T E K O D O B R A

J E

N A I

O V J E K A *

AKA nije htjela ii na Floridu. Htjela je posjetiti neke svoje poznate u istonome Tennesseeju i koristila je svaku priliku da navede Bailevja neka se predomisli. Bailev je bio sin s kojim je ivjela, njezino jedino muko dijete. Sjedio je za sto lom, na rubu stolca, pognut nad naranastom sportskom sek cijom Journala. - Evo, pogledaj, Bailev - rekla je - vidi ovo, proitaj; - stajala je s jednom rukom na svome mravom boku dok je drugom drmusala novinama nad njegovom elavom glavom. - Evo, ovaj mukarac to si je dao ime Neprilagoeni pobjegao je iz Saveznog zatvora i krenuo prema Floridi i pro itaj tu to kae da je uinio tim ljudima. Samo proitaj. Ja svoju djecu ne bih vodila nekamo gdje takav kriminalac slo bodno ee. Savjest mi ne bi bila mirna da ih odvedem. Bailev nije podigao pogled sa tiva pa se okrenula prema majci djece, mladoj eni u sportskim hlaama, ije je lice bilo iroko i nevino poput glavice kupusa te povezano zelenim

* Flannerv O'Connor je naslov preuzela iz bluesa A Good Man is Hard to Find (Napomena: sve su biljeke prevoditeljiine.)

rupcem s dva iljka na vrhu nalik na zeje ui. Sjedila je na kauu i hranila dijete marelicama iz staklenke. - Djeca su ve bila na Floridi - rekla je stara gospoda. - Trebali biste ih sada za promjenu voditi na neko drugo mjesto, da vide razne dijelove svijeta, da steknu iroku kulturu. U istonom Tennesseeju jo nikad nisu bili. Majka djece kao da je nije ula, ali osmogodinji John Wesley, zdepasto dijete s naoalama, rekao je: - Ako ti se ne ide na Floridu, zato ne ostane doma? - On i djevojica June Star na podu su itali zabavnike. - Ne bi ona ostala doma ni kad bi joj ponudili da jedan dan bude kraljica - rekla je June Star, ne diui svoju utokosu glavu. - Da, a to biste vi kad bi vas taj mukarac, Neprilagoeni, uhvatio? - pitala je baka. - Ja bih ga tresnuo po nosu - rekao je John Wesley. - Ne bi ona ostala doma ni da joj daju milijun dolara rekla je June Star. - Boji se da e neto propustiti. Mora ii kamo god mi idemo. - Dobro, gospoice - rekla je baka. - Samo se sjeti toga kad idui put bude traila da ti nakovram kosu. June Star rekla je da je njoj kosa prirodno kovrava. Sutradan ujutro baka je prva bila u autu, spremna za put. U kut je stavila svoj veliki crni putni koveg koji je izgledao kao glava vodenkonja, a ispod je skrila koaru u kojoj je bio Pitty Sing, maak. Nije kanila ostaviti maka samoga u kui tri dana jer bi previe patio za njom i bojala se da se ne bi oeao o neki od plinskih plamenika i sluajno se uguio. Njezin sin Bailey nije volio ii u motel s makom.

Sjela je u sredinu stranjeg sjedala, a John Wesley i June Star sjedili su joj sa strane. Bailey, majka djece i najmanje edo sjedili su sprijeda, a Atlantu su napustili u osam i etrdeset pet kad je miljnik na autu pokazivao 55890. Baka je to zapisala mislei da e biti interesantno vidjeti koliko su milja preli kad se vrate. Da stignu do predgraa trebalo im je dvadeset minuta. Stara se gospoda udobno smjestila, skinula bijele pamune rukavice i zajedno s takom spremila ih na policu ispred stra njeg prozora. Majka djece jo je na sebi imala one sportske hlae i glava joj je jo bila povezana zelenim rupcem, ali baka je imala mornarskoplavi slamnati eir s kiticom bijelih ljubica na obodu te mornarskoplavu haljinu na sitne bijele tokice. Imala je kragnu i manete od bijelog organdija obrubljenog ipkom, a na izrez oko vrata iglom je privrstila ljubiastu gran icu platnenih ljubica s umetnutom mirisnom vreicom. U sluaju neke nesree svatko tko bi je ugledao mrtvu na glavnoj cesti odmah bi vidio da je bila dama. Rekla je da misli kako e dan biti ugodan za vonju, ni previe vru ni previe hladan, i upozorila Baileyja da je ogranienje brzine 55 milja na sat i da se prometnici kriju iza reklamnih panoa i gustia i onda pojure za tobom prije nego to stigne usporiti. Svraala im je pozornost na zanimljivosti krajobraza: Kamenu planinu; plavi granit koji se ponegdje s obje strane uspinjao sve do glavne ceste; blistave terase od crvene gline lagano proarane purpurom; te raznorazne usjeve koji su tvorili zelene ipkaste nizove na tlu. Drvee je bilo prepuno srebrnobijelog suneva svjetla, a najogoljenija stabla su svjetlucala. Djeca su itala stripove, a njihova majka opet je utonula u san. - Idemo brzo proi kroz Georgiju da je ne moramo puno gledati - rekao je John Wesley.

- Da sam ja maleni djeak - rekla je baka - ne bih tako govorila o svojoj rodnoj dravi. Tennessee ima planine, a Georgia brda. - Tennessee je obino seljako smetlite - rekao je John Wesley - a i Georgia je uga od drave. - Dobro kae - rekla je June Star. - U moje vrijeme - rekla je baka, prepleui svoje tanke prste proarane venama - djeca su znala cijeniti svoju rodnu dravu, svoje roditelje i sve ostalo. Ljudi su tada bili takvi. Ooo, pogledajte slatkog malog crnju - rekla je i pokazala prstom na crno dijete koje je stajalo na vratima trone daare. - Ne bi li to bila krasna slika? - pitala je te su se svi okrenuli da pogledaju malenog crnca kroz stranje staklo. On im je mahnuo. - Nije imao hlaice - rekla je June Star. - Vjerojatno ih i nema - objasnila je baka. - Mali crnje na selu nemaju svakakve stvari kao mi. Kad bih znala slikati, nasli kala bih taj prizor - rekla je. Djeca su razmijenila stripove. Baka se ponudila da preuzme dijete i majka joj ga je pruila preko prednjeg sjedala. Posjela ga je na koljeno, cupkala ga i priala mu o stvarima kraj kojih su prolazili. Preokretala je oima, krivila usta i unosila se svojim grubim i mravim licem u njegovo glatko i meko. On bi joj se povremeno odsutno na smijeio. Proli su kraj velikog polja pamuka u ijem je sreditu bilo pet-est ograenih grobova, poput otoia. - Pogledajte, groblje! - rekla je baka, pokazujui prstom. - To je nekada bilo obiteljsko ukopite. Pripadalo je plantai. - Gdje je plantaa? - pitao je John Wesley. - Zameo je vjetar - rekla je baka. - Ha. Ha.

Kad su djeca proitala sve stripove koje su ponijeli, otvorili su ruak i pojeli ga. Baka je pojela sendvi s maslacem od kiki rikija i jednu maslinu, te nije dala djeci da bace kutiju i papir nate salvete kroz prozor. Kad vie nisu imali to raditi, igrali su se tako to bi jedno od njih odabralo oblak, a drugo dvoje morali su pogoditi emu oblikom slii. John Wesley uzeo je oblak u obliku krave i June Star pogodila je kravu, a John Wesley rekao je ne, automobil, pa je June Star rekla da ne igra poteno, pa su se poeli pljuskati preko bake. Baka je rekla da e im ispriati priu ako budu mirni. Kad bi priala prie, preokretala bi oima, mahala glavom i ponaala se vrlo dramatino. Rekla je da joj se neko, dok je jo bila neudana djevojka, udvarao g. Edgar Atkins Teagarden iz Jaspera, drava Georgia. Rekla je daje bio vrlo naoit i pravi gos podin i da joj je svake subote popodne donosio lubenicu u koju su bili urezani njegovi inicijali, E. A. T. No, jedne subote kad je g. Teagarden donio lubenicu, rekla je, kod kue nije bilo nikoga, pa ju je ostavio na prednjem trijemu i u svome se jednopregu vratio u Jasper, ali ona tu lubenicu nikad nije do bila, jer ju je pojeo mali crnjo koji je vidio inicijale E. A. T*! Ta pria zagolicala je Johna VVeslevja pa se stao kikotati, no June Star je smatrala da uope ne valja. Rekla je da se ona ne bi udala za mukarca koji joj samo subotom donosi lubenicu. Baka je rekla kako bi dobro uinila da se udala za g. Teagardena, jer je on bio pravi gospodin i kupio je dionice Coca-Cole kad su se tek pojavile na tritu, i da je umro tek prije nekoliko godina kao poprilino bogat ovjek.

Engl. eat znai "jesti", te "pojedi".

Stali su u Toweru da pojedu sendvie s rotilja. Tower)t bio dijelom otukana, dijelom drvena benzinska postaja i plesna dvorana smjetena na istini u nedaleko Timothvja. Vodio ju je debeljko po imenu Crveni Sammy Butts, a posvuda po zgradi i miljama naokolo u oba pravca autoceste bili su postavljeni natpisi koji su pozivali: KUAJTE SLAVNI ROTILJ CRVE NOG SAMMYJA. NEMA ROTILJA DO SLAVNOG SAMMYJEVA ROTILJA! CRVENI SAM! MALI DEBELJKO SA SRETNIM OSMIJEHOM. VETERAN! POTRAITE CRVE NOG SAMMYJA! Crveni Sammy leao je na goloj zemlji pred Towerom s gla vom pod kamionom, a sivi majmun visok tridesetak centime tara, lancem privezan za grm jorgovana, glasao se nedaleko odatle. Majmun je skoio u grm i popeo se na najviu granu im je ugledao djecu kako iskau iz auta i tre prema njemu. Iznutra je Towerbio dugaka mrana prostorija sa ankom na jednoj i stolovima na drugoj strani, a u sredini je bio prostor za ples. Svi su posjedali za daani stol kraj orkestriona, a su pruga Crvenog Sama, visoka ena izgorjela na suncu, kojoj su kosa i oi bili svjetliji od koe, prila im je i primila njihovu narudbu. Majka djece stavila je kovanicu od deset centa u aparat i pustila The Tennessee Waltz, a baka je rekla da joj se uvijek plee kad uje tu melodiju. Pitala je Bailevja bi li zaplesao s njom, ali on ju je samo oinuo pogledom. On nije imao pri roenu vedru narav kao ona i putovanja su u njemu izazivala nervozu. Bakine smee oi jako su se blistale. Njihala je glavu slijeva nadesno i zamiljala da plee na svome stolcu. June Star je rekla neka stave neto na to ona moe stepati, pa je majka djece ubacila jo deset centi i pustila neku brzu melodiju, a June Star izala je na plesni podij i izvela svoju plesnu toku.

- Zar nije slatka? - rekla je supruga Crvenoga Sama, nasla njajui se na pult. - Hoe ostati sa mnom da bude moja? - Neu, sigurno - rekla je June Star. - Ne bih ivjela u ovakvoj zaputenoj rupetini ni da mi daju milijun dolara! - i otrala natrag za stol. - Zar nije slatka? - ponovila je ena, pristojno razvukavi usnice. - Zar te nije sram? - prosiktala je baka. Crveni Sam uao je i rekao eni neka se prestane rastezati po anku i bre poslui ljude. Kaki hlae jedva su mu dosezale do bedrenih kosti, a trbuh mu je visio preko njih kao da mu se pod kouljom biba vrea stonog brana. Priao im je i sjeo za susjedni stol, te ispustio neto izmeu uzdaha i jodla. - Nita se tu ne moe - rekao je. - Nita se ne moe - obrisao je svoje oznojeno crveno lice sivom depnom maramicom. - ovjek danas vie ne zna kome moe vjerovati - rekao je. - Nije li tako? - Ljudi svakako vie nisu ljubazni kao to su neko bili rekla je baka. - Proli tjedan dola meni tako dva prijana - rekao je Crveni Sammy- u Chrysleru. Stara krntija, ali dobra, a i momci mi se inili u redu. Rekli da rade u tvornici i ja im dao benzin na veresiju. A zato sam to uinio? - Jer ste dobar ovjek! - rekla je baka kao iz topa. - P a jes, valjda - rekao je Crveni Sammy kao da ga je za prepastio taj odgovor. Njegova ena donijela je narueno jelo; nosila je pet tanjura odjednom bez pladnja, dva u svakoj ruci, a jednim je balan sirala na nadlaktici. - Ne mo vie ni ivoj dui vjerovat na ovom Bojem svijetu - rekla je. -1 kad kaem nikom, mislim

ba nikom, nikom ivom - ponovila je, gledajui Crvenog Sammvja. - Jeste li itali o onom zloincu, Neprilagoenome, koji je pobjegao? - pitala je baka. - Ne bi mene uope udilo da se taj ne pojavi tu kod nas rekla je ena. - Nek samo uje za ovo, ne bi mene nimalo udilo da mi doe. Nek samo uje da imamo dva centa u blagajni, ne bi mene ni malkice udilo... - Dobro, dosta - rekao je Crveni Sammy. - Idi donesi lju dima Cole - pa je ena otila po ostatak. - Teko je nai dobra ovjeka - rekao je Crveni Sammv. Sve je postalo grozno. Sjeam se, prije koju godinu mogo si oti i ostavit vanjska vrata otkljuana, nisi moro spustit zasun. E pa sad vie ne mo. On i baka poeli su razgovarati o boljim vremenima. Stara gospoda rekla je kako je po njezinu miljenju za sve kriva Europa. Rekla je kako se Europa ponaa kao da nama novac raste na drveu, a Crveni Sam rekao je kako o tome uope ne vrijedi govoriti, jer da ona ima potpuno pravo. Djeca su istrala van gdje je prilo bijelo sunce i stala gledati majmuna na grmu jorgovana ije je granje bilo poput ipke. On je marljivo sam sebi trijebio buhe, pomno grizui jednu po jednu medu zubima kao da su neka delikatesa. Nastavili su s putovanjem u vrue poslijepodne. Baka je dre muckala i svakih ju je nekoliko minuta budilo vlastito hrkanje. Pred Toombsborom se probudila i prisjetila stare plantae u okolici koju je jednom posjetila kad je bila mlada djevojka. Rekla je da je kua imala est bijelih stupova na prednjem pro elju i da je do nje vodio orahov drvored i da su pred kuom bile dvije malene drvene reetkaste sjenice na kojima si se

mogao odmoriti zajedno sa svojim kavalirom nakonjetnjje po vrtu. Tono se sjeala na koju cestu treba skrenuti da bi se do nje dolo. Znala je ona da Bailev jamano nee htjeti gubiti vrijeme da bi vidio staru kuu, ali to je vie o tome govorila, sve je jae eljela opet je vidjeti i provjeriti stoje li ondje jo dvije malene sjenice. - U kui je postojala tajna pregrada rekla je prepredeno, znajui da ne govori istinu, ali prieljkujui suprotno - i govorilo se da su unutra skrili svu obiteljsku srebrninu kad se Sherman probio, ali nikad nije pronaena... - Hej! - rekao je John Wesley. - Idemo to vidjeti! Mi emo je nai! Probuit emo svu drvenariju i nai emo je! Tko u njoj ivi? Gdje treba skrenuti? Hej, tata, zato ne skrenemo? - Nikad nismo vidjeli kuu s tajnom pregradom! - kriala je June Star. - Idemo u kuu s tajnom pregradom! Hej, tata, zato ne idemo vidjeti kuu s tajnom pregradom! - Nije daleko, znam ja - rekla je baka. - Ne bi nam trebalo vie od dvadeset minuta. Bailev je gledao ravno pred sebe. eljust mu je bila ukoena poput konjske potkove. - Ne moe - rekao je. Djeca su poela urlati i vritati da ele vidjeti kuu s tajnom pregradom. John Wesley nogama je udarao naslon prednjeg sjedala, a June Star se objesila majci o rame i oajno joj cviljela u uho da se oni ba nikad ne mogu malo zabaviti pa ak ni kad idu na odmor, da nikad ne mogu raditi ono to ONI hoe. edo je poelo urlati, a John Wesley tako je snano udarao naslon prednjeg sjedala da je njegov otac osjeao kako ga mlati u bubreg. - Dobro! - povikao je i zaustavio auto kraj puta. - Prestanite galamiti! Prestanite galamiti jednu sekundu! Ako ne prestanete galamiti, nikamo ne idemo.

K O

JE

N A I

D O B R A

O V J E K A

- To bi za njih bilo vrlo pouno - promrmljala je baka. - Dobro - rekao je Bailev - ali zapamtite: stat emo sad i nikad vie zbog ovakve gluposti. Sad i nikad vie. - Seoski put na koji mora skrenuti proli smo prije otprilike jednu milju - uputila ga je baka. - Primijetila sam ga kad smo prolazili. - Seoski put - progundao je Bailev. Kad su se okrenuli i krenuli prema seoskom putu, baka se sjetila i drugih pojedinosti u svezi s kuom, krasnog stakla nad prednjim ulazom i svijenjaka u hodniku. John Wesley je rekao da je tajna pregrada vjerojatno u kaminu. - Ne moete ui u tu kuu - rekao je Bailev. - Ne znate tko u njoj ivi. - Dok vi budete sprijeda razgovarali s tim ljudima, ja u otrati straga i ui kroz prozor - predloio je John Wesley. - Mi emo ostati u autu - rekla je njegova majka. Skrenuli su na seoski put i auto je pojurio preko neravnina u vrtlogu ruiaste praine. Baka se prisjetila vremena kad jo nije bilo poploenih cesta i da bi preao trideset milija trebao ti je itav dan. Seoski put je bio na breuljkastom terenu, na njemu je bilo naglih rupa i otrih zavoja na opasnim nasipima. Najednom bi se nali na brdu, te su gledali odozgo u plave kronje stabala to su se pruala miljama unaokolo, a idueg trena nali bi se u crvenoj uleknini i prainom prekrivena stabla gledala su odozgo na njih. - Ako se ta kua uskoro ne pojavi - rekao je Bailev - okrenut u auto. Cesta je izgledala kao da nitko njome nije proao ve mje secima.

_ Nije vie daleko - rekla je baka i tek to je to rekla, pala joj ie na pamet uasna pomisao. Pomisao je bila tako sramotna da se od nje zacrvenila u licu, oi su joj se razrogaile a stopala trznula nagore i prevrnula putni koveg u kutu. im se koveg pomaknuo, novinski list kojim je prekrila koaru uz frktanje je poskoio u zrak i maak Pitty Sing skoio je na Bailevjevo rame. Djeca su popadala po podu, a njihova majka, vrsto stiui edo, ispala je kroz vrata na tlo; stara gospoda pala je na prednj e sjedalo. Auto se jedanput prevrnuo i zaustavio na desnom boku u vododerini kraj ceste. Bailey je ostao na mjestu vozaa dok mu se maak - bio je to sivi prugasti maak sa irokom bijelom njukom i naranastim nosom - prilijepio za vrat poput gu sjenice. im su djeca vidjela da mogu micati rukama i nogama, ispuzala su iz auta viui: - Doivjeli smo NESREU! - Baka se sklupala pod vjetrobranom, nadajui se da je ozlijeena kako je Bailevjev gnjev ne bi stigao ba odmah. Uasna pomisao koja joj je pala na um prije nesree bila je da se kua koje se tako ivo sjeala ne nalazi u Georgiji, nego u Tennesseeju. Bailey je skinuo maka sa svoga vrata objema rukama i zavitlao ga kroz prozor ravno u borovo deblo. Onda je izaao iz auta i poeo traiti majku djece. Ona je sjedila naslonjena na obronak crvenog udubljenog jarka, drei dijete koje je urlalo, ali zaradila je samo posjekotinu na licu i slomljeno rame. - Doivjeli smo NESREU! - urlala su djeca u mahnitom odu evljenju. ~ Ali nitko nije poginuo - rekla je June Star razoarano dok je baka epajui izlazila iz auta; eir joj je i dalje bio privren Za glavu, ali slomljen prednji obod prpono se odvajao od

njega, a granica ljubica visjela je sa strane. Svi su sjeli u jarak, osim djece, da se povrate od oka. Svi su se tresli. - Moda e naii neki auto - promuklo je rekla majka djece. - Mislim da sam ozlijedila neki organ - rekla je baka, drei se za slabinu, ali nitko joj nije odgovorio. Bailev je krgutao zubima. Na sebi je imao utu sportsku koulju na jarkoplave papige, a u licu je bio ut jednako kao koulja. Baka je odluila ne spominjati da je kua zapravo u Tennesseeju. Cesta se nalazila oko tri metra iznad njih, pa su vidjeli samo vrhove kroanja s njezine druge strane. Iza jarka u kojemu su sjedili bilo je jo uma, visokih, mranih i dubokih. Poslije ne koliko minuta ugledali su auto na vrhu oblinjeg brda kako im polako prilazi kao da ih putnici u njemu gledaju. Baka je ustala i poela dramatino mahati objema rukama kako bi im privukla pozornost. Auto se nastavio sporo pribliavati, nestao je iza zavoja da bi se opet pojavio na vrhu brda preko kojega su preli, kreui se jo sporije. Bio je to velik, star crni auto mobil nalik na mrtvaka kola. U njemu su bila trojica mukaraca. Zaustavio se tono iznad njihovih glava i nekoliko minuta voza je upornim bezizraajnim pogledom zurio dolje prema mjestu gdje su sjedili, ne progovorivi ni rijei. Onda je okrenuo glavu i promrmljao neto drugoj dvojici, pa su izali. Jedan od njih bio je debeli djeak u crnim hlaama i crvenom gornjem dijelu trenirke na kojemu je bio ispupen lik srebrnog drijepca. Preao je na desnu stranu i stajao zurei, a usta su mu bila ovla otvorena i nacerena. Onaj drugi na sebi je imao kaki hlae i plavi sako na prugice, te sivi eir nabijen tako duboko da mu je skrivao vei dio lica. On je polako preao na lijevu stranu. Ni jedan od njih nije rekao ni rijei.

Voza je izaao iz auta i stao kraj njega, gledajui dolje prema njima. Bio je stariji od ostale dvojice. Kosa mu je poinjala siiedjeti, a nosio je naoale sa srebrnim okvirima zbog kojih je izgledao ueno. Lice mu je bilo duguljasto i naborano, a na sebi nije imao ni koulju ni potkoulju. Imao je plave traperice koje su mu bile preuske, a u rukama je drao crni eir i pitolj. I mladii su imali pitolje. - Doivjeli smo NESREU! - urlala su djeca. Baku je obuzeo udan osjeaj da poznaje ovjeka s naoalama. Njegovo lice bilo joj je poznato kao da ga zna cijeli svoj ivot, ali nije se mogla sjetiti tko je to. Odmaknuo se od auta i poeo se sputati niz nasip, oprezno gazei kako se ne bi poskliznuo. Nosio je smee-bijele cipele na bosu nogu, a glenjevi su mu bili crveni i tanki. - Dobar dan - rekao je. -Vidim da ste se malo pretumbali. - Dvaput smo se prevrnuli! - rekla je baka. - Jedamput - ispravio ju je. - Vidli smo. Idi vidi oel im auto upalit, Hirame - rekao je tiho mladiu sa sivim eirom. -A to e ti taj pitolj? - pitao je John Wesley. - to e s tim pitoljem? - Gospodo - rekao je mukarac majci djece - dajte pozovite tu djecu, nek se sjednu tu s vama. Djeca mi idu na ivce. Ou da svi sjednete tu zajedno i ni makac. - A zato vi NAMA nareujete? - pitala je June Star. Iza njih obris ume zijevao je poput otvorenih mranih usta. - Doite ovamo - rekla im je majka. - Ma sluajte vi - rekao je Bailev odjednom - Mi smo u nevolji! Mi smo u... Baka je vrisnula. Skoila je na noge i razrogaila oi. - Ti si Neprilagoeni! - rekla je. - Odmah sam te prepoznala!

T E K U

- Aha - rekao je mukarac, slabano se osmjehnuvi kao da mu je i protiv njegove volje drago to ga prepoznaju - ali svima bi vam bilo bolje, gospodo, da me niste poznali. Bailev je naglo trgnuo glavom i majci rekao neto to je o kiralo ak i djecu. Stara gospoda poela je plakati, a Neprila goeni se zacrvenio. - Gospodo - rekao je - ne uzrujavajte se. Katkad ovjek neto kae, a nije to mislio. Ne bi ja reko da je on to vama tako htio rei. - Ti ne bi pucao u jednu damu, zar ne? - rekla je baka, izvukla ist rupi iz rukava i poela se tapkati po oima. Neprilagoeni je zario vrh cipele u zemlju, iskopao njime rupicu i opet je zatrpao. - Ne bi volio da moram - rekao je. - Sluaj - rekla je baka gotovo pitei - ja znam da si ti dobar ovjek. Uope ne izgleda kao da si od proste sorte. Znam ja, tvoji su sigurno bili fini ljudi. - Jo kako - rekao je - najbolji ljudi na svijetu. - Nasmijao se i pokazao niz jakih bijelih zubi. - Bog bolju enu od moje majke nije napravio, a stari je imo zlatno srce - rekao je. Mladi u crvenoj trenirki zaao im je iza leda, drei pitolj na boku. Neprilagoeni je unuo. - Pazi na tu djecu, Bobby Lee - rekao je. - Zna da mi idu na ivce. - Pogledao je u njih estero koji su se skupili pred njim i inilo se da mu je neugodno, kao da se ne moe sjetiti niega to bi rekao. - Na nebu nema ni jednog oblaka - primijetio je, gledajui prema gore. - Ne vidim sunca, ali nema bogme ni oblaka. - Da, ba je krasan dan - rekla je baka. - Sluaj - rekla je ne bi se trebao zvati Neprilagoeni, jer ja znam da si u srcu dobar ovjek. Ja to vidim im te pogledam.

- Tiina! - povikao je Bailev. - Tiina! Svi jezik za zube i ustite mene da ja to sredim! - uao je u poloaju trkaa koji samo to se nije dao u sprint, no nije se ni pomaknuo. _ To vam ne bi mogo jamit, gospodo - rekao je Neprilago eni i drkom pitolja nacrtao krui u tlu. - Mogu popravit auto za pol sata - doviknuo je Hiram preko podignute haube. - Pa, prvo ti i Bobby Lee odvedite njega i maloga na stranu - rekao je Neprilagoeni, pokazujui na Bailevja i Johna Wesleya. - Moji deki moraju vas neto pitat - rekao je Baileyju. - Budite ljubazni pa odite fino s njima malo u umu. - Sluajte - poeo je Bailey - mi smo u stranoj nevolji! Nitko ne shvaa kako je to - i tu mu se glas slomio. Oi su mu bile intenzivno plave poput papiga na njegovoj koulji, i nije se ni maknuo. Baka je rukom posegnula prema gore da popravi obod eira kao da i ona kani s njim poi u umu, ali odlomio joj se u ruci. Stajala je i zurila u njega, a onda ga je pustila da padne na zemlju. Hiram je potegnuo Baileyja za ruku kao da pomae nekom starcu. John Wesley zgrabio je oevu ruku, a Bobby Lee poao je za njima. Poli su prema umi, i tek to su stigli do njezina mranog ruba, Bailey se okrenuo i oslonjen na ogoljelo sivo borovo deblo, povikao: - Eto me za minutu, mama, ekaj me! - Odmah se vraaj! - krijetala je njegova majka, ali ve su svi nestali u umi. - Bailey, sine! - vikala je baka traginim glasom, ali uhvatila * gleda Neprilagoenoga koji je uao ispred nje. - Ja " a si ti dobar ovjek - rekla je oajniki. - Uope nisi ne k i prostak!
am se a

K O

J E

N A

- Ne, nisam ja dobar - rekao je Neprilagoeni sekundu kas nije kao da je pomno razmotrio njezinu tvrdnju - ali nisam ni najgori na svijetu. Moj stari govorio je da sam drukije pasmine nego moji braa i sestre. "Zna", govorio mi je stari, "ima onih to mogu proivit itav ivot a da nit ne pitaju, al ima ih i koji moraju znat zato i kako, a ovaj mali je od ovi drugi. U sve e on turnut svoj n o s ! " - Stavio je svoj crni eir na glavu i naglo podigao pogled, a onda ga je svrnuo duboko u umu, kao da mu je opet neugodno. - ao mi je to hodam bez koulje pred vama damama - rekao je, lagano pogurivi ramena. - Zakopali smo odjeu koju smo imali kad smo pobjegli, a sad se snala zimo kako znamo dok ne naemo neto bolje. Ovo to imamo posudili smo od nekih ljudi koje smo sreli - objasnio je. - Sve je u najboljem redu - rekla je baka. - Moda Bailev u svom kovegu ima koulju vika. - Odma u potrait - rekao je Neprilagoeni. - Kamo ga vode? - povikala je majka djece. -1 moj stari bio je mustra svoje vrste - rekao je Neprilago eni. - Njega nisi mogo preveslat. Ali nikad nije imo problema sa zakonom. Znao je on s njima. - Ti bi mogao biti poten, samo kad bi se potrudio - rekla je baka. - Zamisli samo kako bi to bilo divno kad bi se skrasio i lijepo ivio, a ne da mora stalno misliti na to hoe li te tko uhvatiti. Neprilagoeni je i dalje grebao po zemlji drkom svog pitolja kao da razmilja o tome. - Da, ovjeka stalno netko ganja - promrmljao je. Baka je primijetila kako su mu mrave lopatice odmah ispod eira jer je stajala i gledala ga odozgo. - Moli li se ti kada? pitala je.

Odmahnuo je glavom. Vidjela je samo crni eir kako mu se

m

ie izmeu lopatica. - Ne - rekao je. Iz ume se zauo pucanj, a odmah zatim jo jedan. Onda

tiina. Starica je uz trzaj okrenula glavu. ula je vjetar kako prolazi kroz kronje drvea poput dugakog, zadovoljnog udisaja. - Bailev, sine! - zazvala je. - Jedno vrijeme sam pjevo gospel - rekao je Neprilagoeni. - Svata sam ja radio. Bio u vojsci, i na kopnu i na moru, i tu i vani, dvaput sam se enio, radio sam ko pogrebnik, pa na eljeznici, orao sam Majicu Zemlju, preivio tornado, jednom sam vidio kako su ivog ovjeka spalili - podigao je pogled prema majci djece i djevojici koje su sjedile zbijene, blijedih lica i staklastih oiju; - vidio sam ak i kako biuju enu rekao je. - Pomolimo se, pomolimo se - poela je baka - pomolimo se, pomolimo se... - Nisam nikad bio nevaljalo dijete, kolko se sjeam - rekao je Neprilagoeni gotovo sanjivim glasom - ali jedamput sam neto zabrljo pa su me poslali u zatvor. ivog me zakopali podigao je oi i zarobio joj pozornost upornim pogledom. - Onda si trebao poeti s molitvom - rekla je. - A to si uinio taj prvi put da te poalju u zatvor? - Okrene se nadesno, zid - rekao je Neprilagoeni, opet podigavi pogled prema nebu bez oblaka. - Okrene se nalijevo, zid. Pogleda gore, strop, pogleda dolje, pod. Zaoravio sam to sam uinio, gospodo. Sjedim tamo, sjedim, > c u se sjetit to sam to uinio, i nisam se sjetio do dana dasn jeg. Tu i tamo pomislim da mi se vraa, ali nije. - Moda su te zatvorili pogrekom - rekla je stara gospoda neodreeno.

E S K

- A ne - rekao je. - Nije bila greka. Imali su sve napismeno. - Sigurno si neto ukrao - rekla je. Neprilagoeni se prijezirno nasmijeio. - Ne treba meni nita ni od koga - rekao je. - Bio je neki doktor za glavu tamo u zatvoru, reko je da sam ubio svog starog, ali znao sam ja da lae. Moj stari umro je devetsto i devetnajste od epidemije gripe, s tim ja nisam imo nita. Pokopan je na baptistikom groblju u Mount Hopevvellu, svatko moe oti i vidit. - Kad bi se pomolio - rekla je stara gospoda - Isus bi ti pomogao. - Tako je - rekao je Neprilagoeni. - Zato se onda ne pomoli? - pitala je, uzdrhtala od naglog veselja. - Ne treba meni niko pomagat - rekao je. - Dobro mi je i ovako. Bobby Lee i Hiram laganim korakom vratili su se iz ume. Bobby Lee za sobom je vukao utu koulju na jarkoplave pa pige. - Baci mi tu koulju, Bobby Lee - rekao je Neprilagoeni. Koulja je poletjela prema njemu, aterirala mu na rame, i on ju je obukao. Baka nije mogla navesti na to ju koulja podsjea. - Ne, gospodo - rekao je Neprilagoeni dok ju je zakopavao - ja sam shvatio da zloin nije vaan. Uradio ti ovo il ono, ubio ti ovjeka il mu skino gumu s auta, prije ili kasnije zabo ravi to si napravio, a oni ti svejedno propiu kaznu. Majka djece poela je dahtati kao da ne moe doi do zraka. - Gospodo - zamolio ju je on - budite ljubazni vi i djevojica pa odite fino s Bobbvjem Leejem i Hiramom tamo kod mua. - Hou, hvala - rekla je majka slabanim glasom. Lijeva ruka bespomono joj je visjela, a u drugoj je drala usnulo edo. -

pomozi gospodi, Hirame - rekao je Neprilagoeni gledajui k ko se napree da ustane iz jarka - a ti, Bobby Lee, uzmi malu za ruku. _ Neu se ja s njim drati za ruku - rekla je June Star. - Lii mi na svinju. Debeli mladi se zarumenio, nasmijao i zgrabio je za nad lakticu, te je odvukao u umu za Hiramom i njezinom majkom. Ostavi sama s Neprilagoenim, baka je otkrila da je ostala bez glasa. Na nebu nije bilo ni oblaka ni sunca. Oko nje nije bilo niega osim ume. Htjela mu je rei da se mora moliti. Nekoliko puta otvorila je i zatvorila usta, no iz njih nije izlazilo nita. Napokon je zaula sebe kako govori: - Isus. Isus - to je znailo "Isus e ti pomoi", ali onako kako je ona to izgovarala inilo se kao da kune. - Da, da - rekao je Neprilagoeni kao da se slae. - Isus je sve poremetio. I On je proso isto ko ja, samo to On nije nita skrivio, a meni su mogli dokazat jer su imali sve napismeno. Jasno - rekao je - meni nikad nisu pokazali te papire. Zato se sad potpisujem. Davno sam reko, izvjebaj si potpis, potpii sve to radi i zadri kopiju. Onda e znat to si uinio i moi ces usporedi zloin s kaznom, da vidi jel odgovara, i na kraju nos dokazat da s tobom nisu pravedno postupili. Ja sam se nazvao Neprilagoeni - rekao je -jer ne mogu prilagodit ono
s

sam

skrivio s onim to sam sve pretrpio za kaznu. se zauo prodoran krik, a odmah zatim i pucanj. -

zs u m e

islite li vi daje to pravedno, gospodo, to jednoga kazne kolko god mogu, a drugog uope ne kazne? ~ Isuse! - uzviknula je stara gospoda. - Ja znam da si ti od
re s o r

t e ! Ja znam da ti ne bi pucao u jednu damu! Znam

da su tvoji bili fini ljudi! Pomoli se! Isuse, ne bi smio pucati u jednu damu. Platit u ti koliko god trai! - Gospodo - rekao je Neprilagoeni, gledajui iza nje u du binu ume - jo nijedno truplo nije pogrebniku dalo napoj nicu. Zaula su se jo dva pucnja i baka je podigla glavu kao usahla stara purica koja trai vode i zazvala: - Bailev, sine, Bailev, sine! - kao da joj se srce slama. - Isus je jedini oivio mrtve - nastavio je Neprilagoeni - a ni On nije trebo. Sve je poremetio. Ako je On napravio ono to je reko, onda ti nema druge nego odbaci sve i poi za Njim, a ako nije, onda ti nema druge nego uivaj to malo to ti je ostalo koliko god moe - ubij nekog, zapali mu kuu, nekako mu napakosti. Nema boljeg nego kad nekom napakosti - re kao je, a glas mu je zazvuao gotovo kao da rei. - Moda nije oivio mrtve - promrmljala je stara gospoda, ne znajui to govori; uhvatila ju je takva omaglica te je klonula u jarak podavivi noge poda se. - Nisam bio tamo, pa ne mogu kazat da nije - rekao je Ne prilagoeni. - Htio bi da sam bio - rekao je, udarivi akom o zemlju. - Nije poteno to nisam bio, jer da sam bio, znao bi. Sluajte, gospodo - rekao je glasno - da sam bio tamo, znao bi, i ne bi bio ko to sam sad. - Glas mu je prepukao i bakina glava odmah se razbistrila. Vidjela je lice tog ovjeka kako se gri blizu njezinoga kao da e zaplakati i promrmljala: -1 ti si moje edo. I ti si jedno od moje djece! - Pruila je ruku i do taknula mu rame. Neprilagoeni je odskoio kao da gaje ugriz la guja i propucao joj prsa s tri metka. Onda je spustio pitolj na zemlju, skinuo naoale i poeo ih istiti.

i Bobbv Lee vratili su se iz ume i stali iznad jarka, I dajui u baku koja je napola sjedila, napola leala u lokvici wrf presavivi noge ispod sebe poput djeteta, nasmijeenog lica podignutog prema nebu bez oblaka. Bez naoala su oi Neprilagoenoga bile crvene, blijede i nekako nezatiene. - Nosite je i bacite je tamo gdje ste bacili ostale - rekao je, podiui maku koja mu se trljala o nogu. - Taje ba bila brbljava - rekao je Bobbv Lee, skliznuvi niz jarak uz jodl. - Bila bi to dobra ena - rekao je Neprilagoeni - da ju je imao tko upucati svake minute u ivotu. - Eto ti zabave! - rekao je Bobbv Lee. - Zaepi, Bobbv Lee - rekao je Neprilagoeni. - Nema u ivotu pravog veselja.

Kad je prebrojila novac, turila ga je nekamo pod kaput i i] akvarelu koji je visio kraj gramofona. - Znam ja koliko sati - rekla je, izbliza se zagledavi u crne linije koje su ulazile u razlomljene povrine agresivnih boja. - Jasno da znam. Smjena mi poinje u deset naveer i nisam gotova do pet, a treba mi sat vremena tramvajem iz Ul. Vine. _ A, tako - rekao je; - pa, onda ete ga vratiti veeras, oko osam, devet? - Moda i kasnije - rekla je. - Idemo na rijeku gledat iscje ljenje. Ovaj propovjednik ne zalazi ba esto u ovaj kraj. Ja to IJETE je stajalo zlovoljno i mlitavo nasred mrane dnevne sobe, a otac mu je navlaio karirani kaput. Desna ruka zapela mu je u rukavu, ali otac je svejedno zakopao kaput i gurnuo ga prema blijedoj pjegavoj ruci koja je bila pruena kroz poluotvorena vrata. - Niste ga dobro uredili - doviknuo je glas iz hodnika. - Pa onda ga uredite, zaboga - promrmljao je otac. - est je ujutro. - On je bio u kunom ogrtau, bosih nogu. Kad je doveo dijete do vrata i pokuao ih zatvoriti, na pragu se ukazala ona, kao kostur mrava pjegava pojava u dugom kaputu graakzelene boje i pustenom eiru. -1 za tramvajske karte za njega i za mene - rekla je. - Dvaput emo morat na tramvaj. Vratio se u spavau sobu da uzme novac, a kad je izaao, i ona i djeak stajali su nasred sobe. Ona se ogledala oko sebe. Ja ne bih dugo mogla trpjeti smrad tih opuaka kad bih vam dola u goste - rekla je, poravnavajui mu kaput. - Evo, neto sitno - rekao je otac. Otiao je do vrata, irom ih otvorio i ostao ekati.

RIJEKA

ne bih platila - rekla je, glavom pokazujui na sliku - ja bih to sama nacrtala. - Dobro, gdo Connin, vidimo se onda - rekao je on, bub njajui po vratima. Iz spavae sobe zauo se bezbojan glas: - Donesi mi vreicu s ledom. - Ba mi je ao to mu je mati bolesna - rekla je gda Connin. - Sto joj je? - Ne znamo - promrmljao je. - Rei emo propovjedniku da se pomoli za nju. Mnogo je ljudi on izlijeio. To je veleasni Bevel Summers. Bilo bi joj moda dobro da ode k njemu. - Moda - rekao je. - Vidimo se veeras - i izgubio se u spavaoj sobi, ostavljajui ih da podu. jecaci je nijemo zurio u nju, a iz oiju i nosa curila mu je ** J etiri ili pet godina. Imao je duguljasto lice, ocenu bradu i iroko razmaknute polusklopljene oi. Drao
1 , e m o 1 str mu e

pljivo, poput stare ovce koja eka da je puste

- Svidjet e ti se propovjednik - rekla je. - Veleasni Bevel Summers. Da uje samo kako pjeva! Vrata spavae sobe naglo su se otvorila i otac je promolio glavu rekavi: - Zbogom, stari. Lijepo se provedi. - Zbogom - rekao je djeai i poskoio kao da gaje pogodio metak. Gda Connin jo je jednom promotrila akvarel. Onda su izali u hodnik i pozvali dizalo. - Ne bih ja to nacrtala - rekla je. Vani su sivo jutro sa svih strana zaklanjale neosvijetljene prazne zgrade. - Kasnije e se razvedriti - rekla je - ali ovo nam je posljednja prilika za propovijed na rijeci ove godine. Obrisi nos, srce. Poeo je otirati nos rukavom, ali ona ga je zaustavila. - To nije lijepo - rekla je. - Gdje ti je rupi? Gurnuo je ruke u depove, pretvarajui se da ga trai, a ona je ekala. - Neki ljudi ba ne misle kako e poslat dijete van promrmljala je obraajui se vlastitu odrazu u izlogu kavane. - Strpi se malo. - Iz depa je izvadila crveno-plavi rupi na cvjetie, nagnula se prema njemu i pritisnula mu ga na nos. Sad pui - rekla je, pa je puhnuo. - Eto ti ga na posudbu. Stavi ga u dep. Smotao gaje i uredno spremio u dep, pa su nastavili hodati do ugla, gdje su se naslonili na boni zid zatvorene drogerije da priekaju tramvaj. Gda Connin podigla je ovratnik kaputa tako da joj se otraga spojio sa eirom. Vjede su joj ve bile oteale i inilo se da e oslonjena na zid zaspati. Djeai joj je malo jae stisnuo ruku. - Kako se zove? - pitala je pospanim glasom. - Ne znam ti ni ime, samo prezime. Trebala sam pitati kako ti je ime.

Ime mu je bilo Harry Ashfield i nikad prije toga nije razmiljao da ga promijeni. - Bevel - rekao je. Gda Connin pridigla se sa zida. - Ma nemoj mi kazat! rekla je. - Rekla sam ti da se tako zove propovjednik! _ Bevel - ponovio je on. Gledala ga je odozgo kao da odjednom vidi neko udo. Moram te danas odvesti da se upozna s njim - rekla je. - Nije on obian propovjednik. On je iscjelitelj. Ali g. Conninu nije mogao nikako pomoi. G. Connin nije imao vjere, ali rekao je da e sve pokuati. Imao je greve u elucu. Tramvaj se pojavio u vidu ute mrlje na kraju puste ulice. - Sad je u dravnoj bolnici - rekla je - i izvadili su mu jednu treinu eluca. Ja mu govorim neka hvali Isusa za ovo to mu je ostalo, ali on kae da nee on nikome zahvaljivati. Tako mi svega, - promrmljala je - Bevel! Prili su tranicama da priekaju. - Hoe li mene izlijeiti? -pitao je Bevel. - A to je tebi? - Gladan sam - naposljetku se odluio. - Zar nisi nita dorukovao? - Onda jo nisam stigao ogladnjeti - rekao je. - E pa kad stignemo kui, i ja i ti emo neto prigristi rekla je. - Meni je isto ve vrijeme. Popeli su se u kola i sjeli nekoliko sjedala iza vozaa; gda Connin posjela je Bevela na koljena. - A sad budi dobar i pusti flie da malo odspavam. Nemoj mi silaziti s krila. - Naslonila je glavu natrag i dok ju je gledao, oi su joj se polako sklapale a u otvorenim ustima poeli su se ukazivati malobrojni ratrkani dugaki zubi, neki zlatni a neki tamniji od njezina lica; poela e J zvidukati i puckati poput glazbenog kostura. U kolima nije

bilo nikoga osim njih i vozaa i kad je vidio da je zaspala, izvukao je rupi na cvjetie, razmotao ga i pomno ga prouio. Onda ga je ponovno smotao, otkopao patentni zatvara u podstavi svoga kaputa i skrio ga unutra, te nedugo zatim i sam zaspao. Njezina kua nalazila se pola milje od kraja tramvajske pruge i bila je malo uvuena od ceste. Bila je to graevina od smekaste ljepenke s trijemom i limenim krovom. Na trijemu su stajala tri djeaia razliitih uzrasta s identinim pjegavim licima i jedna visoka djevojica koja je podigla kosu tolikom koliinom aluminijskih uvijaa da joj se glava bljeskala poput krova. Tri djeaka pola su za njima unutra i opkolila Bevela. Gledali su ga utke, bez osmijeha. - Ovo je Bevel - rekla je gda Connin, skidajui kaput. - Eto, sluajno se zove isto kao propovjednik. Ovo su J. C, Spivev i Sinclair*, a ono na trijemu je arah Mildred. Skini taj kaput i objesi ga na nogu od kreveta, Bevele. Trojica djeaka gledali su kako otkopava i skida kaput. Onda su gledali kako ga vjea na nogu kreveta, a onda su gledali kaput. Najednom su se okrenuli i izali van, te se stali neto dogovarati na trijemu. Bevel se poeo ogledati po prostoriji. Bila je to ujedno ku hinja i spavaa soba. Cijela kua sastojala se od dvije prostorije i dva trijema. Blizu njegove noge svijetlouti pas micao je re pom gore-dolje izmeu dvije podne daske eui se o dno kue. Bevel mu je pokuao skoiti na rep, ali pseto je bilo iskusno i ve ga je povuklo kad je ovaj nogama udario o pod.

Zidovi su bili puni slika i kalendara. Bile su tu dvije okrugle f tografije starca i ene upalih ustiju te jo jedna slika ovjeka , su obrve strile u vidu dva busena dlake i sudarale se na mostu to ga je predstavljao njegov nos; ostatak njegova lica izboio se poput gologa grebena s kojega se lako moe pasti. To je g- Connin - rekla je gda Connin, odmaknuvi se naas 0d pei da zajedno s njim pogleda lik - ali vie nije taki. Bevel je s g. Connina svratio pozornost na sliku u boji nad krevetom koja je prikazivala ovjeka odjevena u bijelu plahtu. Imao je dugu kosu, oko glave mu je bio zlatni krug i pilio je dasku dok su ga neka djeca gledala. Ba je htio pitati tko je to kad su opet ula trojica djeaka i dala mu znak da pode za njima. Palo mu je na pamet da se podvue pod krevet i uhvati za jednu njegovu nogu, ali trojica djeaka ostala su stajati, onako pjegavi i nijemi, i ekali; idueg trena poao je za njima na trijem i oko kue slijedei ih na maloj razdaljini. Krenuli su preko polja zaraslog u divlji uti korov prema oboru za svinje, etvrtastoj daari od metar i pol punoj nazimadi, u koju su ga kanili ubaciti. Kad su stigli, okrenuli su se i nijemo ekali, naslonivi se na zid. On im je prilazio vrlo polako, namjerno udarajui nogom nogu kao da se teko kree. Jednom kad ga je dadilja za boravila u parku pretukli su ga neki udni djeaci, ali tada nije znao da e se ita dogoditi dok nije bilo gotovo. Poeo je osjeati udan vonj smea i zauo glasanje divlje ivotinje. Zaustavio s e nekoliko metara od obora i ekao, blijed ali ustrajan.
0

Spivey i Sinclair imena su dvaju velikih jezera u Georgiji.

Trojica djeaka nisu se micali. inilo se da neto nije u redu njima. Zurili su preko njegove glave kao da su vidjeli da neto !Za njega dolazi, ali bojao se okrenuti da vidi to. Pjege su im bile blijede, a oi mirne i sive poput stakla. Samo su im se ui
s

lagano trzale. Nita se nije dogodilo. A onda je napokon onaj u sredini rekao: - Ubila bi nas - te se snudeno i srdito okrenuo, popeo na obor i objesio preko ograde, netremice gledajui unu tra. Opijen olakanjem, Bevel je sjeo na zemlju i nacerio im se. Onaj koji je sjedio na oboru dobacio mu je otar pogled. Hej, ti - rekao je idueg trena - ako se ne moe popeti da vidi ove svinje, podigni najdonju dasku i virni nutra. - inilo se da mu to nudi u znak ljubaznosti. Bevel nikad jo nije bio vidio svinju u ivo, ali vidio je svinje u knjizi i znao je da su to debele ruiaste ivotinjice s uvrnutim repiima i okruglim nasmijanim licima, te leptir-manama. Nagnuo se naprijed i nestrpljivo potegnuo dasku. -Vuci jae - rekao je najmanji djeak. - Trula je, skroz. Samo iupaj taj avao. Lagano je izvukao dugaak crvenkasti avao iz mekog drva. - Sad moe podii dasku i gurnuti glavu kroz... - zauo se tihi glas. On je to ve uinio i naao se pred drugim licem, sivim, mokrim i kiselim, koje ga je gurnulo, oborilo ga na leda i provuklo se ispod daske. Neto ga je rokui pregazilo i opet navalilo natrag, prevrnulo ga i zahvatilo otraga, te ga natjeralo u uasnuti bijeg kroz uto polje, topui za njim. Tri Connina promatrali su prizor sa svoga mjesta. Onaj koji je sjedio na oboru pridravao je klimavu dasku nogom koja mu se klatila. Njihova mrka lica nimalo se nisu razvedrila, nego su tek postala manje napeta, kao da su djelomice zadovoljili neku svoju veliku potrebu. - Mami nee biti milo to je pustio van krmau - rekao je najmanji.

Ga Connin bila je na stranjem trijemu i kad je Bevel do trao do stuba, podigla gaje u naruje. Krmaa je utrala ispod kue i klonula sopui, ali dijete je vritalo cijelih pet minuta. Kad ga je napokon smirila, dala mu je doruak i pustila ga da joj sjedi na krilu dok jede. Nazime se popelo uz dvije stube na stranji trijem i stalo pred ljetna mreasta vrata, gledajui unu tra mrko, sputene glave. Imalo je duge noge i grbava leda, a jedno uho bilo mu je djelomice odgrizeno. - Bje! - povikala je gda Connin. - Onaj tamo voli g. Paradisea koji ima benzinsku postaju - rekla je. - Vidjet e ga danas na iscjeljenju. On ima rak iznad uha. Uvijek doe da pokae kako mu nije nestao. Nazime je jo nekoliko sekunda stajalo ondje kiljei, a onda se polako udaljilo. - Ne elim ga vidjeti - rekao je Bevel.

Do rijeke su ili pjeice, gda Connin i on sprijeda, za njima su se nanizala tri djeaka, a arah Mildred, ona visoka djevojica, ila je na zaelju kako bi se mogla proderati ako jedan od njih istri na cestu. Podsjeali su na kostur nekog starog broda s dva iljasta vrka koji polako plovi uz rub glavne ceste. Bijelo nedjeljno sunce slijedilo ih je na maloj razdaljini, brzo se pe njui kroz nakupinu sivih oblaka kao da ih je kanilo pretei. Bevel je hodao s vanjske strane, drei gdu Connin za ruku, i gledao dolje u naranasto-ljubiasti jarak koji se sputao od betonske ceste. Palo mu je na pamet kako je imao sreu to su ovoga puta pronali gdu Connin, koja te hoe odvesti nekamo na cijeli dan, a ne neku od onih obinih dadilja koja samo sjedi u tvojoj kui ili ide s tobom u park. Kada ode od kue, vie naui.

