Jemima J.txt Jane Green JEMIMA J. Naslov izvornika Jane Green Jemima J. JEMIMA J Jane Green, 1999.

. Za nakladnika Marjan are Urednica Lidija are Prijevod Mirjana ani Lektura Gorana Rosandi Nakladnik i tisak Marjan tisak d.o.o. Split Sva prava pridrana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti u bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronikim ili mehanikim, ukljuujui fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatikim sustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisanog odobrenja izdavaa. CIP-Katalogizacija u publikaciji SVEUILINA KNJINICA U SPLITU UDK821.111(73)-31 = 163.42 GREEN, Jane Jemima J. / Jane Green ; <prijevod Mirjana ani>. - Split: Marjan tisak, 2007. Prijevod djela: Jemima J. ISBN 978-953-214-377-5 470716033 Davidu, mom romantinom heroju u stvarnom ivotu. 23 ^ <0 ZAHVALE Ova knjiga ne bi bila ono to jest da nije bilo mnogih koji su mi pomogli i poticali me tijekom ovih dugih mjeseci. Mom agentu, Anthonvju Goffu, zbog ije je mudrosti, potenja i smisla za humor ovaj pakleni posao bio gotovo zabavan... Za prijateljstvo, usmjeravanje i nepokolebljivost, mojoj urednici, Louise Moore, bez koje danas doslovce ne bih bila tu gdje jesam... Angeli Martin, mojoj darovitoj agentici za odnose s javnou, a ponajprije mojoj prijateljici. Ami Smithson na njezinoj fantastinoj naslovnici, i itavom timu u Penguinu zbog vjere i riskantno uloenog novca. Graeme Watson, koja mije pokazala pravu stranu Santa Monice; mom bratu Charlieju arobnjaku u smiljanju imena; i naravno mojim roditeljima na njihovoj neiscrpnoj ljubavi i potpori. I najzad Judith Murrav, ija ljubaznost, pomo i urednike vjetine bijahu nepojmljive. Hvala vam. 1. poglavlje Boe, voljela bih da sam vitka. Voljela bih da sam vitka, prekrasna, i da mogu imati svakog mukarca kojeg poelim. Vjerojatno mislite da sam aava, hou rei, evo me, sjedim sama ovdje na poslu s golemim dvostrukim sendviem pred sobom, ali valjda i ja smijem sanjariti, zar ne? Jo pola sata stanke za ruak. Pola sata za oduevljavanje posljednjim izdanjem omiljenog mi asopisa. Nemojte me pogreno razumjeti, ne itam lanke, a zato bih? Tisue rijei o tome kako zadrati svog mukarca, kako zainiti svoj seksualni ivot, kako uoiti je li nevjeran, da budem posve iskrena, nita mi ne predstavljaju. Bit u sasvim otvorena s vama, nikad nisam imala pravog deka, i primamljivi naslovi zasigurno Page 1

Jemima J.txt nisu razlog zbog kojeg kupujem asopise. Ako ba morate znati, sve ih redom kupujem radi slika. Sjedim i minutama prouavam svaku sjajnu fotografiju, upijajui duge, gipke udove modela, njihove uzane strukove, njihovu blistavu zlatnu kou. Pridravam se rutine: poinjem od njihovih lica, promatrajui isklesane jagodice, srcoliku bradu pa polako sputam pogled niz njihova tijela, oprezno da mi ne bi promakao koji mii. Imam nekolicinu omiljenih. U gornjoj ladici komode u mojoj spavaoj sobi nalazi se hrpa izrezanih sliica mojih najdraih top modela u omiljenim pozama. Linda je tu zbog svoje seksipilnosti, Christv zbog svojih usana i nosa, a Cindy zbog tijela. Prije negoli pomislite da sam kakva prikrivena lezbijka - ve sam vam povjerila onu jednu stvar koju bih poeljela kad bih protrljala svjetiljku i kad bi se najednom pojavio bajni div nagog poprsja. Kad bih mogla poeljeti samo jednu jedinu elju ne bi to bio dobitak na lutriji. Niti bih poeljela istinsku ljubav. Ne, kad bih imala jednu elju na raspolaganju poeljela bih tijelo modela, vjerojatno onakvo kao Cindy Crawford, i jo bih proirila elju da zadrim vitko tijelo modela, to god pojela. Jer, ma koliko to bilo teko priznati potpunom strancu, ja, Jemima Jones, mnogo jedem. Primjeujem poglede, bljeskove neodobravanja u zgodama kad jedem u javnosti, i svojski ih se trudim ignorirati. Ukoliko mi netko, kakav brian i uviavan 'prijatelj', togod obzirno pripomene, rei u mu kako me mui titnjaa, ili neka druga lijezda, a katkad u pribjei injenici kako imam iznimno spor metabolizam. Tek toliko da ne nastanu nekakve dvojbe, tek toliko da ljudi ne pomisle kako je jedini razlog moje masiv-nosti koliina hrane koju unosim u sebe. Ali vi niste budale, znam, a budui da otprilike polovica ena u dravi nosi konfekcijski broj 46 ili vie, zamolila bih vas da pokuate razumjeti moja tajna 'orgijanja' s hranom, moj neutaivi apetit, i uvidite kako nije sve u jelu. Ne morate znati mnogo o mom podrijetlu, dovoljno je rei kako je moje djetinjstvo bilo nesretno, da se nisam osjeala voljenom, da nikad nisam prebrodila razvod mojih roditelja u ranom djetinjstvu, i kako se danas, kao odrasla osoba, jedino ugodno osjeam dok traim utjehu u hrani. I evo me sad, u dobi od dvadeset i sedam godina, bistra, zabavna, topla, brina i mila. Ali naravno, ljudi to ne vide kad gledaju Jemimu Jones. Vide samo salo. Vide moje goleme grudi - osobito vraji graevinari, dolo je do toga da aktivno izbjegavam prolaziti pored bilo kakvih gradilita - vide moj veliki, okrugli trbuh, bedra koja se pri hodu trljaju jedno o drugo. Na nesreu, oni ne vide ono to vidim ja dok se promatram u zrcalu. Selektivna vizualizacija, tako bih to nazvala. Ne vide moju sjajnu svijetlo smeu kosu. Ne vide moje zelene oi, ne vide moje pune usnice. Nije da su boanstvene, no meni se sviaju, rekla bih da su ono najbolje na meni. Ne zamjeuju oni ni moju odjeu, jer premda teim daleko, daleko vie nego to bih smjela, nisam se zapustila, uvijek dajem sve od sebe. Hou rei, pogledajte me sad. Da sam vitka, rekli biste kako fantastino izgledam u pripijenim hlaama i dugoj tunici u savreno odgovarajuoj nijansi naranaste. Ali ne, zbog moje debljine ljudi me gledaju i misle, 'Boe, ona ne bi smjela nositi tako svijetle boje, ne bi smjela privlaiti panju na sebe.' No zato ne bih uivala u odjei? Barem ne govorim sama sebi da se neu zamarati opingom dok ne spadnem na konfekcijski broj 42, jer prirodno, moj je ivot neprestana dijeta. Page 2

Jemima J.txt Svi mi znamo to se dogaa pri dijetama. Onog trenutka kad se odreknete izvjesne namirnice, preplavi vas takav apetit da vie niste u stanju gledati, ne moete normalno razmiljati, a jedini nain da se rijeite gladi jest pregristi zalogaji okolade, to se ubrzo pretvori u itavu tablu. Dijete ne uspijevaju, pa i kako bi? To je industrija u kojoj se obru milijarde dolara i ako bi se jedna od dijeta pokazala uspjenom sve bi skupa palo u vodu. Ako itko zna kako je lako pokleknuti, onda sam to ja. Bezbrojni preparati, vlakna, dijeta od est jaja dnevno, ajevi, pilule za mravljenje, napici za mravljenje, flasteri za mravljenje. Samo spomenite i ja sam ta idiotkinja koja ih je probala. Premda su neki, moram priznati, bili uspjeniji od drugih. Ali nikad nisam, ak ni uz pomo svih tih dijeta, bila mrava. Mravija da, ali ne i mrava. Znam da me sad gledate sa aljenjem dok dovravam svoj sendvi i kriomice se osvrem po uredu kako bih provjerila promatra li me netko. Sve je u redu, teren je ist, pa mogu otvoriti gornju ladicu i izvui ploicu okolade skrivenu u pozadini. Trgam svijetlo naranasti papir i srebrnu foliju i trpam ih u ko za smee pod radnim stolom, jer daleko je jednostavnije sakriti ploicu tamne mat okolade negoli sjajni ovitak kojim je omotana. Uzimam zalogaj. Osjeam kako mi se slatka okolada topi na jeziku, a potom uzimam drugi zalogaj, ovaj put bjesomuno vaui i gutajui, jedva osjeajui ikakav okus. Kroz nekoliko je sekunda itava okolada nestala, a ja sjedim osjeajui muninu i grizoduje. Osjeam i olakanje. Moja je dananja nezdrava doza hrane upravo pojedena, to znai da nita vie nije ostalo. to znai da se veeras, kad stignem doma i pojedem salatu, ono to trenutano planiram veerati, mogu osjeati dobro i ponovno poeti svoju dijetu. Dovravam itanje asopisa, zatim ga spremam u torbu, pripravna karama napasti stranice im se naem u spavaoj sobi, u okrilju doma, pa bacam pogled na sat i uzdahnem. Jo jedan dan u mom dosadnom ivotu, ali on nipoto ne bi trebao biti dosadan. Ja sam novinarka, za ime Boga. To je nedvojbeno glamurozan, uzbudljiv posao? Na alost ne i za mene. eznem za djeliem glamura i, u rijetkim prilikama kad bacim pogled na lanke u asopisima, pomislim kako bih ja mogla i bolje od toga. Vjerojatno bih mogla, barem jednako dobro, samo to nemam iskustva za pisanje o nevjeri mukaraca, ali da imam, Isuse, osvajala bih nagrade jer sam ja, da se tako izrazim, strunjak s rijeima. Oboavam engleski jezik, igru rijeima, promatranje reenica koje pristaju jedna uz drugu poput dijelova sla-galice, ali na nesreu moja je darovitost potraena ovdje u Kilburn Heraldu. Ne podnosim ovaj posao. Kad upoznam nove ljude i oni me pitaju ime se bavim, visoko uzdignem glavu i kaem da sam novinarka. Zatim nastojim promijeniti temu, jer nakon toga neizbjeno slijedi pitanje, 'Za koje novine pie?'. Pognem glavu, promrmljam Kilburn Herald, a ako me jo dodatno forsiraju, pognem glavu jo nie i priznam da piem u rubrici Vrhunski savjeti. Svakog sam tjedna preplavljena pismima tunih i usamljenih ljudi Kilburna koji nemaju pametnijeg posla nego slati pitanja poput, 'Kako u izblijediti linoleumski pod koji je poutio?' ili 'Naslijedila sam par srebrnih svijenjaka od bake. Srebro je potamnjelo, imate li kakav prijedlog?'. I svakog tjedna satima visim nad prokletim telefonom zivkajui proizvoae linoleuma, srebrnine i, ispriavajui se to im oduzimam Page 3

Jemima J.txt dragocjeno vrijeme, traim odgovore. To je moj oblik novinarstva. Svako toliko moram napisati i pokoji lanak, mahom kakvo hvalisavo priopenje za tisak, PR tekst koji slui kako bi se popunio prostor i, ah, kako je samo izazovan ovaj naizgled neuzbudljiv posao. Trgam na komadie priopenja za tisak i poinjem iznova. Da se moje kolege, reporteri i kolumnisti to zuje oko mene, udostoje proitati to sam napisala uoili bi moje majstorsko obrtanje reenica. Nije da se nisam pokuala probiti u svijetu novinarstva. Svako toliko, kad dosada priprijeti da me prikae potpuno nesposobnom, odvuem se do ureda glavnog urednika i uguram u stolicu, predoim mu tih nekoliko redaka i zamolim za svoju priliku. Zapravo, danas se upravo odvija jedan od takvih sastanaka. "Jemima," kae glavni urednik, zavalivi se u svom naslonjau, naslanjajui noge na stol i otpuhujui dim cigare, "zato bi eljela izvjetavati?" "Ne elim", kaem, suspreui se da ne zakolutam oima, jer ini se da svaki put kad doem ovamo vodimo istovjetan razgovor. "elim pisati reportae." "Ali Jemima, ti obavlja sjajan posao u Vrhunskim savjetima. Zbilja, ljubavi, ne znam gdje bismo bili bez tebe." "Samo, to nije ba novinarstvo, elim vie pisati." "Svi moramo poeti od dna", kae on, zapoinjui svoj uobiajeni monolog, dok ja mislim u sebi, 'da, no ti si ipak jo uvijek ovdje, pa nije ti ovo Guardian, ovo je Kilburn vraji Herald'. "Zna li ti kako sam ja poeo?" Nijemo odmahnem glavom, mislei, znam, raznosio si prokleti aj u Solent Advertiseru. "Raznosio sam prokleti aj u Solent Advertiseru." I tako dalje, i tako dalje. Razgovor, takoer, uvijek jednako zavrava. "Moda se ubrzo i oslobodi kakvo mjesto za reportere", kae zavjereniki namignuvi. "Samo ti nastavi marljivo raditi i vidjet emo to se moe uiniti." Potom ja uzdahnem, zahvalim mu na njegovom vremenu i pokrenem se s uske stolice. Tek to dospijem do vrata, glavni urednik kae: "Usput, ide na onaj teaj, zar ne?" Okrenem se kako bih ga zbunjeno pogledala. Teaj? Kakav teaj? "Ma zna", nastavlja on uvidjevi da nemam pojma o emu govori. "Kompjuteri, Internet, World Wide Web. Prilagoavamo se i elim da svi iz ureda sudjeluju." Prilagoavamo se? Misli li on na prikljuivanje, razmiljam dok izlazim sa smijekom na licu. Glavni je urednik, oajniki se razmeui svojom vjerodostojnou ulinih izraza, jo jednom dokazao da i dalje ivi u 80-ima. Mariram natrag do svog stola, uzalud pokuavajui dokuiti zato mi ne prua priliku. U redu je da idem na glupavi prokleti kompjutorski teaj, ali nije u redu da upotrijebim svoj mozak. Naprijed vitak stas. Prolazim mimo reportera, svi zauzeti telefoniranjem, pogled mi se sputa dok prolazim pored svoje tajne simpatije. Ben Williams je zamjenik urednika rubrike vijesti. Visok, naoit, on je osim toga i uredski zavodnik. Moda si ne moe priutiti Armanija, jer ovo je, kao to znamo, Kilburn Herald, no njegova otmjena odijela tako savreno pristaju njegovom preplanulom tijelu, njegovim miiavim bedrima, da se gotovo i ne primjeuje razlika. Bena "VVilliamsa potajno simpatizira svaka ena u Kilburn Heraldu, da ne spominjem enu iz trgovine u kojoj svakog jutra kupuje novine, enu u kantini koja eznutljivo slijedi njegove korake dok prolazi tijekom svake stanke za ruak. Aha. Nemojte misliti da nisam zamijetila. Page 4

Jemima J.txt Ben Williams je prekrasan, u to nema sumnje. Njegova svijetlo smea kosa lepra na onaj savreno namjeten nain, nemarno padajui preko njegovog lijevog oka, obrve su mu perfektno izvijene, a kad se smije njegove su jamice ba na pravom mjestu. Jasno daje vrlo dobro svjestan dojma kojeg ostavlja na ene, no ispod svega tog kuca zlatno srce, ali nemojte mu odati to sam vam sve kazala. On ne bi elio da to itko dozna. Savren je spoj zgodnog mukarine i ranjivog djeaka, a jedina ena koja nije zainteresirana za njega jest Geraldine. Geraldineje, vidite, predodreena za bolje stvari. Geraldine je moja jedina prijateljica na poslu, premda se Geraldine moda ne bi sloila s time, jer, napokon, nas se dvije ne druimo nakon posla, no vodimo svoje male razgovore, Geraldine je pritom ljupko oslonjena o rub mog stola dok ja u sebi eznem da izgledam kao ona. Obino zajedno idemo na ruak, esto s Benom Willi-amsom, to mi istodobno priinjava i bol i zadovoljstvo, u jednakom omjeru. Zadovoljstvo jer ivim za te dane kad nam se pridrui, ali bolno jer se svaki put u njegovoj blizini pretvaram u nezgrapnu etrnaestogodinjakinju. Nisam ga kadra ak ni pogledati, a kamoli zapodjenuti razgovor, i jedina mi je utjeha to to kad sjedne pored mene moj apetit nestaje. Pretpostavljam da misli kako sam prilino slatka i uvjerena sam da je svjestan moje blesave zaljubljenosti, no sumnjam da trati svoje vrijeme razmiljajui o meni, barem dok je Geraldine u blizini. Geraldineje poela raditi negdje u isto vrijeme kao i ja, a ono to me najvie ubija jest da sam ja poela kao priprav-nica, dok je Geraldine poela kao tajnica, no koja je od nas prije dobila priliku da pie reportae? Pogodili ste! Nije da sam do kraja cinina, ali s njezinom blistavom plavom kosom i modernom pa frizurom, njezinim siunim stasom stisnutim u odjeu po posljednjoj modi, Geraldine moda nema ni gram talenta, no mukarci je oboavaju, a glavni urednik misli kako je ona najznaajniji dobitak naih novina jo od, pa jo od njega samog. A ono to me jo vie ubija je injenica kako je Geraldine jedina ena ovdje koju Ben smatra dostojnom njegove pozornosti. Geraldine nije zainteresirana, zbog ega mi sve to nije nimalo podnoljivije. Dakako, njoj se na jedan neodreeni nain moe sviati Benov lijep izgled, arm, karizma, ali molim vas, pa on je zaposlen u Kilburn Heraldu, a sama ta injenica je dostatna da nikad nee biti dovoljno dobar za Geraldine. Geraldine izlazi samo s dobrostojeim mukarcima. Starijim, imunijim, mudrijim. Njezin trenutani deko potrajao je, za ne povjerovati, osam mjeseci to joj je svojevrstan osobni rekord, a Geraldine se doima prilino zagrijanom, to pak Ben ne moe podnijeti. Ja, u drugu ruku, volim sluati ono to nazivam 'Geraldineine prie'. Geraldine je ena kakva bih sama voljela biti. Moja je gozba za sad gotova, smjetam se na stolicu i uzimam slualicu ne bih li nazvala ovdanjeg veterinara. "Halo", izgovaram svojim najljubaznijim telefonskim glasom. "Pri telefonu Jemima Jones iz Kilburn Heralda. Znate li moda kako otkloniti zadah maje mokrae sa zastora?" Jemima Jones otvara ulazna vrata i njezino se srce smjesta sledi. Svaki dan u autobusu na putu do kue ona prekrii svoje bucmaste prste i moli se da njezine sustanarke ne budu doma, moli za malo mira i tiine, priliku za malo samoe. No im se vrata otvore ona zauje glazbu to grmi iz dnevne sobe, hihot koji zainjava njihov razgovor, i sleena srca proviruje glavom iza vrata. "Bok", kaem dvjema djevojkama, opruenim svaka na svom na svom kauu, Page 5

Jemima J.txt izmjenjujui traeve. "Je li netko za alicu aja?" "Ooh, Mimey, to bilo divno", kau uglas, a ja se trgnem na nadimak kojeg su preuzele kako bi mi spustile. To je nadimak kojeg sam dobila u koli, kojeg sam pokuala zaboraviti jer i sam spomen, ak i danas, priziva sjeanja na debelu djevojicu iz razreda, onu koju su zlostavljali, onu koju su uvijek izbjegavali. Ali Sophie i Lisa, na svoj jedva primjetan ohol nain, i dalje me zovu Mimey. One me nisu poznavale u kolskim danima, ali znaju da mrzim to ime jer sam jednom smogla dovoljno snage da im sve ispriam, no injenica da me to uzrujava ini se kako njih jo vie zabavlja. elite li znati neto vie o Sophie i Lisi? Sophie i Lisa ivjele su ovom stanu puno prije nego to sam ja stupila na scenu i uglavnom mislim da su bile daleko sretnije, izuzev to nisu imale nekoga da im svake veeri pripravlja aj. Sophie je plavua, elegantna, zgodna plavua s neizbjenim osmijehom i izazovnim pogledom. Lisa je brineta, dugih upavih kovri i punih napuenih usnica. Da ih netom upoznate vjerojatno biste pomislili kako su modne ikone ili neto jednako glamurozno jer obje imaju savren stas, spreman osmijeh i ormar pun odjee s potpisom, ipak, a ovo je jedino to me veseli, istina je daleko nezanimljivija. Sophie i Lisa su recepcionarke. Rade zajedno u marketinkoj agenciji i provode dane nastojei nadmaiti jedna drugu u izlascima s momcima. Obje su, zaredom, obradile gotovo sve mukarce u agenciji, od kojih je veina poeljna, nekolicina ne toliko poeljna, pa sad sjede za svojim ulatenim stolom od elika i bukovine, trepui okicama i nadajui se kako e privlani novi klijent proi kroz vrata, netko tko e smiriti njihova ustreptala srdaca. Nema nita neobino u tome to su sad kod kue, no neobino je da tu ostanu cijelu veer. Stiu doma tono u 17:30, potom se izleavaju prelistavajui asopise, gledajui televiziju, traajui, prije nego e se baciti u vruu kupku u 19:00, na frizuru u 19:45 te minkanje u 20:15. Svake se veeri, oko 21:00, nau na vratima, dotjerane sve u esnaest. Teturajui na najviim moguim potpeticama, posru prema izlazu, uglas se hihoui i poruujui mi da budem dobra, dok se ja obino nalazim ili u svojoj sobi ili gledam televiziju. ini se da svaku veer misle kako je to neto neodoljivo smijeno, a ja ih svaku veer poelim odalamiti. Nije da ih ne volim, one su naprosto apsolutno beznaajne, par blebetavih papiga koje me uvijek iznova zapanje svojom glupou. Odlaze u Mortons, Tramp, Embargo. Sve redom anonimna mjesta na kojima pokupe kakvog anonimnog mukarca koji bi ih mogao, ukoliko su te sree, nahraniti, napojiti i vozikati u Ferrariju prije nego e nestati u noi. Ne budite smijeni, naravno da ne izlazim s njima, ali koliko god prezirala njihov nain ivota, dio bi mene, tek neznatan djeli, volio okusiti poneto od toga. Meutim, na takvo neto ne vrijedi niti pomiljati. One su vitke i lijepe, a ja nisam. Nikad im se ne bih usudila pridruiti, a one se same pak nikad nisu usudile to predloiti. Ne zbog toga to su zloeste, shvaate, ispod svog tog sjaja i glamura one su dobre djevojke, no djevojka mora drati do svoje pojave, a pretila se prijateljica, bojim se, tu ne uklapa. Njihova se dijeta, sama po sebi, ini se sastoji od boca ampanjca upotpunjenog crtama kokaina osiguranih od strane mukaraca koje susreu. Hladnjak kod kue uvijek je prazan, osim ako sama nisam otila u nabavku i u osam mjeseci koliko ivim ovdje jo nikad nisam vidjela da objeduju normalan obrok. Page 6

Jemima J.txt Gdjekad bih vidjela jednu od njih dvije kako ulazi na vrata objavljujui 'Umirem od gladi!' i tada bi Sophie, ili Lisa, otvorila vrata hladnjaka i odetala u dnevnu sobu ruajui rajicu ili pola krike indijske pogae s nagovjetajem neeg ruiastog - najtanjim slojem namaza kojeg sam ikad vidjela. Nedvojbeno mislite kako nas tri inimo neobian trio. Vjerojatno ste u pravu. Talijan iz prodavaonice delikatesa na kraju ulice bio je zapanjen kad je otkrio da nas tri ivimo zajedno. Dvije ljepotice s kojima oijuka im se za to ukae prilika, i tuna pretila djevojka koja ga najvjerojatnije podsjea na vlastitu debelu majku vjeito odjevenu u crno. Ipak, gospodin se Galizzi vara, jer bez obzira na nedostatke, ja ipak nisam tuna. Veinu vremena nesretna, to da, no oni koji se udostoje prodrijeti ispod naslaga sala znaju ne samo to da tamo kuca zlatno srce, nego i to da sam vraki zabavna, pod uvjetom da sam dobre volje. Ali nikome se zapravo ne da gnjaviti i zaviriti ispod povrine. Stojim u kuhinji, sputam tri vreice za aj u tri ogromne alice. Dolijevam vodu, dodajem poluobrano mlijeko iz hladnjaka i, tek iz navike, sputam dvije dupkom pune liice umjetnog sladila u prahu za sebe. Dobra cura, govorim si, dobra cura jer odolijeva eeru to se potiho, no ipak zlokobno smjestio u ormariu povie ajnika. Odnosim aj u dnevnu sobu, a Sophie i Lisa unjkavo zahvaljuju, no lijene se krave ne pomaknu s kaua, ne oslobaaju mi mjesto da sjednem, i to mi drugo preostaje nego odgegati prema vratima, obuhvativi rukom vrelu alicu i pitajui se koliko e me brzo otpraviti gore u moju sobu. "Kako je bilo danas?" najzad se odvaim upitati, dok djevojke zure u televizor, gledaju nekakvu ameriku seriju koja uprizoruje savrene mlade ljude sa savreno bijelim zubima i savrenim tijelima. "Hmm?" kae Sophie, oiju prikovanih za ekran, ak i dok ja srkom otpijam gutljaj aja. "Zaljubljene smo" izjavi Lisa, pogledavi me prvi put te veeri. "Dobile smo najarobnijeg novog klijenta." Sad se Sophie doima zainteresirano, a ja se spustim na pod, sjedei prekrienih nogu nezgrapna u svojoj ulozi tetke na izdisaju. "Zbilja, Mimey, taj je momak bio predivan, ali ne znamo koja mu se od nas dvije zapravo svia." Sophie uputi lani opaki pogled Lisi, koja se iroko smijei. "Znai definitivno mu se svia jedna od vas dvije?" Ovo je pitanje u stvari suvino jer, napokon, kome se ve na prvi pogled ne bi svidjele ove dvije ljepotice? "O da", kae Lisa. "Nakon sastanka je satima stajao kod recepcijskog stola i avrljao." "Mislim daje oijukao s Lisom", na to e Sophie. "Ne", kae Lisa. "Ne budi smijena, draga. Zanimao se za tebe." KNJINICA ZELINA No vraki je oito da tako ne misli i ve mogu vidjeti kako su ga oarale Lisine napuene usnice i bujni razbarueni uvojci. "Onda, je li te pozvao na spoj?" pitam, na trenutak poeljevi da kakav zgodan mukarac zastane kraj mog stola i oijuka sa mnom. Barem jedanput. Tek toliko da vidim kakav je to osjeaj. "Nije", snudi se Lisa. *'Ali je pitao hoemo li obje biti tamo idueg tjedna kad doe na sastanak." "Ba smo maloas sjedile ovdje razmiljajui to emo odjenuti", ree Sophie okreui Page 7

Jemima J.txt se prema Lisi "Onda, to misli o crvenom odijelu?" "Ja ionako idem gore", kaem osjetivi se suvinom i podiui se na noge i uputim se k vratima. Vie nisam potrebna, uljudni su pozdravi razmijenjeni, a mene se nikad ne bi pitalo za miljenje o odjei, jer to se tie Sophie i Lise to je neto o emu ja nemam pojma. Polako se uspinjem stepenicama, zaustavivi se na vrhu da bih povratila dah, odem u svoju sobu i legnem na krevet zurei u strop, sve dok mi disanje ne postane sporije, ujednaeni)'e. Leim tamo i u mislima prevrem potanko razraene matarije o tome to bih odjenula da sam mravija. Dala bih da mi odreu kosu u supermodernom nemarno razbaruenom stilu i moda bih, kad bih se odvaila, stavila nekoliko svijetlih pramenova, samo sprijeda. Veinu bih vremena nosila sunane naoale. Katkad bi to bile one velike u holivudskom stilu s okvirom od kornjaevine, no uglavnom bi to bile otkvaene, zgodne, male, okrugle naoale, naoale koje odraavaju istanan ukus, glamur. Nosila bih uske bijele hlae, kratki top od likre, a djelii koe koji bi se pritom otkrivali bili bi zategnuti i preplanuli. ak bih, zakljuujem, fantastino izgledala i u ogrtau od frotira. Pogledam svoj stari bijeli ogrta to visi na unutarnjoj strani vrata, golem, glomazan. Volim kad se njime omotam, oajniki nastojei ignorirati injenicu da izgledam poput balona s nogama. Ali kad budem mrava, zadrat u taj ogrta. Budui da je to muki ogrta, obavijat e nabo-rima tkanine moje novo atletski graeno tijelo. Rukavi e slobodno padati, prekrivajui moje ruke, a ja u izgledati ljupko i ranjivo. ak u i u rano jutro biti predivna. Bez imalo minke na licu i razbaruene kose, zamiljam susret s gospodinom Savrenim, sklupana u naslonjau i obavijena ogrtaem koji otkriva samo moje duge, sjajne noge, koata koljena, a on e naravno biti preko uiju zaljubljen u mene. Razmiljam o ovome neko vrijeme, a potom se sjetim svog asopisa. Izvuem ga iz torbe i jo jednom prouim slike, posegnuvi u ladicu pored kreveta kako bih izvadila kare i pridodala nove modele svojoj kolekciji. I dok vraam kare na njihovo mjesto zamjeujem, u stranjem kutu ladice, kutiju keksa. Moj Boe! Doista sam zaboravila na njih, doista sam zaboravila na hranu u kui. Ne. Neu. Postala sam dobra. Ali opet, zasigurno je bolje da ih pojedem, da nestanu, tako da vie ne bude nezdrave hrane u kui. Zacijelo je bolje odjednom ih dokrajiti, nego ih jesti polako i temeljito tijekom cijelog tjedna. Tako vie nita nee ostati, a onda mogu istinski zapoeti svoju dijetu. Onu koja e biti uspjena. Onu koja e ostvariti moje matarije. Tako je, sad u ih pojesti, a onda sutra ponovno ispoetka. I ovako mi ostavljamo Jemimu Jones da provodi svoju veer, ba kao to je i ostavljamo svake druge veeri. Sjedi na krevetu u svojoj sobi zadubljena u vlastite misli, zurei u asopise i trpajui kekse u svoja usta. / 2. poglavlje Moe li netko ugasiti sunce? Blijeti mi ravno u oi dok se kotrljam na drugu stranu i gunam. Ne da mi se jo ustati, tako je toplo, tako udobno, stoga ostajem leati nekoliko minuta ekajui da otpone svirati limeni zvuk glazbe s mog radio sata i htjela bih, o Boe kako bih htjela, da mogu zauvijek ostati u krevetu. Page 8

Jemima J.txt Gledaj, Jemima, vidi kako izgleda tvoj trbuh kad se otkotrlja na lea, no dobro, nije sasvim ravan, ali zasigurno nije ni debeo. Vidi kako ti grudi polegnu svaka na svoju stranu, pruajui u sredini izraenu iluziju golemog ravnog prostranstva. Jemima lei i trlja trbuh, napola s njenou, napola s odbojnou, jer postoji neka iskonska utjeha u toj groma-di od njezina tijela. No tada se otkotrlja ponovno na svoju stranu i nastoji zaboraviti trbuh koji je pritee dolje, tonui u madrac. Umota se vrsto u pokriva i poeli da nikad ne mora ustati. No danas je dan za teaj. Danas je dan kad se ona, kako je to lijepo glavni urednik kazao, 'prilagoava'. I, kolikogod se raduje teaju, jer njezin mozak, onako velik i aktivan, neprestano trai nove podatke, ne moe odagnati osjeaj neznatne tjeskobe jer to znai remeenje svakodnevnice. Od ponedjeljka do petka Jemimina je svakodnevnica ovakva: budi se u 8:45, lei u krevetu oslukujui kako se Sophie i Lisa pripremaju za posao. Slua lupanje vratima i klepetanje niz stazu u 9:00, a zatim se izvlai iz kreveta. Izbjegava zrcalo u kupaonici, jer je veliko, a ona se doista ne eli ogledati u svoj svojoj veliini. Poinje pripremati kupku pa ulijeva pjenuavu kupku najmanje pet puta u koliini epa, koja e sasvim prekriti njezino tijelo. Dok voda tee, odlazi u kuhinju i priprema zdjelu zobenih pahuljica. Zdravih zobenih pahuljica. Dijetnih zobenih pahuljica. (Samo to ne bi ba smjela uzimati toliku koliinu, Jemima, zdjela ne bi trebala biti tako puna pahuljicama koje gotovo ispadaju sa strana.) Jemima urno jede pahuljice i odlazi gore u kupaonicu. Potom se vraa u sobu i odijeva, i tek tada, kad je sigurno prekrivena odjeom, ona se pogleda u zrcalo i bude prilino zadovoljna prizorom. Njoj se sviaju njezine inteligentne zelene oi i nanosi samo malice olovke i makare, tek toliko da ih istakne. Sviaju joj se i njezine pune napuene usnice. No ini se kako one ne dolaze do izraaja na okruglom licu nalik na mjesec, stoga ih naminka svijetlo ruiastim ruem. Svia joj se i njezina sjajna kosa, etka je i etka sve dok zrcalu ne pone sjajiti. epiri se pred zrcalom, pui usnice, usisava obraze, gurajui vrat naprijed sve dok podbradak umalo, umalo da ne nestane. "Mogla bih biti lijepa", kae sebi svakog jutra. "Kad bi smravila, bila bih lijepa." I dok se ogleda u zrcalu odluno si govori kako je dananji dan poetak ostatka njezina ivota. Dananjim danom zapoinje njezina nova dijeta. I to se potom zbiva, Jemima? Osjeajui se poletno, optimistino, ushieno i s jasnom vizijom novog ivota, odlazi iz svog stana u 9:25 te eka autobus. Stoji na autobusnoj stanici s onim istim ljudima koje susree svakoga dana i ne progovara s njima ni rijei kao, uostalom, ni oni s tobom. Pronalazi slobodno mjesto i sjeda, bedra ti zauzimaju i sjedalo do tebe, a ti se moli da nitko tu ne sjedne jer bi te primorao da suspree dah, stisne se u svojim hlaama i zatomljuje negodovanje zbog njegove drskosti. Zatim silazi na uglu Ulice Kilburn High, kratko proho-da do ureda i svakoga jutra dok hoda ulicom, upravo dok prolazi kraj trgovine cipela s izlogom koji otkriva poprilino gadne cipele, tvoje nosnice ponu drhtati. Nita na svijetu se ne da usporediti s mirisom prene slanine, uvjerena sam da e se sloiti sa mnom. Pored kopra, svjee lavande i Chane-la no. 5, to je jedan od Jemiminih najomiljenijih mirisa. Kad bi sve ostalo na Page 9

Jemima J.txt omiljenom mirisu, e tada bi sve bilo kako valja, no Jemimine su nosnice jae od njezine volje. Kako se pribliava kavani tvoji se koraci usporavaju, a sa svakim novim korakom prizor sendvia sa slaninom, krikama masne slanine, potopljene masnoom to se cijedi iz debelih bijelih kriki, postaje tako stvaran da gotovo osjea njegov okus. Svakog se jutra bori sa sobom, Jemima. Govori sebi kako si danas otpoela dijetu, no miris postaje nepodnoljiv i svakog se jutra nae u redu pred pultom i trai dva sendvia sa slaninom. "On ba voli sendvi sa slaninom, zar ne, ljubavi?" kae ena za pultom, ena imenom Marge koju Jemima Jones zacijelo poznaje. Neko davno Jemima je rekla Marge kako su sendvii sa slaninom za njezinog efa. Sirota djevojka, pomislila je Marge, znam da su za nju. No Marge, dobroduna kakva jest, pretvara se da joj vjeruje. "Krasan dan", kae Marge pruajui sendvie Jemimi koja ih trpa u svoju torbu nastavljajui sa aradom, prije nego to e izai na ulicu. Nekoliko metara dalje sendvii te poinju zazivati. "Jemima", apuu iz dubina tvoje torbe. "Mi smo slasni i masni, Jemima. Osjeti nas. Kuaj nas. Odmah." Posegne rukom unutra, kukavna glad nadjaava nelagodu prodiranja u javnosti i za jedan, dva, tri, etiri zalogaja sendvi je stvar prolosti. Zatim ravno prema uredu, briui usta rukavom, pa se zaustavlja pred kioskom kako bi kupila slatke bombone od mentola ne bi li prikrila zadah od slanine. Tvoja jutra protjeu u razvrstavanju pote i pogledava-njima na sat sve do 11:30 kad je vrijeme za aj. "Umirem od gladi", objavi Alison, tajnici koja sjedi nasuprot tebi. "Nisam dorukovala", to je tvoja izlika za sendvi od jaja i slanine kojeg donosi iz kantine zajedno sa alicom aja i tri draeje umjetnog sladila. A onda se u 13:00, svakoga dana, uputi dolje u kanti-nu na ruak. Uzima salatu, svakoga dana, samo to salata kakvu odabire s pulta deblja poput okoladnog kolaa. Kupus salata, salata od rie, salata od tjestenine, komadi sira i krumpira plivaju u majonezi, odvaja ih na svoj tanjur i uvjerava se da se zdravo hrani. Penina truca prekrivena dvostrukom naslagom maslaca, upotpunjuje tvoj objed, samo to se ti ne osjea sitom. Ti zapravo nikad nisi do kraja sita. Popodne ti prolazi u pisanju svojih Vrhunskih savjeta, prije no to e ponovno skoknuti dolje u vrijeme za aj. Ponekad uzme kola, ponekad grickalice, ponekad kekse, a povremeno, pa, otprilike dvaput tjedno, odluuje se za jo jedan sendvi. I najzad u 18:00, tvoj je radni dan gotov. ekajui autobus za doma, skokne do kioska i kupi nekoliko okoladica kako bi izdrala putovanje, a onda te preplavljuje onaj jezoviti osjeaj dok se pribliava svojoj kui i svojim dvjema savrenim sustanarkama. A tvoje su veeri uvijek iste. Ponovno sama, blaeno rastereena ukoliko su Sophie i Lisa negdje vani i tuluma-re, tvoje veeri prodire zaborav. Gleda televiziju, kvizove, humoristine serije, dokumentarne filmove. Malo je onih s tako raznolikim ukusom kakvog ima ti, Jemima, i malo je onih s takvim znanjem. Moda neto ita, jer posjeduje stotine knjiga koje gase tvoju e za znanjem. I mnogo vremena provodi leei na krevetu, sanjarei o ljubavi, neemu u emu zapravo ima vrlo malo iskustva. Nemojte me pogreno shvatiti, Jemima nije nevina, meutim, njezina je nevinost izgubljena prilikom jednog koprPage 10

Jemima J.txt canja na brzaka u tami, s dekom koji je bio toliko nebitan da moe podjednako tako ostati i anoniman. I otad se znala upustiti u pokoju ljubavnu avanturu s mukaraca koji gaje naklonost spram krupnijih dama. No ona zapravo nikad nije istinski uivala u seksu, nikad nije okusila zadovoljstvo voenja ljubavi, ali to ne sprjeava djevojku da sanjari, zar ne? Ali dananji je dan - dan teaja, dan poduke o surfanju Internetom - odmak od svakodnevnice, a Jemima Jones mrzi prekidati svoju rutinu. Jutros nema nita od njezina sendvia sa slaninom, jer je teaj u West Endu, kilometrima udaljenom od poznate kavane. Ali barem nee morati ii sama jer e Geraldine, Geraldine sa savrenim tijelom i imunim dekom, doi po nju. "Ne idem valjda vrajom podzemnom", izjavila je Geraldine juer popodne nakon to sam je pitala kako kani ii na teaj. "Imam savreno dobar automobil", pridodala je potpuno svjesna kako joj cijeli ured zavidi na njezinom novom blistavo crnom BMW-u, automobilu kojega je dijelom platio njezin deko a dijelom njezini roditelji,-premda drugima nerado govori o roditeljskom udjelu. Rekla je samo meni jer ja neu pokrenuti temu i eventualno je primorati da sve prizna. "A to je s tobom?" pitala je. "Zato ne bismo ile zajedno?" Nisam mogla povjerovati, odlazak na teaj s Geraldine! Ulazak u prostoriju s nekim drugim, barem jednom ne sama. "Jesi li sigurna?" upitah. "Nema nita protiv?" Jer zato bi Geraldine eljela prijateljevati s nekim poput mene? Ne da mi nije draga ona je, napokon, jedna od rijetkih koji su se prema meni odnosili kao prema ljudskom biu - samo, ne mogu si pomoi da ne budem zaplaena njezinom besprijekornom pojavom. "Jasno da ne", ree Geraldine. "Prokleta stvar ionako ne poinje prije 10:30 pa u te pokupiti u 10:00. Kako ti to zvui?" Zvualo je fantastino, i evo me sad, sjedim u dnevnoj sobi prelistavajui stranice knjige o vrtlarstvu, ali zapravo ne gledajui u slike, nego iekujui brujanje Geraldinei-nog automobila. Nema nikakvog brujanja nego samo dva kratka zvuka iz trube, i pomaknuvi zavjese u stranu mogu vidjeti samo Geraldinein lakat oslonjen na okvir vrata dok prstima lupka u ritmu glazbe koja pretpostavljam svira. Geraldine i njezin automobil pristaju jedno drugom poput jabuke i meda. Oboje su uglaeni, elegantni, blistave vanjtine i podmazanih motora. Geraldine se, kao i obino, moe ponositi sobom. Odjevena je u predivno skrojeno mornarsko plavo odijelo, jakna tek letimice dotie njezina bedra, a reveri otkrivaju bijelu svilenu majicu. Na glavi su joj velike crne sunane naoale, sprjeavajui da suneva svjetlost dopire do lica, i ona tromo, ali seksipilno, dri cigaretu preko prozora. Uz Geraldine se osjeam kao nekakvo golemo udovite pa se svalim u njezin auto i tek to sam prikopala sigurnosni pojas - Geraldine, usput budi reeno, to nije uinila - ona me ponudi cigaretom, to prihvatim. Niste znali da puim? Jasno da puim, jer jednom davno, u mranim ti-nejderskim godinama, svi su cool ljudi puili, a ja sam ak i tad oajniki eljela biti cool. E sad iskreno, veinu je vremena to prava gnjavaa jer kamo god da odem budem okruena pakosnim nepuaima, no i dalje se osjeam, dobro, ne posve cool, no zasigurno manje nespretnom. Moja je prva cigareta popuena u zadnjem redu kino dvorane, u danima kad je svima bilo Page 11

Jemima J.txt doputeno puiti u zadnjim redovima. Imala sam etrnaest godina, bila sam u drutvu skupine djevojica i djeaka iz kole i, premda se nikad nisam zapravo uklapala, oni ne bi odve marili ako bih im se prikrpala jer su drali kako sam 'prava smijurija'. Prirodno, nikad im nisam bila draga, no uvijek bih im uspijevala izmamiti osmijeh na lica pa sam tako postala dio kvadre. I u zadnjem redu reenog kina, dok su se drugi glasno i dugo ljubili, u fazi kad jo nitko od njih nije bio svjestan to je to pouda no ipak su je oajniki nastojali oponaati (ta spoznaja dolazi s iskustvom, to u to vrijeme nitko od nas nije znao), ja sam sjedila i puila. Sjeam se kako sam odmotavala paketi Silk Cuta, prve kutije cigareta koju sam ikada kupila, i izvukla svoju prvu cigaretu. Pripalila sam je ibicom i zavalila se kako bih gledala film, osjeajui se nevjerojatno cool i odraslom. "Pa ti pui!" rekao je glasno jedan od mojih prijatelja, istodobno sa zgraanjem i potovanjem, a svi se ostali prestadoe ljubiti i pogledaju me. "Pa?" rekoh, uvlaei i zadravajui dim u ustima te ga potom otputajui u jednom glasnom izdisaju. "Pa, gdje si ih nabavila?" "Kupila sam ih, glupane." "Ali ti ne pui." "Sad puim", nastavih s uvlaenjem, bolno svjesna est pari oiju to paljivo motre svaki moj pokret. "Uope ne uvlai!" rekao je jedan od djeaka, dovoljno glasno da se neka postarija ena ispred nas okrene, s gnjevnim izrazom lica, i kae: "Pssst!" "Pssst! Pssst! Pssst!" opetovali su moji prijatelji, valjajui od smijeha, dok sam ja osjetila lagano saaljenje prema eni koja je, napokon, samo htjela u miru pogledati film. "Ali ti to ne radi ispravno", navaljivanje ovaj. "Moja mama isto pui i samo kad ne uvlai izlazi oblak dima. Kladim se da ga ne moe ispustiti kroz nos." Pokuala sam, pokuaj se izjalovio, dahtala sam no nita se nije dogodilo. "Vidi, rekao sam ti. Ne zna uvlaiti." "Bogme znam", rekoh i, kretnjom to sam je stotinu puta vidjela na televiziji, usisala sam dim u usta i udahnula ga. Dim je ispunio moja plua, gorui, opori dim, i ja smjesta osjetih vrtoglavicu. Ali, vidite kako sam ispala cooll Vidite kako sam izgledala profinjeno! Dugo i polako izdahnula sam dim kroz nosnice i smijeei se okrenula prema prijateljima. "Tko kae da ne znam uvlaiti?" Ostali su bili odvie zadivljeni da bi ita rekli, a ja sam dovrila svoju cigaretu, sve vie osjeajui vrtoglavicu i muninu. Dii duboko, govorila sam si, dii duboko. Nije. Mi. Loe. I nije bilo. Barem ne jo neko vrijeme. Zaudo, to me nije sprijeilo da nastavim. Godinama su mi cigarete stvarale muninu, no ja sam i dalje puila. I danas, nakon viegodinje prakse, cigarete mi vie ne izazivaju muninu i postale su navika, ovisnost koje se, poput hrane, nisam kadra rijeiti. Sjedei ovdje u Geraldineinom autu, usporeujui njezina duga zavodnika uvlaenja sa svojim kratkim, osjeam posvemanje grizoduje to puim. Doimam se nezgrapno, nezgrapni prsti gramzivo obuhvaaju cigaretu, suvie brzo otpuhujem. I dalje, na alost, izgledam kao etrnaestogodinja djevojica koja pokuava popuiti svoju prvu cigaretu. "I kako stoje stvari na poslu?" pita Geraldine, odbaciv-i ik kroz prozor i provjerivi u retrovizoru je li joj ru za usne i dalje savreno nanesen. "Sve po starom, zapravo", kaem slegnuvi ramenima - ponovno sam otila do glavnog Page 12

Jemima J.txt urednika i, zamisli uda, trenutano nema slobodnog mjesta. "Oh jadna ti", ree Geraldine no mislim da joj je najvjerojatnije laknulo. Geraldine zna da znam pisati, da nije mene Geraldine ne bi daleko stigla jer, uvijek kad joj istie rok, ja sam ta kojoj tri po pomo. Barem jednom tjedno sjedim ispred svog kompjutera itajui Geraldinein zbrda - zdola napisan lanak,prije nego ga rastrgam i ponovno posloim tako da ima nekakvog smisla. I nemam nita protiv toga, zbilja nemam, i moda se upravo zato, sjedei ovdje u njezinom autu, na neobian nain ne osjeam tako loe, tako zapla-enom, i poinje mi istinski biti draga. A moda je to stoga jer takoer znam da, bez imalo sumnje, kad se radi o rijeima ja sam neusporedivo nadarenija od nje, bez obzira na svu njezinu vitkost i ljepotu. Jer da mene unaprijede, tko bi onda pomagao Geraldine? "Oh pa", produi ona "ne brini. Doi e i tvoje vrijeme." Podigne svoju ruku i namjesti naoale, zastenjavi. "Boe, kakav mamurluk." Zapanjeno je pogledam, jer Geraldine oito ne poznaje znaenje te rijei. Mamurluk pretpostavlja zakrvavljene oi, blijedo lice s nagovjetajem zelene, neuglednu frizuru, tamne kolobare ispod oiju. Geraldine, meutim, kao i uvijek izgleda besprijekorno. Iz mojih usta provali klokot smijeha. "Izgleda li ti ikad barem malo manje od savrenog, Geraldine?" Geraldine zamahne kosom i kae: "Vjeruj mi, strano izgledam." No drago joj je jer, kao kod svih djevojaka njegovane vanjtine, ispod savrene povrine nalazi se gomila nesigurnosti, i ona voli uti kako je lijepa. Pomae joj da sama u to povjeruje. "Onda to se sino dogodilo?" "Oh Boe", zastenje Geraldine. "Dimitri me izveo na veeru i popila sam toliko ampanjca da sam zacijelo bila u komi." "Kamo ste otili na veeru?" "U The Collection." "Nisam jo tamo bila", kaem znajui vraki dobro da vjerojatno nikad neu ni otii, budui daje to restoran za bogate i lijepe, ali ipak znam sve o njemu. Znam iz asopisa za divne mlade ljude koji tamo odlaze i znam iz pria Sophie i Lise, koje naravno bijahu nahranjene, napojene i zavedene kako u baru na donjem katu, tako i u restoranu na katu povie. _ "Pretpostavljam da je bila hrpa slavnih i lijepih?" "Ustvari", Geraldine e "ustvari, bila je hrpa ljudi koji su izgledali kao da bi trebali biti slavni, samo to nitko od nas nije znao tko su." "Prokleti nadobudni snobovi", kaem s uzdahom. "Danas jednostavno ne moe pobjei od njih" i obje se nasmi-jemo. Geraldine odjednom skrene desno i zaustavi se ispred velikog bloka zgrada. "Oprosti" kae, okrenuvi se prema meni. "Ben Williams me ugnjavio za prijevoz pa sam mu rekla da emo doi po njega. Nema nita protiv?" "Nemam", kaem a srce mi pone ubrzano kucati. "Nisam znala da ovdje stanuje." "Nisam ni ja sve dok mi juer nije dao adresu, no ak i takor mora imati dom." "S kim ivi?" "S jo dvojicom momaka, navodno. Boe, moe li uope zamisliti na to slii njihov stan?" "Uh," kaem, premda nemam blage veze. Ja? Kako bih ja dovraga znala na to slii momaki stan, ali opet, gledala sam Men Behaving Badlyl, a ak se i ja umijem pretvarati. "Smrdljive arape pobacane po radijatorima." Page 13

Jemima J.txt "Porno asopisi na hrpi u hodniku", Geraldine e na to s grimasom na licu. "Plahte koje est mjeseci nisu vidjele stroj za rublje." "Gomila prljavog suda koje ispada iz sudopera." Obje se uhvatimo za trbuh dok Geraldine smijui se proizvodi zveketave zvukove. Smijem se, no odjednom spazim Bena kako istrava kroz ulazna vrata, a smijeh se prekida jer se moj trbuh zgri kao i uvijek pri pogledu na tog boanstvenog mukarca. "Neka sjedne odostraga", proape Geraldine. "Ne elim sjediti pored njega." I tako Ben prie autu i ja se iskobeljam vani, nastojei biti elegantna, profinjena, enstvena. "Jutro, djevojke" ree on, "danas obje izgledate posebno draesno." Ne misli on na mene, samo nastoji biti uljudan, stoga nespretno stojim na ploniku, a Ben me strpljivo gleda, ekajui da se uspentram na stranje sjedalo. "Ben", dovikne Geraldine sa svog mjesta. "Ne smeta ti sjesti straga, zar ne?" 1 Britanska humoristina serija. "Oh," na to e Ben. Nakon kratke stanke, pri emu sam vie od svega eljela da mi se pod nogama otvori zemlja i proguta me, on prozbori: "Naravno", pa urnom i gracioznom kretnjom uskoi u auto. Prikopam svoj pojas dok se Ben naginje naprijed, oslo-nivi ruke na oba prednja sjedala. "Onda, djevojke", kae dok Geraldine pokree automobil. "Jeste li se sino dobro provele?" "Da, hvala", Geraldine e, dok ja utim. "to si radila?" Geraldine mu pripovijeda, a ja otpoinjem svoju malu igri-cu kojoj esto znam pribjegavati. Igram je kad sam u autu i kad se pribliavamo semaforu. Ukoliko svjetlo ostane zeleno dok ne proemo, onda to znai da u pronai pravu ljubav. Katkad znam dodati u narednih est mjeseci. Ni sama ne znam zastoje uporno igram, jer se nikad ne obistini, ali evo ponovno to inim. Pomislim, ako me upita to sam radila sino, onda to znai da emo zavriti zajedno. Molim te pitaj me, Bene. Molim te. Ali s druge strane ako me zbilja to pita, to da mu odgovorim? Da sam ostala doma i jela okoladne kekse? Oh Boe, kako da zvuim zanimljivo. "A to je s tobom, Jemima?" Oh Kriste! Pitanje je izletjelo prije nego to sam dospjela smisliti odgovor. "Oh, bila sam na nekom tulumu." "Zbilja?" Ben i Geraldine pitaju uglas. "Nisi mi to spomenula," kae Geraldine. "Na ijem tulumu?" Brzo. Brzo. Misli, Jemima. "Ma, kod jednog starog prijatelja." "Divlja no, ha Jemima?" namigne Ben. "Aha", najzad prozborim, odluivi baciti oprez u vjetar. "Strano sam se napila, malo napuila i zavrila s nekim frajerom u zahodu." U autu je zavladao tajac, ni Ben niti Geraldine ne znaju to bi rekli, a meni pozli. Znam da sam rekla pogrenu stvar. Nije ispalo ni blizu smijeno kao to sam namjeravala, ispalo je nastrano, tako da duboko uzdahnem i kaem istinu. Pa. Djelomino. "Zapravo, laem. Ostala sam doma i gledala televiziju." Ben i Geraldine shvaaju alu i smiju se. Samo to naalost, barem ako ste u poloaju u kojem se trenutano nalazi Jemima Jones, itava stvar nije nimalo smijena. Zapravo je prilino otuna. Page 14

Jemima J.txt 3. poglavlje ula sam za Internet, itala o Internetu, razgovarala o Internetu, ali nikad nisam znala, o emu se tu zapravo radi, a ak mi ni Benova nazonost ne skree pozornost s kompjuterskog ekrana, tamo gdje nas obuavaju kako se sluiti 'mreom svih mrea'. A to je neto doista udesno. Mislila sam kako nikad neu pohvatati konce, no Rob, ovjek koji vodi teaj, objanjava toliko razumljivo, toliko jezgrovito, da poinjem tono razumjeti o emu je rije. Uviam da se Geraldine dosauje i kako bi zabavila samu sebe oijuka s Robom, koji se doima ushienim to gaje netko poput Geraldine uope zamijetio, no Ben je moj saveznik u ovome, Ben je oaran ba kao i ja, i nas dvoje zajedno posjeujemo stranice s vijestima, siteoue, forume. Rob nas upuuje kako napraviti stranicu i objanjava kako je upravo to 'mrea': to to ljudi diljem svijeta kreiraju stranice popunjene svakojakim informacijama i slikama koje sami biraju, a na tim stranicama postoje linkovi za stotine, esto i tisue drugih stranica. Objanjava nam kako pronai odreenu temu, potom na koji nain slijediti linkove sve dok ne doemo do onoga to smo traili, a meni se ini kako se preda mnom otvara jedan posve novi svijet. I kako dan odmie, to vie podataka doznajemo to se ja vie oputam uz Bena, sve sam manje zaplaena njime, moda stoga to sad imamo neto zajedniko i ne moram se ustruavati kako bih neto rekla. U 17:00 Rob objavljuje da smo za danas gotovi, a ja hvatam Geraldinein pogled koji luta po stropu. Nas troje zajedno izlazimo i im se naemo vani Geraldine kopa po svojoj Prada torbici i izvlai cigarete. "Boe, ovo mije ba trebalo", kae ona duboko uvlaei dim dok stojimo na uglu. "Ovo je neto najdosadnije na svijetu. Pa zaboga, veinu toga ve znam. Besmislena lupetanja o Internetu za idiote." "U stvari, mislim da je ba bilo zanimljivo", kae Ben. "to ti misli?" Okrene se prema meni dok ja ustro potvrujem, jer sloila bih se s Benom ma to mislila, a ovo je tek puka sluajnost to nam se razmiljanja podudaraju. "Svia mi se", kaem. "Jo uvijek mi se vrti u glavi." "Znam," odvraa Ben. "Ima toliko toga daje gotovo nemogue sve pohvatati." "Oh, ma zaveite vas dvoje", Geraldine e na to, dok se u meni pojavljuje traak radosti jer, koliko god blesavo zvualo, ona me povezala s Benom. "Gledajte", kae pokazujui uz ulicu. "Ima jedan zgodan bar tamo gore. Obeate li da neete cijelu veer razgovarati o glupim kompjuterima, mogli bismo otii na pie." Tko? Ben? Ja? Oboje? Gledala je uz ulicu izgovarajui sve to, a ja sam samo stajala bez rijei jer zacijelo nije mislila na mene, ona nipoto ne bi htjela popiti pie, duiti se nakon posla, sa mnom. Zbilja? "Sjajna zamisao", kae Ben i oni krenu dok ja ostanem na mjestu osjeajui se poput idiota, dvojei to uiniti. "Jemima?" ree Geraldine, okrenuvi se. "Hajde", a ja je poelim poljubiti dok trim kako bih ih sustigla. 4. poglavlje Ovisnost o drogama; ovisnost o hrani; ovisnost o alkoholu; ovisnost o cigaretama. Smijeno je to nitko ne progovara o ovisnosti o Internetu. No, ovisnost o Internetu poast je devedesetih. Diljem svijeta mukarci i ene odlaze u Page 15

Jemima J.txt krevet sami, bijedno se sklupavi dok se njihovi partneri zakljuavaju u svojim radnim sobama i tap, tap, tap do ranih jutarnjih sati. Internet je jedan posve drugi svijet u kojem ljudi mogu biti to god poele i, ak i sad dok itate ove retke, brakovi se raspadaju uslijed nedostatka komunikacije, a sve to zbog malih arenih ekrana smjetenih u nekom zabaenom kutu kue. Ali naravno, Jemima Jones ne poznaje ovakve muke. Jemima Jones ne mora brinuti o bijesnim partnerima, ili bijednim brakovima, ili ak o jo jednoj ovisnosti koju bi mogla pridodati svom popisu. Sve to Jemima zna, upravo ovog trenutka dok je na putu od posla do kue, jest da joj se Internet ini zabavnim i da moe otkriti sve to poeli o ienju srebra, izderanim zastorima, otklanjanju smrada majih izluevina, i to samo pritiskom na nekoliko tipki. A to je jo uzbudljivije, podaci koje prima mogu doi iz bilo kojeg dijela svijeta. Koraa po ploniku, izgubljena u mislima o Internetu, toliko udubljena da se jo nije ni snala, a ve je bila na ulaznim vratima svog doma, i pogodite to? Potpuno je zaboravila kupiti okoladu na putu do kue. Dobra djevojka, Jemima. Tako valja! Danas je dan prve dijete koja e doista biti uspjena. Ovaj u se put zbilja potruditi. Zbogom okolado! Uspinjem se stepenicama i ve mogu uti Sophie i Lisu kako se hihou u Sophienoj sobi dok ja nesigurno otvaram vrata. Lisa je zavaljena na krevetu, vrsto obuhvativi svoj jastuk. "Zaljubljena sam", uzdahne kad uem. Daj zavei, pomislim, no to ne kaem. Kaem: "Pusti me da pogaam. Poeo je raditi neki novi momak koji je razarajue zgodan i koje te eli oeniti?" "Ma ne, ne budi glupa. To je deko kojeg smo upoznale prolog tjedna, novi klijent. Pozvao je Lisu na spoj." Sophie se trudi doimati zadovoljnom, no zavist joj pie na elu. Ne vjerujem u one prie da su plavue glupe, barem nisam vjerovala dok nisam upoznala Sophie, no znam da je ona uvjerena kako bi se plavue morale vie zabavljati i sad ne moe povjerovati da je taj tip pao na Lisu. "Njegovo je ime Nick Hanson, ima trideset i tri godine, neoenjen je i ja ga volim", sneno uzdie Lisa. "Lisa Hanson. Kako ti se ini? Gospoa Nicka Hansona, gospoa Lisa Hanson." "Mislim da malice tri pred rudo." Nisam ogorena, kunem se, samo, toliko sam ve puta svjedoila ovome da tono znam to e se dalje zbiti. Nakon njihova prvog spoja Lisa e doi doma i cijelu veer skicirati vjenanice i sastavljati popis gostiju. "Onda kad izlazite?" "Sutra naveer. Oh Boe, volim ga, ve odavna nisam upoznala tako boanstvenog mukarca." Sjednem na krevet, to u normalnim prilikama ne bih nikad uinila, no sino nisam vidjela Lisu i Sophie, a juer se neto napokon zbilo. Imam o emu priati. Ili bih moda trebala rei o nekomu. "Bila sam juer na teaju. Onom Interneta." "Sjajno", ree Lisa. "Zbilja?" ree Sophie. "Smijeno, ba sam itala o tome u jednom mojih asopisa. Jesi li znala da gomila ljudi ima ljubavne sastanke na Internetu?" Ne, nisam znala, i da budem iskrena nije mi ni briga, no Sophie barem pokazuje traak zanimanja pa je potiem na nastavak razgovora. "to je pisalo u lanku?" pitam. Page 16

Jemima J.txt "Zbilja, zvui nevjerojatno. Ode na te stranice za spojeve, tamo su slike samaca i moete se dopisivati, slati e-mailoue. No tako se upoznaju ljudi iz cijeloga svijeta. Neki su se ak na kraju i vjenali." Lisa se uspravi i pogleda Sophie. "Da, ali ti nikad ne bi pomislila na takvo to, zar ne?" "Pa ne znam ba", ree Sophie. "Hou rei, mislim da nikad ne bih uspjela otkriti kako se time slui, no zvui prilino uzbudljivo. Moe pokupiti kakvog prekrasnog amerikog komada i ivjeti sretno do kraja ivota u njegovoj vili u Dallasu." "To mi zvui pomalo otuno", Lisa e. "Dakle", ree Sophie, okrenuvi se prema meni, "jesi li onda ve nauila kako se upoznaju ljudi preko Interneta?" "Ne ba, nije to takav teaj, ali nevjerojatno je zanimljivo, moe doznati gotovo sve to te zanima. A poslije sam otila na pie, zato i nisam bila doma sino." Toliko oajniki elim ispriati nekome, bilo kome, o Benu Williamsu, da bih najradije eksplodirala. Jesi li sigurna da ne moe vie izdrati, Jemima? Hajde onda, sve im ispriaj. "S kim?" Vidim da sam ih pridobila, ele vie doznati i ne krivim ih zbog toga. Mislim, ne dogaa se esto da govorim o svom drutvenom ivotu, vjerojatno stoga to zapravo i nemam ono to bi se dalo nazvati drutvenim ivotom, i one sad uviaju da se neto zbilo. "S Geraldine", zastanem. "I Benom." "Tko je Ben?" Naravno da ne znaju, jer sve dosad moja je zaljubljenost bila tajna, ali moram nekome odati, i daleko je bolje rei Sophie i Lisi, koje ga ionako nikad nee upoznati, nego se povjeriti, recimo, Geraldine. "Zamjeniku urednika rubrike vijesti s mog posla." "I???" "I..." Da im kaem? Ili da to ostane tajna? Oh, ma dovra-ga sve. "I mislim daje on apsolutno predivan." Eto. Dubok uzdah. Uinjeno je. Nema vie povratka. Sophie i Lisa sjede okirane, bez rijei. Nikad prije nisam spominjala mukarce i dok ih sad gledam vidim kako se pogledavaju zamiljajui kako taj Ben izgleda, kao to mogu vidjeti i da su ga potpuno pogreno zamislile. Jemima je Jones apsolutno u pravu, one su ga potpuno pogreno zamislile. Lisa misli daje najvjerojatnije visok metar i ilet, da ima neurednu smeu kosu, debele naoale te da je odjeven u loe skrojeno odijelo u nijansama smee boje. Ona misli da je to tip mukarca koji jo uvijek ivi s roditeljima, a njegova je zamisao uzbudljive veeri zacijelo odlazak u kino gdje e pogledati titlovani film. Sophie misli daje najvjerojatnije visok metar i ilet i dva metra irok. Ona misli kako je on jamano pretio, nevjerojatno dosadan i pravi kompjuterski mokljan. Pretpostavlja daje njegova zamisao uzbudljive veeri ispijanje piva u pubu zajedno sa svojim prijateljima mokljanima. Kad bi samo znale. Jer Ben Williams je onaj tip mukarca koji bi i Sophie i Lisu oborio s nogu. Malo je njih koje znaju, ukljuujui i Geraldine, da pred njim lei zlatna budunost. Da su njegovi lanci u Kilburn Heraldu tek odskona daska za uzbudljiv svijet televizijskog novinarstva. Da e poeti kao reporter na vijestima te u zastraujue kratkom roku napredovati do mjesta voditelja i to zahvaljujui svojim jamicama na obrazima i bijelim zubima. Da e svaka ena u dravi, Page 17

Jemima J.txt zajedno s Sophie i Lisom, u ne tako dalekoj budunosti, lije-gati u krevet matajui o susretu s Benom Williamsom, jer do tad e, jasno, on ve biti miljenik ena, s tim dakom ozbiljnosti pomijeanim s njegovim ubojito dobrim izgledom i ranjivou djeaka. "Pa hajde onda, ispriaj nam kako izgleda?" Sad je na mene red da uzdahnem. "Silno je zabavan, nasmijava me. I pametan je, i armantan, i zna kako se odnosi prema enama." "Ali kako izgleda?" "U stvari ne znam kako bih ga opisala. Visok je otprilike metar i osamdeset i pet." Sophie i Lisa se pogledaju i svaka suspregne smijeh, a ja znam da misle kako laem. Pa to onda? Nastavim. "Ima tamno smeu kosu i predivne oi, no nisam sigurna kakve su boje. Moda zelene?" Aha, misli Lisa, ponovno pogledavajui Sophie, pa ona opisuje nekog modela to ga spazila u onim svojim asopisima. "I ima te oaravajue jamice kad se smijei", zakljuim, sretno se osmjehujui na samu pomisao o Benu William-su. "A svia li se ti njemu?" pita Sophie, blago, pokroviteljski, jer me ne eli povrijediti govorei mi kako zna da laem, pa e mi ovaj put popustiti. Glupa krava. "Ne", kaem utueno. "Mislim, draga sam mu, ali mu se ne sviam. Svia mu se Geraldine, ali on se ne svia njoj." "Pa moda se stvari mogu dalje razviti, mislim, to to si mu draga", ree Sophie. "Kad te bolje upozna shvatit e da koliko si divna osoba." Odjednom se zaustavi, svjesna to je netom izgovorila. "Nije da mu se ionako ne bi svidjela", promucala je. "Ima prelijepo lice." Ne mogu povjerovati da Sophie ne uvia koliko je prozirna. Tono znam to misli o meni. Misli da sam golema, iroka, najdeblja djevojka koju je ikad upoznala, i uope je ne krivim zbog toga. Kad se gledam u zrcalu, ukoliko idem dalje od lica, vidim upravo isto. "Nije istina", kaem jer to bih drugo mogla rei. "Nikad mu se ne bih svidjela, no barem mogu sanjati." "A stoje s Geraldinom?" upita Lisa. "Ako je tako prekrasan, kako to da joj se ne svia?" "Vjerojatno nije dovoljno bogat za nju", ree Sophie koja je iznijela ovu nekarakteristino bezobzirnu primjedbu jer je ljubomorna na Geraldine. Ona jo nije upoznala Geraldine, no vidjela ju je u rijetkim prilikama kad bi ova dola po mene ili me pak dovezla doma. Nikad mi nije izravno rekla neto o njoj, ali znam da joj nije promakla Geraldineina samouvjerenost, njezin BMW i vraki joj zavidi. "Nisi potena", kaem premda je to sasvim sluajno istina, a ja osjetim grizoduje razgovarajui o Geraldine, jedinoj osobi koju bih moda mogla nazvati prijateljicom, pa pridodam "Geraldine je divna osoba kad je malo bolje upoznate." "Hmm", Sophie e nato. "Kako bilo, nikad se ne zna. Moda on ba u ovom trenutku sjedi u sobi svog cimera i pria o tebi." Dok se ovo zbiva, upravo u tom trenutku, Ben Williams gleda vijesti. Sjedi na svom kauu od crne koe i kroma, nogama oslonjenih na stakleni stoli za kavu koji je prekriven asopisima, novinama, dupkom punom pepeljarom, nekolicinom praznih limenki Heinekena i komadiima raz-deranih paketia Rizli. Pije pivo, ali ne Heineken, oni pripadaju njegovim sustanarima. On pije Budwieser Budvar, originalni, i pozorno prati vijesti. Kad prilog pone, on sputa noge sa stolia i naginje se naprijed, laktovima oslonjen na Page 18

Jemima J.txt koljena, dokono zibajui pivsku bocu meu nogama, no oiju prikovanih za televizijski ekran, i kako reporter govori, tako ga Ben oponaa, ponovno i ponovno, sve dok Benov glas ne postane gotovo nemogue razlikovati od reporterovog. "Do konca protekle godine, ovu su naputenu zgradu u jednoj od londonskih najprometnijih etvrti gradske vlasi u potpunosti zanemarivale, podjednako kao i stanovnici ove oronule ulice", rekao je reporter. Rekao je Ben. "Za Vijesti u est, Jeremv Millston", zavri reporter dok se slika vraa natrag u studio. "Za Vijesti u est, Jeremv Millston", ponavlja Ben ustavi kako bi ugasio televizor. Savreno. Sve su modulacije glasa ba na pravim mjestima. Provjeri sat pa ode u kuhinju po jo jedno pivo jer jo barem pola sata nee otii do puba gdje e se nai sa svojim cimerima. Ben odnosi pivo u spavaonicu i zaroni pod krevet, izvlaei veliku kutiju ispunjenu papirima. Oh, oprostite, elite li doznati kako izgleda Benova soba? Dakle, nipoto onako kako oekujete, za poetak. Geraldine i Jemima su moda bile u pravu kad je rije o ostatku stana, arape razbacane po radijatorima i hrpe porno asopisa u dnevnoj sobi, no Benova je soba njegov raj, njegovo svetite, i samo jedan brz pogled po njoj dovoljan je da doznamo sve o Benu. To moda jest unajmljen stan, no Ben i njegovi cimeri dobili su doputenje da ga preurede. Ne moramo ni rei da oni nisu nita poduzeli, osim dakako Bena. Ben je premazao zidove svoje sobe u tamno zelenu. Rolete su mornar-sko plave, zelene i boje vina, dok su prekriva i jastunice takoer u pripadajuim bojama. Po zidu su posloeni originalni crtei koje Ben sakuplja. Ti su se crtei mahom pojavljivali u nacionalnim novinama, a svi su redom satirine prirode. Prije nego to se upitate, Ben nema novaca da si to priuti, barem ne jo, no on zna paljivo rasporediti malu koliinu koju zarauje, i polovina je tih crtea kupljena njegovom uteevinom, dok su ostali dar od roditelja. Stari naslonja, kojeg je Ben nabavio za dvadeset funti u duanu otpada nie u ulici, smjeten je u jednom kutu sobe, nasuprot starom francuskom stolu od trenjina drveta, takoer iz istog duana, sitnica od pedeset funti. Na vrhu stola je hrpa knjiga. Autobiografije, biografije, kuharice -jer Ben oboava kuhati - beletristika, publicistika. Recentni naslovi, zajedno s onim starijim omiljenima, nalaze se u tom kutu sobe. Pokraj knjiga smjestio se srebrni okvir za fotografije sa slikom Bena kako se sretno smijei u drutvu roditelja na dan dodjele diplome. Ponosno nosi svoju halju i etvrtastu kapu, a letimian pogled na njegovo roditelje odaje nam od koga je Ben naslijedio dobar izgled. Majka mu je visoka, vitka i soignee2. Odjevena je u usku bijelu suknju, mornarsko plavi sako i visoke bijele cipele s modrim vrkom. Na glavi joj je eir, dizajnerski eir o kojem veina ena moe samo sanjati. Benov je otac podosta stariji od svoje supruge. Visok, naoit, guste sijede kose. Sve troje ozareno gledaju u objektiv, blistavih osmijeha i otvorenih izraza lica. Doimaju se kao fina obitelj. Oni su, meutim, jedna prekrasna obitelj. Benov je otac imuan poslovni ovjek, a majka domaica. Kao jedinac u obitelji, Ben je bio maen i paen, no on se oduvijek uporno elio sam probijati kroz ivot. Nakon fakulteta Ben je odbio oevu ponudu da mu se pridrui u obiteljskom biznisu te se zaposlio u mjesnim novinama kao honorarni novinar pripravnik. Unajmio je rupu od stana, daleko, daleko goru od ove u kojoj je sad, i ivio zajedno s Page 19

Jemima J.txt petoricom momaka u slinoj situaciji. Doputao je roditeljima pokoji dar, poput prelijepog runog sata za roendan, dugmadi za manete ili odijela, no sve u svemu bio je potpuno financijski neovisan. Ben Williams oboava svoje roditelje, kao uostalom i oni njega. Oni su jedna normala, zdrava obitelj. Jedina pomalo nenormalna stvar moda je upravo to to se oni neobino dobro slau. Jer Benovi su se roditelji prema njemu uvijek odnosili ravnopravno. ak i kad je bio dijete njegovi bi roditelji stali i posluali to Ben ima rei. Nikad ga nisu grdili ili 2 ( Franc.) otmjena. zanemarivali, nego bi ga sasluali i odnosili se prema njemu kao prema odrasloj osobi. Njegov mu otac i sad povremeno ponudi da se ukljui u obiteljski posao, jer njegov otac ni najmanje ne razumije svijet medija, no Ben gotovo daje stigao do svog cilja i on zna da ini pravu stvar. Oh, Geraldine, kad bi samo znala Benovo porijeklo. Otkrila bi daje on, ili barem njegova obitelj, dovoljno bogat ak i za tvoj skorojeviki ukus. No naprosto ne moe pobjei od povrnog procjenjivanja, a tvoj pogled ne see dalje od njegova tronog fiata Pande. Nego, vratimo se mi u Benovu sobu. U udubljenju pored njegova kreveta namjestio je police od borovine te ih premazao kako bi uklonio onu naranastu patinu zbog koje su se doimale jeftinima. Sam ih je izbrusio, zatim lagano istukao ekiem ne bi li izgledale istroeno prije nego e ih istrljati premazom pomou komadia pamuka. A na policama se nalazi jo vie knjiga, jo vie fotografija. Knjige posloene u visoku hrpu gotovo da preplavljuju policu i fotografije Benovih prijatelja, bivih djevojaka, ljubavnica. Gle, tamo je Ben na fakultetu sa Suzie, djevojkom s kojim je izlazio gotovo pune tri godine koliko je tamo proveo. Ona nije klasina ljepotica, nije materijal za manekenku, ali vidite kako je samo lijepa, kako joj koa blista, kako su bijeli njezini zubi, kako je sjajna njezina kestenasta kosa. A ondje je Ben s Richardom, svojim najboljim prijateljem. Njih dvojica na odmoru, moda u Grkoj, preplanula lica, kratke hlae i majice, sunane naoale i, obgrlivi rukama ramena jedan drugome, iroko se osmjehuju u objektiv. Na posebnom je mjestu fotografija slavne osobe, prave zvijezde jedne od britanskih najpopularnijih sapunica. Koliko god izgledalo neukusno, ovo je fotografija kojom se Ben najvie ponosi, jer to je Laurie, jedna od onih koje je osvojio, no priu o njoj sauvat emo za kasnije. Ben je opruen leima na krevetu, zguvavi sako to ga je odbacio na pokriva kad se vratio s posla, no to je dobar znak, jer iako smo iz njegove sobe doznali da nije neki obian dripac, sad moemo pretpostaviti da nije niti bolesno uredan. Lei drei komad papira to gaje iskopao iz kutije koju je izvukao ispod kreveta. To je tekst vijesti, tekst koji je Ben briljivo zapisivao u kraticama, hvatajui sve to je voditelj itao, i sad lei zavaljen i iitava prve rijei svojim televizijskim glasom. "Dobra veer." Vjebaj, vjebaj, vjebaj, Bene. Posvuda po svijetu tisue mladih mukaraca i ena, ljudi ba poput Bena, sanja o poslu televizijskog voditelja. Oni ude za svojih petnaest minuta slave, eznu za takvom slavom. Budu li te sree, imaju li neophodnu dugu plavu kosu, zavodljivu narav i sklonost pustolovinama, djevojke bi jo i mogle uspjeti na malim ekranima kao voditeljice kakve priglupe nove emisije. Mukarci bi se takoer, ukoliko imaju dobre veze, mogli pojaviti na naim ekranima kao voditelji djejih emisija. No malo je onih koji su tome toliko Page 20

Jemima J.txt posveeni kao Ben. Jo otkad je bio dijete, Ben je sanjao o itanju vijesti. Na fakultetu, na studiju engleskog jezika, Ben je znao sjesti s Richardom i promiljati kako e u tome uspjeti. Zakljuio je kako je njegova najvea prednost (pored jamica i bijelih zubi, jer Ben, premda ih je itekako svjestan, zapravo ne razmilja o njima tako esto) njegovo iskustvo u novinarstvu. Zna on da bi mogao uzeti jedan od onih teajeva za netom diplomirane studente koje su tada, ini se, organizirale sve nacionalne novine, no znao je i to, iz razgovora s drugim ljudima koji su ve proli taj put, kako su veinu svog vremena proveli obavljajui konjski posao. I tako je on odluio pronjukati u mjesnim novinama. Mjesnim novinama koje moda nee toliko dobro plaati, no priskrbit e mu potrebnu novinarsku izobrazbu. Mjesne novine gdje bi urednik moda imao vremena uzeti Bena pod svoje okrilje i pokazati mu kako nanjuiti pravu novinarsku priu, kako se pribliiti osobama iz javnog ivota, zvijezdama, i dobiti ekskluzivni intervju zahvaljujui iskljuivo vlastitom armu. Mjesne novine gdje bi se Benu mogla ukazati prilika za brzo uspinjanje na hijerarhijskoj ljestvici, prije nego to se prebaci na regionalnu televiziju. A s regionalne bi se televizije prebacio na nacionalnu. Bio bi voditelj. Vodio bi vijesti. Budimo poteni i recimo da u dvadeset i devetoj godini Benova karijera nije napredovala onako brzo kao stoje planirao, no ipak je na dobrom putu i promjene ga, kao to s pravom pretpostavlja, tek oekuju. Jasno da nije spominjao glavnom uredniku Kilburn He-ralda nijedan od svojih planova kad se pojavio na razgovoru za posao. Sjeo je i rekao uredniku kako je on ovjek za novine, da oboava novine, oboava Kilburn Herald (jer Ben se preselio u Kilburn zbog ekspresne odluke o radu u Kilburn Heraldu, listu u kojem, kako bijae zakljuio, moe napraviti neke promjene) te daje zapravo godinama sanjao da e raditi upravo za Kilburn. Rekao je glavnom uredniku da e rado zapoeti kao nii reporter, ali da e kroz neko vrijeme, nee proi dugo, biti urednik rubrike vijesti. A glavni urednik, poprilino isprazan i glup ovjek, bijae polaskan Benovim nastupom te osvojen njegovim osmijehom i jamicama na obrazima. Ali nije ni on bio ba toliko glup. Shvatio je on kakav e uinak svojim izgledom ostaviti Ben na ljude kojima bude prilazio. A posve je sigurno kako je od prvog dana Ben, i samo Ben, bio reporter koji je dobivao prie koje su svi eljeli. Njegova je budunost poela. Ben je bio na pravom putu. A sad, u ovom velikom unajmljenom stanu u irokoj, stablima omeenoj, ulici u Kilbournu, Ben ostavlja sa strane komad papira i ustaje s kreveta. Letimian pogled u zrcalo govori mu da dobro izgleda, to veeras i nije toliko vano jer e biti samo deki u mjesnom pubu, no nikad se ne zna. Nikad se ne zna. 5. poglavlje Moda jest vrijeme ruka, no Jemima Jones sjedi za svojim stolom pitajui se kako e doznati to uiniti s posudom od terakote ispunjenom svijeama nakon to svijee dogore. Mogla bi jednostavno telefonirati u trgovinu svijea i upitati njih, to bi, jasno, bilo mnogo lake, a da ne govorimo bre, negoli se prikljuiti na Internet, no znanje prikupljeno na teaju u njezinoj je glavi jo suvie friko i ona eli isprobati Internet kako bi otkrila moe li sama to izvesti. Dvaput klikne ikonu na svom ekranu, a zatim klikne na SPAJANJE, sluajui kako kompjuter bira broj putem modema i spaja je. I evo je, Internet joj je pod nogama. Page 21

Jemima J.txt Kamo prvo otii? to bi trebala uiniti? Nastoji se prisjetiti to su uili na teaju... "Hej, brzo si se bacila na posao." Okrenem se i, naravno, to je Ben, bez sakoa, rukavi na koulji podvijeni, jamice spremne. "Samo sam htjela vidjeti mogu li ga sama pokrenuti." "I ja cijelo vrijeme mislim pokuati, no jo nisam pronaao vremena. Ima neto protiv da ti se pridruim?" Imam li neto protiv? Protiv? Je li on lud? Pomaknula bih nebo i zemlju samo da mi se ti pridrui, Bene. Odsjekla bih si desnu ruku ako bi to znailo da e mi se pridruiti. "Naravno, privuci stolicu." Ben povue stolicu na kotaie i sjedne blizu mene, i nisam mislila da u ovo ikad izrei, no moda suvie blizu, zasigurno suvie blizu, da bih mogla oputeno disati. Osjeam svoj dah kako izlazi u kratkim, otrim naletima, no Ben nita ne zamjeuje. Ne zamjeuje ak ni kako nehotice hvatam dah dok on rukom preklapa moju na miu i klika na ikonu za Internet. "to trai?" pita me, oiju prikovanih za ekran. "Nita posebno" laem. "Samo pretraujem, zapravo." "Zar su svi na ruku?" Pogledam okolo prazne stolove, sluam zvonjavu telefona na koju nitko ne odgovara i ponovno se okreem prema Benu. "Bojim se daje tako, ovdje vlada prilino mrtvilo." "Izvrsno" okrene se i namigne mi. "Idemo istraivati erotske stranice." iroko se osmjehnem ne bih li prekrila nelagodu. Nije da ih ne elim vidjeti, iako se to nikad ne bih usudila priznati, samo, ne elim ih gledati u Benovom drutvu, ali to e ga zadrati ovdje neko vrijeme i zato neka sve ide kvragu. "Upravo sam radio na prii o klincima koji skidaju pornografiju s Interneta na CD-ove i onda to prodaju u koli Sveta Ursula. Idemo vidjeti oko ega se podigla sva ta praina", ree Ben nonalantno, no uvjerena sam daje to samo izlika ne bi vidio o emu se zapravo tu radi. Sveta Ursula je mjesna osnovna kola toliko loeg ugleda da u rijetkim prilikama kad sam prisiljena prolaziti kraj nje u vrijeme zavretka nastave, prelazim ulicu ili, jo bolje, idem drugim putom. Situacija nije tako loa kao kad prolazim pored gradilita, ali gotovo da jest. Gotovo da jest. Ben je usredotoen na ekran i ja se moram nasmijeiti. Sveta Ursula, ipak! Zacijelo misi da sam glupa, Bene, no dobar ti je izgovor, nema to. Moram priznati da se sama toga ne bih dosjetila. "Kako e ih pronai?" pitam neduno. "Bog zna kako, probajmo pa emo vidjeti." Ben klika sve dok se u prozoriu na ekranu ne ispie PRETRAGA. "Dobro", kae on. "Evo ga. to misli, seks ili pornografija?" "Probaj prvo seks", i Ben se nagne preko mene, ne shvaajui da se pritom njegova desna ruka okrznula o moju lijevu dojku, a ja pomislim kako sam zacijelo umrla i otila u raj. Dok utipkuje rije SEKS i potom klika na PRETRAGA, na njegovom se licu ne oituje nita doli snana koncentracija. Nekoliko se sekunda ne dogaa nita, a Ben me pogleda i naceri se. "Zar ne bi sad bila strava da naleti glavni urednik?" Uzvratim osmijeh. Pretrpjela bih ja bilo kakvo ponienje samo zbog osjeaja miline koji me obuzima dok mi Benova ruka lagano dodiruje grudi. "Samo emo mu rei kako neto istraujemo", kaem, vragolasto se osmjehujui. Page 22

Jemima J.txt Ben se nasmije. "Sigurno bi i sam poelio dovui stolicu. Jedan od mojih prijatelja je upravo nabavio kompjuter i kae kako svi njegovi prijatelji, ak i djevojke, dolaze kod njega i trae da im pokae Internet. Svaki put kad ih pita to bi eljeli vidjeti, svi redom odvrate seks. I eto, nismo ni mi sasvim nenormalni." Misli, ti nisi nenormalan, Bene, jer da budem sasvim iskrena, nije me briga toliko za krstarenje po erotskim stranicama, zapravo, to mi se uope i ne radi, no ne dam se za-plaiti potencijalnim osjeajem nelagode kojeg podrazumijeva surfanje po takvim stranicama s ovjekom mojih snova, nego u lijepo ostati ovdje i uivati u tvom drutvu. Najednom se kompjuterski ekran promijeni i na njemu se pojavi popis, sve nekakvi seksualni nazivi, svaki te mami da klikne ba njega i vidi to ti se tamo nudi. Neu se zacrvenjeti. Bit u ravnoduna, smirena i pribrana. ak i dok sjedim ovdje itajui o oralnom, analnom, puenju, jebanju, neu dopustiti da Ben pomisli ita drugo doli da sam svjetska ena. "Fenomenalno", ree Ben a ja se trudim zadrati normalnu boju lica. "Idemo pogledati VRUI SEKS." Jemima nije usredotoena, ali Jemima, moramo te upozoriti, kroz samo nekoliko trenutaka poeljet e da se zemlja otvori i proguta te. Ben klika na VRUI SEKS i nita se ne dogaa, ekran se samo potpuno zacrni. Pa ti priaj o hladnom tuu. "Misli li da neto ne valja?" pita Ben bjelodano razoaran. "Mislim da samo treba neto vie vremena. Pogledaj! Neto se dogaa." I zbilja, na ekranu se pone pojavljivati niz redaka. Pogledavam Bena krajikom oka, a Ben gleda u ekran. Dobro doli na najvatreniju, najprostiju, najpohotniju stranicu na Internetu. Zadovoljit emo svaiji ukus. 10 GB fotografija za odrasle. Skinite pornografske video uratke iz Amsterdama. Doivite interaktivan seks uivo s najpohotnijim curama na svijetu. Pornografija, seks, jebanje, oralni seks, analni seks, lezbijke, homoseksualci. Pridruite nam se na VRUEM SEKSU za samo 29.95 $. Ako ste posjetitelj kliknite ovdje kako biste vidjeli posebnu stranicu za posjetitelje. "Uspjeli smo, uspjeli smo!" uzvikne radosno Ben, kliknuv-i na stranicu za posjetitelje. "Pronali smo seks na Internetu!" "Imajui na umu kako je ovo istraivanje, moram primijetiti da zvui nevjerojatno uzbueno", i ne mogu odoljeti, a da se ne nasmijem na njegovu reakciju. "Oh da, oprosti, zaboravio sam. Istraivanje. Tono, ovo je samo istraivanje. Naravno." Ekran se ponovno zacrni, a potom uslijede nove rijei dobrodolice, kraj kojih se nalaze tri prozoria svijetlo plavog i zelenog svemira, okruena crvenim krugom. I to je sve to se dogodilo. "Isuse, kakav gubitak vremena", ree Ben. "Gdje su proklete slike?" "Moda mora kliknuti na svemir?" Ben pokua, ali opet nita. "Sranje, sranje, sranje. Sluaj, sila mi je, probajmo to rijeiti za sekundu. Vraam se odmah." Odlazi, ja dokono podignem asopis to lei kraj kompjutera dok ekam da se on vrati. Boe, jo se jedna manekenka probila u prvu klasu i nije li upravo boanstvena. Prouavam njezinu platinasto plavu kosu i besprijekorne obrve, a onda pohranim u mozgu kako u je pridodati svojoj kolekciji im doem doma. "SRANJE!" uzvikne Ben dok mu se koraci urno pribliavaju meni iza lea. "OH, MOJ BOE!" podignem pogled na ekran i prekrijem dlanom usta, ini se kako smo Page 23

Jemima J.txt se oboje, samo na trenutak, sledili od uasa. im smo se malo pribrali, mahnito se okreemo oko sebe isputajui zvukove olakanja shvativi da smo sami u uredu. Jer tamo na kompjuterskom ekranu, na mjestu onoga to je bio prozori sa svemirom, sad se nalazi ogromna slika nage ene, irom rastvorenih nogu, usnica omotanih oko penisa jednog mukarca, dok drugi stoji iza nje i evi je. Slika je kristalno jasna, svaka pojedinost isijava iz ekrana, a Ben, siguran kako ga ne moe vidjeti nitko drugi doli Jemime, praktiki slini. A Jemima? Dakle, bila sam u pravu. Jemima samo eli umrijeti. Jemima jo nikad dosad nije vidjela pornografiju, barem ne onu pravu, i sjedei pokraj Bena, ona se nezadrivo crveni, tamna se crvena boja pojavljuje i prekriva njezino lice. Ne skrei pogled, moli ona, ne gledaj me Bene, nemoj vidjeti na to sliim. "to to vas dvoje radite?" Geraldine kroi prema nama, besprijekorna kao i uvijek u safari odijelu, s velikim zlatnim naunicama i ogromnim sunanim naoalama na vrhu glave. "Istraujemo", ispalim glasno, osjeajui se sve gluplje i gluplje, premda je rumenilo poelo nestajati s mog lica. "Sranje", proape Ben, no prije nego se uspije rijeiti slike Geraldineje ve ispred ekrana. "Oh, moj Boe!" ree ona, gotovo bez daha. "Odakle se ovo stvorilo?" "Vrui seks", promumljam. "Vrue to?" "Vrui seks", ponovi Ben. "Pronali smo tu stranicu na Internetu." "Bolje pripazite da netko ne otkrije to to radite." "Zbilja?" ree Ben. "Reci mi jo neto to ne znam." Geraldine se ugura izmeu nas. "Dajte da ja probam", kae posegnuvi za miem svojim noktima ureenim na francuskom manikurom. "to je onda ovo?" ree, kliknuvi na PRVA VRATA. "to se nalazi iza 'Prvih vrata', pitam se?" Nitko se od nas nije trebao puno pitati, jer slika iezne, a nove se crte ponu pojavljivati - jo jedna slika. Ovaj put mukarca, glave zabaene natrag u ekstazi dok je poluna-ga djevojka, na koljenima pred njim, zorno prikazana kako mu pui. "Boe!" proape Geraldine. "Ovo je ludnica, ovo uope nije, pa, nije seksi." Prasnem u smijeh jer je apsolutno u pravu. Nema nita, a ma ba nita, seksipilno u gledanju pornografskih slika na kompjuterskom ekranu. Onda se i Ben pone smijati i ubrzo se nas troje valjamo od smijeha i briemo suze iz oiju. Ovo je previe bolesno da bi ikoga moglo uzbuditi. "Ajme meni", uzdie Geraldine, paljivo tarui suze kako ne bi razmazala svoju MAC makaru. "to bismo jo mogli pogledati?" "to, jo seksa?" ak je i Ben zateen. "Ne, idiote. Mislila sam, zar nema jo nekih zanimljivih stranica?" "Ne znam. Nemam pojma to bismo jo mogli pogledati." "Jao Bene, za ime Boga. Daj, pusti mene", Geraldine se rijei pornografije i klikne nekoliko puta, napokon naletjevi na VRUE STRANICE NA MREI. "Ovo je vjerojatno opet seks", jauknem sa strepnjom, jer mislim da ne bih mogla podnijeti daljnju napetost zbog novih pornografskih slika na kompjuterskom ekranu na poslu. "Ne, nije", ree Geraldine "to su samo najposjeenije stranice." I zbilja, na ekranu se pojavi novi popis stranica. Page 24

Jemima J.txt "Evo, ovo dobro izgleda", ree Geraldine pokazujui na stranicu imenom LA Cafe. Geraldine proita naglas: "LA Cafe. Najbolji virtualni kafi na Internetu. Uzmite kapuino, posljednje lanke iz amerikih asopisa i upoznajte druge samce jer svi oni trae nekog posebnog." "LA Cafe, evo i nas", kae Ben dok Geraldine klika na stranicu. "Isuse, ovome treba itava vjenost", kae Geraldine dok mi ekamo da se stranica otvori. "Oh, pa barem nita ne plaamo", kaem u trenutku kad se na ekranu pojavi natpis. LA Cafe Najbolja stranica za one ozbiljno usamljene i kapuino kakav ste traili cijelog ivota. "Moramo se pridruiti, nita nas ne kota", ree Geraldine, kliknuvi na natpis PRIDRUI SE. Pojavi se mali pro-zori s rijeima IME: KILBURN HERALD. "Oh, zaboravimo to", nastavi ona "neemo daleko stii pod tim imenom. Kako emo se nazvati?" "to mislite o Tri muketira?" predloi Ben, koji se sad ve istinski uzbuen. "Ne. Suvie je oito." "Samo se zafrkavamo, smislimo neko ime koje e zvuati dovoljno seksi", predloim poprilino znatieljna to e se dalje zbiti. Promislim na trenutak. "to kaete na Honey?" "Fantastino!" kae Geraldine, briui KILBURN HERALD i utipkujui HONEY. "Hej, to nije poteno", javi se Ben. "Ako uemo kao Honey onda nee znati daje i mukarac upleten u priu. Kako u onda ja pokupiti ensku?" "Budi tiho", nato e Geraldine "sad je prekasno." I bogme jest. Pridruili smo se LA Cafeu, ili bolje reeno, Honey se pridruila LA Cafeu. "to sad radimo?" pitam, nakon to smo nekoliko minuta proveli nijemo zurei u natpis. "Zato ne bismo kliknuli na jedan od ovih prozoria sa strane?" "U redu", Geraldine slijee ramenima dok klika na sliku s tri ovjeuljka. Pie Tko je u sobi, a potom na ekranu bljesne okvir ispunjen imenima. Suzie24 .A=Cat Scot Shearer Honey Ben the Invincible Todd Luscious Lisa :-) Riky Tim@London Brad(Santa Monica) Geraldine ita imena. "Dakle, kojeg vraga Tim trai u LA Cafeu ako je u Londonu?" ree. "Isto to i mi, pretpostavljam", nasmije se Ben. "Idemo otkriti." Klikne na njegovo ime i istog trena na ekranu se pojavi novi prozori. Podijeljen je na dva dijela. Pri vrhu gornje polovice pie Tim@London, a u manjoj, donjoj, pie Honey. 'Zdravo kolega Londonanine,' tipka Geraldine, a rijei se pojavljuju u malom prozoru pri dnu. 'to radi u LA Cafeu?' Pritisne POALJI, a rijei ieznu iz donjeg dijela i pojave se u gornjem, spremne da ih Tim@London proita. 'Traim bujne kalifornijske komade, naravno. Zato si ti ovdje?' 'Gledam to ima. Traim nekog kalif orni j skog mukarinu. Ima kakav prijedlog?' 'LOL. Moram razmisliti.' Geraldine se okrene prema Benu. "to znai 'Lol?" "Ne znam" ree on. "Pitaj njega." 'to znai LOL?' Page 25

