GIGA

Michael Scott
Alkemiar: Tajne besmrtnog Nicholasa Flamela

Naslov izvornika: THE ALCHEMYST: THE SECRETS OF THE IMMORTAL NICHOLAS FLAMEL

GIGA

Posveeno, naravno, Claudette lamque opus exegi

GIGA

Ja sam legenda. Smrt nema utjecaja nada mnom, bolest me ne moe dotaknuti. Pogledajte me i teko ete mi odrediti dob, a ipak roen sam godine Gospodnje 1330., prije vie od est stotina i sedamdeset godina. Tijekom ivota bio sam mnogo toga: lijenik i varalica, prodava knjiga i vojnik, uitelj jezika i kemije, pravnik i lopov. No prije svega bio sam alkemiar. Ja sam bio Alkemiar. Prozivali su me najveim alkemiarom od svih, traiti su me kraljevi i prinevi, carevi, pa ak i sam papa. Mogao sam pretvoriti obian metal u zlato, obino kamenje u dragocjeni kamen. I vie od toga: otkrio sam tajnu besmrtnosti, skrivenu duboko u knjizi drevne magije. Sada je moja ena, Perenelle, oteta, a knjiga ukradena. Bez knjige i ona i ja emo ostarjeti. Unutar punog kruga mjeseca, uvenut emo i umrijeti. A ako umremo, zlo protiv kojeg se tako dugo borimo pobijedit e. Starija rasa ponovno e zauzeti zemlju i izbrisati ovjeanstvo s lica planete. No neu se predati bez borbe. Jer ja sam besmrtni Nicholas Flamel. Iz Dnevnika Nicholasa Flamela, alkemiara Danas, etvrtak, 31. svibnja U San Franeiscu, gradu kojeg sam prihvatio

GIGA

ETVRTAK,
31. svibnja

GIGA

PRVO POGLAVLJE
Reci mi, molim te, zato bi netko odjenuo kaput usred ljeta u San Franciscu?" Sophie Newman prstima je pritiskala bluetooth-slualicu dok je govorila. S druge strane kontinenta njezina je modno osvijetena prijateljica Elle prozaino upitala: "Kakav kaput?" Briui ruke u krpu zataknutu u vrpcu oko pregae, Sophie je izala ispred pulta praznog kafia. Prila je prozoru, gledajui ljude kako izlaze iz automobila s druge strane ceste. "Teki, crni, vuneni kaputi. Imaju i crne rukavice, i eire. I sunane naoale." Pritisnula je lice o staklo. "ak i za ovaj grad, to je malo preudno." "Moda su pogrebnici?" Elle je palo na pamet, glas joj je pucketao i krao u mobitelu. Sophie je ula kako neto glasno i turobno svira u pozadini - Lacrimosa ili Amorphis moda. Elle zapravo nikada nije izala iz svoje darkerske faze. "Moda", odgovori Sophie, neuvjereno. avrljala je s prijateljicom preko telefona kada je, nekoliko trenutaka ranije, primijetila automobil neobina izgleda. Bio je dugaak i elegantan te je izgledao kao da je izaao iz starog crno-bijelog filma. Kako je prolazio pokraj prozora, sunce se odrazilo od zatamnjenih stakala i nakratko zabljesnulo unutranjost kafia toplom zlatnoutom svjetlou, zasljepljujui Sophie. mirkajui zbog crnih toaka koje su joj plesale pred oima, gledala je automobil kako se okree na dnu nizbrdice i polako se vraa. Bez ikakvog signaliziranja, zaustavio se odmah ispred Male knjiare, ravno preko puta. "Moda su mafijai", Elle dramatino nabaci. "Moj tata zna nekoga iz mafije. No on vozi Priusa", dodala je. "Ovo sigurno nije Prius", ree Sophie, ponovno gledajui automobil i dvojicu visokih mukaraca kako stoje na ulici, zaogrnuti u teke kapute, rukavice i eire, oiju skrivenih iza prevelikih sunanih naoala. "Moda im je jednostavno hladno", predloi Elle. "Zar nikada ne zahladi u San Franciscu?" Sophie Newman pogledala je iza sebe na sat i termometar, na zidu preko pulta. "Ovdje je dva i petnaest... i dvadeset i sedam stupnjeva", ree. "Vjeruj mi, nije im hladno. Mora da umiru. ekaj", prekinula je samu sebe, "neto se dogaa." Stranja su se vrata otvorila i jo jedan ovjek, vei od prve dvojice, ukoeno je izaao iz automobila. Dok je zatvarao vrata, sunce mu je nakratko dotaknulo lice i Sophie je na trenutak vidjela njegovu blijedu, sivobijelu kou nezdrava izgleda. Podesila je ton na slualici. "Okej, treba vidjeti to je upravo izalo iz auta. Ogroman tip sive koe. Sive. To bi moglo biti objanjenje; moda imaju nekakvu konu bolest." "Gledala sam dokumentarac National Geographica o ljudima koji ne smiju izlaziti na sunce..." poela je Elle, no Sophie je vie nije sluala. etvrta je osoba izala iz automobila. Bio je to nizak, donekle dotjeran mukarac, odjeven u jednostavno, trodijelno odijelo boje ugljena koje je izgledalo prilino staromodno, no znala je daje izraeno upravo za njega. Njegova eljeznosiva kosa bila je zalizana s uglatog lica u ravni repi, dok je uredna trokutasta brada, uglavnom crna ali proarana sjedinama, skrivala njegova usta i bradu. Odmaknuo se od automobila i doao pod prugastu tendu koja je pokrivala stoli s knjigama ispred trgovine. Kada je podigao knjigu arenih mekih korica i okrenuo je u rukama, Sophie je primijetila sive rukavice. Biserni gumb na zapeu zabljesnuo je na svjetlu. "Ulaze u knjiaru", rekla je u slualicu. "Radi li Josh jo uvijek tamo?" Elle odmah upita. Sophie je ignorirala ovo iznenadno zanimanje u glasu svoje prijateljice. injenica da se njezinoj najboljoj prijateljici sviao njezin brat blizanac bila joj je ipak malo preudna. "Da. Nazvat u ga da vidim to se dogaa. Nazovem te odmah." Poklopila je, izvadila slualicu i odsutno protrljala toplo uho, gledajui niskog mukarca s neobinim zanimanjem. Bilo je neto u njemu... neto neuobiajeno. Moda je bio modni dizajner, pomisli ona, ili filmski

GIGA

producent, ili je moda bio pisac - primijetila je da se neki pisci vole neobino odijevati. Dat e mu jo nekoliko minuta da ue u knjiaru, a onda e nazvati svog brata za izvjetaj. Sophie se ba spremala odvratiti pogled kad se sivi ovjek iznenada okrenuo, i inilo se da gleda izravno u nju. Stajao je ispod tende, lice mu je bilo u sjeni te je u jednom trenutku izgledalo kao da mu oi sjaje. Sophie je znala - jednostavno je znala - da nema anse da je mali sivi ovjek vidi: stajala je na suprotnoj strani ulice, iza stakla koje je bilo osvijetljeno ranim poslijepodnevnim suncem. Bila je nevidljiva u polumraku iza stakla. No ipak... No ipak, u trenutku kad su im se oi susrele, Sophie je osjetila marce na rukama, a za vratom daak hladnog zraka. Uinila je kruni pokret ramenima i lagano nagnula glavu s jedne na drugu stranu, a pramenovi duge plave kose kovrali su joj se na obrazima. Kontakt je trajao tek sekundu prije nego to se mali ovjek okrenuo na drugu stranu, no Sophie je imala osjeaj daje gledao ravno u nju. Trenutak prije no to e sivi ovjek i njegova tri pretjerano dotjerana pratioca nestati u knjiari, Sophie je zakljuila da joj se on ne svia. Pepermint. I pokvarena jaja. "Jednostavno odvratno." Josh Newman stajao je usred podruma knjiare i duboko disao. Otkuda dolazi taj smrad? Pogledom je preao preko visokih polica s knjigama i pitao se je li neto dopuzalo iza njih i uginulo. to bi drugo moglo biti uzrokom takva smrada? Zrak je u malom skuenom podrumu uvijek bio suh i zaguljiv, teak od mirisa osuenog i savinutog papira, pomijean s bogatijim mirisom starih konatih korica i pranjave pauine. Oboavao je taj miris; oduvijek ga je smatrao toplim i smirujuim, poput mirisa cimeta i zaina koje je vezivao uz Boi. Pepermint. Otar i jasan miris probijao se kroz skuenu atmosferu podruma. Bio je to miris nove zubne paste ili onih biljnih ajeva koje njegova sestra posluuje u kafiu preko puta. Probijao se kroz teke mirise koe i papira, a miris je bio tako snaan da je osjetio trnce u sinusima; imao je osjeaj da e kihnuti svaki tren. Odmah je izvukao slualice svog iPoda. Nije dobro kihati sa slualicama u uima jer bi se ui mogle zaepiti. Jaja. Podmuklo i smrdljivo - razaznao je sumporni smrad pokvarenih jaja koji je prekrio miris metvice... i bio je odvratan. Osjetio je smrad na jeziku i usnicama, a glava gaje poela svrbjeti kao da neto gmie po njoj. Josh je proao prstima kroz upavu plavu kosu i zadrhtao. Mora da dolazi iz odvoda. Pustio je slualice da mu vise preko ramena i provjerio popis knjiga u ruci, a zatim ponovno pogledao na police: Zbirka djela Charlesa Dickensa, dvadeset i sedam svezaka, crveni konati uvez. I gdje da to pronae? Josh je radio u knjiari ve dva mjeseca i jo uvijek nije imao pojma gdje se to nalazi. Nije bilo katalokog sustava... ne, bilo je sustava, ali bio je poznat samo Nicku i Perry Fleming, vlasnicima Male knjiare. Nick i njegova ena mogli su pronai bilo koju knjigu, i u knjiari na katu i u podrumu, u nekoliko minuta. Val mirisa peperminta, nakon kojega je odmah uslijedio smrad pokvarenih jaja, ponovno je ispunio zrak; Josh je zakaljao i osjetio suze u oima. Bilo je neizdrivo! Ugurao je popis knjiga u jedan dep traperica, a slualice u drugi i provukao se kroz naslagane knjige i kutije prema ljestvama. Nije vie ni minute mogao provesti dolje u tom smradu. akama je protrljao oi, koje su ga sada nepodnoljivo pekle. Zgrabio je ljestve i izvukao se gore.

GIGA

Trebao mu je dah svjeeg zraka, inae e povratiti - no zaudo, to se vie pribliavao vrhu ljestava, to je smrad bivao jai. Gurnuo je glavu kroz podrumska vrata i pogledao oko sebe. U tom je trenutku Josh Newman shvatio da svijet vie nikad nee biti isti.

GIGA

DRUGO POGLAVLJE
Josh je provirio preko ruba otvora podruma, suznih oiju od smrada sumpora i metvice. Njegov prvi dojam bio je da je obino tiha knjiara sada krcata: etiri mukarca stajala su pred Nickom Flemingom, vlasnikom; trojica su bili ogromni divovi, a etvrti je bio manji i djelovao je opako. Josh je odmah pretpostavio da pljakaju knjiaru. Njegov ef Nick Fleming stajao je usred knjiare, okrenut prema njima. Bio je to ovjek prilino obina izgleda. Prosjene visine i grae, bez prepoznatljivih karakteristika, osim oiju koje su bile tako blijede da su se doimale gotovo bezbojnima. Crna mu je kosa bila podsiana do koe i uvijek je imao ekinje po bradi, kao da se nekoliko dana nije brijao. Kao i obino, na sebi je imao jednostavne crne traperice, iroku crnu majicu s reklamom za koncert koji se odrao prije dvadeset i pet godina i par ofucanih kaubojskih izama. Na lijevom zapeu nosio je jeftini digitalni sat, a na desnom teku srebrnu narukvicu, uz dvije otrcane arene narukvice prijateljstva. Ispred njega stajao je niski sivi ovjek u elegantnom odijelu. Josh je vidio da ne razgovaraju... no ipak, neto se dogaalo meu njima. Obojica su mirno stajala, ruke su im bile blizu tijela, savinute u laktovima, a dlanovi okrenuti prema gore. Nick je bio usred knjiare, sivi je ovjek stajao blizu vrata, a trojica pratilaca u crnim kaputima oko njega. Prsti obojice udno su se pomicali, trzali, plesali, kao da bjesomuno tipkaju; palac je dodirivao kaiprst, mali prst palac, s tim da su kaiprst i mali prst bili izdueni. Uvojci i pramenovi zelene su maglice skupljali su se u Flemingovim dlanovima, a zatim u slikovitim uzorcima padali na pod, gdje bi se izvijali poput zmija. Podmukli, uto obojani dim ovio se i padao s rukavica sivog mukarca, trcajui po drvenom podu poput prljave tekuine. Smrad se irio iz dima i ispunjavao zrak zadahom peperminta i sumpora. Josh je osjetio greve u trbuhu i knedlu u grlu; od smrada pokvarenih jaja dolo mu je da povrati. Zrak izmeu dvojice mukaraca svjetlucao je uvojcima zelenog i utog dima, a iskrice bi siktale i cvrale gdje bi proli rukom. Flemingovi su se prsti pomicali, i dugi, debeli kolut zelenog dima naao se u njegovoj ruci. Otpuhnuo ga je brzim, protisnutim dahom i dim se zavrtio u zraku, izvijajui se izmeu dvojice mukaraca na visini njihovih glava. Kratki, zdepasti prsti sivog mukarca tapkali su u svom ritmu, a uta se kugla energije zavrtjela iz njegovih ruku i odskakutala. Dotaknula je kolut zelenog dima koji se odmah omotao oko nje. Dolo je do svjetlucavog praska... nevidljiva je eksplozija bacila unatrag obojicu, preko cijele prostorije, odbacivi ih na stolove s knjigama. arulje su eksplodirale, a fluorescentne se svjetiljke razbile, razbacujui zdrobljeno staklo po podu. Dva su prozora eksplodirala prema van, dok je desetak malih kvadratnih stakala ostalo iarano raspuklinama. Nick Fleming survao se na pod blizu podrumskog otvora, zamalo sletjevi na Josha koji je ukoeno stajao na ljestvama, iroko otvorenih oiju od oka i straha. Dok se pridizao, odgurnuo je Josha nie niz ljestve. "Ostani dolje, to god da se dogodilo, ostani dolje", protisnuo je nedefiniranim engleskim naglaskom. Uspravio se u okretu i Josh je vidio kako desni dlan okree prema gore, primie ga licu i pue u nj. Zatim je zamahnuo prema sreditu prostorije, kao da visoko baca loptu. Josh je iskrivio vrat kako bi ispratio tu kretnju. No nita se nije moglo vidjeti... a onda kao da je zrak isisan iz prostorije. Knjige su odjednom izbaene s oblinjih polica i privuene na neurednu hrpu nasred poda; uokvireni ispisi povueni su sa zidova; teak se vuneni tepih izvio prema gore te je usisan u sredite prostorije. Uto je hrpa eksplodirala. Dvojicu velikih mukarca u crnim balonerima eksplozija je zahvatila u punoj snazi. Josh je gledao kako knjige, neke od njih teke i tvrde, druge meke i otre, lete oko njih poput bijesnih ptica. Iz suosjeanja je zadrhtao kad je jedan od njih osjetio punu snagu rjenika na licu. Oborio mu je eir i sunane naoale... otkrivajui mrtvaku, prljavu, sivu kou i oi poput crnog kamenja. Polica s ljubavnim romanima udarila je u lice njegova pratioca i prepolovila

GIGA

mu jeftine sunane naoale. Josh je otkrio daje i on imao oi koje su nalikovale kamenju. Odjednom je shvatio da su oni bili kamenje. Okrenuo se prema Nicku Flemingu s pitanjem na vrhu jezika kada ga je ef pogledao. "Ostani dolje", naredio mu je. "Doveo je goleme." Fleming se sagnuo jer je sivi mukarac bacio preko prostorije tri dugake strijele ute energije. Prerezale su police i zabile se u drveni pod. Sve to bi dotaknule odmah bi poelo truliti i raspadati se. Konati uvezi pucali su i lomili se, papir je pocrnio, drvene daske na podu i police postale su suhe i prasne. Fleming je bacio jo jednu nevidljivu loptu u kut sobe. Josh Newman pogledom je slijedio pokret efove ruke. Dok je nevidljiva lopta letjela zrakom, uhvatila je zraku sunca i na trenutak je vidio da je poput smaragdne kugle, zelena i izbruena. Zatim je ponovno nestala sa svjetla. Kada je ovoga puta udarila u pod, uinak je bio jo dramatiniji. Nije bilo zvuka, ali se cijela zgrada zatresla. Stolovi s jeftinim mekim uvezima pretvorili su se u trijeske, a komadii papira ispunili su zrak bizarnim konfetima. Dvojica mukaraca u crnom - golemi - baeni su unatrag na police, knjige su popadale po njima, dok je trei - najvei - tako snano odgurnut na vrata da je izbaen na ulicu. U tiini koja je uslijedila zauo se zvuk pljeskanja rukavicama. "Vidim, Nicholas, usavrio si tu tehniku." Sivi ovjek govorio je engleski u neobinom ritmu. "Vjebao sam, Johne", ree Nick Fleming, kliznuvi prema otvorenim podrumskim vratima, otkrivajui Josha Newmana na ljestvama. "Znao sam da e me sustii prije ili kasnije." "Dugo smo te traili, Nicholas. Ima neto to nam pripada. I elimo da nam to vrati." Mrlja utog dima zahvalila je strop iznad Flemingove i Joshove glave. Mjehuriasti, truli crni gips padao je nemilice poput snjenih pahulja. "Spalio sam je", ree Fleming, "davno sam je spalio." Odgurnuo je Josha nie u podrum i potom zatvorio klizna vrata, zakljuavi ih oboje unutra. "Ne pitaj", upozori ga, a blijede su mu oi sjajile u tami. "Ne sada." Uhvativi Josha za ruku, Nick ga je odvukao u najtamniji kutak podruma knjiare, uhvatio dio jedne police objema rukama i trznuo je prema naprijed. Neto je kljocnulo i police su se zaokrenule, otkrivajui skriveno stubite. Fleming je tjerao Josha prema mraku. "Hajde brzo, brzo i tiho", upozori ga. Slijedio je Josha kroz otvor te povukao police da se zatvore iza njega upravo u asu kada su se vrata podruma pretvorila u prljavu crnu tekuinu i potekla niz ljestve uz prestraan smrad sumpora. "Gore." Glas Nicka Fleminga zazvuao je toplo u Joshovu uhu. "Izlaz je u praznoj istionici pokraj nae knjiare. Moramo pouriti. Dee e vrlo brzo shvatiti to se dogodilo." Josh Newman je kimnuo; znao je za istionicu. Bila je prazna cijelo ljeto. Imao je stotinu pitanja, a ni jedan odgovor u njegovoj glavi nije ga zadovoljavao, jer svi su sadravali tu groznu rije: magija. Vidio je dvojicu kako se gaaju kuglama i strelicama neega - energije. Bio je svjedok unitenja koje su te energije uzrokovale. Josh je upravo svjedoio aroliji. No, naravno, svi znaju da arolija uope ne postoji.

GIGA

TREE POGLAVLJE
to je tako odvratno smrdjelo? Sophie Newman vraala je bluetooth-slualicu na uho, a onda je duboko udahnula i zastala, nadrazena nosa. Namirisala je neto grozno. Preklopila je telefon i vratila slualice u dep, nagnula se nad otvorenu staklenku listova crnog aja i udahnula. Radila je u Coffee upu otkada je s bratom stigla u San Francisco na ljetne praznike. Posao je bio okej, nita posebno. Gosti su uglavnom bili ljubazni, bilo je nekoliko glupana i par primitivaca, no radno je vrijeme bilo u redu, plaa je bila dobra, napojnice jo bolje, a dodatna prednost bila je to to je kafi preko puta knjiare u kojoj je radio njezin brat. Napunili su petnaest godina prolog prosinca i ve su poeli tedjeti za svoj automobil. Procijenili su da e im trebati najmanje dvije godine - bez kupovine CD-a, DVD-a, igrica, odjee i cipela, koje su bile Sophiena najslabija toka. Obino je u smjeni radila s jo dvije, no jedna je otila ranije jer se osjeala loe, a Bernice, vlasnica kafia, otila je nakon poslijepodnevne guve u nabavku aja i kave na veletrnicu. Obeala je da e se vratiti za sat vremena, no Sophie je znala da e to trajati najmanje dva sata. Preko ljeta Sophie se naviknula na mirise razliitih egzotinih ajeva i kava u kafiu. Znala je razliku izmeu Earl Greya i Dar-jeelinga, kao i izmeu kava iz Jave i iz Kenije. Uivala je u mirisu kave iako joj se nije sviao njezin gorak okus. No oboavala je aj. U proteklih nekoliko tjedana isprobala je sve ajeve, posebice biljne, s vonim okusima i neobinim mirisima. A sada je neto smrdjelo, podmuklo i odvratno. Gotovo poput pokvarenih jaja. Sophie je primaknula limenku aja licu i duboko udahnula. Svje miris assama zaustavio joj se u grlu: smrad nije dolazio otuda. "To se inae pije, a ne udie." Kad je Perry Fleming ula u kafi, Sophie se okrenula. Perry Fleming je visoka, elegantna ena kojoj je moglo biti etrdeset do ezdeset godina. Bilo je jasno da je nekad bila prekrasna, ali i sada je upadljiva. Njezine oi bile su najsjajnije, najbistrije oi koje je Sophie ikad vidjela i dugo se pitala nosi li ta starija ena lee u boji. Perryna kosa nekad je bila tamnocrna, a sada je proarana sijedim pramenovima, vezana u pletenicu koja se protee gotovo do poetka kraljenice. Zubi su joj mali i savreni, a na licu ima tragove bora u kutovima oiju. Uvijek je bila puno elegantnije odjevena od svoga mua, a danas je na sebi imala haljinu bez rukava boje metvice, koja se slagala s njezinim oima. Vjerojatno je od iste svile, pomisli Sophie. "Pomislila sam da udno mirie", ree Sophie. Ponovno pomirie aj. "Sad je u redu", doda, "no pomislila sam na tren da mirie kao... kao... kao pokvarena jaja." Govorei to, gledala je u Perry Fleming. Iznenadilo ju je to su se gospodine svijetlozelene oi naglo rairile pa se okrenula i pogledala preko puta ceste... ba kad su mali kvadratni prozori na knjiari naglo popucali, a dva eksplodirala u prainu. Vitice zelenog i utog dima uvile su se na ulici, a zrak je ispunio smrad pokvarenih jaja. Sophie je osjetila i drugi miris, otriji i jasniji miris peperminta. Usnice starije ene pomakle su se i proaptala je: "O ne... ne sada... ne ovdje." "Go Fleming... Perry?" ena se okrenula prema Sophie. Oi su joj prestraeno sijevale, a inae bezgrean engleski poprimio je strani naglasak. "Ostani tu; to god da se dogodi, ostani tu i pritaji se!" Sophie je zaustila da upita neto kad je osjetila da su joj ui zaeplje-ne. Progutala je slinu... zatim su se vrata knjiare otvorila uz tresak, a jedan od visokih mukaraca, koje je Sophie ranije vidjela, baen je na ulicu. Na sebi vie nije imao eir niti naoale i Sophie je na tren spazila njegovu mrtvaku kou i crne oi poput mramora. Na trenutak je unuo nasred ulice i podigao ruku kako bi zatitio lice od sunca. Sophie je osjetila hladnou i krutost u elucu.