Danas ujutro ve je nauio da ga je stvorio stolar koji se zvao Isus Krist. Prije je mislio da je to bio onaj doktor Sladewall, debeljko sa utim brkovima koji mu daje injekcije i misli da se on zove Herbert, ali to se on sigurno samo ali. U njegovoj kui svi su se mnogo alili. Da je o tome prije mislio, mislio bi da je Isus Krist rije poput "ooo" ili "kvragu" ili "Boe", ili moda netko tko im je jednom na prijevaru neto ukrao. Kad je pitao gu Connin tko je ovjek u plahti na slici iznad njezina kreveta, neko ga je vrijeme gledala otvorenih usta. Onda je rekla: - To je Isus - i nastavila ga gledati. Nekoliko minuta kasnije ustala je i donijela neku knjigu iz druge sobe. - Evo, pogledaj - rekla je, okreui prvu stranicu - ova knjiga je pripadala mojoj prabaki. Ne bih se od nje rastala ni za to na svijetu. - Prstom je povukla ispod nekih smeih slova na flekavoj stranici. - Erama Stevens Oaklev, 1832. - rekla je. - Lijepo je imati takvo neto, zar ne? A sve od rijei do rijei sama gola istina. - Okrenula je iduu stranicu i proitala mu naslov: "ivot Isusa Krista za djecu do dvanaest godina." Onda mu je proitala knjigu. Bila je to tanka knjiica, izvana svijetlosmeda sa zlatnim ru bovima, a mirisala je po starom kitu. Bila je puna slika, a na jednoj je onaj stolar tjerao krdo svinja iz nekog ovjeka. Bile su to prave svinje, sive i namrgoene, a gda Connin rekla je da ih je Isus sve istjerao iz tog jednog ovjeka. Kad je proitala cijelu knjigu, dopustila mu je da sjedi na podu i jo jednom pregleda slike. Netom prije nego to su poli na iscjeljenje uspio je skriti knjigu u podstavu svoga kaputa a da ona ne vidi. Kaput mu je zato sad na jednoj strani visio vie nego na drugoj. Dok su hodali osjeao se pospano i spokojno, a kad su s glavne ceste

skrenuli na dugaak put od crvene gline koji je vijugao izmeu polja kozje krvi, poeo je divlje poskakivati i potezati je za ruku kao daje htio odjuriti i epati sunce koje se sada valjalo pred njima. Neko su vrijeme hodali seoskim putem, a onda su preli preko polja proaranog ljubiastim korovom i uli u sjenovitu umu u kojoj je tlo bilo prekriveno debelim slojem borovih iglica. On nikada dotad nije bio u umi i gazio je oprezno, gledajui oko sebe kao da ulazi u nepoznatu zemlju. Kretali su se jahaom stazom koja je zavijala nizbrdo kroza ukavo crveno lie, a jednom kad se uhvatio za granu da se ne posklizne, u rupi u deblu ugledao je dva ukoena zlatno-zelena oka obavijena mrakom. U podnoju brda uma se naglo pre tvarala u panjak, tu i tamo posut crno-bijelim kravama, koji se u obroncima strmo sputao do irokog naranastog potoka u kojemu je poput dijamanta sjao sunev odraz. Na blioj obali stajala je grupica ljudi i pjevala. Iza njih bili su postavljeni dugaki stolovi, a nekoliko automobila i ka mioneta bilo je parkirano na puteljku koji se protezao uz rijeku. Preli su preko panjaka u urbi, jer je gda Connin, rukom zaklanjajui oi, vidjela propovjednika kako ve izviruje iz vode. Spustila je koaru na jedan od stolova i gurnula tri djeaka pred sobom medu okupljene ljude, kako se ne bi zadravali kraj hrane. Bevela je uhvatila za ruku i polako se Poela probijati prema naprijed. Propovjednik je stajao oko tri metra od obale potoka, a voda m u je dopirala do koljena. Bio je to visok mladac u kaki hla ama, koje je zavrnuo iznad vode. Imao je plavu koulju i crveni Sa l oko vrata, ali ne i eir, a svijetla kosa bila mu je podiana u kratke zaliske, koji su mu se svijali u upljine obraza. Lice

mu je bilo sama kost i odsjaj crvenog svjetla iz rijeke. Izgledao je kao da mu moe biti devetnaest godina. Pjevao je visokim unjkavim glasom, glasnije od pjevaa na obali; ruke je drao iza leda a glavu zabacio prema natrag. Zavrio je napjev u visokom tonu i sad je nijemo stajao gle dajui u vodu i premjetajui se s noge na nogu. Onda je po digao pogled prema ljudima na obali. Oni su stajali vrsto zbi jeni, ekajui; lica su im bila sveano ozbiljna, ali puna oe kivanja, i sve su oi poivale na njemu. Opet se premjestio s noge na nogu. - Moda znam zato ste doli - rekao je onim unjkavim glasom - a moda i ne znam. - Ako niste doli zbog Isusa, niste doli zbog mene. Ako ste samo doli vidjeti moete li ostaviti svoje boli u rijeci, niste doli zbog Isusa. Ne moete ostaviti svoje boli u rijeci - rekao je. - To nikad nikome nisam rekao. - Zastao je i zagledao se u svoja koljena. - Jednom si izlijeio enu, vidjela sam te! - povikao je izne nada visok glas iz ljudske gomile. - Vidjela sam, ena je ustala i otila, a dola je epajui! Propovjednik je podigao jednu nogu, pa drugu. inilo se da e se nasmijeiti, ali nije. - Idite kui ako ste zato doli rekao je. Onda je podigao glavu i ruke i povikao: - Posluajte to u vam rei, o narode! Postoji samo jedna rijeka, a to je Rijeka ivota, kojom tee Isusova Krv. U toj rijeci morate ostaviti svoje boli, u Rijeci vjere, Rijeci ivota, Rijeci ljubavi, u crvenoj, bujnoj rijeci Krvi Isusove, o narode! Glas mu je postao njean i milozvuan. - Sve rijeke teku iz te jedne Rijeke i vraaju joj se kao oceanu, i ako vjerujete,

moete ostaviti svoje boli u toj Rijeci i rijeiti ih se, jer ta je Rijeka stvorena da odnosi grijehe. To je Rijeka i sama puna boli, sama bol, koja tee prema Kraljevstvu Kristovu da je ondje jsperu, polako, o narode, polako ba kao ova naa crvena rijeka u kojoj stojim. - Posluajte - zapjevao je - itao sam u Markovu evanelju o gubavcu, itao sam u Lukinu evanelju o slijepcu, itao sam u Ivanovu evanelju o mrtvacu! O, narode, poujJ Ista krv koja tee ovom crvenom Rijekom oistila je gubavca, slijepcu otvo rila oi, mrtvaca trgnula iz sna! O, vi ljudi shrvani nedaama povikao je - predajte ih toj Rijeci Krvi, predajte ih toj Rijeci boli, i gledajte kako ih ona nosi prema Kraljevstvu Kristovu! Dok je propovijedao, Bevelove oi sanjivo su pratile pola gano kruenje dvije ptice koje su u tiini plovile zrakom visoko iznad njega. Preko rijeke nalazio se nizak crveno-zlatan lug mirisnog lovora iza kojega su stajali breuljci obrasli tamnoplavim drveem, a ponad obrisa brda tu i tamo strio je poneki bor. Otraga, u daljini, uzdizao se grad nalik na nakupinu bra davica na planinskoj kosi. Ptice su se u krugovima obruile prema dolje i lagano se spustile na vrh najvieg bora, te su ondje ostale sjediti pogurenih ramena kao da njima podupiru nebo. -Ako elite svoje boli predati ovoj Rijeci ivota, tada pridite ~ rekao je propovjednik - i ostavite u njoj svoju tugu. Ali nemojte misliti da je ovo kraj, jer crvena rijeka ne zavrava ov dje. Ta stara crvena paenika struja ide dalje, o narode, Polako tee prema Kraljevstvu Kristovu. Ta stara crvena rijeka dobra je za krtenje, dobra je da u nju poloite svoju vjeru, dobra da njoj predate svoje boli, ali nee vas ova blatna rijeka s Pasiti. Cijeli tjedan putujem ovim obalama - rekao je. - U

utorak sam bio u Fortune Lakeu, drugoga dana u Idealu, u petak smo se ja i moja gospoda odvezli u Lulawillow k bole sniku. Ti ljudi nisu vidjeli nikakvo iscjeljenje - rekao je, i lice mu se na trenutak zaarilo. - Nisam ni rekao da hoe. Dok je govorio, poela mu se pribliavati neka lelujava figura kreui se treperavo poput leptira - bila je to neka starica koja je lamatala rukama, a glava joj se klatila kao da e svakog asa otpasti. Uspjela se spustiti do ruba obale i bunula ruke u vodu. Onda se sagnula jo dublje i gurnula lice unutra, te se napos ljetku pridigla, a s nje je sve curilo; i dalje lamatajui rukama, poela se slijepo vrtjeti ukrug dok joj netko nije priao i povu kao je natrag u gomilu. - Takva je ve trinaest godina - povikao je grub glas. - Po aljite eir da malome skupimo plau. Zato je doao. - Povik upuen mladiu u rijeci doao je iz usta krupnog starca koji je poput grbavog kamena sjedio na braniku prastarog dugakog sivog automobila. Na glavi je imao sivi eir navuen preko jednog uha, ali podignut preko drugoga tako da se vidi ljubi asta nabreklina na njegovoj lijevoj sljepooici. Sjedio je nagnut prema naprijed, ruke su mu visjele izmeu koljena a sitne oi bile su mu napola sklopljene. Bevel ga je pogledao, a onda se skrio u naborima kaputa gde Connin. Mladi u rijeci pogledom je preletio preko starca i podigao stisnutu aku. - Vjerujte u Isusa ili u avla! - povikao je. Posvjedoite jednome ili drugome! - Znam iz svog vlastitog iskustva - zazvao je tajanstveni enski glas iz gomile - znam da ovaj propovjednik moe izlije iti. Moje su oi otvorene! Posvjedoit u za Isusa!

Propovjednik je brzo podigao ruke i poeo ponavljati sve to je ve rekao o Rijeci i Kraljevstvu Kristovu, a starac je sjedio na braniku netremice ga gledajui kroz suene vjede. S vremena
na

vrijeme Bevel bi ga opet pogledao iz okrilja gde Connin. ovjek u kombinezonu i smedem kaputu nagnuo se prema

naprijed i brzo uronio ruku u vodu, otresao je i uspravio, a neka ena prinijela je dijete nad rub vode i poprskala mu noice vodom. Malo dalje neki ovjek se pomaknuo i sjeo na obalu, izuo se i ugacao u korito rijeke; nekoliko minuta stajao je tako, a glavu je zabacio unatrag to je vie mogao; onda je izaao iz vode i obuo se. Sve to vrijeme propovjednik je pjevao i inilo se da ne gleda to se dogaa. im je prestao pjevati, gda Connin podigla je Bevela i rekla: - Sluaj, propovjednie, dovela sam ovog djeaka iz grada, da nas ga uvam. Mati mu je bolesna i on bi htio da se pomoli za nju. A zamisli ovu sluajnost - zove se Bevel! Bevel! - rekla je okrenuvi se prema ljudima iza sebe - kao i on. Recite, nije li to sluajnost? Zaulo se mrmljanje i Bevel se okrenuo i nasmijeio preko njezina ramena licima koja su ga gledala. - Bevel - rekao je glasnim, samouvjerenim glasom. - Sluaj, Bevele - rekla je gda Connin - jesi li ti krten? Samo joj se nasmijeio. - Ja sumnjam da je on uope krten - rekla je gda Connin, gledajui propovjednika podignutih obrva. - Dajte ga ovamo - rekao je propovjednik, koraknuo prema naprijed i zgrabio ga. Drao ga je u pregibu lakta i gledao u nasmijeeno lice. Bevel > mijeno zakolutao oima i gurnuo lice naprijed, blizu pros

povjednikova. - Zovem se Bevvvlllll - rekao je jakim, dubokim glasom, klizei vrhom jezika preko nepca. Propovjednik se nije nasmijao. Njegovo koato lice bilo je ukoeno, a u uskim sivim oima ogledalo se gotovo bezbojno nebo. Starac naslonjen na branik automobila glasno se na smijao, a Bevel je posegnuo za poleinom propovjednikova ovratnika i vrsto se uhvatio. Na njegovu licu vie nije bilo osmijeha. Odjednom ga je spopao osjeaj da ovo nije ala. U njegovoj kui sve je bilo ala. Iz propovjednikova lica odmah je shvatio da nita to on kae ili uini nije ala. - Mama mi je dala ime - rekao je brzo. - Jesi li krten? - pitao je propovjednik. - Sto je to? - promrmljao je. - Krstim li te - rekao je propovjednik - moe poi u Kra ljevstvo Kristovo. Oprat emo te u rijeci patnje, sinko, i potei e dubokom rijekom ivota. eli li to? - Da - reklo je dijete i pomislilo, onda se ne vraam u stan, idem pod rijeku. - Nee vie biti isti - rekao je propovjednik. - Vrijedit e. - Onda se okrenuo prema ljudima i poeo propovijedati, a Bevel je preko njegova ramena promatrao komadie bijelog sunca razbacane po rijeci. Odjednom je propovjednik rekao: - Sada u te krstiti - i bez ikakva daljnjeg upozorenja jo ga vre stisnuo, okrenuo naglavce i zaronio mu glavu u vodu. Drao gaje pod vodom dok je izgovarao rijei krtenja, a onda gaje naglo izvukao, strogo gledajui u zadihano dijete. Bevelove oi bile su tamne i raskolaene. - Sada vrijedi - rekao je propovjednik. - Prije uope nisi vrijedio. Djeai je bio u prevelikom oku da bi zaplakao. Ispljunuo je blatnu vodu i protrljao mokrim rukavom oi i lice.

_ Ne zaboravi na njegovu majicu - zazvala je gda Connin. On bi elio da se pomoli za njegovu majicu. Bolesna je. - Gospodine - rekao je propovjednik - molimo se za ne voljnu bolesnicu koja nije ovdje da ti posvjedoi. Je li tvoja majka u bolnici? - pitao je. - Ima li bolove? Dijete ga je blijedo pogledalo. - Nije jo ustala - rekao je visokim, oamuenim glasom. - Mamurna je. - U zraku je lebdjela takva tiina da je uo kako razbijeni komadii sunca kuckaju u vodi. Propovjednik je djelovao ljutito i uplaeno. Crvenilo mu je nestalo s lica, a nebo kao da je zamrailo njegove oi. S obale se zauo glasan grohot i g. Paradise je povikao: - Ha! Neka izlijei bolesnu mamurnu enu! - te se poeo akom udarati po koljenu.

- Imao je dug dan - rekla je gda Connin, stojei s njim na vratima stana i otro gledajui u sobu u kojoj je u tijeku bila zabava. - Mislim da mu je odavno prolo vrijeme za spavanje. - Jedno Bevelovo oko bilo je zatvoreno, a drugo poluzatvoreno; nos mu je curio, a disao je kroz otvorena usta. Vlaan karirani kaput vukao mu je na jednu stranu. To e biti ona, gda Connin je bila sigurna, ona u crnim hla ama - du gim crnim satenskim hlaama, u sandalama bez arapa, s crveno lakiranim noktima na nogama. Leala je na polovici kaua, koljena su joj bila prekriena u zraku, a glavu e I oslonila na naslon. Nije ustala. ~ Zdravo, Harrv - rekla je. - Jesi li se lijepo proveo? - Imala i duguljasto blijedo lice, glatko i bezizraajno, i ravnu kosu je batate zategnutu u pundu.

Otac je otiao po novac. Bila su tu jo dva para. Jedan od mukaraca, plavokos, sitnih ljubiastoplavih oiju, prignuo se iz naslonjaa i rekao: - Onda, Harry, stari moj, kako si se proveo? - Ne zove se on Harrv, nego Bevel - rekla je gda Connin. - Zove se Harrv - rekla je ona s kaua. - Tko je uope uo za ime Bevel? Djeai se doimao kao da e zaspati stojeki; glava mu je klonula sve dublje i dublje na prsa. Odjednom ju je naglo uspravio i otvorio jedno oko; drugo mu se bilo zalijepilo. - Jutros mi je rekao da se zove Bevel - rekla je okirano gda Connin. - Ba ko i na propovjednik. Cijeli dan smo bili na propovijedi i iscjeljenju na rijeci. Rekao je da se zove Bevel, ko i propovjednik. Tako mi je rekao. - Bevel! - rekla je njegova majka. - Boe moj! Kakvo ime! - Propovjednik se zove Bevel, a boljeg od njega nema na daleko - rekla je gda Connin. -1 isto tako - dodala je prkosnim tonom - on je jutros krstio ovo dijete! Njegova majka smjesta se uspravila. - Kakve li drskosti! promrmljala je. - A isto tako - rekla je gda Connin - on je iscjelitelj i molio se za vae ozdravljenje. - Ozdravljenje! - zamalo je uzviknula. - Ozdravljenje od ega, za Isusa boga? - Od vae boljke - rekla je ledeno gda Connin. Otac se vratio s novcem i stao kraj ge Connin ekajui da joj plati. Oi su mu bile izbrazdane crvenim ilicama. - Nas tavite, nastavite - rekao je - elio bih uti vie o njezinoj boljki. Nije mi jasna tona narav njezine... - Mahao je novanicom,

glas mu je utihnuo. - Lijeenje molitvom vraki je jeftino promrmljao je. Gda Connin jednu je sekundu stajala zurei po sobi, s izrazom kostura koji sve vidi. A onda se, ne uzevi novac, okre nula i zatvorila vrata za sobom. Otac se okrenuo, neodreeno nasmijeio i slegnuo ramenima. Ostali prisutni gledali su u Harrvja. Djeai se poeo gegati prema spavaoj sobi. - Doi ovamo, Harrv - rekla je njegova majka. Automatski je promijenio smjer i krenuo prema njoj, ne otvorivi oko nimalo jae. - Reci mi to se danas dogodilo - rekla je kad je stigao do nje. Poela mu je svlaiti kaput.
a

- Ne znam - promrmljao je. - Zna, i te kako - rekla je ona, osjetivi da je kaput s jedne strane tei. Otkopala je podstavu i uhvatila knjigu i prljavi rupi koji su ispali van. - Odakle ti ovo? - Ne znam - rekao je i posegnuo. - To je moje. Ona mi je to dala. Rupi je bacila na pod, a knjigu podigla tako visoko da je on ne moe dohvatiti i poela itati; idue sekunde lice joj je poprimilo pretjerano komian izraz. Ostali su prili i proma trali knjigu preko njezina ramena. - Boe moj - rekao je netko. Jedan od mukaraca netremice je zurio u knjigu kroz debele naoale. - Vrijedna je - rekao je. - To je rijetka knjiga - i uzeo je ostalima, te se smjestio na drugi stolac. f Pazite da vam George to ne odnese - rekla je njegova dje vojka. ~ Kaem vam da je vrijedna-rekao je George.-Iz 1832. ev el je opet promijenio smjer i krenuo prema sobi u kojoj Pavao. Zatvorio je za sobom vrata i u mraku polako priao u > t e je sjeo, izuo se i uvukao pod pokriva. Nakon jedne

minute na vratima se pojavila pruga svjetla i visoka silueta njegove majke. Na prstima je prela sobu i sjela na rub njegova kreveta. - Sto je taj glupi propovjednik rekao za mene? - aptom je upitala. - to si mu sve danas lagao, duo? Zatvorio je oko i u daljini uo njezin glas, kao daje on ispod rijeke a ona iznad nje. Protresla ga je za rame. - Harry - rekla je, nagnuvi se naprijed i prislonivi usta na njegovo uho reci mi to je rekao. - Povukla ga je u sjedei poloaj i njemu se uinilo da su ga izvukli na povrinu rijeke. - Reci mi proaptala je i njezin gorak dah zapljusnuo mu je lice. Vidio je blijedo ovalno lice blizu sebe u mraku. - Rekao je da vie nisam isti - promrmljao je. - Sad vrijedim. Nakon jedne sekunde spustila ga je na jastuk drei ga za prednjicu koulje. Nagnula se nad njega i usnicama mu ovla dotakla elo. Onda se digla i lagano njiui bokovima otila kroz prugu svjetla.

mazao ih je s pola staklenke maslaca od kikirikija, popeo

n

a visoki kuhinjski stolac, sjeo i poeo polako vakati svoj

endvi, povremeno briui nos o rame. Kadje pojeo, pronaao je malo okoladnog mlijeka i popio ga. Vie mu se pilo dumbirovo pivo koje je vidio, ali otvarae su ostavili visoko pa ih nije mogao dohvatiti. Neko vrijeme prouavao je ostatke u hladnjaku - neto smeuranog povra na koje je zaboravila i mnogo smeih narani koje je kupila, ali ne i iscijedila; bilo je tu tri ili etiri vrste sira i neto sumnjiva mirisa u papirnatoj vreici; ostala je samo jo svinjska kost. Ostavio je vrata od hladnjaka otvorena, zaglavinjao natrag u mranu dnevnu sobu i sjeo na kau. Bio je siguran da e biti mrtvi pijani do jedan sat, a onda e svi morati poi na ruak u restoran. Jo nije bio dovoljno visok da dopre do stola, pa e konobar donijeti visoki stolac, a za to je bio prevelik. Sjeo je na sredinu kaua i poeo ga udarati petama. Onda je ustao i poeo tumarati po sobi, gledajui opuke u pepeljarama kao da mu je to obiaj. U svojoj sobi imao je slikovnice i kocke ali veina ih je bila poderana; otkrio je da e, podere li one koje ima, dobiti nove. I inae nikad nije imao to raditi, osim jesti; meutim, nije bio debelo dijete. Odluio je istresti nekoliko pepeljara na pod. Ako istrese samo jednu-dvije, ona e misliti da su pale. Istresao je dvije i Pomno prstom utrljao pepeo u sag. Onda je neko vrijeme leao
na

Kad se probudio, nije vie bilo rano, ali u stanu je jo bio mrano i tiho. Neko je vrijeme leao, akajui nos i vadei krmelje. Onda je sjeo i iz kreveta gledao kroz prozor. Sunevo svjetlo koje je prodiralo u sobu bilo je blijedo i sivkasto zbog stakla. Na drugoj strani ulice, u hotelu Empire, crna istaica gledala je kroz prozor na gornjem katu, glave naslonjene na prekriene ruke. Ustao je, obuo se i otiao u kupaonicu, a iz nje u prednju sobu. Pojeo je dva krekera s patetom od inuna koje je naao na stoliu za kavu i popio malo dumbirova piva koje je ostalo u boci, te potraio svoju knjigu, ali nje nije bilo. U stanu je bilo tiho, osim jedva ujnog zujanja hladnjaka. Otiao je u kuhinju i pronaao okrajke peciva s groicama;

podu, prouavajui svoja stopala, podignuta u zrak. Cipele Vrlo polagano izraz lica poeo mu se mijenjati, kao da je

su mu jo bile vlane pa je poeo misliti o rijeci. malo-pomaJo vidio kako se pojavljuje ono za to nije znao da a trai. I najednom je znao to eli raditi.

Ustao je i na prstima otiao u njihovu spavau sobu, te se poeo osvrtati u polumraku traei njezinu taku. Pogledom je preletio preko njezine dugake blijede ruke koja je s ruba kreveta visjela sve do poda, preko bijelog humka to ga je tvorio njegov otac, kraj pretrpanog pisaeg stola, sve dok nije zastao na taki koja je visjela na naslonu stolca. Uzeo je iz nje kartu za tramvaj i pola paketia Life Saversa . Onda je izaao iz stana i uhvatio tramvaj na uglu. Nije uzeo koveg jer nita odande nije elio ponijeti. Siao je s tramvaja na kraju linije i uputio se cestom kojom su on i gda Connin krenuli prethodnoga dana. Znao je da u njezinoj kui nema nikoga jer su tri djeaka i djevojica otili u kolu, a gda Connin mu je rekla da ide van istiti. Proao je kraj njezina dvorita i poao putem kojim su ili do rijeke. Kue od ljepenke bile su daleko jedna od druge, a nakon nekog vremena prekinuo se pranjavi puteljak pa je morao hodati rubom glavne ceste. Sunce je bilo blijedouto, visoko i vrue. Proao je kraj kuice ispred koje je stajala naranasta crpka za benzin, ali nije vidio starca koji je stajao na pragu i gledao u prazno. G. Paradise pio je naranadu. Polako ju je ispio kiljei preko boce prema sitnoj figuri u kariranom kaputu koja je nestajala niz put. Onda je spustio praznu bocu na klupu i jo mirkajui obrisao usta rukavom. Uao je u kuicu i s police sa slatkiima uzeo ipku peperminta, tridesetak centimetara dugu i pet centimetara debelu, te je gurnuo u boni dep svojih hlaa. Onda je uao u auto i polako krenuo glavnom cestom za djeakom.
* Okrugli areni tvrdi bomboni s rupom u sredini, otud im ime ("pojasi za spaavanje").

Kad je stigao do polja proaranog ljubiastim korovom, Bevel je bio pranjav i oznojen; preao ga je kaskajui kako bi to prije uao u umu. Kad je stigao, lutao je od stabla do stabla traei stazu kojom su ili juer. Napokon je u borovim igli cama pronaao utrt trag koji je slijedio sve dok nije ugledao strmi puteljak kako vijuga dolje izmeu drvea. G. Paradise ostavio je automobil malo dalje niz cestu i pjeice doao do mjesta na kojemu je gotovo svaki dan imao obiaj sjediti, drei u vodi tap za pecanje bez mamca i zurei u rijeku koja promie pred njim. Iz daljine svatko bi pomislio da je to stari usamljeni kamen napola skriven u grmlju. Bevel ga uope nije vidio. Vidio je samo rijeku koja se ljeskala crvenkasto uto, utrao u nju u cipelama i kaputu i pohlepno gutnuo. Jedan dio vode je progutao, a ostatak ispljunuo; stajao je u vodi do prsa i gledao oko sebe. Nebo je bilo vedro i svijetloplavo, sve iz jednog komada - osim rupe koju je tvorilo sunce - a na dnu je bilo obrubljeno vrcima kroanja. Njegov kaput digao se na povrinu vode i okruio ga poput udnovatog a renog lista lopoa, a on se smijeio na suncu. Nije se namjera vao vie zamajavati s propovjednicima; kanio se krstiti sam, i vaj put nee odustati sve dok u rijeci ne nade Kraljevstvo Kristovo. Nije imao namjeru gubiti vrijeme. Odmah je stavio glavu pod vodu i odgurnuo se prema naprijed. Za sekundu je poeo hvatati dah i pljuvati, a glava mu je plivala na povrinu; opet se zagnjurio, no dogodilo se isto. ^jeka ga nije htjela. Pokuao je ponovno i isplivao, guei se.
ls

ako je bilo i kad ga je propovjednik drao pod vodom - morao boriti s neim to ga gura u lice. Najednom je zastao i pols Ho: to je ala, to je samo jo jedna ala! Sjetio se koliki je " u t preao ni za to, te je poeo udarati i pljuskati i utirati
e

odvratnu rijeku. Stopala su mu ve gazila uprazno. Ispustio je priguen uzvik tuge i ogorenja. A onda je zauo povik, okrenuo glavu i ugledao neto nalik na divovsku svinju kako gaa za njim, maui crveno-bijelom palicom i viui. Zaronio je jo jednom i ovaj put struja koja je samo ekala zahvatila ga je poput dugake, njene ruke i hitro ga povukla naprijed i nadolje. Na trenutak ga je obuzelo iznenaenje; a onda, budui da se kretao brzo i znao kako nekamo ide, napustili su ga sav njegov bijes i strah. Glava g. Paradisea s vremena na vrijeme pojavljivala se na povrini vode. Naposljetku, mnogo dalje niz rijeku, starac se pomolio iz vode poput nekog drevnog vodenog udovita; sta jao je tako praznih ruku, tupo zurei niz rijeku dokle mu je pogled dopirao.

I V O T KOJI SPASI M O E BITI I TVOJ VLASTITI

TARI C A i njezina ki sjedile su na trijemu kad se g. Shiftlet prvi put pojavio na njihovoj cesti. Starica se pomaknula na rub stolca i nagnula naprijed, rukom zakrilivi oi od prodornog sunca. Ki nije vidjela daleko pred sebe pa se nastavila igrati prstima. Iako je starica ivjela na tom sa motnome mjestu sama s keri i nikad prije nije vidjela g. Shiftleta, ak i iz daljine mogla je procijeniti daje to skitnica i da ga se ne treba bojati. Lijevi kaput njegova rukava bio je zavrnut i vidjelo se da tu ima samo pola ruke, a njegova mrava pojava lagano se svijala u stranu, kao da ga povija povjetarac. Na sebi je imao crno gradsko odijelo i smei pusteni eir kojemu je s Prijeda i straga podvrnuo obod, a u ruci je nosio limenu kutiju z a alat s drkom. Laganim korakom pribliavao se njezinim Peteljkom, lica okrenuta prema suncu koje kao da je balansi ralo na vrhuncu oniske planine. Starica nije promijenila poloaj sve dok nije bio sasvim blizu Jezina dvorita; onda je ustala, prislonivi stisnutu aku o bok. N jezina ki, krupna djevojka u kratkoj haljini od plavog r gandija, najednom ga je ugledala i poskoila, te je poela
n

toptati nogama, upirati prstom i nijemo isputati uzbuene zvukove. G. Shiftlet zastao je na samom ulazu u dvorite, spustio ku tiju na zemlju i dotaknuo eir u znak pozdrava djevojci, kao da se ona uope nije uznemirila; onda se okrenuo prema starici i skinuo eir uz duboki zamah. Imao je dugu glatku crnu kosu koja mu je od razdjeljka u sredini dopirala ak do ispod usnih resica. Odozgo se sputalo elo koje je zauzimalo vie od po lovice lica, a ovo je naglo zavravalo oima, nosom i ustima koji su se jedva smjestili ponad izboene eljusti nalik na elinu klopku. inilo se da je mlad, ali odisao je nekim stalo enim nezadovoljstvom kao da u potpunosti razumije ivot. - Dobra veer - rekla je starica. Bila je visoka koliko i kolac u plotu od cedrovine, a na glavu je nabila sivi muki eir. Skitnica je stajao gledajui je; nije odgovorio. Okrenuo se od nje prema zalasku sunca. Polako je zamahnuo nagore objema rukama, onom cijelom i onom kraom, pokazujui na nebesko prostranstvo; svojom je figurom podsjeao na svinut kri. Starica ga je promatrala s rukama prekrienim preko prsa, kao da je ona vlasnica sunca, a ki je promatrala glave ispruene prema naprijed, dok su joj debele bespomone ruke visjele iz zapea. Imala je dugu rumeno-zlatnu kosu i oi plave poput paunova vrata. U toj je pozi stajao gotovo pedeset sekunda, a onda je po digao kutiju, popeo se na trijem i klonuo na donju stubu. Gospodo - rekao je postojanim nazalnim glasom - dao bih itavo bogatstvo da ivim negdje gdje bih si svaku veer mogao gledati sunce kako tako zapada. - Svaku veer tako zapada - rekla je starica i opet sjela. Ki je takoer sjela i stala ga promatrati opreznim, lukavim
50

neledom kao da je on ptica koja je prila vrlo blizu. On se orignuo na stranu, kopajui po depu hlaa, i idue sekunde iz njega je izvadio paketi vakaih guma, te joj ponudio jednu. Uzela ju je, ogulila i poela vakati ne skidajui oiju s njega. Ponudio je jednu i starici, ali ona je samo podigla gornju usnicu da pokae kako nema zube. Blijed otar pogled g. Shiftleta ve je preletio sve u dvoritu - crpku blizu ugla kue i veliku smokvu na kojoj su se trietiri kokoi upravo spremale na poinak - te je preao na daaru u kojoj je ugledao zahrali etvrtasti stranji dio automobila. - Vi, dame, vozite? - pitao je. - Taj auto ne vozi ve petnajst godina - rekla je starica. Prestao je voziti onog dana kad mi je umro mu. - Nita nije kao to je bilo, gospodo - rekao je. - Svijet je truo do sri. - Tako je - rekla je starica. - Vi ste odavde? - Imenom Tom T. Shiftlet - promrmljao je, gledajui gume. - Drago mi je - rekla je starica. - Lucvnell Crater i ki, tako er Lucvnell Crater. to vas dovodi ovamo, g. Shiftlet? Ocijenio je da je auto marke Ford iz 1928. ili '29. - Gospodo - rekao je i okrenuo se prema njoj, posvetivi joj punu pozor nost-da vam neto kaem. Ima jedan doktor u Atlanti, uzeo e J no i izvadio ljudsko srce - ljudsko srce - ponovio je, naginjui se prema naprijed - iz pacijentovih grudi i uzeo ga ruku - na to je ispruio ruku s dlanom prema gore, kao da je Pritie lagani teret ljudskog srca - i prouio ga kao da je to ^dnodnevno pile, a, gospodo - rekao je i znaajno zastao, dok u je glava padala prema naprijed a oi boje gline zasjale - taj
z

na o tome nita vie nego vi i ja. 1 Tako je - rekla je starica.

O J I

E T E

S P A S I T I

M O D A

J E

V A S

V L A S i i i i

- Sve i da uzme taj no i zaree u sve kutove, i opet ne bi znao nita vie nego vi i ja. U to se hoete kladiti? - Nita - rekla je mudro starica. - Odakle ste, g. Shiftlet? Nije odgovorio. Posegnuo je u dep, izvukao vreicu s duha nom i paket cigaret-papira te znalaki, jednom rukom, smotao cigaretu i zataknuo je za svoju gornju usnicu, u viseem po loaju. Onda je iz depa izvadio kutiju drvenih ibica i pripalio jednu o cipelu. Drao je upaljenu ibicu kao da prouava tajnu plamena koji se ve opasno kretao prema njegovoj koi. Ki je poela isputati glasne zvukove, pokazivati prema njegovoj ruci i mahati prstom, ali ba kad ga je plamen trebao dotaknuti, nagnuo se zakrilivi ga rukom kao da kani zapaliti vlastiti nos i pripalio cigaretu. Odbacio je ugaslu ibicu i otpuhnuo trak sivila u veer. Nje govo lice poprimilo je lukav izraz. - Gospodo - rekao je - danas su ljudi u stanju uiniti svata. Mogu vam rei da se zovem Tom. T. Shiftlet i da sam iz Tarwatera u dravi Tennessee, ali vi me nikad prije niste vidjeli; kako znate da ne laem? Kako znate da se ne zovem Aaron Sparks, gospodo, i da nisam iz Singletona u Georgiji, ili kako znate da nisam George Speeds iz Lucvja u Alabami, ili kako znate da nisam Thompson Bright iz Toolafallsa, drava Mississippi? - Ja ne znam ba nita o vama - promrmljala je starica, razdraeno. - Gospodo - rekao je - ljudi ne prezaju od lai. Moda je najbolje to vam mogu rei to da sam ovjek; ali sluajte, gos podo - rekao je i zastao, te progovorio jo zlokobnijim glasom - to je ovjek? Starica je poela po ustima muljati sjemenku. - to imate u toj limenoj kutiji, g. Shiftlet? - pitala je.

- Alat - rekao je, zateen. - Ja sam stolar. _ p a > ako ste doli zbog posla, mogu vam dati hranu i krevet, ali ne mogu vam platiti. To vam moram rei prije nego to ponete-rekla je. Nije joj odmah odgovorio, a lice mu nije imalo nikakav odre en izraz. Naslonio se na dasku koja je podupirala krov trijema. - Gospodo - rekao je polagano - ima ljudi kojima neke stvari znae vie od novca. - Starica se ljuljala bez komentara, a ki je gledala otponac koji se micao gore-dolje u njegovu vratu. Onda je rekao starici da veinu ljudi zanima samo novac, ali on se pita za to je ovjek stvoren. Pitao ju je da li je ovjek stvoren radi novca, ili zato. Pitao ju je to ona misli, radi ega je stvorena, ali ona nije odgovorila, samo je sjedila i ljuljala se, i pitala se moe li ovjek s jednom rukom postaviti novi krov na njezinu vrtnu kuicu. Postavio joj je mnogo pitanja na koja nije odgovorila. Rekao joj je da mu je dvadeset i osam godina i daje proivio zanimljiv ivot. Daje bio pjeva gospela, nadzor nik na pruzi, pomonik u pogrebnom uredu, i da su ga tri mjeseca putali na radiju sa stricem Royem i njegovim Red Creek Wranglersima\ Rekao je da se borio i prolio krv u vojnoj slubi za svoju zemlju i da je bio u svim stranim zemljama, te daje svagdje vidio ljude kojima nije stalo hoe li neto napraviti vako ili onako. Rekao je da njega tako nisu odgojili. Debeli uti mjesec pojavio se u granju smokve kao da e se namo smjestiti na poinak zajedno s kokoima. Rekao je da c v jek mora pobjei na selo da bi vidio cijeli svijet i da bi on

ncle R0y and the Reci Creek Wranglers bili su omiljeni radio bend Flannery ''Connor.

K O J I

E T E

S P A S I T I

M 0 2 D A

J E

V A S

V L A S T I T I

elio ivjeti na ovakvoj osami gdje bi svake veeri mogao gledati kako sunce zalazi, ba kako Bog zapovijeda. - Jeste li oenjeni ili ste samac? - pitala je starica. Uslijedila je duga stanka. - Gospodo - naposljetku je upitao - gdje da danas naem nevino ensko eljade? Nisam htio ovo smee koje sam mogao pokupiti. Ki se nagnula duboko prema naprijed, objesivi glavu go tovo izmeu koljena, i gledala ga kroz trokutasta vrata koja je nainila u preokrenutoj kosi; najednom se sruila na pod i poela cviljeti. G. Shiftlet pomogao joj je da ustane i sjedne natrag na stolac. - To je vaa djevojica? - pitao je. - Moja jedinica, - rekla je starica - najbolja djevojka na svi jetu. Ne bih je dala ni za to. A i bistra je. Zna pomesti pod, kuhati, prati, hraniti kokoi, i kopati. Ne bih je dala ni da mi date krinju s blagom. - Ne - rekao je on blago - ne dajte nijednome mukarcu da Vam je odvede. - Onaj tko je bude htio - rekla je starica - mora ostati tu. Oi g. Shiftleta u tami su se usredotoile na dio automo bilskog branika koji je svjetlucao u daljini. - Gospodo - rekao je, podiui krau ruku uz trzaj kao da njome moe uprijeti prema njezinoj kui, dvoritu i crpki - nema te pokvarene stvari na ovoj plantai koju vam ja ne znam popraviti, bio jednoruki samouk ili ne. Mukarac sam - rekao je, mrko i dostojanstveno - ak i ako nisam cijeli. Imam - rekao je, lupkajui zglobovima prstiju o pod da naglasi veliinu onoga to e rei - moralnu inteligenciju! - Na to mu se lice iz tame naglo pomolilo u zraci svjetla koja je dopirala iz otvorenih

vrata, i gledao ju je kao da je i sam zaprepaten tom nemo guom istinom. Starice se ta fraza nije dojmila. - Rekla sam vam da moete ostati ako ete raditi za hranu - rekla je - i ako ste voljni spavati tamo u autu. - Ma gospodo - rekao je ushieno se nacerivi - drevni re dovnici spavali su u ljesovima! - Oni nisu bili tako napredni kao mi - rekla je starica.

Idueg jutra poeo je s krovom vrtne kuice, a Lucvnell, ki, sjedila je na kamenu i gledala ga kako radi. I prije nego to je protekao cijeli tjedan promjene u kui postale su oite. Pokrpao je prednje i stranje stube, sagradio novi svinjac, ponov no podigao ogradu i nauio Lucvnell, koja je bila posve gluha i u ivotu nije progovorila ni rije, da kae "ptica". Krupna djevojka ruiastih obraza posvuda ga je pratila, izgovarajui "Pttttcccccc ttttttccccc" i pljeui dlanovima. Starica je promatrala izdaleka i potajno se veselila. Umirala je od elje za zetom. G. Shiftlet spavao je na tvrdom i uskom stranjem sjedalu auta, a noge bi proturio kroz boni prozor. Na drvenom san duku koji mu je sluio kao noni ormari drao je britvu i umenku s vodom, na stranje staklo naslonio je komadi ogle da a kaput je drao uredno objeen na vjealicu koju je zakvaCl za jedan od prozora. Naveer bi sjedio na stubama i pripovijedao, smjeten ^eu starice i Lucvnell koje su se silovito njihale u svojim cima za ljuljanje. Stariine tri crne planine isticale su se na n oplavom nebu, a povremeno bi ih posjeivali razliiti

i v u

planeti i mjesec, nakon to bi se oprostio od kokoi. G. Shiftlet istaknuo je da je sve to uinio na plantai jer mu je prirasla srcu. Rekao je da e ak popraviti i auto. Podigao je haubu i prouio mehanizam, te rekao da vidi kako je auto izraen u vrijeme kad su aute jo stvarali. Evo, recimo danas, kazao je, jedan ovjek doda jedan klin, drugi ovjek jo jedan klin, drugi ovjek jo jedan klin, znai svaki ovjek po jedan klin. Zato auto toliko stoji: treba platiti sve te ljude. E sad, da plaamo samo jednog ovjeka, imali bismo jeftiniji auto, napravljen sa zalaganjem, pa bi bio i bolji. Starica se sloila s njim da je tako. G. Shiftlet rekao je da svijet ne valja jer nikome vie ni do ega nije stalo, nitko nema strpljenja i nee se ni za to potru diti. Rekao je da on nikad ne bi nauio Lucvnell da progovori rije kad mu ne bi bilo stalo i da nije imao toliko strpljenja. - Naui je da kae jo neto - rekla je starica. - to hoete da sada kae? - pitao je g. Shiftlet? Stariin smijeak bio je irok, bezub i sugestivan. - Naui je da kae "duo" - rekla je. G. Shiftlet ve je znao to snuje. Sutradan je poeo neto prtljati oko automobila, i naveer joj je rekao da e, ako je ona voljna kupiti remen ventilatora, moi popraviti auto. Starica je rekla da e mu dati novac. - Vidi onu curu? pitala je, pokazujui na Lucvnell koja je sjedila na podu tri desetak centimetara dalje, gledajui ga oima koje su se ak i u mraku plavile. - Da mi doe neki ovjek i da je hoe odvesti, ja bih rekla: "Nikom ivom neu dati da mi odvede moju slatku curicu!" ali kad bi on rekao: "Gospodo, neu je odvesti, ostat emo tu", ja bih rekla: "Gospodine, nemam vam to prigovo-

riti. Ni ja ne bih odbila kad bi mi netko ponudio dom i najbolju djevojku na svijetu. Niste glupi" - to bih mu ja rekla. - Koliko je stara? - onako usput je upitao g. Shiftlet. - Petnajst, esnajst - rekla je starica. Djevojci je bilo gotovo trideset, ali zbog njezine bezazlenosti nitko to ne bi pogodio. - Bilo bi dobro i kad bismo ga obojili - dometnuo je g. Shiftlet. - Da ga hrda ne izgrize. - To emo jo vidjeti - rekla je starica. Sutradan je otpjeaio do grada i donio potrebne dijelove te kanistar benzina. Kasno popodne iz tale se zaula uasna buka, i starica je izjurila iz kue mislei da je Lucvnell dobila napadaj. Lucvnell je sjedila na sanduku za pilie, udarala nogama o zemlju i vritala: "Ptttttttc! Ttttttpppttc!" ali njezinu galamu nadjaavao je auto. Uz salvu eksplozija izronio je iz daare, kreui se jarosno i dostojanstveno. G. Shiftlet je bio za volanom, vrlo uspravan. Lice mu je imalo izraz vane skrom nosti kao da je upravo uskrsnuo mrtvaca. Te veeri, ljuljajui se na trijemu, starica se smjesta dala na posao. - Ti oe nevino ensko eljade, jel tako? - suosjeajno je priupitala. - Nee ti svakakvo smee. - Neu - rekao je g. Shiftlet. - Neku koja ne zna brbljati - nastavila je - i nee ti odgo varati ni prostaiti. Takva tebi treba. Eno ti je - i pokazala je a Lucvnell koja je sjedila u stolcu prekrienih nogu, drei ba stopala u rukama. ~ lako je - priznao je. - S njom ne bih imao problema. '
ra

subotu - rekla je starica - ti i ona i ja moemo autom u Shiftlet udobnije se smjestio na stubama.

8 d pa da se uzmete.

* . V O T

K O J I

E T E

S t - A s i i i

L i u i u ,

_ .. _

- Ne mogu se odmah eniti - rekao je. - Za sve to treba novca, a ja nemam nita. - A za to e ti novac? - pitala je ona. - Za sve treba novca - rekao je. - Ljudi danas svata i svakako rade, ali kako ja razmiljam, ja se ne bi oenio dok ne mognem enu odvest na put kao daje netko. Daje odvedem u hotel i da je poastim. Ne bi se oenio vojvotkom od onog VVindsora rekao je odluno - ako je ne mogu odvesti u hotel i fino je poastiti. - Tako su me odgojili i nema tu pomoi. Moja stara majka tako me nauila. - Lucvnell i ne zna to je hotel - promrmljala je starica. Sluajte vi mene, g. Shiftlet- rekla je, spuznuvi prema naprijed u stolcu - dobili biste stalan dom, dubok bunar i nevinu curu kakve na svijetu nema. Ne treba vama novac. Da ja vama neto kaem: nema na svijetu mjesta za bijednog invalida bez igdje ikoga i iega. Rune rijei slegle su se u glavi g. Shiftleta kao jato kanjaca navrh kronje. Nije odmah odgovorio. Smotao je cigaretu, pripalio, a onda jednolinim glasom rekao: - Gospodo, ovjek se sastoji od dva dijela, tijela i duha. Starica je vrsto sklopila bezube desni. - Tijela i duha - ponovio je on. - Tijelo je, gospodo, poput kue: ono nikamo ne ide; ali duh, gospodo, on vam je poput automobila: stalno je u pokretu, stalno... - Sluajte vi mene, g. Shiftlet - rekla je - moj bunar nikad nije presuio, kua je zimi uvijek topla, i nita to ovdje vidite nije pod hipotekom. Slobodno otiite na sud pa ete vidjeti. A tamo u onoj upi stoji valjan automobil. - Oprezno je dobacila mamac. - Moete ga obojiti do subote. Dat u vam za boju.

U tami, osmijeh g. Shiftleta protegnuo se poput umorne zmije koja se budi kraj vatre. Za sekundu se pribrao i rekao: Samo kaem da ovjeku njegov duh znai vie od iega. Ja bih svoju enu morao odvesti na vikend i da uope ne mislim na troak. Moram slijediti ono to mi moj duh kae. - Dat u ti petnajst dolara da odete na put za vikend - rekla je starica mrzovoljnim glasom. -Vie ne mogu. - To je jedva dosta za benzin i hotel - rekao je. - Ne bi imala za hranu. - Sedamnajst i po - rekla je starica. - To je sve to imam, ne mora se truditi da mi izmuze vie. Ruak moete ponijeti. G. Shiftleta duboko je povrijedila rije "izmusti". Nije sum njao da ima jo novca uivenog u madracu, ali ve joj je rekao da ga njezin novac ne zanima. - Snai u se nekako s tim rekao je, ustao i otiao bez daljnjeg razgovora. U subotu su se sve troje odvezli do grada u autu na kojemu se boja jedva bila osuila; g. Shiftlet i Lucvnell vjenali su se u suevu uredu, a starica im je bila svjedok. Kad su izali iz sudnice, g. Shiftlet je poeo izvijati vratom u ovratniku. Doi mao se zlovoljnim i ogorenim kao da su ga uvrijedili dok ga je netko drao. - Uope nisam zadovoljan - rekao je. - To je neka ena u uredu obavila svoj posao, obina papirologija i a naliza krvi. to oni znaju o mojoj krvi? Da mi izvade srce re kao je - ne bi znali nita o meni. Uope nisam zadovoljan. ~ Zakon je zadovoljen - rekla je starica otro. - Zakon - rekao je g. Shiftlet i pljunuo. - Zakonom ja nisam zadovoljan. Auto je obojio u tamnozeleno sa utim obrubom nie prora - Sve troje smjestili su se na prednje sjedalo, a starica je a: - Nije li Lucvnell lijepa? Kao lutkica. - Lucvnell je bila

odjevena u bijelu haljinu koju je njezina majka iskopala iz neke krinje, a na glavi joj je bio slamnati eir sa svenjem crvenih treanja od drva na obodu. Svako malo njezin spokojan izraz poremetila bi poneka mala vragolanska osamljena misao, poput traka zelenila u pustinji. - Osvojio si prvu nagradu! rekla je starica. G. Shiftlet nije je ni pogledao. Odvezli su se natrag kui da ostave staricu i uzmu ruak. Kad su bili spremni za polazak, stala je kraj auta zurei u prozor, a prstima se grevito uhvatila za staklo. Suze su joj procurile iz krajiaka oiju i poele tei prljavim brazdama na obrazima. - Nikad se jo nisam odvojila od nje na dva dana - rekla je. G. Shiftlet je upalio motor. - I ne bih je dala nikome osim tebe jer sam vidjela da si poten. Do vienja, duo moja - rekla je, ne putajui rukav bijele haljine. Lucvnell je zurila ravno u nju kao da je uope ne vidi. G. Shiftlet polako je potjerao auto pa je morala maknuti ruke. Rano poslijepodne bilo je vedro, isto i okrueno blijedoplavim nebom. Premda auto nije iao bre od trideset milja na sat, g. Shiftlet zamiljao je strahovite uspone, nizbrdice i zavoje koji su ga potpuno obuzeli, pa je zaboravio svoju gorinu od jutros. Uvijek je elio automobil, ali nikad si ga nije mogao priutiti. Vozio je vrlo brzo, jer je htio stii u Mobile prije nego padne no. Katkad bi zastao u svojim mislima taman toliko da pogleda Lucvnell na sjedalu pokraj sebe. Ruak je pojela im su izali iz dvorita, i sada je sa eira kidala jednu po jednu trenju i bacala ih kroz prozor. Obuzela ga je potitenost, bez obzira na auto. Nakon stotinjak milja pomislio je da je sigurno opet

gladna, pa je, kad su stigli u idui gradi, zaustavio auto ispred metalnom bojom oliene zalogajnice po imenu Hot Spot, uveo je unutra i naruio joj tanjur unke i zobene kae. Od vonje je postala pospana, pa je im se popela na stolac naslonila glavu na ank i zatvorila oi. U Hot Spotu nije bilo nikoga osim g. Shiftleta i deka za ankom, bljedunjavog mladia s masnom krpom preko ramena. Jo nije stigao servirati jelo, a ona je ve tiho hrkala. - Daj joj da jede kad se probudi - rekao je g. Shiftlet. - Platit u ti odmah. Mladi se nagnuo nad nju i zagledao se u njezinu dugu rumeno-zlatnu kosu i napola sklopljene oi. Onda je pogledao g. Shiftleta. - Izgleda kao aneo Boji - promrmljao je. - Autostopistica - objasnio je g. Shiftlet. - Ne mogu je ekati. Moram stii do Tuscaloose. Mladi se opet nagnuo i vrlo paljivo prstom taknuo vlas njezine zlatne kose, a g. Shiftlet je otiao. Dok se tako sam vozio, bio je potiteniji nego ikad. Kasno poslijepodne postalo je vrue i sparno, a krajolik je bio jedno lino ravan. Daleko na nebu spremala se oluja, vrlo sporo i bez grmljavine, kao daje kanila sa zemlje iscijediti i posljednju kap zraka prije nego provali. Bilo je trenutaka kad g. Shiftletu m e J odgovarala samoa. Usto, osjeao je da ovjek s autom lrna stanovitu odgovornost prema drugima, pa je pozorno mon ne bi li ugledao nekog autostopista. Povremeno bi naiao az nak s upozorenjem: "Vozi oprezno. ivot koji spasi moe bi i tvoj vlastiti." je strane uske ceste pruala su se suha polja, a tu i tamo strni bi ugledao kakvu daaru ili benzinsku postaju. Sunce Pcelo zalaziti tono ispred auta. Sliilo je uarenoj lopti
C1 0D

koja se kroz njegovo prednje staklo doimala pomalo spljoteno pri dnu i pri vrhu. Ugledao je djeaka u radnikom kombine zonu i sivom eiru kako stoji kraj ceste, pa je usporio i stao pred njim. Djeak nije imao podignut palac, samo je stajao, ali imao je maleni kartonski koveg, a njegov eir svojim je poloajem sugerirao da odlazi od negdje zauvijek. - Sinko rekao je g. Shiftlet - vidim da ti treba prijevoz. Djeak nije rekao da mu treba ili ne, ali otvorio je vrata auta i uao, a g. Shiftlet je opet krenuo. Dijete je dralo koveg na krilu, a ruke prekriilo preko njega. Okrenuo je glavu prema prozoru, ne gledajui u g. Shiftleta. G. Shiftlet osjetio se depri miranim. - Sinko - rekao je minutu poslije -ja imam najbolju majku na svijetu, pa onda raunam da ti ima drugu najbolju. Djeak mu je dobacio mrgodan pogled, a onda se opet okre nuo prema prozoru. - Nema niega draeg - nastavio je g. Shiftlet - nego to je djeaku majka. Na njezinu je koljenu nauio prve molitve, ona mu je dala svoju ljubav kad nitko drugi nije htio, rekla mu je to je dobro a to nije i pobrinula se da uvijek ini dobro. Sinko - rekao je - nikad se nisam tako kajao kao onoga dana kad sam ostavio svoju staru majku. Djeak se promekoljio na sjedalu, ali nije pogledao g. Shiftleta. Jednu ruku poloio je na kvaku vrata. - Moja majka bila je aneo Boji - rekao je g. Shiftlet ne/ obino napregnutim glasom. - Bog ju je uzeo s neba i dao meni, a ja sam je ostavio. - Oi su mu se najednom zamaglile suzama. Auto se jedva kretao. Djeak se srdito okrenuo prema njemu. - Idi ti k vragu! povikao je. - Moja stara je uljiva i prljava baba, a tvoja je

smrdljivi tvor! - i nato je raskrilio vrata te zajedno s kovegom iskoio u jarak. G. Shiftlet bio je tako okiran da se iduih tridesetak metara i dalje vozio polako, otvorenih vrata. Sunce je zakrililo oblak bojom istovjetan djeakovu eiru a oblikom nalik na repu, a drugi, jo zlokobniji, vukao se za autom. G. Shiftlet osjeao je da e ga svaki as progutati pokvarenost ovoga svijeta. Podigao je ruku i klonulo je pritisnuo na prsa. - O, Boe! - pomolio se. - Udri i isperi sav glib s ove zemlje! Repa se polako sputala. Nekoliko minuta kasnije straga se zauo grohotni prasak groma i fantastine kine kapi, nalik na poklopce limenki, sruile su se na stranji dio auta g. Shift leta. Brzo je nagazio na gas i, naslonivi batrljak kroz prozor, pojurio pred nadolazeim pljuskom u Mobile.

