odreuje sve. ovjek nadobudno snuje i kuje planove, a neumoljiva sudbina kroji mu kapu i vodi ga putovima koje je ona odabrala. Ljudstvo se na vrijeme vratilo u Fort Henry, ali se Alfred nije vratio. Zbog jedne nezgode i teke ozljede morao je u Fort Pittu potraiti lijeniku pomo. Meutim, dobio je glas da mu majka lei teko bolesna i da mora pouriti k njezinoj bolesnikoj postelji, ako ju eli jo jednom vidjeti ivu. Smjesta je napustio Fort Pitt i krenuo u svoj stari dom u Junoj Virginiji, gdje je ostao do majine smrti. Ona mu je bila jedina spona sa starim domom, i sad kad nje vie nije bilo odluio je da zauvijek napusti mjesto gdje se zamomio. Alfred je, dodue, bio jedini pravni nasljednik cijele ostavtine, ali se izmeu njega i zadovoljstva to bi ga moda tamo naao, isprijeio nepravedan i sebian ouh. Stoga je odluio da postane vojnik od zanata. Zavolio je opasan ivot graniara, pa mu je bilo drae da potrai sreu meu surovim naseljenicima s granice negoli da svoj vijek izvjekuje u lagodnom ivotu gospodina posjednika. Svoje je nakane

ni saopio ouhu koji nije umio kriti koliko ga raduje obrat stvari. Tako je Alfred spakirao svoje stvari, uzeo majine dragocjenosti, jednim se tunim pogledom oprostio od dostojanstvenog starog roditeljskog doma i odjahao. Bila je nedjelja ujutro, Clarke se ve dva dana nalazio u Fort Henrvju. Iz svoje je sobice u karauli razgledao dobroznani krajolik. Uzvaljani humci, iroka rijeka i zelene ume inile su mu se starim prijateljima. Evo me opet ovdje, promrsio je zamiljeno. to ovjek moe biti lud! Ostavio sam krasnu staru plantau, robove, konje, kraj poznat po lijepim enama, a zbog ega? Ovdje nema niega, doli Indijanaca, rintanja, odricanja i nevolja. A opet, kakvom sam se urbom vratio! Fuj! Kakva mi korist da se tjeim mogunostima koje prua nova, neiskoritena zemlja? Nema smisla da sam sebe varam. Radi se o njoj. Tisuu bih milja propjeaio, mjesecima bih nasmrt gladovao, samo da joj jednom na tren vidim slatko lice. Da, samo zbog toga fukam na sve ostalo. udne li igre sudbine, juer je dojahala k staroj sikomori taman u trenu kad sam ja bio tamo i razmiljao o njoj. Bit e da se upravo vratila iz posjeta. Tko zna da li je ikad brinula, da li se ikad sjetila mene? Da li bih trebao taj sluaj prihvatiti kao sretan predznak? Dobro, tu sam da pronaem to me eka, a bogme pronai u! Aha! Eno, zvoni s crkve. Malo se smijui svojoj ustrini ietkao je kaput, stavio na glavu kapu i krenuo niz stube. Useljenici su listom odlazili u vijenicu. Na samim stepenicama zgrade Alfred sretne Lidi-ju Boggs. - Ah, gospodine Clarke, ula sam da ste se vratili - ona e, pruajui mu ruku uz ljubazan osmijeh. Dobrodoli u nau utvrdu. Drago mi je to ste opet ovdje. Dok su njih dvoje avrljali naiu njezin otac i pukovnik Zane koji toplo pozdravie mladia. 172 - I tako, vratiste nam se na granicu - ree pukovnik na svoj dobrosrdaan nain. - Drago mi je to ste ponovo u naoj tvravi. Clarke, mogu vam rei da sam se naprosto zaljubio u onog vaeg vranca. Nisam znao to da mislim kad mi je Jonathan doveo mog konja natrag. Da vam istinu kaem, nisam se prestao nadati da ete se vratiti. ta ste cijele zime radili? - Bio sam kod kue. Majka mi je dugo bolovala, umrla je u travnju. - Moja suut, mladiu - ree pukovnik, ljubaznom rukom primajui mladia za rame. - Ba sam se pitao otkud vam taj ozbiljniji i nekako ostrjeli pogled. Takve stvari nas se teko doimaju, ali takav je ivot. - Vratio sam se na staru dunost, pukovnie, ukoliko me primate. - Dakako, a obeavam vam da ete s vremenom dobiti i neto bolje. Krim put za Mavsville, u Kentuckvju, i osnivam nekoliko naseobina du rijeke. Trebat e mi mladi ljudi, pa sam stoga oduevljen to ste se vratili. - Hvala vam, pukovnie. To je vie no to sam se nadao. Uto Alfred spazi skladnu priliku u sivoj pamunoj haljini,

koja je prilazila cestom. Nekoliko se mladih pribliavalo, ali su njegove oi vidjele samo Betty. Zla je sudbina htjela da se Betty tog asa nade kraj Ralfa Millera, a iz nekakvih tajnovitih razloga, o kojima ene uvijek mudro ute, osmjehivala se i gledala u njega ba u trenu najmanje pogodnom za tako neto, Alfredu se srce skameni. Kad su mladi stigli podno stepenica, oi dvojice suparnika sretnu se, tek na kratak as, ali im je to bilo dovoljno da shvate jedan drugog. Ne izustie ni rijei. Lidija se uzvrpolji i pogleda Betty. - Betty, tu je - zapoe pukovnik, ali Betty samo promae kraj njega, zajapurenih obraza, ne osvrui se ni kratkim pogledom na Alfreda. Tog je trenutka mladi doivio paklenske muke. - Uimo - rekao je staloeno i svi unioe u vijenicu-kapelicu. Taj sat Alfred Clarke nee zaboraviti do smrti. Ponos ga je prikovao za mjesto gdje je sjeo. Izvana je zadrao spokojstvo, ali mu u glavi umi, buci, puca. Kakav je idiot ispao! Sad zna zato nije dobio odgovor na pismo. Betty voli Millera, ovjeka koji njega mrzi, ovjeka koji bi prevrnuo i nebo i zemlju da uniti i najmanju trunicu simpatije koju bi ona mogla gajiti prema njemu, Alfredu. Da, Miller mu se ponovo naao na putu, ovaj put ga je porazio. Sad odjednom, u tuzi i oajanju, shvaa da su sve nade to ih je tetoio bile snovi, snovi jedne lude. San o trenutku kad e Betty podariti majine dragocjenosti, san o licu opojne ljepote to gleda u nj, san o malenoj brvnari kojoj e on hrliti nakon dnevnog rada dok e ga ona ekati na vratnicama predvorja - sve te snove mora odagnati za vjeita vremena. Jedva eka kad e zavriti bogosluje. eli ostati sam, da nad sobom izbori pobjedu, da iz svog srca iupa onaj divni lik. Najzad! I taj je as otkucao! On zagrabi van ispred ostalih i pouri u svoju sobicu. Cijelo to popodne Betty je imala drutvo, pa se tek kasno naveer pukovnik stigao popeti uza stube i ui u njezinu sobu gdje ju zatee samu. - Betty, elio bih znati zato si se jutros onako ponijela prema gospodinu Clarku - ree on gledajui netremice u sestru. Oi su mu se nekako krijesile, oko usta lebdio mu nekakav izraz to se rijetko viao na pukovnikovu licu. - ini mi se da je to moja osobna stvar - odmah otpovrne Betty diui glavu i u oima joj zaigra iskra veoma nalik onoj u bratovu oku. - Oprosti, ali se ne slaem s tim - doeka pukovnik. -Samo tvoja stvar nije. U ovakvu malenom mjestu gdje svak 174 zna o tebi sve, ne moe initi tako to i oekivati da proe nezapaeno. Martinova je ena vidjela kako si omalovaila Clarkea, a ti zna kakva je ona jeziara. Sad ste ti i Clarke na svaijim ustima. - I nije me briga! - Ali mene jest briga! Neu da te itko olajava - prihvati pukovnik koji je usprkos uroenoj blagoj udi ve pomalo gubio strpljenje. - Jesenas si Clarkeu dozvolila da ti pokloni punu pozornost, kad je otiao inilo se da si s njim u sasvim lijepim odnosima. Sad kad se vratio, nee ga ni pozdraviti. Dozvolila si

onom Milleru da jurca za tobom. Po mom miljenju Miller ne moe biti ni sluga Clarkeu, a sudei po toplom prijemu kojim je Clarke na moje oi jutros doekan od nekih ljudi, izgleda da ih ima lijep broj koji dijele to moje miljenje. Nemoj misliti da ti ovo govorim zato to ti hou hvaliti Clarkea. Sve ti ovo priam jednostavno zato to je i Bessie i Jacku i svakome tvoje dranje neshvatljivo. Ljudi te nazivaju obinom koketom i kau kako bi im bila draa da si jednostavnija. - Ja nisam dozvolila gospodinu Milleru da jurca za mnom, kako si se blagoizvolio izraziti - indignirano odsije-e Betty. - Meni on nije simpatian. Ne primam ga ako netko nije prisutan, bio to ti, ili Bessie, ili tko bilo. I ti to dobro zna. No, ne mogu mu zabraniti da me isprati na misu. - Dobro, ne moe mu zabraniti, ali nisi li mogla sebi zabraniti da mu dobacuje onakve koketne poglede! - Nisam. Nije istina! - krikne Betty jarosno, zacrvenjevi se od bijesa. - Ne dozvoljavam ni tebi niti bilo kome da me naziva koketom. im sam s nekim mukarcem uljudna sve me one stare babe i usidjelice nazivaju koketom. To je gnjusno! - No, no, Betty, nemoj se uzrujavati. Skrenuli smo s teme. Zato nisi uljudna s Clarkom? Djevojka ne odgovori, pa pukovnik malo kasnije nastavi: - Ako postoji neto u vezi s Clarkom to ja ne znam, a trebalo bi da znam, hou da mi kae. Meni se mladi dopada. Time ne mislim rei da se zbog toga mora dopasti i tebi. Neka te uope nije briga za njega, ali ti to ne daje pravo da se onako ponaa. Bettv, u ovim graninim naseljima ne treba ekati dugo da se nekom ovjeku spozna prava vrijednost. Clarke se svima u utvrdi dopao. Djeca ga upravo oboavaju. Bessie je mio. On i Isaac postali su najbolji prijatelji. A danas se ponio kao ovjek. Uhvatio sam pogled to mu ga je Miller uputio. Tog Millera nikako ne podnosim. Hou ti rei kako ja gledam na cijelu stvar. Uope ne postavljam pitanje da li ti se Clarke svia ili zato ti se ne svia, to se mene ne tie. Ja sve to svodim na dva mogua aspekta: ili on nije onakav kakvim ga mi drimo, ili se ti ponaa onako kako ne dolikuje jednom Zaneu. Ne elim da se takva situacija produi. Stoga, dosta tog zaobilaenja kao maka oko vrue kae. Vie je puta Bettv vidjela pukovnika gnjevna, ali taj gnjev jo nikad nije bio uperen na nju. Shvaajui da ga je razgnjevila, zaboravila je svoju vlastitu ljutnju. Srce je njezino s toplinom prihvatilo bratovu lijepu ocjenu Clarkea. No, sjetivi se onoga to se izmeu njih dogodilo, prezrivo je odbacila slabost i njena uvstva i strastveno uzviknula: - Igrao se sa mnom. Nije mu bilo do mene. Teko me uvrijedio! Pukovnik samo segne za eirom, ustade, ne proslovivi izae i sie niza stube. Bettv nije namjeravala kazati ba one rijei koje je izgovorila, te se odmah pokajala zbog svoje nepromiljenosti. Zazvala je brata, ali joj on ne odgovori niti se vrati. - Bettv, ta si pobogu rekla mom muu? - upita gospoa Zane koja as kasnije banu k Bettv. Bila je zadihana jer se trkom popela, na njezinu lijepu licu lebdio je nekakav nemir. - Bio je blijed kao ova plahta, nita mi nije rekao, samo je poao put utvrde. 17A

- Samo sam mu rekla da me gospodine Clarke uvrijedio - spokojno odvrati Betty. - Za ime Boje! Betty, shvaa li to si uinila? - vikne gospoda Zane. - Ne zna kakav je Eb kad je bijesan! Ionako je lud kad se o tebi radi! On e ubiti Clarkea! U Betty je jo od ranije kuhalo, pa odvrati kako ih zbog toga ne mora boljeti glava. - Kad te to uvrijedio? - upita pukovnikova ena potaknuta prirodnom znatieljom. - Jesenas, u listopadu. - Pih! Dugo si ekala da mu to kae! Ne vjerujem da je to bilo bogzna to. Po gospodinu Clarkeu se ne bi reklo da je to ovjek koji e nekoga vrijeati. Lani su sve djevojke ludjele za njim. Da nije bio na svom mjestu, ne bi se sve redom zagledale u njega. - Ba me briga ako su se u njega zagledale. Neka ga imaju i nazdravlje im on! Ja ga ne elim. Niti sam ga ikad eljela. Navrh glave ste mi se svi popeli tim neprestanim kovanjem u zvijezde gospodina Clarkea. Mrzim ga! uje? Mrzim ga! Jedva ekam da ode i da me pusti na miru! - Dobro, Betty, hou ti samo rei da si udna djevojka -ree gospoda Zane koja je u Bettvnu praskanju jasno sagledala uvertiru burnom plau. - Ne vjerujem ti ni rijei od svega to si izgovorila. Ne vjerujem ti da ga mrzi. I to je sve! Pukovnik Zane ode ravno u utvrdu, ue u karaulu i pokuca na vrata Clarkove sobice. Iznutra se zauje glas koji ga pozva da ude. On irom raskrili vrata i nade se u sobi. Po Clarkeu se vidjelo da se malo prije morao vratiti s lutanja po humcima, jer mu je odijelo bilo puno iaka, a izme zapra-ene. Bio je umoran, ali mu je lice bilo spokojno. - Ah, to ste vi, pukovnie. Izvolite sjesti. Cime vas mogu usluiti? - Doao sam da mi objasnite neto to mi je rekla sestra. - Samo izvolite, stojim vam ma raspolaganju - polako e Alfred palei lulu, potom pogleda pukovniku ravno u oi. - Moja me sestra obavijestila da ste ju jesenas, prije odlaska iz utvrde, uvrijedili. Drim da zasigurno niste ni laov ni kukavica, stoga oekujem da mi neuvijeno odgovorite, kao ovjek. - Pukovnie Zane, laov nisam, a nadam se da nisam ni kukavica - mirno doeka Alfred. Potegao je duboko iz lule i otpuhnuo oblak dima put tavanice. - Vjerujem vam, ali zahtijevam izvjesno objanjenje. Moda se radi i o nesporazumu. Jutros je Betty kraj vas prola bez rijei. To mi se nije dopalo, pa sam ju izgrdio. Na to mi ona ree da ste ju uvrijedili. Betty je sklona preuveliavanju, ali meni jo nikad nije slagala. Vi ste mi pak simpatini jo od asa kad site izvukli Isaaca iz rijeke. Eto, zato bih volio izbjei ma kakav sukob. No, cijela je stvar zala predaleko. Budite razumni, potisnite svoj ponos i dajte da ujem vae stajalite. Na prve posjetiteljeve rijei Alfred sav problijedio. Pukovnikovo je dranje bilo nedvosmisleno. Alfredu je bilo jasno kao dan da e ga pukovnik, ukoliko utvrdi da se prema Betty doista nedolino ponio, odmah

izazvati i ubiti. Pukovnikov je ton bio miran, ak i ugodan, ali je u tom tonu strujala nekakva smrtonosna odlunost to se zlim udesom grozila svakome tko bi mu se tog trena isprijeio na putu. Alfredov je prvi poriv bio da pukovniku drsko dobaci kako mu nema ta objanjavati, te je spreman da mu prui kakvu god zadovoljtinu trai. Ali se na vrijeme urazumi. Sjetio se da to ne bi bilo poteno, jer, bez obzira ta djevojka rekla ili uinila, pukovnik se prema njemu oduvijek ponaao prijateljski. I tako se Alfred pribere i rijei da pukovniku ispripovjedi sve u tanine. - Pukovnie, unaprijed vam kaem da sam uvjeren da vaoj sestri ne dugujem nikakvo objanjenje, a vama u ovo rei 178 samo zato jer ste mi od prvog asa bili prijatelj i ne elim da stvorite krivo miljenje o meni. Rei u vam istinu, a vi sami prosudite da li sam bio nepristojan prema vaoj sestri. Zaljubio sam se u nju tako rei na prvi pogled. Onog dana kad su vaeg brata opet zarobili Indijanci, naveer smo Betty i ja stajali na mjeseini; ona je izgledala tako arobno, a meni ju je bilo tako ao i toliko me zanijela ljubav prema njoj, da sam se prepustio jednom asovitom porivu i poljubio ju. Naprosto nisam mogao odoljeti. Opravdanja nemam. Ona me unula i pobjegla u kuu. Te veeri kanio sam joj kazati koliko ju volim, kako elim svoju sudbinu spojiti s njezinom, ali me ta nesretna zgoda u tome sprijeila, zna se. Kako mi je sutradan u zoru valjalo krenuti, to sam cijelu no probdio razmiljajui to da radim. Najzad sam se odluio za pismo. Napisao sam joj list u kojem sam joj objasnio to i kako osjeam i zamolio je da mi bude ena. Pismo sam predao vaem robu, Samu, rekao sam mu da se radi o ivotu i smrti, neka kojom nesreom ne izgubi pismo, nego da ga svakako urui gospoici Betty. Uope mi nije odgovorila. Danas me onako ledeno ignorirala. Eto, tako stoje stvari po meni, pukovnie Zane. - Ja mislim da ona nije primila to pismo - ree pukovnik. - Nije se ponijela kao mlada dama koja zna kako se eka na njezino da ili ne. Ne, u njezinu je dranju bilo neeg sasvim drugog. Znate, Sam vas ne voli. Bali ste mu antipatini od prve, nikad nije propustio da togod kae protiv vas. - Ubit u tog prokletog Crnca ako nije predao moje pismo! - uzvikne Clarke, uzbueno skaui na noge. - To mi uope nije palo na pamet. Zaboga! Pa ta je mogla pomisliti? Da sam otiao od nje bez ijedne rijei! Pa da da je znala koliko ju volim, sigurno se ne bi ponaala tako strano. -Jo kojeta valja raistiti, no u svakom sluaju ne nalazim prigovora vaem dranju i ponaanju - ree pukovnik. - Iz ovih stopa idem Samu da otkrijem kamo se djenulo to pismo. Milo mi je to se nisam prevario u ocjeni. Pretpostavljam da

no vas je sve ovo zaboljelo, i to me ne udi. Moda nije kasno da razmrsimo taj vor. Savjetujem vam da dobro, pustimo to zasad. Znajte da sam glede ove stvari na vaoj strani. Obavijestit u vas o ishodu moga razgovora sa Samom. Znao sam ja da je momak dentlmen, gunao je pukovnik kroei preko zelene istine i kreui uzbrdo put svoje brvnare. Starog je Crnca zatekao gdje sjedi na stepenicama pred svojom nastambom. - Sam, to si uinio s pismom koje ti je gospodin Clarke dao u listopadu s tim da ga urui Betty? - Ja se ne sjeti nikakvo pismo, gospod - odvrati Sam. - De, Sam, ne lai. Clarke mi je maloas rekao da ti je dao pismo. Sta si s njim uinio? - Gospon Zane, ja ne vidi nikakvo pismo - odgovori stari Crnac izvadivi nekakvu musavu luletinu iz usta i kolutajui oima. - Slae li me samo jo jednom, kaznit u te - tvrdo e pukovnik. - Ve si star, Sam, ne bih te volio iibati, ali u i to uiniti ako mi smjesta ne nae to pismo. Sam jeknu i odgega u brvnaru. Pukovnik u kako negdje neto prevre. Koji as kasnije izie na vrata i pukovniku prui jednu dozlaboga zamazanu kuvertu. - to te spopalo da tako to uini, Sam? Uvijek si bio estit. Izazvao si gadan nesporazum, a moglo je doi i do gorega. - On nedobro bijela sirotinja od Jug. On za nita dobro - odvrati Sam. - Ja vidi vaa sestra, gospoica Betty sa on, i ja vidi ona sve bolje voli on, i ja ne eli gospoica Betty bjei sa on. I ja ne hou dati pismo na gospoica. Dalje od toga Sam nije htio ni slova prosloviti, te ga pukovnik napusti, znajui da je uzaludno uvjeravati dobronamjernog, ali neukog i praznovjernog starog Crnca, i zaputi se natrag kui. Pogledao je kuvertu, adresiranu Elizabethi Zane, crnilo je ve bilo izblijedilo, slova su se jedva poznavala. - Sta to ima? - upita ga ena koja ga je vidjela kad je otiao prema brvnari starog Crnca. S olakanjem je uzdahnula kad je uoila da se na lice njezina mua vratilo staro, uobiajeno spokojstvo. - Pisamce za ono nae burence baruta. Vjerujem da e ovaj list raistiti situaciju. Clarke ga je dao Samu jo jesenas, ali ga Sam nije htio predati Betty. - Oh, kamo sree da to malo smiri Betty. Najveu mi brigu zadaje svojim ljubavnim jadima. Pukovnik ode na kat i nae mladu damu istu onakvu kakvu ju je napustio. im je uao samo je prkosno zabacila glavu.

- Madam, u mojoj se ruci nalazi neto to e ak i vas zanimati. - Sta? - lecne se Betty. U as se do uiju zacrvenjela opa-zivi kuvertu, ali ga prvo ne htjede uzeti, gledala ga je sumnjiavo. Nije shvaala otkud i zato joj je brat tako raspoloen. Ta, nekoliko asaka ranije nije bio niti najmanje ljubazan. - Hajde, uzmi. To je pismo od Clarka to si ga trebala primiti jo jesenas. Ujutro prije polaska dao je pismo Samu neka ga preda tebi, a ona crna luda sakrila ga je. Sad je ve kasno govoriti o tome, znam, ali je u svakom sluaju jako alosno. ao mi je vas oboje. Clarke ti nikada ne bi oprostio, ak i kad bi ti to traila, iako sam siguran da ti to nikad ne bi uinila. Ne znam tono to ti pie, ali znam da e se postidjeti to nisi imala povjerenja u njega. S tim se prijekornim rijeima pukovnik oprosti od sestre naputajui ju krajnje unezmirenu. U glavi su joj neprestance buale rijei: Sad je ve kasno, nikad ne bi oprostio, jako alosno. Sta to treba znaiti? Rastrgala je kuvertu i drhtavim prstima podigla pismo k svjetlu to se brzo gasilo, te proitala: 181 Draga Betty, Da ste se strpili jo samo as, siguran sam da ne biste imali razloga tako se ljutiti na mene. Rijei to sam ih toliko elio izgovoriti, zagluile su me i ja ih nisam mogao izustiti. Ljubim vas. Ljubim vas od prvog trenutka, od onog blaenog asa kad sam podigao pogled s vaeg mustanga i spazio najslae lice nad kojim sunce sja. Bit u najvei sretnik ovoga svijeta samo ako mi kaete da vam je ipak stalo do mene i da mi hoete biti ena. Nije bilo u redu da vas onako poljubim, ja to znam i molim vas da mi oprostite. Ali, da ste mogli vidjeti svoje lice onako kako sam ga ja gledao, sad vas ne bih morao uvjeravati. Znali biste da je bilo nemogue odoljeti porivu koji me pognao. Tim sam vam poljupcem htio dati svu svoju nadu, svoju ljubav, svoj ivot, sve svoje. Neka taj poljubac govori za mene. Nadam se da u se iz Fort Pitta vratiti za est do osam tjedana, ali se nadam da u jo prije dobiti va odgovor. S najveom nadom, ostajem do smrti VaAlfred Doitala je pismo. Slova se pred njezinim oima zamute. Osjetila je nekakav pritisak i vrtoglavicu, obje je ruke bespomono ispruila. Zanjihala se i pala. Prvi put za svoga mladog ivota Betty Zane se onesvijestila. Pukovnik ju nade gdje blijeda i nepomina lei pod prozorom. 18? GLAVA 9 Gyantwaia, bolje poznat pod nadimkom Ratar, bio je najprije poglavica Seneca, ali kad je pet ratnikih plemena stvorilo savez koji e kasnije ui u povijest kao savez Pet naroda, on je postao njihovim vodom. O tom je glasovitom poglavici jedan je stari povjesniar kazao:

Prema legendi, krv jednog uvenog bijelca tekla je ilama Ratara. Nad njegovim je plemenom nekad vladala jedna indijanska kraljica neuobiajene moi i ljepote. Bila je kao stvorena da svojim narodom vlada silom svoje osobnosti. Mnogi su je veliki poglavice snubili, ali ona se vie voljela uzdati u svoju mo i dostojanstvo. Kad je taj bijelac, tada veoma mlad ovjek, doao u dolinu Ohija, kraljica se u njega zaljubila. Iz njihove se veze rodio sin, Ratar. Ratar je doivio duboku starost. Bio je to mudar i velik voa, umro je u starosti od sto godina, nakon to je od bijelaca ishodio vie ustupaka no ijedan drugi indijanski poglavica. O njemu je general Washington pisao: Zasluge Ratara i njegovo prijateljstvo prema Sjedinjenim Drava dobro su poznati i ne smiju se nikada zaboraviti. Ali, Ratar nije oduvijek bio prijatelj bljedolikih. Za vrijeme Dunmoreove vojne i godinama kasnije, Ratar se isticao kao jedan od najnemilosrdnijih indijanskih poglavica u borbi protiv pionira osvajaa. Upravo je u tom razdoblju Ratarovih akcija protiv bijelaca Isaac Zane doivio nesreu da padne u ake tome velikom poglavici. Sjeamo se da se Isaac, iscrpljen glau i naporom, izgubio u umi i najzad se zavukao u jedan bun gdje je zaspao. Probudio ga je nekakav pas to mu je lizao lice. Isaac zau glasove Indijanaca. Ustane i stane bjeati koliko je bre mogao, ali onakav slab nije mogao daleko umai goniocima. 183 Stigli su ga i, vidjevi da nije u stanju braniti se, zgrabie ga za ruke i povedoe jedinom ugaenom stazom, kopitnicom. - Vraki slab trka. Nema dobre noge - ree jedan Indijanac, a ostala se dvojica nasmijae. Potom stadoe vriskati i derati se, a na taj signal drugi im se Indijanci pridrue. Vodili su ga u jedan veliki logor. Upitao je krupnog crvenoko-ca, koji ga je drao, koji je to logor i tako je doznao da je sada Ratarov zarobljenik. Na prolazu kroz veliko indijansko naselje Isaac je spazio nesumnjive znakove priprema za rat. Vrvjelo je na sve strane. ene su pripremale velike koliine hrane - bizonovo su meso sjekle u duge, tanke odreske i prile su kukuruz u kamenim sudovima. Mukarci su istili puke, otrili tomahavke i mijeali ratne boje. Po svemu ovome Isaac je dobro znao da se Indijanci spremaju za duge mareve i bojeve. Te je noi uo gdje se u susjednoj kolibi dri govor za govorom, ali mu je jezik bio nepoznat. Kasnije je zauo vrisak Indijanaca i tup topot nogu, odjeknue tomahavci to su se zabijali u tvrdo drvo. To su Indijanci plesali ratni ples oko ratnog stupa. Takvo je stanje s tek manjim prekidima trajalo sva etiri dana za kojih je Isaac leao u svojoj kolibi i vraao snagu. Petog dana u kolibu ude jedan ovjek. Bio je visok i snaan, kosa mu pala na plea, na sebi je imao oskudnu indijansku odjeu od jelenje koe. Isaac je u njemu odmah prepoznao bijelca, pomislio je da je to moda jedan od mnogobrojnih trgovaca Francuza to su obilazili indijanska naselja. - Ti si Zane - ree ovjek na engleskom, otro zagledajui Isaaca. - Tako je. A tko si ti? - iznenadi se Isaac.

- Girty. Tebe ne poznajem, ali sam upoznao pukovnika i Jonathana. Vidio sam ti i sestru. Svi ste vi nalik jedno drugom. - Jesi li ti Simon Girty? - Jesam. 184 - uo sam da tebe Indijanci sluaju. Moe li mi pomoi da me izvue iz ovoga? - Kako si dospio ovdje? Nisi daleko od Wingenundova logora - ree Girty svejednako otro motrei Isaaca svojim crnim oima. - Girty, budi siguran da nisam nikakav pijun. Pobjegao sam iz naselja Wyandota preko Lude rijeke, tri sam dana putovao, pa sam zalutao. Upuzao sam u jedan grm gdje sam zaspao, probudim se i naem kraj sebe indijanskog psa. Skoio sam i pokuao pobjei, ali su me lako stigli i uhvatili. - Znam ja za tebe. Staroga Tarhea ki nije dala da te otkupe. - Tako je, a sad bih volio da sam s njom. Ne svia mi se situacija ovdje. - Pravo ima, Zane. U zao si as uhvaen. Indijanci su razjareni. Moda ne zna da je prije nekoliko dana pukovnik Crawford pobio puno Indijanaca. Teko svakom bijelcu koga sad uhvate. Bojim se da ne mogu nita uiniti za tebe. Nekoliko rijei o Simonu Girtvju, bijelom divljaku. Imao je dva brata, Jamesa i Georgea, koji su najprije bili odmetnici, zatim ih Indijanci Delavvare uhvatie i primie pod svoje; najzad oni postadoe okrutni i bespotedni neprijatelji bijelom ovjeku. Simona su Indijanci uhvatili kad i njegovu brau, ali je on tek kasnije zavolio nemirni i slobodni indijanski nain ivota. No, izgleda da je za vrijeme svoga zatoenitva stekao nekakvu mo nad Indijancima, nauio kako e ovladati njima - stekao je mogunosti koje je malo koji bijelac imao. Izvjesno je da je i Simon, kao i poznati kanadski Francuz Joucaire, uivao sjediti uz logorsku vatru, te ulaziti u vigvam na vijeanja i tamo govoriti okupljenim Indijancima. Kad je izbila revolucija Girty je bio podoficir u Fort Pittu. Dezertirao je iz Fort Pitta i poveo sobom McKeeja, Elliotta i jo dvanaest vojnika. Ti su izdajnici posijali strah i trepet koliko meu Indijancima Delavvare toliko i meu bijelcima. 185 Delaware je u ono vrijeme bilo jedno od rijetko miroljubivih plemena. Da bi ih naveo da se pridrue snagama guvernera Hamiltona, britanskog zapovjednika, Girty je uvjeravao Indijance da je general Washington ubijen, Kongres razjuren, a Britanci pobjeuju na sve strane. Girty je poznavao mnoge indijanske dijalekte. Hamilton mu je dao zadatak da obilazi indijanska plemena i da kod njih raspaljuje mrnju prema pionirima. Pokazalo se da je to upravo ivot kakav je jedan Simon Girty mogao poeljeti. Ubrzo se istakao svojim silnim i zlim utjecajem nad Indijancima. Prouo se po vrenju pljaki zajedno s Indijancima, po svojim nonim napadima, skalpiranjima, otimanjima bijelih ena i po svojim avolskim lukavostima i okrutnostima.