Jemima J.txt 'Glasno se smijem. Ti si ovdje nova?' 'Prvi put. Jo koja kratica?' 'Jasno. :-) znai sretan. :-( znai nesretan. :-) znai mig, isto kao i (w) . (g) znai cerek, (s) znai osmijeh, a ROFL znai valjati se po podu od smijeha.3 'Hvala,' otipka Geraldine. ':-)' "Boe, ovo je za ne povjerovati", istinski sam zabezeknuta. "To je jedan sasvim novi jezik. Smijem li ja pokuati?" Geraldine mi preda mi i ja urno prelazim rukama po tastaturi. 'Onda, jesi li ve pronaao svoju kalifornij-sku maku iz snova?' 'Aha, upravo s njom razgovaram. Suzie, plavua, ima dvadeset i etiri godine, zgodna je i totalna je maka.' 'Kako zna da ti ne lae?' 'Rekla je da e mi e-mailom poslati sliku.' 'Nadam se da govori istinu.' 'Ubrzo emo i to otkriti (s). Onda, iz kojeg si dijela Londona?' Okrenem se prema njima i iskrivim lice. "Ne moemo rei Kilburn, zvui jadno." "Reci da si iz West Hampsteada", ree Geraldine "to je bolje." I ja je posluam pa utipkam West Hampstead. 'Opaaa,' otipka Tim@London. 'Ja sam u Kilburnu!!!' Nas troje prasnemo u smijeh. 3 Rije je o kraticama iz engleskog jezika kojima se posebice slue posjetitelji internetskih chat soba. Tako LOL dolazi od lough out loud; W- wink; G-grin; S -smile; a ROFL - rolling on the floor laughing. 'Bok Honey! Koliko ima godina?' odjednom se na ekranu pojavi Todd i ja odustanem od razgovora s Timom. Otipkam dvadeset i sedam, no Geraldine me zaustavi ba kad sam krenula pritisnuti POALJI, kako bih mu odaslala poruku. "Nemoj rei dvadeset i sedam", navaljuje. "Ovdje ne mora govoriti istinu. Reci mu da ima devetnaest." I ja uinim to je traila od mene, shvaajui da je apsolutno u pravu. Na Internetu ne moram govoriti istinu. Ni o emu. 'Ba za mene ! ! !' 'Koliko ti ima godina?' 'Trideset i dvije.' 'Malo si prestar za mene, zar ne?' 'Pa zna to kau za starije mukarce...' 'Znam, da bi trebali imati pametnijeg posla nego priati sa devetnaestogodinjakinjama.' Pritisnem POALJI i onda dodam ':-)' kako bih mu dala do znanja da se alim. Ne elim ga rasrditi. Barem ne jo. 'Jao. Nisi fer.' 'Oprosti. Ali daj me malo podsjeti, to to kau za starije mukarce?' 'Stariji, mudriji, imaju vie iskustva. Na svim po-drujima (w).' Geraldine vriti od smijeha. "Nastavi" kae Ben "vidi hoe li poeti govoriti prostote." 'Oh zbilja?' utipkam. 'Zato mi ne kae u emu si to TONO bolji.' "Ne mogu povjerovati" ree Ben. "Ovo je bolesno", ipak ceri se. 'OK, Honey. eli li doznati to bi se dogodilo da izae sa mnom?' 'Dragi, jedva ekam uti.' 'Dakle, prvo i prvo ne bismo se gnjavili odlaskom u restoran. elio bih te imati samo za Page 26

Jemima J.txt sebe, doma, pa bih ti spravio slasnu veeru, jeli bismo uz svijee na mojoj terasi s pogledom na bazen i uz zvukove jazza.' / Geraldine se oglasi poput guske. 'Nastavi.' 'Nakon veere bih te odveo u svoju sobu i izmasirao te. Otkopao bih tvoju koulju i nanio malo ulja na svoj dlan. Zagrijao bih ulje meu dlanovima, a zatim te polegao na krevet pa bih polako utrljao ulje u mekanu, preplanulu kou tvojih lea.' 'Kako zna da je preplanula?' 'Psst. Kvari ozraje. Nakon to se potpuno opusti, spustio bih ruke nie, povlaei ti suknju nadolje sve dok dlanovima ne budem trljao tvoju golu guzu. Iao bih sve nie i nie, usput ti svlaei gaice, i poudno bih ti zavukao ruku medu noge, tamo gdje je toplo, tamno i vlano.' "Oh moj Boe! Ne mogu vjerovati!" "Kakav perverznjak!" usklikne Geraldine. "Pustite momka da dovri" ree Ben. 'Zatim bih te okrenuo i polako nanio ulje na tvoje gole grudi. Do sad bi ti bradavice ve bile nadraene, udei da ih obuhvatim prstima i njeno ih protrljam.' Geraldine i ja vritimo od smijeha, i prvi put u ivotu nisam zaplaena njome i poinjem misliti kako je zapravo vrlo draga. Ben ne govori ni rijei. Smijei se, no dovoljan je jedan pogled na njegovo lice da uvidimo kako eli uti jo. Na alost, nee. Sjedim tamo i prekrivan lice hinei zgraavanje. "Ne mogu ovo vie raditi", kaem "ovo je jezovito" i urno utipkam 'OK, hvala na poruci. Moramo ovo jednom ponoviti. Bok.' 'Oprosti. Jesam li te zgrozio?' Siroti Todd, popuio je, a tek to je poeo. "Samo ga ignoriraj" kae Geraldine. "Pokuajmo s jo nekim." "Moj red, moj red", kae Ben posegnuvi za miem. 'Bok Suzie,' utipka. 'Ja sam Ben. Tu sam s dvije prijateljice. Sad je na mene red.' 'Oh. OK. Pa kako si Bene?' 'Dobro, hvala. No gorue pitanje jest to radi s Tim@ London-om, koji je oito bez love budui da ivi u zbilja jadnom dijelu grada, kad moe biti sa mnom?' "Bene", ponem se smijati. "A ti kao ivi u palai?" "Psst", ree on. "Nema veze." 'Jesi li ti onda bogata, Bene?' 'Bogatiji sam od Tim@London-a i zgodniji.' 'Lol.' ':-)' 'Odakle zna kako on izgleda?' 'Vjeruj mi. Kuim se u te stvari.' 'Onda, kako ti izgleda?' Geraldine mi uputi uzdah. "Boe, ovaj je gotov. Hoemo li otii po kavu?" I one odu. Sile su dolje u kantinu i ostavile Bena da sjedi za kompjuterom i nadahnuto brblja sa Suzie, komadom svojih snova. Komadom koji se razlikuje od Jemime koliko pisa i kompjuter spojeni na Internet. 6. poglavlje Nazovite me kukavicom, ali prolo je ve dva tjedna, a je se nisam usudila vratiti na Internet, uasnuta milju kako e pornografska slika iskoiti na mom ekranu ili e kakav suludi Amerikanac poeti razgovor sa mnom. No ne mogu istjerati vraju stvar iz misli, ne mogu zaboraviti koliko je to fantastino, taj nain komuniciranja s kim god poeli, kad god poeli. Da budem posve iskrena, mislim daje to fenomenalno, sve skupa. World Wide Web, chat forumi, razne mogunosti. Nije da traim nekoga, mislim, pa to sam ja, za ime Boga, ena koja nikad nije imala deka i, premda znam da sam draga osoba, ipak nisam ba najdrutvenije bie. Voljela bih da jesam, voljela bih da katkad mogu biti kao moje su-stanarke, ali naalost moja debljina diktira moj drutveni ivot i to je jedna od stvari koje nisam kadra nadzirati. Znam to sad mislite, kreni na dijetu, ali nije to ba tako lako, ne mogu odoljeti navalama Page 27

Jemima J.txt apetita, i nekako mi se ini daje ivot na Internetu daleko laki izbor nego odricanje od okolade. Hou rei, ovo mi moe otvoriti jedan posve novi svijet, novi svijet koji ne mari za izgled, teinu, irinu tijela. Ili, moda bih se trebala izraziti svijet koji ne zna, jer nisam ja glupa, da sam Toddu dala svoj toan opis, nestao bi on prije nego to si rekao megabajt. Ipak, na Internetu mogu biti doista tko god poelim. Napokon, tko bi mogao doznati istinu? Kome bi to moglo natetiti? I, priznajmo, jedina zabavna stvar u mom dosadanjem ivotu bilo je matanje o vitkom tijelu, a onda o Benu Williamsu, no ak su i te fantazije bile toliko isprazne da ih ne vrijedi niti spominjati. Zanimaju li nas te matarije? U redu, zavirimo malo u Jemimine snove. Kad Jemima Jones legne u krevet i zaklopi svoje oi, vidi sljedee: vidi sebe pogoenu gastritisom, teim sluajem, ipak ne toliko tekim da mora na bolniko lijeenje, ali dovoljno tekim da podosta izgubi na teini. Vidi se upicanjena u siunom kostimiu, pripijeni sako, kratka suknja koja naglaava njezina uska bedra. Vidi sebe kako se nabacuje Benu Williamsu, koji je napustio Kilburn Herald kao, uostalom, i ona sama. Vidi se kako prilazi Benu na zabavi punoj ljudi i pozdravlja ga, s hladnokrvnim izrazom u oima te leernim zabacivanjem svoje, sad plave kose. Vidi kako se Benove oi ire u nevjerici, koja se potom brzo mijenja u izraz divljenja, potovanja, poude. Vidi kako je Ben odvozi kui pa ulazi na alicu kave. Vidi kako se njezine cimerice sapleu upinjui se oijukati s njim, no vidi i to da Ben ne primjeuje nikog osim nje. Vidi kako joj se Ben sve blie primie na kauu i ne moe, niti za trenutak, skinuti oi s njezina lica. Vidi svaki detalj njegovih usana dok se naginje prema njoj kako bi je poljubio. Kad su se poljubili, sasvim sluajno, to je poljubac koji je u trenutku vine prema oblacima, Ben je gleda u oi i govori, Ti si najljepa ena koju sam ikad vidio. Volim te i elim biti s tobom do kraja svog ivota.' Smijeno, nije li, no Jemima Jones nikad ne ide dalje od tog prvog poljupca i ljubavne izjave. Katkad se taj poljubac dogodi na nekom drugom mjestu, katkad na tulumu, katkad u automobilu, katkad na ulici, no njegove su rijei uvijek iste i, kad se radi o Jemimi, tim rijeima poinje njezina vjena srea. Stoga mislim da emo se svi sloiti kako upravo sad, u ovoj fazi njezina ivota, Jemima Jones zasluuje malo zabave. Prvi korak u mom novom ivotu je zaustavljanje u knjiari na putu od posla do kue. Zapravo, nije mi ba usput, to podrazumijeva veliki zaobilazak kroz Hampstead no, unato skretanju sa svakodnevne rute, poinjem shvaati kako se moj ivot mijenja, a kako mi se trenutno ini stvari postaju neusporedivo bolje. Dokaz? Dakle, koliko se da primijetiti, ovaj se tjedan dogodilo ak sedam bitnih stvari koje mijenjaju moj dosadanji nain ivota. Kao prvo, krenula sam na teaj ne bih li nauila osnove sluenja Internetom. Drugo, nakon teaja otila sam na pie, doista sam otila na pie, i ne samo to, pie se produilo na cijelu veer. To je, to se mene tie, defmitvno poetak drutvenog ivota. Tree, nije to bio tek obian izlazak, bio je to izlazak s Geraldine i Benom Williamsom. S Geraldine, s kojom se jo nikad nisam druila nakon posla, i Benom, mukarcem o kojem matam svake veeri. etvrto, bila sam kadra opustiti se u Benovom drutvu! Nisam se ponaala kao usplahirena tinejderica kao kad Page 28

Jemima J.txt nam se povremeno pridrui u kantini za ruak, ve gotovo da sam bila, kaem gotovo, svoja. Peto, dobro sam se provela. Ne, zaboravite to sam maloprije rekla, sjajno sam se provela! esto, danas mi se Ben pridruio na Internetu i, istina, bila sam posramljena zbog seksa, no vanije je to to sam pokazala Benu da imam smisla za humor, barem se nadam daje tako. Sedmo, nisam kuala okoladu ve itava dva tjedna. Zar je onda udno to Jemima Jones osjea kako joj je ivot defmitvno krenuo nabolje? Zanemarimo to je pie koje je popila s Benom Williamsom i Geraldine bilo prije dva tjedna. Zanemarimo to nije poteno vidjela Bena Williamsa od njihova kratkog druenja na Internetu. Zanemarimo i to to niti Geraldine, a kamoli Ben nisu predloili ponovni zajedniki odlazak na pie. Ta jedna veer bila je dovoljna da se kotai zbivanja pokrene. Uzrok i posljedica, samo to Jemima jo uvijek nije svjesna krajnjih posljedica. Kao ni mi, uostalom. Ipak, dva su tjedna prohujala, a Jemima se i dalje osjea tako sretnom, tako poletnom, tako ushienom da se odlui poastiti vonjom taksijem do Hampsteada. Stoji na uglu zgrade Kilburn Heralda, oiju ispunjenih nadom, ruku punih vreica i mae crnom taksiju. "Hampstead, molim", kaem vozau nespretno se pentrajui na stranje sjedalo. "Kamo tono, ljubavi?" kae on, srednjovjeni mukarac ljubaznog lica. "Znate li gdje je Waterstone's?" Klimne potvrdno glavom i mi krenemo. Vozimo se kroz West Hampstead, prolazimo mimo hordi mladih ljudi na putu s posla, zakopanih odijela, dizajnerskih aktovki, s ambicijom u oima. Gore preko Ulice Finchlev, uz Ulicu Arkwright, pa presijeemo put kroz Ulicu Church dok ja zavidno zurim u kue to su neko bile pune boema, slikara i pisaca, a sad imunih biznismena, i upravo pred podzemnom eljeznicom, niz Ulicu Hampstead High, on se zaustavlja, blokirajui druge automobile, jer naravno nema slobodnih mjesta, te gasi svoj taksimetar. "Zadrite ostatak", kaem uruivi mu 6 funta, jer danas je poetak mog novog ivota i mogu si dopustiti poneto ekstravagancije. Moda ak obavim mali oping, jer tek je 17:54 i duani e jo neko vrijeme biti otvoreni, mamei me svojim glamuroznim izlozima. No, najprije u Waterstone's, mraan, prohladan, miran, s dubokim potovanjem udiem zrak i proima me osjeaj smirenosti. Knjige mi predstavljaju osobitu radost, no u rijetkim prilikama kupujem vie od jedne, a jo rjee odlazim u knjiare kako bih ih nabavila. lanica sam kluba depnih izdanja, kluba koji mi svakog mjeseca alje kataloge iz kojih odabirem knjige po povoljnijim cijenama, no sve to nije toliko dobro koliko zvui. Kao to ja biram knjigu koju elim, tako mi oni poalju jednu koju nisam traila, po urednikovu odabiru, koju bih trebala vratiti natrag ukoliko mi se ne svia. Ne moram ni govoriti kako nikad ne uspijevam to izbjei, tako da polovica polica u mojoj sobi stenje pod teinom knjiga koje nisam namjeravala, niti u ih ikad proitati. No danas u se poastiti. Odluila sam kako u kupiti barem tri knjige i satima u ih prelistavati i upijati ozraje, uivati u anonimnosti, zabavljati se injenicom to nitko na mene ne obraa pozornost ili daje primjedbe na moja bedra to se pri hodu trljaju jedno uz drugo jer svi e oni takoer biti udubljeni u itanje. Poinjem od polica blizu ulaza i njeno dodirujem sveanj tvrdo uvezenih knjiga. Ne, govorim si, to bi zbilja bilo pretjerano, danas je dan za depna izdanja, stoga odlazim do drugog stola. Naslovnice, toliko mnogo njih, toliko razliitih, oku ugodnih slika, i mada je Page 29

Jemima J.txt to, govorei metafori-ki, ono to najvie mrzim, kad je posrijedi literatura uvijek sudim po koricama knjige. Pogled e mi se prvo zaustaviti na naslovnici, potom proitam tekst straga na ovitku, a tek onda prvu stranicu. Podignem jednu, novi roman o kojem sam itala u asopisu. 'Ljubavna pria devedesetih,' pie na ovitku. 'Moderna romanca koja e posramiti sve druge romance.' Otvaram prvu stranicu i poinjem itati. Da. Ovo je prva knjiga koju u kupiti. Zatim uzimam drugu knjigu. Nema nikakve slike, tek svijetlo uti omot s golemim purpurnim slovima, autorovo ime i naslov. Hmm, zanimljivo. Proitam prvu stranicu gdje upoznajem Annu, osamnaestogodinju djevojku pred upisom na fakultet. Upoznat e svog budueg profesora, koji e je, kako pretpostavlja, ispitivati o njezinim razlozima za odabir studija engleskog jezika. Predivno je napisana, reenica tako jasnih, tako konciznih, tako ivopisnih, da je gotovo zaboravljam pridodati onoj prvoj knjizi. Zaboravljam da sam u Waterstone's-u, a da budem iskrena ini se kako zaboravljam i na sve ostalo, i dok iitavam etvrtu stranicu, pa petu, postajem Annina nevidljiva znanica, tajanstvena nejasna figura koja pritajeno promatra Annin ivot, drei je za ruku dok se susree s otresitim profesorom. Jemima je toliko udubljena u Annin ivot da ne zamjeuje kako se na drugom kraju prostorije, stojei gotovo paralelno s njom, nalazi Ben Williams. Ben je takoer udubljen u tivo, u stranjem dijelu prostorije, licem prema policama za knjige; upravo ita prvih nekoliko stranica nekog trilera, pritom se neznatno zibajui na nogama. Prije no to posumnjamo kako je ovo zacijelo prst sudbine, moram istaknuti to da, premda je Jemima Benu draga, ona mu se ipak ne svia, tako da moda sad i nije vrijeme za donoenje preuranjenih zakljuaka. No vrlo je neobino to se oboje nalaze u knjiari Waterstone's u potpuno istom trenutku. Ben, mora se rei, dolazi u Waterstone's svakih nekoliko tjedana, no zapravo rijetko iskoritava injenicu stoje Waterstone's otvoren sve do deset sati naveer, rijetko se odluuje na posjet ovoj knjiari nakon posla. Ben obino tamo odlazi subotama, kamo e skoknuti prije nego to se nae s nekolicinom prijatelja na piu u oblinjem kafiu. Veeras, meutim, Ben ne planira izlazak. Niti e gledati vijesti. Veeras Ben nema pametnijeg posla i zato se nalazi na istom mjestu i u isto vrijeme kao i Jemima Jones. A iz razloga to Ben nije uzeo taksi, nego je iao podzemnom, Ben tek to je stigao. I evo njih, Jemime i Bena, to dvoje kolega, oboje okrenuti jedno drugom leima, oboje izgubljeni u svojim tajnim svjetovima akademskog izuavanja u Citvju, oboje potpuno nesvjesni blizine onog drugog. Sve to treba Jemimi da se okrene i vidi Bena jest mali prevrat sudbine, odluka da kupi knjigu, da je doda onoj prvoj, moda da se okrene i potrai neku drugu i pritom spazi kako ovjek njezinih snova stoji nasuprot njoj. No sudbina katkad znade biti okrutna, ili u ovom sluaju vjerojatno razumna, jer, napokon, to bi uope Jemima uinila da vidi Bena? Moemo biti sigurni da bi joj se usta razjapila, da bi joj srce preskoilo najmanje jedan otkucaj, najvjerojatnije dva do tri, te da ne bi znala to dalje. Moda bi mu nespretno prila i pozdravila ga, s radou i ljubavlju ispisanom na elu. Moda bi joj bilo odve neugodno da mu prie, pa bi samo odloila svoje knjige i kukavno se iskrala vani. A Ben? Ben bi bio iznenaen i zadovoljan stoje vidi, kao to bi to bio i da nabasa na bilo koga od svojih kolega. Mogao bi predloiti odlazak na kavu jer, kao to ve znamo, nema pametnijeg posla, no to bi bilo otprilike sve. Sreom ne moramo se brinuti to bi ijedno od njih dvoje uinilo, jer nijedno nema pojma Page 30

Jemima J.txt daje ovo drugo tu u blizini. Jemima nastavlja s itanjem, dok Ben odluno zatvara knjigu i odnosi je prema blagajni. Upuuje pobjedonosni osmijeh neuglednoj djevojci za blagajnom, a ona uzima knjigu i stavlja je u plastinu vreicu, topei se pritom. Molim te doi ponovno, misli ona, molim te vrati se sutra, kad emo moda razmijeniti pokoju rije, koja moe voditi ka zajednikoj kavi, koja moe voditi k... bilo emu. Svemu. No Ben samo stavlja knjigu u dep i izlazi, niti se ne osvrnuvi. Jemima odluuje kupiti knjigu, a zatim se osvre okolo traei jo jednu. Odlazi do druge police i odjednom joj se oi zaustave na savrenoj knjizi: Internet vodi za idiote. Dobro, moda nisam idiot, no letiminim prelistavanjem knjige shvaam kako postoje stotine stvari o kojim jo nita ne znam, tisue stranica koje bih moda eljela posjetiti. Da, ovo je zadnja knjiga. Vrijeme je za polazak. Krenem k blagajni i predam svoj sveanj od tri knjige neuglednoj djevojci koja izgleda kao da se dosauje. Nastojim joj uhvatiti pogled ne bih li uputila prijateljski smijeak, no ona nije zainteresirana, ak me niti ne gleda dok mi predaje knjige, sigurno umotane u vreicu, a kad joj zahvalim ona se samo namrti i okrene glavu. Zbilja. Neki su ljudi silno nepristojni. Izlazim vani i na trenutka zastanem na ploniku, jer nisam jo spremna za odlazak doma, a veer je tako prekrasna, i po prvi put nije me briga to ne izgledam kao ovi prelijepi ljudi to mile oko mene, nego samo elim neto uiniti, negdje otii, neto doivjeti. Nisam ba sigurna kamo otii pa tumaram niz ulicu, gledajui u svaki izlog pokraj kojeg proem, sve te ulice niu se jedna na drugu i premda su izlozi puni upadljive, dizaj-nerske odjee, veliine osam puta manje od moje koja bi u normalnim okolnostima posluila samo kako bi istaknula moje nedostatke, veeras ne marim za to, a osim toga, djevojka valjda smije sanjati, zar ne? Drugom stranom ulice vrluda Ben Williams. On takoer gleda u izloge, divei se kouljama, odijelima, elei da ima vie novca kako bi ih si mogao priutiti, no ipak ne elei s onim podjednakim arom kao i Jemima, jer, napokon, on je mukarac, a mukarci ne dijele jednako oduevljenje odjeom kao i ene. Jesmo li ikad uli za mukog oping-holiara? Tono. Ben skree i zaustavlja se, kani prijei ulicu, a tono njemu nasuprot stoji Jemima. Ben gleda na lijevu stranu, Jemima gleda na lijevu stranu. Ben taman krene prelaziti kadli se dokotrlja veliki kamion pa zastane, naavi se nenadano nasred ceste, preprijeivi pogled jer je cesta postala preuska za prolazak kamiona zbog ranoveernjih kupaca to su parkirali automobile u dva reda. Ali Jemima ne prelazi cestu, jer tada bi se ve zacijelo susreli na sredini. Jemima s desne strane spazi tand s palainkama te umjesto da krene ususret Benu, ije je nazonosti nesvjesna, ona skrene desno i uputi se k palainkama. I tako se njih dvoje jo jednom mimoiu. No Jemima je sad dobra djevojka pa je odluila odoljeti sonoj palainki natopljenoj maslacem i okoladnim premazom. Namjesto toga ona odlazi u kafi, koji je, na njezinu sreu, gotovo prazan. Ugura se za stol u kutu kraj prozora i naruuje kapuino, potom izvlai prvu od svojih knjiga i udubi se, ovaj put na miru, u Annin svijet. Dotle Ben udi za piem. Prolazi pokraj kafia, zavirivi kroz prozor ne bi li osmotrio situaciju. Nita, pomisli, suviseje prazan, treba mi neto aktivnije, ivahnije, i naravno, pogled mu je predaleko usmjeren, mnogo dalje od stola u kutu pored prozora, stola za kojim sjedi Jemima pognute glave, izgubljena u nekom drugom svijetu. Page 31

Jemima J.txt Tako blizu, a tako daleko, Jemima. Voljela bih kad bismo ti mogli rei kako Ben Williams stoji tek nekoliko metara udaljen od tebe, no to nije na problem, bojim se. Sudbina e naprosto morati nastaviti svojim tijekom. A sudbina, kao i obino, obasjava Bena VVilliamsa. On prelazi ulicu i ulazi u bar koji vie odgovara njegovom ukusu. Golemi ostakljeni prozori s pogledom na ulicu, ulateni ank od trenjina drveta protee se sredinom prostorije, s mladim, zgodnim barmenom to dokono avrlja ispred poslaganih aa. Mali okrugli drveni stolovi sa eljeznim nogama i stolcima na okretanje na kojima sjede zgodni ljudi iz Hampsteada, dok je desno u stranjem dijelu kau, par starih stroenih konih naslonjaa i veliki kamin iz kojeg jo uvijek ne hui vatra, jer jo je rano za to, no ipak je upaljen, isijavajui zlaeni sjaj po ljudima to mu sjede u blizini. Ben otvara vrata, bivajui smjesta napadnut bukom, vruinom, ivahnim brbljanjem. Da, misli on, ovdje u popiti pie. Uputi se prema barmenu i narui bocu skupocjenog piva, zatim se ogleda po prostoriji traei kamo e se smjestiti pa krene prema kauu u pozadini. Pomalo se ne uklapa u prostor s tim svojim mornarsko plavim odijelom, no zavali se u kau, namjesti sako na leima i glasno uzdahne. Dobro mjesto, pomisli, arajui okolo pogledom. Otpije gutljaj piva, izvue knjigu iz depa i zavali se natrag, jednom rukom nalaken na naslon, dlana poloena tik iznad ela, odmiui kosu prema natrag, a drugom rukom drei knjigu. Pivo se odmara na stolu. Kad bi sad uao fotograf, recimo Voguea, ne bi mogao odoljeti ovom ljupkom prizoru. Jer Ben izgleda upravo arobno, lanak desne noge poiva mu na koljenu lijeve, duge noge, dobro graeno tijelo, privlano lice. Doima se poput statue, predobar da bi bio stvaran, predobar da bi mu odoljela ijedna ena. Pa moemo li stoga zamjeriti visokoj vitkoj brineti, to sjedi za jednim od stolova, na preuzimanju inicijative? Ona je tu s dvije prijateljice, sve tri podjednako prekrasne, sve tri odjevene po posljednjoj modi, odjee o kojoj Jemima Jones moe samo sanjati. Pripijene hlae ispod kojih vire sjajne sare izmica. izme od mekane koe s tupim vrhom, pro-ivene po sredini, siuna vesta utegnuta preko savrenih, izazovnih grudi. Brineta i njezine prijateljice spazile se Bena onog trenutka kad je uetao unutra. "Odijelo je moda previe napadno?" zapitaju se. "S takvim licem", rekla je brineta "koga briga." Sjedile su tako promatrajui Bena koji, meutim, uope nije svjestan njihove nazonosti, njihovog hihotanja dok se igraju igre pogaanja o njegovom zanimanju. "Previe je zgodan za agenta nekretnina", zakljuuju "moda je bankar?" Brineta, koja ubija vrijeme radei u duanu dok ne naie na mua koji bi je oborio s nogu i odveo u zalazak sunca na svom bijelom konju, zaziva jednog od konobara, kojeg naravno poznaje, jer svake je veeri u ovom baru sa svojim prijateljicama. "Poznaje li onog momka?" proape, pokazujui na Bena. Konobar slegne ramenima. "Nikad ga ranije nisam vidio." "uj", ree ona. "Uini mi uslugu. Odnesi mu, molim te, jo jednu bocu piva, ja u je platiti, i reci mu da ga astim piem." Konobar se nasmijei. Brinetine se prijateljice nasmiju njezinoj drskosti, no s takvim izgledom ona si to moe priutiti. Djevojke u tiini gledaju kako mu konobar na pladnju odnosi bocu piva. Konobar se nakloni pred Benom i neto promrmlja, pokazujui na brinetu, prije nego e se udaljiti dok Ben, blagoslovljen bio, porumeni. Zuri u bocu, odve posramljen da bi pogledao po prostoriji, da bi pogledao prema brineti, Page 32

Jemima J.txt a brineta se, ba kao i neugledna ena iz Watersone's-a, sva topi. "Oh moj Boe", proape ona svojim prijateljicama. "Jeste li vidjele? Sav je porumenio! Mislim da sam se zaljubila!" Benovo lice povrati boju i on pogleda prema brineti, s divljenjem u oima, jer doista je prekrasna, pa se nasmijei i podigne bocu, nijemo nazdravivi. "Cure," ree ona prijateljicama istodobno ustavi "odoh ja tamo. "Sretno", nato e one, ne mogavi skinuti poglede s Bena. "Nemoj raditi nita to mi ne bismo." Ona se uputi, odnosno, epirei odeta do mjesta gdje sjedi Ben. "Ima li neto protiv da ti se pridruim?" "Ovaj, nemam", kae Ben pomislivi kako se ovo zacijelo ne zbiva u stvarnom ivotu. Zacijelo, ovo se zbiva samo u filmovima. "Molim te, sjedni. Hvala ti na piu." "Kladim se kako ovo nije prvi put da te ena asti piem." No, u krivu je. Ovo jest prvi put. "Ovaj, zapravo da. Prvi put." "Oh," ona slegne ramenima i nasmije se. "Oh, dobro, za sve postoji prvi put. Ja sam Sam", ree ispruivi ruku, iskoristivi rukovanje kako bi mu se jo vie pribliila. "Ja sam Ben", kae on rukujui se. "Moje najdrae ime", nasmije se ona i Ben joj uzvrati osmijehom. Jemima je Jones ve odavna ispila svoj kapuino, no jo neko vrijeme ostaje u svom malom kafiu, itajui, samo to joj nije sasvim ugodno, onako stisnutoj u uskoj tvrdoj stolici, pa se nedugo zatim ona dosjeti kako bi se daleko ugodnije osjeala doma, leei na krevetu. Plaa, izlazi iz kafia i uputi se niz brdo, osjeajui se blesavo sretnom bez ikakva posebna razloga. Prolazi pored bara i gleda lijepe ljude, pomislivi kako e i ona jednog dana biti dovoljno vitka da im se moe pridruiti. A onda ih spazi. Ben i Sam sjede na kauu u pozadini, i ona se sledi, usta razjapljenih u oku. Ben i Sam se ponaaju onako kako se samo dvoje ljudi, koji ne dijele nita zajednikoga osim uzajamne privlanosti, mogu ponaati. Sam bezobzirno oijuka, a Ben uiva to prekrasna ena oijuka s njim. On ve sasvim dobro zna kako s njom nee izlaziti, jer se ve pokazala neopisivo glupom, ali Isuse kako mu se samo svia. Potom shvati kako bi je vjerojatno morao nekoliko puta izvesti vani prije negoli je odvede u krevet, no siguran je da bi vrijedilo, i tako oni sjede, primiui se sve blie i blie, dodirujui jedno drugo sve vie i vie, Sam spusti ruku na njegovo rame dok mu neto govori, Ben se naginje naprijed ne bi lije bolje uo. Samo je pitanje vremena. Kako ti se raspoloenje moe tako naglo promijeniti? Mislim, osjeala sam se tako dobro, tako sretno, tako optimistino, a sad stojim kao ukopana, silno se trudei potisnuti valove munine. To je Ben. Ljubav mog ivota i u drutvu ene, i ona je predivna, i ona je mrava, i ja je mrzim, a njega volim. Volim ga, volim ga, volim ga. I ne mogu se pomaknuti s mjesta, ali moram, jer nipoto ne elim da me spazi i dok se okreem i odlazim, oblak na kojem sam lebdjela posljednja dva tjedna nestaje u suhom zraku, a njegovo mjesto kao da zauzima onaj golemi crni, kini. Polako koraam niz glavnu ulicu i nazovite me patetinom, nazovite me gubitnicom, no ne mogu si pomoi. Nisam kadra zaustaviti dvije krupne suze to polako klize niz moje obraze. 7. poglavlje Jemima Jones je danas lo dan. Kini ju je oblak sino slijedio sve do doma, kapajui suze u njezine oi, ispirui nadu iz njezina srca. Page 33

Jemima J.txt Vukla se glavnom ulicom, svjesna pogleda drugih ljudi, ne marei gledaju li oni njezinu debljinu ili njezine suze. Nitko se nije usudio pitati to nije u redu, a Jemima se jo nikad u svom ivotu nije osjeala tako usamljenom. Otila je kui, vratila se u prazan stan, bacila se na krevet i plakala, a kad suze presahnue ona ostade leati, zurei u strop, pitajui se zato joj se nikad nita dobro ne dogodi. Znam da sam predebela, mislila je, ali nisam loa osoba. Volim ivotinje i djecu, i ljubazna sam prema ljudima i zato se onda nitko ne zaljubi u mene, zato Ben ne moe vidjeti dalje od debljine i zaljubiti se u mene kao osobu. Jer, Jemima zna daje Ben dobar ovjek. Ona zna bolje od drugih kako je to kad knjigu sude po koricama. Zna da ljudi sude o njoj na raun njezine pojave, a zna i da ljudi ine istu stvar s Benom. Slobodne ene primjerene dobi ine jednu od dvije stvari kad upoznaju Bena. Ili ih trenutano obuzme pouda ili se, ukoliko pretpostave kako je Ben tip mukarca za kojeg se ne mogu nadati da e ga pridobiti, odluuju za drugu opciju i umjesto toga ga zamrze, zamrze jer je bahat, isprazan, umiljen. Ali mi znamo da to nije istina jer smo malo poblie upoznali Bena, i Jemima zna da to nije istina jer ona je vidjela dalje od njegovih jamica na obrazima i plavih oiju (i netono gaje opisala svojim sustanarkama, njegove su oi zapravo boje engleskog neba za topla ljetna dana) i uvidjela je da Ben, ba kao ni ona, nije loa osoba. Ben takoer uvijek nae vremena za druge. ak i za Jemimu. Ima onaj isti oaravajui osmijeh i leeran arm spram svakoga kog sretne, bez obzira na njihov izgled. Zapravo, jedino kad Ben upozna enu koja mu se svia postaje nespretan i nije posve siguran kako bi se ponaao. Uzmimo za primjer proteklu no. Ben je bio potpuno u krivu mislei kako mora izai sa Sam nekoliko puta prije negoli je nagovori da ode u krevet s njim. Sam je nedvojbeno bila upecana. Sam je to napadno i jasno dala na znanje. Previe napadno. Previe jasno. Njezina je napadnost, koja je postajala sve vie i vie bjelodana kako je veer protjeca-la, Benu najednom postala odbojna. I dalje mu se sviala, no dade li mu se gnjaviti, pitao se? 2eli li zbilja prolaziti itavu proceduru buenja u krevetu s potpunom stranki-njom koja se moe, a i ne mora, pokazati opsesivnom? Ben se poeo dosaivati i Ben je poelio Sam laku no, iako ne bez dugog laganog poljupca jer, priznajmo to, Ben nije ba toliko naivan. Barem ne jo. I apsolutno nije pogrijeio stoje nije odveo doma, jer Sam je upravo ona vrsta djevojke koja ubrzo postane opsesiv-na. Ona je onaj tip djevojke koji redovito odlazi u krevet s mukarcima koje je netom upoznala, a zatim se udi stoje poslije ne zovu. No tu pria ne zavrava. Ona naziva njih, i naziva ih, i naziva ih. Nudi im ulaznice za koncerte, poziva ih na veere, tulume. Isprva budu polaskani, pa koji to mukarac, napokon, ne bi bio, kad ih proganja djevojka arobna poput Sam. No potom se ponu dosaivati. Gdje je tu izazov? Gdje je tu uzbuenje lova? I neizbjeno ponu pronalaziti svakojake izlike, a Sam tada ini ono to i uvijek. Vie i urla na telefon, naziva ih gadovima poput ostalih gadova koje je ikad upoznala. Zavrava govorei kako je mislila da su oni drugaiji, kao da e ih grizoduje, nekim sluajem, natjerati da se vrate, a onda najzad treskom sputa slualicu. Zatim izlazi vani i ponavlja itav scenarij s nekim novim mukarcem. Page 34

Jemima J.txt Ben je dovoljno promuutan da uoi kakva je Sam ena. 'Fufica'je rije kojom e je opisati svojim prijateljima, a oni e svi s razumijevanjem uzdahnuti. No budui daje Ben dobriina preruena u gada, Ben je nakon poljupca naputa njeno je zapitavi za broj telefona, uz obeanje da e je nazvati. Ovo moda nije najpametniji potez, jer Sam zapisuje kuni broj, broj s posla i broj mobitela. Upravo u ovom trenutku Sam radi isto to i tisue ena u njezinom poloaju. eznutljivo gleda telefon na poslu udei da je on nazove. Svako malo podigne slualicu ne bi li provjerila funkcionira li i itav dan visi nad telefonom, oblijeui oko njega u nadi da e zazvoniti. Ali Ben ne kani nazvati, zato to djevojke trenutano nisu njegov prioritet. Djevojka kakvu Ben trai zahtijeva panju. Po nju se mora doi, plaati joj, darivati je. Ben, meutim, trenutano niti ima sredstava, niti volje razmiljati o takvim enama na bilo koji drugi nain osim moda teoretski. I premda mu se svia Geraldine, svjestan je da mu nikad ne bi pruila priliku, a iskreno govorei njemu to trenutano i odgovara. Dovoljno je to mu uljepa dan na poslu. Zadovoljan je to ne postoji nita vie od toga. Ben je daleko vie zauzet razmiljanjem o karijeri nego o enama. Jasno, ukoliko bi naiao netko jednostavan i voljan da se uklopi u Benov ivot i da ga via tek povremeno, odnosno u prilikama kad ne radi, trenira ili se drui s prijateljima, onda sjajno. Ali takvu enu Ben jo nije upoznao. I tako Jemima ima lo dan, a Ben intervjuira lokalnu enu iji je trinaestogodinji sin upravo izbo uitelja. U normalnim okolnostima on ne bi, kao zamjenik urednika rubrike vijesti, sam radio na prii, ali ovo je kao to znamo Kilburn Herald i valja se prilagoditi. itav je dan Jemima provela nadajui se kako e barem naas spaziti Bena i svaki put kad bi zaula korake okrenula bi se, no uspostavilo bi se kako Ben nije u uredu. Dan joj je protekao u obavljanju telefonskih razgovora. Otkrila je najbolji nain brzog suenja laka za nokte (umoite nokte u zdjelu ledene vode), najbolji nain da zelena salata ostane svjea (stavite salatu u zdjelu s ledenom vodom i krikom limuna i spremite je u hladnjak) te kako najbolje pohraniti konzerviranu hranu u kuhinjskom ormariu (pribavite plastine posude za samo 5.99 funta). Jemima se dosauje. Dosadno joj je, debela je i nesretna. Nije ba kombinacija iz snova, mislim da emo se svi sloiti. Stoga joj kao dobrodolo olakanje doe kad joj telefon skrene misli zvonjavom koja oznaava da poziv dolazi unutar kue. "Ja sam", ree Geraldine stoje poprilino nepotrebno budui da vrlo dobro znam kako mi njezin kuni broj svjetluca na telefonu. "eli li sa mnom u kantinu na alicu aja?" togod, samo da se razbije ova monotonija posla, ova patnja jer me Ben ne eli. Jasno da elim alicu aja, samo da se pobjegnem od ovog stola, od ovog uasnog prokletog ureda. "Jesi li to smravila?" prvo je to mi Geraldine govori dok joj se pridruujem pored aparata s vruom vodom, ulijevajui vodu povrh vreica za aj u dvjema plastinim aama. Prvi put danas malo se razvedrim. Ne znam, nisam stala na vagu ve dva tjedna, nisam ak niti pomiljala na to to, koliko god zvualo nevjerojatno, mora znaiti da sam se zapravo poela zabavljati. Otkrila sam ari Interneta, a u Geraldine i Benu napokon pronala dvoje ljudi koje se doimaju istinskim prijateljima, premda mi nije palo na pamet da bih mogla izgubiti na teini sve dok mi to Geraldine nije maloas spomenula. No, kad bolje razmislim, nisam toliko ni jela, moda mi zbilja odjea vie ne puca po avovima. Page 35

Jemima J.txt "Lice ti se definitivno doima mravijim", kae Geraldine, uzimajui ae i nosei ih prema stolu. Jemima bi sad mogla poljubiti Geraldine od sree, jer Geraldine je u pravu, izgubila je na teini. Dva tjedna nije pomiljala na svoju teinu, a onaj trenutak kad je prestala o tome misliti, brinuti se, osjeati grizoduje zbog nedosljednosti, bio je trenutak kad je poela gubiti kilograme. Sve do sino, meutim, jer leanje na svom krevetu zdvojna i debela neizbjeno znai novi poetak preputanja poroku, i sino kad se Jemima malo pribrala, nazvala je oblinju pizzeriju. Donesoe oni veliku pizzu, iako bi golemu zapravo bio prikladniji opis, kruh s enjakom i salatu od svjeeg kupusa. Jemima je otvorila ulazna vrata pretvarajui se kako joj je kua puna prijatelja. Tek toliko da bude sigurna da su joj povjerovali, ona takoer narui etiri limenke dijetne Cole. No danas je novi dan i, premda je moda nabacila pokoji kilogram nakon sinonjeg prederavanja - i tono, vrlo je vjerojatno da je preko noi zadobila kilogram, dva vie openito govorei, doista je smravjela. Sjednemo, a Geraldine uzdahne, prolazei prstima kroz kosu. "Je li sve u redu?" kaem, iako posve jasno mogu vidjeti da nije. "Ma, radi se o Dimitriju", ree Geraldine. "Trenutano mi uasno ide na ivce. Osjeam se pomalo smijeno zbog svega skupa." Jao, jao. Tono znam kamo ovo vodi. Ovo je Geraldinein obrazac ponaanja. Ovo znai da se Dimitri ludo zaljubio u Geraldine, to znai da se Geraldine hladi brzinom svjetlosti, a siroti e Dimitri vrlo brzo shvatiti kako ona ipak nije ena njegovih snova. "Zato smijeno?" "Ne znam" uzdahne. "Naprosto, on je uvijek tu." "Ali zar tako ne bi trebalo biti s dekima?" Mislim, zaboga, Geraldine. "Zar to nije ono to svaka ena eli?" "Valjda jest", Geraldine slegne ramenima. "Ali sve me to poinje malo zamarati." Tek u sluaju da vas zanima, evo to e se dalje zbiti. Sto se Geraldine bude vie povlaila to e Dimitri postajati gorljiviji. Vjerojatno e sve zavriti prosidbom, koju e Geraldine odbiti, jer dok prosidba doe na red ona e ve oajniki eljeti pobjei od njega. Prsten e, meutim, zadrati. Kao i uvijek. "Moda bi trebala malo priekati i vidjeti to e se dogoditi." "Moda bih se trebala poeti viati s drugim mukarcima." Ne! O Boe, to nipoto! To bi moglo znaiti i s Benom, mogla bi se viati s Benom, a tako neto naprosto ne bih mogla podnijeti. Dovoljno je loe to sam ga vidjela s arobnom nepoznatom enom, uasno zapravo, ali podnoljivo, ali ako se Geraldine i Ben spoje to bi me dokrajilo. Otkrij odmah, otkrij koga ima na umu. "S kim, na primjer?" "Ni sa kim posebnim", kae Geraldine. "Ali ponem li ponovno izlaziti s djevojkama, sigurna sam da u ubrzo nekog upoznati. " Ona ima samopouzdanje onih prirodno lijepih, jer tko bi inae bio toliko samouvjeren? Druge ene ostaju u vezama, nesretnim, groznim, destruktivnim vezama jer alternativa je suvie zastraujua da bi se dalo o njoj razmiljati. Ostati same. Ali naravno, Geraldine tako neto nikad nee razumjeti. Geraldine uvijek ide prema naprijed i prema gore. Tek povremeno skrene s puta. "A to je s Benom?" izgovorim tako leerno da se i meni samoj uini lano. "Svia mu se." Page 36

Jemima J.txt "Ben? Ben? ali se, zar ne?" Jasno da se ne alim, Geraldine, zar ne primjeuje kakva sam u njegovoj blizini? Zar ne vidi kakav uinak ostavlja na mene? Kako bih se alila kad drim da je naj-savreniji primjerak muke vrste koji je ikad kroio nogom na ovaj planet? "Ne. Zato?" "Pa, Ben je jednostavno Ben. Vrlo je zgodan, ali to je on? Zamjenik urednika rubrike vijesti u Kilbum Heraldu. I ne bi se dalo kazati kako je probitaan tip, zar ne? Mislim, to e on postii u ivotu? Postat e urednik rubrike, zatim glavni urednik, i to je sve. Zauvijek e ostati zakopan u ovim besmislenim lokalnim novinama." "Oenit e neku lijepu ovdanju djevojku koja eli biti supruga i majka i, budu li te sree, ivjet e u West Hamp-steadu i imati dvoje djece i Volkswagen." "Ben", opetuje ona uz smijeh odmahujui glavom. "Ne bih rekla." Hvala Ti, Boe. Hvala to si na mojoj strani. Nije me uope briga to Geraldine misli o Benu kao osobi, a ionako mislim daje u krivu. Ne mislim kako e on zauvijek ostati zakopan ovdje, mislim da zasluuje daleko vie od toga, no to sad nije ni vano. Najvanije je to to Geraldine i Ben nikad nee biti 'oni' ili 'mi'. Uvijek e ostati Geraldine i Ben, a ja smjesta osjetim takvo olakanje da umalo ne briznem u pla. "Onda", s uzdahom ree Geraldine. "Dosta o meni. Sto ima nova u tvom ivotu?" Ona to redovito pita, a ja uinim ono to i uvijek - preusmjerim razgovor ponovno na Geraldine, jer to bih joj uope mogla rei? Hou li joj moda ispriati o svom izletu u knjiaru, preuvelianom u pustolovinu u kojoj sam se na svakom koraku spoticala o zgodne mukarce? Hou li ispriati Geraldine kako sam sino vidjela Bena s onom djevojkom? Hou li se nasmijati ne bih li prikrila bol i upitati Geraldine zna li moda neto o njoj? Ili u moda priznati Geraldine kako sam naruila dostavu ogromne pizze i cijelu no plakala? Ne. Bojim se da neu. Umjesto toga nekoliko sekunda mijeam svoj aj, a onda podignem pogled. "Ali, to onda kani s Dimitrijem?" U vrijeme kad smo se udostojile vratiti gore, Kilburn Herald se poprilino ispraznio. U desku je jo ivahno, za svaki sluaj, no u odjelu posebnih priloga, podruju u pozadini gdje sjedimo Geraldine i ja, vlada tiina. "Jemima", zacvili Geraldine prije nego se uputi k svom stolu. Evo je. Tono znam to slijedi nakon ovog cviljenja. "Treba mi pomo." "Reci", kaem ozlojeeno se osmjehnuvi, premda nisam ozlojeena, nego zapravo ushiena kad god mi se prui prilika za pravim pisanjem. "Piem taj lanak za enski podlistak o ponovnom druenju sa suprugom nakon razvoda. Malo sam zapela, moe li pogledati na brzinu?" to znai, ukoliko ste strunjak u itanju izmeu redaka poput mene 'moe li ga nanovo napisati'. Geraldine otri do svog stola i uzme svoj tekst, a zatim pohrli natrag. "Boe, pravi si aneo", ree mi. "Dugujem ti uslugu" i odlazi, ne okrenuvi se nego tek mahnuvi izlazei kroz vrata. Ponekad ne mogu vjerovati Geraldineinim tekstovima, ne mogu vjerovati kako nekome pisanje pada toliko teko, jer sama zaas preradim njezin uradak. Poinjem s prepravljanjem uvoda, potom sve malo zainim, vjeto ga doradim u neto to bi itatelji rado nastavili itati. 'STOJEI pred oltarom, izgovarajui svoje brane zavjete, nadali ste se i molili da va Page 37

Jemima J.txt brak potraje vjeno.' Tipkam. 'No godinama kasnije vai zavjeti ljubavi i potovanja prema suprugu tek su daleka uspomena ba kao i srea koju ste neko dijelili. Razvod u devedesetima vraa tisue ena u igru za koju su mislile kako je vie nikad nee igrati - igru zavoenja. ene diljem drave otkrivaju kako se bez obzira na vlastitu mudrost, iskustvo ili godine, bez obzira koliko su se pravila izmijenila, kad je posrijedi uzbuenje, razoarenje, patnja zapravo nita nije promijenilo.' Oi su mi prikovane za kompjutorski ekran, tipkam. Zadubljena sam u pisanje, a potom i u doraivanje Geraldine-ine 'analize konkretnog sluaja' - tri ene koje su pristale ispripovijedati svoju priu Kilburn Heraldu. Po zavretku vraam tekst u Geraldineinu koaru, kako nitko ne bi doznao da imam svoje prste u tome. Zato slue prijatelji. Vrijeme je za odlazak doma, no ba kad krenem odjednom se dosjetim kako nisam izvadila kupljene knjige iz torbe, a sad bi bilo idealno vrijeme da se pokuam spojiti na Internet. Posegnem dolje i izvuem Internet vodi za idiote. U redu. Vrijeme je za istraivanje i okrenuvi se ponovno ekranu dvostrukim klikom pokrenem ikonu s lijeve strane koja e me odvesti na Internet. Dok se stroj spaja, prelistam mali vodi. Ovo je zbilja neto nevjerojatno. Doznajem o Web stranicama, o Internetskim galerijama slika gdje moe poslati svoju vlastitu ili pogledati one drugih ljudi. Doznajem o stranicama alternativne medicine, gdje moe saznati kako su se drugi oporavljali kuajui lijekove nepriznate od strane tradicionalne medicine. itam o stranicama za prodaju nekretnina, gdje su deki u odijelima stavili slike nekretnina koje nastoje prodati. itam o stranicama muzeja, glazbe, stranice za upoznavanje s ljudima. itam o usenet grupama, oglasnim panoima za sve mogue hobije, podruja zanimanja i opsesije kojih se moete dosjetiti. Mjesta gdje ljudi mogu odaslati poruku, upit, misao na koje gomila istomiljenika moe odgovoriti. A onda itam o Tarotu, stranici gdje ti mogu proreci sudbinu i upravo tu prestanem s itanjem i ponem klikati. elim da mi proreknu sudbinu. elim doznati hou li pronai istinsku ljubav. elim doznati je li Ben prava osoba za mene. Ne brinite, priseem da u sve uzeti s dozom opreza. Barem u nastojati. Na ekranu se pojavi stranica s nekoliko vrsta karata, a ja kao ja, kliknem na Tarot Ljudi make, naprosto stoga to sam oduvijek eljela maku, i najednom se pojave tri mala prozoria traei da utipkam svoje ime, spol i godine. Utipkam ih, a onda se pojavi jo jedan, ovaj put traei moje pitanje. urno osvrtanje po uredu uvjerava me kako sam sigurna, nema nikog tko bi vidio to radim, i idemo... 'Hoe li se Ben Williams zaljubiti u mene?' Otipkam prije nego stisnem gumb na kojem pie REZULTAT. Na vrhu se ekrana pojave tri karte, s objanjenjem ispod. Karta broj jedan predstavlja prolost. To je Kralj tapova (obrnuto) 'Ozbiljnost. Strogoa. Pomalo neumjerene i pretjerane ideje. Dogmatina, promiljena osoba.' Karta broj dva predstavlja sadanjost. To je Carica (obrnuto). 'Neodlunost. Tromost. Nedostatak interesa. Nedostatak koncentracije. Oklijevanje. Zastoj u postizanju ili napredovanju. Tjeskoba. Uzaludno troenje sredstava. Gubitak materijalnih dobara. Jalovost. Nevjera. Tatina .' Kakva hrpa sranja! Nevjera. Da sam bar te sree. Tatina! Ma daj! No ipak nastavljam itati, posljednja karta, Vitez tapova, predstavlja moju budunost. Page 38

Jemima J.txt 'Odlazak. Putovanje. Uspjeh u nepoznatom. Promjena. Let. Izbivanje. Promjena mjesta stanovanja.' Dakle, ovo zbilja jest hrpa gluposti, ali ja ipak jo ne elim doma. Da moda odem na LA Cafe, barem znam kako doi do vraje stranice. Ah, tko lije sve danas ovdje. Suzie 24 =A. .A=Cat Honey Candy Explorer here4u Luscious Lisa Ricky Tim@London Brad (Santa Monica) S kim najprije? Da se obratim Tim@London-u, budui da ga u neku ruku ve poznajem, ili bih trebala biti pustolovka i poeti razgovor s nekim koga ne poznajem? Sreom prvenstvo odluke mi bijae oduzeto, jer raunalo se najednom oglasi tri puta i ukae se prozori, s Brad (Santa Monica) natpisom pri vrhu. 'Bok, Honey.' 'Bok,' otipkam odgovor. E, ovo je ve uzbudljivije. 'Ima li malo vremena za razgovor?' 'Naravno.' 'Onda, gdje se nalazi, Honey?' 'U Londonu,' a onda pomislim, ekaj malo, on je Amerikanac, moda je malo priglup, stoga pridodam 'U Engleskoj' za svaki sluaj. 'Zbilja? Ba sam nedavno bio tamo!' 'Oh? Gdje tono?' 'U Londonu. Odsjeo sam u hotelu Park Lane. Bio sam poslovno .' E, ovo je ve bolje. 'Kakvim poslom?' 'Ja sam tipina kalifornijska propalica koji ivi od onoga to najvie voli. Vlasnik sam teretane.' 'Onda si zacijelo odvratno uvjeban?' Oh Boe, opet se osjeam nepodobnom, ali ovo je ipak Internet, mislim, ovaj tip nikad ne mora saznati kako izgledam. 'LOL. Odvratno. Svia mi se taj izraz. A to je s tobom?' Oh Boe, ovo je pitanje moralo doi na red prije ili kasnije. 'Poprilino sam u formi, no previe radim da bih imala vremena vjebati koliko bih htjela.' 'ime se bavi? 'Ja sam...' Zastanem. Zato biti dosadna novinarka kad mogu biti to god poelim? 'Voditeljica sam na te-levizij i.' Eto. Glamurozno, uzbudljivo i nagovjetava kako sam prilino zgodna ako sam ve na televiziji. 'Mora da arobno izgleda. Zvui kao 0:-) .' 'to je to 0:-)?' 'Aneo! Za razliku od mene. Mislim da sam ja vie kao a}:-). To znai vrag.' 'LOL. Nisam ja nikakav aneo, ali nisam ni tako loa.' 'Jesi li nova u ovome?' 'Da. Nova sam, zar je to tako oito? Jesi li onda esto ovdje, ako zna da nisam tu cijelo vrijeme? Ne moe biti u ba dobroj formi ako cijelo vrijeme visi na Internetu (s) .' 'Aha! Zapravo, kompjuter mi je u uredu pa onda sjedim i malo se zafrkavam ako sam zapeo za stolom. Odvraa mi misli s posla!' Page 39

Jemima J.txt 'Koliko je sad tamo sati?' 'Deset ujutro. Ve sam dva sata u uredu. Prije toga sam iao na tranje, a nakon posla idem na rolanje.' 'Oboavam rolanje.' Oprezno, Jemima, ne zanosi se previe. 'Aha. To je sjajan sport. Istodobno dobar i za druenje i za tjelovjebu.' 'Zacijelo upoznaje stotine prekrasnih kalifornijskih komada kad se cijelo vrijeme rola. Pa zato onda ovdje pokuava pokupiti kakvu slobodnu enu?' 'Tko kae da pokuavam pokupiti neku slobodnu enu?' 'Ups. Oprosti. Zar nije tako?' 'Moda samo ovu slobodnu enu. Jesi, zar ne? Slobodna?' 'Da.' 'Kako to? Doima se previe arobnom da bi bila sama.' Kad bi samo znao istinu, pomislim, najednom odluivi na neko vrijeme posuditi Geraldinein ivot. 'Upravo sam prekinula dugu vezu,' otipkam. 'elio je brak, ali nije bio onaj pravi.' 'Kako zna da nije onaj pravi?' 'Dobro pitanje. Valjda, koliko god to naivno zvualo, jednostavno mislim da u prepoznati onog pravog kad ga upoznam.' 'Ne mislim da je to naivno. Zapravo, mislim da si najvjerojatnije u pravu. I ja osjeam isto i jo uvijek ekam da me pogodi munja. Ipak, siroti momak. Mora da je skrhan. Ali, na moju radost (g).' 'Zbilja.' 'Onda, na kakvoj emisiji radi?' Misli, Jemima, misli. 'Neto poput engleske verzije Entertaiment Tonight.' 'Zeza se! Ti si neto poput Leeze Gibson britanske televizije?' 'Nisam.' ak i u ovom svijetu lanih uvjerenja znam da bi ovo bilo pretjerano. 'U stvari sam glavni reporter.' 'To je jo uvijek fantastino.' 'A to je s tobom? Kako si ti uao u biznis s tereta-nom?' 'Napustio sam koled, studirao na poslovnoj koli, nisam znao to dalje i preselio se u LA. Teko da je itko zapravo roen u ovom gradu, svi dolazimo s nekih drugih mjesta.' 'Jesi li se elio oprobati u filmskoj industriji?' Sjetila sam se to mije Geraldine jednom rekla o ljudima koji ive u Los Angelesu. 'LOL. Nema anse. Previe stresno. elio sam naprosto otkriti neto u emu bih uivao i pritom zaradio gomilu novca. Poeo sam svakodnevno odlaziti u teretanu i vlasnik mi je rekao kako je kani prodati. Uspio sam podii kredit, kupio je i tako je krenulo.' 'Pa, zarauje li dosta novca?' 'Recimo to ovako. Vodim prilino *lagodan* ivot.' 'U kakvoj kui ivi?' Sad, prije nego nastavimo, mislim da moram pojasniti kako ne traim ovdje zlatni rudnik. Naprosto, smatram nevjerojatnim to to od svih mjesta na svijetu razgovaram ba s tim mukarcem iz Los Angelesa, mjesta gdje nikad nisam bila, mjesta gdje sam oduvijek sanjala otii, i elim doznati sve o njegovom ivotu. elim doznati ivi li doista u svijetu zlatnog pijeska, palmina drvea i kabrioleta iz kojih treti rock'n'roll. 'U doista lijepoj kui! U kakvoj kui ti ivi?' 'U ne toliko lijepoj kui. Prole sam je godine namjeravala kupiti,' Gospode, oprosti to sam se jo jednom zavukla u Geraldineinu kou, 'ali onda je sve propalo, tako da sad unajmljujem dok ponovno ne pronaem neto prihvatljivo. ivim s jo dvije djevojke.' 'ini mi se da sam umro i otiao u raj! Ima li mjesta za jednog momka?' Page 40

Jemima J.txt 'Bojim se da nema.' 'Onda, koliko ima godina, Honey?' 'Dvadeset i sedam i jo ti moram priznati, Honey nije moje pravo ime. Moje pravo ime je J.J.' 'Svia mi se J.J. Jo mi se vie svia to dvadeset i sedam. Ja imam trideset i tri. ' 'Kako to da si jo samac, Brad? Ili moda i ti ima neko drugo ime (s)?' 'Nemam, Brad je moje pravo ime. Zapravo, prilino esto izlazim s djevojkama, no, kao to sam ve rekao, jo nisam upoznao onu pravu.' 'A kakva bi trebala biti ona prava?' 'I sam bih to volio znati. No nadam se da u to shvatiti kad je upoznam.' 'Razumijem to eli rei.' Osim to, naravno, ne razumijem. 'Oh, kvragu. Zvoni mi telefon. uj, moram sad ii, ali istinski sam uivao razgovarati s tobom, J.J. Moemo li se ponovno ovdje nai?' Moete me nazvati patetinom, ali srce mi na trenutak zastane. 'Voljela bih to. Moe li sutra?' 'U isto vrijeme?' 'Savreno.' 'OK. Ja u donijeti sunce, a ti osmijehe. uvaj se.' 'Bok.' Zavalim se i iskljuim raunalo i, ma koliko to zvualo blesavo, zbog svega ovoga osjetim uzbuenje i prolo je dosta vremena dok mi osmijeh nije siao s lica. 8. poglavlje Ovaj je tjedan Benu bio iznimno naporan. Zbilja ne bismo nikome poeljeli Benovo radno mjesto. Ponajprije je valjalo intervjuirati enu ija je nesrea bila u tome to joj je trinaestogodinji sin nevieni nitkov ovisan o cracku, pokuavajui nekako izmamiti iz nje priu o njegovom djetinjstvu. Ona, sirota koza, poela je odgovarajui na njegova pitanja tek sa da ili ne, nezamislivo isprepadana tim visokim, naoitim, elokventnim novinarom. Zapravo, ne bilo nimalo drukije ni daje Ben bio nizak, debeo i elav, ona bi ionako bila isprepadana, jer ne podnosi novinare. No na kraju je njegov arm pobijedio i on napokon ode s priom u depu. Mogao se uputiti ravno natrag u ured, no sreom odlui odmah iz javne govornice izdiktirati priu redakcijskom stenografu. Kaem sreom, jer trenutak kad bi se Ben vratio u ured, bio bi upravo onaj trenutak u kojem je Jemima Jones pitala raunalo hoe li se on u nju zaljubiti. Potom je krenuo tragom drugih pria preostalih za ovaj tjedan, gotovo da se ni sa kim nije vidio, nije imao vremena za razgovor, samo je sjedio poniknute glave, udubljen u posao. No srijeda je uveer bila svojevrsna nagrada. Ben se vratio doma ranije no inae i oba su cimera bila negdje vani, tako da je imao stan samo za sebe. Mogao je odbaciti cipele, proitati Guardian to ga je sauvao od ponedjeljka, najnovije izdanje asopisa FHM i pogledati vijesti. Sve u svemu, pravi odmor. Zavalio se on na kau, zvuk televizora osigurava zvunu kulisu, nekakav ranoveernji kviz kojeg Ben ne bi ni u snu pogledao, pa se uhvatio prelistavanja Guardiana. Za oko mu zapne oglas na esnaestoj stranici, no to je jo vanije, njegova se mata razbukta. TELEVIZJISKI REPORTER London Night je nova dnevna emisija London Daytime televizije. Zabavna je i Page 41

Jemima J.txt informativna po svom karakteru te su nam stoga potrebna tri reportera za rad pred kamerama. Potrebne su minimalno tri godine radnog iskustva u novinarstvu, nije nuno iskustvo pred kamerama. Nuno je zanimanje za podruja shoiubuisnessa i zabave, vijesti i politike ili ljepote i zdravlja. Odrat e se i provjera snalaenja pred kamerama. Molimo uz molbu poaljite svoj ivotopis i fotografiju na adresu... To je to! pomislio je Ben, uzbueno se pridignuvi. Ovo je moja velika prilika. Reporter specijaliziran za vijesti i politiku, ovaj posao je kao stvoren za mene. Nije nimalo oklijevao, jer je Ben, napokon, ovjek od djela. Posegnuo je za olovkom i okvirno skicirao pismo. Fotografija, pomislio je, gdje da pronaem pristojnu fotografiju? Ben i posjeduje samo pristojne fotografije, ali slika njega sa sunanim naoalama i bejzbol kapom teko da se uklapa u ovaj projekt, a, kao to to Ben vrlo dobro zna, slika je na televiziji najvaniji imbenik. Izvukao je kutiju ispod kreveta i prebirao po stotinama fotografija. Napokon pronae jednu koja je izgledala savreno, fotografiju to ju je kriomice otuio s posla. Fotografija njega u odijelu kako stoji pored lokalne zvijezde. Fuka zvijezdu, Bene, ovo je tvoja karijera, i Ben pravovaljano dograbi kare iz kuhinjske ladice i odree sliku tono po sredini, zvijezda njeno odlepra na prljavi sivi tepih. On dovri pismo, pridrui mu ivotopis i uvue fotografiju u omotnicu. Sad mu samo preostaje nada. Smijeno, ini se kako se moj apetit u posljednje vrijeme smanjio. Vrijeme je ruku i ja ne osjeam ni najmanju elju za tanjurom punim hrane. Ova salata, prava salata, je dovoljna i prilino sam zadovoljna sjedei ovdje u kantini nosa zakopanog u asopis. Kupila sam ovaj asopis jutros. Nije to moj uobiajeni sjajni modni asopis, uvjeravam vas, nego jedan iji je naslovni lanak posveen upoznavanju preko Interneta, a ja sam zaista znatieljna u vezi s tim pa sam ga kupila i sad doznajem sve o Internet klubovima. Nisam ni sanjala da takva mjesta postoje. Ovaj klub, Cyborg, je u West Endu. Slika prikazuje metalne povrine, du zidova pultove s raunalima i moderne mlade ljude kako sjede za stolovima u sredini, ispijajui kapucina i jedui sendvie sa suenim rajicama, mozzarellom i svjeim bosiljkom. Upoznavanje preko Interneta najpopularnija je stvar jo od, pa, jo od pojave Interneta. Sudei po ovom lanku, a moram rei kako ga uzimam s dozom podozrivosti jer sam svjesna da ne moe vjerovati svemu to proita, no sudei po njemu ljudi se upoznaju i zaljubljuju po cijelome svijetu. I ne samo to, Cyborgje postao mjesto u modi, mjesto gdje se odlazi kako bi se vidjelo i bilo vieno, mjesto gdje biste, ukoliko niste te sree da pronaete srodnu duu preko Interneta, mogli susresti njegove oi kako zure u vas preko ekrana raunala. "Ovo izgleda zanimljivo", ree Ben Williams nadvivi se nada mnom dok odlae svoj pladanj na stol nasuprot. "uo sam o neto o tome." Srce mi pone snano tui i ve mogu osjetiti val nesvjestice kako mi se uzdie po vratu. Ovo je jamano savrena prilika, ali kako ga mogu upitati eli li tamo ii, kako mogu zvuati leerno kad se sva guim iznutra? "Trebali bismo otii tamo jednu veer", ree Ben primiui ustima vilicu punu vlaknaste peene govedine. "Nas troje bismo trebalo tamo otii. Bila bi to sjajna zabava." Page 42

Jemima J.txt "To bi bilo divno", izlanem. "Hou rei, zvui zbilja zanimljivo. Voljela bih saznati neto vie o tome." Glas mi je sad zvui ravnodunije, suspreem uzbuenje. "Valja nam samo otkriti kad je Geraldine slobodna, premda mi je ovaj tjedan prilino miran, mogao bih ii bilo kad." "Zato se moje ime uzalud spominje?" Geraldine sjeda, s pladnjem punim kupusa, rajica, krastavaca i bez preljeva za ruak. "Ben je upravo predloio kako bismo mogli otii na to mjesto", pokaem na lanak. "Zvui zabavno." Ali mislim, zato Geraldine, zaboga? Zato ne samo ja i ti, Bene? Nije da ne bih eljela i Geraldine tamo, nego jednostavno umirem od elje provesti veer nasamo s Benom. Umirem. "Aha", ponovi Ben. "Zapravo, veeras nemam nita u planu. Ti?" pogleda me, a ja odmahnem glavom. Naravno da nemam nita u planu za veeras. "Ti?" upitno pogleda Geraldine, koja odmahuje glavom, a zatim iskrivi lice u grimasu. "Zao mije drutvo, ali ne raunajte na mene." "Ali zato?" upita Ben. "Kompjuterski klub? Mislim da ne. Bit e hrpa mokljana i udnih mukaraca u Vijetnamkama?" "E tu se vara." Rijei mi izlete iz usta prije nego ih uspijem sprijeiti jer posljednja stvar koju elim uiniti jest nagovoriti je da ide s nama, no moja usta, po svoj prilici, ive neovisno o meni i ja joj gurnem asopis u ruke. "Pogledaj samo ljude na toj slici. Svi su odreda prekrasni." "Hmm", nato e Geraldine, koja je morala priznati kako ljudi zaista izgledaju bolje od prosjeka. "To su najvjerojatnije modeli, dovedeni kako bi prikrili mokljane u Vijet-namkama'." "Jao Geraldine", kaem ponovno hinei kako od sveg srca elim da nam se pridrui. "Daj, poi s nama." "Nema anse", kae Geraldine prstima podiui kriku krastavca i provakavi ga. "Zauzeta sam pranjem kose." "Boe, zbilja si jadna", kae Ben no ne izgovori to pokvareno, jednostavno ne moe odoljeti, oito je koliko eli da i ona doe. "ak i daje sve puno mokljana to nije ni vano jer emo mi biti tamo." "Nema anse", odbija svaku daljnju raspravu, a iz mojih se usta otme nehotian uzdah olakanja. Sreom, nijedno od njih dvoje nije to zamijetilo. "Pa mi svejedno idemo, zar ne, Jemima?" Ja ozareno klimnem glavom. Oni sjede, jedu i brbljaju o poslu, a oglas za posao u Benovom depu umalo to nije progorio rupu, tjerajui ga da izgara od elje da nekom kae. Kani jo danas poslati molbu, no manjka mu samopouzdanja, eli uti jo neije miljenje prije negoli ga ubaci u potanski sandui na autobusnoj stanici. eli rei Jemimi i Geraldine, eli znati to one misle o tomu, ima li ikakve anse, mogu li ga zamisliti na televiziji, no nije posve siguran moe li se Geraldine vjerovati. Jemima, to dobro zna, ne bi rekla ni rije, a Geraldine, kako pretpostavlja, ne bi odala nita namjerno, no moglo bi joj izletjeti, a on nipoto ne eli riskirati da se Kilburn Her-ladom proiri vijest kako je u potrazi za novim poslom. Osim toga, Bene, nije da su to naa posla, ali ne donosi li nesreu govoriti o poslu prije nego to ga uope dobije? Page 43

Jemima J.txt Stoga Ben ne ree ni rijei, Jemima ne ree ni rijei, odve zauzeta sanjarenjem o veeranjem izlasku, a Geraldine blebee o Dimitriju, bivem deku, premda ga jo nije uspjela o tome obavijestiti. Dovre svoj ruak i upute se prema liftu. Molim te nemoj zaboraviti, moli se Jemima, nemoj zaboraviti na na veeranji izlazak. "Onda, hoemo li otii odmah nakon posla?" Ben me pogleda. Dovraga. Obeala sam onom momku Bradu da emo se veeras nai na Internetu, ali valjda se mogu 'spojiti' i u Cyborgu i od tamo s njim razgovarati, ali Ben e biti sa mnom, a ne bih htjela da mi viri preko ramena. Nalazim se pred mogunou izbora. Ben ili Brad. I zar postoji neka dvojba? "Dobro" kaem. "Dogovoreno." "Sjajno", kae Ben toplo mi se osmjehujui jer, pretpostavljam, koliko bi god radije proveo vrijeme s Geraldine nikad ne bi bio toliko podao da mi otkae, ne kad smo se ve dogovorili. Kasnije tog popodneva Geraldine mi poalje poruku na ekran. 'Oprezno,' pie, 'mogle bi krenuti glasine o tebi i Benu...' 'to pod time misli?' odvratim joj, znajui tono to misli i molei u sebi da se to nekim udom i dogodi, jer ako moda ljudi pomisle kako tu neeg ima, tada bi se neto moglo, zapravo, i dogoditi. 'Zna kakvi su ljudi ovdje. Ako vas vide da zajedno odlazite, mogli bi svata zakljuiti!' Ba! Geraldine vrlo dobro zna da se to meni nikad ne moe dogoditi. Tono, Kilburn Herald jest leglo traeva i svi koji su ikad vieni u drutvu kolege suprotnog spola automatski bivaju proglaeni parom. No nitko ni u najluim snovima ne bi pomislio da bih ja mogla imati vezu s Benom Williamsom. U mojim snovima moda, i to je sve. 'Ma molim te!' piem, nastavljajui Geraldineinu igricu. 'On nije moj tip!' 'to, s onim jamicama, a da ne spominjem onu prekrasnu kosu to uvijek pada ba kako treba? Misli li to ozbiljno?' Ne pada ba uvijek kako treba, i to onda ako uope pada? Prekrasna je. Gaduro. 'Apsolutno,' otipkam. 'Mi smo samo prijatelji.' 'E pa onda se lijepo prijateljski druite i nemoj initi nita to ja ne bih...' Tono u est sati popodne toliko sam ushiena da se umalo ne rasprsnem. Bila sam u toaletu, nabacila malo minke, premda da budem iskrena ne zamjeujem neku osobitu razliku, i sad sjedim za svojim stolom nastojei suspregnuti ludu elju da skakuem okolo po sobi. Oprostite, koji Brad? A onda ueta Ben i im ga spazim na drugom kraju prostorije znam da e mi otkazati. Kako znam? Nije odjenuo jaknu, rukavi su mu podvinuti i doima se napetim i zabrinutim. Sranje. "Jesi li spreman?" kaem nervozno, potpuno svjesna da kani rei kako ne ide. "Zbilja mije ao, Jemima", kae Ben i mora mu se priznati da izgleda kao da zaista tako misli. "Upravo su mi dali da radim na jednoj prii za sutranje izdanje. Morat u cijelu no provesti ovdje." "Ne brini", lana radost razvedri moj glas. "Moemo otii neki drugi put. Ionako imam hrpu posla doma." Poput primjerice gledanja televizije. itanja. Sluanja glazbe. "ao mije." Poinje mi ga biti ao jer zbilja izgleda kao da ne eli ostati ovdje. "Sve je u redu", kaem Page 44

Jemima J.txt ponovno. "Uinit emo to neki drugi put." "uj", ree on, a ja sam uvjerena da vidi razoaranje u mojim oima. "Ne ivi daleko od mene. Ako ranije zavrim moda bismo se mogli nai poslije na piu?" "Sjajno", kaem suvie brzo da bih prikrila oduevljenje u glasu i u mislima se udarim pod stolom to nisam zadrala hladnokrvnost. "OK. Daj mi broj telefona." Ja ga napiem i, glupaa kakva jesam, dok ga zapisujem nastojim svim silama odagnati osmijeh s lica. Bezuspjeno. "Nazvat u te kad zavrim", ree Ben koji se doima sve bjesnijim i bjesnijim to mora ostati dokasna na poslu. "Odlazi li sad?" "Uskoro. Moram jo dovriti nekoliko sitnica." Nazvat e me! eli me izvesti na pie! Imam spoj s Benom Williamsom! Nalazim se s Benom VVilliamsom nakon posla! eli se vidjeti sa mnom iako to nije morao! To! To! To! To! To! No, prije nego to odem doma, prije nego si dopustim potpuno predavanje uzbuenju to preplavljuje moje tijelo, moram se jo nai s Bradom, a prije nego se naem s Bradom moram odigrati svoju omiljeni igricu, sjeate se? Dobijem li Internet vezu kroz 45 sekunda, Ben Williams e se zaljubiti u mene. Molim te, molim te, molim te spoji se unutar 45 sekunda. Motrim na mali sat u desnom kutu ekrana. 33. 34. 35. 36. Veza se jo nije spojila. Ne mogu podnijeti gledanje na sat. vrsto stisnem oi, pomolivi se da veza bude spojena kad ih ponovno otvorim. Otvorim oi. 42. 43. Spojeno. Uf! Hvala Ti, Boe. 'Mislio sam da nee stii :-(' bljesne na mom ekranu im uem u LA Cafe. 'Oprosti, radila sam na jednoj velikoj prii.' 'Moe li mi poslati video kasetu? Volio bih te vidjeti u akcij i.' 'Pokuat u,' i uda se odgaaju, 'no ovdje je trenutano ludnica.' 'Onda, kako ti je protekao dan, J.J.?' 'Fantastino.' Barem sad govorim istinu. ':-) To zvui tako engleski! Upravo sam se vratio s treninga, a uope mi se nije dalo vjebati. Sino sam kasno legao.' 'Mamurluk?' 'Ne. Ovdje se u Kaliforniji nitko ne opija. Nikad. Pije li ti?' 'Ne.' 'Pui li?' 'Ne.' Oprostite mi grijehe, no mala neduna la nikom ne teti. 'Sjajno! Ni ja. Ne podnosim puenje, to je jedna stvar koju zaista mrzim.' 'Reci mi neto o svojim prijateljima,' pitam ne bih li promijenila temu razgovora i ne znam ini li mi se samo ili on zvui pomalo dosadno? Ma ne, vjerojatno mi se samo uinilo, mislim, pa ovjek je prava holivudska frajerina, zaboga, to ima dosadno u tome? 'Kako se zabavlja?' 'Jednostavno izlazim i druim se, rekao bih. Imam prijatelje svakojakih zanimanja, mnogo njih je iz svijeta zabave.' 'Iznenaena sam. Pomislila bih kako su svi tvoji prijatelji bilderi.' 'LOL. Ne, upoznajem svakakve ljude kroz svoj posao. Ovdje nam dolazi trenirati gomila slavnih osoba i s nekima od njih sam se sprijateljio.' 'Imena, imena, reci imena.' 'OK (s), no nemoj mi nita zamjeriti. Prilino sam dobar s Demi i Bruceom, i s dosta Page 45

Jemima J.txt glumaca iz Hitne slube. No veina mojih prijatelja je samo zaposlena u filmskoj industriji, to su ljudi iza scene. A to je s tobom?' Sjeti se Geraldine, sjeti se Sophie i Lise. Sjeti se bilo ega osim svog vlastitog ivota. 'Strahovito esto odlazim na veere, obino na zgodna mjestaca, i povremeno u klubove, ali ne toliko esto. To sam radila kad sam bila mlaa.' 'Pokuavam otkriti kakva si zapravo. to sad ima na sebi? (ne mislim na donje rublje(g), mislim na tvoj stil odijevanja) .' Sranje. Pogledam dolje u ono to imam na sebi. Goleme crne tajice i ogromna iroka naranasta koulja. 'Armanijevu koulju,' otipkam. 'Odgovarajui sako, kratku suknju i bijele cipele. Moram biti elegantna na ekranu.' 'Mmm, zvui ba kao moj tip. Ja sam u najstarijem paru Levisica, izblijedjeloj polo majici Ralph Loren (pristaje mi uz oi i !) i tenisicama. Drim u priuvi odijelo za sastanke u uredu, no uglavnom sam leerno odjeven.' 'Onda, kakav je Los Angeles?' 'Oboavam ga. Oboavam klimu, zgrade, ljude. Nema mjesta u Americi koje mu je slino. Jesi li ikad bila ovdje?' Ne. Nisam bila nigdje, zapravo. Kad sam bila mlaa, dok su mi roditelji jo uvijek bili zajedno, nekoliko smo puta bili u kampu u Francuskoj. Sjeam se mekanog pijeska, palmi u Nici, toplog mora, no kad sam odrasla, i kako se moja majka trudila nositi s sudbinom samohranog roditelja, praznici u inozemstvu prestadoe, a francuski kampovi pretvorie se u male hotele u Dorsetu, Walesu, Brightonu. to bih sve dala da mogu otii negdje kao to je Los Angeles. 'Nisam, ali bih to silno voljela.' 'Trebala bi doi ovamo. Kladim se da bi uivala.' 'Je li to poziv? (g)' 'Naravno! Mogla bi doi i biti moj gost.' Bogme, ovo je malo prebrzo, misli Jemima, no naivna kakva jest, Jemima ne zna kako Amerikanci imaju obiaj pruati ruku prijateljstva, ali i povui je natrag im je pokuate prihvatiti. 'Ali mi jedva da se poznajemo,' otipkam, pitajui se nije li Brad pomalo lud. Mislim, tko bi s imalo zdravog razuma predloio ovakav poziv nekome koga uope ne poznaje? 'Upoznali bismo se mi vrlo brzo (g) .' 'LOL.' Prokuila sam smisao ovoga. 'Onda, kad si planirala ii na godinji odmor?' 'Nisam razmiljala o tome. Ali, uskoro.' 'Samo nemoj nigdje otii, a da mene prvo ne obavijesti ! to radi veeras?' Barem sad mogu rei istinu. 'Idem na pie s prijateljem?' 'Mukim prijateljem?' 'Da.' ':-(' 'emu :-(?' 'Ljubomoran sam.' Znam kako ovo zvui smijeno, ali proitavi ove rijei najednom se osjetim polaskanom. Glupost, zbilja, jer on me nikad ni nije vidio, no jo nikad prije nitko nije imao razloga biti ljubomoran. Zbog mene! Jemime Jones! Jer izlazim s drugim mukarcem! Ovo je udesan osjeaj. Nov, ali ipak udesan. 'Ne brini, on je doista samo prijatelj.' 'Reci mi da je debeo i star.' 'OK. Debeo je i star.' ' Dobro. Samo, sjeti se da mali Brad sjedi tamo u Kalif orni j i i misli na tebe. Moemo li se sutra ponovno nai?' 'Ne znam hou li moi. Mislim da u opet izai.' Page 46

Jemima J.txt 'OK. Onda u ti umjesto toga poslati e-mail. to misli?' 'Sjajno. Jedva ekam.' 'Hoe li mi odgovoriti na njega?' 'Obeavam.' 'OK, J.J. uvaj se i aljem ti veliki zagrljaj.' 'I ja tebi. Bok.' Skupljam svoje stvari i dok se spremam na odlazak pokuavam zamisliti Brada u Kaliforniji, to mi predstavlja poprilian problem budui da nisam nikad bila tamo, no vidjela sam je u filmovima. Pitam seje li on zaista plavokosi, plavooki kalifornijski bog, ili tek radi isto to i ja, pretvarajui se daje netko drugi na Internetu. Kako bilo, vrijeme je za odlazak kui, i jo samo nekoliko sati, nadam se, prije nego to u imati ljubav svog ivota samo za sebe. "Danas sam provela fenomenalan dan." Bog zna zato se uope gnjavim govorei im ovo, no moram se nekome povjeriti. Umjesto da oklijevam na vratima Sophieine sobe, kao to to uvijek inim prije nego ieznem u svojoj sobi, uetam unutra i sjednem na krevet, za to sam uvjerena kako im je pomalo neobian potez. "Oh", ree Sophie, a zatim Lisa. "Sjajno." Vidim da su obje zbunjene, nikad me nisu ule kako dobrovoljno odajem bilo kakvu informaciju i jo nikad u povijesti naeg zajednikog ivljenja nisam ula i sjela na krevet. "Zato?" Sophie je barem dovoljno pristojna da pita. "Nema nekog osobitog razloga, jednostavno mije bio dobar dan. I ..." zastanem radi dramatinog uinka. "I", nastavim "veeras imam spoj." "Spoj?" dvije e djevojke uglas, gledajui me vidno zapanjene. "S kim?" "S najljepim mukarcem na svijetu", sanjivo priopim tonom nevjerojatnom slinim njihovom. "S Benom Willi-amsom." "Oh", kae Sophie. "Ben", kae Lisa. I znam da ga obje simultano zamiljaju kao debelog/runog/dosadnog/mokljana u vijetnamki. "Kamo idete?" pita Lisa. "Ne znam. Nekamo na pie." "Pa to je sjajno! Svaka ast!" Sophie je lano pokroviteljski ljubazna. "Nazvat e me kad zavri s poslom. Zapeo je u uredu." "To je fantastino", ree Lisa. "Mi emo jo neko vrijeme biti ovdje. Veeras idemo ujedan novi klub tako da tek kasnije izlazimo. Moda ga upoznamo?" "Oh." Sranje. Ne, ako se mene pita. "Moda." "Kako bilo", ree Sophie sva pretvorena u osmijeh "ima li nade za alicu aja, Mimey?" "Nema." Prokleto nema anse, moji dani ropstva su, kako sam netom odluila, zavreni. "Ne veeras. Moram se ii spremati." Mogu vidjeti kako se njih dvije pogledavaju, a iz izraza njihovih lica pretpostavljam da su upravo shvatile kako bi se ravnotea u naem domainstvu mogla ubrzo promijeniti. Ali Jemima ne mari za to, zato bi? Daleko vanije stvari zaokupljaju njezine misli, Ben Williams, primjerice. Odeta iz sobe i niti na trenutak ne dopusti da je uznemiri injenica to vrlo dobro uje kako se Sophie i Lisi doaptavaju njoj iza lea. Jemima Jones treskom rastvori vrata svog ormara i zdvojno trai neto novo. Neto uzbudljivo, neto izazovno, neto u emu bi mogla izgledati mravije, ili barem dovoljno mravo kako bi napredovala kod izvjesnog gospodina VVilliamsa. No nije tako lako prikriti tijelo nekoga tko je tako glomazan kao to je Jemima, i ona se na kraju zadovolji dugom crnom vestom i crnim hlaama. Jemima lei zavaljena u toploj kupki, mjehurii lebde prema stropu, i udubi se u svoja Page 47

Jemima J.txt uobiajena sanjarenja. Ovaj se put vidi na piu s Benom, u omanjem vinskom baru u West Hampsteadu. Jemima e prtati od zadovoljstva, dovoljno domiljata i duhovita da natjera Bena da od smijeha brie suze iz oiju. "Nisam znao da si toliko duhovita", rei e on hvatajui se za trbuh od smijeha i gledajui je u jednom posve novom svjetlu, jer ak ni Jemima nije toliko glupa da pomisli kako e pasti na njezinu ljepotu. No moda se on, ako bude dovoljno zabavna, dovoljno armantna, na trenutak zagleda u to smaragdno zelenilo njezinih oiju, ili punou sonih usana, ili sjajno prelijevanje njezine sivkasto-smee, ali uvijek tako sjajne kose. Na kraju e je veeri otpratiti do ulaznih vrata i ozbiljno je pogledati, potom odmahnuti glavom, odagnavi budalastu pomisao da bi ga ona mogla privui. No pomisao nee otii, i on e pognuti glavu i poljubiti je, njeno joj utisnuti poljubac na usne. "Oprosti", rei e. "Ne znam to me je spopalo", no onda e se izgubiti u njezinim oima i ponovno je poljubiti. To je dosta za veeras, nakon ovoga srea do kraja ivota je neizbjena. "Jemima?" tiho kucanje na vratima. "Da?" "Donijela sam ti alicu aja. Ostavi u je ovdje, moe?" "Oh, hvala, Sophie. Zbilja lijepo od tebe." Dakle, ovo je doista prvi put. Licem mi se razvue osmijeh dok prstima stisnem nos i zaronim glavu pod vodu. U deset minuta do devet zazvoni telefon. "Jemima? Ben je." Naravno. Tko bi drugi mogao biti? "Oh, bok." Nazvao je! Nazvao je! Nazvao je! "Kako si proveo ostatak dana?" "Strava. Ali hvala Bogu daje sad gotovo. uj, ba sam na odlasku pa bih se mogao odmah uputiti do tebe?" Uslijedi tajac dok pokuavam probaviti njegove rijei. Nije otkazao! Dolazi ovamo! "Halo? Jemima, jesi li i dalje za pie?" "Da, da. Naravno. U redu. Vidimo se uskoro." "Samo mi ponovi svoju adresu." I jaje ponovim. "Boe, on ti se zbilja svia, zar ne?" ree Sophie koja sjedi na kauu ureujui svoje nokte s nekakvim iljastim i spuvastim stvarima zabijenim po cijeloj glavi, omotavi kosu u guste sitne vorove u svrhu priprema za veeranji izlazak. Veselo klimnem jer odjednom mi postaje jasno to e se zbiti kad doe Ben, jer nema anse da mu se ijedna od njih dvije svidi kad ih ugleda u ovom stanju, a uz malo sree ovako e izgledati i kad on stigne. "Pa, ljupko izgleda", ree Lisa sjedei u kunoj haljini s uvijaima u kosi i maskom na licu koje nevjerojatno podsjea na nekog koga su vukli po blatu. Ha! Ne mogu si pomoi, toliko sam ushiena da pleem po dnevnoj sobi, vrtei se i smijui, a Sophie mi se i Lisa pridrue, i nas tri nastavimo skakutati gore dolje u rijetkom stanju sree i zajednitva. Mislim da se jo nikad ranije nismo ovako osjeale, vjerojatno bismo tako nastavile satima da aroliju ne prekine zvonce na ulaznim vratima. I moj iznenadni osjeaj munine. Sledim se. Sve se sledimo. "Ja u otvoriti", ree Sophie, a ja je niti ne pokuavam zaustaviti dok tri niz stepenice i otvara vrata. Provirim glavom s odmorita. Slijedi nedvojbeni uitak. "Bok", ree Ben oslonivi se na dovratak u svom prelijepom modrom odijelu. "Je li Jemima doma?" smijei se, a ja mogu vidjeti upravo ono to i Sophie. Ono to vidim Page 48

Jemima J.txt svaki put kad pogledam Bena. Jamice, bijele zube i plave oi. Benovo se lice snudi. "Zar sam na krivoj adresi? Dovra-ga, ba sam glup, sigurno sam je krivo zapisao." "Ne!" Sophie se pribere, istodobno se prisjetivi kako grozno izgleda, kako joj iljasti uvijai vire iz glave, da nije naminkana, i da na sebi ima staru pohabanu kunu haljinu, a ja doslovno prekrijem rukom usta ne bih li priguila smijeh koji navire iz mene. Sophie ne govori nita. Nije kadra prozboriti ni rijei. Ona je apsolutno, stopostotno zaprepatena, i samo se izmakne u stranu pokazujui prema gore s izrazom oka na licu. Ben se nasmijei u znak zahvalnosti i uputi se prema gore, dok ja ponem silaziti. Sretnemo se na sredini. "Lijepo se provedite", dovikne Lisa koja se u tom trenutku pojavi na vrhu stepenica kako bi vidjela Bena. Ne vidi nita, jer nije stavila kontaktne lee, stoga se sjuri niz stepenice, jo uvijek pod utjecajem plesa po dnevnoj sobi, ne bi li ga poblie promotrila. "Oh", uzdahne jednom rukom pokuavajui prekriti lice, drugom mahnito prekrivajui uvijae. "Oh." "Oh?" Ben izvine obrvu, nacerivi se zabavljen prizorom ovih dviju neobinih kreatura, a ja pomislim kako u se raspuknuti. Lisa otri uz stepenice, Sophie joj za petama. "Bok, cure", doviknem dok slijedim Bena prema izlazu. "Lijepo se provedite veeras." Nema odgovora. Sophie i Lisa srue se na kau, obje stenjui od nelagode. "Jao Moj Boe", vriti Sophie. "Jao moj Boe", stenje Lisa. "Jesi li ga vidjela?" "Jesam li ga vidjela? Jesam li ga vidjela? Upravo sam vidjela najarobnijeg mukarca kojeg su moje oi vidjele u cijelom ivotu, a ti me pita jesam li ga vidjela? Isuse Kriste, pogledaj me samo." "Isuse Krste", poput jeke se javi Lisa. "Pogledaj samo mene." "Zaljubljena sam, zaljubljena sam", neujno jaue Sophie, zavalivi se u jastuke. "Ne, ja sam zaljubljena", ree Lisa, stavivi lice meu dlanove na pomisao kako ju je taj prekrasan mukarac vidio u ovakvom stanju. "Sranje", objavi Sophie. "Sranje", objavi Lisa. "Moramo ga ponovno vidjeti. to misli, kamo su otili?" "Mislimo li na isto?" ree Sophie s iznenadnim bljeskom u oku. "Mogle bismo pokuati." "Jebiga", ree Lisa iskesivi se. "to moemo izgubiti?" 9. poglavlje "Ima li to protiv da malo prohodamo?" kae Ben Wi-lliams dok se ulazna vrata zatvaraju za njima. "Mislio sam da odemo u onaj bar na glavnoj cesti." "Nemam, u redu je", kaem urno, jer se ve muim dostii Benove velike korake, a samim tim nastojim ne ostati bez daha. "udne su ti one tvoje cimerice", dobaci Ben nakon nekog vremena. "Pretpostavljam da se ne ponaaju uvijek onako." "Ili izgledaju onako", pridoda kao da se tek sad dosjetio. "Ne. Spremaju se za izlazak. Ono im je najbolje izdanje." Ben prasne u smijeh. "Kakve su one?" Ne da ga zanima, samo nastoji pokrenuti razgovor. "U redu su", kaem molei u sebi da ga ne zanimaju, molei da nije vidio nita doli maske za lice i uvijae na njihovim glavama. "Zapravo su dobre cure, ali ne bih rekla da Page 49

Jemima J.txt smo prijateljice." "ime se bave?" "Rade kao recepcionarke u reklamnoj agenciji Curve." "to, obje?" Kimnem. "Obave li one ikad posao do kraja?" "Mislim da njihov posao nije toliko stresan." U sebi razmiljam o razgovorima to ih Sophie i Lisa neprestano vode o mukarcima. "Zapravo", dodam na glas "mislim da one nikad ne priaju o 'poslu'." "Kladim se da su ona vrsta djevojaka koje izlaze samo sa silno bogatim mukarcima, sa silno brzim automobilima, koje imaju jako kratke veze." Nasmijem se u nevjerici i pogledam Bena. "Vrlo dobro. Kako si znao?" Ben se nasmijei. "Jednostavno znam." Ben zna jer Ben je ve vidio sline prizore. Ne kao bogata s brzim automobilom, nego kao on sam, jer Ben umije prodrijeti u sve slojeve drutva iskljuivo zahvaljujui vlastitom izgledu. Ben tek to je napustio sveuilite u Durhamu, gdje je za njim vladala velika potranja, kako u ulozi neijeg deka, tako i u ulozi prijatelja. Bio je on zlatni deko sveuilinog kampusa, a njegov najbolji prijatelj Richard, koji je u Londonu proveo ve dvije godine, infiltrirao se u skupinu tamonje zlatne mladei te je objeruke prihvatio Bena velikoduno ga pozivajui na najbolje tulume. Ben se susretao s bogatim nasljednicima, sitnom aristokracijom, europskim skorojeviima i manje znaajnim zvijezdama. Odlazio je na veere s ljudima o kojima je itao u rijetkim prigodama kad bi zavirio u asopise svoje djevojke i sjedio je rame uz rame s njima, ravnopravno sudjelujui u razgovorima. Veina ljudi ne bi poeljela ui u ove krugove. A ak i da poele, veina od njih ne bi imala pojma kako im uope pristupiti. Jednom je zgodom Ben proveo itavu veer u razgovoru s zvijezdom jedne od najpopularnijih sapunica u dravi, djevojkom koja je svojevremeno bila, sa svojom ma-slinastom bojom koe, dugom tamnom kosom i izazovnim usnicama, najoboavanija djevojka u dravi. Kad je Ben kroio u prostoriju - zabava je bila upriliena u jednom od londonskih najposjeenijih restorana - smjesta ju je uoio i srce mu je poskoilo. Ba je tog jutra itao o njoj u novinama, kako se netom rastala od svog jednako slavnog deka, zvijezde konkurentske sapunice, te kako ve neko vrijeme, vjerojatno otprilike itavih pet minuta, uiva u samoi. Ben umirao od elje daje upozna, no kako prii nekome tako lijepom i tako slavnom? ak ni Ben nije imao muda za tako neto. "Jesi li upoznao Laurie?" Richard je leerno pitao Bena, nakon to ju je Richard poljubio u oba obraza i bio obgrljen toplim zagrljajem ljupke Laurie. "Nismo se imali priliku upoznati", izjavila je Laurie fiksirajui pogledom Bena i ozarivi se osmijehom dok je ispruila ruku prema njemu, osmijehom koji se proirio njezinim licem i podario njezinim oima, barem je Ben tada tako mislio, najudesniju toplinu. "Ja sam Laurie", rekla je rukujui se s njim. Ben je umalo rekao 'znam' no sreom se ne izlane, jer je u tim krugovima sveto pravilo ne pokazivati da si nekoga prepoznao, barem dok ne dostigne podjednaku slavu. "Ja sam Ben", ree on namjestivi savren osmijeh i nastojei svim silama da se ne izgubi u tim velikim smeim oima. Ostatak su veeri proveli njeno se smijui i nakon nekog vremena Ben zaboravi daje to Page 50