VELIKA SREA

u B Y je ula kroz vrata stambene zgrade i spustila papirnati karnicl s etiri velike limenke graha na stol u hodniku. Bila je previe umorna a da bi je pustila ili se uspravila, pa je stajala tako povijena u kukovima, a glava joj se klatila povrh karnicla poput velike rascvjetale povrtnice. S izrazom ukoena neprepoznavanja zurila je u lice pred sobom u mra nom zrcalu prekrivenom utim mrljama nad stolom. Na des nom obrazu zalijepio joj se pranjavi list ratike koji je tako nosila pola puta do doma. Energino ga je sljutila rukom i uspravila se, mumljajui: - Ratika, ratika - glasom punim estokog, priguenog gnjeva. Kad se uspravila, vidjelo se daje to niska ena, gradom gotovo nalik na pogrebnu urnu. Imala je kosu boje duda smotanu u kobasice oko glave, ali neke su se uslijed vruine i dugog pjeaenja od trgovine mjeovitom robom olabavile i sad su kao pomahnitale strile na sve strane. - Ratika! - rekla je, ispljunuvi tu rije iz usta kao da je neka otrovna sjemenka. Ona i Bili Hill ratiku nisu jeli ve pet godina i nije je kanila sada poeti kuhati. Ovu je kupila zbog Rufusa, ali nije je kanila

kupovati vie od jedanput. ovjek bi mislio da e Rufus, kad se nakon dvije godine vrati iz vojske, imati ukus kao daje netko; ali ne. Kad ga je pitala bi li volio da mu pripremi neto posebno, nije se uspio sjetiti nijednog pristojnog jela - nego je traio ratiku. Ona je oekivala da e Rufus postati netko, da e postati stvorenje s malo ambicije i probitanosti. No, toga je imao ko liko i krpa za pod. Rufus je bio njezin mladi brat; upravo se vratio s europskog ratita. Doao je ivjeti k njoj jer Pitman, u kojemu su odrasli, vie nije postojao. Svi ljudi iz Pitmana imalo su dovoljno mozga da odu, pa su ili umrli, ili se preselili u grad. Ona se udala za Billa B. Hilla, prodavaa Miracle Productsa" rodom s Floride, koji se preselio u grad. Da Pitman jo postoji, Rufus bi bio u Pitmanu. Da u Pitmanu po cesti hoda jo i jedna koko, Rufus bi bio ondje i pravio joj drutvo. Nije joj bilo drago to tako mora rei za nekoga svog, pogotovo za vlastitoga brata, ali bila je to istina - nije bio ni za to. - Ja sam to shvatila ve nakon pet minuta - rekla je ona Billu Hillu, a Bili Hill, potpuno bez izraajno, rekao je: - Meni je trebalo tri. - Bilo je smrtno po nienje dopustiti takvome muu da vidi kako ima takva brata. Pomirila se s time da pomoi nema. Rufus je bio poput njezine druge brae i sestara. U cijeloj obitelji samo je ona bila drukija: jedina je bila probitana. Iz lisnice je izvadila komadi lovke i na vreu postrani napisala: "Bille ti ovo donesi gore". u n d a je u podnoju stuba skupila snagu za uspon na trei kat. Stube su bile tanka crna raspuklina po sredini kue, prekri la sagom smedkaste boje koji je izgledao kao da raste iz

'ziterska tvrtka za prodaju "udotvornih" kozmetikih proizvoda.

poda. Strile su u visinu poput stuba u zvoniku, tako joj se inilo. Propinjale su se. Kad bi stala pred njih, propele bi se i postale jo strmije, samo za nju. Dok je gledala uvis, usta su joj se razvukla i opustila se u izraz posvemanje odvratnosti. Nije ona u stanju da se penje ni uza to. Ona je bolesna. Madam Zoleeda joj je to rekla, ali ve je to i sama znala. Madam Zoleeda gatala je iz dlana u Ul. Highway broj 87. Rekla joj je: - Duga bolest - ali je dodala, aptom, a pogled joj je govorio: "Ja znam, ali ti neu rei" - donijet e vam veliku sreu! - a onda se zavalila cerei se; bila je to krna ena zelenih oiju koje su se kretale u onim upljinama kao da su nauljene. Ruby nije trebala nju da joj to kae. Ve se dosjetila kakva bi to bila srea. Selidba. Ve dva mjeseca imala je neodreen osjeaj da e se preseliti. Bili Hill nije se jo dugo mogao opirati. Ne moe je ubiti. Ona je htjela ivjeti u stambenom naselju - po ela se uspinjati uza stube, naginjui se naprijed i drei se za ogradu - u kojemu ljudi imaju vlastite duane i prodavaonice mjeovite robe i kino odmah u susjedstvu. Ovdje, u centru grada, morala je hodati osam blokova do glavnih ulica s du anima, a do samoposluivanja jo i vie. U ovih pet godina nije se mnogo alila, ali sada kad je u pitanju njezino zdravlje, a tako je mlada, to on hoe od nje, da se ubije? Bacila je oko na kuu u Meadowcrest Heightsu, dvoetani bungalov sa utim tendama. Zastala je na petoj stubi da se ispue. U njezinim godinama, tako mlada - bilo joj je trideset i etiri - ovjek ne bi pomislio da e se nakon pet stuba zadihati. Radije malo uspori, dijete, rekla je sama sebi, premlada si da ve pregori. Trideset i etiri godine nije starost, uope to nije neka starost. Sjeala se svoje majke kad joj je bilo trideset i etiri - izgledala je poput naborane stare ute jabuke, kiselo, uvijek je izgledala

t'selo, uvijek je izgledala kao da niim nije zadovoljna. Uspoedila je sebe sa svojom majkom kad joj je bilo trideset i etiri. Majina kosa bila je sijeda - njezina ne bi bila sijeda ak i da je ne boji. Sva ona djeca, to je dokrajilo njezinu majku - ukupno osmero: dvoje mrtvorodenadi, jedno je umrlo u prvoj godini, jedno je zdrobila kosilica. Njezina majka nakon svakog od njih postajala bi sve mrtvija. I sve to, emu? Jer nita nije znala. isto neznanje. Najie potpuno neznanje! A eto, njene obje sestre su udane tek etiri godine, a svaka ima po etvero djece. Nije mogla shvatiti kako one to podnose, kako mogu stalno ii doktoru da ih aka onim instrumentima. Sjeala se kad je njezina majka rodila Rufusa. Samo ona od sve djece nije to mogla podnijeti, pa je opjeaila ak do Melsvja, deset milja po onome arkom suncu, i otila u kino da se makne od one vriske, i odgledala je dva vesterna, jedan horor i seriju, te otpjeaila natrag da bi saznala da tek poinje, pa je morala sluati cijelu no. Sve to muenje zbog Rufusa! A evo ga sad, ima manje mozga od kuhinjske krpe. Vidjela ga je kako eka negdje u praznome prostoru jo i prije nego to se rodio, samo eka, eka da svoju majku u trideset i etvrtoj godini pretvori u staricu. Divljaki se pograbila za ogradu i daui se popela Uz jo jednu stubu, odmahujui glavom. Boe, kako li ju je sarno razoarao! Nakon to je rekla svim prijateljima da joj se brat vratio s europskog ratita, evo njega - govori kao da nikad ni Je nogom kroio van iz obora za svinje. J on je izgledao staro. Izgledao je starije od nje, a bio je etr naest godina mladi. Ona je izgledala iznimno mlado za svoje Sdine. Trideset i etiri i nisu neke godine, a ona je, uostalom, u dana ena. Morala se nasmijeiti kad se toga sjetila, jer udala ie mnogo bolje nego njene sestre - one su se udale u okolicu.

- Ta zadihanost - promumljala je, opet zastajui. Odluila je sjesti. Izmeu svakog kata bilo je dvadeset i osam stuba - dvadeset i osam. Sjela je i odmah poskoila, osjetivi neto ispod sebe. Zaus tavila je dah i izvukla to neto: bio je to pitolj Hartlevja Gilfeeta. Cijelih devet palaca podmuklog lima! estogodinji djeak ivio je na etvrtom katu. Da je njezin, ve bi ga toliko puta dobro ispraila da mu ne bi vie palo na pamet ostavljati nered na javnom stubitu. Mogla je pasti niza stube i ubiti se! Ali ona glupaa od njegove majke ne bi mu nita uinila ak ni da joj ona kae. Samo mu se znala diviti i govoriti ljudima kako je pametan. - Mala mamina sreica! - tako ga je zvala. - On je jedino to mi je njegov jadni tatica ostavio! - Njegov tatica na samrti je rekao: "Nita ti nisam dao osim njega" - a ona je rekla: "Rodmane, dao si mi najveu sreu!" - pa ga je zvala "mamina sreica". - Ve bih ja toj sreici ispraila tur! mumljala je Ruby. Stube su ile gore-dolje poput klackalice, a ona je bila u sredini. Nije htjela da joj opet bude muno. Ne opet. Sada ne. Ne. Nepomino se smjestila na stubama sklopivi oi dok vrtoglavica nije prestala a munina se povukla. Ne, ne idem ja nikakvome doktoru, rekla je. Ne. Ne. Ne idem. Morali bi je odnijeti onamo u nesvijesti. Sve ove godine sama je sebe propisno lijeila- nikakvih bolovanja, nikakvih vaenja zuba, nikakve djece, o svemu se tome brinula sama. Dosad bi vec imala petero djece da nije pazila. Vie nego jednom pitala se nije li ta zadihanost moda znak bol u prsima. To je htjela - da ima slabo srce. Srce joj nisu mogl' slabog srca. Katkad, kad bi se penjala stubama, osjetila bi i

izvaditi. Morali bi je mlatnuti po glavi ako je hoe odvesti i blizu bolnice, morali bi - a to ako bi umrla kad ne bi? Ma ne bi. A to ako bi? Natjerala je sebe da prestane s takvim groznim razmilja njima. Njoj su tek trideset i etiri godine. Ta njezina boljka nije nita trajno. Debela je i ima zdravu boju. Opet je u mislima sebe usporedila sa svojom majkom u trideset i etvrtoj godini, pa se utinula za ruku i nasmijeila. Kad se uzme u obzir da ni njezinu majku, a ni oca ovjek nije imao to vidjeti, ona je izvrsno ispala. Oni su bili suhonjavi ljudi, suhi, Pitman ih je isuio, oni i Pitman stopili su se i skvrili u neto sasueno i naborano. A ona je iz tako neega potekla! Netko tako iv kao ona! Ustala je, vrsto se hvatajui za ogradu stubita, ali sa smijekom. Ona je bila topla i debela i lijepa ali ne previe debela, jer se tako svialo Billu Hillu. Malo se udebljala, ali on nije primijetio, osim to je u posljednje vrijeme nekako veseliji, a ne zna zato. Outjela je svoju puninu, svu svoju punou kako se penje uza stube. Ve se popela na prvi kat pa se zado voljno ogledala za sobom. im Bili Hill jednom padne niza te stube, moda e se onda preseliti. Ali preselit e se oni i prije! ^adam Zoleeda je pogodila. Naglas se nasmijala i krenula niz vodnik. A onda ju je preplaila kripa vrata g. Jergera. O Boe, Pomislila je, on. On je bio stanar s prvog kata i bio je malo udan. Ujio je u nju dok se pribliavala hodnikom. - Dobro jutro Je> izvirujui gornjim dijelom tijela kroz vrata. - Dobro ' jutro! - Izgledao je poput jarca. Imao je oi sitne poput lc a, rijetku bradu i zeleni sako koji je bio gotovo crn, ili cr n i koji je bio gotovo zelen.
ao

- 'Jutro - rekla je. - Kako ste? - Dobro! - vrisnuo je. - Jo kako dobro, na ovakav krasan dan! - Bilo mu je sedamdeset i osam godina, a lice mu je izgledalo pljesnivo. Prijepodne je itao, a popodne je etao goredolje po ulici, zaustavljao djecu i ispitivao ih. Kad god bi uo nekoga u hodniku, otvorio bi vrata i provirio. - Da, lijep je dan - rekla je ona malaksalo. - Znate li iji roendan slavimo danas? - pitao je. - A-a - rekla je Rubv. Uvijek je postavljao takva pitanja. Postavio bi pitanje iz povijesti koje nitko nije znao, a onda bi odrao govor o njemu. Neko je bio profesor u srednjoj koli. - Pogodite - potaknuo ju je. - Abrahama Lincolna - promumljala je. - Ha! Niste se potrudili - rekao je. - Razmislite malo. - Georgea Washingtona - rekla je i krenula uza stube. - Sram vas bilo! - uzviknuo je. - A jo vam je mu odande! Florida! Florida! Floridin je roendan - povikao je. - Doite k meni. - Nestao je iza vrata, pozivajui je da ude svojim dugim prstom. Sila je niza one dvije stube i rekla: - Moram ii - te proturila glavu kroz vrata. Soba je bila veliine veeg ormara, a zidovi su bili prekriveni razglednicama sa slikama zgrada iz okolice; to je stvaralo iluziju prostora. Jedna jedina prozirna arulja visjela je nad g. Jergerom i njegovim stoliem. - Evo, prouite ovo - rekao je. Stajao je nagnut nad nekofl
1

- Ponce de Leon! - vrisnuo je. - Ponce de Leon! Morali biste znati neto o Floridi - rekao je. - Mu vam je s Floride. - Da, rodio se u Miamiju - rekla je Ruby. - On nije iz Tennesseeja. - Florida nije slavna drava - rekao je g. Jerger - ali je vana. -Vana je, nego to - rekla je Rubv. - Znate li tko je bio Ponce de Leon? - Osniva Floride - rekla je Rubv bistro. -Bio je panjolac - rekao je g. Jerger. - Znate li to je traio? - Floridu - rekla je Ruby. - Ponce de Leon traio je izvor vjene mladosti - rekao je g. Jerger, sklapajui oi. - Ooo - promumljala je Ruby. - Stanovito vrelo - nastavio je g. Jerger - ije vode daju vje nu mladost onima koji od njih popiju. Drugim rijeima - rekao je - elio je uvijek biti mlad. -1 je li ga naao? - pitala je Ruby G. Jerger neko je vrijeme utke mirio. Minutu poslije rekao je: - Mislite li vi da ga je naao? Mislite li da ga je naao? Mislite '' da nitko drugi do njega ne bi stigao da ga je naao? Mislite li da bi na ovome svijetu bilo i jednog ovjeka koji nije iz njega pio? - Nisam mislila - rekla je Ruby F Nitko danas vie ne misli - potuio se g. Jerger. ~Sad moram ii. I Da, naao ga je - rekao je g. Jerger. F A gdje to? - pitala je Ruby. -Ja sam pio iz njega.

knjigom i prstom vukao preko slova: - "Na Uskrs, 3. travnja 1516., stigao je na sam vrak ovoga kontinenta." Znate li tko Je to bio? - strogo je upitao. - Aha, Kristofor Kolumbo - rekla je Ruby.

-1 kamo treba ii? - pitala je. Nagnula se malo blie njeniu i zapahnuo ju je njegov vonj, kao da je gurnula nos pod kanjevo krilo. - U moje srce - rekao je, poloivi ruku na grudi. - Ooo. - Rubv se odmakla. - Moram ii. Mislim da mi je brat doao kui. - Prekoraila je prag. - Pitajte mua zna li iji roendan danas slavimo - rekao je g. Jerger, gledajui je plaho. - Hou. - Okrenula se i priekala dok brava nije kljocnula. Osvrnula se da vidi jesu li vrata zatvorena, a onda je izdahnula i stala pred preostale mrane i kose stube. - Boe svemogui izustila je. A kako se penje, postajale su jo mranije i strmije. Nakon pet stuba ponestalo joj je daha. Popela se uz jo nekoliko, puui. Onda je stala. U trbuhu ju je zaboljelo. Boljelo ju je kao da se komadi neega upire u neto drugo. Osjetila je to i neki dan. To ju je najvie plailo. Pala joj je na pamet rije rak, ali odmah ju je potisnula jer takav uas njoj se nee dogoditi, jer ne moe. Ta joj se rije sada vratila zajedno s boli, ali ona ju je sasjekla napola uz pomo Madam Zoleede. Na kraju je eka srea. Sasjekla ju je napola, pa jo jednom, i tako sve dok od nje nisu ostali samo neprepoznatljivi komadii. Na iduem katu e se zaustaviti - Gospode, ako ikad dotle stigne - i otii do Laverne Watts. Laverne Watts bila je stanarka s drugog kata, tajnica nekog kiropoda, i njezina dobra prija teljica. Napokon se popela, hvatajui dah i osjeajui kako joj u koljenima sve umi, te pokucala na Lavernina vrata drkom pitolja Hartlevja Gilfeeta. Naslonila se na dovratak da se odmori, no tlo s obje strane najednom je propalo. Zidovi su postali crni i osjetila je kako bez daha leluja kroz prazan prostor,

uasom oekujui pad. Vidjela je kako se negdje u daljini tvaraju vrata, a na pragu stoji etiri palca visoka Laverne. Laverne, visoka djevojka kose boje slame grohotom se na smijala i pljesnula po bedru kao da je na vratima ugledala naj smjeniji prizor koji je ikad vidjela. - Kakav pitolj! - dreknula je - Kakav pitolj! Kakva faca! - Zateturala je unatrag prema kauu i pala, a noge su joj poskoile uvis, vie od bokova, i opet bespomono uz trijesak pale na pod. Tlo se podiglo tako da gaje Ruby opet vidjela, a tu je i ostalo, tek blago zaranjajui. Zurei u njega sa strahovitom koncen tracijom, zakoraila je. Pogledom je fiksirala stolac na drugoj strani sobe i zaputila se prema njemu, oprezno sputajui nogu pred nogu. -Trebalo bi te dati u kaubojsku predstavu! - rekla je Laverne Watts. - ivi si ou! Ruby je stigla do stolca i polako sjela. - Daj, prestani - rekla je promuklo. Laverne se uspravila, upirui prstom u nju, da bi opet pala na kau tresui se od smijeha. - Ma dosta! - povikala je Ruby. - Prestani! Zlo mi je. Laverne je ustala i koraknula preko sobe. Nagnula se pred Ruby i pogledala je u lice mirei na jedno oko kao da viri Woz kljuanicu. - Pa, malo si crvena - rekla je. ~ Zlo mi je ko psu - rekla je Ruby mrko. Laverne je stajala i gledala je; idue sekunde prekriila je
r

uke i vrlo upadljivo izbacila trbuh, te se poela ljuljati napri-

jed-nazad. - No, zato si donijela taj pitolj? Odakle ti? - pitala je. |* Sjela na njega - promumljala je Ruby

Laverne je stajala izbaena trbuha i njihala se, a lice joj je poelo poprimati prepreden izraz. Ruby se strovalila u stolac i zagledala u svoja stopala. Soba se prestala micati. Uspravila se u stolcu i zabezeknuto pogledala svoje glenjeve. Bili su na teeni! A, ne, ne idem ja doktoru, poela je, bogme ne idem. Ne idem. - Ne idem - poela je mumljati - nikakvom doktoru, ne... - A to misli, koliko se jo moe opirati? - promrmljala je Laverne i zakikotala se. - Jesu li mi glenjevi nateeni? - pitala je Ruby. - Meni izgledaju isto kao i uvijek - rekla je Laverne, opet se bacivi na kau. - Debeljukasti. - Podigla je svoje glenjeve na poboni jastuk i lagano ih iskrenula. - Kako ti se sviaju cipele? - pitala je. Bile su trava-zelene boje i imale su vrlo visoke i tanke potpetice. - Ja mislim da su nateeni - rekla je Ruby. - Kad sam se penjala na ovaj kat spopao me uasan osjeaj kao da... - Trebala bi ti doktoru. - Ne treba meni nikakav doktor! - promumljala je Ruby. Znam se ja i sama uvati. Evo, dosad mi uope nije loe ilo. - Je li Rufus doma? - Ne znam. Cijeli ivot klonim se doktora. Klonim se- zato? - to zato? - Zato pita je li Rufus doma? - Rufus je sladak - rekla je Laverne. - Htjela sam ga pitati kako mu se sviaju moje cipele. Ruby se bijesno uspravila, sva rumena i crvena. - Zato Rufus? - zareala je. - On je jo dijete. - Lavernei je bilo trideset. - Ne mari on za enske cipele.

Laverne se uspravila i skinula jednu cipelu, te se zagledala unutra. - etrdeset i jedan - rekla je. - Kladim se da bi mu se svidjelo ono to je u njoj. - Rufus je jo zelen! - rekla je Ruby. - Nema on vremena gledati tvoje noge! Nema on vremena za to. - O, o, o, ima on puno vremena, jo kako - rekla je Laverne. - Da - promumljala je Ruby i opet ga ugledala kako eka, kako ima puno vremena, kako mu se nikamo ne uri, jo i prije nego to se rodio, eka da jo malo umrtvi svoju majku. - Mislim da su ti glenjevi nateeni - rekla je Laverne. - Aha - rekla je Ruby, izvijajui ih. - Jesu. Nekako su mi napeti. Kad sam se penjala spopao me uasan osjeaj, kao da sam sasvim ostala bez zraka, sva sam bila napeta, sva - uasno. - Trebala bi ti doktoru. - Neu. - Jesi li ikad bila kod doktora? - Odnijeli su me jednom kad mi je bilo deset godina - rekla je Ruby- ali pobjegla sam. Trojica su me drali, ali nisu mogli nita. - A to ti je bilo? - Zato ti mene tako gleda? - promumljala je Ruby. - Kako? f ^ k o - rekla je Ruby - zato si se tako istrbeila? f Samo pitam to ti je tada bilo. | znojni ir. Crnkinja iz nae ulice rekla mi je to da uinim J nestao. - Klonulo je sjedila na rubu stolca i zurila pred
ao e

da se prisjea kako je neko lake ivjela. erne je poela komino plesati po sobi. Uinila bi dvagana koraka svijajui koljena u jednom smjeru, a onda a sporo i tegobno zabacujui noge u drugom. Poela

je pjevati dubokim, grlenim glasom, kolutajui oima: - Zbroji dva i dva, i sve ukazuje da e postati MAJKA! MAJKA! - ispru ila je ruke kao da je na pozornici. Rubvna usta nijemo su se otvorila, a njezina je bijesnog pogleda nestalo. Pola sekunde bila je nepomina; onda je sko ila sa stolca. - Ne ja! - povikala je. - Ne ja! Laverne je stala i sad ju je samo gledala onim sveznajuim pogledom. - Ne ja! - vikala je Ruby. - A, ne, ne ja! Bili Hill vodi brigu o tome. Bili Hill vodi brigu o tome! Bili Hill vodi brigu o tome ve pet godina! To se meni nee dogoditi! - E pa starom Billu Hillu se omaklo, prije oko etiri-pet mjeseci, draga moja - rekla je Laverne. - Omaklo mu se... - Ne bih rekla da ti neto zna o tome, ti nisi ni udana, nisi ni... - I kladim se da nije jedno, nego dva - rekla je Laverne. Idi ti lijepo doktoru neka ti kae koliko ih ima. - Nemam! - zakriala je Ruby. Kako samo misli da je pa metna! Ne zna ni bolesnu enu prepoznati, zna si samo gledati noge i pokazivati ih Rufusu, pokazivati ih Rufusu a on je jo zelen a njoj je trideset i etiri. - Rufus je jo zelen! - zajaukala je. - Tu ima dvoje - rekla je Laverne. - Da si prestala! - povikala je Rubv. - Da si odmah prestala. Nikakvo dijete ja neu roditi. - Ha ha - rekla je Laverne. -1 ne znam zato se pravi tako pametna- rekla je Rubv- a nema ni mua. Da ja nemam mua, sigurno ne bih ljudima koji su u braku govorila ono to me se ne tie. - I ne samo glenjevi - rekla je Laverne - sva si nateena.

m.
- Ne moram ja sluati tvoje uvrede - rekla je Ruby i polako krenula prema vratima, drei se ravno i ne gledajui u svoj trbuh iako je eljela. - Pa, nadam se da e vam svima sutra biti bolje - rekla je Laverne. - Mislim da e moje srce sutra biti bolje - rekla je Ruby. Ali nadam se da emo se ubrzo seliti. Ne mogu se penjati po ovim stubama sa slabim srcem i - dodala je dostojanstveno se mrgodei - Rufusa nije briga za tvoje velike nogetine. - Idi bolje spremi taj pitolj - rekla je Laverne - dok nekoga nisi upucala. Ruby je zalupila vratima i brzo spustila pogled. Bio je velik, ali uvijek je imala velik trbuh. Nije joj bio ispupen nita vie nego ostala mjesta. Normalno je kad se udeblja da ti se primi oko pojasa, a Billu Hillu ne smeta to je ona debela, samo je veseliji a ne zna zato. Vidjela je dugako sretno lice Billa Hilla kako joj se smijei od oiju nadolje onako kako on to zna kao da je sve veseliji to si blie zubima. Nikad se njemu ne bi omaklo. Protrljala je rukom preko suknje i osjetila zategnutost, a h nije li se tako osjeala i prije? Jest. Suknja je kriva - to je ona uska koju ne nosi esto, to je... to nije ona uska. To je ona iroka. Ali nije jako iroka. No to ionako nema veze, ona je jednostavno debela. Prislonila je prste na trbuh i pritisnula, ali odmah ih je ma01

- Krenula je prema stubama, polako, kao da e se tlo pod Pomaknuti. Poela se penjati. Bol se istoga trena vratila. Ha se im je kroila na prvu stubu. - Ne - zacviljela je sjetila je neto, kao da se komadi njezine nutrine prena

, ,

d r u gu stranu; bio je to slab osjeaj, ali od toga joj je stao u grlu. Nita se u njoj nije trebalo valjati. - Samo

jedna stuba - proaptala je - samo jedna stuba i evo ga ve. - To ne moe biti rak. Madam Zoleeda rekla je da je eka velika srea. Poela je plakati, govorei: - Samo jedna stuba i evo ga ve - te se nastavila penjati odsutno, kao da misli kako jo mirno stoji. Na estoj stubi najednom je sjela, a ruka joj je po preki ograde skliznula na pod. - Neeee - rekla je i naslonila svoje okruglo crveno lice izme u dvije najblie preke. Zagledala se dolje u stubino zrcalo i ispustila dug, upalj jecaj, koji se rasplinuo i odjeknuo do dna. Stubina nia bila je tamnozeleno-smeda i jecaj je na samom podnoju zazvuao poput glasa koji joj odgovara. Zaustavila je dah i sklopila oi. Ne. Ne. Ne moe to biti nikakvo dijete. Nee ona dopustiti da u njoj eka neto to e je umrtviti, nee. Billu Hillu nije se moglo omaknuti. Rekao je daje to sto posto sigurno, i sve dosad je funkcioniralo, i nije mogue da je to, nije mogue. Stresla se i vrsto pritisnula ruku na usta. Osjetila je kako joj se lice bora: dvoje mrtvoroeno jedno umrlo prve godine a jedno pregaeno kao suha uta jabuka ne njoj je bilo tek trideset i etiri godine, ona je stara. Madam Zoleeda nije rekla da je na kraju svega eka sasuenost. Madam Zoleeda rekla je ooo ali na kraju svega eka vas velika srea! Selidba. Rekla je da je na kraju svega eka velika selidba i pokret. Osjetila je da je ve mirnija. Osjetila je, nakon to je prola minuta, da je ve gotovo mirna i pomislila da se prelako uzru jala; k vragu, to su bili obini plinovi. Madam Zoleeda jo nikad nije pogrijeila, znala je ona vie... Poskoila je: u podnoju stuba zauo se trijesak i potmula tutnjava od koje su stube zatropotale, zatresle su se ak dogore gdje je ona sjedila. Pogledala je kroz preke na ogradi i ugledala Hartlevja Gilfeeta, s dva isukana pitolja, kako tutnji uza stube,

te

zaula glas kako prodorno vie s kata iznad nje: - Hartlev, nrestani s tom bukom! Trese cijelu kuu! - Ali on je nastavio, eruvajui sve jae dok je zakretao za ugao na prvom katu i jurcao niz hodnik. Vidjela je kako se naglo otvaraju vrata g. Jergera i ugledala njega kako iskae skvrenih prstiju i grabi lepravi krajiak koulje koji se kovitla da bi opet odjurila uz ciku: - Pusti me, stari jarce od profesora! - i poeo se pri bliavati sve dok stube nisu zatutnjale ispod nje, a glava vje verice u punom juriu zabila se ravno u nju i projurila kroz njezinu glavu, da bi nestala u mranom kovitlacu. Sjela je na stubu, grevito stiui preku na ogradi; dah joj se vraao naprstak po naprstak, a stube su se prestale klackati gore-dolje. Otvorila je oi i zagledala se dolje u mranu prazninu, do samoga dna s kojega je tako davno krenula. Sretno - rekla je upljim glasom koji je odjeknuo du svih razina stubita - dijete. - Sretno, dijete - podrugljivo su joj odgovorila tri odjeka. A onda je opet prepoznala onaj osjeaj, kao da se neto Prevalilo. inilo joj se kao da to nije u njezinu trbuhu. inilo Joj se kao daje negdje vani u praznome, tamo negdje, da miruje 1 ce ka, i nikamo mu se ne uri.

HRAM DUHA SVETOGA

na joj je bilo drago to su joj samo sestrine u drugom koljenu i to nije mogla naslijediti nimalo njihove gluposti. Suan je sebe zvala Su-zen. Bila je strano mrava, ali imala je lijepo lice otrih crta i crvenu kosu. Joanne je imala utu kosu koja se prirodno kovrala, ali govorila je kroz nos a kad se smijala, pjege bi joj pocrvenjele. Nijedna od njih nije znala rei nita pametno, a sve reenice poinjale su im sa: "Zna onog deka kojeg ja poznajem, e pa on ti je jednom..." Trebale su ostati cijeli vikend i njezina majka rekla je da ne vidi kako e ih zabaviti, budui da ne poznaje djeake njihove dobi. Na to je djetetu odjednom sinula genijalna ideja, pa je povikalo: - Ima Cheata! Neka doe Cheat! Pitaj gdicu Kirby neka nagovori Cheata da doe, da ih malo provede uokolo! i umalo se zaguilo hranom koju je imalo u ustima. Presamitila se od smijeha i udarila akom o stol, gledajui dvije zbunjene djevojice dok su joj se oi punile suzama koje su se poele kotrljati niz njezine punane obraze, a aparati u njezinim usti ma blijetao je poput lima. Neto tako smijeno jo joj nikad ni Je palo na pamet. Njezina majka nasmijala se nekako suzdrano a gica Kirby J pocrvenjela i graciozno prinijela ustima vilicu na kojoj je 1 jedno zrno graka. Uiteljica plave kose i duguljastog lica a je kod njih na stanu, a g. Cheatham je bio njezin udvara, bo l s t a r i farmer koji bi se svakog subotnog popodneva dov( z ao u svom petnaestogodinjem Pontiacu bebi-plave boje Posut, rn crvenom glinenom prainom a iznutra crnom od a koje je za deset centa po glavi subotom popodne vozio
e

IJELOGA vikenda dvije djevojice jedna su drugu zvale Hram Jedan i Hram Dva i tresle se od smijeha tako crvene i zajapurene u licu da su bile upravo rune, pose bice Joanne koja je ve i ovako bila pjegava. Dole su u smeim samostanskim odorama koje su morale nositi u koli Brdo Sv. Skolastike, ali im su otvorile kovege, svukle su odore i odje nule crvene suknje i dreave bluze. Nanijele su ru, obule ne djeljne cipele i u visokim petama hodale po cijeloj kui, stalno se etuckajui ispred dugakog zrcala u hodniku da bace pogled na svoje noge. Djetetu nita od njihova ponaanja nije pro maklo. Da je dola samo jedna, ta bi se igrala s njom, ali kako ih je bilo dvije, ona je bila viak pa ih je samo sumnjiavo promatrala iz daljine. Bilo im je etrnaest godina - dvije godine vie nego njoj" ali nijedna nije bila pametna, zbog ega su ih i poslali u samostan. Da su ile u obinu kolu, ne bi radile nita, samo o mislile na deke; u samostanu e ih sestre, rekla je njezin majka, vrsto stegnuti za iju. Nakon to ih je nekoliko sa promatralo, dijete je donijelo zakljuak da su gotovo imbeciln >

Nakon to bi ih istovario, dolazio bi obii gdicu Kirbv, uvijek W A l,i . D1 a n i o i neki darak - vreicu kuhanih kikirikija, u > sipku eerne trske, a jednom i cijeli paket okoladica

Baby Ruth. Nije imao kose, osim uperka boje hrde to mu je padao preko ela, a lice mu je bilo gotovo iste boje kao nepoploene ceste i poput njih proarano brazdama i gudurama. Nosio je blijedozelenu koulju s tankim crnim prugicama i plave tregere, a hlae su mu se urezale u izboeni trbuh koji je s vremena na vrijeme njeno pritiskao svojim velikim plosna tim palcem. Svi zubi bili su mu pojaani zlatom, i obino bi vragolasto preokretao oima u pravcu gdice Kirby i govorio "Haa haa" sjedei u njihaljci na njihovu trijemu, rairenih nogu, a vrhovi njegovih dubokih cipela pokazivali su u suprotnim smjerovima. - Mislim da Cheat ovoga vikenda nee biti u gradu - rekla je gica Kirby, uope ne shvaajui da je to bio vic, i dijete se iznova poelo previjati od smijeha, zabacujui se natrag u stol cu, da bi iz njega ispalo, otkotrljalo na pod i nastavilo leati nadimajui se od smijeha. Majka joj je rekla da e, ne prestane li s tim ludorijama, morati otii od stola. Juer se njezina majka dogovorila s Alonzom Mversom da ih odveze tih etrdeset i pet milja do Mavvillea, u kojemu se nalazio samostan, kako bi doveli djevojke da kod njih provedu vikend, te mu platila da ih u nedjelju popodne odveze natrag. Bio je to osamnaestogodinji mladi koji je teio 120 kilograma. radio za taksi-kompaniju i predstavljao jedini izbor onome tko je trebao prijevoz. Puio je - bolje rei vakao - kratku crnu cigaru, a njegova okrugla znojna prsa providjela su & kroza utu najlonsku koulju koju je nosio. Kad bi vozio, s prozori na autu morali su biti otvoreni. - Eto ti Alonza! - urlalo je dijete s poda. - Reci Alonzu neK ih malo provede! Reci Alonzu! vl na

Djevojke, koje su ve vidjele Alonza, poele su se zgraati na sav glas. Mjezina majka je i to smatrala smijenim, ali je rekla: - Sad bi bilo dosta - te promijenila temu. Pitala ih je zato jedna drugu zovu Hram Jedan i Hram Dva, to je u njih izazvalo provalu cereka. Naposljetku im je polo za rukom objasniti. Sestra Perpetua, najstarija redovnica u samostanu Sestara milo srdnica u Mavvilleu, odrala im je predavanje o tome to uiniti ako bi se neki mladi - tu su se poele tako jako smijati da nisu mogle nastaviti bez vraanja na poetak - o tome to uiniti ako bi se neki mladi - glave su im klonule na krilo - o tome to uiniti ako - naposljetku su to uspjele vritei izustiti - ako bi se on "s njima poeo ponaati nekavalirski na stra njem sjedalu automobila". Sestra Perpetua rekla je da moraju rei: "Prestanite, gospodine! Ja sam hram Duha Svetoga!", i time je stvar rijeena. Dijete se uspravilo i sjelo sa smetenim izrazom na licu. Nije shvaala to je tu tako smijeno. Smijena je bila pomisao da bi ih g. Cheatham ili Alonzo Myers mogli izvesti van i udvarati im. To je bilo da umre od smijeha. Njezina majka nije se nasmijala na ono to su rekle. - Ja Jslim da ste vi cure pomalo aave - rekla je. - Na kraju krajeva

- v i to i jeste - hramovi Duha Svetoga.

b

J e su je pogledale, pristojno skrivajui smijeh, ali lica su

a Za

prepatena kao da su upravo poele shvaati da je

zapravo ista kao sestra Perpetua. e gdice Kirby ostalo je mirno, a dijete je pomislilo kako k ne razumije. Ja sam hram Duha Svetoga, sama sebi, i ta joj se fraza svidjela. Osjeala se kao da je nek ga dobila dar.
SVC 1 0 n a

r u -

l - L . / \ N I N t H Y

'

IM

Nakon ruka njezina majka strovalila se na krevet i rekla: Poludjet u od cura ako im ne pronaem neku zabavu. Grozne su. - Mislim da znam koga moe pozvati - izustilo je dijete. - Sluaj. Ne elim vie uti da spominje g. Cheatama - rekla je njezina majka. - Gdici Kirby je neugodno. On joj je jedini prijatelj. O, Gospode - uspravila se i alobno pogledala kroz prozor - siroto stvorenje, tako je usamljena da ak pristaje sjesti u taj auto koji smrdi kao zadnji krug pakla. A i ona je hram Duha Svetoga, pomislilo je dijete. - Nisam mislila na njega - rekla je. - Mislila sam na ona dva VVilkinsa, VVendella i Corvja, koji dolaze u posjet staroj gdi Buchell na farmu. To su joj unuci. Rade za nju. - E, to ve nije loa ideja - promrmljala je njezina majka i pohvalno je pogledala. No onda je opet klonula. - To su seoski momci. Cure bi samo frknule nosom. - Ha - reklo je dijete. - Nose hlae. esnaest im je godina i imaju auto. ula sam da e obojica postati propovjednici Crkve Boje" jer za to ne mora nita znati. - No da, s tim bi dekima bile sto posto sigurne - rekla je njezina majka te poslije jedne minute ustala i nazvala njihovu baku telefonom, i nakon razgovora od pola sata sa staricom dogovorila da VVendell i Cory dou na veeru, te kasnije izvedu djevojke na sajam. Suan i Joanne bile su tako zadovoljne da su oprale kosu i namotale je na aluminijske uvijae. Ha, pomislilo je dijete, sjedei prekrienih nogu na krevetu i gledajui ih kako skidaju

iiae, ekajte samo da vidite VVendella i Corvja! - Svidjet e se deki - rekla je. - VVendell je visok metar i osamdeset , i ima riu kosu. Cory je visok metar i devedeset osam i ima sportsku jaknu, a auto im ima vjeveriji rep na haubi. _. Kako dijete poput tebe toliko zna o mukarcima? - pitala je Suan i prinijela lice blizu zrcalu da vidi kako joj se ire zjenice. Dijete se zavalilo na krevet i poelo brojati uske stropne daske sve dok se nije izgubilo u prostoru. Poznajem ja njih dobro, rekla je nekomu. Zajedno smo se borili u ratu. Bili su poda mnom i pet puta sam ih spasila od japanskih ronilaca samoubojica, i VVendell je rekao ja u se oeniti tom malom, a onaj drugi rekao je a, ne, nee ti nego ja, a ja sam rekla neete ni jedan ni drugi jer u vas poslati na vojni sud dok trepne okom. -Vidjela sam ih, to je sve - rekla je. Kad su stigli, djevojke su se najprije na sekundu zagledale u njih, a onda su se poele kikotati i razgovarati medu sobom o samostanu. Sjele su zajedno na njihaljku, a VVendell i Cory sjedili su zajedno na ogradi. Sjedili su poput majmuna, koljena su im bila u ravnini s ramenima, a ruke su im visjele izmeu n Jin. Bili su to niski, mravi djeaci crvenih lica s visokim jagodicama i blijedim oima nalik na sjemenke. Donijeli su u snu harmoniku i gitaru. Jedan od njih poeo je tiho puhati u harmoniku, gledajui djevojke preko nje, a drugi je poeo Prebirati po gitari a onda i pjevati; nije ih gledao, a glavu je Zcu ' gao kao da samo hoe uti vlastiti glas. Pjevao je pjesmu 1 s v oga kraja koja je zvuala napola kao ljubavna pjesma, a na pola kao crkveni napjev. '

Church of God jedna je od amerikih crkvi, nastala 1881. godine.

Dijete je stajalo na bavi skrivenoj u grmlju kraj kue, a lice joj je bilo u ravnini s dnom trijema. Sunce je zalazilo i nebo je poprimalo izranjenu modroljubiastu boju koja kao daje bila povezana s njenom alobnom glazbom. Wendell se kroz pjesmu poeo smijeiti i pogledavati djevojke. Gledao je u Suan psee zaljubljenim pogledom i pjevao: "U Isusu sam pronaao prijatelja, On je meni sve, On je ljiljan u dolu, On je Onaj koji oslobodi me!" Onda se s istim pogledom okrenuo prema Joanne i zapjevao: "Oko mene zid je vatre, Nieg se ne bojim ja, On je ljiljan u dolu, Bit e sa mnom zasvagda!" Djevojke su se pogledale i stisnule usnice da se ne bi zakikotale, ali Susani je ipak pobjeglo pa je brzo pritisnula ruku na usta. Pjeva se namrtio i nekoliko sekundi samo prebirao po gitari. Onda je poeo pjevati The Old Rugged Cross , to su one pristojno sasluale, ali kad je zavrio, rekle su: - Idemo sad mi otpjevati neto! - i prije nego to je on mogao poeti, one su zapjevale svojim izvjebanim glasovima: "Tantum ergo Sacramentum Veneremur Cernui: Et antiquum documentum Novo cedat ritui:"
* Jedan od najpopularnijih gospela, autora Georgea Bennarda iz 1913. g.

Dijete je promatralo kako ozbiljna djeaka lica jedno drugome upuuju zbunjen i namrten pogled, kao da nisu sigurni rugaju li im se one. "Praestet fides supplementum Sensuum defectui. Genitori, Genitoque Laus etjubilatio Salus, honor, virtus quoque..." Djeaka lica sad su bila tamnocrvena u sivo-grimiznom svjet lu. Izgledali su jarosno i preplaeno. "Sit et benedictio; Procedenti ab utroque Compar sit laudatio. Amen." Djevojke su razvukle taj "amen", a onda je nastala tiina. - To je sigurno idovsko pjevanje - rekao je VVendell i poeo utimavati gitaru. Djevojke su se idiotski zakikotale, ali dijete je udarilo nogom o bavu. - Vole glupi! - povikala je. - Vole glupi, glup si kao v ja Crkva Boja! - zaurlala je i pala s bave, brzo ustala i nsala iza ugla kue, a oni su skoili s ograde da vide tko to vie. Njezina majka servirala im je veeru u stranjem dvoritu; stola je objesila nekakve japanske lampione koje je vadila abave. - Ja s njima neu jesti - reklo je dijete i zgrabilo l Jur sa stola, te ga odnijelo u kuhinju i sjelo da veera s mrs avom kuharicom modrih desni.
an ne z

tkud to da si nekad tako opaka? - pitala je kuharica.

- Idioti glupi - reklo je dijete. Lampioni su bacali zlaano-naranasto svjetlo po liu drvea u svojoj ravnini, iznad njih je bilo crno-zelenkasto a ispod njih razliitih zagasitih boja zbog kojih su djevojke za stolom izgledale ljepe nego to su bile. S vremena na vrijeme dijete bi okrenulo glavu i kroz kuhinjski prozor bacalo bijesne poglede na prizor u dvoritu. - Bog bi te mogo udrit pa da ostane gluha i nijema i slijepa, - rekla je kuharica - onda se ne bi vie pravila tako pametna ko to se pravi. - I opet bih bila pametnija od nekih - reklo je dijete. Nakon veere otili su na sajam. I ona je htjela ii na sajam, ali ne s njima, pa ne bi pola ak ni da su je pitali. Otila je gore i koraala tamo-amo uzdu spavae sobe s rukama vrsto ispre pletenim na leima i uzdignutom glavom; izraz njezina lica bio je istodobno divalj i sanjiv. Nije upalila svjetlo; pustila je da se tama skuplja i tako sobu uini manjom i intimnijom. U redovitim razmacima preko otvorenog prozora prela bi zraka svjetla i bacila sjene po zidu. Zaustavila se i zagledala van preko mranih obronaka, mimo jezera koje se caklilo u srebru, mimo zida od ume sve do tokastog neba na kojemu se dugi svje tlosni prst obrtao nagore i uokolo i u daljinu, pretraujui zrak kao da traga za izgubljenim suncem. Bio je to reflektor sa sajma. U daljini je ula zvuk kaliope i u svojoj mati ugledala sve one podignute atore u svjetlu zlatnom poput piljevine, i dija mantni kota s kabinama kako se vrti i vrti nagore pa opet nadolje, i kripavi vrtuljak kako se vrti i vrti na zemlji. Sajam je trajao pet-est dana, jedno popodne bilo je rezervirano za kolsku djecu a jedna veer za crnce. Prole godine ona je ila tog popodneva za kolsku djecu i vidjela je majmune i debelog

ovjeka i vozila se na kotau. Neki atori bili su zatvoreni, jer sU u njima bile stvari za koje znaju samo odrasli, ali ona je zainteresirano razgledala oglase na zatvorenim atorima, one izblijedjele slike na platnu koje su prikazivale ljude u tajicama, s ukoenim, napetim, pribranim licima nalik na lica muenika koji ekaju da im rimski vojnik odree jezik. Zamiljala je da ono to je u tim atorima ima veze s medicinom, i vrsto je bila odluila da e, kad poraste, biti doktorica. Odonda se predomislila i odluila da e biti inenjerka, ali dok je kroz prozor pogledom slijedila okretni reflektor koji se irio i skraivao i obrtao u svome luku, osjetila je da mora postati neto mnogo vie od obinog doktora ili inenjera. Morat e biti svetica, jer to zanimanje sadri sve to se moe znati; no svejedno je znala da nikad nee biti svetica. Nije ukrala ili ubila, ali bila je roena laljivica i lijenina i odgovarala je majci i bila je namjerno zloesta gotovo prema svima. A izjedao ju je i grijeh oholosti, onaj najgori od svih. Rugala se baptis tikom propovjedniku koji je doao na kolsku promociju da odri kratku slubu. Razvlaila je usta i nabirala elo kao da je u agoniji i stenjala: "Oooe, hvala Ti", tono ga oponaajui, a mnogo su joj puta ve bili rekli da to ne ini. Nikad ona ne bi m ogla biti svetica, ali mislila je da moe biti muenica ako bi je brzo ubili.
Zr

Izdrala bi da je upucaju, ali ne i da je kuhaju u ulju. Nije ala bi li izdrala da je lavovi raskomadaju ili ne. Poela se

Pripremati za svoje muenitvo, zamiljajui sebe u tajicama sred velike arene, osvijetljene ranim kranima koji vise u tr enim kavezima i bacaju pranjavo-zlatno svjetlo koje oba; Va nju i lavove. Prvi lav jurnuo je prema naprijed i pao joj
ed n

ge, obraen. To se ponovilo i s cijelim nizom drugih

lavova. Lavovima se toliko svidjela da je ak s njima i spavala i Rimljani su je na kraju morali spaliti, ali na njihovo zapre. patenje ona nije htjela gorjeti, pa kad su otkrili da je tako ilava, na kraju su joj brzo odsjekli glavu maem, pa je otila ravno u nebo. Nekoliko je puta to ponavljala u glavi, vraajui se s vrata Raja medu lavove. Naposljetku se odmakla od prozora i spremila za spavanje, te je legla a da se nije pomolila. U sobi su bila dva teka brana kreveta. U drugom su spavale djevojke, i ona se pokuala sjetiti to bi im hladno i ljigavo mogla sakriti u krevet, ali njezino razmiljanje nije urodilo plodom. Nije imala nita ega se sjetila, recimo, zaklano pile ili komad goveih jetHca. Od zvuka kaliope koji je dolazio kroz prozor nije mogla zaspati, pa se sjetila da se nije pomolila; ustala je, kleknula i poela se moliti. Poetak je zbrzala i izgovorila cijelo Apostolsko vjerovanje, a onda je objesila bradu o bok kreveta ne mislei vie ni na to. Njezine molitve, kad bi se sjetila da ih izgovori, obino su bile tek povrno odraene, ali katkad, kad bi neto skrivila ili ula glazbu ili neto izgubila, a katkad i bez ikakva razloga, ponio bi je vjerski ar i onda bi poela misliti o Kristu na njegovu dugom putu na Kalvariju, kad gaje triput prignjeio onaj grubi kri. Neko bi vrijeme mislila na to a onda bi prestala misliti, i kad bi je neto prenulo, otkrila bi da misli na neto sasvim drugo, na nekog psa ili neku djevojicu ili neto to e jednom uiniti. Veeras, kad se sjetila VVendella i Corvja, ispunio ju je osjeaj zahvalnosti pa je zamalo zaplakala od ushita, i rekla je: - Gospodine, Gospodine, hvala Ti to ja nisam u Crkvi Bojoji hvala Ti, Gospodine, hvala Ti! - pa se vratila u krevet i po navljala to sve dok nije zaspala.

Djevojke su dole u petnaest do dvanaest i probudile je voiim kikotanjem. Upalile su malu lampu s plavim zaslonom da se mogu svui, i njihove mrave sjene popele su se uza zid, razlomile i nastavile meko kretati po stropu. Dijete se uspravilo u krevetu da uje to su sve vidjele na sajmu. Suan je imala plastini pitolj pun jeftinih bombona, a Joanne maku od kartona s crvenim tufnama. - Jeste li vidjele majmune koji pleu? - upitalo je dijete. - Jeste li vidjele onog debelog ovjeka i patuljke? - Svakakve nakaze - rekla je Joanne. A onda je kazala Susani: - Svidjelo mi se sve osim zna ega - a lice joj je poprimilo udan izraz, kao da je zagrizla u neto a ne zna svia li joj se to ili ne. Ona druga nepomino je odmahnula glavom i potajice gla vom pokazala u pravcu djeteta. - Malo spadalo - rekla je tiho, ali dijete ju je ulo i srce mu je poelo brzo udarati. Ustala je iz kreveta i popela se na podnoje njihova. Ugasile su svjetlo i legle, ali ona se nije micala. Sjedila je i netremice ih gledala sve dok u mraku nije uspjela jasno razabrati njihova uca. - Nemam godina koliko vas dvije - rekla je - ali stoput sam pametnija od vas. - O nekim stvarima - rekla je Suan - dijete tvojih godina
ne

zna nita - na to su se obje poele kikotati. -Idi u svoj krevet - rekla je Joanne. Dijete se nije ni pomaknulo. - Jednom - rekla je, a glas joj

J mraku zazvuao uplje - jednom sam vidjela kako je zeica

d

eu

bila male zeie. Nastao je muk. Onda je Suan rekla: - Kako? - Ton joj je bio avn duan, i ona je znala da ih je upecala. Rekla je da im nee C1 sve dok one njoj ne kau o "zna emu". Zapravo nikad

nije vidjela kako je zeica dobila male zeie, ali zaboravila je na to kad su joj poele priati to su vidjele u atoru. Ondje je bila neka nakaza, ali zaboravile su kako se zvala. Taj ator bio je podijeljen na dva dijela crnim zastorom, i na jednom strani su bili mukarci, a na drugoj ene. Nakaza je ila s jedne strane na drugu; najprije je razgovarala s mukar cima, a onda sa enama, ali sve se ulo. Pozornica se protezala cijelom prednjom stranom. Djevojke su ule kako nakaza govori mukarcima: - Pokazat u vam ovo, a ako se nasmijete, neka vas Bog isto tako kazni. - Nakaza je govorila kao da je sa sela, sporo i kroz nos, ni duboko ni pitavo, nego jednolino. Bog me ovakvog napravio, a ako se nasmijete, i vas moe tako kazniti. On je htio da ja budem ovakav i ja mu nemam to prigovoriti. Pokazujem vam jer je na meni da to iskoristim najbolje to znam. Oekujem od vas da se ponaate kao fini ljudi. Ja to nisam sam sebi napravio i nemam nita s tim, ali koristim to kako najbolje znam. Nemam to prigovoriti. Onda se s druge strane zaula duga tiina, da bi naposljetku nakaza napustila mukarce i prela na ensku stranu, te izgovorila isto to. Dijete je osjetilo kako mu se gri svaki mii, kao da e sad uti odgovor na zagonetku koji e biti zagonetniji od same zagonetke. - Hoe rei da je imalo dvije glave? - pitala je. - Ne - rekla je Suan - bio je i muko i ensko. Podigao ) suknju i pokazao nam. Imao je plavu haljinu. Dijete je htjelo pitati kako je moglo biti i muko i ensko ako nije imalo dvije glave, ali nije. Htjela se vratiti u svoj krevet i razmisliti o tome, pa je poela silaziti s podnonice. - A to je sa zeicom? - pitala je Joanne.
e aa

pijete je zastalo; iznad podnonice virila mu je samo glava, rastresena, odsutna. - Ispljunula ih je kroz usta - rekla je njih est. Legla je u krevet i pokuala zamisliti ator s nakazom koja ee ovamo-onamo, ali bila je previe pospana za to. Jasnije je vidjela lica seljana koji su gledali; mukarci su bili ozbiljniji nego u crkvi, a ene stroge i pristojne, oi su im izgledale kao da su naslikane, i svi su stajali kao da ekaju prvu notu s glaso vira pa da zaponu napjev. ula je nakazu kako govori: - Bog me takvim napravio i ja Mu nemam to prigovoriti. - A ljudi su odgovarali: - Amen. Amen. - Bog mi je ovo uinio i ja Ga hvalim. - Amen. Amen. -1 vas moe tako kazniti. -Amen. Amen. - Ali nije. -Amen. - Ustanite. Hram Duha Svetoga. Vi! Vi ste hram Boji, zar to ne znate? Zar ne znate? U vama stanuje Duh Boji, zar to ne znate? -Amen. Amen. - Onoga tko oskvrne hram Boji, Bog e odvesti u propast, ko se nasmijete, i vas moe ovako kazniti. Hram Boji sveta je stvar. Amen. Amen. "* Ja sam hram Duha Svetoga. "~Amen. J u di su poeli tiho i ritmino pljeskati izmeu "amena",
ls t0lle

e i tie, kao da su znali kako je tu u blizini dijete koje

usan.