10

GIGA

Koa na mukarevoj ruci se pomicala. Polako se slijevala u njegov rukav: inilo se kao da mu se prsti otapaju. Komad neega to je nalikovalo sivoj glini poprskao je ulicu. "Golemi", Perry zadihano prozbori. "Moj Boe, stvorio je goleme." "Gollume?" Upita Sophie suhih usta, a jezik joj je odjednom postao prevelik za njih. "Gollum iz Gospodara prstenova?" Perry se odmicala prema vratima. "Ne. Goleme", odsutno ree, "Glineni ljudi." Sophie taj naziv nije bio poznat, no s mjeavinom straha i zbunjenosti gledala je kako stvor golem - pue po ulici i skriva se od sunca pod tendom. Poput velikog pua balavca ostavljao je mokar blatan trag iza sebe, koji se odmah suio na suncu. Sophie je spazila i njegovo lice prije no to je oteturao natrag u knjiaru. Njegovi su obrisi lelujali kao otopljeni vosak, a koa mu je bila fino rascjepkana. Podsjetila ju je na tlo pustinje. Perry je izletjela na ulicu. Sophie je gledala kako ena rasputa kosu iz pletenica. No umjesto da joj se pripije uz lea, kosa je vijorila oko nje kao da u nju pue povjetarac. Samo to povjetarca nije bilo. Sophie je zastala na trenutak, a onda, zgrabivi metlu, poleti preko ceste za Perry. Josh je bio u knjiari! Knjiara je bila u potpunom neredu. Neko uredne police i paljivo pospremljeni stolovi bili su razasuti po podu u hrpama. Ormari za knjige polomljeni, police prepolovljene, ukrasni ispisi i zemljovidne karte zdrobljeni po podu. Smrad trulei i gnjilei ispunjava sobu: celulozni papir i drvo osuili su se i poeli trunuti, ak je i strop popucao, a buka u raspadu otkrila je drvene spojeve i visee elektrine ice. Niski sivi ovjek stajao je usred prostorije. Gadljivo je brisao prainu s rukava kaputa dok su njegova dva golema istraivala podrum. Trei golem, oteen i krut zbog izloenosti suncu, nespretno se oslanjao na zdrobljeni ormar. Pahulje sive koe nalik blatu uvijale su se s ostataka njegovih ruku. Sivi ovjek okrenuo se prema Perry i Sophie koje su uletjele u knjiaru. Pristojno se naklonio. "Ah, gospo Perenelle. Pitao sam se gdje ste." "Gdje je Nicholas?" Perry upita. Ime je izgovorila kao "Nicola". Sophie je uoila statiki naboj na eninoj kosi, uz plave i bijele iskrice. "Vjerujem da je dolje. Moja ga stvorenja trae." vrsto se drei za metlu objema rukama, Sophie je zaobila Perry i potkrala se do druge strane prostorije. Josh. Gdje je Josh? Nije imala pojma to se dogaa i nije ju bilo briga. Samo je htjela pronai brata. "Izgledate krasno kao i uvijek", ree sijedi ovjek, oiju uprtih u Perry. "Niste ostarjeli ni dana." Ponovno se naklonio, staromodnim i pristojnim pokretom kojega je izvodio bez muke. "Uvijek mi je drago vidjeti vas." "Voljela bih kad bih isto mogla rei za tebe, Dee." Perry se pomaknula dalje u prostoriju, pogledavajui na sve strane. "Prepoznala sam tvoj odvratni smrad." Dee je zaklopio oi i duboko udahnuo. "Meni se svia miris sumpora. Tako je..." Zastane. "Tako dramatian." Zatim je naglo otvorio oi i skinuo osmijeh. "Doli smo po Knjigu, Perenelle. Nemoj mi rei da ste je unitili", doda. "Tvoje neprekidno dobro zdravlje dokaz je njezina postojanja." Koja knjiga? Sophie se pitala, pogledavajui po prostoriji; knjiara je bila puna knjiga. "Mi smo uvari Knjige", Perry ree nekim tonom koji je Sophie natjerao da je pogleda. Djevojka je zastala, rairenih usta i oiju od straha. Srebrna je magla okruila Perry Fleming, uzdiui se s njezine koe tankim nitima. Na mjestima blijeda i prozirna, zbila se oko njezinih ruku, tako da se inilo kao da ima metalne rukavice. "Nikada je nee dobiti!" Povie Perry. "Hoemo", ree Dee. "Prikupili smo svo drugo blago tijekom godina. Samo je Knjiga ostala. Bolje vam je da si olakate i kaete gdje je..."

11

GIGA

"Nikada!" "Znao sam da e to rei", ree Dee, na to je ogromni golem krenuo prema Perry. "Ljudska bia tako su predvidljiva." Nick Fleming i Josh otvarali su vrata kemijske istionice kad su ugledali Perry, a za njom i Sophie, kako tre preko ulice u knjiaru. "Otvori ta vrata!" Nick povie, posegnuvi ispod svoje majice. Iz jednostavne kvadratne platnene torbe oko vrata izvadio je malu knjigu izvezenu metalom bakrene boje. Josh je tresnuo zasun, trzajem otvorio vrata i Nick je izjurio van, brzo pregledavajui hrapave stranice u potrazi za neim. Dok je pratio Nicka natrag u knjiaru, Josh je opazio ukrasna slova i geometrijske uzorke na debelim poutjelim stranicama. Nick i Josh stigli su u trenutku kada je golem dotaknuo Perry. I eksplodirao. Fini, sitni pijesak ispunio je zrak, a teak crni kaput skupio se na podu. Na trenutak se zakovitlao sitan vrtlog, valjajui prainu, i zatim nestao. No ulazak Nicka i Josha Perry je odvratio panju. Napola se okrenula... u tom trenu Dee je podigao lijevu ruku preko oiju i bacio sitnu kristalnu kuglu na pod. inilo se kao da je sunce eksplodiralo u prostoriji. Svjetlo je bilo udesno. Zasljepljujue i otro, prekrilo je prostoriju jezivim sjajem, a uza nj je doao i miris: smrad zapaljene kose i zagorene hrane, zadimljenog lia i sprenog metala pomijeao se s kiselim plinovima dizela. Josh je ugledao sestru ba kad je Dee bacio kristal. Djelomino su ga zaklanjali Nick i Perry, a onda je svjetlo oboje bacilo na pod. Josh je vidio crno-bijeli kaleidoskop statinih slika dok je svjetlo bacalo ipke i stoce po rubovima njegovih oiju. Vidio je kako metalno izvezena knjiga pada Nicku na pod... a crni oblici okruuju Perry te je nejasno zauo njezin vrisak... Dee ugrabi Knjigu uz pobjedniki krik, dok ju je Nick slijepo traio po podu. "Izgubio si, Nicholas", Dee prosike, "kao to uvijek gubi. Sada ti mogu oduzeti tvoje najdragocjenije: tvoju dragu Perenelle i tvoju Knjigu." Josh se nesvjesno pomaknuo i prije no to je bio svjestan. Bacio se na Deeja i time iznenadio malog ovjeka. Iako mu je bilo tek petnaest, Josh je bio visok za svoju dob, i teak: bio je dovoljno velik za obrambenog igraa, a bio je najmlai u svojoj football ekipi. Bacio je Deeja na pod, kojemu je u padu knjiga ispala iz ruke. Josh je osjetio teke metalne korice pod prstima i uhvatio ju je - ba kada ga je neto podiglo s poda i bacilo u kut. Zavrio je na hrpi knjiga koje su ublaile njegov pad. Pred oima su mu se pojavljivale crne toke i strelice u duginim bojama svaki put kada bi trepnuo. Deejev sivi obris nadvio se nad Josha te je rukavicama krenuo prema knjizi. "Mislim da je to moje." Josh ju je uhvatio vre, ali Dee mu je jednostavno izvukao knjigu iz ruke. "Ti. Pusti. Mog. Brata. Na. Miru." Sophie je metlom est puta udarila Deeja po leima, po jednim udarcem za svaku rije. Dee gotovo da je nije ni pogledao. Uhvativi knjigu jednom rukom, drugom je rukom uzeo metlu, promrmljao jednu rije i metla se odmah osuila i pretvorila u hrapave kaaste krhotine u Sophienim rukama. "Ima sree to sam danas dobre volje," proapta, "inae bih ti vratio." Zatim su Dee i dva preostala golema s Perry Fleming nestali iz razorene knjiare, zalupivi vratima. Uslijedila je duga tiina, a onda se posljednja itava polica s knjigama sruila na pod.

12

GIGA

ETVRTO POGLAVLJE
Pretpostavljam da ne dolazi u obzir da zovemo policiju." Sophie Newman naslonila se na nestabilno nagnuti ormar za knjige i prekriila ruke kako ne bi drhtala. Iznenadilo ju je to joj je glas zazvuao tako mirno i razumno. "Moramo im rei daje Perry oteta..." "Perry jo nije u opasnosti." Nick Fleming sjedio je na jednoj preki ljestvi. Drao se za glavu i duboko disao, uz povremen kaalj dok je pokuavao oistiti plua od praine i pijeska. "No u pravu si, neemo zvati policiju." Uspio se slabano nasmijeiti. "Nisam siguran to bismo rekli policiji a da bi njima imalo smisla." "Nisam siguran ni da nama ba ima smisla", ree Josh. Sjedio je na jedinoj preostaloj itavoj stolici u knjiari. Iako nije slomio ni jednu kost, imao je modrice po itavom tijelu, za koje je znao da e postati zanimljivo ljubiaste u sljedeih nekoliko dana. Posljednji put se ovako osjeao kad su ga pregazila tri tipa na terenu. Zapravo, ovo sad bilo je gore. Onda je barem znao to se dogodilo. "A moda je knjiaru ispunio plin", Nick oprezno predloi, "i ono to smo doivjeli nije nita do niz halucinacija." Zastao je i pogledao Sophie i Josha. Blizanci su podigli pogled prema njemu s istim izrazom nevjerice na licima, rairenih oiju od oka. "Jadno", naposljetku zakljui Josh. "Vrlo jadno", Sophie se sloila. Nick je slegnuo ramenima. "Zapravo, mislim da je to vrlo dobro objanjenje. Objanjava smrad, eksplozije i sve... sve neobine pojave za koje mislite da ste vidjeli", brzo je dovrio. Sophie je davno zakljuila da odraslima izlike zaista ne idu dobro. "Te stvari nam se nisu priinile", odluno ree. "Nismo izmislili goleme." "Koga?" Josh upita. "Visoki tipovi bili su golemi; bili su napravljeni od gline", objasni mu sestra. "Perry mi je rekla." "A rekla ti je?" Fleming promrmlja. Pogledao je razorenu knjiaru i ljutito zatresao glavom. Trebalo im je manje od etiri minute da je potpuno unite. "udi me to je doveo goleme. Obino su nepouzdani u toplijim zemljama. No posluili su mu. Dobio je to je htio." "Knjigu?" Sophie upita. Na tren ju je vidjela u Joshovoj ruci prije nego to ju je onaj maleni oteo. Iako je stajala u knjiari punoj knjiga, a i njezin je otac bio vlasnik velikog antikvarijata, nikada prije nije vidjela tako neobinu knjigu. Cinilo se kao da je izvezena proaranim metalom. Fleming kinine. "Trai je ve dugo," njeno ree, izgubljena i odsutna pogleda. "Vrlo dugo." Josh je polako ustao i osjetio bol u leima i ramenima. Pruio je dvije zguvane stranice Nicku. "Nije ju dobio itavu. Kad mi ju je istrgnuo iz ruke, mora da sam drao ove dvije." Fleming je zgrabio stranice iz Joshove ruke uz nerazgovijetan krik. Bacio se na pod, razgrnuo poderane knjige i dijelove slomljenih polica, te postavio dvije stranice na pod, jednu pokraj druge. Dugi prsti su mu drhtali dok je izravnavao stranice. Blizanci su kleknuli kraj njega, svaki s jedne strane, pogleda uperenog u stranice... Pokuavali su shvatiti ono to vide. "Ovo nam se zasigurno ne priinja", Sophie proapta, lupkajui kaiprstom po stranici. Stranice su bile oko petnaest centimetara iroke i vie od dvadeset centimetara visoke, naizgled izraene od preane kore drveta. Vitice vlakana i listova jasno su se vidjele na povrini, prekrivene zupastim, uglatim pismom. Prvo slovo u gornjem lijevom kutu svake stranice bilo je lijepo ukraeno zlatnom i crvenom bojom, dok su ostale rijei bile napisane crvenkasto-crnom tintom. I pomicale su se. Sophie i Josh gledali su kako se slova pomiu po stranicama poput sitnih buba, mijenjajui oblik, postajui gotovo itkima na prepoznatljivim jezicima poput latinskog ili starog engleskog, no ubrzo bi izgubile oblik i pretvorile se u drevne simbole poput egipatskih hijeroglifa ili keltskog ogama.

13

GIGA

Fleming je uzdahnuo. "Ne, ne priinja nam se", ree naposljetku. Posegnuo je pod majicu i izvukao naoale privrene crnim konopcem. Naoale su bile staromodne, bez ruki, izraene za postavljanje na nos. Koristei naoale kao povealo, Nick ih je pomicao preko vijugavih, pominih rijei. "Ha!" "Dobre vijesti?" Josh upita. "Odline vijesti. Nije uzeo Konaan poziv." Pritisnuo je ozlijeeno Joshovo rame, zbog ega je ovaj zadrhtao. "Da si htio uzeti dvije stranice iz Knjige, smatrajui ih beskorisnima, ne bi mogao odabrati bolje od ovih." irok je osmijeh zatim nestao s njegova lica. "A kada Dee shvati, vratit e se, i jamim vam da sljedei put nee dovesti samo goleme." "Tko je bio taj sivi ovjek?" Sophie upita. "Perry ga je takoer nazivala Dee." Sakupivi stranice, Nick je ustao. Sophie se okrenula prema njemu i shvatila da odjednom izgleda staro i umorno, strano umorno. "Sivi je ovjek doktor John Dee, jedan od najmonijih i najopasnijih ljudi na svijetu." "Nikad nisam uo za njega", ree Josh. "Ostati nepoznat u ovom modernom svijetu: zaista to je stvarna mo. Dee je alkemiar, vra, arobnjak, nekromant, a to nije sve isto." "Magija?" Sophie upita. "Mislio sam da magija ne postoji", Josh ree sarkastino, no istog se asa osjetio blesavo nakon onoga stoje upravo vidio i doivio. "A ipak si se upravo borio s fantastinim stvorovima: golemi su ljudi stvoreni iz blata i gline, oivljeni jednom monom rijeju. Kladim se da ima manje od est ljudi u ovome stoljeu koji su vidjeli goleme, a jo manje ih je preivjelo susret s njima." "Je li ih Dee stvorio?" Sophie upita. "Goleme je lako stvoriti; arolija je stara koliko i ljudski rod. Neto tee ih je pokrenuti, a upravljati njima gotovo je nemogue." Uzdahne. "Ali ne i doktoru Johnu Deeju." "Tko je on?" navaljivala je. "Doktor John Dee bio je dvorski arobnjak za vrijeme vladavine engleske kraljice Elizabete I." Sophie se drhtavo nasmijala, nesigurna treba li vjerovati Nicku Flemingu. "No to je bilo prije mnogo stoljea; sivi ovjek nema vie od pedeset godina." Nick Fleming puzao je po podu, kopajui po knjigama dok nije naao to je traio. Engleska u elizabetansko doba. Otvorio ju je: na stranici nasuprot slici kraljice Elizabete I. stajao je staromodni crte ovjeka otrih crta lica i trokutaste brade. Odjea se razlikovala, no nije bilo sumnje da je to bio ovjek kojega su sreli. Sophie uzme knjigu Nicku iz ruku. "Ovdje kau daje Dee roen 1527.", tiho izgovori. "To bi znailo da mu je gotovo petsto godina." Josh je doao do sestre. Zagledao se u sliku i zatim pogledao po prostoriji. Ako duboko udahne, jo uvijek osjea neobian miris... magije. To se ranije osjetilo - ne metvica ni pokvarena jaja, ve miris magije. "Dee vas poznaje", polako izgovori. "Dobro vas poznaje", doda. Fleming je etao po knjiari, podiui neobine predmete i bacajui ih natrag na pod. "O da, zna on mene", ree. "Zna i Perry. Zna nas ve dugo... vrlo dugo." Pogledao je prema blizancima, a oi koje su inae bile gotovo bezbojne postale su tamne i zabrinute. "Sada ste naalost ukljueni i nema vie lai ni izgovora. Da biste preivjeli, morate saznati istinu." Josh i Sophie se pogledae. Oboma je za uho zapeo dio "Da biste preivjeli..." "Moje pravo ime je Nicholas Flamel. Roen sam u Francuskoj 1330. godine. Perryno pravo ime je Perenelle: ona je deset godina starija od mene. No nemojte joj rei da sam vam to rekao", doda brzo. Josh je osjetio bukanje u elucu. Htio je viknuti "Nemogue!", nasmijati se i naljutiti na Nicka to pria takvu glupu priu. No bio je ozlijeen i boljelo ga je od bacanja po prostoriji...

14

GIGA

no to ga je bacalo? Sjetio se Golema koji je krenuo prema Perry - Perenelle - i kako se pretvorio u prah od njezina dodira. "to... to ste vi?" Sophie je izgovorila isto pitanje koje je zaustio i njezin brat. "to ste vi i Perenelle?" Nick se osmjehnuo, no izraz lica ostao mu je hladan i ozbiljan te je na trenutak gotovo nalikovao Deeju. "Mi smo legenda", jednostavno zakljui. "Neko davno bili smo obini ljudi, no onda sam kupio knjigu, Knjigu Abrahama Zidova, poznatiju kao Kodeks. Od toga se trenutka sve promijenilo. Perenelle se promijenila. Ja sam se promijenio. Postao sam alkemiar. Postao sam najbolji alkemiar svih vremena, traili su me kraljevi i prinevi, carevi i sam papa. Otkrio sam tajnu kamena mudraca skrivenu u toj knjizi drevne arolije: nauio sam kako pretvoriti obian metal u zlato, kako pretvoriti obino u drago kamenje. No jo vanije od toga, mnogo vanije, otkrio sam recept sainjen od bilja i ini koji titi od bolesti i smrti. Perenelle i ja postali smo praktiki besmrtni." Podignuo je poderane stranice u ruci. "Ovo je sve to je preostalo od Kodeksa. Dee i njegova vrsta trae Knjigu Abrahama ve stoljeima. Sada je imaju. Kao i Perenelle", gorko doda. "No rekli ste da je Knjiga beskorisna bez tih stranica", Josh ga brzo podsjeti. "Istina. U Knjizi ima dovoljno materijala koji bi Deeja okupirao stoljeima, no te stranice su kljune", Nick se sloi. "Dee e se vratiti po njih." "Ali ima tu jo neto, zar ne?" upita Sophie. "Jo neto." Znala je da im Nick neto ne govori, svi su odrasli to radili. Njihovim je roditeljima trebalo nekoliko mjeseci prije nego to su rekli Joshu i njoj da e ljeto provesti u San Franciscu. Nick joj dobaci otar pogled i time je jo jednom podsjeti na raniji Deejev pogled: u njemu je bilo neto hladno i neljudsko. "Da... ima jo neto", nevoljko e. "Bez knjige emo Perenelle i ja ostarjeli. Formulaciju za besmrtnost treba svaki mjesec ponovno mijeati. Unutar jednog zvjezdanog mjeseca, ostarit emo i umrijeti. A ako umremo, zlo protiv kojega smo se tako dugo borili pobijedit e. Starija rasa ponovno e zauzeti zemlju." "Starija rasa?" Josh upita visokim i isprekidanim glasom. Progutao je slinu, svjestan kako mu srce lupa u grudima. etvrtak je poeo kao jo jedan obian dan, a pretvorio se u neto udno i strano. Igrao je mnogo raunalnih igara, proitao neke fantastine romane, i u svima njima je starije znailo drevno i opasno. "Starija, kao drevna?" "Vrlo stara", Flamel se sloio. "To znai da ima jo takvih poput Deeja, poput vas?" Josh ree i trne nakon to ga je Sophie udarila u potkoljenicu. Flamel se okrenuo prema Joshu, a bezbojan pogled sada je bio obojen bijesom. "Ima jo takvih poput Deeja, da, kao i takvih poput mene, ali Dee i ja nismo isti. Nikada nismo bili isti", Flamel doda ogoreno. "Odabrali smo drukije puteve, a njegov vodi nekim mranim cestama. On je takoer besmrtan iako ne znam kako zadrava svoju mladost. Ali obojica smo ljudi." Okrenuo se prema blagajni koja je leala slomljena na podu i poeo kupiti novce dok je govorio. Kada se okrenuo prema blizancima, iznenadio ih je njegov tmuran izraz lica. "Oni za koje Dee radi nisu i nikada nisu bili dio ljudskog roda". Uguravi novce u depove, zgrabio je ofucanu konatu jaknu s poda. "Moramo otii odavde." "Kamo idete? Sto ete uiniti?" Sophie upita. "to s nama?" Josh je dovrio njezinu misao, kao to je i ona esto dovravala njegove. "Prvo vas moram odvesti na sigurno prije nego to Dee shvati da mu nedostaju stranice. Zatim idem u potragu za Perenelle." Blizanci su se pogledali. "Zato nas morate odvesti na sigurno?" Sophie upita. "Mi nita ne znamo", Josh ree. "Kada Dee shvati da je Knjiga nepotpuna, vratit e se po stranice koje nedostaju. I jamim vam da za sobom nee ostavljati ive svjedoke."