Jemima J.txt Laurie, najpoeljnija ena u Britaniji, i ona postade Laurie, prekrasna djevojka s kojom je razgovarao na zabavi. Nije zatraio njezin broj telefona. Ne zato to to nije elio, jer nije elio nita vie od toga, nego zato to je mislio kako je ona navikla na takvu vrstu razgovora i nikad se ne bi zanimala za njega. Dodue, zbilja su se lijepo sloili, ali ne, ona se nikad ne bi mogla zanimati za njega, Bena Wi-lliamsa, novinara pripravnika. No udna li uda, Laurie nazove njega. Dobila je njegov broj od Richarda, nazvala ga i pozvala na zabavu. Zabavu na kojoj se nisu toliko zaljubili jedno u drugo, koliko su konzumirali uzajamnu poudu, poudu to je potrajala naredna tri mjeseca, tri mjeseca u kovitlacu visokog drutva i tuluma. Ben je posvuda slijedio Laurie. Odlazili su na filmske premijere, na otvaranja restorana, u ekskluzivne none klubove, i upravo u tome bijae nezgoda. Potkraj treeg mjeseca, koliko god daje uivao u Laurienoj blizini, on poe osjeati da kad bi bili pozvani i na puko otvaranje omotnice, Laurie bi navaljivala da odu. Uz Laurie se druio s vienim ljudima. ak bi se, u rijetkim prilikama, okrznuo o Sophie i Lisu, koje nikad same po sebi nisu bile pozivane, bile bi tamo kao pratnja svojim najnovijim glamuroznim mukarcima, no Ben ih ionako nije zamjeivao, bio je naime prezaposlen ulogom Lauriena deka. A to je, vidite, bio poetak kraja. 'Dakle, ti si taj Laurin tajanstveni mukarac' govorili bi mu ljudi, u trenutku zaboravljajui njegovo ime. 'Dakle, ovo je Laurin deko' govorili bi, rastreseno ga pozdravljajui prije nego bi se okrenuli nekome poznatijem i samim time, barem u njihovim oima, zanimljivijem. On se dosaivao, bilo je to oito. Nekoliko je puta pokuao 0 tome raspraviti s Laurie, ona bi ga meutim obasula poljupcima i kazala mu da ne bude smijean, daje blesav, da sve to nije vano. No, vidite, bilo je itekako vano. Bilo je vano to to je Laurie uvijek morala biti u centru pozornosti, gdje god se nala, i na kraju je Ben jedne veeri otiao u njezin stan i priopio joj kako njihova veza ne funkcionira. Rekao je da nije sretan, da mu se ona istinski svia, no ne svia mu se njezin nain ivota. Laurie je, glumica kakva ve jest, neko vrijeme plakala 1 preklinjala ga da ostane, obeavajui da e se stvari promijeniti, ali Ben je znao da nee te ju je obgrlio rukama i utisnuo njean poljubac u njezino elo poeljevi joj svu sreu i rekavi zbogom. Ben je ietao iz Lauriena stana, iz njezina ivota, iz vihora tuluma, i valja priznati, premda mu je Laurie nedostajala, osobito tijekom dugih noi, osjetio je golemo olakanje. Jer Ben se ne snalazi najbolje u pretvaranju i, koliko god se trudio, nikad nije osjetio da pripada mondenom drutvu, niti je to elio. Nije mu dugo trebalo da vidi to se nalazi iza. svog tog sjaja i glamura, da uoi svu tu nesigurnost, tenje i nedostatke koje ti ljudi nastoje prikriti. Mrzio je to u rijetkim prilikama kad bi ljudi pitali ime se bavi - kaem rijetkim, jer je veina ovih ljudi prezauzeta samo sobom da bi ih zanimao netko drugi - njihova bi lica zamraio oblak dosade kad bi im rekao da je novinar u Kilburn Hercddu. Ben nikad nije pokuavao sakriti svoj posao jer za to nije bilo ni potrebe. Bio je, i jo uvijek je tako, dovoljno siguran u sebe da ne haje za miljenje drugih, a upravo ga je najvie smetalo to to sude o njemu na osnovu posla, a ne njegove osobnosti. Stoga tono je, Ben je vie nego upoznat s enama poput Sophie i Lise, s mukarcima s kojim izlaze, sa zabavama na koje odlaze, i ne bi ni izoliranim tapom dotakao njihov Page 51

Jemima J.txt nain ivota. Ali naravno, Jemima to ne zna. Kao ni Sophie ni Lisa, uostalom, koje u ovom trenutku zuje po stanu, izvlaei iljaste, spuvaste stvarice iz kose, ispirui maske za lice, struno nanosei minku za izlazak. Kasnije e izai, no prije kluba odluie proarati po kafiima. Gledale su kako se Jemima i Ben udaljavaju niz ulicu, znale su da nisu mogli daleko odmai, i uskoro e one krenuti u potragu. Ben i Jemima priblie se baru koji poneto odskae iz ovog dijela Kilburna, jer se doima kako bi vie pristajao etvrtima poput Sohoa ili Notting Hilla. Veliki prozori gledaju na ulicu, a golema bista ene, ona vrst biste to se da vidjeti na pramcima brodova u gusarskim filmovima, blagonaklono pilji dolje s okvira vrata. Pri ulasku Ben pridri vrata Jemimi, a Jemima smjesta poeli da su otili na neko drugo mjesto, neko manje popularno mjesto gdje je ne bi proganjao takav osjeaj nepripadanja. Jer unato tome to se nalaze u Kilburnu, bar je pun prelijepih, modernih ljudi. Razlikuje se ta moda od one u Sohou ili Notthing Hillu, ova je vie ulina, manje je odjee s potpisom, no nita manje moderna. Zrak je prepun dima i barunastog smijeha i Jemima slijedi Bena do anka, pri hodu joj cipele klapaju po izribanom drvenom podu. Antikna zrcala u neskladu sa slikama prekrivaju zidove, a u omanjoj prostoriji s glavnim ankom nalazi se par pohabanih konih kaua i naslonjaa. U tu prostoriju Ben odnosi njihova pia - kriglu piva za sebe i bocu piva Sol za Jemimu. Jemima ne uiva u piu, nikad nije osobito voljela alkohol, niti je ikad znala to bi naruila kad bije u baru pitali to eli piti. Votka ili din-tonik zvue suvie ozbiljno, suvie je podsjeaju na roditelje, Malibu ili sok od ananasa, jedina pia koja doista voli, zvue suvie jeftino, dok su krigle piva za studentariju. Hvala Bogu na pivima u lijepim, dizajnerskim bocama, jer Jemima se vie ne mora premiljati. Naprosto e naruiti bocu Sola, ili Becksa, ili Budweisera, znajui da e se barem time ovdje uklopiti. Ben sjeda na kau od smee raspucane koe to se nalazi tik ispod prozora, onda se pomakne u stranu kako bi napravio mjesta Jemimi, koja se kanila smjestiti u naslonja pored kaua. Jemima se ugura do Bena, umalo se onesvijestivi zbog njegove blizine, i natoi si pivo u au, jer premda svi znamo da je daleko bolje piti pivo iz boce, Jemima jo uvijek ne moe prihvatiti taj obiaj. "Kako ti se ini?" zapita Ben, gledajui po prostoriji. "Ugodno je ovdje, nije li?" "Divno je", umalo se ne uguim dok nervozno otpijam gutljaj piva i pitam se zato se na ovakvim mjestima uvijek osjeam tako bespomono. "Onda, kako ti ide posao?" Ben poinje s klasinim pitanjem, pitanjem koje uvijek postavljate kad nekoga ne poznajete tako dobro, no da budem posve iskrena nije me ni briga. Dovoljno je stoje ovdje. Sa mnom. Veeras. "Dosadno ko' sam vrag", odvratim svojim uobiajenim odgovorom. "Stalno mislim kako bih morala poeti njukati neto novo, no opet, uvijek gajim tu blesavu nadu da e me unaprijediti. "I trebali bi", ree Ben. "Znam da prepravlja veinu Ge-raldineinih tekstova i zbilja si izvrsna." "Kako si to znao?" Ne mogu vjerovati da to zna! "Oh, ma daj", uz smijeak e Ben. "Geraldine je dobra radnica, ali ne bi si spasila ivot Page 52

Jemima J.txt pisanjem. Vidio sam onaj lanak to si joj ga danas napisala, onaj o razvodima, i nema anse da bi Geraldine znala sastaviti onakav uvod. U stvari, mislim da ona ne bi znala napisati nikakav uvod." "Ali ona je zbilja mila." Uvijek se osjetim pomalo krivom kad netko kae bilo to loe o Geraldine. "Ne bismo smjeli priati o njoj na ovakav nain." "Na kakav nain? Kao to sam rekao, iznimno je nadarena, samo ne za pisanje. U tome je tvoj problem, Jemima, ti si vrlo dobar pisac samo nema dovoljno samopouzdanja da bi bila dobar novinar. To se dvoje u mnogome razlikuje. Novinarstvo znai kopanje, znai obavljanje stotina telefonskih razgovora, kucanje na vrata ako je nuno, da bi imala pravu priu. To znai slijediti instinkte, slijediti tragove, ne zaustavljati se sve dok ne dobije ono to eli. Ti nema taj poriv, za razliku od Geraldine. Znam da ona nije informativna novinarka, ali bi mogla to postati", paljivo pogleda Jemimu. "Ti si, Jemima, izvrstan pisac, predobar da bi potratila svoje vrijeme u novinama, bilo kojim novinama, a kamoli u Kilburn Herladu." "Pa, to bih onda po tebi trebala raditi?" "Mislim da bi trebala potraiti posao u nekom enskom asopisu." Pogledam dolje na polupraznu bocu piva i besposleno ponem trgati foliju s grlia boce. Znam daje Ben apsolutno u pravu, iako nisam posve sigurna svia li mi se to mi je sve to ba on rekao. Hou rei, jedno je prepoznati vlastite slabosti, no sasvim je druga stvar uti kako je i drugima to oito, osobito kad je ta druga osoba Ben Williams. No, kad je ve to spomenuo, dala bih sve da mogu raditi u jednom od onih sjajnih asopisa koje toliko volim, ali takoer znam i koja vrsta ena tamo radi i sasvim sam svjesna da se ja u tu sliku ne uklapam. Vrsta ena koje rade u takvim asopisima su mrave kao akalice. Imaju izvuene pramenove u kosi i otra lica prekrivena pretekom minkom. Uvijek su odjevene u modernu crnu i uvijek, ba kao i Geraldine, imaju sunane naoale koje prijee da im kosa pada na lice. Odlaze one na duge tekue objede i svake veeri obilaze sve najpopularnije kafie u gradu. Nikad ne bih mogla tako izgledati niti tako ivjeti, ali naravno to Benu ne mogu priznati pa samo slegnem ramenima. "Ne znam ni sama, moda si u pravu. A to je s tobom, Bene? Jesi li ti pisac ili novinar?" "Ustvari", ree Ben stidljivo se osmjehnuvi "mislim da nisam nijedno od toga." Licem mi preleti izraz zbunjenosti dok Ben posee rukom u dep i izvlai zguvani komad papira. "Evo", ree pruajui mi ga. "to misli o ovome?" Letimino ga proitam, onda jo jednom preletim oima i ponovno ga proitam ovaj put sporije. "Kako to misli, to mislim?" Uas mi odjednom prostruji venama. Ne! Ne odlazi! Moj Boe, ako napusti novine emu u se onda ja radovati? Bit u potpuno oajna i neu imati volje za ivot. "to misli?" opetuje Ben, drukije naglasivi rijei. "Moe li me zamisliti na televiziji?" "Da, naravno!" kaem, jer Benu treba potpora, i istina je da ga mogu zamisliti na televiziji. Apsolutno. "Bio bi fantastian na televiziji, bio bi savren!" Ben uzdahne s olakanjem. "Misli li da u dobiti posao?" "Pa bili bi ludi da te ne uzmu. Definitivno e stii do intervjua i uvjerena sam da ima ogromne anse. Ima iskustva u novinarstvu i savrene bijele zube, to ti vie treba?" Posluajte me samo. Ja u stvari izazivam Bena! Ja, Jemima Jones izazivam arobnog Page 53

Jemima J.txt Bena Williamsa! Ben se smije, pokazujui te svoje zube, i pretpostavljam kako je iznenaen ovom mojom stranom koju nikad dosad nije vidio. Ben otkrije te ljepotane u irokom, velikom namjetenom ljigavom osmijehu i ree: "Ben VVilliams za emisiju London Today." Ja se ponem smijati jer izgleda blesavo, a on izvije jednu obrvu i kae: "Eto, kako ti se ovo inilo?" "Previe bijelih zubi", smijem se. "ak i za tebe." "Mogu li ti proitati svoju molbu?" ree. "Poslat u je sutra, ali bi li mi dala svoje miljenje?" "Jasno." "No, ne smije nikome rei. Znam da tebi mogu vjerovati, ali ne bih elio da itko na poslu dozna o ovome." Promatram ga kako izvlai primjerak pisma iz svoje aktovke i dok mi ga prua osjeam se silno poaenom to ima povjerenje u mene. "Draga Diana Macpherson", tiho itam. "Tema: Radno mjesto televizijskog reportera na temelju oglasa u posljednjem izdanju Guardiana. Trenutano sam zaposlen na radnom mjestu zamjenika urednika rubrike vijesti u Kilburn Heraldu, no slino bih volio raditi na televiziji..." Oi mi se zacakle dok dovravam itanje onoga to se jedino moe opisati kao krajnje trulo pismo, odnosno definitivno kao pismo koje ga nee dovesti niti do intervjua, a kamoli do radnog mjesta. Odloim pismo na stol i, trudei se biti to iskrenija, kaem: "Ovo je sjajno pismo. U njemu pie sve to bi trebalo, ali ako eli moje iskreno miljenje mislim da ovo nee doprijeti do njih. Mislim da ti treba neto dinaminije, krea-tivnije." "Oh Boe, zbilja tako misli?" Benovo se lice snudi. "Nastojao sam napisati neto zanimljivo, no bio sam u takvoj urbi da sam jednostavno stavio na papir prvo ega sam se sjetio. Bi li...", oi mu zaiskre kad me pogleda. "Naravno da bih!" nasmijem se, jer umirem od elje za tim jo od prve reenice koju sam proitala, i zgrabivi olovku iz torbe okrenem papir i ponem pisati na njegovoj poleini. "Ljepota i zdravlje moda nisu moje najjae strane", piem, izgovarajui rijei na glas tako da ih Ben moe uti "premda mi je ormari u kupaonici pretrpan losionima za brijanje (besplatni uzorci urueni od novinarki enskih ko-lumni iz Kibum Heralda), dok je moje zanimanje o estradi i zabavi moda pomalo ogranieno", posjedujem izvjesnu dozu zanimanja zbog opisa trenutanog radnog mjesta, no ukae li mi se prilika za premijeru kakvog filma, potrat u koliko me noge nose. Meutim, moje je poznavanje novosti i politike vrhunsko. Trenutano sam, kako je gore navedeno, zaposlen na radnom mjestu zamjenika urednika dnevnih novosti u Kilburn Heraldu. to nije, uvjeren sam kako ete se sloiti sa mnom, najugledniji dnevni list, no time nita manje savreno mjesto za stjecanje pristojnog novinarskog iskustva. Poeo sam kao novinar pripravnik, a u spomenutom listu radim ve punih pet godina. Nije nuno naglasiti kako je dolo vrijeme za promjene i vrsto sam uvjeren da budunost svih dobrih novinara lei u televiziji. Ja sam, posve prirodno, ovisan o novostima i politici te stoga s oduevljenjem pratim programe po svemu sline vaem. Na alost nisam u mogunosti poslati snimljene televizijske uratke, no meutim, uz ivotopis prilazem fotografiju te s veseljem oekujem va odgovor. Page 54

Jemima J.txt "Eto", kaem treskom spustivi olovku dok Ben odmahuje glavom u nevjerici. "Boe, Jemima", kae ponovno iitavajui rijei. "Nevjerojatna si." "Znam", uzdahnem. "Samo, voljela bih kad bi to netko zamijetio." "Ovo je toliko nadahnuto", ree on dok mu lice ozari irok osmijeh. "Na kraju krajeva, Bene, ili e biti oduevljeni ili e im biti grozno, no kako god da bilo, zasigurno nee proi nezamijeeno." "Zbilja tako misli?" "Zbilja tako mislim." Dok Ben i Jemima sjede tamo i avrljaju, istinabog uglavnom o poslu, Sophie i Lisa ve se bijahu spremile - obje one u gotovo identinim crnim haljinama od likre, izmama do koljena (Sophiene od antilopa, Lisine od koe), sa siunim Chanelovim torbicama preko ramena. Sophie ima i crnu jaknu od mekane koe s ovratnikom od krzna, dok je Lisa omotana pelerinom. Ovo je njihova zavodnika oprema - odjea koju nose kad okuavaju sreu u nepoznatim klubovima ne bi li privukle potencijalne mueve milijunae. Izgledaju upravo fantastino. Meutim, izgledom apsolutno ne pripadaju u Kilburn, onako teturajui niz ulicu u svojoj elegantnoj odjei, ostavljajui sluajne prolaznike razjapljenih usta na te dvije egzotine ljepotice. Ve su bile u pubu Queen's Arms, pogrena procjena, pokazalo se meutim, im kroie unutra. Morale su mlatarati rukama kako bi mogle vidjeti kroz dim, a kad su u tome uspjele vidjee stotine mukaraca, svi redom oslonjeni na ank, koji pak u trenutku zamukoe, vjerojatno zadivljeni pogledom na Sophie i Lisu. "Mislim da sam umro i otiao u raj", zagrmio je snagator, primivi se za srce dok njegovi kompii prasnu u smijeh. "Mene trai ljubavi?" obratio se jedan Sophie dok je prelazila pogledom po pubu oajniki poeljevi da je na nekom drugom mjestu. "Udaj se za mene", ree drugi Lisi koja je drala nos visoko i nastavila hodati. Obje su djevojke, mora se priznati, ignorirale mukarce i izale vani, glava visoko uzdignutih, dok su ih mukarci podbadali, a nekolicina je ak potrala prema vratima ne bi li ih u ali nagovorila da se vrate. "Boe, kakva mora", ree Sophie Lisi dok su nastavile hodati ulicom. "Jesi li sigurna da se ovo isplati? Moda bi trebale jednostavno uskoiti u taksi i otii u grad?" "Jesi li ti luda?" Lisa se uasnuto okrene prema njoj. "Sad kad smo upoznale najzgodnijeg mukarca kojeg smo vidjele u ivotu?" "On jest prekrasan", sloi se Sophie "ali zaposlenje u Kilburn Heraldu. Mislim, teko daje naa klasa, ne?" Sophie je, Bog je blagoslovio, zaboravila daje sama recepcionarka, jer u svojim je snovima ona supruga kakvog bogataa. "Kad onako izgleda nije me ni briga. Ne elim se udati za njega, no sve bih dala da se mogu malo pohvatati s njim", ree Lisa, pridodavi "ajme" sa sanjivim pogledom u oima. "O.K.", ree Sophie. "Jo jedan pokuaj." Prolaze pored velikih prozora i ulaze u bar, zamijetiv-i zgodne i moderne mlade ljude, i trenutano se osjete nadmonima. Jer one, napokon, ne samo to su moderne, nego nose i odjeu s potpisom, i obje se pobrinu da zlatna isprepletena slova C na njihovim Chanel torbicama budu uoljiva s vanjske strane, tek toliko da ostali budu svjesni te injenice. "Oni moraju biti ovdje", ree Lisa polako prelazei pogledom preko svakog stola. "Ne vidim ih", ree Sophie prolazei mimo anka u stranju prostoriju. "Ma kakvi", ree pomno pregledavi prostoriju. "Gdje bi dovraga mogli biti?" Page 55

Jemima J.txt Kako samo vrijeme proleti kad se dobro zabavljate! Obje su nae ae prazne pa ja ustanem kako bih donijela novo pie, nadajui se produiti ovu veer to je vie mogue i molei u sebi da Ben ne ustane i objavi kako je vrijeme za odlazak. "Ova runda je na meni", kaem to leernije mogu. "Isto?" "Jesi li sigurna?" ree Ben koji bi, kavalir kakav ve jest, bio vie nego sretan da moe platiti i drugu rundu pia. I treu. No ja ustrajem i on pristaje na isto pie. No dok se pridiem na noge glavom mi najednom proleti zastraujua pomisao. Gledana sprijeda jo nekako mogu proi. Jo nekako mogu prikriti svoju debljinu i nadati se da ljudi gledaju u moje oi ili kosu, no gledana straga ak i sama moram priznati da sam ogromna. Mogu li unatrake napustiti prostoriju? Bi li Ben mislio da sam skrenula pameu? Da riskiram okretanje i dopustim Benu da me vidi s lea? Dok ja tako stojim u dvojbi, Ben poinje itati svoju molbu za posao pa uz duboki uzdah olakanja krenem prednjom stranom prvo, iz siune prostorije prema glavnom anku. GROM I PAKAO! KOJEG VRAGA ONE RADE OVDJE? Ne mogu vjerovati. Sophie i Lisa nikad, ama ba nikad, ne dolaze na ovakva mjesta. Pie u Kilburnu? to vam pada na pamet? Te pakosne male krave, tono znam to smjeraju. Gle ih samo, dotjerane sve u esnaest, stoje kraj anka neto traei i nemojte misliti da tono ne znam to trae. Mene. Ili da budem preciznija, Bena. Gadure. to u sad? Ne smijem dopustiti da me spaze, ne smijem dopustiti da nam se pridrue, jer pogledajte ih samo sad, Ben ih nee prepoznati kao djevojke koje je upoznao ranije ove veeri i mogle bi mu se, da mogle bi, svidjeti. Sranje, sranje, sranje. Okrenem se i pojurim natrag do Bena. "Bene", kaem mozgajui, mozgajui, mozgajui. Ben podigne pogled. "Hm?" "Samo sam te htjela pitati, prije nego, ovaj, zaboravim. Dakle, samo sam te htjela pitati, ima li snimku priloga, jer u oglasu pie da poalje prilog." Isuse, zvuim kao pravi idiot, no to je najbolje ega sam se mogla dosjetiti, uzevi u obzir hitnost situacije. "Poslat u fotografiju. Zato, misli li da bih trebao poslati snimku?" Ben me, kao to sam i pretpostavila, promatra pomalo zaueno. "Pa", kaem sjedajui "postoje razlozi za i protiv, pretpostavljam. Hou rei, fotografija ne pokazuje ba ono to bi eljeli vidjeti, odnosno kako bi izgledao pred kamerom, ali opet sigurno je vraki skupo sastaviti prilog." "U redu", ree Ben sad se ve doimajui krajnje smetenim injenicom to sam ponovno sjela i to bez pia. Pogledam preko Benovog ramena i - hvala Ti Boe - spazim kako Sophie i Lisa izlaze iz bara. Prilino neuobiajeno, imajui na umu da je ovo ipak Kilburn, no kad su izale, nekim je sluajem crni taksi s naranastim svjetlima prolazio cestom i obje djevojke, mehaniki, iskoe na cestu s visoko podignutim rukama. Osjeam Benov pogled na sebi dok promatram taksi kako se udaljava. "U redu", opetujem Benove rijei, odluno ustavi. "Pia" i uputim se prema anku. 10. poglavlje Jemima uistinu ne eli ustati iz kreveta, barem ne dok moe leati tamo i sanjariti o protekloj veeri provedenoj s Benom Williamsom. Na nesreu po Jemimu, njezina se sanjarenja nisu obistinila, ali kao da i jesu, jer nakon Benova inzistiranja da je otprati do kunog praga, nagnuo se i utisnuo joj poljubac u Page 56

Jemima J.txt obraz. Jemimu je oblilo crvenilo i ona u sebi zahvali Bogu to bijae obavijena mrakom tako da Ben nije nita primijetio. "Vidimo se sutra," doviknuo je krenuvi niz ulicu, a Jemima je nijemo klimnula glavom, odve sretna da bi mogla prozboriti i rije. Sino nije imala vremena razmiljati o njemu - tri su joj piva udarila ravno u glavu, i im je dotaknula jastuk ugasila se poput svjetla, ali sad, sad kad je jutro, Jemima ima dovoljno vremena. Ima vremena da proui svaku rije, svaku reenicu, svaku pojedinost. Ima vremena za razmiljanje o onome to se zbilo, to se moglo zbiti i to e se, nada se, zbiti u budunosti, a u svim je tim matarijama Jemima vitka. Jemima predugo ostane tako leati i kad pogleda na sat postane svjesna kako e, ukoliko se ne pokrene, zakasniti na posao. uri u kupaonicu kako bi pustila vodu i sasvim zaboravlja, zbilja sasvim, na svoje zobene pahuljice. A onda, ekajui da se kada napuni vodom, odluuje se na neto to nije uinila mjesecima. Zadravajui dah ona stane na vagu, ne usuujui se pogledati dolje sve dok se jeziac u potpunosti ne umiri. A kad najzad pogleda, pone se smijeiti, jer Jemima je Jones izgubila pet kilograma. eka je jo dalek put, no Geraldine je bila u pravu, Jemima je napokon uspjela izgubiti nekoliko kilograma. Jemima stoji neko vrijeme tamo, a zatim isprui ruku i uhvati reetku za runike. vrsto je pritisne i pogleda jeziac na vagi. to snanije pritie to se teina vie smanjuje. Kad bi barem, pomisli. Ali hoe, pomisli. I onda, taman kad nakani ui u kadu, zauje glasove to dopiru odozdo i ustanovi kako ni Sophie ni Lisa nisu otile na posao. Baci pogled na svoj sat. Tono je 9:10, a to je vrijeme kad one obino nikad nisu doma, zakasnit e. "Jemima", zaujem Sophein glas s druge strane vrata kupaonice. Uzdignem glavu iznad vode. "to radi ovdje? Zakasnit e na posao." itaj izmeu redaka: ti si jedna opaka krava i nemam to s tobom razgovarati. "Znam, upravo smo na odlasku, obje smo zaspale." "Jeste li se dobro provele sino? Kako je bilo u klubu?" trudim se svim silama zvuati ljubazno i preutim da sam ih vidjela, da sam znala to smjeraju. "Bilo je fenomenalno", ree Sophie. "Ali, kako si se ti provela?" "Divno", smijeim se. "Znai ono je Ben?" "Aha." Uslijedi stanka. "Prekrasan je." Moj se osmijeh proiri. "Zato ga jednom ne bi pozvala na veeru?" Sophie e s nagovjetajem moleivosti u glasu. Kako da ne! "Moda i hou." Samo ti sanjaj. Drat u Bena podalje od njih dvije to je vie mogue. "O.K., moram sad ii. elim ti ugodan dan." Zavalim se natrag u kupku i oslukujem njihove potpetice kako klapaju prema ulaznim vratima, klepetanje popraeno aptanjem i hihotanjem. Sirote Sophie i Lisa. Zar zbilja misle da sam toliko glupa da u baciti Bena u njihove ruke? Kako li se samo grdno varaju. "Onda, kako je bilo sino?" Geraldine izazovno doeta, otpijajui kapuino iz plastine ae to ga je kupila na putu do posla. "Fino", borim se suspregnuti osmijeh, osmijeh koji bi odao moje stvarne osjeaje." Page 57

Jemima J.txt "Jeste li otili u taj Internet klub?" Geraldine jezikom po-lie gornju usnu koju je zamrljala pjenasta okolada. "Nismo, Ben je dokasna radio pa smo umjesto toga samo otili na pie." "Ooo, ba zgodno", Geraldine me poblie pogleda. "Jemima? Nije valjda da si se zacrvenila?" "Nisam", brzo odvratim. Moda malo prebrzo, i osjetim vrelinu kako prekriva moj vrat i obraze. "Jemima! Ali jesi!" Ona spusti glas i nasmijei se. "Svia li ti se Ben?" "Ne!" kaem, molei Boga da ne crvenim ovako olako. "Svia ti se!" ree Geraldine. "Ne mogu vjerovati!" Crvenilo pone nestajati. "Geraldine", kaem nepokolebljivo, uz samopouzdanje koje sam Bog zna odakle mi. "Ne bi imalo apsolutno nikakvog smisla da mi se svia Ben Williams to, sluajno, ne odgovara istini, jer on se nikad, ba nikad ne bi zanimao za nekoga poput mene. Ne uivam osobito u gubljenju vremena kad je rije o bilo emu, a kamoli ne na osjeaje prema nekom tko mi je tako oito nedostian." Mislim, u posvemanjoj nelagodi uslijed Geraldineinog nagaanja, mislim da sam ipak uspjela smisliti tako uvjerljiv argument da se Geraldine smjesta povukla. "O.K.", ree ona "vjerujem ti, no on je vrlo zgodan i kako se ini, svima se svia. Osim meni", s uzdahom doda. "Ionako imam dovoljno vlastitih problema." "Onda, to ima s Dimitrijem?" "Prava nona mora. Uporno svake veeri dolazi u moj stan, preklinje da mu se vratim. Pokuala sam se ne obazirati na njega, ali on samo stoji pred pragom i urla mi pod prozorom ili satima lupa na vrata. Susjedi su poludjeli i zbilja ne znam to uiniti?" "Mogla bi se preseliti", kaem smijeei se. "Mislim da u morati", Geraldine uzvrati osmijeh, prije nego e pogledati na drugi kraj prostorije. "Dakle, dakle" ree. "Mi o vuku..." "Oh, zbilja?" ree Ben Williams. "A to ste to priale?" "Jemima mije upravo kazala kako se loe evi." "A mislio sam da sam bio prilino dobar, stvarno, Jemima. inilo se da zbilja uiva." Nasmijem se, odupirui se navali crvenila na samu pomisao o neemu takvom. Kad bi barem. Kad bi barem. "Samo sam navratio da ti zahvalim za sinonje pie. Doista sam se lijepo proveo." "Imam jo nekog posla", ree Geraldine. "Vidimo se kasnije" i odeta natrag do svog stola. "Takoer sam elio zahvaliti to si pogledala ono za posao. Zbilja sam se trebao nekome povjeriti, a znam da tebi mogu vjerovati." "Apsolutno" kaem. "Usta su mi zapeaena." Njenim poljupcem, moda? U mojim snovima. "Moramo to jednom ponoviti", ree Ben rastreseno gledajui po redakciji. "Sjajno!" Smiri se, Jemima, smiri se. "to kae na idui tjedan?" "Naravno", ree on vrativi pogled na mene uz smijeak. "Moda idueg tjedna uspijemo otii u taj Internet klub." Kako djevojka moe raditi kad je zaljubljena? Nikako, eto kako. Do kraja dana ne uspijem obaviti gotovo nita od posla, osim ako ne raunate lebdenje na sedmom nebu. Ipak, uspijem obaviti nekoliko dosadnih telefonskih razgovora - prije pranja potopite posivjelo donje rublje u Biotex kako bi ponovno postiglo blistavu bjelinu; nipoto ne otvarajte penicu dok pripravljate Page 58

Jemima J.txt nabujak; isperite kosu u kamilici kako biste posvijetlili pramenove - i svaki put kad naas spazim Bena utonem u more matarija. Sjetim se Brada tono u 16:35. Rekao je da e mi poslati e-mail, i premda postoji vaniji mukarac o kojem bih razmiljala, trenutano se silno dosaujem pa se spojim na Internet kako bih vidjela to je to poslao. Aha, tono na vrijeme. im se prikljuim zaujem glas iz zvunika. "Imate novu poruku", izgovori glas amerikim naglaskom, a kraj male ikone u obliku omotnice pie '1'. Kliknem na ikonu i kroz nekoliko sekunda pojavi se Bra-dov e-mail. Bok, J.J! Odluio sam ti pisati odmah nakon naeg razgovora - nisam mogao ekati do sutra, stoga slijedi malo iznenaenje. Ako pritisne View", vidjet e moju sliku. Snimljena je prije nekoliko mjeseci tako da je prilino precizna - nisam se mnogo promijenio, samo sam skratio kosu. Nalazim se na plai u Santa Monici sa svojom kujicom Pepe. Ona je naucer i jedina istinska ljubav mog ivota, no nedavno sam je morao odvesti kod svojih roditelja jer naprosto nemam vremena brinuti se o njoj. Nadam se kako e ti se svidjeti slika i jedva ekam vidjeti tvoju. Hoe li mi poslati jednu u odgovoru? Morat e je skenirati na raunalu, ali uvjeren sam da e pronai naina kako se to radi. Ako si slobodna, naimo se u petak u isto vrijeme da doznam to misli o slici! Nadam se da si se sino lijepo provela i nadam se da si bila dobra - mora se uvati za mene (g). Veliki zagrljaj, Brad. Pusa. 4 (Engl.) pogled E ovo bi ve moglo biti zanimljivo. Pomaknem kursor na 'vieiv'i jednom kliknem. Bradovo pismo iezne, a namjesto njega pojave se vanjski obrisi slike. Samo vanjski obrisi, jer slici je potrebno neto vie vremena da se uita. Ponajprije se pojave obrisi neba na vrhu ekrana, zatim ve mogu vidjeti i ocean, a onda najednom vrh glave s plavom kosom. Obrisi postaju sve jasniji i zapanjena sam to zapravo drim dah, a kad se cijela slika pojavi na ekranu, glasno izdahnem. Prokletstvo! On je jedan od najzgodnijih mukaraca koje sam ikad u ivotu vidjela. Prignut je, lagano kilji jer mu sunce ulazi u oi. Jednom je rukom obgrlio psa, a druga je poloena na pijesak. Preplanuo je, plave kose i nasmijeenih plavih oiju, a zbog njegovih se zubi Benovi doimaju kao u kakve stare babe, toliko su sjajni, toliko su savreni, toliko pravilni. Na sebi ima zelenu polo majicu i izblijedjeli par levisi-ca, ba kako je i rekao, a ruke su mu miiave i snane, prekrivene finim svijetlim maljama. Izgleda kao reklama za savreni muki proizvod iz Kalifornije. Zapravo, toliko savreno izgleda da na trenutak ne mogu, a da se ne zapitam nije li ovo moda isjeak iz kakvog asopisa, no doima se kao prava fotografija, a i pas je upravo onakav kakvog gaje opisao. Jemima Jones, tvoja se srea mijenja. "Opa", ree Geraldine, koja je prila Jemimi s lea. "Tko je to?" "To je Brad", ne udostojim se ak niti skrenuti pogled, odve sam zauzeta upijanjem ovog nevjerojatnog prizora. "Tko je Brad?" "Tip s kojim se dopisujem preko Interneta?" "Nisam znala da se nekim dopisuje?" "Aha. Upoznala sam ga na stranici LA Cafea, sjea se, to je ona stranica koju si ti otkrila?" Page 59

Jemima J.txt Geraldine klimne glavom. "Zbilja je prekrasan. Predobar da bi bio istinit. Kako zna da je to on?" "Ne znam. Mislim, prethodno se opisao, ali moram se sloiti s tobom, zbilja izgleda presavreno, no s druge strane ovo je ipak fotografija, a ne neki isjeak iz asopisa." "Onda, to sad?" pita Geraldine, koja ne moe vjerovati daje, od svih ljudi s kojima je Jemima mogla priati na ovoj stranici, pokupila ba onoga koji izgleda poput boga. "Oh, Boe", glas mi se pretvori u uasnuti apat. "Grozno. eli vidjeti moju sliku." "Oh", ree Geraldine koja ma koliko ljubazna bila, i dalje vjerojatno misli kako ne postoji nikakva ansa da bih mu se svidjela ukoliko bi me vidio. Ne kae nita vie od toga. I nema potrebe. "Upravo tako", kaem s uzdahom. "Oh." "Pa, zato ne isijee neku sliku iz asopisa? U emu je razlika, ionako nee nikad saznati?" Odmahnem glavom. "Ne mogu to uiniti. Znam da se nikad neemo sresti, ali ne mogu biti tako nepotena." "Znam!" povikne Geraldine, pljesnuvi rukama. "Znam, znam, znam!" "to?" "Ovako emo. U arhivi redakcije postoji tvoja slika, zar ne?" "Zaboravi, Geraldine. Taje slika grozna, izgledam na njoj kao golemi balon." "Kad je ja doradim, nee tako izgledati", ree Geraldine uz smijeak. "Ili bolje reeno, kad je Paul doradi." Paul je momak koji radi u grafikom odjelu. Mlad, srameljiv, simpatian, cijeli ured zna daje nevjerojatno zaljubljen u Geraldine. Paul je jedan od rijetkih ljudi ovdje koji su mi zaista dragi. Ne poznajem ga ba tako dobro, ali uvijek je smiren i uvijek nae vremena da me pita kako sam, iako svi na njega vrite da napravi prijelom stranice, da stavi naslove na svoja mjesta i slike na svoj Appple Mac. Paul je ovjek koji uvijek osmiljava razglednice za ispraaj onih iz Kilburn Heralda koji su te sree da pronau novi posao. Drugim rijeima, Paul osim stoje iznimno drag momak, on je takoer i genijalac. "Zvrcni u arhivu", ree Geraldine "i reci im da ti poalju tvoju sliku." Deset minuta kasnije tekli se sjuri do mog stola nosei fascikl s mojom ogavnom slikom. Izvuem je i smjesta osjetim muninu vidjevi svoj dvostruki podbradak i goleme debele obraze. "Bez gledanja", ree Geraldine zgrabivi sliku. "Vratit u se kasnije i pokazati ti." Geraldine odjuri, ena s zadatkom, ovijajui ruke oko Paula i tepajui mu na takav nain da se on umalo ne rastopi. "Paaaauuul", ona e ruku omotanih oko njegova vrata. "Treba mi jedna usluga." "Naravno", ree Paul koji bi joj u tom trenutku najradije skinuo zvijezde s neba. "Jemima mora izgledati mravo." Paul se doimao smetenim. "Gledaj. Vidi ovu sliku?" Paul pogleda i klimne. "Ti si tako pametan deko da moe uiniti da ona izgleda mravije, zar ne? Mogao bi ukloniti podbradak i osjenati njezine obraze i uiniti je mravom." Paul se nasmijei. "Uinit u ti tu uslugu, Geraldine. Kad eli da bude gotova?" "Paaaaaaa", nato e ona pogledavi ga svojim krupnim plavim oima. "Ne bi to mogao uinit sad, bi li?" Paul sretno uzdahne, sve samo da zadri Geraldine u blizini, pa sjedne i skenira Page 60

Jemima J.txt Jemiminu sliku na raunalo. Fotografija se pojavi na ekranu i Paul, s pomou nekoliko poteza svojeg mia, izblijedi Jemimin podbradak. "Ovo je udesno", dahne Geraldine. "Moe li uiniti neto s njenim obrazima?" Paul joj suzi lice, a zatim odabere upravo istu nijansu Jemimine koe. Uz nevjerojatnu preciznost, on paljivo osjeni njezine obraze sve dok se ne ukazu jagodice. Savrene, prekrasne, istaknute jagodice. "Boe", ree on zurei u ekran. "Boe", ree Geraldine zurei u ekran. "Bila bi prelijepa da smravi. Pogledaj samo to lice, izgleda apsolutno zanosno, tko bi to uope mogao pomisliti?" Jasno, mi dobro znamo da bi Jemima bila prelijepa, ali Geraldine i Paul nikad nisu mogli ni sanjati kako bi izgledala da je mrava. "Kosa joj izgleda pomalo mlitavo. Znam da je to mija smea, ali moe li staviti nekoliko plavih pramenova, malo je posvijetliti?" "to misli da sam ja? Bog?" nasmije se Paul, no samo nekoliko poteza miem i Jemima ima zlatne, medeno plave pramenove. "A to emo s njezinim ruem za usne? Moe li promijeniti nijansu, ta crvena je prenapadna." "Kakvu boju eli?" Paul otvori prozor s bojama na ekranu i Geraldine pokae na prirodnu ruiasto-smeu. "Evo!" ree upirui prstom na siunu kockicu. "To je prava boja!" Jemima, piljei u njih s kompjuterskog ekrana, izgleda doista arobno, ali Geraldine zna da to nije dovoljno. "Priekaj me ovdje," ree ona Paulu. "Nismo jo zavrili. Vraam se za dvije sekunde." Geraldine otri do svog stola i urno rasprostre hrpu sjajnih asopisa koji samo to se ne prevale na jednu stranu. Vogue? Ne, previe minkerski. Elle? Ne, rtva mode. Cosmopolitan? Savreno. Zgrabi Cosmopolitan i potri natrag do Paula, prelistavajui stranice u trku. "Ova je prava!" ree, zastavi nad slikom djevojke s biciklom. Koa joj je svjea i blistava, tijelo sapeto u triko biciklistikih hlaica i vestu. Kosa joj je jednake boje kao i Jemimina na kompjuterskom ekranu. Opkoraila je bicikl, gledajui u fotoaparat, s jednom nogom na pedali. Nagnuta je prema naprijed i smije se. Ne izgleda kao model, nego kao iznimno lijepa djevojka za topla ljetna dana uhvaena fotoaparatom svog deka. "Ve zna to kanim rei, zar ne?" Geraldine e uz osmijeh. "Znam to kani rei", kae Paul uzimajui sliku djevojke na biciklu i skenirajui je. Ree i kopira. Klika i sjenci. I evo je. Vitka, zanosna Jemima Jones, opkorauje bicikl, s jednom nogom na pedali, za topla ljetna dana. Paul je snimi na disketu, odtampa jedan primjerak fotografije i preda je Geraldine. Mora si priznati kako je obavio nevjerojatan posao. "Ti si genijalac", ree Geraldine spontano ga poljubivi u obraz. "A ti si jedna nevjerojatno uvjerljiva ena", nasmijei se on. "A sad brii, imam posla." Geraldine otri do Jemime, koja telefonira, i bez rijei poloi odtampanu fotografiju pred nju. "Oprostite", kaem osobi na drugom kraju ice, jer Geraldine skakue gore dolje tik do mog stola i krevelji se. "Mogu li vas kasnije nazvati?" spustim slualicu i podignem komad papira kojim mi je Geraldine mahala pred nosom. "Onda?" kaem. "Ne elim upotrijebiti sliku nekog modela iz asopisa. Ve sam ti to Page 61

Jemima J.txt rekla." "Nije to nikakav model, idiotkinjo jedna", naceri se Geraldine. "To si ti." "Kako to misli, to sam...", i dok gledam fotografiju osjeam kako mi se oi ire u nevjerici, a vilica mi se objesi. "O moj Boe", proapem. "O moj Boe." "Znam", ree Geraldine. "Nisi li prelijepa?" Nijemo klimnem, odve okirana da bi prozborila, kaiprstom prelazei preko svojih jagodica i srcolike brade. "Kako? Hou rei, kad? Kako..." "Paul je to uinio", ree Geraldine "tako da to nije ba moje djelo. Samo sam mu rekla da doda nekoliko plavih pramenova, promjeni boju rua za usne i pronala sam ti novo tijelo. Kako ti se ini?" "Nikad ne bih pomislila." Nikad, kunem se Bogom, nikad ne bih pomislila da bih ikad mogla ovako izgledati. Ne mogu odvojiti pogled sa slike. elim je poveati i zalijepiti na lice, pokazati ljudima kako sam lijepa, pokazati im to lei ispod debljine. "Poalji je, poalji je", ree Geraldine. "Ova je slika vie nego dostojna Brada. Poalji je i vidjet emo to misli." Geraldine stoji iza mojih lea dok se ja ponovno spajam na Internet i aljem e-mail. 'Dragi Brad, primila sam tvoju sliku i izgleda savreno, malo je rei savreno, predobro da bi bilo istinito. Sigurno nisi izrezao sliku iz nekog asopisa? Bilo kako bilo, deki iz grafikog odjela su skenirali moju sliku snimljenu...' Pogledam Geraldine. "to da kaem, kad je snimljena?" "Napii daje to bilo ljetos. Reci da si s prijateljima vozila bicikl po Hyde Parku." "O.K.", nastavim '.. ovog ljeta kad sam bila s nekim prijateljima u Hyde Parku. Nadam se da e ti se svidjeti. Nisam ba u najboljem izdanju.' Nacerim se Geraldine. Ona se naceri meni. 'Veeras ponovno izlazim, ali nai emo se sutra (petak) u isto vrijeme, na istom mjestu. uvaj se. J.J., pusa.' "J.J.?" upitno e Geraldine. "Tako me on zove. Jemima Jones." "J.J. Svia mi se. Mislim da bih te i ja mogla poeti tako zvati." Umetnem disketu u kompjuter, disketu na kojoj je moja slika, i pritisnem PRILOG gumb pri dnu e-maila. Pridodam sliku pismu i pritisnem POALJI. Kad se pojavi potvrda da je pismo poslano, s olakanjem izdahnem i pogledam Geraldine s osjeajem krivnje. "Zar ne bi bilo grozno kad bi se poelio upoznati sa mnom?" "Ne budi budalasta. On je tisuama kilometara daleko od tebe, sigurna si kao kua. Hajde, idemo na aj." "Zvala je tvoja mama", zaurla Sophie iza zidova svoje spavae sobe kad stignem doma. "Rekla je da je nazove kad se vrati." "Hvala", doviknem prema stepenicama i uputim se u dnevnu sobu, zahvalna to u izbjei kurtoazni razgovor. "Bok, mama", kaem nakon to ona podigne slualicu u Hertfordshireu i kae 'halo' svojim otmjenim telefonskim glasom. "Kako si?" "Nije loe", ree moja majka. "Kako si ti?" "Dobro. Posao mi ide dobro. Sve je u redu." "A kako napreduje dijeta? Jesi li izgubila jo kilograma?" Evo nas opet. "Da, mama, izgubila sam pet kilograma u posljednja dva tjedna." Page 62

Jemima J.txt Barem jedanput govorim istinu i nadam se da e je ovo na trenutak zadovoljiti. Meutim, znam da traim previe. "Oprezno", ona e. "Ne smije ih prebrzo gubiti jer se nee zadrati. Zato se ne upie u teretanu, kao ja?" U mladosti je moja majka bila vitka i lijepa. Bila je glavna ljepotica, barem tako sama kae, a po starim crno-bije-lim fotografijama znam daje zbilja bila osobita. Prije udaje, izgledala je kao Audrev Hepburn, s ljepotom i elegancijom koja je odavala njezino porijeklo. Poela se debljati nakon to nas je prije esnaest godina napustio moj otac, i sad se, zaavi u srednje godine i s popratnom dosadom, napuhala kao balon, ali naravno, mama kao mama, ne miri se s tim, nego je to pretvorila u vraki dogaaj. Upisala se u teretanu, stekla potpuno novi krug prijateljica, sve redom pozamane dame koje dijele zajednike snove o zategnutim trbunim miiima i vrstim bedrima, i to je trenutano jedina stvar kojoj se u ivotu veseli. "Zbilja, Jemima, isplati se. Ovog sam tjedna izgubila jo jedan kilogram i stekla sam toliko novih prijateljica. Mislim da bi ti to samo godilo." "U redu, mama", kaem klonulo. "Pokuat u pronai neku teretanu u mojoj etvrti." to mi naravno ne pada na pamet, jer mislim da su te-retane ivi pakao. Razgovori s njezinom majkom, ini se, uvijek idu istim tokom. Njezina se majka nikad ne raspituje o Jemiminom poslu, njezinim prijateljima, njezinom drutvenom ivotu. Uvijek je pita za teinu, a Jemima mehaniki zauzima obrambeni stav, briljivo ga suspreui s umornim uzdasima. Majka, vidite, misli kako Jemimi eli samo ono najbolje. No zapravo, majka eli samo ono najbolje za majku. Majka eli vitku, lijepu ker na kojoj bi joj zavidjelo cijelo susjedstvo. Majka je eli voditi u oping i ponosno je pokazivati dok se uvlai u minijaturne hlae. Majka se eli okrenuti prodavaici i samodopadno izjaviti 'to ta dananja mlade nee sve odjenuti. Zbilja, ne znam kako im to uspijeva'. Njezina majka eli s Jemimom proetati ulicom i osjetiti nemjerljivi ponos, eli upijati poglede divljenja to obasjavaju ljepotu njezine keri. Ono to nipoto ne eli jest upravo ono to ima. Ker koju voli, no koje se srami. Jer upravo u ovom trenutku Jemimina majka nastoji svim silama ne odvesti u oping svoju ker. Nastoji izbjei saaljenje u pogledu prodavaica, ponienje stoje prisiljena odlaziti u duane za krupnije i zurenje ljudi dok koraaju po ulici. Jemimina majka voli Jemimu, duboko, onako kako samo majka to umije, no udi za tim da Jemima izgleda drukije. Kad bi samo Jemimina majka mogla vidjeti sliku koju je Geraldine maloas stvorila, Jemimina bi majka briznula u pla. "A kako tvoj drutveni ivot?" najzad upita moja majka. Da joj kaem kako sam sino bila na piu s najarob-nijim mukarcem u dravi? Da joj kaem kako sam preko Interneta upoznala najarobnijeg mukarca u Americi? Da joj kaem o fotografijama? "Dobro", kaem na kraju. "U redu je." "Onda, to jo ima novoga?" ree moja majka, koja uvijek na ovaj nain privodi razgovor kraju. "Nita, mama", kaem ono to i uvijek. "Nazvat u te idui tjedan." "U redu, i svaka ast za tu dijetu. Samo tako nastavi." Spustim slualicu i izvuem svoju sliku iz torbe. Oprezno, daje Sophie i Lisa ne bi spazile, pripravim nam svima aj, zatim odem gore i legnem na krevet i dugo dugo vremena zurim u svoju sliku. Page 63

Jemima J.txt 11. poglavlje 'PREDIVNA SI! !' pie u e-mailu na mom ekranu. 'Nisam mogao povjerovati kad sam primio tvoju sliku, rekla si kako sam ja predobar da bi bio istinit, ali ti izgleda kao manekenka! Nisam ni sanjao da Engleskinje mogu tako dobro izgledati! Zbilja bih volio uti tvoj glas, to misli da malo avrljamo na telefon? Razumijem ukoliko ne eli dati svoj broj telefona, stoga ti ja dajem svoj. Moda bi me mogla nazvati kasnije danas. 310 266 8787. Nadam se da emo se uti kasnije, J.J. uvaj se. Brad, pusa.' "Dakle", ree Geraldine stojei iza Jemiminih lea itajui pismo. "Dakle", mehaniki opetujem osjetivi nepojmljivo grizo-duje. "U lijepu si me frku uvalila." Geraldine prasne u smijeh. "Nije to nikakva frka, nego zabava. Mogla bi postati frka jedino kad bi te poelio upoznati, a budui da je tako daleko mislim da se to ne moe dogoditi. Onda, hoe li ga nazvati?" "Zato ne?" Nemam to izgubiti. "Nazvat u ga malo kasnije." "Kladim se da ima strano seksi glas", ree Geraldine. "Samo da ne zavrava svaku reenicu sa 'ono kao' i 'ku-zis . Nasmijem se. "Ba si zlobna, Geraldine, ponekad te zbilja ne razumijem." "Moda jesam zlobna, ali ti si, draga moja Jemima, potpuno naivna, i stoga ti je potrebna dobra vila poput mene koja e misliti na tvoje dobro. "Bena Williamsa, lijepo molim", ree glas s druge strane ice. "Pri telefonu", kae Ben uglavivi telefon meu jedno rame i glavu, pregledavajui pritom hrpu papira na stolu. "Dobar dan", ree djevojka zvuei mlado, zvuei kao nitko vaan. "Ovdje Jackie s London Davtime televizije." "Oh, dobar dan!" ree Ben, panje najednom prikovane na glas s druge strane telefonske linije. "Ja sam tajnica gospoe Diane Macpherson. Jutros smo zaprimili vau molbu za posao i Dianu zanima kad biste mogli doi ovamo na razgovor." Izgovarajui ove rijei Jackie promatra Benovu fotografiju i smije se u sebi jer se okladila s Dianom kako mu glas nee biti ni blizu tako seksipilan kao to mu je lice. Smije se jer se prevarila. Isuse, kako se samo prevarila. "Oh!" ree Ben. "Fantastino!" 'Priberi se', kae sam sebi, faudi ravnoduan, ovo zacijelo nita ne znai'. "Pa, kod mene vlada zatije ovaj tjedan, kad elite da doem?" "Zaprimili smo tisue molbi i nastojimo vidjeti ljude s ueg popisa to je prije mogue. Postoji li ansa da navratite danas popodne?" Postoji li ansa? Postoji li ansa? Ben e stvoriti ansu. "Danas popodne mi odgovara. Moe li oko tri?" "Oko tri bi bilo sjajno", ree Jackie pribiljeivi u glavi kako mora popraviti minku nakon ruka. "Pitajte za mene na glavnoj recepciji i doi u po vas." "Trebam li neto ponijeti?" pita Ben. "Nita", ona se nasmije "osim sebe." Ben spusti slualicu i pogleda oko sebe. Bijedno, pomisli. Ova je prostorija ispunjena bijednim stolovima, bijednim raunalima i ljudima u bijednim pohabanim odijelima. Uskoro u, misli dalje, raditi na televiziji, gdje su svi elegantni i imaju stila, gdje se vie nikad neu morati nositi s svakodnevnim besmislicama u Kilburn Heraldu. Oprezno, Bene, sjeti se one stare: ne pravi raanj dok je zec u umi, no s druge strane, da Page 64

Jemima J.txt ste kojim sluajem primili Benovu fotografiju i sami biste ga pozvali na razgovor. Neka bude jasno, da nije bilo Jackie, Bena Williamsa ne bi uope uoili. Istina je da je London Daytime televizija zaprimila tisue molbi, a istina je i to da je veina njih smjesta odaslana u kadrovsku slubu gdje je razmjetena na tri hrpe: Da, Ne, i Moda. Ben je, meutim, bio lukav. Ben je naslovio svoje pismo izravno na ime Diane Macpherson te je njegova molba zaobila kadrovsku slubu i zavrila ravno na Jackienom stolu. Jackie je ve imala nekoliko takvih molbi, jer nekolicina potencijalnih televizijskih vodilja posjeduje dozu zdravog razuma ba poput Bena Williamsa, no nijedan od njih nije zapeo za Jackieno oko kao to je to Ben. Jackie ih je sve kanila strpati u interni fascikl kako bih ih poslala ravno u kadrovsku slubu, kad spazi Benovu fotografiju, i im je proitala njegovo pismo uputila se u Dianinu sobu. "Diana", rekla je ulazei kroz vrata, jer ovo je televizija i formalnosti koje se obino povezuju s hijerarhijom u velikim tvrtkama, ovdje ne postoje. "Mislim da bi trebala ovo pogledati." "Nije valjda jo jedna vraja molba za posao", rekla je Diana. "Poalji je u kadrovsku slubu." "Zaista", ree Jackie sjedajui i podvinuvi noge pod sobom "zaista mislim da bi ovo trebala pogledati." "Zbilja ti se svia" nasmijei se Diana, prvo posegnuvi za fotografijom. "Mmm", ree oblizavi usnice. "Potpuno te razumijem. Diana Macpherson je snana ena, to se i podrazumijeva budui da je dola na mjesto izvrnog producenta jedne tako velike emisije kao to je to London Nights. Ona je pored toga i slobodna, a sluajno gaji osobitu naklonost spram lijepih mladia kao to je Ben. Diana Macpherson je nebrueni dijamant - odgajana na dravnoj skrbi, bila je jedina od takvih djevojka koja je dobila stipendiju za dobru djevojaku kolu, a zatim se upisala na fakultet. Ona je poblajhana plavua, koja u etrdeset i prvoj moda nije u cvijetu mladosti, no za njom se jo uvijek okreu glave zahvaljujui njezinim mikro minicama i grivom plave kose. Od nje svi zaziru i rijetki su oni koji su zadobili njezino potovanje, no oni koji jesu takoer su dobili njezinu bezuvjetnu odanost. Ona potuje Jackie jer Jackie dolazi iz slinog okruenja kao i Diana, a Jackie je bistra djevojka. Jackie je moda trenutano zaposlena kao tajnica, no kad doe pravo vrijeme, Diana e je promovirati u novinara istraivaa, a onda je itav svijet njezin. "Onda, tko je on? Ima li kakva iskustva pred kamerama?" "Nema", ree Jackie "ali je zamjenik urednika rubrike vijesti u nekim lokalnim novinama i zvui savreno za vijesti i politiku." "Vijesti i politika? teta je profukati takvo lice na vijesti i politiku. Ma kakvi, mogao bi biti bolji za zabavni dio programa. Ali opet, moe se pokazati kao potpuni promaaj na ekranu." Diana neko vrijeme sjedi u tiini, razmiljajui. "Zato ga ne pozove na razgovor?" ree Jackie. "Tada emo vidjeti je li toliko dobar kao to izgleda." "Pa da", ree Diana. "Dobro bi mi dolo da mi se opet jedan zgodan deko mota po uredu." Jackie se nasmije, jer je posljednji zgodni deko koji se motao po uredu zavrio kao voditelj vlastite emisije, zahvaljujui svojoj aferi s Dianom. Page 65

Jemima J.txt "Hajde", rekla je Diana. "Nazovi ga i vidi moe li doi danas popodne." Ali Ben, razumije se, ne zna nita o ovome, iako je oito kako ovo nije prvi put da mu vlastiti izgled otvara vrata. Ben je odve uzbuen da bi analizirao pravi razlog zbog kojeg je odabran da se nae s ljudima na London Daytime televiziji i odve uzbuen da bi priveo posao kraju. "Jemima", ree na interni telefon nakon to se pozdravio s Jackie. "Ben je. Moe li se nai sa mnom na ruku?" "Kad? Sad?" "Aha, vidimo se dolje. Moram ti neto rei." "Pozvali su me na razgovor," ree Ben dok ekamo u redu u kantini. "Moe li vjerovati? Idem danas popodne!" "To je nevjerojatno!" Naravno da se radujem zbog njega, nisam toliko zlobna no, iako se trudim dijeliti njegovo oduevljenje, osjeam kako mi srce krvari. "Vidi," kaem vedro, pokuavajui prikriti osjeaje dok ga nestano gurkam pod rebra. "Rekla sam ti da e znati kako si predobar da bi te zaobili." "Znam," uzdahne Ben. "No zbilja se nisam nadao da e mi pruiti priliku," njegovo se lice snudi. "Moda i nee. Moda loe proem s tom Dianom Macpherson i tu se sve zavri." "Ma molim te. Razgovarat e sa enom? Onda upada. Sve to mora uiniti jest armirati je i bum! Evo te na televiziji." "Zbilja tako misli?" "Da", kimnem. "Zbilja tako mislim." "Oh Boe, nadam se da u ga dobiti." "Hoe", kaem znajui da sam najvjerojatnije u pravu, da e se bogovi smilovati na Bena Williamsa zbog njegova sjajnog izgleda i leernog arma. Nosimo nae pladnjeve do stola i sjednemo, ja s tanjurom salate, prave salate za razliku od onih koje plivaju u majonezi i kalorijama. S Benom sam, sjeate se? Ben me pozvao na ruak, a protekla dva tjedna moj apetit, ini se, ionako nije kao nekad. Znam da sam izgubila samo pet kilograma, no ve se sad primjeuje razlika. Odjea mi je neznatno ira, hlae mi se vie ne urezuju na mjestu gdje bi se trebao nalaziti moj struk, niti pucaju po avovima pri sjedanju. Ve sam bila zaboravila kako je ovo dobar osjeaj. Zasad se ini kako mi se apetit smanjio, a posljednja sam dva tjedna dorukovala samo malu zdjelu zobenih pahuljica i zaobilazila u irokom luku svoje uobiajene sendvie sa slaninom. Miris me i dalje mami svakoga dana, no nekako sam nauila nositi se s tim, othrvati se iskuenju. "Moe li me zamisliti na televiziji?" kae Ben, izgledajui kao da se pogubio u svijetu kamera i pisama oboavatelja. "Bilo bi to udesno." "Nikad nisam razumjela ljude koji ele dospjeti na televiziju", zaueno ga pogledam. "Ne mogu zamisliti nita gore od toga." "Zato?" "Pa, recimo za poetak, pomisli na nedostatak privatnosti. Odjednom, gdje god da ode ljudi te prepoznaju i ele tvoj autogram, ili tvoje vrijeme." Ben se iskesi. "Fantastino!" ree. "A onda", nastavim kolutajui oima "sva ta medijska pompa. Mislim, i sam zna kako to izgleda. im se pojavi na ekranu postaje javno dobro, to znai da novine imaju dozvolu za iskopavanje onoliko smea koliko mogu pronai. "Pokuava li rei kako imam neke prljave tajne?" ree Ben, nacerivi se. "Zar nemaju svi?" pogledam prema stropu pomislivi kako bih ja trebala biti na televiziji jer sam vjerojatno jedina osoba na svijetu koja nema neku mranu tajnu. "Kako bilo, ne Page 66

Jemima J.txt moraju ni biti prljave. Sjeti se samo koliko si puta otvorio uti tisak i vidio bivu curu ili deka neke slavne osobe koja prostire njihovo prljavo rublje. Ne bih to mogla podnijeti. Pomisli tko e sve samo ispuzati iz movare." "Nisam o tome razmiljao", ree Ben. "Ali mislim da nijedna od mojih bivih ne bi uinila tako neto." "Nevjerojatno je na to su sve ljudi spremni kad nanjue novac." "Boe, ako netko ponudi jednoj od mojih bivih novac u zamjenu za pojedinosti iz naeg seksualnog ivota, neka im je sa sreom. Mislim da nee pronai nita zanimljivoga." Lice mi oblije rumenilo, moete li to povjerovati? Ben spomene seks, a ja odmah porumenim. Bez obzira to nije prolo dugo otkako sam sjedila s njim i gledala pornografiju na Internetu. Ma kakvi, on samo spomene rije i ja prokleto pocrvenim. "Oh dobro", kaem. "Izgleda da se to samo dogaa ljudima koji se proslave preko noi i to bez ikakvog razloga, valjda uivaju u svoj toj pozornosti. Vjerojatno se nitko ne bi gnjavio reporterima London Davtime televizije." "A to je s voditeljima vijesti na BBC-ju?" "Je li to ono to eli raditi?" Ben zastenje u hinjenoj ekstazi. "Ubio bih samo da postanem BBC-jev voditelj vijesti." Zapanjena sam. "Pravo si iznenaenje. Nikad to ne bih pomislila." "Ima mnogo toga to o meni ne zna", nestano e Ben, bacivi se na svoj ruak. "Onda", ree Geraldine, uguravi se do njih. "Je li ti Jemima spominjala svog novog deka?" "Geraldine!" Umukni! Ne elim da Ben dozna za Brada. Ali, s druge strane, otkrije li da sam nekome privlana moda me pone promatrati u sasvim novom svjetlu. to mislite, vrijedi li pokuati? "Pa?" ree Geraldine. "Jesi li?" "Kakvog deka?" ree Ben. "Prekrasnog kalifornijskog komada s Interneta." "Ne", ree on "ne znam nita o tome. Ne mogu vjerovati, Jemima Jones, arala si po Internetu?" "Ne sasvim. Samo sam ponovno otila na stranicu LA Cafea, malo sam se zabavljala i brbljala s tim tipom, Bradom." "Brad!" Ben prasne u smijeh. "Boe, kako tipino ameriki." "Ali Brad je apsolutno prekrasan, za umrijeti. Pravi komad. Nema nikakve dvojbe," ree Geraldine. "Kako ti to zna?" Ben je znatieljan. "Poslao mije svoju sliku," kaem, poeljevi da ova tema nije pokrenuta, jer to god mislili o tome, sastanci na Internetu zvue otuno poput javljanja na oglase za Usamljena srca, i prije nego to se zapitate, ne, nisam to nikad uinila. "I", pridoda Geraldine, mljackajui ustima punim hrskave kupus salate, bez preljeva "nazvat e ga danas popodne." "Ba dobro", ree Ben rastreseno, gledajui na svoj sat i poskoivi. Bacim pogled na svoj sat i vidim da e morati pouriti ukoliko eli stii na vrijeme na razgovor. "ao mije, cure", ree ustajui. "Moram pouriti." "Sretno", doviknem dok Ben hita vani. "Sretno?" Geraldine me upitno promatra. "Zbog ega?" Page 67

Jemima J.txt "Oh, nekakav intervju koji mora obaviti popodne." Bravo, Jemima, to volim vidjeti, brzo si se snala. "Onda, kad e nazvati komada?" "Ne znam", dramatino uzdahnem. "Sve to moe prilino gadno zavriti, nisam sigurna elim li uope." "Ma kvragu", ree Geraldine "to moe izgubiti?" U pravu je. Znam daje u pravu. Zajedno se uputimo natrag, a Geraldine mi pripovijeda o mukarcu kojeg je upoznala prolog tjedna, izvjesnom Simonu, koji vozi Mercedes vrhunske klase, zaposlen je u bankarstvu i veeras je izvodi na veeru. "U redu", ree ona, naslanjajui svoju siunu pozadinu na moj stol. "Podigni tu slualicu i nazovi Brada." "Ne mogu", kaem smijeei se. "Jemima! Samo nazovi!" "Ne", odrjeito odmahnem glavom. "Zbilja, ponekad me baca u oaj. Zato ne?" "Zato", uinim stanku radi dramatinijeg uinka. "Zato stoje u Kaliforniji est sati ujutro i mislim da nee biti presretan." "Oh", ree Geraldine. "U tom sluaju vraam se ovamo u pet sati i oekujem da u te vidjeti za tim telefonom. Na meunarodnom pozivu. Dogovoreno?" Klimnem glavom. "Dogovoreno?" Doista, tono u pet sati Geraldine se nae kraj mojeg stola. Daje bolje ne poznajem pomislila bih kako je namjestila alarm na satu. "O.K., O.K.", nasmijem se, podiui slualicu. "Zovem ga." Biram broj bez da razmislim to zapravo inim, samo se smijui Geraldine, koja mi se iskrevelji prije nego to iezne iz ureda. "Teretana B-Fif, veselo izgovori glas amerikim naglaskom na drugom kraju linije. "Dobro jutro, kako vam mogu pomoi?" "Dobro jutro", kaem najednom se zapitavi kojeg vraga to inim. "Mogu li razgovarati s Bradom, molim lijepo?" "Naravno, gospoo. Mogu li znati tko ga treba?" "Jemi...", zastanem. "J.J.", Gospoa? "Molim vas ostanite na liniji." Sjedim i ekam, i umalo to ne spustim slualicu no, ba prije nego to to uinim, netko se drugi javi na vezi. "Dobro jutro", ree drugi vedri enski glas. "Kako vam mogu pomoi?" "Oh, zdravo. Mogu li razgovarati s Bradom, molim lijepo?" "Mogu li znati tko zove?" "J.J." "Molim vas ostanite na liniji." "Halo?" dubok, zanosan, muevan kalifornijski glas. "J.J.?" "Brad? Ja sam, J.J." "Oh, moj Boe, nazvala si me! Ne mogu vjerovati da si me nazvala. Tako je lijepo priati s tobom." "Hvala", kaem ne znajui to bih drugo rekla. "Tek to sam stigao u ured, kakvo divno iznenaenje." "Pa ovdje je pet popodne, tako da se ubrzo kupim doma." "Boe, glas ti je seksi kao i slika, koja je sad, moram ti to rei, privrena na zid. U stvari, ba te gledam sad dok priamo." "Zbilja sam polaskana." Kad bi samo znao pravu istinu. Page 68

Jemima J.txt "Onda J.J., kako ti je protekao dananji dan?" "Bilo je u redu. Jutros sam malo snimala, stoje bilo zabavno." Samo me nemoj pitati to, molim te. I on, sreom, ne pita. "Potpuno shvaam zato si na televiziji, izgleda tako dotjerana, mislim da je to prava rije. "to, ak i na biciklu za vrueg ljetnog dana?" "Upravo tako. Morao sam svima ovdje pokazati tvoju sliku, i joj, moram ti rei, ve ima klub oboavatelja u Kalif ornij i." "Boe, tako mije neugodno", glasno uzdahnem. "Nema ti zato biti neugodno. Mislim da je sjajno to vjeba i brine se za zdravlje, upravo si moj tip ene." "Dobro", kaem malo se pribravi. "Cilj mi je zadovoljiti vas." Brad se nasmije. "Onda, uj, Jemima, ono to ne mogu razumjeti je kako to da nema deka. Mislim, znam da si rekla kako si nedavno prekinula vezu, ali mukarci ti se zacijelo bacaju pod noge." "Ne bih ba to tako rekla. Istina je da upoznajem mnogo mukarca zbog svog posla, no valjda sam previe izbirljiva." "Onda sam poaen to ti se moja slika svidjela dovoljno da me nazove. Nego, priaj mi jo neto, volim taj tvoj naglasak. Ispriaj mi sve o sebi." "Boe, odakle da ponem?" "O.K., reci mi neto o svojim roditeljima, ima li brae i sestara?" "Nemam brae i sestara. Jedinica sam i roditelji su mi razvedeni." "Oh, to je gadno", ree Brad. "Moji takoer. Jesu li se tvoji razveli kad si bila dijete?" "Aha", kaem pitajui se zato pobogu sve ovo govorim nekome tko je praktino potpuni stranac, kad niti moji najblii, odnosno, Sophie, Lisa i Geraldine, ne znaju nita o mojoj prolosti. "Majka mi je nesretna. Ogorena je i zamjera to je ostala sama i nastoji se mijeati u moj ivot daleko vie nego stoje to normalno, stoje uglavnom razlog mog preseljenja u London." "Znai, nisi iz Londona?" "Ne, odrasla sam na selu. Odnosno, u malom gradiu u okolici Londona, to je pretpostavljam zapravo periferija." "A jesi li se ikad osjeala usamljeno kao dijete? Jesi li eljela brata ili sestru?" Ne da sam bila samo usamljena kao dijete, nego oajniki, bolno usamljena. Znala bih nou lijegati u krevet i sklopiti ruke, molei Boga da mi donese brata ili sestru, ne razumijevajui u potpunosti da bez oca postoji mala, ako i ikakva, ansa da se to dogodi. No iako sam otkrila vie nego to sam kanila, ovo bi bilo ipak previe, stoga duboko udahnem i leerno izjavim: "Ponekad, ne ba esto. Bilo je u redu biti sama. "Gle", ree Brad nakon to sam ga zasula uljepanim pojedinostima iz svog djetinjstva, pojedinostima lienim patnje. "Ovo bi moglo zvuati suludo, budui je ovo prvi put da zapravo razgovaramo i gotovo da se uope i ne poznajemo, no imam osjeaj da bi se ovo moglo razviti u neto doista osobito." Zastane dok ja pokuavam probaviti njegove netom izgovorene rijei jer, da budem iskrena, jedini razlog zbog kojeg ovo inim jest puka dosada, a ne zato to sam mislila kako se ovo moe razviti u neto osobito. I zaboga, ovaj je ovjek praktiki stranac. Priznajem, iznimno zgodan stranac, no sve se skupa ini bizarnim. Nismo se nikad sreli, ovo je na prvi telefonski razgovor i mogao bi biti kakav serijski ubojica. Osim toga, kako zna da sam ono za to se predstavljam? Oh. Page 69

Jemima J.txt Moda je bolje da siem s tranica ovakvih misli. "J.J.? Jesi li jo na vezi?" "Da, oprosti. Nastavi." "Pa, jednostavno znam da zvui malo ludo upoznati se preko Interneta, ali opet, ljudi se na taj nain upoznaju diljem svijeta i ponekad zbilja uspije. Gle. Mislim da si sjajna. Mislim da si zabavna, i iskrena, i lijepa i svia mi se tvoj naglasak i ne elim te uplaiti, ali zaista bih se volio sresti s tobom." Hvala dragom Bogu to me Brad ne moe sad vidjeti, to ne moe vidjeti kako je lice problijedjelo, kako se ozbiljno bavim milju zadaviti Geraldine jer sam znala, prokleto sam znala da e se upravo ovako stvari odvijati. "Ne predlaem ti da doe ovamo, mislim, znam da bi ti to bio veliki korak i vjerojatno si dosta zauzeta na poslu, no to misli kad bih ja doletio tamo i naao se s tobom?" "Ovaj", kaem matovito nastojei dobiti na vremenu, molei se za posredovanje s nebesa, to mi naravno nije usliano. "Ovaj" opetujem. "O.K." nato e Brad. "Vidim da sam te malo zbunio, ali ne bi li mogla jednostavno razmisliti o tome?" "O.K." laem. "Razmislit u." Zatim, kao da sve ovo nije bilo dovoljno, uinim neto nezamislivo. Dajem Bradu svoje brojeve telefona, kuni i izravni broj na poslu (jer nipoto ne bih htjela da se razotkrije istina o moj karijeri vrhunske televizijske voditeljice) i, nakon to se pozdravimo, spustim slualicu i odem do zahoda kako bih se pogledala u zrcalo. Promatram svoj podbradak, obraze, svoju glomaznost, i tako stojei donesem odluku. Veliku odluku. Odluku toliko znaajnu da mi je ak i ovom trenutku jasno kako e ona promijeniti moj ivot. Otrim natrag do stola, odnosno od-vuem se, zgrabim torbu, i sjurim se niz stepenice. Ne kanim daleko. Koraam, gotovo treim korakom, po Kilburn High ulici prema novoj minkerskoj teretani koja tek to se otvorila. Svakog dana prolazim pored nje, jedva primijetivi daje tu jer to bi, napokon, jedna teretana mogla meni predstavljati. No danas je dan kad se moj ivot poinje mijenjati. I uguravi se kroz dvostruka vrata prilazim elegantnoj plavui na recepciji svom odlunou koju sam mogla skupiti. "Zdravo", kaem. "Htjela bih se upisati." 12. poglavlje "Dat u vam obrazac", kae plavua za recepcijskim stolom, gledajuu Jemimu Jones s neto veom dozom znatielje, jer ne moe posve razumjeti zato bi se netko Jemimine debljine poelio upisati u teretanu. Jasno, trebala je shvatiti kako ona eli smraviti, no stvar je u tome to ova potpuno-minkerski-nova teretana nije bilo kakva klasina teretana. Cijena upisa je 15 funta, a nakon toga mjesena lanarina stoji 45 funta. Pozamana svota, upravo stoga kako bi se rijeila ljudi kao to je Jemima Jones. Dobro je to Jemima nije malo prolunjala okolo prije nego to se upisala, jer da je kojim sluajem vidjela kakvi ljudi dolaze u ovu teretanu, izletjela bi vani prije nego to si rekao keks. Vidjela bi na spravama mondeno drutvo u svom punom sjaju, nagovjetaje znoja to naglaava njihova preplanula tijela do maksimuma. Vidjela bi ene u svlaionici kako briljivo nanose minku prije nego se usude izai, tek za sluaj da ovjek njihovih snova sjedne na susjedni bicikl. Vidjela bi sredovjene kuanice, supruge bogatih biznismena, s kojih blijeti zlato dok Page 70

Jemima J.txt gaze gore pa dolje i gore pa dolje i gore pa dolje da bi odrale svoja tijela savrenima nakon turneje veera kojima su prisustvovale. Vidjela bi miiave mukarce, svi redom mladi, svi redom uvjebani, svi toliko zgodni da ovjek ne povjeruje, koji dolaze u teretanu djelomino kako bi odrali vrhunsku formu, a djelomino kako bi gledali ene. I Jemima bi Jones bila odve isprepadana da bi kroila nogom kroz vrata, no sreom voditeljica nije tu i nema nikog tko bi Jemimi pokazao sve mogunosti koje teretana moe ponuditi, tako da Jemima samo uze obrazac i sjedne u predvorje kako bi ga popunila. Lagano problijedi na cijenu, ali mala je to cijena za vitkost, a ova joj je teretana toliko blizu da nee imati izliku za neodlazak, pa s olovkom u rucj pone ispunjavati mjesta oznaena za odgovore. Kao to svatko, tko provodi svaku veer pred televizorom trpajui u sebe brzu hranu, zna - najtei dio reima vjebanja jest poduzimanje prvog koraka. Jednom kad pronaete motivaciju za poetak, vjebanje se moe pretvoriti u neobinu ovisnost, zapravo vrlo slinu Internetu. Kad je obrazac bio ispunjen i kad je napisala broj bankovnog rauna za izravno naplaivanje, ona se vrati do re-cepcijskog stola. "Ovaj, jo nikad nisam zapravo bila u teretani", kaem osjeajui se silno glupavo dok mi plavua predaje hrpu papira, raspored sati, informacije o teretani. "Ne brinite", ree plavua vedro se nasmijeivi. "Mnogi od ljudi ovdje nisu nikad ranije bili u teretani. Morat emo vas odvesti na strunu procjenu na temelju ega e osmisliti program za vas." Tijelo mi se napne dok ekam da me osine pogledom od glave do pete, no ona to ne uini, samo se nasmijei i otvori veliki rokovnik na stolu i pone prelistavati stranice. "U normalnim biste okolnostima morali priekati otprilike tri tjedna za strunu procjenu, no upravo su nam otkazali jednu sutra ujutro. Odgovara li vam u osam ujutro?" Sutra u osam ujutro? Je li ona luda? Osam ujutro je usred noi. "Osam ujutro mi odgovara", ujem se kako izgovaram, rijei ostanu visjeti u zraku prije no uspijem promisliti o ovome to sam netom izlanula. "Divno", ree plavua upisujui moje ime. "Nije vam potreban triko, samo obina majica i kratke hlaice..." Pogleda me i uoi kako mi se lice objesilo na samu pomisao o meni u trikou. "Oh, tajice e biti dovoljne. I tenisice, morate imati tenisice." "To je u redu", kaem pitajui se gdje u dovraga pribaviti svu tu opremu, no zapoeto treba i dovriti, i pogledavi na sat shvatim kako je ve 18:15, a znam da ima jedna prodavaonica sportske opreme u oping centru u Bayswateru koji je jo neko vrijeme otvoren. Odlazim iz teretane i, koliko god zvualo ludo, uvjerena sam da su mi koraci ve laki, moje se oblije, ini se, smanjilo, a u glavi se ve mogu vidjeti kako u izgledati. Mravo. I lijepo. Kao to sam neko bila, pretpostavljam, kao dijete, prije nego nas je otac napustio, prije nego sam otkrila kako je hrana jedina stvar koja mi moe ublaiti bol zbog osjeaja naputenosti od strane beutnog oca. Uskoim u taksi 'jao, jao, Jemima, ovih si dana pomalo ekstravagantna' i kaem vozau da me odvede do Whiteley-sa, gdje se ne obazirem na prodavaonice odjee, cipela, ak ni na knjiare, nego se uputim ravno prema pokretnim stepenicama to vode u prodavaonicu sportske opreme. Pola sata kasnije ruke mi se vuku po podu pod teinom vreica. Kupila sam trenirku, dva Page 71

Jemima J.txt para tajica od likre, tri para arapa i par svjetlucavih Reebok tenisica. Danas sam potroila toliko novaca da nema anse da se predomislim. To i jest cilj. I dok odlazim iz oping centra na nekoliko trenutaka zastanem promatrajui uskomeanu gomilu ljudi, sluajui mjeavinu glasova iz svih krajeva svijeta. Mogla bih otii ravno doma, to je ono to bih prije nekoliko tjedana i uinila, ali pogledajte samo ovu ulicu, pogledajte posljednje zrake sunca. Predveerje je prekrasno i nisam spremna otii doma i sjesti pred televizor, ne jo. I dok tumaram niz Queensway, gurajui se meu gomilom turista, poinjem se osjeati kao da sam na odmoru, a moe li se bolje raditi na odmoru doli sjesti u kafi na ploniku i uivati u piu. U normalnim okolnostima naruila bih kapuino, i pojela okoladu s vrha prije nego u dodati tri vreice eera, no stvari su krenule drugim tokom, i ja pronaem mali okrugli mramorni stoli pred slastiarnom i naruim negaziranu mineralnu vodu. Nema nita za itati, niti ima ikoga s kim bi razgovarala, no Jemima se odavno nije osjeala ovako sretnom. Sretnije, moda, nego ikad u ivotu. Sjedi tamo na zalazeem suncu nesvjesna kako joj lice obasjava iroki osmijeh jer po prvi put u ivotu poinje osjeati kako ivot nije gnjavaa. ivot joj je uzbudljiviji nego je to ikad bio. ivot Jemime Jones neko se vrijeme tromo kotrljao, no danas je dan kad se napokon preokrenuo naopake. Ben Williams je upravo stigao doma i otkrio kako mu na telefonskoj sekretarici svijetle tri nove poruke. Dvije su za njegove cimere, a zadnja je Richardova, njegovog najstarijeg prijatelja. Bili bismo rekli najboljeg, no ne moemo to govoriti preesto jer mukarci, napokon, ne bi trebali imati najbolje prijatelje, oni bi trebali imati kompie. Bilo kako bilo, Ben podigne slualicu i nazove svog najboljeg prijatelja, najstarijeg prijatelja, najboljeg kompia, jer pod a) eli s njim razgovarati budui da se nisu uli ve neko vrijeme, i pod b) naprosto mora nekome ispriati o dananjem intervjuu jer bi se vrlo lako mogao rasprsnuti. "Rich? Ja sam." "Ben! Kako si, stari?" ovo je nain kojim se obraaju jedan drugome. "Dobro sam, Rich, a ti?" "Kotrljam se nekako, Bene. Kotrljam se. Nisam te vidio itavo stoljee, to ima novo?" "Zapravo, imam neke novosti." Richardov se glas spusti do apta. "Poznajem jednog dobrog doktora." "to?" "Napumpao si neku ribu?" "Ne budi smijean", Ben prasne u smijeh. "Nisam nikog napumpao, da sam barem imao priliku za to! Ma ne, bio sam danas na razgovoru za posao." "Sjajno, kakav posao?" "Ma daj, Rich, moe ti i bolje. Koji je moj posao snova?" "Ne! Imao si razgovor za voditelja vijesti? Nemoj mi rei, pa to je neto ozbiljno." "Nije bilo za voditelja vijesti, ali jest za televiziju. Bio sam na razgovoru na London Davtime televiziji za reportera u novoj emisiji." "Izvrsno. Kad e znati?" "Nisam siguran. Doimali su se zainteresiranima, ali moram jo proi probno snimanje." "Sretno, volio bih vidjeti svog kompu na televiziji. Zamisli samo kako e se moi upucavati?" Ben se samo smije, jer Ben eli ba sve ispriati Richardu. eli mu ispriati kako je uetao unutra i sjedio u ogromnom predvorju televizijske kompanije nadsvoenim Page 72

Jemima J.txt staklenom kupolom. eli mu ispriati kakav je to osjeaj kad sjedi tamo okruen slikama televizijskih zvijezda i kako mu je priao jedan slavni voditelj jutarnje emisije i sjeo do njega. eli ispriati Richardu kako se vozio liftom i kako je izaao osjeajui muninu izazvanu nervozom i ekao pred uredom da se pojavi tajnica i da ga uvede. eli mu rei kako je ljubazna bila tajnica, zapravo moda pomalo previe ljubazna, no kako je pretpostavio da su takvi svi zaposlenici na televiziji. eli ispriati Richardu kako je uao u ured i upoznao Dianu Macpherson. O njezinoj minijaturnoj mini suknji i visokim potpeticama, i kako je ve kroz nekoliko minuta odbacila svoje cipele i stavila noge na stol. eli ispriati Richardu kako ga je Diana fiksirala hladnokrvnim pogledom i rekla: "Pa da ga jebe, Jackie je imala pravo, uivo si jo zgodniji." eli mu ispriati kako ju je nasmijavao, kako su dospjeli do teme o strahotama samakog ivota, kako se pretvarao izjednaavajui njezine jezive prie s njegovim vlastitima, jer doista je osjeao kako su na izvjestan nain povezani. eli mu ispriati da nisu ba previe razgovarali o televiziji, ili pak poslu. Kako se inilo daje daleko vie zanima on te kako uope nije imao osjeaj da je na razgovoru za posao, nego vie na aici razgovora s prijateljicom, i misli li Richard da je to dobar ili lo znak. I eli jo ispriati Richardu kako se, pred sam kraj njihova 'intervjua', Diana rukovala s njim i izjavila: "U redu, Bene Williamse. Neu ti rei da si primljen jer jo ne znam kako izgleda na ekranu, no nai bi gledatelji jebeno oboavali taj tvoj lijepi djeaki izgled i elim da se nacrta ovdje u etvrtak kako bi obavio probno snimanje." Ali naravno da nita od toga ne moe ispriati, jer Richard je frajer, a kao to je svima dobro poznato, frajeri se ne zamaraju pojedinostima, oni govore iskljuivo injenice, i Richard bi na kraju najvjerojatnije zaspao od dosade. I tako one sjede i brbljaju, a cijelo su to vrijeme Benove misli daleko u zemlji London Daytime studija, i im se pozdravi s Richardom, on podigne slualicu i nazove Jemimu, jer postoji li bolja osoba za sluanje svih potankosti od Je-mime Jones, njegove novosteene prijateljice. "Halo, je li Jemima doma, molim lijepo?" ujte samo kako je pristojan. "Zao mi je, trenutano je negdje vani. Mogu li joj prenijeti poruku?" "Ovaj, da. Ben je, kolega s posla. Mogu li ostaviti broj da me nazove kad stigne?" Sophie umalo ne ispusti slualicu iz ruke. "Oh, bok, Bene!" ree oduevljeno. "Sophie pri telefonu, upoznali smo se neku veer." "Jesi li ti ona s maskom na licu ili ona s udnovatim stvaricama u kosi?" nasmije se Ben. Sophie protenje: "Molim te nemoj me na to podsjeati. Obje smo uasno izgledale, ali tek da se zna ja sam ona s udnovatim stvaricama u kosi." Lisa podigne pogled s asopisa to ga je itala na kauu. Oi joj se raire i neujno izgovori: "Je li to on?" Sophie kimne. "Ah", ree Ben ne znajui to bi pametnije rekao. "Ali ne izgledam inae onako", pridoda Sophie, koja eli zadrati Bena na telefonu, eli da se ovaj razgovor razvije u onu vrstu dugotrajnog razgovora koje ene uvijek pokuavaju voditi s mukarcima to su ih tek upoznale i koji im se ludo sviaju. "Nadam se da je tako", ree Ben. "Mislim da se to ne bi svidjelo ljudima u Curveu." Page 73

Jemima J.txt "Jemima ti je rekla gdje radim?" "Spomenula je" ree Ben pitajui se zato je potrebno ovoliko vremena da se prenese jedna kratka poruka. "uj, mogu li ti ostaviti svoj broj?" "Naravno. Oprosti. Samo da uzmem olovku" ona e za sekundu doletjevi natrag do telefona. "O.K., pucaj." Ben ostavlja svoj broj i zamoli da ga Jemima nazove to je prije mogue, pa se pozdrave. "Pogodi to sam dobila" ree ona Lisi, maui komadiem papira po zraku, a zatim se uhvativi za grudi. "Ti gaduro" ree Lisa, koja u neku ruku to i misli, a drugu ba i ne. "Ne moe ga zadrati, mora ga dati Jemimi." "Hou", ree Sophie "ali ne prije nego ga prepiem za sebe. "Ali pod kojom izlikom e ga upotrijebiti? Ne moe ga tek tako nazvati, a i nije ba proveo mnogo vremena u razgovoru s tobom," ree pobjedonosno. "Nije zvuao previe zainteresiran." "Nije, za sad", ree Sophie. "No mislim da bismo ga negdje trebali pozvati, moda na neki tulum ili u klub, i ako bude nuno pozvat emo i Jemimu, ali moramo ga ponovno vidjeti, samo to emo tad izgledati bolje nego ikad u ivotu." Lisa se iskesi, sad sretna jer je ukljuena u plan, i uvjerena da e se Ben odluiti za njezine guste kovre. Djevojke zauju lupanje ulaznih vrata i Jemima se popne gore, istovarivi vreice na pod dnevne sobe. "Oooh", izgovore djevojke uglas. "Bila si u kupovini. Pokai nam to si sve kupila." "Nita previe uzbudljivo", kaem, premda sam zapravo silno uzbuena, toliko sam uzbuena da mislim kako noas neu moi zaspati. "Samo neke stvari za teretanu. Danas sam se upisala." "ali se", ree Sophie, doimajui se potpuno okiranom. "Ne alim se", kaem sretno. "Ali zato?" upita Lisa. "Da bih dola u formu, to drugo. Izgubit u ove kilograme i doi u formu, i kroz nekoliko me mjeseci neete moi prepoznati." "Je li to zbog tog momka s posla, Bena?" podmuklo e Sophie. "Nije", ali naravno daje zbog tog Bena s posla, iako je sad takoer i zbog Brada iz Santa Monice. "Zbog mene same", kaem, i znate to? Nakon to to izgovorim spoznam da je istina. Jasno, Ben i Brad su katalizatori, ali kanim smraviti iskljuivo zbog sebe. "Oh, usput", ree Sophie, ba kad se uputim gore. "Zvao je Ben. Njegov broj je kraj telefona." Svijet se zaustavi, samo na nekoliko sekunda, ali u tih nekoliko sekunda sve to mogu uti je vlastito srce kako luaki kuca u mojim uima, i kad se svijet ponovno pokrene, pone se vrtoglavo vrtjeti. Podignem telefon, i kad Ben podigne slualicu na drugom kraju ja - smijena kreatura kakva ve jesam - umalo to potpuno ne ostanem bez daha. "Bene?" nastojim se primiriti, i duboko udahnuti. "Jemima je." "Bok!" ree on, a ja se ponem pomalo oputati, jer nikad nisam mogla pomisliti da e zvuati tako sretno to me uje. U sebi preklinjem neka me pozove na izlazak, preklinjem da me nazvao zato to ne moe prestati misliti na mene. "Zar me nee nita pitati?" ree on. Pitati ga? O emu? Dosjetim se. "Zaboravila sam, oh tako mije ao, zaboravila sam. Kako je bilo, kako je prolo, jesi li dobio posao?" Ben se namjesti u svom kauu i sve redom ispria Jemimi Jones. Ispria joj sve one Page 74

Jemima J.txt stvari koje je elio ispriati Richardu, i uje po njezinim uzdasima zaprepatenja i zvukovima potpore kako je prilijepljena za telefon, stopostotno ushiena. Ovo je vrsta reakcije koju moe oekivati samo od ena. Upravo zato je Ben nazvao Jemimu. "Ne mogu vjerovati da e biti na televiziji!" "Jo ne znam hou li", ree Ben, ali naravno da zna, uvijek je to znao. "Onda, kad je probno snimanje?" "Prekosutra." "Tako brzo!" "Aha", ree Ben. "Voljeli bi da taj netko pone ve za dva tjedna, stoga ako dam otkaz u ponedjeljak imam pravo na dva tjedna odmora i to bi bilo to, za dva tjedna bih mogao poeti raditi", zastane "ako dobijem posao, naravno." "Dobit e posao", kaem. "Zbilja tako misli?" "Da", kaem ponovno. "Zbilja tako mislim." Kad mi zazvoni sat u 7:15 ujutro, ja zastenjem, otkotrljam se na drugu stranu, i zakljuim kako je ovo budalatina. Otii u neki drugi put. Ali ne, kae mi glasi u glavi, ako ne ode sad onda nikad nee ni otii, a sjeti se samo koliko si novca potroila. Zato se izvuem iz kreveta, polu snena, i odem u kupaonicu gdje isplahnem lice hladnom vidim nastojei se razbuditi. Ubacim odjeu za posao u torbu, izvuem staru majicu, donji dio moje nove trenirke i nove tenisice. Posrui kroz vrata, u potpunom bunilu hodam do au-tobusne stanice, zaprepatena koliko je London tih u 7:30 ujutro, tako da kad stignem pred teretanu ne mogu vjerovati koliko je ve ljudi tamo, to puu i stenju zagrijavajui se. "Bok", kae veliki miiavi tip s recepcije, prilazei mi. "Ti si zacijelo Jemima. Ja sam Paul i bit u tvoj osobni trener." Paul me odvodi na gornji kat, kroz salu za vjebanje gdje gledam ravno ispred sebe, nastojei se ne obazirati na lijepa tijela, pa se uputimo u malu prostoriju osmiljenu iskljuivo u svrhu strune procjene. "Dobro", ree odloivi obrazac na stol. "Morat e ovo ispuniti, ali prvo ti moram izmjeriti krvni tlak." To i uini, a ja se preplaeno trgnem kad izvue neto to neodoljivo podsjea na kirurki instrument. "Ne brini", nasmije se on. "Nee te nita boljeti. Ovo slui", nastavi pokazujui na instrument nalik klijetama "za mjerenje omjera masnoa. Na taj nain moemo pratiti koliko se masnoe u tijelu pretvorilo u miie." Sranje! Ovo je velika greka. Ovo je moja najstranija nona mora. Nitko mi jo nikad nije izmjerio koncentraciju masnoa, Isuse, nitko ne zna koliko sam teka, i moje se oi najednom ustreme na vagu u kutu sobe. Sranje, sranje, sranje. No, to mi drugo preostaje? Ne mogu pobjei, pa se naprosto pretvaram da sam napustila vlastito tijelo, da sam negdje drugdje, dok Paul mjeri masnou na mojim rukama, oko struka, na trbuhu i bokovima. Ne govori ni rijei, samo zapisuje rezultate na obrazac. "Dobro", ree kad je zavrio. "Samo izuj cipele da te jo mogu izvagati. Sranje." Stanem na vagu oajniki gledajui u zid dok Paul onglira po vagi sve dok ne dobije moju tonu teinu. 92 kilograma. Upie teinu na obrazac, dok ja nastojim obuzdati posramljenost, no osjetim olakanje sjetivi kako bih, da sam se ovdje pojavila prije mjesec dana, bila opasno blizu 97 kilograma, jer sam u posljednjih nekoliko tjedana Page 75