Idueg popodneva djevojke su opet odjenule svoje smee samostanske odore, pa su ih dijete i njegova majka odveli na trag u Brdo Sv. Skolastike. - Slava Bogu na visini! - rekle su. Natrag na robiju. - Alonzo Mvers ih je vozio, i dijete je sjedilo sprijeda s njim a njezina majka sjedila je otraga s djevojkama, govorei im neto kako joj je drago to su dole, pa da moraju doi opet, i kako je njoj i njihovim majkama bilo divno u stara dobra vremena dok su kao djevojke bile u samostanu. Dijete nije slualo te gluparije nego se prislonilo zakljuanim vratima to je blie moglo i gurnulo glavu kroz prozor. Mislile su da e Alonzo nedjeljom bolje mirisati, ali nije. Dok joj je kosa letjela preko lica mogla je izravno gledati u sunce boje bjelokosti uokvireno usred plavog popodneva, ali kad ju je maknula s oiju, morala je kiljiti. Brdo Sv. Skolastike bila je kua od crvene opeke smjetena u vrtu u centru grada. S jedne strane nalazila joj se benzinska crpka, a s druge vatrogasni dom. Bila je okruena visokom crnom reetkastom ogradom, uskim stazama od opeke i grmo vima japanske dunje punim tekih cvjetova. Debela sestra s licem kao pun mjesec istrala je na vrata da ih pusti i zagrlila njezinu majku, a htjela je i nju, ali ona joj je brzo ispruila ruku ledeno se namrtivi i uperila pogled kraj sestrinih cipela u drvenu oplatu na zidu. Ovdje su imali sklonost ljubiti ak i runu djecu, ali asna joj je energino stisnula ruku, ak su joj prsti malo kvrcnuli, i rekla da moraju doi u kapelicu jer bla goslov upravo poinje. Korakni im kroz vrata i ve e te odvesti na molitvu, mislilo je dijete dok su urile ulatenim hodnikom. ovjek bi mislio da mora stii na vlak, nastavila je sa svojim zlobnim mislima dok su ulazile u kapelicu gdje su s jedne strane

kleale redovnice a s druge djevojke, sve odjevene u smee Hore. Kapelica je vonjala po tamjanu. Bila je svijetlozelena i zlatna, sva u nizu poletnih arkada koji je zavravao onom nad oltarom na kojemu je pred pokaznicom kleao sveenik, du boko se klanjajui. Iza njega stajao je djeai u misnoj koulji i mahao kadilom. Dijete je kleknulo izmeu majke i redovnice, i ve su dobrano odmakli s Tantum Ergom prije nego to su njezine zlobne misli nestale i poela je shvaati da se nalazi pred Bogom. Pomozi mi da ne budem tako zloesta, poela je mehaniki. Pomozi mi da joj toliko ne odgovaram. Pomozi mi da onako ne govorim. Misli su joj se poele smirivati i nestajati, ali kad je sveenik podigao pokaznicu s hostijom boje bjelokosti koja je sijala u sreditu, ona je mislila na sajamski ator i nakazu u atoru. Nakaza je govorila: "Ja nemam to prigovoriti. On je htio da ja budem ovakav." Dok su izlazili iz samostana, debela sestra nestano se obruila na nju i zamalo je uguila u svojoj crnoj halji, zgnjeivi joj obraz raspelom zakvaenim oko struka, da bi je onda od maknula od sebe i zagledala se u nju sitnim zimzelenim oima. Na putu kui ona i majka sjedile su otraga, a Alonzo je sam v ozio sprijeda. Dijete je motrilo tri naslage sala na njegovu v ratu i primijetilo da su mu ui iljaste gotovo kao u svinje. Njezina majka u razgovoru ga je upitala je li bio na sajmu. ~ Io sam - rekao je - i sve sam vidio i dobro to sam io Kad sam io jer od nedjelje ga vie nee bit ko to su rekli. ~ A zato? - pitala je njezina majka. I Zatvorili ga - rekao je. - Neki popovi iz grada ili vidit i 0v eli policiju da ga zatvore. Njezina majka pustila je da razgovor zamre a djetetovo okru 1 uce bilo je duboko zamiljeno. Okrenula se prema prozoru

i zagledala u prostrane panjake to su se dizali i sputali u Sy{ guem zelenilu sve dok se nisu dotakli mrane ume. Sunet je bilo golema crvena lopta nalik na uzdignutu hostiju nato pljenu krvlju, a kad je potonulo i nestalo s vidika, na nebu je ostavilo crtu nalik na put od crvene gline to visi nad drveem,

UMJETNI CRNJO (SIC)

. H E A D probudio se i shvatio da je soba puna mje seine. Uspravio se u krevetu i zagledao u podne daske -boje srebra - a onda u presvlaku na jastuku, koja je mogla biti od brokata, a sekundu kasnije ugledao je polumjesec metar i pol dalje, u svome zrcalu za brijanje, kako zastajkuje kao da eka njegovu privolu da ude. Zakoturao se prema naprijed i sve obasjao dostojanstvenim svjetlom. Drveni stolac s naslo nom uza zid djelovao je ukoeno i pozorno kao da eka neki na log, a hlae g Heada koje su visjele na naslonu drale su se gotovo uzvieno, poput odjevnog predmeta to gaje neki veli kan upravo dobacio svome sluzi; no lice na mjesecu bilo je smrtno ozbiljno. Nepomino je gledalo po sobi i kroz prozor S^je je mjesec plutao nad konjskom talom i kao da je sam e e promatrao s izrazom mladia koji pred sobom vidi starost. ^- Head mogao mu je rei da je starost prvorazredan bla^oslov i da tek s godinama ovjek pone stjecati ono spokojno Zu mijevanje ivota zbog kojega mladei moe biti prikladan e J todavac. Takvo je bar bilo njegovo iskustvo.

Uspravio se u krevetu i posegnuo za eljeznim ipkama na podnoju kreveta, te se pridigao da vidi brojanik budilice na saene na prevrnutu vjedricu kraj stolca. Bilo je dva sata ujutro. Zvono na budilici nije radilo, ali on nije ovisio o mehanikim napravama koje bi ga morale buditi. U ezdeset godina njegovi refleksi nisu otupjeli; njegove tjelesne reakcije, ba kao i one moralne, vodila je njegova volja i vrst karakter, a ovi su se jasno ocrtavali na crtama njegova lica. Imao je dugako cjevasto lice s dugakom zaobljenom otvorenom eljusti i dugakim pokunjenim nosom. Oi su mu bile budne ali spokojne i na onoj udesnoj mjeseini imale su izgled smirenosti i drevne mudrosti kao da pripadaju nekom od velikih voda ovje anstva. Mogao je on biti Vergilije kojega su u pola noi poslali k Danteu, ili jo bolje Rafael, kojega je probudila zraka Boje svjetlosti i naloila mu da potekne Tobiji. Jedina mrana toka u sobi bila je Nelsonova slamarica u sjeni ispod prozora. Nelson je leao pogureno na boku, s koljenima pod bradom i petama pod stranjicom. Njegovo novo odijelo i eir bili su u kutijama koje su poslali, a koje su sada leale na podu do nogu slamarice kako bi ih mogao dohvatiti im se probudi, Vr za prljavu vodu, izvan sjene i onako snjenobijel na mje seini, stajao je nad njim kao njegov osobni aneo uvar. G. Head je opet legao, posve siguran da moe izvriti moralnu zadau sutranjega dana. Namjeravao je ustati prije Nelsona i pristaviti doruak da se kuha prije nego to se ovaj probudi. Djeak se uvijek durio kad bi g. Head ustao prvi. Morat e izai iz kue u etiri kako bi do pet i trideset stigli do eljez nikog vorita. Vlak e ih pokupiti u pet i etrdeset pet, moraju stici na vrijeme jer taj vlak staje samo zbog njih.
J

Djeaku e to biti prvi put da putuje u grad, premda on tvrdi da je drugi, budui da se ondje rodio. G. Head pokuao u ; e dokazati kako u trenutku roenja nije imao dovoljno inteligencije da shvati gdje se nalazi, ali to se djeteta uope nije dojmilo, te je nastavio tvrditi da mu je to drugi put to putuje u grad. G. Headu bit e to trei put. Nelson je rekao: - Evo, jo malo pa sam dvaput putovao u grad, a tek imam deset godina. G. Head to mu je osporio. - Ako nisi bio tamo petnajst godina, kako zna da e se snai? - pitao je Nelson. - Kako zna da se nije sve promijenilo? - Jesi li me ikad - pitao je g. Head - vidio da sam se izgubio? Nelson to nipoto nije mogao rei, ali to dijete ne bi bilo zadovoljno da drsko ne odgovori, pa je odvratio: - Tu se i nisi imo gdje izgubit. - Doi e jednom dan - prorekao je g. Head - kad e otkriti da nisi tako pametan kao to ti to misli. - Nekoliko mjeseci razmiljao je o ovom putovanju, ali zamislio ga je uglavnom iz moralnih pobuda. To e djeaku biti lekcija koju nikad nee zaboraviti. Otkrit e da nema razloga ponositi se time to je roen u gradu. Otkrit e da grad i nije tako krasno mjesto. G. Head namjeravao mu je pokazati sve to se moe vidjeti u gradu, pa da sretno i zadovoljno ostane kod kue do kraja rvota. Zaspao je s milju kako e djeak napokon otkriti da nr Je tako pametan kao to misli. u Pola etiri probudio ga je miris masnoe koja se pri pa Poskoio iz svoga kreveta. Slamarica je bila prazna, a kutije djee irom otvorene. Obukao je hlae i odjurio u drugu - Djeak je upravo pekao kukuruzni kruh, a meso je ve ./ o. Sjedio je za stolom u polumraku i pio hladnu kavu iz
Zl n u

g vra. Na sebi je imao svoje novo odijelo, a novi sivi

eir nabio je preko oiju. Bio mu je prevelik, ali naruili su vei broj jer su oekivali da e mu glava jo narasti. Nije rekao nita, ali cijelim je svojim dranjem pokazivao da mu je drago to je ustao prije g. Heada. G. Head priao je pei i donio tavu s mesom na stol. - Nema urbe - rekao je. - Brzo e stici i nitko ti ne garantira da e ti se tamo svidjeti - te je sjeo preko puta djeaka, iji se eir lagano zanjihao prema natrag i ispod njega se ukazalo divlje, bezizraajno lice, poprilino istog oblika kao i starevo. Oni su bili djed i unuk, ali dovoljno su sliili da bi mogli biti braa, i to ne previe daleka po godinama, jer je lice g. Heada na dnev nom svjetlu izgledalo mladoliko, a djeak je imao pogled poput starine koji ve sve zna i rado bi to zaboravio. G. Head je neko imao enu i ker, a kad je ena umrla, ki je pobjegla i nakon nekog vremena vratila se s Nelsonom. A onda je jednoga jutra umrla a da nije ni ustala iz kreveta i g. Headu ostavila na brigu jednogodinje dijete. Pogrijeio je i rekao Nelsonu da je roen u Atlanti. Da nije, Nelson sad ne bi mogao tvrditi da mu je ovo drugi put to ide u grad. - Moda ti se uope nee svidjeti - nastavio je g. Head. Sve e biti puno crnja. Djeak je svojim izrazom lica poruio da njemu crnje nisu problem. - Dobro - rekao je g. Head. - Ti crnju nikad nisi vidio. - Nisi ba rano ustao - rekao je Nelson. - Ti crnju nikad nisi vidio - ponovio je g. Head. - U naefl1 okrugu nema crnja otkako smo izjurili onoga prije dvanaest godina, a ti se tada jo nisi ni rodio. - Pogledao je djeaka ka da ga izaziva neka kae da je ve vidio crnca, ako moe.

_ jCako ti zna da ja nisam vidio crnju kad sam prije tamo "ivio? - pitao je Nelson. - Sigurno sam vidio puno crnja. -Ako si ga i vidio, nisi znao to je to - rekao je g. Head, sad ve krajnje razdraen. - Dijete od est mjeseci ne zna to je crnjo. _ pa, ja bi reko da u poznat crnju ako ga vidim - rekao je djeak, ustao i poravnao svoj kicoki sivi eir sa strogom crtom i izaao na zahod.

Stigli su do vorita neto prije nego to je vlak trebao doi i stali oko pola metra od prve linije tranica. G. Head u rukama je imao karnicl s keksima i konzervom sardina za ruak. Iskrzano naranasto sunce koje se pomaljalo iza planinskog lanca na istoku bojilo je nebo iza njih u zagasito crveno, ali pred njima se jo sivjelo i gledali su u siv proziran mjesec, jedva istaknutiji od otiska palca i posve neosvijetljen. Malena limena skretniarska kutija i crna cisterna za gorivo jedini su pokazivali daje tu vorite; dvoredne tranice nisu se spajale do zavoja s bje strane istine. Vlakovi koji su tuda prolazili kao da su zranjali iz tunela od stabala, da bi odmah zatim, na sekundu srnuti hladnim nebom, opet prestravljeno nestali u umi. G. ttead je morao od prodavaa karata specijalno zatraiti da ovaj k stane, i potajno se bojao da nee; znao je da bi u tom u caju Nelson rekao: "Nisam ni mislio da e neki vlak stati g tebe." Pod beskorisnim jutarnjim mjesecom tranice su kovale bjeliasto i krhko. I starac i dijete nepomino su zurili P r e d sebe, kao da ekaju ukazanje.
Ce

onda, najednom, prije nego to je g. Head mogao odluiti u se vratiti, zauo se dubok zvuk koji opominje, nalik na

blejanje, i pojavio se vlak, klizei vrlo sporo i gotovo neujrm oko umovitog zavoja nekih dvjesto metara nie, a sprijeda mu je sijalo jedno uto svjetlo. G. Head jo nije bio siguran da e stati, a inilo mu se da e ispasti jo vei glupan ako polako proe kraj njih. No i on i Nelson bili su spremni ignorirati vlak u sluaju da se ne zaustavi. Lokomotiva je projurila kraj njih i nosovi su im se napunili smradom vrue kovine; a onda se drugi vagon zaustavio tono ondje gdje su stajali. Kondukter s licem prastarog nateenog buldoga stajao je na stubi kao da ih eka, premda nije izgledao kao da mu je stalo hoe li se popeti ili ne. - Nadesno - rekao je. Ulazak je trajao tek djeli sekunde i vlak je ve brzao dalje dok su ulazili u vagon u kojemu je vladala tiina. Putnici su veinom jo spavali; nekima su glave visjele s naslona za ruke, neki su se ispruili preko dva sjedala, a neki su noge nemarno preprijeili preko hodnika. G. Head je ugledao dva slobodna sjedala i gurnuo Nelsona u tom smjeru. - Sjedni kraj prozora - rekao je svojim normalnim tonom koji je zazvuao vrlo gla sno tako rano ujutro. - Nikom ne smeta ako tamo sjedne jer nije zauzeto. Sjedni tu. - uo sam te - promrmljao je djeak. - Ne mora se derati - te je sjeo i okrenuo lice prema staklu. Ondje je ugledao sablas no blijedo lice kako mu se mrti pod obodom sablasno blijedog eira. Njegov djed takoer je bacio brz pogled i ugledao drukiju sablast, blijedu ali nasmijeenu, pod crnim eiromG. Head je sjeo i smjestio se, te izvadio kartu i poeo nag'aS u itati sve to je na njoj pisalo. Ljudi su se poeli micati. Neki s u se probudili i zagledali u njega. - Skini eir - rekao je Nelson i skinuo svoj, te ga stavio na koljeno. Imao je neto malo sijede

kose koja je s godinama poprimila boju duhana i sad mu se leela preko zatiljka. Tjeme mu je bilo elavo i naborano. Nel son je skinuo eir i stavio ga na koljeno, pa su ekali konduk tera da im doe pogledati karte. ovjek preko puta njih ispruio se preko dva sjedala, noge je upro u prozor, a glava mu je strila u hodnik. Na sebi je imao svijetioplavo odijelo i utu koulju raskopanu oko vrata. Upravo je otvorio oi i g. Head ba se kanio predstaviti, kad se straga pojavio kondukter i progundao: - Karte. Kad je kondukter otiao, g. Head je dao Nelsonu polovicu karte za povratak i rekao: - Metni to u dep i nemoj izgubiti ili e morati ostati u gradu. - Moda i hou - rekao je Nelson kao da je to razuman prijedlog. G. Head se pravio da ga nije uo. - Malome je prvi put da ide vlakom - objasnio je ovjeku prekoputa, koji je sada sjedio na rubu sjedala a noge je spustio na pod. Nelson je opet prkosno nabio eir na glavu i ljutito se okre nuo prema prozoru. - Nita jo nije vidio - nastavio je g. Head. - Nesvjestan je ^ao i onoga dana kad se rodio, ali vodim ga da se jednom za s j e k zasiti. djeak se nagnuo preko djeda prema neznancu. - Ja sam se dl u gradu - rekao je. - Rodio sam se tamo. Ovo mi je u g! put da idem. - Izgovorio je to visokim, samouvjerenim fa a s m, ali ovjek preko puta njih nije izgledao kao da shvaa. Pu oiju je imao tamnoljubiaste krugove. Head se nagnuo i potapkao ga po ruci. - Tako se mora s acima ~ rekao je mudro. - Mora im pokazati sve. Nita nes mije skrivati.

- Aha - rekao je ovjek. Zagledao se u svoja nateena stopala i podigao lijevo dvadesetak centimetara od poda. Minutu kasnije spustio ga je i podigao drugo. Po cijelom vagonu ljudi su poeli ustajati, etkati uokolo, zijevati i protezati se. Tu i tamo zauo bi se neki glas, a onda je nastao sveopi amor. Najednom se spokojan izraz na licu g. Heada promijenio. Usta su mu se gotovo zatvorila, a u oima mu se pojavilo neko divlje ali oprezno svjetlo. Gledao je u dubinu vagona. Ne okreui se, uhvatio je Nelsona za nadlakticu i povukao ga naprijed. Pogledaj - rekao je. Golem ovjek kavene puti polako se pribliavao. Na sebi je imao svijetlo odijelo i utu satensku kravatu s iglom od rubina. Jedna aka poivala mu je na trbuhu koji se dostojanstveno uzdizao ispod zakopanog sakoa, a u drugoj je drao drku crnog tapa koji je podizao i sputao namjerno ga zabacujui prema van svaki put kad bi koraknuo. Pribliavao se vrlo sporo, a njegove krupne smee oi gledale su preko glava putnika. Imao je kratke bijele brkove i sijedu kovravu kosu. Iza njega bile su dvije mlade ene, obje kavene puti, jedna u utoj haljini a druga u zelenoj. Hodale su njegovim tempom i avrljale tihim, grlenim glasovima dok su hodale za njim. Stisak g. Heada na Nelsonovoj ruci postajao je sve jai. Kad je povorka prola kraj njih, svjetlost sa safira na prstenu na smeoj ruci koja je nosila tap odsijevnula je u oku g. Heada, ali on nije podigao pogled, niti je golemi ovjek pogledao njega. Skupina se nastavila kretati do kraja hodnika i izala iz vagona. Stisak g. Heada na Nelsonovoj ruci popustio je. - to je to bilo? - upitao je. - ovjek- rekao je djeak i indignirano ga pogledao kao da mu je ve dosta da tako podcjenjuju njegovu inteligenciju.

- Kakav ovjek? - bio je uporan g. Head, a glas mu je bio bezizraajan. - Debeo - rekao je Nelson. Poelo mu se initi da mu valja biti na oprezu. _ Ne zna kakav? - rekao je g. Head zakljunim tonom. - Star ovjek - rekao je djeak i odjednom naslutio da mu dan i nee biti zabavan. - To je bio crnjo - rekao je g. Head i zavalio se u sjedalo. Nelson je skoio na sjedalo i poeo se ogledati prema stra njem dijelu vagona, ali crnac je ve bio otiao. - Mislio sam da e prepoznat crnju, kad si ih tolko vidio kad si ono prvi put io u grad - nastavio je g. Head. - Prvi put vidi crnju - rekao je ovjeku prekoputa. Djeak je spuznuo u sjedalo. - Rekao si da su crni - rekao je ljutitim glasom. - Nisi rekao da su smei. Kako mogu ita znati kad mi ne objasni dobro? - Ti si mala neznalica i to je to - rekao je g. Head, ustao i sjeo na prazno sjedalo kraj ovjeka prekoputa. Nelson se opet okrenuo prema natrag i zagledao u pravcu u kojem je nestao crnac. inilo mu se da je crnac namjerno proao hodnikom kako bi napravio budalu od njega i mrzio a 8 je divljom, sirovom, svjeom mrnjom; a sad je shvaao i z asto ih njegov djed ne voli. Pogledao je prema prozoru i lice Ko e J je u njemu vidio kao da mu je govorilo da moda nije or astao kunjama toga dana. Pitao se hoe li uope prepoznati r 8 ad kada stignu. Nakon to je ispriao nekoliko pria, g. Head je shvatio da c ovjek kojemu se obraa zaspao, pa je ustao i predloio Nelu da se proeu po vlaku i razgledaju njegove dijelove. e bno je htio da djeak vidi toalet, pa su najprije otili do

mukog WC-a i razgledali instalacije. G. Head demonstrirao je rad hladionika za vodu kao da ga je on izmislio, a pokazao je Nelsonu i umivaonik sa samo jednom slavinom nad kojim su putnici prali zube. Proli su kroz jo nekoliko vagona i doli do vagon-restorana. Bio je to najotmjeniji vagon u vlaku. Bio je olien u inten zivnu jaje-utu boju, a na podu je bio sag boje vina. Nad sto lovima su bili iroki prozori, a predivni prizori iz brdovitog krajolika ogledali su se u minijaturi na stranama ajnika i aa ma. Tri vrlo crna crnca u bijelim odijelima i s pregaama trali su gore-dolje po hodniku, mahali pladnjevima, klanjali se i naginjali nad putnike koji su dorukovali. Jedan od njih pojurio je prema g. Headu i Nelsonu i rekao, podiui dva prsta: - Stol za dvoje! - ali g. Head mu je glasno odvratio: - Jeli smo kad smo poli! Konobar je imao velike smee naoale koje su mu poveavale bjeloonice. - Onda se maknite u stranu, molim - rekao je, povrno odmahnuvi rukom kao da rastjeruje muhe. Ni Nelson ni g. Head nisu se pomaknuli ni za milimetar. Pogledaj - rekao je g. Head. Blii kut vagon-restorana, u kojemu su stajala dva stola, bio je odvojen od ostatka zastorom boje afrana. Jedan stol bio je postavljen ali prazan, no za drugim je njima suelice a leima okrenut prema zavjesi sjedio golem crnac. Tihim je glasom govorio neto dvjema enama dok je maslacem premazivao pecivo. Imao je turobno, tuno lice, a vrat mu je kipio iz bijelog ovratnika. - Njih odvajaju - objasnio je g. Head. A onda je rekao: - Idemo vidjeti kuhinju - pa su krenuli niz vagonrestoran, ali crni konobar pohitao je za njima. - Putnicima nije doputen pristup u kuhinju! - rekao je arogantno. - Putnicima NIJE doputen pristup u kuhinji!

G. Head je stao na mjestu i okrenuo se. - A postoji i dobar razlog za to - povikao je crncu u prsa - jer bi ohari putnike izjurili van! Svi putnici su se nasmijali, a g. Head i Nelson izali su cerei se. G. Head je kod kue bio poznat po dosjetljivosti i Nelson je najednom osjetio snaan ponos. Shvatio je da e mu starac biti jedina potpora na udnome mjestu kojem su se pribliavali. Bio bi potpuno sam na svijetu da se izgubi od djeda. Obuzelo gaje golemo uzbuenje i poelio je zgrabiti kaput g. Heada i vrsto ga drati, poput djeteta. Vraajui se prema svojim sjedalima u prolazu su kroz pro zore vidjeli da je krajolik postao proaran kuicama i daarama, a paralelno s vlakom ila je cesta. Po njoj su jurili auto mobili, vrlo sitni i brzi. Nelson je osjetio da ima manje zraka nego prije trideset minuta. ovjek preko puta njih je otiao, a u blizini nije bilo nikoga s kim bi g. Head mogao razgovarati, pa je gledao kroz prozor, kroz vlastiti odraz, i naglas itao imena zgrada kraj kojih su prolazili. - Kemijska korporacija Dixie! objavio je. - Brano Southern Maid! Vrata Dbrie! Pamuni pro izvodi Southern Belle! Pattvn maslac od kikirikija! eerni sirup Southern Mammv! - Prestani! - prosiktao je Nelson. Po cijelom vagonu ljudi su poeli ustajati i skidati prtljagu Sa stalaa iznad glava. ene su oblaile kapute i stavljale eire. Kondukter je gurnuo glavu kroz vrata vagona i zareao: ^rvapossssstajamriii" - na to je Neslon poskoio sa sjedala, resui se. G. Head ga je gurnuo nadolje za rame.

Je eljeznika postaja Emory u predgrau Atlante.

- Samo sjedi - rekao je dostojanstveno. - Prva postaja je na kraju grada. Druga postaja je na glavnom kolodvoru. - To je saznanje stekao prilikom svoga prvog posjeta gradu kad je siao na prvoj postaji i morao platiti nekom ovjeku petnaest centa da ga odvede u sredite grada. Nelson je sjeo, sav blijed. Prvi put u ivotu shvatio je da mu je djed prijeko potreban. Vlak je stao da putnici sidu, te je nastavio kliziti dalje kao da se nikad i nije zaustavio. Vani, iza redova smeih ruevnih kua, uzdizao se niz plavih zgrada, a iza njih blijedo ruiastosivo nebo postupno se rasplinjavalo. Vlak je uao u ranirni kolodvor. Gledajui dolje, Nelson je vidio redove i redove srebrnih tranica kako se umnaaju i kriaju. A onda, prije nego to ih je poeo brojati, u njega se zagledalo lice na prozoru, sivo ali jasno, pa je okrenuo glavu. Vlak je uao u postaju. I on i g. Head poskoili su i potrali prema vratima. Ni jedan od njih nije primijetio da su na sjedalu ostavili karnicl s rukom. Ukoeno su proli kroz malenu postaju i izali kroz teka vrata, naavi se usred prometne gungule. Gomile ljudi urile su na posao. Nelson nije znao kamo bi prije pogledao. G. Head se naslonio na zid i zurio pred sebe. Naposljetku je Nelson rekao: - Onda, kako emo vidjeti sve to se ima vidjeti? G. Head nije odgovorio. A onda, kao da mu je pogled na ljude u prolazu dao ideju, rekao je: - Hodat emo - i krenuo niz ulicu. Nelson je poao za njim, poravnavajui eir. Sa svih strana preplavljivali su ga prizori i zvukovi te do prvog ugla jedva da je znao to vidi. Na drugom uglu g. Head se okrenuo i pogledao iza sebe prema postaji iz koje su izali, kolodvoru boje kita s betonskom kupolom na vrhu. Pomislio je da e se,

bude li stalno drao na oku tu kupolu, poslijepodne znati vra titi na vlak. Dok su hodali, Nelson je poeo razaznavati pojedinosti i primjeivati izloge prodavaonica, natrpane svakakvom opre mom - eljezarijom, tekstilom, hranom za perad, alkoholom. Proli su kraj jednoga na koji mu je g. Head posebno skrenuo pozornost, gdje si mogao ui i sjesti na stolac te podii noge na oslonce da ti crnac ulati cipele. Hodali su polako i zastajali na ulazima da on vidi to se dogaa u pojedinom lokalu, ali ni u jedan nisu uli. G. Head vrsto je odluio da nee ui ni u jednu prodavaonicu u gradu jer se pri svome prvom posjetu izgubio u nekoj velikoj, a izlaz je pronaao tek kad ga je mnogo ljudi izvrijealo. Usred idueg bloka naili su na prodavaonicu pred kojom je stajao stroj za vaganje, pa su se jedan po jedan popeli na nju, ubacili novi i dobili ceduljicu. Na ceduljici g. Heada je pisalo: "Teite 120 funta. estiti ste, hrabri, i svi vam se prijatelji dive." Stavio je ceduljicu u dep, iznenaen to je stroj pogodio njegov karakter ali ne i njegovu teinu, jer nedavno se bio !Zvagao na vagi za ito i znao je da ima 110. Na Nelsonovoj ceduljici je pisalo: "Teite 98 funta. eka vas slavna sudbina,
a

h uvajte se crnih ena." Nelson nije poznavao nijednu enu nao je samo 68 funta, ali g. Head istaknuo je da je stroj jerojatno otisnuo brojku naopake, te da mu je ono 9 zapravo nailo 6. Krenuli su dalje i na kraju petog bloka ulica kolodvorska
u

1 lr v

Pola izgubila se iz vidika, pa je g. Head skrenuo nalijevo. jo zanimljiviji. Najednom je rekao: - Ja sam ovdje roen!

eison bi pred svakim izlogom stajao cijeli sat da idui nije

10

- G. Head okrenuo se i preneraeno ga pogledao. Lice mu je bilo zajapureno i razdragano. - Odavde sam ja! - rekao je. G. Head bio je uasnut. Uvidio je kako je dolo vrijeme da poduzme drastine korake. - Daj da ti pokaem neto to jo nisi vidio - rekao je i poveo ga do ugla gdje se nalazio ulaz u kanalizaciju. - uni - rekao mu je - i gurni glavu unutra - te ga je drao za kaput dok se djeak saginjao da gurne glavu u kanalizaciju. Odmah ju je povukao, uvi klokotanje duboko ispod plonika. Onda mu je g. Head objasnio sve o kanalizacijskom sustavu, kako on tee ispod cijeloga grada, kako se u njemu nalaze sve otpadne vode i pun je takora i kako ovjek moe upasti unutra pa e ga usisati beskrajni tuneli crni kao no. Svakoga asa bilo kojeg ovjeka u gradu moe usisati kanalizacija i on e nestati bez traga. Tako je dobro sve to opisao da je Nelson nekoliko sekundi bio potresen. Povezao je kanalizacijske hodnike s ulazom u pakao i prvi put shvatio kako je izgraen svijet u svojim niim predjelima. Odmaknuo se od rubnika. A onda je rekao: - Da, ali ne mora prilaziti rupama - i lice mu je poprimilo onaj tvrdoglavi izgled koji je njegova djeda neizmjerno znao razdraiti. - Odavde sam ja! - rekao je. G. Heada obuzeo je oaj, no samo je promrmljao: - Zasitit e se ti toga - i krenuli su dalje. Nakon jo dva bloka skrenuo je nalijevo, predosjeajui da krui oko kupole; a tako je i bilo, jer za pola sata opet su proli ispred eljeznike postaje. Nelson nije odmah primijetio da dvaput gleda iste prodavaonice, ah kad su proli kraj onoga u kojemu podigne noge na oslonac pa ti crnac lasti cipele, primijetio je da hodaju ukrug. - Bili smo tu! - povikao je. - ini se meni da ti ne zna gdje si!

_ Na tren sam pobrkao smjer - rekao je g. Head pa su skrejj u drugu ulicu. I dalje nije namjeravao previe se udaljiti d kupole, pa je nakon to su idui u novom smjeru preli dva bloka skrenuo lijevo. U ovoj ulici nalazile su drvene stambene zgrade na jedan ili dva kata. S plonika se moglo lijepo vidjeti
u

sobe i g. Head je bacio pogled kroz jedan prozor i ugledao

enu kako lei na eljeznom krevetu i gleda prema van; bila je pokrivena plahtom. Njezin ga je znaajan pogled potresao. Niotkuda se pojavio djeak divljakoga izgleda na biciklu i on je morao skoiti u stranu da ga ne udari. - Nita njima ne znai ako srue ovjeka - rekao je. - Dri se ti mene. Jo su neko vrijeme tako hodali ulicama poput ove, a onda se sjetio da opet mora skrenuti. Kue kraj kojih su sada prolazili bile su neoliene, a drvo na njima djelovalo je trulo; ulica je bila ua. Nelson je vidio crnca. Pa jo jednog. Pa jo jednog. U ovim kuama ive crnje - zakljuio je. - Doi, idemo onda dalje - rekao je g. Head. - Nismo doli gledati crnje - pa su skrenuli u drugu ulicu, ali i dalje su pos vuda bili crnci. Nelson se poeo eati, pa su ubrzali korak kako bi to prije izali iz te etvrti. Na pragovima kua stajali
s

u crnci u potkouljama a na dotrajalim tremovima njihale su crnkinje. Crnii su se igrali u kanalima, a igru bi prekidali

Se

samo da ih pogledaju. Ubrzo su poeli prolaziti kraj nizova Prodavaonica s crnim muterijama, ali pred njima nisu Ostajali. Sa svih strana gledale su ih crne oi na crnim licima. ~ Da - rekao je g. Head - tu si se ti rodio - ba tu, gdje su svi vi crnje.
l

Nelson se namrtio. - Ja mislim da smo se mi izgubili zbog ebe.

G. Head naglo se okrenuo i pogledom potraio kupolu. Nije bila na vidiku. - Nismo se izgubili - rekao je. - Samo si Se umorio od hodanja. - Nisam se ja umorio, gladan sam - rekao je Nelson. - Daj mi keks. Tada su otkrili da su izgubili svoj ruak. - Ti si nosio karnicl - rekao je Nelson. - Ja bih ga bolje uvao. - Ako ti eli biti vodi, ja odoh dalje sam a tebe u ostaviti tu - rekao je g. Head i sa zadovoljstvom primijetio da je mali problijedio. Meutim, znao je da su se izgubili i da se sve vie udaljavaju od postaje. I on je bio gladan, a ve pomalo i edan, a kako su se nalazili u crnakoj etvrti, obojica su se poeli znojiti. Nelson je imao cipele, a na to nije bio naviknut. Be tonski plonici bili su vrlo tvrdi. Obojica bi rado negdje malo sjeli i odmorili, ali to nisu mogli pa su nastavili hodati, a djeak je ispod glasa mumljao: - Prvo izgubi karnicl, onda se izgubi - a g. Head bi povremeno progundao: - Tko god hoe biti iz ovog raja za crnje, nek samo izvoli! Sunce je ve bilo visoko na nebu. Do njih su dopirali mirisi iz kua u kojima se kuhao ruak. Crnci su svi izali na svoje pragove i gledali ih kako prolaze. - Zato ne pita nekog od ovih crnja da ti pokae put? - pitao je Nelson. - Zbog tebe smo se izgubili. - Ti si se tu rodio - rekao je g. Head. - Samo ti pitaj ako ti se pita. Nelson se bojao crnih mukaraca a nije htio da mu se crna djeca smiju. Neto dalje vidio je debelu crnkinju naslonjen" na veu koja se otvarala na plonik. Kosa joj je strila uokol glave bar desetak centimetara, a stajala je na bosim smein1

topalima koja su na krajevima prelazila u ruiasto. Na sebi :e imala ruiastu haljinu koja je tono otkrivala oblik njezina tijela. Kad su stigli pred nju, lijeno je prinijela ruku glavi i prsti
sU

joj nestali u kosi. Nelson je stao. Osjetio je kako mu enine tamne oi usisavaju

dah. - Kako da se vratimo u grad? - rekao je glasom koji nije zvuao kao da je njegov. Nakon minute rekla je: - Sad ste u gradu - punim dubokim tonom od kojega se Nelson osjetio kao da gaje netko popricao hladnim kapljicama. - Kako da se vratimo na vlak? - rekao je istim onim pis kutavim glasom. - Moete tramvajem - rekla je. Shvatio je da mu se ruga, ali bio je toliko paraliziran da se nije mogao ni namrgoditi. Stajao je i upijao svaku pojedinost na njoj. Njegov pogled kretao se od njezinih velikih koljena do njezina ela, da bi onda napravio trokut prelazei s blistavog znoja na njezinu vratu preko njezina golema poprsja du gole nadlaktice natrag do prstiju zarivenih u kosu. Odjednom je Poelio da se ona sagne, da ga podigne i privije k sebi, i htio je osjetiti njezin dah na svome obrazu. Htio je gledati sve dublje
u

njezine oi dok ga ona sve jae stie. Nikad prije takvo to osjetio. Osjeao se kao da strmoglavo pada kroz najmra)i tunel crn kao no. ~ Idi do one tamo ulice i sjedni na tramvaj pa e te odvesti Postaje, pilence - rekla je. Nelson bi joj se onesvijestio pred nogama da ga g. Head ^ grubo odvukao. - Ponaa se kao da nema nimalo mozga!
e

n n e ni

do

*" 8 u ndao je.

Pourili su se niz ulicu i Nelson se nije vie osvrtao da vid' enu. ustro je nabio eir na lice koje je ve gorjelo od srama Sablast koja mu se podrugljivo smjekala s prozora u vlaku j sve zle slutnje koje su ga obuzele na putu ovamo sad su mu se vratili, i sjetio se da mu je ceduljica s vage rekla neka se uva crnih ena, a njegovu djedu da je estit i hrabar. Uhvatio je starca za ruku; bio je to znak ovisnosti koju je rijetko pokazivao. Uputili su se niz ulicu prema tranicama niz koje je dolazio dugaki klopotavi uti tramvaj. G. Head nikad se jo nije ukrcao na tramvaj pa ga je pustio da proe. Nelson je utio. S vremena na vrijeme usta bi mu poela lagano podrhtavati, ali njegov djed, zaokupljen vlastitim problemima, nije mu obraao pozornost. Stajali su na uglu i nisu gledali crnce koji su prolazili i ili svojim poslom ba kao da su bijelci, osim to ih je veina zastala da odmjeri g. Heada i Nelsona. G. Headu palo je na pamet da tramvaj vozi po tranicama, pa i oni mogu slijediti tranice. Lagano je pogurnuo Nelsona i objasnio da e ii za tranicama sve do kolodvora, pjeice, pa su krenuli. Ubrzo su, na svoje veliko olakanje, ponovno poeli viati bijelce, i Nelson je sjeo na plonik i naslonio se na zgradu. Moram se malo odmoriti - rekao je. - Ti si izgubio karnicl i put. Moe sad malo ekati da se odmorim. - Idemo za tranicama - rekao je g. Head. - Samo ih ne smijemo izgubiti iz vida, a i ti si se mogao sjetiti karnicla. Ti si se tu rodio. Ovo je tvoj rodni grad. Drugi put si tu. Trebao bi se bolje snalaziti - unuo je i nastavio tim tonom, ali djeak je samo skinuo cipele s uarenih tabana i nita nije odgovarao. -A onda stane tamo i pone se ceriti kao impanza crnju koja mu daje upute! Boe svemogui! - rekao je g. Head.
51

_ ja sam samo rekao da sam se tu rodio - rekao je djeak drhtavim glasom. - Nisam rekao da e mi se sviati ili da nee. Nfisam ja rekao da mi se ide. Samo sam rekao da sam se tu rodio i ja tu nita nisam kriv. Hou kui. Nisam ni htio doi. Sve si ti sam smislio. Kako zna da ne idemo za tranicama u krivom smjeru? Ovo posljednje palo je na pamet i g. Headu. - Tu su svi bijelci-rekao je. - Ovuda prije nismo proli - rekao je Nelson. Bilo je to naselje sa zgradama od opeke koje su moda bile nastanjene, a moda i nisu. Nekoliko praznih automobila bilo je parkirano uz rubnik, a naiao bi i pokoji prolaznik. Vrelina plonika probijala je kroz Nelsonovo tanko odijelo. Oi su mu se poele sklapati, i nakon nekoliko minuta glava mu je klonula prema naprijed. Ramena su mu se jednom-dvaput trznula, a onda se prevrnuo na bok i iscrpljen se ispruio na plonik: obuzeo ga je san. G. Head u tiini ga je gledao. I on je bio vrlo umoran, ali nisu mogli spavati istodobno, a on ionako ne bi mogao zaspati jer nije znao gdje su. Za koju minutu Nelson e se probuditi, osvjeen od sna i vrlo samouvjeren, i poet e prigovarati da je on izgubio karnicl i put. Bilo bi tebi jako veselo da ja nisam tu > pomislio je g. Head; a onda mu je neto palo na pamet. Nekoliko minuta promatrao je ispruenu figuru; onda je na Jednom ustao. Opravdao je svoj postupak rekavi sam sebi Qa djetetu katkad mora prirediti lekciju koju nee zaboraviti, a Pogotovo kada se to dijete stalno iznova sve drskije inati. umno je otiao do pet-est metara udaljenog ugla i sjeo na Pokrivenu kantu za smee u pokrajnjoj uliici; odatle je mogao Redati to e Nelson uiniti kad se probudi sam.
es

Djeak je nemirno drijemao, napola svjestan nejasnih zvukova i crnih oblika koji su se kretali iz nekog mranog dijela njega prema svjetlu. Lice mu se micalo u snu, a koljena je podvukao pod bradu. Sunce je bacalo mutno suho svjetlo na usku uliicu; sve je izgledalo tono onako kako je i bilo. Neto kasnije g. Head, poguren na poklopcu kante za smee poput starog majmuna, donio je odluku da e ako se Nelson uskoro ne probudi on glasno tresnuti nogom o kantu. Pogledao je na sat i vidio da su dva sata. Njihov vlak kretao je u est, a pomisao da bi im mogao pobjei bila je prestrana a da bi je uope razmotrio. Udario je petom u kantu i uliicom je odjeknuo uplji prasak. Nelson je skoio na noge, uzviknuvi. Pogledao je onamo gdje mu je trebao biti djed i razrogaio oi. Nekoliko se puta okrenuo oko sebe a onda, podigavi noge i zabacivi glavu, jurnuo ulicom poput razbjenjelog divljeg ponija. G. Head skoio je s kante i potrao za njim, ali dijete se ve izgubilo iz vida. Vidio je jo samo munjeviti traak sivoga kako dijago nalno nestaje ulicu dalje. Trao je koliko su ga noge nosile, gledajui na obje strane na svakom krianju, ali vie ga nije ugledao. A onda, kad je prelazio preko treeg krianja, vec potpuno bez daha, pola ulice dalje ugledao je prizor od kojeg je stao kao ukopan. unuo je iza kontejnera za smee da pogleda i da se dozove. Nelson je sjedio rairenih nogu, a do njega je leala postarija ena i vritala. Po ploniku je bio razbacan peceraj. Okolo s ve okupilo mnotvo ena koje su traile pravdu i g. Head f razgovijetno uo staricu na ploniku kako vie: - Slomio si mi gleanj! Platit e mi tvoj otac za to! Sve do zadnjeg novia-

licija! Policija! - Nekoliko ena vukle su Nelsona za rame, li djeak je bio previe oamuen da ustane. Neto je natjeralo g. Heada da izae iza kontejnera za smee i krene prema naprijed, ali jedva puzeim korakom. Jo nikad u njegovu ivotu nije ga oslovio policajac. ene su se vrtjele oko Nelsona kao da e se svaki as obruiti na njega i rastrgati ea, a starica je i dalje vritala da joj je slomljen gleanj i neka zovu pozornika. G. Head pribliavao se tako polako kao da je nakon svakog koraka unaprijed koraknuo unatrag, ali kad se pribliio na oko tri metra, Nelson ga je ugledao i poskoio. Dijete gaje obgrlilo oko bokova i grevito se prilijepilo za njega, daui. ene su se sve okomile na g. Heada. Ranjenica se uspravila u sjedei poloaj i povikala: - Sluajte me, gospodine! Platit ete mi sve do zadnjeg novia za doktorski raun to ga je skrivio va mali! On je maloljetni prijestupnik! Gdje je taj policajac? Zapiite ime i adresu ovog ovjeka! G. Head pokuavao je odvojiti Nelsonove prste koji su mu se arili u bedra. Stareva glava utonula je u ovratnik poput kornjaine; oi su mu bile pocakljene strahom i oprezom. ~ Va mali mi je slomio gleanj! - povikala je starica. Policija! G. Head outio je da mu se s leda pribliava policajac. Ne Pomino se zagledao u ene pred sobom koje su se u svom es J u sabile u vrsti zid da mu onemogue bijeg. - To nije J mali - rekao je. - U ivotu ga nisam vidio. Osjetio je kako Nelsonovi prsti ispadaju iz njegovih bedara. e n e su ustuknule, uasnuto zurei u njega, kao da im se lko gadi ovjek koji se odrie vlastite slike i prilike da se ne u natjerati da ga dotaknu. G. Head proao je kroz prolaz

koji su mu ene utke oslobodile, a Nelsona je ostavio. p re( j sobom nije vidio nita osim upljeg tunela koji je neko bi0 ulica. Djeak je ostao stajati na mjestu, isturena vrata i objeenih ruku. eir mu je bio nabijen na elo tako jako da na njemu vie nije bilo nabora. Ozlijeena ena ustala je i zaprijetila mu stisnutom akom, a druge su ga saaljivo pogledavale, no on nita od toga nije vidio. Nigdje u blizini nije bilo policajca. Minutu kasnije poeo je mehaniki hodati, ne trudei se da stigne djeda; samo je hodao za njim na nekih dvadeset koraka razdaljine. Tako su preli pet blokova ulica. Ramena g. Heada bila su pogurena a vrat mu je visio prema naprijed pod takvim kutom da se otraga nije vidio. Bojao se okrenuti glavu. Napo kon je preko ramena bacio brz pogled pun nade. Dvadeset metara iza sebe ugledao je dva mala oka koja su mu se zarila u leda poput iljaka na vilama. Djeak nije lako pratao, ali ovo je bilo prvi put da je i imao to oprostiti. G. Head se nikada dosad nije osramotio. Nakon jo dva bloka okrenuo se i zazvao preko ramena visokim, oajniki vedrim glasom: - Idemo nekamo na Coca-Colu! S dostojanstvom kakvo jo nikad dotad nije pokazao, Nelson je stao i djedu okrenuo leda. G. Head poeo je osjeati teinu svoga ina. Dok su hodah. njegovo lice postalo je hrpa udubina i golih grbina. Nije vidio kraj ega su prolazili, ali opazio je da su skrenuli s tranica' Kupole nije bilo na vidiku, a popodne je odmicalo. Znao je da e, ako ih u gradu zatekne mrak, biti pretueni i opljakan*Za sebe i nije oekivao nita drugo doli pravodobne Bozje kazne, ali nije mogao podnijeti pomisao da e Nelson bit' kanjen za njegove grijehe i da ga ak i sada vodi u propast.

Nastavili su hodati ulicu za ulicom kroz nepregledan niz iskih kua od opeke sve dok g. Head zamalo nije pao preko slavine za vodu koja je virila oko est palaca preko ruba travnjaka. Od jutros nije popio vode, ali osjeao je da je sada ne zasluuje. A onda je pomislio da je Nelson moda edan i da bi mogli obojica piti i tako se pomiriti. unuo je i prislonio usta na otvor slavine, te odvrnuo i pustio hladni mlaz vode u svoje grlo. A onda je zazvao visokim oajnikim glasom: Doi, popij malo vode! Ovoga puta dijete je zurilo kroz njega gotovo ezdeset sekunda. G. Head se podigao i nastavio hodati kao da je popio otrov. Iako je zadnji put pio vodu u vlaku, kad je popio nekoliko gutljaja iz papirnate alice, Nelson je proao prezrevi slavinu s koje je pio njegov djed. Kad je g. Head to vidio, izgubio je svaku nadu. Na sve slabijem popodnevnom svjetlu njegovo je lice izgledalo skrhano i naputeno. utio je djeakovu postojanu mrnju koja je ravnomjernim korakom putovala za njim, i znao je da - ako kojim udom ne zavre umoreni u gradu - ona nee nestati do kraja njegova ivota. Znao je da
sa

da ulazi u crn, nepoznat svijet u kojemu nita nije kao to je

Pnje bilo, prema dugoj starosti bez potovanja i kraju koji e s veseljem doekati jer e to biti kraj. oto se Nelsona tie, njegov um zamrznuo se oko djedove flaje kao da ju je htio ouvati netaknutu i iznijeti kao dokaz
u

svane Sudnji dan. Hodao je ne gledajui ni na jednu ni na u stranu, ali svako malo trznuo bi ustima i tad bi osjetio
0 s

Kal

e iz neke nepoznate dubine u njegovu tijelu uzdie

vit crni oblik kao da eli otopiti njegovu zamrznutu viziju

n

im jedinim vruim stiskom.

Sunce je zapalo iza niza kua i oni su neopazice uli u otmjeno prigradsko naselje gdje su raskona zdanja od ceste bile odvojena travnjacima s fontanama za ptice. Ovdje je sve bilo pusto. Ve dugo na ulici nisu sreli ni psa. Velike bijele kue djelovale su poput djelomino potopljenih ledenjaka u daljini. Nije bilo nogostupa, samo ceste koje su zavijale i zavijale u beskrajnim apsurdnim krugovima. Nelson se nije pokuao pribliiti g. Headu. Starac je osjetio da e, ako vidi otvor za kanalizaciju, uskoiti u njega i pustiti da ga odnese struja; a mogao je zamisliti djeaka kako stoji i tek s mrvicom zanimanja gleda kako on nestaje. Glasan lave grubo ga je trgnuo iz razmiljanja. Podigao je pogled i vidio da mu se pribliava debeo ovjek s dva buldoga. Podigao je obje ruke i poeo mahati poput brodolomca na pustom otoku. - Izgubio sam se! - povikao je. - Izgubio sam se i ne znam nai put, ja i djeak moramo stii na vlak, a ne mogu nai postaju! O Boe, izgubio sam se! Boe, pomozi mi, izgubio sam se! ovjek, koji je bio elav a na sebi je imao pumperice za golf, upitao ga je koji je to vlak, a g. Head posegnuo je u dep za kartama tresui se tako silovito da ih je jedva mogao drati. ^Nelson je priao na petnaest stopa i stao gledati. - Pa - rekao je debeljko, pruajui mu karte - nemate vre mena da se vratite u grad, ali moete ga uhvatiti na prigradskoj postaji. To vam je tri ulice dalje - i poeo mu je davati uputeG. Head zurio je kao da se polako vraa iz mrtvih, a kad je ovjek zavrio i otiao s psima koji su mu skakutali oko nog' > okrenuo se prema Nelsonu i bez daha rekao: - Idemo domaDijete je stajalo oko tri metra dalje, a pod sivim eirom vidjelo mu se lice u kojemu nije bilo ni kapi krvi. Oi su rn<J

hladno likovale. U njima nije bilo svjetlosti, osjeaja, zanimaja Samo je stajao, onako sitan, i ekao. Dom za njega nije znaio nita. G. Head polako se okrenuo. Osjeao je da sada zna kakvo bi bilo vrijeme bez godinjih doba, kakva vrelina bez svjetla, i to bi bio ovjek bez spasenja. Nije mario ako uope ne stigne na vlak i da mu neto iznenada nije privuklo pozornost, poput krika koji dopire iz nadirueg sumraka, moda bi zaboravio da je uope krenuo na ikakvu postaju. Nije preao ni petsto metara kad je na dohvat ruke ugledao gipsani kip crnca kako pognut sjedi na niskoj ogradi od ute opeke koja je zavijala oko irokog travnjaka. Crnac je bio otpri like Nelsonova uzrasta i nestabilno je visio prema naprijed jer je kit koji ga je drao uza zid bio napukao. Jedno oko bilo mu je posve bijelo, a u ruci je drao komad smee lubenice. G. Head stao je i nijemo se zagledao u njega, a nedaleko od njega ubrzo se zaustavio i Nelson. Dok su tako stajali, g. Head je apnuo: - Umjetni crnjo! Nije se moglo rei je li umjetni crnac trebao biti mlad ili
s

tar; izgledao je previe oajno i za jedno i za drugo. Trebao je

Ogledati sretno jer su mu kutovi usta bili podignuti, ali otkrhnuto oko i kut pod kojim je bio naheren davali su mu izgled
lz

gubljenog oaja. ~ Umjetni crnjo! - ponovio je Nelson tonom istovjetnim

nome g. Heada. I tako su njih dvojica stajali ondje vratova isturenih gotovo Pd istim kutom, ramena pogrbljenih na gotovo isti nain, s u kama koje su im identino podrhtavale u depovima. G. 'lead izgledao je kao prastaro dijete, a Nelson kao minijaturan ar ci. Stajali su i zurili u umjetnog crnca kao suoeni s nekom

velikom tajnom, nekim spomenikom tuoj pobjedi koji ih ie ujedinio u zajednikom porazu. Obojica su osjeali kako on otapa njihove nesuglasice poput djela milosra. G. Head dosad nije znao kako izgleda milosre, jer je bio predobar da bi ga zasluio, ali osjeao je da sada zna. Pogledao je Nelsona i shvatio da mu mora neto rei kako bi pokazao djetetu daje jo mudar, a u pogledu kojim mu je djeak uzvratio vidio je nasunu potrebu da ga u to uvjeri. Nelsonove oi kao da su ga preklinjale neka mu jednom zanavijek objasni misterij postojanja. G. Head je otvorio usnice da kae neto uzvieno i uo sebe kako govori: - Ovdje nemaju dosta pravih. Moraju si napravit umjetnoga. Sekundu kasnije djeak je kimnuo dok su mu usta udno podrhtavala i rekao: - Idemo doma dok se opet nismo izgubili. Vlak je klizei uao u prigradsku postaju ba kad su stigli pa su obojica uli, a deset minuta prije nego to je trebao stii na vorite otili su do vrata i stali ondje spremni da skoe ako se ne bi zaustavio; ali zaustavio se, ba kad je mjesec, opet u punom sjaju, iskoio iza oblaka i okupao istinu svjetlou. Dok su silazili, vlati kadulje njeno su treperile u srebrnim sjenama, a klinkeri pod njihovim nogama svjetlucali su svjeim crnim svjetlom. Vrhovi kronji koji su okruivali vorite poput zatitnih zidina nekog vrta bili su tamniji od neba prevjeenog divovskim bijelim oblacima to su se sijali poput lampiona. G. Head je nepomino stajao i utio kako ga se opet dotie djelo milosra, ali ovoga puta znao je da nema rijei kojima bi ga mogao opisati. Shvatio je da ono nastaje iz agonije, koja nije uskraena nijednome ovjeku i koja se na udne naine daje djeci. Shvatio je da samo njega ovjek moe ponijeti u smrt svome Stvoritelju, i najednom je poeo gorjeti od sram3

"to ga ima tako malo. Stajao je uasnut, sudei sebi s Bojom m e hitou, dok je djelo milosra poput plamena prekrivalo njegov ponos i prodiralo ga. Nikad prije nije sebe smatrao velikim grenikom, ali sada je uvidio da je njegova istinska jzopaenost bila skrivena od njega kako ga ne bi bacila u oaj. Shvatio je da su mu oproteni grijesi sve od poetka svijeta, kad se u njegovu srcu zaeo Adamov grijeh, pa do dana da nanjega, kad je zanijekao sirotog Nelsona. Uvidio je da nijedan grijeh nije odve udovian da bi ga otklonio od sebe, a kako je ljubav Boja srazmjerna njegovu oprostu, osjetio se spremnim da toga asa stupi u Raj. Smirujui svoj izraz lica pod sjenom oboda na eiru, Nelson ga je promatrao s mjeavinom umora i sumnjiavosti, ali kad je vlak klizei promaknuo kraj njih i nestao u umi poput upla ene zmije, ak se i njegovo lice razvedrilo i promrmljao je: - Drago mi je to sam jednom io, al neu nikad vie!