15

GIGA

Josh se poeo smijati, ali mu se smijeh naglo ugasio kada je shvatio da se njegova sestra ak ni ne smijei. "elite..." Oblizao je iznenada suhe usnice. "elite rei da bi nas ubio?" Nicholas Fleming nagnuo je glavu na jednu strani i razmislio. "Ne", ree naposljetku, "ne bi vas ubio." Josh je ispustio uzdah olakanja. "Vjerujte mi", Flamel nastavi. "Dee bi vam uinio neto puno gore. Puno gore."

16

GIGA

PETO POGLAVLJE
Blizanci su stajali na staklu razbijenih prozora razasutom po ploniku, ispred knjiare i gledali kako Nick vadi klju. "Ali ne moemo tek tako otii", Sophie ree odluno. Josh je kimnuo. "Nikamo mi ne idemo." Nick Fleming - ili Flamel, kako su ga sada zvali - okrenuo je klju u bravi knjiare i protresao vratima. Iz knjiare se ulo kako knjige padaju na pod. "Stvarno sam volio ovu knjiaru", Flamel promrmlja. "Podsjeala me na moj prvi posao." Pogledao je Sophie i Josha. "Nemate izbora. Ako elite preivjeti do kraja dana, morate otii sada." Zatim se okrenuo, i pourio preko ceste do Coffee upa, navlaei ofucanu konatu jaknu. Blizanci su se pogledali i zatim pourili za njim. "Ima li klju da zakljua kafi?" Sophie je kimnula. Izvadila je dva kljua na privjesku s uzorkom mosta Golden Gate. "Znate, ako se Bernice vrati i vidi da je kafi zatvoren, vjerojatno e zvati policiju ili neto..." "Ima pravo", Flamel ree. "Ostavi poruku", nastavi, "neto kratko - iznenada si morala ii, neka nuda, tako neto. Reci da sam ja s tobom. Navrljaj; neka izgleda kao da si je pisala na brzinu. Jesu li vai roditelji jo uvijek u onim iskopima u Uli?" Njihovi su roditelji bili arheolozi, trenutno angairani na sveuilitu u San Franeiseu. Sophie kimne. "Jo najmanje est tjedana." "Jo uvijek spavamo kod tete Agnes u Pacific Heights," Josh doda. "Tete Agonije." "Ne moemo samo tako nestati. Oekivat e nas kod kue za veeru", ree Sophie. "Ako zakasnimo samo pet minuta, ve paniari. Kad smo proli tjedan kasnili sat vremena zbog kvara trolejbusa, ve je bila nazvala nae roditelje prije nego to smo stigli." Teti Agnes bilo je osamdeset i etiri godine i, iako je blizancima smetalo njezino neprekidno prigovaranje, bila im je vrlo draga. "Znai da morate smisliti ispriku i za nju", Flamel hladno izjavi i brzo ue u kafi, a Sophie ga je slijedila. Josh je oklijevao prije ulaska u hladan polumrak kafia slatkasta mirisa Coffe upa. Stajao je na ploniku s ruksakom preko ramena, pogledavajui gore-dolje. Osim bljetavog stakla na ploniku ispred knjiare, sve se doimalo savreno uobiajenim, kao obian radni dan. Ulica je bila mirna i tiha, zrak je bio teak, samo s nagovjetajem oceana. Du zaljeva, preko gata Fisherman's Wharf, oglasila se brodska sirena, izgubljenim i samotnim zvukom u daljini. Sve je manje-vie izgledalo kao i prije pola sata. A ipak... A ipak nije bilo isto. Vie nikada nee biti isto. U posljednjih trideset minuta Joshov savreno ureen svijet preokrenuo se i nepovratno izmijenio. Bio je normalan uenik drugog razreda srednje kole, ne prepametan, ali ni glup. Igrao je ameriki nogomet, pjevao (loe) u prijateljevom bendu, imao nekoliko djevojaka koje su ga zanimale, ali ne jo neku stalnu. Ponekad je igrao raunalne igre; najvie je volio pucaine kao Quake, Doom i Unreal Tournament, nije volio igre s vonjom, a izgubio bi se u igrama poput Mysta. Volio je Simpsone i znao je napamet itave epizode, oboavao je Shreka iako to nikada ne bi priznao, svidio mu se novi Batman, kao i X-Men. ak mu se svidio i novi Superman, bez obzira na to to su drugi mislili o njemu. Josh je bio obian. No obini tinejderi nisu sudjelovali u borbama izmeu dvojice nevjerojatno starih arobnjaka. Na svijetu nije bilo magije. Magiju ine specijalni efekti u filmovima. Magija su bile predstave sa zeevima i grlicama, ponekad i tigrovima, David Copperfield koji ree ljude napola i lebdi iznad publike. Ne postoji neto kao stvarna arolija. No je li znao objasniti to se upravo dogodilo u knjiari? Gledao je kako se police pretvaraju u trulo drvo, knjige u rastopljenu masu, osjetio je smrad pokvarenih jaja iz Deejevih arolija i ii miris metvice kada je Fleming - Flamel - arao.

17

GIGA

Josh Newman drhtao je na jarkom poslijepodnevnom suncu te se smjestio u Coffee Cup, otvarajui ruksak i traei svoje pohabano prijenosno raunalo. Trebala mu je beina mrea za internet u kafiu; htio je potraiti neka imena: doktora Johna Deeja, Perenelle i posebice Nicholasa Flamela. Sophie je nakrabala poruku na poleini salvete. Grizla je vrh olovke dok je itala poruku. Gi Fleming nije dobro. Plin procurio u knjiari. U bolnici smo. G. Fleming je s nama. Sve ostalo je okej. Nazvat u kasnije. Kad se Bernice vrati i vidi da je kafi zatvoren prije poslijepodnevne navale, to joj se nee svidjeti. Sophie je pretpostavila da bi mogla dobiti otkaz. Uzdahnuvi, potpisala je poruku arom koja je poderala papir te ju je zataknula na blagajnu. Nicholas Flamel provirio je preko njezina ramena i proitao je. "To je dobro, vrlo dobro. Objanjava i zato je knjiara takoer zatvorena." Flamel je pogledao prema Joshu koji je bijesno lupao po tipkovnici. "Idemo!" "Provjeravam potu", Josh promrmlja, gasei i zatvarajui raunalo. "U ovakvom trenutku?" Sophie upita s nevjericom. "ivot ide dalje. E-mailovi nikoga ne ekaju." Pokuao je razvui osmijeh, ali nije uspio. Sophie je zgrabila svoju torbu i traper-jaknu, osvrnuvi se posljednji put po kafiu. Odjednom je pomislila da ga dugo nee vidjeti, ali to je bilo smijeno, naravno. Ugasila je svjetla, ispratila brata i Nicka Fleminga - Flamela - kroz vrata ispred sebe i ukljuila alarm. Zatim je povukla i zatvorila vrata, okrenula klju u bravi i provukla lanac kroz potanski sandui. "to sad?" upita. "Sad emo potraiti pomo i sakriti se dok ne smislim to s vama dvoma." Flamel se nasmijei. "Dobri smo u skrivanju; Perry i ja to radimo vie od pola tisuljea." "to s Perry?" Sophie upita. "Hoe lije Dee... ozlijediti?" U posljednjih nekoliko tjedana upoznala je visoku, elegantnu enu koja je svraala u kafi i svidjela joj se. Nije htjela da joj se ita dogodi. Flamel je zanijekao. "Ne moe. Ona je premona. Ja nisam prouavao arobnjatvo, ali Perry jest. Sve to Dee trenutno moe je to da je zadri, sprijei je da koristi svoje moi. No u sljedeih nekoliko dana ona e poeti starjeti i slabjeti. Moda za tjedan, a sigurno za dva tjedna, moi e iskoristiti svoje moi protiv nje. Ipak, bit e oprezan. Zatvorit e je iza Celija i Peata, i." Flamel je vidio zbunjenost na Sophienu licu. "arobne granice", pojasni joj. "Napast e tek kad bude siguran u pobjedu. Ali prvo e pokuati otkriti irinu njezina tajnovitog znanja. Deejeva potraga za znanjem oduvijek je njegova najvea snaga... i slabost." Odsutno je potapao depove, traei neto. "Moja se Perry zna brinuti za sebe. Podsjeti me da ti ispriam kako se suoila s parom grkih lamija." Sophie je kimnula iako nije imala pojma to su grke lamije. Koraajui niz ulicu, Flamel je pronaao to je traio: par malih okruglih sunanih naoala. Stavio ih je na oi, gurnuo ruke u depove konate jakne i poeo zvidati bez neke melodije, kao da nema nikakvih briga u ivotu. Okrenuo se preko ramena. "No, hajde." Blizanci su se tupo pogledali i pourili za njim. "Provjerio sam ga na internetu", Josh promrmlja, pogledavi sestru na brzinu. "Znai to si radio. Nisam ni mislila da su e-mailovi tako vani." "Sve to kae podudara se: postoji lanak o njemu na Wikipediji, a Google daje gotovo dvjesto tisua rezultata. ak je i Perenelle tamo, spominje se i knjiga i sve. ak kau da su, nakon to je umro, iskopali njegov grob u potrazi za blagom i da je bio prazan - bez tijela i bez blaga. Njegova kua u Parizu navodno jo uvijek postoji." "Stvarno ne djeluje kao besmrlni arobnjak", Sophie promrmlja. "Ne znam kako bi trebao izgledati arobnjak", Josh tiho ree. "Jedini arobnjaci koje ja znam su Penn i Teller." "Ja nisam arobnjak", ree Flamel ne gledajui u njih. "Ja sam alkemiar, znanstvenik, iako s

18

GIGA

tom znanou vjerojatno niste upoznati." Sophie je pourila kako bi ga sustigla. Posegnula je za njegovom rukom kako bi ga zaustavila, no iskra - poput statikog elektriciteta - zaarila joj je u prstima. "Aaa!" Povukla je ruku, osjetivi marce u prstima. Sto sada? "ao mi je", Flamel objasni. "To je postefekt... mogli biste ga nazvati magijom. Moja aura elektriko polje koje okruuje moje tijelo - jo uvijek je nabijena. Reagira samo kad doe u kontakt s tvojom aurom." Nasmijeio se, otkrivajui savreno pravilne zube. "To znai da i ti ima snanu auru." "to je aura?" Flamel je neko vrijeme hodao plonikom bez odgovora, a zatim se okrenuo i pokazao prema izlogu. Rije TATTOO fluorescentno je bljeskala. "Vidi... vidi taj sjaj oko rijei?" "Vidim." Sophie kimne, mirkajui. Svako je slovo bilo uokvireno umeim utim svjetlom. "Tijelo svakog ovjeka ima slian odsjaj. U dalekoj prolosti bio je jasno vidljiv i ljudi su ga prozvali aurom. Dolazi od grke rijei za dah. Kako su ljudi evoluirali, veina je izgubila sposobnost da vidi auru. Neki jo uvijek, naravno, mogu." Josh se podrugljivo nasmijao. Flamel se okrenuo preko ramena. "Istina je. Auru je ak i snimio ruski par po imenu Kirlian. Elektriko polje okruuje svaki ivui organizam." "Kako izgleda?" Sophie upita. Flamel je prstima lupnuo po izlogu. "Ba ovako: sjaj oko tijela. Svaija aura je jedinstvena razliite boje, razliite jaine. Neke neprekidno sjaje, druge trepte. Neke se pojavljuju po rubovima tijela, druge prekrivaju tijelo poput kuverte. Aura govori mnogo o toj osobi: primjerice, je li bolesna ili nesretna, bijesna ili uplaena." "I vi vidite te aure?" Sophie upita. Na njihovo iznenaenje, Flamel je zanijekao. "Ne, ne mogu. Perry ponekad moe. Ja ne mogu. Noja znam kako kanalizirati i usmjeriti energiju. To je ono to ste ranije vidjeli: ista energija aure." "Mislim da bih voljela to znati", Sophie ree. Flamel ju je pogledao. "Pazi to eli. Svako koritenje moi ima svoju cijenu." Ispruio je ruku. Sophie i Josh okupili su se oko njega na tihoj sporednoj ulici. Flamelova ruka oito je drhtala. A kada mu je Sophie pogledala u oi, primijetila je da su krvave. "Kada koristite auralnu energiju, troite onu koliinu kalorija koja je potrebna da istrite maraton. Zamislite to kao pranjenje baterija. Mislim da ne bih izdrao jo dugo tamo s Deejem." "Je li Dee moniji od vas?" Flamel se tmurno nasmijeio. "Neizrecivo." Vratio je ruke u depove svoje konate jakne i nastavio hodati niz ulicu, sa Sophie i Joshom sa svake strane. U daljini, most Golden Gate poeo se nadvijati nad krovove. "Dee je proteklih pet stoljea razvijao svoje moi; ja sam to isto vrijeme svoje sakrivao, koncentrirajui se samo na nekolicinu stvari koje su bile potrebne kako bismo Perry i ja preivjeli. Dee je oduvijek moan i strah me pomisliti to sada moe." Pri dnu nizbrdice zastao je, pogledao lijevo i desno, zatim naglo skrenuo ulijevo i krenuo prema Ulici California. "Bit e kasnije prilike za pitanja. Sada moramo pouriti." "Koliko dugo znate Deeja?" Josh je bio uporan, odluan da sazna neke odgovore. Nicholas Flamel tmurno se nasmijeio. "John Dee bio je zreo ovjek kada sam ga uzeo za egrta. Onomad sam jo uvijek uzimao egrte, i mnogi su mi bili na ponos. Imao sam vizije o stvaranju nove generacije alkemiara, znanstvenika, astronoma, astrologa i matematiara: to bi bili ljudi koji bi stvorili novi svijet. Dee je bio vjerojatno moj najbolji uenik. Stoga, moglo bi se rei da ga znam gotovo pet stotina godina - iako se u posljednjih nekoliko desetljea rjee viamo." "Zato vam je postao neprijatelj?" Sophie upita. "Pohlepa, ljubomora... i Kodeks, Knjiga Abrahama idova", Flamel odgovori. "Prieljkuje je

19

GIGA

ve dugo, i sad je ima." "Ne cijelu", Josh ga podsjeti. "Ne, ne cijelu." Flamcl se nasmijei. Nastavio je, a blizanci su hodali uz njega svaki s jedne strane. "Kada mi je Dee bio egrt u Parizu, saznao je za Kodeks. Jednoga sam ga dana uhvatio u pokuaju krae i tada sam shvatio da se povezao sa starijom rasom. Odbio sam mu otkriti tajne knjige i runo smo se posvadili. Te je noi poslao prve ubojice na Perry i mene. Bila su to ljudska bia i lako smo ih savladali. Ve sljedee noi ubojice nisu bile ljudi. Stoga smo Perry i ja uzeli Knjigu, sakupili neto svojih stvari i napustili Pariz. Otada nas proganja." Zaustavili su se ispred semafora. Troje britanskih turista ekali su da se svjetlo izmijeni i Flamel je utihnuo, brzim pogledom upozorivi Sophie i Josha da nita ne govore. Svjetlo se promijenilo i preli su cestu, turisti na desnu stranu, Nicholas Flamel i blizanci na lijevu. "Kamo ste otili nakon Pariza?" Josh upita. "U London", bio je kratki Flamelov odgovor. "Dee nas je umalo tamo uhvatio 1666.", nastavi. "Pustio je vatreno bie na nas, divlje, bezumno stvorenje koje je umalo unitilo grad. U povijesti se to sada naziva Velikim poarom." Sophie je pogledala Josha. Oboje su uli za Veliki poar u Londonu; uili su o njemu na satu povijesti. Iznenadilo ju je to je tako smirena: sluala je ovjeka koji tvrdi daje star vie od petsto godina, prepriavajui povijesne dogaaje kao da je sudjelovao u njima. A ona mu je vjerovala! "Dee nam je bio opasno blizu u Parizu 1763.", Flamel nastavi, "i onda opet 1835., kada smo zapravo vodili knjiaru u Rimu. To mi je oduvijek bilo najdrae zanimanje", doda. Utihnuo je kada su se pribliili skupini japanskih turista koji su paljivo sluali svoga vodia, koji je stajao ispod svijetlozutog kiobrana. Kad ga vie nisu mogli uti, nastavio je o dogaajima starijima vie od stoljea i pol, koji su mu oito bili svjei u pamenju. "Pobjegli smo u Irsku, mislei da nas nikada nee pronai na tom otoku na rubu Europe. No gonio nas je. Uspio je savladati tehniku upravljanja stvorovima i doveo je dva sa sobom: bolest i glad, bez sumnje s namjerom da nas unite. U jednom je trenutku izgubio kontrolu nad njima. Glad i bolest unitile su siromanu zemlju: milijun ljudi umrlo je u Velikoj gladi u Irskoj 1840-ih." Lice Nicholasa Flamela pretvorilo se u masku. "Sumnjam daje Dee ikada razmislio o tome. Uvijek je prezirao ljudsku rasu." Sophie je ponovno pogledala brata. Mogla je zakljuiti iz izraza njegova lica da se pokuavao koncentrirati i pratiti bujicu informacija. Znala je da bi se najradije spojio na internet i provjerio neke detalje. "No nikad vas nije uhvatio", obratila se Flamelu. "Do danas nije." Slegnuo je ramenima i tuno se osmjehnuo. "Pretpostavljam daje to bilo neizbjeno. Tijekom dvadesetog stoljea bio je sve blie. Postajao je sve moniji, sa svojom organizacijom koja je kombinirala drevnu magiju i modernu tehnologiju. Perry i ja dugo smo se sakrivali u Newfoundlandu sve dok nije pustio grozne vukove na nas, pa smo lutali od grada do grada, krenuvi od Istone obale u New Yorku 1901. i polako kreui prema zapadu. Pretpostavljam da je bilo samo pitanje vremena kad e nas uhvatiti", dodao je. "Kamere, videorekorderi, telefoni i internet znaajno oteavaju mogunosti sakrivanja danas." "Ta knjiga... Kodeks koji on trai..." Josh zapone. "Knjiga Abrahama Zidova", Flamel objasni. "to je tako posebno u njoj?" Nicholas Flamel zastao je nasred plonika tako naglo da su blizanci samo nastavili pokraj njega. Okrenuli su se i pogledali prema njemu. ovjek prilino prosjena izgleda rairio je ruke kao da se namjerava pokloniti. "Pogledajte me. Pogledajte me! Stariji sam od Amerike. To je tako posebno u knjizi." Flamel je snizio ton i brzo nastavio. "No znate to - tajna o vjenom ivotu vjerojatno je najmanja tajna Kodeksa." Sophie se uhvatila kako stavlja svoju ruku u bratovu. Lagano ju je pritisnuo i znala je, iako nita nije rekao, da je uplaen kao i ona.

20

GIGA

"S Kodeksom Dee moe promijeniti svijet." "Promijeniti?" Sophien glas pretvorio se u apat, a svibanjski zrak odjednom je postao hladan. "Kako promijeniti?" Josh upita odluno. "Krenuti iznova", Flamel tiho ree. "Dee i starija rasa kojoj slui napravit e svijet onakvim kakav je bio u neizmjerno dalekoj prolosti. A ljudi e moi biti samo robovi. Ili hrana."