Jemima J.txt uspjela istopiti gotovo 7 kilograma. "Dakle", ree on sjedajui i pokazujui i meni da uinim isto. "Nije bilo previe bolno, zar ne?" Zahvalno mu se nasmijeim, jer se nije skanjivao na moju debljinu, nego je bio toliko praktian da se konano poinjem oputati. "emu tei?" "Misli, pored toga to elim doi u formu?" Paul klimne. "elim biti mrava. elim izgubiti sve ove kilograme i elim doi u formu. I biti zdrava." Paul s razumijevanjem kimne. "Dobro. Drago mi je da si ovdje, jer ljudi najvie grijee kad se odlue na rigoro-zne dijete, ali bez tjelovjebe, to znai da u kratko vrijeme oni doista izgube mnogo na teini, no neizbjeno je nabace natrag, a osim toga uasnula bi se kad bi vidjela do ega mogu dovesti takve dijete bez vjebanja." "to eli rei?" znatieljna sam. "Ne bi eljela da ti nakon svega ostanu visjeti ogromne naslage oputene koe, nije li tako?" Zgroeno odmahnem glavom. "Upravo zato je nuna tjelovjeba. Mora uvrstiti i ojaati tonus miia, stoje podjednako vano kao i nain ishrane. Kad smo ve kod toga, jesi li promislila o planu ishrane?" "Srezala sam dosta onoga to jedem, ali ne, osim toga nisam neto osobito razmiljala o tome." "to misli da ti ja osmislim dijetni program?" Oduevljeno klimnem, a Paul mi pone potanko objanjavati sve o proteinima, ugljikohidratima, skupinama zasienih masnoa, kombinacijama hrane. "Kombiniranje hrane bi ti bila najbolja opcija", ree i izvukavi prazan komad papira iz ladice, pone neto zapisivati. Za svakodnevni doruak, kako pie, uzimat u voe, koliko god elim, ali nipoto lubenicu jer je teko probavljiva. Valja mi uvijek priekati dvadeset minuta prije nego to pojedem neto drugo kako bih ostavila dovoljno vremena da se voe probavi. Za ruak u uzimati salatu i to samo od povra, jer nipoto ne smijem mijeati proteine i ugljikohidrate. Primjerice, pie on, salata sa sirom, salata s neoguljenim peenim krumpirom, salata s kruhom. Namjesto toga bih, kako kae, mogla pojesti sendvi od raenog kruha s avokadom i rajicom, bez maslaca. Avokado je doputen, ree on, u ispravnim kombinacijama. Za veeru u jesti povre s ribom s rotilja, ili piletinom, i ponovno, doputeno mije povra koliko god elim. "I", ree podigavi pogled "morat e svakodnevno piti velike koliine vode. Najmanje jednu litru, no poeljno je i vie od toga." "Hou li brzo izgubiti kilograme?" "Iznenadit e se" ree on. "No bilo bi bolje da ih ne izgubi prebrzo, jer to se bre tope manje im vremena treba da se ponovno nabace. Ali ovo nije dijeta, Jemima, ovo je nain ivljenja, ijednom kad to u potpunosti shvati otkrit e kako ti se cijelo oblije poinje mijenjati." "elim da dolazi na redovita mjerenja," ree ustavi i krenuvi prema dvorani za vjebanje "otprilike svakih est tjedana trebala bi doi ovamo da provjerimo kako napreduje." Krotko ga slijedim u dvoranu i Paul poinje, pokazujui mi vjebe za zagrijavanje. Vodi me prema biciklu i kae: "Mislim daje dovoljno pet minuta na biciklu, tak toliko da se Page 76

Jemima J.txt malo zagrije." Stoga sjednem i ponem vrtjeti pedalama, i kroz dvije minute znoj mi se pone slijevati s niz obrve na pod. "Samo tako nastavi", ree Paul. "Sjajno ti ide, jo malo pa si gotova." Isuse, elim stati, ve mogu osjetiti kako mi se miii u nogama, oni koji postoje, gre, ali ako Paul kae da ja to mogu, onda mogu. I uspjela sam. '\ sad na steper", ree on pritisnuvi nekakve gumbe na reenoj spravi. Sagorijevanje masnoa, unese, zatim moju teinu, a onda deset minuta. Ponem se uspinjati. Nakon dvije minute mislim kako je ovo prilino lagano, oko ega se die tolika praina? Nakon pet minuta, meutim, mislim da u umrijeti. "Ja. Ne. Mislim. Da. Mogu. Nastaviti. Dalje," uspijem procijediti, jedva hvatajui dah. "Naravno da moe", Paul e uz smijeak. "Pomisli samo kakvu e malenu, izazovnu stranjicu imati." Zamislim malenu, izazovnu stranjicu, a motivacija, nadahnue, preplave moje tijelo i potaknu me da nastavim. Uspijem devet minuta, a zatim doista ne mogu vie. "Ne brini", ree Paul. "Idui e put moi deset, no mora pomaknuti granicu boli. Kad to uspije, dalje je sve lako i svaki put kad doe ovamo vidjet e da postaje sve lake i lake." Nakon stepera radim veslanje na 1500 metara, i sve dovrim s 1600 metara brzog hodanja na pokretnoj traci. "Fantastino ti ide", ree Paul koji, ini se, duboko vjeruje u snagu motivacije i ne poputa pod injenicom da se obraa crvenoj u licu, uspuhanoj, raskvaenoj grudi. "Jo uvijek ti neu dati da podie utege. Ponajprije emo se usredotoiti na kardiovaskularne probleme kako bismo istopili masnoe, a tek onda emo poraditi na uvrivanju miia." Odvuem se u svlaionicu, gdje se istuiram na drhtavim nogama prije nego krenem na posao. Ali, znate li to je najneobinije u svemu? Najneobinije je to, koliko god bila umorna, hodajui cestom na putu do posla, nakratko se zaustavivi kako bih kupila bocu mineralne vode, mislim da se nikad u ivotu nisam bolje osjeala. 13. poglavlje 'Sutra idem na oprotajnu zabavu,' piem Bradu u e-mailu. 'Jedan od mojih najbliih prijatelja s posla odlazi raditi za drugu televizijsku kuu i prilino sam alosna zbog toga. Znam da u se lijepo provesti, ali ne znam s kim u vie ovdje priati, osim s tobom, naravno, o kome, ini se, postajem sve vie i vie ovisna. Bilo kako bilo, kasnije neu moi s tobom avrljati jer idem ravno u teretanu, ali nazovi me sutra kad se vratim sa zabave i ispriat u ti kako je bilo. aljem ti velike zagrljaju kao i uvijek, J.J. pusa.' Tako mi nebesa, stanimo na trenutak i dobro pogledajmo Jemimu, jer je promjena, u samo mjesec dana, potpuno nevjerojatna. Paul, trener, iskreno je zapanjen, no takoer je pomalo i zabrinut jer se teina poela smanjivati alarmantnom brzinom, i posumnjao je kako Jemima jede daleko manje nego to joj je propisao. Njegove su sumnje opravdane. Jemima je odnijela svoj dijetni raspored doma, spremila ga u ladicu, i vrlo brzo poela ignorirati savjete o prehrani, i proteklog je mjeseca nastavila s takvim ponaanjem. Jemima Jones ustaje iz kreveta u sedam sati ujutro, i ispija au vrue vode s krikom limuna u njoj. Navlai svoju trenirku, trpa odjeu za posao u torbu i ve je od osam sati u teretani. Podvostruila je vjebe to joj ih je propisao Paul, i na svoju ruku dodala neke nove. Petnaest minuta Page 77

Jemima J.txt provodi na biciklu, dvadeset i pet minuta na steperu, petnaest minuta na spravi za veslanje i pola sata na pokretnoj traci, uglavnom brzo hodajui, no s naznakama tranja. Zatim radi vjebe na podu uz one za trbune miie, i jedva da uspije stii u ured do deset sati, potpuno se ne obazirui na sendvie sa slaninom na putu do posla. Sjedne za svoj radni stol i itavo jutro otpija gutljaje negazirane mineralne vode, a potom za ruak uzima tanjur s kupus salatom, rajicama i krastavcima, dok Geraldine odmahuje glavom u nevjerici, i dalje, nakon svog ovog vremena ne uspijevajui dokuiti snagu Jemimine volje. Nakon to pojede ruak, Jemima e osjetiti lagano grizoduje to je uope ita pojela, jer je Jemima s ovim poslom oko dijete otila u krajnost. Tijekom popodneva ispije jo jednu litru mineralne vode, zavri s poslom oko est sati, avrlja s Bradom obino najmanje pola sata, a katkad i itav sat, i zatim ponovno odlazi u teretanu. Na kraju dana odradi sat vjebanja, a zatim se oputa u kupelji ili sauni. I dalje misli da je ogromna, premda je neusporedivo tanja nego prije nekoliko mjeseci, i odluno se odbija gledati u tamonja zrcala, osim kako bi se potaknula milju kako e jednog dana svi ovi suvini kilogrami nestati. Jednog e dana imati vrhunsko tijelo. Jednog e dana sama biti vrhunska ena. Kad bi pred Jemimom postojala mogunost odabira, ona naveer ne bi nita stavila u usta, jer podvrgla se ovom novom reimu i odluna je u nakani da smravi, ali svjesna je da ukoliko ne pojede ba nita nee imati snage za vjebanje, a proteini su joj nuni, stoga za veeru uzima malu porciju povra skuhanog na pari i pilea prsa s rotilja. Hrana koju uzima obina je i jednostavna, ali ona za to ne mari. Nema apetita, osjea se predobro jer je ve toliko smravila. Svia joj se osjeaj to pliva u odjei i, premda jo nije kupila nita novo, dobro zna da ukoliko nastavi biti ovako dobra, nee proi dugo prije nego to bude mogla odjenuti to god poeli. Jemima Jones je izgubila izmeu dva do tri kilograma na tjedan. Dodamo li ovomjesenu koliinu izgubljenih kilograma - jedanaest kilograma - onim jedanaest i pol koje je izgubila prolog mjeseca, i vidjet emo kako Jemima Jones trenutano tei sedamdeset i pet kilograma. Paul je rekao Jemimi da bi s obzirom na njezinu visinu trebala smraviti do teine od ezdeset i tri kilograma, no Jemima se Jones na to ne obazire te je odluila kako e teiti pedeset i tri kilograma, makar je to dokrajilo. Jemima stoji u kupaonici, svlai svu svoju odjeu i promatra se u velikom zrcalu. I dalje osjea odbojnost spram celulita na bedrima, izboinama na bokovima, no ak i ona sama mora priznati kako je promjena udesna. Jer, unato tome to ima sedamdeset i pet kilograma, Jemima Jones sad ima struk. Ima koljena. Ima mali dvostruki podbradak, za razliku od onog etverostrukog, a lice joj se gotovo ne moe prepoznati jer je silno omravjelo. Debela Jemima Jones polako se pretvara u J.J. i, premda jo uvijek nije ona J.J. na biciklu za topla ljetna dana, nema dvojbe kako je na dobrom putu da to postane. Napokon je na dobrom putu. A sutra je uveer veer koje se grozi, Benova oprotajna zabava. Svi su zaueni, jer jo nitko dosad nije napustio Kilburn Herald da bi otiao raditi na televiziju. Neki koji su otili raditi u nacionalne novine smatrani su herojima od strane kolega koji su ostali, ali to je tek neznatna nekolicina njih, nitko nije mogao ni sanjati da e poznavati nekoga ija je karijera zapoela u njihovim besmislenim lokalnim novinama, da bi se na kraju proslavio. "Na kraju emo mi intervjuirati tebe", grohotom se smijao glavni urednik, lupivi Bena Page 78

Jemima J.txt po leima nakon stoje probavio injenicu da gubi svog najboljeg reportera. "Nemoj nas zaboraviti kad postane bogat i slavan, ha?" A Ben se samo smjekao, odbrojavajui u sebi dane do odlaska. Jer pored sve svoje marljivosti i napornog rada, Ben je ovih posljednjih nekoliko tjedana bio previe uzbuen da bi se mogao koncentrirati na rad novina, no bijae mu oproteno, a njegove su uobiajene svakodnevne dunosti ve bile rasporeene drugima, dok je njegova nazonost u uredu bila stvar puke formalnosti. Ben je bio u uredu kad je primio poziv kojim su ga izvijestili da je primljen na posao. Znao je on da je probno snimanje prolo najbolje mogue, ali nije znao je li bilo dovoljno dobro, i dani iekivanja bijahu najgori u itavom njegovom ivotu. "To je sudbina", stalno je govorio Jemimi. "Ili ti je sueno, ili nije." "Que sera, sera", ona bi mu mehaniki odvraala, nadajui se kako e mu se sudbina osmjehnuti, no takoer se nadajui da e se osmjehnuti i njoj, da sve skupa moda ne mora znaiti konani rastanak, jer bila je do kraja uvjerena da se, kad Ben napusti Kilburn Herald, vie nee okretati i nee se sjeati prijatelja koje je ostavio za sobom. A moe se slobodno rei kako su Ben i Jemima prijatelji. Nisu to bili kad smo ih tek upoznali, bili su tek kolege, no kako to esto biva, u nudi se prijateljstva sklapaju, a Benu je tijekom proteklih tjedana neizvjesnosti vie nego ikad trebala osoba od povjerenja. No prijateljstvo moe biti varljiva stvar, to Jemima vrlo dobro zna, a njihovo prijateljstvo, koliko god se temeljilo na uzajamnom povjerenju i divljenju, ipak se podjednako temelji i na koristi, i Jemima je sigurna da, im se Ben uklopi u glamurozni svijet televizije, od njega vie nee uti ni glasa. Ali Jemima eli Benovu sreu vie nego to eli da ostane u Kilburn Heraldu, i upravo je ona bila prva kojoj je rekao im je saznao daje primljen na posao. "Bene", rekao je otar glas iz telefonske slualice. "Ovdje Diana Macpherson." Benov je dah zastao u pozadini njegova grla, a Dianin je smijeh razbio nastali muk. "Dakle", rekla je "pretpostavljam da eli uti moje miljenje o probnom snimanju?" "Da", kazao je Ben ne posve siguran kako bi protumaio ton njezina glasa. "Upravo sam ga pogledala", rekla je "i morala sam te nazvati kako bih ti rekla da. Si. Jebeno. udesan." Ben je dahnuo. "alite se!" "Nikad ne zbijam ale s ovakvim stvarima. Ovo je jedna od najboljih proba pred kamerama koju sam ikad vidjela i ne mogu povjerovati da nikad ranije nisi vodio emisije. Sigurno nam nisi slagao?" Ben se nasmijao. "Pokazala sam je glavnom uredniku i oboje se slaemo da si prava osoba za ovu emisiju, no ima jedan problem." Benovo srce zastane. "Problem?" "Aha. Nije nita strano, ali tijekom naeg razgovora spomenuo si da bi elio raditi vijesti i politiku i bojim se da to nije ono to bismo ti ponudili. Naime, voljeli bismo ti ponuditi jednogodinji ugovor na mjesto glavnog reportera zabavnih priloga u emisiji London Nights." Uslijedio je muk, dok Ben je pokuavao probaviti to je netom uo. "Jesi li jo na vezi, Bene?" "Da, oprostite. Samo to nije ono to sam oekivao." Diana je uzdahnula. "Znam, no mi smo u ovome dovoljno dugo da znamo procijeniti neije mogunosti, i premda znam da su vijesti i politika ono to doista eli raditi, takoer Page 79

Jemima J.txt znam da bi bila teta potrati te na tom podruju. Morao bi se vie isticati u javnosti, a da budem posve iskrena Bene, nakon ove odskone daske svijet e ti biti pod nogama." "Znam", Ben je klimao glavom i dalje ne znajui to bi rekao. Jasno da je ovo sjajna mogunost, no eli li on da ga gledaju kao reportera iz svijeta estrade? Kao kitnjastog, glupavog novinara to proganja zvijezde? "Mogu li razmisliti samo nekoliko minuta i zatim vas odmah nazvati?" upitao je Ben, nesvjestan da jo nitko, a kamoli voditelj poetnik, nikad nije morao razmiljati o ponudi Diane Macpherson. "O.K.", sloila se. "Bit u u uredu jo deset minuta, i ako mi se ne javi nazvat u nau drugu opciju. Oprosti na grubosti, ali to ti je televizija." "Ne brinite," ree Ben. "Potpuno vas razumijem." Ben se sjurio do Jemiminog stola, i oni tamo sjedoe, zbijenih glava, dok je Ben priao Jemimi to se netom zbilo i kakve ga mue sumnje. "Ne budi blesav", rekla mu je Jemima, "to je prilika koju si godinama ekao, nitko te nee osuditi zbog toga, a sve to treba na televiziji jest poduzeti prvi korak. Ako ovo zajebe", rekla je ozbiljno "tko zna kad e ti se ukazati druga prilika. Ili," doda zlokobno "hoe li se uope ukazati." Benu je to bilo dovoljno. Pogledao je na svoj sat, jo dvije minute prije nego e proi onih deset, poljubio je Jemimu u obraz, podigao njezinu slualicu i birao broj London Daytime televizije. "Diana?" rekao je daleko odlunijim tonom. "Ben Willi-ams pri telefonu. Razmislio sam i zovem kako bih vas izvijestio da bih volio raditi za vas, i im dogovorimo sastanak, dolazim u va ured." "Uh!" rekla je Diana Macpherson pritom se smijeei. "Bome si me jebeno uplaio, osobito zato to nismo ni imali vraju drugu opciju!" I samo s jednim telefonskim pozivom Benova je budunost zapeaena. Moda to nije posao o kojem je uvijek sanjao, ali je zasigurno poetak, i to ne bilo kakav, no prije svakog novog poetka neemu mora doi i kraj, a sutra uveer je njegova posljednja veer u Kilburn Heraldu. Jemimi Jones pozlije i na samu pomisao o tome, zapravo bude joj toliko zlo da poini neoprostivi grijeh i povjeri se Sophie i Lisi, samo zato to nema nikoga kome bi se povjerila, i nije ona nita mislila rei, no sluajno joj je izletjelo. "Izgleda nekako potiteno", ree Sophie kad uoe u sobu. "Je li sve u redu?" "Da", kaem i prije nego se uspijem suzdrati, duboki uzdah pobjegne iz mojih usta. "Mislim da sam moda malo premorena", pokuam prekriti stoje na stvari." "Zbilja provodi jako puno vremena u teretani", sloi se Lisa "moda bi trebala malo stati, mislim, nikome ne treba toliko vjebanja. Da malo poblie pogledamo to se to ovdje zbiva? Lisa poinje uviati kako je stara Jemima Jones na dobrom put da postane J.J. budunosti, J.J. kakvu ne moe ni zamisliti. Prijetnja. Jer Lisa, ovisna o povrnim vrijednostima ivota, vidi da kilogrami nestaju, da na povrinu izlazi prirodna ljepota, a sve se to Lisi ne svia. Ni najmanje. "Moda ima pravo", kaem no zapravo bih voljela jo vie vremena provoditi u teretani. Kad bih iznala naina preselila bih se u teretanu, vjebala bih itav dan svaki dan, no ne mogu oekivati da ona to razumije, zapravo ne mogu oekivati da to itko razumije. Dobro znam stoje ovo, vidjela sam to u jednoj dnevnoj televizijskoj emisiji. Ovisna sam o vjebanju. Ha! Ja! Da mi je netko prije est mjeseci rekao da u postati ovisna o vjebanju, valjala bih se po podu od smijeha. Ali ula sam o ovome, znam daje ovakva ovisnost vie manje jednaka onoj o alkoholu ili drogama. Znam da mi je tijelo Page 80

Jemima J.txt preplavljeno endorfinom i gotovo se cijelo vrijeme osjeam fantastino. Jednom sam, samo jednom, propustila veernji sat kad sam otila na pie s Benom, i idueg me je jutra progonio toliko silan osjeaj krivnje da sam udvostruila vjebanje i umalo se onesvijestila od napora. "Ima jo jedan razlog, valjda", kaem jer ne mogu vie izdrati. Moram nekome rei, a to ne moe biti Geraldine. "Ben sutra odlazi." Sophie i Lisa se malo priberu. "to?" ree Sophie. "Ne valjda onaj prekrasni Ben kojeg smo upoznale?" Kimnem sva oajna. "Pa kamo ide?" pita Sophie. "Odlazi na London Daytime televiziju. Bit e reporter u jednoj novoj emisiji." "Hoe rei da e se pojavljivati na ekranu?" Lisine se oi raire, a izraz oiju toliko im je proziran da jasno mogu vidjeti to misle. Smotati zgodnog mukarca dobro je i lijepo, smotati bogatog mukarca jo je bolje, ali smotati slavnog mukarca gotovo da se ne moe mjeriti s tim, a Ben ne samo to je prekrasan, nego e i postati slavan. Toliko su impresionirane da ne mogu prozboriti ni rijei. "Da, pojavljivat e se na ekranu, i malo sam potitena zbog svega skupa. Mislim, oduevljena sam zbog njega, uistinu jesam, ali nedostajat e mi. Postao mi je jedan od najbliih prijatelja na poslu, tako daje to moda razlog to sam malo alosna veeras." "Gdje je oprotajna?" nehajno e Sophie. Kao da sam ba toliko glupa. Kao da u joj rei. Kako da ne! "Ne mogu se sjetiti", kaem slegnuvi ramenima, ustavi i uputivi se van iz sobe. "Neki vinski bar negdje." Jemima Jones odlazi gore u svoju sobu dok Sophie gleda u Lisu. "Hvala Ti, Boe", ree uz osmijeh "to si mi pruio ovu zlatnu priliku." Jer Sophie je sauvala Benov broj, samo to nije imala izliku da ga nazove. Sve do sad. "to smjera?" "Samo me gledaj", Sophie iskopa svoj adresar iz torbe, pronae Benov broj i podigne slualicu. "Halo, je li to Ben? Bok, ovdje Sophie, Jemimina cime-rica. Da, ona sa kosom. Samo sam nazvala da ti poelim sreu, Jemima mi je upravo ispriala o tvom novom poslu i jo nikad nisam upoznala nekoga s televizije. Zacijelo si silno uzbuen." "Ovaj, da", ree Ben koji ne moe smisliti razlog zato ga zove ova djevojka koju jedva da poznaje. "Jesam." "Samo sam ti htjela estitati, jer sad kad si praktino slavan vjerojatno nee ovamo tako esto navraati, zato za sluaj da se vie ne vidimo, elim ti svu sreu." "Hvala", ree Ben uz smijeak. "Zbilja, vrlo lijepo od tebe." "Jesi li ve imao oprotajnu?" neduno e Sophie, namignuvi Lisi. "Ne, tek je sutra uveer", nastupi neugodna tiina gdje nijedno od njih ne zna to bi reklo. "Navrati ako eli." "Ba bi mi bilo dra.goV dahne ona. "Gdje?" Zapie adresu, a Lisa pone pred njom skakutati, poka zujui na sebe i kreveljei se. "Smijem li povesti i svoju prijateljicu Lisu?" najzad upi ta nevoljko. "Naravno", ree Ben pomislivi to dovraga ima veze, io nako e biti van sebe da bi ih uope zamijetio. "Divno. Onda se vidimo sutra uveer." Bok slatkice, hvala ti na tvom pismu, uvijek mi uljepa dan kad doem na posao i na ekranu pronaem Page 81

Jemima J.txt tvoju poruku. Ne mogu vjerovati kakvu bliskost osjeam prema tebi, a jo se nikad nismo vidjeli, no im ne bude toliko zauzeta ima da doe ravno u LA, iako nisam siguran da u moi priekati jo tri mjeseca! Ve planiram to bi sve mogli raditi kad doe ovamo. Postoji toliko toga u LA-u to bih volio da vidi. Moram te odvesti u Universal Studio, na rolanje po plai Venice, i na sva ona mjesta gdje izlazim kako bi upoznala sve moje prijatelje. Znam da ovo zvui ludo no svima sam ve ispriao 0 tebi i umnoio sam tvoju sliku koju nosim uvijek sa sobom tako da su te svi ve vidjeli i ne mogu doekati trenutak kad e te upoznati. ao mi je to taj tvoj prijatelj odlazi, no ti sigurno ima toliko prijatelja tako da ti jedan manje vjerojatno nee puno znaiti. Veeras odjeni neto prekrasno, volio bih te zamisliti u crnoj svilenoj haljini, s prorezima, tako da ti se pri hodu obavija oko nogu i ako ima neke sandale s visokim potpeticama, obuci ih i misli na mene. Kad bolje promislim, ako je vrijeme u Londonu loe kao to mislim, bilo bi ti bolje u demperu 1 izmama! Bilo kako bilo, moja draga, uvaj se i nemoj biti previe tuna. Ja sjedim ovdje na suncu mislei na tebe, i jo uvijek sam tu uz tebe. Nazovi me kad stigne doma i ja u ti odmah uzvratiti poziv, lijepo se provedi. Veliki zagrljaj i poljupci, Brad. Pusa. Nisam posve sigurna svia li mi se ova prisnost, i neto bi me u ovim rijeima moglo odbiti kad bih malo zastala i promislila o njima. Nije da u njima postoji neto runo, u njegovom pismu, samo mislim kako se doima malo previe umiljatim, no moda je to samo kulturoloka razlika. Kako bilo, sigurna sam daje posve drukiji uivo. Moda naprosto nije toliko dobar u pisanju pisama. To je sve. "Ba lijepo stoje nazvala tvoja cimerica." "to?" okrenem se od svog ekrana i zgranuto pogledam Bena. "O emu pria?" "Tvoja cimerica. Sophie. Nazvala je sino nakon to si joj rekla za moj posao kako bi mi poeljela sreu." Ta koza. Ne mogu vjerovati. "Ali nisam joj dala tvoj broj. Gdje ga je samo nabavila?" Sad se Ben doimao iznenaenim. "Ne znam," ree, sle-gnuvi ramenima. "Pretpostavio sam da si joj ga ti dala." "udno", pitam se to li je sad smislila. "Kako bilo", ree Ben "rekao sam da moe svratiti veeras." "Oh" Znai to je smislila. "to misli o njoj? Je li ona tvoj tip?" "Jemima!" prekorio me. "Jedini put kad sam je uope vidio, cura je izgledala totalno loe, a osim toga zna da me takve cure ne zanimaju." "Oprosti", kaem smijeei se u sebi. "Samo sam pomislila kako je moda vrijeme da si nae djevojku." Oprezno, Jemima, opasnu igricu igra. "Djevojku?" Ben e prasnuvi u smijeh. "A to bih radio s djevojkom u ovom trenutku svog ivota? Previe sam zauzet slavom. Usput, zna li ti tko sam ja?" "Da", nasmijem se. "Ben Williams, nevjerojatni uobraen-ko, ija uobraenost svake sekunde nezaustavljivo raste." Odmahujem glavom hinei nevjericu. "Bog zna u to e se pretvoriti kad doista bude na televiziji." "Bit u prava divota", ree Ben dramatino lamatajui rukama. "Bit u velianstveni Page 82

Jemima J.txt voditelj estradnog smea. Bit u Ben Williams, ulizica zvijezdama, dupelizac slavnih." "Ben!" hihoem se, oduevljena to je nae prijateljstvo dolo do faze leernog podbadanja. "Nee me zaboraviti, zar ne?" "Ali ti si priprosta Jemima Jones iz usranog Kilburn Heral-da. Moram te zaboraviti, ne poznajem vie nikoga iz takvog beznaajnog lista kao stoje Kilburn Heraldl" Ben glumata, no prestane kad vidi kako mi licem preleti sjenka sumnje. Ne moe to misliti ozbiljno? Moe li? "Naravno da te neu zaboraviti, Jemima. Ti si ovdje moja jedina istinska prijateljica, kako bih te mogao zaboraviti?" Nasmijeim se i namjestim svoju rapidno smanjenu stranjicu na stolici dok se okreem kako bih otkrila jagodine kosti to su se tek poele nazirati, ali Ben ne zamjeuje jagodice. Ben, ini se, uope ne zamjeuje moj gubitak teine, to znai samo jedno: jo uvijek nisam dovoljno mrava. Moda je teoretski zamijetio da izgledam bolje, no pretpostavljam da kad s nekim provodite mnogo vremena onda je vrlo teko uoiti bilo kakvu promjenu tjelesne teine. Odmah biste primijetili da netko drastino promijeni frizuru ili odjene neto to inae nikad ne bi odjenuo, ali teina je neto to se rijetko dade zapaziti. Osobito ako ste mukarac. Barem se nadam da je tako. Jedini nain na koji e Ben zamijetiti kako je Jemima smravila jest taj da je neko vrijeme ne vidi, to bi za Jemimu bio pravi pakao, pakao koji bi, najednom joj svane, mogao postati stvarnost. "Znai ostat emo u kontaktu?" moja se nesigurnost odlui na smion pothvat, odbijajui skrenuti s teme. "Samo ako obea da e me potovati i oboavati." "Ali naravno, oh ti znamenita osobo", kaem premda ga naravno, na Benovo neznanje, ve oboavam. 14. poglavlje U vrijeme ruka Jemima promatra Bena kako koraa ulicom u drutvu svojih novih kolega. Stoji na uglu ulice, pridravajui svoju sportsku torbu, i osjea kako e joj se srce rasprsnuti od tuge. Pozvana je da im se pridrui na ruku - predoprotajnom ruku na kojem e Ben biti prisiljen popiti daleko vie alkohola no to je to doputeno za radna dana - no odbila je jer je veeras prava oprotajna zabava, a budui da poinje odmah nakon radnog vremena Jemima ne bi uspjela stii u teretanu, stoga preskoi objed i ode na vjebanje tijekom stanke za ruak. Tko bi ikad pomislio kako e joj vjebanje biti vanije od prilike da provede izvjesno vrijeme s Benom Williamsom? Moe li se stoga pretpostaviti da je Jemima postala malo previe opsjednuta... Jer nakon to je zavrila s teretanom, kad se uvjerila kako nema nikoga u blizini, ona oprezno stane na vagu u enskoj svlaionici, vrsto stisne oi, a potom pogleda dolje. Sedamdeset i pet kilograma. Jemima sie pa se ponovno popne, tek toliko da bude sigurna, jer Jemima Jones nikad nije imala sedamdeset i neto u itavom svom ivotu. Razlog za slavlje, mislim kako emo se svi sloiti, no u vrijeme ruka petkom na Kilburn High Roadu nema, naalost, mnogo toga to si Jemima moe kupiti da bi proslavila. Voljela bi ona haljinu, haljinu kakvu je Brad sino opisao, no premda je teka sedamdeset i neto ( sedamdeset i neto!) ona ipak jo uvijek ne eli uzalud potroiti svoj novac. Page 83

Jemima J.txt "Kad spadnem na ezdeset i tri", obea sebi dok se vraa u ured nakon tjelovjebe. "Kad spadnem na ezdeset i tri kilograma onda u se poastiti kako spada." I dok koraa ulicom na trenutak zastane pred parfume-rijom i proviri kroz vrata na pult sa minkom. O kvragu, pomisli. Ba bih se i sad mogla malo poastiti, a veeras se zbilja elim pojaviti u svom najboljem moguem izdanju, pa ue unutra. U pet sati i petnaest minuta popodne zgrabim svoju novu minku i odem u toalet, ne sasvim iznenaena stoje Geraldine ve tamo, usnica napuenih prema zrcalu dok nanosi bronani puder na svoje ionako ve zlatne obraze. "Hej strankinjo!" pozdravi Geraldine. "Sprema se za tulum?" odmakne se od zrcala i malo se divi svojoj crvenoj haljini, zbog koje se odmah sjetim Brada, jer je istog kroja kao i crna haljina koju je poelio da odjenem - kratka, leprava mekana haljina koja obavija njezine obline i otkriva njezine noge pokrivene svjetlucavim arapama boje koe, s ravnim plitkim crvenim cipelama od antilopa. Gadura. Ne, ao mi je, samo se alim, no iskreno reeno dok gledam u Geraldine osjeam se vraki neugledno. "Samo sam mislila", ponem istodobno se osjetivi samosvjesnom i blesavom. "Samo sam mislila staviti malo..." propadam u zemlju dok Geraldine grabi moju torbicu s minkom. "to to tu ima?" Izvlai minku bez rijei i odloi je pored umivaonika. "Dakle" ree, gledajui me. "Neto od ovoga e ti pristajati, ali neto i nee, no posudi li neto od moje minke sve e biti u redu." "Ne brini", mumljam nastojei suspregnuti potiteni ton glasa, jer odjednom sam se potpuno predomislila. "Nisam sigurna da mi se gnjavi s time." "Jemima!" ozlojeeno e Geraldine. "Katkad si zbilja beznadna. Ve danima umirem od elje da te dotjeram. Ono to ti treba, sad kad si izgubila sve te kilograme, jest potpuna promjena imida, i ta-da!" Podigne ruke u zrak. "Pogodi tko je prava osoba za to?" Nema mi pomoi, prasnem u smijeh i naslonim se na pult, pazei pritom da ne sjednem na vlane lokvice oko umivaonika. "O.K.", kaem uz osmijeh. "Moe poeti od minkanja." "Jemima Jones!" izgovori snani, gromki glas glavnog urednika kad stupim u mranu zadimljenu prostoriju Vinskih podruma neto iza est sati popodne. Geraldine stoji uz urednika i Geraldine se oduevljeno nasmijei kad me ugleda, da ne spominjem zapanjeni izraz na licu glavnog urednika. "to si to uinila sa sobom, mlada damo?" Skupim se od uasa, a ruka mi poleti prema licu. Jesam li razmazala ru? Curi li mi makara niz obraze? Ima li pinata meu mojim zubima? Glavni urednik nastavi: "Jemima Jones, pa ti si svoja nekadanja sjena." Hvala Bogu! Potisnem navalu hihotanja i s uitkom se nasmijeim, nastojei biti leerna, nastojei ne pokazati oduevljenje to je netko konano zamijetio, ak i ako je to samo glavni urednik. "Malo sam smravila, to je sve." "Malo si smravila?" zagrmi glavni urednik. "Mlada damo, upola si se smanjila. I ne samo to", zavjereniki se nagne naprijed. "Takoer si i vrlo privlana, ha?" Oh moj Boe, osjeam kako me oblijeva rumenilo, no sreom uhvatim Geraldinein pogled i spazim kako i ona suspree smijeh, i rumenilo se povue. Geraldine se trudi prikriti navalu smijeha, no i ona se sama iroko smijei na svojih ruku djelo, jer Jemima Jones zaista, istinski, izgleda kao posve druga osoba. Dodue misli Page 84

Jemima J.txt Geraldine, odjea joj nije ba sjajna, no ona ne zna kako Jemima eka da jo malo smravi prije nego to e si pribaviti novu. Ono to ona gleda jest Jemimno lice. Gleda u barunastu bijelu kou, s neznatnim nagovjetajem zlatne, nastale uz pomo Geraldineine vrhunske skupe podloge. Gleda u Jemimine zelene oi, krupne i blistave, istaknute uz pomo Geraldineinog strunog znanja na podruju sjenanja oiju, poteza olovkom i kapanja kapi za oi kako bi bjeloonice postale bjelje od snijega. Gleda u njezine velike sone usnice, jo vie istaknute pomou Geraldineine olovke za usta, rua i sjajila. I konano gleda u Jemiminu kosu, koju je Geraldine skupila u francusku punu, dok joj oko lica mekano pada nekoliko pramenova. "Prekrasno izgleda", neujno mi je rekla podignuvi ruku i obrisavi trag rua s mojih obraza, kojeg, iskreno govorei, nitko osim nje ne bi niti primijetio. "Jemima!" srce mi poskoi kad mi se Ben urno priblii i obgrli me rukom. "Na trenutak sam se uplaio da nee doi." Mislio je na mene! Zbilja je bio zabrinut za mene, neko je vrijeme proveo brinui se hou li doi. E pa, ovo je zasigurno nekakav pomak. Malo se priberem i pogledam Bena u oi, elei da primijeti kako izgledam, da vidi novu Jemimu Jones, da mu se svidi to to vidi i da se zaljubi u mene. Ali Ben samo kae: "Evo, uzmi au ampanjca" i dok mije dodaje gleda preko mog ramena pa ree: "Diana! Stigla si!" "Nisam mogla iznevjeriti svoju novi reportersku zvijezdu, nije li tako?" ree Diana Macpherson, koraajui prostorijom dok su se ljudi uzmicali ne bi lije propustili, jer je, napokon, Diana Macpherson uvena osoba u svijetu medija. I ne mogu si pomoi, s nadiruim osjeajem uasa gledam kako Diana umalo to ne poljubi Bena u obraz, no tada oevidno malo bolje promisli i uspravi se, ispruivi ruku, koju Ben toplo prodrma. Uf! "Dopusti da te upoznam", ree prvo se okrenuvi spram glavnog urednika, koji je toliko impresioniran Dianom Macpherson daje usta, maloas razjapljena i zamrznuta u riblji izraz, zaboravio zatvoriti. Diana se rukuje s njim, zatim i sa mnom, no ba kad ju je Ben kanio predstaviti Geraldine, ona se okrene prema njemu i kae. "Hajde sa mnom po pie", a Ben slegne ramenima prema nama i dopusti da ga odgura naprijed prema anku. "Kakva gadura!" ree Geraldine, koja se, posve razumljivo, osjea ignorirana od velike Diane Macpherson, i samo bi Geraldine rekla ono to svi drugi misle, ali se nikad ne bi usudili naglas izjaviti. "Ne brini", tjeim je "sigurna sam da nije nita osobno," ali naravno da je bilo osobno, nisam ja glupa, vidjela sam kako su oi Diane Macpherson oinule Geraldine ledenim, kamenim pogledom, a iz onoga to sam ula Diana Macpherson nije oboavateljica ena, a pogotovo kad je ena kojim sluajem zamamna poput Geraldine. "Boe, zbilja mije ao zbog onoga", zaujemo glas tik do nas. "Diana je sama sebi dovoljna i katkad se moe doimati grubom." Obje se okrenemo i ugledamo mladog, zgodnog momka, odjevenog u stari par Levisica i pamunu majicu. "ao mi je" ponovi. "Ja sam Nick. Doao sam s Dianom." Pritom Nick prui ruku Geraldine i zadri njezin pogled vie nego to je to nuno, prije nego se rukuje sa mnom i postigne da se osjeam kao viak, kako se ionako ve osjeam." "Ovdje si s Dianom?" pita Geraldine izvivi obrvu. "Znai li to da si njezina..." hladnokrvno zastane "...druga polovica?" Page 85

Jemima J.txt "Teko", nasmije se Nick. "Vie sam poput njezinog povremenog pratitelja." "I na ovakva te mjesta vodi?" Geraldine ga zadirkuje, ali ni Nicku niti meni ne promakne zavodniki ton njezina glasa. "Da, ali obeao sam je kasnije odvesti na veeru." "Radi li, ovaj, na televiziji?" upustim se u razgovor, nastojei biti ljubazna no sve se vie osjeajui nepoeljnom. "Ne", nasmije se on, odmahujui glavom. "Jesi li ula za Cut Glass?" Svi su uli za Cut Glass. Prvotno mala, otkvaena optika radnja specijalizirana za jedinstvene moderne naoale koje se nigdje drugdje nisu mogle nabaviti, Cut Glass je trenutano jedan od najveih, ako ne i najvei, lanac optikih pomagala u dravi. "Ti si optiar." To je konstatacija, a ne pitanje, i sjaj u Geraldineinim oima trenutano iezne dok pokuava pronai nain kojim e ga se otarasiti. Tako je dobro poznajem, smijem se u sebi. Sladak je, misli ona, ali dosadan, dosadan, dosadan. "Ne", smije se Nick. "Ne sasvim." O Boe, vidim to Geraldine misli, ovo postaje sve gore. Nije ak niti optiar, nego vraji prodava. "To je moja tvrtka", nevoljko prizna on, nakon neugodne stanke. "Kako to misli, to je tvoja tvrtka?" "To je moja tvrtka", ponovi on. "O moj Boe!" Geraldine najednom problijedi. "Pa ti si Nick!" Nick je smeteno pogleda. "Rekao sam ti da sam Nick!" "Ne," ona odmahne glavom. "Ali ti si Nick Maxwell, znam sve o tebi." "Kako to misli da zna sve o meni?" "Ja sam Suziena prijateljica" "to?" on e, sve se ire smijeei. "Suzie Johnson?" "Da", ree Geraldine koja ne moe povjerovati vlastitoj srei jer Nick Maxwell, glavom i bradom, ne samo to je prekrasan nego i iznimno bogat, vrlo simpatian, i silno poeljan, i Geraldine ve sve zna o njemu. "Suzie je jedna od mojih najstarijih prijateljica, ve godinama sluam o tebi." "O moj Boe" sad je na Nicka red. "Ti si Geraldine Tur-ner!" Osjeam se sve vie i vie suvinom i napokon mi postade jasno kako je dolo vrijeme da ostavim ovo dvoje nasamo. "Pie?" kaem, no oni oboje odmahnu glavom, ve izgubljeni u svijetu zajednikih poznanika, i ja se uputim prema anku. Svi se predobro zabavljaju da bi se prisjetili kako su na ovom tulumu da bi se oprostili sa svojim omiljenim zamjenikom urednika. Svjetla su se priguila, glazba se pojaala, a Jemima stoji oslonjena o ank ispijajui svoje jeftino bijelo vino - ampanjac je ve odavna nestao - i arajui pogledom po prostoriji. Vidi Bena kako stoji s Dianom Macpherson i glavnim urednikom, Diana ivahno avrljajui, svako malo stavljajui ruku na Bena kako bi istaknula misao. Smijeno, misli Jemima, kako ne dodiruje urednika na isti nain. U stvari, izgleda da uope ne dodiruje urednika. Ona je prestara i pregruba da bi se Jemima osjetila ugroenom - zasigurno nije ni priblino Benov tip - no ipak svaki put kad smjesti dugi manikirani prst na Benov rukav, Jemima osjeti kako joj se srce stee. Ostavi ga na miru, misli ona. On nije tvoj. Nije, Jemima, niti tvoj, ali Jemima, budui daje rijetko, ako i ikad, bila zaljubljena u nekog, to ne uoava. Veina se ena, mora se priznati, u svojim adolescentskim godinama zaljubljivala i odljubljivala. Vrlo im je dobro poznata patnja kad se nau na Page 86

Jemima J.txt nekom tulumu i gledaju objekt svoje mladenake poude kako odlazi s drugom djevojkom. One su vrlo iskusne u razglabanju o toj "kuki' koja gaje preotela i podjednako su svjesne da to, premda se moda tako ini u danom trenutku, ipak ne znai kraj svijeta. Ali Jemimina je adolescencija bila poneto drukija od drugih djevojaka. Dok su njezine kolegice iz razreda odlazile na tulume, eksperimentirale sa minkom, odjeom, i pipale se u zamraenim sobama na krevetima pretrpanim kaputima, Jemima je sjedila doma s majkom, jela, gledala televiziju i sanjarila. Jemima nije bila ni najednom tulumu sve dok nije krenula na fakultet, a ak se i tada rijetko uputala u velika drutvena okupljanja nakon stoje zavrila brucoijada. Jemima Jones je pronala skupinu prijateljica koje su bile, kako je mislila, nepoeljne kao i ona sama. Drutveni izopenici, nazivale su same sebe, pretvarajui se kako uivaju u svojoj razliitosti, no svaka ponaosob udei pripadati negdje drugdje. I sve do nedavno Jemima je pokazivala vrlo malo zanimanja za suprotni spol. Da, nevinost je izgubila, no nikad nije osjetila kako je to venuti za nekim, leati u kreveti itavu no molei se da te netko zamijeti, trgnuti se od bola kad shvati kako ti taj netko nikad nee uzvratiti osjeaje. "Mimey!" Moje je snatrenje prekinuto glasom kojeg dobro poznajem, i polako se okrenem, nastojei shvatiti zato ujem taj glas na poslovnoj zabavi, i kako se okreem tako spoznajem kako mi je jeftino bijelo vino to ga pijuckam itavu veer ne bih li malo opustila ivce udarilo ravno u glavu te da sam, kako bih se izrazila, malo oamuena od alkohola. Oh, ma u redu, malo sam mrtva pijana. I kad ih spazim, Sophie i Lisu, kako zajedno stoje preda mnom, iroko se nasmijeim, bolje reeno, iskesim. Prilino sam uvjerena kako sam pokazala sve zube u svojoj najboljoj maniri. "Obje izgledate...," zastanem dok prelazim pogledom gore dolje po njima, od glave do pete. "arobno" uskliknem velikoduno, unato tajcu koji se nadvio nad prostorijom na njihovu pojavu. Jer Sophie i Lisa su zbilja spremne za grad, samo to su u Kliburnu, i nekako ono to bi izgledalo velianstveno u Trumpu izgleda, meutim, krajnje smijeno u Vinskom podrumu usred Kilburna. Izgledaju izvanredno, izvanredno neprimjereno. Lisa je bjelodano bila kod frizera, koji ju je ispratio s kosom toliko golemom da je umalo morala pripaziti glavu pri ulasku kroz vrata. Odjevena je u siuan komad tkanine koji bi trebao predstavljati haljinu, i visoke, visoke sandale na vezanje. Sophie je skupila kosu u francusku punu, neto poput mene, i utegnula se u svjetlucavu crnu koktel haljinu, koja se ljeska i sjaji pri svakom njezinom pokretu. Izgledaju kao vraja parodija samih sebe, i ne mogu, jednostavno ne mogu otjerati cerek s lica, i dok ih pozdravljam preko njihovih ramena vidim kako se i Geraldine i Nick takoer cerekaju, i naas osjetim zlurado zadovoljstvo to su tako groteskne. Osim to se, jasno, Sophie i Lisa ne osjeaju grotesknima, osjeaju se prelijepima, i oito su sve to uinile samo zbog Bena. Lo potez. Silno lo potez. Ha! Neka im! "Onda gdje je taj zgodni deko?" pita Sophie, gledajui po prostoriji i pokuavajui uoiti Bena. "Vidi onu visoku plavuu tamo?" pokaem na Dianu Macpherson, znajui da e ih Diana, usude li se Sophie i Lisa stupiti na njezin teritorij, pretvoriti u mljeveno meso. "Prije minutu je razgovarao s njom, vjerojatno joj je otiao po pie." Page 87

Jemima J.txt "Boe", ree Sophie, zagladivi haljinu i jo jednom promo-trivi Dianu. "Ovca preodjevena u janjeu kou. Tko je uope ona?" Sophie se ne okree prema meni, samo dri pogled prikovan za Dianu dok se Ben vraa i predaje joj au vina. "Ne znam", slegnem ramenima, oajniki se trudei prikriti zlokobni osmijeh. "Ne radi u naim novinama i nisam je nikad prije vidjela. Moda je Benova prijateljica." Prestanem govoriti i nas se tri bez rijei zagledamo u Dianu kako uklanja nit konca s Benovog sakoa, gestom koja je odve intimna za eficu. "Moda joj se on svia", kaem pitajui se kakav e biti ishod ovog neobinog razgovora. "Nije ona te vraje sree" srdito e Sophie, prije nego joj oito padne na pamet kako sam ja, njezina cimerica, zaljubljena u Bena te da ne bi smjela biti tako naoigled ozlojeena. "Rei u ti to emo, Mimey", ree povjerljivim tonom. "Zato ja ne bih otila tamo i rijeila se te stare vree, a onda nam ti moe prii i razgovarati s njim. Kladim se da mu cijelu veer nisi uputila niti rijei." Vie nisam kadra prikrivati zloesti osmijeh, i dok mi se cerek iri licem kaem: "Zbilja bi to uinila? Ba lijepo od tebe." "Pa emu slue prijatelji?" ree Sophie, koja se ve krenula probijati meu gomilom ljudi prema svom plijenu. "Bolje da i ja odem s njom", ree Lisa teturajui za njom. "to se ovdje zbiva?" Geraldine doe i stane kraj mene. "to tvoje cimerice ovdje rade, i jo vanije, kako to dovra-ga izgledaju?" Ovo prelije au. Prasnem u smijeh, i to se vie smijem, sve mije tee obuzdati se, ali nisam ba toliko pijana, O.K.? Samo malo. Najzad uspijem zastenjati: "Samo gledaj. Mislim da e ovo biti jedna od scena za pamenje." "Zna li uope tvoja cimerica tko je Diana Macpherson?" smeteno e Geraldine. "Ne", frfljam. "Niti ima blage veze kakva je ona, no svia joj se Ben i misli kako je Diana ovca preodjevena u janjeu kou i Sophie e ga odvui od nje, pa nek' bude to bude." Geraldine se doima zapanjenom, no ubrzo shvati kako e prisustvovati pravoj priredbi. "Ludnica" proape sa strahopotovanjem dok promatra Sophie kako im se pribliava. ini se kako je Sophie, onako prilino priglupoj kakva ve jest, trebalo manje od minute da zakljui kako je Bena stjerala u kut ta prenapuhana, postarija plavua, i dok im se odluno pribliava ona u sebi ve planira strategiju. Ben, kako je zakljuila, izgleda kao da ne eli biti tamo, stoga e Ben najvjerojatnije biti vjeno zahvalan bilo kome tko ima dovoljno razuma da ga udalji od te ene koja, Sophie pretpostavlja, upropatava njegovu oprotajnu zabavu. Ja sam, misli ona dok se pribliava, neusporedivo mlaa od te ofucane plavue i daleko privlanija. Osim toga, zamijetila je kad im se napokon sasvim pribliila, imam bolje noge. Ben, odluila je, sad ima djevojku koja e poslati tu enu kvragu. A ta djevojka, misli ona, sam ja. Briljantno! Pohvali samu sebe. Nikad mi nee moi dovoljno zahvaliti! "Bene" povikne ona, a Ben podigne pogled usred razgovora s Dianom i tupo se zapilji u nju, ponajprije stoga to mu se teko neusredotoiti se ne nju, jer ini mu se kako ima dvije, ako ne i tri glave, a potom stoga to je uope ne prepoznaje. Njegovo se tupo piljenje ubrzo pretvori u blagu uzbunu, jer ona ga, ini se, zasigurno poznaje, odnosno poznaje ga vrlo dobro. "Dragi" usklikne, zgrabivi mu lice rukama i utisnuvi veliki vlani poljubac na njegove usne. "Tako mi ao to kasnim. Jesam li ti nedostajala?" pridoda, mazno predui. Page 88

Jemima J.txt "Ja... ovaj..." Ben je potpuno i apsolutno zbunjen. Tko je ova udnovata ena, nije li moda kakva agentica za odnose s javnou s kojom je razgovarao telefonom? "Zdravo", ree Sophie ravnoduno se okrenuvi spram Diane Macpherson, ije je lice najednom postalo hladno kao elik. "Ja sam Sophie", isprui ruku a Diana je samo netremice gleda. "Benova djevojka." "Moja to?" zamumlja Ben, kojemu najzad svane tko je ona. "Ne budi skroman, dragi. Pa to vie nije nikakva tajna, zar ne?" Sophie podigne ruku i prisno mu razbarui kosu. "Ali...", frflja Ben "ali samo smo se jednom vidjeli. Ti si Jemimina cimerica, nisi li?" Sophie oklijeva, no samo za djeli sekunde. "Je li ovo neka igrica, dragi? eli li da se i ja pridruim? U redu onda, samo smo se jednom vidjeli," okrene se Diani i zakoluta oima, dok Ben stoji potpuno i krajnje zabezeknut. "Oprostite", obrati se ona Diani, koja je, mora se priznati, daleko, daleko bistrija od Sophie, i polako joj postaje jasno, zahvaljujui izrazu Benova lica, kako stvari nisu onakve kakvima se naizgled ine. "Imamo te svoje male igrice", nastavi Sophie, blaeno nesvjesna da njezin plan ne ide, pa... po planu. "Oh?" ree Diana, prebacivi se na arm i osmijeh za koji njezine kolege znaju kako znai samo jedno - spremna je na ubijanje. "Znai ti si ta Benova djevojka? ula sam toliko toga o tebi." Na trenutak Sophien osmijeh iezne, no ubrzo se pribere. "Nadam se samo lijepe stvari", predloi ona, jer koliko zna Ben nema djevojku, a ako ima, tada bi ona mogla biti ovdje, a ako jest, tada je Sophie u velikoj nevolji. "Oh, samo najljepe rijei", ree Diana. "Bilo mije strahovito ao kad sam ula o tvojoj sestri", ree Diana sad ve znajui bez imalo sumnje kako je Sophie nekakva glupa fufica kojoj se svia Ben, i koja je mislila da bi ga mogla odvui od nje. "Moja sestra, da, ba teta. Iznenaena sam to vam je Ben to ispriao", ree Sophie koja ve poinje misliti kako bi joj bilo najbolje da se to prije izgubi. Jemima i Geraldine su se pribliavale korak po korak sve dok se ne naoe na pola metra od njih, i obje naule ui ne bi li ule to se zbiva. "Mmm", ree Diana povjerljivo. "Ben mi mnogo toga govori. Ja sam psihijatrica." "to?" ree Sophie, koja nimalo nije sigurna to bi dalje poduzela. "Pa, zna", ree Diana naginjui se naprijed i stiavi glas. "Nakon prologodinjih tekoa s glasovima i shizo-frenim sklonostima, Ben i ja se viamo triput tjedno. Nije ti rekao?" "Da, sad kad ste me podsjetili neto jest spomenuo, ali znate kako je Ben zatvoren." "Apsolutno", sloi se Diana. "Sve dokle dobro skriva svoje kuhinjske noeve, ako me razumije to elim rei," podbode Sophie laktom. "Zapravo, ne bih ovo smjela govoriti", ree Diana "ali budi oprezna, mislim, ne bismo eljeli da zavri kao njegova zadnja djevojka, zar ne?" "Ovaj, ne." "Tono. Kako bilo, Ben mi kae da se bavi osteopatijom. Hajde sa mnom po pie i ispriaj mi sve o tvom poslu." Prije nego Sophie dobije priliku prosvjedovati, Diana je zgrabi pod ruku i odgura je prema anku, dok Geraldine i Jemima padaju po podu od smijeha. "Ti bokca" ree Ben, koji se privremeno, moda uslijed oka, poneto otrijeznio. Okrenuo se prema meni, neznatno frfljajui. "Zar je to bila moja djevojka?" Page 89

Jemima J.txt "Nije, Bene", njeno se nasmijeim. "Nema djevojku, sjea se." "To sam i mislio", ree Ben smeteno gledajui u svoju au vina. Podigne pogled ponovno prema djevojkama. "Jemima", ree dokraja iskapivi vino. "Geraldine", ree lagano se njiui i gledajui u Geraldine. "to u ja bez vas dvije?" raskrili ruke preko naih ramena dok Geraldine, koja cijelu veer nije popila ni kap, koluta oima zgroena i pokuava se osloboditi. "Sve e biti uredu, Bene", ree ona. "Nedvojbeno e pronai tisue prekrasnih djevojaka u emisiji London Night koje e se zaljubiti u tebe. A kad ve spominjemo ljubav..." Gleda okolo dok ne spazi Nicka Maxwella, koji se upravo vratio s Dianinim kaputom pod rukama. "Imam spoj s jednim od najpoeljnijih mukaraca u Londonu." "Tko je on?" ree Ben, koji je, kako se ini, suvie pijan da bi mario. "to te briga", Geraldine trijezna kao sudac, sreom je shvatila kako je Ben posljednja osoba kojoj bi to smjela rei, jer nikad se ne zna kako bi to shvatila Diana Macpherson. "Ispriajte me", ree ona, provjerivi nije li Diana u blizini, tako da se moe otii pozdraviti s Nickom. "Vraam se odmah." No Benove je ruka i dalje na mom ramenu, a ja sam toliko nervozna da sam se odjednom otrijeznila, i mogu sve potanko uoiti, i osjetiti svaki pritisak Benove ruke na svom tijelu. "Ti si moja jedina prijateljica", ree mi on okrenuvi se i utonuvi lice u moje rame. "Volim te, Jemima", mumlja u moju koulju, a ja se sladim. I vrijeme na trenutak stane. "to si to rekao?" promucam, uvjerena da sam krivo ula. Ben me nekoliko trenutaka paljivo gleda, a onda me, slino kao to je Sophie, koja je ve napustila tulum, poljubila njega, poljubi. Utisne veliki, soni, vlani poljubac na moja usta, i hvala Ti Boe, hvala Ti, hvala Ti. Potrajao je dobre etiri sekunde, i kad zavri Ben posrne, ostavivi me ukopanu na mjestu da se tresem poput pruta na vjetru. "I ja volim tebe", proapem gledajui kako ga povlai u stranu glavni urednik, koji je ba nakanio odrati govor. "I ja volim tebe." 15. poglavlje Prije nego to promotrimo J.J. - jer Jemima Jones sad postoji samo kao ime - nuno je znati kako je rijetko bila kod kue otkako smo je posljednji put vidjeli. itava su tri mjeseca prohujala i valja nam biti pripravnima, tek toliko da je uspijemo prepoznati, tek toliko da se ne zanesemo i pomislimo kako je Jemima Jones netragom nestala. Vrijeme je provodila na poslu, koji je bio potpuno nepodnoljiv bez Bena Williamsa, i u teretani. Trudila se svim silama izbjegavati svoje dvije cimerice nakon onog fijaska s Benovom oprotajnom zabavom, i potisnula je bol stoje Ben nije nazvao niti jednom tijekom proteklog vremena. Silno se sprijateljila s Geraldine, koja je, usput budi reeno, trenutano u ozbiljnoj vezi s Nickom Maxwellom, i nabija ogromne telefonske raune Bradu iz Kalifornije, koji se, unato tomu to je tisuama i tisuama kilometara daleko, pokazao kao jedino svjetlo u njezinom ivotu. Jemima ima osjeaj kako sad ve prilino dobro poznaje Brada. Dala mu je sve svoje vrijeme, misli i energiju, jer vie ne mora tedjeti nita od gore navedenog za Bena, koji je nestao iz njezina ivota, a pojavio se na njezinom televizijskom ekranu. Brad podjednako ulae u Jemimu, uskoro poznatu iskljuivo kao J.J., no moda bi bilo poteno postaviti pitanje - koliko dobro moe poznavati nekoga koga nikad nisi vidio? Koliko blizak moe biti s osobom s kojom razgovara samo putem Interneta, faxom ili Page 90

Jemima J.txt telefonom? Kako moe biti siguran da je ta osoba upravo onakva kakvom se predstavlja? Vjerojatno to sve nije ni vano. Napokon, ti su razgovori jedina stvar kojima se Jemima moe radovati jer hrana joj vie ne predstavlja utjehu kao nekad, a Ben je nazvao tri puta tijekom prvog mjeseca otkako je otiao, kako bi joj pripovijedao kako se sjajno provodi, i od tada se vie nisu uli. Hrana. Jemima jede tek onoliko koliko je dovoljno da ima snage za vjebanje, da gleda kako joj se koa ponovno zatee, da nanovo otkrije kosti i miie za koje je zaboravila da ih posjeduje. Prvih nekoliko tjedana nakon Benova odlaska Jemima je i dalje osjeala potrebu za hranom, s ime se borila svim silama, no izborila se i prederavanje je sad stvar prolosti. Jemima je, kad smo je posljednji put vidjeli na zabavi, imala sedamdeset i pet kilograma, ali sad Jemima Jones tei pedeset i pet kilograma. Jemima Jones je izgubila teinu gotovo cijele jedne osobe. Jemima Jones izgleda upravo kao i ona djevojka sa slike. "Ne mogu vjerovati", ree Geraldine stojei u dnevnoj sobi i gledajui Jemimu dok zuji okolo traei svoj kaput. "Naprosto da ovjek ne povjeruje." Moe li itko od nas, zapravo, povjerovati da je Jemima, naa voljena Jemima Jones, kadra ikamo zujati? "Povjerovati u to?" kae Jemima rastreseno, spazivi svoj golemi stari kaput kako lei iza kaua. Izvue ga i omota oko sebe ne bi li se malo ugrijala, jer Jemimi je Jones ovih dana preesto hladno, nema sala da joj grije kosti. "Mislim, pogledaj se samo", ree Geraldine. "Mrava si." "Ne budi smijena", ree Jemima "teko da sam mrava, i dalje imam sala ovdje," uhvati se za ono to je jo ostalo od njezinih bedara, a vjerujte mi, nije mnogo toga ostalo. "Kakvog sala, zaboga?" ree Geraldine. "Vjeruj mi na rije, mrava si. Mrava si kao i ja." "Da bar", ree Jemima koja zbilja jest mrava poput Geraldine, vie manje, samo to joj to ne dolazi posve do mozga. Ona zna da izgleda drukije, zna da se osjea drukije, samo jo nije posve sigurna to da misli o tome. "Svejedno", nastavi. "Kamo idemo?" "U ekspediciju", tajanstveno e Geraldine. "Danas si u mojim rukama i samo mora ponijeti svoje ekove." "O Boe", ree Jemima nervozno. "Ako me kani odvesti u oping moe zaboraviti na svoje dizajnerske butike. Taj e me put u L.A. dovesti do prosjakog tapa, nemam vie ni novia." "Ne brini", ree Geraldine. "to misli emu slue kartice?" "Znam", uzdahne Jemima. "Ali skoro sam prekoraila dozvoljeni minus i nemam blage veze kako u to otplatiti." "Draga", ree Geraldine. "Samo logino promisli. Na zemlji smo samo stotinjak godina stoje, u velikoj shemi stvari, zapravo nita, stoga nita nije doista vano, a naroito novac. Znai, sve e otplatiti kad se vrati." "Geraldine, ja nemam bogate roditelje koji bi me izvukli svaki put kad zaglibim. Kako u to otplatiti s mojom plaom?" "Jemima, za poetak moji roditelji teko da me ikad izvlae iz nevolje. A osim toga, na to ti uope troi svoj novac? Do sad, zapravo, ni na to nisi troila." "Znam", protenje Jemima pomislivi na sve one restorane koje nikad nije posjetila, odjeu koju nikad nije kupila, putovanja na koje nikad nije otila "ali to nije razlog da Page 91

Jemima J.txt sad sve odjednom potroim." "Neemo sve potroiti", ree Geraldine. "Ne idemo u Ar-mani, ali ako kojim sluajem spazimo lijepu odjeu, bojim se da emo je morati isprobati. U svakom sluaju, ne moe ii u L.A. u svojoj staroj odjei. Kao prvo, to nije ono to bi Brad oekivao da J.J. nosi, a kao drugo ak i da jest, ti u svemu tome pliva. Govorim ti ovo obzirno i s ljubavlju, Jemima, ali da budem posve iskrena, draga, izgleda smijeno." Jemima spusti pogled na crnu majicu koju ima na sebi koja u naborima visi na njezinom novom tijelu, na donji dio trenirke koji izgleda kao balon, tako ogroman na njezinom novom obliju, i ona nesigurno ponovno podigne pogled. "O.K." preda se. "Valjda si u pravu." Podigne oi prema nebesima: "Moj Boe i moj bankovni savjetnie, oprostite mi," i iziu kroz vrata. "Prva stanica je Jeff", ree Geraldine manevrirajui automobilom sporednim ulicama Kliburna pa ravno prema West Hampsteadu. "Jeff?" "Moj frizer." "Zato?" poinjem se osjeati pomalo nervozno, jer mi je moja duga, sjajna kosa, na kraju krajeva, oduvijek bila jedna od najdraih stvari na meni, i da, vjerujem ja Geraldine, no vjerujem li joj zbilja toliko? Geraldine izvue cigaretu i pripali je upaljaem iz auta, potom i mene ponudi, no ja odmahnem glavom. "Ne hvala, prestala sam." "Prestala si?" Geraldine se istodobno doima iznenaenom i zadivljenom. "Aha. Brad mrzi puenje, pa sam pomislila kako bih mogla prestati prije nego to odem tamo." Geraldine kimne. "Bilo kako bilo", nastavim "zato idemo kod tvog frizera?" "Jemima", s uzdahom e Geraldine. "Ima li povjerenja u mene?" "Da", nevoljko priznam. "A misli li da imam dobar ukus?" "Nedvojbeno." "A misli li da bih uinila neto to ti se nee svidjeti?" "Ne." "Upravo tako. Stoga se nasloni, opusti i prepusti sve meni. Neto u ti obeati, do kraja se dana nee moi prepoznati." Stoga sjedim u tiini i gledam kroz prozor, tapkajui nogom u ritmu glazbe koju je Geraldine pustila, nastojei ne osjeati muninu u elucu pri pomisli na nekog udaka imenom Jeff kako neobuzdano ree moju lijepu kosu. Napokon se zaustavimo pred frizerskim salonom u Hampsteadu. Zavirivi unutra kroz veliki izlog, vidim kako sve vrvi od aktivnosti, kako su frizeri i muterije podjednako lijepi, i kako to nije obian frizer iz susjedstva. ak i kroz izlog vidim da je skup. Zrcala, pred kojima se epire muterije, prostiru se du svih zidova, no meu njima su i dva prelijepa antikna okrugla stola, na kojima su kineske vaze iz koji umalo da ne ispadaju ogromni bijeli ljiljani. Suelice jedan drugome stoje dva pliana kaua, na kojima sjede nervozni ljudi ekajui svoj red i listajui mondene asopise ne bi li pronali savrenu frizuru prije nego to se susretnu s karama. Geraldine marira ravno prema mladom, vitkom, tamnokosom mukarcu, njegova je sjajna smea kosa zalizana u konjski rep. "Geraldine" izgovori on dubokim baritonom, utrnuvi suilo za kosu i okrenuvi se od muterije. "Kako si?" poljubi je u oba obraza, i posve je oito kako je Geraldine omiljena Page 92

Jemima J.txt muterija, koja ovdje navraa godinama. "Ovo je Jemima", ree ona dok ja osjetim poriv za nepromiljenim uzmicanjem. "Sjea se naeg telefonskog razgovora?" Telefonski razgovor? Kakav sad telefonski razgovor? Jeff kimne. "Sto misli? Moe li joj to napraviti? Hoe li dobro izgledati?" Jeff se odmakne i promotri me, potom mi podigne kosu, osjeajui je, vaui je, promiljajui o njoj. "Nee dobro izgledati" zastane. "Izgledat e nevjerojatno. Bila si apsolutno u pravu." Geraldine upozoravajui pogleda Jeffa. "Ni sluajno joj nemoj rei to radi." Jeff uzdahne. "Jasno ti je kako se to u potpunosti kosi s etikom, Geraldine. Jedino joj mogu preutjeti ako se ona s tim sloi." Konano me, ini se, primijetio i dramatino uzdahne pogledavi me i rekavi: "Jemima, ima li neto protiv da ti odreem i obojim kosu po Geraldineinim uputama, bez da ti kaem to u prije toga napraviti?" Boe. Protrese glavom. "Ovo jo nikad nisam uinio." Oh, ma kvragu sve. Kimnem. "Sve je u redu, Jeffe. Vjerovao ili ne, imam povjerenja u nju." No ne mogu si pomoi, pa molim za majunu naznaku. "O.K.", uzdahne Geraldine. "Nije naznaka nego pitanje. eli li ili ne izgledati kao na svojoj slici?" Kimnem. "Svia li ti se ili ne boja kose na slici?" Kimnem. "Onda sve prepusti Jeffu. On ini uda." "Ne kanim mnogo skratiti", ree Jeff ponovno podiui moju kosu. "Samo koji centimetar kako bih je malo oblikovao i rijeio se ovih ispucanih vrhova, i mislim..." povue neto kose preko mog ela. "to misli o ikama?" Zar se moe neto misliti o ikama? Pogledam u Geraldine, koja kimne. "ike su u redu", kaem iskesivi se. Sat kasnije, meutim, ozbiljno se premiljam. Nadgledajui u zrcalu svoju svemirsko uparaenu glavu - stotine siunih komadia srebrne folije umetnutih po itavoj glavi okrenem se prema Geraldine i ozbiljnim joj tonom kaem: "Bolje bi ti bilo da si sigurna u vezi s ovim." "Samo se opusti, zaboga", okrene se prema Jeffu i upita ga koliko e jo sve to potrajati. "O.K.", ree. "Vraam se za sat vremena." Kad se Geraldine vrati u salon ona zapravo proe pored Jemime i, kad uoi svoju pogreku, ostane kao ukopana na mjestu, rukom prekrivi usta u nevjerici. Sjeate se Jemimine kose, duge, sjajne, no ipak mije smee? Pogledajte je sad i vidjet ete u to se to Geraldine zapiljila, u tu zlatom proaranu grivu koja se presijava na svjetlu dok Jeff prolazi prstima po njoj. Vidite li ta vjeta pretapanja razliitih nijansi boje meda, pepela, svijetle, svijetlo bakrene koje se presijavaju stvarajui grivu tekueg zlata. I pogledajte samo kako pada iza Jemiminih ramena, njeno podrhtavajui dok ona govori. Pogledajte malo poblie. Vidite li kako joj ike dopiru tono iznad njezinih zelenih oiju, kako je zelena boja istaknuta zlatnom kosom, kako joj ike savreno otkrivaju srcoliko lice. "Isuse", ree Jeff odmaknuvi se i prouavajui svojih ruku djelo. "Izgleda apsolutno prelijepo, da se mene pita." "Isuse", raznjeeno ponovi Geraldine, kad napokon uspije doi do glasa. "Isuse", jer, Page 93

Jemima J.txt kako se ini, ne moe se dosjetiti to bi drugo rekla. "Izgledam uasno, zar ne?" nisam se usudila pogledati u zrcalu, samo sam zakopala glavu u asopis i sad se uope nemam elju vidjeti. No shvaam po izrazu njihovih lica da ne izgledam uasno, pa nevoljko podignem pogled prema svom odrazu i uzdahnem. I ne uspijem se suzdrati, a da ne ispruim ruku, koliko god zvualo otrcano, i dodirnem svoje lice, svoju kosu u zrcalu, i gotovo ne razmiljajui uhvatim se kako apem. "Oh moj Boe" kaem tiho, okrenuvi se Geraldine u nevjerici. "Ja sam ona ena sa slike." "Ne, nisi", ree Geraldine sa strahopotovanjem. "Daleko si ljepa od nje." Geraldine inzistira na plaanju. "Ja te astim", govori ona i dok izlazimo Geraldine me ne prestaje gledati i govoriti koliko sam lijepa. "Zavei, Geraldine" najzad kaem, nakon to se etvrta osoba kraj koje smo proli okrenula za nama i u udu nas pogledala. "Svi e pomisliti da si moja ljubavnica, za Boje ime!" "Oprosti", Geraldine se pribere i obje prasnemo u smijeh dok me ona odvlai prema butiku u jednoj sporednoj uliici, no prije nego uemo unutra okrenem se Geraldine. "Ne, zbilja", kaem. "Ne mogu vjerovati to si sve uinila za mene. to sve ini za mene. Doista ne znam kako da ti zahvalim." "Jemima" uzdahne ona, kolutajui oima. "Ovo je neto najuzbudljivije to sam ikad uinila. Neto poput najvee promjene imida na svijetu, i vjeruj mi, ovim sama dobivam isto koliko i ti. Ti si", ree glasom njemakog znanstvenika "moje djelo!" Nato se obje ponemo hihotati i uemo u butik. "Dobro", ree mjerei pogledom prostoriju. "Korak broj dva je odjea. Ovo je", ree protrljavi meu prstima tkaninu moje majice "stvar prolosti." to nije u redu s mojom ugodnom vreastom odjeom, pitam se dok nezainteresirano prebirem po vjealicama savreno posloene odjee. Premda sam mislila kako u biti spremna na ovo, na ovaj trenutak o kojem sam oduvijek sanjala, to ako ne budem izgledala onako kako sam zamiljala? Jer koliko god eljela promijeniti izgled, prestravljena sam milju kako u ipak i dalje izgledati poput balona. No neto se udno pone odgaati sa mnom dok nastavljam uzdisati nad tim neobinim tkaninama i bojama, i odjednom umirem od elje da ih isprobam i kupim. Najednom mi postane jasno oko ega je sva ta strka. Sad shvaam zato se Geraldine tako prelijepo odijeva. elite li znati zato? Zato to si to moe priutiti. I prvi put u svom ivotu, to mogu i ja. Nastavljam prebirati po odjei, oduevljavajui se svakom tkaninom, svakom bojom. Crna prelazi u okoladno smeu, pa u svijetlo smeu, pa najzad u bijelu, s primjesom modre ubaene u ba pravom omjeru. Ugledam predivne hlae i, ne obazirui se na Geraldine, koja trpa gomilu odjee namijenjene meni u vjete ruke prodavaice, odlazim u svlaionicu kako bih ih isprobala. "Kako ti se ini?" pitam Geraldine, udei se zato su mi hlae pomalo velike i pridravajui ih u struku ne bi li bolje padale. "Prevelike su ti, draga. Koja je to veliina? Donijet u ti manji broj." "Veliina je 42", kaem. Oh, moj Boe, ne mogu biti manja od veliine 42. Mogu li? "Probajte ove", kae prodavaica, pruajui mi iste hlae manje veliine. "Mislim da vam odgovara broj 38." Hlae odgovaraju. Besprijekorno skrojena jakna odgovara. Kratka, leprava suknja Page 94

Jemima J.txt odgovara. Mala svilena majica odgovara, a to je jo vanije, mala crna haljina odgovara. Svijetlo smee antilop cipele odgovaraju. izme od mekane koe odgovaraju. A najvanije od svega, ja odgovaram. I ne mogu povjerovati da sam ta zgodna, profinjena ena, to se kesi u zrcalu, ja. Ja! Jemima Jones! Jo jedanput, ostala sam potpuno bez teksta. "E sad si spremna za put u L.A.", ree Geraldine pobjedonosno, dok ja kopam po torbici traei novanik, nastojei da mi ne pozlije na ogromnu koliinu novca koju valja predati. Oh, jebiga. Ovo je jedinstveno iskustvo. Ova e mi odjea zauvijek potrajati, a na kraju krajeva to je upravo ono u emu me Brad oekuje vidjeti. "Idemo na kavu. Ovaj oping i friziranje su me iscrpili" Geraldine provue ruku ispod moje i uputimo se niz glavnu ulicu. Dvije vitke (vitke!) plavue, natovarene fantastinim stvaricama. "Pogledaj", proape Geraldine kad se brzi crveni sportski automobil zaustavi na kraju kolone, tono usporedno s nama. "to?" aptom odvratim. "Pogledaj u sportski automobil." I ja pogledam, a na vozaevom mjestu sjedi tamnokos, plavook, zgodan mukarac. Hladnokrvno pilji u mene, zadri pogled na mojim oima, a zatim ga sputa na moju novu odjeu - jer, oprostite, nisam mogla odoljeti, morala sam odmah odjenuti one predivne hlae - a onda ga ponovno podie prema mojim oima. I znam dobro to ovaj pogled znai, vidjela sam ga u bezbrojnim holivudskim filmovima. Ovaj pogled znai da mu se sviam! Sviam mu se ja, Jemima Jones! Dok kolona odmie on joj se smijei, lagani osmijeh aljenja to ne moe razgovarati s njom, jer ona je ono to bi se samo dalo opisati rijeima 'maka i pol'. Prolazi semafor i promatra je u retrovizoru. Dakle ona je, govori Richard sebi dok pali glazbu, upravo predivna. Isprui ruku, uzme svoj mobilni telefon i nazove svog najboljeg prijatelja. "Ben? Rich je! Mislim da sam se upravo zaljubio." "Jesi li vidjela ono! Jesi li vidjela ono!" Da nije izlazila s Nickom Maxwellom, Geraldine bi pozelenjela od zavisti, no budui da su stvari kakve jesu ona je naprosto sretna. "Svidjela si mu se, svidjela si mu se!" pjevui. "A bio je prekrasan!" Jemima je omamljena. Jemimu jo nikad prije nije pogledao mukarac takvog izgleda, zapravo nitko, da budemo iskreni. Jemima nee zaboraviti taj pogled, ne jo dugo vremena, jer taj pogled napokon potvruje ono to je tek to popodne otkrila. Jemima Jones je prelijepa. Vitka je, plavua je, prelijepa je i, uz Geraldineinu pomo, uz to je i moderna, profinjena i ima stila, premda, priznajmo, jo to u potpunosti ne shvaa. "Mimey" zaziva Lisa dok ona otvara ulazna vrata i odbacuje vreice u hodniku. "Zvala je tvoja majka!" "Hvala, nazvat u je", ree Jemima odlazei gore i gurajui vrata dnevne sobe. "Gospode!" ree Lisa. "Oh moj Boe!" ree Sophie. I obje ostadoe sjediti na svojim uvaenim kauima razjapljenih usta. "Onda?" ree Jemima, lagano zamahnuvi kosom. "Kako vam se ini?" "To je...", Lisa zastane. "Samo...", Sophie zastane. Njih su dvije zanijemile od zavisti, nesposobne za ita do nevjerice. One su, sve do sad, Page 95

Jemima J.txt jedva zamijetile kako Jemima gubi na teini, i to onda? To to si vitak ne znai odmah da si lijep, a Jemima im nikad nije bila neto osobito, no stojei sad na vratima dnevne sobe, u svojim novim besprijekorno skrojenim hlaama i diskretnim okoladno smeim cipelama, Jemima Jones izgleda upravo kao ena kakvom su Sophie i Lise oduvijek eljele biti. Samo to nikad nisu u tome uspjele. Uvijek su odabirale krivi nakit, ili krive cipele, ili krivu minku. Uvijek su izgledale glamurozno, no nijedna nikad nije imala niti mrvicu stila. Stojei na pragu u izmaglici zlatne, svijetlo smee i bijele boje, Jemima je utjelovljenje ljupkosti. "U redu je", najzad prozbori Lisa. "Pristaje ti", najzad prozbori Sophie, i one obje zakopae glave natrag u svoje asopise, dok Jemima osjea kako se pomalo sputa na zemlju. Nisu li mogle biti ljubaznije, misli ona, barem jednom? Nisu li joj mogle rei kako izgleda sjajno, samo da se osjeti dobro? Jemima oklijeva, a zatim se vrati u kuhinju nazvati svoju majku, i dok izlazi iz sobe moe uti djevojke kako se doaptavaju. Na trenutak zastane, upinjui se kako bi ih ula, pa nauje samo kraj jednog od Sophienih apata. "... obavezno nabaciti natrag kilograme," a potom uje Lisu "... to to je plavua ne znai da nije luzerica." U starim bi se danima Jemima bila povukla u svoju sobu i utjeila se kutijom keksa, no stvari su se promijenile, i Jemima je kadra vidjeti kroz zle komentare sav taj jal to svijetli u pozadini. "Kuje", ree ona brzo sebi, prije nego to se dade uznemiriti. One su nevane. I ode u kuhinju kako bi nazvala majku. "Mama? Bok, ja sam." "Zdravo! Kako si, draga?" "Dobro sam. Upravo sam se vratila od frizera." "Nita previe drastino, nadam se?" "Nisam se puno skratila, samo sam stavila malo svijetlih pramenova." Nema smisla govoriti joj da sam sad plavua, samo bi prigovarala i rekla da to zacijelo podsjea na slamu. "Nisi valjda plavua, Jemima?" "Ne posve, mama. Proarano." "Nadam se da ne izgleda kao slama. Oduvijek sam mislila kako se plavi pramenovi mogu doimati jeftino." "Ne, mama", podignem pogled prema stropu. "Ne doima se jeftino." "Hmm. Svejedno, kako teina?" Nasmijeim se, jer sad barem znam da e biti sretna zbog mene, mora biti, postala sam ki kakvu je oduvijek eljela. "Nee vjerovati, mama. Imam pedeset i pet kilograma!" Na drugom kraju ice uslijedi muk. "Mama?" Sigurno ne moe rei neto negativno o ovome? Sigurno e biti sretna zbog mene? No ovakav je muk neto to vrlo dobro poznajem. I dalje ne se ne slae. "To je previe za tebe, Jemima", najzad prozbori ratoborno. "Zacijelo izgleda poput straila." "Dobro izgledam", uzdahnem smjesta poalivi to sam se uope gnjavila podizati slualicu. "Nadam se da dovoljno jede", ree ona dok ja kolutam oima prema stropu. Bog mije svjedok da sam se potrudila. Mislim, postigla sam jedinu stvar za koju sam oduvijek mislila da eli, ali ne, jo uvijek nije dovoljno, i najednom mi svane kako, bez obzira to uinila, njoj nikad neu biti dovoljno dobra. Ili sam premrava ili sam predebela. Nema Page 96

Jemima J.txt sredine. to god uinila osueno je da nju ne zadovolji. "Da, mama. A to ima s tobom? Jesi li opet bila vani s curama iz kluba za mravljenje?" "O da!" hihoe se ona, oduevljena prilikom da pria o sebi. "Jacqui, sjea se da sam ti priala o Jacqui? Dakle, Jacqui, se udaje i u subotu je imala djevojaku veer. Otili smo u noni klub! Moe li zamisliti mene u nonom klubu? U stvari, iskazala sam se..." Iskljuim se dok se moja majka nastavlja hihotati na svoju priicu i nakon nekog vremena je pozdravim i popnem se gore u svoju sobu. Sjedim pred toaletnim stoliem i nanosim minku, oponaajui nain kojim me Geraldine uredila za Benovu oprotajnu zabavu i, premda sam se do sad ve morala priviknuti, i dalje ne mogu vjerovati da sam to ja, daje ena koja pilji u mene iz zrcala zapravo Jemima Jones. Zatim etkam svoju dugu, plavu kosu, promatrajui kako se zlatni pramenovi presijavaju na svjetlu, pa nakon nekog vremena ustanem, odem u kupaonicu i iroko se iskesim u veliko ogledalo, jednom rukom zavodniki poloenom na bok, iako se osjeam nevjerojatno blesavo u ovom stavu. "Zbogom, Jemima Jones", kaem odluno ne marei uje li me ijedna od mojih cimerica. "Dobro dola, J.J.", a onda se nasmijem, zamahnem svojom novom frizurom i odem nazvati Brada. 16. poglavlje Bok draga, ne mogu vjerovati da dolazi, zbilja dolazi! Moji su prijatelji uzbueniji od mene samoga, ako je to uope mogue. No sad ozbiljno, doi u po tebe u zranu luku jer je malo van puta, pa emo od tamo otii ravno do moje kue. Ni o em ne brini - ve sam za tebe pripremio gostinjsku sobu i mislim da e ti se jako svidjeti - ima svoj vlastiti televizor, video i kupaonicu, i cijelu sam kuu ispunio cvijeem samo za tebe! Ako ne bude preumorna, bilo bi lijepo kad bih te mogao izvesti na veeru, no vidjet emo kako se bude osjeala. Toliko sam radostan to u te zapravo upoznati, i znam da bih trebao biti zabrinut, ali nisam. Imam zbilja dobar predosjeaj o ovome, premda to moda ne bih trebao jo govoriti! elim ti ugodan let, draga, i vidimo se za dva tjedna! (0 moj Boe - dva tjedna!) Veliki zagrljaji i poljupci, Brad. Pusa. "Dakle, to je sad to", kaem okrenuvi se prema Geraldine, koja ita e-mail preko mog ramena. "Svidjelo se to meni ili ne, idem." "Kako to misli, svidjelo ti se ili ne? Zvui tako nesretno zbog svega. Rei u ti to, idem ja." Nasmijeim se, jer jesam uzbuena ali, ako ba morate znati, jedina osoba koju oajniki elim vidjeti u svom sadanjem izdanju je Ben, ali Ben je, kao to znate, ve odavno stvar prolosti, a Brad je, pretpostavljam, drugi iza njega. "U neku ruku mislim ozbiljno", nastavi Geraldine. "Veina bi ena dala desnu ruku da putuje u susret komadu kao to je Brad." "Ne, zbilja to elim." I to je istina, elim, i znam da se nemam o emu brinuti kad je rije o izgledu, samo sam opasno nervozna, nikad nisam uinila nita ovako, pa, ovako pustolovno u svom ivotu. "Ali to ako bude uasno?" "Ma pogledaj se, Jemima", ree Geraldine uvjerljivo. "I dalje se brine da mu se nee svidjeti, ne?" Page 97

Jemima J.txt Slegnem ramenima jer, mada vidim da sam se promijenila, da izgledam kao posve druga osoba, duboko u sebi jo uvijek se osjeam jednako, jo uvijek se osjeam debelo. "To se nee dogoditi", nastavi Geraldine. "Prekrasna si, hoe li se sad jednostavno naviknuti na to i nastaviti sa svojim ivotom?" "Dobro, dobro", kaem smijeei se. Samo da skrenemo s ove teme, jer koliko god zvualo smijeno, postaje mi pomalo muno da mi ljudi neprestano govore koliko sam lijepa, jednostavno ne mogu to uzeti za ozbiljno, i ne osjeam se lijepom. Jo uvijek ne. Dobro, moda povremeno, no ini se kako to uvijek potraje najvie pet minuta. Ako to osjeam, onda je to neka vrst prijevare. "Pretpostavljam da bih trebala otii do glavnog urednika i pitati ga slobodne dane." "Hoe rei da si rezervirala kartu bez da si provjerila moe li ii?" Geraldine se zgrane. "Da." To mi ba nije bila najvanija briga, a i kako bi kad sam morala izgubiti milijun kilograma u tri mjeseca. "Rezervirala sam kartu i sad samo moram dobiti slobodno." "Pa mi ti priaj o intuiciji", i Geraldine ode negodujui ispod glasa. "Naprijed, naprijed", ree glavni urednik, poskoivi iz stolice i krenuvi mi otvoriti vrata, to je prilino zapanjujue jer to nikad, nikad nije ranije uinio. "Drago mije to' si dola do mene", ree samo to me ne gleda u oi dok ovo izgovara, nego stari pohotnik ara pogledom po mom tijelu. "Ima nekoliko stvari o kojima sam elio razgovarati s tobom." Kladim se da ima. Sjednem na stolicu koji mi je ponudio i pokuam prekriiti noge onako kako sam toliko puta vidjela da to rade Sophie i Lisa, moj je desni lanak senzualno podvijen iza mog lijevog lista, obje noge iskoene, i suspreem smijeh na pomisao kako ja, Jemima Jones, napokon mogu upotrijebiti svoj izgled za napredovanje u karijeri. Glavni urednik svakako izgleda kao da odobrava. Zapravo, toliko je vraki zauzet odobravanjem mojih nogu daje, ini se, zaboravio o emu je to elio razgovarati sa mnom. Nakaljem se. "No, no. to sam ono govorio?" nevoljko podigne pogled prema mom licu. "Blagi Gospode, Jemima", ree nakon jo jedne stanke. "Oprosti, ljubavi, naprosto ne mogu vjerovati da si to ti." Neduno se nasmijeim, sad ve priviknuta na komplimente mukaraca koji me godinama poznaju, koji me ranije, kako se ini, ni najmanje nisu zamjeivali. Ba je jutros ponovno zazvonio interni telefon. Opet jedan reporter kojeg je zanimalo mogu li mu napraviti jednu priu, i bih li se nala s njim na piu za vrijeme stanke za ruak kako bismo jo malo o tome porazgovarali. Isprva sam se pitala to se to dovraga zbiva, no sudei po rijeima Geraldine ja sam sad uredska 'maca', i znam da bih trebala biti polaskana, oduevljena, no ja sam zapravo pomalo bijesna to se nitko od njih ranije nije udostojao obratiti panju na mene. No nije sve tako loe. Barem se posao poboljao. Prolog sam tjedna prvi put bila poslana napraviti intervju, i to ne nekakav bezvezni, dosadni intervju, bila sam poslana intervjuirati novu zvijezdu londonske sapunice koja, kako i prilii, ivi iza ugla Kilburn Heralda, budui da nije, jo uvijek, zaradila dovoljno novaca da se preseli u skuplju etvrt. Intervju je protekao fenomenalno. Moda pomalo previe fenomenalno jer sam se na kraju nala kako pokuavam izmaknuti tom, priznajem, zgodnom mukarcu kojem je, ini se, izraslo tisuu ruku, od kojih su se sve pokuale dokopati mene. Page 98

Jemima J.txt ivot je, sad to shvaam, posve drugaiji kad si mrav. ak je i teretana sad postala uzbudljivo mjesto, jer zamislite uda, izgleda kako sam prihvaena u toj gomili mondenih ljudi, i ak kad sam u svom trikou - da, odavna sam ogromnu trenirku zamijenila siunim crnim trikoom i biciklistikim hlaicama (premda mrava i dalje nemam dovoljno samopouzdanja odjenuti topie svijetlih boja i tange o kojim sam neko sanjala) - bez imalo minke na licu i kosom skupljenom u konjski rep, uvijek se nae kakav tip koji me odluio osvojiti. udesno. "Naporno vjeba?" obino zaponu, dok seja smijeim, kimam i trudim nastaviti vjebati, no oni i dalje stoje uz mene, pokuavajui zapodjenuti razgovor, a ako je Paul, moj trener, kojim sluajem u blizini, obino mi prie i otjera ih na drugu spravu. Hvala Bogu na Paulu. Doista, hvala Bogu na Paulu, jer Paul je jedina osoba koja je zabrinuta za Jemimu. Ne moe odoljeti da se ne nasmijei kad spazi te snagatore kako puni nade priaju s Jemimom. Da su je samo vidjeli prije, misli on, ali naravno vidjeli su je, samo stoje nikad nisu primijetili. Paul je nastojao nadgledati Jemimin tijek vjebanja, jer premda izgleda arobno, brine ga to su se kilogrami tako brzo istopili, i uvjerenje kako ispod zlaene koe - naime, ona sad rabi Clarinsov losion za umjetnu preplanulost, po Geraldineinoj preporuci - Jemima Jones moda nije tako zdrava kao to bi se na prvi pogled zakljuilo. Pokuavao je on zapodjenuti razgovor na tu temu s Jemimom, no ona bi ga smjesta otpravila rijeima. "Naravno da dovoljno jedem, Paul" uvijek kae. "Anoreksija? Nemoj me nasmijavati." Neka se zna kako Jemima nije anoreksina, tek poneto opsjednuta, to je definitivno podjednako nezdravo, a vrlo mogue skoro pa opasno. No, vidjet emo. I sad, sjedei u uredu glavnog urednika nakon tjelovjebe u vrijeme stanke za ruak, gledam ga kako podie slualicu i zove svoju tajnicu. "Laura", zalaje svojim grubim sjevernjakim naglaskom "donesi nam dvije kave i kolaie." Odloi slualicu i obrati mi se, ili bi bilo bolje rei, poprijeko me pogleda, "Pretpostavljam kako ti nee kuati kolaie. Zacijelo je teko odravati takvu figuru." A ja blesaa, porumenim. "Uspijevam nekako", kaem mirno. "Onda, Jemima. Razlog zbog kojeg sam elio razgovarati s tobom je taj to mislim da si predodreena za vee stvari. Uvijek sam ti govorio kako e doi i tvoje vrijeme, a sad kad si se dokazala s tim intervjuom, mislim da si spremna za reportae." Ba smijeno. Smijeno kako me sad, kad sam mrava i plavokosa, odjednom eli unaprijediti. Znam da bih trebala biti zahvalna, on vjerojatno oekuje da u se rastopiti od zahvalnosti, no sve emu se mogu dosjetiti dok sjedim ovdje i gledam njegovo lice puno iekivanja, njegove debele obraze i sitne svinjske oice koje neprestano klize dolje prema mojim nogama, jest - ti najobiniji gade! Nikad mi ne bi pruio ovu priliku da ne izgledam ovako. Da nisam smravila nastavila bih raditi prilog Vrhunski savjeti do kraja svog prokletog ivota. "Onda?" ree glavni urednik, nedvojbeno oekujui navalu mog oduevljenja. "Onda", kaem razdirana dvojakim osjeajima, jer koliko god da bio gad, ovo je prilika koju sam godinama ekala, no s druge strane ovjek je oito seksist i doista sam ostala bez rijei, dio mene mu eli rei neka si zabije tu ponudu na jedno mjesto, dok drugi eli poskoiti od radosti. "Zato ba sad?" najzad uspijem prozboriti, nakon to se urednik poeo poneto znojiti. "To je bilo samo pitanje vremena", ree on. "Uvijek smo bili svjesni tvog doprinosa novinama a sad, nakon to je Ben otiao, potrebna nam je bistra mlada glava za velike Page 99

Jemima J.txt intervjue, i suoimo se s tim, Jemima, ne kodi ni injenica to si se pretvorila u oaravajui mladu enu." Eto. Izgovorio je to. Upravo je priznao kako je ovinistiki gad. A ja sjedim i prelazim pogledom po uredu. Prvo pogledam u otrcani sivi sag, umrljan kavom i rupama od cigareta. Gledam u uokvirene naslovnice na zidu, velike prie od nacionalne vanosti, i gledam urednika kako sjedi za jeftinim stolom u jeftinoj majici od najlona, sa svojim zdepastim prstima, od nikotina poutjelim osmijehom, i proze me osjeaj kako se samo elim okrenuti na peti i pobjei. elim pobjei daleko, daleko od Kilburn Heralda. A spomen na ime mog ljubljenog Bena osjeam poput uboda noa u grlo jer jo uvijek me nije nazvao, i jedino to mi preostaje jest pobjei odavde, od njega, od svih uspomena. No, to ne kaem. Ne mogu to kazati. Ne jo. "Silno bih to voljela", napokon kaem, prisilivi se na osmijeh. Ali pod jednim uvjetom. "Uvjetom?" glavni urednik nije oekivao postavljanje uvjeta. "Potreban mi je odmor. Voljela bih otputovati za dva tjedna, na dva tjedna." Glavni urednik uzdahne s olakanjem, i tono znam to je mislio dok je vladao muk. Za trenutak je pomislio kako u prihvatiti posao samo uz ogromno poveanje plae. "Nema problema, ljubavi", ree on. "Geraldine moe obavljati tvoj posao dok bude odsutna, a za to emo vrijeme ve pronai nekog novog da preuzme Vrhunske savjete. Kako ti to zvui?" "Dobro", ali sranje Geraldine e poludjeti. "Oh",'dodam ustajui se na odlazak. "Jo jedna stvar. Pretpostavljam kako e, razmjerno novom poslu, uslijediti poveanje moje plae?" Glavni urednik umalo ostane bez teksta, vjerojatno zaprepaten koliinom samopouzdanja koju moe izazvati gubitak teine, jer stara se Jemima Jones nikad ne bi drznula rei neto slino i, moram priznati, posve ga razumijem. "Naravno", zahui. "Razgovarat u s ljudima iz financijske slube i neto emo ve smisliti. Ne brini, ljubavi, prepusti to meni. A kamo to odlazi?" "U Los Angeles", nasmijeim se zatvarajui vrata za sobom i naslaujui se izgledom njegova lica, jer urednikova je zamisao odmora Brighton ili, u krajnjem dometu, tjedan dana na Mallorci. I dok odlazim niz hodnik poinjem osjeati, po prvi put, leptirie u trbuhu od uzbuenja. "Oh moj Boe. Idem u Los Angeles!" "Ne moe to odjenuti!" Geraldine je zavaljena na moj krevet i dramatino lamata rukama pred svojim oima. "Jemima! Za ime Boga, zar nisi ula za zrakoplovnu modu?" "'Zrakoplovna' to?" Samo sam praktina, u trenirci, paru udobnih tenisica i pamunoj majici ekam svoj dugotrajni let. No, ipak elim lijepo izgledati za Brada te sam stoga u svoju runu prtljagu spremila mini suknju, lanenu koulju i par izama do koljena u to se planiram preodjenuti prije nego sletimo. Za sluaj da se pitate, posljednja su dva tjedna iznimno brzo prohujala i danas je dan kad zaista odlazim. Geraldine me - to bih ja bez Geraldine vozi u zranu luku, uivljena u moju pustolovinu ba kao to sam i ja sama. "Zrakoplovna moda", ponovi ona. "Ma zna, glamurozni izgled kakvog furaju sve te zvijezde i modeli kad negdje lete." "Ali Geraldine," kaem uz osmijeh "mislim da si zaboravila da ja, ovaj, nisam model niti zvijezda. Ja sam novinarka u Kilburn vrajem Heraldu. A uostalom", otvorim torbu i pokaem joj sadraj "spakirala sam odjeu u koju u se pre-odjenuti, ne elim da mi bude neudobno za vrijeme leta." "Kao prvo, Brad ne zna da radi za Kilburn vraji Herald," podsjeti me ona. "On misli da si Page 100