_ Ona je bila Pritchardova, samo je bila udana za Brookinsa, a s m o bile svojta - to mi je zaova u sedmom-osmom koljenu, po muu. _ Vidi-vidi - promrmljala je gda ope i bacila iza sebe velik

K R U G U VATRI

busen otrike. Okomila se na korov i otriku kao da su samo zlo poslano od avla da uniti vrt. - Kako smo bili svoji, ili smo vidjeti tijelo - rekla je gda Pritchard. - Vidjeli smo i edo. Gda ope nije rekla nita. Ve je bila naviknula na takve zlosretne prie; govorila je daje umaraju do iznemoglosti. Gda Pritchard bila je u stanju prohodati trideset milja samo da vidi kako nekoga pokapaju. Gda ope uvijek bi promijenila temu na neto vedrije, ali dijete je primijetilo da to gu Pritchard samo ozlovolji. Dijete je mislilo da prazno nebo izgleda kao da se upire u zid tvrave i pokuava provaliti. Drvee s druge strane obli nje poljane sliilo je krpari od sivog i utog zelenila. Gdu ope uvijek su zabrinjavali poari u njezinoj umi. Po vjetrovitim noima govorila bi djetetu: - O, Gospodine, pomoli se da ne bukne vatra, tako je vjetrovito - a dijete bi neto progundalo !za svoje knjige ili uope ne bi odgovorilo, jer je to ve mnogo puta ulo. Po ljetnim veerima kad su sjedile na trijemu gda Co Pe bi rekla djetetu, koje se urilo s itanjem da iskoristi i Posljednji trak svjetla: - Ustani i pogledaj zalaz, aroban je. re bala bi ustati i pogledati - a dijete bi se mrtilo i ne bi govorilo, ili bi jednom bacilo bijesan pogled preko livade i a prednja panjaka prema sivoplavoj liniji drvea na strai, Uda bi opet poelo itati s jednakim izrazom lica, katkad I no mrmljajui: - Izgleda kao poar. Bolje ustani i pomir ak da vidi je li se uma moda zapalila.

ATKADA je posljednji red stabala bio vrst sivoplavi zid tek neto tamniji od neba, ali toga popodneva bio je gotovo crn, a iza njega bljetalo je olovnobijelo nebo. - Znate onu enu to je rodila dijete u onim eljeznim pluima? - rekla je gda Pritchard. Ona i djetetova majka bile su pod prozorom s kojega je gledalo dijete. Gda Pritchard bila je naslonjena na dimnjak, ruke je prekriila na izboini koju je tvorio njezin trbuh, a jedno je stopalo prekriila preko drugoga i palcem uprla u tlo. Bila je to krupna ena sa siunim iljastim licem i mirnim pronicavim oima. Gda ope bila je posve drukija: vrlo niska i okretna, sa irokim okruglim licem i crnim oima koje kao da su se sve vrijeme poveavale iza naoala, kao da se stalno neemu udi. uala je i upala travu iz rubnih gredica okolo kue. Obje ene imale su eire za sunce koji su neko bili identini, ali onaj gde Pritchard sada je izblijedio i izvi' toperio se, a onaj gde ope i dalje je bio krut i jarkozelen. - itala sam o njoj - rekla je.

- Obgrlila ga je rukom u lijesu - nastavila je gda Pritchard ali njezin glas nadjaao je zvuk traktora to ga je vozio crnac Culver pribliavajui se stazom od taglja. Za njega je bila prikvaena prikolica na kojoj je sjedio drugi crnac, poska kujui, a stopala su mu se drmusala tridesetak centimetara od zemlje. Onaj na traktoru provezao se kraj kapije koja je vodila na poljanu slijeva. Gda ope okrenula je glavu i vidjela da nije proao kroz kapiju jer je lijen da side i otvori je. Obilazio je duljim putem, na njezin raun. - Reci mu da stane i doe ovamo! - povikala je. Gda Pritchard pridigla se od dimnjaka i rukom silovito opisala krunicu, ali on se pravio da ne uje. Bijesno je prila do ruba livade i proderala se: - Silazi, kad ti kaem! Zove te! On je siao i uputio se prema dimnjaku, pri svakom koraku gurajui glavu i ramena prema naprijed kako bi stvorio dojam da se uri. Na glavu mu je bio nabijen bijeli platneni eir isprugan razliitim nijansama znoja. Obod eira bio je sputen i skrivao je sve osim donjeg dijela njegovih crvenkastih oiju. Gda ope bila je na koljenima i upirala lopaticom za sadnju u zemlju. - Zato ne vozi kroz kapiju? - pitala je i priekala; oi su joj bile zatvorene, a usta razvuena u ravnu crtu kao da je pripravna na bilo kakav apsurdan odgovor. - Onda moram podii no na kosilici - rekao je, a pogled mu se prostirao tik uz njezinu lijevu stranu. Njezini crnci bili su jednako tako pogubni i bezlini kao i otrika. Njezine oi, kad ih je otvorila, doimale su se kao da e se nastaviti iriti sve dok je ne progutaju i izvrnu naopake- Podigni ga - rekla je i lopaticom pokazala preko ceste. On se udaljio.

_ Nita oni ne mare - rekla je. - Nemaju odgovornosti. Hvala dragome Bogu to me sve to ne snae odjedanput. Satrlo bi - Bi, bi - povikala je gda Pritchard da nadglasa traktor. On je otvorio kapiju i podigao no, te se provezao kroz nju na poljanu; buka je jenjala dok je prikolica nestajala iz vida. - Ja ne mogu shvatiti kako ga je rodila u tome- nastavila je svojim normalnim glasom. Gda ope opet se nagnula prema naprijed i s velikom se estinom bacila na plijevljenje otrike. - I ne znamo koliko smo sretni - rekla je. - Svakoga dana trebali bismo moliti mo litvu zahvalnicu. Molite li je vi? - Molim - rekla je gda Pritchard. - Znate, bila je unutra etiri mjeseca prije poroda. ini se meni, da sam ja tako za tvorena, ja bih digla ruke... Kako mislite da su...? - Ja svaki dan molim zahvalnicu - rekla je gda ope. Pomislite samo to sve imamo. Gospode - rekla je i uzdahnula - imamo sve - pa se osvrnula oko sebe i pogledala svoje bujne panjake i brda bogata gradom, te odmahnula glavom kao da Jj je sve to teret koji eli zbaciti s leda. Gda Pritchard promotrila je ume. - Ja imam samo etiri gnojna zuba - opazila je. | Onda budite sretni to nemate pet - odbrusila je ga ope acila iza sebe busen trave. - Sve bi nas mogao zatrti uragan.
Uv

ijek naem neto za to mogu biti zahvalna.

^da Pritchard podigla je motiku naslonjenu na kuu i la zamahnula na korov koji se probio izmeu dvije opeke
lr n

njaku. - Da, vi i moete - rekla je govorei kroz nos ie nego obino u znak prijezira.

0 v

- Ma pomislite samo na sve one jadne Europljane - nastavila je gda ope - koje su stavili u teretne vagone kao stoku i odvezij u Sibir. Boe - rekla je - mi bismo pola ivota morali provesti na koljenima. - Ja znam, kad bih ja bila u eljeznim pluima, neke stvari ne bih radila - rekla je gda Pritchard, eui goli gleanj krajem motike. - Pa ak i ta sirotica imala je za to biti zahvalna - rekla je gda ope. - Mogla je biti zahvalna to nije mrtva. - Svakako - rekla je gda ope, a onda je uprla lopaticu u gdu Pritchard i rekla: - Ja imam najurednije imanje u cijelom okrugu, a znate li zato? Jer radim. Morala sam raditi da spasim ovo imanje i da ga sauvam. - Svaku rije naglaavala je zama hom lopatice. - Ne doputam da me ita iznenadi i ne traim nevolju. Sve prihvaam onako kako doe. - Ali ako sve doe odjedamput - poela je gda Pritchard, - Ne dolazi sve odjedanput - rekla je otro gda ope. Dijete je pogledom dosezalo do mjesta gdje se seoski put spajao s cestom. Vidjela je da se pred vratima zaustavio ka mionet iz kojega su izala tri djeaka i krenula ruiastim seos kim putem. Hodali su u koloni, a srednji se nakrivio na stranu jer je nosio crni putni koveg oblikom nalik na svinju. - Ali da doe - rekla je gda Pritchard - ne biste mogli nista drugo nego samo dii ruke u zrak. Gda ope na ovo nije ni odgovorila. Gda Pritchard prekrii'3 0 je ruke i zagledala se niz puteljak kao da jasno vidi sva ta p ' nosna brda sravnjena sa zemljom. Ugledala je tri djeaka ko) su ve bili blizu prilaza. - Gle, tamo dolje - rekla je. - Tko bi ( mogo biti?

Gda ope nagnula se prema natrag i podboila rukom, te gledala. Trojka im se pribliavala, ali hodali su kao da kane roi kroz kuni zid. Sprijeda je sad bio onaj s kovegom. Na kon
se

zaustavio na neto vie od metar od nje i spustio

koveg. Tri djeaka pomalo su sliila, osim to je onaj srednjeg uzrasta imao naoale sa srebrnim okvirom i koveg. Jedno oko bilo mu je malo kiljavo, pa se inilo kao da mu pogled dopire iz dva smjera odjednom, kao da ih je opkolio. Na sebi je imao gornji dio trenirke s otisnutim izblijedjelim razaraem, ali prsa su mu bila tako udubljena da je razara bio prelomljen napola i inilo se da e svaki as potonuti. Kosa mu je bila znojem zalijepljena za elo. inilo se da mu je oko trinaest godina. Sva tri djeaka imala su prodoran bijeli pogled. -Vi se mene sigur no ne sjeate, gdo ope - rekao je. - Poznato mi je tvoje lice - promrmljala je, paljivo se zagledavi u njega. - Da vidimo... - Tata mi je tu radio - podsjetio ju je. - Boyd? - rekla je. - Otac ti je g. Boyd a ti si J. C? -Ne, ja sam Povvell, drugi po redu, samo sam odonda dosta naraso a tata je umro. Pokojni je. - Umro. Dakle, tako mi svega - rekla je gda ope kao da je ^rt uvijek neto neobino. - A od ega je umro g. Boyd? Jedno Powellovo oko kao da je kruilo po imanju, prouajuci kuu i bijeli vodotoranj iza nje, te kokoinjce i panjake J! su se prostirali na sve strane i dopirali ak do linije ume. 8 oko gledalo je u nju. - Umro je na Flordi - rekao je i
Poe

o utati koveg.
a

kle, tako mi svega - promrmljala je. Sekundu kasnije

J ~ A kako ti je majka?

e:

- Preudala se. - Nije skidao pogled s noge koja je utirala koveg. Druga dva djeaka nestrpljivo su gledala u nju. - A gdje vi sada ivite? - pitala je. - U Atlanti - rekao je. - Znate, tamo u onim novim zgra dama. - Tako dakle - rekla je - tako. - Sekundu zatim opet je to rekla. Napokon je upitala: -A tko su ovi momci? - i nasmijeila im se. - Ovaj tu Garfield Smith, onaj tamo W. T. Harper - rekao je glavom pokazujui najprije u smjeru krupnog djeaka, a onda niskog. - Drago mi je, momci - rekla je gda ope. - Ovo je gda Pritchard. Gospodin i gda Pritchard sada rade ovdje kod nas. Djeaci su ignorirali gdu Pritchard, koja ih je gledala upor nim, znatieljnim pogledom. Samo su stajali i ekali, gledajui gdu ope. - Eto, eto - rekla je ona, pogledom okrznuvi koveg - ba lijepo od vas to ste me doli vidjeti. Ba ste dragi. Powellov pogled zapiknuo se u nju poput maica. - Doo sam vidit kako ste - rekao je promuklo. - ujte - rekao je najmanji djeak - otkad ga znamo stalno nam pria o ovoj farmi. Pria kako tu ima svega. Da ima konja. Kazo je da mu je tu bilo najbolje. Stalno samo o tom pria. - Ne zna zaepit - progundao je onaj krupni, prevlaeci rukom preko nosa kao da eli priguiti svoje rijei. - Stalno pria o konjima to je tu jaho - nastavio je maleni - i reko je da i mi moemo jahat. Reko je da se jedan zove Gene. Gda ope uvijek se bojala da e se netko ozlijediti na njezinu imanju i tuiti je pa e ostati bez iega. - Nisu potkovani -

brzo je rekla. - Bio je jedan koji se zvao Gene, ali uginuo je, a ne moete jahati da se ne ozlijedite. Konji su opasni - izgo vorila je velikom brzinom. Krupni djeak sjeo je na zemlju ogoreno frknuvi i poeo eprkati van kamenie iz svoje tenisice. Maleni se ogledao na sve strane a Powell ju je fiksirao pogledom i nita nije govorio. Minutu kasnije mali djeak ree: - Nego, gospodo, znate to je jednom reko? Reko je da bi htio do ovamo kad umre! Gda ope na sekundu je djelovala zbunjeno; onda je pocrvenjela; a onda joj se na licu ukazao neobino bolan izraz jer je shvatila da su ta djeca gladna. Oni zure u nju jer su gladni! Zamalo je glasno uzdahnula njima u lice, a onda ih je brzo upitala bi li neto pojeli. Rekli su da bi, ali njihova lica, mirna i nezadovoljna, nimalo se nisu razvedrila. Izgledali su kao da su navikli biti gladni i da se to nje uope ne tie. Dijete je na katu ve pocrvenjelo u licu od uzbuenja. Kleala je kraj prozora tako da su joj iznad daske virile samo oi i elo. Gda ope rekla je djeacima da dou iza kue gdje su bili vrtni stolci pa ih je povela, a gda Pritchard ih je slijedila. Dijete je Prelo iz desne spavaonice preko hodnika u lijevu i pogledalo dolje iza kue gdje su bila tri bijela vrtna stolca i crvena visea 'ezaljka razapeta izmeu dva stabla ljenjaka. Bila je to bljedu njava debela djevojica od svojih dvanaest godina, namrtena razr ka pogleda i velikih usta iz kojih je blistao aparati za u be. Kleknula je kraj prozora.
Za a

bojica djeaka obili su kuu, te se onaj krupni bacio u rjku i zapalio ostatak cigarete. Maleni se skotrljao na travu ub stolca i promatrao kao da jednim sveobuhvatnim pogleeli okruiti cijelo imanje. Dijete je ulo svoju majku i

J C r nog kovega i naslonio na njega glavu, a Powell je sjeo

r

01 z

gdu Pritchard kako neto prigueno vijeaju u kuhinji. Ustala je i izala u hodnik te se nagnula preko stubine ograde. Noge gde ope i gde Pritchard stajale su suelice u stranjem hodniku. - Sirota djeca, gladna su - rekla je gda ope bei votnim glasom. - Jeste vidli koveg? - pitala je gda Pritchard. - to ako su namjerili tu spavati? Gda ope je tiho kriknula. - Ne mogu tri djeaka ostati ovdje nasamo sa mnom i Sally Virginijom - rekla je. - Sigurno e otii kad im dam da jedu. - Ja samo znam da imaju koveg - rekla je gda Pritchard. Dijete je pohitalo natrag do prozora. Krupni djeak ispruio se na lealjci ruku prekrienih iza glave s opukom usred usta. Ispljunuo ga je u polukrunom luku ba kad je gda ope naila iza ugla s tanjurom krekera u rukama. Zastala je u mjestu, kao da je netko pred nju zavitlao zmiju. - Ashfielde! - rekla je. Molim te, podigni to. Bojim se poara. - Garfield! - povikao je maleni djeak indignirano. Garfield! Krupni djeak bez rijei se podigao i posegnuo prema opu ku. Podigao gaje i stavio u dep, te ostao stajati leima okrenut prema njoj, zadubivi se u istetovirano srce na svojoj podlaktici' Gda Pritchard prila je nosei tri boce Coca-Cole za grli u jednoj ruci i podijelila im ih. - Sjeam se svega ovdje - rekao je Powell, virei u grli boce' - Gdje ste se smjestili kad ste otili odavde? - upitala je ga ope i spustila tanjur s krekerima na naslon njegova stolca. Pogledao je krekere, ali nije uzeo. Rekao je: - Sjeam se da)e bio jedan Gene i jedan George. Otili smo u Flordu i moj tat

je, znate, umro, a onda smo otili mojoj sestri a onda se moja mama, znate, preudala, i odonda smo tamo. |: - Uzmite krekere - rekla je gda ope i sjela na stolac nasuprot njemu. - Njemu se ne svia u Atlanti - rekao je maleni djeak, ustajui i nemarno se maajui za kreker. - Nikad mu nigdje nije dobro, samo ovdje. Evo da vam kaem to radi, gospodo. Recimo, mi tako igramo loptu, na naem igralitu u naselju, i on odjednom samo prestane i kae: "K vragu, tamo sam imo konja Genea i da mi ga je sad tu, razlupo bi sav ovaj vraji beton, tolko bih ga jaho!" - Sigurna sam da Powell ne rabi takve rijei, zar ne, Powelle? - rekla je gda ope. - Ne, gospodo - rekao je Powell. Glava mu je bila okrenuta sasvim ustranu, kao da oslukuje hoe li uti konje u polju. - Ja ove krekere ne volim - rekao je maleni, vratio svoj na tanjur i ustao. Gda ope se promekoljila u stolcu. - Dakle, vi deki ivite onim lijepim novim zgradama - rekla je. -Svoju moe prepoznati samo po smradu-javio se maleni. ~ Visoke su tri kata i ima ih deset, jedna iza druge. Idemo vidjeti te konje-rekao je.
u

Powell je okrenuo svoj prodorni pogled prema gdi ope. Mislili smo prespavati u vaoj staji - rekao je. - Dovezao nas je ) ujak u kamionetu, a ujutro e doi po nas.
et

^a trenutak nije progovorila i dijete na prozoru je pomislilo: jet e iz tog stolca i udariti u drvo.

" "a, bojim se da neete moi - rekla je naglo ustajui. Ja Je puna sijena, a ja se bojim da ga ne zapalite cigaretama. ~" Neemo puiti - rekao je.

- Bojim se da svejedno ne moete tu prespavati - ponovila je kao da se pristojno obraa nekom gangsteru. - Pa, onda emo kampirati u umi - rekao je maleni. Ponijeli smo deke za svaki sluaj. Tu su nam u kovegu. Idemo. - U umi! - rekla je. - A, ne! uma je sad vrlo suha, ne mogu dopustiti da se pui u mojoj umi. Morat ete kampirati na poljani, tu, odmah kraj kue, gdje nema drvea. - Gdje vas ona moe drati na oku - reklo je dijete ispod glasa. - U njenoj umi - promrmljao je krupni djeak i ustao s lealjke. - Spavat emo na poljani - rekao je Powell, ali ne kao da se obraa njoj. - Danas popodne pokazat u im imanje. - Druga dvojica ve su se udaljavala, a on je ustao i odskakutao za njima; izmeu dvije ene ostao je leati crni koveg. - Ni "hvala, ne moemo" ni nita - primijetila je gda Pritchard. - Samo su promrljali ono to smo im dali da jedu - rekla je gda ope povrijeeno. Gda Pritchard napomenula je da moda ne vole bezalko holna pia. - Ali definitivno su izgledali gladni - rekla je gda ope. Pred sumrak su izronili iz ume, prljavi i znojni, i doli na stranji trijem da zatrae vode. Nisu traili jelo, ali gda ope je vidjela da su gladni. - Imam samo malo hladne perlinke rekla je. - Biste li pojeli malo perlinke i sendvie? - Nikad ne bi jeo elavu pticu kao to je perlinka - rekao je maleni. - Jeo bi pile il puricu, al perlinku ne bi. - To ni pas ne bi pojeo - rekao je krupni djeak. Bio je skinuo koulju i zataknuo je straga u hlae poput repa. Gda Cope

trudila se da ga ne pogleda. Maleni djeak imao je porezotinu na ruci. - Niste valjda jahali konje kad sam vas zamolila da ne jaete? - sumnjiavo je upitala, a oni su uglas odgovorili: - Nismo, gospodo! - glasno i uvjerljivo kao to se izgovara amen u seoskim crkvama. Ula je u kuu da im napravi sendvie i dok je to radila istodobno se iz kuhinje s njima dovikivala, te ih je pitala ime im se bave oevi i koliko brae i sestara imaju i u koju kolu idu. Odgovarali su joj kratkim, eksplozivnim reenicama, meusobno se gurkajui za ramena i previjajui se od smijeha kao da njezina pitanja imaju neko znaenje za koje ona ne zna. - A imate li u koli nastavnike ili nastavnice? - pitala je. -1 od jednog i od drugog, a za neke se ne moe rei to su dobacio je podrugljivo krupni djeak. - Radi li ti majka, Powelle? - upitala je ona brzo. - Pita te jel ti mama radi! - zaurlao je maleni djeak. - Udarili su mu u glavu oni konji to ih je samo gledo - rekao je. - Radi mu mama, u tvornici, a njega ostavi da pazi na brau, ali on ih ba dobro ne pazi. Evo, da vam kaem, jednom je zakljuao malog brata u sanduk i potpalio ga. 1 - Sigurna sam da Powell ne bi takvo to uinio - rekla je na izlazei pred njih s tanjurom sendvia koji je spustila na stubu. U hipu su ispraznili tanjur, pa ga je uzela i stala gledajui u sunce koje se sputalo pred njima, gotovo povrh linije kro anja. Bilo je nateeno i obojeno vatrom, a visjelo je u razdetanoj mrei od oblaka kao da e je svakog trena progorjeti i Propasti u umu. S prozora na katu dijete je vidjelo kako se stresla i obgrlila tijelo objema rukama. - I ne znamo koliko s mo sretni - rekla je odjednom alobnim, zadivljenim tonom.

- Zahvaljujete li vi, deki, svaku veer Bogu za sve to vam je dao? Zahvaljujete li Mu za sve? Nato su smjesta utihnuli. Zagrizli su sendvie kao da ih je posve prola volja za jelom. - Zahvaljujete li? - bila je uporna ona. Bili su tihi poput lopova u skrovitu. vakali su bez i naj manjeg zvuka. - Pa, ja svakako zahvaljujem - rekla je ona napokon, okre nula se i ula u kuu, a dijete je vidjelo kako su im ramena klonula. Onaj krupni ispruio je noge kao da se oslobaa iz stupice. Sunce je gorjelo tako brzo da se inilo kako eli zapaliti sve na vidiku. Bijeli vodotoranj bio je prevuen ruiastom ocaklinom, a trava je bila neprirodno zelene boje kao da se pretvara u staklo. Dijete je najednom ispruilo glavu daleko kroz prozor i glasno reklo: - Bbbllllllll - gledajui u kri i isplazivi jezik to je dalje moglo kao da e povraati. Krupni djeak podigao je pogled i zabuljio se u nju. - Isuse - progundao je - jo jedna baba. Skoila je s prozora i stala leima prema zidu, te divljaki zakiljila kao da ju je netko pljusnuo posred lica a ne vidi tko. im su se maknuli sa stuba, sila je u kuhinju gdje je gda ope prala posude. - Da mi doe onaj veliki, pretukla bih ga na mrtvo ime - rekla je. - Kloni se ti tih djeaka - rekla je gda ope, trznuvi glavom. - Dame ne tuku ljude na mrtvo ime. Samo im se makni s puta. Ujutro ih vie nee biti. Ali oni su ujutro jo bili tu. Kad je nakon doruka izala na trijem, oni su stajali oko stranjih vrata i nogama udarali stube. Namirisali su slaninu koju je jela za doruak. - Dakle, deki! - rekla je. - Mislila sam

da ete se nai s ujakom. - Na licima im je bio isti onaj pogled okorjele gladi koji ju je juer zabolio, ali danas se osjetila blago razdraenom. Krupni djeak smjesta je okrenuo leda, a maleni je unuo i poeo eprkati po pijesku. - E pa nismo - rekao je Powell. Krupni djeak okrenuo je glavu tek toliko da vidi krajiak njezina tijela i rekao: - Nita vae ne diramo. Nije vidio kako su joj se oi rairile, ali primijetio je znaajnu tiinu. Nakon minute rekla je promijenjenim glasom: - Biste li moda neto dorukovali? - Imamo mi dosta svoje hrane - rekao je krupni djeak. Ne treba nam nita vae. Oi su joj poivale na Powellu. Njegovo mravo blijedo lice kao da joj je prkosilo, ali je nije vidjelo. -Vi, deki, znate da mi je drago to vas mogu ugostiti - rekla je ona - ali oekujem da budete pristojni. Oekujem da se ponaate kao gospoda. Oni su stajali i gledali svatko na drugu stranu, kao da ekaju da ona ode. - Na kraju krajeva - rekla je ona najednom glasno - ovo je moje imanje. Krupni djeak ispustio je nekakav dvosmislen zvuk pa su se okrenuli i otili do staje, ostavivi je sa okiranim izrazom lica kao da je netko usred noi u nju uperio jaku bateriju. Neto kasnije dola je gda Pritchard i stala na kuhinjska vrata naslonivi obraz na dovratak. - Valjda znate da su vam juer jahali konje cijelo popodne - rekla je. - Ukrali su uzde iz sedlarije i jahali bez sedla, Hollis ih je vidio. Izjurio ih je iz sta je sino u devet a jutros ih je izjurio iz mljekare, a usta su lrn bila sva od mlijeka kao da su pili iz vjedrica.

1 "^"7

- Ja to neu trpjeti - rekla je gda ope i stala pred sudoper podboivi se stisnutim akama. - Ja to neu trpjeti - a izraz lica bio joj je isti kao kad je upala otriku. - Nita vi tu ne moete - rekla je gda Pritchard. - Ja bih rekla da e vam tu bit tjedan dana, dok ne pone kola. Doli su si fino na izlet na selo i vi tu ne moete ba nita nego ekati prekrienih ruku. - Ja ne ekam prekrienih ruku - rekla je gda ope. - Reci g. Pritchardu da zatvori konje u talu. -Ve ih je zatvorio. Znate, djeak od trinaest godina po zloi je jednak ovjeku dvaput starijem od sebe. Nikad ne moe pogoditi to e idue smisliti. Nikad ne zna kamo e udariti. Jutros ih je Hollis vidio iza tora s bikovima i onaj veliki ga je pitao mogu li se negdje oprati, a Hollis im je reko da ne mogu i da neete da vam oni bacaju opuke po vaoj umi, a on je reko: "Nije to njena uma", a Hollis je reko: "Bome jest", a onda je onaj mali reko: "ovjee, sve je to Boje, i uma i ona", a onda je onaj s naoalama reko: "Nije valjda da je njeno i nebo iznad imanja", a onda je mali reko: "Nebo je njeno i nijedan avion ne smije preletjeti a da nju ne pita", a onda je veliki reko: "Nisam jo vidio kuu s tolko prokletih baba, kako to moete izdrati?" a Hollis mu je reko da mu je dosta njihovih gluposti i okrenuo se i otiao i nita im nije odgovorio. - Smjesta idem tamo i rei u im da ih moe povesti mljekar - rekla je gda ope i izala kroz stranja vrata, a gda Pritchard i dijete ostali su sjediti u kuhinji. - Sluaj - reklo je dijete. - Ja bih njih bre sredila. - A da? - promrmljala je gda Pritchard posprdno je promotrivi. - A kako bi ti to njih sredila? Dijete je stisnulo ake i izobliilo lice kao da nekoga gui-

- Sredili bi oni tebe - rekla je zadovoljno gda Pritchard. Dijete se povuklo na prozor na katu da joj se makne s puta i gledalo majku kako se udaljava od trojice djeaka koji su uali pod vodotornjem i jeli neto iz kutije od krekera. ula ju je kako ulazi kroz kuhinjska vrata i kae: - Kau da e otii s mljekarom, a nije ni udo to nisu gladni - onaj njihov koveg dopola je pun jela. - Najvjerojatnije sve pokradeno - rekla je gda Pritchard. Kad je doao mljekarov kamion, trojice djeaka nigdje nije bilo, ali im je otiao bez njih, provirili su iz otvora na vrhu staje s telcima. - Tko bi s ovima izaao na kraj? - rekla je gda ope stojei na jednom od prozora na katu s rukama na bokovima. - Ne kaem da ih ne bih rado ugostila - ali to nji hovo ponaanje. - Tebi se nikad ne svia niije ponaanje - reklo je dijete. Idem i rei u im da imaju pet minuta da se pokupe. - Ne ide ti njima ni blizu, jesi li me ula? - rekla ja gda ope. - Zato? - pitalo je dijete. - Idem ja pa e me uti - rekla je gda ope. Dijete je preuzelo majin poloaj na prozoru i za nekoliko minuta ugledalo kruti zeleni eir kako se bljeska na suncu dok je njezina majka prelazila preko ceste koja vodi do staje s telcima. Tri lica smjesta su nestala s otvora i idue sekunde krupni djeak preletio je preko dvorita, a tren kasnije i ostala dvojica. Gda Pritchard izala je iz kue i dvije ene uputile su
Se Za Kra

prema lugu u kojemu su nestali djeaci. Ubrzo su dva eira sunce nestala u umi, a trojica djeaka izali su s lijevog ja i laganim korakom krenuli preko polja i uli u drugi ut 3Q

marak. Dok su gda ope i gda Pritchard stigle do polja, ono je ve bilo prazno i mogle su se samo vratiti kui. Gda ope nije dugo bila unutra kad je gda Pritchard pojurila prema kui viui. - Pustili su bika! - zapomagala je. - Pustili bika! - Idue sekunde iza nje se ukazao i sam bik; gegao se polako, onako crn i komotan, a za petama su mu psikale etiri guske. Nije bio opasan dok ga se ne bi potjeralo i gdi Pritchard i dvojici crnaca trebalo je pola sata da ga lagano uvedu natrag u njegov tor. Dok su mukarci bili zauzeti time, djeaci su ispustili ulje iz tri traktora, da bi opet nestali u umi. Dvije plave ile iskoile su sa svake strane ela gde ope, kao to je gda Pritchard sa zadovoljstvom uoila. - Kazla sam vam ja - rekla je - nita vi tu ne moete. Gda ope na brzinu je pojela ruak, nesvjesna da na glavi jo ima sunani eir. Svaki put kad bi zaula neki zvuk, po skoila bi. Gda Pritchard dola je odmah nakon ruka i rekla: - Hoete uti gdje su sad? - i nasmijala se blaenim sveznajuim smijekom. - Smjesta mi recite - rekla je gda ope, zauzimajui gotovo vojniki stav. - Dolje na cesti, gaaju kamenjem va potanski sandui rekla je gda Pritchard, udobno se naslanjajui na vrata. - Samo to ga nisu sruili. - Ulazi u auto - rekla je gda ope. Ulo je i dijete, pa su se njih tri odvezle niz cestu do ulazne kapije. Djeaci su sjedili na nasipu s druge strane autoceste i odatle ciljali sandui kamenjem. Gda ope zaustavila je auto gotovo tono pred njima i pogledala ih s prozora. Sva trojica zurila su u nju kao da je nikad prije nisu vidjeli: krupni djeak bijesno i namrgoeno, maleni zacakljenih oiju bez smijeka,

a Powellov je dvostruki zastakljeni pogled odsutno lebdio nad onesposobljenim razaraem na njegovoj majici. - Powelle - rekla je - sigurna sam da bi te se mati sramila tu je uutjela i ekala da njezine rijei postignu uinak. Njegovo lice kao da se lagano trznulo, ali i dalje je gledao kroz nju u prazno. - Dosta sam ovo trpjela - rekla je. - Pokuala sam biti lju bazna prema vama dekima. Nisam li bila ljubazna prema vama dekima? Doimali su se poput tri kipa, a onda je onaj krupni, jedva rastvorivi usta, rekao: - Mi ak ni nismo s vae strane ceste, gospoo. - Nita vi tu ne moete - glasno je prosiktala gda Pritchard. Dijete je sjedilo okraj stranjeg sjedala. Na licu mu je bio gnjevan, ogoren pogled, ali glavu je maknulo od prozora da ga ne vide. Gda ope je govorila polako, naglaavajui svaku rije. Mislim da sam bila ljubazna prema vama dekima. Dvaput sam vam dala da jedete. A sad idem u grad i ako jo budete tu kad se vratim, zvat u erifa - i nato se odvezla. Dijete se hitro okrenulo da pogleda kroza stranji prozor i vidjelo da se nisu ni pomaknuli; nisu ak ni okrenuli glavu. . - Sad ste ih naljutili - rekla je gda Pritchard - sad vie ne znate to mogu napravit. - Nee ih vie biti kad se vratimo - rekla je gda ope. Gda Pritchard nije podnosila splanjavanje napetosti. S vre mena na vrijeme trebao joj je okus krvi da bi odrala ravnoteu. P Poznavala sam jednom jednog ovjeka kojem je enu otrovalo dijete, a posvojila ga je iz iste dobrote - rekla je. Kad s u se vratili iz grada, djeaci nisu bili na nasipu pa je rekla: -

Drae bi mi bilo da ih vidim nego da ih ne vidim. Kad ih vidi, bar zna to rade. - Gluposti - promrmljala je gda ope. - Zaplaila sam ih, otili su i moemo ih zaboraviti. - Neu ih ja zaboraviti - rekla je gda Pritchard. - Ne bi me iznenadilo da su imali pitolj u onom njihovom kovegu.

Gda ope ponosila se to zna izai na kraj s logikom ge Prit chard. Kad bi gda Pritchard u neemu poela nalaziti predznake i znamenja, ona bi ih smireno razobliila i pokazala joj da su oni samo plod njezine mate, ali toga popodneva ivci su joj bili napeti pa je rekla: - Sad mi je ovoga ve zbilja dosta. Djeaci su otili i rijeen problem. - Pa, vidjet emo - rekla je gda Pritchard. Cijelo popodne vladao je mir, ali pred veeru je gda Pritchard dola da kae kako je ula kad je iz bunja kraj svinjca prodro pakostan piskutav smijeh. Bio je to zao smijeh, pun prorau nate zlobe, a ula ga je tri puta, svojim uima, nedvojbeno. - Ja nita nisam ula - rekla je gda ope. - Ja samo ekam da udare kad padne mrak - rekla je ga Pritchard. Te veeri gda ope i dijete sjedili su na trijemu gotovo do deset sati i nije se dogodilo nita. ule su se samo gatalinke i jedan leganj ije je sve bre i bre glasanje dopiralo iz jedne toke u mraku. - Otili su - rekla je gda ope - siroii mah e i poela je govoriti djetetu koliko su sretne, jer, rekla je, mogl 1 su i same ivjeti u nekom naselju u gradu ili su mogle bit crnkinje ili su mogle biti u eljeznim pluima ili su mogle bit' oni Europljani koje poput stoke voze u teretnim vagonima*

poela je svojim uzdrhtalim glasom izgovarati itavu litaniju blagoslova, no dijete, naulivi ui da ne bi preulo nagli krik iz tame, nije slualo. Ni idueg jutra nije im bilo ni traga. Granina linija ume plavila se otro poput granita, preko noi je poelo puhati a sunce je bilo blijedozlatno. Nastupalo je novo godinje doba. ak i mala promjena u vremenu budila je u gdi ope zahval nost, ali kad su se mijenjala godinja doba doimala se gotovo kao da je plai vlastita srea to je pobjegla onome to je ve progoni. Kao to bi katkad inila kad bi neto zavrilo a neto drugo trebalo poeti, obratila je pozornost na dijete koje je preko haljine odjenulo kombinezon i natuklo stari muki pusteni eir to je dublje moglo, i sad se naoruavalo dvama pitoljima u ureenom opasau koji je privrstilo oko pojasa. eir je bio vrlo tijesan i inilo se kao da joj u lice tjera crvenilo. Dopirao joj je gotovo do ruba naoala. Gda ope gledala ju je traginim pogledom. - Zato mora izgledati kao idiot? - pitala je. - A to da nam dou gosti? Kad e ve jednom odrasti? to e postati od tebe? Pogledam te i odmah mi se plae! Katkad mi se ini kao da te je rodila gda Pritchard! - Pusti me na miru - reklo je dijete visokim, razdraenim glasom. - Pusti me na miru. Samo me pusti na miru. Ja nisam Kao ti - i otila je u umu kao da slijedi neprijatelja, isturene glave, objema rukama vrsto stiui pitolje.
Ka

Gda Pritchard je bila kisela jer nije imala prijaviti nikakvu tastrofu. - Danas sam sva jadna - rekla je, drei se onoga 3 1 Jj je jo ostalo. - Ti zubi. Svaki mi kljuca tako da u poludit.

Dijete se uz tresku i lomljavu probijalo kroz umu, zlokobno ukajui kroz opalo lie. Sunce je malo odskoilo i sad je bilo tek bijela rupa nalik na otvor kroz koji moe pobjei vjetar na nebu tek neto tamnijem od sebe, a vrhovi kroanja crnjeli su se naspram odbljeska. - Dohvatit u ja vas - rekla je. - Dohvatit u vas jednog po jednog i tako u vas izmlatiti da ete biti svi modri. Idemo, stanite u vrstu. U vrstu! - rekla je i za mahnuta pitoljem prema skupini izduenih borova ogolje nih stabala, etiri puta viim od sebe, kraj kojih je prolazila. Kretala se mrmljajui i gunajui sama sebi, a tu i tamo pitoljem bi opalila granu koja joj se isprijeila. S vremena na vrijeme bi zastala da ukloni bodljikavu povijuu koja joj se uhvatila u koulju i onda bi rekla: - Pusti me na miru, rekla sam ti. Pusti me na miru - te bi je prelomila pitoljem i nastavila s potragom. Neto kasnije sjela je na panj da se odmori, ali stopala je paljivo i odluno poloila na zemlju. Onda ih je nekoliko puta dizala i sputala, estoko struui po praini kao da neto drobi petama. Najednom je zaula smijeh. Uspravila se, a koa joj se najeila. Opet smijeh. ula je neko pljuskanje i ustala, ne znajui kamo da potri. Nedaleko od toga mjesta zavravao je umarak i poinjao stranji panjak. Neujno se primakla panjaku, i doavi na rub najednom je ugledala trojicu djeaka, ni dvadeset stopa od sebe, kako se peru u koritu za krave. Njihova odjea bila je nabacana uz crni koveg izvan domaaja vode koja je tekla preko ruba cis terne. Krupni djeak stajao je uspravno a maleni mu se po kuavao popeti na ramena. Powell je sjedio i gledao preda se kroz naoale poprskane vodom. Nije obraao pozornost drugoj dvojici. Kroz mokre naoale drvee mu je sigurno siiil

zelenim slapovima. Dijete je stajalo djelomice skriveno iza borova stabla, a obraz je pritisnulo uz koru. - Ja ou tu ivit! - povikao je maleni djeak, balansirajui stisnutim koljenima oko glave onoga krupnog. - Nek me vrag odnese ako bih ja htio - protisnuo je onaj krupni i poskoio da ga strese. Povvell je sjedio nepomino, kao da nije svjestan one dvojice iza sebe, i gledao preda se poput duha koji se uspravio u svome lijesu. - Da ovoga mjesta vie nema ovdje, - rekao je - ne biste vie morali na njega misliti. - Sluaj - rekao je veliki, sjedajui polako u vodu dok mu je mali jo bio nasaen na ramenima - to nije niije. - Nae je - rekao je maleni. Dijete se nije micalo iza stabla. Powell je iskoio iz korita i potrao. Trao je oko cijelog polja kao da ga neto goni, a kad je opet proao kraj cisterne, druga dvojica iskoili su i pojurili s njim, a sunce se ljeskalo na nji hovim izduenim mokrim tijelima. Veliki je trao najbre i izbio na elo kolone. Dvaput su optrali oko polja i na kraju se stropotali kraj svoje odjee dok su im se rebra dizala i sputala. Malo kasnije veliki je promuklo rekao: - Znate to bih ja uinio s ovim da mogu? - Ne, to? - rekao je maleni i uspravio se da mu posveti Punu pozornost.
m

~ Izgradio bih tu veliko parkiralite, ili tako neto - prormljao je. Poeli su se odijevati. Sunce je ucrtalo dvije bijele pjege na Wellovim naoalama i ugasilo mu oi. - Znam to emo e kao je. Izvadio je neto sitno iz depa i pokazao im. Gotovo ! Jelu minutu sjedili su i gledali ono to je drao u ruci. A onda

je bez daljnjeg razgovora Powell podigao koveg pa su ustali i proli kraj djeteta, te uli u umu ni deset stopa od mjesta na kojemu je stajala ona, odmaknuta od stabla, a na obrazu joj se ocrtavao crveno-bijeli otisak kore. Oamueno je gledala kako se zaustavljaju, skupljaju sve ibice koje su ponijeli, te potpaljuju iblje. Poeli su isputati poklike, urlati i lupkati rukama preko usta i za nekoliko sekundi izmeu nje i njih ve se irila linija vatre. Dok je gledala, plamen je liznuo sa ikare i zahvatio najnie grane drvea. Vjetar je ponio plamike u visinu i djeaci su vritei nestali iza vatre. Okrenula se i pokuala potrati preko polja, ali noge su joj bile teke pa je samo stajala, pritisnuta nekim novim, neodre enim jadom kakav nikad jo nije osjetila. Ali naposljetku je potrala. Gda ope i gda Pritchard bile su u polju iza staje kad je ga ope ugledala dim kako se die iz ume preko panjaka. Vrisnula je, a gda Pritchard pokazala je prstom na cestu niz koju je tekim koracima grabilo dijete, urlajui: - Mama, mama, izgradit e nam parkiralite! Gda ope poela je zapomagati i dozivati crnce, dok je gda Pritchard, sada u punom naletu energije, potrala niz puteljak viui. G. Pritchard izaao je kroz otvoreni zid staje a dvojica crnaca prestali su puniti razbaciva stajskog gnojiva u dvoritu i krenuli prema gdi ope nosei lopate. - Bre, bre! - povikala je. - Zatrpajte je zemljom! - Proli su kraj nje gotovo je i ne pogledavi i polako se uputili preko polja u pravcu dima. Potrala je za njima i stala, kriei: - Bre, bre, zar ne vidite? Zar ne vidite? - Nee nam pobjei - rekao je Culver, pa su malo pogurili ramena prema naprijed i nastavili istim korakom.

pijete se zaustavilo kraj majke i podiglo pogled prema nje zinu licu kao da ga nikad prije nije vidjela. Vidjela je olienje novog jada koji je osjeala, ali na njezinoj majci izgledalo je staro, i moglo je pripadati bilo kome - nekom crncu, ili Eu ropljaninu, pa ak i Povvellu. Dijete je brzo okrenulo glavu, a iza usporenih figura crnaca vidjela je stup dima kako se die i nesmetano iri unutar granitne linije ume. Stajala je napeto oslukujui, i negdje iz daljine do njezinih uiju doprla je div ljaka, piskutava, oduevljena vriska, kao da proroci pleu u vatrenome ognju, u krugu koji su im raistili aneli.

ZAKANJELI SUSRET S NEPRIJATELJEM

ENERALU Sashu bilo je sto i etiri godine. ivio je sa svojom unukom Sallv Poker Ash, kojoj su bile ezdeset i dvije i svake se veeri na koljenima molila da on doivi njezinu diplomu. Generalu se ivo fukalo za njezinu diplomu, ali nikad nije sumnjao da e je doivjeti. ivot mu je ve postao takva navika da nije mogao zamisliti neko drugo stanje. Promociju nije doivljavao kao neku ludu zabavu, premda e, rekla je ona, on sjediti na pozornici u odori. Rekla je da e tu biti duga povorka profesora i studenata u dugim talarima, ali nitko nee biti ravan njemu, odjevenom u odoru. On je to i sam dobro znao, nije mu ona morala rei, a to se tie vraje povorke, to se njega tie, nek mariraju do pakla i natrag, on nee ni trepnuti. Volio je parade s platformama punim Miss Amerika i Miss Davtona Beacha i Miss Kraljevskih pamunih proizvoda. Povorke nije volio, a povorka uitelja za njega je bila jednako tako pogubna kao rijeka Stiks. Meutimpristat e sjediti na pozornici u svojoj odori kako bi oni vidje njega.

Sallv Poker nije bila tako sigurna da e on doivjeti njezinu diplomu. U posljednjih pet godina nije se zamjetno promije nio, ali ona je imala osjeaj da e joj ta radost biti na prijevaru uskraena, jer to joj se tako esto dogaalo. Ve dvadeset godina svake je godine ila u ljetnu kolu, jer kad je ona poela pouavati nije jo bilo diploma. U tim danima, rekla je, sve je bilo normalno, ali nita nije bilo normalno otkako je napunila esnaestu, a ve dvadeset ljeta, umjesto da se odmara, ona mora po ezi i pripeci tegliti koveg do dravne uiteljske kole; i premda je kad bi se ujesen vratila uvijek pouavala tono onako kako su je uili da ne smije, bila je to slaba osveta koja nije zadovoljavala njezin osjeaj za pravdu. Htjela je da general doe na njezinu promociju jer je htjela pokazati to ona predstavlja, ili, kao to je govorila, "to sve stoji iza nje", a iza njih ne stoji. To njih nije se odnosilo ni na koga posebno. Bili su to jed nostavno svi oni skorojevii koji su okrenuli svijet naglavce i poremetili obiaje pristojnog ivota. Kanila je popeti se na taj podij u kolovozu, a general bi sjedio u svome invalidskom stolcu na pozornici iza nje, i kanila je visoko podignuti glavu kao da govori: "Pogledajte ga! Pogle dajte ga! To je moja obitelj, a ne kao vi skorojevii! Slavna i asna starina, predstavnik starih tradicija! Dostojanstvo! ast! Hrabrost! Pogledajte ga!" Jedne noi u snu je povikala: "Po gledajte ga! Pogledajte ga!" i okrenuvi glavu ugledala ga kako s e J di u invalidskom stolcu iza nje s groznim izrazom lica i posve 81> osim generalskog eira na glavi, pa se razbudila i te se n ci nije vie usudila zaspati. a svoje strane, general ne bi uope bio pristao poi na pro s t i j u da mu nije obeala kako e sjediti na pozornici. On je
110 s

sjediti na bilo kakvoj pozornici. Jo se smatrao vrlo na-

oitim mukarcem. Dok je jo mogao ustati, imao je itavih metar i ezdeset dva, i bio je ivahan poput pjetlia. Njegova sijeda kosa dosezala mu je do ramena, a zube nije htio nositi jer je smatrao da mu je profil bez njih markantniji. Kad bi odjenuo svoju punu generalsku odoru, dobro je znao da mu nigdje nema ravnoga. To nije bila ista ona odora koju je nosio u Ratu izmeu su kobljenih Drava. U tom ratu, zapravo, nije bio general. Vjero jatno je bio obini pjeak; nije se sjeao to je bio; zapravo, nije se ni sjeao tog rata. Bilo je to kao s njegovim stopalima, koja su sasueno visjela na samom kraju njega, bez osjeta, pokrivena plavosivim alom koji mu je Sally Poker iskakala kad je bila djevojica. Nije se sjeao panjolsko-amerikog rata u kojemu je izgubio sina; nije se sjeao ni sina. Nije ga zanimala povijest, jer nije oekivao da e se s njome opet susresti. U njegovoj glavi povijest je bila povezana s povorkama, a ivot je bio parada; parade je volio. Ljudi su ga stalno ispitivali sjea li se ovoga, pa sjea li se onoga - bila je to turobna, crna povorka pitanja o prolosti. Samo je jedan dogaaj iz prolosti za njega imao znaenje i o njemu je volio govoriti: dogodilo se to prije dvanaest godina kad je primio generalsku odoru i otiao na premijeru. - Bio sam na toj premiji u Atlanti -priao bi gostima sjedei na trijemu pred kuom. - Okruen lijepim curkama. Nije to nipoto bila neka lokalna zabava. Sluajte vi mene. Bila je to nacionalna manifestacija a mene su popeli - na pozornicu. 1 nije tu bilo nikakvih protuha. Svatko je morao platiti deset dolara da ude i morali su imati smoking. Ja sam bio u ovoj odori. Dala mi ju je to popodne lijepa urka u hotelskoj sobi'

- Ne, nego u apartmanu, a i ja sam bila prisutna, tata - rekla bi onda Sallv Poker, namigujui gostima. - Nisi ti bio sam ni s kakvom mladom damom u nekoj hotelskoj sobi. - Da sam bio, znao bih ja to treba - rekao bi stari general prepredeno, a gosti bi poeli urlati od smijeha. - urka je bila iz Hollywooda, u Kaliforniji - nastavio bi. - Bila je iz Hollywooda, u Kaliforniji, i ona tu nije sudjelovala. Oni tamo imaju toliko lijepih curki koje im ne trebaju a zovu ih statistice i nita im drugo ne daju da rade nego da ljudima dodjeljuju nagrade i slikaju se. I mene su slikali s njom. Ne, bilo ih je dvije. Jedna sa svake strane, a ja u sredini, i zagrlio sam ih obje oko struka, a struki im je tanuan ko pola dolara. Sally Poker tu bi mu opet upala u rije. - Odoru ti je dao g. Goviskv, tata, a meni je dao prekrasnu kiticu. Doista, da si je bar vidio. Bila je napravljena od latica gladiole koje su skinuli i pozlatili i opet sastavili u obliku rue. Bila je prekrasna. Da si je bar vidio, bio je... - Bila je velika ko njena glava - zareao bi general. - Gdje sam ono stao. Dali su mi tu odoru i sabulju i rekli: "A sad, generale, nemojte nam samo objaviti rat. Samo elimo da se popnete ravno gore na onu pozornicu kad vas veeras najave i da odgovorite na nekoliko pitanja. Hoete li moi?" "Hou li moi!" rekao sam. "Sluajte vi mene. Gdje sam ja bio jo dok Se vi niste ni rodili", a oni su poeli urlikati. - Bio je glavna atrakcija - rekla bi Sallv Poker, ali nije se ba "ado sjeala te premijere zbog dogaaja s njezinim nogama. Ku pila je novu haljinu za tu prigodu - dugaku crnu veernju na Jjinu od krepa s kopom od trasa i bolerom - te par svilenih selica uz nju, jer se trebala popeti na pozornicu s njim da ga Podrava kako ne bi pao. Sve su im pripremili. Po njih je u

deset do osam stigla prava limuzina i odvezla ih u kazalite. Zaustavila se pod natkrivenim ulazom tono na vrijeme, nakon velikih zvijezda i redatelja i autora i guvernera i gradonaelnika te nekih manje vanih zvijezda. Policija je pazila da ne doe do zaguenja u prometu, a postavili su i ueta da ne bi uli oni koji ne smiju. Svi oni koji nisu smjeli ui gledali su ih kako iz limuzine kroe pod reflektore. Onda su stupili u crveno-zlatno predvorje i razvodnica s kapom Konfederacije i kratkom suk njicom odvela ih je do njihovih rezerviranih sjedala. Publika je ve stigla, i skupina lanica UDC-a" poela je pljeskati kad su ugledale generala u odori, a onda su svi poeli pljeskati. Poslije njih dole su jo neke zvijezde, a onda su se zatvorila vrata i pogasila svjetla. Mladi valovite plave kose, koji je rekao da je predstavnik filmske industrije izaao je i poeo sve najavljivati, i onda su svi ti najavljeni jedan po jedan izlazili na pozornicu i govorili kako im je drago to mogu pribivati tome velikom dogaaju. General i njegova unuka u programu su bili najavljeni kao esnaesti. Njega su najavili kao generala Tennesseeja Flintrocka Sasha iz vojske Konfederacije, premda je Sallv Poker rekla g. Goviskom da se on zove George Poker Sash i da je bio tek bojnik. Pomogla mu je da ustane, ali srce joj je tako jako udaralo da nije znala hoe li sama u tome uspjeti. Starac je polako kroio prolazom ponosito uzdignute sijede glave, drei eir na srcu. Orkestar je tiho poeo svirati bor benu himnu Konfederacije, a lanice UDC-a skupno su se

dignule i nisu sjele sve dok se general nije popeo na pozornicu. Kad je stigao do sredine zajedno sa Sallv Poker koja ga je otraga vodila za lakat, orkestar je udario svirati borbenu himnu na sav glas i starac je, zraei aurom scenskog velikana, energino i uzdrhtalo salutirao i ostao stajati u stavu pozor sve dok nije utihnula zadnja truba. Dvije razvodnice s kapama Konfede racije i kratkim suknjama izmeu sebe su drale prekriene zastave Konfederacije i Unije. General je stajao u samom sreditu reflektorske zrake koja je obuhvatila i udnovat mjesecolik odrezak Sallv Poker - nje zinu kiticu, kopu od trasa i jednu aku u kojoj je stiskala bijelu rukavicu i rupi. Mladi s valovitom plavom kosom umetnuo se u krug svjetla i rekao kako mu je veoma drago to je veeras u ovoj velikoj prigodi s njima ovjek, rekao je, koji se borio i prolio krv u borbama koje e uskoro vidjeti uvjerljivo oivljene na platnu, i: - Recite mi, generale - pitao je - koliko vam je godina? - Deeeeeevedddesset i dvije! - urliknuo je general. Mladi je izgledao kao da je to neto najdojmljivije to je veeras izreeno. - Dame i gospodo - rekao je - zapljeimo generalu najjae to moemo! - i smjesta je uslijedio pljesak, a mladi je pokretom palca pokazao Sallv Poker da sada moe odvesti starca natrag na njegovo mjesto kako bi najavili idu ega; ali general jo nije bio gotov. Nepomino je stajao u sa mom sreditu reflektorske zrake, isturena vrata, ovla otvorenih usta, a njegove pohlepne sive oi upijale su bljetavilo i aplauz. Grubo je laktom odgurnuo unuku. - A evo i kako se odravam mladim - zakriao je. - Ljubim sve lijepe urke! To je doekano spontanim zaglunim pljeskom, i upravo u tome trenutku Sallv Poker je pogledala dolje u svoje noge i

Organizacija Udruene keri Konfederacije (United Daughters of the Confederacy, UDC) utemeljena 1894. okuplja enske potomke vojnika koji su u Amerikom graanskom ratu sudjelovali na strani Konfederacije.

otkrila da je od silnog uzbuenja zaboravila preobuti cipele: ispod haljine su joj virile dvije smee plitke izviake cipele na vezanje. Potegnula je generala i gotovo istrala s njim s po zornice. Bio je prilino ljut to nije stigao rei kako mu je drago to je veeras tu u ovoj prigodi i cijelim putem do svoga sjedala govorio je to je glasnije mogao: - Drago mi je to sam veeras na ovoj premiji sa svim ovim lijepim curkama! - ali prema pozornici je ve hitala idua slavna linost i nitko na njega vie nije obraao pozornost. Prespavao je cijeli film, bijesno gunajui u snu. Otada mu ivot nije bio naroito interesantan. Stopala su mu sad bila posve odumrla, koljena su mu kripala poput starih arki, bubrezi su mu radili kad su htjeli, ali njegovo srce i dalje je tvrdoglavo kucalo. Prolost i budunost bile su mu jednake: jednu je zaboravio, a druge se nije sjeao; umiranje je slutio koliko i maka. Svake godine na Dan konfederacijskih rtava spakirali bi ga i posudili gradskome muzeju, gdje bi ga onda izloili od jedan do etiri u pljesnivoj sobi punoj starih foto grafija, starih odora, starog oruja i povijesnih dokumenata. Sve te stvari uvale su se u staklenim vitrinama da ne bi pala aka djeci. On bi odjenuo generalsku odoru s premijere i sjedio mrka, nepomina pogleda u malom prostoru ograenom uem. Ni po emu se nije moglo zakljuiti da je iv, osim po nekoj povremenoj kretnji njegovih mlijenosivih oiju, ali kad mu je jednom neko drsko dijete dotaknulo sablju, ruka mu je sijevnula prema naprijed i u trenu ga pljesnula po prstima. U proljee, kad bi otvorili stare kue za obilazak, pozvali bi ga da u odori sjedi na nekom uoljivom mjestu i udahne prizoru atmosferu. Katkad bi samo reao na posjetioce, a katkad bi pripovijedao o premijeri i lijepim curama.