21

GIGA

ESTO POGLAVLJE
Iako je mogao komunicirati na razliite naine, dr. John Dee najvie je volio ovostoljetni nain: mobitel. Zavalivi se u elegantnoj konatoj unutranjosti limuzine, otklopio je telefon, usmjerio ga prema Perenelle Flamel koja je bez svijesti leala izmeu dvojice golema u raspadu i brzo slikao. Gospoa Perenelle Flamel. Njegova zarobljenica. To je svakako bilo neto za foto-album. Dee je utipkao broj i pritisnuo "alji", zatim je nagnuo glavu, i pogledavao elegantnu enu preko puta. Imao je iznimnu sreu to je uhvatio Perenelle, no znao je da mu je to polo za rukom samo zato to je ona potroila mnogo energije na unitavanje njegova golema. Pogladio se po trokutastoj bradi. Morat e ubrzo izraditi jo golema. Pogledao je dvojicu preko puta: u onom kratkom razdoblju u kojem su bili vani na ranom podnevnom suncu, poeli su pucati i topiti se. Onaj veliki, s lijeve strane Perenelle, topio se po konatom sjedalu u crno rijeno blato. Moda bi sljedei put trebao uzeti neto drugo, a ne goleme. Grubi su stvorovi izvrsno sluili u vlanijim sredinama, no bili su vrlo neprikladni za ljeto na Zapadnoj obali. Pitao se ima li jo recept za izradu vampira. Perenelle mu je zapravo predstavljala problem, ozbiljan problem: jednostavno nije znao koliko je mona. Dee se uvijek divio visokoj, elegantnoj Francuskinji. Kada je postao egrt Nicholasa Flamela, alkemiara, bio je u krivu to ju je podcjenjivao. Ubrzo je saznao da je Perenelle mona barem kao i njezin suprug - zapravo, u nekim je podrujima bila i monija. One osobine koje su Flamela inile vrhunskim alkemiarom - detaljnost, poznavanje drevnih jezika, neizmjerno strpljenje - inile su ga loim arobnjakom i groznim vraem. Nije imao matovite iskre iste vizualizacije to je bilo potrebno za taj posao. Perenelle, s druge strane, bila je jedna od najmonijih arobnica koje je susreo. Dee je skinuo jednu sivu konatu rukavicu i bacio je na sjedalo pokraj sebe. Nagnuvi se prema Perenelle, umoio je prst u lokvu blata koje je kapalo se jednog od golema i napravio krivudavi simbol na poleini enine lijeve ruke. Zatim je isti takav simbol iscrtao na njezinoj desnoj ruci. Ponovno je umoio prst u crno blato i nacrtao tri vijugave crte na njezinu elu, a ona je odjednom otvorila svoje svijetlozelene oi. Dee se odmah vratio na svoje mjesto. "Gospoo Perenelle, ne mogu vam rei koliko mi je zadovoljstvo vidjeti vas opet." Perry je zaustila da neto kae, ali nije mogla izgovoriti nijednu rije. Pokuala se pokrenuti, no ne samo da su je golemi vrsto drali za ruke, ve je ni miii nisu sluali. "Ah, oprostit ete mi, no bio'sam slobodan zaarati vas radi zatite. Jednostavna arolija, no bjt e dostatna dok ne organiziram neto trajnije." Dee se nasmijeio, no izraz mu nije bio nimalo aljiv. Oglasio mu se mobitel s pjesmom iz Dosjea X pa ga je otvorio. "Ispriajte me", rekao je Perenelle. "Dobio si sliku?" upita Dee. "Da, mislio sam da e ti se svidjeti: legendarna Perenelle Flamel u naim rukama. Prilino sam siguran da e je Nicholas potraiti. I mi emo biti spremni. Ovaj put nee pobjei." Perenelle je jasno ula smijeh s druge strane. "Da, naravno." Dee je posegnuo u unutarnji dep i izvadio bakreno izvezenu knjigu. "Imamo Kodeks. Napokon." Poeo je okretati debele otre listove dok je govorio. Glas mu se stiao i nije bilo jasno obraa li se sugovorniku ili samome sebi. "Deset tisua godina tajnoga znanja na jednome mjestu..." Zatim je utihnuo. Telefon mu je ispao iz ruke i odbio se od poda automobila. Na kraju knjige nedostajale su dvije stranice, neravno istrgnute. Dee je zaklopio oi i oblizao usnice naglim pokretom malog jezika. "Deko", otro progovori, "deko, kad sam mu je istrgnuo iz ruke." Otvorio je oi i poeo paljivo pregledavati prethodne stranice. "Moda nisu vane..." promrmljao je, a usne su mu se pomicale kao da

22

GIGA

prate pomine rijei. Koncentrirao se na sjajna slova na vrhu svake stranice, koje su oznaavale o emu se radi. Zatim se naglo zaustavio, drhtavim rukama drei knjigu. Kad je podigao glavu, pogled mu je sijevao. "Nedostaje mi Konaan poziv!" vrisnuo je. ute iskre plesale su mu oko glave, a stranje staklo iza njega popucalo je. Vitice uto-bijele energije slijevale su se s njegovih usnica poput sline. "Vrati se!" viknuo je vozau. "Odmah se vrati! Ne, stani, zanemari to! Flamel nije budala. Odavno ih vie nema tamo." Zgrabio je telefon s poda i, izbjegavajui Perenellein pogled, zastao na trenutak da se sabere. Udahnuo je duboko i drhtavo te se vidljivo smirio, a zatim utipkao broj. "Imamo malen problem", otro je rekao na telefon, smirenim i bezosjeajnim glasom. "ini se da nam nedostaje nekoliko stranica s kraja knjige. Nita vano, siguran sam. Moda bi mi mogao uiniti uslugu", oprezno ree. "Mogao bi prenijeti Morrigan da trebam njezinu pomo." Dee primijeti daje Perenelle razrogaila oi od straha pri spomenu tog imena. Oduevljeno se nasmijao. "Reci joj da trebam njezine posebne talente i osobite vjetine." Zatim je preklopio telefon i pogledao Perenelle Flamel. "Bilo bi puno lake da su mi jednostavno dali Kodeks. Sada Morrigan dolazi. A zna to to znai."

23

GIGA

SEDMO POGLAVLJE
Sophie je prva ugledala takora. Blizanci su odrasli u New Yorku, a vei dio ljeta provodili su u Kaliforniji, tako da im takor nije predstavljao nita novo. ivei u San Franciscu, lukom gradu, ovjek se brzo navikne na ta stvorenja, osobito ujutro i kasno naveer, kad su izlazili iz sjena i kanalizacija. Sophie ih se nije osobito plaila, iako se poput svih ostalih nasluala stranih pria, urbanih legendi, PPpria - prie prijatelja od prijatelja - o leinarima. Znala je da su uglavnom bezopasni, osim kad su u stupici; inilo joj se da je negdje proitala kako mogu strano visoko skakati. Takoer je proitala lanak u nedjeljnom izdanju New York Timesa o tome kako u Sjedinjenim Amerikim Dravama ivi jednako mnogo takora kao i ljudi. No ovaj je takor bio drukiji. Gladak i crn, umjesto uobiajenih prljavosmeih, pognuo se nepokretno na poetku prilaza i Sophie se mogla zakleti da je imao svijetlocrvene oi. I gledao je u njih. Moda je odbjegli kuni ljubimac? "Ah, primijetila si", Flamel promrmlja, uhvativi je za ruku i gurajui je prema naprijed. "Gleda nas." "Tko?" Josh upita, zbunjen. Brzo se okrenuo, oekujui da e vidjeli Dcejcv dugaki crni automobil kako klizi ulicom. No nije bilo ni traga automobilu i nitko zapravo nije obraao panju na njega. "Gdje?" "takor. Na prilazu", Nicholas Flamel ree brzo. "Ne gledaj." No bilo je prekasno. Josh se ve okrenuo i pogledao. "Gleda nas takor? takor nas gleda: mora da se alite." Zapiljio se u takora, oekujui da e se ovaj okrenuti i pobjei. takor je samo podigao glavu i pogledao ga, otvorio usta i otkrio otre zube. Josh je zadrhtao. Zmije i takori: jednako ih je mrzio... iako ne toliko koliko pauke. I korpione. "takori nemaju crvene oi, zar ne?" upita, gledajui sestru koja se, koliko je znao, niega nije bojala. "Obino ne", ree. Kad se okrenuo, otkrio je da su sada na prilazu stajala dva crna takora. Trei je dotrao iz sjene i smjestio se kako bi ih promatrao. "Okej," Josh e hladno, "vidio sam glinene ljude, vjerujem da mogu prihvatiti i takore pijune. Govore li?" zapitao se na glas. "Ne budi smijean", Flamel se otresao. "To su takori." Josh nije smatrao da je pitanje bilo smijeno. "Je li ih Dee poslao?" Sophie upita. "Trai nas. takori su pratili na miris iz knjiare. Jednostavna vraarija omoguava mu da vidi ono to oni vide. Oni su primitivno ali uinkovito sredstvo i sad kad znaju na miris, mogu nas pratiti sve dok ne prijeemo preko vode. No mene vie brinu one." Podignuo je bradu. Sophie i Josh pogledali su prema gore. Na krovovima okolnih zgrada skupljao se neobian broj ptica crnog perja. "Vrane", Flamel e kratko. "To je loe?" Sophie pretpostavi. Otkad je Dee uao u knjiaru, nije bilo mnogo dobrih vijesti. "Moglo bi biti jako loe. No vjerujem da emo biti sigurni. Ubrzo emo stii." Krenuo je nalijevo i poveo blizance u srce egzotine Kineske etvrti San Francisca. Proli su pokraj Hotela Sam Wong, skrenuli desno u usku uliicu, zatim odmah lijevo u jo uu. Udaljene od relativno istih glavnih ulica, uliice su bile ispunjene kutijama i otvorenim kantama za smee koje su smrdjele izrazitim slatko-kiselim smradom pokvarene hrane. Uska ulica u koju su uli naroito je runo smrdjela, zrak su ispunjavale muhe, a zgrade su s obje strane bile tako visoke da je prolaz bio u tmurnoj sjeni. "Mislim da e mi pozliti", Sophie izgovori nerazgovijetno. Ba je juer rekla svome bratu

24

GIGA

blizancu kako su joj tjedni rada u kafiu pojaali osjet mirisa. Hvalila se kako moe razlikovati mirise koje nikada prije nije osjetila. Sad je poalila zbog toga: zrak je bio pokvaren od smrada gnjilog voa i ribe. Josh je samo kimnuo. Koncentrirao se na disanje na usta, iako je zamiljao kako mu svaki pokvareni udisaj prekriva jezik. "Samo to nismo", Flamel ree. inilo se da odvratan smrad oko njih ne utjee na njega. Blizanci su zauli otar, brz zvuk i okrenuli se na vrijeme da vide pet crnih takora kako se penju po otvorenim kantama za smee iza njih. Velika crna vrana smjestila se na jednu od ica koje su se kriale iznad ulice. Nicholas Flamel iznenada je stao ispred obinih, drvenih vrata bez ikakvog znaka, koja su bila toliko prljava da su se jedva razlikovala od zida. Nije bilo ni kvake ni kljuanice. Rairivi desnu ruku, Flamel je stavio prst na odreeno mjesto i pritisnuo. Vrata su se otvorila klikom. Zgrabivi Sophie i Josha, povukao ih je u sjenu i zatvorio vrata za njima. Nakon gorkog smrada s ulica, hodnik je mirisao prekrasno: slatko poput jasmina i drugih finih egzotinih mirisa. Blizanci su duboko udahnuli. "Bergamot", Sophie izjavi, prepoznavi miris narane, "i ylang-ylang i pauli, mislim." "Zadivljen sam", ree Flamel. "Navikla sam na bilje u kafiu. Oboavala sam mirise egzotinih ajeva." Zastala je, odjednom shvativi da govori kao da se nikada nee vratiti u kafi i ponovno mirisati tamonje predivne mirise. Upravo sada skupljaju se prvi ranoposlijepodnevni gosti, naruuju kapuino i kavu s mlijekom, ledene ajeve i biljne pripravke. Zatrep-tala je i odagnala neoekivane suze koje su joj se pojavile u oima. Nedostajao joj je Coffee Cup jer je bio obian, i normalan, i stvaran. "Gdje smo?" Josh upita, gledajui oko sebe nakon io su mu se oi navikle na slabo svjetlo. Stajali su u dugakom, uskom, besprijekorno istom hodniku. Na zidovima je bilo glatko svijetlo drvo, a pod su prekrivali isprepleteno tkani bijeli slamnati tepisi. Jednostavna vrata prekrivena neime to je izgledalo kao papir stajala su na suprotnoj strani hodnika. Josh je krenuo prema vratima kad ga je Flamelova elina ruka uhvatila za rame. "Ne mii se", promrmljao je. "Priekaj. Pogledaj. Primijeti. Ako zapamti te tri rijei, mogao bi i preivjeti sljedeih nekoliko dana." Posegnuo je u dep i izvadio kovanicu. Stavio ju je na palac i bacio u zrak. Okrenula se nekoliko puta i poela padati prema sredini hodnika... Jedva se zauo piskavi um - i iljata strelica probila je metalnu kovanicu, zabijajui je u suprotni zid. . "Napustili ste siguran i zemaljski svijet koji poznajete", Nicholas Flamel ree ozbiljno, gledajui blizance naizmjence. "Nita nije kao to se ini. Morate nauiti propitivati sve. Priekati prije kretanja, pogledati prije koraka i sve promatrati. Te sam lekcije nauio iz alkemije, no shvatit ete da su od neprocjenjive vanosti u ovom novom svijetu u koji ste nesvjesno dolutali." Prstom je pokazao niz hodnik. "Pogledajte i prouite. Recite mi to vidite?" Josh je uoio prvu sitnu rupu u zidu. Bila je sakrivena kako bi izgledala kao vor u drvu. Kada je vidio prvu, shvatio je da ih u zidu ima mnogo. Pitao se je li u svakoj rupi po jedna strelica koja je tako snana da probije metal. Sophie je primijetila da pod nije uredno spojen sa zidom. Na tri odvojena mjesta, i s desne i s lijeve strane, blizu ruba, bio je otvor. Flamel je kimnuo. "Odlino. Sad gledajte. Vidjeli smo to strelice mogu, no postoji jo jedan tit..." Izvadio je maramicu iz depa i bacio je na pod, blizu jednog od uskih otvora. uo se metalni zveket - a zatim je polukruna otrica izletjela iz zida, prerezala maramicu u sitne komadie i vratila se u svoje skrovite. "Znai, ako te ne srede strelice..." Josh je zapoeo. "Otrice e", Sophie dovri. "Onda, kako da doemo do vrata?"

25

GIGA

"Nikako", Flamel odgovori, okrene se i pritisne zid s lijeve strane. Cijeli se dio otvorio klikom prema natrag i propustio trojac da udu u ogromnu, prozranu prostoriju. Blizanci su odmah prepoznali prostoriju: bio je to dojo, kola borilakih vjetina. Odmalena su trenirali tae-kwon-do u dvoranama poput ove, diljem Sjedinjenih Drava s obzirom da su s roditeljima putovali od sveuilita do sveuilita. Mnoge su kole imale borilake klubove i roditelji su ih uvijek upisivali u najbolje kole borilakih vjetina koje su mogli pronai. I Sophie i Josh imali su crveni pojas, jedan stupanj ispod crnog. Za razliku od drugih dvorana, ova je bila obina i nenakiena, ukraena bijelim i kremastim zavjesama, bijelih zidova i s crnim tepisima po podu. No ono to im je odmah privuklo panju bila je osoba odjevena u bijelu majicu kratkih rukava i bijele traperice, koja je sjedila nasred sobe leima okrenuta njima. Njezina jarko crvena kosa bila je jedina obojena u cijeloj dvorani. "Imamo problem", Nicholas Flamel ree jednostavno, obraajui se osobi. "Vi imate problem; to se mene ne tie." Osoba se nije okrenula, no glas je bio iznenaujue enski i mladolik, mekog i keltskog naglaska: Irkinja ili Skotkinja, Sophie pomisli. "Dee me pronaao danas." "Bilo je pitanje vremena." "Doao je po mene s golemima." Nastala je stanka. Osoba se i dalje nije okretala. "Oduvijek je bio budala. Ne mogu se golemi koristiti u suhoj klimi. To je njegova bahatost." "Zarobio je Perenelle." "Ah. To je gadno. Ali nee je ozlijediti." "I ima Kodeks." Osoba se pomaknula, polako podigla na noge i okrenula se prema njima. Blizanci su se iznenadili to vide djevojku ne puno stariju od sebe. Koa joj je bila blijeda, osuta pjegama, a licem su joj dominirale travnato zelene oi. Crvena kosa bila joj je tako iva da se Sophie zapitala boji li je. "Kodeks?" Naglasak je definitivno bio irski, Sophie zakljui. "Knjigu Abrahams idova?" Nicholas Flamel je kimnuo. "Onda si u pravu, zaista imamo problem." Flamel je posegnuo u dep i izvadio dvije stranice koje je Josh istrgnuo iz knjige. "Zapravo, gotovo cijelu knjigu. Nedostaje mu Konaan poziv." Mlada je ena prosiktala, zvuk je nalikovao vodi kada kljua, a brzi osmijeh proao je njezinim licem. "Koji e mu, naravno, trebati." "Naravno." Josh je pozorno gledao mladu crvenokosu enu, primijetivi kako savreno mirno stoji, kao veina uitelja borilakih vjetina koje je znao. Pogledao je postrance svoju sestru i podignuo obrve tiho i upitno, nagnuvi bradu lagano prema djevojci. Sophie je odmahnula glavom. Zanimalo ih je zato se Nicholas Flamel odnosi prema njoj s oitim potovanjem. Sophie je takoer zakljuila da neto nije u redu s pojavnou te djevojke, no nije mogla odrediti to. Imala je obino lice - moda su joj jagodice bile malo preizraene, brada malo preotra - no smaragdne oi privlaile su panju... i onda je Sophie shvatila da djevojka ne trepe. Mlada ena odjednom je zabacila glavu i duboko udahnula, rairenih nosnica. "Je li to razlog zato mogu namirisati oi?" Flamel je kimnuo. "takori i vrane su posvuda." "I doveo si ih ovamo?" Osjetio se ton optube u njezinu gla-su."Godinama sam gradila ovo mjesto." "Dee ima Kodeks i zna to e uiniti s njim." Mlada je ena kimnula. Svoj je iroki zeleni pogled usmjerila prema blizancima. "A ovo dvoje?" upita, napokon priznavi njihovu prisutnost.

26

GIGA

"Bili su tamo kada je Dee napao. Borili su se za mene, a ovaj je mladi ovjek uspio istrgnuti stranice iz knjige. Ovo je Sophie, a ovo je njezin brat blizanac, Josh." "Blizanci?" Mlada je ena zakoraila prema njima i gledala ih naizmjence. "Nisu identini, ali sad vidim slinosti." Okrenula se prema Flamelu. "Ne misli valjda...?" "Mislim daje to zanimljiv obrat", Flamel ree tajnovito. Pogledao je blizance. "elim vas upoznati sa Scathach. Ona vam vjerojatno nee rei puno o sebi, pa u vam ja rei da pripada starijoj rasi i da je trenirala sve legendarne ratnike i heroje u posljednjih dvije tisue godina. U mitologiji je poznata kao ena Ratnica, Sjena, Ubojica Demona, Stvaralac Kraljeva..." "Ma zovite me Scatty", ree mlada ena, a obrazi su joj postali iste boje kao kosa.

27

GIGA

OSMO POGLAVLJE
Dr. John Dee stisnuo se u stranjem dijelu automobila i pokuavao, ne ba uspjeno, ostati sabran. Zrak je bio teak, sumporan, a tanke vitice uto-bijele vatre praskale su oko njegovih prstiju i pretvarale se u lokvu na podu. Doivio je neuspjeh. Njegovi su gospodari bili strpljivi, pokretali su planove za ije je ostvarenje trebalo ekati stoljeima, no njihovo je strpljenje sada bilo pri kraju. A isto tako nisu bili poznati po suosjeanju. Nepokretna, pod zatitnom arolijom, Perenelle Flamel gledala ga je pogledom koji je plamsao mjeavinom prezira i neega to je mogao biti strah. "Ovo se zakompliciralo", promrmlja Dee, "a ja mrzim komplikacije." Drao je plosnati srebrni tanjur u krilu, u koji je izlio limenku soka - jedinu tekuinu koja mu je bila dostupna. Vie je volio raditi s istom vodom, no bilo koja tekuina bila je dobra. Nagnut nad tanjur, piljio je u tekuinu i dopustio da se dio njegove auralne energije izlije po povrini dok je mumljao prve rijei vraarije. Na trenutak se u tamnoj tekuini odrazio samo njegov lik, a zatim se zatresla i sok se poeo pjenuati i divlje kljuati. Kada se tekuina smirila, odraz u zdjelici vie nije bio Deejevo lice, ve neobino plosnat lik, osjenan grimizno-sivom i zeleno-crnom bojom. Gledite je bilo blizu tla, pomicalo se munom brzinom. "takori", Dee promrmlja, a tanke usnice uvile su se od gadosti. Mrzio je koristiti takore kao oi. "Ne mogu vjerovati da si ih doveo ovamo", Scatty ree, gurajui gomilu odjee u ruksak. Nicholas Flamel stajao je na vratima Scattyne male spavae sobe, ruku prekrienih na prsima. "Sve se tako brzo dogodilo. Bilo je dovoljno loe to je Dee uzeo Kodeks, no kad sam shvatio da nedostaju stranice, znao sam da su blizanci u nevolji." Na spomen rijei blizanci, Scatty je podigla pogled s ruksaka. "Oni su pravi razlog zato si ovdje, zar ne?" Flamel je odjednom pronaao neto vrlo zanimljivo za promatranje na zidu. Scatty je prola sobom, pogledala u hodnik kako bi se uvjerila da su Sophie i Josh jo uvijek u kuhinji i zatim povukla Flamela u sobu i zatvorila vrata. "Neto smjera, zar ne?" zahtjevno e. "Ne radi se samo o gubitku Kodeksa. Mogao si sam srediti Deeja i njegove tienike." "Ne budi tako uvjerena. Dugo se nisam borio, Scathach", Flamel njeno ree. "Jedina alkemija kojom se trenutno bavim je mijeanje napitka kamena mudraca kako bismo Perenelle i ja ostali mladi. Ponekad napravim neto zlata ili dragog kamenja kad nam zatreba novac." Scatty se kratko i neljubazno nasmijala te se vratila svome pakiranju. Presvukla se u crne vojnike hlae, izme s elinim kapicama i crnu majicu kratkih rukava, preko koje je odjenula crni prsluk prekriven depovima i zatvaraima. Gurnula je jo jedan par hlaa u ruksak, pronala jednu arapu i poela traiti parnjak ispod kreveta. "Nicholas Flamel", rekla je priguenim glasom ispod pokrivaa, "ti si najmoniji alkemiar kojega ja znam. Sjeti se, bila sam tamo kad si se borio s demonom Fomorom i ti si taj koji me spasio iz tamnica An Chaor-Thanacha, a ne obratno." Izala je ispod kreveta s nestalom arapom. "Kad su Rusalke terorizirale Sankt Petersburg, ti si ih otjerao, a kad je Crna Annis bjesnila Manitobom, gledala sam kako si je porazio. Sam si se suoio s Crnom Vjeticom i njezinom Vojskom nemrtvih. Proveo si vie od pola tisuljea itajui i prouavajui Kodeks, nitko nije bolje upoznat s njegovim priama i legendama..." Scatty se naglo i zadihano zaustavila, rairenih zelenih oiju. "O tome se radi", ree. "Radi se o legendi..." Flamel je ispruio kaiprst i pritisnuo ga na Scattyne usne, sprijeivi je u daljnjem govoru. Osmijeh mu je bio zagonetan. "Vjeruje li mi?" upita naposljetku. Njezin odgovor bio je neposredan. "Bez daljnjega." "Onda mi vjeruj. elim da zatiti blizance. I da ih istrenira", nadoda.