Mnogo je godina Girty bio olienje zla i smrti na granici. Samo spominjanje njegova imena unosilo je uas u svaku kui, u pionirskim kolibicama djeca su plakala od straha a i najodvanije ene su blijedile. Teko je shvatiti da bijeli ovjek, ovjek iz civilizacije, postane takva nakaza. Takav se fenomen ne moe objasniti ak ni krajnjom surovou i okrutnou, nego jedino luakim delirijumom. Istini za volju, treba rei da su izvjesni momenti, o kojima se doznalo tek poslije njegove smrti, pokazivali kako Simon Girty nije bio ba toliko svirep i podao koliko se dralo; pridodana su mu i neka dobra djela; tvrdilo se da je uz opasnost po vlastiti ivot spasio Kentona od smrti na stupu muenja i da su mnoga njemu pripisana krvava nedjela, poinila ustvari njegova divlja razularena braa. Isaac se nije imao zato poaliti na Ratarove ratnike sve do sedmog dana zatoenitva. Nitko nije ni ulazio kod njega osim ene koja mu je donosila kukuruz i meso. No, sedmog dana po njega dooe dva ratnika i odvedoe ga u golemu kolibu gdje su se sastajale poglavice Pet naroda radi vijeanja. Ratar je sjedio izmeu svojih doglavara i poglavica, Orijakog Stabla i Pola Utvrde. Tu su bile i sve ostale plemenske poglavice. Usred prostorije stajao je jedan vremeni Indijanac i neto govorio. Ostali su ga nepomino sluali, lica im bila mirna i tvrda poput kamenih maski. Oito se nisu ni obazreli na ulazak zatoenika. - Zane, oni vijeaju - apne jedan glas Isaacu na uho. Okrenuvi se, Isaac spazi Girtvja. - Budi spreman na najgore - nastavi Girty. - Znai, svaka je nada izgubljena? - upita Isaac. - Bojim se da je tako - nastavi renegat tihim apatom. -Nisu mi dozvolili da govorim na vijeanju. Rekao sam Rataru da e navui na sebe Hurone, ako tebe ubije, ali me nije htio niti uti. Juer sam u logoru Delawarea gledao kako spaljuju pukovnika Crawforda na lomai. Bio mi je prijatelj u Fort Pittu, a ovdje se nisam usudio ni rijei rei pred po-mahnitalim Indijancima. Morao sam gledati kako ga mue. I Lula i Wingenund, obojica stari Crawfordovi prijatelja, bili su tu i gledali ga kako pet sati hoda oko stupa muenja na ivoj eravici. Na renegatove rijei Isaac se strese i nita ne odgovori. Jo otpoetka je uvidio da mu nema spasa i da mu se u takvom velikom logoru nee pruiti prilika za bjekstvo. Stisnuo je zube i odluio Indijancima pokazati kako umije umrijeti bijelac. Govorilo je jo nekoliko poglavica, potom je uzeo rije Orijako Stablo. Iako nije znao jezik, Isaac je osjetio da je Indijanev govor impresivan. Kad je vijeanje zavreno, Ratar prui jednu ratnu toljagu poglavici Pola Utvrde. Ovaj ustade, obie krug poglavica, pa muklim udarcem tresne toljagom o tlo. Zatim prui toljagu poglavici Orijako Stablo. Sveano i dostojanstveno, sve poglavice ponovie istu ceremoniju. 187 Isaac je kao omamljen gledao to se zbiva pred njegovim oima. Ve je kod Hurona vidio taj obred s ratnom toljagom i znao je da znai rat i smrt. - ovjee, ti si ubojica Indijanaca - ree Ratar pravilnim engleskim jezikom. - Kad sunce ponovo izae,

ti e umrijeti. Jedan ratnik istupi i oboji Isaacu lice crnom bojom. Isaac je znao - to znai da ga sutra ujutro eka smrt. Na putu natrag u svoju kolibu vidio je da ratnici pleu ratni ples. Stotinjak je ratnika naoruanih tomahavcima, noevima i toljagama opkolilo jedan stup i plesalo uz mukao, priguen takt bubnja. vrsto zbijeni, pognutih glava, kroili su, u odreenom trenu ukrutili su noge i toptali o tlo, zatim se okretali, vritali jezivom vriskom i nastavljali kroiti u suprotnom pravcu. To su ponavljali tri puta, pa bi jedan ratnik istupio iz reda, i priao stupu u koji bi zabio svoj tomahavk ili no. Zatim bi glasno izvikivao svoja ranija djela i velike pothvate u ratovima. Ostali su mu odobravali, pljeskali i vitlali orujem. Zatim bi se cijeli obred ponavljao. Toga su popodneva mnogi Indijanci doli vidjeti Isaaca, prijetiti mu i upirati u njega noeve. Siktali su i reali na njega. Na njihovim se licima itala osvetoljubiva radost koju osjeaju iekujui as kad e ga staviti na stup muenja. Kad je pala no, njegovi straari zatvorie vrata i tako ga odvojie od pogleda pomahnitalih ratnika. Tama to se oko njega spustila donijela mu je olakanje. Od vremena do vremena vani bi se sve utialo, samo bi se zauo osamljeni vrisak kakvog pijanog crvenokoca. Isaacu se taj vrisak inio otegnutim urlikom smrti to se valja i odjekuje logorom, te mu ubija san. Od njegova se uasnog znaenja tresao, koa mu se jeila. S vremenom je i taj vrisak prestao. Psi se umi-rie, na logor se spusti posvemanja gotovo opipljiva tiina. Isaacovim duhom neprekidno su sijevale iste rijei: Njegova posljednja no! Silio se misliti na drugo. Leao je tako u kolibi omotan tamom, ali je bio duhom daleko u prolosti, s 188 majkom i braom, prije nego to su doli u ovaj krvoedni kraj. Misli mu odlutae u djeatvo, kad je iao tjerati krave na panjak. U svojoj zbrkanoj, smuenoj mati ponovo je skidao zasun s vratnica. Zatim je gacao u potoku i ubadao zelene abe prutom. S crnih stijena kolibe u njega su gledala lica iz onih djeakih dana, lica prijatelja ve odavna zaboravljenih. Ono je Andrew, eno i ostale brae, a ono je njegova nasmijana sestra, zatim je tu i spokojno majino lice. Dok je tako leao ispod sjenke smrti to se nad njim nadvila, slatka mu bila pomisao da e se sad sjediniti s majkom. Oni likovi polako iezoe, proguta ih tama. Odjednom mu se ukaza jedna vizija, jedno jarko bijelo svjetlo proe kolibom i ozari lijepo lice djevojke Indijanke koja ga toliko voli. Mveerahine su crne oi blistale neunitivom ljubavlju, s njezinih se usana smjekala nada. Grubi udarac razagna Isaacu sne. Mrki crvenokoac natjera ga da ustane i izgura ga iz kolibe. Bilo je rano jutro. Sunce se upravo otkinulo od niskih hu-maka na istoku, njegovi su crveni zraci rumenilom bojili rubove magle to je nalik ogromnoj zavjesi visila nad rijekom. Iako je zrak bio topao, Isaac se malko strese pri dodiru povjetarca koji ga je blago pomilovao po licu. Uputio je dug pogled suncu, istoku kamo ga je srce toliko vuklo, zatim odlunim pokretom svrne oi s onoga prizora. Premda rano, svi su Indijanci bili na nogama, njihova je dreka odjekivala cijelom dolinom. Straari su vodili zarobljenika glavnom stazom kroza selo, a za njima se derala gomila ena, mladih ratnika i djece to su kamenjem i cjepanicama gaali omraenog bijelca zvanog Dugi No. Uas se cijeli logor slegao na zelenoj ovalnoj istini usred sela. Kad se zarobljenik pojavio, Indijanci se

svrstae u dva reda u razmaku od nekoliko stopa. Isaac je morao proi kroz ibu. Bilo je to jedno od najteih muenja. Osim Ratara i nekoliko njegovih poglavica, svi su se ostali svrstali. Bilo je tu djece koja bi se jedva mogla dobaciti kamenom, djevojaka i ena naoruanih ibama i batinama, snano razvijenih mladih ratnika s bljetavim tomahavcima, natmurenih, zrelih ratnika koji su izmahivali vornatim toljagama -svi su bili u redovima, vriskali i vitlali svojim orujem tako da bi i hrabar ovjek rado ustuknuo. Nalog je dat, pa se Isaac, gol do pojasa, zajuri izmeu redova brzinom jelena. Znao je da se po obiaju na poetku reda nalaze stari ratnici, te mu najvea opasnost prijeti upravo tu. Stoga se zaletio munjevito, u cikcaku, izmiui ovom ili onom Indijancu, drei se to blie podignutom oruju, ruei ovog i odbacujui onog ratnika kakvim udarcem u eludac, ne smanjujui brzinu ni asa, te je crvenoko-cima bilo jako teko da ga dobro uzmu na nian. Kad je proao najstraniji dio reda, zavrilo se i ovo muenje, jer su se ene i djeca s vriskom razbjeali pred njegovim snanim akama. Stare su poglavice gunajui odobravale. Isaac je na elu imao posjekotinu, nekoliko se kapi krvi mijealo sa znojem. Na golim mu ramenima i miicama iskoile masnice i ogrebotine, ali ozbiljnijih rana nije bilo. Bio je to podvig bez presedana u prolaenju kroz ibu. Svezali su ga mokrim remenjem od jelenje koe za stup usred istine, te su mlade, mladi ratnici i ene stali plesati oko njega i urlati kao demoni. Stare ene stale su mu u meso zabadati zailjene prutie namoene u slanu vodu. Djevojke su ga snano bievale vrbovim pruem koje je na njegovoj bijeloj koi ostavljalo crvene masnice. Ratnici su zabijali tomahavke u stup to blie njegovoj glavi. Isaac je dobro poznavao indijansku ud. Skratiti svoje muke moe samo ako zadobije potovanje crvenokoaca. Samo jedan vapaj za milost pojaat e patnje, a nee pouriti smrt - djelovat e upravo suprotno. Odluio je da umre bez jauka. Pokazat e se apsolutno neosjetljivim, to mu je 1Q0 jedini put da potrese svoje muitelje iju milost moe pobuditi samo indiferentnost rtve. Ako ih meutim izazove toliko da ga oni na mjestu ubiju, tim bolje, jer e biti poteen strahovitih muka. Jedan je lijepi mladi ratnik naizmjence s udaljenosti od deset, petnaest i dvadeset stopa bacao tomahavk to se blistao na suncu, svaki put se otro sjeivo sjekirice zabijalo na palac od Isaacove glave. Prezirnim i ponosnim pogledom Isaac je zurio ravno preda se i nije obraao nikakvu pozornost svom muitelju. - Da li indijanski djeak misli da moe prestraiti jednog bijelog ratnika? - najzad izazovno dobaci Isaac. Neka najprije ode zasluiti orlovo perje. Bljedolikom samo izaziva smijeh. Mladi je ratnik razumio jezik Hurona jer je uasno vrisnuo i opet bacio tomahavk, ovaj put je Isaacu otkinuo uperak kose. Upravo ono to je Isaac elio! Ponadao se da e netko baciti sjekiricu nespretnije od drugih i tako ga ubiti na mjestu. Tada priskoe drugi mladi ratnici koji s porugom od-gurnue svog druga te i sami stadoe kuati svoje umijee u bacanju noa i tomahavka. No, Isaac im je stalno neto izazovno dobacivao. Na kraju je stup oko

Isaacove glave i ramena bio tako naikan noevima i tomahavcima, da nije bilo vie ni trunke mjesta. - Bijelom Orlu dosadie djeaci - dovikne Isaac jednom poglavici koji mu je bio blizu. - Sta je on uinio da bude igraka djeci? Dajte mu da umre smru jednog poglavice! Djevojke su ve odavno odustale od muenja zarobljenika, ak su se i tvrde stare ene povukle. Zarobljenikovo lijepo, ponosno lice, njegovo uspravno dranje, prezir prema neprijateljima, nehaj prema posjekotinama, ranama i brazgotinama to su se crvenjele na njegovoj bijeloj koi djelovali su na njihova srca. 101 Ali ne i na ratnike. Vidjevi da bljedoliki niti ne trepe, oni se obratie poglavici Orijako Stablo. Na jednu njegovu rije prestade kruenje oko stupa, Indijanci stvorie iroki polukrug. as kasnije pojavi se jedan visoki ratnik s narujem prua. Usprkos svojim eljeznim ivcima, Isaac se sav strese. Raunao je na prolaenje kroz ibe, upanje noktiju, sipanje baruta i soli na ive rane, skalpiranje i tko zna kakve druge muke, ali, kako nije ubio nijednog pripadnika toga plemena, nije raunao da e biti iv spaljen na lomai. Nebesa, ovo je i za njega previe jezivo! Sada su se Indijanci umirili, ali e njihovi plesovi i pjesme uskoro ponovno otpoeti. Oko Isaacovih nogu sloie pru-e. Jedan je ratnik kleknuo, metal je kresnuo o kremen, varnice pljusnue po suhom granju, potom liznu jedan plami-ak, tanak pramen dima izvi se uvis. Isaac stisne zube i u dui zavapi za to brom smru. Iz redova Indijanaca to su ekali i promatrali izdvoji se Simon Girty i urno prie Isaacu. Dobio je dozvolu da neto kae ovjeku svoje boje koe. - Zane, izvanrednu si hrabrost pokazao. U bilo koje drugo vrijeme, to bi te spasilo. Ako hoe, javit u tvojima. - Potom se prignu i primae se Isaacovu uhu, pa e apatom: -Uinio sam za tebe sve to sam mogao, ali je prekasno. - Javite mojima u Fort Henry - kratko e Isaac. Suho je drvo zapucketalo, iz gomile prua sunu tanak, crveni plameni jezik i liznu rese na zarobljenikovim nogavicama. U tom krajnje napetom trenutku, kad je pozornost svih bila usmjerena na nepominu priliku vezanu za stup, i kad je tiinu remetio samo tihi poj pjesme smrti, jutarnjim zrakom odjeknu dug i prodoran vrisak. Toliko je zapanjujue snano i naglo taj vrisak proparao savrenim mirom to je tamo vladao, da se muk koji je nakon toga uslijedio uinio grobnom tiinom. Sve se oi uprave prema hrptu s kojeg je siao vrisak. 3 1 Q> Sad jasno zatutnjae konjska kopita koja u bijesnom trku jure kamenitim terenom. Indijanci su stajali kao omamljeni, skamenjeni. Na hrptu se prema plavom nebu odrazila prilika krupnog vranca plemenito izdignutog vrata i leprave grive. Na njemu je sjedio perjem okien ratnik to je visoko mahao pukom. Onaj

prodoran vrisak opet dopre do uiju zapanjenih Indijanaca. Zarobljenik je od ranije znao onog konja i onog ratnika; poznat mu je bio onaj otegnuti vrisak; srce mu poskoi nadom; i Indijanci su znali onaj vrisak; bio je to stravini bojni zov Hurona. Iza voe pojavi se jedan jaha, potom i drugi izbije na hrbat. Za njima se pojavie dva, potom etiri u jednom redu i zaas se humak crnio jahaima. U bjesomunom trku sjuri-e se niz padinu i niza stazu to je vodila kroz selo. Kad se vranac naao na istini pred stupom muenja, dugi se niz jahaa za njim protezao sve do vrha humka. Na povjetarcu leprala su pera, oruje se caklilo na jarkom suncu. Bilo je to potpuno i nevidljivo iznenaenje. Za ranog jutra Huroni su se douljali do na pukomet od logora, a u zgodnom asu, kad su izviai i straari bili okupljeni oko stupa, Huroni su izbili na humak s kojeg su se sjurili u naselje prije nego je itko shvatio u emu je stvar. Nitko ne podie oruje. ene i djeca vrisnue, ali Orijako Stablo neto vikne i sve se umiri. Olujni Oblak, ratni poglavica Wyandota, zaustavio je svog vranca u jednom hipu na jedva dvadeset stopa od stupa za koji je bio privezan zarobljenik. Za njim se zbila njegova druina obojenih avola. Bilo ih je oko dvije stotine, sve samih odabranih i prokuanih ratnika. Bili su goli do pojasa. Preko njihovih mrkih grudi plamsala je iroka traka crvene boje, lica su im bila pokrivena jezivim crnim i bijelim arama. Na njihovim se obrijanim lubanjama isticao uperak kose koji je strao poput bodlji u jea. Svaki je ratnik imao koplje okieno perjem, tomahavk i puku. No, sam izgled njihovih glava s malenim vrsto vezanim uperkom kose bio je dovoljan znak da se nalaze na ratnoj stazi. Nekakva vitka prilika skoi s jednog od konja to stajahu u prvim redovima. Prilika strelovito jurne k zarobljeniku. Po dugoj kosi to se divlje viorila vidjelo se da to nije ratnik. Razgorjelo granje stane frcati lijevo i desno, bijesnu otrica, padoe spone sa zarobljenikovih zglavaka, eoni red Huro-na razdvoji se i ponovo zatvori za osloboenim ovjekom. Osloboditelj se okrene zaprepatenim Ratarovim Indijancima. Pred njihovim je izbuljenim oima stajala blijeda i lijepa Mveerah, princeza iz plemena Wyandot. - Zovnite svoga vou - ona naloi. Visoka spodoba poglavice Seneca probije se izmeu ratnika i sporim, odmjerenim korakom prie djevojci. Njegovo je dranje odgovaralo asti voe pet indijanskih plemena. Bilo je to dranje ovjeka svjesnog da je on najmudriji od svih poglavica, heroj stotine okraja. Tko se to usuuje prodrijeti mu u kuu? Tko se usuuje suprotstaviti se najveoj sili meu indijanskim plemenima? Stao je pred djevojku, prekriio ruke i saekao da ona progovori. - Mveerah zahtijeva Bijelog Orla - ree ona. Ratar ne odgovori odmah. Mveerah jo nikad nije vidio, ali je uo mnogobrojne prie o njezinoj krasoti. Sad se nalazio licem u lice s indijanskom princezom oko ijeg su se imena tkale mnoge indijanske romanse, a ljepotu joj opjevale mnoge indijanske pjesme. Lijepa je djevojka smjelo i uspravno stajala pred Ratarom. Neuredna odjea, poderana, zguvana i uprljana dugim putem, nije krila njezine skladne oblike. S njezine je gole glave vrana kosa padala u valovima na ramena, u crnim je oima gorjela muka i vrsta vatra, grudi joj se nadimale od dubokog disanja. Bila je to ki jednog velikog poglavice, utjelovljenje divlje ljubavi.

194 - Huronka je smiona - ree Ratar. - Kojim pravom trai da oslobodim zarobljenika? - Jer je on posvojeni Wyandot. - A zato se bljedoliki skriva poput lisice blizu logora Ratara? - Bjeao je. Izgubio je put prema utvrdi na rijeci. - Ratar ubija, a ne oslobaa zarobljenike. - Ako ga ti ne da, Mveerah e ga uzeti - odvrati djevojka, pa pokae na dugi red jahaa. - A dogodi li se togod Tarheovoj keri, ona e biti osvena,. Ratar pogleda u Olujnog Oblaka. Dobro je poznavao njegovo junatvo na bojnom polju. Preao je pogledom preko utljivih, mirnih Hurona, zatim je opet pogledao njihovog vodu. Olujni je Oblak kruto sjedio na svom pastuhu, glavu je visoko podigao, svaki mu se snani mii napeo, spreman na munjevitu akciju. Spreman je i eljan da ue u okraj. On i svaki njegov ratnik tui e se za svoju princezu poput tisuu tigrova - tui e se za ast ponosnog plemena Wyandota. To je Ratar shvatio i osjetio da u predveerje vanih dogaaja ne smije rtvovati niti jednog svog ratnika bez obzira koji razlozi bili, a kamoli zbog jednog bezvrijednog bljedolikog. Ipak, oholog je poglavicu Seneca boljelo to mora pustiti zarobljenika. - Dugi No ne vrijedi ivota jednog mog psa - on ree svojim dubokim glasom koji je odzvanjao prezirom. - Da Ratar hoe, potjerao bi pred sobom Hurone kao to oluja pomete lie. Neka Mveerah odvede bljedolikog u svoj vig-vaim, neka ga hrani i od njega napravi enu. Kad ju on bude ujeo kao zmija iz trave, neka se Mveerah sjeti rijei poglavice. Ratar okree lea Huronki koja je zaboravila svoju krv. Kad je sunce doseglo zenit, dugaak je niz Indijanaca na konjima nalik ogromnoj zmijurini vijugao uskom stazom kroz umu i preko ravni. -,., <-.,., Bili su to Wyandoti, meu njima je bio Isaac Zane. Spaen od uasne kobi to mu je bila zaprijetila, znajui da se jo jednom nalazi na putu za logor Hurona, pomirio se sa svojom sudbinom i vie se nije odupirao onome to mu je bilo odmjereno. Bio je neizmjerno i neiskazivo zahvalan to je spaen od lomae. Na jednom bistrom i brzom potoku ratnici sjahae i stadoe se odmarati dok su se konji edno napajali hladnom vodom. Jedan Indijanac dodirne Isaacu miicu i utke pokae put prema golemom javoru pod kojim su sjedili Olujni Oblak i Mveerah. Isaac okrene konja i pode tamo. Mveerah je jednu ruku prebacila preko vrata svoga mustanga. Oi to ih je podigla bile su umorne i tune, ali je u njima bila nekakva ponosna i plemenita odlunost. - Bijeli Orle, ovaj potok vodi ravno k utvrdi na rijeci -ree ona kratko, gotovo hladno. - Idi njime i kad sunce dosegne vrh onog brijega bit e sa svojim ljudima. Idi, slobodan si. Okrenula je lice. U Isaacovoj je glavi sve umjelo i bualo. Nije mogao vjerovati svojim uima. Zagledao se u nju paljivije i uoio kako joj bilo na vratu snano tue premda joj je lice spokojno, i kako joj ruka to lei preko mustangova vrata grevito stee uzde. Isaac pogleda Olujnog Oblaka i druge Indijance koji su

bili u blizini. Sjedili su kao da ih se nita ne tie, na njima je bio onaj njihov nepromjenjiv, nedokuiv izgled. - Mveerah, to to govori? -upita on. - Ratarove su se rijei duboko sjekle u Mveerahino srce - ona gorko otpovrne. - Bile su istinite. Orlu nije stalo do Mveerah. Ona ga vie nee drati u kavezu. Slobodan je, moe odletjeti. - Orao nee svoju slobodu. Ljubim te, Mveerah. Ti si me spasila i ja sam tvoj. Ako hoe poi sa mnom u moj dom, da se tamo vjenamo po obiajima mojih, ja u se s tobom vratiti u naselje Wyandota. Djevojine se oi smekae neopisivom ljubavlju. Uz kratak, sitan krik nae mu se na rukama. Nakon nekoliko a-saka zaborava, ona se okrene Olujnom Oblaku i ree mu nekoliko rijei pokazujui rukom prema zapadu. Poglavica skoi na konja, ratnicima dobaci kratak nalog i krene k obali potoka. Ratnici pou za njim i stanu prelaziti plitki potok, ni jedan se ne osvrne. Kad je posljednji jaha nestao meu vrbama na drugoj obali, zaljubljeni okrenue konje prema istoku. 197 GLAVA 10 Bilo je rano ljeto, dan se bliio kraju. Malena se grupa okupila oko pukovnika Zanea koji je sjedio na stepenicama ispred svog doma. Od vremena do vremena pukovnik je iz dugake indijanske lule odbijao guste oblake dima koji se polako gubio iznad njegove glave. Kraj njega su bili bojnik McColloch i satnik Boggs. Na travi se ispruio Silas, pukovnikova ena stajala je na vratima, a Betty je sjedila na jednoj stepenicinie i glavu naslanjala na bratovo koljeno. Sva su lica bila uozbiljena. Nakon tri tjedna odsustva, Jonathan se tog dana vratio i sad je odgovarao na mnoga pitanja kojima su ga obasipali. - Najbolje da me nita ne pitate, a ja u vam ispriati sve to znam - upravo je rekao, briui znoj s ela. Lice mu je bilo ispaeno, brada zarasla i neuredna, cijelim je izgledom odavao krajnje napore kojima je bio izloen. - Bilo je ovako: pukovnik Crawford imao je etiri stotine i osamdeset ljudi. Slover i ja bili smo mu vodii. Bila je to povea udarna snaga, sastavljena od vojnika iz Fort Pitta i drugih utvrda useljenika s rijeke. Crawford je htio jednim udarcem razbiti Shawneeje. Kad smo stigli na rijeku Sanduskv, nakon jednog usiljenog mara, nigdje nije bilo Indijanaca. Crawford se nadao da e na prepad napasti Shawneeje u njihovu logoru, ali kad tamo, nigdje ive due. Nije znao ta e sad. Slover i ja savjetovali smo mu neka se svakako bez odlaganja povue. No, Crawford nas nije htio posluati. Pokuao sam ga upozoriti da nas od pokolja kod Guadenhuttena otre oi indijanskih izviaa neprekidno prate. Vijest o naem pohodu raznijeli su brzi teklii po svim plemenima gdje je moralo vr-vjeti kao u konici pobjenjelih pela. injenica da je naselje Shavneeja bilo prazno upozorila me je da je alarm ve dat po svim naseljima Shawneeja i Delavvarea, a moda i Wyandotima 1Q8 na sjeveru. Meutim, pukovnik Crawford uporno je navaljivao da se nastavi mar na indijanski teritorij. Sutradan nai-dosmo na Indijance koji su ili ravno na nas. Bile su to zajednike snage dvojice poglavica, Lulaa i Wingenunda. Tek to je bitka poela, kad crvenokocima stigoe i etiri stotine Hurona, pod

poglavicom Shanshotom. Neprijatelj se uljao iza stabala i stijena, krio se u jarugama i puzao kroz visoku travu. S njima su se mogli mjeriti samo lovci na Indijance, kojih je s pukovnikom bilo svega pedesetak. Cijelog tog dana uspjeli smo odrati svoje poloaje, ali smo izgubili ezdesetak ljudi. Naveer smo se odmarali kraj velikih vatri koje smo zapalili da bismo sprijeili iznenaenja. Sutradan rano ujutro bitka je opet poela. Vidio sam Gir-tyja na bijelom konju. Podbadao je i podsticao Indijance na slijepi juri. Vatra im je postala tako ubitana, da smo se morali povlaiti. Slover, koji je bio otiao u izvianje, vratio se popodne i javio da se neki konjanici pribliavaju, on misli da su to pojaanja koja je i pukovnik Crawford oekivao. I zaista, pojaanje stie, ali ne nama! Pokazalo se da su to Butlerovi britanski jahai iz Detroita. Neprijateljska je vatra bila sve gora. Nai su ljudi padali kao snoplje. Onda su nai najednom stali bacati puke i bjeati, mnogi su uletjeli ravno u ruke crvenokoaca. Vjerujem da su nekoji iskusni graniari i uspjeli pobjei, ali je veina Crawfordova ljudstva izginula na mjestu. Ja sam se sakrio u jednom upljem deblu. Sutradan, kad sam raunao da sam ve siguran, ispuzao sam. Na sve strane bila su unakaena i skalpirana tijela, ali ne vidjeh Crawfordov le. Indijanci su pokupili svu odjeu, ebad, sve to je bilo iole vrijedno. Wyandoti su krenuli prema sjeverozapadu, a Delawarei i Shavraee uputie se prema istoku. Tri dana kasnije stajao sam na visokoj strmini iznad logora Wingenunda. S tog sam mjesta gledao pukovnika Crawforda vezana za mueniki stup, ispod nogu mu zapalili vatru. Bio sam jedva pet stotina jardi od njihova logora. Vidio sam i

i 199 dvojicu poglavica, Lulaa i Wingenunda, pa Simona Girtvja, i jednog britanskog oficira u uniformi. Poglavice i Girty bili su nekad Crawfordovi prijatelji. Spokojno su stajali i promatrali jadnu rtvu kako polako gori na lomai. Indijanci su vriskali i plesali oko lomae, izmiljali svakojaka avolska muenja. Kad je na kraju jedan Indijanac dotrao jo ivom Cravvfordu i strgao mu skalp s lubanje, vie nisam mogao gledati, okrenuo sam se i pobjegao. Vidio sam svakakvih je-zivosti, ali tako neto jo nikada. - Uas, uas! ovjek ne bi vjerovao da je taj Girty takoer bijelac! - uzvikne pukovnik. - Malo mu je falilo da pogine od moje ruke - ree Jonat-hain. - Za vrijeme bitke gaao sam ga, ali je bilo predaleko, samo sam mu pogodio konja. - Prava teta to si ga promaio - ree Silas. - Evo nam Wetzela. ta e on rei o masakru? - dobaci bojnik. Wetzel prie grupi i rukova se s Jonathanom. Upitan ta zna o propasti pukovnika Crawforda i njegova ljudstva,, Wetzel odvrati kako je Slover upravo stigao u brvnaru Hugha Bennetta, nag je i vie mrtav nego iv. - Drago mi je to se Slover izvukao. On je cijelo vrijeme bio protiv toga da se ide dalje. Da je Crawford posluao nas dvojicu izbjegao bi onakvu katastrofu i svoju vlastitu propast. Lew, znade li Slover koliko se ljudi spasilo? - Kae da ih je malo. Crvenokoci su ubili sve na licu mjesta, osim Crawforda i Knighta. - Pukovnika Cravvforda sam vidio kako gori na lomai, ali doktora Knighta nisam viao. Moda ga nisu ni odveli u logor, nego su ga putem ubili. - Wetzele, to e se po tvom miljenju izroditi iz ovog masakra i smrti pukovnika Crawforda? - upita pukovnik Zane. 200 - Doivjet emo novu krvavu 1777. godinu - odvrati Wetzel. - Hoe rei da se svakog asa moemo nadati napadu Indijanaca? - Bit e rata du cijele rijeke. Hamilton kuje nekakve nove avolske planove zajedno s Girtvjem. Pukovnie, po mom sudu, Girty mora imati svoga dounika meu useljenicima na rijeci te zna o utvrdama i njihovoj odbrani taman toliko koliko ti zna. - Ne misli valjda da ima dounika bijelca. - Da, upravo to mislim.

- Smjela je to tvrdnja, Lewis, ali kad ti tako tvrdi, onda tu neeg mora biti. Hodi malo sa mnom, da mi to podrobnije obrazloi - ree pukovnik. Prili su ogradi, neto dalje od ostalih. - Meni se ne dopada stanje stvari - ree lovac. - Prije mjesec dana spazio sam Millera kako njuka oko karaule u vrijeme kad se nije morao nalaziti tamo. Nastavio sam paziti na njega. Ako su moje sumnje opravdane, on sprema neku podvalu. Dokaza nemam, ali stvari loe stoje. - udno, Lewis - odvrati pukovnik - ali sad, kad si to spomenuo, palo mi je na pamet da je Jonathan rekao kako je sreo Millera blizu Kanavvhe prije tri tjedna. To je bilo kad je Crawford iao prema logoru Shawneeja. Pukovnik je pitao Millera hoe li im se pridruiti, ali je ovaj odgovorio da mu se uri natrag u utvrdu. A jo se nije vratio. - Ne udi me. Pukovnie, najbolje je da ja pazim na Millera. Mene se nee puno uvati. Samo ti mene ovlasti, a ja u ve doskoiti njegovoj igri. - Svakako, Lewis, ima sva mogua ovlatenja. Samo radi onako kako dri najpogodnijim, a mene izvijesti. No, vodi rauna da i ti moe pogrijeiti, nemoj Millera unaprijed smatrati krivim. Meni se on ne svia. Na udan nain se pojavljuje i nestaje, bez ikakvih vidljivih razloga, pa nemam

iI 201 povjerenja u njega. Ali pobogu, Lewis, kakve bi imao koristi da nas izda? - To ne znam. Jedino znam da treba motriti na njega. - Sto to moje oi vide, Lew Wetzel? Zar si dovde doao bez puke? - usklikne Betty kad su pukovnik i lovac opet prili ostalima. - I ima novo odijelo! Lewis se koji as zadra s Betty, gledao je u nju onim svojim lakim osmijehom. Izgledao je izvanredno lijepo. Lice mu jo nije bilo preplanulo ljetnim suncem. Njegova duga crna kosa, kojom se ponosio kao to bi se ponosila ena, i o kojoj je vodio rauna koliko i puci valovito mu je padala na plea. - Betty, danas mi je roendan, ali to nije razlog to sam se ovako dotjerao. Stvar je u tome to sam tebe htio iznenaditi - odvrati Wetzel smjekajui se. -1 uspio si, vjeruj mi. Tko ti je saio odijelo? I gdje si naao te lijepe rese i krasne perle? - Pokupio sam ih u jednom indijanskom logoru. Odijelo sam sam saio. - Onda te moram angairati da mi pomogne da saijem novu haljinu - objeenjaki e Betty. - No, moram natrag - ree Wetzel diui se. - Oh, nemoj jo ii. Nita mi nisi priao - Betty e zlovoljno. Pola ga je ispratiti do vratnica. - Zar e jedinu ljepoticu s granice zanimati nekakve prie lovca na Indijance? Zar se ona moe zabavljati time? - Ne zahtijevam da me se zabavlja, ali nisam navikla da budem zanemarena, a naroito ne od tebe. Potom Betty nastavi tie. - Sta si govorio o gospodinu Milleru? ula sam da ste ga spominjali, vidjela sam na Ebu da je zabrinut. ta si mu ti rekao? - Pustimo to, Betty. Moda u ti jednom rei. Za sada samo znaj da pukovnik ne voli Millera, a ja ga smatram jako loim ovjekom. Tebi nije stalo do njega, je li tako, Betty? 202 - Niti najmanje. - Nemoj se vie sastajati s njim, Betty. Laku no, moram jo najprije na veeru. - Lew stani, inae u potrati za tobom! - - Zar bi ti to koristilo? Nikad me ne bi stigla. Evo, dajem ti dvadeset koraka fore i kladim se s tobom da u prije stii do onoga stabla tamo.