Jemima J.txt gospoica Ljupka televizijska voditeljica, i premda ne predlaem da za let odjene odijelo ili izme do koljena, no barem unesi daak glamu-ra", stisne zube. "Taje odjea", pokae na moju runu torbu "krajnje neprimjerena za let. ak i ako se u nju kani kasnije preodjenuti." Slegnem ramenima dok ona otvara moj koveg i poinje prekapati po njemu. "Ovo", mrmlja izvlaei bijelu majicu. "Ovo", ree podignuvi par crnih rastezljivih hlaa i kimajui s odobravanjem. "I ovo", ree izvukavi veliki crni demper "da ga leerno prebaci preko ramena. I dalje moe obui tenisice jer to je L.A., i sve to ti joj treba je nekoliko modnih dodataka kako bi upotpunili tvoju zrakoplovnu modu." "Modni dodaci?" "Znala sam" ree ona. "Nakon svih mojih lekcija jo uvijek nisi shvatila vanost modnih dodataka. Jemima, draga moja, sve je u dodacima. No teta Geraldine je dola pripremljena, stoga nema razloga za brigu. Vraam se za sekundu." Preodjenem se u odjeu koju je Geraldine odabrala dok ona tri do svog automobila. Minutu kasnije dojuri natrag nosei Louis Vuitton toaletni kovei za koji ak i ja, Jemima Jones, znam da vrijedi itavo bogatstvo. "Dakle, Jemima", ree ona gledajui me silno ozbiljno. "Ovaj je toaletni kovei dar od Dimitrija, i premda Dimitri i ja vie nismo zajedno, to je moja radost i ponos. Sad ga predajem tebi, no uvaj ga kao zjenicu svog oka." "Geraldine, nemam rijei. Ali to e mi to?" "Da se uklopi. Svi nose Louis Vuitton toaletne kovei-e kad putuju. A sad," ree "lag, ili bolje reeno, lag na kraju." Ona otvori kovei i izvue par velikih Cutler&Gross sunanih naoala s okvirom od kornjaevine. "Ove su se koristile na jednom modnom snimanju prije nekoliko tjedana i izgubila sam ih. Osjeala sam se grozno i nazvala sam agenticu za odnose s javnou i oprostila mije. Nemam pojma gdje su se mogle zagubiti", zloesto se iskesi dok mi ih predaje. "One ti zapravo nee trebati tijekom leta. Stavi ih u zranoj luci, a kad ti nisu na oima, neka ti budu na glavi", pokazuje mi kako savreno sputati kosu s naoalama to, mora se rei, zbilja dodaje daak glamura. "Hmm", ree ona prekopavajui po koveiu. "to jo tu imamo?" Izvue dvije boice vode Euian i bocu neeg to nalikuje laku za kosu, a zatim i komplet siunih staklenki egzotina izgleda. "Vodaje, oito, daje pije u zrakoplovu. to god da inila, izbjegavaj alkohol, samo e ti jo vie zadravati vodu u tijelu. Ova sprej boca je Euian vode, koju e upotrijebiti po sljedeim uputama." Zabaci natrag kosu i pokretom ruke poprska kapljica-ma lice, ispustivi pritom uzdah olakanja. "Tako" ree. "To rade svi modeli, a spreava isuivanje koe. Ovo su", pridoda pokazujui na staklenke "takoer besplatni uzorci. Nazvala sam tu tvrtku i rekla im kako piem lanak o njihovim proizvodima, pa su mi poslali itavu paletu. To su ti genijalne hidratantne kreme, i predlaem ti da ih nanosi svakih nekoliko sati. Draga, nema pojma kako let isuuje kou. I napokon", ree ona izvlaei siunu bijelu plastinu boicu "kapi za oi kako bi imala svijetle, bijele, blistave oi, ak i nakon jedanaest sati leta. Boe", doda gotovo za sebe "netko bi me za ovo trebao plaati." "Geraldine", kaem odmahujui glavom no ne mogavi se prestati smijeiti "ti si bogomdana. to bih ja bez tebe?" "Isto to, Jemima, i svaki drugi nadobudni putnik za Los Angeles sa zvijezdama u oima. Sad ve izgleda kao da si jedna od njih." "to?" Page 101

Jemima J.txt "Jedna od njih. Netko vaan, kako god to eli nazvati," pogleda na svoj sat. "Isuse, bolje da krenemo ako elimo stii na vrijeme. Jesi li spremna?" "Skoro. Samo jo moram ostaviti poruku Sophie i Lisi." Geraldine zakoluta oima. "Moram, Geraldine. Za sluaj da neto iskrsne." "Kladim se da ti je drago to e im vidjeti lea." "Svejedno mije. Nisu mi tolika gnjavaa, zapravo su prilino zabavne na neki otuan nain." "Aha, neto kao runije sestre." "Upravo tako", nasmijem se. "Onda, kako se osjea?" upita Geraldine dok vuemo moje kovege prema vratima. "Nervozno ko' sam vrag." "Nemoj biti nervozna. Da sam barem ja na tvom mjestu. Bit e ti ludnica." Jemima Jones privlai podosta pozornosti u zranoj luci, premda ona to ne zamjeuje, previe je uzbuena zbog puta da bi primijetila poglede divljenja. Moda zbog injenice da zaista izgleda kao netko vaan, osobito kad stavi sunane naoale kako bi prikrila radost, a moda je naprosto, uz pomo dobre vile Geraldine, usavrila umijee ostavljanja dojma nevjerojatne ravnodunosti, da ne govorimo ljepote. Koji god da razlog bio, putnici se meusobno gurkaju i ap-u: - to misli, tko je ona? Sigurno je netko poznat. Nije li to ona djevojka iz onog filma? "Nedostajat e mi", ree Geraldine obgrlivi me rukama i vrsto me stisnuvi. "Tko e mi uiniti dane podnoljiviji-ma u idua dva tjedna?" "Tko e ti prepravljati tekstove, hoe rei", nacerim se uzvraajui zagrljaj i potpuno zaboravivi spomenuti kako je Geraldine pripala radost pisanja kolumne Vrhunski savjeti. "To takoer", ree Geraldine "ali ozbiljno, zbilja e mi nedostajati. elim ti fantastian provod. Hoe li me nazvati?" "Naravno da hou." "im stigne tamo? Umirem od elje da doznam kakav je. Boe, mogao bi biti nizak, debeo i elav." "Nemoj" prekorim je, ionako sam dovoljno nervozna. "To bi bilo uasno", a onda se sjetim da sam, iako nikad nisam bila niska i elava, jednom bila debela, i u djeliu sekunde sjetim se kako su me ljudi osuivali, odnosno krivo procjenjivali. "Ipak, bilo bi lijepo da je dobar ovjek", pridodam mada prekriim prste molei se da mu je glava prekrivena kosom. "Uostalom, vidjela sam njegovu sliku, sigurna sam da je to zaista on." "Ako si ti sigurna, i ja sam," ree Geraldine "no bez obzira kako on izgledao, ti ima kartu za Los Angeles. Jesi li posve sigurna da me ne moe ugurati u koveg?" Obje spustimo pogled na moj koveg, toliko pretrpan da je sa svih strana ispupen. "Prilino sam sigurna," nasmijem se "mada, ne znam to bih dala da moe ii sa mnom." "uvaj se", ree Geraldine jo jednom je zagrlivi, i dok Geraldine naputa Jemimu shvaa kako e joj doista nedostajati, kako joj je Jemima postala vrlo znaajna osoba u ivotu, kako joj je Jemima pomogla nanovo otkriti radost enskog prijateljstva, jer sve do nedavno, Geraldine se smatrala enom mukaraca, enom koja nema vremena za prijateljice. Nije li udno kako se samo stvari mijenjaju... I to je to. Preputena sam sama sebi. Uputim se k pultu za prijavu karte, u jednoj ruci boca mineralne vode, u drugoj Louis Vuitton toaletni kovei i hrpa asopisa od Geraldine, 'da ti ne bude dosadno', pod mikom. Na pultu predam svoju kartu za ekonomski razred, i netko se, negdje, danas zacijelo smijei meni, ili je moda Page 102

Jemima J.txt Geraldineina varka uspjela, no bilo kako bilo, djevojka za pultom, ini se, takoer misli da bih mogla biti netko poznat, i premda mi kae kako politika tvrtke ne nalae da se promijene karte onima koji jednostavno izgledaju poznato, no ekonomski razred je popunjen pa bi me njihova kompanija voljela premjestiti u poslovni. Kakav ishod! "Ajme! Zbilja? To je fantastino!" kaem, zaboravivi se ponijeti u maniri slavne filmske zvijezde, poput nekoga tko posve prirodno oekuje da ga se premjesti u bolji razred. "Zapravo, jo nikad ranije nisam letjela! A sad jo letim u poslovnom razredu! Hvala vam, mnogo vam hvala!" Ne moram ni govoriti kako je djevojka izgledala okirano, spoznala je svoju pogreku, no sreom za mene, bilo je prekasno i uope ne marim to sam se tako oajniki neprimjereno ponijela jer ja sam jedna od onih u poslovnom krazredu! Ja sam ona iz vieg razreda! A onda mi ostane dva sata za ubijanje vremena u zranoj luci, pa kupim nekoliko knjiga u tamonjoj knjiari, prskam se parfemom u Duty Free Snopu, i eznutljivo gledam u izloge draguljarnica, odabirui to bih si sve kupila da imam novaca. Takoer provedem dosta vremena eznutljivo gledajui u duan s cigarama, ali ne, vie ne puim. ak ni kad sam toliko nervozna da e mi pozliti. Ne. Zdrava sam i u formi. Ne treba mi cigareta. I tako, kad glas preko razglasa objavi kako je vrijeme za ukrcaj, odskakuem prema izlaznim vratima, nastojei obuzdati potrebu da urlam od sree i uzbuenja. Jedanaest je sati vraki dugo vrijeme za provesti u zrakoplovu, no jedanaest sati moe nevjerojatno brzo prohujati ako ste Jemima Jones i nikad ranije niste letjeli. Jedanaest sati moe nevjerojatno brzo prohujati kad se naete na vrhuncu luksuza, kad vas skokom hrane i napijaju, kad imate svoj osobni video ekran i moete odabrati koji god vam se film svia. Jemima Jones odve je uzbuena da bi zaspala, i kad stjuardesa navue zastore na prozorima i ostatak putnika u vioj klasi sklopi oi i njeno zahre, Jemima Jones gleda filmove, ita svoje asopise, i provede nerazmjerno mnogo vremena glave zavaljene na sjedalo, razmiljajui o svom ivotu. Razmilja o tome kako joj se promijenio ivot. Razmilja o Bradu, kako e izgledati, to e misliti o njoj, to e sve raditi u Los Angelesu. I razmilja o Benu, no trudi se ne misliti previe na njega, jer svaki put kad ga se sjeti osjeti trzaj u tijelu, probadanje zapravo. Koliko god se trudila nastaviti sa svojim ivotom, ostaje injenica da joj silno nedostaje, da misli kako nikad za nikog nee osjeati to i za njega, a to je neto za to dri kako nee jo dugo preboljeti. I tako ona sjedi u poslovnoj klasi i prska lice Eman vodom, pije svoju mineralnu vodu i gotovo religiozno nanosi hidratantnu kremu ne bi li sprijeila isuivanje koe. Sat vremena prije slijetanja odlazi u toalet nanijeti minku, i dok stoji tamo, dok nanosi makaru na oi, leptirii najednom poee letjeti u njezinom trbuhu pa se pogleda u zrcalo i ree s nevjericom: - Jemima Jones, kojeg vraga to radi? 17. poglavlje Uvrijeeno je miljenje kako bi nakon dugotrajnog leta ovjek trebao biti umoran. Ja, meutim, ne osjeam umor, osjeam uzbuenje, i sreu, i nervozu. ini se kako je sve do sad bila jedna velika igra. Malo sam se zafrkavala na Internetu, odravala izmiljenu romancu s osobom koju nikad nisam srela, i bilo je zabavno, pruilo mi je neto emu se mogu radovati, ali sad, sad kad sam doista ovdje, strahovito sam preplaena. Ne stoga to bi on mogao biti bilo tko, bivi ubojica, pe-dofil, silovatelj, premda mi je i to Page 103

Jemima J.txt palo na pamet, no vie stoga jer sam prela sav ovaj put, a to ako mu se ne svi-dim. Znam to bi sad Geraldine rekla, to ako se on ne svidi meni, no to je u neku ruku i nevano, mislim, jo nikad nisam bila u prilici da mi se prua mogunost odabira. I znam da su sad stvari drukije, znam da ne izgledam kao nekad, no i dalje mi se ini apsurdnim da mi se ne svidi netko kome se ja sviam. to ako ne ispunim njegova oekivanja? to ako vidi dalje od iluzije i ugleda debelu nesretnu djevojku to isijava ispod povrine? Nakon svega, nije prolo mnogo vremena otkako sam bila predmet podsmijeha. Boli me ak i kad to kaem, ali znam daje to istina. Znam da, unato nekolicini koja je znala to se skriva ispod povrine, koja je bez obzira na to bila dobra prema meni - ljudi poput Geraldine i Bena - veina me ljudi jednostavno saalijevala. I premda se ne prepoznajem dok se gledam u zrcalo, na neki udan nain sve mi se to takoer ini kao nekakva igra. ini mi se kao da to ne moe biti stvarnost, da se pretvaram kako sam mrava te da u kroz neko vrijeme ponovno biti debela. Svjesna sam da sam mrava jer kupujem odjeu veliine 38 (ak mije ta odjea pomalo velika) no i dalje se osjeam isto i silno me plai da e Brad to uoiti. A, kad smo ve kod njega, gdje je dovraga on? Uzela sam svoje kovege, prola kroz carinu, i nigdje ne vidim Brada, niti ikoga tko bi mu priblino nalikovao. Mislila sam da e stajati odmah pred izlazom i valjda sam, da budem iskrena, glupavo sanjarila o tom prekrasnom frajeru kako mi tri u susret i grabi me u svoje ruke, no premda ovdje vrvi od ljudi, nitko ne izgleda kao Brad. to ako se ne pojavi? to ako je odustao? Kamo u otii? I kako me poinje obuzimati panika shvaam da mi sad doista treba cigareta, vie nego ikad u ivotu, no iako mije ta misao prola kroz glavu posvuda zamjeujem znakove koji upozoravaju kako je zabranjeno puenje, dajui naslutiti da e onaj koji bude uhvaen s cigaretom biti objeen, uguen i raetvoren, pa stoga samo duboko uzdahnem i nastojim ostaviti dojam ene koja zna to hoe. "Oprostite?" okrenem se, dah mi zastane u grlu vidjevi pred sobom niskog, debelog, elavog mukarca. "Brad?" Oprosti, oprosti, oprosti, no ne mogu, dovraga, prikriti razoaranje u glasu. O moj Boe, mislim. Lagao si mi, lagao si o svojoj slici. Posve prikladno zaboravim kako amija lagala za svoju jer to mije sad apsolutno nevano. Sranje, mislim dalje, moram provesti itava dva tjedna s ovim odvratnim mukarcem, a onda pomislim: ne! Neu ga osuivati, mogao bi biti doista dobar ovjek, no ak i dok stojim ovdje tako mislei, gledam u njega alei to sam dola. elei da sam se okanila te igre. "Ne", on odmahne glavom dok ja duboko izdahnem od olakanja. "Ja sam Paul Springer. Filmski producent." "Oh?" kaem nezainteresirano, pitajui se to taj eli od mene. "Nadam se da mi neete zamjeriti, no vrlo ste lijepi, pretpostavljam da biste morali biti glumica." "Hvala vam", kaem ovaj put uz iskren osmijeh, jer su komplimenti uvijek bili neto to ljudi rado primaju, i zbilja se osjea blesavo ushieno kad ih i ti pone primati na svoj raun. "Meutim, nisam", pridodam i ponem se okretati od njega, jer sam isprva pomislila kako bi mogao biti Bradov voza ili netko koga je poslao da doe po mene, no ovaj ga oito ne poznaje, kao ni mene. "Onda manekenka?" zgrabi me za ruku. "Ne. Bojim se da nisam", pokuavam se osloboditi njegova stiska. Page 104

Jemima J.txt "Pa trebali biste biti. Jeste li novi u gradu?" "Da." Sad se pitam kako pobjei od ovog ovjeka, a da ne ispadnem nepristojna, no nisam posve sigurna kako to uiniti budui da mu je ruka, ini se, zaglavila za moju. "Bio bih vrlo sretan pokazati vam znamenitosti." "Hvala vam, no dola sam u posjet prijatelju." "Evo vam moja posjetnica." Stoji tamo ispruivi svoju posjetnicu zdepastom rukom i dok je nevoljko uzimam on izgovara svoju oito glavnu reenicu za upucavanje. "Znam da ne glumite, no imam jednu ulogu u svom iduem filmu za koju mislim da biste bili savreni." Zaprepatena sam kako je Geraldine bila u pravu, zapravo zanijemila sam, i pogledala ga otvorenih usta jer je tako oito kako je to ustaljena reenica, no to je jo udnije ona zacijelo uspijeva, ali kod mene, oito, ne. "Hvala vam", kaem neuvjerljivo "ostat emo u kontaktu," a nakon toga on polako oblie svoje usne i ponovi. "Savrena, upravo savrena", a ja sad zaboravim svoju britansku rezerviranost i pristojnost, pa podignem svoje kovege i premjestim se na drugi kraj dvorane. Gledam na svoj sat kadli zaujem glas kako mi govori u uho: "J.J.?" i ovaj mi put srce pone estoko udarati kad se okrenem i zagledam u oi najljepeg mukarca kojeg sam ikad vidjela. O moj boe, o moj Boe, o moj Boe! Slika se ne moe usporediti s njim, nita se ne moe usporediti s njim. Moe li mukarac biti toliko lijep? Moe li itko biti toliko savren kao ovaj mukarac koji stoji ispred mene, gleda me s nadom, ali i sumnjom, jer jo uvijek nisam prozborila ni rijei. "Brad?" najzad izgovorim, kad uspijem doi do daha, a on nite ne govori, samo kimne prije nego to me povue u ruke, vrsto, vrsto, i jo vre me zagrlivi, i u tih nekoliko sekunda koliko sam u njegovom zagrljaju, osjeam kako je to trenutak koji sam ekala cijeli ivot. "Ne mogu vjerovati da si tu" konano kae nakon to me pusti iz zagrljaja, i stojimo tako, upijajui pogledom jedno drugo, prisjeajui se naih slika, nastojei shvatiti jesmo li oni ljudi za koje smo mislili. Gledam ga i mislim, ne mogu ti se sviati, ne bi mogao biti sa mnom, previe si lijep da bi bio sa mnom, no on ipak nije ustuknuo kao to sam mislila, nita na njegovom licu ne odaje razoarenje, a ja mu prva kaem da nije ono to sam oekivala. "Slika se ne moe usporediti s tobom", kaem nervozno silno uplaena vidi li kroz mene onu debelu djevojku za koju sam se toliko borila da je skrijem. Nasmijei se, savreni bijeli zubi koje gledam u udu, jer jo nikad nisam vidjela savrenije zube, niti usne ljepe oblikovane, niti oi tako plave. "Kao ni tvoja," ree on, a ja osjetim onaj poznati val topline kako mi se uzdie prema licu, rumenilo koje Jemima Jones tako mrzi, rumenilo koje je J.J. trebala zauvijek prognati. Stojim i crvenim se, a cijelo to vrijeme ne mogu skinuti pogled s njegova lica i ne mogu vjerovati svojoj srei. Brad se smije i odmie svoju kosu, svoju suncem posvi-jetljenu plavu kosu, s oiju i odmahuje glavom. "Ti si takoer mnogo bolja nego to sam oekivao. Prekrasna si, J.J., zbilja si prekrasna." Posegne dolje svojom preplanulom rukom, rukom prekrivenom finim svijetlim maljama, a moj se trbuh zgri od nepoznatog osjeaja, osjeaja koji, kako mi polako postane jasno, mora daje pouda, ista i jednostavna pouda, a on stoji onako visok, vii od mene, i kae: "Idemo odavde." Page 105

Jemima J.txt I dok izlazimo iz zrane luke i idemo prema njegovom automobilu, dopustim si uzdah olakanja, jer sam mu dovoljno dobra, i dok se zavaljujem na smee kono sjedalo njegovog blistavo crnog Porche kabrioleta, ne mogu odagnati osmijeh s lica pa se kriomice utipnem, tek da se uvjerim kako sve ovo nije san. Upali automobil i pogleda me iskesivi se, a ja jo uvijek ne mogu odagnati osmijeh s lica i jo uvijek ne mogu vjerovati daje ovo stvarnost. Hvala Ti Boe, molim se u sebi, na trenutak sklopivi oi. Hvala Ti to si uinio da budem mrava. Hvala Ti to si me doveo do ovog savrenog mukarca. Kakav su samo par njih dvoje, Brad i J.J. I prije nego krenu prema autoputu svi pilje u njih, upijajui njihovu ljepotu, uprizorenje kalifornijskog sna. Dvoje prelijepih ljudi, u prelijepom automobilu, za prelijepog dana. Voze po autoputu Santa Monica, vjetar im mrsi kosu, sunane naoale tite im oi od sunca, a Jemima Jones nasloni glavu na sjedalo i zuri u nebo, u vrhove palmi mimo kojih jure i pomisli kako prvi put u ivotu razumije to znai srea. Kriomice pogledava na prizor pored sebe i dalje ne mogavi povjerovati da e s njim provesti idua dva tjedna. Ne razgovaraju, buka motora i automobila koji prolaze oteavaju im da se meusobno uju, tako daje glazba pojaana, a svako se malo to dvoje lijepih ljudi pogleda i nasmijei. Kad netko tako dobro izgleda, kako je onda mogue da stvari krenu loe? "Ovo je Bulevar Santa Monica", ree Brad skrenuvi s autoputa. Zaustavimo se na semaforu, a sportski automobil kojeg ne prepoznajem zaustavi se tik uz nas. Okrenem se kako bih pogledala vozaa i to je mladi, zgodni momak koji mi, na vlastito zaprepatenje, uputi pogled divljenja prije nego e doviknuti Bradu. "Zgodan auto, stari. Zgodna maka." Brad se nasmijei i otpusti konicu dok se vozimo tom velikom, irokom cestom omeenom golemim duanima koji su daleko vei, daleko osvjetljeniji nego bilo koji doma. Tono na kraju mogu vidjeti palmina stabla i ponad njih nejasno plavetnilo, i ba kad ga krenem upitati kamo ova cesta vodi, on se okrene prema meni i kae: "Ova nas cesta vodi ravno dolje do oceana. Odvest emo se dolje, a onda ii Bulevarom Ocean do moje kue. Mislim da e ti se silno svidjeti, ima pogled na more." Silno svidjeti? Ve sam se zaljubila u ovaj zrak, sunce, prelijepe ljude, premda da budem iskrena nisam jo nita vidjela, ali ovo je, napokon, meka bogatih i slavnih i ve pokuavam spaziti neku zvijezdu dok se vozimo niz ovu cestu na kojoj, ini se, uope nema pjeaka. "Kako se osjea?" Brad se okrene prema meni, upitno izvivi svoje savrene obrve. "Dobro, sjajno, sve je fantastino." "Jesi li umorna?" "Nisam ba, iako samo ekam kad e me svladati." "to misli da odemo nekamo na kavu?" "To bi bilo sjajno." Skrenemo desno i prolazimo kraj drugih duana, no sad su ovdje stotine ljudi koji mile uokolo, zatim skrenemo lijevo u predivnu ulicu, palme sa svake strane i po sredini. Sjedim udei se kako je sve isto, kako su iroke ulice, kako su savreno oslikani maleni butici, kako se razlikuje od Santa Monica bulevara, jer ovo je oito mjesto gdje ive domiljati ljudi. Brad se zaustavlja ispred jednog kafia na uglu koji se naziva Starbucks i dok se parkira ja ga jo jednom kriom pogledam i dalje ne mogavi povjerovati kako je nevjerojatno plavokos, i predivan, i savren ovaj mukarac. On iskoi iz auta i pojuri na moju stranu kako bi mi otvorio vrata. "Ovo je", ree pokazujui na kafi "vjerovala ili ne, jedno od najpopularnijih mjesta za Page 106

Jemima J.txt izlazak. Sad ve postoji itav lanac Starbucksa u Los Angelesu, to je jedino mjesto gdje moe popiti pristojnu kavu i vikendom se ovdje skupljaju svi ljudi iz svijeta filma." Budui da je radni dan mjesto je mirno, zeleni eljezni stolovi i stolice postavljeni na ulici gotovo da su svi prazni; jedina je iznimka usamljeni plavokosi mukarac s bejzbol kapom i naoalama koji sjedi i ispija neto nalik na kavu i ita primjerak Varietyja. Njegov pas potiteno lei pod njegovom stolicom, nosom na ploniku, oiju zatvorenih, nedvojbeno sanjajui o pasjoj hrani. Uemo i uputimo se prema anku. "Bok," pozdravi nas ovjek za ankom "izvolite?" "Jemima?" Brad se okrene prema meni. "Ovaj..." to mogu naruiti, to bi bilo profinjeno? Pogledam na cjenik iza anka i zapanjim se. Tu su razna mo-kaina, frapuina, makijata, milijun stvari za koje nikad nisam ula. "Ja u kapuino." I Brad i ovjek za ankom pogledaju me u udu. "Bez kofeina ili obini?" "Ovaj, obini, molim." "Koliko doza?" "Oprostite?" "Koliko doza?" ovjek moleivo pogleda Brada, koji oito odlui uzeti stvar u svoje ruke. "Ne brini", ree mu on "upravo je stigla iz Engleske. Uzet emo dva visoka mrava s mlijekom i dozom badema." "Zbilja?" pogledam Brada upitno izvivi obrvu. "Mrava?" "Ne brini nita", on e uz smijeh. "To znai bez masnoa s dozom sirupa od badema. Svidjet e ti se." Nae nam kave stignu u papirnatim aama koje odne-semo vani i sjednemo za jedan od stolova i Brad mi se nasmijei. "Zbilja si ovdje", ree on dok ja mislim, da, zbilja sam tu, i da, ve si to rekao. U nekoliko prilika, no ta se misao pojavi samo nakratko i gotovo odmah bude izgurana milju kako je Brad definitivno najzgodniji mukarac u ijem sam drutvu imala zadovoljstvo biti. "Ovo je tako udno", ree on. "Upoznati nekog poput tebe na Internetu, potom se zapravo upoznati i najvanije, uvidjeti kako apsolutno ispunjava moja oekivanja. Vie nego ispunjava. Na trenutak..." nasmije se na ono to je kanio izrei "... na trenutak sam se zabrinuo da si izrezala sliku iz asopisa i da e se ispostaviti kako si uasno debela ili neto slino." Pristojno se nasmijem, zahvaljujui Bogu to sam smravila, to se nisam morala izlagati ponienju da se pojavim kao stara Jemima, no dio mene poeli da to nije rekao, poeli da nije zvuao tako povrno, kao osoba koju bih zamrzila da smo se sreli prije est mjeseci. No uspijem potisnuti ove osjeaje, pa se samo nasmijeim i kaem: "Znam." "I ja sam to mislila za tebe," nastavim "a onaj tip to mi se obratio na aerodromu, mislila sam da si to ti." Ispripovijedam Bradu cijelu priu a on je paljivo poslua prije nego e rei: "Takvi su ti svi ovdje u Los Angelesu, vjeruj mi, naviknut e se." "Hoe rei da svi tek tako daju svoje posjetnice nepoznatim ljudima?" "Pa da, tako je, no vie je stvar u tome da mukarci bez ikakvih problema prilaze enama koje smatraju lijepima." "Ali ovaj je bio odvratan" odvratim. "To uope nije vano", ree Brad. "Neke od najljepih ena u Los Angelesu su s najrunijim mukarcima." "Ali zato?" "Mora ti biti jasno daje rijetko tko roen ovdje u Los Angelesu. Svi se sjate ovamo Page 107

Jemima J.txt nadajui se ostvariti svoje snove. Svi mukarci ele biti filmski producenti, dok se sve ene ele udati za filmske producente. Ovdje nije kao u New Yorku, kamo ene odlaze postii uspjeh vlastitim trudom. Ovdje se ene ele bogato udati, dok je za mukarce krajnji statusni simbol imati u naruju lijepu i zgodnu enu." "Ali zar se tim enama ne gadi i sama pomisao na to?" "Ba si ti naivna, zar ne?" Brad se doima zauenim, a zatim se nasmijei za sebe. "To je tako osvjeavajue. Ne, tim se enama ne gadi nita jer je mo silan afrodizijak." "Ali zar doista svatko moe ii okolo i skupljati ene govorei kako je filmski producent?" "Naravno. Upravo se to dogaa." "Hoe rei da je onaj tip mogao biti i ista?" "U ovom je sluaju to malo izgledno budui da ti je ostavio posjetnicu s imenom tvrtke koja je vrlo poznata, tako da ga lako moe provjeriti. No uo sam mnogo pria gdje su razni tipovi umnoavali lane posjetnice, a svatko se moe pretvarati daje producent ili redatelj slobodnjak." "Kako neobino." Brad se nasmije. "Onda pretpostavljam da mu se nee javiti." Sad je na mene red da se nasmijem. "Nema vraje anse." "Oboavam te sluati dok pria", ree on. "Znam da sam ti uo glas preko telefona, no posve je drukije iskustvo biti ovdje s tobom, gledati te, promatrati pokrete tvojih ruku." "Hvala ti." Najednom mi postane neugodno i stalno mislim kako je pogrijeio. Ne bi trebao biti sa mnom, trebao bi biti s jednom od onih prekrasnih manekenki ili glumica. Ne sa mnom, dosadnom Jemimom Jones iz Kilburn Heralda. "Onda, je li ti bio problem dobiti slobodne dane?" ree on, vrativi razgovor na neutralniju, lagodniju temu. "Nije, ak me kane unaprijediti kad se vratim." "Unaprijediti? Na kakvo te mjesto mogu unaprijediti?" Sranje! Umalo sam se odala. Zapamti, Jemima, ti si sad J.J., televizijska voditeljica. "Dat e mi mnogo vie prostora u emisiji." "Zbilja te mogu zamisliti na televiziji", ree on. "Moda bi trebala razgovarati s nekim ljudima ovdje, taj bi ih britanski naglasak izludio." "Moda bih i trebala", kaem osjetivi kao mi se tijelom iri toplina, ve uivajui u injenici to Brad misli kako bih mogla ostati, da mu se ve dovoljno sviam da pomisli kako bismo mogli imati budunost. Znam da najvjerojatnije mislite kako sam poludjela, ali vjerujte, da ste ovdje, da sjedite suelice ovoj zemaljskoj inaici boga, i sami biste mislili kao ja. Bismo li, Jemima Jones? Bismo li? Dakle, moda je Jemima Jones u pravu, jer je tako, oh, tako je lako biti zaslijepljen neijim izgledom, i da, u pravu je, Brad je ultimativni primjerak savrenog mukarca. Ali budimo iskreni, oni jedva da se poznaju i premda im se oboma svia izgled onog drugog to je, kako svi znamo, dobar poetak, meutim - a Jemima bi od svih ljudi trebala to zapamtiti - nije sve u izgledu. Dovrimo nau kavu u Starbucksu - usput budi reeno, vrlo je ukusna - a onda se vratimo do auta i odvezemo se kui, a kakva je to samo kua! Brad ivi u prekrasnoj kui s pogledom na plau. Moderna je i nalik na kutiju; sobe su ogromne, izbijeljeni drveni podovi proteu se dokle see pogled, a francuski prozori otvaraju se prema prostranoj Page 108

Jemima J.txt drvenoj terasi. "Kupio sam je jer me prostor podsjea na potkrovlje", ree Brad dok stojim u sredini sobe koja je otprilike deset puta vea od cijelog mog stana, potpuno oarana ljepotom svjetla, zvukom oceana, blistavom svjeinom sveopeg ka-lifornijskog ozraja. On me upoznaje s kuom, pokazuje mi modernu kuhinju od nehrajueg elika i bukovine, istie velika moderna platna na zidovima, smjeta me u ogromni bijeli laneni kau koji je toliko dubok da me umalo cijelu ne proguta. "Mislio sam nam veeras ovdje pripraviti veeru", ree Brad. "Pretpostavio sam da e biti preumorna za izlazak." Kimnem potvrdno, govorei kako bi to bilo divno, a Brad odnosi moje stvari u gostinjsku sobu i pokazuje mi kupaonicu. "Bit u u kuhinji kad bude gotova", ree on i dok zatvara vrata za sobom ja uzdahnem od olakanja. Sve je savreno. Ne samo daje on savren, nego nije ni predvidio da dijelimo spavau sobu, i premda se nadam, o Boe kako se samo nadam, da e ovo prerasti u neto vie od prijateljstva, jo uvijek na to nisam spremna. I tako protegnem ruke iznad glave spustivi se na bijeli pokriva od damaska i gledam u stropni ventilator kako se okree. Posljednje zrake danjeg svijetla prodiru kroz drvene rolete i ne mogu odoljeti, smijeim se irokim, samozadovoljnim osmijehom. Nakon nekog vremena ustanem i odem u kupaonicu povezanu sa sobom i usput proem mimo starinskog pozlaenog zrcala na zidu. Znam da vjerojatno mislite kako sam osjetljiva na zrcala i vjerojatno vam se sad bljuje na moju tatinu, ali nije stvar u tome. Samo, kad biste izgledali onako kao neko ja, a zatim toliko smravjeli, bila bi vam potrebna neka vrst potvrde o tome tko ste zapravo. Potrebna vam je neprestana provjera jeste li jo uvijek tu, jeste li to jo uvijek vi. Stoga krenem prema zrcalu i pogledam se, promatram svoje lice koje se razvlai u irok osmijeh. "Uspjela sam", kaem neujno i da, dobro, pomalo radosno. "J.J., bogme si uspjela." 18. poglavlje Zauje se kratko kucanje na vratima kupaonice koje nekoliko sekunda ne ujem, budui da sam zagnjurila pod vodu. "Jemima?" Smjesta se uspravim u sjedei poloaj i mahnito gledam po prostoriji traei runik, prije nego se sjetim da sam zakljuala vrata. "Da?" "Samo sam htio provjeriti je li sve u redu. Treba li ti to?" "Ne, sve je u redu. Ipak, hvala ti." "Oh. O.K. Idem nam poeti pripremati veeru." "Brad?" "Da?" ujem njegove korake kako se ponovno pribliavaju vratima. "Neto bih te zamolila?" "Naravno." "Ima li neto protiv da nazovem doma u Englesku?" "Naravno da nemam. Sve je u redu. Telefon ti je u sobi, odmah pored kreveta. Zna li izlazni broj iz zemlje?" "Ne brini. Dobila sam sve potrebne informacije iz AT&T kartice." Opet mi je Geraldine priskoila u pomo navaljujui da se prijavim za tu karticu kako bi moji izvjetaju o napretku bili to jeftiniji. "O.K., dobro. Vidimo se uskoro." Page 109

Jemima J.txt Odetam u sobu umotana u pahuljastu bijeli ogrta kojeg je Brad uviavno objesio na vrata, i s jo jednim pahuljastim bijelim runikom omotanim oko moje vlane kose, pa kopam po torbi i izvuem malenu brouru s uputama za koritenje AT& Tkartice. Iitam upute, a onda sjednem na krevet i podignem slualicu. 1 800 225 5288. "Dobar dan i dobro doli u AT&T. Kako bi ste izvrili poziv pritisnite 1." Slijedim upute i suspregnu-ta daha ekam dok telefon poinje zvoniti. "Halo?" Glas zvui pospano. "Geraldine?" "Oh moj Boe, ti si! ekaj, samo da se razbudim." "Koliko je tamo sati?" "Dva ujutro." "Oh, zbilja mije ao, nisam razmiljala. uj, zato te ne bih sutra nazvala..." Geraldine mi upadne u rije. "Jesi li ti luda? itav sam dan provela mislei na tebe i kvragu, to je samo spavanje. elim sve uti. Kako je, to ima, je li boanstven?" Nasmijem se i stiam glas do apta. "Geraldine, ne bi vjerovala kako izgleda." "Uh - oh. Hoe rei daje grozan, nije kao na slici, nizak je, debeo i elav." "Ma kakvi. On je, a ovo ti apsolutno ozbiljno govorim, on je najljepi mukarac kojeg sam ikad vidjela." "ali se!" "Kunem ti se. Milijun je puta savreniji nego na slici. Jednostavno ne mogu skinuti pogleda s njega." "A to on misli o tebi? Jesi li ispunila njegova oekivanja?" "Upravo je to ono najudesnije. Kae da se slika koju sam mu poslala ne da usporediti sa mnom. Mislim, ne elim zvuati umiljeno ili neto slino, ali mislim da mu se sviam, zbilja to mislim." "Jemima, to nije umiljenost, to je iskrenost. Fenomenalno. Onda, jeste li ve odluili kako ete nazvati djecu?" Nasmijem se. "Jo nismo, no samo ekaj do kraja veeri." "to kanite veeras? Pusti me da pogodim, izvodi te na neko minkersko mjesto poput paga ili ono drugo, Eclipse, a gosti za veerom e vam biti Nicole Kidman i Tom Cruise." "Mislim da ne. Ne, ostajemo doma i on mi sprema veeru." "On i kuha! Jemima, to god uinila, ne isputaj ga iz ruku." "I ne kanim, ukoliko je to uope u mojoj moi, no svaki put kad ga pogledam pitam se to radi s nekim poput mene." "Ne budi smijena, Jemima. Sretan je to ima nekog poput tebe." "Hmm. Moda," kaem, premda u to do kraja ne vjerujem. "Onda, misli li da e veeras uslijediti veliko zavoenje?" "Kriste! O tome nisam niti razmiljala. ini se toliko savrenim da bih uope mogla zamisliti kako ga dodirujem, a kamoli da spavam s njim." "Zvui predobro da bi bilo istinito." "Vjerojatno jest." Geraldine suspregne zijevanje. "Oprosti, Jemima, poelo mi se spavati." "Ne brini, pustit u te da se vrati u krevet. Hvala ti to si se razbudila." "Ne spominji to, draga. Oduevljena sam to sam sve ula. Nazovi me za nekoliko dana da znam to se dogaa." "O.K., uvaj se." "Aha," Geraldine ponovno zijevne. "I ti takoer." Brad, vrlo tiho, spusti telefon u kuhinji, oprezno kako ne bi zalupio slualicom, oprezno Page 110

Jemima J.txt da ga se ne bi ulo. Odmakne se, a njegovim se licem pone iriti savreni osmijeh i on pobjedonosno udari akom po zraku. To, ree sebi, to. to da odjenem? to da odjenem? Izvukla sam svu odjeu i objesila je, a sad proivljavam stranu krizu nedoumice. Ne elim izgledati previe seksipilno, no ne elim ni ostaviti dojam kao da se nisam ni najmanje potrudila. Sad mi treba Geraldine, ne na drugom kraju telefonske veze nego ovdje, u ovoj sobi, kako pui laganu cigaretu i savreno kombinira odjeu svojim savreno ureenim noktima, premda mi ne treba da me potie na dodatno troenje novca. Jednostavno ne znam. Probam malu crnu haljinu i, mada se neko vrijeme divim kako prianja uz moj ravni stomak i uzani struk, znam da je previe elegantna pa je svuem i briljivo objesim. Isprobam par bijelih svilenih hlaa i bijelu majicu, i izgleda sjajno, ali onda pomislim, to ako me pokua zavesti, hlae nisu ba seksi. Na kraju se zadovoljim bijelom majicom i kratkom suknjom od antilopa bronane boje A-kroja. Konata. Znam, znam, mora da sam luda to sam ponijela ita konato u Los Angeles, jer napokon, ovdje je toliko toplo, ali ovo je moj najnoviji komad odjee i svia mi se, svia mi se senzualnost antilop koe mekane poput maslaca. Da. Pogledam se u zrcalo. To je to. Savreno. Stavim velike srebrne naunice i kliznem u ravne bijele tenisice. Leerno, seksipilno, savreno. Moda je uostalom, nekom osmozom, poneto od Geraldineinog smisla za stil ulo i u mene. "Opa", ree Brad nakon to se najzad pojavim, jer sam provela sate i sate usavravajui minku, suei kosu i oblikujui sjajnu, zlatnu grivu. "Opa." "Svia ti se?" zamahnem suknjicom, a Brad se nasmijei dok mi dodaje au ampanjca. "Izgleda sjajno. Zbilja, svia mi se ta suknja." Njeno pomiluje tkaninu i osmjehne se u znak odobravanja, a meni, moram to rei, u trbuhu lagano poskoi, ipak mirno otpijem ampanjac kao da sam ona vrst djevojke koja ga pije svaku veer u tjednu, djevojka, zapravo, poput Geraldine. "Doi u kuhinju i priaj sa mnom dok dovrim veeru", ree Brad i dok ga slijedim ne mogu ne primijetiti kako su svjetla najednom postala daleko, daleko priguenija nego to su bila kad smo ovamo stigli, a u velikom je kaminu sad pucketala vatra koja, premda je vani vjerojatno trideset stupnjeva, daje ugodan odsjaj sobi. Proem kraj stola, izraenog od eljeza i stakla, i spazim kako ga je Brad ve postavio za veeru, svjee cvijee u sredini i dvije visoke svijee na obje strane, ekajui da budu upaljene. Naivna kakva jesam, ak i ja mogu vidjeti kako je Bradov cilj romantika, a u znak potvrde on daljinskim upravljaem upali glazbu i njeni, seksi, osjeajni zvukovi ponu dopirati iz svakog kuta prostorije. "Kvadrifonini zvunici", pojasni on vidjevi kako gledam okolo, nastojei dokuiti odakle tono dopire glazba. "Bogme je prilino kotalo, no isplati se zbog ugoaja." Kladim se, pomislim, ali naravno da to ne izgovorim, i ne mogu se ne pitati, dok odlazimo prema kuhinji, koliko je puta ve ovo inio, no im mi misao proe glavom pokuam je otjerati, jer na kraju krajeva, jedino je vano da sam ovdje i da ovo sad radi zbog mene. "Kakav je ampanjac?" pita. "Predivan", otpijem jo jedan gutljaj, prije nego ustanovim kako mije aa prazna. Kvragu. Mora daje zbog ivaca, oito sam ga ispila bez da sam ga praktiki i okusila. "Evo", nasmije se ponudivi bocu i punei moju au. "Inae ne pijem, ali ovo je posebna prilika." Page 111

Jemima J.txt Ponovno se nasmije, a ja ga promatram preko ruba ae, jo uvijek ne mogavi povjerovati kako nevjerojatno izgleda ovaj mukarac. Ugoaj? Jemima je apsolutno u pravu. Brad je prilino naviknut na stvaranje ugoaja i vrlo je iskusan osmiljavanju prizora zavoenja. Jemima moe misliti kako je on vrhunski kuhar, kako sve ovo ini zbog nje, no Brad je to inio mnogo puta ranije. A stoje pripremio za veeru? Poeo je s kozjim sirom, savreno poredanim na okrugle krike kruha s orasima, koje je lagano preprio, zagrijane u penici i pokropljene orahovim uljem i kapljicom limunova soka, sve skupa posloeno na listovima zelene salate. Za glavno jelo on sprema pilea prsa marinirana u rumarinu i enjaku, posluena sa zimskim tikvicama i biranim svjeim povrem, a za desert je osmislio egzotinu vonu salatu s dijetnim sladoledom. Ovo moda nije najuzbudljiviji meni, istina, no prisjetite se kako je to mukarac opsjednut niskokalorinom hranom i, da budemo iskreni, udo je to se tu uope naao kozji sir. Brad nije vrhunski kuhar, no ima est vrhunskih rece-pata koje uvijek iznova pripravlja. Briljivo zapisuje to je kome posluio, tek za sluaj da ne poini strahovitu pogreku i dvaput zaredom poslui kozji sir. Sreom, s Jemimom se o tome ne mora brinuti. Priznajmo, ve se neko vrijeme nije ovako potrudio, a kasnije emo otkriti i razlog tomu, no za sad, idemo vidjeti uspijeva li taj njegov ugoaj... "Zna to ne mogu povjerovati?" ree Brad, reui mrkvu i tikvice - ili buu kako on to zove - na tanke prutie. "Hmm?" osjeam se vie nego omamljeno, ampanjac u kombinaciji s promjenom vremenske zone ima potpuno razarajui uinak, no ini se kako ga ne mogu prestati piti, samo da smirim ivce. "Ne mogu povjerovati da netko poput tebe nema deka." "Pa", lagano se zanjiem na stolici. "Ni ja ne mogu vjerovati da netko poput tebe nema djevojku." Brad se nasmijei. "Kako sam samo znao da e to rei?" "Kismet?" kaem zajedljivo, odmah poalivi, jer nisam mislila biti zajedljiva, nego mi je nekako izletjelo. Mislim, to sam trebala rei? No Brad, sreom, ini se nije zamijetio zajedljivost. "Aha!" ree on oduevljeno. "Kismet! Ja silno vjerujem u sudbinu, a ti?" U redu, o ovome moemo razgovarati. Ovo je neto to nam je zajedniko. Ovo je dobro. Moda emo pronai jo stotine zajednikih stvari, moda postoje nekakvi temelji na kojima se moe izgraditi neto drukije i posebno. Boe, nadam se daje tako. "Apsolutno" kaem. "Vjerujem u sudbinu, ali takoer vjerujem da moemo na nju utjecati i nisam sigurna u to od toga vie vjerujem. Mislim da uglavnom vjerujem kako je ivot neto poput stabla i da postoji samo nekoliko granica koje moemo dobaviti. Mislim da tu dolazi onaj dio o utjecanju na sudbinu. Ako dobavimo odreenu granicu onda e nam ivot krenuti tim tokom, a sudbina e nas otada zasipati stvarima." Brad s razumijevanjem kimne glavom. "Onda" usudi se progovoriti nakon stanke. "Misli li daje ovo sudbina?" on odloi svoju au i pogleda me paljivo. "Zasigurno vjerujem kako postoji razlog naem susretu." Boe, moete li povjerovati koliko hladnokrvno zvuim. "I sigurna sam daje sve to nam se dogodi u ivotu tu kako bi nas neemu pouilo." "Onda, to misli kakvu bi lekciju mogla nauiti od mene?" Nagovjetaj izvijanja obrve, daak zavoenja u njegovom glasu? "A kako bi bilo, da ti na to odgovorim sutra?" Page 112

Jemima J.txt Bravo, Jemima, napokon sam popila dovoljno ampanjca da samouvjereno fiertujem. "A kako bi bilo da ti sad dam prvu lekciju?" Brad mi se pone primicati, a ja, glupa koza kakva jesam, panino poskoim. "Prvo neto pojedimo" kaem vedro. "Sigurna sam da u biti daleko vie raspoloena za poduku kad neto pojedem. Uostalom, umirem od gladi, mmm, ovo se ini predivnim. Nisam znala da zna i kuhati, o tome nisi nita govorio. Onda, je li hrana gotova?" Zavei, Jemima. Pravi budalu od sebe. Zaveem. Brad se nasmije i posegne rukom kako bi mi promrsio kosu. "Smijena si, J.J., jesi li to znala?" "Pa, ovaj, znali su mi to katkad rei u prolosti." to? Misli li on da su sve plavue bez mozga? Opirem se potrebi da kaem neto jo zajedljivije, no valjda mu ne mogu previe zamjeriti. Hou rei, jedva da me poznaje i ne mogu ga kriviti to daje preuranjene zakljuke, ipak ne zna kakva sam, jesam li zabavna ili ne. "Pa, veera je gotova" ree on. "Hoe li upaliti svijee dok je ne donesem." I tako ja po dunosti obavim to mije reeno i kad Brad ue u blagovaonicu, nosei dva tanjura, utrne svjetlo laktom i prostorija utone u tamu, osim dvije svijee na stolu i pucketave svjetlosti iz kamina. "Sad je ve bolje", ree sjedajui. "Mnogo bolje", sloim se. "Sad te jedva mogu vidjeti", pridodam. To je ala, onaj poznati sarkazam koji veeras naprosto nee otii, a ja jo jednom zahvalim sretnoj zvijezdi na Bradu, koji je a) Amerikanac, b) Kalifornijac, pa mu je sarkazam stran poput gaica iz Marks & Spencera. "Oh" ree on, zvuei povrijeeno. "ao mi je ako sam te razoarao." "Ne, Brad" umirim ga, usudivi se staviti ruku povrh njegove "alim se. Britanski humor. Oprosti." "Dobro" on e, pokuavi se nasmijati, no bezuspjeno. Nije vano, mukarac ovakve ljepote nikad ne bi mogao due vrijeme vjerovati kako se nekome ne svia, i on se gotovo smjesta vrati u svoje uobiajeno stanje. avrljamo objedujui kozji sir i salatu. Zajedno se smijemo u stankama izmeu predjela i glavnog jela, i kad se piletina nae na stolu mi se ponemo oputati, i ne mogu govoriti u Bradovo ime, ali ja definitivno poinjem osjeati kako bi moglo biti neto od nas. "Onda, to trai u vezi?" najzad se usudim pitati, bezbrojne su ae ampanjca doprinijele su mojoj lanoj hrabrosti. "to traim? Traim osobu koja je iskrena, osjeajna, enstvena. enu koja ne mora nuno ganjati karijeru, koja bi bila sjajna majka i ena." Uto zastane i zagleda mi se u oi, i doima se, ne znam, doima se zbilja vatrenim, i nakon nekoliko sekunda koje se ine poput sati poinjem se osjeati doista nelagodno, stoga odvratim pogled. "elim nekog tko e me nasmijavati, tko umije uivati u ivotu, potpunu i duboku osobnost." "elim nekog..." O Boe pa koliko e dug biti ovaj popis? Hou rei, oekivala sam nekoliko naznaka, ne sate i sate monologa o njegovim oekivanjima. Prestani, Jemima, prestani biti tako negativna. "... tko je samosvjestan, tko je otvoren primati i pruati ljubav. I potreban mi je netko tko divno izgleda; tko dri do sebe, tko ne pije i ne drogira se, tko je vitak i u dobroj formi, i Page 113

Jemima J.txt zdrav." udno je to, ili sam ja samo komplicirana? Kako to da mi itavo vrijeme govori to eli, da bi na kraju dovrio s onim to mu je potrebno? Postoji li razlika? Moda, moda i ne. Je li to uope vano? Moda, moda i ne. Kako bilo, upravo u ovom asu sam toliko zauzeta nastojanjima da ne zaspem za stolom, a da bih o tome dalje brinula. Taaaako sam iscrpljena i, koliko god ovo bilo uzbudljivo, koliko god bio prekrasan, zbilja mislim da nisam u stanju jo zadugo drati oi otvorene. Brad privede kraju svoju litaniju i konano, sreom, zapazi kako mi se vjee sputaju. "Oh, ti sirota mala", ree njeno "umorna si." Kimnem, jer da budem iskrena nisam sigurna mogu li uope progovoriti. Spoj alkohola i iscrpljenosti zasigurno bi pridonijeli da se moje rijei krivo protumae. "Mogao bih pristaviti kavu bez kofeina pa moemo sjesti ispred kamina dok je ne popije i onda moe otii u krevet." Ponovno kimnem, ovaj put zahvalno i na iznenaujue (ili moda ne) nestabilnim nogama odem do kamina i uglavnom se sruim pred njim. Brad ode napraviti kavu i kad bude gotova on je poslui na stoliu. Sjedne na pod do mene i odmakne mi kosu s oiju. Znam da bih trebala biti nervozna i u drugim bih se okolnostima vjerojatno pobljuvala, no daleko sam otila da bih osjeala nervozu i brinula se to dalje uiniti, to rei. Samo sjedim i naem se kako sam usredotoena na njegovu ruku, njegovu krupnu, snanu ruku kako njeno odmie kosu s mojih oiju, potom mi miluje obraz i napokon se zaustavi na mojoj bradi. "Doi" ree njeno, a ja nemam snage ili, da budem iskrena, volje oduprijeti se. Mislim, molim vas, pa tu sam u ovoj nevjerojatnoj kui u Los Angelesu, LOS ANGELESU!, s ovim boanstvenim mukarcem i trebala bih rei ne? Mislim da ne. Osim toga, znatieljna sam, elim znati kako je to kad lei pored nekog ovako prelijepog. elim znati kakav je osjeaj dodirivati njegovu kou, kakvog je okusa, kako e sve to biti. Priznajmo, kratke predigre koje sam doivjela u prolosti nisu ba bile neto ime se dalo pohvaliti. No s ovim bi se dalo vie nego pohvaliti, s ovom filmskom situacijom, toliko nestvarnom da gotovo imam osjeaj kao da sam u nekom filmu. ak i nain kojim njeno obuhvaa moju bradu dok mu se lice sve blie i blie primie mome izgleda kao da se odvija usporeno. I konano se te savrene usne nau na mojima, i on me ljubi, i otila bih ja jo dalje u pojedinosti, no iskreno, pomalo sam posramljena. Mislim, ovo se nikad nije ovako dogodilo, nikad nije bilo ovako sporo, ili njeno, ili ljupko, ako ba elite znati istinu. I ne osjeam se onako kako bih se osjeala prije. Ne elim to raditi s priguenim svjetlima ili leati na leima tako da mije trbuh gotovo posve ravan, jer sad i jest ravan, i ne moram stalno misliti o svom izgledu, ili pak brinuti hoe li sve skupa uspjeti jer bi ga moja debljina mogla odbiti. A sad, udo nad svim udima, napola sam naga pred mukarcem koji je vei od mene! Njegova su prsa vea od mojih! Njegove su ruke vee od mojih! I, kad smo ve kod toga, kakva prsa! Kakve ruke! Jao meni, mislila sam da ovakva tijela postoje samo na stranicama skupocjenih asopisa. Pogledajte te miie, pogledajte te bicepse, tricepse i kvadricepse. A onda sva naa odjea spadne (i uope me nije briga!), i gledam ga kako mi radi ono to mi nitko dosad nije radio, i nakon nekog vremena prisiljena sam sklopiti oi jer mi je ozbiljno neugodno, no malo zatim prestane mi biti neugodno jer se taj nevjerojatni osjeaj pone iriti mojim tijelom i idue ega sam svjesna je kako on lei na leima, u Page 114

Jemima J.txt meni, dok seja pomiem ponad njega, i vritim toliko da se itava kua trese. Ni sama ne znam odakle se pojavio taj vrisak, znam samo da je prodoran, ivotinjski i ne mogu prestati ak i da elim. to, meutim, nije sluaj jer ovo je tako do-oobrooo. Mmmmmmmmmmmm, ovo je tako dooobrooo. "Bilo je nevjerojatno", Brad se otkotrlja na svoju stranu i zagleda se u mene, utiskujui njene leptiraste poljupce niz moj obraz. "Ovo. Je. Bilo. Nevjerojatno!" mrmljam, jo uvijek pokuavajui dokuiti to se to upravo zbilo. Mislim da sam upravo doivjela orgazam! Prvi put u ivotu znam o emu to piu svi ti asopisi i, dok osjeam blaenstvo, takoer sam i silno zbunjena itavom stvari, jer bilo je tako udesno i tako neoekivano. "Ne, hou rei, ovo zaista nije nalik niemu to sam ikad iskusio", ree Brad. Misli? A ja? Ja nikad nisam doivjela neto tako krajnje sladostrasno, omamljujue u itavom svom ivotu. "Znam", kaem prije nego me najednom pogodi ta nerazumna misao kako e pomisliti da sam laka, jer napokon, jedva da ga poznajem. "Ne misli da sam laka, ha?" kaem, prije nego se uspijem suzdrati. "Mislim, inae ovo ne radim, nikad to nisam radila. Ovo uope nije nalik meni..." "Za nekog tko to inae nikad ne radi", ree on primivi moju ruku i stisnuvi je u svojem muevnom dlanu "strahovito ti dobro ide." Nasmijem se jer me je razuvjerio. "Nisam na to mislila." "Znam" ree on. "A takoer znam da nisi djevojka koja lako pristaje na seks. Ovo je jedna od najboljih noi u mom ivotu." "Mmm", kaem sad ve u polusnu. "Meni isto", uspijem tek promrmljati i to je sve ega se mogu sjetiti. Brad je vrlo njeno podigne - jeste li prije nekoliko mjeseci uope mogli zamisliti da e itko podii Jemimu Jones - i odnese je u krevet. Proe pored gostinjske sobe i polegne je na lijevu stranu svog golemog kreveta. Povue plahte i prekrije je sve do brade za sluaj da joj ne bude hladno pod klima ureajem, a Jemima neto promrmlja i okrene se, jo uvijek vrsto spavajui. "Hvala Ti, Boe", proape Brad i utisne joj njeni poljubac u zatiljak. "Hvala Ti to je tako savrena," a zatim ode u kupaonicu pod tu. 19. poglavlje "Jutro, spavalice." Napola otvorim oi, to je vraki naporno, vjerujte, i za djeli sekunde budem potpuno dezorijentirana. Gdje sam, tko mi se to obraa? A potom se prisjetim i, dok sklanjam oi od suneve svjetlosti to proviruje kroz rolete, sjetim se kako je taj predivni mukarac koji stoji pored kreveta Brad, da smo sino vodili ljubav i da je to bilo najljepe iskustvo u mom dosadanjem ivotu. On sjedne na krevet i ja upijam njegov izgled, injenicu da ak i u pamunoj majici i hlaicama i tenisicama izgleda apsolutno divno, a on se nagne kako bi me poljubio za dobro jutro, a ja vrsto stisnem usnice zabrinuta zbog jutarnjeg zadaha kad on tako odie istoom, muevnou, seksipilom. "Koliko je sati?" odvaim se progovoriti kad se on odmakne, van dometa zadaha. "Devet. Nisam te elio buditi pa sam otiao na tranje." "Isuse, devet sati? Nikad ne spavam do devet." "Zato to nikad nisi promijenila vremensku zonu." 2elim ustati iz kreveta i oprati zube, umiti se, provjeriti da mi minka nije razmazana po Page 115

Jemima J.txt cijelom licu jer ve mogu osjetiti kako mije lice umrljano, naime sino ga nisam oistila, no ne mogu ustati jer ini se kako nemam nita na sebi i, koliko god bila vitka, etati okolo naga ispred nekoga koga jedva poznajem - unato tomu to smo bili intimni da intimniji ne moemo biti - iskustvo je s kojim se trenutano jo nisam kadra nositi. Proem prstima ispod oiju, nadajui se kako u uspjeti ukloniti tragove makare ili olovke za oi koji su se mogli nai na mom licu tijekom noi i nasmijeim se Bradu na nain za koji se nadam kako bi mu mogao biti seksi. "Onda, za to si raspoloena jutros?" ree on, a ja pomislim na svoj jutarnji zadah, a onda pomislim, jebiga, pa ga povuem prema sebi i poljubim. Kako spada. Jezik i tako to. Nisam mislila da moe biti bolje nego sino. Zbilja, mislila sam kako sam dosegla vrhunac orgazminog iskustva, ali danas, jutros, na svijetlim zrakama sunca, bilo je jo bolje. Toplije, njenije, zabavnije. Nikad nisam mislila da se tijekom seksa razgovara, barem ja nikad nisam nita govorila jer me to uvijek vraalo u stvarnost i davalo mi osjeaj postienosti. No, Brad i ja smo jutros razmjenjivali rijei, vrlo njeno. Prije, tijekom i poslije. I smijali smo se, to je bilo potpuno novo otkrie, jer do danas nikad nisam mislila da bi seks trebao biti smijean. Nije to bilo ha, ha, smijeno, nego naprosto intimno, pretpostavljam, i moda mije upravo stoga bilo takvo otkrie. "Isuse", ree Brad zavalivi se na krevet, teko diui. "Zbilja si nevjerojatna, J.J." Nagnem se nad njim, kosa mi pada po njegovom licu i njeno ga poljubim u usne, polako postajui svjesna kako je ovaj mukarac moj. Barem za sad. "I to emo sad?" kaem, pitajui se kako emo provesti ostatak dana. "Kako to misli?" ree Brad, s paninim izrazom na licu, a ja prasnem u smijeh jer shvaam kako misli da pitam 'to sad' u pogledu nae veze. "to emo raditi danas?" kaem. "Oh. Dobro. Pa, kasnije popodne moram svratiti do tere-tane, ali to kae da najprije odemo dorukovati, pa provedemo ostatak jutra rolajui?" "Zvui fenomenalno", kaem nastojei ne odati da sam lagala o rolanju i da u vjerojatno ispasti prava budala. Ali opet, rolanje je savrena vjeba za odravanje vitkih bedara i tonus miia. "Mogu li kasnije malo vjebati u teretani?" Samo rolanje, bojim se, nije dovoljno da me ne proganja osjeaj krivnje. "Naravno da moe", ree Brad. "Zapravo, popodne se odrava sat na biciklima koji bi ti se mogao svidjeti." "Bicikle?" "Aha" nasmije se, vidjevi da nemam blage veze o emu pria. "To je vonja bicikla na mjestu, ali velikom brzinom. Ubojito je, ali se kasnije osjea sjajno." "Moda", kaem jer premda zvui sjajno, mislim da bih se trenutano radije drala onoga to ve znam. Ustanemo, istuiramo se, uskoimo u Bradov automobil i on me odvede na kratku vonju po Santa Monici, tek da dobijem osjeaj gdje se nalazim i vozei okolo, s njegovom desnom rukom poloenom na moje lijevo koljeno, osjeam se kao u sedmom nebu. Izgleda kao da stotine ljudi mile uokolo i, premda su neki od njih uistinu prelijepi, iskreno, prilino sam iznenaena kako veina njih izgleda posve obino. Nekako sam oekivala da e u Los Angelesu svi izgledati kao na filmu, no na svaku prekrasnu osobu dolazilo je deset onih koji to nisu. "Ovo je poznata etnica u Treoj ulici", ree Brad pokazujui na makadamsku cestu omeenu duanima i restoranima "uvena je po ulinim izvoaima, osobito tijekom Page 116

Jemima J.txt vikenda." Kad se zaustavimo na semaforu ujem Franka Sinatru kako pjeva, vrlo glasno, i ne mogu dokuiti odakle dopire. "ekaj", ree Brad. "Mora ovo uti", pa parkira automobil iza ugla i primi me za ruku dok odlazimo prema mjestu odakle se uje glazba. Nasred ulice stoji ovjek ezdesetih godina. Ima eir, crni sako i leptir manu. Dri mikrofon i lagano se ziba pokraj velikog aparata za karaoke. Pljunuti je Frank Sinatra i ne mogu vjerovati kako vie zvui poput Franka, od samog Franka. ini se kako se svatko tko proe zaustavi, barem na nekoliko sekunda, prije nego e krenuti dalje s osmijehom na licu, a kutija se pred njim polako puni novanicama. "Nije li sjajan?" ree Brad, obgrlivi me rukom dok stojim pokraj jedne od klupa to omeuju obje strane ulice. Kimnem, jer zbilja je sjajan, i dok se okreem prema Bradu spazim na klupi staru beskunicu. Odmah se vidi daje beskunica, njezina je sijeda kosa duga i masna, kini joj je ogrta razderan i ofucan, a oko nogu su joj razbacane plastine vreice. Oi su joj sklopljene i pjevui uz glazbu, a onda najednom otvori oi i pogleda me. Ustane, pokupi svoje vreice i dok odlazi dotakne moju ruku i kae: "Mora uti New York, New York. Nju uvijek zadnju otpjeva. Divna je", a onda se izgubi. "Dakle", kaem pogledavi Brada "ovo je ba bilo udno." "I nije zapravo", ree Brad. "Ovaj je ovjek institucija. Ovdje je gotovo svakog tjedna." "Ali ona ena..." "Da. Santa Monica je, ini se, meka za beskunike. Sluanje ovog ovjeka vjerojatno joj je najljepi dogaaj u tjednu." "Ali kako je dospjela ovamo?" "Tko zna", ree slegnuvi ramenima. "Kako itko od nas dospije ovamo?" i s tim rijeima povede me prema kutiji, ubaci nekoliko novanica, pa krenemo natrag prema automobilu. Vozimo se kroz iroku rezidencijalnu etvrt, ogromne ulice omeene zelenim travnjacima i velikim kuama i napokon doemo u Montanu, tihu ulicu koja odie novcem, naprosto stoga jer su mali butici i restorani sa svake strane toliko primamljivi, a Brad se parkira ispred jednog malog kafia koji izgleda prepun. Vani, na ulici, ima jedan slobodan stol i Brad mi kae da ga ugrabim dok on ne donese doruak. Nemojte misliti da sam egoistina, molim vas, ali ne mogu ne primijetiti kako su tri - tri! mukarca spustila svoje novine, prestala razgovarati i zapiljila se u mene i mada je moja prva misao bila kako je to zacijelo stoga to mi je neto na licu, ubrzo mi svane kako je razlog tomu moj lijepi izgled. Zahvaljujui Geraldine, na sebi imam nove Levisice, veliine 26 u struku, bijelu majicu i smee mokasine od antilopa, i kad sam ih jutros obukla pomislila sam, moda po prvi put, kako zaista izgledam kao ena kakvom sam eljela postati. "Kava", ree Brad stavivi alicu ispred mene dok su mukarci odvratili poglede, jer dovoljan je jedan pogled na Brada da shvate kako se ne mogu nadmetati "i jedan ne-masni kola od borovnice. Slastan je. On je slastan. ivot je slastan. Mislim da bih ovdje mogla ostati do kraja ivota. Pretpostavljam kako je sad vrijeme kad bismo trebali razgovarati, upoznavati se, no toliko smo toga uinili protekle noi i sad kad smo spavali ini se kako samo piljimo Page 117

Jemima J.txt jedno u drugo i osmjehujemo se. Brad me dri za ruku doputajui mi da je povuem samo kako bih uzela kola i povremeno zagrizla i ak dok jedem on mi miluje nogu, ili ruku, ili neto drugo. ini se kao da moramo imati neprestani tjelesni kontakt i svi zure u nas, ili je to moda samo moja mata. No u svojoj mati matam kako zure jer ele da imaju ono to mi imamo. Nemam pojma kakav je to osjeaj kad si istinski zaljubljen. Voljela sam Bena, istina, ali ga nikad nisam imala, i dok sjedim ovdje s ovim mukarcem s kojim sam maloas vodila ljubav, pitam se kako moda ono s Benom i nije bila ljubav, tek zaluenost. Nije da volim Brada, jo ne, naravno da ne. Ali osjeam takvu radost, ne mogu se prestati smijeiti i uvjerena sam kako zraim svjetlou koja obasjava cijelu Ameriku. "Tako si lijepa", kae mi ponovno Brad, a ja se grijem na toplini njegova divljenja. Provjerava koliko je sati i kae kako bismo trebali otii na rolanje jer ima nekog posla u teretani. Zaustavimo se pored jednog duana za iznajmljivanje i uzmemo koturaljke za mene, a zatim ostavimo automobil kod kue, Brad uzme svoje koturaljke i krenemo u etnju, u arapama, dolje prema etnici. "Ovaj, moram ti neto rei", ponem nervozno, a Brad poprimi zabrinuti izgled. "Lagala sam ti o rolanju. Nikad u ivotu nisam stala na koturaljke." Brad zabaci glavu natrag i glasno se nasmije. "Zato si, pobogu, lagala o tome? Ne brini, sve e biti u redu." Nastavi se smijuljiti dok ja nespretno navlaim koturaljke i ostanem na mjestu, previe uplaena da bih se pomaknula. "Evo", ree primajui me za ruku "ovako e rolati", i pokae mi kako u krenuti nogama pod pravim kutom, kako se odgurnuti desnom i klizati naprijed lijevom, i zaudo, ja, nespretna, smotana Jemima Jones, uspijevam. Nisam ba dobra u tome, priznajem, no Brad me dri za ruku i te mi snane ruke vraaju ravnoteu svaki put kad se umalo ne prevrnem. Potraje neko vrijeme, no uskoro klizimo jedno pored drugog, po ovoj irokoj poploanoj etnici koja se protee du plae. Ne marim ak ni kad nas svakih nekoliko minuta mimoiu te prekrasne ene, sa slualicama na uima, savrenih tijela, zibajui se u ritmu glazbe to im ispunjava ui. I ne marim ak to te ene pogledavaju Brada od glave do pete dok nam prilaze, jer on ne gleda njih, on gleda samo mene. I ne marim ak kad se jedna od tih zamamnih plavua okrene svojoj prijateljici koja klizi uz nju, takoer sa slualicama, i kae 'peder', pokazujui na Brada koji to ne spazi. Ne marim. Zapravo, to mi je zabavno, i na neki nainje razumijem. ini se kako je Brad jednostavno previe savren da bi bio heteroseksualac. Tako neto nikad ne bih pomislila doma u Engleskoj, ali ovdje, gdje je kultura homoseksualnosti razvijenija, ovdje mogu razumjeti zato bi neto tako izjavila. Nasmijem se u sebi, osobito kad zamislim to mije Brad radio u devet sati i deset minuta ovog jutra, a onda se pre stanem smijati u sebi i ponem drhtati od zadovoljstva prisjeajui se uitka. "Ovo je ba zabavno", viem dok ubrzavamo i kreemo dolje prema pristanitu Santa Monice. "Mislio sam da ovo nikad nisi radila," ree on, a ja se s osmijehom na licu naem ispred njega, zapanjena koliko sam sigurna na ovim kotaiima. "Lagala sam", doviknem mu a on se nasmije i poalje mi poljubac dok juri ne bi li me Page 118

Jemima J.txt dostigao. Jemima i Brad izgledaju kao savren par, kao da su netom izali iz romantine ljubavne prie i mada previe ne razgovaraju, hihou se i zadirkuju tako da sve vie nalikuju zaljubljenom paru. Ili, moda to samo znai da su par koji je zaljubljen u ljubav? Dva su me sata rolanja potpuno izmodila i kad se na kraju zaustavimo kod duana delikatesa pa si uzmemo salatu, koju pak spremimo u plastine kutije i ponesemo u Bradovu teretanu kako bismo je tamo pojeli. Za sluaj da se pitate, ovdje sam jo ustrajnija u odravanju svoje linije, tako da zaobiem salatu od rie i tjestenine koja, premda primamljivo izgleda, nije ono to mi treba ukoliko elim zadrati svoju figuru. Umjesto toga odluim se za hrpu egzotinih listova salate, na kojima je poslagano hrskavo povre i sjemenke sezama koje nisu, prema rijeima ene iz duana, prepreni na ulju. Potpuno nemasni. Nisam li dobra? Ne ponosite li se mnome? Teretana je, na kraju Druge avenije, upravo onakva kakvu sam i oekivala. Na suncem obasjanoj recepciji nalazi se veliki pult, za kojim sjede dvije prelijepe ene u besprijekornoj opremi za aerobiku. Jedna je odjevena u ruiasti triko s pripijenim, siunim naranastim hlaicama od li-kre, dok je druga u naranastom trikou s ruiastim hlaicama, obje s tanga izrezom na stranjici. Nevjerojatno su preplanule, nevjerojatno su vitke i nevjerojatno ljubazne, to me pomalo iznenadi, jer doma u Engleskoj, kad ene ovako izgledaju na kraju se obino ispostavi da su vrhunske gadure. "Hej, Brad!" ree prva oduevljeno nakon to uemo. "Hej, Brad!" ree i druga, trgnuvi se. "Hej, Cindy, Charlene. Volio bih vam predstaviti J.J." "Hej, J.J.", kazae obje uglas. "Tako je divno to smo te u poznale." "I meni takoer", suspregnem smijeh, jer to ima tako divnoga u tome to su me upoznale? "Ti si J.J.!" najednom e Cindy. "O moj Boe, toliko smo toga ule o tebi. ak smo i vidjele tvoju sliku. Uauu, tu si." "Aha." Hoe li ovdje konano netko rei neto smisleno? "Tu sam." "A ti si iz Engleske?" Sad je red na Charlene. "Uh, aha." "To je tako divno. Jednom, sam imala deka iz Engleske. Bio je iz Surreyja. Gary Tompkins?" Pogleda me s iekivanjem kao da bih gaja mogla poznavati. Kako da ne. Odmahnem glavom i slegnem ramenima. "ao mije", ispriam se. "Velika je to zemlja." "Ne brini", ree Charlene "ionako nije bio neka faca. Ali, dobrodola u Los Angeles. Misli li ostati?" "Dola sam na dva tjedna", kaem. "Onda se moram vratiti na posao." "To je ba teta", ree Cindy. "Ovdje je sjajno. Moda bi se mogla vratiti." "Moda", kaem pitajui se jesu li ovdje svi ovako prijateljski nastrojeni. Mislim, ula sam da su Amerikanci ovakvi, ali nikad nisam potpuno vjerovala u to. "Zbilja su simpatine", kaem Bradu dok prolazimo recepciju i dvoranu sa spravama, a onda zastanem jer jo nikad u ivotu nisam vidjela tako dobro opremljenu teretanu, niti tako savrene ljude. Teretana vrvi od ljudi. Teka hip-hop glazba, pjesma koju jedva razaznajem, treti iz svakog kuta i premda su svi ovdje mokri od znoja redom izgledaju fantastino, znoj im pristaje uz njihovu blistavu boju koe i savrena tijela. "Boe", proapem zbunjeno, ovo je svjetovima udaljeno od moje teretane, jer je veina tamonjih ljudi ili u pred-fazi pa izgledaju uasno ili zato stoje to mjesto gdje treba vidjeti i biti vien pa nikad ne bi dopustili da im neto prljavo poput znoja uniti frizure ili minku. Page 119

Jemima J.txt "Svia ti se?" upita Brad, bjelodano ponosan na svoj uspjean posao. "Upoznaj se s Jimmvjem, jednim od naih osobnih trenera." Visok, preplanuo i nauljen, Jimmy se rukuje sa mnom. "Divno je to sam te napokon upoznao, J.J. Dobrodola u Los Angeles, i ako ti treba neto, bilo to," znaajno me pogleda "ne ustruavaj se zatraiti." "Prste k sebi, Jimmy", ree Brad u ali ga odgurnuvi. "Daj Brad", ree Jimmy podignuvi ruku i objeenjaki se nacerivi "ne moe mi zamjeriti na pokuaju." "Halo?" kaem. "Ja sam ovdje." "Oprosti, J.J." ree Brad. "Deki e uvijek ostati deki. - Idemo u moj ured pojesti ruak." I odemo, i koliko god ovo zvualo blesavo - budui da je podne i da jedemo salatu iz plastinih kutija - ponemo hraniti jedno drugo i uskoro se hrana nae posvuda osim u naim ustima i mi se luaki ljubimo kadli se vrata tre-skom otvore i mi se poskoimo. Brad, neka se zna, poskoi vie, no to je razumljivo jer, napokon, on je ef, i oboje podignemo pogled prema krupnoj djevojci koja stoji na vratima. "Oh", ree djevojka. "Nisam znala da si tu." "Tek sam stigao", ree Brad tarui hranu sa sebe i nastojei se sabrati, dok ja paljivo promotrim djevojku, djelomice stoga to nastojim dokuiti tko je ona, a djelomice stoga, i vraki se iznenadim kad to shvatim, djelomice stoga to djevojka koja stoji na vratima uasno podsjea na djevojku kakva sam neko sama bila. Niska je, tamne sjajne kose, i mogu uvidjeti kako bi bila lijepa, kako bi mogla biti lijepa, samo joj valja izgubiti desetak kilograma. Budui da je djevojka krupna, ima dva, ne tri, podbratka. Nosi iroku koulju ne bi li prikrila ogromna prsa, a ruke su joj prekriene kako bi sakrila to je vie mogue, i ima taj gotovo neprimjetno ranjivi izraz u oima. Mogla bi biti ja, pomislim dok i dalje netremice zurim u nju. Ja bih mogla biti ona. "Ovo je J.J.", ree Brad. "A ovo je Jenny. Moja osobna asistentica." "Bok, Jenny", odluila sam biti ljubazna, potruditi se pokazati joj kako mi ne smeta njezina debljina, kako ne mislim da je manje vrijedna zbog vika kilograma. Ustanem iz sjedeeg poloaja za stolom i krenem prema njoj s ispruenom rukom kako bih se rukovala, no dok joj prilazim instinktivno osjeam da se ne eli rukovati sa mnom, kako se, iz nekog udnog razloga, uti snaan osjeaj neprijateljstva u zraku. I u pravu sam. Zastanem jer se Jenny niti ne pomakne. Jenny nita ne govori, i tako mi Boga, dobro se sjeam kako je biti u Jennynoj koi. Sjeam se kako sam se sama osjeala kad bi mi predstavljali nekog mravog i lijepog, kako bih osjeala nelagodu, kako ih ne bih mogla pogledati u oi, i oajniki pokuavam smisliti nain kojim bih joj olakala ovu situaciju. "Ima prelijepu koulju", najzad progovorim. "Jesi li je ovdje kupila?" "Ne", ree Jenny prisiljena na odgovor, a potom se okrene Bradu. "Imam ovdje neke spise za tebe. Da ih samo ostavim na stolu?" Glas joj je ledeno hladan i ja ustuknem, no onda se sjetim da je njoj zacijelo jo strasnije, kako je jo intenzivniji taj osjeaj nepripadnosti kad radi negdje gdje si cijelog dana okruen lijepim tijelima pa pokuam iznova. "Radi li dugo ovdje?" pitam, trudei se ponuditi joj svoje prijateljstvo. "Da", ree Jenny ovaj put odbijajui da me uope pogleda, i s tim se rijeima okrene i napusti ured. "Oprosti", ree Brad prolazei prstima kroz kosu. "Ona katkad zna biti teka. Page 120

Jemima J.txt "Ne brini zbog toga, pretpostavljam da je razumijem daleko vie nego ti", kaem ne razmiljajui. "Kako to zaboga misli?" Bradov glas zvui pomalo otresi-to, a ja se pitam to bi mislio da zna kako sam bila jednako debela kao i Jenny. Osjetim iskuenje, samo na trenutak, da kaem Bradu kakva sam neko bila, no potom se predomislim. Jo je prerano za to. "Samo mogu zamisliti kako joj je silno teko raditi na ovakvom mjestu, cijelo vrijeme biti okruena vitkim ljudima. Ono to ne razumijem jest zato uope radi ovdje. Zacijelo bi joj bilo daleko lake raditi na mjestu gdje je manje...," zastanem, razmiljajui kako se izraziti. "Manje onih koji su svjesni svog tijela." "Vjerojatno si u pravu", ree Brad "ali vidi, Jenny je uz mene ve godinama, ona mi je poput desne ruke, i da budem iskren, mislim da je to jedini razlog zato je ovdje ostala, iskljuivo iz odanosti prema meni." "Siguran si da nije malice zaljubljena u tebe?" zadirkujem ga, prezauzeta Bradom da bih se sjetila kako nije ala biti najdeblja djevojka u uredu i jo pritom biti zaljubljena u najljepeg ovjeka u zgradi. "Jenny?" Brad posprdno otpuhne. "Ne. Ona mi je vie poput sestre." Hmm. Neko bi davno Ben izjavio to isto za mene. "Pa, poznajem nekoga tko se definitivno zaljubio u tebe." Ispruim ruku i poloim je na Bradovo bedro. "Ako zakljuam vrata, obeava da e mi sve ispriati?" Brad ode do vrata i tiho ih zakljua. Boe oprosti to se ponaam kao drska neodgojena cura, no ne mogu si pomoi, naprosto je neodoljiv. Prekriim ruke preko grudi i svuem koulju s ramena, otkrivi nita osim nagog tijela. Gurnem Brada u naslonja i opkoraim ga obavivi ruke oko njegova vrata. "Obeavam", kaem mazno "kunem se." 20. poglavlje S uitkom se protegnem u krevetu i zavalim u velike jastuke, razmiljajui o svom ivotu. Mislim o Bradu kako je jutros vodio ljubav sa mnom, prije nego e otii u ured, dogovorivi se kako emo se kasnije nai. Mislim o ivotu koji sam ostavila za sobom, besmislenom i napornom radu u Kilburn Heraldu, i mislim to bi samo moji prijatelji rekli da me sad mogu vidjeti, jer iako je prolo tek tjedan dana, ve znam da bih se lako mogla na ovo naviknuti. Kako se mogu vratiti natrag? Natrag u turobni stari London, kad je Los Angeles tako topao, tako uzbudljiv, tako primamljiv. A onda, ne mogu si pomoi, ponem misliti o Benu. Smijeno je kako uvijek ispliva u najneobinijim trenutcima. Mogla bih godinama ne pomiljati na njega, a onda se najednom pojavi u mojoj glavi. A kad se pojavi naravno da jo uvijek osjetim enju, ali samo u trenutcima kad ga se sjetim, to se sreom ne dogaa esto jer se predivno provodim. Jo mije se jedna misao uulja, ona o kojoj ne elim razmiljati, ona za koju se nadam kako u je posve zaboraviti, ali ne, to se vie trudim ne misliti o njoj to mi ona vie dolazi u misli. U redu. Predajem se. Prole smo noi bili u hotelu Mondrian, golemom, minimalistiki osmiljenom raju na Sunset Boulevardu. Mjestu koje je Brad uporno elio da posjetimo, premda nisam odve luda za mondenim mjestima, jer nije da ih neto posjeujem i doma. No, bilo je spektakularno. Nikad nisam bila na slinom mjestu. Nepregledno, minimalistiko predvorje, blistava staklena vrata vode u prostoriju s brodskim podom, Page 121

Jemima J.txt osvijetljenu svijeama. Bila sam oduevljena. Oduevljena ogromnim posudama od terakote, prostranim indijanskim madracima s jastucima smjetenim pored ruba bazena. I nastojim ne misliti to se dalje zbilo, stoje Brad izjavio, jer svaki put kad se toga sjetim preplave me svakojake negativne misli, a ne elim da neto poe po zlu, ne elim unititi ovu idilu. Ne sad. Ipak, bilo je bizarno. U redu, evo to se zbilo. Rei u vam. Naime, bili smo tamo, sjedili za stolom u tamonjem baru, svjetlost svijea bacala je treperave sjene na lica lijepih ljudi, no nitko nije bio toliko lijep kao Brad, barem po mom miljenju. Sjedili smo, ljubili se i razgovarali, i to smo vie govorili to smo vie otkrivali pojedinosti iz naih ivota, naih ljubavi, naih nadanja, naih snova, i to smo se vie otkrivali to sam vie pomiljala kako je to-to. ao mije. To je to. "Voljela bih ivjeti u kui na plai", rekoh slika jo svjeih u mojoj glavi jer sam ranije te veeri pregledava rubriku o prodaji nekretnina u Los Angeles Timesu, utonuvi u zamiljeni svijet bazena, pijeska meu prstima, zapjenjenih valova. "Mislim da bih ja bio sretan bilo gdje", rekao je Brad "sve dok sam s tobom." Jemima, jao, Jemima. Nisi li posumnjala kako je barem malo udno to to je Brad toliko pourio nakon samo tjedan dana poznanstva? Nisu li ti u glavi zazvonila zvona na uzbunu? Ne bi li moda bilo razumnije zastati i zapitati se ima li on moda nekakve skrivene misli? Ali ne. ini se kako Jemima u tom trenutku nije bila spremna pomutiti svoj savreni svijet. Namjesto toga ona uzdahne od sree, a razgovor se nastavi, kreui se u raznim smjerovima, sve dok se najzad ne naoe razgovarajui o pogodnostima njezina ostanka. "Postoje li ovdje u blizini nekakve knjiare?" pitah, znajui kako je to jedna od stvari zbog kojih bih se osjeala kao kod kue, mogunost pretraivanja po svojim omiljenim knjigama. "Vjerojatno su najbolje Barnes & Noble ili Borders u Treoj ulici", rekao je Brad. "Da si mi prije rekla, mogli smo ranije tamo otii. Zbilja uiva u itanju, zar ne?" Kimnula sam. "Onda, kakve knjige voli itati?" "Sve", tajanstveno se nasmijeim. "Imam krajnje nespojiv ukus i proitat u gotovo sve to mi doe pod ruku. A to je s tobom?" upitah, ustanovivi kako ne znam nita o njegovom knjievnom ukusu i, premda vama to moda nije vano, mislim kako to vraki mnogo govori o osobi. "Nemam ba mnogo vremena za itanje", priznao je otpiv-i jo jedan gutljaj ampanjca. "Kad itam onda je to neto od znanstvene fantastike." Uslijedila je stanka prije nego je opet progovorio. "Vie sam itao kad sam bio u srednjoj koli. Sjeam se kako sam itao knjige onog lika, ma, zna, kako li se ono zove?" pogledao me traei pomo, a ja sam samo slegnula ramenima i odmahnula glavom. "Ma sigurno zna, onaj to je napisao Romea i Juliju." ujem li ja to dobro? Zbija li on to alu sa mnom? Oi su mi se rairile u nevjerici, no onda sam pomislila, mora da se ali, svakog e trenutka prasnuti u smijeh. "Shakes-peare?" rekoh polako, oekujui provalu smijeha. "Aha", ustro je kimnuo. "To je tip. Sjajna knjiga." Nije se nasmijao. Nije se ak niti nasmijeio. to sam mogla rei? Ne bi mi smetalo da se njegov ukus protee samo na treerazredne romane o drotovima i pljakaima, ali ne zapamtiti ime najveeg dramatiara svih vremena? Ostala sam potpuno, apsolutno bez Page 122

Jemima J.txt rijei, i najednom mije postalo zasljepljujue oito to nije u redu s Bradom, i da je posve istinita tvrdnja kako nitko nije savren. Brad je, boanstveni, prelijepi, ljubazni, paljivi Brad, mislila sam, s vie nego natruhom oaja, plitak. Tupoglav poput teleta. Jao Boe, zastoje to morao rei. Ali nemoj tako, pokuala sam se uvjeriti. Samo zato to ne dijeli tvoje podruje zanimanja ne znai nuno daje glup, samo je... drukiji. I to nipoto ne znai daje loa osoba ili da nee lijepo postupati s tobom. Nastojat u to zaboraviti, odluila sam, izbaciti to iz glave. I pokuala sam, zbilja jesam, no ini se kako je to mnogo lake rei nego uiniti. A moja se zdvojnost, zabrinutost, sluenost, nazovite to kako vam drago, zacijelo oitovala na mom licu, jer je Brad najednom pitao: "Je li sve u redu?" "Da", nasmijeila sam se. "U redu je", a on se nagnuo naprijed i utisnuo mi dugi, raskoni poljubac na usne i ja se malo opustih, a potom odluih kako neu ni o emu brinuti jer je poljubac vrijedio vie od toga. Jer, to je bilo ono to sam itavo vrijeme ekala. Ovo je bio onaj mukarac kojeg sam itavo vrijeme ekala. I sve to, taj osjeaj da me netko pazi, mazi, titi, zacijelo je samo to vano. Ali sad, dok leim u krevetu, ne mogu, a da se ne upitam je li to dovoljno. Ne budi blesava, jasno daje dovoljno. Mora biti dovoljno, ipak, tek da budem do kraja razuvjere-na, podignem slualicu i biram broj. "Redakcija Kilburn Heralda." "Geraldine? Ja sam." "Jemima? Bok! Tako mi nedostaje i, ti pokvarena stara gaduro, pogodi tko mora raditi na tvojoj prokletoj kolumni dok te nema. Ba ti hvala." Ne misli ona to tako, mada napokon shvaa zato sam bila toliko nesretna piui Vrhunske savjete. "I ti meni nedostaje." "Nemogue je da ti nedostajem. Vjerojatno se ludo provodi. elim sve uti. Kako je boanstveni Brad? Jesi li zaljubljena? Jeste li ve obavili ono?" "Dobro, nisam sigurna, jesmo." "Jeste?" "Jesmo." "O moj Boe! Kako je bilo, kako je bilo? Sve mi ispriaj! elim uti svaku prljavu pojedinost." "Bilo je nevjerojatno, Geraldine. Najozbiljnije, istinski nevjerojatno. Nikad se u ivotu nisam tako udesno seksala. Jednostavno je prekrasan. Svaki put kad ga pogledam ne mogu vjerovati daje moj." "Onda, je li totalno pohotan?" "Totalno. ak smo zavrili seksajui se na stolu u njegovom uredu." "Oh", uzdahne Geraldine. "Tako sam ljubomorna." "Zato? Nemoj mi samo rei daje krenulo po zlu s onim dekom to si ga upoznala na Benovoj oprotajnoj zabavi, Nickom Maxwellom?" "Ne, nije uope krenulo po zlu. Zapravo, vjerojatno je bolje nego ikad ranije. No jo uvijek nismo zajedno spavali." "ali se?" Ovo nimalo nije nalik Geraldine, koja redovito koristi svoje tijelo kako bi imala nadzor nad svojim vezama. "Da se barem alim. Nije da to ne elim, ili da me on nije pokuao odvui u krevet, no ovaj put je drukije, Jemima. Zaista mi se svia. Mislim, zaista mi se svia, i ne elim Page 123

Jemima J.txt sve upropastiti tako to u odmah s njim skoiti u krevet." "Oh." Sranje. Znai li to da sam ja upropastila stvari s Bradom? "Je li to uvijek sve upropasti?" "Sudei po Pravilima, da." "Kakvim sad Pravilima?" "Kako glumiti nedostinost ne bi li upecala mukarca svojih snova." "I ti u to vjeruje?" Geraldine uzdahne. "Nikad dosad, no odluila sam pokuati tek toliko da vidim i mislim da zbilja uspijeva. A," nastavi ona "najvei je grijeh spavati s njima. Odnosno, ne bi to smjela sve dok se ludo ne zaljube u tebe i tada e definitivno znati kako nee nestati jutro poslije." "Ali prolo je sto godina, Geraldine." "Znam", ponovno uzdahne. "Gotovo sam izludjela. Juer sam prola pored duana Ann Summers i ozbiljno sam pomiljala ui i kupiti si vibrator." "Geraldine!" Ne elim sluati o vibratorima, za Boje ime, tek to sam doivjela orgazam i dovoljno mi je teko govoriti o tome, a kamoli o vibratorima. Ipak, volim Geraldine zbog ovoga. Volim to joj nikad nije neugodno, no jedino to bih promijenila kod nje jest zaokupljenost samom sobom. Premda znam kako je ona vjerojatno jedina prava prijateljica koju sam ikad imala, uvijek, ba uvijek, skree razgovor na sebe im joj se za tim ukae prilika. Ipak, nije to toliko loe, i barem znam da se uvijek mogu osloniti na nju. ak i ako ne elim s njom razglabati o vibratorima. "Ne brini", ree Geraldine. "Nisam, ali samo stoga to nisam imala hrabrosti sama ui onamo. Voljela bih da si ovdje, Jemima." "Ja ne bih." "Pa, zna na to sam mislila. Jednostavno me ubija sluati kako se seksa na sve strane dok ja glumim gospoicu Nevinace." "Nije sve ba tako savreno, zna", priznam. Konano. "Kako je to mogue?" "Pa, ne znam kako bih se izrazila..." "Jednostavno reci." I to i uinim. Ispriam Geraldine o noanjem razgovoru, o toj stvari s Shakespeareom, a Geraldine urla od smijeha. "Pa to onda?" ree ona, kad se malo pribere. "Znai nije gospodin Inteligentni. Duo, bogat je, predivan i lud za tobom. Fuka sve ostalo." "Moda si u pravu." Poinjem se bolje osjeati zbog svega. "A kad to", ree Geraldine teatralno "ja nisam bila u pravu?" "Znai, jednostavno se ne bih trebala obazirati na injenicu da ..." "Daje glup? Da. Uostalom, samo zato to ne ita Shakes-pearea ne znai nuno daje i glup, ne? ini se, napokon, kako vodi vrlo uspjean posao." "Da, to je posve sigurno istina." Sad se ve osjeam daleko bolje. "Eto. Nema nikakvih problema. Tono?" "Tono. Hvala, Geraldine. to bih ja bez tebe? Jesi li se ula ikako s Benom?" Odakle se sad pojavilo to pitanje, Jemima? "Nisam. Zato? Jesi li ti?" "Nisam, samo se pitam kako mu ide." "Vidjela sam ga na televiziji, ako te to tjei, i ini se da mu ide dobro. Govorei istinu, kad je posrijedi publika, zbog njega su poela srdaca bre kucati." Page 124

Jemima J.txt "Hmm." Zato me ovaj podatak uznemiruje? "Kako bilo, draga moja, ovo te zacijelo kota itavo bogatstvo, a valja mi jo spremiti tekst tih vrajih Vrhunskih savjeta'. Nazvat u te kroz nekoliko dana, kako ti to zvui?" "Zvui odlino." "O.K. Veeras izlazim s Nickom. Bog zna hou li se jo moi suzdravati. Obavijest u te kad se idui put ujemo." Pozdravimo se i ja odloim slualicu. Geraldineje apsolutno u pravu, ba sam blesava. Odem u kuhinju i otvorim hladnjak. Nekoliko nemasnih jogurta, neto voa i nekolicina boca mineralne vode, i ja promatram ranije spomenuto, odmahujui glavom u nevjerici. Otvorite hladnjak bilo kojeg frajera i vrlo je vjerojatno kako ete tamo nai boce piva, pokoji ostatak indijske brze hrane i, ukoliko su krajnje lijeni, hrpu spakirane paketia iz jednog od mondenih trgovina brze hrane. U redu, zakljuim, treskom zalupivi vrata hladnjaka. Prvo teretana, a potom supermarket, jer veeras ja spremam veeru za Brada. Navuem svoje tenisice i ba kad krenem izai zazvoni telefon. "Bok, slatkice", Brad je prisvojio naziv 'slatkice'. "Nedostaje mi. Dolazi li ovamo?" "Da, upravo sam krenula. uj, to misli da ti veeras spremim veeru?" "To bi bilo divno. eli li da popodne odemo u nabavku?" "Ne, ne brini, otii u sama. elim te iznenaditi." "Ne mogu vjerovati kako sam zatrpan poslom sad kad si ovdje. Silno mi je krivo, zbilja sam ti elio pokazati Los Angeles, sve zanimljivosti poput studija Uniuersal i Di-sneulanda." "Brad, ne zanimaju me te turistike atrakcije." to je prilino istina no, koliko god bih ih voljela vidjeti, takoer sam prilino sretna u ulozi kalifornijske supruge. "Zbilja me veseli raditi isto to i ti, tako imam bolji uvid u tebe kao osobu, u tvoj stvarni ivot." "Jesi li sigurna?" "Da, sigurna sam." "O.K. Sad kreni, ne mogu doekati da te vidim." "Idem, idem!" Nasmijem se, poslavi mu poljubac prije nego u izletjeti kroz vrata. "Jenny!" Kakva sluajnost, naletjeti na Jenny u ovom kafiu, ali opet, nalazi se na kraju iste ulice. Natjerat u je da joj se svidim, natjerat u ovu djevojku da mi postane prijateljica, makar me to dokrajilo, a ini se da bi i moglo, jer me Jenny samo promotri od glave do pete opasno neprijateljskim pogledom prije nego e progunati: "Zdravo." "Ba neobino to sam te srela!" Nitko mi ne moe prigovoriti da se ne trudim. "Upravo sam zavrila s vjebanjem. Daj da ti donesem neto za popiti." "Ne, nema potrebe. Moram se vratiti natrag u teretanu." "Pa zato si onda dola ovamo?" pokaem na maleni kafi koji se nalazi neto nie niz ulicu od B-Fit teretane. "O.K." uzdahne Jenny. "Uzet u mineralnu vodu." Sirotica, tono znam to smjera. Vjerojatno e ovdje popiti mineralnu vodu, a onda kasnije otii doma i pojesti tri kutije keksa. "Zato ne sjedne?" Ponudim joj stolicu. "Donijet u nam pia." Platim objema dvije mineralne vode i odnesem ih do stola u kutu gdje Jenny sjedi sva zlovoljna, brade oslonjene na ruku. "Hvala", ree Jenny. "Nema na emu", kaem toplo, iskreno, silno se trudei. "Brad kae da ve dugo radi Page 125