28

GIGA

"Uvjebam! Zna li to trai od mene?" Flamel kimne. "elim da ih pripremi za ono to slijedi." "A to je to?" Scathach upita. "Nemam pojma", Flamel se nasmijei, "ali znam da je loe." "Dobro smo, mama, zaista smo dobro." Sophie Newman lagano je nagnula mobitel kako bi i njezin brat uo. "Da, Perry Fleming je pozlilo. Neto je vjerojatno pojela. Sad je dobro." Sophie je osjetila kako joj se kapljice znoja sakupljaju na malim dlaicama iza vrata. Nije joj bilo ugodno lagati majci - iako je njezina majka bila toliko zaokupljena poslom da nikada nije provjeravala. Joshovi i Sophieni roditelji bili su arheolozi. Bili su svjetski poznati po svojim otkriima koja su pomogla preoblikovati modernu arheologiju. Meu prvima u svom podruju otkrili su novu vrstu malih hominida u Indoneziji, poznatu kao hobiti. Josh je uvijek govorio kako njihovi roditelji ive u davnoj prolosti te kako su sretni samo kada su do glenja u blatu. Blizanci su znali da ih bezuvjetno vole, ali i to da ih njihovi roditelji jednostavno ne razumiju... kao ni moderan ivot uope. "G. Fleming odvest e Perry u njihovu kuicu u pustinji i pitali su nas hoemo li ii s njima na kratak odmor. Naravno, rekli smo da moramo prvo pitati vas. Da, priali smo s lelom Agues; rekla je daje to u redu ako se vi slaete. Molim te, mama, pristani." Okrenula se prema svome bratu i prekriila prste. I on je prekriio svoje; dugo su i detaljno dogovarali to e rei svojoj teti i majci prije poziva, no nisu bili sigurni to e napraviti ako njihova majka ne pristane na to da idu. Sophie je raspetljala prste i podignula palac prema bratu. "Da, dobila sam slobodno u kafiu. Ne, neemo im smetati. Da, mama. Da. Volim te i reci tati da i njega volimo." Sophie je sluala, a zatim odmaknula telefon od usta. "Tata je pronaao desetak vrste Psudo-arctolepis sharpi u gotovo netaknutom stanju", prenijela je. Josh je ostao ravnoduan. "Vrlo rijetka kambrijska vrsta raka", objasni. Njezin brat je kimnuo. "Reci tati daje to odlino. Javit emo se", viknuo je. "Volim te", ree Sophie, skrativi razgovor, nakon ega je prekinula. "Mrzim joj lagati ", odmah ree. "Znam. No nisi joj ba mogla rei istinu, zar ne?" Sophie je slegnula ramenima. "A valjda." Josh se okrenuo prema sudoperu. Laptop mu je nestabilno stajao na cjedilu za posue, pokraj mobitela. Koristio je mobitel za spajanje na internet jer, zamislite, u dvorani nije bilo ni telefonske linije, ni veze za internet. Scatty je ivjela iznad dvorane u malom dvosobnom stanu, s kuhinjom na jednom kraju i spavaom sobom s malom kupaonicom na drugome. Mali balkon povezivao je dvije prostorije i gledao je izravno na dvoranu ispod. Blizanci su stajali u kuhinji dok je Flamel izvjetavao Scatty u njezinoj spavaoj sobi na drugom kraju hodnika o dogaajima u posljednjih sat vremena. "to misli o njoj?" Josh upita usputno, koncentrirajui se na raunalo. Uspio se spojiti na internet, no veza je bila spora kao pu. Otvorio je Altavistu i utipkao nekoliko verzija Scathach prije no to je pogodio ispravan nain pisanja tog imena. "Evo je: dvadeset i sedam tisua rezultata za Scathach, sjenu ili sjenovitu", ree i doda brzo, "Mislim da je cool." Sophie je odmah zamijetila previe smiren ton. iroko se nasmijeila i podignula obrve. "Tko? Ah, govori o ratnici staroj dvije tisue godina. Ne misli li daje malo prestara za tebe?" Iznad Joshova ovratnika pojavila se rumena boja i preplavila mu obraze. "Pokuat u s Googleom", promrmljao je dok su mu prsti plesali po tipkovnici. "etrdeset i est tisua rezultata za Scathach", ree. "Izgleda daje i ona stvarna. Pogledajmo to o njoj kae Wiki", nastavio je, nakon ega je shvatio da ga Sophie uope vie ne gleda. Okrenuo se prema njoj i

29

GIGA

primijetio da ona pilji kroz prozor. Na krovu zgrade preko puta stajao je takor i piljio u njih. Dok su ga gledali, pridruio mu se drugi, a zatim i trei. "Ovdje su", Sophie proapta. Dee se trudio ne povratiti. Gledanje kroz oi takora bilo je muno iskustvo. Zbog njihova sitnoga mozga bilo je potrebno mnogo truda da bi se zadrala koncentracija stvora... to u uliici punoj pokvarene hrane nije bio lak zadatak. Dee je trenutno bio zahvalan to nije do kraja iskoristio aroliju, to bi mu omoguilo da uje, okusi i - to je bila grozna pomisao - mirie sve na to takor naie. Bilo je kao da gleda loe podeen crno-bijeli televizor. Slika se tresla, padala i zanosila sa svakim pokretom takora. takor je mogao trati vodoravno po tlu, okomito po zidu, goredolje po uetu, unutar nekoliko sekundi. Zatim se slika stabilizirala. Izravno ispred Deeja, iscrtane grimizno-sivom sa sivo-crnim odsjajem, stajale su dvije osobe koje je susreo u knjiari. Deko i djevojka - tinejderi, moda - dovoljno slini da bi bili u rodu. Iznenadna pomisao pomutila mu je koncentraciju: brat i sestra, moda... ili su neto drugo? Sigurno nisu! Ponovno je pogledao u tanjur za vraanje i koncentrirao se svom voljom silei takora kojim je upravljao da mirno stoji. Dee se koncentrirao na mukarca i enu, pokuavajui razaznati je li jedno od njih starije, no takorov vid bio je previe zamagljen i izoblien da bi bio siguran. No ako jesu isle dobi... to znai da su blizanci. Zanimljivo. Pogledao ih je ponovno i odmahnuo glavom: bili su ljudi. Odbacio je tu pomisao i izdao naredbu koja se odnosila na svakog takora unutar jednog kilometra od poloaja blizanaca. "Unitite ih. Potpuno ih unitite." Vrane koje su se okupile poletjele su uz hrapavo graktanje, kao da pljeu. Josh je rairenih usta gledao kako ogroman takor skae s krova preko puta, prevaljujui razmak od dva metra bez imalo napora. Usta su mu bila otvorena, a zubi opako zailjeni. Uspio je kratko uzviknuti "Hej!" i povukao se s prozora... ba kad je takor udario u staklo uz krzneni, mokri udarac. Skliznuo je na ulicu, jedan kat nie, gdje je nastavio iznenaeno posrtati. Josh je zgrabio Sophienu ruku i povukao je u kuhinju, a zatim na balkon. "Imamo problem", povikao je. I zastao. Ispod njih, tri su se ogromna golema naguravala kroz irom otvorena vrata, ostavljajui za sobom trag suhog blata. A iza njih, u dugakom vijugavom nizu, ili su takori.

30

GIGA

DEVETO POGLAVLJE
Tri golema ukoeno su ula u hodnik, opazila otvorena vrata na kraju hodnika i krenula prema njima. Metalne strelice duine jednoga prsta piskavo su krenule iz zidova i duboko se zabile u njihove tvrde blatnjave ruke, no stvorove to nije ni usporilo. Polukrune otrice blizu poda imale su potpuno drukiji uinak. Zakljocale su iz svojih skrivenih korica u zidovima i urezale se u glenjeve glinenih ljudi. Prvo se stvorenje sruilo na pod, uz zvuk mokrog blata. Drugi je zateturao na jednoj nozi prije prevrtanja, zabio se u zid i kliznuo dolje, uz blatnjav trag u brazdama. Polukrune su otrice ponovno kljocnule, prerezavi stvorenja napola, nakon ega su se golemi naglo vratili u izvorno glineno stanje. Debele kugle gline prtale su posvuda. Trei golem, najvei meu njima, stao je. Crnim je kamenim pogledom hladno pregledao ostatke svojih drugova, a zatim se okrenuo i zabio rukom izravno u zid, prvo s desne, a zatim s lijeve strane. Cijeli dio zida s lijeve strane otvorio se i otkrio prostor iza sebe. Golem je uao u dvoranu i pogledao oko sebe, mirnih i nepokretnih oiju. takori su u meuvremenu potrali prema otvorenim vratima na kraju hodnika. Veina ih je preivjela konju otrica... U jureoj limuzini, dr. John Dec prestao je upravljali takorima i sad se koncentrirao na preivjelog golema. Upravljanje umjetnim stvorenjem bilo je mnogo lake. Golemi su bili bezumna bia, stvorena od gline i kamenja ili ljunka kako bi im tijelo bilo vrsto, a oivljavalo ih se jednostavnom arolijom ispisanom na listu pergamenta koji bi se pritisnuo na njihova usta. arobnjaci su izraivali goleme svih oblika i veliina tisuama godina: bili su izvor svih izmiljenih pria o zombijima i hodajuim mrtvacima. Sam je Dee ispriao priu Mary Shelley o najveem od svih golema, Crvenom Golemu iz Praga, jedne hladne zimske veeri kada su ona, lord Byron, pjesnik Percy Bysshe Shelley i zagonetni dr. Polidori bili u posjetu dvorcu u vicarskoj 1816. Manje od est mjeseci kasnije, Mary je napisala priu o Modemom Prometeju, knjigu koja je kasnije prozvana Frankensteinom. udovite iz njezine prie bilo je poput golema: izraen od rezervnih dijelova i oivljen arobnom znanou. Veina oruja nije mogla ozlijediti goleme, iako bi nagli pad ili.#udarac mogao razbiti njihovu glinenu kou, posebice ako je bila suha i tvrda. U vlanim bi se klimama njihove koe rijetko suile i mogli bi podnijeti nevjerojatne udarce, no ova topla klima ih je topila - zato su ih skrivene otrice tako lako ozlijedile. Neki arobnjaci koristili su staklo ili ogledala za njihove oi, no Dee je vie volio ispolirano crno kamenje. Pomou njih je mogao vidjeti gotovo savreno jasno, iako samo u jednoj boji. Dee je natjerao golema da podigne glavu. Neposredno iznad njega, na uskom balkonu koji je gledao na dvoranu, vidjela su se blijeda i uplaena lica tinejdera. Dee se nasmijeio, a golemove su usnice oponaale taj pokret. Prvo e se pozabaviti Flamelom, a onda sa svjedocima. Odjednom se pojavi glava Nicholasa Flamela, a trenutak nakon nje i izraajna iljata kosa ene ratnice, Scathach. Deejev je osmijeh izblijedio i osjetio je kako mu srce lupa. Zato je to morala biti ba Scathach? Nije znao da je crvenokosa ratnica u gradu, ak ni na ovom kontinentu. Posljednje to je uo o njoj bilo je da pjeva u enskoj skupini u Berlinu. Kroz golemove oi Dee je gledao kako Flamel i Scathach skau preko rampe i lebde dolje kako bi stali odmah ispred glinenog ovjeka. Scathach se izravno obraala Deeju - no ovaj golem nije imao ui, nije ju mogao uli, tako da nije imao pojma stoje upravo rekla. Vjerojatno je prijetila. Flamel se odmaknuo prema vratima koja su sada bila tamna i preplavljena takorima, ostavljajui Scatty da se sama suoi s golemom. Moda nije vie tako dobra kao prije, oajno pomisli, moda je vrijeme otupilo njezine moi. "Trebali bismo priskoiti u pomo", ree Josh.

31

GIGA

"I uiniti to?" Sophie upita, bez traga sarkazma. Oboje su stajali na balkonu, gledajui dolje prema dvorani. Rairenih usta gledali su kako Flamel i Scatty skau preko ruba i previe sporo lebde prema tlu. Crvenokosa djevojka suoila se s ogromnim golemom, dok je Flamel pourio prema vratima na kojima su se skupljali takori. tetoine su oklijevale na ulazu u prostoriju. Bez upozorenja golem je zamahnuo ogromnom akom i uslijedio je teak udarac. Josh je zaustio upozorenje, no nije stigao nita rei prije nego se Scatty pomaknula. U jednom trenutku stajala je odmah ispred stvorenja, a zatim se bacila prema naprijed, izmiui se i blokirajui udarce. Njezina se ruka pomicala nevienom brzinom i uspjela je otvorenim akama udariti golema u bradu. Zauo se vodenast zvuk nakon ega se njegova eljust pomakla, a usta irom otvorila. U tami njegovih usta blizanci su jasno vidjeli uti etvrtasti papir. Stvorenje je bijesno udaralo, no Scatty se izmaknula izvan njegova dohvata. Krenuo je prema njoj, promaio i udario ispolirane podne ploe, razbivi ih u komadie. "Moramo priskoiti u pomo!" ree Sophie. "Kako?" Josh povikne, no njegova je sestra blizanka ve otrala u kuhinju, oajniki traei oruje. Pojavila se trenutak kasnije s malom mikrovalnom penicom. "Sophie", promrmlja Josh, "to planira s...?" Sophie je bacila mikrovalnu preko ruba rampe. Mikrovalna je pogodila golema punom snagom u prsa - i ostala zakaena, dok su kapljice blata prskale posvuda. Golem se zaustavio, zbunjen i oamuen. Scatty je iskoristila trenutak njegove zbunjenosti i ponovno napala, rukama i nogama udarajui na sve naine, jo vie zbunjujui stvorenje. Jo je jedan udarac doao dovoljno blizu kako bi zahvatio Scattynu bodljikavu crvenu kosu, no ona mu je uhvatila ruku i iskoristila je kao polugu kojom je stvorenje bacila na pod. Podne daske su popucale kad je pao. Zatim je izbacila ruku... i vrlo precizno iupala papirnatu kocku iz golemovih usta. Istog se trena golem pretvorio u blato, prskajui groznu, smrdljivu vodu i prljavtinu po neko istom podu dvorane. Mikrovalna je tresnula na pod. "Pretpostavljam daje nitko ne koristi za kuhanje", Josh promrmlja. Scatty je zamahnula komadiem papira prema blizancima. "Svaki zaarani stvor dri se na ivotu pomou ini koje su na njegovom tijelu. Sve to trebate uiniti je ukloniti ih kako biste ponitili aroliju. Zapamtite to." Josh je na brzinu pogledao sestru. Znao je da ona misli isto to i on: ako se ikada ponovno priblie golemu, nema anse da e biti dovoljno blizu da mu gurnu ruke u usta. Nicholas Flamel oprezno se pribliio takorima. Bilo bi smrtonosno podcijeniti ih, no premda se bez potekoa borio i unitavao arobna stvorenja, koja nikada nisu bila zapravo iva, nije mogao unitavati iva bia. Makar to bili takori. Perry ne bi imala grinju savjesti, znao je to, no on je predugo bio alkemiar: posvetio se ouvanju ivota, a ne unitenju. takorima je upravljao Dee. Jadna su bia vjerojatno bila jako prestraena... iako ih to ne bi sprijeilo da ga pojedu. Flamel je unuo na pod, okrenuo desni dlan prema gore i sklopio prste. Lagano je puhnuo u ruku i odmah se stvorila sitna kugla zelene sumaglice. Najednom je okrenuo ruku i bacio je na ispolirani pod, a prsti su mu prolazili kroz drvo. Sitna kugla zelene energije zapljusnula je prostoriju poput mrlje. Zatim je Alkemiar zaklopio oi, a aura mu je bljetala oko tijela. Koncentrirajui se, usmjerio je auralnu energiju s prstiju prema podu. Drvo je zasjalo. Jo uvijek promatrajui s vrha stubita, blizanci nisu znali to Flamel radi. Vidjeli su lagani zeleni odsjaj oko njegova tijela kako se uzdie poput sumaglice, no nisu mogli dokuiti zato krznena skupina takora okupljena na vratima nije probila u prostoriju. "Moda ih zadrava neka arolija", Sophie ree, osjetivi da i njezin brat blizanac misli isto tako.

32

GIGA

Scatty ju je ula. Ona je paljivo na komadie kidala uti komadi papira kojega je uzela iz golemovih usta. "To je jednostavna zatitna arolija", objasni, "namijenjena za tjeranje kukaca i tetoina s poda. Svako bih jutro pronala izmet kukaca i moljce posvuda; trebale su mi godine da to poistim. Zatitna arolija tjera takore... no ako jedan ue, arolija e se prekinuti. Onda e svi ui." Nicholas Flamel bio je svjestan da ga John Dee vjerojatno gleda kroz oi takora. Odabrao je najveeg, stvora veliine make, koji je nepomino stajao dok su ostale tetoine bjeale. S desnom rukom i dalje u podu, Flamel je lijevom rukom krenuo izravno prema takoru. Bie se trznulo i na trenutak su njegove oi zasjale bolesno utim svjetlom. "Doktore John Dee, uinio si najveu pogreku svoga dugog ivota. Dolazim po tebe", Flamel obea naglas. Dee je provirio iz svoje kugle za vraanje i vidio da je Perenelle Flamel potpuno budna i pozorno ga prati. "Ah, gospoo, stigli ste na vrijeme da vidite kako moja bia nadvladavaju vaeg mua. Osim toga, napokon imam mogunost pozabaviti se onom napasti Scathach, a dobit u i stranice knjige." Dee nije primijetio kako je Perenelle rairila oi na spomen Scathach. "Sve u svemu, mislim da je dobar dan." Svu panju usmjerio je na najveeg takora i izdao dvije jednostavne naredbe: "U napad. Ubij." Dee je zaklopio oi kad se takor oslobodio i krenuo u sobu. Zelena je svjetlost tekla iz Flamelovih prstiju i padala po podu, obasjavajui daske zelenim svjetlom. Odjednom su iz drvenog poda proklijale ibe, grane, lie, a zatim se stvorio panj... pa jo jedan... i trei. U nekoliko je trenutaka na podu nastala ikara, a drvee je naoigled raslo prema stropu. Neki panjevi nisu bili deblji od prsta, dok su drugi bili debljine runog zgloba, a jedan blizu vrata bio je tako irok da je gotovo prekrio otvor. takori su izbezumljeno skviali i bjeali niz hodnik, oajniki pokuavajui preskoiti kljocave otrice. Flamel se podignuo natrag na noge, trljajui ruke. "Jedna od najstarijih tajni alkemije", objasnio je zbunjenim blizancima i Scatty, "ta je da svako ivo bie, od najsloenijih stvorenja do najjednostavnijeg lista, nosi sjeme svog stvaranja u sebi." "DNK", Josh promrmlja, zurei u rastuu umu iza Flamela. Sophie je pogledom prola po neko besprijekorno istoj dvorani. Sad je bila prljava, poprskana blatnom vodom, glatko ispolirane podne daske bile su odvaljene i razbijene od drvea koje je raslo iz njih, a iz hodnika se osjetio dodatan smrad gline. "elite li rei da su alkemiari znali za DNK?" upita. Alkemiar oduevljeno kimne. "Upravo tako. Kada su Watson i Crick objavili da su otkrili ono to su prozvali "tajnom ivota" 1953., tek su ponovno otkrili neto to alkemiari oduvijek znaju." "elite rei da ste nekako probudili DNK u onim podnim daskama i natjerali drvee da raste", ree Josh, birajui rijei. "Kako?" Flamel se okrenuo prema umi koja je sada prekrila cijelu dvoranu. "To se zove magija", ree oduevljeno, "i nisam bio siguran da je jo uvijek znam koristiti... dok me Scatty nije podsjetila", doda on.