- Pusti hvale. Ajd, probaj! - ree Betty hvatajui skute. Takve izazove uvijek je spremno prihvaala. - Ha-ha! Sad emo gledati trku. Betty, ako ga pobijedi, makar i s forom, moe se pohvaliti djelom nad djelima -doviknu pukovnik. - Hodi, Silas, izmjeri dvadeset koraka, ali neka budu dugaki - zovne Betty brata. - Bit e ih kao etrdeset - odvrati Silas i stade grabiti ogromnim koracima. - ta to Lewis gleda? - primijeti pukovnikova ena. Spremajui se za trku, Wetzel se bio okrenuo rijeci. Gospoda Zane je spazila gdje se naglo trgnuo, uspravio i na tren stao nepomino kao kip. Njezino pitanje skrene pozornost ostalih na lovca. - Gledajte! - uzvikne lovac pokazujui prema rijeci. - Wetzel, ti uvijek sve vidi prije nas. ta da gledamo? Ah, da, eno se neka crna prilika mie nad obalom. Oiju mi, bit e da je to Indijanac! usklikne pukovnik. Jonathan jurne u kuu. as kasnije pojavi se nosei tri puke. - Vidim konje, Lew. ta ti vidi? - upita Jonathan. - To je velika drskost, osim ako ih nije mnogo. - Neprijateljski raspoloeni Indijanci ne bi se ovako pokazali. Moda uope nisu crvenokoci. Poi emo do strmine. - Oh, da, idemo - uzvikne Betty i odmah pode uz Wetzela stazom. 203 - Pukovnik krene za njima, pa se cijela druina nala na putu k rijeci. Stigavi do strmine, opazie dva konja gdje silaze k rijeci na suprotnoj obali i ulaze u vodu. Potom nestadoe iz vida. Visoka su stabla bacala gustu sjenu na vodu i konji su se izgubili u onom polumraku. Pukovnik i Jonathan vrtjeli su se amotamo po strmini traei pogodnije mjesto s kojeg se vidi bolje. - Eno ih - uzvikne Silas. - Da, vidim ih gdje izlaze iz sjene - ree pukovnik. - Na konjima su jahai. Lewis, tko je to? - To su Isaac i jedna Indijanka - odvrati Wetzel. Ova zapanjujua izjava izazove uzbuenje cijele grupe. Svi se raz-galamie. - Nebesa mu, Wetzel! Kakve oi ima! Bit u presretan, ako se nisi prevario. Gle, prvi jaha nam mae uzvikne pukovnik. - Oh, Bessie, Bessie! Da, Lew ima pravo! Gledaj Tigea! -uzbueno krikne Betty. Dotad nisu ni opazili da se pas doklatio stazom za Betty i da se drao njoj uza skute. Sad je stao drhtati, potom ka-mutati, cviljeti, pa glasno zalaje, potra niza strminu i baci se u vodu.

- Hej, Betts - zau se povik s rijeke. Nije bilo sumnje da je ono zvonki Isaacov glas. Iako je sunce ve zamaklo za humke, jo se dobro vidjelo. Oni na strmini sad su prepoznali Isaaca Zanea. Jahao je na prvom konju i vodio za uzde drugog konja, jednog mustanga koji je plivao kraj njega. Na mustangu je sjedila vitka prilika jedne djevojke. Prigibala se naprijed, drala se mustangu za grivu. Dotle su se pukovnik i Jonathan spustili do vode i sad su stajali u pliaku i ekali da dohvate uzde i izvedu konje na strmu obalu. Privueni neuobiajenim prizorom grupice koja je mahnito gestikulirala na strmini nad rijekom, useljenici pourie iz utvrde na poprite dogaaja. Grupi se pridrue satnik Boggs i Alfred Clarke. Trkom stari Sam izjuri iz staje. Svi su bili izvan sebe od uzbuenja kad su pukovnik i Jonathan dohvatili uzde i izveli konje na sklisku i strmu obalu. - Eb, Jack, Silas, evo me iva i zdrava - vikne Isaac skaui s konja. - Betty, mila moja, to sam ja, Isaac. Nemoj buljiti u mene kao da sam kakav duh. Na to Bettv jurne k njemu, baci mu se oko vrata i vrsto se privije uz njega. Isaac ju njeno poljubi i oslobodi se njezina zagrljaja. - Smoit e se. Je li ti drago to sam se vratio? Ovo je najsretniji trenutak moga ivota. Bettv, doveo sam ti nekog koga mora zavoljeti. Ovo je Mveerah, bit e ti sestra. Sva je mokra i studena. Odvedi ju kui, stavi ju u toplo, neka se malo oporavi. Mora zaboraviti sve to je bilo, jer me je Mveerah spasila lomae. Bettv je bila zaboravila na bratovu pratilju. Na njegove rijei okrenula se i spazila vitku djevojinu priliku. ak i u mokru, blatom zamazanom i poderanom indijanskom ruhu ta je prilika zraila ljepotom i gracijom. Bettv je vidjela jedno krasno lice, bijelo kao njezino i crne oi pune suzdranih suza. - Orao je slobodan - ree Indijanka svojini tihim, muzikalnim glasom. - Dovela si ga k nama, kui. Hodi - ree Bettv prihvaajui ruku djevojke koja je drhtala. Useljenici se natisnuli oko Isaaca da ga radosno pozdrave i stali ga obasipati bezbrojnim pitanjima. Je li slobodan? Tko je ova Indijanka? Je li s njom pobjegao? Spremaju li se Indijanci na ratni pohod? Putem do pukovnikove kue Isaac ukratko ispria kako je pobjegao od Wyandota, kako ga je uhvatio Ratar i kako je izbavljen. Nije zaboravio spomenuti pripreme za rat koje je vidio u logoru Ratara kao i Girtvjevu priu o pogibiji pukovnika Cravvfbrda. - Kako to da si doveo Indijanku? - upita pukovnik kad su se oprostili od radoznalaca i uli u kuu. - Jer u oeniti Mveerah, zato sam ju doveo. Nakon to se vjenamo, odlazimo natrag k Wyandotima gdje emo ivjeti sve dok se ne uspostavi mir. - Hm! A hoe li se uope uspostaviti? - Mveerah je obeala, a ja vjerujem da ona moe to uiniti, naroito ako se ja njome oenim. Mir s Huronima pomogao bi nam da to prije sklopimo mir i sa Shavraeejima. Nikada neu prestati raditi na

tome; ali, ak i ako se mir ne zakljui, moja je dunost da budem uz Mveerah. Spasila me od najuasnije smrti. - Ako nam tvoja enidba s tom Indijankom osigura prijateljstvo takvog bijesnog starog ratnika kakav je Tarhe, onda e poluiti vie no to bi postigla ne znam kakva oruana pobjeda. Ali, nije mi drago to e se vratiti k njima. Da li emo te ikada vie vidjeti? - Kako ne, i to esto. Zna, ako oenim Mveerah, Huro-ni e mi dozvoliti svaku slobodu. - Pa, to je ve sasvim druga pjesma. - Ah, to bih volio da ste ti i Jonathan bili prisutni onog trena kad je Olujni Oblak na elu svojih dvije stotine ratnika ujahao u Ratarov logor! Bilo je velianstveno! Svi su se Ratarovi ratnici okupili oko stupa za koji sam bio zavezan. Vatra je ve bila zapaljena. Odjednom je tiinu proparao straan vrisak. To je Olujna Oblak vrisnuo. Poznao sam ga smjesta, jer sam ga ve ranije uo, a tko je jednom uo taj vrisak vie ga nikad nee zaboraviti. Za nevjerojatno kratko vrijeme, tako rei u tren oka, ratnici Olujnog Oblaka nali su se postrojeni usred Ratarova logora. Iznenaenje je bilo tako silno, da su mogli komotno napasti Ratarove ratnike, pola ih ubiti, ostale pognati u bijeg i spaliti selo. 206 Mnogo e vode protei rijekom dok Ratar doe k sebi od tog iznenaenja. Betty je oduvijek mrzila i sam spomen imena Indijanke koja je bila uzrokom bratova dugogodinjeg zatoenitva. Ali, sada, u spoznaji da se on vratio, bila je toliko sretna da se osjeala jakom da kojeta zaboravi; tovie, Indijankino bijelo, izmueno lice dirnulo je Bettvno toplo srce. Svojom je brzom intuicijom shvatila da ovaj trenutak mora biti Indijanki jako teak. Nedvojbeno se Indijanka boji da e ju svojta njezina dragog doekati s prezirom. Vidjelo se to po njezinim drhtavim rukama, po bojaljivim pogledima. Kako je ustanovila da Mveerah govori engleski, Betty se s rastuim oduevljenjem predala zadatku koji joj je dao brat. Dala se na posao da poslui Indijanku, i dok je Mveerah skidala sa sebe mokru i prljavu odjeu, Betty joj je neprekidno neto priala. Rekla joj je koliko je sretna to se Isaac vratio iv i zdrav. Junatvom koje je iskazala kad je spasila Isaaca, Mveerah se iskupila za sve to se dogodilo u prolosti, ree joj Betty, Isaacova obitelj bit e sretna to e ju moi primiti u svoj dom. Postupno se uzbuena i uznemirena Mveerah primirila zahvaljujui Bettvnoj ljubaznosti i umiljatosti. Kad ju je Betty najzad obukla u bijelu haljinu, ietkala njezinu crnu kosu i jednostavnoj toaleti dodala jednu vrpcu jarke boje, Mveerah je zaboravila svoje zebnje te se srameljivo stala ogledati u zrcalu. Betty je pak sitno kriknula oduevljenjem. - Oh, pa ti si prekrasna - uzviknula je. - U toj haljini nitko u tebi ne bi prepoznao princezu iz plemena Wyandot. - Mveerahina majka bila je bijela ena. - ula sam priu tvog ivota, Mveerah, ganutljiva je. No, morat e mi ispriati o svom ivotu meu Indijancima. Govori mojim jezikom gotovo nita slabije od mene. Tko te nauio?

907 - Myeerah je nauila govoriti s Bijelim Orlom. Ona zna govoriti i francuski sa coureurs-des-bois. - Zna vie od mene, Mveerah, a ja sam jo imala uitelja Francuza - nasmije se Betty. - Hej, vas dvije! - dovikne im Isaac iz prizemlja. - Hodi gore, Isaac - odvrati mu Betty. - Pa zar je to moja ljubljena Indijanka? - uzvikne Isaac zastavi na vratima. - Betty, zar nije - Jest - doeka Betty - naprosto je predivna. - Doi, Mveerah, moramo sii na veeru - ree Isaac gr-lei i cjelivajui svoju dragu. - Samo hrabro, ne nerviraj se to e te gledati. - Svi e biti ljubazni s tobom, ne brini - ree Betty uzimajui joj ruku. Mveerah se bila otrgla od Isaaca, ustuknula i sad je oklijevala. - Doi - nastavi Betty - ja u biti kraj tebe, pa ne mora ni govoriti ako nee. Tako ohrabrena Mveerah dopusti da ju Betty povede niza stube. Isaac je ve bio poao naprijed i sad ih je ekao kod vrata blagovaonice. Velika je soba bila jarko osvijetljena luima. Gospoda Zane postavljala je stol. Stari Sam i Annie urili su od kuhinje do blagovaonice i natrag. Pukovnik se upravo vraao iz podruma nosei nekakvo naizgled pljesnivo burence. Po izgledu bi moglo biti burence baruta, ali se pukovniku po lukavom pogledu vidjelo da u njemu ima neeg moda dragocjenog kao barut, ali ne tako opasnog. Bilo je to burence vina starog preko trideset godina. S ostalom pukovnikovom prtljagom to je bure podnijelo iskuenja dugog puta karavanom preko brda Virginije i splavom niz Ohio. Pukovnik je zakljuio da je gozba koju prireuje u ast bratova povratka i izbavljenja najbolja prilika da se name takvo burence. Pozvani su bili bojnik McColloch, satnik Boggs i Hugh Bennet. I Wetzela su nagovorili da doe. Tu su bile i Bettvne prijateljice, Alice i Lidija. Kad je Isaac, drei se vano i ponosno, uveo dvije djevojke u blagovaonicu, stari Sam je uskliknuo: - Za Boga miloga, gospon Zane, to dva lutke, ne zna koja jedna koja druga. Doista su Betty i Mveerah bile sline, otprilike istog rasta, visoke i vitke. No, Betty je bila rumenih obraza, vedra i nasmijana, dok je Mveerah as crvenjela, a as blijedjela. - Prijatelji, ovo je Mveerah, Tarheova ki - jednostavno objavi Isaac. - Sutra emo se vjenati. Betty se uvelike iznenadi. - Oh, pa zato mi nisi rekao? Ni ona mi nije nita rekla. - Eto vidi, Mveerah ti ima jednu za enu izvanredno rijetku osobinu: zna kad treba utjeti - nasmijei se Isaac. Tog se trena otvore vrata i u sobu udu Will Martin i Al-fred Clarke.

- Bessie, svi su tu, pa moemo sjesti za stol - ree pukovnik. - Dobri moji prijatelji, ova je prilika zaista dostojna velikoga slavlja. Ne mislim samo na sutranju Isaacovu svadbu. Svadbu moemo uvijek slaviti, samo neka Lidija ili Betty pokau malo onog elana koji je Alicei pomogao da dobije dobrog mua. Stvar je u tome to je Isaac sada slobodan ovjek i to se nadamo da e taj njegov brak dovesti do mira s jednim jakim indijanskim plemenom. Nama, a naroito vama mladei, ova je stvar od izvanrednog znaaja, jer bi prijateljstvo s Huronima moralo utjecati i na odnose s drugim plemenima. Nadam se da u doivjeti dan kad e se ostvariti moj san: miran i prijateljski odnos s Indijancima, slobodna zemlja, napredne farme i rastua naselja i, na kraju, otvaranje ove zemlje svijetu. Stoga, radujmo se: neka se svi vesele, neka odjekne na radostan smijeh, ispriajmo i ujmo nae najljepe prie. Betty se estoko zacrvenjela kad je Alfred uao i kad ju je pukovnik spomenuo u svojoj pozdravnoj rijei. Jo se jae zbunila kad se za stolom nala upravo nasuprot Alfredu. Bilo je to prvi put da se naao u njezinoj blizini od one nedjelje ispred vijenice i taj je trenutak udno djelovao na Betty. Odjednom je postala neshvatljivo stidljiva, nije mogla dii oiju s tanjura. Najzad se usudila kradom pogledati prema Alfredu. Na njegovu licu nije vidjela nikakvog znaka onom slomljenom duhu o kojem joj je brat pripovjedio. Zapravo je lijepo izgledao. Veerom se gostio kao svaki zdrav mukarac, smijao se i priao s Lidijom. Zbog toga se u Betty pojavilo novo neshvatljivo uvstvo, ovaj put je to bila ljubomora. Tko je ikad vidio da mukarac koji je strasno zaljubljen, kako je Alfred u svom pismu kazivao, izgleda tako lijepo i da se zabavlja s nekom treom osobom, umjesto s onom za kojom navodno izgara? Da, njega je prolo i to je sve. Upravo tog trena Alfred se okrene i njegov se pogled sretne s Bettynim. Ona u hipu obori oi, ali je ipak stigla u njegovom pogledu opaziti prijekor. - Ostat e neko vrijeme kod nas, je li tako? - Betty upita Isaaca. - Ne, Betts, samo jedan dan. Hajde, nemoj se odmah duriti i alostiti. Ne vraam se kao zarobljenik. Mveerah i ja esto emo vam doi u posjete. No sad mi je prva elja da se vratim kako bih sprijeio Delaware da Tarhea uvuku u rat. - Isaac, mislim da ini ba ono to je najpametnije -ree satnik Boggs. - No, kad ti gledam buduu nevjestu, udim se kako ti je polo za rukom da se ne eni toliko dugo. - Ima pravo satnice - odvrati Isaac. - Vidi, stvar je u tome to se nisam mogao smiriti ni zadovoljiti kao zarobljenik. elio sam samo jedino: da budem slobodan. - Drugim rijeima, bio si slijep - primijeti Alfred smjekajui se Isaacu. - Jest, Alfrede, ta ti je na mjestu. Da si ti bio na mom mjestu, ti bi ve odavna shvatio kolike vrline i kakva ljepota krasi moju princezu. Ipak, molim te, nemoj ju toliko 210 gledati. Nije navikla da joj se netko toliko divi. Sad sam se sjetio da e sutra biti guve. Vi ete je svi htjeti poljubiti! - Betty e joj biti djeverua. I ona e sutra biti u guvi -dobaci pukovnik. - Zamisli to, Alfrede, - ree Isaac - ukazuje ti se prilika da poljubi dvije najljepe djevojke na granici. To

je zaista ivotna prilika! - Pa to je samo reda radi, zar ne? - spokojno e Alfred. - Jest, reda radi, ukoliko ovjek doe do djevojke - otpovrne pukovnik. Na Alfredovu primjedbu izreenu onakvim spokojnim glasom Betty se do uiju zacrveni. Usprkos svojoj odlunosti, nije mogla odoljeti sili koja ju je tjerala da pogleda u njega. I u njegovim mirnim plavim oima spazila je kako, kao crno napisano na bijelom, blista sjaj jedne uspomene - uspomene na jedan poljubac. Zaarenog lica oborila je glavu, a u srcu je zapee stid, ljubav i kajanje. - Bit e to i meni dobra prilika - dobaci Wetzel ije rijei odmah svrnue opu panju na njega. - Pria besmislice - skoi Isaac. - Moj Lew, ne znam ija i kakva sila bi tebe mogla natjerati da poljubi neku djevojku. - Ja ne bih dizao toliku halabuku oko toga ljubljenja - ree pukovnik. - Dragi moj - podrugljivo e gospoa Zane - izgleda da si zaboravio larmu koju si digao kad su momci mene ljubili. - Mila - odvrati pukovnik alobnim tonom - nisam, napokon, ni digao toliku larmu, kako ti kae, nego tek kad je to ljubljenje prelo sve razumne granice. - Isaac, reci nam jo neto - ree satnik Boggs. - Kako je Mveerah doznala da te je Ratar zarobio? Je li valjda tragala za tobom? - Hoe li nam rei? - Isaac upita Mveerah, - Jedna mi je ptiica ispjevala - odvrati Mveerah. - Izvjesno je da nam nikada nee rei - na to e Isaac. -Ja mislim da ju je Girty na neki nain obavijestio da se ja nalazim u rukama Ratara. U posljednjem trenutku, kad sam ve bio na stupu, Girty mi je priao i rekao kako je zakasnio. - Da, moda je to Girty i uinio - ree pukovnik. - A vjerujem da se nije usudio priskoiti u pomo sirotom Crawfordu. - Isaac, moe li nagovoriti Mveerah da nam togod ispria? - Betty doapne Isaacu. - Uivam ju sluati kako govori. - Mveerah, hoe li nam pjevati jedinu huronsku ljubavnu pjesmu? - upita Isaac Indijanku. - Ako nee pjevati, onda nam ispripovjedi kakvu priu. Hou da vide kako dobro govori engleski. - A ta e Mveerah priati? - ona e stidljivo. - Ispripovjedi im legendu o Uspravnoj stijeni. Mveerah obori oi, rukom potrai Isaacovu ruku, pa nakon asa krzmanja otpone:

Neko je u golemoj umi obitavala prekrasna djevojka Indijanka. Glas joj bio kao ubor gorskih voda, ljepota kao izlazee sunce. Sa svih strana, ak iz najveih daljina, dolazili su ratnici samo da vide krasno lice te djevice. Svima se osmjehivala, stoga ju nazvae Nasmijeenim Mjesecom. Na velikom je jezeru ivio jedan poglavica Wyandota. Bio je mlad i smion. Nije bilo ratnika veeg od Tarhea. Nasmijeeni Mjesec mu zaara srce. Mnogo je puta on dolazio k njoj da ju prosi i uini svojom enom. Ali mu Nasmijeeni Mjesec ree: Idi, izvri velika djela, pa opet doi. Tarhe je prokrstario i istok i zapad uzdu i poprijeko. Donio joj je neobine darove iz neobinih krajeva. A ona ree: Idi, ubij moje neprijatelje. Namazan ratnim bojama Tarhe krene i ubije ratnike to nju nazvae Nasmijeenim Mjesecom. Vratio se k njoj, ali ga ona opet otpravi rijeima: Idi, poteci bre od jelena, budi dovitljiviji od dabra, roni dublje od gnjurca. Jo jednom je Tarhe prelazio na otok gdje je Nasmijeeni Mjesec obitavala. Led bio debeo, snijeg dubok. Nasmijeeni Mjesec ne okrenu se od svoje tople vatre, samo mu ree: Poglavica je veliki ratnik, ali se Nasmijeeni Mjesec ne moe tako lako dobiti. Studeno je. Neka poglavica promijeni zimu u ljeto, onda e ga Nasmijeeni Mjesec voljeti. Tada Tarhe iz sveg grla doviknu Velikom duhu: Daj mi takvu silu. A jedan glas iz ume mu odvrati: Tarhe, veliki ratnice, mudri poglavico, ne gubi vremena, vrati se svom vigvamu. Ali se na to Tarhe nije osvrnuo, nego je kriknuo: Tarhe ili pobjeuje ili umire. Daj mi takvu silu da mogu otjerati led put sjevera. Izdivljala se oluja ledenim bijesom; praskao je i buao led na rijekama; studeni sjevernjak, vjetar sa sjeverozapadnih strana, borio se s toplim jugom; snjeni dusi i olujni dusi pobjegli su pred toplim kinim kapima; bijele su planine is-kopnile, i gle! Bi ljeto! Na vrhu brda, Tarhe je ekao svoju nevjestu. Neumorno, vjerno, mnoge je godine ekao. I tu se pretvorio u kamen. Eno ga i danas stoji, Uspravna stijena. A Nasmijeeni Mjesec, od Velikog je duha pretvorena u Noni vjetar to vjeito narie svojom alopojkom u sumrak kroza umsko stab-lje, i jaue preko vrhova planina. Lijepa Mveerahina pria sve je zainteresirala i razdragala, stadoe ju nagovarati neka ispripovijedi jo togod, ali ona se samo osmjehnu i odmahnu glavom. Sad, kad je donekle savladala svoju srameljivost, s velikim je zanimanjem stala pratiti ale i razgovor za stolom.

Pukovnikovo fino staro vino pilo se kao voda. im se jedna aa praznila, nova se punila. U tome se naprosto

ii 213 bodrilo i gotovo utrkivalo, ali je pukovnik naravno, oduvijek vodio rauna da tako to ne prijee granice dozvoljenog u njegovoj kui. - Prijatelji - ree on - ve je pozno doba. Sutra, nakon sretnog dogaaja, zabavljat emo se igrama, gaanjem, utrkivanjem i svakojakim nadmetanjem. Satnik Boggs i ja spremili smo i nagrade, a djevojke pozivam da i one doprinesu neim, to e dati vei polet natjecateljima. - Hoe li i one sudjelovati? - upita Isaac. - Ako sudjeluju, onda bih volio vidjeti utrku izmeu Betty i Mveerah. - Betty e utei svakoj eni na cijeloj granici, bila bijela ili crvena - ree Wetzel. - A moe i neke mukarce natjerati da se dobrano oznoje. - Pa, moda joj sutra damo priliku da se iskae - na to e pukovnik. - Bila je ona dobra trkaica nekad, ali se sad nekako posvetila knjizi, pa - Oh, Eb, pa to nije istina - prekine ga Betty. Pukovnik se nasmije i potape sestru po obrazu. - Dobro, dobro, Betty - ree joj, pa ustane, te nastavi: -Pijmo u zdravlje nevjeste i mladoenje. Satnice Boggs, de ti reci koju. - Pijmo u ast nevjestine krasote i mladoenjine sree ree satnik diui au. - Ne zaboravite djeveruu - dobaci Isaac. - Da, tako je, ne zaboravimo djeveruu. Gospodine Clar-ke, hoete li vi rei togod u to ime? - doeka pukovnik. Clarke ustade pa e: - Bio bih sretan da mogu rei togod to bi bilo na visini ovakve prigode, ali je to doista teko. Kao i pukovnik Zane, i ja se nadam da e ova indijanska princeza biti prva spona u lancu mira koji e jednog dana sjediniti bijelog i crvenog ovjeka. Umjesto Bijelim dralom, nju bi trebalo nazvati Bijelim Golubom. Gospodo, diem ovu au sa eljom da doivi dug ivot i sreu. 214 Zdravica se ispila. Clarke ponovo napuni svoju au i diui ju visoko pogleda u Betty. - Gospodo, u ast djeverue. Gospoice Zane, za vae zdravlje i sreu nazdravljam vam ovim dobrim, starim vinom, - Hvala vam - promrsi Betty oborenih oiju. - Svima elim laku no. Hodi, Mveerah. Naavi se ponovo nasamu s Betty, Indijanka ju pogleda oima nalik dvjema zvijezdama blizankama. - Moja me sestra usreila - apne ona svojim tihim, barunastim glasom. - Mveerahino je srce puno.

- Vjerujem ti da si sretna, jer jako voli Isaaca. - Mveerah ga je oduvijek voljela. Ona e voljeti i njegovu sestru. - I ja u tebe voljeti - ree Betty. - Voljet u te zato to si ga spasila. Ah, Mveerah, divna, predivna je bila tvoja ljubav. - I moja je sestra voljena - apnuo Mveerah. - Mveerah je uoila pogled u oima velikog lovca. U njemu je bilo tuno svjetlo to ga Mjesec baca na vodu. On te voli. A i drugi je gledao u moju sestru oima nalik plavetnilu sjevernog neba. I on te voli. - uti! - izusti Betty drui i krijui lice. - uti, Mveerah, ne govori mi o njemu. 215 GLAVA 11 Slijedeeg dana popodne sunce je toplo sjalo, zrak je bio nabijen slatkastim mirisom hrastova luba, ptice su pjevale svoj radosni poj. Veoma je ivopisna bila slika ispred mrke palisade izbrazdane oiljcima mnogih bojeva. Niske, puzavicama pokrivene brvnare na padini bijahu vie nalik kuicama s kakve slike nego li istinskim ljudskim nastambama; po samotnom i vremenom izgledu mlina, s njegovim izgorjelim krovom - uspomenom na Indijance - i sad nepominim i tihim kolom, reklo bi se da je naputen jo prije stotinu godina. Na jednoj glavici zastrtoj mekanom travom sjedili su Isaac i njegova nevjesta Indijanka. On je izabrao ovo mjesto jer se s njega lijepo vidjela zelena istina na kojoj e se odrati trke i natjecanja. ene su s divljenjem zurile u njegovu nevjestu. apatom su naveliko raspredale o njezinoj bijeloj puti, malim rukama i neobinoj ljepoti. Djevojke su zauenim, irom otvorenim oima netremice buljile. Djeca su neprestance optravala oko grupice, gurala se, valjala po visokoj travi i ciala oduevljeno. Bit e to prvorazredna sveanost, na zelenilu okupilo se cijelo naselje, muko i ensko, staro i mlado. Pukovnik i Sam postavljali su jedan stup nasred istine. Na njemu e biti meta za strijelce. Satnik Boggs i bojnik McColloch odreivali su redoslijed natjecatelja. Jonathan Zane, Will Martin, Alfred Clarke i ostali mladi mukarci pomno su nabijali i mazali svoje puke. Betty je sjedila na krupnom pastuhu to ga je pukovnik Zane irokogrudo dao za nagradu pobjedniku. Bila je izvanredno raspoloena, upravo je Isaaca izmolila neka ju podigne na visokog konja s kojeg je htjela pratiti natjecanje. Jedino Wetzel nije bio obuzet razuzdanim veseljem to je proimalo sve. Stajao je po strani, naslonio se na svoju dugu 216 puku i nije se uope osvrtao na ono to se unaokolo zbiva, nego je kao zanesen zurio u umu na suprotnoj obala rijeke. - Mamci, spremni smo za zabavu - veselo dovikne pukovnik. - Pamtite, svaki samo po jedan metak, osim u sluaju jednakog rezultata, zna se. A sad, neka svaki puca kako najbolje zna. Prvo se streljako natjecanje zvalo ukucavanje avla. Kako se po nazivu moe naslutiti, radilo se o gaanju avla. U pomanjkanju avla, kojih je bilo uvijek malo, obino se pravilo neto slino, od kakve stare otrice, ili stara brusa, ili ak iz srebrnjaka. avao bi se tek ovla ukucao u stup, a takmiari su ga

gaali iz daljine koliko god je pogled dosezao. Ukucati avao ravno u stup s udaljenosti od stotinjak jardi bilo je rijetko izvedeno djelo. Mnogi su ga lovci drali teim od tuljenja svijee, druge zabave tipine za granicu, koja se sastojala u tome da se metkom utuli svijea postavljena u mraku na odreenoj udaljenosti. Mnogi su useljenici, naroito oni to su bili viniji plugu nego puci, gaali leeke i pu-anu cijev naslanjali na grumen zemlje, da joj smanje trzaj. Gaanje je poelo. Od prve estorice, najbolji su bili Jonathan i Alfred Clarke. Obojica su pogodili unutar kruia, na pola palca kraj avla. - Alfrede, moram priznati da ste zaista vrlo dobar - ree pukovnik. - Od posljednjeg gaanja jako ste napredovali. Izredalo se est useljenika. Nitko nije uspio pogoditi unutar kruia. Tako je na Jonathanu i Alfredu ostalo da jo jednim metkom rijee konani ishod. - Pazi kako gaa, Alfrede - izdere se Isaac. - Volio bih da ga pobijedi. On me uvijek tukao, pa me poslije jo i zavitlavao. No, Alfredovo drugo tane promai, a kako je Jonathan smjestio jo jednu kuglu unutar kruia, ovaj put jo i blie avlu, to se Alfred morao priznati pobijeenim. 217 - Eno Millera - javi se Silas. - Moda e i on htjeti da se ogleda. Pukovnik se okrene. Miller se pridruio drutvu. Nosio je puku i opremu, oito se tek vratio u naselje. Ljubazno je klimnuo u znak pozdrava svima. - Miller, hoete li gaati za prvu nagradu koju sam upravo htio dati Jonathanu? - ree pukovnik. - Neu. Zakasnio sam, pa nemam pravo da sada gaam. Sudjelovat u u drugom natjecanju - odvrati Miller. im je Miller stigao, Wetzel je promijenio poloaj, primaknuo se gomili. Pas Tige iao mu je za petama. Nitko nije uo Tigea kad je tiho zareao, niti Wetzela kad ga je strogo uutkao. Wetzel prebaci ruke preko Bettvna konja i naizgled stade promatrati natjecatelje. Zapravo je pozorno motrio Millera, - Za ovu nagradu nadam se da e biti dobrog gaanja -ree pukovnik Zane i zamahne Bettvnim darom, lijepo izvezenom kesom za kugle, od jelenje koe. Budui je ve dobio jednu nagradu, Jonathan je otpao, vie se nije mogao natjecati. Tako je Alfred stekao pravo da prvi puca za drugu nagradu. Dao bi sve to ima samo da dobije onaj preslatki i predragi dar to ga je pukovnik pokazivao diui ga visoko iznad glave. Njegov se metak abi u drugi krug. Nije bilo slabo, ali je znao da mu to nikad nee donijeti nagradu. - Malo ste nervozna, a? - dobaci Miller pomalo se cerei svojim tamnoputim licem. Nakon Alfreda gaalo je nekoliko mladia, ali veoma slabo. Potom doe red na Harrvja Benneta. Mnoge je nagrade Harry dobio u ranijim natjecanjima, drali su ga jednim od najboljih strijelaca u cijelom kraju.