Jemima J.txt za njega?" "Da." Njezini su odgovori i dalje jednosloni i ve vidim kako preda mnom stoji teak posao. "Svia li ti se posao?" "Valjda", Jenny slegne ramenima. "Zacijelo si dosad vrlo dobro upoznala Brada." Pokuavam biti leerna, no dogodi se neto vrlo neobino. Jenny se zarumeni i to me tako podsjeti na sebe kad bi bila rije o Benu da mi najednom postane jasno kako je oito silno zaljubljena u Brada, i shvaa da sam upravo stupila na opasan teren. "Nisam mislila..." kaem neuvjerljivo. "Sve je u redu", ree Jenny dok se crvenilo pone povlaiti. "U redu je." "uj", idemo pokuati iznova, Jemima. "Oito postoji neka vrst napetosti meu nama koju ne razumijem, jer doista bih voljela da se sprijateljimo." Jenny me prestravljeno pogleda. "Ne mogu biti prijateljica s tobom." "Zato pobogu ne?" Jenny slegne ramenima. "Jednostavno ne bi uspjelo." "Mislim da bi se iznenadila, Jenny," kaem njeno. "Mislim da bi mogla otkriti kako nas dvije imamo mnogo vie zajednikog nego to misli." "Mislim da me nita ne bi moglo iznenaditi", ree Jenny ogoreno. "Ne, mislim ozbiljno", i svane mi kako je jedini nain kojim bih mogla ovu djevojku privoljeti da joj se svidim, vjerujte mi, jest biti do kraja otvorena s njom i priznati joj istinu. "Smijem li ti neto povjeriti?" Jenny nezainteresirano podigne pogled i slegne ramenima. "Dobro. Dok me sad gleda vidi kako sam mrava, u formi. No prije nekoliko mjeseci bila sam ozbiljno pretila. Daleko, daleko vie nego ti." "Aha, ma nemoj mi rei", ree Jenny, ustavi na odlazak. "Nemoj se gnjaviti. Kao prvo, ne volim kad mi netko soli pamet. Kao drugo, ne vjerujem ti. I kao tree, ak i da ti vjerujem, to mi nita ne znai. to se mene tie ti si samo nova djevojka mog efa i to ne znai da nas dvije moramo postati prijateljice. Hvala na piu. Vidimo se." "Ali Jenny..." prekasno, Jenny je uzela svoju torbu i ie-tala iz kafia. to sam rekla? to sam uinila? Vjerojatno ne bih trebala dopustiti da me ovo uzrujava, ali jest, ne mogu si pomoi. Znam kako su me neko ljudi saalijevali, no nikad nisam nekome bila mrska. Ja sam djevojka koja se sa svima dobro slae i ne mogu se pomiriti s injenicom da me Jenny ne voli. Moda kad bih znala pravi razlog, moda bih se tad mogla nositi s tim, no ini se kako me ona naprosto odmah zamrzila, a ja bih tako eljela da meu nama bude, ako ve ne prijateljstvo, onda barem ugodno poznanstvo. Neprestano se vraam na ovaj razgovor i pitam se to li sam to rekla da bije moglo toliko uzrujati. Ponaam se poput paranoine glupae, provirujui iza svakog ugla prije nego u produiti dalje, sve kako ne bih sluajno naletjela na nju, i kad stignem u teretanu, Jenny, sreom, nema nigdje na vidiku, a Brad je u svom uredu. "Upravo se dogodilo neto nevjerojatno udno," kaem mu, nakon to me poljubi na pozdrav, i to ne pusa u obraz, nego dugi, strastveni poljubac, i prisiljena sam ga odgurnuti jer, mada se ini kako mu nikad ne mogu odoljeti, ovog trenutka moram razrijeiti tu situaciju oko Jenny. Stoga mu sve ispriam, izostavivi samo dio s mojom nekadanjom debljinom, i to Brada zaista ohladi. Potpuno. "Oprosti", ree on sjedajui za svoj stol. "Ne daj da te to uzrujava, ona se naprosto Page 126

Jemima J.txt ponaa vrlo zatitniki kad je rije o meni." "Ali to je suludo." Sad me ve sve skupa poinje pomalo nervirati. "Zbilja se trudim prijateljski ponaati prema toj djevojci i da ne znam kako stvari stoje rekla bih da me apsolutno mrzi." "Ne mrzi ona tebe", uzdahne Brad. "Kako zna?" "Jednostavno znam. Ti si joj samo prijetnja." "Ali zasigurno si imao druge djevojke prije mene. Je li se tako ponaala prema svima njima?" Brad slegne ramenima. "Nikad prije nisam imao ozbiljniju vezu. uj", ree ustavi i priavi mi kako bi mi izmasirao ramena "zbilja nije nita ozbiljno. Nije vano, ali razgovarat u s njom, u redu?" Ne eli vie razgovarati na tu temu i ja se nevoljko sloim i pritom osjeam kako su se njegove ruke razigrale, i napustile moja ramena i pomiu se prema dolje, prelazei preko kljune kosi, dolje prema mom grudnjaku. "Brad", moleivo u ja, jer zbilja nisam raspoloena, no nekako mu se nemam snage oduprijeti, ili osjeajima koji me u trenutku preplave, i dobro je to mu telefon zazvoni kroz nekoliko sekunda jer bi se ponovilo ono od prolog tjedna, to je samo po sebi bilo sjajno, no ja i dalje elim dokazati sama sebi kako je ova, tek propupala, veza neto vie od pukog sjajnog seksa. "Smijem li posuditi tvoj automobil?" neujno ga pitam dok razgovara, a on kimne i baci kljueve na stol, niti ne pomiljajui na osiguranje, ili znam li uope voziti. Sreom, znam voziti unato tomu to ne posjedujem vlastiti automobil u Londonu, ali nikad, niti u najluim snovima, nisam pomiljala da u jednog dana sjesti za volan kabriolet Porchea. Sad sam zaista umrla i otila u raj, ovaj automobil nije automobil, to je seks na etiri kotaa. "Hej, mala", dovikuju dva mlada deka zaustavivi se pored mene. "Kamo si krenula?" "U kupovinu", doviknem natrag uz irok osmijeh. "Moemo li i mi s tobom?" dovikne jedan od njih, stavivi ruku na srce ne bi li mi stavio na znanje da se zaljubio. "ao mije", doviknem. "Ima mjesta samo za mene i moje vreice." "Volimo te", poviknue dok ja pritisnem nogom na papuicu gasa i odjurim naprijed, a oni, vjerojatno elei dokazati tu ljubav, pokuavaju me slijediti, no automobil je prebrz za njih i unutar sekunde ieznu mi iz vidokruga. "Bo-ok", ree zgodni mukarac prelazei cestu na semaforu. "E, ovo volim vidjeti u Los Angelesu. Prelijepu slobodnu plavuu kako vozi Porche." "Kako zna da sam slobodna?" "Pa valjda smijem sanjariti, ne?" Nasmijeim se i odjurim. Zaustavim se pred prvim mjestom to izgleda kao supermarket, parkiram automobil na parkiralitu i dohvatim kolica za namirnice. U uskoj pamunoj majici, tajicama i Reebok tenisicama, sa sunanim naoalama na vrhu glave i kosom zategnutom u konjski rep, oduevljena sam jer primjeujem kako izgledam poput svake druge moderne, mlade ovdanje domaice koja obavlja svoju tjednu nabavku, osim to naravno prolazim meu policama odmahujui glavom u nevjerici. Nikad u svom ivotu nisam vidjela toliko izbor niskokalorine, bez kolesterola, nekalorine, nemasne hrane. Tu su zdravi dijetni kolaii, kolai od karamela i rie, krekeri od limuna bez kolesterola, polu-masni krekeri od umbira, nemasni nekalorini Page 127

Jemima J.txt okoladni slatkii, i popis se nastavlja u beskraj, i bez obzira to sam ve odavna rekla zbogom prederavanju, jedva se opirem potrebi da pokupim sve sa polica i bacim u kolica. "Oprostite?" zaujem muevan glas, i okrenem se upitno izvivi obrvu. "Nadam se da mi neete zamjeriti, no pitam se znate li moda na koji nain najbolje pripraviti 'tikvice'." Dakle, ovo zbilja ne mogu povjerovati. Mislim, ula sam kako se ljudi upucavaju u supermarketima, ak sam i Geraldine pomogla napisati lanak na tu temu, ali nikad nisam mislila da se to doista dogaa, pogotovo ne meni, no moe biti i da sam se prevarila, moda je ovo ozbiljan upit. "Mogli biste je pokuati skuhati na pari, pretpostavljam. Ili na talijanski nain, uvaljati je u jaja i brano i ispriti." "Vi ste Engleskinja!" ree on, malo se opustivi. "Odakle ste tono?" "Iz Londona." "Dobrodoli u Los Angeles. Recite, ne biste li mi moda eljeli pokazati kako se to pripravlja?" Sad je na njega red da izvije obrve. "Ba bih voljela." Ovo je bilo drsko! "Ali moj bi deko to silno zamjerio." "O, oprostite", on e nato. "Znao sam da netko toliko lijep mora imati deka." Slegnem ramenima i produim dalje meu redom polica, izgubivi smijeno puno vremena u nabavci, ponajprije stoga to je sve toliko drukije od mog mjesnog duana, a potom jer se jo nikad nisam nala pred ovolikim izborom. A kad sam konano bila gotova i nakrcala automobil, ostanem za trenutak sjediti, ne mogavi povjerovati kako su ovdje svi slobodni i kako je lako upoznati mukarca kad si u Los Angelesu i jo pritom slobodan. Sophie i Lisa bi ovdje imale to initi. Moda bih ih trebala nazvati i rei im da dou. S druge strane, moda to i nije najbolja zamisao. 21. poglavlje Jemima moe s vremena na vrijeme misliti o boanstvenom Benu Williamsu, no ni u najluim snovima ne bi mogla zamisliti koliko je postao slavan. Jasno, ula je neto o tome, ak je jo u Londonu imala priliku vidjeti njegov prvi nastup na televiziji, no nema pojma kakva je Benomanija poharala naciju. Tako se neto ne dogaa esto, no katkad se pojavi novi televizijski voditelj, mahom je u pitanju enska osoba, i uskoro sve novine u dravi piu o njima, svaka osoba u dravi eli biti na njihovom mjestu, a njihova karijera vrtoglavo napreduje sve dok jedva da moete izai iz kue bez da vidite ogromne plakate koji ih reklamiraju. Isto se zbilo i s Benom Williamsom. U prvim je danima emitiranja emisije London Nights ostajao bez daha uslijed posvemanjeg uzbuenja, ne samo zbog trenutanog poveanja plae nego stoje, ve i tad, ve nakon nekoliko pojavljivanja na televiziji, bivao prepoznat. Prvi put kad su ga pitali za autogram nalazio se u su-permarketu. Dan mu je protekao sjajno no bio je iscrpljen i samo je mislio kako jedva eka stii doma, podii noge i popiti dobro rashlaeno pivo. Ali, prolazei meu policama u duanu, izgubljen u svom vlastitom svijetu, on postupno postade svjestan kako ga netko slijedi. Isprva je pomislio kako je skrenuo pameu, kako ga osjeaj vara, i neprestano se okretao da bi se uvjerio kako mu nitko ne stoji za leima. No, naposljetku je spazio dvije ene kako zure u njega, meusobno se doaptavajui, usta pokrivenih rukama. "On je!" uo je jednu kako kae, dok ju je druga gurnula i usmjerila prema Benu. Ben nije Page 128

Jemima J.txt znao to se zbiva pa ih je ignorirao i nastavio s kupovinom, sve dok vie nije imao izbora. "Oprostite", ree plaha domaica u svojim srednjim etrdesetima. "Nadam se da mi neete zamjeriti, no niste li vi onaj ovjek s televizije?" "Nisam siguran", ree Ben, ne znajui sasvim to bi rekao. "Koji ovjek?" "Ooooh, ali jeste! Prepoznajem va glas. Vi ste onaj novi momak iz emisije London Nights, zar ne?" Ben je, mora mu se priznati, lagano pocrvenio u licu, i premda je dio njega poelio da ena malo stia glas jer nije htio da svi okolo uju, dio je njega poelio da je malo glasnije povikala, tako da svi mogu uti. "Ovaj, da", promrmljao je osmjehnuvi se stidljivim, samo Benu svojstvenim osmijehom koji e uskoro samo jo vie uvrstiti njegov status lomitelja srdaca. "Moja prijateljica i ja mislimo da ste fantastini!" Rijei hitro izletjee i dok ih je izgovarala ve je poela prekapati po torbi, izvadivi potom olovku i iskidan komadi papira. "Zbilja", nastavila je. "Svaku veer donosite radost u na dom. Nije li tako, Jean?" doviknula je prema svojoj prijateljici, koja se pak doimala kao da prikuplja hrabrost da im se pridrui. "Moe li?" ponudila mu je olovku i papir, u koje se Ben na trenutak zagledao pitajui se to bi s tim. ena se pomjeri u stranu do njega i ree mu: "Ja sam Sheila. Ako biste samo mogli napisati 'Sheili, s ljubavlju'." Sva se topila pokuavajui se prisjetiti Benova imena. "Je li ono Tom?" pitala je, dok je Ben osjetio navalu nervoznog hihotanja. "Nije", uspio se svladati. "Ben. Ben Williams." "Tako je!" ree ona. "Ben Williams." Ben je namjestio komadi papira na ruku kolica, svjestan prolaznika koji su se zaustavljali ne bi li vidjeli to se zbiva, gledali ga na nain, shvatio je, koji je znaio da su ga i oni prepoznali, no sreom nitko nije kanio slijediti Sheilin primjer. "Oh, hvala vam", duboko je uzdahnula, silno briljivo smjestivi papir u prednji dep svoje torbe. "Gledat emo vas sutra." "Ne, ne", rekao je Ben pribravi se. "Hvala vama, i uivajte u emisiji." Dok su se Sheila i Jean udaljavale, glava stisnutih poput para zaljubljenih tinejdera, Benu svane, moda prvi put, kako e se njegov ivot posve izmijeniti. Otiao je doma i nazvao Richarda ne bi li bi mu ispriao to je netom doivio, a Richard se umalo pomokrio od smijeha. "Jasno ti je to to znai, zar ne, Bene?" rekao je, kad se uspio prestati smijati. "to?" "Sad vie ne moe izai iz kue bez da nisi potpuno naminkan", a zatim se pone tako jako smijati da je morao spustiti slualicu. Te je veeri Richard mislio kako je to urnebesno smijeno, no est tjedana kasnije, kad su odluili otii zajedno na pie, mislio je kako je to zapravo fantastino. "A da samo svratimo tu do oblinjeg puba", predloio je Ben. "Nema anse, stari", rekao je Richard. "Sad si slavan, ne ide po lokalnim pubovima, ide u barove i restorane gdje su sve ene prelijepe." I tako oni zavrie u Fifth Flooru, na vrhu Harvey Nichol-sa, jednog petka uveer, i Richard je bio u pravu, ene doista bijahu prekrasne. Naruili su ampanjac, i kroz minutu se naoe okrueni zamamnim enama, manekenkama, vitkim tijelima upakiranima u odjeu po posljednjoj modi. Nitko zapravo nije zatraio Benov autogram, nitko si ne bi dopustio takvo neprimjereno ponaanje, no po pogledima, doaptavanjima, zavodnikim pogledavanjima, bijae posve oito kako svi vrlo dobro Page 129

Jemima J.txt znaju tko je Ben. "Fantastino!" u jednom je trenutku rekao Richard. "Moram zapamtiti da ee izlazim s tobom." "Aha", nasmijao se Ben, kojeg je sve to zabavljalo, no jo mu uvijek nije bilo posve lagodno u ovoj novosteenoj slavi. "to kae na onu crvenokosu?" Richard je podboo Bena, i oni obojica pogledae savreno zaobljenu pozadinu dok je ona odlazila prema toaletu ne bi li nanijela jo rua za usne. "to s njom?" ree Ben, divei se nainu na koji je hodala u suknji tako kratkoj, tako pripijenoj. "Ova je spremna na sve, Bene. A stoje s tobom?" Naravno da je i Ben bio spreman, pa koji to punokrvni mladi ne bi bio? No Ben, sjeate se, nije tek obini nesmotreni televizijski voditelj. Ben je ponajprije novinar, i Benu su ovakve ene dobro poznate, i savreno dobro zna na koji nain one djeluju. "Rich, zar zbilja misli da se elim probuditi idue nedjelje i proitati u News ofthe World sve o svom junakom djelu u spavaoj sobi?" "Ma ne bi ona to!" rekao je Richard. "Bogme, bi." "Kako zna?" "Vjeruj mi." Umalo da ne doda 'novinar sam', no u posljednji se trenutak svlada. "Jednostavno znam." Tako je Richard otiao doma s plavuom, a Ben sam, i narednog ga dana Richard nazove s priama o plavui, isprekidane pitanjima u nevjetoj maniri Monthv Pvthona. "Je li pristala, a? Je li pristala?" A to je bio tek poetak Benova putovanja stazom slave, tek mala odskona daska. Jer sad, nakon samo nekoliko mjeseci, Ben je uistinu krasno napredovao. Vie nije obini reporter, sad je voditelj. Voditelj. Javnost zna daje neenja, zna i to da dijeli stan s dva muka cimera (iako je zbog poveanog dohotka poeo traiti vlastiti stan), zna sve to voli i ne voli. No, iskreno reeno, nitko ga zapravo ne poznaje. Ne poznaju njegov smisao za humor, ne znaju to ga pokree, o emu razmilja kad naveer legne u krevet, jer je Ben, novinar u dui, usavrio umijee ponaanja pred medijima i, armantan prema novinarima koji se sad jagme za njegove intervjue, nikad im ne pokazuje svoje pravo lice. To znaju samo njegovi najblii prijatelji. Samo ljudi poput Geraldine. Richarda. I Jemime Jones. No, Ben nije imao previe vremena za razmiljanje o svojim bivim kolegicama. Trudio se ostati u kontaktu, zbilja se trudio, no naao se u takvom kovitlacu dogaaja da naprosto nije mogao pronai vremena, i to je vie okoliao, to mu je tee bilo posegnuti za telefonom. A sad je njegov ivot posao, tulumi, veere, intervjui. Jo nikad nije bio toliko zauzet. A London Daytime televizija jo nikad nije imala tako sjajnu zvijezdu. Kamo god otila, Dianu Macperson tapaju po leima, estitaju joj na njezinom briljantnom otkriu. to se Diane tie, ona je ta koja je stvorila Bena, a to u Dianinoj knjizi znai samo jedno. On joj duguje. Doivotno. I ona samo eka dan kad e moi naplatiti svoj dug, jer Diana Macpherson, ba poput mnogih drugih snanih, uspjenih, zastraujuih ena, uvijek eli ono to ne moe imati. A sad eli Bena Williamsa, ne samo zato to je prekrasan, nego i zato to nije pokazao ni mrvicu zanimanja za nju. Diana Macpherson je navikla odvlaiti u krevet mlade zvijezde u usponu, eljne slave, Page 130

Jemima J.txt koji se slijepo pridravaju svake njezine rijei, napajaju se aurom moi kojom je okruena. Ono na to nije navikla su mukarci poput Bena, mukarci koji su ljubazni, armantni, prijateljski nastrojeni, no koji ni najmanje ne reagiraju na njezina otvorena nabacivanja. Upravo ga je prolog tjedna pozvala kod sebe i rekla kako bi se trebali nai na piu, tek toliko da malo porazgovaraju o poslu, da vide mogu li se dosjetiti nekim novim zamislima. Benu se to uinilo pomalo neobinim no, televizija kao televizija, ve je bio uo traeve o Diani i njezinim mukim igrakama, uo je za njezin nadimak Pirana, i po nainu na koji ga je gledala shvatio je kako joj je zadnja misao na pameti razgovor o poslu. "Rich", aptao je u telefonsku slualicu, provjeravajui pogledom moe li ga netko uti. "U emu je problem?" "U Diani. Mislim daje neu jo dugo moi izbjegavati." "Koliko jo puta, Bene? Koliko ti jo puta moram govoriti da ne sere na vlastitom pragu?" "Ja to i ne elim", naglasio je Ben "ali veeras se nalazimo na piu i ve postajem kratak s opravdanjima." "Jao", nasmijao se Richard. "Bolje ti je da stavi svoj pojas nevinosti." "Za ime Boga, Rich. Treba mi savjet." "Kai joj da ima djevojku." Richard je ve zvuao kao da se dosauje. "Zna da nemam." "Pa, zbilja ne znam. Samo joj reci da te boli glava", nasmijao se na vlastitu alu. "Zaboravi", rekao je Ben. "Valjda u se ve nekako snai." Diana je poslovni odlazak na pie pretvorila u veeru u malom francuskom bistrou u Chelseau, mranom, zgodnom, svijeama osvijetljenom restoranu, idealnom za romantine sastanke. "To je moj omiljeni restoran", rekla je Benu, koji je pak nastojao zanemariti injenicu to se transformirala u seks - bombu otkako ju je posljednji put vidio u uredu pa do trenutka kad se pojavila kako bi mu objavila daje spremna na polazak. Na sebi je imala duboko dekoltiranu, prozirnu, pripijenu koulju, ispod koje se vie nego nazirao crni grudnjak, vrlo usku suknju i vrtoglavo visoke potpetice. "Lijepo izgleda", rekao je Ben svjestan kako mu je ona efica, kako joj mora laskati, no trudei se svim silama odrati stvari na profesionalnoj razini. "Oh, hvala", rekla je epirei se poput kakve kolarke i nastojei zvuati iznenaeno. "Ova stara krpa?" rekla je, zagladivi koulju, koulju koju je kupila tijekom stanke za ruak iskljuivo u svrhu konanog zavoenja Bena. Sjeli su za stol, a Ben se iz petnih ila upinjao usmjeravati razgovor na posao. Vino je teklo kao u potocima, i on se trudio piti to je sporije mogue, razvlaiti svaku kapljicu, dok je Diana neprestano nadolijevala u njihove ae - njegova uvijek polupuna, njezina uvijek potpuno prazna. I tako su tijekom predjela leerno avrljali o poslu, dok se Ben trudio, meutim bezuspjeno, ne opiti previe, i mora mu se odati priznanje kako je uspio razvui razgovor o poslu sve do polovice glavnog jela, kad je Diana spustila no i vilicu i nagnula se naprijed. "Bene", rekla je glasom za kojeg se nadala da zvui promuklo. "Ne susreem esto tako karizmatine mukarce kao tio si ti." "Hvala, Diana. A da naruimo jo malo mineralne vode?" Page 131

Jemima J.txt "Bene", opetovala je. "Ono to ti pokuavam rei jest..." "Konobar?" Ben je mahnito pogledavao okolo traei konobara dok je Diana teko uzdahnula i naslonila se natrag na naslon stolice, jer je Ben upropastio aroliju trenutka. Njezinog trenutka. Ben je odbio puding za desert, na to se Diana oduevila, jer je ve bila odluila kako e Ben svratiti kod nje na jo jednu aicu prije spavanja. Tada e biti pravi trenutak. Savreni trenutak. "Moja je kua odmah iza ugla", rekla je dok su izlazili, nakon to je ona platila, jer Diana Macpherson ima vjerojatno najvei plus na raunu u dravi. "O.K., u redu. Hvala ti na divnoj veeri", rekao je Ben, uzmiui. "Ne kani me valjda pustiti da sama odem doma", rekla je Diana, srdito se podsmjehnuvi. "Pustiti djevojku samu usred noi?" 'Djevojka?', mislio je Ben. Samo ti sanjaj. "Oprosti, oprosti", ispriao se sad ve nemajui pojma to dovraga uiniti jer, koliko god nije elio spavati s njom, nije je elio niti razljutiti, a unato tomu to je postao slavan i traen, Ben dobro zna koliko je prolazan svijet televizije, i savreno dobro zna da danas jesi, sutra nisi. Krenuli su niz ulicu, jedno uz drugo i kad ga je Diana primila za ruku on se jedva othrvao porivu da je povue. 'Jebiga', samo je mislio. Jebiga. A kad su stigli do njezinih vrata, Diana se okrene prema njemu sa zaigranim osmijehom na licu. "to kae na jo jedno pience?" upitala je. Ben se u sebi molio. 'Ako mi sad pomogne, Boe, obeavam da u ii u crkvu', i uto zauje zvuk motora, a kad se okrenuo krajikom oka spazi naranasto svjetlo crnog taksija koje je oznaavalo daje slobodan. "Taksi!" poviknuo je, podignuvi ruku, dok se Diana doimala pokunjenom. No voza je taksija radio cijeli dan i sad je bio na putu doma svojoj eni i djeci. Odmahnuo je glavom prema Benu, a Diana se iskesila. "Zato ne svrati do mene pa u ti ja pozvati taksi?" predloila je. Ali nije podigla slualicu, a Ben je bio toliko pod dojmom minimalistike otmjenosti njezina stana i, u tom trenutku, ve toliko pijan da ju je zaboravio pitati zato to nije uinila. Smjestila mu je viski u ruku, a svoj odluni dlan na njegovo bedro. 'Jebiga', opet je pomislio Ben, no prije nego to je uspio smisliti strategiju Diana ga je ve ljubila i, premda je znao da ne bi smio, na neki je smijean nain prilino uivao. Ipak je to Diana Macpherson! Oh, ma kvragu, pomislio je Ben u svom pijanom stanju, zato ne? I tako su Ben i Diana najzad konzumirali svoj profesionalni odnos. Ben se, premda onako pijan, potrudio dati izvedbu svog ivota, to vjerojatno i nije bila najpametnija stvar, jer Diana, doivjevi najsnanije iskustvo orgazma u svom ivotu zahvaljujui Benovom umijeu na podruju oralnog seksa, sad misli da se zaljubila. Oralni seks bio je Benov nain dokazivanja Diani kako je dobar ljubavnik, jer je sam in, barem u Benovim oima, bio poprilino prosjean. Jasno, uinio je on sve prave pokrete i ostalo to spada no, to se njega tie, mogao je kresnuti i lutku iz izloga i da, uspio je u tome, ali ne, to mu ipak nije bilo dovoljno dobro. I, stoje moda jo vanije, Ben se prisjetio zato se ne uputa u besmislene seksualne odnose s bezlinim enama. Zato to se to ne isplati. Postoji, meutim, jedan problem. Seks je moda bio besmislen, ali ova ena nipoto nije bezlina. Niti bezimena. Diana Macpherson. Njegova efica. Sranje. I nakon ove strastvene noi, kad je Diana preuzela vodstvo, a Ben zahvaljivao Bogu to Page 132

Jemima J.txt njegov vojnik nije zakazao, Diana je zakljuila kako je Ben najbolja stvar koja joj se dogodila u ivotu. Njezini neprestani pogledi prema Benu nisu, to niti ne iznenauje, proli nezamijeeno u uredu, a glasine o navodnoj ljubavnoj vezi ve su se poele iriti. No Diana ih nikad ne bi potvrdila. Nitko se ne bi drznuo otvoreno je pitati. A uostalom, jedna strastvena no teko da tvori ljubavnu vezu, samo to Diana ne kani ostati na jednoj noi. Nema anse. "im je kroio kroz moja vrata odmah sam znala da ima potencijal zvijezde," govori ona Jo Hartlev, novinarki slobod-njakinji koja radi na velikoj prii o vrtoglavom usponu Bena VVilliamsa za izvjestan popularan tabloid. "Voditelji poput Bena Williamsa su vrlo rijetki, a moj je posao uoiti ih, potom ih razvijati i realizirati njihove krajnje mogunosti." "Je li to bio svjestan potez, zaposliti nekoga tko je neoenjen, jer toliko je voditelja koji su u braku? A pretpostavljam kako vam je cilj s Benom i njegovim oito zamamnim izgledom privui mnogo mlae gledatelje." "Mmm", kimnula je Diana, mislei na Benov oito zamamni izgled. "Rekla bih da ste pogodili bit." lanak je objavljen na dvije stranice, popraen nekolicinom fotografija Bena kao djeteta, adolescenta, i napokon u njegovom trenutanom punom sjaju. "Ne-vje-rojatno", ree Geraldine ispijajui kapuino to gaje uzela na putu do posla i itajui novine. Jedan od novinara proe pored njezina stola. "Vidim da otkriva sve o naem bivem zamjeniku urednika", ree on u prolazu. "Tko bi to pomislio?" odvrati ona, jedva uspijevajui maknuti pogled sa stranice, a zatim vrisne od smijeha proitavi naredni citat. "ini se kako je ak i Diana Macpherson, energina direktorica programa na London Daytime televiziji, podlegla armu ovog mukarca. Na samu spomen njegova imena njezine se oi zacakle ba kao i ostatku enske populacije u dravi." 'Oboavam njegov oitu seksipilnost' kae ona. 'Isprva sam ga uzela kao reportera, no ak sam i tad znala kako ga mogu dalje razvijati.' Nakon to dovri itanje lanka, Geraldine se zavali u stolici i zapali cigaretu, elei jo malo odgoditi pisanje tih prokletih Vrhunskih savjeta'. No, uto njezine oi zaiskre i ona ponovno dohvati novine, izvue dvije stranice s lankom o Benu Williamsu, paljivo ih sloi i stavi u veliku smeu omotnicu. 'Draga Jemima,' pie ona na listu papira. 'Da imam vie vremena napisala bih ti itavo pismo, no eljela sam da ovo vidi. Moe li ovo povjerovati?!! Ben Williams preko itave dvije stranice!! Da sam barem prije znala ovo to znam sad... moda bih na kraju i pristala na njegove ponude!!! Nadam se da se fantastino ludo provodi, i daj lizni malo Bradove miice i za mene. ujemo se vrlo, vrlo brzo, s ljubavlju, Geraldine.' Oblizavi usne ona zapeati omotnicu i naslovi je na Jemimu i putem se do potanskog sanduia s uitkom smijei na pomisao o Jemiminom izrazu lica kad ovo primi. Ben sjedi za stolom ba se spremajui navaliti na zdjelu zobenih pahuljica kadli zauje tresak novina na kunom pragu. Sranje, pomisli. Danas je dan kad izlazi intervju. Mrzi publicitet, no Diana mu je, svojim profesionalnim tonom, rekla kako mora uiniti sve, jer sve ovisi o ljestvicama popularnosti, a dobri odnosi s javnou znae i bolje mjesto na ljestvici. Proteklih je nekoliko tjedana Ben svakodnevno razgovarao s direktorom za odnose s javnou televizijske kue, koji mu pak neprestano dogovara sastanke s novinarima ili sudjelovanja u onim glupavim novinskim rubrikama u kojim se Benovo miljenje o nekakvom smeu nalazi pored Page 133

Jemima J.txt miljenja nekih drugih zvijezda o posve istom smeu. No, jo mu nikad nije objavljen ovako iscrpan profil. Pristao je na intervju, pod prinudom, i tek je naknadno ustanovio kako oni rade neto vie od pukog razgovora s njim, kako su zapravo zivkali i sve njegove prijatelje. 'arolika pria,' kako je rekla Jo Hartlev. Nije rekla skrpana, no Ben to nije niti oekivao. I tako, teka srca, on otvori novine i smjesta se zgri od nelagode vidjevi slike. Dakle, dovraga, kako su ih samo uspjeli nabaviti? Ne mogu vjerovati da sam to rekao, misli, poevi itati lanak, prije nego e shvatiti kako to i nisu njegove rijei, nego je Jo Hartlev uzela ono to je bio rekao i parafrazirala poneto prikladnijim tabloidski rjenikom. Nastavlja s itanjem, zabezeknut svim onim to su uspjeli doznati o njemu. Nita spektakularno papreno, tek neto na stoje i sam bio zaboravio. Iskopali su ljude koje je jedva poznavao na fakultetu, a naiao je i na nekoliko ulomaka posveenih igranju ragbija, no sreom bez sonih traeva, tek povrno spominjanje bivih djevojka. "Jemima je bila u pravu", promrmljao je preletjevi pogledom po ostatku prie. "Slava nije ba onakva kakvom se ini." Prokletstvo, pomisli. Jemima Jones! Zato se kvragu nisam ranije sjetio Jemime. Ona bi mi dala savjet o Diani, pomisli. Ona bi mi rekla kako postupiti. A potom pomisli koliko je prolo vremena otkako ju je zadnji put nazvao i kako je ona uvijek znala to valja uiniti. Isuse Bene, pomisli u sebi, ba si pravi gad jer nisi nazvao Jemimu. Bez Geraldine bi, misli dalje, i mogao preivjeti. Da, sviala mu se, ali meu njima nikad nije postojala veza kakvu je imao s Jemimom. Nisi smio dopustiti da proe ovoliko vremena, misli on, a onda podigne slualicu i bira njezin kuni broj. "Zdravo. Je li Jemima doma, molim lijepo?" "Ne, otila je na odmor u Los Angeles na dva tjedna." "Ona je to? to radi tamo?" "Tko je to?" Lisa ne prepoznaje glas. "Ovdje Ben Williams. Je li to Sophie?" "Ne", ree Lisa u sebi trljajui ruke od zadovoljstva jer je Sophie izala vani po cigarete i naprosto e podivljati kad dozna kako je zvao Ben VVilliams. "Ovdje Lisa" nasmije se. "Brineta." "O bok. Kako si?" "Ba dobro" ree ona. "A ne moram te ni pitati kako si ti, dovoljno je da upalim televizor." "Da", nasmije se Ben, jer to bi drugo mogao rei? Uslijedi stanka za vrijeme koje se Lisa domilja to bi pametno mogla rei, no ne uspije se dosjetiti niemu, pa muk poneto potraje. "Oprosti", najzad progovori Ben. "Mislio sam da eli neto rei." "Oh. Ne." "to radi Jemima u Los Angelesu?" "Otila je posjetiti svog novog deka." "ali se!" Ben je zaprepaten. "Ne valjda onaj tip s Interneta?" "Da, upravo taj." "Ima li moda kojim sluajem njezin broj?" "Samo trenutak", ree Lisa posegnuvi za blokom pokraj telefona. Izdiktira mu broj, a zatim kae: "Ovaj, mogao si jednom navratiti. Popiti s nama pie. to, jasno, znai popiti pie sa mnom." "Aha, naravno. Navratit u", ree Ben to jasno, znai kako e je zaboraviti onog Page 134

Jemima J.txt trenutka kad spusti slualicu. to i uini. Takoer zanemari nazvati Jemimu u L.A., jer je idua na redu Diana Macpherson, vjerojatno se nadajui kako e izgladiti njegove namrtene obrve. No nazvat e on Jemimu, zbilja hoe. im mu to ponovno padne na pamet. 22. poglavlje Ukoliko se dobro zabavljate, tjedan zna prohujati nevjerojatnom brzinom. Tjedan se takoer zna prilino otegnuti ukoliko shvatite kako ste zapravo prilino usamljeni, kako niste okrueni sigurnosnom mreom svojih prijatelja, svog doma, poznatog okruenja. Nije da se Jemima Jones ne provodi dobro, kako se ne bi provodila? Noi su joj ispunjene nepoznatim razuzdanim zvukovima, ukusima, mirisima, i jasno vrtlogu strasti koji doivljava s Bradom. No dani joj nisu onakvi kakvi bi mogli biti i ve nakon tjedan dana Jemima Jones otkriva kako samoa, u nepoznatom gradu, mada je rije o gradu u kojem se prema strancima odnose kao prema starim prijateljima, nije posve isto to i samoa kod kue. Naroito kad ti ponestane gotovine kao stoje to trenutano sluaj s jadnom Jemimom. Kilburn Herald, kao to nam je poznato, bijedno je plaa i sav novac to ga je pritedjela nemajui drutveni ivot, umalo da se istopio. Zasad joj odgovara budui da Brad sve plaa pa se samo nadamo kako e je i dalje tako dobro tetoiti kao dosad... Njezina se svakodnevnica ovdje silno promijenila. Ona se i Brad ustaju ujutro u osam, nakon toga slijedi malo divljeg, estokog seksa prije nego ustanu i odu na tranje uz more, to priinja isti uitak Jemimi, nenaviknutoj na ivot u blizini mora, na toplinu, ranojutarnje sunce i prijateljske osmijehe prolaznika. Na putu natrag se zaustave na doruak, au soka od povra, nemasni, dijetetski kola od borovnice ili ribizla, a zatim, po povratku kui, Brad uskoi pod tu. Poljubi Jemimu na rastanku, a Jemima se istuira, pripravi si kavu i vrati se natrag u krevet, gutajui asopise razasute posvuda po Bradovom stoliu za kavu, meutim, vie ne izrezuje fotografija modela. Za tim vie nema potrebe, ostvarila je svoje snove i, iako je jo uvijek sve to zanima, onaj je stupanj zdvojnosti nestao. Otprilike u jedanaest sati ona navlai svoj siuni triko do likre, tajice, tenisice i odlazi na redovitu dnevnu tjelovjebu u teretanu. Ako Brad nije odvie zaposlen, izvest e je na ruak ili e malo lunjati sama, iako joj se teko snalaziti, jer Bradu je automobil nuan, a Los Angeles, pa ak niti Santa Monica, nije mjesto gdje se moe biti bez prijevoza. No Jemimi polagano ponestaje mjesta za lunjanje. Bezbroj je puta prohodala gore dolje po Treoj ulici. Bila je u svim knjiarama i nije nita pronala, jer se inilo kako su svi naslovi usmjereni na one zaposlene u svijetu filma, a Jemimu, iskreno, ni najmanje ne zanimaju knjige u kojim se govori o tome kako napisati scenarij, koji je redatelj snimio koji film te zato je filmska industrija tako velianstvena. Zala je u sve duane u Treoj ulici. Nekoliko puta. Bila je u Santa Monica oping centru, u dijelu predvienom za objedovanje, i neko vrijeme stajala tamo, krajnje zaprepatena ponudom svih moguih vrsta hrane koja se dade zamisliti. Kineska, japanska, talijanska, svakojakih vrsta kava, croissanta, etiopska, tajlandska, a za stotinama stolova poredanih u sredini sjedi stotine i stotine ljudi, svi zadubljeni u svoje goleme porcije u plastinim kutijama. Stajala je tamo i mislila kako bi, da je prije est mjeseci ula ovamo, ve bila pred policama s hranom, ali sad, unato uitku u nozdrvama na mjeavinu egzotinih mirisa, pomisao na hranu postane joj pomalo odbojna. Prola je uzdu i poprijeko Montanu, zala u sve lijepe, skupe butike i kafie. ak je pala Page 135

Jemima J.txt u silno iskuenje kupiti bijelo odijelo s potpisom koje je boanstveno pristajalo njezinom novom mravom tijelu koje, usput budi reeno, na njezino veliko oduevljenje postaje svakog dana sve vitkije zahvaljujui potpuno nemasnoj dijeti i reimu vjebi na kojim bi joj pozavidjela i sama Cher - no odustala je od kupnje jer kamo bi ga, napokon, odjenula? Kako si ga, napokon, moe uope priutiti? Otkrila je kako se u Los Angelesu ljudi ne dotjeruju previe, kako je svatko tko uz odijelo na nogama ne nosi tenisice smatran u najmanju ruku udnim, neupuenim, osobom kojoj se ne moe vjerovati. Stoga i ona dane provodi u trapericama, a ako ona i Brad naveer negdje izau, onda kombinira traperice s bijelom majicom, smeim pojasom od krokodilske koe i jaknom. Sjela je sama za drveni stol u Marmeladi i prelistala Outlook - tamonje lokalne novine jedui pritom tri vrste salate i trudei se ne izgledati kao da oajniki eli s nekim razgovarati. Posjetila je svaki Starbucks kafi koji je mogla pronai i usavrila umijee naruivanja kave, u amerikom stilu, dakle s mlijekom, mocha ili frapuino. etala je gore dolje po glavnoj ulici, prola pored New age knjiare, koja ju je silno privlaila no nije, jo uvijek, skupila dovoljno hrabrosti da u nju ue. Posjetila je, meutim, mondene duane s sportskom opremom i napokon podlegla iskuenju, opremivi se odjeom za vjebanje po posljednjoj modi. Sad Jemima, vie nego veina ovdanjih ljudi, izgleda kao daje ovdje roena. Neprestano upoznaje ljude, ili bolje reeno, ljudi, mukarci neprestano upoznaju nju. Kamo god da otila, prilaze joj s ponudama za kavu, za izlazak., za pokazivanje znamenitosti, i premda je nekoliko puta pala u iskuenje, ipak nikad nije pristala jer bi to, po njoj, bilo istovjetno nevjeri. Stoga se samo slatko nasmijei i kae kako ima deka, prije nego e im poeljeti ugodan ostatak dana i odetati svojim putom. Otkrila je i ameriku televiziju i, iako osjea lagano grizo-duje, veliki se dio njezina popodneva, kad ne rola u drutvu Bradovog ivalkmana privrenog na pojas, sastoji od gledanja emisija za koje nikad ranije nije ula. Misli kako se dobrano zakaila za The Bold and the Beautiful. Ovisna je o Days of Our Lives. Oboava Rosie O'Donnell i Seinfel-da, i kad bi se Jemimu Jones pitalo, ovo je defmitvno bio dar s neba. Juer je otkrila kako je nabolje mjesto za ruak, u prilikama kad Brad ne bi mogao napustiti ured, veliki, napueni restoran imenom Broadway Deli. Sluajno je naletjela na njega i dok je stajala tamo, preletjevi pogledom po prostoriji, pitajui se ima li dovoljno odvanosti sjesti sama za stol kad su svi oko nje sjedili po dvoje, troje, etvero i vie, najednom s desne strane zamijeti ank za objedovanje. I ne samo to, vidjela je i slobodno mjesto pa se ugurala pored ovjeka koji je upravo bio na odlasku te posegnula za novinama koje je ostavio za sobom. "Kava?" pitao je mukarac za ankom, a ja sam ustro kimnula. Kad je pred mene stavio golemu bijelu alicu na tanjuriu i natoio kavu, osjetim miris kojeg nisam osjetila, kako mi se tad inilo, godinama, miris koji me je u trenutku vratio natrag doma u London, natrag Geraldine, Benu, u Kilburn Herald. Koliko god zvualo udno, najednom shvatim kako je Broadway Deli prvi restoran u kojem sam bila, a da je doputeno puenje, premda samo za ankom, i dok sam sjedila tamo udiui dim, nikad u ivotu nisam vie poeljela cigaretu. I kao da su me bogovi uli, jer ba ispred mene, malo zdesna, leala je kutija cigareta, Page 136

Jemima J.txt zazivajui me, stavljajui me pred kunju. Nema nita udno u tome, znam, no nisu to bile bilo kakve cigarete, bile su to Silk Cut cigarete. Ultra lagane. Moja vrsta. "Ispriavam se", rekoh djevojci pored sebe "jesu li to tvoje cigarete?" "Da, poslui se." Djevojka me promatrala dok sam pohlepno izvukla jednu iz kutije i zahvalno nagnula glavu kad je ona izvukla upalja. Zaklopila sam oi i duboko uvukla, osjetivi kako mi dim dopire do plua i tom trenutku, djelomice stoga to je to bilo toliko zabranjeno, toliko zloesto, taj mije rezak okus bio vjerojatno jedan od najljepih okusa u mom ivotu. "Izgleda kao da ti je upravo to trebalo", ree djevojka zabavljajui se. "Boe, da. Ne bi mi nikad povjerovala da mi je ovo trenutano jedini porok, bi li?" "Zvui dosadno." "Imam neki uasan osjeaj da bi mogla biti u pravu." Ispruim ruku. "Ja sam J.J." "Ja sam Lauren. I ti si Engleskinja, zar ne?" Kimnem. "Odakle si?" "Iz Londona." "I ja isto. Odakle tono?" "Kilburn." "ali se! Koja ulica?" "Mapesburv. Jesi li ula za nju?" "Da ula? Ovo je nevjerojatno, ja sam iz Avenije." "Boe, kako je svijet malen." "Ne bih ga eljela naslikati." "to?" "Nita", promrmljam osjeajui se pomalo glupo. "Samo neto to sam jednom ula od nekoga, ipak, ne mogu vjerovati da smo iz istog mjesta. "Znam", ree Lauren. "Vraki nevjerojatno." Dok tako sjedimo smijeei se jedna drugoj, najednom ispustim uzdah olakanja jer prvi put otkako sam u Los Angelesu pomislih kako sam moda pronala prijateljicu. Poznat vam je onaj osjeaj kad ponekad jednostavno znate da e se razviti prijateljstvo, katkad i kroz nekoliko sekunda nakon to se s nekim upoznate? Takav sam osjeaj imala s Lauren. Ponaala se tako prirodno da sam se odmah opustila u njezinom drutvu. Naruile smo nau hranu, obinu salatu, bez preljeva, za mene, dok je Lauren naruila kinesku pileu salatu, i im je konobar za ankom nestao, nas dvije se okrenemo jedna drugoj u udu. "Pa to radi ovdje?" pitala sam je, pretpostavivi kako Lauren zacijelo ivi u Los Angelesu budui da se doimala toliko preplanulom, toliko zgodnom, toliko zdravom, toliko ovdanjom. No, potom je malo podrobnije promotrim i spazim - ovo je nesumnjivo Geraldinein utjecaj - kako su joj hlae i pripijena vesta, ukoliko ne grijeim, definitivno s potpisom, kako su joj cipele definitivno skupocjene te kako joj je torba definitivno Bili Amberga. Moe li itko imati vie stila? "Dola sam ovamo prije otprilike mjesec dana kako bih bila s tim mukarcem i sad je sve krenulo naopako i ne mogu se jo suoiti s odlaskom doma jer sam svima rekla kako sam ovaj put upoznala onog pravog, tako da sam sad zapela u tom odurnom malom staniu i svake noi sanjam kako se skutrim u jednom od onih kaua kod Gruochoa, ili kako ispijam pie u Westbourneu, ili veeram u Cobdenu, i nedostaje mi dom, ali moram se s time nositi. Stoje s tobom?" "Ovo postaje sve udnije", nasmijala sam se, odmahujui glavom. "Hou rei, i ja sam Page 137

Jemima J.txt ovamo dola zbog mukarca, no ovdje sam tek neto vie od tjedan dana, i za sad je sve u redu. Barem mislim. Boanstven je i predivan je prema meni, ali..." zastanem i slegnem ramenima. elim li otkriti svoje sumnje ovoj nepoznatoj djevojci? Jo nije vrijeme za to, najprije moram vidjeti mogu li joj vjerovati. "Gdje je on sad?" pitala je Lauren. "Na poslu." "Zar nije uzeo slobodno da te malo provede po gradu?" "elio je, ali je trenutano zatrpan poslom." "ime se bavi?" "Vlasnik je teretane. Teretana B-Fit, ne znam zna li za nju?" "O moj Boe!" Laurine se oi irom rastvore, ispunjene divljenjem. "Ti si ta koja je dola upoznati glavnog komada. Tono znam tko si. Ne mogu se sad sjetiti njegova imena. Dovraga", rekla je vie za sebe. "Brad?" osjetila sam laganu nervozu, zar ona zbilja zna sve o meni, a ako i zna, koliko toga zna? "Da! Tono. Najsavreniji primjerak mukog roda kojeg sam ikad vidjela. Prokletstvo. Svaka ast." "Ne razumijem odakle sve to zna", i dalje sam pomalo smetena. "O, ma ne brini", rekla je ivahno Lauren. "Nita opasno. Odlazim u B-Fit teretanu, tamo sam svaki dan otkako sam ovamo dola, i nakon nekog vremena pone upoznavati ljude. Nije da sam upoznala tvog boanstvenog Brada, nije me nikad niti pogledao, no naula sam neke prie kako je lud za nekom Engleskinjom koju je upoznao preko Interneta ili neto slino." "Ja sam ta, bojim se", zgurih se dok to priznajem. "Zato zvui kao da ti je tako neugodno zbog toga?" "Jednostavno zvui tako bijedno, upoznati nekog preko Interneta." "Ma kakvi, uope nije. Mi slobodne djevojke moramo iskoristiti svaku priliku koja nam se prui. Onda, kakav je on? Moram biti posve iskrena s tobom, zbilja si me se dojmila. On je jednostavno savren." Znate li to je najudnije? Da Lauren nije bila toliko otvorena, toliko ljubazna, toliko prirodna, vjerojatno bih se osjeala zastraenom i vrlo je izvjesno kako bih zauzela obrambeni stav spram sve te ljubaznosti, no osjetila sam silno olakanje to sam pronala saveznicu. to sam pronala nekog tko me, unato dugoj tamnoj kosi i jedva primjetnom cockney naglasku, svakom novom izgovorenom rijeju sve vie i vie podsjeao na Geraldine. "Zbilja jest boanstven, zar ne", rekla sam smijeei se poput make to je dograbila mlijeko na samu pomisao o njegovim blistavim bijelim zubima, mekoi njegove kose, snazi njegovih miia. "Uh, da boanstven!" A onda nisam mogla suspregnuti uzdah. "Znam, znam. Samo mislim da bi sve trebalo biti savreno, a valjda sam imala neku viziju kako emo sve vrijeme biti zajedno i svata raditi, i premda ga viam svaku veer poinjem se osjeati pomalo usamljenom." Mogli biste ste se zauditi to sam bila tako otvorena s djevojkom koju praktiki uope ne poznajem, ali opet, nije li katkad lake otvoriti srce nepoznatoj osobi, koja je nepristrana, koja te nee osuivati? "Ne brini zbog toga", rekla je Lauren prijateljski me gurnuvi. "Sad ima mene. Ja u ti biti prijateljica. Bog mi je svjedok koliko mi sad treba netko tko me podsjea na dom," sanjivo je gledala u prazno. "Nastavi priati. Sklopit u oi i zamiljati da sam u K baru." Page 138

Jemima J.txt Nasmijala sam se. "Onda", nastavila je. "Prijateljice? to misli?" Na trenutak me obuzela takva srea da sam je mogla zagrliti. "Ispriaj mi sad o svom mukarcu", zamolila sam je. "Kako je sve krenulo naopako?" Lauren je uzdahnula i pruila mi jo jednu cigaretu prije nego je pripalila jednu sebi. "O.K. Evo ovako. Jesi li sigurna da eli sluati cijelu priu?" Kimnula sam. "Sigurnija da ne mogu biti." "U redu. Upoznala sam Charlija u Londonu prije nekih est mjeseci. Zapravo, nisam se trebala upoznati s njim nego s jednim od njegovih suradnika kako bih pokuala dogovoriti intervju s jednom enom koju su traili." "Stani malo", stavih ruku na Laurenino rame, trudei se da ne prasnem u smijeh. "Oprosti to te prekidam, ali ime se ti bavi?" "Novinarka sam. Kako bilo, i tako sam ti ja..." "Ne!" rekoh. "Ovo zbilja nee vjerovati." Lauren me pogleda i vilica joj se spusti. "Nemoj mi sad samo rei da si..." "Bogme jesam!" glasno sam se nasmijala. "Jebote, nema anse. Za koga radi?" "Bolje ne pitaj", zastenjala sam. "Za Kilburn Herald." "Hej, i to je neki poetak", rekla je. "Ja sam radila za Solent Advertiser." A ja se ponem jo glasnije smijati. "to je sad toliko smijeno?" pitala je Lauren. "Ne brini. Duga je to pria. Onda, gdje sad radi?" Lauren kae ime jednog od najboljih modnih asopisa, asopisa za koje bih ubila da mogu tamo raditi, asopisa iz kojeg se nekoliko izrezanih stranica, ak i sad, gnijezdi u gornjoj ladici ormaria kraj mog kreveta. "Sad je na mene red da budem zadivljena. Nemoj mi samo rei da si netko zbilja vaan poput urednika" rekoh. "Da barem jesam!" ree Lauren. "No zapravo sam urednica rubrike o stilu." "Kako su te pustili da doe ovamo?" "Uzela sam tri mjeseca neplaenog odmora. Plan je bio doi ovamo, shvatiti kako je rije o istinskoj ljubavi, udati se tako da mogu dobiti ameriko dravljanstvo i onda preseliti mua, sebe, i naravno dotad barem troje klinaca natrag doma." "Ali sad ti se valjda plan promijenio?" "Bogme si u pravu. Onda, gdje sam stala? Ah da. Char-lie. I tako se Charlie pojavio umjesto tog tipa s kojim sam se trebala sastati i dogovoriti intervju." "Je li to bilo u Londonu?" prekinula sam je nastojei dobiti to potpuniju sliku. "Aha. Doletjeli su tamo na desetodnevnu turneju propagiranja, a to se zbilo ba na poetku. I tako je Charlie uetao, i ja sam pomislila kako je ba sladak. Nita spektakularno, nego tek sladak, odmah sam mogla vidjeti daje dobar ovjek, a usto je bio i vrlo privlaan. Nosio te male okrugle naoale od kornjaevine za kojima sam potpuno luda i bio je ba sladak nakon razgovora. Kako bilo, intervju je dobro proao, i on me idueg dana nazvao kako bi provjerio je li sve u redu i pozvao me vani. Te smo veeri izali, i bio je tako divan prema meni, valjda sam poela padati na njega, a nakon toga smo gotovo svake veeri bili zajedno." Izvila sam obrvu. "Ne na taj nain", Lauren se nasmije prije nego e iskriviti lice u grimasu. "Iako sad vraki alim, jer ne bih sjedila ovdje daje bilo drukije." Page 139

Jemima J.txt "Uh oh, je li u tome problem?" "Zvui tako plitko, zar ne? Mislim, tu je taj predivni ovjek koji mi se svidio, a i on je bio uvjeren kako je pronaao enu koju e oeniti." "Pa zato pobogu nisi spavala s njim?" "itala sam tu knjigu o tome kako treba glumiti neosvo-jivost ne bi li..." Odmahnem glavom i uzdahnem. "To nisu, kojim sluajem, Pravila?" "Da! itala sije?" "Ne," nasmijem se "ali moja je prijateljica upravo prouava doma." "Pa, sve to ti mogu rei je da prokleto dobro djeluje. Na dan svog odlaska, Charlie mi je rekao kako nikad prema nekome nije osjeao neto slino, i da eli da doem u Ka-liforniju. Narednih smo nekoliko mjeseci uglavnom proveli tako to me on svakodnevno nazivao, a ja sam se, pretpostavljam, uvjeravala kako e ovaj put zbilja uspjeti i do kraja se zaljubila u ideju zaljubljenosti." Uini stanku kako bi uzela zalogaj salate. "I?" pourivala sam je, umirui od znatielje da doznam kraj. "I, napokon sam dobila godinji odmor, dola ovamo, on me pokupio u zranoj luci, bio je upravo onakav kakvog sam se i sjeala, i itavo smo popodne proveli ljubei se i mazei i bilo je fenomenalno. A onda", glasno je uzdahnula "a onda smo otili u krevet." "elim li to uti?" "Ne. Ne eli. Bila je to prokleta nona mora." "Jednostavno nije bilo kemije ili je samo bio uasan?" "Dakle, ovo je najudnije od svega. Sve dotad drala sam se te teorije kako ne postoji tako neto poput biti lo u krevetu. Uvijek sam mislila kako je to pitanje prave kemije, a ako nema kemije, onda e biti i uasno." "Priaj mi o tome", kimnula sam sjetivi se groznih seksualnih odnosa koje sam imala prije nego sam upoznala Brada. "Kriste, kako sam se samo prevarila. Sad vjerujem da zaista netko moe biti totalno sranje u krevetu, a Charlie je bio totalno sranje u krevetu." "Ali kako to misli, kako itko moe biti toliko lo?" "Znam. Ni sama ne bih u to povjerovala da mi netko pria. Ali," ree povjerljivo se nagnuvi prema naprijed "njegov je pimpek bio ovoliki!" isprui mali prst svoje ruke. "Uh oh," rekoh. "Beznadan sluaj, ha?" "Beznadan. Hou rei, zbilja me je morao upozoriti. Upo-zna tako nekog, pomisli da je savren, a onda bum! Ot-krije da ima pimpek poput kakvog desetogodinjaka!" "to si onda uinila?" "Nosila sam se s tim itava dva tjedna, jer sam se cijelo vrijeme nadala da e stvari postati bolje i trudila sam se ne misliti na to. Osim toga..." zastane. "Osim toga, nije bila samo stvar u tome. Bio je sranje i u lizanju." "Oh." to sam drugo trebala rei? Ovo je tema o kojoj teko da ikad razgovara sa strancima, zar ne, bez obzira koliko ti bili simpatini. "Aha," kimnula je."Zna kako je, nije znao pronai moj klitoris pa ak i da mu je velika crvena strelica pokazivala put." Pocrvenim, a ak se i sad zacrvenim kad se sjetim rjenika kojim se sluila, no ini se kako ona to nije zamijetila. "Zatim sam poela pronalaziti svakojaka opravdanja, bila bih strano umorna, pa bih imala mjesenicu." "A on ti je vjerovao?" "Ma kakvi", Lauren je odmahnula glavom i nasmijala se. "I konano, posljednji put kad smo imali seksualni odnos, postalo mi je potpuno jasno kako je ovo najbesmislenije Page 140

Jemima J.txt iskustvo u mom ivotu. Gotovo da nita nisam osjeala, za ime Boga, i da njegova jaja nisu lupala u moju..." "Shvatila sam", upadnem joj u rije odbijajui dalje sluati. "Oprosti", zastala je i slegnula ramenima. "I tako, idueg sam mu dana objavila da odlazim." "Kako je to primio?" "Bila je to prava mora", Lauren podigne pogled prema stropu. "Bio je toliko povrijeen da nije prozborio ni rijei Tri sam sata sjedila i govorila mu, a on nije izustio ni rijei. Samo je sjedio i buljio u pod." "Boe. Nona mora. Jesi li mu objasnila zato?" "to? Rei mu da mu pimpek nije dovoljno velik? Ne, nisam to mogla. Samo sam lupetala o tome kako nisam spremna za ozbiljnu vezu, kako predaleko ivimo jedno od drugoga da bi nam veza uspjela, a na kraju sam sve zainila govorei mu kako mislim da imam problem s vezivanjem" utonula je u tiinu, oito zadubljena u sjeanja. "A sad si se nala ovdje i kupi nepoznate ene po Brodway Deliju", rekoh prekinuvi tiinu. "Tono", nasmijala se Lauren. "Onda, molim te, reci mi daje seks s Bradom vanzemaljski, jer sam ve sve zaboravila, zbilja jesam." "Bit e oduevljena kad uje da je seks doista vanzemaljski." "Zbilja?" "Zbilja." "Daj mi malo poblie opisi, hajde." Odmahnula sam glavom, jer koliko god mi bila simpatina, nisam osoba koja s lakoom pria o seksu, a zacijelo ne onim rjenikom kojim se na koji je ona navikla, kao to ste vjerojatno zamijetili. "Je li to onda istinska ljubav? Boe, kako samo elim uti priu sa sretnim zavretkom." "Ne znam. Nisam ak ni sigurna znam li uope to je to istinska ljubav." "to? Nikad nisi bila zaljubljena?" "Pa... postoji taj deko u Londonu za kojim sam bila luda, nikad nisam za nikoga tako neto osjeala, i uvijek sam mislila kako sam ludo zaljubljena u njega. Nije da se neto meu nama ikad zbilo, bili smo tek prijatelji." "Zato? Je li on slijep?" Oboavam ovu enu! "Ne. Nisam ovako izgledala dok sam bila u Londonu." Na trenutak sam promislila pitajui trebam li joj priznati, i ma kvragu sve. Do sada sam bila posve iskrena, zato sad prestati? "Ako ba eli znati istinu, bila sam velika kao kua." "Ma daj, nemogue", Lauren me u nevjerici pogleda od glave do pete. "Nemogue." "Kunem se", zakunem se. "Pa kako si dovraga uspjela postii ovakav izgled?" "Mnogo napornog rada. Puno vjebanja i nita hrane." "Oito je vrijedilo. Izgleda fantastino." "Hvala ti." Lauren me znatieljno pogleda. "Onda, je li ti se ivot promijenio, sad kad si vitka?" Slegnula sam ramenima, pomislivi kako sam se osjeala neprimjetnom prije nego sam smravjela i kako se sve to sad izmijenilo. "Na neki nain, jasno", rekoh polako. "Ne moe niti zamisliti kako je to biti..." zastala sam, pitajui se mogu li sad na glas izgovoriti rije, i nakon dubok uzdaha, uspijem "...debela. To ti obiljei cijeli ivot. Nitko ne eli biti vien u tvom drutvu, nitko te ne primjeuje, a ako i da, onda je to stoga to misle da si bezvrijedna." "Zato si bila tako debela?" Page 141

Jemima J.txt Dobro pitanje, ono o kojem sam vie puta razmiljala otkako sam smravjela. "Pretpostavljam kako sam se na izvjestan nain eljela sakriti od svih. Iako sam to mrzila, bila mije neka vrst zatite, odbijala je ljude, a dio se mene silno plaio ljudi, osobito mukaraca, a zbog svoje sam se debljine osjeala sigurno." Lauren je kimnula. "Mogu to razumjeti. Ali to s mukarcima?" "to s njima?" nasmijala sam se. "Zapravo nikad nisam imala deka, tek pokoje latanje u usporedbi s kojima je tvoj Charlie pravi Adonis. Mukarci zapravo nikad nisu bili problem." "Pa to je s tim dekom u Londonu?" "U stvari, mogla bi ak i znati tko je on. Kad sam ga ja poznavala bio je zamjenik urednika u mojim novinama, ali sad se prebacio na televiziju. Ben Williams. Radi kao reporter na ..." "Sveca mu! Boanstveni Ben Williams! Tono znam tko je on, bila sam potpuno zakaena na njegovu emisiju prije nego sam dola ovamo. Tjednima sam pokuavala dogovoriti vraji intervju s njim." "Ali ti si urednica, zacijelo ne radi intervjue?" "Ne inae, ne, ali propustiti priliku za upoznavanje Bena Williamsa? Ni sluajno! Boe", ree ona odmahujui glavom "ba si prava mustra, J.J. Svi ti prekrasni mukarci!" "Aha. Ali Ben se nikad nije zanimao za mene." "Ali ga poznaje! On ti je prijatelj! Kakav je, sve mi ispriaj?" I ispriah joj, i prije nego smo se i snale, prola su etiri sata i kad smo napustile restoran ve smo bile dobre prijateljice. Lauren mi je dala svoj telefonski broj i rekla da je nazovem ako mi bilo to zatreba, a ja sam joj dala svoj broj, rekavi da vie nema razloga da se ijedna od nas osjea usamljenom. Otrcano, zar ne, ipak ne toliko otrcano sjetite li se koliko sam usamljena bila. Zajedno smo izale i pozdravile se, a zatim obje spontano, istodobno krenusmo jedna prema drugoj i zagrlimo se. Zagrljaj koji je zahvaljivao Bogu, to smo napokon pronale jedna drugu, zahvaljivao Bogu to smo obje napokon pronale prijateljicu. 23. poglavlje im sam ula telefon je zazvonio. "Slatkice, gdje si bila?" Blagoslovljen bio Brad to zvui tako zabrinuto. "Danas sam upoznala jednu nevjerojatnu djevojku." Uzbuenje mi se jo uvijek oituje u glasu, oduevljenje to imam s kim razgovarati kad Brad nije u blizini. "Samo smo sjedile i satima razgovarale." "Gdje si je upoznala?" Brad zvui pomalo, pa, pomalo uznemireno. Glavom mi proe misao kako moda misli da laem, stoga mu ispriam itavu priu, tek ispustivi dio o malom pim-peku jer mukarci ne vole sluati o takvim stvarima. "Sjajno", ree premda da budem iskrena ne zvui kao da ga sve to odve zanima. "Duo", neznatno odstupanje od uobiajenog imena od milja kojim mi se inae obraa "veeras ranije dolazim doma. eli li se okuati u jogi?" "Zvui... zanimljivo", kaem oprezno jer suoimo se s tim, joga ne pretpostavlja gubljenje kilograma, a ako mi ne pomogne u odravanju moje nove vitke figure, onda emu sve to? Doista? "U redu. Uskoro dolazim doma, a onda bismo veeras moda mogli negdje izai na veeru. Mislio sam da provjerimo onaj restoran na La Cienegi." "eli rei da zapravo idemo van granica Santa Moni-ce?" Brad se nasmije. "Nemoj da sad to zvui kao neto vrlo vano, nabija mi osjeaj Page 142

Jemima J.txt krivice." "Nije mi to bila namjera. Oprosti." "Hej, ma ne brini. Bit e nam lijepo. Veeras te elim malo razdrmati i mislim da e uivati u ovom restoranu. Francuski je, trebao bi te podsjeati na dom." "Dragi, pa ja sam Engleskinja." "Znam to", nasmije se "ali Francuska, Engleska, Italija, sve je to u Europi." "Znam to", nasmijem se i ja, pa se pozdravimo. Zapravo, nije nuno da se pridruimo Bradu i Jemimi na satu joge, moda tek da malo zavirimo. Dovoljno je rei kako je Jemimi sve to pomalo neobino, ajo joj je neo-binije injenica kako je prisutan jednak broj mukaraca i ena, svi redom u trikoima po posljednjoj modi, svi duboko diu i svijaju svoja tijela u udne poloaje. "Nisam sigurna mogu li dalje izdrati", sope Jemima, leei na podu s nogom ponad glave, upinjui se ne bi uspjela da joj noni prsti dodiruju pod tono povie njezine kose. "Sjajno ti ide", ree Brad glatko leei pokraj nje, i doimajui se kao da ovo ini svakog dana u tjednu. "Kasnije e se izvrsno osjeati. A sad budi tiho. Dii." I Jemima ga poslua, trudei ne misliti kako, ba poput svih ostalih u prenapuenoj prostoriji, izgleda krajnje blesavo. "Eto", ree Brad nakon stoje sat zavrio i svi stoje okolo meusobno avrljajui. "Kako se sad osjea?" "Fenomenalno", lae Jemima koja se osjea prilino jednako kao i ranije, osim to se itavo vrijeme dosaivala i napokon je shvatila zato nikad prije nije bila na satu joge. "Rekao sam ti", ree on ljubei je u nos. "Idemo odavde." Odemo doma i, dok se Brad tuira, ja perem zube, a on otvori staklena vrata kabine i povue me pod tu. "Vidi?" ree, njeno nanosei sapun na moje tijelo "Ne moe rei da se ne brinem za tebe", i prije nego dobijem priliku za odgovor spusti glavu i poljubi me. Seks na brzaka, mislim desetak minuta kasnije, moe biti podjednako uzbudljiv kao i onaj dugi, pohotni, senzualni. "Mmm", ree Brad omatajui me runikom. "Moda bismo trebali odgoditi veeru i provesti itavu veer u krevetu." "Zar ti nije bilo dovoljno?" Zar se ovaj ovjek ne moe zaustaviti? "Nikad te se ne mogu dovoljno zasititi", ree on duboko se zagledavi u moje oi sve dok gaja napokon ne prekinem poljupcem i odem se odjenuti. Odlazimo u Le Petit Bistr, ivahni restoran u kojem vrvi od ljudi, i cijelu veer provedem iuavajui se nad spojem neobinih i predivnih ljudi koji nas okruuju. Za stolom nasuprot nama sjede estorica najzgodnijih mukaraca koje sam ikad vidjela, pretpostavljam homoseksualaca, jer su svi prestali priati kad smo mi uli i umjesto da gledaju u mene, na to se pomalo poinjem navikavati, oni svi, jedan po jedan, ponu polako odmjeravati Brada od glave do pete. U udaljenom kutu sjedi ena nalik na neto to jo nikad nisam vidjela i na trenutak pomislim kako bi to mogao biti mukarac preodjeven u enu. Tijekom veere ona ne skida svoj bijeli krzneni kaput, koji pristaje uz njezin bijeli kaubojski eir, a golemi joj dijamanti bljete na uima i oko vrata. "Je li ona netko poznat?" apem Bradu, pokazujui na nju. "Ne", ree Brad odmahnuvi glavom. "Samo neka bogata baba bez mrvice smisla za modu, draga!" i mi se oboje nasmijemo. No i dalje ne mogu vjerovati na to slii ta ena. Mora da ima najmanje sedamdeset godina i oito da ni najmanje ne haje to izgleda smijeno. Dio mene misli, svaka joj ast, no drugi misli, pogleda li se ova u zrcalo prije nego to izae negdje i Page 143

Jemima J.txt kae, to! Sjajno izgledam. A potom pogledam desno od sebe i umalo da ne zavritim od uzbuenja. Konano, konano vidim neto to prieljkujem cijelo vrijeme otkako sam ovamo stigla. Prava prav-cata zvijezda. I to ne bilo koja zvijezda, nego George Cloo-ney! ovjek o kojem sam znala satima sanjariti, odnosno, u trenucima kad nisam sanjarila o Benu. "O moj Boe", proapem "pa ono je George Cloonev." "Gdje?" Brad izgleda kao da ga sve to uope ne zanima, no ja neupadljivo pokaem glavom i Brad se okrene kako bi pogledao. "Oh da", ree nezainteresirano, pa smjesta odvrati pogled i vrati se svojoj salati od endivije i ploda palme. "Dakle, on je", kaem nastojei ga gledati, ali nastojei ne ostavljati dojam kao da ga gledam "boanstven." "Zato ne ode s njim razgovarati?" "A to bih mu rekla? Volim te?" "Mogla bi mu jednostavno rei kako se divi njegovom radu. Ovdje ljudi openito ne gnjave zvijezde, vidi ih na sve strane, ali ako mu se ba kani obratiti onda je bolje biti pribran i jednostavno rei neto laskavo. Volim te' vjerojatno ne bi najsretnije prolo." "Ne bih mogla prozboriti ni rijei", kaem to je posve istinito. Bilo bi mi previe neugodno pristupiti mu, ali pomislite samo to bi Geraldine na ovo kazala! Pomislite kako bi samo Sophie i Lisa pozelenjele od ljubomore! "Govorei o ljubavi..." Brad napokon odloi no i vilicu, a ja se ponem tresti, jer koliko god neiskusna bila, znam to slijedi. Znam jer Bradovo lice najednom poprimi silno ozbiljan izraz, ozbiljan, ali i njean u isto vrijeme. Posegne za mojom rukom preko stola, koju potom dri vrlo njeno, milujui mi prste svojim palcem, a ja ga promatram dok to ini i pitam se zato ne osjeam potpunu i krajnju sreu. "J.J." ree on, a ja podignem pogled prema njegovim oima. "Nisam mislio da u ovo ikad rei. Nisam mislio da e se ovo ikad dogoditi, ali ti zna da te volim." Pa, zapravo, i ne znam. Hou rei, znam da Brad zasigurno govori i ini sve to treba te da bi veina ena vjerojatno pomislila, ak i nakon samo tjedan dana, kako je istinski zaljubljen, no ne mogu se osloboditi tog osjeaja kako neto ipak nije u redu. Jo uvijek ne mogu odrediti to je to tono, a elim da je sve u redu, tako oajniki elim da je sve u redu da se veinu vremena trudim ne misliti o tome. Znam da sam rekla sve ono njemu, kako mi se ini glup ali, kao to je Geraldine rekla, nije stvar u tome. Jednostavno me proganja taj osjeaj kako sve ovo ne moe biti stvarno, kako mi sve nalikuje na predstavu, kao da smo glumci, no moda je to samo glas moje nesigurnosti. Moda jednostavno ne mogu povjerovati da me netko ovako prekrasan moe voljeti. Sirota prostoduna Jemima Jones. Ali vidite, svako toliko uhvatim Brada kako sjedi, zurei u prazno, i doima se kao daje u nekom drugom svijetu, kilometrima daleko, razmiljajui o nekom drugom i premda, kad ga prekinem u tim njegovim sanjarenjima, on se baci ne mene, obasipajui me poljupcima koji obino zavre voenjem ljubavi, ipak se ne mogu prestati pitati kamo je to odlutao kad nije tu. Psihiki, mislim, jer tjelesno znam daje ili u teretani ili pored mene, i definitivno ne bi mogao iznai vremena da bude s nekom drugom enom. Samo ponekad pomislim kako su njegove misli negdje drugdje. To je sve. I stoga, dok sjedi ovdje i govori mi kako me voli, trudim se odagnati taj osjeaj, jer jo mi nitko nikad nije rekao da me voli. Osim ako ne raunate Benovo pripito mumljanje na njegovoj oprotajnoj zabavi, to ja sama ne raunam, pa prema tome ne biste trebali ni Page 144

Jemima J.txt vi. A zasigurno, kad vas voli netko poput Brada, onda mu i vi morate uzvratiti osjeaje? Pa to onda ako je iz Kalifor-nije, pa to onda ako nije intelektualno potkovan kao neki moji prijatelji kod kue, sve to ne znai da nije moja srodna dua. Osim toga, voli me. Menel Jemimu Jones! No moja je idua briga, ako se to tako moe nazvati, to bi trebao ovjek rei kad mu netko izjavi ljubav? Treba li se praviti strahovito hladnokrvnim i rei 'Znam' ili valja rei 1 ja volim tebe'? Ne mogu odluiti, stoga ne kaem nita. "Znam da ti se sve ovo ini prebrzo." Brad me gorljivo pogleda. "Ali uvijek se kae da zna kad zna, a ja znam. Zbilja znam. Imam osjeaj kao da sam pronaao srodnu duu." Znam da sam i ja maloas isto pomislila, no zvui tako smijeno kad se na glas izgovori, tako otrcano, i pogledam ga na trenutak se pitajui nije li on ipak s nekog drugog planeta. Nisam sigurna to rei, a, mada tiina vjerojatno ne potraje dugo, ini se kao daje tako. ini se kao da traje satima. "Mislim da i sama jednako osjeam", najzad kaem i, koliko god mi bilo mrsko priznati, mislim da sam to rekla djelomice kako bih usreila Brada, a djelomice ne bih li prekinula tiinu. Hou rei, netko mora neto rei, zar ne? "Ti su upravo ono to sam traio", nastavi on. "Tako si savrena. Nas smo dvoje tako savreni zajedno." "Ali ja kroz nekoliko dana odlazim doma" kaem. "to emo uiniti?" A onda pomislim na Lauren i pitam se bih li se mogla nositi s vezom na daljinu, no zatim se prestanem usporeivati s Lauren jer napokon, znam daje seks s Bradom fantastian. Vjerojatno najbolja stvar u naoj vezi. "O tome sam i elio s tobom razgovarati", ree on polako. "to, misli da ostanem?" "Ne zauvijek." Oito vidi paniku u mojim oima. "Ali moda bi mogla zamijeniti kartu i ostati, recimo, tri mjeseca. Tako bismo imali priliku vidjeti moe li ovo zbilja uspjeti." "Ali to je s mojim poslom? to bih ovdje radila? to u sa svojim stvarima?" Misli mi poee vrvjeti po glavi, te kako u ovo, te kako u ono? "U redu", ree Brad. "Rijeimo ovo do kraja. Prije svega, trebala bi nazvati na posao i provjeriti bi li ti dali slobodno. Najgore to se moe dogoditi jest da te odbiju, a tom bi sluaju morala donijeti odluku. Dakle, hoe li napustiti posao i po povratku doma pokuati pronai neto novo, ili e se odmah vratiti doma?" Kimnem, mislei ponovno na Lauren, i pitajui se ne bi mogla kojim sluajem uzeti u obzir da mi pronae neki posao, ili me barem spojiti s ljudima koji bi to mogli. Hou rei, kvragu, nije da bih napustila nekakav fantastian posao, nekakav fantastian asopis, ipak je to samo Kilburn vraji Herald. "Kao drugo", nastavi Brad "ne mora brinuti to bi ovdje radila. Poznajem stotine ljudi iz svijeta televizije, pa ako odlui ostati, uvjeren sam da bismo ti neto uspjeli pronai. U meuvremenu ne mora brinuti o poslu ili o novcu. Bog zna da imam dovoljno za nas oboje, tako da ti to ne bi trebalo predstavljati problem." "Ali Brad, moram neto raditi. Koliko god mi se ovdje svia, postat e mi uasno dosadno ako po itav dan ne budem nita imala za raditi." Ne gnjavim se priznanjem kako se ve sad dosaujem. "Znam da ovo nije dugorono rjeenje, ali kratkorono, ako ti bude dosadno uvijek moe Page 145

Jemima J.txt raditi u teretani." "A to bih radila?" U glavi mi se pojavi smijena predodba sebe kako vodim satove aerobike. "to misli o odnosima s javnou? Nemam nikoga za taj posao, osim Jenny, a znam da i ovako jedva stie sve sama obaviti." Aha, ma zbilja, pomislim. Jenny bi umrla od sree. Ali jasno ne kaem Bradu kako bi rad sa mnom bio Jennyna zamisao pakla, jer ona me ne podnosi, a znam da bi me pokuao razuvjeriti i rekao bi mi kako sam smijena, stoga ne kaem nita. Samo sjedim i ekam to e dalje rei. "I kao tree, na kakve to svoje stvari misli?" "Jo uvijek plaam stanarinu doma, i sve moje stvari su tamo, sve to posjedujem." "Nema neke prijatelje koji bi ti to mogli priuvati?" "Ali jo nisam sigurna elim li se toga odrei. Ukoliko", poljubim dlan njegove ruke i kaem idue "ukoliko stvari meu nama ne uspiju, a ne kaem da nee, zapravo mislim daje vjerojatnije da hoe, ali ako nee, ne elim da mi se dogodi da se moram vratiti u London, a da nemam gdje ivjeti." "Onda iznajmi svoju sobu." Brad se nasloni natrag kao da je sve to jednostavno i, dok ga gledam kako me gleda, shvaam da tako i jest. Potpuno je u pravu. ivot bi trebao biti pustolovina, a ovo je najvea pustolovina mog ivota. Zapoela sam je, pa bih je mogla i dovriti i vidjeti kamo e me odvesti. "U redu", kaem nasmijeim se, i duboko uzdahnem. "Uinimo to." "Ostaje?" "Ostajem." "Jemima Jones", ree nagnuvi se naprijed, obuhvativi mi lice svojim rukama i utisnuvi mi najvei poljubac u usnice "jesam li ti ve rekao koliko te volim?" Nekoliko nas minuta kasnije grubo prekine zvuk pljeska. Zacrvenim se od gnjeva dok est mukaraca za susjednim stolom zvidi i nazdravlja, a ak im se pridrui i na vraji konobar. "elite li sad pogledati jelovnik", pita on izvivi jednu obrvu "ili ste spremni na desert?" Idue jutro nazovem Geraldine, a ona je van sebe od sree. "Ti sretna kravo!" stalno mi ponavlja. "Nadam se da ima sobu vika jer dolazim u posjet." "Voljela bih to", kaem, shvaajui kako mi silno nedostaje, i kako bi sve ovo bilo daleko zabavnije daje Geraldine ovdje sa mnom. "Ozbiljna sam", ree ona. "Spakirat u kovege prije nego se bude nadala. Jedini je problem to mije kod tebe moj prokleti Louis Vuitton toaletni kovei." "Oprosti", uzdahnem. "eli li da ti ga poaljem natrag?" "Ne brini", nasmije se ona. "Sigurna sam da u preivjeti bez njega. Osim toga, mogu natjerati Nicka da mi kupi drugi." "Ah da. Nick. Onda?" "Onda?" I smjesta sam kadra uvidjeti kako se vie ne pridrava Pravila. "Znai pretpostavljam da vie nisi djevojka od Pravila?" "Moe biti uvjerena da sam djevojka od Pravila," ree ona ozlojeeno. "Samo zato to sam spavala s njim ne znai da ih se vie neu pridravati." "Spavala si s njim!" "Shvatila sam daje dolo vrijeme, a on, blagoslovljen bio, zbilja je dao sve od sebe. Cvijee, ampanjac, sve." "I je li bio vatromet?" "Mmm. Bilo je apsolutno, stopostotno fenomenalno." Page 146

Jemima J.txt "Ne mogu vjerovati, Geraldine. Pa ti si zaljubljena!" Uslijedi podua stanka. "Zna li to, draga moja Jemima? Mislim da bogme jesam!" I znam da ne bih trebala, ali osjetim alac ljubomore. Ja bih takoer trebala biti zaljubljena pa zato onda ne mogu izraziti jednako oduevljenje, jednaki sanjivi ton u svojemu glasu? "Istinski sam sretna zbog tebe", kaem. "Nadam se da e dobiti sve to poeli." "Mmm", ree ona. "Osamkaratni dijamantni zaruniki prsten i Nicka Maxwella. Moj je ivot savren." Zapanjena sam. "eli rei da ti je dao zaruniki prsten?" "Ne budi blesava. Samo planiram svoju budunost." Nasmijem se. "uj, ovo me kota itavo bogatstvo, a jo moram razgovarati s urednikom. Moe li me prespojiti?" "Sretno", ree ona poslavi mi poljubac. "U svemu." "I kako je u Tvornici snova'?" zagrmi urednik kroz slualicu. "Kao u snu", nasmijem se "ali ja sam zapravo u Santa Monici, to nije ba ono od Los Angelesa to se da vidjeti u filmovima. Poneto je smirenije." "Nikad nisam bio tamo", ree urednik "no ne bih imao nita protiv da odvedem djecu i suprugu. ivot je prekratak da bismo ga olako uzimali", pridoda jo jedna od njegovih dosadnih otrcanih fraza. "Onda, vraa se idui ponedjeljak, Jemima?" "Ovaj, dakle, zapravo. Upravo zato i zovem." "A ja sam mislio da zove jer ti nedostajem," ree on s uzdahom. "Hajde onda, ljubavi. Slijede loe vijesti, znao sam to istog trenutka kad su mi rekli da si na vezi." "Radi se o tome da bih voljela ostati jo neko vrijeme." "Nismo valjda pronali posao u Hollywood Reporteru, ha?" "Ne, nita takvoga." "Mora daje onda ljubav u pitanju." "Mislim da bi mogla biti." "Gledaj, Jemima," ree on, a po tonu njegova glasa znam da e pristati, doista e pristati! "U normalnim okolnostima ne bih pristao ali, gledajui na tebe kao na jednu od naih najboljih novinarki, morat u rei da! Koliko dugo bi voljela ostati?" "Tri mjeseca?" Ne mogu si pomoi, moralo je izletjeti kao pitanje. "U redu, Jemima, no pod jednim uvjetom." "Da?" sumnjiava sam. "Kilburn Herald, koliko god bio sjajan, ipak udi za dakom glamura. Pristat u da ostane tamo ako ti pristane raditi tjednu kolumnu o Los Angelesu. elim da nai itatelji iz prve ruke doznaju sone holivudske traeve. elim znati tko to radi, gdje i s kim. I, najvanije, elim to znati prvi." "To bi bilo divno!" uzdahnem, jer to je posao mojih snova. Kolumna! Moja vlastita kolumna! "Ali i ja imam jedan uvjet." "Da?" oprezno e urednik. "elim svoju sliku pored teksta." "Nema problema, ljubavi. Imamo li neku tvoju pristojnu sliku?" Boe, ne. Moja jedina slika u uredskoj arhivi je ona na kojoj sam debela. "Poslat u vam jednu odavde," kaem, brzo se snaavi. "U redu, Jemima. Vidjet emo kako e ti ii." "Puno vam hvala", topim se. "Bit e izvrsno." "Oekujem tvoj tekst svake srijede odmah ujutro. I Jemima, ljubavi?" "Da?" "Nadam se da je on toga vrijedan." I tiho se smijuljei on spusti slualicu. Page 147

Jemima J.txt Jemima Jones je neko vjerovala kako je roena s drvenom licom u ustima. Jemima Jones je neko vjerovala kako postoje stvari poput uzbuenja, glamuroznog ivota, samo to se to nikad nee dogoditi i njoj. No ono to Jemima Jones nikad nije shvaala jest da katkad, u ivotu, mora sam neto poduzeti. Da moe promijeniti svoj ivot ako si voljan napustiti stari i ne posustajati u traenju novog. Da, ak i ako si na pravom putu, moe biti pregaen ukoliko nita ne poduzima. A Bog zna kako Jemima Jones sad ve due vremena ne sjedi mirno. Jemima Jones juri noena vjetrovima i najednom joj se uini, prvi put u ivotu, da sve ide kako valja. Zapravo, u ovom bih trenutku kazala kako bi nam Jemima Jones svima trebala biti nadahnue. 24. poglavlje "ao mi je, J. J.", ree Cindy ponovno se vrativi na telefon "ali bojim se da je Brad na sastanku i ne smijem ga prekidati. Ostani na vezi pa u te spojiti s Jenny." Prije nego to uspijem povikati ne, stavljena sam na ekanje, a ne mogu spustiti slualicu jer bi to bilo djetinjasto, a osim toga, zato se Brada ne smije prekidati? Otkad je to on toliko zauzet da ne moe razgovarati sa mnom? Ovdje sam ve etiri i pol tjedna i nikad ranije nisam imala tekoa stupiti s njim u vezu. "Halo?" Jenny se javi na telefon i ak kroz tu jednu rije mogu uti gorinu u njezinu glasu. "Jenny? J.J. pri telefonu. Kako si?" "Dobro." "uj, znam daje Brad na sastanku no moe li mu samo prenijeti da u doi oko tri sata." "Jasno. Oh, usput, rekao je u sluaju da ga nazove da te obavijestim kako veeras ima jo jedan sastanak i nee doi doma kao to je planirao." "Dobro. Hvala ti, Jenny." "Nema na emu", ree zvuei kao da misli upravo suprotno, kao da sam je jo jednom dobrano razljutila. Nazovite me ludom, nazovite me paranoinom, no nisam li upravo otkrila neznatni nagovjetaj pobjede u njezinu glasu? Zacijelo je to moja bujna mata. A sad sam ja ta koja je van sebe od bijesa. Ne samo to u itav dan biti sama, nego se ini kako u i cijelu veer provesti sama, a ta me pomisao ispuni uasom. O Boe, nisam li uinila strahovitu pogreku, nisam li jednostavno trebala otii doma i vratiti se tamo kamo pripadam. Ne, odluna sam u nakani da vedrije gledam na stvari, da svoj boravak ovdje iskoristim stoje najbolje mogue, da izvuem ono najbolje iz veze s Bradom. Dovraga, mislim, dok podiem slualicu i bjesomuno listam imenik ne bih li pronala Laurenin broj. Veeras kanim izai i zabaviti se. "Lauren? J.J. pri telefonu." "Bok!" zvui neobino radosna to me uje. "Upravo sam mislila na tebe!" "To je dobro", kaem "jer sam i ja upravo mislila na tebe." "Onda, to ima u planu?" ree. "to radi veeras?" "S veseljem sam oekivala jo jednu oajnu vraju dostavu hrane iz oblinjeg restorana i buljenje u televizor." "Znai li to da te ne mogu namamiti na jedan enski provod?" "Pokuaj, pokuaj", nasmije se. Page 148

Jemima J.txt "Brad je na sastanku tako da sam sama pa sam mislila da bismo mogle provjeriti to se zbiva u onom restoranu u Glavnoj ulici." "Genijalno, zeka-peka", ree besprijekornim kalifornij-skim naglaskom dok seja smijem, pitajui se gdje li, zaboga, samo pronalazi te svoje izraze. "Moe. uj, to sad radi?" Pogledam na sat. "Idem u teretanu." "I ja. Zato se ne bismo nale u teretani, skoknule na ruak poslije vjebanja, a potom se moemo dogovoriti za kasnije." "Savreno", kaem. "Oh, usput, imam ti svata za ispriati." "Jedva ekam", ree ona i mi spustimo slualice. Tek nakon to stignem u teretanu shvatim kako sam zbilja uzbuena to u ponovno vidjeti Lauren. Prvi put otkako sam ovamo dola poinjem se osjeati kao doma. Imam dom, deka i sad, konano, poinjem pronalaziti prijatelje. Lauren je moda jedina prijateljica koju trenutano ovdje imam, no i to je nekakav poetak, i poinje mi nadomjetati prazninu koju osjeam bez Geraldine. ak mi nedostaju Sophie i Lisa - premda znaju biti prave gadure, ipak sam s njima, na kraju krajeva, blia nego s bilo kim drugim. Mislim, pa s njima ivim. One su mi gotovo kao obitelj. No, Lauren je netko tko bi mi mogao postati istinska srodna dua. Nije li to neobino kako se nekad moete u trenutku povezati s nekim? Kako, unato tomu to se ne poznajete, moete osjetiti kao da ga poznajete itav ivot? Idealno bi bilo da se ovo dogodi s mukarcem, potencijalnom srodnom duom, ivotnim partnerom, no ipak vas moe, istinski, podjednako ispunjavati kad se dogodi s prijateljicom, osobom poput Lauren. I zahvaljujem Bogu to sam je pronala, jer to vie o tomu razmiljam to vie shvaam kako bi mi bez nje sve ovo bilo daleko manje zabavno, provoditi toliko vremena sama, osobito sad kad se ini da me je Brad poeo pomalo uzimati zdravo za gotovo. Mislim, promislite malo o tome. Preletjela sam sav taj put kako bih bila s njim, ak sam zbog njega zamijenila kartu, a on nema ni toliko pristojnosti da uzme slobodne dane na poslu. Priznajem, zbilja je prezaposlen no, ini se, to dani prolaze on postaje sve zaposleniji i zaposleniji, to mi se pak ne ini fer prema meni, ali prije nego se uspijem do kraja razbjesnjeti - ipak je najbolji ljubavnik na svijetu i predi-van je prema meni. Kvragu, voli me, zaboga. to moe biti bolje od toga? I tako se naem s Lauren u teretani, pa zajedno vjebamo, stoje daleko zabavnije nego vjebati sam, a iskreno govorei, tamo mi ve poinje malice, malice biti dosadno. Na izlasku nabasamo na Jenny koja, ini se, poinje ulagati izvjestan trud. "Ovo je moja prijateljica Lauren", kaem Jenny djelomice zbog ljubaznosti, a djelomice daje malo potaknem, ne bih li vidjela hoe li biti nepristojna i prema mojoj prijateljici. "A ovo je Jenny." "Bok", ree Lauren s prijateljskim osmijehom. "Bok", prijazno e Jenny, ili barem, prijazno za nju. "Drago mi je to smo se upoznale." "Ima puno posla?" pokuam, i dalje zapinjui u razgovoru s ovom svojeglavom enom. "Boe, ovdje je nastala prava ludnica," ree Jenny, zakolutavi oima prema stropu. "Tvoj siroti deko pada s nogu od umora." Dakle ovo je ve nekakav napredak. Ovo je prvi put da je spomenula Brada kao mog deka, no je li to zbog Laure-nine nazonosti ili se led poeo otapati? "Jadna ti." Kaem toplo. "Ne daj mu da te previe upoljava." "Ne brini", ree Jenny. "Sve je to dio posla. Svejedno, ugodno provedite dan." Nasmijei Page 149

Jemima J.txt se i nestane, a ja se okrenem prema Lauren razjapljenih usta. "Sanjam li ja to ili je bila poprilino ljubazna?" Lauren slegne ramenima. "Meni se inila u redu. Zato? Zar inae nije takva?" "Moda je stvar u meni, ali posljednjih nekoliko puta kad smo se sreli ponaala se poput prave kuke iz pakla." "Vjerojatno je samo ljubomorna na tebe," ree Lauren dok odlazimo prema svlaionici. "Nije ba primjer ljepotice, zar ne?" "Aha, ali nisam bila ni ja, i tono znam kakav je to osje-caj. "Jesi li joj rekla kako si nekad bila slina njoj?" "Pokuala sam, ali nije eljela dalje sluati." "Teko je to, nije li? Gledajui te sad i samoj mije teko povjerovati da si neko bila debela." Uzdahnem i proem prstima kroz kosu. "I meni isto" kaem, s nelagodom se nasmijavi. "No bila sam i znam kako te to moe uiniti nesretnom, i toliko toga slinog sebi mogu vidjeti u Jenny." "A to kad bi joj pokuala pomoi?" "Mislim da ne bi na to pristala." "Moda je ona jedna od onih koji se dobro osjeaju u svojoj koi." "Sad e mi jo kazati kako ima potekoa sa titnjaom." "Moda i ima." "Gluposti. Jedini razlog zbog kojeg su ljudi tako debeli je taj to previe jedu. Vjeruj mi. Znam." "uj", ree Lauren. "Zato se toliko zamara s njom? Pa ona je samo obina Bradova osobna pomonica, zar ne?" Kimnem. "Upravo tako. Nema nikakve veze s tvojim ivotom i, premda priznajem kako je uvijek dobro pridobiti njihove tajnice ili osobne pomonice ili to su ve, na svoju stranu, ona se sad ini posve u redu, stoga se jednostavno opusti." "Moda ima pravo." I trebala bih se opustiti i trebala bih zaboraviti na to, no tijekom ruka, ak i dok se smijem zajedno s Lauren, i Lauren pocikuje od radosti, nisam kadra posve istisnuti Jenny iz misli, a ne mogu ni otkriti razlog tomu. "Onda, doi do mene veeras u sedam, dobro?" napiem svoju adresu. "Prokletstvo", ree Lauren istodobno uzimajui komadi papira i gledajui na svoj sat. "Ve je etiri sata! Kako je zaboga samo prohujalo ovo popodne?" "Koga briga", nasmijem se i poljubim je u obraz. "Barem je prohujalo. Vidimo se kasnije", i mahnem a svaka krene na svoju stranu. Kad stignem doma zateknem poruku od Brada na telefonskoj sekretarici. Uzvratim mu poziv, nekim udom nije na sastanku, a on se bogatim rjenikom ispriava to veeras nee biti doma. "to e ti raditi?" pita. "Mislim da u skoknuti na jedno pience s Lauren. Kad e biti doma?" "Neu kasno", ree on. "Oko devet?" To je pitanje, i kaem kako je to u redu. "Volim te, mala", ree glasom slaim od meda. "Nadoknadit u ti ovo." "Sve je u redu", kaem. "I ja volim tebe", pridodam. Kao zakanjelu misao. Ostatak se popodneva zalijepim za televizor, i napokon se u est sati poinjem spremati za izlazak, i znam da ovo zvui pomalo blesavo, ali ve se godinama nisam osjeala ovako uzbuenom. Istuiram se, osuim kosu, provedem nepojmljivo mnogo vremena Page 150

Jemima J.txt nanosei minku na lice, i odaberem malu crnu haljinu za veeras. "Dovraga," kaem na glas, epirei se pred zrcalom "Zato ne?" Tono u sedam sati zazvoni zvonce na vratima, a tamo, na pragu, stoji Lauren, podjednako dotjerana, pa obje pra-snemo u smijeh. "Hvala Bogu", ree Lauren. "Mislila sam da sam malo pretjerala, no oito imamo iste zamisli. Sad smo spremne poharati ovaj grad." "Misli li da e svi odmah znati da smo Engleskinje?" stojimo rame uz rame pred zrcalom u hodniku. "Zbilja ne znam", ree Lauren. "Rekla bih da od vrata prema gore izgledamo poput pravih kalifornijskih komada, ali od vrata nanie, ovako skockane, engleske smo poput aja i mlijeka, to zapravo moe bit samo dobro." "Kako to misli?" "Amerikanci oboavaju na starinski naglasak. Koliko se umije praviti otmjenom?" Nabacim svoj najbolji naglasak u maniri engleske kraljice. "Kia se u panjolskoj mahom zadrava u dolini." "U Hartfordu, Herefordu i Hampshireu, uragani jedva da se dogaaju5" ree Lauren i obje si dlanovima damo peticu u klasinom amerikom stilu. "Prije nego izaemo, mora mi pokazati kuu", ree Lauren ve provirujui iza vrata i ja je naravno provedem po kui. 5 Ova i prethodna reenica citati su iz drame 'Pigmalion", irskog dramatiara Georgea Bernarda Shawa (1856-1950.). "Ne udi me to si ostala", ree Lauren nakon stoje pre-kontrolirala svaku sobu, svaku napravu, svaki kuanski aparat. "Vraki je prekrasno." "U pravu si", nasmijeim se. "Vraki je prekrasno. A ja sam vraja sretnica." "To bogme jesi", ree Lauren i ruku pod ruku napustimo kuu. Restoran je do te mjere dobro sakriven od paparazzi-ja da umalo ne uspijemo pronai prokleto mjesto. Naposljetku, nakon tumaranja gore-dolje po ulici, Lauren spazi usamljenog vratara kako stoji pred velikim vratima od lijevanog eljeza. "Moda je to?" ree sumnjiavo, jer ne postoji nikakav natpis, prozori, nita. "Idemo ga pitati." Odakle se samo pojavilo ovo meni ne-svojstveno samopouzdanje? Odemo do vratara, no prije nego i uspijemo zaustiti on nam poeli dobru veer i neujno otvori vrata. "Jesmo li na pravom mjestu?" proapem, dok Lauren klizi niz hodnik prema dvostrukim vratima na kraju. "Nadam se", proape i ona. "Nisam imala hrabrosti upitati, zvualo bi otrcano. Ubrzo emo otkriti", ree gurnuvi idua vrata i, nedvojbeno, naosmo se u restoranu. Barem se nadam kako je ovo taj restoran. Mogao bi to biti bilo koji restoran, osim to kad pogledasmo na drugi kraj prostorije ugledamo golemi elini ank koji se protee duinom cijelog zida i tad se uvjerimo da smo zacijelo na pravom mjestu. ak i u ovaj rani veernji sat ovdje su redovi ljudi koji se guvaju jedni pored drugih, svi istodobno zauzeti razgo-varanjem i krstarenjem po prostoriji, tek kako bi provjerili nije li stigao netko zanimljiviji. "Hvala Bogu", ree Lauren s uzdahom. "Ovdje se, napokon, osjeam kao doma. Zapravo, kad bih zatvorila oi gotovo da bih mogla zamisliti kako sam u Saintu." "Saint?" "Mora znati za Saint. Bar?" "Oh naravno", laem. "Saint." Page 151