33

GIGA

DESETO POGLAVLJE
Raistimo neto", ree Josh Newman, pokuavajui zadrati smiren ton, "ne znate voziti? Ni jedno od vas?" Josh i Sophie sjedili su na prednjim sjedalima terenca kojeg je Scatty posudila od jednog od svojih uenika iz borilake kole. Josh je vozio, a njegova je sestra drala kartu na krilu. Nicholas Flamel i Scathach sjedili su straga. "Nikada nisam nauio", ree Nicholas Flamel, slegnuvi ramenima izraajno. "Nisam imala vremena", izjavi Scatty kratko. "Ali Nicholas nam je rekao da si stara preko dvije tisue godina", Sophie ree, gledajui djevojku. "Dvije tisue petsto sedamnaest, prema onome kako vi ljudi mjerite kalendarsko vrijeme", promumlja Scatty. Pogledala je Flamelove bistre oi. "A koliko bi mi dao?" "Ni dana vie od sedamnaest", on e brzo. "Niste li mogli izdvojiti neto vremena da nauite voziti?" Sophie e uporno. Ona je eljela nauiti voziti od svoje desete godine. Jedan od razloga zato su blizanci radili tog ljeta umjesto da idu na iskopine sa svojim roditeljima, bio je kako bi skupili novce za svoj automobil. Scathach je slegnula ramenima, pomalo izazvana. "Htjela sam, ali imala sam posla", pobunila se. "Svjesni ste", ree Josh, ne obraajui se nikome konkretno, "da ja ne bih smio voziti bez vozake dozvole." "Mi imamo gotovo petnaest i pol godina i oboje znamo voziti", ree Sophie. "Gotovo znamo", doda. "Znate li jahati?" upita Flamel, "ili voziti kola, ili etveropreg?" "Pa, ne..." zapone Sophie. "Upravljati bojnim kolima istovremeno gaajui lukom i strijelom ili bacajui koplja?" doda Scatty. "Ili letjeti na guteru-natairu istovremeno ciljajui prakom?" "Ne znam to je guter-natair... i mislim da ni ne elim znati." "Stoga, vidite, vi imate iskustva s odreenim vjetinama", ree Flamel, "dok mi imamo druge, neto starije, no jednako korisne vjetine." Pogledao je Scathach postrance. "Iako nisam vie siguran za letenje natairom." Josh je krenuo od znaka STOP i skrenuo desno, prema mostu Golden Gate. "Ne znam kako ste ivjeli u dvadesetom stoljeu bez vonje. Mislim, kako ste stizali s jednog mjesta na drugo?" "Javni prijevoz", Flamel se tmurno nasmijeio. "Uglavnom vlakom ili autobusom. Oni tite privatnost, za razliku od zrakoplova i brodova. Za vlasnitvo nad automobilom potrebna je suvina papirologija, toliko papirologije koja bi nas mogla otkriti bez obzira koliko tajnih imena koristili." Nakratko se zaustavio i zatim dodao, "Osim toga, postoje drugi, stariji naini putovanja." Josh je imao stotine pitanja, no trenutno se snano koncentrirao na upravljanje tekim automobilom. Iako je znao voziti, jedina vozila koja je zapravo vozio bili su prastari dipovi kada bi pratili roditelje na iskope. Nikad prije nije sudjelovao u prometu i bio je prestraen. Sophie mu je savjetovala da se pretvara da je to igrica. To mu je pomoglo, ali samo malo. Kada se razbije u igrici, jednostavno je ponovno pokrene. Ovdje nema povratka u sluaju sudara. Na poznatom mostu promet se kretao sporo. Duga siva limuzina pokvarila se na jednoj od sredinjih traka i uzrokovala usko grlo. Dok su se pribliavali, Sophie je primijetila dvije osobe u tamnim odijelima kako se naginjii nad haubu na sirani suvozaa. Shvatila je da zadrava dah dok su se pribliavali, pitajui se jesu li to golemi. S olakanjem je odahnula kad su proli i kad je shvatila da mukarci izgledaju kao izmueni raunovoe. Josh je pogledao

34

GIGA

sestru i pokuao se osmjehnuti, a ona je znala da isto misli. Sophie se izvila na sjedalu i okrenula natrag prema Flamelu i Scatty. U zatamnjenoj, klimatiziranoj unutranjosti terenca izgledali su tako obino: Flamel je nalikovao oronulom hipiju, a Scatty bi se, usprkos vojnikom ukusu, dobro uklopila iza anka u Coffee Cupu. Crvenokosa djevojka naslonila se bradom na ruku i piljila kroz zatamnjeno staklo preko zaljeva prema Alcatrazu. Nicholas Flamel nagnuo je glavu u smjeru njezina pogleda. "Ve dugo nisam bio tamo", promrmljao je. "Mi smo ili u obilazak", ree Sophie. "Meni se svidio", Josh e brzo. "Sophie nije." "Bilo je jezivo." "I treba biti", Flamel ree tiho. "To je dom nevjerojatnim tipovima duhova i nemirnih dua. Kad sam posljednji put bio tamo, trebalo je uspavati strano runog ovjeka-zmiju." "Nisam sigurna da elim znati to je uope ovjek-zmija", Sophie promrmlja, a zatim zastane. "Znate, prije nekoliko sati nisam mogla ni zamisliti da u govoriti ovako neto." Nicholas Flamel zavalio se u udobno sjedalo i prekriio ruke na prsima. "Vai ivoti - tvoj i tvoga brata - sada su zauvijek izmijenjeni. Zna to, zar ne?" Sophie je kimnula. "Postajem toga svjesna. No sve se dogaa tako brzo i teko je sve prihvatiti. Glineni ljudi, knjige s arolijama, takori..." Pogledala je Scathach. "Drevni ratnici..." Scatty je pognula glavu u znak razumijevanja. "I naravno, alkemiar star est stotina godina..." Sophie se zaustavi zbog iznenadne pomisli. Pogledala je prvo Flamela pa Scatty i opet Flamela. Zatim je stala na trenutak kako bi oblikovala pitanje. Zabuljila se u mukarca i upitala, "Vi jeste ovjek, zar ne?" Nicholas Flamel se nacerio. "Da. Moda malo vie od toga, ali da. Roen sam kao ovjek i uvijek u biti dio ljudske rase." Sophie je pogledala Scathach. "No vi ste..." Scathach je rairila oi i na trenutak se na crtama njezina lica neto drevno vidjelo. "Ne", tiho e. "Nisam dio ljudske rase. Moj narod je druge vrste, dio starije rase. Vladali smo ovom zemljom prije no to su se stvorenja od kojih su nastali ljudi spustila s drvea. Sad nas se spominje u mitovima gotovo svih rasa. Mi smo stvorenja legendi, klanovi dlakavaca, vampiri, divovi, zmajevi, udovita. U priama nas nazivaju starima ili starijom rasom. U nekim priama nazivaju nas i bogovima." "Jeste li vi bili boica?" Sophie proapta. Scatty se zahihotala. "Ne. Nikada nisam bila boica. No neki moji sunarodnjaci dopustili su da ih oboavaju kao bogove. Drugi su jednostavno postali bogovi jer su humani priali o njihovim pustolovinama." Slegnula je. "Mi smo samo jo jedna rasa, starija od ljudi, s drukijim talentima i drukijim vjetinama." "to se dogodilo?" Sophie upita. "Poplava", Scotty e tiho, "izmeu ostaloga." "Zemlja je puno starija no to ljudi misle", Flamel ree tiho. "Stvorenja i rase koje su sada samo mitovi, neko su hodali ovim svijetom." Sophie polako kimne. "Nai roditelji su arheolozi. Govorili su nam o nekim neobjanjivim stvarima koje se u arheologiji ponekad otkriju." "Sjea se onog mjesta koje smo posjetili u Texasu, neto kao Taylor..." Josh ree, oprezno skreui u srednju traku. Nikada ranije nije vozio nita tako veliko i bojao se da e udariti u neto. U nekoliko navrata gotovo se sudario i bio je uvjeren da je otrgnuo neiji retrovizor, no nastavio je voziti bez rijei. "Taylorova staza", ree Sophie, "na rijeci Paluxy u Texasu. Tamo su pronali otiske dinosaura i ljudi u jednom fosilnom kamenu. A kamen je star sto milijuna godina."

35

GIGA

"Vidio sam to", odgovori Flamel, "i jo nekoliko istih takvih diljem svijeta. Prouavao sam i otisak cipele pronaen u Antelope Springs u Uti... u kamenu starom oko petsto milijuna godina." "Moj lata kae da se lakve stvari moraju odbaciti jer su podvale ili pogrena tumaenja injenica", Josh brzo ree. Pitao se to bi njegov otac rekao na stvari koje su danas vidjeli. Flamel je slegnuo ramenima. "Da, to je istina. No znanost odbacuje sve to ne moe objasniti. Ne moe se sve tako lako odbaciti. Moete li odbaciti ono to ste danas vidjeli i iskusili kao neku vrstu krivog objanjenja injenica?" Sophie je odmahnula glavom. Pokraj nje, Josh je nelagodno slegnuo ramenima. Nije mu se svidjelo kamo ovaj razgovor vodi. Bilo je nezamislivo da dinosauri i ljudi ive zajedno istovremeno. Ta se ideja protivila svemu to su ih roditelji nauili, svemu to su vjerovali. No negdje u podsvijesti, tih glas gaje podsjeao da svake godine arheolozi - ukljuujui njegove roditelje - otkriju neto nevjerojatno. Prije nekoliko godina to su bili Homo floresiensis, sitni Indoneani koje su prozvali hobitima; zatim su u Njemakoj otkrili vrstu patuljastih dinosaura, pa tragove dinosaura starog stotinu ezdeset i pet milijuna godina u Wyomingu, a nedavno i novu prapovijesnu vrstu u peini u Izraelu. No ono to je Flamel pokuavao rei nije imalo vrste temelje. "elite rei da su ljudi i dinosauri istovremeno obitavali na zemlji?" Josh upita, iznenaen svojim bijesnim tonom. "elim rei da su ljudi postojali na zemlji uz bia puno neobinija i puno starija od dinosaura", ree Flamel ozbiljno. "Kako znate?" Sophie je inzistirala. Tvrdio je daje roen 1330., nije mogao vidjeti dinosaure... ili jest? "Sve je zapisano u Kodeksu... i, naravno, u svom dugom vijeku vidio sam zvijeri koje su smatrane mitolokima, borio sam se s biima iz legendi, suoavao se sa stvorenjima koja su izgledala kao da su izala iz none more." "Prole smo godine u koli obraivali Shakespearea... Ima jedna reenica iz Hamleta." Sophie se namrtila, pokuavajui se sjetiti. "Vie je stvari n'a .nebu i na zemlji..." Nicholas Flamel oduevljeno je kimnuo. "... nego to ih tvoja filozofija moe sanjati", dovrio je citat. "Hamlet, prvi in, scena peta. Naravno, poznavao sam Willa Shakespearea. Will je mogao postati alkemiar nevjerojatna talenta... no onda ga se doepao Dee. Jadan Will; jeste li znali da je lik Prospera iz Oluje utemeljio na Deeju?" "Meni se Shakespeare nikada nije sviao", Scatty promrmlja. "Smrdio je." "Poznavali ste Shakespearea?" Josh nije mogao sakriti nevjericu u glasu. "Kratko vrijeme, vrlo kratko bio je moj uenik", ree Flamel. "Dugo ivim, imao sam puno uenika - neki su se proslavili tijekom povijesti, veina je zaboravljena. Upoznao sam mnogo ljudi, ljudskih i neljudskih bia, smrtnika i besmrtnika. Ljude poput Scathach", dovri Flamel. "Ima ih jo takvih kao vi... iz starije rase?" Sophie upita, gledajui crvenokosu djevojku. "I vie no to misli, iako se nastojim ne druiti s njima", Scatty e nelagodno. "Postoje oni stariji koji ne mogu prihvatiti da je nae vrijeme prolo, da ovo doba pripada humanima. ele da se vrati staro doba i vjeruju da e njihov psi Dee i ostali poput njih uspjeti u tome. Njih zovemo mranim starijima." "Ne znam je li itko primijetio", Josh je naglo prekine, "no nije li oko nas malo previe ptica?" Sophie se okrenula i pogledala kroz vjetrobransko staklo, dok su Flamel i Scatty provirili kroz stranje staklo. Jarboli i tornjevi, nosai, uad i kablovi mosta Golden Gate polako su se punili pticama: tisuama njih. Uglavnom su to bili kosovi i vrane; prekrili su sve dostupne povrine, i bilo ih je sve vie. "Dolaze iz Alcatraza", ree Josh, naginjui glavu prema naprijed kako bi vidio otok preko nemirnog mora.

36

GIGA

Tamni oblak nadvio se nad Alcatrazom. Dizao se iz naputenog zatvora u tamnom uvojku i visio u zraku poput dima, no ovaj se dim nije rasuo: kretao se i kruio kao vrsta masa. "Ptice", Josh proguta slinu. "Mora da ih je na tisue." "Na desetke tisua", Sophie ga ispravi. Okrenula se prema Flamelu. "to je to?" "Morriganina djeca", ree zagonetno. "Nevolja", doda Scatty. "Velika nevolja." Zatim, kao da rade po naredbi, ogromno jato plica krenulo je s Otoka prema zaljevu, izravno prema mostu. Josh je pritisnuo gumb za otvaranje prozora i zatamnjeno staklo spustilo se uz um. Sada se jasno uo zvuk ptica, promuklo graktanje, gotovo kao glasan smijeh. Promet se usporavao, neki su ljudi ak izlazili iz auta kako bi slikali prizor digitalnim fotoaparatima i mobitelima. Nicholas Flamel nagnuo se i stavio lijevu ruku na Joshovo rame. "Vozi dalje", ree ozbiljno. "Nemoj zaustavljati... to god da se dogodi, ak i ako udari u neto. Samo vozi. to bre moe. Odvezi nas s ovog mosta." Neto u Flamelovu neprirodno kontroliranom glasu uplailo je Sophie vie nego da je vikao. Pogledala je sa strane prema Scatty, no mlada je ena prebirala po svome ruksaku. Ratnica je izvukla luk i pregrt strijela i postavila ih na sjedalo pokraj sebe. "Zatvori prozor, Josh", smireno ree. "Ne elimo da ita ue unutra." "U nevolji smo, zar ne?" Sophie proapta, gledajui Alkemiara. "Samo ako nas vrane ulove", ree Flamel uz zategnuti osmijeh. "Mogu li posuditi tvoj mobitel?" Sophie je izvukla mobitel iz depa i otvorila ga. "Hoete li izvesti neku aroliju?" upita puna nade. "Ne, nazvat u nekoga. Nadajmo se da se nee javiti sekretarica."

37

GIGA

JEDANAESTO POGLAVLJE
Vrata su se otvorila i Deejeva crna limuzina ula je u prilaz, s vozaem golemom koji je spretno rukovao vozilom kroz reetkasta vrata u podzemnu garau. Perenelle Flamel posrnula je na stranu i pala na vlanog golema koji joj je sjedio zdesna. Tijelo je ispustilo gnjecav zvuk od udarca, a smrdljivo blato prskalo je posvuda. Dr. John Dee, koji je sjedio na suprotnoj strani, napravio je gadljivu grimasu i odmaknuo se od stvora to je mogao dalje. Razgovarao je na mobitel, brzo govorei jezikom koji se na zemlji nije koristio vie od tri tisue godina. Kap golemova blata poprskala je Perenelleinu desnu ruku. Ljepljiva tekuina slijevala joj se niz kou... i obrisala krivudavi simbol koji je Dee na njoj nacrtao. Zatitna arolija bila je djelomino skinuta. Perenelle Flamel malo se sagnula. Ovo joj je bila ansa. Da bi potpuno kanalizirala svoje auralne moi bile su joj potrebne obje ruke, a naalost, vraarija koju je Dee nacrtao na njezinu elu onemoguavala joj je govor. Ipak... Perenelle Delamere oduvijek je zanimala magija, ak i prije no to je upoznala siromanog knjiara za kojeg se kasnije udala. Bila je sedma ki sedme keri, i u malom selu Ouimperu na sjeverozapadu Francuske gdje je odrasla, smatrali su je posebnom. Njezin dodir je lijeio - ne samo ljude, ve i ivotinje. Mogla je govoriti sa sjenama mrtvih, a ponekad je mogla gledati i u budunost. No odrastajui u doba kad se na takve vjetine gledalo sumnjiavo, nauila je skrivati svoje sposobnosti. Kad je prvi put dola u Pariz, upoznala je vidovnjake koji su radili na trnicama iza katedrale Notre Dame i koji su dobro i lako zaraivali. Preimenovala se u Chatte Noire - Crna Maka - zbog svoje tamne crne kose, i postavila svoj tand preko puta katedrale. U samo nekoliko tjedana izgradila je dobar glas zbog velikog talenta. Njezini klijenti su se promijenili: vie to nisu bili samo trgovci sa sajma, ve i veliki trgovci, pa ak i plemstvo. Blizu njezina natkrivenog tanda sjedili su biljenici i pisari, ljudi koji su zaraivali piui pisma za one koji nisu znali ni itati ni pisati. Neki od njih, poput mravog, tamnokosog mukarca strano blijedih oiju, ponekad su prodavali knjige na svojim tandovima. Od prvog trenutka kada ga je vidjela, Perenelle Delamere znala je da e se za njega udati i da e zajedno ivjeti dugo i sretno. No nije znala koliko dugo. Vjenali su se nakon samo est mjeseci poznanstva. Zajedno su ve preko est stotina godina. Poput veine obrazovanih ljudi svoga doba, Nicholas Flamel bio je opinjen alkemijom kombinacijom znanosti i magije. Zanimanje mu je poraslo jer su mu na prodaju s vremena na vrijeme nudili alkemijske knjige i sheme, ili traili od njega da prepie neka rjea djela. Za razliku od veine ena svoga doba, Perenelle je znala itati i govoriti nekoliko jezika govorila je grki bolje od svog mua - i on bi je esto traio da mu ita. Perenelle se brzo upoznala s drevnim sustavima magije i poela pomalo vjebati, razvijajui svoje vjetine i koncentrirajui se na kanaliziranje i usmjeravanje energije svoje aure. Kada su doli do Kodeksa, Perenelle je ve bila arobnica, iako nije imala strpljenja za matematiku i raunanje potrebno za alkemiju. Meutim, upravo je Perenelle otkrila da knjiga pisana neobinim, promjenjivim jezikom nije samo zbirka nauka, znanosti, ini i basana. Jedne hladne zimske noi pregledavala je stranice, gledala je kako rijei gmiu po stranici, i rijei su se preoblikovale. Na trenutak je vidjela poetnu lormulu za kamen mudraca i odmah je shvatila da knjiga sadri tajnu vjenog ivota. Par je u sljedeih dvadeset godina u pokuaju deifriranja i prevoenja neobinog rukopisa proputovao cijelu Europu, istono do zemlje Rusa, juno do Sjeverne Afrike, ak i do Arabije. Upoznali su arobnjake i vraeve mnogih zemalja i nauili puno razliitih arolija. Nicholasa je slabo zanimala magija; vie se zanimao za alkemijsku znanost. Kodeks i ostale njemu sline knjige dale su naslutiti da postoji tono odreena formula za stvaranje zlata iz kamena i dijamanata iz ugljena. Perenelle, s druge strane, uila je to je vie mogla o umjetnosti magije.

38

GIGA

No ima ve dugo da nije ozbiljno arala. Sada, zarobljena u limuzini, sjetila se trika kojemu ju je nauila strega - vjetica - u planinama Sicilije. Bio je namijenjen suoavanju s oklopljenim vitezima, no uz malu prilagodbu... Zatvorivi oi i koncentrirajui se, Perenelle je protrljala mali prst krunim pokretom o sjedalo. Dee je bio zauzet telefonskim pozivom i nije uoio sitnu ledeno bijelu iskricu koja je poletjela s njezina prsta na finu kou. Iskrica se probila kroz kou i namotala se oko opruga ispod sjedala. Uz itanje, proletjela je oprugama i metalnim kuitima u automobilu. Zavila je motor, zujala oko cilindara, obila kotae, prskajui i pucketajui. Poklopac kotaa otpao je i otkotrljao se... potom je elektronika u automobilu podivljala. Stakla su se poela otvarati i zatvarati proizvoljno; krovni otvor se irom otvorio, zatim naglo zatvorio; brisai su grebali po suhom vjetrobranskom staklu, a zatim poeli tako brzo lupati da su pukli; truba je poela svirati nepravilnim ritmom. Unutarnja svjetla palila su se i gasila. Na sredinjoj se konzoli ukljuio mali TV-prijemnik i poeo brzo prebacivati dostupne programe. Zrak je bio metalna okusa. Vitice statikog elektriciteta sad su plesale po unutranjosti automobila. Dee je bacio svoj mobitel, i pogladio svoje odjednom ukoene prste. Telefon je udario u prekriveni pod i eksplodirao u djelie rastopljene plastike i vrueg metala. "Ti..." Dee zapone, okrenuvi se prema Perenelle, no automobil se iznenada zaustavio i ugasio. Iz motora su iknuli plamenovi, punei stranji dio automobila opasnim plinovima. Dee je gurnuo vrata, no ukljuile su se elektrine brave. Divljim krikom, stisnuo je ake i dopustio da njime ovlada bijes. Smrad dima, zapaljene plastike i rastopljene gume naglo je prekrio smrad sumpora i njegova ruka pretvorila se u zlatnu metalnu rukavicu. Dee je razvalio vrata, gotovo ih izbacivi iz zglobova i bacio se na cementno tlo. Stajao je u podzemnom parkiralitu industrije Enoch, ogromne tvrtke za zabavu iji je bio vlasnik i kojom je upravljao u San Franciscu. Pojurio je, a njegov se automobil vrijedan pedeset tisua dolara, izraen po narudbi, zapalio. Jaka toplina rastopila je prednji dio automobila u nepravilne metalne dijelove, dok se vjetrobransko staklo slijevalo poput voska. Voza golem jo uvijek je sjedio za upravljaem, a jaka toplina ispekla mu je kou do eljezne vrstoe. Zatim su se ukljuile stropne protupoarne prskalice i strano hladna voda poela je prskati vatru. Perenelle! Potpuno mokar i skvren, Dee je kaljui obrisao suze u oima, izravnao se i objema rukama ugasio vatru jednim pokretom. Dozvao je povjetarac kako bi raistio dim, zatim se sagnuo prema zatamnjenoj unutranjosti automobila, gotovo u strahu od onoga to e zatei. Dva golema koja su sjedila oko Perenelle bili su pretvoreni u pepeo. No eni nije bilo ni traga - osim pukotina na suprotnim vratima koje su djelovale kao da su nainjene sjekirom. Dee se bacio na tlo, naslonio na uniteni automobil i objema rukama poeo lupati po prljavoj mjeavini blata, ulja, otopljene plastike i izgorjele gume. Nije nabavio cijeli Kodeks, a sad je Perenelle pobjegla. Moe li ovaj dan biti gori? uli su se koraci. Krajikom oka dr. John Dee gledao je kako mu prilaze zailjene izme na visokim i tankim petama. Dobio je odgovor na svoje pitanje. Dan e postati jo gori; puno gori. Namjestivi osmijeh na usnama, ukoeno je ustao i okrenuo se prema jednoj od rijetkih pripadnica mrane starije rase koje se istinski bojao. "Morrigan." Drevni Irci zvali su je Boicom Vrana, a od nje su strahovali i oboavali je u svim keltskim kraljevstvima kao Boicu smrti i unitenja. Neko su ivjele tri sestre: Badb, Macha i Morrigan, no druge dvije nestale su tijekom godina - Dee je imao svoju teoriju o tome to im se dogodilo - i Morrigan je sada bila vrhovna boica. Bila je via od Deea, kao uostalom i veina ljudi, a bila je od glave do pete odjevena u kou.