- Malo ih je poslije tebe, Harry - dobaci mu pukovnik. -Sad ili nikad! , , .Si. i 218 - U redu, pukovnie. To je Bettvna nagrada. Bome e netko morati izvesti pravo udo da me nadmai ree momak i plave mu oi bljesnue kad je nanianio. Njegov pucanj poprate poklici i odobravanja. Tane je ulo u stup tako blizu avla da se izmeu njih ne bi mogla zavui ni otrica noa. Doao je red na Millera. Bio je dobar strijelac i svjestan svoje umjenosti. Pouzdanjem roenim iz dugog iskustva i poznavanja svoga oruja, briljivo, ali ipak brzo, nanianio je i opalio. Okrenuo se, zadovoljan to e odnijeti udenu nagradu. Okrznuo je avao. Ali Miller je pravio raun bez krmara. Betty je vidjela onaj samozadovoljni osmijeh na njegovu licu. Pratila je one koji su gaali nakon njega, nekoliko useljenika koji su se uzalud muili da neto postignu. Uvjerena napokon da nitko nee nadmaiti Millera, skliznula je s konja i prila Wetzelu koji je stajao kraj njezina mustanga. - Lew, vidim da e Miller dobiti moju nagradu - ona mu apne poloivi aku na njegovu miicu. - Okrznuo je avao, sigurna sam da nitko ne moe bolje. Neu da dobije ita od mene. - I tako, curice mala, hoe da ja gaam za tebe. - Da, Lew, molim te, gaaj za mene. Za Wetzela se govorilo da ne troi barut uzalud. Nikad nije sudjelovao u streljakim natjecanjima useljenika niti u njihovim utrkama, ali se dobro znalo da je najbri trka i najsavreniji strijelac diljem granice. Stoga se pukovnik i iznenadio i obradovao kad je uo Wetzela kako se javlja da i on opali jedan metak. Miller je s mrgodnim osmijehom pratio zbivanje. Znao je da lovac mora izvesti pravo udo, makar se stoput zvao Wetzel. - Gaam za Betty - ree Wetzel. Svojim je otrim pogledom stao motriti stup. Na toj se udaljenosti avao inio malenom crnom mrljicom. Lovac dohvati jedan od svojih 219 uvojaka to su mu padali na plea, pa ga pridri neko vrijeme pred oima. Tako se uvjerio da nema niti najmanjeg povjetarca. Crna se duga cijev stala polako dizati - uzbuenim promatraima inilo se da nikad nee stii u vodoravan poloaj - a kad je napokon stala, na jedan kratak as reklo bi se da su ovjek i puka isklesani iz jednog kamena. Sunuo je crveni plamen, s cijevi se odbio pramen dima, zauo se zvonak prasak. Mnogi su pomislili da je lovac posve promaio. Izgledalo je da se avao nije ni pomakao. Na krugu olienim kreem nije bilo rupe od taneta. Ali, kad su bolje zagledali, vidjeli su da je avao ukucan u drvo.

- Nevieno! - vikne pukovnik. - Lewis, ne pamtim da sam tako neto doivio vie nego jednom dosad! Wetzel ne odgovori, samo se vrati svom ranijem mjestu i uze puniti puku. Betty mu prie trkom, drei nagradu -vreicu za kugle. - Oh, Lew, kad bih smjela, poljubila bih te. Ne zna koliko mi je drago to si ba ti dobio tu nagradu. I zasluio si je, jo nisam vidjela ljepi i precizniji pogodak. - Betty, vreica je malo prelijepa za lov na crvenokoce, ali u je ipak zadrati za uspomenu - odvrati Lewis u ijim se oima zrcalio vedar osmijeh s djevojina lica. U ono se doba mlade zabavljala natjecanjima u snazi, brzini i smjelosti, te su pioniri dobroduno i poletno gajili takve sportove iskljuivo radi njihove koristi. Natjecatelji su se zduno iz petnih ila upinjali da nadmae svoje protivnike. Od Alfreda se nije moglo oekivati da se u takvim natjecanjima ovjena slavom. Navikao na relativni nerad, nije se mogao natjecati s otvrdnulim momcima to su odrasli i odgojili se u takvu ivotu gdje deset milja hoda za plugom, ili hvat iscijepanih drva dnevno predstavljaju sitnice. Tako je Alfred izgubio u svim natjecanjima, samo je uspio oboriti najboljeg hrvaa. Na tome se zadovoljno zaustavio i ispruio 990 na travu da vrati dah. Danas se za divno udo osjeao radosnim. Za vrijeme popodneva dvaput su mu oi srele Bettvn pogled od kojeg mu se srce stislo nekakvom udnom primjesom bojazni i nade. Razmiljao je o onome to se zbilo izmeu njega i Betty i pogledom lutao po ljudima. No, kad mu je pogled pao na Wetzela, on se prene. U lovevu dranju ima neeg neobinog. Wetzel je licem bio upola okrenut momcima to su skakali u njegovoj blizini, nehajno se naslo-nivi na jedan hrast. No svaki bi pozorniji promatra vidio ono to je i Alfred opazio - da u onoj krutoj i nepominoj prilici ima nekakve opreznosti. Wetzelove su oi bile usmjerene prema zapadnom kraju otoka. Gotovo nehotice i Al-I fred pogleda u tom pravcu. Zapadni kraj otoka predstavljao | je dugaak i nizak jeziak zemlje pokriven bunjem, trnjem i travom. im je pogledao na onu obalu, Alfred je jasno primijetio jednu tamnu priliku koja je hitro mugnula iz jednoga buna za drugi. Bio je siguran da se nije prevario. Polako i neupadljivo je ustao i odetao do Wetzela. - Wetzelu, neto sam opazio - ree on tiho. - Neto se pomaklo iza onog bunja na poetku otoka. Nisam siguran da li je ivotinja ili Indijanac, ali neto jest. - Indijanci. Vrati se i dri se kao da nita nije bilo. Nikome ne govori i pazi na Millera - odvrati mu Wetzel apatom. Uznemiren i pitajui se to li e sada biti, Alfred se vrati. Tek to se primaknuo ostalima, zau Bettvn glas kako se die u indigniranom prosvjedu. - Kaem vam da sam s mustangom prela preko rijeke -vikala je Betty. - Ba na onom mjestu, a voda je bila jo via nego sad. - Vjerojatno vam se tako uinilo - odvratio je Miller uz onaj svoj antipatini, sumnjiav osmijeh. - Znam da je voda ponekad toliko niska da konj lako odgaca na drugu obalu. Ali sad, va mustang ne bi mogao

preplivati ni do pola puta.

il 221 - Odmah u vam pokazati - otpovrne Betty sijevajui oima. Uvukla je nogu u mamuzu i vinula se na svog Ognjenka. - Ne, Betty, nemoj praviti gluposti! - viknu gospoda Zane. - ta te briga da li ti kakav tuinac vjeruje ili ne? Eb, reci joj neka ne ide. No, pukovnik se samo nasmije i niim ne pokua zaustaviti djevojku. Uivao je u njezinom temperamentu. - Zaustavite je! - izdere se Clarke. - Betty, kamo e? - Wetzel e seui da uhvati uzde njezina konja. Ali je Betty bila hitra. Izbjegla je lovca i s podrugljivim smijehom okrenula konja i potjerala ga na obalu. - Betty, stani! - povie Wetzel za njom. Nije se ni osvrnula; jo samo as i njezin e se vatreni mali mustang odbiti od pliaka i zaplivati. - Stani! Betty, vrati se, ili pucam u konja - zaurla Wetzel, ovaj put je u njegovom glasu bilo nekakve smrtonosne odlunosti. Napeo je kokot i podigao dugu puku. Betty ga je ula, pa je navrat-nanos okrenula mustanga. Pogledala je u njega iznenaenim i zaprepatenim pogledom jer je znala da s Wetzelom nema ale. - Sto mu gromova! - zapanji se i pukovnik, u udu gledajui u lovevo lice koje je sad bilo blijedo i mrgodno. Stigavi na obalu, Betty e prijekorno: - ta ti je, Lew, valjda ne bi zbilja pucao u Ognjenka? Svi su utjeli, napeto su iekivali lovev odgovor. Osjeali su prisustvo one udnovate sile to navjeuje neobina zbivanja. Pukovnik i Jonathan znali su odmah, im su pogledali u Wetzela, da se sprema neto neobino. Lice mu postalo sivo i hladno, usne je vrsto stisnuo, oi rairio, u njima se caklio nekakav udan sjaj. - Kamo si krenula s konjem? - upita Wetzel. - Htjela sam do one toke gdje je voda plitka - odvrati Betty. - To sam i sam shvatio. Dobro, Betty, znaj da se u onom bunju, tamo gdje si se ti zaputila, kriju Indijanci i ekaju te. S tim rijeima Wetzel prebaci puku na rame i hitrim se korakom udalji. - Oh, pa nije valjda! - uzvikne Betty. - Oh, to sam glupa!

- Povucimo se od obale, svi! - naloi pukovnik. Clarke prie pukovniku i kroei uz njega ree mu: - Pukovnie, primijetio sam da Wetzel nekako naroito motri otok, bilo je to upadljivo s obzirom na ope veselje, pa sam i ja stao motriti. Opazio sam nekakvu crnu priliku kako je promakla za jedan bun. Priao sam Wetzelu i rekao mu, a on mi odvrati da su na otoku Indijanci. - Pakla mu, ne znam ta da mislim - namrti se pukovnik. Najprije mi Wetzel iznosi neke svoje sumnje, pa se pojavljuje Miller i izaziva Betty da pokua onakvu ludost, a onda otkrijemo da su tamo Indijanci! Sve to moe biti sluajno, ali u svakom sluaju crno se pie. Uto im prie Miller. - Pukovnie - ree on - ne mislite li da se Wetzel prevario? Ja sam jutros doao s one strane i nisam vidio nigdje traga Indijancima. Mislim da je Wetzel izazvao nepotrebnu uzbunu. - To to ste vi doli s one strane rijeke ne znai da tamo nema Indijanaca - otro odvrati pukovnik. - Zar moda sumnjate u Wetzelov sud? - Ja sam vidio Indijanca! - uzvikne Clarke i stane pred Millera gledajui ga uspaljenim oima. - Ako tvrdite da nije tako, onda laete! tavie, ja pretpostavljam da vi znate mnogo vie o cijeloj ovoj stvari. Motrio sam vas. Vidio sam da ste nemirni i da od vremena do vremena gledate na rijeku. Moda bi bilo bolje da objasnite pukovniku zato ste nagovarali njegovu sestru da pokua prijei rijeku. Miller zarei i iskesi zube, vie nalik tigru nego ljudskom biu, pa skoi na Clarkea. Lice mu pocrnjelo zlobnom mrnjom, segnuo je rukom i isukao nekakvu ubilaku noinu. Djeca kriknue i ene vrisnue uplaeno. Izvanrednom hitrinom izvjebanog boksaa Alfred skoi u stranu i isprui desnu ruku. Pesnica mu tekim udarcem zgodi Millera u glavu, obori ga, no u luku odleti nekamo na tlo. Sve se zbilo takvom brzinom da su svi stajali kao uzeti. Useljenici su nepomino gledali kako se Miller polako pridie. - Dajte mi no! - muklo je kriknuo. No je bio pao kraj nogu bojnika McCoUocha. On ga je brzo poklopio stopalom. - Odmah emo ovo raistiti - zapovjedniki e pukovnik. - Clarke, tekom ste se optubom nabacili. Imate li ju ime potkrijepiti? Clarke je mirno stajao, podignute glave, bio je veoma blijed, ali su mu oi bile nalik plavkastu eliku. - Mislim da imam - ree. - Millera znam jo iz Fort Pitta, laov je i pijanica. Prijateljevao je s Indijancima i Britancima. Ono to je tamo radio sigurno je nastavio i ovdje. Sam Wet-zel mi je rekao neka pripazim na njega. Nagovarao je Betty da prijee rijeku, a i ja i Wetzel vidjeli smo Indijance na otoku. - Pukovnie, sve je to la - muklo e Miller. - Pokuava me obijediti. Mrzi me jer vaa sestra - Huljo! - vikne Clarke i zamahne na Millera. Pukovnik na vrijeme zgrabi ruku raabjenjela mladia.

- Dajte nam noeve, bilo kakvo oruje - sopui e Clarke. - Da, najbolje da se odmah obraunamo - dometne Miller. ! - Satnice Boggs, odvedi Clarkea u karaulu. Ne smije ti ni maknuti odanle, makar ga morao zatvoriti - naredi pukovnik. - Milleru, to se vas tie, ne mogu vas osuditi bez dokaza. Kad bih zasigurno znao da su na otoku Indijanci i da ste znali da su tamo, ostali biste bez glave i ne beknuvi. No, ovako, smatrat u cijelu stvar sumnjivom i dat u vam dvadeset i etiri sata vremena da napustite utvrdu. Useljenici se raziu i podu svojim kuama. Svi su odobravali Clarkeu. Miller je svima postao antipatian. Njegova sklonost piu, arogantno i drsko dranje postepeno su razorili simpatije koje je stvorio u prvo vrijeme svoga boravka u Fort Henrvju. Clarke je naprotiv svojom dobrodunou i spremnou da svakom pomogne, svojom ljubavlju prema djeci i smjelim istupima pridobio ope simpatije i potovanje. - Jonathane, ovo mi se ini Girtvjevim maslom. Volio bih znati tono ta se zbiva - ree pukovnik kada se s braom, Betty i Mveerah vratio u kuu. - Zamisli! Ne moemo se ak ni jedno popodne mirno zabavljati! Moram se nai s Lewi-som. Ne mogu se uzdati u Clarkeov sud jer je on oito ogoren na Millera. Strano bi bilo da su se potukli. Ta su se dvojica ve ranije zakvaila, a sve mi se ini da ovime nije zavrena njihova svaa. - Nadu li se opet ali, kako e ih drati daleko jednog od drugog? - ree Silas. - Ukoliko Miller ne ubije Clarkea prije nego napusti utvrdu, sigurno e se skrivati u blizini, u umi, i ekati priliku da ga ustrijeli. - Nee dok je Wetzel ovdje - odvrati pukovnik. - Betty, vidi li to je tvoje - on zapone, okreui se sestri, ali zastane opazivi njezino blijedo i oajno lice, te ne zavri misao. - Ne jadi se, Betts, nisi ti kriva - uze Isaac tjeiti sestru, njeno grlei njezinu uzdrhtalu priliku. - Ja vjerujem da Clarke ne grijei kad tvrdi da je Miller znao za Indijance na otoku. Meni se ini da je sve to smiljeno da bi se tebe odvelo. Ne strahuj za Alfreda. On je u stanju da se sam uva, to nam je dosad pokazao sasvim lijepo i jasno. Sat kasnije, Clarke je upravo bio veerao, pa je zapalio svoju lulu i sjeo kraj prozora. Bijes mu se poneto stiao, pa je sad kritiki razmiljao o svom postupku. Nisko je spao, da se potue s ovjekom koji nije puno bolji od drumskog razbojnika. Ipak, s nekakvim se mrkim zadovoljstvom sjeti udarca kojim ga je sruio. Sjetio se i kako je zatraio no, pa da se njih dvojica potuku na ivot i smrt. Najbolje bi bilo da se tamo, na licu mjesta, okonala i rijeila kavga meu njima dvojicom. Jer, zna on Millerovu opaku ud, zna da je Miller ubio ve vie bijelih ljudi i da taj nee prezati ni od kakvih sredstava. Pa, pomisli, vrlo vano! On se zbog toga nee nervirati. Ovako ili onako, nije ga puno briga. Doma nema, a bez ljubljene ene ne moe ga ni stvoriti. Napokon, on je samo vojnik najamnik, zavisi od milosti sudbine, tjerat e svojim putem, pa kud puklo da puklo. Misli mu prekine tihi korak na stepenicama za kojim se zau kucanje na vratima. - Izvolite - on viknu. Vrata se otvorie, u sobu ude Wetzel. Lovac uze jednu stolicu, prinese ju k prozoru, sjedne i prebaci puku

preko koljena. - Doao sam ti neto rei. - Spreman sam i da sluam i da govorim, samo reci - odvrati Alfred. - U prvom redu, Miller je i te kako zasluio onaj tvoj udarac. Ne bio ja tko sam, ako se on i Girty nisu dogovorili da onim trikom namame Betty u klopku. No, zasad mu nita ne moemo dokazati. Ja sam uvjeren da je znao za crvenokoce. ta moe, na temelju samo mojih zakljuaka ne mogu ubiti jednog bijelca. Moram to pouzdano utvrditi. A tebi kaem da se dobro uva najgoreg gada na rijeci. - Toga sam svjestan - odgovori Alfred. - Znam ga jo iz Fort Pitta. to bi ti htio da poduzmem? - Izbjegavaj ga dok ne ode. - Pa nisam kukavica! - Ne, to nije kukaviluk. On e te ustrijeliti iz potaje, skriven iza kakvog stabla ili brvnare. - Mnogo ti hvala na prijateljskom savjetu, ali neka mi glava i bude u torbi, ipak se neu zatvarati u sobu. Alfred se pomalo udio lovevoj revnosti. - Ti voli Betty, je li tako? 776 Wetzel je uputio pitanje na svoj nain neposredno, i ono je zaprepastilo Alfreda. Nije se mogao ljutiti, a nije znao ta e odgovoriti. Lovac nastavi: - Ne mora mi odgovoriti, jer to i sam znam. A znam da i ona tebe voli. Eto, zato traim da se uva Millera. - ovjeje, poludio si! - gorko se nasmije Alfred. - Mari ona za mene kao za lanjski snijeg. - Mladiu, tu grijei. Prelako plane, a takva je i Betty. Oboje se volite i zbog toga ste nesretni. Naravno, ti ne poznaje Betty, a ona tebe krivo procjenjuje. - Wetzele, pobogu, ako ti je to poznato, reci mi! Da li ju volim? Nema te rijei kojom bih ti mogao odgovoriti! Toliko ju volim da bih maloas poginuo u blaenstvu od Millerove ruke samo da padnem kraj njezinih nogu i umrem branei ju. Tvoje me rijei uzbuuju. Kakvo pravo ima da mi tako to govori? Otkud zna? Lovac se prigne unaprijed i poloi ruku Alfredu na rame. Njegovo je blijedo lice bilo ozareno onim uzvienim svjetlom koje se javlja na ovjeku plemenitog duha u asu kad odaje tajnu uvanu cijelog ivota ili kad rtvuje ono to mu je najdrae. Njegova su se iroka prsa burno nadimala, dubok mu je glas zadrhtao: - Sluaj. Nisam ovjek od puno rijei, a inae je teko tako neto rei. Betty te voli, znaj. Ja sam ju nosio na rukama kad je bila malena beba. Pravio sam joj igrake i igrao se s njom kad je bila djevojica. Poznajem ju u duu, do tanina. Nju mogu itati kao to itam s mahovine, s lia i s luba u umi. Cijeli sam ju ivot volio. Eto, zato znam da ona voli tebe. Ja to osjeam. Njezina je srea meni jedina briga na ovom

svijetu. I zato sam ti prijatelj. U tiini to je pratila njegove rijei, lovac tiho ustade i izae. Betty se trgne iza sna. U hipu se rasanila. Kroz kronju javora ispred prozora sipila je mjeseina i bacala fantastime sjene na zid. Mirno leei, Betty je promatrala sjene nalik 797 likovima iz bajki i pozorno oslukivala. ta ju je probudilo? No je bila tiha. Jedan je pijetao najavljivao skoru zoru. Saekala je hoe li uti Tigeov lave ispod njezina prozora, ili Samov glas, ili tapkanje i bat konjskih kopita u staji - bilo kakav znak koji je redovito prekidao njezin san u rane sate. Ali, nikakve buke, nikakva zvuka. Odjednom zau nekakav lagahan tropot u drugom uglu. Bio je to zvuk kamiaka to padaju, odskakuju i kotrljaju se po podu. tropot se ponovi. Netko je bacao kamike kroz prozor. Sila je s kreveta, pritrala prozoru i nagnula se van. Mjesec se sputao iza humka, ali je Betty mogla jasno razaznati predmete. Spazila je nekakvu tamnu priliku gdje ui kraj ograde. - Tko je to? - upitala je pomalo uplaeno, ali jo vie radoznalo. - S, to sam ja, Miller - zaula je priguen odgovor. Prilika se uspravila. Kad je zakoraila blie njezinu prozoru, Betty prepozna tamno Millerovo lice. U ruci je stezao puku, a preko ramena je prebacio zaveljaj. - Odlazite, ili u dozvati brata. Neu vas sluati - ree Betty i pokrenu se da napusti prozor. - S, ne tako glasno - brzo i muklo e Miller. - Bolje e vam biti da me posluate. Odlazim preko granice, Girtvju. On e dovesti Indijance i Britance, spalit e naselje. Ako poete sa mnom, spasit u ivot vaoj brai. Ja sam pomogao Girtvju i on e mi uiniti tu uslugu. Neete li poi sa mnom, zarobit e vas, pa ete gledati kako vam svu rodbinu i prijatelje skalpiraju i pale na lomai. Brzo, odgovorite! - Izdajnice, nikad! Nakazo! Radije u gorjeti na lomai nego da makar samo korak napravim s vama! uzvikne Betty. - Onda upamtite da ste se zamjerili ovjeku spremnom na sve. Ukoliko izbjegnete masakru, na koljenima ete me preklinjati. Naselje je osueno na propast. A sad, samo izvolite svom vatrenom draganu. Sad se ohladio. Ha-ha-ha! avolski se smijui Miller preskoi ogradu i nestade u tami. Prestravljena, uasnuta, Betty klone na pod. Jezom se stresla od paklenske zlobe u Millerovim rijeima. Kako se mogla toliko prevariti u njemu? U dosluhu s Girtvjem! U srcu je divljak, renegat. Ponavljala je u sebi njegove rijei. Izvolite svom vatrenom draganu. Sad se ohladio, apne Betty. ta je htio rei? Uto joj sinu: Miller je umorio Clarkea! Bolno se stresla, kao da joj se no zario u slabine, a ukoeni joj udovi odmah ivnue. Pojuri u hodnik i zalupa na bratova vrata.

- Eb! Eb! Dii se! Brzo, zaboga! - kriknu. Zauje se prigueni uzvik, brzi enski glas, teak bat koraka. Vrata se otvore. - ta je, Betts, ta se desilo? - ustro u pukovnik. Istog se asa otvore druga vrata na kraju hodnika i izae Isaac. - Eb, Betty, ujem neke glasove i vani i u kui. ta se dogaa? - Oh, Isaac, Eb! Dogodilo se neto strano! - bez daha viknu Betty. - Stani, smiri se - mirno e pukovnik. Jednom je rukom zagrlio Betty i privukao ju u sobu. - Isaac, donesi puke. Hajde, Betty, vrijeme je dragocjeno. Reci mi, ali brzo i kratko. - Probudila sam se jer sam ula kako mi kamenii padaju u sobu. Otrala sam k prozoru i spazila jednog ovjeka kraj ograde. Priao je prozoru, prepoznala sam Millera. Rekao mi je da ide k Girtvju. Ako u ja poi s njim, on e spasiti ivote sve moje rodbine. Ako pak neu, svi e biti unakaeni, ivi spaljeni, a mene e odvesti u ropstvo. Rekla sam mu da bih radije umrla nego to bih ila s njim. Onda mi je kazao kako smo svi osueni na propast, i da je moj vatreni dragan sada hladan. Nasmijao se jezivim smijehom od kojeg mi se koa najeila i otrao put rijeke. Oh! On je ubio Clarkea! 229 - Pakla mu! Kakav zlikovac! - uzvikne pukovnik i stade se urno oblaiti. - Betts, imala si puku kod sebe, zato ga nisi ubila? Oh, zato nisam ozbiljnije uzeo Wetzelov savjet? - Valjalo je juer pustiti Clarkea neka ga ubije - ree Isaac. - Sigurno je kao na dlanu da e ovamo dovesti Girtvja s cijelom bandom razularenih avola. Sto da radimo? - Poslat u za njim Wetzela i taj e mu brzo smrsiti konce - odvrati pukovnik. - Molim vas poite vidite naite Clarkea - Da, Betty, odmah idem. No, ne kloni djevojko, budi spremna na sve. Lako mogue da je Miller doista ubio Alfreda, a jo e i do gorega doi. - I ja u za tobom, Eb, samo da kaem Mveerah. Nasmrt je uplaena - ree Isaac. - Dobro, samo pouri - odgovori pukovnik i zgrabi puku. Ne gubei vie ni aska, on trkom izae iz sobe, uz put kopajui svoju lovaku koulju. Prvi se prosvit zore stao uvlaiti kroz prozor. U njegovu hladnu sivilu kojim je najavljivao raanje novog dana, nije bilo radosti. ta li e sunce na ishodu donijeti? Moda e zracima svojim obasjati dugi red obojenih Indijanaca. A svje povjetarac s rijeke moda e donijeti njihovu otegnutu bojnu vrisku. Nije bilo udno to su Noah i njegov brat, probueni glasom svoga oca, sad sjedili u svom krevetiu i ogledavali se uplaeno. Nije bilo udno to je lice gospoe Zane izgubilo boju. Koliko je puta gledala kako joj mu grabi puku i trkom odlazi van u susret pogibelji!

- Bessie - ree Betty - ako je Clarke mrtav, ja ga neu dugo nadivjeti. Svemu sam ja kriva. - Glupost! ula si Eba kad je rekao da su se Miller i Clarke ve i ranije svaali. Mrzili su se jo prije nego to su tebe vidjeli. ,;, 230 Neka se vrata zalupie, brzi koraci zatabae uza stepenice, u sobu banu Isaac. Smrtno blijeda Betty rukama je pritis-kala grudi i gledala Isaaca oima u kojima je lealo pitanje to ga njezina usta nisu mogla izustiti. - Betty, Alfred je teko ranjen, ali glavno da je iv. Zasad ti vie ne znam rei. Bessie, uzmi iglu, svileni konac, zavoje, sve to ti treba za duboku ranu od noa. Pouri! Zgreno se Bettvno lice ozari kao da je kakvo toplo svjetlo palo na nju, usne joj se pomakoe, uz jecaj radosti ona otri u svoju sobu. Dva sata kasnije, dok je Annie dorukom sluila Betty i Mveerah, pukovnik ue u blagovaonicu. Njegovo se smrknuto lice malko razvedri. - ovjek se mora pomiriti sa svim to ga snae - ree. -Betty, gadan je zloin poinjen. Kad sam uao u Clarkeovu sobu, naao sam ga gdje lei na krevetu, iz njega viri drak noa. Kako sada stvari stoje, sumnjam da emo ga izvui. Blijedih usana Betty apnu: - Mogu li ga posjetiti? - Ako doe do najgoreg, odvest u te k njemu. No, sad ne bi valjalo da ide, sigurno bi se uzrujao. Jo uvijek ima nade. - Jesu li se tukli, ili ga je Miller izbo u snu? - Miller je uao k njemu kroz prozor i izbo ga u mraku. Sreo sam Wetzela, pa sam mu rekao neka poe Millerovim tragom i provjeri ima li istine u njegovoj prijetnji Girtvjem i Indijancima. Sam je maloas naao Tigea vrsto svezana u jednom uglu kraj ograde iza staje. Sada je jasno kako se Miller uspio primai kui neopaen. Zna da mu nikad nije uspjelo sprijateljiti se s Tigeom. Jadan pas, tako je bio svezan da nije mogao ni maknuti ni zalajati. Oh, Miller je lukav kao Indijanac! Sve je on to unaprijed dobro smislio. Imao je on vie strijela u svom tobolcu, ali mislim da je sad ispucao posljednju. 231 - Dosad mora da je odmakao, bit e siguran od gonjenja - ree Betty. - Zasad, da - odvrati pukovnik. - Ali dok Jonathan i Wetzel ive, ne bih dao ni prebijenu paru za njegovu kou. ujem neije glasove. Poslao sam po Jacka i bojnika. Pukovnik irom otvori vrata. Nadolazili su Wetzel, bojnik McColloch, Jonathan i Silas. Svi su bili naoruani do zuba. Wetzel je bio opremljen za dug put. Noge je umotao dvostrukim uvijaima, uzeo je i naprtnjau od jelenje koe.

- Bojnie, ti i Jonathan pazite na rijeku - ree pukovnik. - Silas, ti poi u izvianje do ua ute rijeke. Moramo se spremiti za opsadu. Mogla bi trajati dvadeset i etiri sata ili deset dana. U meuvremenu, ja u pripremiti utvrdu za obranu. Lewis, ti si ve dobio nalog. Ima li to predloiti? - Uzet u psa. Utedjet e mi vrijeme. Drat u se Millerova traga, pa u tako pronai gdje je Girty sa svojim snagama. Cijelo sam vrijeme sumnjao da Miller radi za Girtvja, siguran sam da e me Millerov trag dovesti do Girtvja i njegovih crvenokoaca. Ako se vratim nou, oglasit u se kao buljina tri puta brzo, neka bojnik i Jack znaju da to ja prelazim rijeku. - U redu, Lewis, nestrpljivo emo te ekati - prihvati pukovnik. - Betty, odlazim, pa bih ti htio neto rei - ree Wetzel djevojci koja se uto pojavila na vratima. - Isprati me do kraja staze. - Zao mi je to mora ii. Pazi Tigea, on je sav oduevljen - ree Betty hodajui kraj Wetzela, dok je pas otrao naprijed. - Betty, htio sam ti rei da se ne mie od kue jer je onaj Miller tebi spremao zamku, a Indijanci su sad iskopali ratnu sjekiru. Nema jahanja, ve sjedi kod kue. - Vjeruj mi da vie nikad neu ponoviti onakvu glupost kakvu sam htjela uiniti juer. Lekcija mi je koristila, i ja sam poneto nauila. Oh, Lew, koliko sam ti zahvalna to si me spasio. Kad e se vratiti? 232 - Moda se vie nikad neu vratiti, Betty. - Oh, ne govori tako. Znam da e sve te prie o Indijancima ostati puste prie, kao dosad, i ti e se vratiti i sve e opet biti lijepo i dobro. - Volio bih da ispadne kako ti kae, Betty, ali se nikad ne zna, nikad se ne zna. - Ide izvidjeti da li se Indijanci spremaju da opkole utvrdu? - Da, upravo to. A ako putem naiem na Millera, izruit u mu Bettvn pozdrav. Na ove rijei pune prijetnje Betty se strese. Davno jednom, u jednom asu nestaluka, Betty je urezala svoje ime na lovevoj puci. Od toga dana Wetzel je svoje smrtonosno oruje nazivao njezinim imenom. - Da ide samo zato da mene osveti, ne bih te pustila. Ne boj se, onaj e zlikovac jednog dana ionako dobiti po zasluzi. - Betty, teko e on meni izmai, a izmakne li, eka ga Jonathan. Jutros, kad smo poli Millerovim tragom do rijeke, Jonathan je samo upro prstom na onu stranu i upitao: Ja ili ti?, a ja sam odgovorio: Ja. Time je sve rijeeno.