Jemima J.txt "Molim, dopustite da vas poastim piem," ree uglaeni, preplanuli mukarac isklesanih jagodinih kostiju i zavodnika pogleda. "Ne, hvala vam", odvuem Lauren prije nego se ova uspije do kraja rastopiti. "Nije potrebno," pa je povuem prema drugom kraju anka. "Zato si to uinila?" duri se Lauren. "Bio je presladak." "Bio je oduran! Lauren, zaboga, vidi se da je zaljubljen sam u sebe." "S onakvim jagodicama i ja bih bila zaljubljena u samu sebe", ree gledajui preko mog ramena nastojei ugledati tipa, nastojei mu odaslati znaajne poglede. "Moe ti daleko bolje od toga", kaem odluno naslonivi se na ank i trudei se privui barmenovu pozornost, to sreom ne potraje dugo jer zuri u Lauren kao daje ona njegov dar za roendan, Boi i Dan zahvalnosti u jednom. "Dame", ree s izvjebanim osmijehom. "to vam mogu donijeti?" "Uauu", proape Lauren, pogleda prilijepljena za njegov miiavo torzo dok nam on pripravlja koktele i moram priznati daje razumijem. "E, ovaj je daleko vie moj tip." "Nepopravljiva si!" nasmijem se, no da nema mog prekrasnog Brada i sama bih to pomislila. "Lako je tebi", ree Lauren itajui mi misli. "Ti ima svog mukarca. I to boanstvenog. Ja sam samo imala oajnog-u-krevetu Charliea, i jo uvijek sam u potrazi." "Moe li se barem malo potruditi da to ne bude tako oito?" proapem. "Nita toliko ne odbija mukarce kao ena koja je toliko oajna." Prekine me barmen, koji stavi pia pred nas i zadri Laurenin pogled otprilike dvadeset sekunda dulje nego to je potrebno. "to si ono kazala o odbijanju mukaraca?" nasmije se Lauren, otpijajui gutljaj koktela i odmjeravajui barmenovu stranjicu. "Oh, daj zavei! Nazdravlje." "Za mukarce!" ree Lauren, kucnuvi aom o moju. "Za nae prijateljstvo!" kaem ja. "Za nas dvije!" pa obje otpijemo veliki gutljaj. Kokteli su daleko jai nego to su Jemima i Lauren u prvi mah to uoile i dva sata kasnije one su obje mrtve pijane. Mukarci su ih salijetali itavu veer i Jemima se, unato ranijem oajavanju zbog Laurenina otvorenog lova, provodi kao nikad u ivotu. Nikad se nije osjeala ljepom, poeljnijom, i oijuka i smije se kao daje ovako izgledala, i primala toliku pozornost, itavog ivota. "Moram se popisati", ree Lauren napola padajui sa stolice pa posrui nestade u daljini. Smijeno, pomisli, dok pridrava vrata djevojci koja se doima silno poznatom dok ova urno izlazi pognute glave. "Nije li ovo Jenny?" Ali ne, misli. To nije mogue. to bi netko poput nje radio ovdje meu ovim minkerima? U deset i trideset Jemima pogleda na svoj sat. "Sranje!" povikne. "Trebala sam ve biti doma." "Ne brini za to", hihoe se Lauren. "Povodi se za Pravilima}. Budi neko vrijeme nedostina!" "Moram ii", ree Jemima koja je poneto trjeznija od Lauren. "A bilo bi ti bolje da i ti ide sa mnom." "Ne!" ree Lauren, lupivi akom o stol ne bi li istaknula svoju misao, samo to promai stol i zavri lupivi se o vlastito bedro. "Ostajemo", samo to to ispadne 'ostajemo'. "Ne dolazi u obzir." Jemima ustane i povue Lauren na noge. "Smjestit u te u taksi." Page 152

Jemima J.txt "Daj mi samo jedan trenutak. Oh, sranje. Sranje." Okrene se Jemimi. "Koji je moj broj telefona." "Ne znam napamet", ree Jemima. "Moemo li sad otii?" "Ne dok ne potrai moj telefonski broj." Jemima iskopa svoj adresar i pokae Lauren njezin telefonski broj, i dok se Lauren trudi usredotoiti, ona ga dovikne barmenu, koji se stvori u blizini s olovkom i papirom u ruci. "Zapisao sam ga", ree joj. "Nazvat u te." "U redu", ree Lauren dok njih dvije gegaju prema izlazu. "Dakle, moe li to povjerovati, kvragu? E to je ono to ja zovem rezultatom." Nevjerojatno kako se ovjek moe otrijezniti kad se nae u krizi. Nije daje Jemima trenutano u nekakvoj krizi, samo je oekivala kako e Brad biti doma i ekati je. Nije oekivala doi doma i zatei praznu kuu. "Brad?" zazvala je, nakon stoje itavu vjenost petljala kljuem po bravi. Uspije nekako ui, odbaci torbu i pone se polako uspi-njati stubama. "Duo?" ree njeno, otvarajui vrata spavae sobe. "Oh", ree uvidjevi kako je krevet prazan. Provjeri svaku sobu u kui, ali on nije tu, a ona se ne osjea dobro. Ni najmanje. Zato se ini kako svi ostali imaju mamurluk idueg dana, kad sam ja dobila glavobolju, muninu ve iste veeri. Za to postoji samo jedan lijek, kava, i silno se trudei usredotoiti na sve u kuhinji, pripravim si jaku crnu kavu koja pak, petnaestak minuta nakon to bijae popijena, ini se ostvari eljeni uinak i ja se osjeam daleko trjeznija nago kad sam tek dola. Ali, gdje je dovraga Brad? Nije li rekao da e biti doma oko devet? Zato ga nema? to vie o tome razmiljam, to se vie poinjem brinuti nije li se neto strano dogodilo, jer uzevi u obzir njegov posao, ne moe se nazvati nepouzdanom osobom, ne bi tek tako zakasnio, ne kad zna da ga ja ekam. Sigurno. Sudar? Nesrea? to? Gdje je Brad i zato nije doma? Ponovno provjerim na sat. Jedanaest je sati, dva sata kasnije nego stoje rekao da e biti doma. Moda je bio doao, vidio kako nisam tu i ponovno izaao. Doi e svaki trenutak. Priekat u ga. Ali, oko ponoi od njega jo ni traga i sad mi ve postaje muka od brige. Da sam doma znala bih to uiniti, ali ovdje ne znam ak ni imena bolnica, a osim toga, vjerojatno samo umiljam, moda je neto iskrsnulo. Odem u krevet i gledam televiziju ne bih li skrenula misli na neto drugo, no svaki put kad zaujem neto, nekakav udaljeni zvuk, moje se ui naule i iekujem zvuk kljua u bravi. Samo, to se ne dogodi. Stoga nastavljam vrtjeti programe i najednom se naem kako gledam program o putovanjima, a veeranji je dokumentarac o Londonu, i preplavi me ogroman val nostalgije dok kamera prelazi preko Big Bena, rijeke Temze, zgrade Parlamenta. Tamo u blizini radi Ben, blizu Temze, blizu South banke. Pitam se to li sad radi Ben? I to mi bude posljednja misao prije negoli utonem u vrsti san. 25. poglavlje Mislila sam kako e mi mamurluk proi do jutra, mislila sam kako je sve zavrilo s noanjom glavoboljom i muninom. Isuse, kako sam se samo grdno prevarila. Trebalo je proi nekoliko sekunda kako bih se orijentirala, prisjetila se gdje sam uope, zato mi u glavi odzvanja, a potom, nakon to se otkotrljam na drugu stranu i spazim daje netaknuta, postane mi joj munije i sjetim se kako Brad sino nije doao doma, a kako stvari stoje ini se da uope nije bio tu. Page 153

Jemima J.txt Srce mi poe luaki tui, a val me munine preplavi dok odmahujem glavom, nastojei razabrati, shvatiti to se zbiva. A zatim zaujem zvukove iz kuhinje, tanjure kako lupaju jedan od drugi, struganje pribora za jelo. Navuem kunu haljinu i, s rukom na glavi ne bih li zatitila mamurluk od daljnjih brutalnih zvukova iz drugog kraja kue, polako se uputim prema kuhinji i ostanem tiho stajati na ulazu gledajui Brada, pitajui se to uiniti, to rei. On pjevui sam za sebe dok mijea jaja u tavi, a na ormariu pored njega nalazi se drveni pladanj, na kojem je besprijekorno posloen doruak za jednu osobu. Tu je koara s pecivom, aa naranina soka, kava i vaza ispunjena ogromnim, oroenim ruama. emu sve ovo? Neko vrijeme nita ne govorim. Samo se oslonim o dovratak promatrajui ga, a nakon nekoliko sekunda Brad se okrene i poskoi kad me ugleda. "Hej, mala", ree priavi mi kako bi me poljubio u usta i ja dalje ne mogu, ne mogu se pretvarati kako je sve u redu kad posve oito nije. Osjeam kako je razorio moje povjerenje pa okrenem glavu od njega, pustivi mu da mi tek okrzne obraz. "Oprosti", ree. "Strano mije ao zbog sino." "to se dogodilo?" ak i sama ostanem iznenaena hladnoom vlastitog glasa. Njegovom tvrdoom. "Gdje si bio?" "Sastanak je trajao i trajao i bilo je ve toliko kasno da sam zavrio spavajui u uredu." "Bio si u uredu?" "Kunem se", ree Brad uvidjevi kako mu ne vjerujem. "Spavao sam na kauu u predvorju. Spremaice nisu mogle povjerovati svojim oima kad su me ujutro zatekle tamo." "Zato me nisi nazvao, barem me obavijestio gdje se nalazi?" Ovo je zazvualo poput jauka i moram se podsjetiti da zvuim vie ljutito, a manje moleivo. "Znao sam da izlazi, a kad je sastanak zavrio bilo je toliko kasno da te nisam htio uznemirivati." "Pa si me onda pustio da mislim kako si doivio automobilsku nesreu ili neto slino?" "Oh, tako mije ao, mala, ni na trenutak nisam pomislio da e se toliko brinuti. Mislio sam da e brzo zaspati, a kad se ujutro probudi, ja u ve biti doma." "Ne mogu vjerovati da si toliko sebian." Oprez, oprez. Zapravo ne elim biti bijesna, jer ovo je prvi put da imam deka, i vidite li koliko je samo prekrasan, a ako zbilja izgubim ivce mogla bih ga uplaiti i ako se to dogodi to e onda biti sa mnom? "J.J., ao mije. U pravu si, bilo je to sebino od mene, ali nee se vie dogoditi, obeavam ti." Brad izgleda kao da mu je doista ao, izgleda kao da to zbilja misli i ovako pognute glave ini se tako krhko, poput malog djeaia, tako ranjivo i prekrasno, da mu moram oprostiti. to mi drugo preostaje? Znam da vjerojatno mislite kako mu ne bih smjela oprostiti, kako bih ga trebala pusti da jo neko vrijeme osjea krivnju, no pria je dovoljno uvjerljiva sve dok je u nju ne ulazite malo dublje, a ja to ne elim, elim mu vjerovati. Unato injenici to, ini se, svakog dana sve vie i vie problema isplivava na povrinu, ja se elim barem pretvarati kako je sve ruiasto, jer pogledajte nas samo. Izgledamo tako dobro zajedno. Savren smo par. "U redu", kaem slegnuvi ramenima. "U redu?" njegovo se lice razvedri. "Znai li to da mi je oproteno?" "Valjda." "Boe, volim te, J.J." ree, obgrlivi me rukama i polju-bivi me u zatiljak, jedno od Page 154

Jemima J.txt mjesta za koje zna da jame odailjanje drhtaja niz moju kimu. Oslonim se na njega, udiui njegov miris, osjeajui njegovu kratku bradu kako se trlja o moj obraz i polagano si dopustim bolje raspoloenje. Brad mi njenim pokretom krui po leima, lagano pomiui ruku prema dolje sve dok mi ne sklizne meu noge, i ja ne mogu obuzdati uzdah, a zatim oboje skliznemo niz zid na kuhinjski pod i uskoro zaboravimo na doruak, a jedini zvukovi koji se uju u kuhinji nai su mekani apati i uzdasi zadovoljstva. "Volim te" kaem mu kasnije, nakon vjerojatno najboljeg seksa kojeg smo ikad imali, kad osjetim krivnju to sam ga natjerala da se osjea krivim, kad me oito toliko mnogo voli. "I ao mije to sam se ponijela kao gadura." Daj Jemima, prestani biti takva cmizdravica, ni najmanje se nisi ponijela kao gadura. Moda si to upravo trebala uiniti, no vanije je to si Bradu objavila podatak da ga voli, i prva si to kazala, nije to bio odgovor. Zbilja, Jemima? Zbilja ga voli? Leei na tom podu, osjeajui miie njegovih lea, Jemima prvi put pone vjerovati da ga moda doista voli, kako bi u konanici ipak sve moglo dobro zavriti. "Danas uzimam slobodan dan", ree Brad dok odlazi pod tu. "elim cijeli dan provesti s tobom, bez ikakvih smetnji." Poljubi me u rame dok prolazim pored njega, naga, prema spavaoj sobi i to bez, a ovo e vam biti drago uti, ikakvog ustruavanja. "Zbilja? itav dan?" "Zbilja", ree on okrenuvi se. "Mislio sam da bismo mogli izai negdje na ruak, moda kasnije malo rolati. to god poeli." "To bi bilo divno. Nije mi vano kamo emo otii, sve dok sam s tobom. Jedino to mi se valja poeti pripremati za onu kolumnu o kojoj sam ti priala. Moda bismo mogli ii uhoditi zvijezde? Moram tono smisliti o emu u pisati." "Traevi o slavnima su posljednja stvar o kojoj treba brinuti u ovom gradu", ree Brad uz osmijeh. "Samo treba uzeti primjerak Daily Varietvja i Hollywood Reportera i imat e sve to ti je potrebno." "Pa", sumnjiava sam. "Moda kad se popodne vratimo mogu poeti neto raditi." "Dobro", ree on zatvarajui vrata kupaonice. "To zvui sjajno. Idem se samo istuirati. Neu dugo." Dok sanjivo leim na krevetu, u mislima prelazei preko svakog milimetra Bradovog tijela, zazvoni telefon. Inae nemam obiaj odgovarati, i dalje mi je to pomalo neobino, javljati se na telefon u kui koja nije tvoja, no Brad je pod tuem i ini se besmislenim ne javiti se. Moglo bi biti neto vano. Sve to ujem je dugo stenjanje, a onda: "J.J., ja sam, Lauren. Reci mi samo, osjea li se odvratno kao i ja?" Nasmijem se. "Ne, niti mrvicu odvratno kao ti. Daleko si vie popila od mene, sjea se?" Lauren ponovno zastenje. "Voljela bih kad bih se mogla sjetiti. Ne sjeam se niti jedne vraje pojedinosti. Kako smo stigle doma?" Ispripovijedam joj o naoj vonji doma u taksiju, o njezinom naginjanju kroz prozor i pjevanju starih hitova Abbe na sav glas i kako se umalo izbljuvala na stranjem sjedalu. "Zbilja sam se osramotila, nisam li?" ree ona. "Apsolutno!" "Zbilja?" Laurenin glas se povisi. "Reci mi, reci mi. Jesam li se upucavala? Jesam li dala svoj broj nekom predivnom mukarcu?" Page 155

Jemima J.txt "Zapravo, jesi. Doviknula si ga barmenu s jednog kraja restorana na drugi, ali mislim da su ga i svi ostali mukarci zapisali." "O moj Boe! Sad mi se sve vraa. Barmen, sjeam se barmena! Je li zaista onako zgodan kao to mislim?" "Ti si prava nona mora!" nasmijem se. "Da, bio je zgodan ba kao to ga se i sjea. Imala si bolji rezultat od mene." "Ali ti nisi marila za rezultat. Ima svog boanstvenog Brada. Onda, je li bio u krpama pitajui se gdje si dosad?" "Ne, nije." Ne znam bih li joj priznala istinu ili ne, jer imam neki osjeaj da znam to bi rekla, a to bi, zapravo, vjerojatno bilo isto ono to bi mi rekla i Geraldine. Drugim rijeima, obje bi me upozorile da budem oprezna, da ne prihvaam olako opravdanja, da mu ne vjerujem, i koliko god ovo zvualo glupo, trenutano nemam volje sluati neto takvo, elim vjerovati kako je sve u najboljem redu, kako je govorio istinu. Oslunem, ne bih li provjerila tee li jo uvijek voda u kupaonici, Brad je pod tuem pa nee moi nita uti, a onda joj kaem siunu bezazlenu la. "Nije bio doma kad sam se vratila, sastanak mu je potrajao dulje, no vratio se kasnije kad sam ve bila u krevetu." Nije posve neistinito, tek sam izostavila injenicu kako se to zapravo dogodilo jutros. "Hmm", ree Lauren. "Koliko je kasnio?" "Ne puno. Sve je u redu. Ja nisam zabrinuta pa zato bi onda bila ti." "Dobro. Ako tebi ne smeta, ne smeta ni meni. Onda, to kani danas? to misli o ruku?" "Ne mogu danas, Brad je uzeo slobodan dan i izlazimo negdje." "Zvui mi kao da je neto skrivio." Dakle, ovo je upravo no to nisam htjela uti. "Meni zvui kao daje zaljubljen u mene", kaem s lanom samouvjerenou, nadajui se da u je uvjeriti, nadajui se da u uvjeriti samu sebe. "Pa, lijepo se provedite", ree Lauren. "Nemoj brinuti za mene, samu na svijetu." "Poi s nama!" kaem, trudei se zvuati kao da to mislim, jer mada smatram kako je Lauren fenomenalna, toliko se radujem to u cijeli dan provesti s Bradom, samo nas dvoje, sami, da zapravo to uope ne elim. "Bilo bi mi drago da poe s nama i Brad ne bi imao nita protiv, volio bi te upoznati!" to nije posve istinito, jer je Brad pokazao iznenaujue malo zanimanja za ono to radim i s kim se druim kad nisam s njim. "Da", ree Lauren s naznakom sarkazma u glasu. "Ba volim nekome drati svijeu." "Nee nam drati svijeu." ak i ja mogu uti koliko zvuim neiskreno. "Brad i ja nismo takvi." "Brad i ja. Eto ti. To je pouzdan znak, ako je to uope bilo potrebno." "Znai, nee s nama?" Mislim da sam uspjela nekako prikriti olakanje. "Ne. Ipak hvala, J.J., zbilja je lijepo od tebe to si me pozvala." "Hoe li biti u redu? to e danas raditi?" "Mogla bih popodne pogledati neki film. Oh, priekaj, imam drugu liniju." Sjedim sa slualicom u ruci i ekam. I ekam. I ekam. Mrzim ovo, mrzim ljude koji vas ostave da satima ekate na vezi. Taman kad krenem spustiti slualicu Lauren se vrati. "J.J.? O moj Boe! Tako mi je ao, ali to je bio on! Nazvao je!" "Tko?" "Bili! Barmen!" "I?" Page 156

Jemima J.txt "I sad imam plan za dananji dan. Nalazimo se na ruku." "Samo se pristojno ponaaj", nasmijem se. "Ne bismo eljeli da upadne u nevolje." "Hou. Bit u pristojna, mislim. Jo se neko vrijem kanim drati podalje od nevolja." Obje se nasmijemo i pozdravimo, kadli Brad izae iz kupaonice. "Tko je to bio?" "Lauren." "Tko je Lauren?" Kako tipino. Eto koliko pozornosti Brad pridaje mom ivotu. "Brad!" zaigrano ga udarim. "Zna ti dobro tko je Lauren. To je moja nova prijateljica, ona koju sam upoznala u Broadway Deliju, ona s kojom sam sino izala vani." "Totalno sam zaboravio da si s njom sino bila vani. Kamo ste otile? Dok govori, Brad runikom trlja kosu." "Otile smo u onaj novi restoran u Glavnoj ulici." Brad na trenutak prestane brisati kosu, a onda pone ponovno, ali sporije, mnogo promiljeni]e. "Koji restoran?" pita, glas mu zvui pomalo ukoeno. "The Peppef, kaem mu. "Fantastian je." "Oh", ree Brad ponovno ubrzavi. "Jesi li bio tamo?" "Je li to neslana ala?" pita Brad, spustivi runik, i moda sam zbilja skrenula pameu no dala bih se zakleti kako je ispod svog preplanulog tena problijedio. "to, zaboga, eli rei?" pitam, nastojei ustanoviti nije li problijedio, a ako jest, zato. "Zna da sam bio tamo", ree oprezno. "Ne, ne znam", kaem krajnje smetena, mislim, to se to ovdje dogaa? "Mislio sam da sam ti rekao kako sam bio ondje." "Ne, budalice", nasmijem se osjetivi olakanje jer sam zacijelo sve umislila, jer je se nita ozbiljno nije dogaalo. "Nisi." "Oh, ja sam mislio da jesam", ree Brad pridodavi, "bio sam na otvaranju." "Ne, to mi nisi rekao. Fenomenalan je, nije li?" kaem, sjedajui za toaletni stoli i uzimajui etku za kosu. "Mmmm", ree Brad pa mi prie, uzme mi etku iz ruke i stane iza mene, gledajui me u zrcalu dok mi etka kosu. "Ovo je tako divno", mrmljam sklapajui oi. "To mije i bila namjera", ree Brad a onda oboje poskoimo na tupi zvuk u hodniku. "Pota", ree spustivi etku, a nekoliko sekunda kasnije me zazove "J.J., ovdje je neto za tebe." "Za mene?" to bi to moglo biti za mene? Osjetim kako me prolaze trnci uzbuenja dok trim niz hodnik prema ulaznim vratima, gdje mi Brad preda pismo naslovljeno Geraldineinim izraajnim rukopisom. "To je od moje prijateljice Geraldine iz Londona", izvijestim Brada, koji zapravo i ne slua, i smijeim se dok trgam omotnicu i izvlaim sve te novinske listove. Proitam pisamce i nasmijem se, pomislivi kako se Geraldine nee nikad promijeniti, i pitajui se kako se snalazi s Vrhunskim savjetima, a potom otvorim stranice koje su privrene za pisamce, pitajui se to bi to moglo biti. "Isuse Kriste!" ruka mi pone drhtati i moram je staviti na srce ne bih li usporila njegovo lupanje. "to je bilo?" Brad me uspanieno pogleda. "Nita, nita." Brad mi prie i pogleda to pie na stranicama. "Tko je Ben Williams?" upita. Page 157

Jemima J.txt "Samo netko s kim sam prije radila." Ne mogu maknuti pogleda s novinskih stranica, pomno prouavam sve slike, itam naslove, ponovno se vraam na slike. To je Ben. Moj ljubljeni Ben. O moj Boe, ne bih se smjela ovako osjeati. Panino pogledam Brada, no on mije okrenut leima i ne vidi izraz na mom licu. Stoga ostanem tako i ponem itati, dok mi srce luaki lupa pri pogledu na mukarca za kojeg sam mislila da sam ga zaboravila, ili barem odluno pospremila u svoju prolost. "Sigurno nije neki tvoj bivi deko?" Brad se smijei, no ja mu ne uzvratim osmijeh, ne mogu podii pogleda s Benovih slika i ne progovaram ni rijei, samo odem u spavau sobu i sruim se na krevet, nastojei zaustaviti drhtanje stranica dok gutam svaku pojedinu rije. Nisam posve sigurna kako u se uspjeti primiriti, ipak uspijem, ak odolim potrebi da podignem slualicu i nazovem Geraldine. Nisam sigurna kako se osjeam. Zbunjena bi moda bio najblii opis. Zbilja sam mislila da sam prebo-ljela Bena, zbilja sam mislila da sam najzad pronala sreu s Bradom i da u uvijek drati kako je Ben zgodan, ali da e to biti objektivno miljenje, da me nee osobno pogoditi. I zbunjena sam jer ne mogu vjerovati kako se pukim pogledom na njega, obinim itanjem o ovjeku kojeg poznajem, ovjeku za kojeg sam neko mislila da ga volim, osjeam kao stara Jemima Jones, Jemima Jones za koju sam mislila daje zauvijek nestala. Ali Ben nije ovdje, govorim si, a ak i da jest nita ne bi bilo zajameno. U redu, sad izgledam potpuno drukije, ali ga nikad prije nisam zanimala i vjerojatno bi tako bilo i sad. Pogledam Brada, tog golemog, zlatnog lava od mukarca i znam daje mogao odabrati bilo koju enu, no on je odabrao mene, to mora znaiti da sam prava sretnica. No dobro, katkad se brinem kako nemamo mnogo toga zajednikog koliko bi moda trebali pa se povremeno zateknem kako ga usporeujem s Benom i, osim vanjskog izgleda, ini se da daleko kaska za njim, to je upravo razloga zato se trudim ne initi to tako esto, i moda nas dvoje nemamo onakvo peckavo prijateljstvo kao to sam ga imala s Benom, ali opet, za razliku od Brada, Ben me nikad nije elio. I dobar je prema meni, paljiv je. Dobro, prole je noi zakazao, ali posao je posao i moram se potruditi razumjeti tu stranu njegova ivota. Sretna sam. Moram to biti. Mislim, pa pogledajte ga samo. Oh da. Jo jedna stvar. Seks je, naravno, nevjerojatan. I doista prekrasno provedemo dan. Odemo u dugu, ugodnu etnju sve do kraja pristanita u Santa Monici, gdje sjednemo na klupu suelice oceanu, a Brad me pokuava nagovoriti na vonju u lunaparku, no odbijem jer bih se tad osjeala poput prave turistkinje, a sad se zapravo trudim osjeati poput ovdanje djevojke, poput Bradove ene i, uzevi u obzir kako je prolo tek etiri i pol tjedna, mislim da mi prilino dobro ide. Uputimo se natrag koraajui po pristanitu, s rukom u ruci, a ja se smijeim u sebi dok gledam druge ene kako pogledavaju Brada i Brad me nasmijeva kad mi pokae jednu neobino odjevenu enu i proape: "Ma pogledaj smo ono? to to ona ima na sebi? Boe, kaubojske izme na tim uasnim nogama i ta grozna minica." A ja se svim silama trudim potisnuti misli o Benu i trudim se stalno podsjeati koliko sam sretna to je uz mene ovjek poput Brada. Trkaramo okolo po pliini oceana poput djece, vritei i Miui dok vodom prskamo Page 158

Jemima J.txt jedno drugo, a onda, nakon ljubakanja u pijesku bodreni povicima grupe djeaka to sjede po pjeanim nanosima, nastavimo etati sve dok ne nabasamo na Shutters on the Beach, po Bradovim rijeima najbolji hotel na ovom podruju. Proemo kroz predvorje i izgleda upravo arobno. Ulateni drveni podovi, pretrpani sofama od bijelog damaska, predivne vaze sa svjeim ruama smjetene na antiknom namjetaju, i uputimo se dalje kako bi sjeli na terasu s pogledom na ocean, uivajui u slasnoj hrani, uivajui jedno u drugome. Nakon ruka vratimo se doma, uzmemo automobil i Brad me vozi po Pacific Palisades, gdje parkiramo automobil i odemo na dvosatno uspinjanje po planini. Dakle upravo ovo, udisanje istog, svjeeg zraka i hodanje uz bok mom predivnom mukarcu, to bi trebao biti pravi ivot. A kad se vratimo doma zajedno uskoimo u kupku i jasno, malo po malo, zavrimo u mahnitoj, vlanoj, pjenuavoj predigri u kadi, kadli zazvoni telefon. "Pusti", promrmljam na rubu vrhunca. "Ne mogu", zastenje Brad ustajui i odlazei do telefona u spavaoj sobi, dok ja negodujem i zavalim se natrag. "K * "Halo?" ujem ga kako govori. "Oh, bok." Uslijedi kratka tiina tijekom koje, pretpostavljam, slua osobu na drugoj strani ice, pa povuem runik s drke i omotam ga oko sebe i dalje uivajui u sladostrasnom osjeaju nakon voenja ljubavi, pitajui se kako sam samo zaboga mogla toliko godina proputati ovaj neopisivi osjeaj. A onda, znam daje to ludo, no sigurna sam da ujem Brada kako ape. Nakon nekog vremena on spusti slualicu, no ne vraa se u kupaonicu, odlazi u kuhinju pa gaje slijedim, pitajui se nisam li skroz poludjela. "Tko je to bio na telefonu?" kaem, nastojei da pitanje zvui nehajno. "Telefon? Oh, samo posao." "Zato si aptao?" On me pogleda kao da sam zbilja poludjela. "O emu to pria?" ree. "Nisam aptao." I ja mu povjerujem. Pomislili bismo kako je ovo udno. Zapravo, vjerojatno bismo pomislili kako je ovo daleko vie nego udno, no Jemima tako ne misli. Jemima odbija tako misliti, a kad Brad krene, pola sata kasnije, ne bi li rijeio problem na poslu, kae joj kako je voli i ona mu povjeruje. A kad neto kasnije sjedne za Bradov radni stol kako bi poela s poslom, ponovno proita tekst o Benu Williamsu. Ben je bio tek matarija, misli ona. Brad je stvarnost. Daleko sam sretnija s Bradom nego to bih to ikad mogla biti s Benom, i s tom milju ona rastvori Hollywood Reporter i pone pretraivati stranice traei zanimljive prie. 26. poglavlje Ben je kanio nazvati Jemimu, zbilja jest, no kad si zvijezda, a radni ti je raspored takav da pretpostavlja gotovo neprestani rad, i kad ne radi onda si zauzet veerama ili otvaranjima supermarketa ili pak davanjima intervjua za medije, vrlo je lako zaboraviti stvari poput nazivanja starih prijatelja. Jo ih je lake zaboraviti nazvati ukoliko si zgodni samac i jo si k tome spavao sa eficom, za to se pak ini kako je kod vas dvoje taj in izazvao posve oprene reakcije. Ti misli kako je to najvea pogreka u tvom ivotu i nastoji je im prije zaboraviti, no tvoja efica itavo svoje vrijeme provodi dovijajui se kako e ponoviti reeno iskustvo. Page 159

Jemima J.txt Posljednja je tri mjeseca jedan od producenata emisije, Simon, pokuavao dogovoriti intervju s Alexijom Aldri-ge, trenutano najpopularnijom glumicom u Hollywoodu. Dotini producent, zajedno s timom novinara istraivaa, ve je stotinu puta nazvao njezinog agenta, producenticu, njezine osobnu asistenticu. Poslali su stotine faksimila, obeavajui ogroman prostor u emisiji posveen samo njoj, obeavajui joj platiti put, smjetaj, samo da bi dobili ekskluzivan intervju povodom londonske premijere njezina najnovijeg filma. Agent je pristao, drao je to sjajnom zamisli, samo neka faksom poalju upit, to oni i uinie. Nikad se vie nisu uli s njim, unato slanju bezbrojnih naknadnih faksimila. Izvrna je producentica je pristala, drala je to sjajnom zamisli, samo neka faksom poalju upit, to oni i uinie. Nikad se vie nisu uli s njom. Osobna je asistentica pristala, drala je to sjajnom zamisli, no najbolje bi bilo obratiti se producentici. Producentica se, kad su je napokon uspjeli dobiti, ispriala to im se nije ranije javila te ih izvijestila kako je razgovarala s Alexijom, koja bi to silno voljela uiniti, samo stoje trenutano prezauzeta i moda bi idui put bilo najbolje obratiti se filmskom producentu neto ranije. Ovaj put je filmski producent pristao, drao je to sjajnom zamisli, i tisue i tisue faksimila kasnije najzad uprili-ie vrijeme, datum i mjesto, meutim ne na obostranu vremensku usklaenost, nego tek kad je bi to bilo zgodno gospoici Aldrige. Iskrsnuo je samo jedan problem, a taj je problem ubrzo postao iskljuivo problem Diane Macpherson. Alexia je nedavno bila u Londonu i sasvim sluajno odgledala emisiju London Nights. Samo e jednoj osobi dopustiti da je intervjuira. Benu Williamsu. Komu drugome? Pod normalnim bi okolnostima produkcijski tim London Nightsa izvijestio Alexiju Aldrige kako e intervju biti obavljen s njihovim reporterom zaduenim za shoivbuisne-ss smijena podudaranost, posao kojeg je Ben radio kad su ga tek zaposlili - te kako je nedopustivo da to obavlja glavni voditelj. Meutim, Alexia Aldrige rijetko pristaje na intervjue. Iako nije sasvim u klasi ili po godinama kao Barbara Streisand, ipak je ona neka vrst zagonetke u svijetu filma, bez obzira na to to sve mogla otkriti o sebi ili ne. A Diana Macpherson koja bi trebala biti van sebe od sree zbog ovog briljantnog poteza, zapravo i nije sasvim sretna. tovie, ni najmanje nije sretna. Inae bi itavu ekipu poastila ampanjcem, no tek nedavno poela je vie razmiljati o svom privatnom ivotu. Poela je gledati majke u parku, a jednom se ili dvaput ak zaustavila ne bi li tepala osobito slatkim bebama. Diana Macpherson nikad nije o sebi razmiljala kao o eni, nego vie kao o radnom stroju, no iz nekog je udnog razloga s izvjesnim zakanjenjem poela matati o vezama, braku, bebama. 0 seksu ne. To je uvijek na dohvat ruke kad si uspjean poput nje, no Diana sad eli neto vie od pukog seksa i, premda je u poetku ciljala na Bena kao na novog evca, Diana ga sad gleda u jednom posve novom svjetlu. Diana sad misli da bi Ben mogao biti ba taj mukarac kojeg je ekala. I razmilja koliko bi samo prelijepa njihova djeca bila. Razmilja. esto. A bila je uvjerena kako je sve to pokrenula one veeri. Ben je moda otada izbjegava - ili je to samo umislila - no moralo mu je neto znaiti, i svejedno mu oprata jer, napokon, on je jo mlad, jo uvijek ne zna to je dobro za njega. A Diana Macpherson bi bila vie nego dobra za njega. U svakom sluaju. 1 zadnje to eli je poslati Bena u Los Angeles, no ini se kako ovaj put zaista nema Page 160

Jemima J.txt drugog izbora. Stoga sad moemo razumjeti zato je nesretna. Osim toga, naravno, dodatni je problem pronai nekoga tko bi zamijenio Bena dok vei dio tjedna bude u Americi. Osim toga tu je jo i sveukupni troak slanja itave ekipe na drugi kraj svijeta. Osim toga mogla bi dobiti pljusku u lice ukoliko Alexia Aldrige promjeni miljenje, ili se bude premiljala, ili odlui ne odavati pojedinosti o filmu. Usto, Alexia Aldrige je mlada, neudana i nevjerojatno lijepa. Ali ne, kae Diana sama sebi, moe ona inzistirati da je Ben intervjuira, ali se nikad ne bi gnjavila spetljati s nekim tako beznaajnim poput televizijskog voditelja iz Engleske. Dopustite mi ovdje da vam odam jednu malu tajnu kako bih vam pomogla da do kraja razumijete zato Diana doputa Benu da joj izmakne iz ruke. Postoji, naime, jedna stvar koja plai Dianu Macpherson. Hijerarhija. Diana Macpherson dospjela je do svog monog poloaja pameu, dobrim potezima, a osiguravanje ekskluzivnog intervjua s Alexijom Aldrige, premda iznimno skup, ipak je dobar potez i nee joj dopustiti da umakne, ak i ako to znai pustiti Bena Williamsa da umakne. Dodue, privremeno. Stoga Diana pozove Bena u svoj ured kako bi mu priopila novosti i zanemari injenicu to je Ben uao unutra izgledajui kao daje pozvan na stratite. "Dobili smo intervju sa Alexijom Aldrige", ree mu ona. "Izvrsno" ree Ben gledajui prema vratima i pitajui se koliko brzo moe pobjei odavde. "No, pristala je samo pod jednim uvjetom." "Hmm?" "Da ti obavi intervju." "O.K. U redu", ustajui i spremajui se na odlazak. "Je li to sve?" "Nije, Bene. Sjedni. Ona ne moe doletjeti ovamo jer se sprema za poetak snimanja novog filma, to znai da ti mora otputovati tamo." "Kamo?" sad je Ben zainteresiran. "U Los Angeles." Njegovo se lice razvedri. "Nikad nisam bio u Los Angelesu! Boe, kako uzbudljivo." "Nee ti biti suvie zabavno, Bene", kruto e Diana. "aljem te tamo na dva tjedna sa Simonom i snimateljskom ekipom. Tamo si da bi radio i imat e dosta posla. I," zastane "elim najbolji jebeni intervju kojeg sam ikad vidjela. Je li ti jasno?" Diana je, nakostrijeena zbog Benovog odbojnog stava, poslovnija nego to ju je Ben ikad vidio. "Da, Diana", krotko e on. "Donijet u ti samo najbolje." "Kladim se da to kae svim djevojkama", ree ona smijeei se, nesposobna odoljeti iskuenju da barem malice fiertuje. Sranje, pomisli Ben, koji se, meutim, samo slatko smijei, nasmije se na njezinu malu alu i unatrake izae iz ureda. Odjuri do Simona. "Jesi li uo?" ree, oduevljenje i uzbuenje mu se ita na licu. "Aha. Fantastino, zar ne?" "Ali mi smo tamo zbog posla, Simone, i bit e to jebeno naporan posao. Benovo je oponaanje Diane zastraujue vjerno i Simon pada s nogu od smijeha." "Fuka to, stari", ree on. "Intervju e biti gotov za jedan dan, a ostatak tjedna samo komadi i cuga." "Simone", ree Ben ozbiljnim glasom. "Ti si ovjek po mom gustu." Ostatak dana Ben provede trudei se drati uzbuenje pod nazorom. "Ti sretni gade", kae mu svaki novinar istraiva kad proe kraj njegova stola, jer Ben za njih nije Page 161

Jemima J.txt zvijezda, tek kolega s posla, netko s kim se mogu dobro nasmijati. Do sredine popodneva ve se dovoljno smirio da moe obaviti neto posla, a ostatak dana provodi prekapajui po novinskim lancima o Alexiji Aldrige. Da nije tako pohlepno gutao video kasete, bio bi poeo gledati njezine filmove, no sreom za Bena, odgledao ih je sve i jedino to mu valja uiniti veeras jest nazvati Richarda ne bi li ovaj pozelenio od zavisti. Benu su dva tjedna naprosto proletjela. No prije njegova odlaska, dok je trpao odjeu u koveg, on se iznenada sjeti Jemime. Daje veeras nazove? Je li ona jo uvijek u Los Angelesu? Daje izvijesti o dolasku? Ne, odlui, riskirat e i iznenaditi je kad tamo stigne. Sluajnost, moda? Ovaj bi se Benov mali izlet mogao initi neto vie od jo jedne sluajnosti, tim vie to se Ben, zahvaljujui Geraldine, vratio u Jemiminu svijest poput praska, no moda je ipak u pitanju neto drugo. Moda je sudbina napokon odluila pruiti Jemimi i Benu sreu za kojom su dugo eznuli, sreu za koju su oboje mislili kako su je pronali, Ben u svom poslu iz snova, Jemima u svom mukarcu iz snova. Moda nijedno od njih nije bilo toliko ispunjeno kao to su se nadali, i moda e sad sudbina to rijeiti jednom za svagda. S druge strane, moglo bi sve krenuti krivim tokom. Ben i Jemima bi se mogli potpuno promaiti. Naposljetku, Ben tamo odlazi naporno raditi i bit e tamo tek nekoliko dana. A Jemima bi mogla uspjeti s Bradom, jer kako stvari stoje, on se doista ini kao njezin ovjek iz snova, no upravo u ovom trenutku Jemima Jones ne provodi osobito dobar dan. Priznajmo, u takvim je stvarima sve relativno, i moda je to samo zato to je jueranji dan kojeg je provela s Bradom bio toliko savren daje danas neizbjena neznatna potitenost. No, barem je pronala nekoliko pria. Upravo je dovrila rad na kolumni, koju je uspjela skrpati od tekstova iz mjesnih novina, zajedno s osvrtom na restoran The Pepper, i kad svri s itanjem zakljui kako je u konanici poprilino dobro obavila posao. Da ne znate drukije, ne biste ni pomiljali daje Jemima veinu vremena provodila sama, jer Jemima je opisala Los Angeles kao utjelovljenje glamura i uzbuenja. to, pretpostavljam, moe biti istina. Samo, kad je rije o njoj, stvari su poneto drukije. Nakon to sve iita, nasloni glavu na ruke i uzdahne, razmiljajui o onome to se dogodilo danas neto ranije, kad je bila u teretani, pitajui se zato se Jenny doimala toliko usplahirenom. "Bok, Jenny", rekoh susrevi je u hodniku. Jenny se nije niti osvrnula. "Jenny?" Sad je dosta. Vie ne elim trpjeti ova sranja, a ve sam je odavna prestala aliti. No dobro, jutros, svejedno. Jenny se uz teki uzdah okrene. "to?" ree Jenny, zvuei kao da se dosauje. "U emu je tono tvoj problem?" Ve mije dozlogrdilo i bijah odluna u nakani da joj ovaj put ne dam da se izvue. "Zbilja bih rado podijelila svoje probleme s tobom" ree Jenny zajedljivo. "uj, doista se trudim biti ljubazna prema tebi, a ti si tako..." gotovo sam vikala od srdbe "... prokleto nepristoj-na. "Prokleto nepristojna, ma zbilja? Pa ne sjeam se da mi je reeno kako moram biti pristojna prema tebi." "Ja sam djevojka tvog efa, za ime Boga, i nije stvar u tome da mora, nego jednostavno nisam uinila nita ime bih te povrijedila i bilo bi lijepo kad bi pokazala malo pristojnosti." "To to si Bradova djevojka", ree Jenny zlobno naglasivi potonju rije "ne znai ama ba nita, barem to se mene tie. Misli da moe doletjeti ovamo s tom tvojom plavom kosom i mravim nogama, i sve preuzeti. E pa, ne moe." Page 162

Jemima J.txt "O emu to dovraga pria? Nita je ne elim preuzeti, dolazim ovdje samo jednom dnevno." "Zaboravi", ree Jenny odmahnuvi glavom. "Nisi mi draga, i nikad mi nee ni biti. Neka na tome ostane." I krene dalje. "Ne." Nisam si mogla pomoi, zgrabih je za ruku. "Ne elim samo tako ostati na tome." Jenny s prezirom pogleda moju ruku na njezinoj prije nego e je otresti, pribliiti mi se i vrlo polako rei: "Zato jednostavno ne odjebe od mene." Nekoliko je sekunda ostala na mjestu, oevidno uivajui u zgroenom izrazu mog lica, a potom je otila dalje, ostavivi me da stojim ukopana na mjestu tresui se poput pruta. Da sam bila kadra pronai Brada, bila bih mu rekla to se zbilo, rekla mu neka to rijei, da joj nogu, to bilo, no Brad nije bio tu, a Lauren nije bila doma, i meni samo preosta-de da se sama nosim s time itav dan i da, uzrujana sam. Povrijeena sam i uzrujana to me netko mrzi bez ikakva razloga, i premda sam ve bacila kroz prozor sve te nade kako u se s njom sprijateljiti, ipak ne podnosim svau. Meutim, ovo je krajnja granica do koje mogu biti izazvana i sad, to se mene tie, ovo znai rat. Odem u kuhinju gdje si natoim dijetnu Coca-Colu, a zatim se vratim u spavau sobu, popnem se na krevet i posegnem za daljinskim upravljaem no, dok sam se naginjala, aa se prevrne i dijetna se Coca-Cola razlije na sve strane po bijelim lanenim plahtama. Sranje! Odjurim u kuhinju po krpu, no ini se da, bez obzira koliko trljala, mrlja ne odlazi i znam da e Brad po-divljati jer voli da sve bude besprijekorno, no znam li uope gdje se nalaze iste plahte? Znam vraga! U posvemanjoj panici oajniki pretraujem ormarie u hodniku, ormarie u kupaonici, ormar u spavaoj sobi, no ne pronalazim nita pa nakon nekog vremena, osjeajui se kukavno i blesavo, uzmem telefon i nazovem teretanu. "Charlene? J.J. pri telefonu. Dobro sam. Ti? Je li Brad tamo? Oh? Na sastanku je? Moe li mi uiniti uslugu, moe li ga samo pitati gdje mu stoji ista posteljina, hitno je." Poekam nekoliko minuta, gledajui u mrlju, u mislima pourujui Charlene. "U ladici na vrhu ormara?" Preem pogledom po sobi i spazim ono na to misli. "Izvrsno, Charlene. Hvala. Da, i ja tebi elim ugodan dan", pa spustim slualicu, i taman kad krenem ustati, vraji telefon ponovno zazvoni, ovaj put je Lauren. "Upravo sam posvuda razlila dijetnu Coca-Colu, mogu li te kasnije nazvati? Moram promijeniti plahte." "Fuka plahte", ree Lauren. "Moram ti sve ispriati o svom danu iz snova. Zaljubljena sam." I otpone svoju priu 0 Billu, uspaljenom barmenu, i zbilja, fuka plahte, ovo je daleko vanije, rije je o mojoj prijateljici, zaboga, i plahte e morati priekati. "Zna ono kad upozna nekog i sve bude apsolutno savreno?" pita me Lauren. "Misli, kao stoje bilo s Charlijem?" "Ne", nasmije se Lauren. "Mislim na ono kao kad si klinka 1 doivi to nevjerojatno romantino iskustvo za koje ima osjeaj da se dogaa samo na filmu, a seks niti ne dolazi u pitanje jer nijedno od vas dvoje jo to ne inite." "Da." I u neku ruku razumijem to mi pokuava objasniti, iako nikad nisam iskusila neto slino kad sam bila klinka. Moja se tinejderska iskustva svode na utjehu u hrani i nepozivanje na tulume na koje bijahu pozvani svi koji su neto znaili. "Kunem se, ba tako je bilo s Billom. Upravo smo proveli najsavreniji dan", uzdahne Lauren. Prvo smo se nali na kavi u onom kafiu, mislim da je u Drugoj ulici, kafi Interactive? Page 163

Jemima J.txt "Da", klimnem. "Znam koji je to." "A zatim smo otili etati po plai i ponovno sam se osjeala kao tinejderica, prskali smo se u moru poput dvoje djece." Nasmijeim se, jer Brad i ja smo radili upravo istu stvar, vjerojatno i u isto vrijeme. "A onda smo otili na ruak." "Nemoj mi samo sad rei da ste bili u hotelu Shutters on the Beach." "Nismo", ree Lauren smetena. "Zato bismo ili tamo?" "Nije vano. Onda, kamo ste otili?" Lauren mi nastavi priati, a ja, nastojei ne brinuti o mrlji, potiem je smijehom i uzdasima odobravanja, a zatim nakon nekog vremena jedva postanem svjesna kako su zvukovi koji se posljednjih nekoliko sekunda uju u telefonu ne znae da je loa veza, nego znae da imam drugi poziv. "Priekaj" upadnem Lauren u rije. "Imam drugu liniju. Kako se uope rukuje ovom vrajom stvari?" Lauren mi objasni, ja uinim to mi je rekla i pritisnem gumbe za koje mi je rekla. "Halo?" "Opet ja", ree Lauren. "Sranje. ekaj, idem pokuati ponovno." "Halo?" "Ma kakvi, opet ja." "Oh, odustajem. Vjerojatno nekakav gnjavator trai Brada. Jednostavno se neu obazirati, hajde, nastavi priati to se dalje dogodilo." I Lauren nastavi. Jemima ni na kraj pameti nije bilo da je osoba koja ju je pokuala dobiti bio upravo Brad. Brad koji je zaboravio na svu svoju hladnokrvnost, smirenost, kalifornijsku pribranost. Brad koju je upravo u ovom trenutku zaslijepljen od panike i mahnito ponavlja biranje svog kunog broja, no uvijek mu iznova bude reeno kako je osoba na drugoj liniji te e mu uskoro uzvratiti poziv. to se naravno ne dogodi. "U vraju mater, podigni prokletu slualicu!" vriti on, privukavi na sebe zabrinute poglede uposlenika koji se motaju oko njegovog ureda. "Oh sranje!" povie, dograbivi kljueve automobila i izjurivi kroz vrata. "Brad?" ree Jenny, koja je s njim bila na sastanku o novom marketinkom planu. "Brad? to nije u redu?" Ona ustane, oito zabrinuta, no Brad se ne obazre nego nastavi trati. Izleti iz zgrade, uskoi u automobil i stisne gas do daske. Ne obazirui se na pjeake, ne obazirui se na ostale vozae, ne obazirui se na ogranienja brzine, izgledajui kako e svakog trena pretrpjeti srani napad. "U redu, draga", ree Lauren. "Vidimo se sutra." "Zna li kamo e te veeras izvesti?" "Ne znam i nije me briga. Moe li povjerovati daje zbog mene promijenio smjenu? Hvala Ti, Gospode, jer si me napokon spojio s pristojnim mukarcem." "Ne elim biti zloguka baba", kaem zloguko "ali, ne zvui li ti ovo nekako poznato? Mislim, to ako je uasan u krevetu?" "Nee biti", ree Lauren. "To se uvijek moe predvidjeti po nainu na koji se ljubi, a on se ljubi kao nitko na svijetu." "Mislila sam da se i Charlie dobro ljubio." "Bljak, uh, bljak", Lauren isputa zvukove guenja i bljuvanja, a ja se ponem smijati. "Lagala sam. Charlie se uasno ljubio." "Brad se divno ljubi." Page 164

Jemima J.txt "Aha, pa. I trebao bi." "Kako to misli?" "Netko tko tako dobro izgleda mora imati veliku praksu." "Nije on promiskuitetan tip," kaem neraspoloeno. "Nisam to ni mislila. Mislila sam kako se vjerojatno itavo svoje kolovanje pipkao po upama. Misli li da oni ovdje imaju upe?" "Ma kakvi. Mislim da oni to vjerojatno rade pod onim stvarima na kojim gleda bejzbol." "to? Oh, misli na one klupe." "Mmm. Mislim da oni to zovu otvorene tribine, ili neto slino." "Vjerojatno si u pravu. Onda, to radi veeras?" "Ne znam. No, ma to radila, vjerojatno nee biti ni priblino uzbudljivo kao tvoja veer." "Nadam se da si u pravu", ree Lauren uz smijeh. "uj, moram sad ii. Moram depilirati noge, pripremiti masku za lice, izblijediti brkove." "Pa ti nema brkove!" "Aha! Znai, ne vide se?" "Uinit e to, zar ne?" "Bogme, moe se kladiti da hou. Dosta mi je vie glumiti neosvojivu, a onda prekasno otkriti da te ne moe zadovoljiti. Ovaj put u se pobrinuti da je dobar u seksu od samog poetka." "Samo se ti pobrini za kondom." "Kondom? Ovo je Kalifornija, mala. Reem prste na rukavicama i koristim ih umjesto toga!" Prasnem u smijeh na samu pomisao. "Uivaj." "Hou! Nazvat u te odmah ujutro." I mi se pozdravimo, a ja ponovno pogledam na mrlju koja pak, na vlastiti mi uas, izgleda kao daje mogla procuriti i na madrac. U panici odem do ormara i posegnem gore ne bih li otvorila vrata, no ne uspijem ih dosegnuti, pa dovuem stolicu od toaletnog stolia i, oprezno odravajui ravnoteu, uspijem nekako otvoriti vrata. Posegnem rukom u ormar, a onda prekrijem glavu rukama jer pone ispadati hrpa stvari, za dlaku me promaivi, da bi zavrile na podu. "Jao", poviknem jer i nisu me posve promaile, jedan me je asopis okrznuo po elu i bogme boli. No dobro, plahte. Vidim ih posloene na dnu pa paljivo izvuem jednu prije nego u sii sa stolice kako bih pokupila stvari s poda. Kakvo je ovo sranje, uostalom? Ponem podizati novine, a onda mi neto zapne za oko i ja nogom odgurnem nekoliko primjeraka ne bih li bolje vidjela to je to. I sledim se. Ne. Ovo nije istina. Nekoliko trenutaka ini se kako je vrijeme stalo, i moram zatvoriti oi jer moda, moda je sve ovo grozan san i kad ih ponovno otvorim ovo e nestati i neu vie morati o tome misliti, jer nisam sigurna mogu li to podnijeti, nisam sigurna imam li dovoljno iskustva, dovoljno snage, a ak i da imam nisam sigurna bih li to mogla, i oh jebiga. Zato ja. Zato se ovo meni dogaa? I otvorim oi i ovo nije san, ovo je stvarnost, i mislim da u se pobljuvati, no nekim me udom znatielja potakne i umjesto da odjurim u kupaonicu ja stavim ruku na srce, koje tue otprilike milijun puta u sekundi, pa bez razmiljanja skliznem dolje na pod i ponem prekapati po hrpi asopisa. 27. poglavlje "Dakle ovo", ree Ben okrenuvi se prema Simonu i podiui au ampanjca "ovo je ivot." Page 165

Jemima J.txt "Bolje privei pojas", ree Simon iskesivi se. "Uskoro emo sletjeti." "Ne elim sletjeti", zavapi Ben. "elim zauvijek ostati u ovom zrakoplovu." Stjuardesa proe pored njih i nasmijei se Benu, koji joj uputi svoj najarmantni]i osmijeh i ponovno se okrene prema Simonu. "Vidi na to mislim? Prelijepe ene, besplatan ampanjac, ukusna hrana." "Ti si moe priutiti putovanje prvom klasom", proguna Simon. "S mojom bijednom plaom zavrit u u odjeljku sa stokom na usranim sjedalima i usranom hranom." "Nisam ja ovo platio", ree Ben. "Aha, ali ti si u boljoj klasi jer si slavan. Imam neki osjeaj kako ne kane unaprijediti prezaposlenog producenta Simona Mollovja samo zato to ima lijep osmijeh." "Ali ipak jesu", naceri se Ben. "Samo zato jer sam s tobom." Priveu svoje sigurnosne pojaseve i pripreme se za slijetanje. "Gdje emo odsjesti?" pita Ben. "Ah", ree Simon posegnuvi u svoju aktovku. "Dakle, zbilja se imamo ime ponositi. London Daytime televizija nas je kanila strpati u nekakav ofucani jeftini hotel, no uspio sam iskamiti izvjestan hotel po imenu Shutters on the Beach." Izvue brouru iz torbe i preda je Benu. "Zgodno, zar ne?" "Zgodno?" ree Ben dok zrakoplov poinje ponirati kroz nebo. "Bogme je prekrasan." "Bogme prekrasan", ponovi on prolazei kroz predvorje, ono isto predvorje kojim je, nema tomu dugo, prolazila i sama Jemima. Ben, muko kao muko, ne zamjeuje pojedinosti na nain kao Jemima, no nita manje ne uiva u neujnoj ljepoti mjesta. "Moram obaviti nekoliko poziva, a onda se moram sastati s producentom", ree Simon dok slijede nosaa prema liftu. "to misli da se naemo neto kasnije?" "Recimo", ree Ben pogledavi na sat. "Nisam siguran da e mi se veeras dati izlaziti, ve osjeam ozbiljne napade umora." "U redu", sloi se Simon ni sam previe raspoloen za izlazak. "Ako me veeras iznevjeri onda sutra, nakon to obavimo intervju, moramo se dobro opiti." "Moe", ree Ben nacerivi se. "Dobro." Ben je umoran, no istodobno i uzbuen, i ne mora on obaviti nikakve pozive, niti se ni sa kim sastati, nakon pola sata prebiranja po stotinama televizijskih postaja, on odlui otii u etnju. Nema pojma kamo e, no za to ni ne mari. Dovoljna je samo injenica to moe lunjati uokolo odjeven tek u traperice i obinu pamunu majicu, dovoljna je injenica to se u nekoliko minuta nakon naputanja hotela mimoiao s tri najljepe ene to ih je ikad vidio, dovoljna je injenica stoje doista ovdje, u Los Angelesu. Ben ne poznaje ovdanja prometna pravila. Ne zna da u Kaliforniji, ukoliko si ve toliko nesmotren da pree ulicu prije nego se upali zeleno svjetlo za pjeake, mogu te globiti. I evo ga sad, stoji najednom uglu ulice s gomilom ljudi, udei se zato nitko ne prelazi praznu cestu. Taman zakoraci naprijed kadli crni Porche kabriolet projuri ispred njega, promaivi ga za centimetar, i dok automobil grme-i nestaje u daljini, voza, nepojmljivo zgodan plavokosi mukarac, zaurla: "Idiote!" Ben nekoliko sekunda ostane ukopan na mjestu, drhtei, kad mu prie dugokosi mladi u irokoj odjei. "Ne prelazi dok nije vrijeme, stari", promuca on nastavljajui dalje svojim putem. "Oh", ree Ben pribravi se. "Hvala." Page 166

Jemima J.txt Ni sama ne znam to bih mislila. Ne znam bih li trebala biti prestravljena ili opinjena, smijati se od olakanja jer ipak nisam umiljala kako neto nije u redu, nisam bila luda, ili pak pobljuvati se. ini se kako je sve oko mene mirno. Jedino ega sam u ovom trenutku svjesna hrpa je fotografija i asopisa preda mnom. Osjeam se kao da sam oamuena, no ipak se ne mogu sprijeiti da ne gledam, kao da moram vidjeti, jer ako sve ne pogledam, moglo bi biti nestvarno. Posegnem i izvuem jedan od brojnih asopisa s hrpe. Golema i prpona! objavljeno je na naslovnici, vritei naslov preko slike ene koja se i ne da nazvati enom, vie groma-dom mesa. Potpuno je naga, kesi se u objektiv i iri noge, pretpostavljam ne bi li omoguila gledateljima da vide ono to bi inae propustili uslijed naborane koe, prostranstva sala koje bi inae do kraja prekrilo njezine genitalije. Isuse Kriste. Tko kupuje ovako neto? to ovo radi ovdje? U Bradovom stanu. Okrenem prvu stranicu i proitam uvod urednika, upuen onim mukarcima koji vole pozamane dame. Okreem svaku stranicu, i znate u to ne mogu povjerovati? Ne mogu povjerovati da se netko poput Brada moe paliti na ove goleme ene, pa kojeg onda vraga one rade u njegovom stanu? Prestravljeni dio mene ne eli dalje gledati, eli plaui pobjei pod majine skute i nadati se kako e veliki zloesti svijet nestati, ali drugi dio, onaj opinjeni, ne moe prestati listati stranice jer su te ene kao ja. One su ono to sam neko sama bila, samo to nikad nisam znala, kako sam tad izgledala, jer se nikad nisam usudila poteno pogledati u zrcalo. Znala sam se pretvarati da ako sama ne vidim salo, tada ga ni nitko drugi ne moe vidjeti. Samo, pomnije pogledavi, mogu vidjeti kako ove ene ipak nisu poput mene. Imaju izazovne, blistave osmijehe, zavodniki oblizuju svoje usnice dok gledaju u objektiv, ine se ponosne svojom debljinom, golemim poprsjima, prekomjernim strukovima, ali ne bi se smjele ponositi. Ili, moda ipak bi? Gubim li razum? Je li mogue da bi me mukarci i u ono vrijeme smatrali privlanom, unato svoj pretilosti? Svia mi se panja koju dobivam sad kad sam mrava i plavokosa, no je li se moj ivot doista toliko promijenio? Istina, osjeam se bolje, samopouzdanije, no i dalje sam ona ista osoba u nutrini i kad bih do kraja bila iskrena prema sebi ne bih rekla da sam sad mnogo sretnija, sva je ona nesigurnost koji sam imala kao debela jo uvijek prisutna, nikamo nije otila, ak i ako to zvui besmisleno. udna je to stvar to ljudi sude o meni na temelju mog izgleda, ba kao to su to inili i ranije, samo to sad donose posve razliite zakljuke, i istina je, imam deka, no ivot mi zasigurno nije bajkovit kao to sam mislila da e biti. Veinu sam vremena, iako sam u Los Angelesu, s Bradom, napokon to shvaam, silno usamljena. Daleko, daleko usa-mljenija nego to sam to bila doma, u Kilburnu. I to vie razmiljam o tome, to vie shvaam kako se nisam osjeala svojom jo otkako sam doputovala u Los Angeles. Osjeam se kao da igram neku ulogu, kao da sam postala toliko zadubljena u ulogu Bradove djevojke da sam zaboravila tko sam doista. Zapravo, ne osjeam se tako otkako sam ovamo doputovala. Kad bih bila posve iskrena, nisam se osjeala svojom jo otkako sam smravjela i nikad prije nisam shvaala kako mije prekomjerna teina sluila da zatitim samu sebe. Svrim s prelistavanjem asopisa, a onda podignem hrpu fotografija i polako ih, pomno, prouavam. Svaka od njih predstavlja golemu enu, i ba kad pomislim kako sam se okirala dovoljno za itav Page 167

Jemima J.txt ivot, ugledam neto to mi najednom sve pojasni i ne mogu si pomoi. Koliko god zvualo otrcano, prekrijem rukom usta i uzdahnem. Jer tamo, u svoj svojoj nagosti, stoji Jenny. Jenny, kako lei na Bradovom krevetu, zavodniki se osmjehujui u objektiv. Na krevetu na kojem Brad i ja tako esto vodimo ljubav. Lei tamo kao daje njezin. Nije ni udo. Nije ni udo to me mrzi. I sve mi postane zastraujue jasno. I sve poe sjedati na svoje mjesto, mui me jo samo jedna pomisao. Kojeg onda vraga Brad radi sa mnom? Zato mije rekao da me voli? Zato je elio da ostanem? Zato ja? Imam osjeaj da ako postoje neke poveznice, u mojoj glavi, onda se one uope ne slau. No, ne moram o tome predugo razmiljati jer najednom ujem kako se otvaraju vrata spavae sobe i Brad se nae na pragu. Znam da je on, ne udostojim se ak niti podii pogled, nije potrebno, i ekam da neto kae no on uti, sve to mogu uti zvukovi su njegova tekog disanja. Ostao je bez daha, trao je, jurio je da stigne na vrijeme i konano, nakon dugog muka, okrenem se kako bih ga pogledala, meutim ne gledam ga u oi, samo zurim u kapi znoja to se upravo poele slijevati niz njegovo elo. "To nije moje", prvo je to kae. Ja samo utim i ponem drhtati. Prizor je poput smrznutog kadra na filmu, nitko se ne mie, a ja najzad uspijem povratiti glas. "Pretpostavljam da si ih uvao za prijatelja." "Duga je to pria", ree on. "Ali to nije moje." "Brad", kaem tiho. "Nisam glupa." Brad proe prstima kroz kosu i sjedne na krevet, glavom zabijenom u ruke, i sve na to mogu misliti je kako se doima krivim. Kriv je. Kriv je. Kriv je. "Moda bi mi trebao rei o emu se ovdje radi", kaem samo to mi glas ne zvui poput mog, daleko je sabraniji, daleko mirniji, i itava se ova situacije ne doima mojom, proivljavam je kao izvan tjelesno iskustvo, kao film koji gledam u kinu. Brad dugo vremena ne govori nita, a ja ga ne potiem. Samo sjedim i ekam, dalje prelistavajui asopise, kao da sam u nekom snu. "Ne znam to bih rekao", ree on. "U redu." Glas mije hladan kao led. "Pomoi u ti. Jesam li u pravu kad pretpostavljam kako su ovo tvoje slike?" Brad kimne. "Znai stoji pretpostavka kako ih posjeduje jer te privlae ovakve ene." Brad slegne ramenima. "Privlae li te?" On ponovno slegne ramenima. "Privlae li te?" "Valjda." "Onda, bi li mi sad elio pojasniti ovo?" Izvuem Jennvnu fotografiju i stavim je pred Brada, koji zastenje i spusti glavu meu ruke, ba kao to sam maloas i ja sama, poput djeteta, kao da e sve nestati ako sklopi oi, kao da ako ne vidi mene ili optuujue dokaze, onda moda ni ja neu moi vidjeti njega. Tono znam kako se osjea. "Sad mi je barem jasno zato me ona mrzi", nastavim. "Nije ni udo to se osjeala prokleto ugroenom, nije ti mogla pozirati za tvoju nastranu porno kolekciju dok sam ja ovdje, zar ne?" "Nije tako", zauje se glas s vrata. Isuse Kriste. Danas ba nemam sree. Tamo, na pragu, stoji Jenny. Brad ponovno zastenje i prekrije oi. "Oh, zbilja", kaem. "Budui da se ini kako je Brad izgubio mo govora, moda bi mi ti mogla bolje objasniti kako jest." Page 168

Jemima J.txt "ao mi je, Brade", ree Jenny, preavi preko sobe do njega i stavivi ruku na njegovo rame. "Dola sam jer sam znala da neto nije u redu im si onako izjurio iz ureda. Jesi li dobro?" "Je li on dobro?" Ovo je za ne povjerovati. "Oprostite molim vas? Halo? Koga briga za njega, u ime Isusovo. elim da mi kae to je ovo?" \ Jenny letimino pogleda slike. "Dobro," ree mi, nemajui ni toliko pristojnosti da pokae barem nagovjetaj stida. "Zbilja eli znati to se dogaa?" "Da." Iako, najednom nisam sasvim sigurna. Jenny pogleda Brada. "Sve u joj ispriati", ree ali Brad na to ostane utjeti, ak se ne udostoji podii pogleda, samo ostane sjediti s glavom meu rukama. "Brad i ja smo zajedno ili u srednju kolu..." "to ste?" kaem. "Ne mogu vjerovati." "E pa, vjeruj", ree Jenny. "Nismo hodali", zastane. "U to vrijeme. Slegne ramenima." Ja sam izgledala uglavnom jednako kao i sad. Bila sam pretilo dijete koje su svi ismijavali. Jasno, imala sam ja svoje prijatelje, drutvene izopenike, mokljane, trebere s kojima se nitko nije htio druiti. Njezin se glas smeka pri pogledu na Brada. "Brad je bio kolski heroj. Bio je zlatni deko, zvijezda ragbi ekipe. Hodao je s glavnom navijaicom, a ja sam se zaljubila u njega onog trenutka kad sam ga ugledala." Nikad me nije primjeivao, jasno, ne na takav nain, no sjeam se kako je uvijek bio ljubazan, nikad nije zbijao grube ale na raun moje debljine, ili se smijao i vikao 'Debela' kad bih ula u razred. Znao je drugima govoriti da umuknu, da se ne ismijavaju mojoj debljini, govorio bi im da me ostave na miru, zbog ega sam ga samo jo vie voljela. Tek kad smo zavrili srednju kolu shvatila sam zato se zauzimao za mene. Tad je on ve dugo bio odsutan, bio je na koledu, dok sam ja ostala ovdje i zaposlila se kao tajnica. Radila sam s jednom enom, Judy, s kojom sam postala veoma bliska. Znala mije govoriti daje podsjeam na nju kad je bila mlada, a Judy je zaista izgledala poput mene, bile smo jednako debele. Jednog smo dana bile na poslu kad sam joj spomenula koju sam srednju kolu pohaala. "Sigurno poznaje mog sina," rekla je i iz novanika izvukla Bradovu sliku. Sjeam se kako sam u nevjerici zurila u fotografiju i, premda sam priznala da ga poznajem, nikad joj nisam rekla to sam prema njemu osjeala. Nakon to sam napustila taj posao, ostala sam u kontaktu s Judy i ona bi mi uvijek govorila kako on napreduje. Nikad nisam imala pravog deka, nikad nisam osjeala da se netko zanima za mene, ali ipak nikad nisam prestala sanjati da emo Brad i ja, nekim udom, jednog dana, biti zajedno. Prestala sam gledati fotografije. Ne mogu skinuti pogleda s Jenny, znam da bih je trebala mrziti, unitila mije ivot, ali ne mogu je mrziti jer, sjedei ovdje i sluajui njezin glas, sluam svoju ivotnu priu. "Judy mije znala govoriti o njegovim djevojkama" nastavi ona. "No te veze nikad nisu potrajale, a onda mije prije nekoliko godina rekla kako je doao u Los Angeles, otvorio teretanu i da trai asistenticu. Razmiljala sam i razmiljala o tome i znala sam da moram doi ovamo. Morala sam biti s njim." Znala sam, ak i ako se nita ne dogodi, da u jedino biti sretna u Bradovoj blizini, i tako sam napustila rodni grad i sjela na autobus za Los Angeles. Mislila sam da me se Brad nee niti sjetiti, no otila sam u njegovu teretanu, a on se zabezeknuo kad me vidio - na njezinom licu zaigra neprimjetan osmijeh na uspomene - i tog sam dana poela raditi za njega. Dva mjeseca kasnije imali smo uredsku zabavu i Brad me odveo doma. Uao je u Page 169

Jemima J.txt moju kuu i to je bilo to. Zaljubili smo se. Jenny zastane, a ja je sprijeim da nastavi, mislim da ne elim dalje sluati, ne elim sluati o njihovoj ljubavi. Samo elim uti odgovore na pitanja koja nisam postavila, no najzad mi sve pone sjedati na mjesto, itava ova grozna stvar, i moj glas izie u apatu. "Zato sam onda ja ovdje?" Jennynin se glas ponovno stvrdne. "Misli li daje u ovom gradu lako izgledati kao ja?" ree. "Misli da ne znam to ljudi misle o meni, to bi mislili o Bradu kad bi znali da smo nas dvoje zajedno?" I znate, koliko god bilo udno, poinjem je saalijevati. Poinjem razumijevati, jer, premda nisam dugo ovdje, ve znam koliko je povran Los Angeles, kako te ljudi prihvaaju samo ako si lijep. I mrav. "To je razlog zato si ti ovdje", uzdahne Jenny. "Jer je Bradu trebala djevojka koju e moi pokazivati. Trebao je neku plavokosu i mravu." Prezir u njezinu glasu udari me poput pljuske u lice. "Trebao je nekog poput tebe kako bi dokazao da je uspjean." "Ali zato si ti na to pristala?" I dalje apem, premda nisam sigurna zato. Moda stoga to ne mogu povjerovati u ovo to sam upravo ula, ili moda to ne mogu povjerovati u bol koju sve ovo izaziva. Ne samo u meni, nego i u Bradu. I u Jenny. "Zato to ga volim", ree Jenny jednostavno, a suza joj se pone kotrljati niz obraz. "Volim ga, i znam kako je ivjeti u ovom gradu, i razumijem zato mu je potreban netko poput tebe. Moram razumjeti. Nemam drugog izbora." "ao mije", Bradove rijei izgovorene su aptom i on podigne pogled, prema Jennynim oima. "ao mi je, Jenny." Pogleda u mene. "ao mije, J.J. Nisam te elio povrijediti, nisam mislio da e ikad otkriti." "to?" U ovo doista ne mogu povjerovati. "Mislio si da moe provesti ostatak ivota s obje?" On slegne ramenima. "Nisam znao to drugo da uinim." "Ne mogu vjerovati da sam ovdje," kaem, rijei izlete prije nego uspijem i promisliti. "Ne mogu vjerovati to sam sve ula." Podignem pogled prema stropu. "Zastoja?" pitam tiho. "Zato se sve ovo moralo meni dogoditi?" Pogledam u Brada. "Ovo je istina, zar ne?" kaem, jer na trenutak sam pomislila kako je moda Jenny sve izmislila, moda je pronala nain kojim me moe nepojmljivo povrijediti, pobijediti ovaj rat. No, zapravo, i ne moram ekati Bradov odgovor. U njegovim oima vidim da je sve istina i iz naina na koji gaje Jenny primila za ruku, a on je nije povukao, vidim da je sve istina. Ustanem i odem do ormara, ne obazirui se na njih i, dok poinjem izvlaiti svoju odjeu s vjealica i bacati je na krevet, nejasno sam svjesna kako su Brad i Jenny napustili sobu. Brad i Jenny. ak i same rijei, njihova imena, stvaraju mi muninu. No osim munine, ne postoji zapravo nikakav dugi osjeaj. Ne postoji gnjev, tuga, ak ni previe boli. Otupljenost. Osjeam samo otupljenost. Izvuem svoj koveg i krenem u njega trpati odjei, bacajui stvari jednu na drugu, ne trudei se slagati je, ili je ravnati, ili pritisnuti. Najednom me preplavi silna potreba da pobjegnem odavde. to bre mogu. Brad se vrati u spavau sobu. "Jenny je otila", ree njeno. "I ja takoer idem", kaem urno. "im se spakiram, idem odavde." "Ne mora nikamo ii", ree on. to? Jesam li upravo ula ono to mislim? "Jesi li ti skroz poludio?" "Hou rei, imam gostinjski sobu. Moe tamo spavati." "Ne budi smijean." "Kamo e Page 170

Jemima J.txt otii?" "Ne znam." I mada kanim im prije nazvati Lauren, nemam namjeru to podijeliti s njim. "uj", kaem Bradu "voljela bih da me sad ostavi na miru, ako se slae." "Slaem se", ree. "Hou li te ponovno vidjeti?" "isto sumnjam." I dok ga gledam shvaam kako je ovo prvi put da ga zaista vidim. Unato boli, prijevari, laima, i dalje je najzgodniji mukarac kojeg sam ikad vidjela. Ali izgled nita ne znai. Zgodan je. Pa to onda? I najednom mi svane kako je to sve to mi je kod Brada znailo. Lijep izgled. Pala sam na njegov izgled, a ne na ono to on jest. I, vanije od svega, pala sam na njega jer me elio. Bio je prvi mukarac koji je pokazao zanimanje za mene i bila sam polaskana, i mislim, oh, Boe, zato to nisam ranije shvatila, mislim da sam smatrala kako mu moram uzvratiti ljubav. Brad odlazi, a ja uzmem telefon kako bih nazvala zranu luku. "Voljela bih promijeniti datum leta za London", kaem djevojci na rezervacijama s druge strane linije. "Naravno, gospoo. Samo mi kaite koji je to let i za kad biste ga eljeli promijeniti." "LAX za London Heathrow. im je prije mogue. Moete li me staviti na veeranji let?" kaem joj broj leta i zadrim dah. "Mislim daje taj let popunjen, gospoo. Moete li ostati na liniji dok ne provjerim u raunalu?" Ostanem, a stopalo mi nestrpljivo tapka po podu dok ekam, kako mi se ini satima, da se djevojka vrati na vezu. "ao mi je, ali let je popunjen, no imamo jedno slobodno mjesto na sutranjem letu." "Hvala Bogu", uzdahnem od olakanja. "Jasno vam je kako e to biti po punoj cijeni." "to?" Pogrijeila je, zacijelo je pogrijeila. "Ali prije nekoliko tjedana sam promijenila let samo za sto dolara i kako sam shvatila to je bio sav troak." "Bojim se da nam je sad popis ispunjen, i vie nismo u mogunosti to raditi." "Koliko je dakle puna cijena?" "To bi bilo 954 dolara plus pristojba." Nije mogue da sam dobro ula. Stisnem slualicu i pro-apem: "to?" "954 dolara plus pristojba." "Ali ja si ne mogu to priutiti!" U glavi preraunavam koliko bi to bilo u funtama, to je otprilike 700 funta! Nema anse, nemam toliko novca. "ao mije, gospoo, to je navie to moemo uiniti." "Znai moram ekati ovdje do datuma kad mi je rezerviran let za doma? Ne mogu ponovno promijeniti let za sto dolara?" Ne mogu vjerovati to mi se dogaa, zbilja ne mogu. "Bojim se daje tako." "Zaboravite", uzdahnem. "Jednostavno u morati ostati ovdje Bogu iza nogu, nije li tako? Hvala." I spustim slualicu, osjeajui kako u svakog trenutka briznuti u pla. Lauren, moram nazvati Lauren, i zamislite uda, nema je doma. Vjerojatno je nekamo izala sa svojim barmenom, mislim, a onda mi sve postane jasno. Preputena sam sama sebi. Ponovno. Dola sam ovamo kako bih bila s Bradom i on me sad napustio i to je to, u nepoznatom sam gradu, s jedinom prijateljicom koja nije kod kue, i posve sam sama. Ne mogu si pomoi, ne mogu zaustaviti suze koje mi poinju kliziti niz obraze i kroz nekoliko sekunda gutam velike koliine zraka, ridajui poput kakva djeteta. Povuem Page 171

Jemima J.txt koljena gore prema grudima i obgrlim ih rukama, plaui kao da mi se srce slama. Prestani, pokuavam si rei. Nije on toga vrijedan, no ak i dok to mislim znam da ovdje nije rije o Bradu. Rije je o meni. Rije je o tome to sam mislila kako sam napokon pronala nekog s kim u dijeliti ostatak svog ivota, a onda shvatila da mu nisam dovoljno dobra. Rije je tome to sam mislila da kad si plavokos i vitak i savren odmah znai sreu, a onda sam otkrila kako je ivot pun razoarenja isto kao to je bio i ranije. Proe priblino sat vremena dok nisam isplakala sve suze i kad sam napokon prestala ostavim poruku na Laureninoj telefonskoj sekretarici. " J.J. je", kaem lagano tucnuvi. "Dogodilo se neto strano, moram negdje odsjesti. to god radila, ni sluajno me ne zovi kod Brada. Odlazim odavde i nazivat u te dok te ne dobijem. ujemo se uskoro." I spustim slualicu. 28. poglavlje Vuem svoj koveg niz hodnik, zahvaljujui Bogu to Brad nije promijenio miljenje i odluio me ispratiti. Toliko je teak da u vjerojatno unititi lea, no radije u svisnuti nego prihvatiti bilo kakvu pomo od njega. Odnesem koveg do ulaznih vrata i voza taksija izjuri i podigne ga umjesto mene. "Kamo?" pita, dok se smjetam na stranje sjedalo. "Nemam pojma." On se okrene i upitno me pogleda. "Ne znate kamo idete?" Odmahnem glavom i dok to inim pojave se prve suze, ali ne u bujici, tek se jedna usamljena suza skotrlja niz moj obraz. "Je li sve u redu?" pita on blago. "Da." Pokuam se nasmijeiti. "Bit u dobro." I neko vrijeme ostanemo sjediti dok on eka da malo doem sebi, i dok briem oi sjetim se oping centra u Santa Monici, tamonjeg restorana, i moje se nosnice ispune raznim mirisima i posve sam sigurna kako jedino to me u ovom trenutku moe utjeiti jest hrana. Mnogo hrane. Koliko god mogu pojesti. Neutaiva glad. Na taj sam osjeaj ve zaboravila, no sad me preplavljuje najvea enja za hranom koju sam ikad u ivotu osjetila, i za vau informaciju ne sjedim ovdje mislei na kupus salatu, ili kolae od rie, ili ak, jao, pecivo. Sjedim ovdje mislei na suha rebarca. Na singapurske rezance. Na tjesteninu. Na kolae prelivene eerom i lagom. -v I to vie mislim o tome, to ivahnije postaju slike sve dok gotovo da mogu omirisati hranu, okusiti je, uti je kako me mami iz daljine. "Santa Monica oping centar", uputim vozaa ni najmanje ne marei za svoju opsesivnu dijetu bez masnoa i kolesterola. Nije me briga. Samo se trebam najesti. "Jeste li sigurni da ete biti dobro?" ree on dok ja poinjem vui koveg po stubama oping centra. "Sigurna sam", kaem mu i otvorim ulazna vrata. Odakle poeti kad ste nakanili uivati u najobilnijem prederavanju svog ivota, a pred vama se nalazi izbor od gotovo svake vrste hrane iz itavog svijeta? Zapravo, nije ni vano, jer kanim kuati sve, pa ponem sendviem iz delikatesne trgovine. Ne gnjavim se pronalaenjem slobodnog mjesta za jednim od stolova, jednostavno ostanem stajati pored pulta trpajui u usta sendvi od dimljene govedine i rie, jedva osjeajui okus. Zatim se uputim prema polici s hamburgerima, gdje zaobieni burgere i umjesto njih odluim se za prene krum-pirie. Page 172

Jemima J.txt Zaustavim se pred policom s kineskom hranom i naruim singapurske rezance sa suhim rebarcima i ipak odluim sjesti jer je daleko lake zubima kidati meso s kostiju kad sjedite. Kako je slasno. Kako je slasno. Kako je slasno. Odem u pekaru i kupim vreicu od est vruih, svjeih peciva s cimetom i za minutu ih sve strpam u usta. to dalje? Pogledam oko sebe, puna eluca, ali znam da jo nisam ni poela ako elim ispuniti, praznu rupu u svom srcu. Duan sa slatkiima. Napunim ogromnu papirnatu vreicu slatkiima, svih vrsta koje moete zamisliti, i prije nego i iziem iz duana, ve trpam punu aku u usta bez da uope osjetim okus. Odlazim iz oping centra i odvlaim koveg do telefonske govornice u blizini, otkopavi dva gumba na svojim siunim kratkim traper hlaicama, koje sad bolno pritiu moje meso, i dok biram broj trljam si trbuh ne bih li odagnala bol od tolike koliine hrane i proklinjem samu sebe to sam obukla kratki bijeli top umjesto iroke majice kojom bih mogla prekriti svoj grijeh. "Lauren?" "Bila sam toliko zabrinuta!" urla Lauren kroz slualicu. "Nita mi sad ne priaj, samo dovui svoje dupe ovamo." "Oh, hvala ti, hvala ti, hvala ti." "Ne budi glupa", ree Lauren. "emu slue prijatelji?" Benu se inilo kako je satima etao po Santa Monici. Otkrio je kako je najivahnija Trea ulica, i jo uvijek pokuava prijei preko injenice kako postoji virtualni Supermar-ket, kompjuterski duan u koji ue, spoji se, i narui iz kompjutera to god ti srce poeli. Zaustavio se na kavi u kafiu Bames & Noble i neko vrijeme tamo sjedio uivajui u kapucinu i pogledu na ljude. Kanio je kupiti knjigu, ali nije uspio pronai nita doli knjiga o filmovima te je stoga pokupio mjesne novine to ih je netko ostavio na stolu do njegovog i dokono ih prelistavao. Nakon nekog vremena on se odlui vratiti u hotel. Skrene iza ugla i proe pokraj telefonske govornice i, djetinjast kakav ve je, on zadri oi zalijepljene na savreni pogled na pozadinu ene za telefonom. Zato ovakvih ena nema u Engleskoj, misli on, upijajui obline njezine dobro oblikovane stranjice i preplanulih, miiavih bedara, zlatne koe istaknute hlaicama od ispranog trapera i bijelim kratkim topom. Ben proe pokraj nje i okrene se, nadajui se kako e joj vidjeti lice iza grive pramenovima proarane plave kose, no djevojka se okrenula na drugu stranu, a Ben se sam sebi nasmijei i odeta natrag u hotel. "Kriste, izgleda uasno", ree Lauren otvorivi vrata. Osjeam se uasno i, odgurnuvi Lauren u stranu, drei ruku na ustima, naas spazim sebe u zrcalu i moja zlatna koa vie nije zlatna, nego vie u nekoj udnovatoj nijansi zelene. "Tamo naprijed", ree Lauren pokazujui niz hodnik. "Brzo." Posrui proem mimo nje i sruim se na koljena pred zahodskom koljkom. Nadolazi suena govedina s riom. Nadolaze singapurski rezanci sa suenim rebarcima. Nadolaze preni krumpirii. Nadolaze peciva od cimeta. A naposljetku, nadou i slatkii. Nakon to sve izie, nakon to vie nita nije ostalo, stavim ruku na zahodsku dasku dok mi iz oiju i nosa i dalje curi, i postanem svjesna kako Lauren stoji iza mene, njeno mi masirajui lea. "Evo ti", ree Lauren, pruajui mi papirnate maramice. "Idem ti donijeti au vode." Vrati se i pomogne mi osoviti se na noge. "Oh, jadna ti" ree. "Sva drhti." Odvede me do kaua, potom odjuri u spavau sobu i vrati se s dekom, koju omota oko mene. Page 173

Jemima J.txt Lauren nita ne govori, samo sjedi pored mene i obgrli me rukom, a ja naslonim elo na njezino rame i najzad me pone preplavljivati ok i bol, a ovo je upravo ono to mi treba, da me netko pazi, da me mazi poput djeteta, da osjetim sigurnost i zatitu nakon dugo vremena. "to kae na alicu vrueg, slatkog aja?" ona najzad progovori, a ja kimnem. "Prava si Engleskinja", uspijem prozboriti uz osmijeh nakon to se Lauren vrati s dvije alice iz kojih se puilo. "Nisam ba prava Engleskinja. Nee unutra nai nimalo mlijeka ili eera. To je dijetni nadomjestak i umjetno sladilo. Onda," ree sjedajui "to se dogodilo." Ispriam joj. Sve. Lauren samo sjedi razjapljenih usta i kad sam dovrila priu oekujem njezinu reakciju, ali ona nije kadra progovoriti ni rijei. "Reci neto", molim je. "Ne mogu", ree Lauren. "Jebote." "Znam." "Jebote", ponovi. "Aha." "Jebote." "Lauren!" "Oprosti. Jednostavno ne znam to bih rekla. Ne mogu vjerovati. Ovo se ne dogaa u pravom ivotu, zar ne?" "Tako sam i sama mislila, no bojim se da se ipak dogaa." "Kakav gad", uzdahne Lauren. "Da." "I kakva gadura." "Ne znam ni sama", slegnem ramenima. "Vjerojatno e pomisliti da sam skroz skrenula pameu, ali zna to? Zapravo mi ih je ao. Hou rei, muno mi je to sam u sve to zapala..." "Primijetila sam", ree uz osmijeh Lauren. "Aha, pa. Ali pomisli samo kako joj je sve to moralo biti uasno." "Zbilja jesi skrenula pameu", ree Lauren s nevjericom. "Moda, ali znam kako je biti u njezinoj koi. Jedino to ne mogu povjerovati kako se on odnosi prema njoj." "Halo? J.J.? A to je s nainom na koji je postupao s tobom?" "I to takoer." "Dakle. Hvala Bogu to si se rijeila tog smea, to je sve to ti mogu rei." "U pravu si. U pravu si. Znam da si u pravu." "Da nastavim s otrcanim frazama?" Kimnem. "Nije on jedini na svijetu." "Mukarci su kao autobusi." "Riba smrdi od glave." "Kakve sad to ima veze s iim?" Lauren slegne ramenima. "Ne znam, ali imaj na umu kako sto baba ini..." "Daj, Lauren." Gurnem je i ona se nasmije, jer zna da se sad ve osjeam malo bolje. "Vidi", ree Lauren. "Nije sve tako crno kao to izgleda," i obje prasnemo u smijeh. "To je ve bolje", ree Lauren. "Moe ovdje ostati koliko god to eli." "To je drugi problem", kaem neutjeno. "Danas sam pokuala zamijeniti zrakoplovnu kartu, no ne mogu se vratiti ranije ako ne platim punu cijenu." "Pa koliko e onda ostati?" "Otprilike dva mjeseca." Ovo me zbilja poinje plaiti. "Mogla bih pronai neko mjesto za stanovanje, moda kakav stani ili neki jeftini hotel. to naravno ne mogu budui da nemam novca." Page 174

Jemima J.txt "Molim? Iako ja imam savreno udoban kau? Ostaje ovdje, besplatno, jer ja imam vie nego dovoljno za nas obje. Kraj prie." Hvala Bogu. To je u pravo ono u to sam se nadala da e rei. "Lauren, to bih ja bez tebe?" "Kad smo ve kod toga, to bih ja bez tebe?" ree Lauren uz osmijeh. "Ali kako u zaraditi novac? Mislim, imam kolumnu u Kilburn Heraldu i tu bijednu plaicu, ali to nije ni priblino dovoljno." "Pa ti si novinarka, J.J. Novac bi ti trebao biti najmanja briga. Ponajprije, mogu nagovoriti urednika svog asopisa da ti povjeri zadatak." "to?" "Aha. Moe napisati tekst o zgodnim gadovima." "Misli, da ispriam svoju priu?" "Ne sasvim. Moe spomenuti osnovne crte, no sauvat emo cijelu priu za dublje razmatranje koje, naalost ne odgovara mom asopisu. Za ovaj tekst moe pisati poneto u prvom licu, no proiri temu, recimo kako ljudi sude o drugima na osnovu izgleda, kako smo zaslijepljeni poudom, kako se lako zaljubiti u neiji izgled, a ne u osobnost." "Za tvoj asopis?" Lauren kimne. "Jesi li sigurna da e to htjeti?" Ona ponovno kimne, dok ja ve zamiljam prizor kako otvaram asopis i vidim svoju sliku, svoje ime ispisano velikim slovima, a pomisao polui eljeni uinak jer ve poinjem osjeati kako se ipak imam emu radovati. "Ne brini. Znam da to moe. Dalje," ree uzimajui svoj adresar "kanim nazvati londonsku redakciju Cosmopolitana i ponudit e im priu o ljubavima preko Interneta, a tada e ispriati cijelu priu. Svaku pojedinost." "Zar me ne bi mogli tuiti?" "Misli li da gad i kuka itaju englesko izdanje Cosmopolitana? Svejedno, sve to mora uiniti je promijenit imena i sve si rijeila. J.J., ne mora brinuti zbog novca. Ovdje postoji na tisue tema o kojima moe pisati i njima puniti sve asopise i dnevne novine u Londonu. Promisli malo, u Los Angelesu si. U gradu gdje ive sve zvijezde, zato samo poduzmi prvi korak i dogovori neke intervjue. Nita lake od toga." Doista se poinjem osjeati bolje. Neizrecivo bolje. "A u meuvremenu, dok ne bude radila, to e biti veina vremena, ti i ja emo se ludo provoditi. Jebe sve. Mi smo dvije prelijepe slobodne engleske cure i svijet nam je pod nogama." "Tako je", podignem svoju alicu. "Svijet nam je pod nogama. Nazdravljam u to ime." "Dakle," ree Lauren "to kae da ponemo ve veeras?" "to da ponemo?" "Ludo se provoditi." "Hoe rei da ne izlazi s Billom, pohotnim barmenom?" "Otkazat u mu. Ti i ja idemo vani." "Lauren", odmahnem glavom i dalje ne mogavi povjerovati kako netko moe biti toliko ljubazan. "Ne elim da mu otkazuje. Iskreno govorei, ovo me je sve do kraja iscrpilo. Veeras se samo elim sklupati pred televizorom i gledati program." "Dobro", ree Lauren. "Onda emo se sklupati i gledati televiziju." "Ne." Glas mi je odluan. "Znam to osjea za Billa i nema anse da mu otkae. Shvati ovo u najboljoj namjeri, Lauren, veeras elim biti sama." Potpuna la, no znam da u se snai i nema razloga da upropastim i Laureninu veer. Page 175

Jemima J.txt "Jesi li sigurna?" Lauren je sumnjiava, ali zadovoljna. "Sigurna sam", kaem. "Dobro. Imam gomilu hrane u hladnjaku i slobodno se poslui. Idem skoiti pod tu, a onda, to kae da ti napravim lijepu vruu kupku?" "To zvui divno", i zbilja samo to se moram prisiliti ne razmiljati o posljednjem putu kad sam bila u kupki, s Bradom, i to smo nakon toga radili. Prije nego e otii, Lauren pred mene poreda itav asortiman kutijica, staklenki i tuba. "Ovo su," ree ona ozbiljnim glasom "moja djeica. Budi dobra prema njima", pa mi poalje poljubac i izgubi se. Odvrnem poklopac svake kutijice, svake staklenke i svake tube i duboko udiem. Pouavam pakiranja, itam kako e ti svaka dati mlai izgled koe, guu kosu, vre tijelo. Ulijem u vodu pola boice pjenuave kupke od badema, na oi stavim krike krastavca, a vrui vlani runik omotan je oko moje, balzamom natopljene, kose. A nakon to sam se istrljala jednim od Laureninih velikih pahuljastih runika, odem do kuhinje i otvorim vrata hladnjaka. Hura! Za nekog tko je tako mrav kao Lauren, ovdje je neobino velika koliina hrane. Bez razmiljanja izvuem pladanj sa sushijem, tetrapak jogurta, i celofanom omotanu ve pripravljenu piletinu. No tu se ne zaustavljam, premda sam svjesna kako bih morala. Izvuem paket gotove salate, sir, i dijetne kolaie. Spazim spremnik za kruh i posegnem unutra gdje se privremeno smjestila truca od integralnog brana. A onda sjednem za kuhinjski stol i jedem. I jedem. I jedem. I jedem. "Oh zdravo", ree Ben nadajui se kako je dobio pravi broj jer je na telefonskoj sekretarici snimljen muki glas, a nema sasvim povjerenja u te Jemimine cimerice, iako je Lisa, ona s kojom je razgovarao, zvuala normalnije od one druge blesave plavue. "Nadam se da sam dobio pravi broj. elio bih stupiti u kontakt s Jemimom Jones. Ben Williams pri telefonu, njezin stari prijatelj iz Londona. Nekoliko dana u biti u Los Angelesu pa bih se volio vidjeti s tobom, ovaj, s njom, stoga ako je ovo pravi broj i Jemima je tu, molio bih da me nazove u hotel Shutters on the Beach. Hvala", i odloi slualicu. Leim u krevetu i znam da bih trebala osjeati grizoduje zbog koliine hrane koju sam pojela, meutim, ne osjeam. Hrana iz oping centra se ne rauna jer to se mene tie pobljuvala sam je prije nego je imala priliku pretvoriti se u salo, a veeras je, pa... veeras. Dobro, priznajem da sam pala u iskuenje ponovno povratiti, ugurati prst duboko u grlo i rijeiti se sve hrane, ali to nije rjeenje. Kao ni pre-deravanje, uostalom. Kako bilo, ranije povraanje nije bilo samo zbog hrane, mislim daje podjednako bilo uzrokovano dananjim okom, spoj oboga, a sad se doista osjeam bolje. I dalje se osjeam usamljenom, ali imam Lauren, hvala Bogu, i vjerujem joj, vjerujem da e sve biti u redu. Prelazim rukama preko trbuha, osjeajui kako se neznatno naduo i zahvaljujem Bogu to sam toliko vjebala, to nigdje na tijelu nemam naslage oputene koe, a onda se sjetim vremena kad sam bila doma, u Londonu, i kad mi je trbuh bio ogroman. Kad mije trebalo deset minuta da ga poeem s jedne strane na drugu. Dobro, ne ba deset minuta, ali znate to elim rei. Sjetim se kako sam se svojom debljinom i salom sluila ne bih li se skrila do svijeta, ne bih li skrila svoju seksualnost, ne bih li skrila samu sebe, i znam da unato tomu to sam na neki udan nain osjeala sigurnost ne elim ponovno postati takva. Moj trbuh ni najmanje ne slii onome to je neko bio, ali dok ga milujem shvaam kako nije ni udubljen, onakav kakav je jo otkako sam stigla u Los Angeles i zapravo, da Page 176