39

GIGA

Prsluk joj je bio ukraen sjajnim srebrnim zakovicama, zbog ega je izgledao kao srednjovjekovni grudobran, a na konatim su rukavicama na stranji dio prstiju bile zasivene srebrne zakovice. Rukavice nisu imale vrhove i otkrivale su Morriganine dugake, zailjene crne nokte. Imala je teak konati remen s malim krunim titnicima oko struka. Objeen oko ramena, s kapuljaom oko lica, kaput izraen iskljuivo od gavranova perja padao je iza nje do tla. U sjeni kapuljae, Morriganino lice inilo se bljee no inae. Oi su joj bile tamnocrne, bez vidljivih bjeloonica; ak su joj i usne bile crne. Vrhovi predugakih zubi jedva su se vidjeli na njezinoj donjoj usnici. "Vjerujem daje ovo tvoje." Morrigan je govorila hrapavim aptom, isprekidanim tonom, poput graktanja. Perenelle Flamel istupila je, polako i oprezno. Na ramenima su joj se smjestila dva ogromna gavrana i oba su drala svoje otre kljunove opasno blizu njezinih oiju. Jedva se izvukla iz gorueg automobila, oajniki slaba zbog koritenja magije, kad su je ptice napale. "Da ga vidim", Morrigan zapovijedi nestrpljivo. Dee je iz kaputa izvadio metalno izvezeni Kodeks. Zaudo, Boica Vrana nije posegnula za njim. "Otvori ga", ree. Zbunjen, Dee je drao knjigu ispred Morrigan i okretao stranice, rukujui drevnim predmetom s oitim potovanjem. "Knjiga Abrahama Zidova", proapta ona, naginjui se prema naprijed, ali i dalje ne prilazei knjizi. "Da vidim pozadinu." Nevoljko, Dee je okrenuo knjigu. Kad je Morrigan vidjela unitene stranice, gadljivo je zasiktala. "Svetogre. Preivjela je deset tisua godina bez ikakvog oteenja." "Deko ju je poderao", Dee objasni, njeno zatvarajui Kodeks. "Pobrinut u se da plati za to." Boica Vrana zatvorila je oi i nagnula glavu na jednu stranu, kao da oslukuje. Crne oi su joj zasjale, a usnice oblikovale rijetko vien smijeak koji je otkrivao ostale iljate zube. "Uskoro e platiti; moja djeca su im blizu. Svi e platiti", obea.

40

GIGA

DVANAESTO POGLAVLJE
Josh je uoio mjesto izmeu dvaju automobila - bube i Lexusa. Pritisnuo je nogom gas do poda i teki je automobil jurnuo prema naprijed. No nije bilo dovoljno mjesta. Reetka terenca udarila je u retrovizore dvaju automobila i otkinula ih. "Ups..." Josh je odmah maknuo nogu s gasa. "Vozi dalje", Flamel odluno naredi. Drao je Sophien mobitel u ruci i brzo govorio grlenim, hrapavim jezikom koji nije nalikovao ni na to to su blizanci prije uli. Namjerno izbjegavajui gledati u retrovizore, Josh je jurio mostom. Ignorirao je trube i povike iza sebe. Jurio je vanjskom trakom, zatim se ubacio u srednju, pa ponovno natrag u vanjsku. Sophie se uhvatila za komandnu plou, virei kroz napola zatvorene oi. Vidjela je kako automobil udara jo jedan retrovizor; zavrtio se, gotovo polako, na poklopcu njihova terenca, ostavivi dugaak trag na crnom laku prije pada. "Ni ne pomiljaj na to", promrmljala je kada je voza sitnog talijanskog sportskog kabrioleta uoio isto mjesto prema kojemu je Josh iao. Stariji ovjek s previe zlatnih lanaca oko vrata, pritisnuo je gas i pojurio prema mjestu. Nije uspio. Teak terenac zahvatio je prednji desni dio malog automobila, lagano udarivi u branik. Sportski automobil baen je u stranu, zavrtio se za 360 stupnjeva na prepunom mostu, i udario u jo etiri automobila. Josh je proao. Flamel se vrtio u sjedalu, gledajui kroz stranje staklo prema kaosu koji su ostavili za sobom. "Nisi li rekao da zna voziti", promrmlja. "Znam voziti", ree Josh, iznenaen to zvui tako smireno i staloeno. "Nisam rekao da znam dobro voziti. Mislite li da su zapisali broj naih registarskih ploica?" upita. Ovo nije bilo ni slino njegovim igrama vonje! Dlanovi su mu bili ljepljivi i mokri, a znoj mu se slijevao niz lice. Osjetio je gr u desnoj nozi od snanog pritiskanja gasa. "Mislim da trenutno imaju pametnijeg posla", Sophie proapta. Vrane su sletjele na most Golden Gate. Na tisue njih. Dole su crnim valom, grakui i vritei, pucketajui krilima. Nadvile su se nad automobile, letjele nisko, a ponekad bi i sletjele na krovove i haube automobila kako bi kljucale po metalu i staklima. Automobili su se sudarali po cijeloj duini mosta. "Izgubile su se", ree Scathach, pratei ponaanje ptica. "Trae nas, ali zaboravile su opis. Imaju tako male mozgove", zakljui bahato. "Neto je omelo njihovu mranu gospodaricu", ree Nicholas Flamel. "Perenelle", ree oduevljeno. "Pitam se to je uinila. Zasigurno neto dramatino. Oduvijek je imala osjeaj za teatralno." No jo dok je to govorio, ptice su ponovno poletjele u zrak i ujednaeno usmjerile poglede prema terencu u bijegu. Ovoga puta je njihovo graktanje zvualo pobjedniki. "Vraaju se", brzo ree Sophie, bez daha. Shvatila je da joj srce ubrzano lupa. Pogledala je Flamela i ratnicu radi podrke, ali njihovi tmurni izrazi nisu je utjeili. Scathach je pogleda i ree, "Sad smo u nevolji." U crnoj gomili perja, vrane su krenule prema automobilu. Veina automobila na mostu sada je stajala. Ljudi su sleeno, u strahu iz svojih automobila gledali kako smrdljive ptice lete iznad krovova. Terenac je bio jedini automobil u pokretu. Josh je pritiskao gas, a pokaziva na brzinomjeru obigravao je oko sto dvadeset. Navikavao se na automobil - nije udario ni u to sigurno ve minutu. Vidio je kraj mosta. Nacerio se; uspjet e. Onda je ogromna vrana sletjela na haubu. Sophie je vrisnula i Josh je trznuo upravljaem, pokuavi zbaciti gadno stvorenje, no ono se zakailo za podignute rubove na krovu. Nagnula je glavu na stranu, prvo gledajui u Josha, zatim Sophie, a onda je u dva kratka skoka dola do vjetrobranskog stakla i namjerno zavirila unutra, sjajnim crnim oima.

41

GIGA

Poela je kljucati po staklu... na kojem se pojavila sitna pukotina. "Ovo ne bi trebalo biti mogue", ree Josh, pokuavajui pratiti cestu. Vrana je ponovno zakucala i stvorila novu rupu. Zatim se uo udarac, pa drugi i trei, i jo tri vrane sletjele su na krov automobila. ula se lupa po metalnom krovu od kljucanja ptica. "Mrzim vrane." Scathach uzdahne. Prekopala je torbu i izvadila komplet nunaki s dva tapa duine trideset centimetara od izrezbarenog drva, povezana lancem duine deset centimetara. Udarala je tapovima po svojim dlanovima. "teta to nemamo krovni otvor", ree. "Mogla bih izai i pokazati im ovime." Flamel je uperio prstom prema otvoru na krovu kroz koji je prodirala dugaka zraka sunca. "Uskoro bismo ga mogli imati. Osim toga", doda, "ovo nisu obine vrane. Ove tri na krovu i ona na poklopcu su strane vrane, Morriganini posebni kuni ljubimci." Ogromna ptica na haubi ponovno je poela kljucati po vjetrobran-skom staklu. Ovoga puta njezin je kljun probio kroz staklo. "Ne znam to mogu uiniti..." Scathach zapoe, a zatim se Sophie nagnula i ukljuila brisae. Teke su se otrice ukljuile... i jednostavno pomele pticu s haube, ije je perje nestalo uz vrisak iznenaenja. Crvenokosa se ratnica nasmija. "Moemo to, naravno." I ostale su ptice ve dole do terenca. Obavile su vozilo poput velikog prekrivaa. Prvo desetine, a zatim stotine ptica zasjele su na krov, na haubu, na vrata, hvatajui se za svaki dostupan otvor. Ako bi neka pala ili se pustila, desetine drugih borile bi se za njezino mjesto. Buka u automobilu bila je nepodnoljiva od tisua ptica koje su kljucale i lupkale po metalu, staklu i vratima. Probile su gumene okvire prozora, izderale rezervnu gumu sa stranje strane terenca na milijun komadia. Na haubi ih je bilo toliko stisnutih na vjetrobranskom staklu, da Josh nijo vidio kamo vozi. Maknuo je nogu s gasa i automobil je poeo usporavati. "Vozi!" povie Flamel. "Ako stane, gotovi smo." "Ali nita ne vidim!" Flamel se nagnuo preko sjedala i ispruio desnu ruku. Sophie je odjednom primijetila malu krunu tetovazu s donje strane njegova zgloba. Kroz krug je prolazio kri, iji su se krakovi protezali izvan rubova kruga. Na trenutak je zasjao... a onda je Alkemiar pucnuo prstima. Kuglica umeeg plamena pojavila mu se na prstima. "Zamirite", naredio je. Ne provjeravajui jesu li ga posluali, bacio ju je prema staklu. ak i kroz zatvorene vjee, blizanci su vidjeli svjetlost koja je obasjala unutranjost automobila. "Sad vozi!" Nicholas Flamel naredi. Kada su blizanci otvorili oi, veina vrana otila je s haube, a nekolicina preostalih izgledala je oamueno i okirano. "To ih nee dugo zadrati", ree Scatty. Pogledala je prema gore kada se otar kljun probio kroz metalni krov. Izvadila je nunake. Jedan je tap drala u ruci dok je drugi, privren kratkim lancem, izletio eksplozivnom snagom i udario u kljun u krovu. uo se prestraen krik i kljun - lagano savijen - nestade. Sophie se okrenula kako bi pogledala u retrovizor. Klatilo se s automobila na komadiu metala i neto ice. Vidjela je jo ptica - na tisue njih - kako dolijeu u zamjenu za one otjerane. Tad je znala da nee uspjeti. Jednostavno ih je bilo previe. "Sluajte", odjednom e Nicholas Flamel. "Ja nita ne ujem", Josh ree tmurno. Sophie se ba htjela sloiti s njim kada je zaula zvuk. Odjednom je osjetila trnce po rukama. Tih i samotan, zvuk je jedva dopirao do nje. Bio je poput povjetarca, na trenutak mekan i blag, a sljedei tren glasan, gotovo bijesan. Neobian miris prodro je u automobil. "to to mirie?" upita Josh. "Mirie poput kiselih narani", ree Sophie, duboko udiui. "Nar", ree Nicholas Flamel. Onda je doao vjetar.

42

GIGA

Zavijao je du zaljeva, topao i egzotian, miriui na kardamom i nizine latice, limun i estragon, a zatim je pojurio duinom mosta Golden Gate, bacajui ptice s potporanja, diui ih s automobila, kovitlajui ih zrakom. Naposljetku je vjetar koji je mirisao na nar doao i do terenca. U jednom trenutku automobil je bio okruen pticama; u sljedeem ih vie nije bilo i automobil je bio ispunjen mirisima pustinje, suhog zraka i toplog pijeska. Sophie je pritisnula gumb i oteen se prozor spustio. Istegnula je vrat izvan terenca, udiui mirisan zrak. Ogromno jato ptica baeno je u zrak, noeno povjetarcem. Kad je jedna pobjegla - jedna od stranih vrana, pomisli Sophie - ubrzo ju je zahvatila vitica toplog povjetarca i vratila natrag u jato. Odozdo se jato ptica doimalo poput prljavog oblaka... a zatim se oblak rasprio, ptice su rastjerane i ostalo je plavo i bistro nebo. Sophie je pogledala natrag prema mostu. Kroz Golden Gate jedva da se moglo proi: automobili su bili posvuda, dogodilo se nekoliko lakih udesa zbog kojih su trake ostale zakrene... to je, naravno, onemoguilo bilo koga da ih prati, shvati ona. Sva su vozila bila poprskana i oneiena bijelim ptijim izmetom. Pogledala je brata i prestraila se male krvave mrlje na njegovoj donjoj usnici. Izvukla je rupi iz depa. "Porezao si se!" ree brzo. Polizala je rub maramice koji je prislonila na bratovo lice. Josh joj je odgurnuo ruku. "Prestani. To je odvratno." Dotaknuo je usnicu malim prstom. "Mora da sam se ugrizao. Nisam ni osjetio." Uzeo je rupi iz sestrine ruke i protrljao bradu. "Nije to nita." Zatim se brzo nasmijeio. "Jesi li vidjela koji su nered ostavile ptice?" Sophie kimne. Napravio je gadljivu facu. "E, to e zaista smrdjeti." Sophie se zavalila u naslonja, osjetivi olakanje to joj je brat dobro. Kad je vidjela krv stvarno se uplaila. Zatim se neega dosjetila i okrenula prema Flamelu. "Jeste li vi dozvali vjetar?" On se nasmijeio i odmahnuo glavom. "Ne. Ne mogu upravljati elementima. Ta vjetina pripada iskljuivo starijima, i nekolicini ljudi." Sophie je pogledala Scatty, no ratnica je odmahnula. "Izvan mojih vrlo ogranienih mogunosti." "Ali vi jeste dozvali vjetar?" Sophie je bila uporna. Flamel joj je dodao natrag telefon. "Ja sam samo pozvao u pomo", ree uz osmijeh.

43

GIGA

TRINAESTO POGLAVLJE
Skreni ovdje", uputio je Nicholas Flamel. Josh je otpustio nogu s gasa i skrenuo unitenim terencem niz dugaku usku cestu, jedva dovoljnu za prolaz. Posljednjih trideset minuta vozili su se sjeverno od San Francisca, sluajui sve histerinijc radijske izvjetaje, dok su strunjaci iznosili svoje teorije o napadu ptica na mostu. Globalno zatopljenje bila je najea teorija: zraenje sunca smeta prirodnom navigacijskom sustavu ptica. Flamel ih je vodio na sjever, prema Mill Valleyju i planini Tamal-pais, no ubrzo su sili s autoceste i drali se uskih obinih cesta. Promet je postajao sve rjei, a ponekad bi proli itavim cestama bez ijednog automobila. Konano, na uskoj cesti, muno krivudavoj, Flamel je uputio Josha da uspori gotovo do brzine puzanja. Otvorio je prozor i provirio prema gustoj umi koja se protezala do ruba ceste. Flamel je uoio neoznaenu stazu tek kada su je ve proli. "Stani. Vrati se. Skreni ovdje." Josh je pogledao sestru dok je automobil skretao na grubu, neasfaltiranu cestu. Ruke je prekriila na krilu, no vidio je da su joj zglobovi bijeli od napetosti. Njezini nokti, koji su bili uredni i savreni do prije nekoliko sati, sada su bili grubi i izgrizeni, to je bio oit dokaz nervoze. Posegnuo je prema njoj i stisnuo joj ruku; ona je vrsto pritisnula zauzvrat. Kao i uvijek u njihovoj komunikaciji, nije bilo potrebe za rijeima. S obzirom da su im roditelji esto bili na putu, Sophie i Josh rano su nauili da se mogu osloniti samo na sebe. Selei se od kole do kole, od susjedstva do susjedstva, esto im je bilo teko upoznati nekoga i sprijateljiti se, no znali su, to god da se dogodi, uvijek imaju jedno drugo. S obje strane zaraslog putia drvee je raslo do neba, a grmlje je bilo nevjerojatno gusto: divlji dra i trnoviti grmovi strugali su po automobilu, dok su borovice, kleke i bodljikave koprive obavijene otrovnim brljanom, upotpunjavale neprohodnu ivicu. "Nikada nisam vidjela nita slino", Sophie promrmlja. "Jednostavno nije prirodno." Zatim se zaustavila, shvativi to je rekla. Okrenula se na sjedalu kako bi pogledala Flamela. "I nije prirodno, zar ne?" Odmahnuo je glavom, odjednom je djelovao staro i umorno. Ispod oiju je imao tamne podonjake, a bore na elu i oko usta inile su se dubljima. "Dobro doli u na svijet", proapta. "Neto se mie kroz grmlje", Josh objavi glasno. "Neto veliko... neto zaista veliko." Nakon svega to je vidio i iskusio danas, njegova mata postala je previe bujna. "Ide za autom." "Sve dok ne skrenemo s puta, dobro smo", Flamel e ravnoduno. Sophie je pogledala tamno tlo u umi. Na trenutak nita nije vidjela, no onda je shvatila da je ono to joj se uinilo sjenom, zapravo ivo bie. Kretalo se, i suneve zrake obasjale su mu dlakavu stranu. Na trenutak je uhvatila njegovo lice, plosnati nos i ogromne uvijene kljove. "To je svinja - divlja svinja", ispravi se. A zatim je ugledala jo tri takve kako hodaju s desne strane automobila. "Ima ih i s moje strane", ree Josh. etiri ogromne zvijeri hodale su s lijeve strane u grmlju. Pogledao je u retrovizor. "I iza nas". Sophie, Scatty i Nicholas okrenuli su se kako bi kroz stranje staklo vidjeli dvije ogromne divlje svinje koje su se probile kroz grmlje i hodale stazom iza njih. Sophie najednom shvati koliko su velike - svaka je bila velika kao poni. Imale su jake ramene miie, a kljove ispod eljusti bile su im ogromne, pri korijenu debele poput zapea, a pri vrhu otre poput igala. "Nisam znao da u Americi ima divljih svinja", ree Josh, "a pogotovo ne u Mill Valleyju u Kaliforniji." "Divljih svinja i svinja ima posvuda, i u Sjevernoj i u Junoj Americi", Flamel ree odsutno. "Donijeli su ih panjolci u esnaestom stoljeu." Josh je promijenio brzinu, otpustio papuicu gasa i pustio automobil da se sporo kree. Doli su do kraja ceste. Granica od grmlja, trnja i drvea pruala se preko ceste. "Kraj ceste",

44

GIGA

objavi, stavljajui mjenja u poloaj za parkiranje i otpustivi runu konicu. Pogledao je lijevo pa desno. I divlje svinje prestale su se kretati i mogao ih je vidjeti; etiri komada sa strane, kako ih gledaju. U retrovizoru je vidio da su se dvije vee svinje takoer zaustavile. Bili su opkoljeni. Sto sada, pitao se, to sada? Pogledao je sestru i znao je da ona isto misli. Nicholas Flamel nagnuo se meu sjedala i pogledao granicu. "Vjerujem da to postoji kako bi obeshrabrilo bedake koji su doli do ovamo. A oni posebno naivni mogli bi doi u napast da izau iz vozila." "No mi nismo ni bedasti ni naivni", Scatty e odluno. "I to emo?" Kimnula je prema svinjama. "Ovu vrstu nisam vidjela stoljeima. Izgledaju kao galski veprovi, a ako jesu, njih je gotovo nemogue ubiti. A uz svakog kojeg ovdje vidimo, vjerojatno stoje jo barem tri u sjeni, a tu ne ubrajam njihove uvare." "Ovo nisu galski; ovoj vrsti nisu potrebni uvari", ree Flamel njeno, s trakom francuskog naglaska. "Pogledajte im kljove." Sophie, Josh i Scatty okrenuli su se i pogledali kljove ogromnih stvorova koji su stajali nasred puta iza njih. "Imaju nekakve rezove po sebi", ree Sophie, kiljei zbog poslijepodnevnog sunca. "Uvojke." "Spirale", ree Scatty, s prizvukom uenja. Pogledala je Flamela. "Tore Allta?" "Stvarno jesu", ree Flamel. " Veprodlaci." "Kad kaete veprodlaci", ree Josh, "zapravo mislite vukodlaci?" Scatty nestrpljivo odmahne glavom. "Ne, ne vukodlaci..." "To je olakanje", ree Josh, "jer sam na trenutak pomislio da govorite o ljudima koji se pretvaraju u vukove." "Vukodlaci su tore madra", nastavi Scatty, kao da ga ne uje. "To je potpuno drugi klan." Sophie je piljila u najblieg vepra. Ispod svinjolikog izgleda, inilo joj se da vidi oblike i crte ljudskog lica, dok su oi - hladne i svijetle, svijetloplave - djelovale iznenaujue inteligentno. Josh se okrenuo natrag upravljau, vrsto gaje prihvatio. "Vepro-dlaci... naravno da to nisu vukodlaci. Potpuno drugi klan", mrmljao je, "kako sam blesav." "to emo napraviti?" upita Sophie. "Vozimo", ree Nicholas Flamel. Josh je pokazao prema granici. "A to s ovim?" "Samo vozi", naredi Alkemiar. "Ali..." zapoe Josh. "Vjerujete li mi?" Flamel je ve drugi put toga dana postavio to pitanje. Blizanci su se pogledali, a zatim opet Flamela i ujednaeno kimnuli. "Onda vozi", ree on njeno. Josh je ubacio u brzinu i otpustio runu konicu. Vozilo se poelo kretati. Prednji branik dotaknuo je naizgled nepropusnu barijeru sainjenu od lia i grmlja... i nestao. U jednom je trenutku bio tamo; u sljedeem, kao da je grmlje progutalo prednji dio automobila. Terenac se valjao kroz grmlje i drvee, na trenutak se sve zamrailo i postalo je hladno, a zrak je bio ispunjen neim gorko-slatkim, poput izgorjelog eera... zatim se put ponovno pojavio; skretao je udesno. "Kako..." zapone Josh. "To je bila iluzija", Flamel objasni. "Nita vie. Svjetlo se lomilo i odraavalo slike drvea zavjesom vodene pare, a svaka je kap vlage djelovala poput zrcala. I samo malo magije", doda. Dostojanstveno je pokazao prema naprijed. "Jo uvijek smo u Sjevernoj Americi, ali sad smo uli u domenu jedne od najstarijih i najveih pripadnica starije rase. Tu emo neko vrijeme biti na sigurnom." "O, stara je ona, to da, ali nisam ba sigurna da je tako velika." Scatty je zazvuala bezobrazno. "Scathach, molim te, budi pristojna", ree Flamel, okrenuvi se prema mladolikoj no drevnoj