Daje umro prije njezine diplome, mislila je Sally Poker, umr la bi i ona. Poetkom ljetnog semestra, dok jo nije znala ni hoe li poloiti, rekla je dekanu da e njezin djed, general Tennessee Flintrock Sash iz Konfederacijske vojske, doi na njezinu promociju, da mu je sto i etiri godine i da mu je um jo bistar kao u mladia. Uvaeni gosti uvijek su bili dobrodoli i moglo se urediti da sjede na pozornici te da ih se predstavi. Dogovorila je sa svojim neakom Johnom Wesleyjem Pokerom Sashom, Mladim izviaem, da doe i gura generalov stolac. Mislila je da e biti ba draesno vidjeti starca u njegovoj ne ustraivoj sivoj i djeaka u njegovoj istoj smeoj odori - staro i novo, pomislila je prikladno - a oni e stajati iza nje na po zornici kad bude primala diplomu. Sve je ilo gotovo tono onako kako je planirala. Dok je ona preko ljeta bila u koli, general je bio kod rodbine, i oni su doveli njega i Johna Wesleyja, izviaa, na promociju. U hotel u kojemu su odsjeli doao je reporter i slikao generala izmeu Sally Poker i Johna Wesleyja. Generala, kojega su ve slikali s lijepim curama, to se nije osobito dojmilo. Bio je zaboravio na kakvu to tono sveanost ide, ali zapamtio je da e odjenuti odoru i nositi sablju. Toga prijepodneva Sally Poker morala je stati u akademsku povorku zajedno s ostalim diplomantima iz Osnovnokolske pedagogije, pa se nije sama mogla pobrinuti da generala dove du na pozornicu - ali John Wesley, debeli plavokosi desetogodinjak s izrazom glavnog ravnatelja, jamio joj je da e on sve urediti. Dola je u hotel u svojoj akademskoj halji i odjenula generalu odoru. Bio je slabaan poput sasuena pauka. - Nisi li uzbuen, djede? - pitala je. - Ja umirem od uzbuenja!

- Metni mi tu sablju na krilo, prokletinjo - rekao je starac da se ija. Ona ju je ondje poloila i odmaknula se da ga pogleda. Izgleda velianstveno - rekla je. - K vragu sve - rekao je starac sporim, monotonim, sigur nim tonom kao da govori u ritmu svoga srca. - K vragu sve i neka sve ide dodavola. - No, no - rekla je ona i veselo otila stati u povorku. Diplomanti su se poredali iza zgrade Egzaktnih znanosti i ona je pronala svoje mjesto netom prije nego to se red poeo pomicati. Te noi nije dobro spavala, a i kad bi zaspala sanjala bi promociju i u snu mumljala: - Vidite ga, vidite ga? - ali svaki put se probudila tono kad bi se okrenula da ga pogleda. Diplomanti su morali prehodati tri bloka zgrada po upeklom suncu u svojim crnim vunenim talarima, i dok je tako stameno klipsala mislila je da, ako netko misli kako je ova akademska povorka dojmljiv prizor, neka samo ekaju dok vide staroga generala u njegovoj neustraivoj sivoj i istog mladog izviaa kako ponosno gura njegov stolac preko pozornice a sablja baca odsjeve sunca. Pretpostavljala je da je John Wesley sa starcem ve spreman iza pozornice. Crna povorka vijugala je preko dva bloka i stupila na glavnu stazu koja je vodila do gledalita. Posjetioci su stajali na travi i pogledom traili svoje slavljenike. Mukarci su zabacivali eire i brisali ela, a ene lagano podizale haljine s ramena da im se ne zalijepe za leda. Diplomanti u tekim talarima doimali su se kao da se iz njih upravo cijede posljednje grake neznanja' Sunce je plamsalo s automobilskih branika, sijevalo sa stupova zgrada i odvlailo pogled s jedne bljetave toke na drugu. Pogled Sally Poker pao je tako na veliki crveni automat za Coca-

Colu postavljen kraj gledalita. Tu je ugledala parkiranog ge nerala, namrgoenog i gologlavog na uarenom suncu, a John Wesley, koulje ispasane na leima, bokom i obrazom naslo njen na crveni automat, pio je Coca-Colu. Istrala je iz reda i dojurila do njih te mu istrgnula bocu iz ruku. Protresla je djeaka i nagurala mu koulju u hlae te starcu stavila eir na glavu. - A sad ga vozi tamo! - rekla je, ukoeno upirui prstom prema pokrajnjim vratima zgrade. to se generala tie, on se osjeao kao da mu se na tjemenu poinje otvarati nekakva rupica. Djeak ga je hitro pogurao po stazi, uz prilaz i u zgradu, te ga prebacio preko ulaza na pozornicu onamo kamo su mu rekli, i general je stao gledati pred sebe u glave koje kao da su zajedno navirale i oi koje su prelazile s jednoga lica na drugo. Nekoliko figura u crnoj opravi prilo mu je, podiglo mu ruku i stisnulo je. Crne povorke pritjecale su niz oba prilaza i uz dostojanstvenu glazbu poele pred njim stvarati jezerce. Glazba kao da mu je ulazila u glavu kroz onu rupicu i za sekundu je pomislio da e isto to pokuati i cijela povorka. Nije znao kakva je to povorka, ali djelovala mu je nekako poznato. Vjerojatno su mu poznati jer su ga doli pozdraviti, ali on nije volio crne povorke. Svaka povorka koja njega doe Pozdraviti, mislio je razdraeno, trebala bi imati platforme s lijepim curkama kao one platforme na premiji. Sigurno i ovo ima neke veze s povijeu, uvijek tako neto prireuju. A njega to uope ne zanima. Ono to se dogodilo davno nita ne znai
c

ovjeku koji ivi sada, a on ivi sada. Kad se cijela povorka utopila u crnom jezercu, neka crna hgura poela je ispred njih drati govoranciju. Figura je go vorila neto o povijesti i general je vrsto odluio da nee

sluati, ali rijei su curile kroz rupicu u njegovoj glavi. uo je kako spominju njegovo ime, na to su mu grubo pogurali stolac prema naprijed i izvia se duboko poklonio. Prozvali su njega a debelo derite se poklonilo. Idi k vragu, pokuao je rei starac, mii mi se s puta, mogu ja ustati! - ali opet su ga trgnuli prema natrag prije nego to je uspio ustati i pokloniti se. Pretpostav ljao je da galame zbog njega. Ako je on gotov, nije to kanio vie sluati. Da nema te rupice na njegovu tjemenu, te rijei ne bi do njega ni doprle. Pomislio je da gurne prst gore u rupu i tako im zaprijei put, ali rupa je bila malo ira od njegova prsta, a inilo mu se i da se produbljuje. Drugi crni talar zamijenio je onaj prvi i sad je neto govorio, i on je uo da opet spominju njegovo ime, ali nisu govorili o njemu, nego jo o povijesti. - Zaboravimo li svoju prolost govorio je govornik - neemo se sjeati ni budunosti, a to smo i zasluili, jer je neemo ni imati. - General je postupno shvaao neke od ovih rijei. On je povijest zaboravio, i sad je se nije kanio opet sjeati. Zaboravio je ime i lice svoje ene i imena i lica svoje djece, ak i to je li uope imao enu i djecu, a zaboravio je i imena mjesta i sama mjesta i to se na kojemu dogaalo. Poprilino gaje iritirala ta rupa u glavi. Nije oekivao da e na ovoj sveanosti imati rupu u glavi. Nastala je zbog one spore crne glazbe i premda je izvanjska glazba sada veinom prestala, u rupi se jo pomalo ula, i tonula je sve dublje i dublje obilazei oko njegovih misli, proputajui rijei koje je uo u mrane predijele njegova mozga. uo je rijei Chickamauga, Shiloh, Johnston, Lee, i znao da on nadahnjuje sve te rijei koje mu nita ne znae. Pitao se je li bio general u Chickamaugi ili u Leeju. Onda je pokuao zamisliti sebe i konja postavljene

nasred platforme pune lijepih djevojaka, kako ih polako voze kroz sredite Atlante. No umjesto toga u njegovoj su se glavi poele komeati one stare rijei, kao da se ele istrgnuti sa svoga mjesta i oivjeti. Govornik je zavrio s tim ratom i preao na sljedei a sad se ve pribliavao novome, i sve njegove rijei, poput crne po vorke, bile su mu nekako mutno poznate i razdraljive. U gene ralovoj glavi nalazio se dugaak glazbeni prst koji je pritiskao razliite toke, a to su bile rijei, putao je zrake svjetla na rijei i pomagao im da oive. Rijei su mu se poele pribliavati i on je rekao: k vragu! Neu ja to trpjeti! i poeo se povlaiti unatrag da se iskrade. A onda je vidio da je figura u crnome sjela, nastala je neka galama i crno jezerce pred njim poelo je buati i tei prema njemu sa svih strana uz pratnju polagane crne glazbe, i on je rekao: prestanite, k vragu! Ne mogu sve odjednom! Nije se mogao zatititi od rijei i istodobno pratiti sveanost, a rijei su mu dolazile velikom brzinom. Osjeao se kao da tri unatrag a rijei su mu dolazile poput paljbe iz mukete, zaobilazei ga, ali prilazei sve blie i blie. Okrenuo se i poeo trati to je bre mogao, ali shvatio je da tri prema rijeima. Utrao je u pravu tuu rijei i sudarao se s njima ustro kunui. Dok se prema njemu nadimala glazba, na njega je niotkuda provalila cijela prolost i osjetio je kako mu tijelo na stotinu mjesta reetaju otri ubodi boli, pa je pao, uzvraajui kletvom na svaki pogodak. Vidio je usko lice svoje ene kako ga kritiki gleda kroz okrugle naoale sa zlatnim okvirom; vidio je jednoga od svojih elavih razrokih sinova; i njegova majka Potrala je prema njemu sa zabrinutim pogledom na licu; a nda je cijeli niz mjesta - Chickamauga, Shiloh, Marthasville ~" pojurio na njega kao da je prolost sada jedina budunost i

on je mora pretrpjeti. A onda je najednom vidio da ga je crna povorka gotovo pregazila. Prepoznao ju je, jer ona gaje slijedila i uhodila sve dane njegova ivota. Tako se oajniki upro da vidi preko nje i otkrije to slijedi nakon prolosti daje njegova ruka stegnula sablju sve dok sjeivo nije dolo do kosti. Diplomanti su u dugoj koloni prelazili preko pozornice da prime diplomu i rukuju se s predsjednikom. Kad je Sally Poker, koja je bila blizu kraja, dola na red da prijee preko pozornice, bacila je pogled na generala i vidjela ga kako sjedi nepomian i divalj, irom otvorenih oiju, pa je opet okrenula glavu prema naprijed i uzdigla je primjetno vie te primila diplomu. Kad je sve zavrilo i kad je opet izala iz gledalita na sunce, pronala je svoju rodbinu pa su zajedno ekali na klupi u hladovini da John Wesley doveze starca van. A taj prepredeni izvia izgurao ga je na stranji izlaz i sjurio se s njim niz poploenu stazu, i sad je ekao, zajedno s truplom, u dugom redu pred auto matom za Coca-Colu.

D O B R I LJUDI SA SELA

S i M neutralnog izraza koji je njezino lice poprimalo kad je bila sama, gda Freeman je imala jo dva, onaj za naprijed i onaj za natrag, koje je rabila pri svim svojim opho enjima s ljudima. Njezin izraz za naprijed bio je nepokolebljiv i pogonski poput gaza tekog kamiona. Oi joj nikad nisu skretale nalijevo ni nadesno, nego su zavijale usporedo s priom kao da prate utu liniju posred nje. Rijetko je rabila onaj drugi izraz jer nije esto morala povuci neku svoju izjavu, ali kad bi do toga dolo, lice bi joj se posve zaledilo, a crne oi gotovo su se neprimjetno kretale, i to tako da se inilo kako uzmiu, i promatra bi onda vidio da gda Freeman, premda stoji ondje stvarna poput vrea ita nabacanih jedna na drugu, duhom vie nije nazona. to se tie pokuaja da joj se ita dokae kad 'Pi se to dogodilo, gda Hopewell je od toga posve digla ruke. Mogla je govoriti dok joj jezik ne otpadne. Gdu Freeman nikad se nije moglo natjerati da prizna kako je i u emu pogrijeila. kanio bi stajala i ako bi je se i moglo natjerati da progovori, D o bi to neto kao: "Pa, ne bih rekla da je tako a ne bih rekla ni da nije", ili bi moda, lutajui pogledom po najvioj kuhinj-

skoj polici gdje je stajao red pranjavih boca, primijetila: "Vidim da niste pojeli ba mnogo tih smokava koje ste ljetos spremili." O najvanijim stvarima razgovarali su u kuhinji za do rukom. Svakoga jutra gda Hopewell ustala bi u sedam i pot palila svoj i Joyin plinski grija. Joy je bila njezina ki, krupna plavokosa djevojka s jednom umjetnom nogom. Gda Hopewell smatrala ju je djetetom, premda je bila visoko naobraena tridesetdvogodinjakinja. Dok joj je majka jela, Joy bi ustala, odepala u kupaonicu i zalupila vratima, a ubrzo bi kroz stranja vrata ula i gda Freeman. Joy je ula majku kako vie: "Uite", i onda bi one neko vrijeme aptale neto to ona u kupaonici nije mogla uti. Dok bi se Joy vratila, one bi obino ve zavrile s vremenskom prognozom i prele na jednu od keri gde Freeman, Glynese ili Carramae. Joy ih je zvala Glicerina i Karamela. Glynese, crvenokosa, imala je osamnaest godina i brojne udvarae; Carramae, plavua, imala je tek pe tnaest godina, ali ve je bila udana i trudna. eludac joj nije primao nita. Svakog jutra gda Freeman priala bi gdi Hopewell koliko je puta povraala od posljednjeg raporta. Gda Hopewell rado je ljudima govorila da su Glynese i Carramae najfinije cure koje poznaje, da je gda Freeman jedna dama i da se ona nikad ne srami povesti je bilo kamo sa sobom ili upoznati je s onim koga sretnu. Onda bi priala kako je Freemane unajmila sasvim sluajno i kako su oni pravi Boji dar, i kako su sad kod nje ve etiri godine. Toliko ih je dugo zadrala, jer oni nisu fukara. Oni su dobri ljudi sa sela. Telefonirala je ovjeku ije su joj ime naveli u preporuci i on joj je rekao da je g. Freeman dobar farmer, ali da od njegove ene nema veeg zabadala. - Mora se paati u sve - rekao je

ovjek. -Ako ona nekamo ne stigne dok se praina nije slegla, onda moete biti sigurni da je umrla, nita drugo. Zanimat e je sve to radite. S njim se dobro slaem - rekao je - ali ni ja ni moja ena ni minutu vie nismo mogli podnijeti tu enu. - To je gdu Hopewell na nekoliko dana pokolebalo. Na kraju ih je ipak zaposlila jer nije bilo drugih kandidata, ali unaprijed je odluila kako e izai na kraj s tom enom. Budui da je to bio tip ene koji se mora mijeati u sve, onda, odluila je gda Hopewell, ne samo da e joj to dopustiti, nego , e se pobrinuti da bude umijeana u sve - bit e odgovorna za sve, dat e joj da vodi glavnu rije. Gda Hopewell sama nije imala mana, ali znala je iskoristiti tue na tako konstruktivan nain da nedostatak vlastitih nikad nije osjetila. Unajmila je Freemane i drala ih ve etiri godine. Nita nije savreno. Bila je to jedna od omiljenih poslovica gde Hopewell. Druga je bila: takav je ivot! A jo jedna, naj vanija, glasila je: pa, i drugi imaju pravo na svoje miljenje. Izgovarala bi te reenice, obino za stolom, blagim upornim tonom kao da nitko drugi do njih ne dri, a krupna, zdepasta Joy, kojoj je stalno ogorenje izbrisalo svaki izraz s lica, zurila bi mimo nje ledenoplavim oima, s pogledom osobe koja je postigla sljepou svojevoljnim inom i kani je zadrati. : Kad bi gda Hopewell rekla gdi Freeman da je ivot takav, ga Freeman bi rekla: -1 ja uvijek to kaem. - Nitko nije mogao doi do neega do eg ona sama ve nije dola. Bila je bistrija d g. Freemana. Kad joj je gda Hopewell neko vrijeme nakon sto su doli rekla: - Znate, vi ste tu pravi pokreta - i namignula, gda Freeman je rekla: - Znam. Uvijek sam bila bistra. Neki budi bistriji su od drugih. - Svatko je drukiji - rekla je gda Hopewell.

- Da, tako je s veinom ljudi - rekla je gda Freeman. - Na svijetu nas ima raznih. - I ja to uvijek kaem. Djevojka je bila naviknuta na ovakve dijaloge za dorukom, te opet za rukom; katkad bi ih vodili i za veerom. Kad nisu imali goste, jeli su u kuhinji jer je tako bilo lake. Gda Freeman uvijek bi uspjela doi usred obroka i onda bi ih gledala kako zavravaju. Ljeti bi stajala u dovratku, ali po zimi bi jedan lakat oslonila povrh hladnjaka i gledala ih s visine, ili bi stala kraj plinskoga grijaa, lagano otraga zadiui suknju. Katkad bi stala uza zid i kruila glavom s jedne strane na drugu. Nikad se nije urila da ode. Sve to bilo je vrlo naporno gdi Hopewell, ali ona je bila veoma strpljiva ena. Shvatila je da nita nije savreno, da u Freemanima ima dobre ljude sa sela i da kad danas nade dobre ljude sa sela, treba ih uvati. Ona je imala dosta iskustva s fukarom. Prije Freemana u prosjeku je imala po jednu obitelj zakupaca na godinu. ene tih farmera ovjek nije mogao dugo trpjeti. Gdi Hopevvell, koja se odavno razvela od mua, trebao je netko da s njom ee po poljima; a kad je za tu svrhu morala rekvirirati Joy, primjedbe su joj obino bile tako zajedljive a lice tako zlovoljno da bi gda Hopewell rekla: -Ako nee ii lijepo, ne treba mi - na to bi djevojka, stojei onako zdepasta ukoenih ramena i blago isturena vrata, odvratila: - Ako hoe da idem s tobom, tu sam - ONAKVA KAKVA SAM. Gda Hopevrell je opravdavala njezino ponaanje zbog noge (koju su joj odbili u lovakom incidentu kad joj je bilo deset godina). Gdi Hopevvell bilo je teko prihvatiti da su njezinu djetetu sada trideset i dvije godine i da ve vie od dvadeset godina ima samo jednu nogu. Jo ju je smatrala djetetom jer

joj se srce slamalo kad bi umjesto toga mislila o sirotoj debeljukastoj djevojci od svojih tridesetak koja nikad nije otplesala ni koraka niti se ikad normalno zabavljala. Njezino pravo ime bilo je Joy, ali im je navrila dvadeset i jednu i otila od kue, dala ga je promijeniti. Gda Hopevvell bila je sigurna da je mislila i mislila dok nije nabasala na najrunije ime koje postoji u bilo kojem jeziku. I onda je otila i svoje prekrasno ime "Joy"* promijenila, ne rekavi majci sve dok nije bilo go tovo. Njezino zakonito ime sad je bilo Hulga. Kad bi gda Hopevvell pomislila na to ime, Hulga, sjetila bi se velikog slijepog korita bojnog broda. Ona ga nije htjela rabiti. I dalje ju je zvala Jov, na to se djevojka odazivala, ali isto mehaniki. Hulga je nauila trpjeti gdu Freeman, koja ju je spasila od etnji s majkom. ak i Gh/nese i Carramae bile su korisne kad bi privukle pozornost koja je inae mogla biti upuena njoj. Isprva je mislila da ne podnosi gdu Freeman, jer je otkrila da je prema njoj nemogue biti nepristojan. Gda Freeman najed nom bi se uvrijedila i danima bi bila mrzovoljna, ali razlog njezina nezadovoljstva uvijek je bio nejasan; izravan napad, nedvojbeno sprdanje, otvorena zajedljivost njoj u lice - to je nije diralo. A onda ju je jednoga dana, bez ikakva upozorenja, poela zvati Hulga. Nije je tako zvala pred gdom Hopevvell koju bi to raestilo, li kad bi se ona i djevojka nale same izvan kue, neto bi rekla i dodala ime Hulga na kraj, a krupna, naoalama naruena Joy-Hulga namrtilabi se i pocrvenjelakao daje netko naruio njezinu intimu. To je ime smatrala svojom osobnom stvari.
a

Engl. radost, veselje.

Isprva je dola do njega iskljuivo na temelju njegova runa zvuka, a onda joj se ukazala sva njegova savrena genijalnost i prikladnost. U svojoj viziji to je ime vidjela kako radi poput odvratnog znojnog Vulkana koji nije izlazio iz kovanice i kojemu je, navodno, boica morala doi kad bi je pozvao. Vidjela ga je kao ime svoga najvieg kreativnog postignua. Jedan od njezinih najveih trijumfa bilo je to to njezina majka nije uspjela pretvoriti njezino smrtno tijelo u Joy, ali jo je vei trijumf bilo to to je ona sebe uspjela pretvoriti u Hulgu. Me utim, uitak s kojim je gda Freeman rabila to ime samo ju je ljutio. Bilo joj je to kao da su upiljene oi gde Freeman svojim elinim vrcima prodrle dovoljno duboko iza njezina lica da dopru do neke tajne istine. Neto je na njoj fasciniralo gdu Freeman, a onda je jednoga dana Hulga shvatila daje to njezina umjetna noga. Gda Freeman posjedovala je posebnu sklonost prema detaljima o tajnim infekcijama, skrivenim nakaznosti ma, nasrtajima na djecu. Od bolesti preferirala je one ustrajne ili neizljeive. Hulga je ula gdu Hopewell kako joj prepriava detalje o incidentu iz lova, kako je noga bila doslovno raznesena, kako ni u jednom trenutku nije izgubila svijest. Gda Free man mogla je o tome sluati stalno, kao da se dogodilo prije jednog sata. Kad bi Hulga ujutro buno uepesala u kuhinju (bila je u stanju hodati bez te uasne lupe ali ona je lupala - gda Hopewell je bila sigurna u to-jer je zvuk bio neugodan), okrznula bi ih pogledom i ostala utjeti. Gda Hopewell obino je bila u svom crvenom kimonu a kosa joj je bila krpama zavezana oko glave. Sjedila bi za stolom, zavravajui s dorukom, a gda Freeman okvaila bi se laktom o hladnjak i s visine gle dala prema stolu. Hulga bi uvijek stavila jaja na tednjak da se sku

haju, a onda bi prekrienih ruku stajala nad njima, i gda Hopewell bi je gledala - nekim neizravnim pogledom podijelje nim izmeu nje i gde Freeman - i mislila kako, kad bi se samo malo uredila, ne bi bila tako neugledna. Njezinu licu nita nije falilo i jedan mio izraz svakako bi ga poljepao. Gda Hopewell govorila je da su ljudi koji gledaju stvari s vedre strane lijepi ak i ako to nisu. Kad god bi tako promotrila Joy, uvijek joj se inilo kako bi bilo bolje da dijete nije doktoriralo. Zbog doktorata nikamo nije izlazila, a sad kad ga je dobila, nije vie bilo razloga da ide u kolu. Gda Hopewell je mislila kako je lijepo da djevojke idu u kolu kako bi se zabavile, ali Joy je ve "izuila". No sad ionako vie nije imala dovoljno snage za to. Doktori su rekli gdi Hopewell da e uz najbolju skrb Joy moda doivjeti etrdeset i petu. Imala je slabo srce. Joy je jasno dala do znanja da bi, kad ne bi bila tako slabog zdravlja, ve bila daleko od tih crvenih brda i dobrih ljudi sa sela. Bila bi na fakultetu i predavala lju dima koji znaju o emu ona govori. I gda Hopewell mogla ju je tono zamisliti kako stoji ondje nalik na strailo i predaje istim takvim studentima. Ovdje je cijeli dan hodala okolo u suknji staroj est godina i utom gornjem dijelu trenirke s oti snutim ispranim kaubojem na konju. Ona je smatrala daje to smijeno; gda Hopevvell je smatrala da je idiotski i da to samo Pokazuje kako je ona jo dijete. Bila je visoko inteligentna, ali n ije imala ni trunka zdrave pameti. Gdi Hopevvell se inilo da svake godine postaje sve manje kao drugi ljudi i sve vie nalik sebi - naduta, nepristojna i zlobna. A znala bi rei takve udne stvari! Vlastitoj majci tako je rekla - bez upozorenja, bez r azloga, ustajui nasred jela, ljubiastog lica i napola punih Usta: - eno! Pogleda li ti ikad unutra? Pogleda li ikad unutra

i vidi li to sve nisP. Boe! - uzviknula je, klonuvi natrag na stolac i zagledavi se u svoj tanjur - Malebranche je imao pravo: mi nismo vlastito svjetlo. Mi nismo vlastito svjetlo!' - Gda Hopevvell do dananjeg dana nije imala pojma ime je to bilo izazvano. Ona je samo natuknula, nadajui se da e Joy shvatiti, kako osmijeh nikad nikomu nije nakodio. Djevojka je doktorirala iz filozofije, to je potpuno smelo gdu Hopewell. ovjek moe rei: "Moja ki je medicinska sestra", ili: "Moja ki je uiteljica", pa ak i: "Moja ki je inenjer kemije". ovjek ne moe rei: "Moja ki je filozof". To je nestalo jo s Grcima i Rimljanima. Po cijele dane Joy je sjedila njoj za vratom u dubokom naslonjau i itala. Katkad bi otila u etnju, ali nije voljela pse ni make ni ptice ni cvijee ni prirodu ni zgodne mlade deke. Zgodne mlade deke promatrala je kao da njui njihovu glupost. Jednoga dana gda Hopevvell uzela je knjigu koju je djevojka upravo spustila i otvorivi je nasumce poela itati: "Znanost, s druge strane, mora stalno potvrivati svoju trijeznost i ozbilj nost i proglaavati da se bavi samo onim to jest. Nita - kako to za znanost moe biti ita drugo osim uasa i utvare? Ako znanost ima pravo, jedna je stvar nedvojbena: znanost ne eli znati nita o niemu. Takav je, naposljetku, strogo znanstveni pristup Niemu. Mi to znamo hotei o Niemu znati nita." Te rijei bile su podvuene plavom olovkom, a na gdu Hopewell djelovale su poput zlih ini na nerazumljivu jeziku. Brzo je zatvorila knjigu i izala iz sobe kao da ju je spopala jeza.
* Nicole Malebranche (1638-1715), francuski filozofi redovnik, predstavnik okazionalizma. Bio je boleljiv i patio od tjelesnih deformiteta. Bavio se problemom prirode spoznaje. U djelu O traenju istine razmatra tako:"[-] kako je rekao Augustin, ne recite da ste vlastito svjetlo' [-] Sve stvari vidimo kroz Boga."

Kad je djevojka toga jutra ula, gda Freeman stigla je do Carramae. - Povratila je etiri puta nakon veere - rekla je - a noas je dvaput ustajala poslije tri. Juer je cijeli dan samo kopala po ladici. Samo to. Stajala je kraj nje i traila na to e naletjeti. - Mora jesti - promrmljala je gda Hopevvell, pijuckajui kavu, dok je gledala Joy leima okrenutu za tednjakom. Pitala se to je to dijete reklo prodavau Biblija. Nije mogla ni zamisliti kakav je razgovor s njime ona mogla voditi. Bio je to visok, mrav, gologlav mladi koji je juer navratio da im proda Bibliju. Pojavio se na vratima s velikim crnim kovegom koji mu je silno pretezao u stranu te se morao pod boiti uz dovratak. inilo se kao da e se svaki as sruiti, ali progovorio je veselim glasom: - Dobro jutro, gdo Cedrovi - i spustio koveg na prostirku. Nije bio ruan mladi, premda je na sebi imao jarkoplavo odijelo i ute arape koje nisu bile dovoljno navuene. Imao je istaknute kosti lica, a preko ela mu je padao pramen ulijepljene smee kose. - Ja sam gda Hopevvell - rekla je. - O! - rekao je on, pretvarajui se da je zbunjen, ali oi su mu se caklile - vidio sam da na potanskom sanduiu pie "Cedrovi", pa sam mislio da ste gda Cedrovi! - i prasnuo je u ugodan smijeh. Podigao je svoj teret i pod izlikom zadihanosti nahrupio u njezin hodnik. Djelovalo je to zapravo vie kao da se koveg pomaknuo prvi i povukao njega za sobom. - Gdo Hopevvell! - rekao je i zgrabio je za ruku. - Nadam se da ste dobro!" - i opet se nasmijao, a onda se najednom njegovo lice
Igra rijei, jer gospoino prezime Hopevvell sastavljeno je od engleskih rijei hope=nadati se i well=dobro.

posve uozbiljilo. Zautio je, pogledao je s ozbiljnim, usrdnim izrazom i rekao: - Gospodo, dolazim ozbiljnim poslom. - Pa, izvolite ui - promrmljala je ona nimalo oduevljeno, jer ruak samo to nije bio gotov. Uao je u salon i sjeo na rub drvenog stolca ravnog naslona, smjestivi koveg izmeu svojih stopala, i letimino pogledao sobu kao da na temelju prostorije procjenjuje nju. Njezina srebrnina svjetlucala se na dva bifea; zakljuila je da nikad nije bio u ovako otmjenoj sobi. - Gdo Hopewell - poeo je on, izgovarajui njezino ime nekako suvie prisno - znam da vjerujete u kriansku slubu. - Pa, vjerujem - promrmljala je. -1 znam - rekao je i zastao, prepredeno nakrivivi glavu na stranu - da ste dobra ena. Rekli su mi prijatelji. Gda Hopewell nije voljela da od nje prave budalu. - to prodajete? - pitala je. - Biblije - rekao je mladi, a oko mu je preletjelo sobu prije nego to je dodao: - I vidim da u salonu nemate obiteljsku Bibliju, vidim da vam samo to nedostaje! Gda Hopewell nije mogla rei: "Ki mi je ateistica i ne da mi da drim Bibliju u salonu." Rekla je, namah se malo ukoivi: - Ja Bibliju drim kraj uzglavlja. - To nije bilo istina. Bila joj je negdje u potkrovlju. - Gospodo - rekao je on - rije Boja trebala bi biti u salonu. - Pa, ja mislim da je to stvar ukusa - zaustila je ona. - Ja mislim... - Gospodo - rekao je on - za kriana, rije Boja trebala bi biti u svakoj prostoriji u kui, te u njegovu srcu. Ja znam da ste vi krianka, jer vam to vidim iz svake crte na licu. Ustala je i rekla: - Pa, mladiu, ne kanim kupiti Bibliju i p mirisu bih rekla da mi gori ruak.

On nije ustao. Poeo je uvrtati ruke, spustio pogled prema njima i tiho rekao: - Pa gospodo, rei u vam iskreno - nitko vam danas ba ne kupuje Biblije, a ja sam vam uz to, znam, vrlo prostoduan. Ne znam vam ja mnogo uvijati. Ja sam obi an deko sa sela. - Podigao je pogled prema njezinu nepri jateljskom licu. - Takvi kao vi ne vole gubiti vrijeme sa selja cima kao ja. - Ma zaboga! - uzviknula je ona - dobri ljudi sa sela, oni su sol zemlje! Osim toga, svi smo mi drukiji. Ima nas raznih na ovom svijetu. Takav je ivot! - To ste dobro rekli - rekao je. - Zaboga, pa ja mislim da na svijetu nemamo dovoljno tak vih dobrih ljudi sa sela! - rekla je ona, kao da ju je pogodio u icu. - Zato nam i jest tako kako jest! Na to se njegovo lice razvedrilo. - Nisam se predstavio rekao je. - Ja sam Manlev Pointer, dolazim iz malog mjesta kraj Willohobieja, nije to ni pravo mjesto, vie okolica. - Priekajte malo - rekla je. - Moram pogledati ruak. Otila je u kuhinju i zatekla Joy kako stoji kraj vrata i slua. - Rijei se te soli zemlje - rekla joj je - i doi da jedemo. Gda Hopewell pogledala ju je paeniki i okrenula se da smanji vatru ispod povra. - Ja ni s kim ne mogu biti nepris tojna - promrmljala je i vratila se u salon. On je ve otvorio koveg i sad je na svakome koljenu imao Po Bibliju. - Slobodno ih moete spremiti - rekla mu je. - Neu kupiti.
ni

- Cijenim vau iskrenost - rekao je. - Danas vie nema pote h , iskrenih ljudi, osim ako se ne zaputite na selo.

- Znam - rekla je - nema potenog, neiskvarenog eljadeta! | Kroz otkrinuta vrata zaula je neko gunanje.

- Siguran sam da vam stalno dolaze momci koji vam govore da rade kako bi platili kolovanje - rekao je - ali ja vam to neu rei. Ne znam zato - rekao je - ali mene fakultet ne privlai. Ja elim posvetiti ivot krianskoj slubi. Znate - re kao je, stiavajui glas - ja vam imam slabo srce. Moda neu poivjeti. A kad znate da vam neto fali i da moda neete dugo, e pa onda, gospodo... - Zastao je otvorenih usta i zagledao se u nju. On i Jov pate od iste bolesti! Osjetila je da joj se oi pune suzama, ali brzo se pribrala i promrmljala: - Biste li ostali na ruku? Bilo bi nam drago! - te poalila im je to izgovorila. - Rado, gospodo draga - rekao je on posramljeno - to bi mi bilo jako drago! Joy ga je odmjerila kad su ih upoznali, a onda ga tijekom cijelog ruka vie nije ni pogledala. On joj je uputio nekoliko reenica, a ona se pretvarala da ne uje. Gda Hopewell nije shvaala namjernu nepristojnost, premda je s time ivjela, i uvijek je mislila da gosta mora obasuti gostoljubivou kako bi se iskupila zbog Joyina nedostatka uljudnosti. Nagovarala ga je da im kae neto o sebi, pa joj je udovoljio. Rekao je da je sedmo od dvanaestero djece i da mu je oca zgnjeilo drvo kad je njemu bilo osam godina. Svega ga je zdrobilo, zamalo ga je prerezalo napola, bio je gotovo neprepoznatljiv. Njegova majka muila se i snalazila kako je najbolje mogla, i uvijek je pazila na to da joj djeca idu na vjeronauk i da svake veeri itaju Bibliju. Njemu je sada devetnaest godina i ve etiri mjeseca prodaje Biblije. Dosad je prodao sedamdeset i sedam Biblija, a jo su mu na dva mjesta obeali da e kupiti. elio je postati misionar jer je mislio da tako najvie moe pomoi ljudima.

- Tko izgubi svoj ivot, sauvat e ga' - rekao je jednostavno i to tako iskreno, od srca i ozbiljno da mu se gda Hopewell ni za to na svijetu ne bi nasmijala. Pazio je da mu zrna graka ne ispadaju na stol preprijeivi im put komadiem kruha, kojim je onda oistio tanjur. Ona je vidjela da Joy krajikom oka gleda kako on barata noem i vilicom, a vidjela je i da svakih nekoliko minuta mladi baca usrdan, ocjenjivaki pogled prema djevojci kao da joj eli privui pozornost. Nakon ruka Joy je sklonila posude sa stola i nestala, ostavivi gdu Hopewell da razgovara s njim. Opet joj je priao o svome djetinjstvu i oevoj nesrei, te o raznim drugim stvarima koje su mu se dogodile. Svakih pet minuta osjetila bi da mora pri guiti zijevanje. Sjedio je tako dva sata, a onda mu je napokon rekla da mora ii jer ima dogovor u gradu. Zapakirao je svoje Biblije i zahvalio joj te se spremio da pode, ali na vratima se zaustavio, stegnuo joj ruku i rekao da kamo god je dosad iao, nigdje jo nije upoznao tako ljubaznu gospodu kao to je ona, te je upitao moe li doi opet. Ona mu je rekla da e ga uvijek rado primiti. Joy je stajala na puteljku i inilo se da gleda neto u daljini, kad je on siao niza stube i krenuo prema njoj nagnut na jednu stranu zbog tekoga kovega. Zaustavio se tono pred njom i izravno joj se obratio. Gda Hopewell nije ula to joj je rekao, ali zadrhtala je od pomisli na ono to bi Joy mogla rei njemu. Vidjela je daje nakon minute Joy neto rekla i daje onda mladi ponovno progovorio, uzbueno zamahnuvi slobodnom ru kom. Nakon minute Joy je rekla jo neto, nato je mladi opet Progovorio. A onda je na svoje zaprepatenje gda Hopewell
Mat. 10:39.

vidjela kako su se njih dvoje zajedno uputili prema kapiji. Joy ga je pratila sve do kapije, i gda Hopewell nije mogla ni zamisliti 0 emu razgovaraju, a jo se nije usudila upitati. Gda Freeman sad je uporno traila njezinu pozornost. Pomaknula se od hladnjaka do grijaa i gda Hopewell morala je okrenuti glavu prema njoj kako bi se inilo da je slua. Glvnese je sino opet izala van s Harvevjem Hillom - rekla je. - Imala je jemenac, znate. - Hill - rekla je gda Hopewell odsutno - je li to onaj to radi kod automehaniara? - Ne, to je onaj to ide za kiropraktiara - rekla je gda Free man. - Imala je jemenac, znate. Ve dva dana. I kae, kad ju je neku veer doveo doma, da joj je rekao: "Daj da te rijeim tog jemenca", a ona mu je rekla: "Kako?", a on joj kae: "Samo lezi na to sjedalo pa u ti pokazati." Pa je legla i krenuo joj je vratom. Tako joj je krenuo nekoliko puta dok mu nije rekla da prestane. 1 jutros - rekla je gda Freeman - nema vie jemenca. Nema mu ni traga. - Takvo neto jo nisam ula - rekla je gda Hopewell. - Pitao ju je da se vjenaju kod matiara - rekla je gda Free man - ali ona mu je rekla da se ona nee vjenati ni u kakvoj opini. - No, Gh/nese je dobra djevojka - rekla je gda Hopewell. -1 Glvnese i Carramae su dobre djevojke. - Carramae je rekla kad su se ona i Lyman vjenali da je Lyman rekao kako je njemu to bilo kao svetinja. Rekla je da je rekao kako ne bi uzeo petsto dolara da mu netko ponudi da ga ne vjena propovjednik. - A koliko bi uzeo? - pitala je djevojka kraj tednjaka. - Rekao je da ne bi uzeo petsto dolara - ponovila je gda Freeman.

- Pa, svi moramo krenuti na posao - rekla je gda Hopewell. - Lyman je rekao da je njemu to vea svetinja - rekla je gda Freeman. - Doktor kae da Carramae mora jesti suhe ljive. Kae, umjesto lijekova. Kae da su joj ti grevi od pritiska. Znate to ja mislim gdje su? - Bit e joj bolje za koji tjedan - rekla je gda Hopewell. - U jajovodu - rekla je gda Freeman. - Inae joj ne bi stalno bilo tako muno. Hulga je oljutila svoja dva jaja u tanjur i sad ih je donosila za stol skupa sa alicom kave koju je previe napunila. Oprezno je sjela i poela jesti, kanei gdu Freeman zadrati pitanjima ako bi ona kojim sluajem pokazala namjeru da ode. Primijetila je da je majka dri na oku. Prvo izokolno pitanje bit e o prodavau Biblija, a ona se toga nije eljela doticati. - Kako joj je krenuo vratom? - pitala je. Gda Freeman dala se na opisivanje kako joj je krenuo vratom. Rekla je da on ima Mercury iz '55., ali da je Glvnese rekla kako bi se radije udala za ovjeka koji ima obini Plymouth iz '36. i hoe da ga vjena propovjednik. Djevojka je upitala to bi bilo da ima Plymouth iz '32., a gda Freeman je rekla da je Glvnese rekla Plymouth iz '36. Gda Hopewell je rekla da nema mnogo djevojaka s toliko zdravog razuma kao Glynese. Rekla je da se ona kod tih djevojaka divi njihovu zdravom razumu. Rekla je daje to pod sjetilo kako su juer imali simpatinoga gosta, mladia koji prodaje Biblije. - Gospode - rekla je - umrla sam od dosade, ali bio je tako iskren i ozbiljan da nisam mogla biti nepristojna. Obian dobar deko sa sela, znate - rekla je - tono kaemo: prava sol zemlje.

- Vidjela sam ga kad je dolazio - rekla je gda Freeman - a i kasnije, kad je odlazio - i Hulga je osjetila jedva zamjetnu pro mjenu u njezinu glasu, jedva zamjetnu insinuaciju da nije otiao sam, je li tako? Lice joj je ostalo bezizraajno, ali u vrat joj je navrlo crvenilo koje je progutala zajedno s iduom licom jaja. Gda Freeman gledala ju je kao da imaju zajedniku tajnu. - Pa, na svijetu nas ima raznih - rekla je gda Hopewell. Dobro je to nismo svi isti. - Neki su sliniji od drugih - rekla je gda Freeman. Hulga je ustala i odepesala, pravei otprilike dvaput veu buku nego to je bilo nuno, ravno u svoju sobu, te zakljuala vrata. S prodavaem Biblija trebala se nai u deset sati kod kapije. O tome je mislila pola noi. Isprva je sve to smatrala dobrom alom, a onda je poela u tome uviati dubok skriveni smisao. Leala je u krevetu zamiljajui ih kako vode dijaloge koji su povrinski gledano suludi, ali seu dalje do dubina kak vih ne bi bio svjestan nijedan prodava Biblija. Takav je bio njihov jueranji razgovor. On je zastao pred njom i jednostavno stajao i utio. Lice mu je bilo koato, oznojeno i rumeno, u samom sreditu bio je maleni iljasti nos, a pogled mu je bio drukiji nego za rukom. Promatrao ju je s otvorenim zanimanjem, oarano, poput djeteta koje gleda novu fantastinu ivotinju u zoolokom vrtu, a disao je kao da je pretrao veliku razdaljinu da je stigne. Njegov pogled djelovao joj je nekako poznato, ali nije se mogla sjetiti gdje su je ve tako motrili. Gotovo cijelu minutu nije rekao nita. A onda je, naglo uzevi daha, proaptao: - Jesi li ikad jela pile staro dva dana? Djevojka ga je tupo pogledala. Djelovalo je to kao da je to pitanje predloio za diskusiju na sastanku filozofske udruge-

_ Jesam - napokon je rekla kao da ga je razmotrila iz svih kuteva. - Onda je sigurno bilo jako sitno! - rekao je pobjedonosno i sav se poeo tresti od nervoznog kikotanja, jako se zarumenio, da bi mu lice naposljetku opet poprimilo onaj pogled potpu nog oboavanja, dok je djevojino lice ostalo u dlaku nepro mijenjeno. - Koliko ima godina? - tiho je upitao. Neko vrijeme nije odgovorila. Onda je ravnim glasom rekla: - Sedamnaest. Njegovi osmijesi nahrupili su poput valova koji se razbijaju 0 povrinu jezerca. -Vidim da ima drvenu nogu - rekao je. Mislim da si jako hrabra. Mislim da si ba draga. Djevojka je stajala bezizraajno, nepomino i nijemo. - Otprati me do kapije - rekao je on. - Ti si hrabro drago stvorenjce i svidjela si mi se im si ula kroz vrata. Hulga se pokrenula prema naprijed. - Kako se zove? - pitao je, smijeei se s visine prema njezinu tjemenu. -Hulga-rekla je. - Hulga - promrmljao je - Hulga, Hulga. Takvo ime Hulga jo nisam uo. Stidljiva si, zar ne, Hulga? - pitao je. Kimnula je, gledajui njegovu veliku crvenu ruku na drci divovskoga kovega. - Volim djevojke koje nose naoale - rekao je. - Ja mnogo razmiljam. Nisam kao oni ljudi kojima ozbiljna misao nikad 1 ne ude u glavu. To je zato to u moda umrijeti. -1 ja u moda umrijeti - rekla je ona odjednom i podigla Pgled prema njemu. Oi su mu bile vrlo sitne i smee i groz niavo su se sjajile.

- Sluaj - rekao je - ne misli li da je nekim ljudima sueno da se sretnu zato to imaju puno zajednikog i tako to? Zato to oboje razmiljaju o ozbiljnim stvarima i tako to? - pre mjestio je koveg u drugu ruku tako da mu ruka blia njoj ostane slobodna. Uhvatio ju je za lakat i malo ga protresao. Subotom ne radim - rekao je. -Volim hodati po umi i gledati to je odjenula majka priroda. Preko brda i dalje. Piknike i tako to. Hoemo li sutra na piknik? Reci da hoemo, Hulga rekao je on i pogledao je pogledom umirueg koji osjea kako e mu utroba svaki as ispasti. ak se lagano nagnuo prema njoj. Tijekom noi ona je zamiljala da ga zavodi. Zamiljala je kako njih dvoje hodaju sve dok nisu stigli do spremnice iza dvije stranje poljane i ondje su se, zamiljala je, stvari poele odvijati povoljno te ga je vrlo lako zavela, a onda se, naravno, morala pozabaviti s njegovim kajanjem. Pravi genij moe prenijeti neku zamisao ak i niem umu. Zamiljala je da je uzela njegovo kajanje u ruku i pretvorila ga u dublje shvaanje ivota. Uklonila je sav njegov sram i pretvorila ga u neto korisno. Uputila se prema kapiji tono u deset, iskravi se tako da gda Hopewell ne primijeti. Nije ponijela nita za jelo, aboravivi da se na piknik obino nosi hrana. Obukla je iroke hlae i prljavu bijelu koulju, te naknadno nakapala malo Vapexa" na ovratnik jer nije imala nikakav parfem. Kad je stigla, kraj kapije nije bilo nikoga.

Pogledala je lijevo i desno niz praznu cestu i razjarila ju je pomisao da je prevarena, da ju je namamio neka pode za njegovom sjenom. A onda se najednom uspravio, vrlo visok, iza grma na nasipu s druge strane. Smijeei se, podigao je eir; bio je to nov eir, sa irokim obodom. Juer ga nije nosio, pa se upitala je li ga kupio posebno za ovu prigodu. Bio je smekast s crveno-bijelom vrpcom i malo prevelik za njega. Izaao je iz grmlja, a sa sobom je jo nosio onaj crni koveg. Imao je isto odijelo i iste ute arape koje su mu upale u cipele od hodanja. Preao je cestu i rekao: - Znao sam da e doi! Djevojka se kiselo upitala kako je to znao. Pokazala je na koveg i upitala: - Zato si ponio Biblije? Uzeo ju je za lakat, smijeei se s visoka kao da ne moe prestati. - Nikad se ne zna kad e ti zatrebati rije Boja, Hulga - rekao je. U jednom trenu posumnjala je da se sve to doista dogaa, a onda su se poeli uspinjati na nasip. Spustili su se na panjak i uputili prema umi. Mladi je laganim hodom kroio kraj nje, poskakujui na prstima. Koveg danas nije djelovao teko; ak je njime zamahivao. Preli su pola panjaka bez rijei a onda joj je leerno poloio ruku na dno leda i njeno upitao: - Gdje se spaja tvoja drvena noga? Ona se runo zacrvenjela i oinula ga pogledom te je mladi za trenutak djelovao posramljeno. - Nisam mislio nita zlo rekao je. - Samo sam htio rei da si hrabra, to. Sigurno te Bog uva. - Ne - rekla je ona, gledajui pred sebe i brzo koraajui ja u Boga ak i ne vjerujem. Na to se zaustavio i zazvidao. - Ma ne! - uzviknuo je kao
c a

Sredstvo za odepljenje nosa, slui za udisanje. Sadri mentol, ulje eukaliptusa, lavandu i kamfor.

' je previe zapanjen da bi rekao ita drugo.

179

Ona je nastavila hodati i ve za sekundu on je doskakutao do nje, hladei se eirom. - To je vrlo neobino za jednu djevojku - primijetio je, gledajui je krajikom oka. Kad su stigli do ruba ume, opet joj je poloio ruku na leda, bez rijei je privukao k sebi i grubo poljubio. Poljubac, u kojemu je bilo vie nude nego osjeaja, u djevojci je pobudio dodatni nalet adrenalina, onakav kakav daje ovjeku snage da iznese prepun sanduk iz zapaljene kue, ali u njoj je sva silina otila ravno u mozak. ak i prije nego to ju je pustio, njezin um - ionako ve bistar i nesuzdran promatrao ga je s velike razdaljine, sa zanimanjem, ali i aljenjem. Nikad je prije nisu poljubili i sa zadovoljstvom je utvrdila da je to sasvim prosjeno iskustvo, isto pitanje kontrole uma. Nekim ljudima prijala bi i voda iz jarka da im kau kako je to votka. Kad ju je mladi, sa eljnim ali nesi gurnim izrazom na licu, njeno odgurnuo, ona se okrenula i nastavila hodati bez rijei, kao da je takvo to za nju svako dnevna pojava. Nastavio je zadihano klipsati kraj nje, nudei joj pomo kad bi ugledao korijen o koji bi se mogla saplesti. Razmicao joj je dugake objeene bodljikave povijue da se provue ispod njih. Ona je vodila a on je hodao za njom, teko diui. Onda su izali na suncem obasjan obronak koji se blago previjao u drugi) malo manji. Otraga se vidio zahrali krov staroga taglja za skladitenje vika sijena. Brdace je bilo posuto sitnim ruiastim korovom. - Dakle> ti nisi spaena? - upitao je on naglo, zastajui. Djevojka se nasmijeila. Bilo je to prvi put da mu je uputila osmijeh. - Po mojoj raunici - rekla je - ja sam spaena, a ti si osuen na propast, ali rekla sam ti da ne vjerujem u Boga.

No kao da nita nije moglo pokolebati mladiev zadivljeni pogled. Sad je zurio u nju kao da je fantastina ivotinja iz zoolokog vrta pruila apu kroz reetke i njeno ga gurnula. Njoj se uinilo daje opet eli poljubiti, pa je krenula dalje prije nego to se snaao. - Ima li neko mjesto gdje moemo malo sjesti? - promrmljao je, a glas mu je pred kraj reenice postao njeniji. - U onaj tagalj - rekla je ona. Ubrzali su korak kao da bi im mogao lagano izmaknuti, poput vlaka. Bio je to prostran tagalj na kat, iznutra svje i mraan. Mladi je pokazao na ljestve koje su vodile na sjenik i rekao: - teta to ne moemo tamo gore. - Zato ne moemo? - Zbog tvoje noge - rekao je on s dunim potovanjem. Djevojka ga je prijezirno pogledala, uhvatila se za ljestve objema rukama i popela se, a on je stajao dolje, oito za prepaten i pun strahopotovanja. Vjeto se provukla kroz otvor, pogledala dolje i rekla mu: - Pa, hajde, ako misli doi i on se poeo penjati, nespretno nosei koveg. - Biblija nam nee trebati - primijetila je ona. - To se nikad ne zna - rekao je on, daui. Kad se popeo na sjenik, najprije je nekoliko sekunda hvatao dah. Ona je sjedila na hrpi sijena. irok ovoj suneva svjetla, pun estica praine, koso je padao preko nje. Leala je oslonjena na balu, lica okre nuta u stranu, i gledala kroz prednji otvor na taglju kroz koji se sijeno ubacuje iz prikolice na sjenik. Dva obronka proarana ruiastim prostirala su se iza tamnog umovitog lanca. Nebo je bilo bez oblaka, hladno plave boje. Mladi se bacio kraj n je, provukao joj jednu ruku ispod leda a drugu prebacio preko n je, te je poeo ljubiti po licu, isputajui slabe zvukove poput

ribljega glasanja. Nije skinuo eir, ali ga je zabacio dovoljno daleko da ne smeta. Kad su mu se isprijeile njezine naoale, skinuo joj ih je i gurnuo u svoj dep. Djevojka isprva uope nije uzvraala poljupce, ali ubrzo je poela i nakon to gaje nekoliko puta poljubila u obraz, stigla je do njegovih usnica i zadrala se ondje, ljubei ga bez prestan ka kao da pokuava iz njega isisati sav dah. Dah mu je bio svje i mirisan poput djejega, a poljupci ljepljivi poput djejih. Mumljao je da je voli i da je znao kako je voli im ju je prvi put vidio, ali to je mumljanje bilo nalik na pospano cendranje dje teta koje majka stavlja na spavanje. Sve to vrijeme njezin um ni u jednom asu nije prestao raditi niti se izgubio u njezinim osjeajima. - Nisi rekla da ti mene voli - napokon je proaptao, odmiui se od nje. - Mora rei. Skrenula je pogled s njega u uplje nebo te dolje prema crnom grebenu, pa jo dalje prema neemu to se doimalo kao dva zelena ustalasana jezera. Nije primijetila da joj je skinuo naoale, ali taj joj se krajolik nije mogao uiniti neobinim jer je rijetko obraala posebnu pozornost onome to je okruuje. - Mora to rei - ponovio je. - Mora rei da me voli. Ona je uvijek bila oprezna kad se trebalo obvezati. - Na neki nain - poela je - ako tu rije upotrijebimo openito, moglo bi se rei. Ali ja tu rije ne upotrebljavam. Nemam iluzija. Ja sam od onih ljudi koji vide kroza sve, ravno u nita. Mladi se mrtio. - Mora rei. Ja sam rekao i sad ti mora rei - rekao je. Djevojka ga je pogledala gotovo raznjeeno. - Siroto moje malo - promrmljala je. - I bolje to ne razumije - te ga je povukla oko vrata, licem nadolje, k sebi. - Svi smo mi osueni

na propast - rekla je - ali neki od nas skinuli su poveze s oiju i vide da se nema to vidjeti. I to je jedna vrst spasenja. Mladieve zaprepatene oi blijedo su gledale kroz vrhove njezine kose. - U redu - zamalo je zacvilio - ali voli li me ili ne? -Volim - rekla je i dodala - na neki nain. Ali neto ti moram rei. Izmeu nas ne smije biti neiskrenosti. - Podigla mu je glavu i pogledala ga ravno u oi. - Ja imam trideset godina rekla je. -1 imam nekoliko diploma. Mladi ju je gledao razdraeno, ali ustrajno. - Briga me rekao je. - Nije me briga to si sve napravila. Samo mi reci voli li me ili ne voli? - Privukao ju je k sebi i mahnito obasuo njezino lice poljupcima dok nije rekla: -Volim, volim. - Dobro onda - rekao je, putajui je. - Dokai. Nasmijeila se, sanjivo promatrajui neujednaeni krajolik. Zavela ga je a da se jo nije ni odluila pokuati. - Kako? upitala je, osjeajui da bi ga trebalo malo usporiti. Nagnuo se i prislonio usnice na njezino uho. - Pokai mi gdje ti se spaja drvena noga - proaptao je. Djevojka je potiho vrisnula a iz lica joj je u trenu nestala sva boja. Nije je okirala besramnost takva prijedloga. Kao dijete katkad bi bila izvrgnuta osjeajima srama, ali naobrazba je uklonila i posljednje njegove tragove kao to dobar kirurg zna sastrugati rak; ne bi se posramila zbog njegove molbe jednako kao to ne bi povjerovala u njegovu Bibliju. Ali na svoju umjet nu nogu bila je osjetljiva kao to je paun osjetljiv na svoj rep. Nitko je osim nje nikada nije dotaknuo. Brinula se o njoj kao sto se drugi brinu o svojoj dui, uvijek u samoi, te gotovo da . bi i sama skrenula pogled. - Ne - rekla je.