Jemima J.txt budem sasvim iskrena, prilino sam zadovoljna injenicom stoje neznatno zaobljen. U redu, znam da bi se nakon utro-struenog vjebanja kroz nekoliko dana ponovno izravnao "Jesi li sigurna?" Lauren je sumnjiava, ali zadovoljna. "Sigurna sam", kaem. "Dobro. Imam gomilu hrane u hladnjaku i slobodno se poslui. Idem skoiti pod tu, a onda, to kae da ti napravim lijepu vruu kupku?" "To zvui divno", i zbilja samo to se moram prisiliti ne razmiljati o posljednjem putu kad sam bila u kupki, s Bradom, i to smo nakon toga radili. Prije nego e otii, Lauren pred mene poreda itav asortiman kutijica, staklenki i tuba. "Ovo su," ree ona ozbiljnim glasom "moja djeica. Budi dobra prema njima", pa mi poalje poljubac i izgubi se. Odvrnem poklopac svake kutijice, svake staklenke i svake tube i duboko udiem. Pouavam pakiranja, itam kako e ti svaka dati mlai izgled koe, guu kosu, vre tijelo. Ulijem u vodu pola boice pjenuave kupke od badema, na oi stavim krike krastavca, a vrui vlani runik omotan je oko moje, balzamom natopljene, kose. A nakon to sam se istrljala jednim od Laureninih velikih pahuljastih runika, odem do kuhinje i otvorim vrata hladnjaka. Hura! Za nekog tko je tako mrav kao Lauren, ovdje je neobino velika koliina hrane. Bez razmiljanja izvuem pladanj sa sushijem, tetrapak jogurta, i celofanom omotanu ve pripravljenu piletinu. No tu se ne zaustavljam, premda sam svjesna kako bih morala. Izvuem paket gotove salate, sir, i dijetne kolaie. Spazim spremnik za kruh i posegnem unutra gdje se privremeno smjestila truca od integralnog brana. A onda sjednem za kuhinjski stol i jedem. I jedem. I jedem. I jedem. "Oh zdravo", ree Ben nadajui se kako je dobio pravi broj jer je na telefonskoj sekretarici snimljen muki glas, a nema sasvim povjerenja u te Jemimine cimerice, iako je Lisa, ona s kojom je razgovarao, zvuala normalnije od one druge blesave plavue. "Nadam se da sam dobio pravi broj. elio bih stupiti u kontakt s Jemimom Jones. Ben Williams pri telefonu, njezin stari prijatelj iz Londona. Nekoliko dana u biti u Los Angelesu pa bih se volio vidjeti s tobom, ovaj, s njom, stoga ako je ovo pravi broj i Jemima je tu, molio bih da me nazove u hotel Shutters on the Beach. Hvala", i odloi slualicu. Leim u krevetu i znam da bih trebala osjeati grizoduje zbog koliine hrane koju sam pojela, meutim, ne osjeam. Hrana iz oping centra se ne rauna jer to se mene tie pobljuvala sam je prije nego je imala priliku pretvoriti se u salo, a veeras je, pa... veeras. Dobro, priznajem da sam pala u iskuenje ponovno povratiti, ugurati prst duboko u grlo i rijeiti se sve hrane, ali to nije rjeenje. Kao ni pre-deravanje, uostalom. Kako bilo, ranije povraanje nije bilo samo zbog hrane, mislim daje podjednako bilo uzrokovano dananjim okom, spoj oboga, a sad se doista osjeam bolje. I dalje se osjeam usamljenom, ali imam Lauren, hvala Bogu, i vjerujem joj, vjerujem da e sve biti u redu. Prelazim rukama preko trbuha, osjeajui kako se neznatno naduo i zahvaljujem Bogu to sam toliko vjebala, to nigdje na tijelu nemam naslage oputene koe, a onda se sjetim vremena kad sam bila doma, u Londonu, i kad mi je trbuh bio ogroman. Kad mije trebalo deset minuta da ga poeem sjedne strane na drugu. Dobro, ne ba deset minuta, ali znate to elim rei. Sjetim se kako sam se svojom debljinom i salom sluila ne bih li se skrila do svijeta, ne bih li skrila svoju seksualnost, ne bih li skrila samu sebe, i znam da unato tomu to sam na neki udan nain osjeala sigurnost ne elim ponovno postati takva. Page 177

Jemima J.txt Moj trbuh ni najmanje ne slii onome to je neko bio, ali dok ga milujem shvaam kako nije ni udubljen, onakav kakav je jo otkako sam stigla u Los Angeles i zapravo, da budem sasvim iskrena, prilino sam zadovoljna injenicom stoje neznatno zaobljen. U redu, znam da bi se nakon utro-struenog vjebanja kroz nekoliko dana ponovno izravnao te da je ovo ispupenje tek privremeni ishod veeranjeg prederavanja, no to ga vie milujem to mi se vie svia. Izgleda zaokrueno, enstveno, enski. Nakon nekog vremena ustanem, znatieljna da vidim kako izgleda u zrcalu pa odem u Laureninu spavau sobu i izvuem veliko ogledalo sebi suelice. Svuem majicu preko glave i stojim tamo, naga, promatrajui se. Promatram svoju zategnuto, miiavo tijelo, sad toliko tanko da vie nalikujem djeaku negoli eni. Preem rukama po ravnim grudima i sjetim se kako su neko bile bujne, tako sline kao kod onih ena koje sam danas vidjela na fotografijama. Tako sline Jennvnima. Ne. Ne elim o tome misliti. Letimino pogledam svoj struk, divei se kako je uzak, i pokuam se utipnuti za meso, ali ne mogu, tek uspijem uhvatiti nekoliko milimetara koe. Stoga odem u krevet i odluim kako se vie neu pre-deravati, no ne kanim vie doputati da me opsjeda elja za mravou. Mislim daje krajnje vrijeme da se malo opustim i uivam u ivotu. I pretpostavljam kako e moja teina biti onakva kakva bi i trebala biti. to kaete na ovo otkrie? 29. poglavlje "Tko su svi ovi ljudi?" Ben tiho pita Simona, dok ih vode prema prostoriji, navodno poznatoj pod imenom Skrovite. "Filmski producent, asistentica, agent. Sam Bog zna." "Ali to e svi oni ovdje?" proape Ben. "Mislim, pa ovo je samo vraji televizijski intervju." "Znam", aptom mu odvrati Simon. "ovjek bi pomislio daje elimo ubiti." "Gdje je ona, uostalom?" "Asistentica kae da e sii za koji trenutak." "Isuse. Moe li uope zamisliti koliko ona zarauje? Pogledaj samo ovo mjesto!" Ben sa strahopotovanjem pilji po zgradi, velikoj vili u meksikom stilu smjetenoj visoko na brdu ponad Santa Monice. "Ovo je Skrovite?" ree Ben uz smijeh, jer je zamiljao omanju, ugodnu prostoriju, neto nalik knjinici, neto potpuno opreno prostranoj bijeloj sobi u kojoj se trenutano nalaze on i Simon. Simon klizi preko kamenom poploanog poda prema francuskim prozorima u udaljenom kraju sobe. "Doi vidjeti ovo, Bene", ree gledajui na bazen u obliku srca ukopan u brdo, ukraen kamenjem, kipovima i fontanama. "Mislim da sam u krivom poslu", ree Ben pridruivi mu se. "Mislim da jesi", ree Simon. "Mislim da sam i ja." "Mogu li van ponuditi neto za pie?" Deki se okrenu kad asistentica Alexije Aldrige kroi u sobu. Simon blago gurne Bena i kae ispod glasa: "Dupli viski s ledom?" "To bi bilo divno", ree Ben. "Ledeni aj?" pita ona. "Izvrsno", ree on. "Ledeni aj?" opetuje Simon, s gaenjem pogledavi Bena. "Ledeni aj? U ledenom aju nema vrajeg alkohola, zar ne?" Page 178

Jemima J.txt "Imam neki osjeaj da alkohol ne bi bio posve primjeren", Ben se nasmije. Simon provjeri na svoj sat. "Bolje da se spustim dolje do ulaznih vrata, ekipa samo to nije stigla." Ben ode do ormara s knjigama, traei nekakav nagovjetaj o privatnom ivotu Alexije Aldrige, neto o emu javnost moda jo ne zna, premda misli kako je to teko mogue. Ben je uvjeren kako postoji vrlo mala ansa da iskopa neku fantastinu injenicu o njoj, neto to e zajamiti naslov-nice svih tabloida. Ben je sino ponovno iitao isjeke iz novina i to ih je vie itao to je vie poeo itati izmeu redaka. Pretpostavio je kako Alexia Aldrige ne podnosi holivudske igrice. Kako je zapravo zastraujue bistra i rijetki su ti mukarci koji se mogu nositi s njom. Pretpostavlja i daje silno zatvorena osoba i, da ne mora zbog publike povremeno davati probrane intervjue, zakljuala bi se u svoju prelijepu kuu i ne bi uope izlazila, osim ako ne snima film. Nadalje pretpostavlja kako je veoma nesigurna, to je iznenaujue za nekog tako mladog, tako lijepog i tako talentiranog, te da skriva tu nesigurnost bahatou po kojoj je toliko glasovita. Naposljetku, pretpostavlja i to kako e napustiti ovu kuu silno zaljubljen u Alexiju Aldrige. Ormar za knjige je pomno odabrana kolekcija djela iz umjetnosti, psihologije i suvremene literarne fikcije. Ben nije iznenaen, to je klasini odabir svih osoba koje je ikad intervjuirao. Ono to ga iznenauje, meutim, dok izvlai knjigu o umjetniku Egonu Schieleu, to je daje nedvojbeno iitana. To to stranice imaju ui i neznatno su savijene, to to ju je netko oito pohlepno proitao, od korice do korice. Ben se okrene zauvi kako netko ulazi u sobu. "Oprosti to me nije bilo ovoliko dugo", ree Simon uvodei snimatelja i ton-majstora u prostoriju. "Boe." Ben stavi ruku na srce. "Na trenutak sam pomislio da je ona." "Mogu se ja i pretvarati", ree Simon napuivi usnice i zatreperivi trepavicama. "Gdje je ona dosad, uostalom?" ree Ben. "Zato joj toliko treba?" "Holivudske su glumiice", ree Simon sjedajui i nato-ivi si malo ledenog aja "jo gore od kazalinih glumiica." Naiskap ispije aj prije nego e dodati: "Dragi moj. Mmm", ree, zagledavi se u au. "Ovo je vraki dobro, mislim." Sat kasnije ekipa je postavila svoju opremu i sad besposleno stoje pogledavajui na svoje satove. Vrata se otvore. To je ponovno asistentica. "Ne bih vas elio gnjaviti, ali postoji li ansa da emo uskoro vidjeti gospoicu Aldrige?" ljubazno upita Ben. "Kao, ove godine", promumlja Simon, neujno tako da ga ova ne moe uti. "Oh, ao mije", ree asistentica. "Trebala bi vam se vrlo brzo pridruiti. Upravo dovrava s odijevanjem." Pola sata kasnije oni i dalje tamo sjede. "Ovo je definitivno est sluaj, zar ne?" ree Ben. "Ma naravno daje", ree Simon samo to ne zvui onako samouvjereno kao ranije. A onda dvadesetak minuta kasnije, ba kad su se prestali nadati, asistentica dojuri unutra i skloni ae i pladanj. "Dolazi", ree a oni ustadoe kako bi je pozdravili. Nita nije moglo pripremiti Bena na nepojmljivu privlanost Alexije Aldrige. Ona je ljepotica, ali ne klasine ljepote. Usta su joj neznatno iskrivljena, na nosu joj je mala kvrga, ali zrai tako da niti jedan od mukaraca ne moe skinuti oi s nje. Na sebi ima pripijene svijetlo zelene hlae, bijeli lampavi demper, goleme koliine Page 179

Jemima J.txt minke koje ostavljaju dojam kako uope nije naminkana, a kosa joj je besprijekorno poeljana. Ona je savrena, pomisli Ben koji je, na nekoliko trenutaka, toliko oaran upoznavanjem s pravom pravcatom holivudskom zvijezdom da se ne moe pomaknuti, ne moe govoriti, ne moe uiniti nita drugo doli piljiti u nju. "Gospoica Aldrige?" Simon je prvi koji se uspio pribrati. "Zadovoljstvo nam je upoznati vas. Ja sam Simon Molloy, producent i redatelj. A ovo je", ree "Ben Williams, na voditelj." "Oduevljen sam to sam vas upoznao" ree Ben rukujui se s njom. "I ja vas", ree ona mazno gledajui ga ispod obrva, a Simon pogleda u ostatak ekipe pa podigne pogled prema nebesima. I tako oni poee snimati, a Ben joj pone postavljati pitanja. Sjedi u golemom bijelom naslonjau suelice Alexiji, koja se pak sklupala na kauu, jednu ruku odmarajui na svom ramenu, a drugom se zatitivi ovivi je oko koljena. "Dakle, recite nam neto o vaem najnovijem filmu", pone on odravajui razinu profesionalnosti, nastojei je opustiti prije nego prijee na pitanja osobne prirode, jer valja mu zadobiti njezino povjerenje, a Ben vrlo dobro zna kako e trebati neto vremena dok se to povjerenje ne izgradi, no nalazi kako mu je teko usredotoiti se na bilo to, ona je naprosto toliko lijepa. Alexia pone govoriti svojim glasovitim grlenim glasom, a Ben samo sjedi i kima glavom, ali ne uje nita od onoga to govori, izgubio se u njezinim krupnim, smeim oima. Razgovaraju o filmu - zato se odluila snimiti nisko-budetni film i odrekla se svog uobiajenog viemilijunskog honorara; to je pomislila kad je prvi put proitala scenarij priu o slobodnoj djevojci koja eli pronai ljubav, no ne razlikuje poudu od ljubavi, i umalo je ne izgubi jer ne shvaa to je pronala, i kako se osjea nakon pohvalnih kritika; jer je film, ba kao i svi ameriki filmovi, ve krenuo s prikazivanjem po Sjedinjenim Dravama dok e u Engleskoj premijera ugledati svjetlo dana tek kroz nekoliko mjeseci. "Znam da ste vrlo zatvoreni kad je rije o vaem ljubavnom ivotu", riskira Ben dok Alexia ohrabrujue kima "no biste li rekli kako ste na izvjestan nain povezani s likom u filmu?" "Mislite, traim li radije strast nego ljubav?" Ben kimne. "Mislim daje veoma teko odrati vezu, osobito u filmskoj industriji", otpone ona. "I mislim da se ovjek vrlo lako moe zanijeti glamurom, uzbuenjem, strau. Ali pogledajte samo holivudske brakove, oni vrlo rijetko potraju, a drim da je stvar u tome, ba kao to to misli i moj lik u filmu, stvar je u tome da se treba teiti prijateljstvu, a ne strasti." "Znai li to kako vas privlae vai muki prijatelji?" Alexia se nasmije. "Dakle, u tome je fora. Naalost, tek moram sklopiti prijateljstva s mukarcima koja bi se mogla pretvoriti u neto vie, no ne odustajem od traenja." "Znai, trenutano niste u vezi?" Ben umalo da se ne zarumeni postavivi ovo pitanje, jer zvui tako osobno, a samo pitanje nije za dobrobit gledatelja, nego za njegovu. "Nisam. Ona odmahne glavom i nagne se malo naprijed, zavodniki se osmjehnuvi." I iskreno govorei, sretna sam stoje tako. Silno sam zauzeta poslom i imam dosta bliskih prijatelja, i zbilja osjeam, prvi put u ivotu, kako mi nije potreban mukarac da me do kraja ispuni. "Tada ste oito poprilino povezani s likom kojeg glumite." Tako je, Bene, dovedi razgovor na neto ugodnije tlo. Page 180

Jemima J.txt "Apsolutno", kimne ona. "Pretpostavljam da sam kao mlaa zbilja teila za tom iskonskom strau, ali kako sta-rite tako se i mijenjate, i sad bih voljela misliti kako traim neto dublje." "to mislite, na koji ste se nain promijenili?" Volim je, misli Ben, i dalje oparan njezinom ljepotom, ona je savrena ena za mene. "Mnogo sam svjesnija vlastite osobnosti. Mislim kako napokon shvaam to me ispunjava. Daleko sam oputenija sama sa sobom, vjebam jogu, meditiram, vjerujem u snagu vizualizacije i koristim je. esto." Ona zastane i naas podigne pogled prema stropu. "No mislim da je najvanije to to sam nauila kako njegovati dijete u sebi i upravo je to ono to sam promijenila." "Dijete u sebi?" ree Ben, osjetivi se pomalo glupavo, jer nema blage veze o emu to ona pria. "Apsolutno", kimne ponovno. "Dijete u sebi. Ono usamljeno, uplaeno, nesigurno dijete koje ivi u svima nama." "Ovaj, da", ree Ben uz uobiajenu britansku rezervira-nost. "Tono. Dakle, na koji ste nain pronali, ovaj, dijete u sebi?" "Pohaam te fenomenalne seanse ponovnog roenja" gorljivo e ona "i pomou njih ponovno doivljavam traumu roenja, doista mogu osjetiti ok i uas izlaenja iz maternice na ovaj svijet, to je u potpunosti promijenilo moj ivot." Ben samo sjedi i gleda je, ne posve razjapljenih usta, no onaj pogled ljubavi to se oitovao u njegovim oima pri poetku intervjua rapidnom brzinom poinje iezavati. Uvijek postoji neka vraja kvaka, misli on. Prelijepa je, slobodna i puna psiholokih sranja. Kvragu. "Ali zacijelo nekome poput vas nije potrebno prolaziti kroz neto kao, ovaj, ponovno roenje?" drzne se upitati. "Sve je to lana slika," ree ona "ja sam zapravo posve obina. Odlazim u supermarket, u oping, u etnje. Ja sam poput svake druge osobe." Aha, pomisli Ben, upravo zato su nam trebali mjeseci da s tobom dogovorimo intervju. Upravo se zato, zapravo, i gnjavimo intervjuirati te. Zato to si tako obina. "Prepoznaju li vas na ulici?" "Povremeno", ree ona. "Ali vjerujte, kad eem okolo bez imalo minke i s bejzbol kapicom izgledam sasvim drukije. Divno je kad ti ljudi prilaze i govore kako se dive onome to radi, ali katkad to zna biti prava gnjavaa ukoliko te samo ele dotaknuti ili ti se pribliiti." "Je li vas to ikad zabrinjavalo?" "Nedavno se zbio jedan incident, o kojem dosad nisam nita govorila. Jedan me je momak poeo pratiti," ree ona polako. "Znao je gdje ivim i poeo mi je slati pisma. Prvo mi je govorio kako sam mu draga, zatim kako me voli, i na kraju pisma su postajala sve udnija i udnija da bi zavrilo time to me elio oeniti." Hvala Ti Boe, pomisli Ben, znajui daje ovo pria koja e puniti novinske stupce, Alexia Aldrige ima svog vlastitog uhodu. "Je li vas to plailo?" "Da," kimne "i naposljetku je poeo slati pakete i govoriti kako zna gdje sam, s kim sam i to radim, i poeo je ludjeti od ljubomore. U zadnjoj poruci koju sam primila rekao je da ako me ne moe imati, tada me nee imati nitko drugi i da e me ubiti." "to se dogodilo s njim?" "Priveden je na ispitivanje i to je bilo prvi put u nekoliko mjeseci da sam uspjela mirno Page 181

Jemima J.txt spavati. No trebat e proi dugo vremena prije nego se rijeim tog osjeaja da neprestano moram gledati preko ramena. Pretpostavljam," slegne ramenima i nasmijei se "kako je to neka vrsta profesionalnog rizika." Ben uhvati Simonov pogled, a ovaj mu namigne i podigne paleve. "Mislim daje vrijeme da se razgovor polako privede kraju", ree asistentica, ustajui. "Gospoica Aldrige ima dogovoren sastanak." "Sve je u redu, Sandy", ree Alexia Aldrige, odmahnuvi joj. "Imam jo nekoliko minuta. elite li nastaviti?" Ben pogleda u Simona, koji odmahne glavom. "Mislim da je bilo dovoljno", ree Ben. "Mogli bismo zavriti razgovor poeljevi vam sreu." To i uine, a Alexia se osmijehe svojim slavnim osmijehom pa im zahvali, a oni se krenue pakirati. "Bilo mije zadovoljstvo", ree ona kad je intervju zavrio i rukujui se s Benom, poprilino dugo zadravi njegovu ruku u svojoj, nakon to je snimateljska ekipa napustila prostoriju. "Voljela bih da sam imala neto vie vremena na raspolaganju." "Bili ste izvrsni", ree Ben i dalje pokuavajui shvatiti zavodi li to ona njega, no najednom mu to prestade biti vano. Iako bi to silno godio njegovom egu, sav taj razgovor oko ponovnog roenja potpuno je promijenio nain na koji ju je promatrao. "Moda se ponovno sretnemo u Londonu?" ree ona. "Oh, apsolutno. To bi bilo divno." "Evo", ree pruajui mu svoju posjetnicu. "Ovo su moji brojevi. Nazovite me." "Oh", Ben je zapanjen. "U redu." "Zapravo," nastavi ona "zanima me jeste li veeras slobodni. Voljela bih kad biste mogli ostati na veeri." "Mislite cijela ekipa?" ree Ben, samo provjeravajui. "Ne." Nasmijei se svojim majim osmijehom. "Ne budite blesavi. Samo mi. Vi i ja." Milijun je misli odjednom, ini se, prohujalo Benovom glavom. Ona je Alexia Aldrige! Sviam joj se! Kakva pria! Ovim bih se mogao napajati godinama! Ali, obeao sam ekipi da u veeras izii s njima! Ne bi mi zamjerili! Ona se pre-serava! Ali, ona je Alexia Aldrige! Ali, ima li to smisla!? "Ovaj, to bi bilo divno", najzad ree. "No, veeras izvodim ekipu u izlazak, naporno su radili i ne mogu ih tek tako iznevjeriti." Njezin se osmijeh stvrdne. "O.K. Nije vano. Ali ujte, zbilja biste me trebali nazvati, sve vie i vie vremena provodim u Londonu i voljela bih vas ponovno vidjeti. Poznajem jednog sjajnog iscjelitelja u Londonu za kojeg mislim da bi vam mogao doista pomoi da se nauite voljeti sebe. Moram vas upoznati." Alexia je, ne znajui, zabila posljednji avao u svoj vlastiti koveg. "To bi bilo tako krasno", ree on i poljubi je u obraz, spremi njezinu posjetnicu, okrene se i zakoluta oima prema Simonu dok ona naputa prostoriju. "Jesi li ti skroz poludio?" s nevjericom ree Simon, koji je potajice prislukivao itav razgovor. "Ona te eli, stari. Odbio si Alexiju Aldrige. Ti si jebena budala." "Simone!" aptom ga prekori Ben. "Pa uo si je, sve to sranje o ponovnom roenju i iscjeljenju. Ona moda je Alexia Aldrige, ali to je ena s dugog planeta." "Pa to onda? Ovo je za ne povjerovati," Simon odmahuje glavom. "Alexia Aldrige i ti sije odbio." "U redu", ree Ben skupljajui svoje stvari. "Prekrasna je. Prelijepa je. Ali pria sranja. ak i da sam ostao na veeri, 0 emu bismo nas dvoje razgovarali? O posmrtnoj regresijskoj terapiji? Ne bih rekao. To Page 182

Jemima J.txt bi samo bila lijepa pria za ispriati prijateljima, a to me zbilja ne zanima." "Ne zanima te eva?" "Ne s osobom s kojom ne mogu razgovarati." Simon se namrti na Bena. "Zna to? Ba si ti neki udak. Svejedno, pria o uhoenju je bila pravi posao. estitam." Pljesne Bena po leima. "Mislim da nam je, nakon svega, svima potrebno jedno poteno opijanje. Sandy?" On ode do asistentice, koja se jo mota po sobi. "Ima li neki prijedlog kamo bismo mogli otii veeras, nekakav bar ili restoran?" "Jasno. Kakva vas mjesta zanimaju?" "Neka na kojim je dobra zabava, gdje je oputena atmosfera?" "Gdje ste odsjeli?" "U Santa Monici." "Zato ne biste povirili u Schatzy on Main? To je restoran u vlasnitvu Arnolda Schwarzeneggera i tamo je zbilja zabavno, a ula sam daje i hrana izvrsna." "Sjajno. Hvala." I s tim rijeima oni joj zahvale na svemu 1 napuste kuu Alexije Aldrige. "I dalje te ne razumijem", ree Simon, vozei prema hotelu. "to se tu ima razumjeti? U poetku sam mislio kako je prekrasna, no im je poela trabunjati one gluposti odmah sam se ohladio." "Ipak." Simon na trenutak promisli. "Nepojmljivo je je-bozovna." "Ukoliko si u filmu praskanja s zvijezdama." "Sto jesam." "U svojim snovima." "To je otprilike jedino mjesto", prizna Simon dok se Ben smije. "A veeras emo se toliko opiti da emo pokuati po-valiti koju zvijezdu." "Hoe rei, ti e se toliko opiti i pokuati povaliti koju zvijezdu." "Aha. enskog roda, naravno. Prije nego to se zabrine, uope me ne privlai." "Bogme mije drago to to ujem." "Kako se sad osjea?" Upravo smo se vratile doma nakon velike doze oping terapije. Za Lauren, meutim. Jer si ja, ne moram ni govoriti, u ovom trenutku ne mogu priutiti niti bejzbol kapu i, premda je Lauren velikoduno ponudila da mi kupi demper u kojeg sam se na prvi pogled zaljubila, odbila sam. Ve je i previe uinila za mene. "Lauren, hoe li me molim te prestati zapitkivati svakih pet minuta kako se osjeam!" "Samo sam zabrinuta za tebe, to je sve." "Dobro sam. Zbilja, dobro sam." "Onda, ide li ti se veeras negdje?" "Definitivno." "U redu. Zna gdje sam mislila da bi nam moglo biti zabavno? Schatzy on Main. To je restoran od Arnolda Schwar-zeneggera i navodno je sjajno mjesto za slobodne ene." "Ali ti ima svog Billa barmena." "to znai da preostaje ti. A uostalom, samo zato to sam sino s njim spavala." Prestane govoriti, sklopi oi i pree jezikom preko usnica. "Mmm, ipak, samo to ne znai da sam vezana." "Hoe rei da jo nisi isplanirala vae vjenanje?" "Ne, ali napokon, sutra je novi dan." Ekipa se odluila protiv restorana Schatzy on Main. "Previe minkerski", jauknuli su nakon to ih je Simon izvijestio kamo su ih uputili, tako da su snimatelj i ton-majstor Page 183

Jemima J.txt otkrili autentian britanski pub i sad skau od sree na pomisao o autentinom britanskom svijetlom pivu. Simon je nesretan. Ne eli on iznevjeriti svoju ekipu, ali s druge strane, on svake veeri u tjednu odlazi u autentine britanske pubove kad je doma i jednostavno ne vidi oko ega je nastala strka. "Ne brini", ree mu Ben kad mu je Simon pokucao na vrata i rekao mu da su spremni na polazak. "Moemo kasnije svratiti na to drugo mjesto. Jo malo pa sam gotov" ree. "Samo moram obaviti jedan telefonski razgovor", pa podigne slualicu i ostavi jo jednu poruku za Jemimu. "Tko je ta maka?" zapita Simon. "Ne bi te odvie zanimala", ree Ben uz osmijeh. "Samo jedna stara prijateljica koja je trenutano ovdje" i dok sputa slualicu najednom mu se u glavi ukae vrlo jasna slika Je-mime i postane mu jasno kako je zapravo silno eli vidjeti. Oni ostave automobil i pjeice se upute prema pubu i kroz nekoliko minuta ve grle svoje krigle i sjede u skupini oko istroenog okruglog stola od hrastovine u kutu. "Nije toliko loe", ree Ben kojemu se poinje sviati ovo mjesto. "U redu je", ree Simon koji je ve svjestan kako ne postoji ni najmanja nada da e na ovakvom mjestu vidjeti neku poznatu osobu, a kamoli je poeviti. I tako, drutvance od etiri mukarca, sjedi i razgovara o Alexiji Aldrige, a ostatak vremena ispune traevima s televizije. Brbljaju o Benovoj kolegici voditeljici, novinarima istraiteljima, producentima, ak i o Diani Macpherson i, premda podbadaju Bena s glasinama, on vrsto dri jezik za zubima. I svakih dvadesetak minuta jedan od njih ustane, ode do anka i donese dekima jo jednu rundu. U deset sati snimatelj pone zijevati. "Vraje vremenske zone", ree trljajui oi. "Idem ja natrag u hotel." "to misli?" Simon pita Bena. "Jesi i dalje raspoloen za taj Schwarzeneggerov restoran?" "Mislim da nisam", ree Ben koji se zarazio snimateljevim zijevanjem. "Mislim da sam i ja spreman za krevet." "Oh, ma daj, Bene" ree Simon. "Ne moe me sad razoarati." "Dobro", protiv volje e Ben. "Ali samo na jedno brzo pice. I bude jedno brzo pie, jer govorei istinu, ni sam Simon vie nije toliko zagrijan. Stoje za ankom, ne mogavi pronai slobodna mjesta, i ispijaju svoj viski. "Boe", ree Ben prelazei pogledom po prostoriji. "ene su ovdje nevjerojatne." Simon slijedi njegov pogled koji se zadrao na dvjema enama to sjede za stolom u kutu prostorije. Obje su spustile glavu, zadubljene u razgovor, a onda plavua, ta boanstvena, preplanula, nasmijeena plavua, zabaci glavu natrag i glasno se nasmije. Ba udno, pomisli Ben. Mogao bih se zakleti kako sam ve negdje uo taj smijeh. Zatim odmahne glavom, nastojei dokuiti to lije tako poznato u tom smijehu, no ne dosjeti se, a uostalom nema anse da poznaje tu enu. Na alost. Svejedno, neprestano pogledava prema njoj, jer doista je lijepa, no ona ne podie pogled prema njemu, niti jednom, odvie je zaokupljena razgovorom sa svojom prijateljicom. Vjerojatno je deko eka kod kue, misli Ben, jer posve je oito kako nije dola ovamo pokupiti kakvog mukarca. "U redu", ree dovrivi svoje pie. "Da krenemo odavde?" Page 184

Jemima J.txt Ne osjeam se tako dobro kao to tvrdim, ali ne osjeam se ni toliko loe. Nevjerojatno kako te troenje novca, osobito onda kad ga nema, moe oraspoloiti. Osim toga, silno je zabavno biti u Laureninom drutvu, odnosno, daleko je zabavnije nego biti s Bradom, i svaki put kad pomislim kako me drao, kako me je ljubio, moram se prisjetiti koliko je zapravo bio povran, kako nikad nisam imala osjeaj da je stvarna osoba. A ova je veer, dok sjedimo ovdje za stolom u kutu bara Shatzy on Main, savrena. Upravo ono to trebam. Znam da nas je Lauren kanila napiti onako kao to smo bile one veeri u Pepperu, no veer je ispala daleko mirnija. Istina, obasipali su nas pogledima, no pretpostavljam kako e dvije slobodne ene u prepunom baru uvijek privlaiti pozornost, ipak nitko nas nije gnjavio, i lijepo je samo ovako sjediti, pijuckati pie i opustiti se, kako to ovdje kau. A to vie vremena provodim s Lauren, to mi postaje sve draa. Toliko je otvorena, toliko topla, toliko odana, i doista imam osjeaj kao da je godinama poznajem. ini se kako razumije upravo ono to mislim, kao da zna to u rei prije nego uope otvorim usta, i ini se kako uvijek tono zna to rei i kako postupiti. Uzmimo, primjerice, veeras. S obzirom na njezinu pijanu raskalaenost od prije neku veer, bijah zabrinuta kako e cijelu veer oijukati okolo, no da budem posve iskrena ona gotovo da nije pogledala nijednog mukarca ovdje, a bila je tu nekolicina iznimnih primjeraka. Znam to, sjedim suelice prostoriji. Nije da toliko obraam pozornost, odvie sam zauzeta smijanjem na njezine prie i prianjem svojih vlastitih. No onda se dogodi neto sasvim neobino. Upravo sam zavrila s pripovijedanjem prie o Sophie, o onoj noi kad je bila Benova oprotajna zabava i kako se Sophie pretvarala daje Benova djevojka, kadli podignem pogled i spazim dva mukarca koja upravo naputaju restoran. Moje srce prestane kucati jer jedan od njih, onaj vii, izgleda tono kao Ben. "to je bilo?" pita me Lauren. "Izgleda kao da si vidjela duha." "Ne, to nije mogue." Ustanem i pokuam ga jasnije vidjeti, ali tu je toliko mnogo ljudi i, kad uspijem pronai dobru perspektivu, sve to mogu vidjeti njegova su lea kako nestaju kroz vrata. Ista graa, ista kosa, ali naravno to nije Ben. Ben je zauzet statusom zvijezde u Londonu. "Nije nita", uzdahnem ponovno sjevi i svim srcem poeljevi da je to bio on. "Samo sam mislila da sam vidjela nekog koga poznajem, ali sam se prevarila." 30. poglavlje Ben je Williams sino spavao poput bebe i jutros se probudio osjeajui se fantastino. Jedina je nejasna mrlja na njegovom obzorju to to mu Jemima nije uzvratila poziv. Zna on kako je bio nemaran kad je rije o njihovom prijateljstvu, zna daje trebao odravati kontakt i, premda dio njega brine kako je ipak dobio pogrean broj, drugi dio brine kako mu moda nije oprostila to je tek tako nestao iz njezina ivota. Ipak, nije ba toliko zabrinut, samo bi bilo lijepo da je vidi, a sutra odlazi. Pita se bi lije ponovno nazvao, no tri bi poziva, zakljui, bila ve pomalo pretjerana. Stoga, danas ima slobodan dan na raspolaganju i zna on to mu valja raditi, neto neopisivo turistiki poput posjeta Disneylandu ili Universalovom studiju, no kad se raspitao na recepciji oni ga izvijestie kako mu do tamo neizostavno treba automobil, a Simon ga je odvezao kod mehaniara, to znai da je danas preputen sam sebi. Ovo je blesavo, pomisli, nakon to se istuirao. Nalazi se u najglamurozni)'em gradu na svijetu i ne zna to bi radio pa se na kraju odlui spustiti do plae. Roleri su tamo u svojoj punoj snazi i Ben se pita bi li i sam iznajmio role i pokuao voziti, no jedna je stvar praviti budalu od sebe u Hyde parku nedjeljom ujutro gdje su i svi ostali Page 185

Jemima J.txt amateri; praviti budalu od sebe u Los Angelesu gdje svi koji su na koturaljkama ostavljaju dojam kao da su se na njima i rodili, neto je posve drugo. Zato on samo ee po plai i uputi se prema pristanitu. Na putu natrag proe pored knjiare i, unato tomu to mu se neki dan nije posreilo, ima neto u toj knjiari to mu govori kako je to mjesto vie po njegovom ukusu, kako postoji velika vjerojatnost da pronae neto od pristojne fikcije, pa Ben ue unutra i ve kroz tri minute pronae dvije knjige - dva romana prvijenca mladih amerikih spisatelja za koja jedva eka da ih pone itati. I, nakon to je otiao do pulta i sad eka da mu blagajnica provjeri Visa karticu, on se trgne. Zacijelo nije, to ne moe biti... Ali naravno, ipak je. Upravo ona plavua koju je vidio sino, ovaj put je sama, i ba odlazi iz knjiare. Gotovo da je nije prepoznao, no vidio je njezin osmijeh, a to je osmijeh koji, ak i nakon kratkog letiminog pogleda od sino, ini se nikako ne moe istjerati iz misli. Pouri, pouri, daj, daj, misli on dok blagajnica odugovlai iza pulta. Ben je nestrpljivo pogleda, potom vrati pogled na plavuu, koja se ba zaustavila pokraj vrata kako bi pogledala knjigu u izlogu. Ovo je sudbina, pomisli on. Od svih knjiara u itavom Los Angelesu ona je morala biti ba u ovoj. I jo vanije, u knjiari! Voli knjige! Mogla bi biti pametna kao to je i lijepa! Ponovno podigne pogled. Nestala je. Ben dograbi knjige, dograbi svoju karticu i izjuri kroz vrata. Eno je tamo, ta boanstvena bedra klize niz ulicu. On se izmie ljudima to krivudaju po ulici, i stigne upravo na vrijeme da vidi kako ulazi u automobil, i na izvjestan nain to vjerojatno i nije tako loe jer, zastoje tako mahnito slijedi, to bi joj uope rekao da ju je zaustavio, dostigao? Kvragu, opsuje. To je bilo to. Vie je nikad neu vidjeti. "Hvala to si mi posudila svoj automobil", doviknem od-bacivi kljueve na stol u dnevnoj sobi. "Nema problema. Jesi li nala to si htjela?" "Samo sam otila malo pretraivati po knjiari, kupila sam nekoliko novih romana." "Hej, J.J.?" "Da?" Odem u Laureninu sobu i sjednem na krevet dok ona isprobava novu odjeu koju je juer kupila. "Sjea se onog ala kojeg si imala na sebi kad smo se upoznale?" njezin je glas ve poprimio moleivi ton. "Kojeg? Onaj zeleni od svile?" "Da..." Lauren zacvili s nadom. "eli ga veeras posuditi?" "Da..." ponovno zacvili, ovaj put uz vragolasti osmijeh. "Dobro, ali uvaj ga kao zjenicu oka, to mi jedna od najdraih stvari. Pretpostavljam kako eli da ti ga odmah donesem tako da moe vidjeti kako ti stoji?" "Moe li?" Otvorim svoj koveg i kopam po gomili odjee. Nije tamo. Otvorim ladicu koja mi slui za moje donje rublje. Nije ni tamo. Traim po kupaonici, spavaoj sobi, ak i u kuhinji. Gledam ispod kaua, iznad kaua i iza kaua. Nema ga. "Oh, sranje." S osjeajem malaksalosti, shvaam kako tono znam gdje je. Ostao je visjeti na vratima Bradove spavae sobe. "Jesi li ga negdje zagubila?" Lauren ue iz spavae sobe. "Nisam. Vraja je stvar ostala kod Brada." "Ne brini." Laurenino se lice snudi. "Ne moram ga zapravo staviti." Page 186

Jemima J.txt "Briga me za tebe! To je moj najdrai al." "Hoe li da ga nazovem?" "O moj Boe, pravi si aneo. Bi li doista to uinila?" ak i spoznaja kako e Lauren razgovarati s njim stvori mi laganu muninu i dok je gledam kako odlazi do telefona poinjem drhtati. Ona s njim obavi kratak i ravnoduan razgovor u kojem je on izvijesti kako je al kod njega te kako e joj ga ostaviti u teretani. ujem je jo kako govori: "Uh huh. Uh huh. Uh huh. Dobro. Rei u joj. Bok." "to je rekao? to je rekao?" Na Laureninom licu pojavio se iroki osmijeh. "Jemima Jones, ovo je zasigurno tvoj sretan dan." "Zato?" I dalje drhtim. "Dobila si poruku, dobila si poruku", Lauren pone pjevuiti, ustavi i pleui po dnevnoj sobi u ritmu svog neobinog pjesmuljka. "Od koga?" Lauren prestane pjevati pa zastane ne bi li postigla dramatian uinak prije nego e objaviti vijest u najboljoj maniri Johhnvja Carsona: "Od... Bena WILLIAMSA." Moja se vilica razjapi. "I to nije sve. ON JE U LOS ANGELESU! I ne samo to, ODSJEO JE U HOTELU SHUTTERS ON THE BEACH\" "Znala sam", vrisnem. "Kako sam samo znala. Bilo gdje bih prepoznala tu frizuru i ta lea. On je ovdje. Iza ugla. Daj mi taj telefon. ODMAH!" Drhtanje se, dodue, pogoralo, ali Ben je tu! Moj Ben! Moja ljubav! ekam da me u hotelu prespoje, molei se da je jo uvijek tu, da se nije vratio doma, jer nikad u ivotu nisam neto snanije eljela nego da jo ove sekunde vidim Bena Williamsa. A telefon zvoni, i zvoni, i zvoni. I ba kad me pone naputati nada, netko podigne slualicu i glas bez daha, glas koji sam neko poznavala kao svoj vlastiti, izgovori: "Halo?" Progutam slinu, osjeajui kako mi srce tue, pitajui se zato sam tako ostala bez daha kad nikamo nisam trala, i potrudim se govoriti polako, smireno. "Bene? Jemima je." "Jemima! Jo uvijek si ovdje!" I umiljam li to, ili on zvui istinski oduevljen to me uje? "Ne mogu vjerovati da si tu!" kaem, udei da kaem neto pametnije. "Ne mogu vjerovati da se toliko dugo nismo uli", ree on udei da kae neto pametnije. A onda oboje ponemo uglas priati, tako sam ushiena, on je tu! On je tu! Odmah iza ugla! "to ti radi ovdje?" oboje kaemo uglas, prije nego emo se zaustaviti i prasnuti u smijeh. "Neu ti to priati preko telefona", ree Ben. "uj, ima li vremena danas popodne?" "Imam." Za tebe uvijek imam vremena, Bene. "to kae da se naemo?" "To bi bilo divno." "to misli da se naemo odmah? Mogli bismo zajedno provesti ostatak dana?" "To bi bilo divno." "Gdje emo se nai?" Na trenutak promislim, a onda predloim kafi odmah iza ugla njegovog hotela. "Vidimo se za petnaest minuta" kaem. "Dogovoreno." Oh moj Boe, vrtim se okolo po Laureninom malenom staniu poput dervia. to odjenuti, to odjenuti? Navuem nekakve pripijene crne hlae, bijelu lanenu koulju i par Page 187

Jemima J.txt bijelih tenisica. Oko struka opaem pojas od krokodilske koe i tresem glavom gore-dolje ne bih li dobila onaj seksipilni, upavi, tek-iz-kreveta izgled kose. "Nalazim se s Benom!" neprestano vritim Lauren, na koju je, ini se, prelo moje oduevljenje, te u ovom trenutku skae gore-dolje po krevetu i pljee rukama. "Je li te on ve vidio ovakvu?" najednom zapita Lauren, dok ja nanosim zavrni sloj rua za usnice. "Kakvu?" "Mravu." Ne. O Boe. Pa on nema pojma. Toliko sam nervozna, to e pomisliti, to e rei. Samo odmahnem glavom. "Bit e zaprepaten", nasmije se ona. "Ja u te odbaciti. Hajde. Sve e biti u redu. Zapamti, to je samo Ben, tvoj stari prijatelj." "Tono tako. To je Ben!" Skoimo u automobil i Lauren stisne gas do daske, tri minute kasnije izlazim iz automobila, ozbiljno zabrinuta da e mi leptirii u trbuhu izazvati onu istu muninu kao i moja prederavanje od prije neku veer. Ben nije tamo. Neko vrijeme sjedim za stolom u kutu i pogledavam na svoj sat, stavivi sunane naoale ne bih li prikrila nervozu i sprijeila da Ben spazi uskovitlane osjeaje, i najzad, nakon to mi postane dosadno besposleno sjediti, odem do anka kako bih naruila kapuino. Stojim tamo kadli zaujem kripu ulaznih vrata pa polako okrenem glavu da vidim tko je, i to je on. To je Ben. A moje se srce okrene naopake. Je li uope mogue da Ben bolje izgleda? Da ga je televizija jo vie proljepala, obavila ga onom aurom samopouzdanja koja mu je prije nedostajala? Za jedan siuni trenutak u Laureninom stanu pomislila sam kako moda, kad ga vidim uivo, kako se moda neu osjeati kao prije, moda u ga samo pogledati, priznati kako je zgodan ali nee ostaviti nikakav utjecaj na mene, ali ne, prokletstvo. Osjeam se tono onako kao i prije est mjeseci, i najednom znam da u se ponaati poput zaljubljene iparice. Neu znati to rei, kako se ponaati. I ne mogu otii do njega i pozdraviti ga, stopala su mi ukopana u pod, zato ga samo promatram dok prelazi pogledom po kafiu, ne obazirui se na momka za ankom koji mi pokuava predati kapuino, koji pak ne mogu niti uzeti jer se nisam kadra pomaknuti s mjesta! A onda napokon, napokon, Ben me spazi i uto se pone smijeiti. Zna me, prepoznao me je! Krenem prema njemu, sunane mi naoale i dalje prekrivaju oi, ne putam mu pogleda niti za trenutak, i zaboravim na sve oko sebe osim na Bena, moju ljubav. Tada najednom, on se nae ispred mene i mi se oboje smijeimo. Ne govorim nita. Nije potrebno. "Ovo mi inae nije obiaj", ree Ben a mojim licem pree izraz zbunjenosti. "Ali vidio sam te sino u Schatzy on Main i danas ponovno u knjiari. Nalazim se ovdje s prijateljicom za nekoliko minuta, ali samo sam ti htio rei kako mislim da si najudesnija ena koju sam ikad vidio." Zar je ovo neka ala? O emu on to pria? to se to ovdje zbiva? Ben porumeni. "Zbilja mije ao", promumlja. "Nisam te elio dovesti u neugodnu situaciju," pa slegne ramenima, nasmijei se, okrene i sjedne za stol za kojeg sam i sama kanila sjesti, a ja ne znam to mije initi, kako mu rei da sam to ja. Page 188

Jemima J.txt "Oprostite? Oprostite? Va kapuino?" Rijei mi lebde negdje nad glavom i znam kako ne mogu otii do njega, ne nakon ovoga stoje upravo rekao, ne mogu mu tek tako rei, zapravo sam to ja, Jemima Jones, i im to shvatim takoer i shvatim kako moram otii, samo to mi se noge i dalje tresu, a Ben je zakopao glavu u novine i moram otii. I napokon, poput kakvog robota, polako ietam kroz vrata i odem doma. "to se dogodilo?" upita Lauren. "Zato si se vratila?" I ja joj sve ispriam. "Vraaj se natrag, mora se tamo vratiti." "Ne mogu", jauknem. "to u mu rei?" "Jesi li ti skroz poludjela?" Lauren s nevjericom odmahuje glavom. "ovjek u kojeg si bila totalno zaljubljena, u kojeg si i dalje totalno zaljubljena, ti je upravo kazao kako misli da si najudesnija ena koju je ikad vidio, a ti mu nisi imala muda rei da si to ti? Ovo nije mogue. Smjesta vraaj svoje dupe tamo." Pokaem na sat. "Nee ga vie biti." "Bogme e ga vidjeti i, jo vanije, priati s njim pa makar me to dokrajilo." Narednih sat vremena Lauren mahnito hoda gore-dolje po kui, a onda dograbi telefon i preda ga u moje ruke. "Siroti se momak sad ve vratio u hotel, pitajui se zato se nisi pojavila. Sjedni na taj telefon SMJESTA i dogovori se s njim za veeru." "to u mu rei?" "Kai mu da ti je neto hitno iskrsnulo i da si ga pokuala dobiti ali nisi uspjela. I zaboga, ispriaj se. Duboko." Molim te nemoj biti u sobi, molim u sebi dok biram broj hotela, no on ve nakon prvog zvona podigne slualicu u svojoj sobi. "Jemima?" "Bene, tako mi ao." Ispriam mu priu koju je smislila Lauren i ekam da mi neto kae. "Ne brini", najzad e on. "Razumijem. Takve se stvari dogaaju. Svejedno, sutra odlazim tako da se vjerojatno vie neemo imati prilike vidjeti. Bilo bi mi drago da smo se vidjeli, to je sve." "to misli da se naemo veeras", kaem brzo nakon to me Lauren bolno lupila pod rebra. "Definitivno bih se mogla vidjeti veeras s tobom. Mogli bismo nekamo na veeru." "Zbilja to eli?" "Zbilja to elim." "I ovaj put neu izvjesiti?" "Kunem se ivotom, Bene. Nee izvjesiti." ini se kako je ostatak popodneva proao kao u usporenom filmu, svakom je sekundom iekivanje bilo snanije i snanije. Lauren je uporno zahtijevala na pomnom tretmanu uljepavanja 'za svaki sluaj' pa je hitala uokolo pomaui mi da izgledam ljepe nego ikad u ivotu. I najzad doe 6:45, samo petnaest minuta prije naeg sastanka, a ja ne mogu prestati koraati gore - dolje, dok me Lauren neprestano upozorava jer stalno otirem vlane dlanove o haljinu, i u pravu je, mogla bih je umrljati, no ne znam to bih drugo s rukama pa samo koraam uokolo, neprestano se znojei. "Dakle?" kaem, otprilike po stoti put. "Kako izgledam?" "Izgleda jebeno nevjerojatno", ree Lauren i premda se nikad ne bih opisala tim rijeima, svjesna sam da izgledam dobro u crvenoj ljetnoj haljini s naramenicama, usko pripijenom u gornjem dijelu koja pada oko bokova kao kratka, leprava suknja. Ten mi je preplanule bronane boje i vie mi nije potrebno onakvo nanoenje minke kojemu me je Geraldine struno poduila, tek neznatan nagovjetaj makare i sjajila za usnice. Page 189

Jemima J.txt Izgledam zdravo, sretno, sigurno i, to je vanije od svega, izgledam poput prave kalifornijske djevojke. Iskreno govorei, i nisam sasvim iznenaena to me Ben nije prepoznao jer gledajui se u zrcalo ni sama sebe ne prepoznajem. Ipak, budui da sam na raspolaganju imala itavo popodne da se pripremim, vie nisam onako nervozna. Na neki udan nain osjeam kako drim stvari pod nadzorom, ve sam se susrela s njim, znam to mogu oekivati i znam, bez imalo sumnje, da ga jo uvijek ljubim. A ta mi je spoznaja na izvjestan nain pruila snagu, snagu za koju nisam ni pomiljala da je u meni, i znam da se ovaj put mogu suoiti s njim, neu pobjei i premda sam i dalje, naravno, nervozna, sad sam takoer jo i uzbuena. Ovaj put sam ja ta koja kasni nekoliko minuta. Ne elim ekati Benov dolazak, elim ui kad on ve bude tamo, osjeajui se snanom, monom, prelijepom. I ona kroi u prostoriju, a on je doista ve tamo, i ona doista osjea sve ve maloas spomenuto, ali k tome osjea i odvanost stoje za nju, mora se priznati, potpuno novi osjeaj. On ponovno zuri u nju, mislei kako ovo mora biti sudbina, kako je apsurdno to neprestano susree ovu enu, kako se ona stalno pojavljuje na istim mjestima kao i on, no ipak na nekoliko trenutaka skrene pogled jer je danas ranije ve ispao budala i ne eli da mu se to ponovno dogodi. Ali Boe moj, kako je samo prelijepa. Ne, on zakopa glavu u knjigu. Ne kani joj se ponovno obratiti. Jednostavno e se zadubiti u itanje i priekati dok se ne pojavi Jemima. I dok tako zuri u slova pred sobom, jer naravno nije kadar itati kad je svjestan nazonosti te ljepote, najednom spazi par zategnutih, preplanulih nogu kako stoje pred njim i on podigne pogled prema njoj i uoi kako mu se ovaj put ona toplo smijei pa prokle injenicu to se dogovorio s Jemimom, jer upravo u ovom trenutku sve to eli je do kraja ivota uivati u osmijehu ove ene. "Ne mogu povjerovati da si to ti", ree on njeno lagano se namrtivi dok seja smijeim. "Da, ja sam" i Ben se ponovno namrti i nastavi se mrtiti dok se ja naginjem prema njemu u utisnem mu nespretan poljubac u obraz, prije nego u izvui stolicu i sjesti. "to radi ovdje?" ree on, izgledajui smeteno. "Kako to misli, Bene? Dogovorili smo se", zadirkujem ga amerikim naglaskom, jer sad znam to je na stvari i napokon poinjem uivati u ovome. Ben me pogleda i polako izgovori: "Kako zna moje ime?" "Bene!" prasnem u neobuzdan smijeh. "Pa to sam ja, blesane jedan. Jemima Jones." I dok ga gledam, vidim znakove prepoznavanja na njegovom licu, vidim kako smetenost zamjenjuje iskrena i krajnja zaprepatenost, i uivam u ovome, uivam u svakoj sekundi. Ben pokuava progovoriti, ali rijei mu ne izlaze iz usta. Samo zuri u mene i vidim to mu polako postaje jasno. Da vie nisam debela, da sam se pretvorila u tu udesnu enu koju stalno via i kroz sav taj ok i smetenost vidim kako mu se u oima polako poinje pojavljivati divljenje, i to je najbolji vraji osjeaj na itavom svijetu. "Jemima", proape dok osmijeh iezava s mog lica, a onda, bez planiranja, bez razmiljanja, oboje se osovimo na noge tono u isto vrijeme i padnemo jedno drugom u zagrljaj. Neka ovaj trenutak bude vjean, neka cijeli svijet nestane, neka ostanemo samo ja i Ben. Ben i ja. elim se ovoga sjeati itav ivot, osjeati njegove grudi, njegove ruke oko svog tijela, njegovo srce kako tue u moj obraz. Sklopim oi i ostanem priljubljena uz njega. Neka ostanem ovdje zauvijek, zauvijek i zauvijek. No zauvijek potraje priblino jednu minutu, a onda se nevoljko odmaknem i sjednem. Page 190

Jemima J.txt "Kako?" otpone Ben, gledajui me s nevjericom. "Hou rei, kad?" Ne moe skinuti pogleda s mene. "To je..." Nasmijem se. "Kako to da ovako izgledam?" Ben kimne. "Dogodilo se to nakon to si otiao. Smravila sam, a Geraldine me je malice preuredila, kako bi to ona rekla." "O Boe", Ben protenje. "Danas sam ispao prava budala. Nije ni udo to si otila." "Nisi uope ispao budala. Bilo je divno uti one rijei." "Ali znao sam da ima neto poznato u tebi, samo nikad nisam ni sanjao, nikad nisam ni pomislio..." ponovno ostane bez glasa i dalje zurei u mene. "Izgleda tako prelijepo. Hou rei, uope ne nalikuje sebi. Oprosti mi", nastavi zamuckujui "nisam mislio..." "Sve je u redu", kaem smijeei se. "Znam to si mislio rei, i hvala ti na tome. I ti isto sjajno izgleda. Vidjela sam te na televiziji. To to si zvijezda oito ti ini dobro." "Nisam ba zvijezda", ree Ben. "Tek obian voditelj." "Sranje", zadirkujem ga. "Geraldine mi je poslala onu priu na dvije stranice koju su objavili o tebi. Zvijezda si, Bene. Vjeruj mi na rije." "Ne mogu vjerovati daje to uinila, to je tako neugodno" ree Ben. "Sad zna sve o meni." "O tvojoj mranoj prolosti", nasmijem se. "Znam", uzdahne on. "A lijepo si me upozorila." "I uvijek sam u pravu." "Aha", nasmije se on. "Zbilja si uvijek u pravu. Boe, Jemima. Nedostajala si mi," mogu uti iskrenost u njegovom glasu i znam da tako misli, i shvaam koliko je i on meni nedostajao, ne samo zato to ga volim. Nedostajalo mije sve ovo, oputeno askanje, prijateljstvo i, premda ga nisam vidjela ve mjesecima, ini se kao da je proao tek jedan dan, hou rei, toliko smo oputeni kao da sjedimo u kantini Kilburn Heralda. A kako se osjea Ben? to dulje Ben sjedi u restoranu s ovom prelijepom enom, to je ona manje boanstvena plavua, a sve vie postaje Jemima Jones, jer Benov pogled sad nadilazi noge, haljinu, kosu, i on vidi samo svoju staru prijateljicu, prijateljicu koju, kako je najednom shvatio, vie nikad ne eli izgubiti. Zadirkujem Bena o poslu i mi se smijemo, a on mi pria o Diani Macpherson, nevoljko, ipak se mora priznati, i premda me probada alac ljubomore dok mi pripovijeda o svojoj pogreci u pijanom stanju, zapravo mi toliko i ne smeta jer je dovoljno oputen da mi se moe povjeriti, a uostalom ionako je ne eli, osim toga povjerava mi kako je dobio bolju ponudu od jedne druge televizijske kue, to samo po sebi rjeava problem. No smijeno je to zapravo pomalo saa-lijevam Dianu Macpherson, tu medijsku neman, jer znam kako je to kad nekog tako oajniki eli, kad ga eli iako ti on ne uzvraa osjeaje. Priam mu o Bradu, o tome kakav je osjeaj bio konano imati deka za kojim su svi udili i kako je sve krenulo naopako. I da. O.K. Ispriala sam mu i o pornografskim slikama, ispriala sam mu to vrlo polako i ozbiljno, oekujui suosjeanje, oekujui zabrinutost, no kad podignem pogled vidim Bena kako tekom mukom suspree smijeh. "Nije smijeno, Bene", kaem ozbiljno. "Nije", ree on. "Ima pravo, ali ne moe se vie suzdravati, pone se hihotati, a to je tako zarazno i pretpostavljam kako je pria toliko bizarna da se i sama ponem hihotati, a hihotanje ubrzo prijee u histerian smijeh i nas se dvoje ponemo ljuljati u svojim stolicama, drei se za trbuhe od boli i plaui od smijeha." Page 191

Jemima J.txt "O Boe, tapkam okolo traei rupi kako bih obrisala suze od smijeha. "Nikad nisam ni pomislila da bih mogla vidjeti smijenu stranu toga." "Jemima, pa to je legenda. To je jedna od najsjajnijih pria koju sam ikad uo", i nas se dvoje ponovno ponemo smijati. Nijedno od nas dvoje ne jede mnogo. Hrana lei na naim tanjurima i mi je povremeno uzmemo, podignemo zalogaj prema ustima, no imamo toliko toga za priati, toliko stvari za nadoknaditi, da jedva uspijemo doi do daha, ak ne doputamo jedno drugom da dovri reenicu, samo ih prevremo i okreemo, i naposljetku, kad konobar donese raun, mi se ustanemo smijeei se jedno drugome. "Divno sam se proveo", ree Ben dok izlazimo vani. "I ja isto. Ne mogu ti opisati kako mi je drago to sam te vidjela." I dok se okreem prema njemu, najednom to oputeno prijateljsko ozraje nestane i mi oboje nespretno stojimo na ploniku ispred restorana, i zato odjednom osjeam nervozu, to to znai? Benova ruka se isprui i najednom, jao Boe nisam ovo imala u planu, ali najednom se naem u njegovim rukama i mi se grlimo, ali ne kao ranije, nije to tek prijateljski zagrljaj i dobro sam svjesna Benovog ubrzanog disanja, njegovog dodira, i dok stojim tamo privijena uz njega osjeam kako mi miluje kosu, zabacim glavu natrag kako bih ga pogledala, a onda sve postane kao u usporenom filmu i on se naginje i ljubi me, i znam da ovo zvui otrcano, znam da zvui nestvarno, no istinski osjeam kako e se svaki djeli mog tijela uskoro rastopiti. 31. poglavlje Kako prepoznati da ste pronali pravu ljubav? Kako znati da ste upoznali osobu s kojom elite provesti ostatak ivota? Kako znati da niste samo dvoje ljudi koji ude jedno za drugim i koji su tu poudu konzumirali tijekom noi nepojmljive strasti? Kako znati da to nije tek avantura za jednu no? Kako znati hoe li se obistiniti svi vai snovi? Voljela bih da znam. Sve to znam, u ovom trenutku, kad sam otvorila oi na jutarnjem svijetlu, a Ben VVilliams vrsto spava pored mene, jest kako je ovo, ak i ako ga vie nikad ne vidim u ivotu, bila i uvijek e to biti, najsretnija no u mom ivotu. Znam to jer nikad nisam mogla ni sanjati da voenje ljubavi moe biti tako strastveno, a opet tako njeno. Znam to jer jo nikad nitko nije rukama obuhvatio moje lice, duboko se zagledao u moje oi i aptao kako sam predivna dok se njeno pomicao u meni. Znam to jer se jo nikad nisam osjeala tako ugodno pored nekoga kao to sam osjeala sino s Benom, zato to jo nikad nisam osjetila nijedan od osjeaja koje sam osjetila sino. I naposljetku, znam to jer nikad neu zaboraviti kako je to biti toliko sretan da se plai kako e se rasprsnuti. Zato samo leim u krevetu i upijam ovu radost. Ne pomiem se. Odvie se plaim probuditi Bena, odvie se plaim da arolija ne nestane, no dok ga gledam kako spava on polako otvori oi, protegne se, a potom okrene glavu i pogleda me. to u sad? elim se nasmijeiti, neto rei, ali ne mogu jer nemam pojma kako se Ben osjea, a kad on namigne, sneno se nasmijei i podigne ruku prema meni, preplavi me takvo olakanje da me umalo ne pomete i ja se priljubim uz njegove grudi poput make koja je dobila lag. On me poljubi u kosu, a potom u rame. "Hvala ti" ree hrapavim glasom, a ja se samo nasmijeim, kaiprstom pravei male krugove po njegovim grudima. Neko vrijeme ostanemo tako leati, ljubei se, mazei, potpuno oputeni jedno s Page 192

Jemima J.txt drugim, a onda Ben pogleda na sat. "Sranje!" iskoi iz kreveta. "Moram stii na zrakoplov." Zauje se kucanje na vratima i ja se uspravim u sjedei poloaj. "Bene? Simon je. Odlazimo za deset minuta. Jesi li spreman?" "Skoro", dovikne Ben spotiui se preko svojih cipela. "Sranje!" proguna, trei okolo po sobi. "Pomoi u ti da se spakira", kaem za sekundu se izvu-kavi iz kreveta, premda sam potpuno naga. Ben zastane i pogleda me, a zatim ispusti svoju odjeu i obgrli me rukama, zastenjavi: "Ne mogu vjerovati da si to ti. Ne mogu vjerovati to se sino dogodilo." Ponovno se ponemo ljubiti, a onda me Ben odgurne. "Ne mogu. Ne moemo. Nema vremena. Sranje!" Nema vremena za lijene poljupce i maenja nakon seksa, kroz deset minuta Ben je spremljen i odjeven, a ja ga slijedim dolje, prestravljena pomilju kako emo se pozdraviti, to e se dalje dogoditi. "Zdra-vo", kae mukarac kojeg ne poznajem i koji prilazi Benu, ali ne skida pogleda s mene, neznatno se iske-sivi. "Tko je ovo?" "To je moja prijateljica Jemima", ree Ben. "Ovo je Simon", i ja se rukujem sa Simonom, ne promakavi mi pogled koji je uputio Benu, koji pak Ben, kavalir kakav ve jest, nastoji ignorirati. "Simone, vidimo se kraj automobila", ree on a Simon nas nevoljko napusti, vjerojatno umirui od elje da izvijesti ostatak grupe o najnovijem trau. "Koliko e jo ostati ovdje?" pita Ben, zataknuvi mi kosu iza uha. "Otprilike jo dva mjeseca", odvratim ve pokuavajui smisliti neki nain da se to prije vratim doma, da budem s Benom. "to u ja raditi idua dva mjeseca?" ree on, a moje srce zaigra. "Voljela bih doi prije, ali ne mogu." "Zato ne?" Znam daje ovo ludo, ali ne elim mu priznati kako nemam za to novca, kako sam prekoraila ogranienja na svojoj kartici, kako je prava istina da na vlastitom raunu trenutano nemam niti novia. To bi zvualo odvie bijedno, odvie bi podsjealo na staru Jemimu Jones, pa se u trenutku snaem i smislim savrenu izliku. "Piem kolumnu za Kilburn Herald, a zna kakav je urednik, moram ostati ovdje inae u ostati bez posla." "Nedostajat e mi", najzad proape, privukavi me blie sebi i poljubivi me u elo. "Moemo pisati jedno drugome", kaem u oajanju. "Ili telefonirati." "Naravno," kimne on. "Moe li mi zapisati svoju adresu i broj telefona?" Odmaknem se od njega, nevoljko, zapiem Laureninu adresu i telefonski broj, i upravo kad mu ga predam Simon se ponovno nae pored nas i ree: "Bene, zbilja moramo krenuti." Zagrlimo se i poljubimo, a onda se Ben pone udaljavati. Ba prije nego ue, on se okrene i pojuri natrag, pri-vivi me u zagrljaj i ljubei me. "Nazvat u te", ree. "im stignem doma." "U koliko e to biti sati?" "Bog zna. Ali ne brini, nazvat u te", i ode, okrenuvi se i mahnuvi pri ulasku u automobil, a ja otplutam doma na oblaku istog, jednostavnog blaenstva. "Onda?" Lauren otvori vrata prije nego uope dobijem priliku staviti klju u bravu, i ne moram joj nita govoriti, iz blesavog zanesenog osmijeha na mom licu dade se iitati kako je prola no bila neopisiva. Page 193

Jemima J.txt "Uspjela si! Uspjela si!" skakue gore-dolje i grli me rukama, a ja se ponem hihotati. "elim uti ba sve." "Tako sam umorna", jauknem sruivi se na kau i dalje se smijuljei. "Ne elim sluati ta sranja, elim uti sve o Benu." "Volim ga", kaem jednostavno a zatim to ponovim, tek toliko da ujem rijei, tek toliko da se uvjerim kako su istinite. "Volim ga." "Poni otpoetka", naredi ona i ja je posluam. Ispriam joj o naem susretu, o tome kako nije shvaao da sam to ja, i kako je kasnije bilo kao da se nikad nismo razdvajali. Ispriam joj o onome to mi je priao, o njegovom poslu, njegovom ivotu. Ispriam joj kako smo napustili restoran i kako smo gotovo skoili jedno na drugo im smo se nali na ulici. I ispriam joj kako sam vodila ljubav s njim, kako je bilo, to sam osjeala. Ispriam joj rije po rije, postupak po postupak, i itavo vrijeme dok govorim s lica mi ne silazi glupavi smijeak i imam osjeaj kao da plivam u srei. "Znai, preboljela si Brada?" ree ona nakon to sam dovrila priu. "Kojeg Brada?" nasmijem se. "Ne, ozbiljno, Lauren. S Bradom je bilo potpuno drukije. Mislim, s Bradom je seks bio nevjerojatan, no sino sam shvatila da je sve bilo u tome, samo sjajan seks. Nije bilo njenosti, ljubavi, samo pouda, a tad sam mislila kako je to dovoljno. Ali Ben je bio tako drukiji, moda zato to ga poznajem, moda zato to smo prijatelji, ali mislim da je ipak neto vie od toga. Znam, izvan svake sumnje, da sam i dalje totalno zaljubljena u njega." Zaustavim se i uzdahnem. "Misli li da i on osjea isto?" "Ne znam", uzdahnem a osjeaj nesigurnosti prijeti na napad. "Znam samo daje bio nepojmljivo njean, velikoduan i pun ljubavi, no ne znam znai li to da osjea isto to i ja, ali nema smisla razmiljati o tome. Svejedno, nazvat e me im stigne doma." "U koliko sati?" "Ne znam, ali znam da e nazvati. Oh Boe, Lauren. Samo elim biti s njim. elim se vratiti doma." I zbilja je tako, dva mi se mjeseca ine poput itave vjenosti i ne znam kako u izdrati narednih nekoliko tjedana samo uz sjeanja na jednu no. "On e te zvati," ree ona "a ti se vraa doma za samo neto vie od sedam tjedana. To je nita. Proi e dok ne trepne. A sad," ree gledajui na svoj sat, "to misli da proslavimo uz objed?" "Savreno", kaem. "Umirem od gladi." Odemo u Broadway Deli i ja se davim u pohanom kruhu, slanini, jagodama i toliko je slasno i mi ponovno pretresamo svaku pojedinost, a ja se osjeam kao okupana ljubavlju, kao da me svatko gleda sa zaviu jer sam zaljubljena ena i svi ele biti na mom mjestu. A onda, neto kasnije pribavimo si smrznuti Ben & Jerry jogurt i neke stare video filmove iz Blockbustera pa ostatak popodneva i veeri provedemo gledajui nae omiljene ljubavne prie, a ja se trudim usredotoiti, zbilja se trudim, no trudim se i ne poskoiti svaki put kad ujem neki zvuk mislei kako bi to mogao biti telefon, meutim nije, i oko deset sati uveer stalno pogledavam svoj sat i poinjem osjeati laganu muninu jer je tamo ve est sati ujutro i znam, naprosto znam, da bi pored vremenske razlike ve odavna trebao biti doma, a ak i u sluaju daje satima ekao prtljagu, ak i ako je satima prolazio carinu opet bi ve morao biti doma, a nije me nazvao. I do ponoi osjeam kako me naputaju posljednji trunci sree i ve mislim kako u briznuti u pla. Page 194

Jemima J.txt "Svata se moglo dogoditi", ree mi Lauren dovravajui zadnje ostatke svojih okoladnih kolaa. "Moda je let bio "Onda?" Lauren otvori vrata prije nego uope dobijem priliku staviti klju u bravu, i ne moram joj nita govoriti, iz blesavog zanesenog osmijeha na mom licu dade se iitati kako je prola no bila neopisiva. "Uspjela si! Uspjela si!" skakue gore-dolje i grli me rukama, a ja se ponem hihotati. "elim uti ba sve." "Tako sam umorna", jauknem sruivi se na kau i dalje se smijuljei. "Ne elim sluati ta sranja, elim uti sve o Benu." "Volim ga", kaem jednostavno a zatim to ponovim, tek toliko da ujem rijei, tek toliko da se uvjerim kako su istinite. "Volim ga." "Poni otpoetka", naredi ona i ja je posluam. Ispriam joj o naem susretu, o tome kako nije shvaao da sam to ja, i kako je kasnije bilo kao da se nikad nismo razdvajali. Ispriam joj o onome to mi je priao, o njegovom poslu, njegovom ivotu. Ispriam joj kako smo napustili restoran i kako smo gotovo skoili jedno na drugo im smo se nali na ulici. I ispriam joj kako sam vodila ljubav s njim, kako je bilo, to sam osjeala. Ispriam joj rije po rije, postupak po postupak, i itavo vrijeme dok govorim s lica mi ne silazi glupavi smijeak i imam osjeaj kao da plivam u srei. "Znai, preboljela si Brada?" ree ona nakon to sam dovrila priu. "Kojeg Brada?" nasmijem se. "Ne, ozbiljno, Lauren. S Bradom je bilo potpuno drukije. Mislim, s Bradom je seks bio nevjerojatan, no sino sam shvatila da je sve bilo u tome, samo sjajan seks. Nije bilo njenosti, ljubavi, samo pouda, a tad sam mislila kako je to dovoljno. Ali Ben je bio tako drukiji, moda zato to ga poznajem, moda zato to smo prijatelji, ali mislim da je ipak neto vie od toga. Znam, izvan svake sumnje, da sam i dalje totalno zaljubljena u njega." Zaustavim se i uzdahnem. "Misli li da i on osjea isto?" "Ne znam", uzdahnem a osjeaj nesigurnosti prijeti na napad. "Znam samo daje bio nepojmljivo njean, velikoduan i pun ljubavi, no ne znam znai li to da osjea isto to i ja, ali nema smisla razmiljati o tome. Svejedno, nazvat e me im stigne doma." "U koliko sati?" "Ne znam, ali znam da e nazvati. Oh Boe, Lauren. Samo elim biti s njim. elim se vratiti doma." I zbilja je tako, dva mi se mjeseca ine poput itave vjenosti i ne znam kako u izdrati narednih nekoliko tjedana samo uz sjeanja na jednu no. "On e te zvati," ree ona "a ti se vraa doma za samo neto vie od sedam tjedana. To je nita. Proi e dok ne trepne. A sad," ree gledajui na svoj sat, "to misli da proslavimo uz objed?" "Savreno", kaem. "Umirem od gladi." Odemo u Broadway Deli i ja se davim u pohanom kruhu, slanini, jagodama i toliko je slasno i mi ponovno pretresamo svaku pojedinost, a ja se osjeam kao okupana ljubavlju, kao da me svatko gleda sa zaviu jer sam zaljubljena ena i svi ele biti na mom mjestu. A onda, neto kasnije pribavimo si smrznuti Ben & Jerry jogurt i neke stare video filmove iz Blockbustera pa ostatak popodneva i veeri provedemo gledajui nae omiljene ljubavne prie, a ja se trudim usredotoiti, zbilja se trudim, no trudim se i ne poskoiti svaki put kad ujem neki zvuk mislei kako bi to mogao biti telefon, meutim nije, i oko deset sati uveer stalno pogledavam svoj sat i poinjem osjeati laganu muninu jer je Page 195

Jemima J.txt tamo ve est sati ujutro i znam, naprosto znam, da bi pored vremenske razlike ve odavna trebao biti doma, a ak i u sluaju daje satima ekao prtljagu, ak i ako je satima prolazio carinu opet bi ve morao biti doma, a nije me nazvao. I do ponoi osjeam kako me naputaju posljednji trunci sree i ve mislim kako u brinu ti u pla. "Svata se moglo dogoditi", ree mi Lauren dovravajui zadnje ostatke svojih okoladnih kolaa. "Moda je let bio odgoen, moda je morao odmah otii na posao. Ne brini se, nazvat e te." Alija se brinem i zabrinuta sam, premda znam da sam jo jutros govorila da nee biti vano ako ga vie nikad ne vidim, kako e mi ta jedna no provedena u njegovom zagrljaju dati snage za ostatak ivota, znam da to nije istina, i znam da je ova bol to me je najednom napala poput noa neto s ime u se morati nauiti ivjeti, jer nije me nazvao, nee me nazvati, i ovako e to biti do kraja mog ivota. Tjedan dana kasnije jo uvijek se uim nositi s patnjom. Jasno, nabacila sam na lice izraz hrabrosti, trudei se nastaviti sa svojim ivotom. Vie ne odlazim u teretanu, no izlazim s Lauren, pretvaram se da se dobro zabavljam, a onda, svakog jutra kad se probudim prva mi misao bude kako neto nije u redu, to je to? A potom se svega sjetim i crni se oblak spusti i prokleta me stvar slijedi sve do narednog jutra. Pomislili biste kako nou pronalazim kakav takav mir, kako vrsto spavam, no ak je i tad bol i dalje prisutna. Sanjam o Benu. Neprestano. Mjeavina uspomena i nadrealne stvarnosti i, ne elim ovdje previe dramatizirati, no mislim da sad razumijem to znai biti skrhan tugom, izgubiti nekoga koga svim srcem voli, znati kako ne postoji mogunost da ga ikad vie vidi. Brad je bio greka. itava ta stvar s Bradom i Jenny bila je greka. Ali to nije bilo nita, nita u usporedbi s ovim. Tek kap u oceanu oajanja koje me sad preplavljuje svakog trenutka u danu, a ima dana kad uope ne elim niti ustati iz kreveta, samo elim leati tamo, utonuti u nitavilo i zavriti sa svime. Ben Williams ne moe povjerovati vlastitoj gluposti. Ne moe povjerovati kako je mogao nestati onaj komadi papira na kojem je Jemima narkala svoj telefonski broj i adresu. Ne moe povjerovati kako sad ne postoji nain na koji e stupiti u kontakt s njom. Ostavio je bezbroj poruka Bradu, no pretpostavio je kako ih ovaj nije dobio jer mu nijednu nije uzvratio. Zvao je Geraldine, no jedini broj koji je ona imala bio je onaj Bradov, a Sophie i Lisa takoer se pokazae beskorisnima. ak je pokuao i kod urednika Kilburn Heralda, no ovoga je vie zanimalo kukanje o ne-stalom primjerku Jemimina teksta, a k tome ona mu nije dojavila novu adresu. Ben je temeljito pretraio svu svoju odjeu, torbe, kovege, no nigdje nije mogao pronai vraji papiri. I premda je tek tjedan dana prolo otkako se vratio doma, cijelo vrijeme razmilja o Jemimi Jones. Stalno. Usred emitiranja emisije misli e mu najednom skrenuti s tranica, a u glavi e mu sijevnuti slika Jemimina lica kako ga s povjerenjem gleda dok je povlai na sebe. Ili e se iznenada sjetiti kakav je osjeaj dodirivati njezinu kou ba kad je na sastanku sa produkcijskim timom. A postoje trenuci, mahom kasno u no, svaku no, kad samo eli uti njezin glas i ne naputa ga nada kako e ona nazvati njega, kako e shvatiti da neto nije kako valja, no telefon ne zvoni, a i kad zvoni, to nije ona. Nakon izvjesnog vremena Ben - a tko bi ikad pomislio da boanstveni Ben Williams ima i trunku nesigurnosti u sebi - poinje Page 196

Jemima J.txt brinuti kako je to moda Jemimi sve bilo avantura za jednu no. Moda ona uope na mari za njega. Moda je upoznala nekog drugog. Kad proe jedan tjedan, a on ne uje ni glasa od nje i ne uspije stupiti u kontakt, ispria Richardu sve o njoj. Ispria mu, premda to nije najpametniji potez, jer Richard, kao to znamo, nije najbolja osoba za povjeravanje. "Mogla te nazvati", ree mu Richard. "Suoimo se s injenicama, Bene, ona dobro zna gdje radi i sve to treba uiniti je podii slualicu. Trebao bi na to gledati kao na jednu fantastinu avanturu i nastaviti sa svojim ivotom." "Hmm", ree Ben koji uoava trunku istine u ovome to je Richard netom rekao. Konano, Jemima gaje mogla nazvati, a nije, pa onda moda jednostavno valja zaboraviti na nju. "Oh ne", ree Richard, paljivo promatrajui Bena. "to nije u redu?" pita Ben panino. "Nisi valjda? To ne moe biti?" "to?" "Pa ti si prokleto zaljubljen u nju, ha?" "Apsolutno nisam", Ben odmahne glavom. "Jesi. Prepoznajem znakove." "Nisam", ree Ben. "Nema anse", pa pogleda na svoj sat. "Moram ii," ree, ustajui. "Imam intervju za Daily Mail." "Molim? Jo jedan intervju?" Ben uzdahne. "Znam. Nakon onog zadnjeg mislio sam da sam je bilo dosta, ali mora ii u korak s tom popularnou." "Nita im ne govori" Richard e dramatino. "Ne", odluno e Ben. "Neu." Ali Ben si ne moe pomoi. Novinarka je silno ljubazna, topla, mila sredovjena ena kojoj Ben smjesta poeli otvoriti srce i prije nego stoje toga postao svjestan on joj ispria daleko vie nego to je smio. "Molim vas, nemojte objavljivati ono kako je ne mogu pronai", moleivo e on na rastanku. "To je neslubeno." "Ne brinite", ree ona, umirujui poloivi ruku na njegovo rame. "Meni moete vjerovati." Ben je odbio razmiljati o ovome ostatak veeri. Kako je i mogao, kad sve na to moe misliti jest Jemima Jones i nain na koji e je pronai. Nisam kanila nikoga nazvati doma. Nisam eljela da itko dozna to se dogodilo i znala sam da ako se usudim ikoga obavijestiti kako sam se preselila, tad e taj eljeti znati razlog, a nisam imala snage rei ita ljudima o Bradu, o Jenny i, ponajvie, o Benu. No tjedan dana je vraki dugo vrijeme kad ti je srce slomljeno, a Lauren mi, koliko god bila sjajna, poinje ii na ivce. Ne radi ona to namjerno, doista je ljubazna, samo ponekad elim biti sama sa sobom, samo sjediti i razmiljati o jedinoj savrenoj noi u mom ivotu, o budunosti koju sam mogla imati samo da me je Ben nazvao, ali ona me jednostavno ne eli ostaviti na miru i znam da se svojski trudi ne bi li me oraspoloila no katkad ale nisu dovoljne, to je sve. A onda, napokon, ne mogu vie izdrati. Moram razgovarati s nekim tko poznaje Bena. S nekim tko mi moe dati savjet to mi je initi. S nekim tko bi mogao, moda, znati to on misli, zato me nije nazvao. "Geraldine? Ja sam." "Jemima Jones! Da samo zna koliko mi je drago to si nazvala. Gdje si dovraga bila?" "Sjedi li?" "Bogme sjedim. to se to, zaboga, tamo zbiva?" "Oh Boe, Geraldine. Uas. Ne znam uope odakle bih poela." Page 197

Jemima J.txt "Od poetka", mirno e ona, i ja je posluam. Ispriam joj o Bradu, o Jenny, Lauren, hrani i svemu ostalome. A onda, najzad, ispriam joj o Benu. "Ali on me je zvao!" ree ona, ne poekavi niti da dovrim svoje jadanje. "Znala sam da se neto zbiva jer se nisam ula s njim jo otkako je otiao. Proli je tjedan nazvao da vidi imam li tvoj broj. Jemima, idiotkinjo jedna! Zacijelo je negdje zagubio tvoj broj. Kojeg me vraga nisi ranije nazvala?" "Zvao te je?" Polako, polako, djelii se mog srce ponu ponovno sastavljati. "Zvao te je?" "Da! Proli tjedan! Znala sam po njegovom glasu da se neto dogodilo. Jednostavno sam znala." "to ti je kazao? Reci mi tono to ti je sve kazao." "Nije mi nita rekao, samo da ste se vidjeli u Los Angelesu i da te je mislio nazvati da ti na svemu zahvali, ali da ne moe nigdje pronai tvoj broj." "to da radim? Da ga nazovem? O boe, Geraldine, samo se alim vratiti doma." "Pa zato se onda ne vrati?" "Ne mogu", jauknem. "Promjena karte bi me kotala 954 dolara plus pristojba, a ostala sam bez novca." "Jesi li to rekla Benu?" "Kako sam mogla? Nisam htjela da me saalijeva, pa sam mu samo rekla kako sam zapela ovdje zbog pisanja kolumne." "Jao, za ime Boga, Jemima. Zato mi nisi priznala istinu?" "Ne znam", promrmljam. "Zar bi to neto promijenilo?" "Ne znam", ponovi ona moje rijei. "Ali kanim to to prije doznati." "to e uiniti?" "Samo sve prepusti meni", ree ona odluno. "to? Reci mi. Da ga nazovem?" "Ne", ree. "Ni u kom sluaju. Samo ti sjedi i ekaj da ja sve rijeim." "Geraldine, molim te, samo mu nemoj rei da nemam novca za povratak doma. Kako bilo, on je vjerojatno dosad promijenio miljenje." "Jemima, ako je bilo i priblino predivno kao to kae, tada nema anse daje promijenio miljenje. Vjeruj mi. Ja poznajem mukarce." A ja uzdahnem od olakanja jer doista nitko ne poznaje mukarce bolje od Geraldine. "J.J.? Zaboravila sam ti rei, jutros je stiglo pismo za tebe." Lauren spusti vreice na kuhinjski stol. "Hmm? Gdje je?" "Ostavila sam ga na stoliu za kavu." Lauren doe i podigne asopise ispod kojih se ukae velika smea omotnica s potanskom markom Londona. Dok mi ga predaje srce mi prestane kucati, ali pismo nije od Bena. Nego od Geraldine. Svugdje bih prepoznala taj rukopis. Razderem omotnicu pa izvuem pisamce spojeno s izrescima iz novina. Jemima Jones! Kao i uvijek, teta Geraldine stie u pomo, i ao mije, znam da nisi htjela da kaem Benu kako si zapela tamo, ali morala sam. Osim toga, tako sam dola u priliku da nazovem glupog gada jer ve dugo umirem od elje za tim!!! (bez uvrede...) Svejedno, mislim da mi nee nita zamjeriti nakon to otvori ovu omotnicu, jer to nije od mene, nego od Bena, I, mislim da e ti biti silno zanimljivo proitati ovo to ti je poslano kao prilog!!! (Menije, bogme, bilo zanimljivo...) Ti sretnice!!! Stvari i dalje sjajno funkcioniraju sa mnom i Nickom, ispriat u ti sve kad se vidimo. Brzo. Vrlo brzo. Ha! Gomila ljubavi i poljubaca, Geraldine, pusa. Smijeim se jer gotovo da mogu uti Geraldine kako govori, a zatim sve ponovno proitam i pitam se zato mi je uope pisala, zato nije Ben, i, ako je Ben poslao prilog, Page 198

Jemima J.txt a ne ona, zato se uope gnjavila s pisanjem, i jao Boe, ne osjeam se ba najbolje zbog svega ovoga, a ono majuno svjetlo u tunelu poinje sve vie nestajati, pa uzmem prilog u ruke da bih potom bila primorana brzo sjesti. "Stoje to?" ree Lauren, sjedajui pored mene, i ja ponem na glas itati, oklijevajui, ne mogavi vjerovati. "Ben Williams je oprezan kad je rije o ljubavi", itam. "On se ve 'opekao', kako kae, i ne eli otkriti o komu je rije. Ipak, milijuni ena bit e oajne kad uju kako je boanstveni voditelj emisije London Nights zaljubljen. To je jedna stara prijateljica' otkriva nam Williams, 's kojom se neko vrijeme nisam vidio, a potom smo se nedavno sreli i postali vie od prijatelja. Mislim da nikad nisam znao to je prava ljubav sve dok se nismo razdvojili, i sad samo brojim dane dok se ona ne vrati.' Dakle, tko je ta tajanstvena ena? 'Nitko poznat,' smije se on. 'Njezino je ime Jemima Jones'." Ponem drhtati. Ne znam bih li se smijala ili plakala, a nijedna od nas dvije ne moe prozboriti ni rijei, mislim daje Lauren potresena podjednako kao i ja. Nakon nekog vremena Lauren se namrti i uzme omotnicu, i, umjesto da je strpa u ko, ona zaviri unutra, nasmijei se, a potom je preda meni. Pogledam je, zatim opipam omotnicu, jo neto je unutra, a kad to izvuem uoim kako nevjerojatno podsjea na zrakoplovnu kartu. Ali zato bi mi Geraldine poslala kartu? A zatim spazim napis na omotu i prepoznajem taj rukopis, i on kae: Vrati se doma. Nedostaje mi. Ben' I sad znam zato su se nali Ben i Geraldine, i znam kako je ovo vjerojatno njezina ideja jer to je tako tipino za nju i ne marim za to, Benu nedostajem i eli da se vratim doma. I polako poblie pogledam kartu pa uzdahnem kad na njoj proitam kako je to jednosmjerna karta s LAX-a za He-athrow i to za prekosutra. Prekosutra! Idem doma! "Vidi?" ree Lauren, bacivi se na mene i vrsto me za-grlivi. "Znala sam da e te nekako uspjeti pronai." "Uspio je." Proapem, a suze mi se krenu kotrljati niz lice. "Uspio je." 32. poglavlje I evo me sad, kovezi u rukama, da ne spominjem, dakako toaletni kovei Louis Vuitton, i hvala Bogu to sam neometano prola carinu - nije da imam to sakriti, jednostavno se uvijek osjeam kao da sam to skrivila kad prolazim tamo i, dok slaem kovege na kolica i guram ih prema gomili ljudi to ekaju u redu, znam koliko mi je zapravo nedostajao London. "Ispriavam se." Mlada me ena lagano odgurne i pojuri prema svojim prijateljima koji je ekaju, a ja nikad nisam pomislila koliko e mi biti drago uti britanski naglasak. Ben me, to znam, nee ekati, jer sam ga nazvala prije polaska, u napadu nervoze i uzbuenja, pretjerano se zahvaljujui na njegovoj velikodunosti dok se on duboko ispriavao, govorio mi kako nije mogao prestati misliti na mene i rekao kako samo eli biti sa mnom. Sa mnom\ Moj Ben. Povratak doma. I dalje ne mogu vjerovati kako u ga vidjeti kroz samo nekoliko sati. Znam da u biti vraki iscrpljena zbog promjene vremenske zone, ali znam i to da e mi navala adrenalina, kad ga vidim, omoguiti da izdrim do kasno u no. No, zaudo, premda sam samo na to mislila jo otkako sam dobila kartu - to da emo se ponovno vidjeti - ipak sam uspjela odspavati u zrakoplovu. Pretpostavljam kako me svladao umor zbog prevelike emocionalne potresenosti, meutim pridravala sam se Geraldineinog savjeta i poprskala lice, namazala se hidratantnom kremom, a zatim vrsto zaspala sve dok me nije probudila stjuardesa stavivi preda me pladanj s dorukom. Page 199

Jemima J.txt I sad shvaam kako nema mnogo toga to e mi nedostajati o Los Angelesu, premda silono hoe Lauren. Odvezla me u zranu luku i dugo smo se grlile dok je ona plakala i neprestano se pitala kako e bez mene. I ja sam se osjeala kao da u svaki as briznuti u pla, no moje je uzbuenje zbog povratka doma bilo snanije od tuge to naputam Lauren, stoga sam je samo vrsto grlila, rekla joj kako e s njom sve biti u redu i natjerala je da mi obea da emo ostati u kontaktu. I zbilja mislim da e s njom sve biti u redu, jer ona je neunitiva. I dalje ostaje pri tom kako se kani vratiti doma, ali nisam posve sigurna. ini se kako veza izmeu nje i Bi-11a postaje sve ozbiljnija i imam osjeaj da bi ipak na kraju mogla ostati tamo, no u svakom sluaju ona se kune da e se vratiti, ak i ako to samo bude za praznike, a ja elim da upozna Bena i Geraldine, da vidi koliko sam sretna tamo gdje i pripadam. A smijeno je to sam shvatila kako ja i Lauren nismo odvie razliite. I sama sam neunitiva; sve ono to sam doivjela proteklih nekoliko mjeseci zacijelo bi slomilo nekoga tko je slabiji od mene. Nije da se osjeam nevjerojatno snanom, ali posve sigurno znam kako duboko u sebi posjedujem neopisive rezerve snage, to je sve u svemu poprilino utjeno. Iako, stojei sad ovdje, pogledom traei znak za taksi, ne osjeam se toliko snanom. I znam da je prolo samo est tjedana, ali vie nisam sigurna kamo zapravo pripadam. Znam daje moj dom u Londonu, no osjeam da se ne mogu vratiti korak unatrag, vratiti onakvom ivotu kakvog sam imala ranije. Pretpostavljala sam da u se vratiti ivjeti sa Sophie i Lisom i uglavnom sam se toga grozila jer bi to doista znailo korak unatrag, no sreom i tu su se dogodile izvjesne promjene. Sino sam ih nazvala, mislei kako bih mogla tamo ostati tek toliko dok ne pronaem neto bolje i - glupo, znam - ostadoh nemalo iznenaena, ak i pomalo razoarana, kad mi je Sophie kazala kako je Lisina prijateljica odsjela u mojoj sobi te da su pospremile moje stvari pod stepenice. Nisu oekivale da u se tako brzo vratiti i zbilja im je ao, ali ne mogu tek tako izbaciti tu djevojku. Znam daje ovo zapravo dobro, no nekoliko sam minuta bila u panici, sve dok nisam nazvala Geraldine, koja mije jo jedanput priskoila u pomo Preselila se, naime, u novi stan koji je, nije nuno niti spominjati, 'apsolutno prekrasan', a gostinjska e soba, rekla je, biti savrena za mene. "Ali stoje s Nickom?" pitah je. "to s njim?" nasmijala se. "Nee imati nita protiv ako koji put prespava, ne? Osim toga, ti e biti s Benom i samo pomisli Jemima kako emo se ludo zabavljati. Voljela bih da bude moja cimerica, to e biti fenomenalno. Danas popodne mogu skoknuti do Habitata nabaviti neke zastore i soba je spremna. Tvoja je." Kako bih se mogla prepirati s njom? Stiem komadi papira s Geraldineinom novom adresom i ekam u redu, oboavajui injenicu to se taksiji polako redaju jedan za drugim i odvoze na tako poznat nain, tako postojano, to su ovdje u Londonu i to mi vie od svega govore kako sam stigla doma. I ekam dok napokon ne doem na red za taksi, dok polazi iz zrane luke ja naslonim glavu na staklo i promatram svjetla na autoputu kako jurei prolaze, i to se vie pribliavamo doma, to ja vie poinjem osjeati uzbuenje. Ovo je posve novi poetak, Jemima Jones. Posve novo poglavlje: moje i mogu ga ispisati kako god to poelim. A prvi je korak ne vratiti se u Kilburn Herald. Ako je Ben to mogao, onda mogu i ja. Obistinit u taj svoj san, raditi u modnom asopisu, a to je tek poetak. Neko bi me davno ovo uasavalo, ali sad ne mogu doekati da ponem, da krenem na Page 200

Jemima J.txt novo putovanje, ovaj put okruena ljudima koje volim i koji mi tu ljubav uzvraaju. A mi se i dalje vozimo. Kroz Hammersmith Broadway, gore uz Shepherd's Bush pa dalje po Westwayju. Skrenemo i vozimo po Maida Valeu, kroz Kilburn, prema Geraldineinom stanu u West Hampsteadu. I ja gledam oko sebe i vidim kako je London smrdljiv, prljav, i kako ljudi izgledaju, ako nita onda barem pomalo umorno i izmueno. Sunca nigdje na vidiku i dok se vozimo kapi kie poinju polako kliziti niz prednje staklo, a nebo se zatamni kinim oblacima. Nitko koga vidim nema ni najmanji nagovjetaj preplanulog tena, a cijelim putom po Kilburn High Roadu ljudi su zabundani u jakne, hitajui doma iz opinga prije nego se smoe od kie. I oboavam sve to. Ovdje sam sigurna. Sigurna, sretna i bezbrina. Nije me briga stoje ovo potpuno opreno Kalifor-niji. Nije me briga stoje vrijeme uvijek usrano. Nije me briga to nitko, nikad, ne kae 'elim ti ugodan dan'. Ipak je arobno, ivo i stvarno. I najvie od svega, ovo je moj dom. KNJINICA ZELINA POGOVOR Jemima Jones vie nije mravica, vie nije miiava, vie nije opsjednuta s onim to jede. Jemima Jones sad je putena, enstvena, lijepo zaobljena s konfekcijskim brojem 40 i u potpunosti je zadovoljna svojim izgledom. Jemima Jones sad jede sve to poeli, kad god poeli, koliko god poeli, sve dok je u zdravim granicama razuma. I Jemima Jones vie nije usamljena. Jemima Jones vie ne sanja o savrenoj romanci s mukarcem kojeg ne moe imati. Ona vie ne vjeruje kako istinska ljubav postoji samo negdje oko nje. Jer Jemima Jones se nikad nije usudila vjerovati u ljubav. Jemima se Jones nikad nije usudila vjerovati u sebe. Nikad se nije usudila vjerovati kako e jednog od ovih dana sudbina doista nai vremena i truda kako bi je odabrala meu gomilom i nasmijeila joj se. No bajke se mogu obistiniti i ba poput Jemime Jones, ili gospoe Bena Williamsa, kako je poznata izvan ureda mondenog asopisa u kojem sad radi, ako vjerujemo u sebe, prihvatimo svoje mane i drsko krenemo naprijed s odvanou, snagom i istinoljubljem, sudbina bi se mogla osmjehnuti i nama. O SPISATELJICI Jane Green autorica je ukupno pet uspjenih romana: Stra-ight Talking, njezin roman prvi-jenac, objavljenje 1997. godine, nakon kojeg su uslijedili idui naslovi u izdanju nakladnike kue 'Penguin Books': Jemima Jones (1998.), Mr Maube (1999.), Bookends (2000.) i Babyville (2001.). Jane vrijeme provodi na relaciji izmeu Londona i Connecticuta, zajedno sa suprugom i dvoje djece. Knjinica Zelina 540030646

Page 201