- Hoe li Clarke preivjeti? - ree Betty izmijenjenim glasom. To joj je pitanje neprestano i iznad svega lebdjelo u mislima. - Nadam se i elim. On je tvrd momak, a rana nije ba tako strana. Izgubio je mnogo krvi, zato to je jako slab. Ako ozdravi, htjet e ti neto rei. - A ta to, Lew? - brzo upita Betty. - Sino smo se on i ja nadugako porazgovarali i - Nisi valjda iao k njemu i pripovjedao o meni? - prijekorno e Betty. Bili su stigli na kraj staze. Wetzel stade i spusti kundak puke na tlo. Tige pogleda i zamahne repom. - Da - progovori lovac - o tebi smo razgovarali. - Oh, Lewis! Pa ta ta si rekao? - izmuca Betty. - Misli da nisam smio govoriti o tebi? - Ne vidim zato bi morao. Dakako, ti si mi najbolji prijatelj, ali nekako ne pristoji da govori o meni. - Ovaj put se ne slaemo. Znao sam to on osjea, pa sam mu rekao. Znao sam i to ti osjea, i to sam mu rekao. A znam to ja osjeam, pa sam mu i to rekao. - Sto ti osjea?! - apne Betty. - Jest, to ja osjeam. Na to imam neko pravo, je li tako, budui da je poradi tvoje sree. - to ti osjea? - tiho ponovi Betty. Sad je poela shvaati da uope nije poznavala ovog ovjeka. Pogledala je u njega. Oi su mu bile zamagljene nekakvom neizrecivom tugom, - Oh, ne! Ne, ne! Lewis, reci da nije tako! - uzviknula je ojaeno. Odjednom joj je bremen postao preteak. Stala je kriti svoje malene ruke. Bratov ljubazan savjet, Bessiene opomene i rijei bake Watkins stutie se na nju. Sad je shvatila da su znali ta govore - Wetzel nju voli. Iznenada joj se zastor ispred oiju razgrnuo, spazila je pravu prirodu ovog ovjeka koji stoji pred njom. Sve se sad hrpimice stiskalo u njezinu duhu - sjeala se one tisuu i jedine sitnice to ih je za nju uinio, kako ju je uio jednostavnostima ivota, koliko je bio paljiv, vjeran, kako je oprezno bdio nad njom -sve su to bili dugovi koje ona nee nikad platiti. Jer, to sad moe dati ovom ovjeku kome duguje i vie od ivota? Nita. Prekasno je. Svojom ljubavlju mogla ga je obratiti, mogla je okonati njegova samotnika lutanja, mogla je od njega stvoriti dobra i sretna ovjeka. - Da, Betty, doao je as da ti to kaem: oduvijek te volim - ree on tiho. Pokrila je lice rukama i zajecala. Wetzel ju prigrli i privue k sebi, crna joj je glava poinula na njegovu ramenu. Tako su as stajali. - Nemoj plakati, mala moja - ree joj njeno. - Nemoj tugovati zbog mene. Moja je ljubav prema tebi bila

jedino 234 dobro u meni. Bio sam sretan to te mogu voljeti. Na mene ne smisli. Vidim tebe i Alfreda u sretnom domu, okruene radosnom djecom. Bit e tu i jedan odvaan djeak koji e dobiti ime po meni, a kad ja budem dolazio, ako budem iv, pripovijedat u mu prie, uit u ga tajnama ume, gaanju i svemu to dobro poznajem. - Oh, jadna li sam i bijedna! Zar sam mogla biti toliko toliko slijepa. Jo sam i izazivala a moglo je moglo je biti oh, sad je prekasno - grcala je Betty. - Da, znam, i tako je bolje. Ovaj ovjek to ga voli pravi je mukarac. Obrazovan je i dobro odgojen. U mene niega nema osim snage i hitra oka. A to e sluiti tebi i Alfredu kad god budete u opasnosti. Sad idem. Ostani tu dok me ne izgubi iz vida. - Poljubi me za rastanak - apne Betty. Lovac prigne glavu i poljubi ju u elo. Zatim se okrene i brzim korakom poe uza strminu prema zapadu. Kad je stigao do lovorova bunja na samoj ivici ume osvrnuo se. Spazio je vitku, sivu priliku to je nepomino stajala na uskoj stazi. Mahnuo je rukom, pa se okrenuo i uronio u umu. I pas se osvrnuo, podigao glavu, nonom tiinom odjeknu njegovo dugo, alostivo zavijanje. Zatim i on nestade. Milju zapadno od naselja, Wetzel izae iz ume i stade silaziti strmom padinom prema rijeci. Stigavi k vodi, uzeo se spremati za prelaz na suprotnu obalu. Skinuo je sa sebe odjeu, prostro ju na tlo, u sredini poloio ranac, pa je sve to vrsto svezao u malen zaveljaj koji je zakaio za puku. Potom, steui puku iznad samog kokota, zagacao je u vodu do pojasa, pa je vjeto bunuo na leda diui puku i naslanjajui ju kundakom na prsa. Desna mu je ruka bila slobodna. Snanim lenim zamasima brzo je preplivao rijeku koja je na tom mjestu bila uska i duboka. Malo kasnije je u suhoj odjei nastavio put. , 235 Nalazio se sada dvije milje nie od otoka gdje su se juer skrivali Indijanci i gdje je jutros Miller preao rijeku. Miller svakako oekuje da e ga goniti, pa e se koristiti svim svojim lukavstvom i poznavanjem ume da zavara gonitelje ili ih navede u kakvu smrtnu zamku. On se svakako pridruio Indijancima koji su po svoj prilici ekali ba na njega, ili na kakav njegov signal, te e se njima koristiti da postavi zasjedu na putu. Wetzel odlui da se udalji od rijeke daleko prema zapadu i da tamo negdje nade Millerov trag. Time je puno riskirao jer se moglo dogoditi da vie ne nabae na pijunove tragove. No, nije gubio ni trena. Odabrao pravac je. Najveom moguom brzinom, to je kod njega znailo hodati samo tamo gdje je trk nemogu, zaputio se prema sjeverozapadu. Ako nije pogrijeio u ocjeni pravca kojim je Miller morao krenuti, trebao bi na njegov trag naii kojih desetak milja od Ohija. Meutim, tek to je prevalio otprilike milju umom, kadli pas visoko podie nos i stade reati. Wetzel uspori korak i uzme polagano i oprezno napredovati, virei i zirkaju-i niz zelene umske staze. Neto dalje Tige opet zareza i stade njuiti po tlu. Naao je nekakav trag. Ispitujui tlo, Wet-zel otkri tragove mokasina. Dva su Indijanca jutros prola ovuda. Zaputili su se k sjeverozapadu, ravno prema logoru Wingenunda, Wetzel je cijeli dan pratio taj trag i na sat pred sumrak zau prasak puke. as kasnije iz gustia Wetzelu zdesna s bukom i praskom izbije srna, preskoi

jedan potoi i nestane. Jedno je stablo guste kronje bilo olujom iupano i prebaeno preko potoka. Wetzel upuza meu njegovo granje, pas pode za njim i legnu kraj njega. Prije nego e pasti mrak Wetzel zapazi da se bistra voda potoka zamutila; znai negdje uz potok Indijanci su zagazili u vodu. Vjerojatno su ubili kakvog jelena i sada sebi spremaju veeru. . Sati su odmicali. Sumrak se pretoi u no. Zvijezde se stadoe paliti jedna za drugom, zatim za umovitim breuljkom na zapadu izbije mjeseev srp. Lovac je cijelo vrijeme nepomino leao. Oko pola noi on neto apnu psu, ispuza iz svog zaklona i stane se neujno uljati uz potok. Daleko naprijed, u dubini umske tame palucalo je mirkavo svjetlo logorske vatre. Pola sata trebalo je Wetzelu da se primakne na stotinu jardi od te vatre. Potom se spusti etvoronoke i bono stade za jedno drvo na vrhu glavice koja se isprijeila ispred onog logora. S tog je uzvienja Wetzel spazio istinu okruenu borjem i jelama. Usred proplanka ivo je gorjela vatra. Dva su Indijanca vrsto spavala, umotana svojim gunjevima. Wetzel akom pritisne psa neka miruje, odloi puku, izvue tomahavk i stade se polako, palac po palac, potrbuke primicati zaspalim crvenokocima. Visoka je paprat podrhtavala putem kojim je lovac prolazio, ali ni najmanjeg uma nije bilo, niti je granica krenula niti je list unuo. Noni je vjetar tiho uzdisao u kronjama borova, s goruih je klada dizao praskave varnice, crvenim je arom jario eravicu, nehajno brisao preko zaspalih Indijanaca, ali ih nije mogao upozoriti da se drugi vjetar, zvan Vjetar Smrti, nalazi tu blizu. Minulo je etvrt sata. Sve se blie, polagano ali pouzdano dovlaio lovac. Zadivljujuim strpljenjem i samosavlaivanjem primicao se taj hladnokrvni osvetnik svojim rtvama. Svaki bi drugi neprijatelj Indijanaca zaizvjesno opalio iz puke i nasrnuo noem ili tomahavkom. Ali ne i Wetzel! Poput zmije puzao je sve blie svom plijenu. Ispruio je jednu ruku predae, naslonio se njom na tlo, isprva lagano, potom vre, pa kad se uvjerio da ima dobar oslonac privukao je tijelo naprijed za svu duinu ruke. Najzad je njegova tamna prilika ustala i stala iznad besvjesnih Indijanaca, kao kakav izvrilac kobi. Na odsjaju plamena tomahavk bijesnu jednom, drugi put, a Indijanci bez glaska samo se grevito stresoe i opru-ie tijelo, iz prirodnoga sna uskoie u vjeit san smrti. Wetzel pouri s proplanka, zanemarujui da po svom obiaju Indijancima skine skalpove. Uoio je da su to bili Shawnee, a on je oekivao da budu Delaware. Znao je da Millerovi crveni prijatelji pripadaju ovom drugom plemenu. Prisustvo Shawneeja u takvoj blizini naselja potvrdi mu sumnju da se sprema zajednika akcija indijanskih plemena protiv bijelaca. Ne bi se iznenadio da uma njima vrvi. Ostatak je noi proveo tijesno priljubljen uz jedno deblo s psom koji se bio skvrio uz njega. Ujutro je Wetzel naletio na trag jednog bijelca i est Indijanaca. Tim je tragom iao cijelog dana i polovinu noi, pa je zastao da otpoine. U podne sutranjeg dana spazio je stijenu s koje je Jonathan gledao muenje pukovnika Crawforda. Sada je Wetzel izvrio svoj omiljeni manevar, zaobiao je logor u irokom krugu te mu se privukao sa suprotne strane. S vrha strmine gledao je ravno u selo Delavvara. Dolina je vrvjela Indijancima zaposlenim poput dabrova; neki su se bavili oko oruja, neki su se bojili, drugi plesali ratni ples. Za leda mustanga bili su svezani zaveljaji. Na sve strane uurbanost i mete ratnih priprema. Ples i pjesma potrajae do duboko u no.

U praskozorje Wetzel je opet bio na svojoj promatranici. Tek to se sunce diglo, odjekne duga vriska po kojoj je zakljuio da to stie nekakva vana druina. Pogodio je. Usred prodorne vriske i dernjave u Wingenundov logor ujaha Simon Girty na elu vojske od stotinu ratnika Shawnee i dvije stotine Britanaca, takozvanih rangera, iz Detroita. Opazivi britanske crvene uniforme i bajunete, Wetzel se lecne. Zajedno s Lulaevim i Wingenundovitm ratnicima, na utvrdu e krenuti vie od est stotina ljudi! Lovac se stao tresti nemonim bijesom gledajui kako disciplinirano nastupaju rangeri i ponosno se dre indijanski ratnici. Miller je rekao istinu. Fort Henry osuen je na propast. Tige, jedan od onih uobraenih purana nee ugledati Ohio - ree on psu. urno je skinuo s vrata kesu koju mu je Betty dala, iz nje istrese jednu kuglu i vrkom noa u mekano olovo duboko usijee jedno W Potom je kroz kuglu provrtio rupu, iz kese izvukao uzicu, provukao je kroz kuglu i zagrizao u olovo. Uzicu je privezao psu oko vrata i pokazujui mu prema zapadu ree: Kui. Pametna ivotinja savreno ga je shvatila. Duna je tu poruku odnijeti kui. Njezine bistre smee oi kao da su govorile: Uzdaj se u mene. Pas zamahne repom, lizne lovevu ruku, poskoi i nestane u umi. Wetzelu bi odmah lake pri srcu. Znao je da pas nee ni pod koju cijenu stati i da ima daleko vie ansi i od njega samog da sretno stigne do utvrde. Sad se okrenuo prema indijanskom logoru, oko mu se tmurno caklilo. S ovog mjesta nee se maknuti prije nego to svojim olovnim vjesnikom ne zgodi neije srce. Ogledajui se unaokolo najzad odabere put kojim e se primai logoru koliko mu treba da nekoga pogodi. Pomno je prouavao tlo, stabla, stijene, grmlje, travu - sve to mu je moglo pomoi da se ukloni otrom pogledu indijanskih izviaa. im je odredio sebi pravac, krenuo je na opasan poduhvat. Stao se sputati i sat kasnije naao se podno strmine. Ispruio se i pribio uz tlo, opet je stao puzati kao zmija. Put ga je vodio preko nekakve barutine gdje je gusto izrasla trava i korov. Tu mu je bilo lake iako je morao gmizati kroz blato, mulj i baru. S panjeva su mu se uurbano sklanjale abe i kornjae to su se do maloas blaeno sunale. Guteri su mirkali u njega. Jedan je barski kos pred njim prestraeno prhnuo iz svoga gnijezda u travi i plaljivo ciui stao oblijetati nad barom. Bijeg ptice zabrinu Wetzela. Upravo e takve sitnice privui pozornost indijanskog izvidnika. No, ponadao se da e u onom grozniavom ratnom uzbuenju takve stvari izmai pozornosti. Napokon je stigao na kraj barutine. Pred njim se pruala njiva na ijem se drugom rubu nalazio lovorov bun to ga je sebi odredio za cilj jo s vrha strmine. Na njivi je kukuruz bio ve otprilike pet stopa visok. Wetzel se sretno provukao do kraja, iza lovorova buna je legao i nekoliko minuta ostao nepomian. U trku to mu uskoro predstoji, kad e se zaletjeti u umu, trebat e mu sva snaga plua i nogu. Pogledao je udesno, da ocijeni daljinu do ume. Nema vie od stotinu stopa. S te je strane siguran. im se jednom nae u tmini meu onim stablima, neka ga goni cijela furda Delawara. Pregledao je puku, provjerio barut, pomno namjestio kremen, potom tiho ustao. Otrim je okom zirnuo lijevo i desno i uhvatio svaki detalj u logoru. Nalazio se gotovo u samom selu. Kojih dvadesetak stopa od njegova skrovita dizao se jedan ator. Mogao bi se kamenom nabaciti posred ena, ratnika i poglavica. Indijanci su se najveim dijelom nalazili usred logora. Britanci su se postrojili neto dalje. I Indijanci i britanski vojnici naslonili su se na svoje puke i ekali. Odjednom se Wetzel prene, srce mu poskoi. Ispod jednog javora, oko stotinu i pedeset jardi od njega, etiri su ovjeka ivo raspravljala. Jedan je bio Indijanac, Wetzel prepozna ponosnu, uspravnu priliku, mrko, tvrdo lice, dugu ratnu perjanicu. Ta se perjanica mogla nai samo na jednoj glavi - na glavi poglavice Wingenunda, prve

glaveine Delavvara. Kraj njega je stajao jedan britanski asnik, s epoletama i earpom. S njima su bili jo renegat Simon Girty i izdajica Miller. Lovac klekne. Znoj ga urkom oblije. Silni je lovac zadrhtao, ali od poudne revnosti. Zar se na dometu ovog nepogreivog oruja ne nalazi sam Girty, bijeli divljak, smrtni otrov jadnim useljenicima? Zar tamo sasvim izloen ne stoji glavom uasni poglavica koji je njega, Wetzela, jednom iz-bievao i izmuio, koji je Crawforda spalio ivog? asak se 940 Wetzel sladio avolskim zadovoljstvom. Njeno je pomilovao dugu cijev svoje puke. U tom je asu vie nego ikad uivao u svojoj moi u moi da na daljini gdje su sada oni ljudi stajali zgodi i vjevericu zrnom u samo oko. Ali lovac se samo kratak asak nauio toga uvstva. I predobro je znao to znae dragocjeno vrijeme i prilika. Opet je ustao i zirnuo iz sjene lovorova lia. Nato se prema njemu okrene tamno Millerovo lice. Cijelom lovevom prilikom proe drhtaj nalik onom kojim se tigar strese kad e skoiti. U ludoj radosti to se naao na pukomet od svog velikog neprijatelja Indijanca, zaboravio je ovjeka ijim je tragom iao dva dana. Zaboravio je Millera. Moe ispaliti samo jedan metak a Betty treba osvetiti. Zakripao je zubima. Poglavica Delawara siguran je kao da se nalazi tisuu milja daleko. Uzalud se Wetzelu pruila prilika na koju je vrebao godinama, uzalud se pred njim ukazao cilj to mu umalo ne posta ivotnim. Lovac se nae u stranom iskuenju. Podie puku blijedog lica, njegovo crno oko, to se osvetniki caklilo, klizne du cijevi. Muica na prednjem nianu padne najprije na britanskog asnika, potom se ukrsti na irokim Girtvjevim grudima. Nevoljko se pomakne i potrai Wingenundovo srce gdje se na tren zadri. Napokon poine na mrkom Millerovu licu. Za Betty, promrsi lovac stisnutih zuba i pritisne otponac. Za ljutim praskom oglasi se tisuu jeka. U asu kad je pucanj proparao tiinu, Miller je neto govorio i gestikulirao. Ruke mu mrtvo padoe, tren je stajao, glava mu polako klonu, tijelo mu se zanese, potom se srui kao klada, licem udari u ljunak. Vie se ni ne pomae. Bio je mrtav jo prije nego je pao na tlo. Grobni je muk popratio ovaj kobni kraj. Wingenund, Indijanac okrutan i nesmiljen, ali nikad nevjeran, samo pokaza na krvavu rupicu posred Millerova ela i sveano klimne glavom. Zaprepateni su Indijanci stajali kao skamenjeni. 941 as kasnije, s uasnom se vriskom ratnici srue prema njivi. Pretraie lovorovo grmlje. No, pronaoe samo otiske mokasina na pijesku i pramen bijelog dima to se razilazio na ljetnom povjetarcu. 242 GLAVA 12 ivot je Alfredu Clarku doslovce visio o koncu. Dodue, Millerov no, premda je stvorio duboku i opasnu ranu, nije povrijedio nijedan ivotni organ, ali je Alfredovo stanje bilo kritino uslijed velikog gubitka krvi. Zapravo, ne bi doivio niti drugi dan da nije bilo njegove izvanredne vitalnosti. Kad je pukovnikova

ena kojoj je bio povjeren delikatan zadatak da ga previja, uoila pravac kojim se no zarinuo, samo je odmahnula glavom. Detaljnijim ispitivanjem rane utvrdila je, meutim, da je otrica skliznula s jednog rebra i tako za dlaku promaila plua. Ranu je isprala, saila i previla i poduzela sve mogue mjere kako bi ranjenika sprijeila da u bunilu strgne zavoj. Kad god se vraala od mladia gospoda Zane je na vratima svoje kue sretala Betty koja bi ju tu ekala. Za tih dana napetog iekivanja djevojka je izgubila svoju prirodnu boju, na njezinu se blijedom licu oitavale posljedice besanih noi. - Betty, da li bi otila u utvrdu i sat-dva smijenila gospodu Martin? - ree jednog dana gospoa Zane po povratku kui. Vidjelo se da ju je svladao umor. - Obje smo strano iscrpljene, a Nell Metzar nije mogla doi, Clark je u nesvijesti, nee ni znati da si ti kraj njega. Betty pouri do brvnare satnika Boggsa, kraj karaule gdje je leao Alfred, te uzburkanog srca, sva strepei usprkos odluci da se hrabro i odvano dri, lako kucne na vrata. - Ah, to si ti, Betty, ba mi je drago - ree malena ena koja joj otvori vrata. - Samo izvoli, ui. Jadnik, sad spava, to mu je prvi pravi san. etrdeset i osam sati mahnitao je u bunilu. - Gospodo Martin, to trebam raditi? - apne Betty. - Samo bdjeti nad njim, draga moja, Ukoliko ti zatrebam poalji nekog djeaka po mene. Vratit u se im budem mogla. Tjeraj od njega muhe i poee mu ovlai elo. Ako se probudi i pokua sjesti, to esto ini, mora ga drati. Ne brini, nije jai od maeta. Pone li buncati pripovijedaj mu togod, tako e ga umiriti. Idem sada, mila moja. Premda je sjela kraj kreveta, Betty se nije usudila ni pogledati u Alfreda, no najzad, svladavi svoje uzbuenje, svrnula je oi prema krevetu. Alfred je leao nauznak, usprkos toplom danu pokriven dekom. Svjetlo je s prozora padalo na njegovo lice koje je bilo smrtno blijedo, na njemu nigdje traga boji, elo mu bilo nalik mramoru, crni podonjaci iskoili, cijelo je lice odraavalo bol i patnju. Ima trenutaka kada ena pretae svoju ljubav u materinske osjeaje. Najednom se taj mukarac uini Betty nalik bespomonom djetetu. Oko srca ju neto stegne gledajui patnika uz nekakvo dotad neznano uvstvo. Zaboravila je svoju ponositost, strah i razoaranje. Znala je samo jedno, da taj inae snani ovjek lei pred vratima smrti jer nije mogao oprostiti uvredu njoj nanesenu. Sva je gorina prolosti othujala nekamo u nepovrat, na njezinu je mjestu bujala i nadimala se snana, slatka i nadobudna plima opros-ta. Od dodira njezine ruke na njegovu elu, njezina ljubav buknu i oivi nalik ognju zapretanom i priguenom to je neugaen tinjao i rasplamsao se s prvim povjetarcem. Jedan je sat minuo. Dotle se Betty oslobodila, mjesecima ve nije se osjeala toliko radosnom. Bolesnik je i dalje leao u mirnom i dubokom snu. enski radoznalo Betty se ogleda po sobi. Iznad grubog kamina visjela je sablja, kraj nje dva pitolja i dvije slike koje najvie privukoe njezinu panju. Bila su to dva portreta, na jednom ena umiljata lica u kojoj je Betty po slinosti odmah prepoznala njegovu majku. Oi su joj njeno poinule na tom licu toliko nalik onom to je lealo na jastuku. Na drugom je bila lijepa djevojka, crnih, privlanih oiju to su izazovno gledale Betty. Je li mu to sestra - ili netko drugi? Osjeti nesuzdrljiv alac ljubomore, bilo joj je krivo to svoje lice usporeuje s onim na slici. Odvratila je pogled od portreta, ali je produila

razgledati sobu. Na vratima je visio eir iroka oboda s orlovim perom zataknutim za vrpcu. Na podu u uglu leale su jahae izme, sedlo i uzde. Stol je bio pokriven indijanskim lulama, duhan-kesama, mamuzama, rupcima i drugim drangulijama. Iznenada Betty osjeti da je netko motri. Bojaljivo se okrene prema krevetu i uplai se spazivi napet pogled onih e-linoplavih oiju. Umalo ne padne sa stolice, no odmah se sjeti da je Alfred ve danima u bunilu i da ju po svoj prilici nee prepoznati. - Majko, jesi li ti? - upita mladi tihim i nemonim glasom. Betty se sjeti savjeta gospode Martin kako e umiriti ranjenika. - Jest, ja sam - ona odgovori. - Mislio sam da si bolesna. - Bila sam, sad mi je bolje, ali si ti bolestan. - Strano me boli glava. - Sad u ti je ovlaiti. - Koliko sam dugo kod kue? Ovlaila mu je i rashladila vrelo elo. Gledajui ju u udu on joj zgrabi ruke i zadra ih uza se. - Majko, mislio sam da si umrla. Mora biti da sam sanjao. Sad sam presretan. Reci mi, je li stigla kakva poruka za mene? Betty odmahne glavom, glas joj je otkazao. Shvatila je da mladi ponovo proivljava prolost kad je eznuo za njezinim pismom koje bi mu ona od sveg srca napisala samo da je to znala. - Nema poruke, a dugo je vremena prolo. - Bit e sutra - apne Betty. - Ah, majko, stalno mi isto ponavlja. - Ranjenik je umorno mahnuo glavom. - Zar mi nee nikad odgovoriti? Nije ona takva da bi me ostavila u neizvjesnosti. To je najmilija i 245 najvjernija djevojka na svijetu. im ozdravim, majko, vidjet u da li me voli. - Sigurna sam da te voli, ja to znam - njeno odvrati Betty. - Lijepo je od tebe to mi to kae - nastavi Alfred. -Jednog dana dovest u ti je, stvorit emo od nje kraljicu u naem starom domu. Odsad u ti biti bolji sin, vie neu bjeati od kue. Svojoj sam dragoj, staroj majci zadao dosta boli, ali sad je sve to prolo. Vratio se zalutali sin. Poljubi me, majko. Zamagljenih oiju Betty je gledala u ono izmueno lice. I nesvjesno je milovala prstima plavu kosu to mu

je pala na vlano elo. Zaboravila se u svojoj suuti i njenosti, pa se pri njegovim posljednjim rijeima prigne i poljubi ga u usta. - Ti nisi moja majka. Ona je mrtva. Tko si ti? - povie on, divlje se trgne i pogleda ju uagrenim oima. Betty ispusti lepezu i hitro ustane. to je to uinila? Jedna je uasna pomisao bljesnula u njezinu duhu. Ako nije u bunilu, ako ju je prevario? Oh, gdje bi se sakrila, zato se zemlja ne otvori pod njom? Oh, samo kad bi netko htio doi! Na stepenicama odjeknue koraci i Betty pritra vratima. S velikim je olakanjem ugledala gospodu Martin. - Sad moe kui, draga. Noas e nas nekoliko bdjeti. Ubrzo e se njegova sudbina rijeiti, ili e prebroditi krizu ili e umrijeti. Jadan mladi, daj Boe da ozdravi. Je li bio miran? Je li dozivao izvjesnu mladu damu? Ne brini, Betty, uvat u tajnu. A on nee doznati da si bila kraj njega, osim ako mu ti sama ne kae. Tih je dana pukovnik imao pune ruke posla. Pripremajui se za napad Indijanaca, useljenici su jaali svoja sklonita i to bolje utvrivali karaulu. Sve su iole vrijedne pokretnine smjetene unutar palisade, izvan dohvata crvenokoaca koji sve unitavaju. Sva je stoka okupljena u utvrdi, u karauli su smjetena mnoga kola sijena, ita i hrane. 246 Granica nije pamtila takve uzbudljive dane. Teklii iz Fort Pitta, Short Creeka i drugih naselja potvrdie glasine da se u svim mjestima du Ohija pioniri pripremaju za rat. Toliki mete i uznemirenost pioniri nisu doivjeli jo od poetka revolucije. Dotad su stanovnici na samoj granici, kao na primjer oni u Fort Henrvju, malo strahovali od Britanaca. Dugo je vremena na zapadnoj granici vladao relativan mir, tek tu i tamo poremeen kakvim sporadinim ubojstvom, pljakom ili ak i pokoljem koji su izvrila razna indijanska plemena, nesumnjivo na poticaj Girtvja i Britanaca iz Detroita. Sada su kruile sve mogue glasine: Washington je poraen; stvoren je vrst savez izmeu Engleske i zdruenih indijanskih plemena sa zapada; Girty uiva sigurno zalede britanske moi i bogatstva. Od naselja do naselja putovale su ovakve i jo alarmantnije vijesti. Smrt pukovnika Crawforda uasno je prestravila cijeli kraj. Opa je turobnost zavladala granicom, ljudi su tihim, mrkim kletvama davali oduka svom osvetnikom bijesu. Crawford je bio istaknut i popularan ovjek, i vrlo djelotvoran voda osim u svom posljednjem i fatalnom pohodu, njegovo je iznenadno stradanje shvaeno gotovo nacionalnom katastrofom. Njegov je gubitak najbolnije pogodio samoga Washingtona kojem je Crawford bio intiman i cijenjen prijatelj. Pukovnik Zane drao je da su Britanci i Indijanci uzeli na oko Fort Henry. Posljednji glasnik iz Fort Pitta obavijestio ga je da se Millerov opis poklapa s opisom jedinoga od one desetorice koji su 1778. dezertirali iz Fort Pitta zajedno s izdajnicima Girtvjem, McKeejem i Elliottom. Pukovnik je bio zadovoljan to je najzad pouzdano utvrdio da je Miller bio Girtvjev i prema tome britanski agent. Kako je Girty sada dobro poznavao sve slabe toke utvrde, broj branitelja i podobnosti za opsadu, pukovniku i njegovim ljudima nita drugo nije preostalo doli da se spreme za junaki otpor. 247 Jonathan i bojnik pazili su na rijeku. Wetzel je bio iezao kao da ga je progutala zemlja. Neki su tvrdili

da se vie nikad nee vratiti, ali je pukovnik bio uvjeren da e Wetzel ipak uetati u utvrdu, kako je to toliko puta uinio za posljednjih deset godina, i donijeti sva potrebna obavjetenja o kretanju i namjerama Indijanaca. Meutim, dani su prolazili i nita se novoga nije zbivalo. Kada su obavili sve pripreme, useljenici su ekali na pojavu neprijatelja. No, kako neprijatelja nije bilo njihov je strah postepeno iezao i ve su poeli pomiljati da je alarm bio laan. Za to se vrijeme Alfred Clarke oporavljao i vraao snagu. Doao je i as kad je bio u stanju napustiti krevet i sjesti kraj prozora. S radou je ponovo gledao zelene ume i vijugavu rijeku, slatko mu je u uima brujao pjev ptica, umirivao ga pospani zuj pela u miomirisnoj kozjoj krvi ispod prozora. Tanka je bila nit koja ga je drala na ivotu, pa mu je sad ivot bio lijep. Prezrivim se osmjehom sam sebi rugao sjeajui se svoga omalovaavanja ivota. U stvari, nije ga volio, u svojim je turobnim trenucima esto pomiljao da je ivot nevrijedan ivljenja. Odurne li misli! Naao se jednom nogom u grobu, ali se otrgao zagrljaju crnih valova rijeke smrti. Upravo mu je to trebalo da ocijeni radost ivljenja, ljepotu ljubavi i privlanost ivota. Odluio je da za nj vie nema lutanja, vie nema bescilj-nosti. Ukoliko je tono ono to mu je Wetzel rekao, ukoliko doista ne voli uzalud, njegova je aa sree puna. Nalik dalekom i gotovo izgubljenom zvuku nekakav se dojam borio da se u njegovu duhu konano uoblii, ali je bio suvie maglovit, nejasan, neodredljiv, Alfred se niega nije sjeao jasno. Jednog popodneva Alfreda posjetie Isaac i njegova nevjesta Indijanka. - Ne mogu ti iskazati koliko sam sretan to te opet vidim na nogama - ivo e Isaac stiui ruku Alfredu. Dragi moj, ba si za dlaku izbjegao. Gadno si se proveo. 248 Stidljiv, ali i rjeit Mveerahin pozdrav s niim se ne bi mogao usporediti po svojoj njenosti. Pruila je Alfredu svoju malu aku i rekla mu svojim kitnjastim jezikom: - Mveerah je sretna zbog tebe i zbog drugih. Ti si snaan kao vjetar zapadnjak to nikad ne umire. - Zna - ree Isaac - Mveerah i ja odlazimo danas poslije podne, pa smo se doli oprostiti. Hoemo odjahati niz rijeku petnaestak milja, pa tek onda ju prijei da ne bismo naletjeli na kakvu indijansku druinu. - Kako se tvojoj Mveerah dopalo naselje? - Oh, fantastino se snala. Betty i ona zaljubile su se jedna u drugu. Zabavno je sluati Betty kako se mui da kae koju rije na jeziku Wyandota i gledati zapanjenu Mveerah kad joj Betty daje lekcije kako treba drati tijelo. - Vjerujem da je jako zabavno. Zar se ne vraa Wyandotima u nezgodan, opasan trenutak? - To ni sam ne znam. No, uvjeren sam da je bolje da se vratim u Tarheov logor prije nego pone pucnjava. Zapravo, cilj mi je da tamo stignem prije Girtvja ili kakva njegova agenta. - Pa, ako ve mora poi, neka ti je sa sreom, nadam se da emo se opet vidjeti. - Siguran sam da nee dugo proi. I, stari moj - dometne Isaac uz vedar osmijeh - kad se ja i Mveerah