- Znao sam - promrmljao je i uspravio se. - Vue me za nos. - O, ne! - uzviknula je. - Spaja se u koljenu. Ve u koljenu. Zato je eli vidjeti? Mladi joj je dobacio dug i prodoran pogled. - Zato - rekao je - to si zbog nje drukija. Nisi kao drugi. Netremice ga je gledala. Ni na njezinu licu ni u njezinim okruglim, ledenoplavim oima nije se moglo proitati da ju je to kosnulo; ali osjeala se kao da joj je srce stalo i da sada njezin um pumpa krv kroz ile. Zakljuila je da se prvi put u ivotu nala licem u lice s istinskom nevinou. Ovaj mladi, s instink tom koji je dopro onkraj mudrosti, dotaknuo se istine o njoj. Kad je nakon minute promuklim, piskutavim glasom rekla: U redu - bilo je to kao da mu se posve predala. Bilo je to kao da je izgubila ivot i ponovno ga, kao nekim udom, nala u njegovu. Vrlo njeno poeo joj je zavrtati nogavicu hlaa. Umjetni ud, u bijeloj arapi i ravnoj smeoj cipeli, bio je omotan gru bom tkaninom nalik na platno a zavravao se odbojnim zglobom na spojitu s batrljkom. Mladievo lice i glas bili su preplavljeni potovanjem kad ga je otkrio, pa je rekao: - Sad mi pokai kako se skida i stavlja. Skinula mu je nogu i opet je privrstila, a onda ju je on sam skinuo, postupajui s njom njeno kao daje prava. -Vidi! rekao je s izrazom razdraganog djeteta. - Sad mogu i sam! - Stavi mi je natrag - rekla je ona. Razmiljala je kako e pobjei s njim i da e joj on svake veeri skidati nogu, a svakog e joj je jutra ponovno stavljati. - Stavi je natrag - rekla je. - Ne jo - promrmljao je on, prislanjajui je na svoje stopalo izvan njezina dosega. - Pusti je malo tako. Sad ima mene.

Uznemirena, tiho je uzviknula, ali on ju je gurnuo nadolje i opet je poeo ljubiti. Bez noge se osjeala potpuno ovisnom o njemu. Njezin mozak kao daje posve prestao razmiljati i sad se bavio nekom drugom radnjom koja mu nije ba dobro ila. Razliiti izrazi prelijetali su joj preko lica. Svako toliko mladi je oima nalik na dva elina iljka bacio pogled prema natrag gdje je stajala noga. Naposljetku ga je odgurnula i rekla: - A sad mi je stavi natrag. - ekaj - rekao je. Nagnuo se na drugu stranu i privukao koveg k sebi, te ga otvorio. Bio je obloen blijedoplavom tokastom podstavom, a u njemu su bile samo dvije Biblije. Izvadio je jednu i otvorio je. Korice su bile uplje, a u njima je bila mala ploka viskija, pil karata i plava kutijica s nekim natpisom. Poredao je sve to pred nju u jednakim razmacima, kao da podnosi darove na oltar nekoj boici. Plavu kutiju stavio joj je u ruku. OVAJ PROIZVOD SMIJE SE UPOTRIJEBITI SAMO U SVRHU ZATITE OD ZARAZE, proitala je i ispustila je. Mladi je odvijao ep na ploki. Zastao je i sa smi jekom pokazao na pil karata. To nije bio obian pil: na poleini svake karte nalazila se nepristojna slika. - Nategni rekao je, ponudivi bocu prvo njoj. Pruio ju joj je, ali ona se nije ni pomaknula, kao da je hipnotizirana. Kad je progovorila, glas joj je bio gotovo moleiv. - Nisi li ti - promrmljala je - nisi li ti obian, dobar mladi sa sela? Mladi je nakrivio glavu. Izgledao je kao da tek poinje shvaati kako ga ona moda eli uvrijediti. - Aha - rekao je, lagano iskrivivi usta - ali to mi nikad nije smetalo. Nisam
n

ita loiji od tebe. ~ Daj mi moju nogu - rekla je.

Odgurnuo ju je jo dalje stopalom. - Hajde, idemo se sada malo zabaviti - rekao je nagovarajui je. - Jo se nismo pravo upoznali. - Daj mi moju nogu! - povikala je i pokuala je zgrabiti, ali on ju je bez napora gurnuo na pod. - to ti je sad odjedanput? - pitao je namrteno zatvarajui ploku i brzo je vraajui u Bibliju. - Sad maloprije si rekla da ne vjeruje u nita. Mislio sam da si prava cura! Lice joj je bilo gotovo grimizno. - Ti si kranin! - prosiktala je. - Krasan si mi ti kranin! Isti si kao i svi - kau jedno, a rade drugo! Savren si kranin, ba si... Mladieva usta poprimila su ljutitu grimasu. - Nadam se da ne misli - rekao je s visoka, indigniranim tonom - da vje rujem u ta sranja! Prodajem Biblije, da, ali znam to je to i nisam se rodio juer i znam to hou! - Daj mi moju nogu! - zakriala je. Skoio je tako brzo da ga je jedva uspjela vidjeti kako munjevito umee karte i plavu kutiju natrag u Bibliju, te ubacuje Bibliju u koveg. Vidjela je kako je posegnuo za nogom a onda ju je na trenutak vidjela kako bespomono lei poprijeko uglavljena u unutranjosti kovega, s Biblijom na svakom kraju. Zalupio je koveg, zgrabio ga i zavitlao kroz otvor, a onda i sam zakoraio kroz njega. Kad mu je ostala viriti jo samo glava, okrenuo se i pro motrio je pogledom u kojemu vie nije bilo divljenja. - Naku pio sam mnogo zanimljivih stvari - rekao je. - jednom sam se ovako dokopao eninog staklenog oka. I ne mora ni misliti da e me uhvatiti, jer ja se zapravo ne zovem Pointer. U svakoj kui u koju svratim kaem drugo ime i nigdje ne ostajem dugo. I jo u ti neto rei, Hulga - rekao je, izgovarajui njezino ime kao da nema posebno dobro miljenje o njemu - nisi ti

ba tako pametna. Ja ne vjerujem ni u ta otkako sam se rodio! _ Nato je njegov smedkasti eir iezao kroz otvor, a djevojka je ostala sjediti na slami obasjana pranjavim zrakama sunca. Kad je okrenula zajapureno lice prema otvoru, vidjela je nje govu plavu figuru kako postojano odmie preko tokastog zelenog jezera. Gda Hopewell i gda Freeman, koje su bile otraga na panjaku i vadile luk, vidjele su ga kad je neto kasnije izronio iz ume i zaputio se preko livade prema cesti. - Ma nije li ono onaj sim patini dosadni mladi koji mi je juer htio prodati Bibliju rekla je gda Hopewell kiljei. - Sigurno ih je iao prodavati crncima otraga. Bio je tako prostoduan - rekla je - ali svijet bi sigurno bio bolji da smo svi tako prostoduni. Gda Freeman uperila je pogled prema naprijed i okrznula ga netom prije nego to je nestao ispod brda. Onda se ponovno posvetila smradnoj mladici luka koju je vadila iz zemlje. - Neki ne mogu biti tako prostoduni - rekla je. - Ja bar nikad ne bih mogla.

Ga Shortlev je promatrala crni auto kako skree kroz kapiju s glavne ceste. Prijeko kraj kuice za alat, nekih pet metara dalje, dvojica crnaca, Astor i Sulk, prekinuli su posao i gledali. Zaklanjalo ih je stablo duda, ali gda Shortlev znala je da su

RASELJENA OSOBA

AUN je slijedio gdu Shortlev cestom prema brdacu na koje se namjerila popeti. Hodajui jedno iza drugog izgledali su kao kompletna procesija. Njezine ruke bile su pre kriene i onako dok se uspinjala uz nagib djelovala je kao divov ska nevjesta prirode koja je na nekakav znak opasnosti izala da vidi kakva se nevolja sprema. Stajala je na dvjema golemim nogama, odiui velianstvenim samopouzdanjem jedne pla nine, i uzdizala se sve uim granitnim izboinama prema dvjema ledenoplavim svjetlosnim tokama koje su prodorno gledale prema naprijed i obuhvaale sve. Nije se obazirala na bijelo popodnevno sunce koje se unjalo iza iskrzanog zida od oblaka kao da glumi uljeza nego je pogled uprla dolje, u puteljak od crvene gline koji se odvojio od glavne ceste. Paun je zastao tik iza nje, a svoj rep - blistavo zeleno-zlatan i plav na sunevu svjetlu - podigao je tek toliko da se ne vue po zemlji. irio se na obje strane poput lebdeeg vela, a glava na dugakom plavom vratu nalik na trsku bila mu je nagnuta prema natrag, kao da se zagledao u daljinu u neto to nitko drugi ne vidi.

ondje. Ga Mclntvre je silazila niza stube svoje kue u susret auto mobilu. Nabacila je svoj najsrdaniji osmijeh, ali gda Shortlev je i s onolike razdaljine u njemu uoila trunku napetosti. Ti ljudi koji su dolazili bili su obini najamni radnici, ba kao i Shortlevji ili crnci. No pred njih je izala sama gospodarica imanja da ih doeka. Na sebi je imala svoju najbolju odjeu i nisku bisera, i sad je, poskakujui, trala prema njima s ustima rastegnutim u osmijeh. Automobil se zaustavio kod prilaza, ba kao i ona, a iz njega je prvi izaao sveenik. Bio je to dugonogi starac u crnom odijelu s bijelim eirom i ovratnikom koji je nosio okrenut prema natrag, a to su, znala je gda Shortlev, inili sveenici koji su htjeli da ih se prepozna. Taj je sveenik uredio da ovamo dou ti ljudi. Otvorio je stranja vrata na autu i iz njega je iskoilo dvoje djece, djeak i djevojica, a onda je, sporijim korakom, izala i ena u smedem, graena poput zrna kiki rikija. Onda su se otvorila i prednja vrata i izaao je mukarac, Raseljena osoba. Bio je nizak i malo uleknutih leda, a nosio je naoale sa zlatnim okvirom. Pogled gde Shortlev suzio se i zadrao na njemu, a onda se proirio da u grupni portret obuhvati i enu i dvoje djece. Odmah joj se uinilo vrlo neobinim to to izgledaju kao svi drugi ljudi. Kad god ih je zamiljala u svojoj glavi, pred oima i joj se pojavila slika triju medvjeda kako hodaju jedan za drugim, s klompama kakve nose Nizozemci i mornarskim

eirima, te kaputima ivih boja s mnogo puceta. Ali ena je na sebi imala haljinu kakvu bi odjenula i ona, a djeca su bila obuena kao da su tu iz susjedstva. Mukarac je na sebi imao kaki hlae i plavu koulju. Najednom, kad mu je gda Mclntvre pruila ruku, presamitio se u struku nadolje i poljubio je. Gda Shortlev je trgnula svoju ruku prema ustima i odmah zatim je spustila, te je energino protrljala o svoju stranjicu. Daje g. Shortlev pokuao poljubiti ruku gde Mclntvre, ona bi ga puknula tako da bi vidio sve zvijezde, ali g. Shortlev njoj ruku ionako ne bi ljubio. Nema on vremena da dangubi. Pogledala je pomnije, kiljei. Djeak je stajao u sredini izmeu njih i neto govorio. Navodno je on najbolje od svih govorio engleski jer ga je uio u Poljskoj, pa je trebao sluati to mu otac kae na poljskome i onda to rei na engleskome, a onda bi sluao to gda Mclntvre kae na engleskome i rekao bi to na poljskome. Sveenik je rekao gdi Mclntvre da se zove Rudolph i da mu je dvanaest godina, a djevojica se zove Sledgewig i njoj je devet. Sledgewig je gi Shortlev zvualo kao ime koje bi ovjek dao kukcu, ili obrnuto, kao da djeaku date ime BolhveeviF . Njihovo prezime ilo je nekako tako da su ga mogli izgovoriti samo oni sami i sveenik. Ona je razu mjela samo neto kao Gobblehook. Ona i gda Mclntvre zvale su ih Gobblehookovi cijeli tjedan dok su se spremale za njihov dolazak. Trebalo je obaviti mnogo toga prije njihova dolaska, jer om nisu imali nita svoje, ni komad namjetaja, ni jednu plahtu ni tanjur, i sve su to njih dvije morale pronai medu stvarima
Ili hrvatski: pamukova pipa, sitni nametnik koji napada ahure pamuike (lat. Anthonomus grandis).

koje gda Mclntvre vie nije mogla upotrijebiti. Pronali bi komad starog namjetaja tu, komad tamo, od nekakvih vrea za kokoju hranu s cvjetnim uzorkom* nainile su zastore, dva crvena i jedan zeleni, jer nisu imale dosta crvenih vrea za sve. Gda Mclntvre rekla je da nema ona novca na bacanje i ne moe kupiti zastore. - Oni ne znaju ni govoriti - rekla je ga Shortlev. - Mislite da e znati koje su ovo boje? - a gda Mclntvre je rekla da bi nakon svega to su preivjeli trebali biti zahvalni za sve to dobiju. Rekla je da samo pomisle kako su sretni to su pobjegli otamo i doli na ovakvo mjesto. Gda Shortlev se prisjetila filmskog urnala koji je jednom gledala a koji je prikazivao sobicu punu tijela mrtvih golih ljudi naslaganih na gomilu, ruke i noge su im bile zapetljane, negdje je strila glava, negdje stopalo, koljeno, dio koji bi trebao biti pokriven virio je van, dignute ake stegnute u prazno. Jo dok niste ni shvatili da je sve to stvarno i dok vam jo nije doprlo do mozga, slika se promijenila i uplji glas je govorio: "Vrijeme prolazi!" Takve stvari u Europi su se dogaale svaki dan, jer ondje nisu napredni kao kod nas, i promatrajui sve to sa svoje osmatranice, ga Shortley je odjednom naslutila da su Gobblehookovi, poput takora s buhama tifusarkama, mogli prenijeti sve te ubilake navade preko vode ravno k nji ma. Ako su doli odnekud gdje su njima radili takve stvari, tko kae da oni ne bi to isto radili drugima? Od irine i dubine tog pitanja zamalo se stresla. eludac joj je treperio kao da se u sreditu planine dogodio maleni potres, te je automatski sila

Za vrijeme Depresije (a i kasnije) brano se pakiralo u vree s cvjetnim uzorkom pa su ene od njih ivale haljine.

sa svoje uzvisine i pola se upoznati s njima, kao da je odmah htjela otkriti za to su sve kadri. Prila im je isturenog trbuha, zabaene glave, prekrienih ruku, dok su joj izme blago lupkale o debele noge. Oko pet metara od razmahane skupine zaustavila se i dala do znanja da je prisutna uperivi svoj uvjebani pogled u iju gde Mcln tvre. Gda Mclntvre bila je niska enica od ezdesetak godina s okruglim, naboranim licem i crvenim ikama koje su joj sezale gotovo do njezine dvije naranaste visoko iscrtane obrve. Imala je ustaca poput lutke i oi koje su bile njenoplave kad bi ih iroko otvorila, ali vie nalik na elik ili granit kad bi ih suzila da pozorno pregleda kantu za mlijeko. Jednog je mua po kopala, a od jo dvojice se razvela, i gda Shortlev potovala ju je kao osobu koju jo nitko nije preveslao - osim, ha, ha, moda Shortlevja. Ispruila je ruku u pravcu gde Shortlev i rekla onome Rudolphu: - A ovo je gda Shortlev. G. Shortlev je moj mljekar. Gdje je g. Shortlev? - upitala je kad se njegova supruga opet poela pribliavati, i dalje drei ruke prekriene. - elim da se upozna s Guizacima. Sad su bili Guizaci. Nije im u lice rekla Gobblehook. - Chancey je u staji - rekla je gda Shortlev. - Nema on vremena leat u grmlju ko oni tamo crnci. Njezin pogled najprije je okrznuo tjemena raseljenih, a onda se lagano okrenuo prema dolje, ba kao kad kanjac klizi u zraku i onda se obrui da bi se spustio na leinu. Stala je podalje kako joj mukarac ne bi mogao poljubiti ruku. Pogledao je ravno u nju svojim sitnim zelenim oima i iroko joj se na smijeio s jedne strane bezubim ustima. Gda Shortlev, bez osmijeha na licu, svratila je pozornost na djevojicu koja je stajala kraj majke, njiui ramenima tamo-amo. Imala Je

dugaku kosu, spletenu i podignutu u dva konjska repa, i nisi mogao porei da je dijete lijepo, premda ima ime za kukce. Bila je ljepa i od Annie Maude i arah Mae, keri gde Shortlev koje e uskoro napuniti petnaestu i sedamnaestu, ali Annie Maude je ostala niska a arah Mae je bila kiljava. Usporedila je stranskog djeaka sa svojim sinom, H. C.-jem, i tu je H. C. proao daleko bolje. H. C. je bio dvadeseto godinjak majine grade, s naoalama. Sad je iao u biblijsku kolu, a kad je zavri osnovat e upu. Imao je snaan i ugodan glas za napjeve i bio u stanju prodati ba sve. Gda Shortlev pogledala je sveenika i odmah se sjetila da ti ljudi nemaju naprednu vjeru. Tko zna u to sve oni vjeruju, kad nisu reformirali i izbacili sve one bes mislice. Opet joj se pred oima pojavila soba s nagomilanim tjelesima. Sveenik je takoer govorio kao stranac; govorio je engleski, ali kao da mu je grlo puno sijena. Imao je velik nos i elavo etvrtasto lice i glavu. Dok ga je promatrala, njegova velika usta naglo su se otvorila i on se zagledao u neto iza nje, te izustio: - Ooooo - upirui prstom. Gda Shortlev se hitro okrenula. Oko metar iza nje stajao je paun, lagano nakrivljene glave. - Kakva krrrrasna pticcca! - promrmljao je sveenik. - Jo jedna gladna usta vie - rekla je gda Mclntvre, bacivi pogled u pravcu pauna. - A kada hoe podii svoj divni rep? - pitao je sveenik. - Kad mu doe - rekla je. - Imali smo takvih dvadesettrideset na imanju, ali pustila sam da se zatru. Ne volim kad krie usred noi. - Tako su krrrasni - rekao je sveenik. - Repa punog sunaca. W Na prstima se prikrao ptici i zagledao u mjesto gdje su joj na
1 93

leima poinjale sjajne i glatke zlatno-zelene are. Paun je stajao mirno kao daje taj tren siao s nekog suncem okupanog visoja da im svima priredi viziju. Sveenikovo runjikavo crveno lice naginjalo se nad njega blistajui se od zadovoljstva. Usta gde Shortlev kiselo su se ukrivila na stranu. - Perad ko i svaka druga - promrmljala je. Gda Mclntvre podigla je svoje naranaste obrve i znaajno joj pogledom poruila da je starac oito podjetinjio. - No, idemo pokazati Guizacima njihov novi dom - rekla je nestrp ljivo i sve ih opet utjerala u auto. Paun je odetao do dudova stabla iza kojega su se skrivala dva crnca, a sveenik je svratio svoj zaneseni pogled, uao u auto i odvezao raseljene do daare u koju e ih smjestiti. Gda Shortlev je ekala dok auto nije nestao iz vida, a onda je, sve obilazei naokolo, prila dudu i stala na oko tri metra iza dvojice crnaca; bili su to starac koji je drao vjedricu dopola punu hrane za telad i djeak ukaste puti s kratkom glavom nalik na amerikog svisca koju je ugurao u obli pusteni eir. No, no - rekla je ona polako - dosta ste se nagledali. I, to kaete za te ljude? Stari Astor podigao se na noge. - Gledali smo - rekao je kao da to ona nije znala. - Tko su sad pa ti? - Doli su preko mora - rekla je gda Shortlev odmahujui rukom. - To se zove Raseljene osobe. - Raseljene osobe - rekao je. - Ma zamisli. A to to znai? - Znai da sad nisu tamo gdje su se rodili, a nemaju kamo kao da tebe najure odavde i nitko te nee. - Meni se ini da su sad tu - rekao je starac, zamiljenim glasom. - Ako su tu, negdje su. - Nego ta - sloio se onaj drugi. - Tu su sad.

Neloginost crnakog razmiljanja uvijek je ila na ivce gdi Shortlev. - Nisu tamo gdje im je mjesto - rekla je. - Mjesto im je da budu tamo prijeko gdje je sve jo onako kako su oni na vikli. Mi smo ovdje napredniji nego oni tamo. A vama je bolje da se pazite - rekla je ona kimajui. - Takvih ima jo deset milijuna milijardi, a ja sam ula to je rekla gda Mclntvre. - A ta? - pitao je djeak. - Danas nije lako nai namjetenje, bio ti bijel ili crn, ali ja mislim da sam dobro ula to je meni izjavila - rekla je ona pjevuei. -Vi ba sve ujete - primijetio je starac, naginjui se naprijed kao da eli otii, ali neto ga dri. - ula sam kad je rekla: "Sad e se one lijene crnuge uplaiti Boga!" - rekla je gda Shortlev zvonko. Starac se udaljio. - To govori stalno - rekao je. - Ha. Ha. Ba. - Bolje ti je da ode u staju i pomogne g. Shortlevju - rekla je ona onom drugom. - to misli, zato te plaa? - On me i polo van - promumljao je crnac. - Reko je da radim neto drugo. - Onda idi to radi - rekla je ona i ostala stajati dok nije otiao. Onda je ostala tako jo neko vrijeme, obuzeta mislima, a oi su joj gledale u prazno, ravno u paunov rep. On je skoio na drvo i njegov rep sad je visio pred njom, prepun plamteih planeta sa zeleno obrubljenim oima, a u pozadini je svijetlilo sunce, as zlatno, as ukasto-ruiasto. inilo joj se kao da promatra kartu svemira, ali nije toga bila svjesna, ba kao ni komadia neba koji su prodirali kroz mutno zelenilo kronje. Ona je upravo imala unutarnju viziju. Vidjela je deset milijuna Milijardi njih kako nadiru na ovdanja imanja i sebe, velikog

anela s krilima irokima kao kua, kako govori crncima da moraju nai drugi posao. Okrenula se u pravcu staje sanjarei o tome, a lice joj je imalo uznosit i zadovoljan izraz. Prila je staji pod tupim kutom tako da je mogla pogledati kroz vrata prije nego to ugledaju nju. G. Chancev Shortley privrivao je posljednji aparat za munju na veliku crnobijelu tokastu kravu blizu ulaza, sjedei na petama. Na sredini donje usnice prianjao mu je oko centimetar cigarete. Gda Shortley pomno ju je promatrala oko pola sekunde. - Da te vidi ili uje da pui u staji, poludjela bi - rekla je. G. Shortley podigao je temeljito izrovano lice na kojemu se ispod svakog obraza nalazila isprana brazda, a uz obje strane njegovih oljutenih usta usjekle su se dvije dugake raspukline. - A ti e joj rei? - pitao je. - Ima ona i sama nos - rekla je gda Shortley. G. Shortlev, naizgled ne pridajui nikakvo znaenje svome inu, vrkom jezika je podigao ostatak cigarete, uvukao ga u usta, vrsto stisnuo usnice, ustao, izaao van, zadovoljnim po gledom dobro odmjerio enu i ispljunuo opuak koji je jo tinjao na travu. - Ooo, Chancey - rekla je ona - ha ha - i vrhom cipele iskopala rupicu u tlu te zakopala opuak. Trik koji je izveo g. Shortley zapravo je bio njegov nain udvaranja. Kad je pristala biti njegova djevojka, nije donio gitaru da joj svira niti kakvu lijepu sitnicu za nju, nego je sjedio na stubama njezina trijema, posve nijem, oponaajui oduzetog ovjeka kojega su poduprli da popui cigaretu. Kad bi se cigareta dovoljno smanjila, okre nuo bi oi prema njoj, otvorio usta i uvukao opuak, i onda bi ostao sjediti kao da gaje progutao, gledajui je najzaljubljenijin: pogledom koji se moe zamisliti. Ona bi se od toga pomami' 3

i svaki put kad bi to uinio, poeljela bi mu navui eir na oi i izgrliti ga na mrtvo ime. - Pa - rekla je, uavi za njim u staju - doli su Gobblehookovi i ona hoe da se upozna s njima, rekla je: "Gdje je g. Shortley?" - a ja sam rekla: "Nema on vremena..." - Dodaj one utege - rekao je g. Shortley, unuvi natrag kraj krave. - Misli da zna voziti traktor, kad ne zna engleski? - upitala je. - Ne bih ja rekla da e joj se oni isplatiti. Mali zna govoriti, ali izgleda nejako. Oni koji mogu raditi ne znaju govoriti, a oni koji znaju govoriti ne mogu raditi. Isto joj je kao da je uzela jo crnaca. - Ja bi radije uzo crnca - rekao je g. Shortley. - Ona kae da ima takvih jo deset milijuna, tih Raseljenih osoba, kae da joj onaj sveenik moe dovesti takvih kolko god eli. - Bolje joj je da se prestane petljati s tim sveenikom - rekao je g. Shortlev. - Ne izgleda ba bistro - rekla je gda Shortley. - Nekako je blesav. - Nee meni rimski papa govoriti kako da muzem krave rekao je g. Shortley. - Nisu oni Talijanci, nego Poljaci - rekla je. - Iz Poljske, ono gdje su naslagali ona tjelesa. Sjea se onih tjelesina? - Nee oni ovdje izdrati due od tri tjedna - rekao je g. Shortley.

Tri tjedna kasnije gda Mclntyre i gda Shortley odvezle su se do najdaljeg polja s trskom da vide kako e g. Guizac prikljuiti

silokombajn, novi stroj koji je gda Mclntvre ba nedavno kupila jer, kazala je, sad prvi put ima nekoga tko zna raditi s njim. G. Guizac znao je voziti traktor, upravljati rotacijskom balirkom silokombajnom, kombajnom, Letzovim mlinom, te svim drugim strojevima na imanju. Bio je vjet mehaniar, tesar i zidar. Bio je okretan i poduzetan. Gda Mclntvre je rekla da e joj on utedjeti dvadeset dolara na mjesec samo na trokove raznih popravaka. Rekla je da joj je to to ga je uzela najpa metniji potez u ivotu. Znao je raditi s aparatima za munju i bio besprijekorno ist. Nije puio. Parkirala je automobil ukraj polja s trskom pa su izale. Sulk, mladi crnac, upravo je kvaio prikolicu za silokombajn, a g. Guizac kvaio je silokombajn za traktor. Zavrio je prvi i od gurnuo malog crnca u stranu, te sam prikvaio prikolicu za kombajn, zajapureno i ljutito gestikulirajui kad bi mu zatrebao eki ili odvija. Njemu je sve bilo presporo. Od crnaca gaje hvatala nervoza. Proli tjedan u vrijeme ruka naiao je na Sulka kako se s jutenom vreom unja u obor s mladim puricama. Gledao ga je kako odabire puricu odgovarajue veliine za peenje, koju je zatim gurnuo u vreu i skrio pod kaput. Zatim ga je pratio iza staje, zaskoio, odvukao gdi Mclntvre na stranja vrata i odglumio joj cijeli prizor, dok je crnac mumljao i gunao i rekao neka ga Bog dragi ubije ako je htio ukrasti puricu, samo ju je nosio da joj stavi malo crne paste za cipele na glavu jer ima boginje. Neka ga dragi Bog ubije ako to nije istina, tako mu Isusa. Gda Mclntvre rekla mu je da vrati puricu, a onda je dugo objanjavala Poljaku da svi crnci hoe ukrasti. Napokon je morala pozvati Rudolpha i rei mu na engleskom i rekla

mu je neka to kae ocu na poljskom, a g. Guizac otiao je za panjena, razoarana lica. Gda Shortlev stajala je sa strane i nadala se da e neto poi no zlu sa strojem za silau, ali nije. Svi pokreti g. Guizaca bili su hitri i toni. Skoio je na traktor poput majmuna i uvezao veliki naranasti silokombajn u trsku; i zaas je silaa u zelenome mlazu poela iz cijevi ikljati u prikolicu. Drmusajui se, odvezao se niz brazdu i nestao s vidika, a buka je oslabila u daljini. Gda Mclntvre zadovoljno je uzdahnula. - Napokon - rekla je - imam nekoga na koga se mogu osloniti. Tolike godine gubim vrijeme s traljavim ljudima. Traljavcima. Bijednom bije lom sirotinjom i crncima - promrmljala je. - Svi su me izmuzli. Prije vas imala sam Ringfielde i Collinse i Jarrelle i Perkinse i Pinkinse i Herrine i Bog zna koga sve ne, i nije bilo jednih da su otili odavde a da nisu odnijeli neto to im nije pripadalo. Nijednih! Ga Shortlev mogla je mirno sluati sve to jer je znala da, kad bi ga Mclntvre nju smatrala bijednom sirotinjom i fukarom, onda ne bi zajedno razgovarale o fukari. Nijedna od njih dvije nije trpjela fukaru. Gda Mclntvre nastavila je s mono logom koji je gda Shortlev ve mnogo puta ula. - Upravljam ovim imanjem ve trideset godina - rekla je, namrteno se zagledavi u daljinu preko polja - i uvijek sam se muila i snalazila. Ljudi misle da ja imam novca na bacanje. A ja moram plaati poreze. Moram uplaivati osiguranje. Pa trokovi po pravaka. Pa hrana. - Sve joj se skupilo i sad je stajala nadimajui prsa i ruicama vrsto stiui laktove. - Otkako je umro sudac ~ rekla je - jedva sam uspijevala sastaviti kraj s krajem, a svi mi neto odnesu kad odu. Crnci nee otii - oni ostanu i kradu.

Crnac misli da je bogat svatko onaj od koga moe krasti, a ta bijela fukara misli da je bogat svatko onaj tko moe uzeti u najam bijednike kao to su oni. A ja imam samo ovo malo zemlje na kojoj stojim! Ti uzima i otputa, pomislila je gda Shortlev, ali nije uvijek govorila ono to misli. Stajala je sa strane i pustila gdu Mclntyre da izgovori sve do kraja, ali ovaj put kraj je bio drukiji. - Ali sad sam napokon spaena! - rekla je gda Mclntvre. - Dok jednom ne smrkne, drugom nee svanuti! Taj tamo ovjek rekla je i pokazala u pravcu u kojem je nestala Raseljena osoba - on mora raditi! On hoe raditi! - okrenula je prema gdi Shortlev svoje vedro, izborano lice. - Taj ovjek, on je moj spas! - rekla je. Gda Shortlev pogledala je ravno pred sebe kao da je njezin pogled mogao prodrijeti kroz trsku i brdo i probiti se na drugu stranu. - Ja bih sumnjala u spas koji mi poalje vrag - rekla je polako i nezainteresirano. - A to ti sad pa to znai? - pitala je gda Mclntvre, otro je pogledavi. Gda Shortlev je kimnula glavom, ali nije htjela rei nita vie. Prava je istina bila da nije imala to rei, jer ta ju je slutnja spopala tek u tom trenutku. Nikad nije previe razmiljala o vragu, jer je smatrala kako je vjera poglavito za ljude koji nemaju mozga da izbjegavaju zlo bez nje. Za ljude kao to je ona, ljude s priroenom bistrinom, to je tek drutveno okup ljanje na kojemu moe malo i zapjevati; ali da je ikad o tom e bolje razmislila, zakljuila bi da je vrag glava, a Bog sljedbenik Otkako su doli ovi raseljeni bila je prisiljena razmiljati o mno go emu novom.

- Znam to je Sledgewig kazala Annie Maude - rekla je, a kad gda Mclntvre namjerno nije pitala to, nego se sagnula i odlomila granicu mirisnog lovora, nastavila je tonom koji je sugerirao da to jo nije sve - da njih etvero nee jo dugo moi ivjeti od sedamdeset dolara mjeseno. - On je zasluio da mu dam poviicu - rekla je gda Mclntvre. - On mi tedi novac. To je bilo kao da je rekla kako joj Chancev nikad nije utedio nita. Chancev je svako jutro ustajao u etiri da joj pomuze krave, po zimskom vjetru i ljetnim vruinama, i tako ve dvije godine. Nikad nikoga nije imala due nego njih. I to im je hvala: sad ovako izokola govori da joj oni nita nisu utedjeli. - Je li g. Shortlevju danas bolje? - pitala je gda Mclntvre. Ga Shortlev je pomislila kako je ve krajnje vrijeme da to pita. G. Shortlev ve je dva dana bio u krevetu zbog napadaja. G. Guizac ga je zamijenio u mljekarnici uza svoj posao. - Ne, nije - rekla je. - Doktor je rekao da je premoren. - Ako je g. Shortlev premoren - rekla je gda Mclntvre onda sigurno ima jo jedan posao sa strane. - Pogledala je gdu Shortlev gotovo sklopljenim oima, kao da pregleda dno kante za mlijeko. Gda Shortlev nije rekla ni rijei, ali njezina je mrana slutnja rasla poput crnog olujnog oblaka. Istina je bila da je g. Shortlev imao drugi posao sa strane i da se u slobodnoj zemlji to gde Mclntvre nimalo ne tie. G. Shortlev pravio je viski. Na naj udaljenijem kraju imanja imao je malenu pecaru, istina, na zemlji gde Mclntvre, ali ona tu zemlju ionako ne obraduje, to je zaputena zemlja koja nikom ne koristi. G. Shortlev nije Zazirao od posla. Ustajao je u etiri ujutro i muzao njezine krave, a u podne, kad se trebao odmarati, odlazio bi do svoje

pecare. Ne bi svaki ovjek toliko radio. Crnci su znali za njegovu pecaru, ali i on je znao za njihove, pa izmeu njih nikad nije bilo neugodnosti. Ali sad kad su na imanje doli stranci, koji samo gledaju bez imalo razumijevanja, ljudi koji su doli odan de gdje je stalno rat, gdje religija jo nije reformirana - s takvim ljudima ovjek mora stalno biti na oprezu. Ona je smatrala da takve treba zakonom zabraniti. Nema razloga da ne ostanu tamo prijeko i ne zamijene ljude ubijene u tim njihovim rato vima i klanjima. - tovie - rekla je naglo - Sledgewig je rekla da e njezin tata im malo utedi kupiti polovni auto. A kad si nabave po lovni auto, otii e od vas. - Ne mogu mu platiti toliko da bi jo i tedio - rekla je gda Mclntvre. - Za to se ne brinem. Naravno - rekla je onda - ako g. Shortlev oboli, morala bih stalno zaposliti g. Guizaca u mljekarnici, pa bih mu morala plaati vie. On ne pui - rekla je, a to je bilo peti put toga tjedna da je to spomenula. - Nema tog ovjeka - naglasila je gda Shortlev - koji radi kao Chancev, niti je tako lake ruke s kravom, niti je vei kr anin. - Prekriila je ruke i pogled joj je prodro u daljinu. um traktora i silokombajna postao je sve jai i g. Guizac pojavio se s druge strane reda. - to se ne moe za sve rei - promrmljala je. Pitala se bi li Poljak, da nade Chancevjevu pecaru, znao to je to. S tim ljudima problem je to to nikad ne moe znati to znaju. Svaki put kad se g. Guizac nasmijeio, u glavi gde Shortlev rasprostrla se Europa, tajanstvena i zlokobna, pokusna postaja avla. Traktor, silokombajn, prikolica, sve je prolo pred njima uz veliki tropot, tutnjavu i kripu. - Zamisli samo koliko bi to

trajalo da su radili ljudi i mazge - povikala je gda Mclntvre. /^ko ovako nastavi, porezat emo cijelo polje u dva dana. - Moda - promrmljala je gda Shortlev - ako se ne dogodi neka strana nesrea. - Pomislila je kako su zbog traktora mazge postale beskorisne. Danas vie ne moe prodati mazgu. A idui e tako otpasti, podsjetila se ona, crnci. Popodne je objasnila Astoru i Sulku to e im se dogoditi; bili su u staji za krave i punili razbaciva gnojiva. Sjela je kraj gromade soli u malu spremnicu, s trbuhom u krilu i rukama povrh njega. - Svima vama crncima bolje je da se pazite rekla je. - Znate koliko danas moe dobiti za mazgu. - Nita, ba nita - rekao je starac - ni kolko je crno pod noktom. - A prije traktora - rekla je - bila je mazga. A prije Raseljene osobe bio je crnac. Doi e vrijeme - rekla je proroki - kad nitko vie nee trebati crnca. Starac se pristojno nasmijao. - Da, ba - rekao je. - Ha ha. Djeak nije rekao nita. Samo je namrgoeno gledao, ali kad je otila u kuu, rekao je: - Trbonja se ponaa ko da sve . zna. - Pusti je - rekao je starac - nee se s tobom nitko tui za tvoju bijedu. Nije ispriala g. Shortlevju o svojim strahovima u vezi s pe carom sve dok se nije vratio na posao u mljekarnicu. A onda jedne noi kad su bili u krevetu rekla je: - Taj ovjek njuka okolo. G. Shortlev prekriio je ruke na koatim prsima pretva rajui se da je mrtvac. - Njuka - nastavila je ona i otro ga koljenom udarila u slabinu. - Tko moe rei to oni znaju a to ne znaju? Tko

moe rei da ne bi otiao ravno k njoj kad bi je naao? Kako zna da u Europi ne prave rakiju? Voze traktore. Imaju sve te strojeve. Odgovori mi. - Nemoj me sad i ti muiti. - rekao je g. Shortlev. - Krepan sam. - To su te njegove stranske okice - promumljala je. -1 kako samo zna slegnuti ramenima. - Podigla je ramena i nekoliko puta slegnula. - to on ima slijegati ramenima? - pitala je. - Da su svi krepani kao ja, ne bi bilo problema - rekao je g. Shortlev. - Taj sveenik - promrmljala je i na minutu zautjela. Onda je rekla: - U Europi sigurno prave rakiju na neki drugi nain, ali sigurno znaju sve naine. Pokvareni su do sri. Nikad nisu napredovali, niti se reformirali. Imaju istu vjeru kao prije tisuu godina. A to moe biti samo zbog vraga. Stalno neto ratuju. Svaaju se. I onda nas uvuku. Nisu li nas ve dvaput u to uvukli, a mi smo budale pa idemo i smirujemo ih a onda oni dou ovamo i unjaju se i nadu ti pecaru i odu ravno k njoj. I jo nikad ne zna kad e joj poljubiti ruku. Slua li ti mene? - Ne - rekao je g. Shortlev. - A jo u ti neto rei - rekla je. - Ne bi mene nita udilo da on zna sve to kae, bilo engleski ili ne. - Ja ne znam nijedan drugi jezik - promrmljao je g. Shortley. - Ja neto sumnjam - rekla je ona - da ubrzo ovdje nee vie biti crnaca. A evo to u ti rei. Radije bih da su mi tu crnci nego ti Poljaci. I jo u ti rei, ja u se idui put zauzeti za crnce. Kad je Gobblehook tek doao, sjea se kako se rukovao s njima, kao da za njega nema razlike, kao daje crn ko i oni, ali kad je naao Sulka da krade purice, odmah joj je rekao. Ja sam znala da on krade purice. Mogla sam joj i ja rei.

G. Shortlev disao je lagano kao da je zaspao. - Crnac ne zna tko mu je prijatelj - rekla je. - A jo u ti neto rei. Sledgewig mi lae im stigne. Sledgewig kae da su u Poljskoj ivjeli u kui od opeke i jedne noi doao je neki ovjek i rekao im da odu prije zore. Ti vjeruje da su ivjeli u kui od opeke? - Pusu se - rekla je ona. - Samo se pusu. Meni je dobra i drvena kua. Chancev, - rekla je - okreni se na ovu stranu. Ne bi mi bilo drago da crnce tako prevare i najure. Ja jako alim crnce i sirotinju. Zar ih nisam uvijek alila? - upitala je. Kaem, zar nisam oduvijek bila prijatelj crncima i sirotinji? - Kada doe vrijeme - rekla je - ja u se zauzeti za crnce pa da vidimo. Nee meni taj sveenik istjerati sve crnce.

Gda Mcintvre kupila je novu drljau i traktor s hidraulikom poteznicom jer, rekla je, sad prvi put ima nekoga tko zna sa strojevima. Ona i gda Shortlev odvezle su se do stranjeg polja da pregledaju kako je izdrljao zemlju prethodni dan. - Krasno je to napravio! - rekla je gda Mcintvre, promatrajui crvenu ustalasanu zemlju. Gda Mcintvre promijenila se otkako je za nju radio Raseljeni, a gda Shortlev pomno je pratila tu promjenu: poela se ponaati kao netko tko se tajno obogatio i nije se vie po vjeravala gdi Shortlev kao nekada. Gda Shortlev slutila je da iza te promjene stoji onaj sveenik. Takvi su bili vrlo slatkorjeivi. Najprije e je namamiti u svoju Crkvu, a onda e joj zavui ruku u lisnicu. Pa, pomislila je gda Shortlev, ako je tako glupa, neka joj! I gda Shortlev imala je tajnu. Znala je za neto to radi Raseljena osoba, a to bi gdu Mcintvre pogodilo kao grom.

- Ja jo mislim da on nee dovijeka raditi za sedamdeset dolara mjeseno - promrmljala je. Tajnu je kanila sauvati sa sebe i g. Shortlevja. - Pa - rekla je gda Mclntvre - moda u se morati rijeiti nekih drugih radnika pa da ga mogu vie plaati. Gda Shortlev kimanjem je pokazala da to ve netko vrijeme nasluuje. - Ne kaem da crnci nisu to zasluili - rekla je. - Ali oni rade kako najbolje znaju. Crncu uvijek moe rei to da radi i onda stane i eka dok to ne uradi. - To je govorio i sudac - rekla je gda Mclntvre i pogledala je s odobravanjem. Sudac je bio njezin prvi mu, onaj koji joj je ostavio imanje. Gda Shortlev je ula da se udala za njega kad joj je bilo trideset a njemu sedamdeset i pet, mislei da e se obogatiti im on umre, ali stari je bio podlac i kad su se poslije njegove smrti sveli svi rauni na imanju, otkrilo se da nije imao ni novia. Ostavio joj je samo tih pedeset rali i kuu. Ali ona je o njemu uvijek govorila s potovanjem i citirala njegove izre ke, kao naprimjer: "Dok jednome ne smrkne, drugom nee svanuti" i "Bolji je vrag koga pozna nego vrag kojega ne pozna." - Meutim - dometnula je gda Shortlev - bolji je vrag koga pozna nego vrag kojega ne pozna - na to se morala okrenuti da gda Mclntvre ne vidi kako se smijei. Otkrila je to Raseljena osoba kani preko starog Astora, i to nije rekla nikome osim gShortlevju. G. Shortlev nato se uspravio u krevetu kao Lazar u grobu. - Ma nije valjda! - rekao je. - Tako je - rekla je ona. - Ma nije! - rekao je g. Shortlev. - Jest - rekla je ona.

G. Shortlev sruio se na leda kao klada. - Poljaci bolje i ne znaju - rekla je gda Shortlev. - Ja mislim da ga to nagovara onaj sveenik. Ja kaem da je taj sveenik kriv za sve. Sveenik je esto dolazio u posjet Guizacima, a uvijek bi svratio i gdi Mclntvre, pa bi se proetali po imanju i ona bi mu pokazala kako sve napreduje i sluala ga kako klepee. Gdi Shortlev najednom je sinulo da je on nagovara neka dovede jo jednu poljsku obitelj na imanje. A kad ih bude dvije, onda se nee govoriti nita osim poljskog! Crnci e otii, a ona i g. Shortlev imat e dvije obitelji protiv sebe! Poela je zamiljati taj rat rijeima, vizualizirati poljske i engleske rijei kako se sukobljavaju, nadiru, ne reenice, samo rijei, bleb bleb bleb, kako srljaju u visine i krie i nadiru i onda se grabe. Vidjela je poljske rijei, prljave i sveznajue i nereformirane, kako se na bacuju blatom na iste engleske rijei dok sve nije postalo jednako prljavo. Vidjela ih je sve nagomilane u sobici, sve mrtve prljave rijei, i njihove i njezine, nagomilane kao mrtva tjelesa u filmskom urnalu. - Boe, spasi me! - povikala je ona u sebi - od smrdljive sile Sotonine! - Od toga je dana poela itati Bibliju s novom pozornou. Zurila je u Otkrivenje i poela citirati iz Prorokih knjiga, a nedugo zatim poela je dublje shvaati bit vlastita ivota. Postalo joj je jasno da je znaenje svijeta unaprijed isplaniran misterij i nije je iznenadila slutnja da ona sama u tom planu ima znaajnu ulogu, jer je jaka. Uvidjela je da je Svemogui Gospodin Bog stvorio jake ljude kako bi uinili ono to se mora i osjeala je da e biti spremna kad bude pozvana. Sad je osjeala da je njezina zadaa motriti sveenika.

Njegovi posjeti sve su je vie iritirali. Prilikom posljednjega skupljao je pera sa zemlje. Naao je dva paunova pera, etiripet pureih i jedno staro smee kokoje, i odnio ih sa sobom kao buket. Takvo izmotavanje nije nimalo zavaralo gdu Shortley. Eto to on hoe: dovesti horde stranaca na imanja koja nisu njihova, da izazivaju neslogu, protjeraju crnce, da dovedu kurvu babilonsku medu pravednike! Kad god bi doao na ima nje, ona se sakrila iza neega i motrila dok ne bi otiao. Jedne nedjelje popodne doivjela je viziju. Otila je utjerati krave umjesto g. Shortlevja kojega je boljelo koljeno, i polako je hodala preko panjaka prekrienih ruku, oiju uprtih u da leke niske oblake koji su izgledali kao redovi bijele ribe naplavljene na veliku plavu plau. Nakon jednog uspona zastala je da se ispue, jer trebalo je nositi toliki teret, a ona nije vie bila mlada kao nekada. Katkad bi zaula svoje srce, poput djeje pesti, kako se stiska i oputa u njezinim grudima, a kad bi to osjetila, misli bi joj potpuno stale i tad bi hodala uokolo kao velika ljutura same sebe, kreui se bez povoda; ali ovaj je uspon svladala a da nije ni pokleknula i sad je zastala na vrhu, zadovoljna samom sobom. Dok je gledala, nebo se odjednom razmaknulo poput zastora na pozornici i pred njom se pojavio divovski lik. Bio je boje sunca u rano popodne, bijelo-zlatan. Nije imao definiran oblik, ali svud oko njega vrtjeli su se vatreni kotai s jarosnim crnim oima. Nije mogla odrediti kree li se lik unaprijed ili unatrag zbog njegova prevelikog sjaja. Zatvorila je oi kako bi ga pogledala i on je postao krvavo crven, a kotai su pobijelili. Vrlo zvonak glas izgovorio je jednu jedinu rije: "Proroanstvo!" Stajala je tako, blago teturajui ali jo na nogama; oi su joj bile vrsto sklopljene, ake stisnute a slamnati eir nabijen

duboko na elo. - Djeca pokvarenih nacija bit e poklana rekla je glasno. - Noge e biti ondje gdje trebaju biti ruke, stopala prema licu, uho na dlanu ruke. Tko e ostati itav? Tko e ostati itav? Tko? Ubrzo je otvorila oi. Nebo je bilo puno bijelih riba lijeno noenih nekom nevidljivom strujom a komadii sunca, potopljena neto dalje od njih, s vremena na vrijeme bi se po javljivali kao da ih voda nosi u suprotnom smjeru. Drveno je koraala nogu pred nogu dok nije prela panjak i stigla do dvorita. Prola je kroza staju kao omamljena i ne obrativi se g. Shortlevju. Nastavila je dalje niz puteljak dok nije ugledala sveenikov auto parkiran ispred kue gde Mclntvre. - Evo ga opet - promrmljala je. - Doao je da nam donese propast. Gda Mclntvre i sveenik etali su po dvoritu. Kako se ne bi srela s njima, skrenula je nalijevo i ula u spremite za stonu hranu, kuicu od dasaka s jedne strane natrpanu vreama sto ne hrane s cvjetnim uzorkom. U jednom kutu bile su prosute ljuture kamenica a na zidu je visjelo nekoliko prljavih starih kalendara koji su reklamirali hranu za telad i raznorazne tvornike ljekarije. Na jednome je bio bradati gospodin u geroku koji je u ruci imao neku bocu, a pod nogama mu je bio natpis: "Moja probava opet je redovita zahvaljujui ovom sjaj nom izumu!" Gda Shortlev uvijek se osjeala bliskom tome ovjeku, kao da je on neka ugledna osoba koju poznaje, ali sada nije mogla misliti ni na to drugo osim na opasnu sveenikovu nazonost. Smjestila se kraj pukotine izmeu dvije daske odakle je mogla motriti kako on i gda Mclntvre lagano eu prema leglu purica, smjetenom odmah ispred spremnice za hranu.

- Ooooo - rekao je on kad su prili leglu. - Male pipke! Zastao je i povirio kroz icu. Usta gde Shortlev su se ukrivila. - Mislite li da Guizaci ele otii od mene? - pitala je gda Mclntvre. - Mislite da e otii u Chicago ili neko takvo mjesto? - Ma zato bi otili? - pitao je sveenik, maui prstom pred puricom; gotovo je oslonio svoj veliki nos na icu. - Zbog novca - rekla je gda Mclntvre. - Ooooo, pa dajte im onda vie - rekao je on ravnoduno. Moraju od neeg ivjeti. - Slaem se - promrmljala je gda Mclntvre. - To znai da u morati otpustiti neke druge. - Kako ste zadovoljni sa Shorrrrtlevjima? - upitao je on, obraajui vie pozornosti puricama nego njoj. - Proli mjesec pet puta sam nala g. Shortlevja kako pui u staji - rekla je gda Mclntvre. - Pet puta. - A jesu li vam crrrnci bolji? - Oni se samo izleavaju i kradu i stalno ih mora motriti rekla je. - Ccc, ccc - rekao je on. - Kome ete onda dati otkaz? - Odluila sam sutra dati g. Shortlevju otkazni rok od mjesec dana - rekla je gda Mclntvre. Sveenik jedva da ju je uo, toliko je bio zaokupljen lamatajui prstom kroz icu. Gda Shortlev je sjela na otvorenu vreu stonog brana uz mukli udar tako da se oko nje namah stvorio oblak krmene praine. Nala se licem u lice s gospo dinom s kalendara na suprotnom zidu koji je pokazivao svoj sjajan izum, ali nije ga vidjela. Gledala je pred sebe kao da ne vidi ama ba nita. A onda je ustala i potrala svojoj kui. Lice joj je bilo gotovo vulkanski crveno.