vratimo u Fort Henry, elimo te nai posve sreena. Glavu gore i do vienja. Bile su izvrene ve sve pripreme za odlazak Isaaca i Myeerah u njihov daleki indijanski dom. Ponijet e ih isti mustanzi ma kojima su doli u utvrdu. Pukovnik je Isaacu dao jednog svog tovarnog konja, koji e im nositi pokrivae, odjeu i hranu potrebnu da im olaka dugo jahanje preko divljine. - Ii emo starom stazom sve do umarka hikorija - govorio je Isaac pukovniku - potom emo skrenuti i poi na rijeku. Kad prijeemo Ohio ostatak emo prevaliti u dva dana. - Vjerujem da e sve ii kako treba - ree pukovnik. - ak i ako sretnem Indijance, nemam se ega bojati jer uza se imam zatitnika - dobaci Isaac privodei Mveerahina konja do stepenica. - Do vienja, Mveerah. Sad je tvoj, ali ne zaboravi da je i nama drag - ree Betty grlei i ljubei Indijanku. - Moja sestra ne poznaje Mveerah. Bijeli e se Orao vratiti. - Do vienja, Betts, ne plai. Doi u ja opet kui. A kad slijedei put doem, nadam se da u sudjelovati u drugom sretnom dogaaju u kojem e ti biti junakinja. Do vienja, do vienja. Mustanzi stadoe kaskati niza stazu. Na zavoju se Isaac i Mveerah okrenue; mahali su sve dok ih lie nije sakrilo. - Pa, tako to bude. Morali su poi. Zna se, volio bih da je Isaac ostao s nama. Hej! ta je to, kog vraga? Pobogu! Pa to je Tige! I zaista bio je to Bettvn pas. Dolazio je stazom s rijeke, hramao je muno i alosno. Prilazei pukovniku pas zacvili i dopuzi do njegovih nogu. Bio je mokar, sav oblijepljen i-cima, s njegove je lijepe crne dlake, Bettvnu dragom ponosu, curila krv. - Silas, Jonathan, hodite ovamo - viknu pukovnik. - Vratio se Tige bez Wetzela, jadan pas je gotovo raskomadan. ta li ovo treba znaiti? - Indijanci - ree Jonathan koji je na pukovnikov poziv izaao iz kue zajedno sa Silasom, gospodom Zane i Betty. - Prevalio je dug put. Pogledaj mu noge. Ranjave su i nateene - nastavi Jonathan. - Bio je u blizini Wingenundova logora. Vidi mu onu crvenu prainu na nogama? To je od crvene gline, ovdje je nigdje nema, ali je zato moe nai miljama oko logora Delawara. - ta je to s Tigeom? - upita Betty. -..> - Gotov je. Nastrijeljen je, jadan pas. Kako li je samo doao dovle? - ree Silas. - Oh, ne moe biti! Dragi moj stari Tige! - usklikne Betty i klekne, te njeno poloi Tigeovu glavu sebi u

krilo. - A to je ovo? Eb, Jack, pogledajte! Ima neku uzicu oko vrata. Uzbuena Betty pokazala je tanku uzicu koju je gotovo posve skrivala gusta, kovrava dlaka. - Zaboga, Eb, gledaj! Pa to je uzica s kese koju je Wetzel dobio na Isaacovoj svadbi. To je poruka od Wetzela - ree Betty. - Nebesa mu, udna stvar! Da, tako je. Sjeam se te uzice. Skini mu je, Jack - ree pukovnik. Jonathan presijee uzicu i podie ju, te svi opazie olovnu kuglu. Pukovnik Zane ispita kuglu i ostalima pokaza gdje je na njoj neto grubo urezano. -Jedno W Znai li to Wetzel? pitao se pukovnik. - Ne, nego war - rat. Wetzel nas obavjetava da su Indijanci zaratili, u to nema sumnje - ree Jonathan. To nam poruuje jer zna da e nas napasti i jer dvoji da e se moi vratiti. A Tigea su nastrijelili dok se vraao kui. Jonathanove rijei skrenue panju opet na psa kojeg su na as zaboravili. Glava mu ispade iz Bettvna krila, tijelo mu se strese, on se pokua dii na noge, ali ga je sva snaga ostavila; dopuzao je blie Bettvnim nogama, oi mu pogledae pogledom koji je zraio gotovo ljudskom ljubavlju, potom se zaklopie i on se smiri. Tige je bio mrtav. - Gotovo je, Betty. Tige vie nee skakati. Nikad ga neemo zaboraviti jer nam je bio vjeran do kraja. Jonathane, reci bojniku to nam Wetzel javlja, te se vi obojica vratite svojim promatranicama na rijeci. Silas, poalji satnika Boggsa k meni. Sat kasnije svi su useljenici bili obavijeteni i sad su stali ekati kad e odjeknuti zvono s vijenice koji e ih pozvati na okup u utvrdi. Te se veeri za pukovnikovim stolom jelo bez uobiajenih poalica i ugodnog razgovora. Gospoda Zane bila je uznemirena i zabrinuta, Betty blijeda i mirna, ak je i pukovnik bio tmuran, a djeca, koja su osjeala pomanjkanje veselja za stolom, stiskala su se blie majci. Tama je polako padala, a s njom je nadolazilo nekakvo olakanje bar za tu no, jer se znalo da Indijanci rijetko napadaju naselja nakon to padne mrak. Satnik Boggs je doao i neto se tiho dogovarao s pukovnikom. - Ujutro odmah poi u Shoort Creek po pojaanje. Poslat u i bojnika, ali drugim putem. Nadam se da e mi se Wetzel javiti jo noas. Ve je tko zna koliko puta izbio na ona vrata s obavjeu koja je preduhitrila iznenadan napad. Osjeam da e i ovaj put doi. - ta je to? - ree Betty koja je sjedila ispred vrata. - ! - apne pukovnik diui prst. No je bila topla i tiha. U savrenoj tiini koja je uslijedila za pukovnikovom opomenom prisutni ue lupanje svoga srca. Zatim, s rijeke dopre krik buljine. Slab, ali jasan dopro im je do uiju, uzbudi ih njegov melankolian ton. U daljini, u pravcu otoka, odjeknu mu odgovor.

- Znao sam ja. to sam vam rekao? Odmah emo doznati novosti - ree pukovnik. Minute su prolazile. Djeca su spavala na prostrtoj med-vjedini. Gospoda Zane i Betty ule su ta je pukovnik rekao, te su blijeda lica ekale, ekale su ni same ne znajui to. Poznato, lagano tapkanje mokasina zau se sa staze, iz tame izroni jedna visoka prilika; prila je, popela se uza stepenice, prela prag. - Wetzel! - uskliknue pukovnik i satnik Boggs. Odista bio je to lovac. Zastraujua prilika! Lovako ruho njegovo i uvijai bijahu mu mokri, voda je s njih curila, pod njim su se na podu irile barice; samo su mu puka i rog s barutom bili suhi. Lice mu bijae jezivo blijedo, osim na elu gdje se crvenila rana od metka s koje je krv silazila niz obraz. Oi mu se caklile nekakvim neprirodnim sjajem. Tog je asa Wetzel bio pravo strailo. - Pukovnie, ve bih odavna stigao da nisam naletio na neke Shawneeje koji su me svojski poganjali. Moram te izvijestiti da je Girty sa etiri stotine Indijanaca i dvije stotine Britanaca na putu za Fort Henry. - Sto mu bogova! - usklikne pukovnik. Loveve su rijei potresle i njega, ovjeka elinih ivaca. U tihom je nonom zraku odjeknulo zvono s vijenice. Samo je jednom zazvonilo, ali se jekom oglasilo preko svih humaka, njegov se jedini mukao brenaj inio pogrebnim. Ljudi koji su ga uli gotovo su oekivali da se za njim zaori onaj jezoviti bojni zov, onaj vrisak to e mnogima navijestiti propast i smrt. GLAVA 13 Jutro je u utvrdi zateklo sve useljenike, osim pukovnika Zanea koji je bio odluio da s bratom Jonathanom i Crncem Samom brani svoju kuu. Dvaput mu je kua gorjela, zapalili ju Indijanci. Zato je pukovnik odluio da zatiti svoje vlasnitvo i u isti mah s tog istaknutog poloaja dobrano podupre obranu utvrde. Tog istog jutra zarana je u utvrdu stigao satnik Sullivan s trojicom vojnika i zatraio da se pridrui braniteljima. Doli su rijekom, na pirozi krcatoj topovskom uladi koju su prevozili iz Fort Pitta za Louisville. U odsustvu satnika Boggsa i bojnika McCollocha, koji su bili krenuli po pojaanja, pukovnik je postavio svoga brata Silasa za zapovjednika utvrde. U tom je svojstvu Silas primio satnika Sullivana koji mu je izloio kako su njih na pirozi napali Indijanci te su potraili sklonite u Fort Henriu. Dolazak ovog nenadanog pojaanja primljen je u utvrdi sa zadovoljstvom. Sve u svemu, brojno je stanje u karauli bilo - etrdeset i dva branitelja, ukljuujui djeake i ene koje su bile u stanju baratati pukom. Kratke su pripreme zavrene, sad se ekalo na dolazak neprijatelja. Malo se govorilo. Djeca su sklonjena na sigurno mjesto, gdje ih nee stii zalutali metak. U strahu su se zbijala u grupi, dok su se ene blijedog ali odlunog lica vrtjele po karauli, neke s koaricama hrane, druge s vedrima vode, tree su spremale zavoje; mukarci su mrko virili iz pukarnica. Svi su iekivali kad e odjeknuti indijanski bojni pokli. Nisu dugo ekali. Pred podne iz ume na obali rijeke odjeknuo je dobroznani krik i odmah zatim pojavie se Indijanci - stotine njih. Rijeka, ija je voda sad bila niska, odjednom sva oivi. Njezine su se mirne, glatke vode zatalasale, uzmutile, zapjenile. Ratnici jahai tjerali su konje

niz obalu i u rijeku, dok su pjeaci pravili improvizirane splavi na kojima su postavljali oruje i municiju te su prelazili plivajui, gurajui splavi, cijelim putem diui paklensku vrisku. Neki su Indijanci plivali i za sobom vukli tovarne konje. Iza Indijanaca nastupi odred britanskih vojnika. Za nepun sat itava je vojska stajala na obali nepune tri stotine jardi od utvrde. Nije im se urilo da otponu napad. Naroito Indijanci kao da su se sladili zatijem pred oluju, etkali se gore-dolje na dogled utvrde, ili su u grupama stajali i promatrali palisadu, pokazivali se u svojim jezivim ratnim bojama i braniteljima predoavali svu svoju strahovitu ratnu snagu. Upravo su likovali. Njihova su se orlova pera gordo talasala na povjetarcu. Tu i tamo odjeknuo bi zvonak i snaan otegnut i osebujno isprekidan ratni zov Shawneeja. Britanski vojnici bili su se okupili na jednoj strani, izvan dometa puaka useljenika. Njihove su crvene uniforme i bljetavi bajuneti bili novi veini ljudi u karauli. - Hej, vi u utvrdi! Bio je to snaan, samosvjestan glas ovjeka na vrancu. - Sta je, Girty, ta bi htio? - odvrati Silas. - Traimo da se bezuvjetno predate. - To nikad neete dobiti. - Dobro promislite. Valjda vam je jasno da smo toliko jaki da moemo za sat posla zauzeti utvrdu. - To tek treba vidjeti - dovikne netko kroz pukarnicu. Proao je pun sat. Vojnici i Indijanci besposliili su na travi ili su se muvali amotamo na zaravni iznad rijeke. Od vremena do vremena zrak bi proparao izazovan krik Indijanca, uasan u svom nagovjetaju. Kad je sat minuo, iz gomile Indijanaca izdvojie se tri ovjeka na konju i pooe naprijed. Jedan je bio u ruhu od jelenje koe, drugi u uniformi britanskog oficira, trei je bio indijanski poglavica. Njegova mona pojava bila je gola do pojasa. - Hoete li se predati? - odjeknuo je opor i arogantan glas otpadnika. - Nikad! Vratite se vaim enama! - izdere se Sullivan. - Ja sam satnik Pratt, oficir Kraljiinih rangera. Ako se predate, pruit u vam svu zatitu koju garantira kralj Geor-ge - dovikne oficir. - Do avola i ti i kralj George! Vrati se svom trgovcu skalpovima, Hamiltonu i reci mu da nas cijela britanska armija nee prisiliti na predaju - zagrmi Hugh Bennet. - Ako se ne predate, napast emo i zapaliti utvrdu. Mukarci e biti pobijeni, a ene predane na milost i nemilost Indijancima - ree Girty. - iva neete uhvatiti ni jednog mukarca, enu ili dijete - vikne Silas. - Pamtimo to je bilo s Crawfordom, izdajico bijela, ne damo se muiti. Samo prii sa svojim crvenim do-lamicama i crvenim davolima. Mi te ekamo. - Znajte da smo uhvatili i ubili glasnika kojega ste poslali po pomo, sva vam je nada uzaludna. Sudbina

vam je zapeaena. - Hajde reci kako je izgledao taj na glasnik? - dovikne Sullivan. - Mlad, snaan i spretan momak. - E, lae, ba je bio star i sijed - otpovrne Sullivan. U asu kad su se oficiri i otpadnik okrenuli svom indijanskom kompanjonu, valjda da se s njim dogovore, iz jedne pukarnice na karauli izbije pramen bijela dima. Uslijedio mu je otar prasak puke. Indijanski poglavica grevito se uhvati za prsa, pade konju na vrat, uzalud se pokua odrati na njemu, te sklizne na tlo. Opet se pridie, potom se prevrnu na leda i umiri. Ni na dvjesto jardi nije ovjek bio siguran od ubitane Wetzelove puke. Crvena Lisica, najistaknutiji ratni poglavica Shawneeja, leao je mrtav u praini, skolila ga osvetnika loveva ruka. Tipino je za Wetzela bilo da puca ba na indijanskog poglavicu, jer je mogao isto tako ubiti Britanca ili otpadnika. Ova dvojica pobjegoe, ostavljajui poglaviino tijelo gdje je palo, dok je njegov konj prestravljeno njitei zajezdio u umu. Za pucnjem se zaorio Wetzelov vrisak, na to Indijanci kao da pomahnitae i jur-nue na utvrdu pucajui i vritei kao demoni. U oblaku dima to je zaas zastro prizor, Indijanci razvi-e svoje redove i opkolie utvrdu. Jedna je povelika grupa u stranom naletu napala kapiju utvrde. Mahnito navalie po njoj svojim tomahavcima i jednim deblom to im je sluilo kao ovan. Ali je vrsta kapija odolijevala njihovu napadu, a estoka paljba iz pukarnica ubrzo ih prisili da se povuku i zaklone iza stabala i stijena. Odatle su osuli neprekidnom paljbom. Vojnici su pak nasrnuli na palisadu, izrugujui se malenom francuskom topu koji je bio postavljen na karauli. Drali su da je top laan, jer su uli kako se posada utvrde za vrijeme opsade 1777. posluila trikom s drvenim topom. Sullivan, koji je rukovao topom, nije se urio da im dokae zabludu. Priekao je, i kad su se vojnici zgomilali i jo jednom nagrnuli da provale u utvrdu, on ispali svog buldoga koji unese stravu i propast meu redove Britanaca. - Natrag! Natrag! - vriskao je satnik Pratt. - Bogamu, nije to drvo, nego pravi top! Nakon ovoga se opsjedatelji povukoe da predahnu. Ljudi iz utvrde opaze gdje Indijanci nose topovsku koju to su ju nali u Sullivanovoj pirozi. Radovali su se jednostavnoj ideji koja im je pala na pamet. Nali su jedno hrastovo deblo promjera otprilike jedne stope, presjekli ga popola, izdubili one polovine svojim tomahavcima, pa ih opet sastavili i uvrstili lancima i ipkama koje su nali u Reihartovoj kovaImprovizirani top privukoe blie utvrdi, postavie ga mci. na dva panja i na nj natovarie kamenje. Zatim mu u cijev sa-sue podosta baruta i tanadi. Vojnici se, iako su bili zainteresirani ovim pothvatom, odmakoe na sigurnu udaljenost, dok su se mnogi Indijanci nabili u neposrednoj blizini novog oruja. Planula je baklja, sunuo crveni plamen - bum! Zemlja se potresla od uasne eksplozije, a kad se dim raziao na tlu su se valjale mnoge gole prilike Indijanaca. Od drvenog topa nigdje ni traga. I sami su lanci izazvali pravi pokolj meu Indijancima koji su tamo stajali. Tada Indijanci ponovo krenue na svoj nain. Sakrie se u visokoj travi, u naputenim brvnarama, iza stabala i u kronjama. Nigdje se nije mogao vidjeti

niti jedan Indijanac, ali je kia metaka neprestance zasipala utvrdu. Iza svakog grma i stabla izbijalo je pramenje bijelog dima i olovni su vjesnici smrti zvidali zrakom. Nakon jo jednog pokuaja da obore dio palisade, vojnici se povukoe. Njihove su crvene uniforme predstavljale odlinu metu izvrsnim strijelcima useljenicima. Satnik Pratt ranjen je u kuk. Ne samo to ga je rana boljela, ve se ljuto jedio zbog ovakve nenadane i estoke obrane utvrde. Saveznici su ga bili uvjerili da e utvrda biti lak plijen odredu Njegova velianstva. Treinu je ljudstva dosad izgubio. Preostali su odbili da se bore protiv nevidljiva neprijatelja. Satnik Pratt je bio prisiljen da svojim vojnicima naredi povlaenje do obale gdje se stao neto dogovarati s Girtvjem. U karauli je bilo ivo, ali nije bilo metea. Grupica branitelja bila bi dostojna ma kakve elitne ete. Iza svake pu-karnice na strani okrenutoj rijeci kleao je po jedan ovjek spreman da se bori do posljednjeg daha. Ti ljudi nisu pucali u prazno, kao to su to inili Indijanci, nego su ekali dok se ne ukae spodoba crvenokoca, ili crvena uniforma, ili pramen bijelog dima; tek onda bi hitro uperili puku, dobro nanianili i opalili. Kraj svakog mukarca stajala je po jedna junana ena, lica blijedog poput krpe, ali koja je nijemo hladila vrelu puanu cijev u vedru vode, suila ju i pruala natrag strijelcu. Silas je ranjen kod prve pucnjave. Metak se odnekud odbio i ranio ga u glavu. Sad ga je previjala pukovnikova ena iji su vjeti prsti ve bili umorni od ispiranja i previjanja rana. U stravinom meteu bitke, usred prodorne vriske crvenokoaca, mukle vike useljenika, tutnja topa, praska puaka i zvidanja tanadi, usred te strahotne buke, zaguljivog dima, smrada baruta, jezivog prizora teko ranjenih i mrtvih, pukovnikova hrabra ena nije ni aska poklekla. Bila je i tu i tamo, zamatala rane, pomagala Lidiji i Betty da izliju kugle, hrabrila mukarce i svojim je dranjem i primjerom poticala i dizala duh enama koje su prvi put doivljavale uase ovakve bitke, tipine za granicu. Odjednom se Sullivan, koji se nalazio navrh karaule, srui niz ljestve gotovo i ne dotiui ih. Krv mu je tekla niz golu miicu i curila s prstiju. - Zane, pogodili su Martina - ree muklo. - Isti je Indijanac i meni odbio prste. Meci dolaze s nekog povieg mjesta. Poalji jednog ovjeka gore neka izvidi gdje se taj prokleti Indijanac krije. - Martina pogodili? Jadna njegova ena! Je li mrtav? -upita Silas. -Jo nije. Bennet e ga snijeti. Previjte mi ruku, da mogu drati puku. Wetzel je samo prelazio od jedne do druge pukarnice. Njegov je stravini vrisak odjekivao iznad ope buke. Kao da je bio zaaran, metak ga nije ni okrznuo. Silas mu prenese ono to je Sullivan rekao. Lovac se pope uz ljestve i pode na krov. Ubrzo opet side i potri prema zapadnom krilu karaule. Kleknuo je iza jedne pukarnice i uperio svoju dugu crnu puku. Silas i Sullivan pritrae mu i pogledae u pravcu koje je pokazivalo oruje. Cijev je bila uperena prema gustoj kronji jedne visoke topole na humku zapadno od utvrde. as kasnije iz lisnatih grana izbije pramen bijelog dima, a gotovo istodobno planu Wetzelova puka. Grane se na topoli zanjihae, stadoe pucati i praskati, jedno se mrko tijelo s njih sunovrati, pade na kamenitu padinu i otkotrlja nekamo dalje od pogleda. Zaori se lovev uasan vrisak. - Gospode! Ovaj je ovjek lud! - vikne Sullivan zurei u Wetzelovo demonski unakaeno lice.

- Ah, ne! To on samo tako! - odvrati Silas. Toga asa se u otvoru na krovu ukae iroka Bennetova spodoba. Poao je niz ljestve jednom rukom drei neije mrtvo oputeno tijelo. Stigavi dolje on poloi tijelo na pod i kimnu gospodi Zane. Prisutni spazie da je to Will Martin i da je jo iv. No, bilo je oito da nee dugo. Lice mu je bilo olovnosivo, oi zacakljene. ena mu Alice baci se kraj njega na koljena i njeno mu podie glavu. Na licu koje je podigla prema gospodi Zane leala je rijeima neizreciva bol. Na njemu je bilo nekakvog nijemog preklinjanja, neke neizrecive molbe za utjehom i nadom. alostivo se gospoda Zane dala na posao. Ali, tu nije pomagala ni njezina vjetina. Al-fred Clarke, kojem je bilo naloeno da preuzme ispranjeno mjesto navrh karaule, na tren je stao u nijemoj suuti. Pogledao je rupicu na grudima iz koje je liptala krv jezivim mlazom, stresao se i poao dalje. Betty je pogledala sa svoga posla, zatim je s bolom, gotovo nesvjesna okrenula glavu. Usne joj se bez rijei pomakle, kao u molitvi. Alice pustie nasamu kraj umirueg mua. Njeno mu je pridravala glavu na svojim grudima, naslanjala obraz na njegov i ljubila mu hladne, ukoene usne. U ve gluho uho aptala mu i tepala. On ju je prepoznao, jer ju je nemono pokuao zagrliti oko vrata. Osmijeh mu ozari lice. Zatim ga zgrabi smrt. Rairenih, divlje razrogaenih oiju, vrsto pri-tiui sljepooice dlanovima, Alice polako ustade. - Oh, Boe! Oh, Boe! - ona krikne. Molba joj bi usliana. Za jednog kratkog zastoja zauje se smrtonosan zviduk taneta koje je prozujalo kroz jednu pu-karnicu, zatim mukli udar kad se olovo zariva u meso. Bez 760 glasa Alice padne preko grudi svoga mua. Silas ju nae mrtvu kako rukama divlje stee muevo tijelo. Prebacio je preko njih jednu deku i umorno nastavio obilazak utvrde. Opsjedateljima je jako smetala neprekidna paljba iz pukovnikove kue. Indijancima je bilo vrlo teko, a Britancima nemogue da se toj kui primaknu dovoljno blizu kako bi mogli pripucati. Kua je bila u prednosti jer je leala na uz-viici. U kui su imali po etiri puke po glavi i svaki su as zatija koristili da ih ponovo napune. Takvom su smrtonosnom vatrom zasuli neprijatelja, te je ovaj mislio da ih ima daleko vie nego to ih je u stvari bilo. Kad je sumrak stao padati, pukaranje je prestane i Indijanci se povuku na strminu nad rijekom. Kratko nakon toga njihove se logorske vatre pogasie i sve se smrkne i stia. Dva sata su prola. Na sreu se oblaci koji su isprva sakrili mjesec malo raziu, te su branitelji mogli vidjeti i razlikovala barem oblinje predmete. Pukovnik se stao dogovarati s bratom i Crncem. Bojao se da e Indijanci smisliti kakvo lukavstvo. - Sam, uzmi togod za jelo i poi u potkrovlje. Dobro pazi i sve to vidi odmah javi Jonathanu ili meni. Cijelo je popodne Jonathan mrgodno i postojano punio i praznio puke. Jedna mu je prsnula, druga se zaglavila. Sva su trojica bili dobri strijelci, ali je zaizvjesno Jonathanovo sigurno oko inilo kuu tako nedostupnom. Njegove su puke bile teke, dalekometne. U rukama snanog ovjeka koji im moe podnijeti trzaj, bili su to pravi topovi. Indijanci su brzo nauili da potuju domet tih puaka, pa su se drali daleko od brvnare.

Sad, kad je tama pokrila dolinu, prednost su imali crvenokosi! Pukovnik je znaajno pogledao u bratovo smrknuto lice. - to misli, hoe li utvrda izdrati? - upitao je muklim glasom. Usprkos svojoj izvanrednoj hrabrosti, sad se poeo brinuti za enu i djecu. - ta ja znam - odvrati Jonathan. - Prepoznao sam jednog poglavicu Shawneeja. Ime mu je Oganj. Dobro su mu ga dali. Taj je pravi davao. Girty ima odabranu druinu. - Utvrda je sjajno izdrala sve njihove snane nalete. Indijanci napadaju slijepo, izbezumljeni su. To se lako vidi po tome to se naprosto daju ubijati kao muice. istina je pokrivena njihovim leevima. - Ako pomo ne stigne za dvadeset i etiri sata, nijedan od nas nee iv umai. ak se ni Wetzel ne bi mogao probiti kroz onakve redove Indijanaca. Ali, ako uspijemo jo jedan dan zadrati Indijance, oni e se umoriti i obeshrabriti. Girty ih ne moe drati due. Britanaca se ne moramo bojati. Ovakvo ratovanje njima ne lei. Pucati ne znaju, koliko sam vidio nisu poinili bogzna kakve tete. - Drimo se i mislimo na ene i djecu u utvrdi. Izvjesno vrijeme, koje se njima u kui inilo satima, ni um se nije uo, niti je neprijatelj odao ma kakav znak sivoga prisustva. Mjesec su opet zakrilili potanji oblaci kroz koje su se slabano probijali njegovi blijedi zraci. Vrijeme je prolazilo, oblaci se zgusnue i sasvim sakrie i mjesec i zvijezde. Sveudilj nikakva znaka ni uma od neprijatelja. - ta je to? - odjednom, apne pukovnik. - To je Sam zviznuo. Poimo gore - odvrati Jonathan. Stubama se popee na prvi kat, a odatle preko ljestava u potkrovlje. Tamo je bilo tamno kao u rogu. U takvoj je tmi-ci bilo uope suvino naprezati oi, stoga se oni bauljajui naslijepo ispentrae preko gomila sirove i suene koe to je leala posvuda. Stigavi do malenog prozora, razabrae Crnevu priliku. - ta je bilo, Sam? - apne Jonathan. - Gledaj tamo, gospon Zane - dopro je do njih Crnev mukli apat. Sad je pokazivao van. Pukovnik i Jonathan napregnuli su oi da probiju tamu. - Jack, vidi li ti togod? - upita pukovnik. - Ne vidim, ali priekaj samo as, da mjesec poviri tek malo. Povjetarac je bio popuhnuo. Sad su oblaci brzo prelazili ispred mjeseca, pa se po koja njegova traka tu i tamo probijala izmeu dva oblaka i na tren padala na zemlju. - Eno, gospon Zane, gledaj! - uzvikne Crnac. - Nita ne vidim. A ti, Jack?

- Neto vidim, ali nisam siguran je li panj ili togod drugo. Upravo tog trena mirne nekakvo svjetlo, neto nalik sviu, ili iskrici s goruega drveta. Jonathan opsova ispotiha. - Prokletnici! Latili su se svoga starog sredstva, vatre! Znao sam ja da se iza sve ove tiine neto krije. Trava tamo vrvi Indijancima, uljaju se i pod sobom kriju zapaljene strijele, da se ne vidi plamen. Ali emo ovaj put doskoiti tim crvenim avolima. - Ja njih vidi, gospon Zane. - S, sad vie ni rijei - apne pukovnik. ekali su zapetih puaka. Opet je iskra skoila, reklo bi se kao da je vrcnula iz zemlje. Ovaj put blie kui. Tek to je to slabako svjetlo zgasnulo, Crneva je puka prasnula i probudila zaspalu jeku. Za njom je odjeknuo vrisak po kojem bi se reklo da dolazi ispod samog prozora. Nekoliko je tamnih prilika iskoilo, kao da su naglo izrasle s tla. Zauo se karakteristian fijuk indijanskih strijela. Osule se varnice, ognjene kugle s repom, nalik kometama, stale u paraboli padati put brvnare. No, nisu ju dosegnule, ve su pale na travu gdje su prskale i cvrale. Jonathanova puka planu i jedna se hitra prilika strovali. Za ovim pucnjem podie se vrisak sa svih strana oko utvrde, ali ni jedan Indijanac ne opali iz puke. Sad su zapaljene strijele letjele put karaule, no nijedna ju ne pogodi, samo ih se nekoliko abi u palisadu. Oprezni je pukovnik na vrijeme dao sasjei svu visoku travu oko utvrde. Sad se pokazalo koliko je to bilo mudro jer se crvenokoci 263 nisu mogli dovui na domet krovu karaule. Kako im ovaj pokuaj propade, Indijanci se povukoe da smisle kakav drugi nain da zapale utvrdu. - Pazi! - najednom uzvikne Jonathan. Na kojih pet stotina jardi od utvrde, daleko dolje na putu, pojavila se nekakva svijetla toka. Isprva je mirovala, potom se stala kretati nekakvim grevitim trzajima, slijeva udesno i gore dolje. - Sta je to, pakla mu? - promrsi pukovnik iznenaeno. -Gledaj, Jack, sve je blie. Plamen je odista bivao sve vei. Pukovnik pomisli da e to biti baklja koju nosi ovjek na konju. Ali, zato se onda ne uje topot konjskih kopita? Po onom kamenjaru konj ne moe neujno juriti. Znai da nije konj! Zabrinuti ovom novom zagonetkom, useljenici su kao zaarani ekali strpljivo, strpljenjem ljudi naviklih na opasnosti. Jasno im je bilo da se radi o jo jednom paklenskom lukavstvu i da e jako brzo osjetiti njegove posljedice. Svjetlo se sada zadivljujuom brzinom u cikcaku primicalo utvrdi. Kretanje mu je podsjealo na lanternu to se klati u nonoj tami. Jo je asak potrajalo napeto iekivanje, pa se iza svjetla pojavi vitka prilika jednog Indijanca. Konj mu je gotovo nevjerojatnom brzinom jurio cestom put utvrde. Prolazei u punoj brzini kojih sedamdeset i pet jardi od palisade, Indijanac odape strijelu. Poput plamene zmije vine se strelica uvis, preleti karaulu te se tupo i prijetei zabije u krov jedne brvnare. Usprkos salvi ispaljenoj na njega, smioni je ratnik neokrznut odjurio i izgubio se iz vida.

Takvi su podvizi crvenokocima bili najvee slavlje. Oni su mladog Indijanca pretvarali u ratnika, a za takvu bi ast crvenokoac bezbroj puta uzastopce izlagao svoj ivot pogibelji. Radosna vriska poprati ovo djelo i njegov uspjeh. Povjetarac se ve postarao da raspiri plamen, suh krov brvnare uas se naao u vatri. 264 - Onaj e avo izvesti to jo jednom - izguna Jonathan. Pogodio je. Ponovo je na cesti izbilo malo svjetlo, svakim je asom bivalo jae i blie. Zapaljena brvnara osvjetljavala je prostor pred utvrdom. Jasno se vidjela Indijaneva viljas-ta prilika kako izbija iz tmine. Svakim je trenom sve blie, konj kao da mu ima krila! Evo ga, sad je usred svjetla poara. Kakve prekrasne odvanosti, kakve strahotne sigurnosti u njegovu dranju! Svi su kao paralizirani. Crvena se strijela odbija, s nje vrca tisuu varnica. Ovaj put leti ravno, zabija se u krov karaule. Gotovo istog trena, samo jedna puka odjeknu - i smioni ratnik isprui se naglavce i otkotrlja u prainu na cesti. S utvrde se podie onaj sad ve znani paklenski vrisak. - Wetzel ga je poastio - zaguna Jonathan. - Ali je zlo ve uinjeno. Pogledaj kako gori ona vraja strijela. Od nje bi cijela utvrda mogla izgorjeti. Strijela se isprva vidjela kao kakva sitna varnica, poar joj as jaao as blijedio. U jednom se asu gotovo ugasi, ali se slijedeeg raspiri. Ljudima, koji su bili prinueni samo da gledaju nemoni da sprijee poar koji e po svoj prilici unititi karaulu, ona se plamena strijela inila okom samoga Sotone. - Hej, vi, u utvrdi! - prodere se pukovnik svom snagom svojih monih plua. - Hej, Silas, krov vam gori! Meu Indijancima izbio je pandemonij. Osvjetljavao ih je crvenkast odsjaj gorue brvnare. Kako je prije toga dugo vladala sua, crijeplje od luba gorjelo je kao ludo, grau je brzo zahvaala vatra koja je golemim plamenim jezicima rasvijetlila dolinu sve do same ume. Bio je to prizor strave i uasa. K nebu se dizahu uti i crni stupovi dima, svaki se predmet unaokolo inio obojen tamnim purpurom, stabla su poprimala udne oblike, rijeka se skrila pod platem rumenog sjaja. Iznad praska i buktanja vatre dizao se neljudski vrisak crvenokoaca. Jurili su amotamo kao kakvi paklenski demoni, obojena tijela presijavala im se na svjetlu vatre. Jedna je grupa 265 plesala u kolu. Hrvali su se i muvali jedni druge, skakutali i poskakivali, na sve mogue naine iskazivali svoju avolsku radost. Britanci nisu sudjelovali u ovom veselju. Treba priznati da su se drali u pozadini, kao postieni ovim inom paljenja krova nad glavama ljudi njihove krvi i rase. - Zato ne pucaju iz topa? Zato ne poduzmu togod? -pukovnik e nervozno. - Tko zna, moda im se pokvario, ili nemaju municije -odvrati Jonathan.

- Karaula e nam na oi izgorjeti. Pazi! Oni su vragovi zapalili i palisadu. Eno, nai tre i zalijevaju ju vodom. - Neto se mie na krovu karaule - viknu Jonathan. -Gledaj tamo na istonoj strani, u sjeni dimnjaka! Pa to netko pue prema onoj strijeli, ne bio ja tko sam. Indijanci ga jo nisu spazili, jo je u sjeni. Ali vidjet e ga. Gospode! Pa to ne moe izvesti pred tolikim crvenokocima, smrt mu je sigurna! - Da, da. Vidjeli su ga - dometne pukovnik. Uz prodorni vrisak Indijanci skoie i stadoe pucati u zgurenu ljudsku priliku. Neki su se krili iza debala to su ih dovaljali blie utvrdi, drugi su se mahnito isprsili pred neprekidnom puanom vatrom koja je sada sipala iz pukarnica. U onom su ovjeku Indijanci spoznali opasnost koja je priprijetila njihovu najdraem snu - da spale utvrdu. Vidjevi da su ga otkrili, onaj ovjek ni aska nije asio, nije se premiljao. Hitno je skoio i poletio prema rubu krova gdje se bila zabila gorua strijela oko koje je sad plamsalo ve uvelike. Kako je uspio pretrati kosi krov, jo s vedrom u ruci, bilo je neshvatljivo. U takvim trenucima ovjek nadmauje sama sebe. Sve se zbilo u hipu, u tren oka. Udarcem noge izbio je strijelu s krova i sruio vedro vode na vatru. U tom jednom trenutku njegova se visoka prilika odrazila na jarkom svjetlu za njegovim leima, te je Indijancima bio savrena meta. 266 Desetine se puaka podiglo i planulo. Kia se zrna osula po krovu karaule, ali nijedno ne pogodi cilj, jer onaj ovjek otri natrag i nestane. - Clarke! Bio je to on! - vikne pukovnik. - Po kosi sam ga prepoznao. Ama, zar ovo nije udo? - Spasio je karaulu za noas - ree Jonathan. - Vidi, Indijanci se povlae. Ne mogu izdrati vatru naih. Hura! Pazi ih to padaju! Ljepe ne moe biti. Sad e ih svjetlo s brvnare bar jedan sat sprijeiti da juriaju, a dan je blizu. 267 GLAVA 14 Sunce se pojavi, njegovi rumenkasti zraci izvirie iza hu-maka, poljubie vrike, kliznue niz kamenite strmine i iz doline odagnae sjenke noi. Njegov je topli sjaj prodro kroz pukarnice u karaulu i dugim se zracima poigrao po zidovima. Ali malo je radosti unio meu pospane i gotovo iscrpljene branitelje utvrde. Mnogi se sjetie stare mornarske poslovice: Crveno s jutra, crno za dana. Diui se u svojoj grimiznoj ljepoti, sunce je preplavilo dolinu, obojilo i rijeku, i lie, i travu, i kamenje, sve je oliilo istom strahotnom bojom to se nala na stepenicama, klupama, podu i ak na pukarnicama karaule. Ovakve trenutke povjesniari nazivaju trenucima velikih pregnua i iskuenja. Sto su tek enama bila iskuenja, koja su i za mukarce bila velika, moemo samo zamisliti. Iako su etrdeset i osam sati bez odmora pomagale mukarcima da pune oruja i da iz njih pucaju, iako je dugaka prostorija bila nabijena zaguljivim dimom i odvratnim vonjem izgorjelog drveta i baruta, iako se neprestano poveavao red zauvijek zanijemjelih, pokrivenih tjelesa, enama nije ni na tren pala na pamet pomisao na predaju. Smrt bi im bila slasni uitak prema onome to bi ih ekalo od ruku crvenokoaca.

Kad je sunce granulo Silas je, gol do pojasa, mrgodna lica i uarena oka, obiao grudobran to je bio povezan s karaulom. Bila je to mala prostorija ije su pukarnice gledale na rijeku i umu. Tu je bitka bila najea, pet je ljudi ovdje poginulo. etiri su umorna ovjeka, koja su kleala iza pukarnica, podigla prema njemu svoja barutom oaavjela lica. U jednom je kutu leao mrtvac. - I Smith je poginuo - ree Silas. - Sad ih je petnaest. etrdeset i dva manje petnaest, ostaje dvadeset i sedam. 268 Moramo izdrati. Ljudi, ne izlazite se neoprezno. Kako ide na junom grudobranu? - Dobro. Tamo je praskalo cijelu no - odgovori mu jedan. - Mislim da je bilo poprilino vrue. No, ve neko vrijeme ne uje se nijedna puka. - S njima je mladi Bennet, da im je togod zatrebalo poslali bi njega - odgovori Silas. - Naredit u da vam donesu malo hrane i vode. Treba li vam jo to? - Baruta! Ostali smo gotovo bez zrna baruta! A sprema nam se lijep koncert. Oni avoli ne miruju uzalud ve dobar sat. Silas pode uskim prolazom to je vodio s grudobrana u karaulu. Na vrhu jedinih stuba pred njega iskrsne mladi koji se vukao uza stube. - Hej, ta je to? Ah, to si ti, Harry! - uzvikne Silas, prihvati mladia i uvede ga u prostoriju karaule. Mladi se jedva drao na nogama, bio je sav obliven krvlju to mu je curila iz zavoja vrsto vezanog oko jedne ruke, kapala iz jedne rupe na njegovoj lovakoj koulji i ikljala iz rane na sljepoo-ici. Preko njegovog utog lica ve se navukla sjenka smrti, ali mu je u sivim oima sjao nepokoran duh, duh koji moe unititi samo smrt. - Brzo! - zasopti mladi. - Poaljite pojaanje na juni zid! Indijanci provaljuju na mjestu gdje potok prolaza ispod palisade! - A gdje su Metzar i ostali? - Poginuli su! Jo noas. Cijelu sam no bio tamo sam. Pucao sam koliko sam mogao. Onda me ranie tu, pod grlo. Vidio sam da sam gotov, pa sam dojurio ovamo, da vas upozorim, jer Indijanci hoe razvaliti palisadu tamo gdje je sino gorjela. - Wetzelu, Bennet, Clarke! - vikne Silas polaui mladia na klupu. (i Gotovo istog asa pred njim se stvori visoka loveva spodoba. U trenu se pojavie i Clarke i ostali. - Wetzelu, odjuri na juni zid. Indijanci provaljuju tamo. Lovac se okrene, zgrabi puku i jednu sjekiru i zaas nestane.

- Sullivane, preuzmi komandu nad ljudima ovdje. Bessie, vidi to moe uiniti za ovog naeg\junaka. Benne\ Clarke. poite za mnom, morate pomoi Wetzelu - naloi Silas. Gospoda Zane urno prie mladiu koji je ve gubio svijest. Isprala mu je ranu na sljepooici. Tane je okrznulo kost, rana nije bila ni duboka ni opasna. Bessie odvee ovratnik lovake koulje i razgrnu je. Na desnoj strani grudi, na mjestu gdje lei vrak plua, zjapila je uasna rana. Tane je probilo mladia skroz. Pri svakom otkucaju srca iz rupe je ikljala tmasta krv. Na as je gospoda Zane odvratila blijedo lice u stranu; potom smota komadi platna, vrsto ga pritisnu na ranu i priveza ga jednim runikom. - Nemojte sa mnom gubiti vrijeme. Gotov sam - apne mladi. - Hoete li dozvati Betty samo as? Djevojka prie, blijeda i uasnuta. Proivjela je stravine trenutke. Pokreti su joj bili gotovo mehaniki, kao da je prestala uti i osjeati. Sjaj u oima umirueg mladia privede ju k strahotnoj svijesti o stvarnosti zbivanja oko nje. Mogla je samo apnuti: - Oh, Harry, Harry, Harry! - Odlazim, Betty. Htio sam da moli za mene i da se oprostim s tobom - s mukom istisnu mladi. Betty klekne kraj klupe i pokua moliti. - Betty, bilo mi je mrsko napustiti svoje mjesto, ali sam uzalud ekao da netko doe, a Indijanci su stali provaljivati. Nai e ih tamo na gomile. Pucao sam za tebe, Betty, svaki put kad sam naciljao pomislio sam na tebe. Glas mu je bivao sve slabiji. Najzad utihnu. aka kojom je stiskao Bettynu ruku rastvori se. Oi mu se zaklope. Betty pomisli da je mrtav, ali ne! Jo je uvijek disao. Najednom otvori oi. U njima vie nije bilo sjenke bola, pogled mu je zraio nekakvim prekrasnim sjajem. - Betty, bila si mi jako draga sad umirem sretan to sam se borio za tebe a neto mi kazuje da e se ti izbaviti. Zbogom. Lice mu se preobrazi osmijehom, njegove sive oi zagledae se ukoeno u nju. Zatim mu glava padne. Uz duboki uzdah ugasi se njegov hrabri duh. Hugh Bennet samo je jednom pogledao blijedo lice svoga sina, pa je otrao niza stube za Silasom i Clarkeom. Sva trojica zaobidoe brvnaru satnika Boggsa koja je leala odmah kraj karaule i od njihova pogleda skrivala juni zid utvrde. Zaue teak tutanj balvana koji je izvana udarao u palisadu, potom prasak i krhanje jedno est palaca debele hrastove grede. Odjekne jo jedan pa drugi tutanj, jedna se greda prelomi popola, donji dio padne i stvori se rupa dovoljna da se ovjek provue. Trojka poleti u pomo Wetzelu koji je stajao kraj rupe s podignutom sjekirom. Istog asa zau se pucanj, Bennet zaglavinja i padne. Jedan ga je Indijanac ustrijelio kroz rupu u ogradi: Silas i Alfred skrenue u stranu, izvan dometa. Sad su se nali na svega dvadesetak stopa od Wetzela, spazie gdje se jedan atletski razvijen, mrk crvenokoac provlai kroz rupu. Jo se nije uspravio kadli mu se na glavu spusti sjekira kojom je izmahnuo div lovac. Raspolovljene lubanje, crvenokoac se bez glasa srui. Drugi se Indijanac, snaan, do pojasa gol, uvue kroz rupu. Morao se prignuti, tek to je podignuo glavu spazi Wetzela i pokua izbjei smrtonosnoj sjekiri. Wetzel mu promai glavu, ali ga zgodi preko plea, sjekira se Indijancu zari u meso i zasijee u kost.

Indijanac ispusti smrtni krik koji se zavri krkljanjem. Wetzel trgne sjekiru i istim je pokretom okrene. Ovaj put uicama pogodi jednog Indijanca posred ela, zau se udar kao kad mesar obara bika batom. Indijancu puka ispadne iz ruke, tomahavk mu nekamo odleti, on se svali u potok. Jo 971 dvojicu napadaa dostie isti sudbina. Zatim se dvojica uspiju utisnuti u otvor. No, strana sjekira, izmahnuta onim elinim rukama, ubi ih u tren oka. Tijela im se zaglavie u rupi. Silas i Alfred stajali su kao ukopani. U svom je stranom poletu Wetzel predstavljao prizor od kojeg bi se i najhrabrijem ovjeku sledila krv u ilama. Jo prije, dok je trao k palisadi, zbacio je sa sebe svoju lovaku koulju, bio je gol do pojasa. Krv ga je svega oblila. Na njegovim su irokim pleima i silnim rukama miii poigravali i nadimali se pod mrkom koom. Pri svakom zamahu krvavom sjekirom vrisnuo bi vriskom kakvog bijelac nikad nije uo. Bio je to njegov osvetniki vrisak. U svojoj ei za osvetom zaboravio je da tog trena zapravo brani utvrdu, ene i djecu u njoj; borio se samo zato to je uivao u ubijanju. Silas zauje gdje izvana jaa galama i shvati da stotine Indijanaca hrle k tom mjestu. Neto mora uiniti, odmah. Ogledao se i pogled mu padne na gomilu hrastovih balvana dovuenih u utvrdu po nalogu predostronog pukovnika. Silas zgrabi Clarkea i povue ga za sobom prema gomili, objanjavajui mu to hoe. Zajedniki dovukoe jedan balvan do otvora i tu ga spuste. Wetzel odmah stane na nj i stranim udarcem smlavi jednog Indijanca koji je pokuao postrance provui puku kroz rupu. Taj je isti Indijanac ve dvaput pucao. Dok je Wetzel drao Indijance na odstojanju, Silas i Clarke podigoe gomilu balvana i zatvorie otvor. Time su zapravo ojaali i utvrdili slabo mjesto u palisadi. Useljenici su takvom ubitanom vatrom obasuli Indijance, da su se ovi morali povui izvan dometa. Dok je Wetzel ispirao krv s ruku i ramena, Silas i Clarke pourie k mjestu gdje je pao Bennet. Mislili su da e ga nai mrtva, no poskoie od radosti kad opazie useljenika gdje mirno sjedi kraj potoka i zavija sebi ranu na ramenu. 97? - Nita naroito. Samo ogrebotina, ali eto, sruila me -ree on. - Sad sam mislio doi k vama. Sto ih niste pustili neka udu? Oni bi samo navirali jedan za drugim, a Wetzel bi onako pobio cijelo pleme. Jedini bi vam posao bio da maknete mrtve kako bi imao mjesta za izmah. Uto im se pridrui Wetzel i oni zajedno pohitae ka karauli. Na strmini je prestalo pukaranje. Na stepenicama sre-toe Sullivana koji je oito poao potraiti njih. - Zane, Indijanci i Britanci se spremaju za odluan i konaan napad - on ree. - Otkud zna - upita Silas. - Uzeli su ekie iz kovanice, a iz mog su amca izvukli bavicu avala. Prave ljestve. Ako svi odjednom navale, postave ljestve i stanu se penjati, utvrda e biti puna u roku od deset minuta. Ja mislim da ih jedino top moe sprijeiti. - Clarke, poi u brvnaru satnika Boggsa i donesi dva burenceta baruta - ree Silas.

Mladi pode prema brvnari, dok Silas i ostali krenue uza stube. - Sad se puca samo na junoj strani i to slabije nego ranije - ree Silas. - Pa da, jer kako sam ti rekao, Indijanci na rijeci dali su se na novi posao - odvrati mu Sullivan. Nakon to je priekao nekoliko asaka na vratima duge prostorije, Silas e: - to li nema toga Clarkea? Ne smijemo gubiti vrijeme. Hou ljudima podijeliti jedno burence baruta. Uto se pojavi Clarke. Teko je disao, vidjelo se da je trao uza stepenice, lice mu bilo posivjelo od nekakva uzbuenja. - Nisam naao barut! - on uzvikne. Sve sam pretraio, svaki oak Boggsove kue, ali baruta nigdje nema! Nastao je kratak muk. Svi su ula to je Clarke rekao. Nitko se ne pomae. Svi kao da su iekivali da netko progovori. Konano Silas ljutito plane: 273 - Nisi ga naao? Nisi ni gledao kako treba! Sam satnik mi je rekao da u smonici ima tri burenceta baruta. Idem ga ja nai. Alfred ne odgovori nego sjedne na klupu, oko srca ga neto tupo stegne. Znao je to e sad biti. Ranije je bio u sat-nikovoj kui i vidio je ta tri burenceta baruta. Sad ih nije bilo na mjestu gdje su inae stajala, niti bilo gdje u kui. Dok je tako sjedio i ekao da i ostali spoznaju stranu istinu, oi su mu lutale od jednog do drugog kraja prostorije. Najzad mu pogled nade ono to je traio. Jedna je mlada ena kleala pred vatrom koju je raspirivala mijehom. Bila je to Betty. Blijedog i umornog lica, raupana, lijepih ruku pocrnjelih od ugljena, ali svejednako mirna, odluna, sabrana. Kraj nje je kleala Lidija, na jednom je panju drala kalup za lijevanje tanadi. Betty je dizala posudu sa eravice i sigurnom, pouzdanom rukom, lijevala vreli metal u kalup. Trebalo je dobro paziti, od premalo ili previe olova ispala bi slaba kugla. Lidija bi potom uronila kalup u vedro s vodom, pa bi ga izvukla i njime lupila o pod. Iz kalupa bi se otkotrljala malena svijetla kugla. Djevojka bi ju protrljala masnom krpom i spustila u jedan up. Te su hrabre djevojke skoro etrdeset sati bez sna i odmora obavljale taj posao i nisu naputale svoja mjesta. U sobu trkom upade Silas. Lice mu je bilo jezivo zgreno, ak su mu i usne poblijedjele i stanjile se. - Sullivane, pobogu, to da radimo? Baruta nema! - on krikne kripavim glasom. - Nema ga? - ponovi nekoliko glasova. - Nema ga? - ponovi i Sullivan. - Pa gdje je? - Tko e znati?! U praini se vidi trag gdje su stajala bu-renca. Netko ih je odnio. - Moda ih je Boggs prenio ovamo. Treba pogledati - ree Sullivan. ; 274 - Nema smisla ni gledati. Baruta nema i gotovo! Ovdje ga nikad nismo drali, zbog opasnosti od poara.

- Miller ga je ukrao - zau se Wetzelov mirni glas. - Sad nam je svejedno tko ga je ukrao - plane Silas okreui se ljutito prema lovcu iji je mirni glas tako bezosjeajno zvuao u onom trenutku - Nema ga, i to je ono najgore! U muku koji je nastao nakon ovih Silasovih rijei ljudi se zgledae blijedei. Svaka je dalja rije bila suvina. Pogled im je kazivao to e ih sada snai. Dostii e ih ruka one iste nemilosrdne sudbine koja je snala tolike utvrde na granici! Propali su! I nitko ne pomisli na sebe, ne uplai se zbog sebe, nego zastrepi zbog udesa koji eka nevinu djecu, one odva-ne djevojke i junake ene. Mukarac moe umrijeti. I on asno umire kad mirno prihvaa smrt. Ali, kad se bori poput tigra, pritisnut uza zid, izmahuje tek krnjagom oruja, krvlju poprskan, ponosan i prkosan, do posljednjeg svoga daha, tada je uzvien. Tada stie potovanje i najgorega dumana svoga. Tada i u smrti nalazi osvetu. A ena - to ona moe uiniti u krvavoj borbi? Pomae, bodri, nadahnjuje, a ako njezina strana gubi, ona nalazi smrt ili togod gore od smrti. Malo je ena koje e odvano sebi oduzeti ivot. Pobjedniku pripada plijen, a ene su uvijek predstavljale ratni plijen. Nije udo to su Silas i njegovi u takvom asu izgubili hrabrost. S malo baruta za svega nekoliko naboja kako se mogu nadati da e suzbiti napad crvenokoaca? Da su sami, mogli bi potegnuti svoje tomahavke i pokuati se probiti kroz redove neprijatelja, ali sa enama djecom to im je nemogue. - Wetzel, hajde ti reci, to da radimo? Pobogu, savjetuj nas! - muklo e Silas. - Bez baruta ne moemo izdrati. ene ne moemo ostaviti ovdje. Radije emo sve ene pobiti nego da ih pustimo da padnu u ake Girtvjevoj bandi. - Poalji nekoga po barut - odvrati Wetzel. - Misli li da je mogue? - skoi Silas na ijem izmuenom licu zasja zraak nade. - U Ebovoj brvnari ima baruta koliko hoe. Ali koga da poaljemo. Tko e poi dobrovoljno? Tri ovjeka odmah istupe, drugi se za njima pokrenu. - Svakog e odraslog ovjeka napuniti olovom prije nego napravi tri koraka - ree Wetzel. - Ja bih sam poao, ali znam da nema koristi. Treba poslati djeaka, i to djeaka koji e juriti kao strijela. - Nemamo nijednoga koji bi mogao ponijeti burence baruta. Harry Bennet bi mogao poi - ree Silas. Kako mu je, Bessie? - Mrtav je - odgovori gospoda Zane. Wetzel samo odmahne rukom i okrene se. Njegov beznadean gest poprati kratka, napeta tiina. ene shvatie, neke pokrie lice rukama, druge zajecae. - Ja u poi! Bio je to Bettvn glas to je isto i zvonko odjeknuo prostorijom. Potaknute tim svjeim, mladim glasom, ojaene ene trgnue glave. Mukarci zaprepateno pogledae. Clarke kao da se skamenio. Wetzel hitro prie djevojci.

- Ni govora! - ree Sullivan. Silas odmahne glavom, i sama mu se zamisao inila apsurdnom. - Pusti me, brate, pusti me, molim te - moleivo e Betty, njeno i s ljubavlju polaui svoje male ake na bratove gole miice. - Znam, da je to oajniki pokuaj, ali uvijek vrijedi pokuati. Dozvoli mi da poem. Bolje mi je i da tako poginem nego da ovdje ekam na smrt. - Silas, iz toga bi moglo neto biti - upade Wetzel. - Bet-ty moe trati kao jelen, a kako je ena moda e ju pustiti da se prebaci do brvnare, nee pucati na nju. Ruku prekrtenih na irokim prsima Silas je stajao i utio. Gledao je u sestru i krupne suze kotrljale su mu se niz obraze i padale na one malene ruke to su onako njeno stiskale njegove miice. Betty je bila kao preobraena, s nje je nestalo zamora, oi su joj sjale odlunou, bijelo joj i ivo lice bilo prekrasno ozareno nadom, molbom, odvanou. - Pusti me da poem, brate. Zna kako mogu trati, a danas u letjeti! Svaki je as dragocjen. Tko zna? Moda je satnik Boggs ve blizu s pomoi. Ne moe rtvovati niti jednog mukarca. Pusti mene. - Betty, budi blagoslovljena poi e - najzad e Silas. - Ne! ne! Ne putajte ju! - krikne Clarke bacajui se pred njih. Drhtao je, oi je sumanuto iskolaio, itavim je izgledom odavao ovjeka koji je poremetio pameu. - Nee poi! - uzvikne Alfred. - S kakvim se pravom ti namee? - mrko e Silas. - S kakvim e pravom to zabraniti? - Samo tim to ju ljubim i to u poi umjesto nje - oajniki otpovrne Alfred. - Ne mijeaj se! - skoi Wetzel svojom snanom akom odgurne Clarkea. - Ako ju ljubi, nee valjda htjeti da ovdje saeka one crvene avole - on nastavi pokazujui prema rijeci. - Ako se vrati, spasit e utvrdu. Ako pak padne, barem se nee nai u Girtvjevim akama. Betty se zagleda najprije lovcu, zatim Alfredu u oi. Shvatila je obojicu. Jedan ju alje u smrt jer zna da e ta smrt biti tisuu puta laka od udesa koji ju eka od ruku Indijanaca. Drugi nema snage da ju gleda kako odlazi u smrt, drugi radije nudi sebe nego da promatra kako se ona izlae takvoj strahovitoj opasnosti. - Znam. Kad bi bilo mogue, obojica biste me spasili -ree ona jednostavno. - Ali sad drugo ne moete uiniti doli da se molite za mene, da mi ivot bar potraje toliko koliko mi treba da stignem natrag do kapije. Silase, ja sam spremna. Dolje je grupica blijedih mukaraca stala ispred kapije. Silas je izvukao eljezni zasun. Sullivan je bio spreman da 277

raskrili vratnice. Bistrim glasom, kratko i saeto, Wetzel je djevojci dao posljednje upute: - Pazi, kad izae pred tobom e biti prazan put. Tri, ali ne prebrzo. uvaj dah. Reci pukovniku neka jedno burence baruta presipa u plahtu, ti ju svezi i prebaci preko ramena. Onda potri natrag, tri kao kad si se natjecala sa mnom, ako te pogode, nastoj da ne padne. Sad, idi! Golema kapija zakripi, vratnice se raskrile. Betty istri gledajui ravno preda se. Pretrala je pola puta izmeu utvrde i pukovnikove kue kad se zrakom prolomie podrugljivi vrisci. Indijanci su se samo rugali, ni metak ne opalie. Betty se pomno drala Wetzelovih uputa. Trala je lako, nije se naprezala, a bila je mirna kao da miljama naokolo nema ni jednog Indijanca. Pukovnik je opazio da se kapija otvora i Betty izlazi. Kad je utrala uza stepenice njegove brvnare otvorio je vrata i ona mu je uletjela u naruje. - Betty, pobogu, zato si dola? - uzvikne on. - Nemamo vie baruta. Isprazni jedno burence u neku plahtu. Brzo! Ne smijem gubiti ni sekunde! - ona odvrati istodobno skidajui sa sebe gornju suknju. Sjetila se da e joj smetati u trku natrag. im je Betty izustila zato je dola, Jonathan je trknuo u skladite. Pojavio se s jednim burencem pod rukom. Jednim udarcem sjekire odbio mu je dno i u tren oka se dragocjeni crni prah naao na gomili nasred stola. Zatim dohvatie krajeve stolnjaka i privezae ih, te zaveljaj prebacie Betty na rame. - Junaino moja, uspjet e, siguran sam! - viknu pukovnik otvarajui vrata. - Znam da e uspjeti. Tri kao to jo nikad nisi trala! Poput odapete strijele Betty pojuri mimo pukovnika i nade se vani. Jedva je prela deset od onih stotinu dugih jardi 278 koje su je dijelile od cilja, kad odjeknu prava grmljavina dreke i vike koja ju upozori da su Indijanci pogodili to nosi i shvatili da ih je jedna djevojka prevarila. Prve puke pla-nue s jednog mjesta na strmini nedaleko od pukovnikove kue, zatim se prasak polukruno nastavi do istonog kraja istine. Olovni vjesnici smrti stadoe zvidati oko Betty. Fi-jukali su ispred i iza nje, pred njezinim nogama praskalo je kamenje, dizala se praina, tanad je brazdala tlo. Prela je etvrtinu puta! Stigla je na vrh glavice, pa se stala kao vjetar hitro sputati blagom nizbrdicom. Samo bi najvrsniji strijelac mogao pogoditi onu njezinu malenu leteu priliku. Vriska i dreka postadoe zaglune. Prasak se puaka stopio u jedan tutanj. I iznad svega ovoga Betty je jasno ula Wetzelov gromoglasni vrisak. To joj nogama dade krila. Polovina puta! Neto joj vrelo, bolno probode miicu, ali se ona na to ne obazre. Tanad je upravo pljutala oko nje, zvidala joj nad glavom, pitala oko uiju, kosila travu pred njom. Poput tue su meci udarali po palisadi, ali je djevojina vitka, tamna prilika svejednako netaknuta, neranjena jurila put kapije. Tri etvrtine puta! Neto joj upnu razbaruenu kosu, jedan je dugi, crni uvojak, otkinut metkom, zaleprao na vjetru. Betty spazi kapiju kako se otvara, vidjela je visoku lovevu spodobu, prepoznala je brata. Samo jo nekoliko jardi! Jo, jo malo! Na oi joj padne nekakva crvena magla. Vie nije vidjela kapiju, ali je jednako trala. as kasnije zaglavinjala je; osjetila je kako ju grabe neije vrste miice, udne ruke, ula je gdje se kapija treskom zatvara i zasun navlai. Potom u njoj utrne svaki osjet.