Otvorila je sve ladice i ispod kreveta izvukla kutije i stare ofucane kovege. Poela je prazniti ladice u kutije, ne zastajui, ne skinuvi sunani eir s glave. I djevojkama je naloila to isto. Kad je stigao g. Shortlev, nije ga ni pogledala; samo je jednom rukom uprla u njega dok je drugom pakirala. - Dovezi auto do stranjih vrata - rekla je. - Nee ti ekati da te netko otpusti! G. Shortlev nikad u ivotu nije posumnjao u njezino sve znanje. U pola sekunde uvidio je cijelu situaciju i tek, kiselo se namrgodivi, odstupio kroz vrata i otiao dovesti automobil otraga. Privezali su dva eljezna kreveta za krov auta i dva stolca za ljuljanje unutar okvira kreveta, a dva madraca smotali su izme u stolaca. Povrh toga privezali su sanduk s piliima. Unutra njost auta natovarili su starim kovezima i kutijama, ostavivi malo prostora za Annie Maude i arah Mae. Trebalo im je cijelo popodne i pola noi da sve dovre, ali gda Shortlev vrsto je odluila da e otii prije etiri ujutro, i da g. Shortlev ovdje vie nee privrstiti nijedan aparat za munju. Dok je radila, njezino lice sve je vrijeme brzo mijenjalo boje od crvene do bijele i obratno. Tik pred zoru, kad je poela sipiti kia, bili su spremni za polazak. Svi su uli u auto i stisnuli se izmeu kutija, zaveljaja i smotane posteljine. etvrtasti crni automobil odvezao se kri pei vie nego obino kao da prosvjeduje zbog tolikog tereta. Otraga su dvije visoke koate utokose djevojke sjedile na gomili kutija, a negdje pod dekama bilo je i tene bigla i maka s dva maia. Auto se kretao polako, poput pretovarene arke koja proputa, sve dalje i dalje od njihove daare i kraj bijele kue u kojoj je vrsto spavala gda Mclntvre - i ne sanjajui da

toga jutra g. Shortlev nee pomusti njezine krave - te kraj daare Poljaka na vrhu brda i niz cestu do kapije gdje su koraala dva crnca, jedan za drugim, koji su poli pomoi s munjom. Pogledali su ravno u auto i njegove putnike, ali ak i kad su im mutni uti farovi osvijetlili lica, pristojno su se pretvarali da ne vide nita, ili bar kao da onome to vide ne pridaju nikakvo znaenje. Natovareni auto u jutarnjem polusvjetlu isto je tako mogao proi kraj magle. Nastavili su kroiti cestom istim rav nomjernim korakom ne osvrui se. Tamnouto sunce poelo se uspinjati na nebu iste glatkosive boje kao glavna cesta. Polja su se prostirala u daljinu, kruta i obrasla korovom, s obje strane. - Kamo idemo? - upitao je g. Shortlev prvi put. Gda Shortlev sjedila je s jednom nogom na zapakiranoj kutiji, a koljeno joj je upiralo u trbuh. Lakat g. Shortlevja bio joj je gotovo pod nosom, a boso lijevo stopalo Sare Mae strilo je preko prednjeg sjedala dodirujui njezino uho. - Kamo idemo? - ponovio je g. Shortlev, a kad opet nije odgovorila, okrenuo se i pogledao je. Jarosna vrelina kao da je polako i temeljito pritjecala u nje zino lice, kao da sada navire i skuplja se za posljednji napadaj. Sjedila je vrlo uspravno unato tome to joj je jedna noga bila skvrena pod njom a koljeno gotovo upereno u vrat, ali u njezinim ledenoplavim oima primjeivao se neobian nedos tatak sjaja. Doimale su se kao da sada umjesto prema van gle daju u njezinu nutrinu. Najednom je zgrabila lakat g. Shortlevja i stopalo Sare Mae i poela ih vui kao da eli privrstiti ta dva dodatna ekstremiteta na svoje tijelo. G. Shortlev je poeo psovati i brzo zaustavio auto, a arah Mae vikala joj je da prestane, ali inilo se da je gda Shortlev

nakanila odjednom presloiti cijeli auto. Udarala je naprijed i otraga, privlaei k sebi sve ega bi se dokopala: glavu g. Short levja, nogu Sare Mae, maku, smotak bijele posteljine, svoje krupno mjesecoliko koljeno; a onda se najednom njezino mahnito lice opustilo i poprimilo zapanjeni izraz, a stisak nje zinih ruku popustio. Jedno njezino oko primaknulo se dru gome i tiho se sklopilo, a onda se umirila. Dvije djevojke, koje nisu znale to joj je, poele su govoriti: - Kamo idemo, mama? Kamo idemo? - Mislile su da se ali i da njihov otac, koji se zagledao ravno u nju, oponaa mrtvaca. Nisu znale daje doivjela neopisivo iskustvo niti daje prognana sa svega to joj pripada. Plaila ih je glatkosiva cesta pred njima pa su sve glasnije i glasnije ponavljale: - Kamo idemo, mama? Kamo idemo? - dok je njihova majka, krupnog tijela nepo mino oslonjenog na sjedalo, oiju poput plavo obojena stakla, naizgled prvi put promatrala golema prostranstva svoje prave domovine.

II - Pa - rekla je gda Mclntvre starom crncu - snai emo se i bez njih. Dosta smo takvih ve doekali i ispratili - i crnih i bijelih. - Stajala je u staji za telad dok ju je on istio, drei u ruci grablje, i s vremena na vrijeme bi iz nekog kuta izvukla klip kukuruza ili mu ukazala na raskvaeno mjesto koje je pres koio. Kad je otkrila da su Shortlevji otili, razveselila se jer je to znailo da im nee morati uruiti otkaz. Njezini najamni radnici uvijek su je naputali - jer to su bili takvi ljudi. Od svih obitelji koje je imala, Shortlevji su bili najbolji, ako ne rauna Raseljenu osobu. Nisu bili obina fukara; gda Shortlev

" - bila je dobra ena, ona e joj nedostajati, ali kao to je sudac znao rei, ne moe imati i ovce i novce, a ona je bila zadovoljna R. O.-om. - Dosta smo takvih ve doekali i ispratili - ponovila je zadovoljno. - A ja i vi - rekao je starac, saginjui se da podvue motiku ispod jasli za hranu - mi smo jo tu. Ona je u njegovu tonu ula tono ono to je htio da uje. Zrake sunca padale su iz napuknutog stropa preko njegovih leda i presijecale ga na tri tono odijeljena dijela. Gledala je njegove dugake ake koje su vrsto stiskale motiku i njegov grbav staraki profil. Ti si moda bio tu prije mene, rekla je ona u sebi, ali bogme je vea vjerojatnost da u ja biti tu kad tebe vie ne bude. - Pola ivota gubim vrijeme s ljudima koji nita ne vrijede - rekla je strogim glasom - ali sad mi je toga dosta. - Bili crni ili bijeli - rekao je on - svi su isti. - Dosta mi je - ponovila je ona i ustro povukla oko vrata svoju tamnu kutu koju je prebacila preko ramena kao pelerinu. Na glavi je imala crni slamnati eir iroka oboda koji je prije dvadeset godina platila dvadeset dolara, a sad ga je koristila za zatitu od sunca. - Novac je korijen svega zla - rekla je. - Sudac je to govorio svaki dan. Govorio je da on osuuje novac. Rekao je da ste vi crnci tako drski zato to je previe novca u optjecaju. Stari crnac poznavao je suca. - Sudac je govorio da ezne za danom kad e biti tolko siromaan da nee moi platit crnca da radi - rekao je. - Reko je da kad doe taj dan, svijet e opet stat na svoje noge. Nagnula se prema naprijed s rukama na bokovima i isturivi vrat rekla: - E pa ovdje je taj dan jako blizu, i ja vam kaem svima do jednog: bolje pazite to radite. Ja vie neu trpjeti budalatine. Sad imam nekoga tko mora raditi! Starac je znao kad moe odgovoriti, a kad ne. Naposljetku je rekao: - Takve smo doekali i ispratili. - Ali Shortlevji nisu bili najgori - rekla je. - Dobro se sjeam onih Garrita. - Oni su bili prije onih Collinsa - rekao je on. - Ne, nego prije Ringfielda. - Boe dragi, oni Ringfieldi! - promrmljao je. - Takvi nee raditi - rekla je ona. - Takve smo doekali i ispratili - rekao je kao da je to refren. -Ali nikad jo nismo imali ovakve - rekao je, podiui se dok se nije naao lice u lice s njom - kao to imamo sad. - Bio je boje cimeta, a oi su mi bile tako zamuene od starosti da se inilo kako su premreene pauinom. Netremice se zagledala u njega i nije skrenula pogled sve dok se on, sputajui ruke na motici, nije opet sagnuo i razvukao hrpu strugotina uz take. Ona je ukoeno rekla: - On opere tu staju za onoliko vremena koliko je g. Shortlevju trebalo da se odlui hoe li je prati. - On je iz Poljaka - promrmljao je starac. - Iz Poljske. - U Poljaku nije ko tu - rekao je. - Oni drukije rade. Poeo je neto nerazumljivo mumljati. - to to govori? - rekla je on. - Ako ima neto rei za njega, reci jasno i glasno. Zanijemio je i oprezno savijajui koljena poeo vui grabIjama uz dno korita.

- Ako zna da je uinio neto to nije trebao, oekujem da me obavijesti - rekla je ona. - Nije da je trebo il nije trebo - promrmljao je. - Nego to nitko drugi ne radi. - Nema ti nita protiv njega - rekla je ona kratko - i on ostaje. - Samo kaem, nismo jo takvog imali - promumljao je on i pristojno se nasmijao. -Vremena se mijenjaju- rekla je ona. - Zna li to se dogaa sa svijetom? Buja na sve strane. Ljudi je previe pa e preivjeti samo oni pametni, okretni, poduzetni. - Rijei "pametni" "ok retni" i "poduzetni" naglasila je tapanjem po dlanu. Kroz otvor na daari vidjela je kako dalje niz puteljak Raseljena osoba stoji na otvorenim vratima staje sa zelenom cijevi za polijeva nje. Njegova figura odisala je stanovitom ukoenou zbog koje joj se inilo da mu uvijek mora pristupiti polagano, ak i u mislima. Donijela je zakljuak da je to zato to ne moe lako razgovarati s njim. Kad god bi mu ita govorila, zatekla bi se kako vie i pretjerano kima glavom, i osjetila bi kako je kraj najblie staje promatra jedan od crnaca. - Ne, kaem ti! - rekla je, sjedajui na jedne od jasli i prekriivi ruke - odluila sam da mi je dosta traljavih ljudi za cijeli ivot, i neu provesti svoje posljednje godine gubei vrije me sa Shortlevjima i Ringfieldima i Collinsima kad je svijet pun ljudi koji moraju raditi. - Kako to da ih tolko ima vika? - pitao je on. - Ljudi su sebini - rekla je ona. - Raaju previe djece. To vie nema smisla. Maio se za ruke na takama i krenuo unatrag kroz vrata, no onda je zastao, napola na suncu, napola u hladovini, i stao

tako muljajui neto po ustima kao da je zaboravio u kojem je smjeru htio poi. - Vi crnci nikako ne shvaate - rekla je ona - da jedino ja ovdje drim sve na okupu. Ako vi ne radite, ja neu zaraditi i neu vam moi platiti. Svi vi ovisite o meni, a svejedno se svi do zadnjega ponaate kao da je obratno. Na njegovu licu nije se moglo proitati je li je uo. Naposljetku je izgurao take. - Sudac je govorio da je bolji vrag kojeg pozna nego vrag kojega ne pozna - promrmljao je razgovijetno, okrenuo se i odgurao take. Ustala je i krenula za njim, a usred ela najednom joj se pojavila duboka vertikalna udubina, odmah ispod njezinih crvenih iki. - Sudac je ovdje odavno prestao plaati raune - povikala je za njim prodornim glasom. On je jedini od njezinih crnaca poznavao suca i mislio je da mu to daje posebna prava. Nije imao dobro miljenje o g. Croomsu i g. Mclntvreu, njezinim drugim muevima, i na svoj prikriveno pristojan nain estitao joj je nakon svake rastave. Kad je to smatrao nunim, radio bi pod prozorom kraj kojega je znao da ona sjedi i razgovarao sam sa sobom; oprezno bi poveo cijelu zaobilaznu raspravu, s pitanjima, odgovorima i refrenom. Jednom je tiho ustala i tako snano zalupila prozor da je pao na leda. Ili bi katkad razgovarao s paunom. Paun ga je pratio po cijelom imanju, ne isputajui iz vida klip kukuruza koji je virio iz stareva stranjeg depa, ili bi sjeo kraj njega i istio perje. Jednom ga je s otvorenih kuhinjskih vrata ula kako kae ptici: - Sjeam se kad vas je tu bilo dvajset, a sad si osto samo ti i dvije paunice. Crooms je dro dvanajst. Mclntvre pet. A sad si samo ti i dvije paunice.

Tog puta je izala s praga na trijem i rekla: - GOSPODIN Crooms i GOSPODIN Mclntvre! I da te nisam vie ula da ih spominje. A nek ti bude jasno i ovo: kad krepa i taj, nove neu nabavljati. Paune je ostavila samo zbog praznovjernog straha da ne uvrijedi suca u grobu. On ih je volio gledati kako se eu uokolo jer je govorio da se zbog njih osjea bogat. Od njezina tri mua sudac joj je ostao najivlje u sjeanju premda je samo njega pokopala. Leao je na obiteljskome groblju, malenom ogra enom prostoru usred kukuruznog polja iza kue, zajedno sa svojom majkom i ocem i djedom i tri pratete i dva bratia koji su umrli kao djeca. G. Crooms, njezin drugi suprug, nalazio se etrdeset milja dalje u dravnoj umobolnici, a g. Mclntvre, njezin posljednji, vjerojatno je pijan leao u nekoj hotelskoj sobi na Floridi. Ali sudac, ukopan u kukuruzno polje zajedno sa svojom obitelji, uvijek je bio kod kue. Udala se za njega kad je ve bio star i to zbog njegova novca, ali postojao je jo jedan razlog koji tada nije htjela priznati, ak ni samoj sebi: sviao joj se. On je bio stari prljavac iz sud nice vjeito s burmutom medu zubima, slavan u cijelom okru gu sa svoga bogatstva, a nosio je visoke cipele, kaubojsku kra vatu, sivo odijelo na crne pruge i poutjeli panama eir, i zimi i ljeti. Imao je zube i kosu boje duhana, a lice mu je bilo glinenoruiasto, izbrazdano i proarano tajanstvenim prapovije snim brazgotinama kao da su ga iskopali medu fosilima. Oko njega se irio osebujan vonj znojnih prepipanih novanica, ali sa sobom nikad nije nosio novac, niti je ikad imao ijednog novia. Ona je nekoliko mjeseci bila njegova tajnica, a starevo otro oko odmah je primijetilo da uz sebe ima enu koja mu se divi zbog njega samoga. One tri godine koliko je poivio

nakon to su se vjenali bile su godine najvee sree i blagostanja u ivotu gde Mclntvre, ali kad je umro, pokazalo se da je njegovo imanje pod steajem. Ostavio joj je kuu pod hipotekom i pedeset rali s kojih je uspio posjei gradu prije nego to je umro. Bilo je to kao da je, u ime konane pobjede na kraju jednog uspjenog ivota, uspio sve ponijeti sa sobom. Ali ona je preivjela. Preivjela je cijeli niz zakupaca, farmera i mljekara koje bi i sam starac teko nadmudrio, i uspjeno se nosila sa stalnim odljevom plemena udljivih, nepredvidljivih crnaca, ak se uspjela obraniti od usputnih krvopija, trgovaca stokom i drvom i prodavaa i kupaca svega i svaega koji bi se dovezli u pokrpanim kamionetima i poeli trubiti po dvoritu. Stajala je tako malko nagnuta prema natrag s rukama pre krienim ispod kute i zadovoljnim izrazom na licu, proma trajui Raseljenu osobu kako zatvara cijev i nestaje u staji. Bilo joj je ao to su jadnika istjerali iz Poljske, to je morao bjeati preko cijele Europe i zakupiti daaru u nepoznatoj zemlji, ali ona za to nije bila kriva. I sama se napatila. Znala je to to znai muiti se. Svi bi se ljudi trebali muiti. G. Guizac vjerojatno je sve dobio na tanjuru dok je putovao Europom i ovamo. Vjerojatno se nije morao dovoljno muiti. Ona mu je dala posao. Nije znala je li joj zahvalan ili nije. Nije znala nita o njemu, osim to da hoe raditi. Istinu govorei, on joj jo nije postao stvaran. Bio je kao neko udo kojemu je pribivala i o kojem je govorila, ali u koje jo nije vjerovala. Gledala je kako izlazi iz staje i domahuje Sulku, koji je upravo dolazio iza obora. Poeo je gestikulirati a onda je izvadio neto iz depa, u to su se obojica zagledali. Uputila se niz stazu prema njima. Visoki crnac drao se mlitavo i pruao okruglu glavu prema naprijed na svoj uobiajen idiotski nain. Bio je gotovo

zaostao, ali takvi su obino dobri radnici. Sudac je uvijek govorio da treba unajmiti zaostalog crnca jer takvi nemaju dovoljno pameti da prestanu raditi. Poljak je neto ustro gestikulirao. Ostavi je neto mladom crncu i otiao, i jo prije nego to je skrenula za ugao ula je kako pali traktor. Ve je krenuo na polje. Crnac je jo bio ondje i blejao u ono to je drao u ruci. Ula je u dvorite i prola kroz staju, s odobravanjem pro matrajui mokar i besprijekorno ist betonski pod. Bilo je tek devet i trideset, a g. Shortlev nikad nita ne bi oistio do jeda naest. Kad je izala kroz drugi kraj staje, ugledala je crnca kako polako hoda preko ceste ispred nje, jo zurei u ono to mu je g. Guizac dao. Nije je vidio pa je zastao, povio koljena i nagnuo se nad ruku, jezikom opisujui krugove. U ruci je drao foto grafiju. Podigao je prst i njime lagano preao preko povrine slike. Onda je podigao pogled, ugledao je i kao da se sledio; usta su mu bila namjetena u polusmijeak a prst jo podignut. - Zato nisi otiao na polje? - pitala je ona. Podigao je jednu nogu i jo jae otvorio usta, a ruku s fotografijom polako poeo primicati prema depu na hlaama. -Stoje t o ? - rekla je, - Nita - promrmljao je i automatski joj je dao. Bila je to fotografija djevojice od kojih dvanaest godina odjevene u bijelu haljinu. U plavoj kosi imala je vijenac i gledala pred sebe svijetlim oima, blagim i spokojnim. - Tko je ovo dijete? - pitala je gda Mclntvre. - To mu je roaka - rekao je mladi piskutavim glasom. - I to ti radi s tim? - upitala je ona. - Ona e se udati za mene - rekao je on jo piskutavije. - Udati za tebe! - vrisnula je ona.

- Ja plaam pola da je dovedemo - rekao je. - Plaam mu tri dolara na tjedan. Sad je vea. To mu je roaka. Svejedno joj je za koga se uda, samo oe pobje. - Njegov piskutav glas kao da je poletio u visine poput prenapetog zvunog mlaza i onda jenjao dok joj je gledao lice. Oi su joj bile boje granita obasja nog sunevim arom, ali ona nije gledala njega. Gledala je niz cestu gdje se u daljini uo zvuk traktora. - Ali ionako mislim da nee do - promrmljao je mladi. - Pobrinut u se da dobije svaki cent natrag - rekla je ona bezbojnim glasom te se okrenula i otila, drei presavijenu fotografiju. Nita na njezinoj sitnoj, ukoenoj figuri nije oda valo da je potresena. im je ula u kuu, legla je na svoj krevet, zatvorila oi i pritisnula ruku na srce kao da ga eli zadrati na mjestu. Usta su joj se otvorila i iz njih su izala dva-tri tiha, suha zvuka. Minutu poslije uspravila se i naglas rekla: - Svi su oni isti. Oduvijek je tako bilo - da bi se opet sruila na krevet. Dvadeset godina mi lau i varaju, ak su mu i grob opljakali! - i kad se toga sjetila, poela je tiho plakati, svako malo briui oi krajikom kute. Mislila je na anela na suevu grobu. Bio je to goli granitni kerubin to ga je starac jednom vidio u gradu u izlogu proda vaonice nadgrobnih spomenika. Odmah mu se svidio, dijelom i zato to ga je njegovo lice podsjealo na njegovu enu, a dije lom zato to je na svome grobu htio pravo umjetniko djelo. Vratio se doma i donio ga u vlaku na zelenom plianom sjedalu kraj sebe. Gda Mclntvre nikad nije primijetila da joj je slian. Uvijek joj je bio stravino ruan, ali kad su ga Herrini ukrali sa stareva groba, bila je okirana i ogorena. Gdi Herrin se on vrlo sviao i esto je ila na groblje da ga gleda, a kad su Herrini

otili, s njima je otiao i aneo, cijeli osim prstiju na nogama jer je sjekira kojom ga je stari Herrin odlomio udarila mrvicu previsoko. Gda Mclntvre nikad nije mogla platiti za novog. Kad se isplakala, ustala je i otila u stranji hodnik, nevelik prostor nalik na ormar, mraan i tih poput kapelice, te je sjela na krajiak sueva crnog mehanikog stolca i naslonila lakat na njegov stol. Bio je to golem rolo pisai stol izbuen pre tincima punim pranjavih papira. Stare bankovne knjiice i knjige poslovanja bile su naslagane u poluotvorenim ladicama, a bio je tu i maleni sef, prazan ali zakljuan, smjeten na sredinu poput svetita. Taj je dio kue ostavila onakvim kakav je bio za stareva ivota. Bila mu je to neka vrst spomenika, svet zbog toga jer je tu vodio poslove. Na najmanji pokret u stranu stolac je isputao zahrdao, kripav mrtvaki jecaj koji je pomalo podsjeao na njegove tualjke o siromatvu. Njegovo prvo pravilo bilo je govoriti kao da je najsiromaniji ovjek na svijetu i ona je to naelo potovala, ne samo zato to je bilo njegovo, nego i zato to je to bila istina. Kad bi sjela usredotoena, uko ena lica okrenuta prema praznom sefu, znala bi da na svijetu nema nikoga siromanijeg od nje. Nepomino je sjedila za stolom nekih deset-petnaest mi nuta, a onda, kao da je zadobila novu snagu, ustala, ula u auto i odvezla se do kukuruzita. Cesta je prolazila kroz sjenovit borov umarak i zavravala navrh brda koje se lepezasto sputalo i opet dizalo tvorei iroko prostranstvo zelenih kianki kukuruza. G. Guizac rezao je izvana ukrug prema sreditu polja na kojemu se nalazilo groblje gotovo skriveno kukuruzom, i vidjela ga je na samome kraju obronka kako sjedi na traktoru i vue silokombajn i prikolicu. S vremena na vrijeme morao je sii s traktora i popeti se u

prikolicu da razastre silau jer crnac jo nije stigao. Gledala je nestrpljivo, stojei pred svojim crnim kupeom ruku prekrienih ispod kute, a on je lagano napredovao po obodu polja i naposljetku joj se dovoljno pribliio te mu je mogla domahnuti rukom da side. Zaustavio je stroj, skoio dolje i potrao prema njoj, briui crvenu eljust krpom za ulje. - elim razgovarati s tobom - rekla je ona i pozvala ga do ruba umarka u hladovinu. Skinuo je kapu i poao za njom, nasmijeen, ali osmijeh mu je izblijedio kad se okrenula i po gledala ga. Njezine obrve, tanke i nakostrijeene poput pau kove noge, zlokobno su se spojile, a duboka vertikalna udubina naglo se spustila ispod njezinih crvenih iki sve do korijena nosa. Izvadila je savijenu sliku iz depa i nijemo mu je pruila. Onda je zakoraila unatrag i rekla: - G. Guizac! Vi biste doveli to siroto neduno dijete ovamo i udali je za zaostalog, krad ljivog, smrdljivog crnog crnca! Kakvo ste vi to udovite?! Uzeo je fotografiju, a na lice mu se polako vraao osmijeh. - Moja roaka - rekao je. - Tu dvanaest godine. Prva priest. Sad esnaest. udovite! rekla je u sebi i pogledala ga kao da ga prvi put vidi. Njegovo elo i lubanja bili su bijeli ondje gdje ih je zakla njala kapa, ali ostatak lica bio mu je crven i obrastao kratkim utim ekinjama. Oi su mu bile nalik na dva sjajna avla iza naoala sa zlatnim okvirom koje su iznad nosa bile pokrpane icom. Cijelo njegovo lice izgledalo je kao da je skrpano od nekoliko drugih. - G. Guizac - rekla je, isprva govorei polako a onda sve bre, sve dok se nije bez daha prekinula usred rijei - taj crnac ne moe imati bijelu enu iz Europe. Ne moete tako razgovarati s crncem. Uzbudit ete ga, a osim toga, to se ne radi. Moda se tako radi u Poljskoj, ali ovdje ne i morate

prestati s tim. To su budalatine. Taj crnac nema ni trunka mozga i uzbudit ete... - Ona u logoru tri godina - rekao je. - Vaa roakinja - rekla je ona odluno - ne moe doi ovamo i udati se za jednog od mojih crnaca. - Ona imala esnaest godine - rekao je. - Iz Poljska. Mama umro, tata umro. Ona ekati u logoru. Tri logora. - Izvukao je novanik iz depa, poeo prebirati po njemu i izvadio drugu sliku iste djevojice, sad nekoliko godina starije, odjevene u neto tamno i bezoblino. Stajala je uza zid s niskom enom koja naizgled nije imala nijedan zub. - To mama - rekao je, pokazujui na enu. - Ona umro u dva logora. - G. Guizac - rekla je gda Mclntvre, odgurujui sliku - ne doputam da mi uznemiravate crnce. Ne mogu upravljati ima njem bez svojih crnaca. Mogu bez vas, ali bez njih ne i ako jo jednom spomenete Sulku tu djevojku, ovdje vie neete imati posao. Razumijete li? Njegovo lice nije odavalo razumijevanje. inilo se kao da spaja sve te rijei u glavi kako bi sastavio misao. Gda Mclntvre sjetila se rijei gde Shortlev: "On razumije sve, samo se pretvara da ne razumije jer onda moe uraditi onako kako mu se svia", a lice joj je ponovno poprimilo izraz okirana gnjeva kao na poetku. - Ne mogu shvatiti kako ovjek koji za sebe kae da je kranin - rekla je - moe dovesti sirotu nedunu djevojicu ovamo i udati je za neto takvo. Ne mogu to shvatiti. Ne mogu! - te je zamahnula glavom i zagle dala se u daljinu paenikim plavim pogledom. Idueg trena on je slegnuo ramenima i ruke su mu klonule uz tijelo kao da je umoran. - Njoj ne bitno crnac - rekao je. Ona u logoru tri godina.

Gda Mclntvre osjetila je neobinu slabost u pregibu koljena. - G. Guizac - rekla je - ne elim jo jednom s vama o ovome razgovarati. Ako budem morala, vi ete morati traiti drugi posao. Razumijete li? Skrpano lice nije odgovorilo. Imala je dojam kao da je on ne vidi. - Ovo je moje imanje - rekla je. - Ja odreujem tko e doi, a tko nee. - Je - rekao je i stavio kapu na glavu. - Nisam ja odgovorna za patnje cijelog svijeta - nadometnula je. - Je - rekao je on. - Imate dobar posao. Trebali biste biti zahvalni to ste tu dodala je - ali nisam sigurna da jeste. - Je - rekao je on, lagano slegnuo ramenima i krenuo prema traktoru. Promatrala ga je kako se penje na traktor i ulazi u kuku ruzite. Kad je proao kraj nje i zaokrenuo, popela se na vrh obronka i prekrienih ruku stala mrko promatrati polje. - Svi su oni isti - promrmljala je - bilo da su iz Poljske ili iz Tennesseeja. Izala sam na kraj s Herrinima i Ringfieldima i Shortlevjima, mogu i s Guizacom - suzila je pogled sve dok nije vrsto obuhvaao samo sve manju i manju figuru na traktoru, kao da ga gleda kroz nian. Cijelog ivota borila se protiv svjetskog vika, a sad ju je zadesio u obliku jednog Poljaka. - Isti si kao svi ostali - rekla je - samo si pametan i okretan i poduzetan, ali i ja sam. A ovo je moje imanje - i ostala je tako stajati, sitna figura u crnom eiru i crnoj kuti s ostarjelim licem andelka, i prekriila ruke kao da je dorasla svemu. Ali srce joj je udaralo kao da joj je ve uinjeno neko

unutarnje nasilje. Proirila je pogled tako da obuhvati cijelo polje i figura na traktoru postala je sitna poput skakavca. Ostala je tako stajati neko vrijeme. Puhao je lagan povjetarac i kukuruz je podrhtavao u velikim valovima s obje strane obronka. Veliki silokombajn, monotono huei, nastavio je mljeti i ubacivati u prikolicu jednolian mlaz stonog brana. Do mraka e Raseljena osoba obrati cijelo polje sve dok na obje strane brda ne ostane samo strnika, a u sredini, uzdignuto poput otoia, groblje u kojemu lei sudac i ceri se pod svojim oskvrnutim spomenikom.

- On mi je suvian - rekla je. - Ne uklapa se. Moram imati nekoga tko se uklapa. Sveenik je paljivo okrenuo eir na koljenima. Njegov je trik bio odutjeti jednu sekundu a onda skrenuti razgovor u povoljnom smjeru. Bilo mu je osamdesetak godina. Ona nije poznavala nijednog sveenika dok se nije obratila ovome da joj nade Raseljenu osobu. Nakon to joj je doveo Poljaka, iskoristio je to poslovno poznanstvo da je pokua obratiti ba kao to je i oekivala. - Dajte mu vremena - rekao je starac. - Nauit e, uklopit e se. A gdje vam je ona krrrrasna ptica? - upitao je i onda rekao: - Ooooo, vidim je! - te ustao i zagledao se preko poljane gdje su paun i dvije enke koraali pomno i pozorno, dok su im se nakostrijeeni dugi vratovi - u pauna plamtee plav a u enki srebrno-zeleni - presijavali na kasnom popodnevnom suncu. - G. Guizac - nastavila je gda Mclntvre, oborivi se na njega ravnim, vrstim glasom - vrlo je marljiv. To priznajem. Ali ne razumije kako treba s mojim crncima i oni ga ne vole. Ne mogu dopustiti da mi crnci pobjegnu. I ne svia mi se njegovo dranje. Nije nimalo zahvalan to je tu. Sveenik se jednom rukom uhvatio za mreasta ljetna vrata i otvorio ih, spreman da umakne. - Oooo, moram ii - pro mrmljao je, - Kaem vam, da naem bijelca koji razumije crnce, morala bih otpustiti g. Guizaca - rekla je i opet ustala. Onda se okrenuo i pogledao je u oi. - On nema kamo rekao je. A onda je rekao: - Draga gospodo, dobro vas po znajem i znam da ga ne biste izbacili zbog obine triarije! - i

III Oslonivi svoje duguljasto, blago lice na jedan prst, sveenik je ve deset minuta govorio o istilitu dok je gda Mclntvre bijesno kiljila u njega iz stolice nasuprot. Pili su dumbirov sok na njezinu trijemu i ona je stalno zveckala ledom u ai, zveckala perlama, zveckala narukvicom poput nestrpljivog ponija koji trese svojom ormom. Nema moralne obveze da ga zadri, govorila je ispod glasa, nema ama ba nikakve moralne obveze. Najednom se pridigla i njezin glas zagrizao je u njegov irski naglasak poput builice u automatsku pilu. - Sluajte! rekla je. - Ja nisam teolog. Ja sam praktiar! elim s vama razgovarati o neem praktinom! - Ooooo - prostenjao je on, zaustavljajui se uz kripu. U svoj sok stavila je najmanje prst viskija kako bi izdrala njegov cjelodnevni posjet i sad je nespretno sjela, iznenaena to je stolac blie nego to je oekivala. - Nisam zadovoljna gGuizacom - rekla je. Starac je podigao obrve toboe u udu.

ne ekajui odgovor podigao je ruku i blagoslovio je potmulim glasom. Ona se bijesno nasmijeila i rekla: - Ja nipoto nisam kriva za njegove nedae. Sveenikov pogled odlutao je prema pticama. One su ve bile na sredini livade. Paun je naglo zastao i svinuo vrat prema natrag, te podigao rep i rairio ga uz svjetlucavo zvonko utanje. Redovi malih, jedrih sunaca lebdjeli su u zeleno-zlatnoj izmaglici ponad njegove glave. Sveenik je stajao kao ska menjen, objeene vilice. Gda Mclntvre se pitala je li ikad vidjela takvog budalastog starca. - Tako e i Krist doi! - rekao je on glasno i ivahno te obrisao usta rukom i ostao tako zuriti. Lice gde Mclntvre poprimilo je ukoen puritanski izraz i zacrvenjelo se. Krist u razgovoru dovodio ju je u neugodnost kao seks njezinu majku. - Nisam ja kriva to g. Guizac nema kamo - rekla je. - Ne preuzimam odgovornost za sve te suvine ljude na svijetu. Starac kao da je nije uo. Pogled mu je bio uperen prema paunu koji je sitno koraao unatrag, a glava mu se ocrtavala o raireni rep. - Preobraenje - promrmljao je. Ona nije imala pojma o emu on govori. - G. Guizac, na kraju krajeva, nije morao doi - rekla je ona, otro ga po gledavi. Paun je spustio rep i poeo cupkati travu. - Na kraju krajeva, on nije morao doi - ponovila je ona, naglaavajui svaku rije. Starac se odsutno nasmijeio. - Doao je da nas otkupi rekao je i spokojno posegnuo za njezinom rukom, stisnuo je i rekao da mora ii.

Da se g. Shortlev nije vratio nekoliko tjedana kasnije, ona bi potraila novog radnika. Nije htjela da se vrati, ali kad je ugledala poznati crni automobil kako se pribliava i staje kraj kue, obuzeo ju je osjeaj da je ona ta koja se nakon dugog, munog putovanja vraa svojoj kui. Smjesta je shvatila da joj je zapravo nedostajala gda Shortlev, Nije imala s kim raz govarati otkako je gda Shortlev otila, pa je potrala na vrata, oekujui da e je ugledati kako se tegobno pentra uza stube. G. Shortlev je stajao sam. Imao je crni pusteni eir i koulju s crvenim i plavim palmama, ali udubine u njegovu duguljas tom, oljutenom, nagrizenom licu bile su dublje nego prije mjesec dana, - Dakle! - rekla je. - Gdje je gda Shortlev? G. Shortlev nije progovorio. Promjena na njegovu licu kao da je dolazila iznutra; izgledao je poput ovjeka koji je dugo bio bez vode. - Bila je aneo Boji - rekao je on glasno. - Bila je to najbolja ena na svijetu. - Gdje je? - promrmljala je gda Mclntvre. - Umrla - rekao je on. - Udarila ju je kap onoga dana kad je otila odavde. - Njegovo lice odisalo je mrtvakom smirenou. - Ja mislim da ju je dotukao onaj Poljak - rekao je. - Odmah ga je prozrela. Znala je da ga je sam vrag poslao. Rekla mi je. Gdi Mclntvre trebalo je tri dana da preboli smrt gde Short lev. Sebi je govorila kako bi svatko pomislio da su bile u rodu. Ponovno je uzela g. Shortlevja da joj obavlja poslove na farmi, premda ga bez ene nije htjela. Rekla mu je da e krajem mjeseca Raseljenoj osobi dati otkazni rok od trideset dana, a on se onda moe vratiti na svoj posao u mljekarnicu. G. Shortlevju bio je drai posao u mljekarnici, ali bio je voljan ekati. Rekao je da e mu to donekle biti zadovoljtina kad bude vidio

Poljaka da odlazi, a gda Mclntvre rekla je da e njoj to biti velika zadovoljtina. Priznala je da je trebala biti zadovoljna s ispomoi koju je imala a ne traiti dalje po cijelome svijetu. G. Shortlev je rekao da on nikad nije previe mario za strance, jer je bio u Prvom svjetskom ratu i vidio kakvi su. Rekao je da ih je tada vidio svakakvih, ali da nijedni nisu bili kao mi. Rekao je da se sjea lica ovjeka koji je na njega bacio runu granatu, i da je imao male okrugle naoale ba kao g. Guizac. -Ali g. Guizac je Poljak, nije Nijemac- rekla je gda Mclntvre. - Nema vam tu ba previe razlike izmeu te dvije sorte objasnio je g. Shortlev. Crncima je bilo drago to se g. Shortlev vratio. Raseljena osoba je od njih oekivala da rade marljivo kao i on, dok je g. Shortlev znao koliko mogu. Ni sam nikad nije bio vrijedan radnik, ak ni dok ga je gda Shortlev drala pod paskom, a bez nje bio je jo zaboravniji i sporiji. Poljak je radio mahnito kao i uvijek i inilo se da uope ne sluti kako e biti najuren. Gda Mclntvre gledala je kako se zavravaju poslovi za koje je mislila da se nikad nee dovriti. No svejedno je odluila da e ga se rijeiti. Pogled na njegovu sitnu, ukoenu figuru koja se mota tamo-amo postao joj je najmrskiji prizor na cijelom imanju i osjeala je da ju je stari sveenik prevario. Rekao joj je da je nikakva zakonska obveza ne prisiljava da zadri Raseljenu osobu ako nije njime zadovoljna, ali onda je potegnuo pitanje morala. Mislila mu je rei da ona ima moralnu obvezu prema svojim ljudima, prema g. Shortlevju, koji se borio u Prvom svjetskom ratu za svoju zemlju, a ne prema g. Guizacu koji je doao ovamo samo kako bi se okoristio koliko god moe. Osjeala je da mora to izvesti na istac sa sveenikom prije nego to otpusti

Raseljenu osobu. Kad je doao prvi u mjesecu a sveenik je nije posjetio, odluila je da e jo malo priekati s obavijesti o otkazu. G. Shortlev rekao je sam sebi da je trebao odmah znati kako nijedna ena nee uiniti ono to je rekla onda kad je rekla. Nije znao koliko jo moe ekati dok se ona izmotava. Mislio : je da se smekala i da se boji izbaciti Poljaka jer strahuje da nee tako lako nai drugi posao. On joj je mogao rei istinu: da e, ako ga ona pusti, za tri godine on imati vlastitu kuu s televizijskom antenom na krovu. Lukavo joj je poeo svake veeri dolaziti na stranja vrata i iznositi stanovite injenice. Prema bijelcu ljudi katkad imaju manje obzira nego prema crncu - rekao je - ali nije vano jer je on ipak bijel, ali katkad - tu bi zastao i zagledao se u daljinu - prema ovjeku koji se borio i prolio krv i umro sluei rodnu zemlju ljudi imaju manje obzira nego prema onima protiv kakvih se borio. Pitam ja sad vas: je li to poteno? - Kad bi joj postavio takvo pitanje, iz pogleda na njezino lice mogao je vidjeti da ju je kosnuo. Posljednjih dana nije izgledala previe dobro. Primijetio je da oko oiju ima bore koje nije imala kad su on i gda Shortlev bili jedina bijela ispomo na imanju. Kad god bi se sjetio gde Shortlev, osjetio bi kako mu srce tone poput stare vjedrice u isuen bunar. Stari sveenik nije navraao, kao da gaje zaplaio posljednji posjet, ali naposljetku, vidjevi da Raseljenu osobu nisu otpus tili, usudio se svratiti i nastavio pouavati gdu Mclntvre ondje gdje je stao. Ona nije traila pouku, ali on ju je svejedno po uavao, gurajui poneku definiciju jednog od sakramenata ili neke dogme u svaki razgovor koji je vodio, bez obzira s kim. Sjedio je na njezinu trijemu ne obraajui pozornost na njen

djelomino posprdan, djelomino razljuen izraz lica dok je drmusala stopalom i ekala priliku da zarije klin u njegove argumente. - Jer - govorio je kao da govori o neemu to se juer dogodilo u gradu - kad je Bog poslao svoga Jedinorodenoga Sina, Isusa Krista, Gospodina naega - lagano je pognuo glavu - kao Otkupitelja svega svijeta, On je... - Veleasni FIynn! - rekla je ona glasom od kojega je poskoio. - Moramo razgovarati o ozbiljnim stvarima! Koa pod starevim desnim okom trznula se. - to se mene tie - rekla je ona i bijesno ga oinula pogle dom - i Krist je bio obini R.O. Lagano je podigao ruke i pustio da mu padnu na koljena. Ooooo - promrmljao je kao da o tome razmilja. - Otpustit u tog ovjeka - rekla je. - Nemam nikakvu obvezu prema njemu. Imam obvezu prema ljudima koji su uinili neto za svoju domovinu, a ne onima koji su se doli okoristiti gdje god mogu - i poela je brzati, prisjeajui se svih svojih argumenata. Sveenik kao da je svoju pozornost usmjerio u neku privatnu kapelicu da ondje prieka dok ona zavri. Jednom-dvaput pogled mu je odlutao na livadu kao da trai neki izlaz, ali ona nije stajala. Rekla mu je kako ve trideset godina pokuava zadrati ovo imanje, oduvijek jedva spaja kraj s krajem i bori se protiv ljudi koji dou niotkuda i nemaju nikakvog cilja, kojima je krajnji cilj imati automobil. Rekla je da je otkrila kako su svi oni isti, bilo da dolaze iz Poljske ili Tennesseeja. Kad Guizaci budu spremni, rekla je, nee oklijevati nego e je napustiti. Rekla mu je da su ljudi koji izgledaju bogati zapravo najsiromaniji od svih jer o najvie toga moraju voditi rauna. Pitala ga je kako on misli da ona plaa raune za hranu. Rekla mu je da bi rado preuredila kuu, ali ne moe si to

priutiti. Ne moe si priutiti ni da opet podigne muu spo menik. Pitala ga je bi li pokuao pogoditi koliku godinju premiju ona plaa za osiguranje. Naposljetku gaje pitala misli li on da ona ima novca na bacanje, na to se starac odjednom grohotom nasmijao, kao da je to neko komino pitanje. Kad je posjet zavrio, osjetila se iznevjerenom, premda je bilo jasno da je odnijela pobjedu nad njim. Sad je odluila da e prvog u mjesecu dati Raseljenoj osobi otkazni rok on trideset dana i to je rekla g. Shortlevju. G. Shortlev nije rekao nita. Njegova ena bila je jedina koja se nikad nije bojala uiniti ono to je rekla. Ona je rekla da su Poljaka poslali sam davao i sveenik. G. Shortlev uope nije sumnjao da sveenik posjeduje neku udnovatu mo nad gdom Mclntvre i da e ona ubrzo ii na misu. Izgledala je kao da je neto iznutra izjeda. Bila je mravija, nemirnija i ne vie onako britka kao neko. Vie nije vidjela daje kanta za mlijeko prljava, a nekoliko puta vidio ju je da bez glasa pomie usnice. Poljak nikad nita nije uinio kako ne treba, ali svejedno ju je silno ivcirao. to se tie g. Shortlevja, on je sve radio onako kako mu se svidi - ne uvijek onako kako je ona htjela - ali to kao da nije primjeivala. No primijetila je da su se Poljak i cijela njegova obitelj udebljali; skrenula je pozornost g. Shortlevju kako im obrazi vie nisu upali i da tede svaki cent koji zarade. - Tako je, i ubrzo e moi kupiti imanje pa e vas istjerati - usudio se rei g. Shortlev, i vidio je da ju je ta izjava potresla. - Samo ekam prvi - rekla je tada. I g. Shortlev je ekao, i prvi je doao i proao, ali ona ga nije otpustila. Svima je on mogao rei da e tako biti. Nije bio nasilan ovjek, ali mrzio je gledati kako jednu enu tako vara

stranac. Osjeao je da takvo to jedan mukarac ne smije mirno gledati. Nije bilo razloga da gda Mclntvre odmah ne otpusti g. Guizaca, ali ona je to odlagala iz dana u dan. Brinula se zbog svojih rauna i svoga zdravlja. Nou nije mogla spavati, a kad bi zaspala, sanjala bi Raseljenu osobu. Dosad jo nikad nikoga nije otpustila; svi su je napustili sami. Jedne noi sanjala je da se g. Guizac i njegova obitelj useljavaju u njezinu kuu, a ona se mora preseliti g. Shortlevju. To joj je bilo previe, pa se probudila i iduih nekoliko noi nije zaspala; a jedne noi usnula je da joj je u posjet doao sveenik i da joj je dugo tupio govorei: - Draga gospodo, znam da vam vae dobro srce nee dopustiti da izbacite tog sirrrrrotog ovjeka. Pomislite samo na tisue tih ljudi, pomislite na plinske komore i stone vagone i logore i bolesnu djecu i Krista, Gospodina naega. - On je suvian i poremetio je ravnoteu na imanju - rekla je - a ja sam logina praktina ena i nema plinskih komora i nema logora i nema Krista Gospodina naega a kad ode, jo e vie zaraivati. Radit e u tvornici i kupiti auto i nemojte mi vie nita govoriti - oni samo ele auto. - Na plinske komore i stone vagone i bolesnu djecu - tupio je sveenik - i naeg dragog Gospodina Boga. - Suvian je - rekla je. Idueg jutra za dorukom odluila je da e ga smjesta otpustiti, te je ustala, izala iz kuhinje i zaputila se niz stazu s ubrusom u ruci. G. Guizac upravo je polijevao staju, stojei onako uleknutih leda i podboivi se rukom. Zavrnuo je vodu i pogledao je nestrpljivo kao da ga ometa u poslu. Nije bila smislila to e mu rei, samo je dola. Stajala je na vratima

staje, strogo gledajui mokar, besprijekorno ist pod i stupove s kojih je kapala voda. - Vi dobri? - rekao je. - G. Guizac - rekla je - teko mi je ispuniti svoje obveze. - A onda je rekla malo glasnije i vre, naglaavajui svaku rije: - Moram plaati raune. - I ja - rekao je g. Guizac. - Mnogo rauni, malo novci - i slegnuo je ramenima. Na drugom kraju staje uoila je izduenu nosatu sjenu kako je poput zmije kliznula na pola puta uz otvorena, suncem oba sjana vrata i zastala; a negdje iza sebe bila je svjesna tiine koja je nastala ondje odakle je maloprije dopirao zvuk crnakih lopata. - Ovo je moje imanje - rekla je ona bijesno. - Svi ste vi viak! Svi do zadnjega ste viak! - Je - rekao je g. Guizac i opet odvrnuo vodu. Obrisala je usta ubrusom koji je drala u ruci i udaljila se, kao da je postigla ono zbog ega je dola. Sjena g. Shortlevja povukla se s vrata i on se naslonio na zid staje, te zapalio polovicu cigarete koju je izvadio iz depa. Vie nije mogao nita osim ekati da udari Boja ruka, ali znao je jedno: nee ekati zatvorenih usta. Od toga jutra poeo se aliti i iznositi svoje vienje sluaja svakome koga je vidio, bio on crnac ili bijelac. alio se u prodavaonici mjeovite robe, u sudnici, na ulici i izravno gdi Mclntvre, jer u njemu nikad nije bilo ni trunke nepotenja. Da je Poljak razumio to ima rei, rekao bi i njemu. - Svi su ljudi stvoreni slobodni i jednaki - rekao je on gdi Mclntvre a ja sam riskirao svoj ivot i tijelo da to i dokaem. Otiao sam tamo i borio se i prolio krv i umro i vratio se opet ovamo i koga naem da radi moj posao? Istog onog protiv koga sam se borio. Zamalo me ubila granata, a vidio sam tko ju je bacio -

ovjeuljak s naoalama istim kao njegove. Mogao ih je kupiti kod istog trgovca. Svijet je mali - i nato bi se kratko i ogoreno nasmijao. Kako vie nije imao gdu Shortlev koja bi govorila, poeo je govoriti sam i otkrio da ima dara. Znao je ljude navesti da vide njegovu logiku. esto je govorio crncima. - Zato se ne vrati u Afriku? - pitao je Sulka jednog jutra dok su istili silos. - To je tvoja zemlja, jel tako? - Ja tamo ne idem - rekao je mladi. - Da me pojedu! - Pa, ako se bude lijepo ponaao, nema razloga da ne ostane ovdje - rekao je ljubazno g. Shortlev. - Ti niotkuda nisi pobjegao. Tvog su djeda doveli. On nije imao nita s tim. Ali one ljude koji pobjegnu iz svoje zemlje, takve ne trpim. - Nikad meni nije bilo do putovanja - rekao je crnac. - Pa - rekao je g. Shortlev - kad bih ja opet krenuo na put, iao bih ili u Kinu ili u Afriku. Ode tamo i odmah vidi koliko si drukiji od njih. Ako ode na neko drugo mjesto, vidi da su drukiji samo ako progovore. A ni onda ne moe uvijek rei, jer pola njih zna engleski jezik. Tu mi grijeimo - rekao je to putamo sve te ljude da ue engleski. Bilo bi stoput manje problema kad bi svi znali samo svoj jezik. Moja ena je govorila da je to kad zna dva jezika kao da ima oi na leima. Njoj nisi imo to prigovoriti. - Bome nisi - promrmljao je mladi i dodao: - Bila je dobra. Bila je ba dobra. Nikad nisam vidio bolju bjelkinju od nje. G. Shortlev okrenuo se u drugu stranu i neko vrijeme radio utke. Nakon nekoliko minuta uspravio se i potapao mladog crnca drkom svoje lopate. Jednu sekundu samo ga je gledao, a u njegovim vlanim oima skupilo se podosta znaenja. Onda je tiho rekao: - Osveta je moja, govori Gospodin.

Gda Mclntvre otkrila je da svi u gradu znaju za njezin pro blem u verziji g. Shortlevja i daje svi osuuju. Poela je shvaati da ima moralnu obvezu otpustiti Poljaka i da od toga zazire jer joj je teko. Nije vie mogla podnijeti sve veu krivnju i jednog hladnog subotnjeg jutra nakon doruka krenula ga je otpustiti. Doetala je do upe za strojeve gdje ga je ula kako pali traktor. Na zemlju je pao jak mraz zbog kojega su polja izgledala kao neravna ovja leda; sunce je bilo gotovo srebrno, a ume su strile poput suhih ekinja na horizontu. Okoli kao da se povlaio pred uskim krugom buke oko upe. G. Guizac je uao na zemlji kraj malog traktora i umetao neki dio. Gda Mclntvre nadala se da e uzorati polja tijekom tih trideset dana koliko jo mora raditi za nju. Mladi crnac stajao je kraj njega drei nekakve alatke u ruci, a g. Shortlev upravo se spremao popeti na veliki traktor i istjerati ga van. Odluila je da e priekati dok on i crnac izau i onda obaviti svoju neugodnu dunost. Stajala je i gledala g. Guizaca, cupkajui po stvrdnutoj zemlji, jer joj se hladnoa penjala u stopala i noge poput paralize. Na sebi je imala teak crni kaput i crveni rubac oko glave, a crni eir navukla je preko njega kako bi zatitila oi od odbljeska. Ispod crnog oboda lice joj se doimalo odsutno, a jednomdvaput usnice su joj se pomaknule bez glasa. Nadglasavajui se s traktorom, g. Guizac je povikao crncu da mu doda odvija, a kad ga je dobio, legao je na leda na zaleeno tlo i posegnuo ispod stroja. Nije mu vidjela lice, samo stopala, noge i trup koji je drsko virio ispod traktora. Imao je napuknute gumene izme poprskane blatom. Podigao je koljeno, spustio ga i okrenuo se na stranu. Od svega to je mrzila kod njega, najmrskije joj je bilo to to nije sam otiao.

G. Shortlev se popeo na veliki traktor i istjerao ga van iz upe unatrag. inilo se da ga je zagrijao, kao da je njegova toplina i snaga odailjala impulse kroz njegovo tijelo kojima se on u trenu pokoravao. Okrenuo ga je prema malom traktoru, ali na laganoj ga je nizbrdici zakoio, skoio s njega i zaputio se natrag prema upi. Gda Mclntvre netremice je gledala noge g. Guizaca koje su sada bile poloene ravno na zemlju. ula je kako poputa konica na velikom traktoru i podigavi pogled vidjela kako kree naprijed u vlastitoj zamiljenoj putanji. Kasnije se sjetila da je vidjela crnca kako se neujno mie s puta kao da ga je odbacila neka opruga u zemlji, i da je vidjela kako g. Shortlev s nevjerojatnom sporou okree glavu i tiho gleda preko ramena, i da je poela vikati Raseljenoj osobi, ali nije. Osjetila je kako se njezine oi i oi g. Shortlevja i crneve oi sreu u jednom pogledu koji ih je zamrznuo u tajnom do govoru zauvijek, i ula je tihi uzdah koji je ispustio Poljak kad mu je pod kotaem traktora prepukla kraljenica. Dvojica mu karaca potrali su u pomo, a ona se onesvijestila. Sjetila se da je, kad se osvijestila, nekamo otrala, moda u kuu i opet van, ali nije se mogla sjetiti zato ni je li se opet onesvijestila kad je stigla. Kad se napokon vratila onamo gdje su stajali traktori, stigla je Hitna pomo. Tijelo g. Guizaca bilo je pokriveno presamienim tijelima njegove ene i dvoje djece i nekim crnim tijelom koje se naginjalo nad njega i mumljalo rijei koje nije razumjela. Isprva je pomislila da je to sigurno doktor, te se ozlovoljila kad je prepoznala sveenika, koji je doao u kolima Hitne pomoi i sad je neto gurao u usta zgnjeenog ovjeka. Nakon minute ustao je i ona je prvo pogledala u njegove krvave nogavice, a onda u njegovo lice koje nije odvratio od nje, ali je bilo jednako suspregnuto i

bezizraajno kao i priroda. Samo je zurila u njega, jer doivljaj ju je toliko okirao da nije bila posve pri sebi. Njezin um nije mogao pojmiti sve to se dogaalo. Osjeala se kao da je u nekoj stranoj zemlji, kao da su ljudi sagnuti nad tijelom domoroci, i poput stranca je gledala kako mrtvog ovjeka odnose kola Hitne pomoi. Te veeri g. Shortlev je nenajavljeno otiao traiti novi posao, a crnca Sulka odjednom je spopala elja da vidi svijeta pa se otputio na jug drave. Stari Astor nije mogao raditi sam. Gda Mclntvre jedva da je i primijetila kako vie nema radnika jer su joj stradali ivci pa je morala u bolnicu. Kad se vratila, shvatila je da bi upravljanje imanjem sad bilo previe za nju pa je predala krave profesionalnom drabovatelju (koji ih je prodao uz gubitak) i odluila ivjeti od onoga to ima, pokuavajui spasiti svoje sve slabije zdravlje. Jedna noga potpuno joj se ukoila, ruke i glava poeli su joj se tresti i na kraju je morala stalno leati, a dvorila ju je samo jedna crna slukinja. Vid joj se postupno pogoravao, a glas je potpuno izgubila. Malo bi se ljudi sjetilo da joj doe na selo u posjet, osim starog sveenika. On je dolazio redovito svaki tjedan s vreom krunih mrvica te bi, nakon to bi njima nahranio pauna, uao i sjeo kraj njezina kreveta, te joj stao tumaiti doktrine Crkve.