Nosei dvostruko dragocjen teret, Silas trkom prede stepenice. Doekao ga silan krik radosti. Alfred Clarke, koji je pognute glave sjedio na klupi, lien svakog osjeaja vremena i mjesta, tre se i pogleda. Nad im to ene jecaju i plau? ije li je ono bijelo lice? Naravno, to je lice njegove ljubljene 279 djevojke. Lice djevojke koja je krenula u smrt. Zgrio se u boli. Uto, zbi se neto divno. Preko onog blijedog lica prijee topla, iva rumen. Trepavice trepnue, otvorie se, a tamne, prekrasne, blistave oi zagledae se ravno u njega. Nije mogao vjerovati svojim oima. Bit e da ono blijedo-lice i predivne oi pripadaju duhu njegove drage. Dole su ga muiti i progoniti. Ali je uto zauo glas. - Oh, ali to pee! Spazio je golu, lijepu miicu. Njezina je krasota bila nag-rdena nakaznom, okrutnom opeklinom. uo je onaj isti slatki glas kako se istodobno smije i plae. Vrati mu se ivot i nada. Jednim se skokom nae za svojom pukarnicom. - Boe, kakva ena! - promrsi kroz zube i progura cijev puke van. Zaista nije bilo vremena za razmiljanje. Shvativi podvalu kojom su izgubili zlatnu priliku, Indijanci u silnom naletu navalie na utvrdu. Juriali su sa svih strana, upornim bijesom ljudi ije su se nade izjalovile. Doekala ih je smrtonosna vatra. Top zagrmi, cijela grupa Indijanaca ispusti svoje ljestve i razbjei se. Malog su buldoga brzo okrenuli na kotaima i uperili ga u drugu grupu. Tanad, komadi lanaca i eljeza smru zaorae po redovima neprijatelja. Indijanci nisu mogli izdrati i prkositi dobro usmjerenoj topovskoj vatri. Stadoe uzmicati. Useljenici, nadahnuti heroizmom jedne djevojke, nadmaie sami sebe i borie se kao jo nikad. Svaki metak nade jednom crvenokocu srce. Ispaljeno barutom radi kojega je junana djevojka stavila ivot na kocku, usmjereno elinim rukama i miicama, upravljeno oima sigurnim i mrkim poput oiju same sudbine, svako je tane izbacilo iz stroja po jednog Indijanca, Turobno i polako, crvenokoci su uzmicali pred takvom vatrom. Povukli su se stopu po stopu. Girtvja vie nije bilo. Oganj, poglavica Shawneeja, leao je mrtav na cesti, gotovo 280 na istom mjestu gdje je dva dana ranije njegov pobratim, Crvena Lisica, zagrizao prainu. Britanca su ustuknuli jo prije. Kad je pala no, iscrpljeni i izgladnjeli ljudi pod opsadom, konano su se mogli najesti i otpoinuti. Kao postien svojom sinonjom izdajom, ovaj put mjesec je zasjao lijepo i isto, te osvijetlio dolinu i utvrdu, okupao rijeku i umu svojim srebrnim zracima. Ujutro, tek iza svanua, ne uzdajui se vie u uspjeh, Indijanci se stadoe neto dogovarati. Dok su tako bili grupirani, na oigled ljudi u utvrdi, i dok su po svoj prilici raspravljali da li da odustanu od opsade zauo se otegnut, karakteristian zov indijanskog izvidnika koji je vjerojatno bio postavljen da promatra hoe li naii pomo utvrdi. Kao da je time dan znak za povlaenje. Jedva je zamrla jeka tog vris-kavog zova,

kadli Indijanci i Britanci brzo krenue preko rijeke, naputajui svoje mrtve na bojnom polju. Ubrzo se na stazi potoka ukae grupa konjanika. Bili su to satnik Boggs, Svvearengen i Williamson sa sedamdeset ljudi. Slavlje je bilo golemo. Satnik Boggs oekivao je da e nai samo pepeo spaljene utvrde. A herojski mali garnizon, iako oaloen gubitkom polovice svoga ljudstva, predao se radosti pobjede nad zdruenim snagama indijanskih ratnika i Britanaca. t 281 GLAVA 15 Mir i spokojstvo jo jednom su zavladali oko Fort Hen-ryja. Ubrzo nakon onih junakih dana, useljenici popravie svoje oteene brvnare i sad su bili zauzeti jesenjim oranjem. Utvrda je doivljavala dane neobine ivosti i radinosti. U maloj kapelici sretala su se mnoga nova lica. Pioniri iz Virginije, Fort Pitta i drugih istonih krajeva doznali su da je Fort Henry odbio dosad najjau silu Indijanaca i vojnika koje je guverner Hamillton skupio uz pomo svojih odmetnika. Sa svih toaka du rijeke pristizali su useljenici u naseobinu pukovnika Zanea. Nove su brvnare iarale padinu, na sve strane dizahu se nove nastambe i staje. Odjekivali su ekii, zveale sjekire, ruili se silni borovi i topole. Pukovnik je sad ee i due sjedio na svom omiljenom mjestu pred kunim vratima. Te se veeri upravo vratio s tekog rada na polju, sad se malo odmarao pred veeru. Nekoliko dana prije posjetili su ga Isaac i Mveerah. Indijanka je donijela mirovni ugovor koji su potpisali Tarhe i druge poglavice Wyandota. Neko nepomirljivi Huron sada je bio spreman da se sprijatelji s bijelcima. Pukovnik i njegova braa takoer potpisae ugovor, a Betty je nakon napornog uvjeravanja uspjela pridobiti Wetzela da zakopa ratnu sjekiru bar prema Huronima. I tako je Mveerahina ljubav, poput ljubavi mnogih drugih ena, urodila boljim plodom nego duge godine ratovanja i krvoprolia. S pukovnikova lica uope nije silazio njegov radostan i dobroudan izraz, samo bi mu se oi rairile ponosom i zadovoljstvom kad bi gledao kako rijekom nailaze dobro natovarene splavi i promatrao ivost i uurbanost u rastuem naselju. Ispunilo se njegovo proroanstvo koje je izrekao dvanaest godina ranije. Njegov se san ostvario. Lijepo, ali divlje mjesto gdje je tada podigao kolibu i gdje je est mjeseci 282 ivio, a da nije ni vidio bijelog ovjeka, sad se pretvaralo u naselje koje se ivo razvija; a bio je siguran da e jo doivjeti prerastanje toga naselja u napredan grad. Nije ni pomiljao na one tisue jutara koje e ga jednog dana uiniti bogataem. Bio je on pionir iz dna srca i due; prokrio je put u tu bogatu zemlju; savladao sve prepreke, i to mu je bilo dovoljno da ga podari sreom. - Tata, kad u ja moi loviti medvjede, bizone i Indijance? - upitao je Noah koji je napustio igru te se ispentrao na oevo koljeno. - Mali moj, zar nisi jo nedavno imao posla s Indijancima? - Jesam, tata, ali ja nisam ni jednoga vidio. Samo sam uo pucanje i vrisku. Sammvja je bilo strah, ali mene me. Htio sam viriti kroz male rupice, ali su nas zatvorili u jednoj mranoj sobici. - Svisnut u od jada ako to dijete postane neto nalik Jonathanu ili Wetzelu - ree pukovnikova ena koja je

ula djeakove rijei. - Ne brini se, Bessie, dok Noah odraste vie nee biti Indijanaca. Pukovnik zau konjski galop i pogleda te spazi Clarkea gdje dolazi cestom na svom plemenitom vrancu. Ustavi, pukovnik pode k preki za vezivanje konja kraj koje je mladi zaustavio vatrenog konja. - Zdravo, Alfrede. Jesi li to izaao u etnju? - Jesam, da mi Roger malo protegne noge. - Krasna je to ivotinja. Mogao bih ga do smrti gledati kako se kree. Nema boljeg konja na cijeloj rijeci. Nego, od opsade nismo vas jako esto viali. Znam, imali ste posla. Spremate se da na sebe nataknete jaram, je li? Pa, to i oekujemo od mladih ljudi. Doite nam ee u posjet. - Htio sam doi. No, znate kako je sa mnom hou rei, to se tie Betty Pukovnie, ja ju volim i to je sve 283 - Da, Alfrede, znam to i ne udim se vaem strahu. Oduvijek ste mi se dopadali, mislim da je sad dolo vrijeme da malo pogurnem toak sree. Ako vas Betty voli, a meni se ini da je tako, dat u vam je. - Ali ja nita nemam. Svega sam se odrekao kad sam otiao od kue. - Mladiu moj, neka vas to ne brine. Nama nisu potrebni bogatai. Cesto sam ponavljao da nama ovdje na granici trebaju samo potena srca i snane, radine ruke. A vi to imate. To je dovoljno kako za mene tako i za moje, a to se tie zemlje imam ju za cijelu vojsku momaka. Jeftino sam je dobio. Onaj sam otok tamo kupio od Ratara. Moete ga dobiti ili bilo koju drugu parcelu du rijeke. Jednog u vas dana postaviti na elo mojih ljudi. Imat ete godinama posla na probijanju ceste do Mavsvillea. Oh, imam puno posla za vas. - Pukovnie, ne znam ime i kako da vam se zahvalim - odvrati Aflred ganuto. - Trudit u se da zasluim vae prijateljstvo i potovanje. Molim vas, hoete li rei vaoj sestri da bih ju posjetio ujutro i da bih htio nasamo porazgovarati s njom? - Svakako, Alfrede. Laku no. Lica ozarena osmijehom sree, pukovnik ude u kuu. Volio se naaliti i podvaljivati, te takvu priliku ne bi olako propustio. Izgleda da sve tee kako treba. A sad, da se malo nasmi-jemo na raun Njezina Visoanstva, ree on za se. Promatrajui ugodan prizor u kui osjetio je da su mu sve elje ispunjene. Djeca su se igrala s jednim upavim psiem koji je u njihovom lako prilagodljivom srcu ve zauzeo Tigeovo mjesto. ena je neto tiho pjevuila i blago ljuljala staru zipku u kojoj je mirno drijemalo prekrasno djetece. Annie je pripravljala stol za veeru. Isaac je sa zadovoljnim osmijehom na licu vrsto spavao na onoj istoj sofi na kojoj je jo ne tako davno leao sav u krvi, napola mrtav. Betty je

284 neto itala Indijanki Mveerah koja je kao zaarana prigibala glavu blie svojoj posestrimi i paljivo sluala njezin tihi glas. - No, Betty, to kae? - upita pukovnik zastavi ispred njih dvije. - Kako to kaem? - odvrati Bettv. - Kaem da si jako nepristojan to me prekida. Mveerah sad prvi put slua roman. - Imam veoma vanu poruku za tebe. - Poruku? Za mene? Od koga? - Ajd, pogodi. Bettv nabroji cijeli niz svojih poznanika, ali joj brat nakon svakog imena samo odmahne glavom. - Oh, vrlo vano, napokon, nije me briga - ree ona na kraju, ali joj se boja obraza nekako izmijenila. - U redu. Ako tebe nije briga nema smisla da dodam ita vie - odvrati pukovnik. Uto ih Annie pozva na veeru. Kasnije, kad je pukovnik sjeo pred vrata i zapuio, Bettv mu prie, sjedne i nasloni glavu na njegovo koljeno. Pukovnik je i dalje utke odbijao dimove. Ona se tamna glavica nemirno pomae. - Eb, reci mi kakva je poruka - apne djevojka. - Poruka? Kakva poruka? O emu to pria? - Nemoj me zavitlavati, barem sada nemoj. Reci mi. U Betrvnu je glasu bilo neke alosti koja blago dirnu bratovo srce. - Pa, danas me je izvjestan mladi mukarac upitao moe li me rijeiti dunosti da pazim na izvjesnu mladu damu. - Oh - Stani malo. Rekao sam mu da bih bio presretan. - Eb, to nije bilo lijepo od tebe. - Zatim me je zamolio da joj kaem kako e on doi sutra ujutro da s njom uglavi stvar. - Oh, uasno! - vikne Bettv. - Zar je ba tako rekao? 285 - Betts, da ti poteno kaem nije gotovo nita ni rekao. Samo je izmucao: Volim je i oi mu planue.

Betty sitno krikne i otri u svoju sobu. Srce joj se uzburkalo. to da uini? Osjetila je da e iz nje izvjetriti sva snaga pogleda li samo jednom u oi svom dragom. Kako moe sebi dozvoliti toliku slabost? Znala je da je doao kraj. Vie se ne moe pretvarati. Osjetila je da joj u srcu tue neto jae od svega ostaloga, neto emu ne moe odoljeti - predivno, slatko, slijepo, burno oduevljenje i ushienje ene koja voli i koja je voljena. - Bess, to kae na to? - ree pukovnik sutradan ujutro kad je uao u kuhinju nakon obilaska panjaka. - Clarke je maloprije doao i traio Betty. Dozvao sam ju. I doe ona, sva mirna i spokojna. Ah, pa to ste vi, gospodine Clarke, ree mu. Skoro vas nisam ni prepoznala. Drago mi je to ste doli. Vjerujte da nam je svima jako drago to ste se oporavili od onih gadnih opekotina. I nastavila je s takvom priom da bi svatko rekao kako za njega ne mari ni koliko za lanjski snijeg. A svjesna je toga da ja znam koliko joj je zapravo mio. tovie, mjesecima je patila zbog njega. Kako joj to sad ide od ruke? Ali, vama enama neu se nauditi do smrti! - Zar si ti oekivao da e mu se objesiti oko vrata? - revoltirano upita asna pukovnikova supruga. - Ne ba to. Ali bila je previe mirna, previe se prijateljski ophodila. Jadan Alfred, po njemu se vidjelo da je bdio cijelu no. Bio je nervozan i na smrt uplaen. Kad je Betty otrala uza stepenice, ja sam Alfredu neto apnuo. Sve e biti u redu, samo ako poslua moj savjet. - Hm! A to mu je to savjetovao uvaeni pukovnik Zane? - zlovoljno e Bessie. - Nita naroito. Jednostavno sam mu rekao neka ne gubi ivce: ena ne misli ozbiljno kad kae ne; ona to esto kazuje samo zato da bude privoljena na da. Na kraju sam 286 mu rekao da ako se Bettv stane malo ritati, kako to ine istokrvne drebice, neka pokua vrstom rukom. Jer i ja sam uradio tako. - Pukovnie Zane, ako me pamenje nije izdalo, bio si pokoran i krotak kao jaganjce, mekeg te ne bi poeljela ni najponosnija djevojka! - Tko, ja pokoran i krotak? Nikad! - Ja se u stvari nadam da e ju Alfred pridobiti. On mi je jako drag. Ali, bojim se. U Bettv je toliko prkosa da bi ga bila kadra odbiti samo zato to je podigao brvnaru prije nego je upitao nju. - Besmislica! Ve odavno ju je upitao! Ne brini, Bess, moja e se sestra vratiti, krotka kao janje. Meutim su Bettv i Alfred polagano kroili znanom im stazom prema rijeci. U listopadskom svjeem zraku osjeao se nagovjetaj snijega. S humaka je dopirao zvonak glas roga nekog lovca. Jato divljih pataka spustilo se na movarno tlo na kraju jezera i tamo je neprekidno gakalo. Smei humci, crvena uma i uta polja bijahu sada na vrhuncu svoje jesenje ljepote. Ubrzo e studen vjetar razgolititi stabla i ponosnom cvijeu pognuti glavu. Ali sad su krasuljci svom svojom krasotom sjali na suncu i lelujali se na vjetru. - Vidim da epate. Niste jo posve ozdravili? - pitala je Bettv. - Oh, dobro mi je, hvala na pitanju - odvrati Alfred. -Samo to mi je ova noga najvie stradala, pa mi je jo

slaba. -1 vi ste zaista pretrpjeli svoje. Brat mi je rekao da ste za godinu dana triput ranjeni. - etiri puta. - Jonathan mi je rekao za ranu od sjekire; zatim vas je ranio Miller, i najzad ste dobili opekotine. To znai tri, zar ne? - Tako je, ali sve te tri zajedno ne mogu se ni usporediti s onom jednom koju ste zaboravili. 287 - Pridimo malo blie ovuda - urno e Betty da bi nekako promijenila temu razgovora. - Ovdje ste se potukli s Millerom. - On se pridruio Girtvju, a nije se s njim pojavio pred utvrdom, pa mi se sve ini da je poginuo. Naravno, to su samo nagaanja, ali mi neto govori da ne grijeim. Jonathan i Wetzel nisu nita rekli o njemu, a ja sam, meutim, siguran da oni ne bi mirovali sve dok bi on bio iv. - Mislim da imate pravo, iako moda neemo nikad doznati. Sve to znam to je da su Wetzel i Jack poli njegovim tragom do rijeke. Nikad neu zaboraviti Lewisove rijei i njegov pogled onoga dana. Miller je bio podlac, podli izdajica. - Da, gad od glave do pete, a gotovo mu je polo za rukom sve to je smislio. Ni najmanje ne sumnjam da bi vas uspio zavesti, mene ubiti i Girtvja dovesti ovdje, samo da se nije umijeao u ono gaanje. - Mnogo je toga to nikad neemo doznati, ali me jedno naroito zapanjuje i udi. Kako mu je uspjelo svezati Tigea? - A ja vam kaem da od toga nita lake nije bilo ni ui u moju sobu i zamalo me ubiti, ili ukrasti barut iz brvnare satnika Boggsa. - Ali ovo posljednje barem je pruilo priliku meni da budem korisna - ree Betty s natruhom svog starog objeenja-kog tona. - Bio je to najvei pothvat koji je ikad izvela jedna ena - tiho e Alfred. - Ah, nemojte, pa samo sam brzo trala. - Dao bih cijeli svijet da sam vas mogao gledati, ali samo sam leao na klupi i elio umrijeti. Nisam imao snage pogledati kroz pukarnicu. Oh, bilo je uasno! To nikad neu zaboraviti! Nou se budim i ujem vrisak i pucnjavu. Zatim sanjam kako jurim preko gorueg krova i cijeli mi se onaj prizor vraa toliko ivo da gotovo osjeam ar plamena i 288 vonj paljevine. Pa se budim i razmiljam o uasu kad sam vidio kako vas unose u karaulu, mislio sam da ste mrtvi.

- Najbolje e biti da zaboravimo one uase. Sve je to prolo. Pravo je udo to je itko ostao iv. Ebenezer kae da ne treba tugovati za onima koji su izginuli, jer su poloili ivote kao junaci, spasili su utvrdu. On takoer tvrdi da nas Indijanci vie nikad nee uznemiravati. Zato, najbolje je da zaboravimo i da se veselimo. I Millera sam zaboravila, pa je najbolje da se i vi ugledate u moj primjer. - Da, tako je. - Nakon due utnje Alfred proslijedi: -Hoemo li poi do stare sikomore? Krenue vijugavom stazom. Na jednom strmom mjestu na kamenitoj nizbrdici Alfred skoi pa se okrene da pomogne djevojci. Ali ona izbjegne njegov pogled, napravi se da ne vidi ispruene ruke i lako skoi pokraj njega. On pogleda u nju s dvoumljenjem i zebnjom. Prije nego to je dospio progovoriti, ona ve potri ispred njega i spusti se k vodi. Slijedio ju je polako i zamiljeno. Doao je odluni trenutak. To mu je bar jasno, ali sad mu nekako nedostaje pouzdanje koje mu je ulio pukovnik. Lako je bilo smiljati kako e upokoriti tu mladu damu, ali sad, kad je kucnuo as, kad se treba iskazati na djelu snagom volje, odjednom je uvidio da vie ne zna to je kanio rei. Zna samo jedno: da su mu osjeaji rastrzani ljubavlju prema njoj i uasnim strahom da ne ostane bez nje. Kad je stigao do sikomore, Betty je ve sjedila iza nje, u krilu je drala pregrt cvijea. Alfred se zagleda u nju, svjestan da sve njegove nade u sreu sad zavise iskljuivo od onih nekoliko rijei koje e za koji as sii s Bettvnih nasmijeenih usana. U onim malenim preplanulim akama koje se sad poneto nervozno poigravaju cvijeem, lei neto vrednije i od samoga ivota. 289 - Zar nije slatko? - upita Betty trepnuvi tek jednom prema njemu. - Mi ga zovemo crnookom Suzanom. Ima li ieg ljepeg od ove mekane, tamno smee boje? - Da - potvrdi Alfred gledajui joj u oi. - Ali pa vi uope ne gledate u cvijee - ree Betty obarajui pogled. - Ne, ne gledam - Alfred e, zatim naglo nastavi: - Danas je tono godina dana da smo bili ovdje. - Ovdje? Ah, da, ini mi se da se sjeam. Da, to je bilo onaj put kad smo se vozili kanuom i lijepo smo se zabavljali pecanjem. - Je li to sve ega se sjeate od onog dana? - Ne sjeam se nieg posebnog. Pa to je uostalom bilo tako davno! - I sad ete mi po svoj prilici rei kako ni ne sanjate zato sam vas pozvao da sa mnom poete naroito na ovo mjesto. - Zato valjda zato to ste se htjeli proetati, ovo je mjesto sasvim ugodno. - Znai, pukovnik vam nije rekao? Ne dobivi odgovor, Alfred proslijedi: - Jeste li proitali moje pismo? - Pismo? Kakvo pismo?

- Ono to vam ga je stari Sam imao predati jo jesenas. Jeste li ga proitali? - Jesam - Betty e slabanim glasom. -Je li vam brat rekao zato se elim jutros sastati s vama? - Jest, rekao mi je i ba to me jako naljutilo - ree Betty diui glavu. - Kakav je to nain vi vi kao da ste ah, pa nije mi se dopalo! - Mislim da vas razumijem. Ali moram vam rei da se varate. Nikad nisam bio prepotentno uobraen pa da pomislim da sam vam drag, da me volite. Usprkos najluim snovima, kod mene nije nikad bilo takve sigurnosti. ak sam drao da su se pukovnik i Wetzel varali u svom sudu 290 - koji vam nisu smjeli prenijeti - prekine ga Bettv ljutito. Oslonila se na noge, cvijee joj ispalo na travu. - Takav je njihov sud prava besmislica. Nikad im nisam dala razloga da tako to pomisle jer jer nije tako. - U redu. Prema tome, vie se nema to rei - doeka Al-fred glasom koji nije bio samo miran ve i nemarno hladan. - ao mi je to sam vas uznemirio. Istina, bio sam lud, ali vas uvjeravam da vam odsad dalje vie neu zadati nikakve glavobolje. Doite, vrijeme je da se vratimo kui. Okrene se i polagano poe stazom. Odmakao je valjda desetak koraka kadli ga ona zovnu. - Gospodine Clarke, vratite se. Alfred se vrati i opet stane pred nju. Sad je stajao pred jednom drugaijom Bettv. Nestalo je one njezine uznositosti. Pognula je glavu. Svojim je malenim akama silno pritis-kala nemirne grudi. - Da - ree Alfred nakon aska utnje. - Zato zato vam se toliko uri kui? - Doznao sam to sam htio doznati. I nakon toga ne vjerujem da bih mogao biti jako ugodan. Zato mi se uri natrag. Hoete li poi i vi? - Nisam ba nisam ba mislila sve onako kako sam rekla - apnu Bettv. - Pa ta ste onda mislili? - upita Alfred tvrdim glasom. - Ne znam. Molim vas, nemojte govoriti takvim tonom. - Bettv, oprostite to sam grub, ali zar od ovjeka s mojim osjeajima oekujete da bude miran i hladnokrvan? Vi znate da vas volim. Ne smijete se vie poigravati. Ne smijete vie prkositi.

- Ali ja ne mogu drugaije! - Gledajte mi u oi - ree Alfred uzimajui joj ruke. -Dajte da vam vidim oi. Vjerujem da vam je ipak malko stalo do mene, inae me ne biste pozvali da se vratim. Ja vas ljubim. Shvaate li to? , 291 - Shvaam. I mislim da biste me morali puno voljeti ako hoete ublaiti sve zlo to sam ga pretrpjela vaom krivicom. - Betty, pogledajte me. Ona lagano uspravi glavu, sporo, veoma sporo podie oi. I te ju oi izdadoe, vie nisu imale snage kriti tajnu. S krikom radosti Alfred ju zagrli. Ona pokua odvratiti lice, ali joj on rukom podigne bradu i vrsto ju podri, njezine se slatke rumene usne naoe tik pred njegovima. On polako prignu glavu. Betty mu shvati nakanu, zaklopi oi i apnu: - Alfrede, ne molim .. nije poteno molim .. oh! Taj poljubac slomi Bettvn otpor. Ispustila je sitan, neobian krik. Njezina crnokosa glava nade leaj negdje na njegovu srcu, a njezino vitko tijelo koje se tren prije estoko odu-piralo, sad se udno prepusti njegovu stisku. - Betty, usuuje li se i sada tvrditi kako me ne voli? -apne Alfred u vranu kosu koja mu je u uvojcima poivala na grudima. No, Betty ostade odvana i u predaji. Ruke joj lagano pou uz njegove miice, nau mu se na ramenima, stisnu se oko njegova vrata. Zatim ona podigne zajapureno i suzama uprljano lice, uzdrhtalih usana i oiju koje su blistale prediv-nim sjajem. - Alfrede, volim te oh, zaista te volim svim srcem. Sad mi je tek posve svanulo. Sati su letjeli kao da imaju krila. Produeno brenanje zvona za veeru prizva zaljubljene k stvarnosti i podsjeti ih da nisu sami na ovom svijetu. Korak za korakom stanu se penjati dragom im stazom, no ovaj put kao nikad dosad. Drali su se za ruke. S vrha se osvrnu, htjeli su se uvjeriti da ne sanjaju. Voda se ruila preko slapa milozvunije nego ikad; bijela se pjena vrtloila u viru u sjeni; lie sikomore radosno je ukalo na lahoru; na jednoj je suhoj grani vrijedno kuckao djetli. 292 - Hou ti neto ispovijediti jo dok smo blizu ovom dragom starom stablu - ree Betty cupkajui rese na Alfredo-vom lovakom kaputu. - Nema potrebe da mi se ispovijeda, to god bilo. - Ali radi se o neemu zbog ega me pee savjest. - Dobro, onda u ti ja biti sudac. Dobit e blagu kaznu.

- Jednog dana kad si leao ranjen i u bunilu, Bessie me poslala da bdijem kraj tebe. Satima sam te pazila i nemoj me krivo suditi onda sam te poljubila. - Predraga moja! - uzvikne mladi oarano. Kad su najzad stigli do kue zatekoe pukovnika kako sjedi na pragu. - Gdje ste bili, pobogu? -upita on. - Wetzel je sad bio tu. Nije vas htio priekati. Eno ga gdje ide uz brijeg. Sad je iza onog lovorovog grma. Pogledae i ubrzo spazie visoku lovevu spodobu gdje izranja iz bunja. Wetzel zastade i nasloni se na puku. Casak je ostao nepomian, potom im mahnu rukom i opet zagnjuri u gusti. Betty uzdahnu, a Alfred ree: - Jadan Wetzel vjeito nemiran, vjeni lutalica! - Hej, vi! - odjednom odjeknu neiji veseo glas za njihovim leima. Zaljubljeni se okrenue. Pred njima stajali su nasmijeeni Isaac i Mveerah sva ozarena radou. - Ti si jedno zaista sretno prase, Alfrede, ali za ovo mora zahvaliti u prvom redu Mveerah i meni. Da nisam bjeao od nje i gotovo zaglavio u rijeci, te ti tako pruio izvanrednu priliku da se iskae, danas ti lice ne bi bilo sama srea i blaenstvo. Samo se ti crveni, Betts, stoji ti jako lijepo. - Bessie, evo nam ih! - vikne pukovnik svojim dobroudnim glasom. - Ona je ukroena najzad. De, Alfrede, ne pre-nemai se, ulazi, veera vas eka. I pukovnik pogurne mlade pred sobom uza stepenice. Kad je zastao na pragu da istrese lulu, usne mu se rastegnu u osmijeh zadovoljstva. 293

POGOVOR Betty je svoj vijek odvjekovala u ozraju prizora svog slavnog pothvata. Bila je sretna ena i majka. Kad je ostarjela, uivala je da unucima okupljenim oko nje pripovijeda o zgodi kad je kao djevojka jurila kroz unakrsnu paljbu Indijanaca. Pukovnik Zane sprijateljio se sa svim crvenokocima. Dugo je godina drao trgovaku postaju i u svom je poslovanju uvijek ostao ljubazan i astan. Kada se kraj naselio, u vie je navrata dobio odlija od strane vlade. Najvee mu je odlije odano 1796. godine. U elji da izgradi cestu od Fort Hanrvja do Mavsvillea u Kentuckvju, predsjednik Washington ukazao je veliko povjerenje umjenosti pukovnika Za-nea time to mu je povjerio voenje tog smionog poduhvata. Pukovnikov brat Jonathan i indijanski vodi Tomepomehala izuzetno su pomogli pri krenju puta kroz divljinu. Ta je cesta, mnogo godina poznata pod imenom Zaneova trasa, otvorila ambicioznim pionirima put u prekrasnu dolinu Ohija. Za tu je uslugu Kongres odobrio pukovniku Zaneu da na temelju posebnih vojnoposjednikih prava odabere tri terena, svaki od po jedne etvorne milje, koje mu je vlada kasnije podarila u trajno vlasnitvo. Pukovnik Zane osnovao je naselja Wheelimg, Zanesville, Martins Ferry i Bridgepoirt. Umro je 1811. Isaac Zane dobio je od vlade pravo na deset tisua jutara zemlje na Ludoj rijeci. Podigao je sebi kuu usred tog posjeda, gdje je ostao do smrti s Wyandotima. Tu je niknulo jedno naselje bijelaca koje se razvilo i razraslo i koje je danas napredni grad Zanesfield. Nakon objave mira s Indijancima i Jonathan Zane se smirio, naao sebi enu i kasnije postao ugledan graanin. Meutim, nikad mu nije usahnula ljubav prema divljoj umi. Od vremena do vremena skidao je s klina svoju staru puku i nestajao na dva do tri dana. Sa svog samotnog lova uvijek se vraao veseo i zadovoljan. 294 Samo se Wetzel nije pomirio s pohodom civilizacije. Napokon, on nije bio pionir nego lovac. Odrao je rije mira sa svojim starim neprijateljima Huronima, ali se nije nikad okanio lutanja i osvetnike hajke na Delaware. Tijekom godina Wetzel je bivao sve utljiviji i mrgodniji. Gdjekad je posjeivao Fort Henry i za tih se posjeta satima igrao s Bettvnom djecom. Ali u naselju nije imao mira, te su njegovi boravci s vremenom bivali sve krai i rjei. Vjeran svom uvjerenju da na zemlji ne postoji ena za njega, nije se oenio. Dom mu je bila besputna divljina u kojoj se postojano drao svog poziva - neprijatelja crvenokoaca. Za divno udo, njegova duga crna kosa nije nikada ukrasila stijenu nekog indijanskog vigvama gdje bi ratnik mogao s mrkim ponosom uprijeti u nju i rei: Smrtni Vjetar vie ne huji preko brda i dolina. Mogli bismo priati kako je njegovo otro oko jo jednom uzelo Wingenunda na nian preko muice one njegove smrtonosne puke i kako se jo jednom naao kao zarobljenik u logoru svoga ivotnog neprijatelja, ali to je druga pria koju emo moda ispriati jednoga dana. Danas se krasni gradi Wheeling die na obali Ohija, na mjestu gdje su nekad pioniri drhtali od bojnog vriska Indijanaca. iroka se vijugava rijeka i dalje valja kao u ono doba, jedino se ona nije promijenila. Sto su njoj predstavljali Indijanci i pioniri, utvrde i naselja? Tisuama i tisuama godina prije prvih ljudi valjala se ona polako prema moru, a i nakon to ovjek i njegova djela postanu tek samo prah, vjekovima e se spokojno valjati po svom vjenom zakonu prirode.

Na otoku sveudilj stoje plemenite bukve, hrastovi i hiko-riji, koji su ve odavno zacijelili svoje rane od tanadi, ali bi mogli ispripovijediti mnoge ludo uzbudljive prie kad bi imali dar govora. Otok ukraavaju divni parkovi i prekrasne zgrade; bljetava kola glatko prelaze tlom koje je nekada znalo samo za mekan korak jelena i mokasina. 295 McCollochova litica i danas se prkosno die iznad rijeke, strma je i vrletna kao u doba kada je junani bojnik skokom s nje stekao besmrtnu slavu. Na strmini iznad potoka nalazi se peina koja se danas naziva Wetzelovom. Oko njezina ulaza gdje su negda lukavi crvenokoci leali u zasjedi i mamili useljenike lanim puranovim zovom, sad se namnoile vinja-ge i grmovi divlje rue. Subotom popodne u peinu dolaze djeaci da se igraju Indijanaca. Nedavno je pisac ovog djela proveo tamo jedno spokojno popodne, oslukujui milozvuni ubor potoka i sanjare-i o onima koji su ivjeli i voljeli se, borili se i umirali kraj te vode prije stotinu i dvadeset godina. Pred njegovim se oima izgubio grad sa svojim dugim blokovima zgrada, svojim krovovima i mostovima, a zadrao je prizor kakav je bio u doba Fort Henrvja - nezastrt dimom: rijeka bez zapuhanih brodova i uma posvud bujna i zelena. Nita nije manjkalo toj slici iz snova: Betty je jurila na svom mustangu; pionir je orao svoje polje; crvenokoac se potajice prikradao; Wetzel i Jonatnan motrili su na rijeku; jelen je zajedno s kravama brstio travu na panjaku, a pali-sada negdanje utvrde dizala se mrko i prijetee iznad strmine. Sve se to inilo ivim kao u ona vremena koja su ljudsku duu izvrgavala tekim iskuenjima. Kad se pisac vratio ivotnoj stvarnosti, kad je razabrao da je sanjario o dalekoj prolosti, rastuila ga je pomisao da su okonani napori pionira, da je zavreno djelo njegove vjerne i junake ene. Taj e divni kraj kojeg su njihove rtve uinile naim, zauvijek biti spomenik njima. Tuna je takoer pomisao da je siroti Indijanac neopla-kan. Gotovo je zaboravljen. Baen je u zasjenak. Njegove su pjesme ispjevane i on ih vie nee pjevati svojoj tamnoputoj nevjesti. Njegova su djela dovrena, vie se nee ponositi svojom nepobjedivom miicom ili svojom brzinom vjetra sjevernjaka. Njegovo srce vie nee poskoiti na riku jelena jer poiva u sjeni hrastova, ispod mahovine i paprati.

Kraj 296