45

GIGA

eni koja je sjedila pokraj njega. "Ne svia mi se ona. Ne vjerujem joj." "Mora zanemariti vae stare zavade." "Pokuala me ubiti, Nicholas", Scatty se usprotivila. "Napustila me u Podzemnom svijetu. Trebala su mi stoljea da naem izlaz odande." "To je bilo prije vie od petnaest stoljea, ako se dobro sjeam mitologije", Flamel je podsjeti. "Ja imam dobro pamenje", Scatty promrmlja; na trenutak je izgledala poput djeteta koje se duri. "O kome govorite?" Sophie upita, a onda je Josh pritisnuo konicu i zaustavio automobil. Sophie se okrenula i pogledala kroz razbijeno vjetrobransko staklo, Flamel i Scatty su se nagnuli. "To je ona", ree Scatty natmureno. Osoba je stajala na putu odmah ispred automobila. Visoka i iroka, ena je izgledala kao daje izraena od krutog grumena crnog kamena. Bujna sijeda kosa prekrivala joj je glavu poput dobro namjetene kape, a crte lica bile su joj otre: visoke jagodice; ravan, iljati nos; otro definirana brada; usnice tako tanke da se gotovo nisu vidjele. Zjenice su joj bile boje maslaca. Bila je odjevena u dugaku, jednostavnu haljinu od svjetlucavog materijala, koja se lagano pomicala na vjetru koji kao da nije dodirivao nita oko nje. Dok se pomicala, dugine boje slijevale su se po cijeloj duini njezina tijela, poput ulja na vodi. Nije imala nakita, iako je Sophie primijetila da joj je svaki tupi nokat obojen drukijom bojom. "Ne izgleda ni dana starija od deset tisua godina", promrmlja Scatty. "Budi pristojna", Flamel je podsjeti. "Tko je to?" Sophie upita ponovno, gledajui u enu. Iako je izgledala kao ljudsko bie, neto na njoj bilo je drukije, kao iz drugog svijeta. Vidjelo se to u njezinu potpuno mirnom stavu i arogantnom naklonu glave. "To je", ree Nicholas Flamel, s notom iskrenog divljenja u glasu, "pripadnica starije rase poznata kao Hekata." Ime je izgovorio polako, "He-ka-ta." "Boica triju lica", trpko doda Scatty.

46

GIGA

ETRNAESTO POGLAVLJE
Ostanite u autu", Nicholas Flamel naredi, otvori vrata i izae na kratko pokoenu travu. Scatty je prekriila ruke na prsima i gledala kroz razbijeno vje-trobransko staklo. "Meni odgovara." Flamel je zanemario njezin podsmijeh i zalupio vratima prije no to je mogla rei ita vie. Duboko udahnuvi, pokuao se sabrati dok je prilazio visokoj, elegantnoj eni okruenoj visokim golim granama sekvoja. Grmlje je ukalo i jedan se ogroman tore allta pojavio izravno pred Alkemiarom, masivne glave sputene na prsa. Flamel je stao i naklonio se biu, pozdravljajui ga jezikom koji nije bio namijenjen ljudskom rodu. Odjednom je veprova bilo posvuda, njih deset sa sjajnim i pametnim pogledom, hrapavom crvenom dlakom na leima i ramenima, koja je svjetlucala na poslijepodnevnoj svjetlosti, i s dugakim nitima sline koja je kapala s ukraenih kljova. Flamel se paljivo naklonio svakome od njih. "Nisam znao da u Americi jo postoje tore allta", rekao je na engleskom, ne obraajui se nikome posebno. Hekata se nasmijeila laganim pokretom usana. "Ah, Nicholas, ti bi od svih ljudi najbolje trebao znati da kad nas ne bude, kad ne bude starije rase, kad ak i humani nestanu s lica zemlje, ona e pripadati klanovima allte. Sjeti se, ovaj svijet je prvo pripadao klanovima dlakavaca." Hekata je govorila dubokim, gotovo mukim glasom, s notom naglaska u kojem su se uli svi piskavi glasovi Grke i tekui suglasnici Perzije. Nicholas se ponovno naklonio. "Znam da su klanovi jaki u Europi - pogotovo Tore madre, a ujem da su se u Indiji ponovno pojavili tore tiogrovi i dva nova klana tore leona u Africi. Sve zahvaljujui tebi." Hekata se osmjehnu, a zubi su joj bili sitni i ravni. "Klanovi me i dalje tuju kao boicu. inim za njih to mogu." Nevidljivi i nepostojei vjetar dodirivao joj je haljinu, kovitlajui je oko njezina tijela i pomiui zelene i zlatne niti. "No sumnjam da si doao do ovamo kako bismo razgovarali o mojoj djeci." "Nisam." Flamel se okrenuo prema razbijenom i oteenom terencu. Josh i Sophie piljili su u njega, razrogaenih oiju u udu, dok se Scathachino lice jedva naziralo na stranjem sjedalu. Zamirila je i pravila se da spava. Flamel je znao da Ratnici nije potreban san. "elim ti zahvaliti za Duh vjetra koji si nam poslala." Sada je doao red na Hekatu da se nakloni. Pomaknula je i rairila desnu ruku, otkrivajui sitan mobitel u aci. "Tako korisni ureaji. Sjeam se kad smo povjeravali svoje poruke vjetrovima i uvjebanim pticama. ini se kao da je bilo juer", doda. "Drago mi je da je smicalica uspjela. Naalost, vjerojatno ste otkrili svoje krajnje odredite Morrigan i Deeju. Oni e znati tko je poslao Duh vjetra i sigurna sam da znaju da ovdje imam enklavu." "Znam to. I ispriavam se to sam ih poslao na tebe." Hekata je lagano slegnula ramenima, pomiui dugu po svojoj haljini. "Dee me se boji. On je pun pria, pozer, vjerojatno e mi prijetiti, moda pokuati i nekoliko manjih ini i vraarija, ali nee me napasti. Ne sam... ak ni uz Morriganinu pomo. Trebat e mu barem jo dva ili vie pripadnika starije rase da mi se suprotstavi... a ak ni tada ne bi bio uvjeren u uspjeh." "Ali on je bahat. A sada ima i Kodeks." "Ne cijeli, rekao si preko telefona." "Ne, ne cijeli." Nicholas Flamel izvukao je dvije stranice ispod majice i dodao ih Hekati. No ena se naglo povukla, postavljajui ruke ispred oiju da ih zatiti, a iz usnica je pustila ukavu paru. Istoga trena veprovi su okruili Flamela, nagrnuli na njega, otvorenih usta, naslanjajui na njegovu kou velike, smrtonosne kljove. Sophie je udahnula kako bi vrisnula, Josh je poviknuo, a Scathach je izala iz automobila, sa strelicom na luku, odapetim prema Hekati. "Pozovi ih natrag", povikala je. Tore allte nisu ni pogledali prema njoj. Hekata je namjerno okrenula lea Flamelu, prekriila ruke i preko ramena pogledala

47

GIGA

Scathach, koja je istog trena povukla napetu nit na luku. "Misli li da me to moe ozlijediti?" boica se nasmija. "Strelica je uronjena u krv titana", tiho ree Scathach, a glas joj se odrao u mirnome zraku. "Jednog od tvojih roditelja, ako se dobro sjeam? Jedan od rijetkih naina na koji te se moe ubiti." Blizanci su gledali kako pogled pripadnice starije rase postaje hladan, a oi poput zlatnih zrcala, odraavajui prizor ispred nje. "Makni stranice", Hekata naredi Alkemiaru. Flamel je odmah pospremio dvije stranice natrag ispod majice. Starija je ena promrmljala rije i tore allte su se povukli od Alkemiara i odetali u grmlje, gdje su istog trena nestali, iako su svi znali da su i dalje ondje. Hekata se opet okrenula prema Flamelu. "Ne bi te ozlijedili bez moje naredbe." "Siguran sam u to", Nicholas ree potreseno. Pogledao je prema svojim trapericama i izmama. Bile su prekrivene kapljicama i nitima bijele sline tore allta, i bio je siguran da e ostati mrlje. "Ne pokazuj Kodeks - ni bilo koji njegov dio - preda mnom... niti pred bilo kojim biem iz starije rase. Osjeamo... nesklonost prema njemu", ree ona, paljivo birajui rijei. "Na mene ne djeluje", ree Scathach, spustivi luk. "Ti nisi pripadnica prve generacije starije rase", Hekata je podsjeti. "Kao i Morrigan, ti si sljedea generacija. A ja sam bila tamo kada je Abraham posloio prve rijei moi u Knjigu. Vidjela sam kako je uhvatio Magiju Prvog djela, najstariju aroliju, u korice." "ao mi je", Flamel e brzo. "Nisam znao." "Nije bilo razloga da zna." Hekata se nasmijei, no uz ozbiljan izraz lica. "Ta jeziva magija tako je snana da veina moje vrste ne moe ni pogledati slova. Oni koji su doli poslije starije rase, iako nae krvi", tu je pokazala prema Scathach, "mogu gledati Kodeks, no ne mogu ga dirati. Nasljednici majmuna - humani - mogu. To je bila Abrahamova krajnja dosjetka. Oenio se jednom od prvih pripadnica humana, i vjerujem da je htio osigurati da samo njegova djeca mogu baratati knjigom." "Mi smo nasljednici majmuna", ree Josh, a glas mu se nesvjesno stiao do apta. "Humani... ljudska rasa", ree Sophie, a zatim zauti jer je Flamel poeo govoriti. "Je li zato Knjiga dodijeljena meni na uvanje?" "Ti nisi prvi humani koji... koji uva Kodeks", ree Hekata oprezno. "Nikada nije ni trebao biti stvoren", planula je, a crvene i zelene niti zaplesale su joj po haljini poput ica. "Ja sam se zalagala za to da se sve stranice razdvoje i bace u najblii vulkan, skupa s Abrahamom." "Zato nije uniten?" upita Nicholas. "Zato to je Abraham imao dar vida. Mogao je stvarno vidjeti uvojite puteve vremena i predvidio je da e jednoga dana Kodeks i svo njegovo znanje biti potrebni." Scatty se odmaknula od terenca i pristupila Flamelu. I dalje je drala luk kod sebe i primijetila je kako je Hekatine oi boje maslaca paljivo prate. "Knjiga Zidova oduvijek je imala uvara", Scathach objasni Flamelu. "Neki su zabiljeeni u povijesti kao najvei mitoloki junaci, dok su drugi manje poznati, poput tebe, a neki su ostali potpuno anonimni." "Ako sam ja - kao ljudsko bie - odabran za uvanje dragocjenog Kodeksa zato to ga tvoji ljudi ne mogu ni pogledati, a kamoli dotaknuti, oito je da je ljudsko bie odabrano da bi ga pronalo", ree Flamel. "Dee." Hekata kimne. "Opasan neprijatelj, doktor John Dee." Flamel kimne. Osjetio je hladne, suhe stranice na koi ispod majice. Iako posjeduje Kodeks vie od pola tisuljea, znao je da je tek zagrebao po povrini tajni koje on sadri. Jo uvijek nije znao koliko je star. Datum njegova stvaranja stalno je bivao sve dalji i dalji. Kada je prvi put vidio Knjigu u etrnaestom stoljeu, vjerovao je da je stara petsto godina. Kasnije, kada je zapoeo svoje istraivanje, mislio je da bi mogla biti stara osamsto godina, zatim tisuu

48

GIGA

godina, pa dvije tisue godina. Prije jednog stoljea, uz nova otkria iz egipatskih grobnica, ocijenio je da je Knjiga stara pet tisua godina. A sada je ovdje bila Hekata, stara deset tisua godina, i vie, koja tvrdi da je vidjela kako zagonetni Abraham idov sastavlja Knjigu. No ako starija rasa - mitoloki i legendarni bogovi - nisu mogli rukovati knjigom ni gledati je, to je onda bio Abraham, njezin stvoritelj? Je li on bio pripadnik starije rase, humana ili neeg drugog, neke od mnogih mitolokih rasa koje su onomad obitavale na zemlji? "Zato si doao?" upita Hekata. "Znala sam daje Kodeks ukraden im ga vie nisi imao na oku, no ne mogu ti pomoi da ga vrati." "Doao sam zbog neega drugoga", nastavi Flamel, odmaknuvi se od automobila i stiavi glas, ime je natjerao Hekatu da se nagne prema njemu kako bi ga ula. "Kada me Dee napao, ukrao Knjigu i oteo Perry, dvoje humana nam je pomoglo. Mladi i njegova sestra." Zastao je i dodao, "Blizanci." "Blizanci?" upita ona, ravnodunim glasom i istim takvim izrazom. "Blizanci. Pogledaj ih: reci mi to vidi." Hekata je bacila pogled prema automobilu. "Mladia i djevojku, odjevene u majice kratkih rukava i traperice, tipine za ovo doba. To je sve to vidim." "Pogledaj bolje", ree Flamel. "I sjeti se proroanstva", doda. "Znam za proroanstvo. Nemoj misliti da me mora pouavati vlastitoj povijesti!" Hekatine oi zabljesnule su i na tren promijenile boju i postale tamne i rune. "Humani? Nemogue." Zaobiavi Flamela, zavirila je u unutranjost automobila, prvo promotrivi Sophie, a zatim Josha. Blizanci su istovremeno primijetili da su njezine zjenice dugake i uske, poput majih, a da iza tankih usnica stoje zubi otri poput igala. "Srebro i zlato", Hekata naglo proapta, pogledavajui Alkemiara, pojaavajui naglasak dok joj je mali zailjeni jezik plesao po tankim usnicama. Okrenula se natrag prema blizancima. "Izaite iz vozila." Oni su pogledali Flamela, a kad je kimnuo, oboje su izali. Sophie je zaobila automobil i stala pokraj brata. Hekata je prvo pruila ruku Sophie, koja je na tren oklijevala prije nego to je ispruila ruku. Boica je uzela Sophien lijevi dlan u svoju desnu ruku i okrenula ga, a potom posegnula za Joshovom rukom. Stavio je svoju ruku u njezinu bez oklijevanja i trudio se drati bezbrino, kao da ruku boice stare deset tisua godina dodiruje svakodnevno. Njezina mu se koa inila iznenaujue hrapavom i tvrdom. Hekata je izrekla jednu rije na jeziku koji je postojao prije dolaska ljudske civilizacije. "Narane", Josh proapta, naglo osjetivi miris, a zatim i okus voa. "Ne, to je sladoled", ree Sophie "svje sladoled od vanilije." Okrenula se prema bratu... i otkrila da on u udu pilji u nju. Srebrni sjaj obavio je Sophie. Poput tanke druge koe, nadvijao se odmah iznad povrine njezine koe, u treptajima. Kada je zatreptala, oi su joj se pretvorile u plosnata reflektirajua zrcala. Sjaj koji je prekrio Josha bio je tople zlatne boje. Skupljao mu se uglavnom oko glave i ruku, lupajui i pulsirajui ujednaeno s njegovim srcem. Duice oka postale su poput zlatnih novia. No iako su blizanci mogli vidjeti sjaj koji ih je obavio, nisu se osjeali nimalo drukije. Osjetili su jedino miris u zraku - narane i sladoled od vanilije. Bez rijei, Hekata se odmaknula od blizanaca i sjaj je odmah nestao. Proetala se do Flamela, uhvatila ga za ruku i odvukla niz stazu, kako ih blizanci i Scatty ne bi uli. "Znate li o emu se tu radi?" Sophie upita Ratnicu. U glasu joj se osjetio drhtaj i jo uvijek je osjetila okus sladoleda od vanilije u ustima, kao i miris u zraku. "Boica je ispitivala vae aure", ree Scathach.

49

GIGA

"To je bio onaj zlatni sjaj oko Josha?" upita Sophie, gledajui brata. "Tvoj je bio srebrni", brzo e Josh. Scathach je podignula ravan kameni i bacila ga u grmlje. Udario je n neto vrsto to je odmah pobjeglo kroz grmlje. "Veina aura sastoji se od mjeavine boja. Vrlo, vrlo, vrlo mali broj ljudi ima iste boje." "Poput naih?" upita Sophie. "Poput vaih", odgovori Scatty natmureno. "Zadnja osoba za koju znam da je imala srebrnu auru bila je ena koju znate kao Ivanu Orleansku." "A to je sa zlatnom aurom?" upita Josh. "Jo je rjea", ree Scatty. "Zadnja osoba za koju znam daje imao tu boju..." Namrtila se kada se sjetila. "Djeak kralj, Tutankamon." "Je li zato bio pokopan s tolikim zlatom?" "To je jedan od razloga", sloila se Scathach. "Nemojte mi rei da ste poznavali kralja Tuta?" Josh se naalio. "Nisam ga nikada upoznala", ree Scathach, "no Ivanu sam trenirala i borila se s njom u Orleansu. Govorila sam joj da ne ide u Pariz", blago doda, tunim pogledom. "Moja aura je rjea od tvoje", Josh je namjerno zadirkivao sestru kako bi ublaio mranu atmosferu. Pogledao je enu ratnicu. "No to zapravo znai imati jednobojnu auru?" Kada se Scathach okrenula prema njemu, lice joj je bilo bezizraajno. "Znai da imate nevjerojatne moi. Svi veliki arobnjaci i vraevi iz prolosti, junaki voe, nadahnuti umjetnici, imali su iste ili jednobojne aure." Blizanci su se pogledali, odjednom nesigurni. Ovo je ipak malo preudno, a neto ih je u Scathachinoj bezizraajnosti plailo. Sophie je razrogaila oi od uzbuenja. "Upravo sam se sjetila da su oboje, Ivana Orleanska i Tutankamon, umrli mladi." "Vrlo mladi", ree Josh, pribravi se i prisjeajui se povijesti. "Oboje su umrli kad im je bilo devetnaest." "Da, jesu, zar ne?" Scathach se sloila i okrenula prema Nicholasu Flamelu i Boici Triju Lica. "Humani", zareala je Hekata. "Humani srebrne i zlatne aure." Zvuala je zbunjeno i bijesno. "Bilo je jo lakvili sluajeva", Flamel blago ree. "Misli li da ne znam?" Stajali su na rubu pjenuavog potoka koji je kroz drvee prolazio do osmerokutnog jezerca osutog bijelim lokvanjima. Veliki crveni i albino koi plivali su savreno bistrom vodom. "Nikada nisam naiao na dvije aure zajedno, i nikada kod blizanaca. Oni imaju nevjerojatne neiskoritene moi", Flamel hitno ree. "Moram li te podsjeati na Kodeks? Dvoje koje ini jedno i jedno koje je sve - prvo Abrahamovo proroanstvo." "Znam to proroanstvo", Hekata je planula, a haljina joj je sada bila prekrivena crvenim i crnim ilama. "Bila sam tamo kad ga je stara budala izgovorila." Flamel je htio postaviti pitanje, no odluio je utjeti. "On nikada nije pogrijeio", Hekata promrmlja. "Znao je da e Danu talis potonuti pod valovima i da e na svijet zavriti." "Prorekao je i da e se vratiti", Flamel je podsjeti. "Kada dvoje koji ine jedno ijedno koje je sve dou, kada se sunce i mjesec sjedine." Hekata je nagnula glavu i zakiljila prema Josh i Sophie. "Zlato i srebro, sunce i mjesec." Okrenula se natrag prema Flamelu. "Vjeruje li da su oni osnova za proroanstvo?" "Da", ree on jednostavno. "Vjerujem. Moram." "Zato?" "Zato to Kodeksa sada nema i Dee moe zapoeti s vraanjem mranih starijih. Ako su blizanci ti o kojima proroanstvo govori, onda, uz odgovarajuu obuku, mogu ih iskoristiti kako bih to sprijeio... i kako bi mi pomogli da spasim Perry."

50

GIGA

"A ako grijei?" Hekata je razmiljala naglas. "Onda sam izgubio ljubav svog ivota, a ovaj svijet i svi humani na njemu izgubljeni su. No ako imamo ikakvu ansu za uspjeh, trebam tvoju pomo." Hekata uzdahne. "Prolo je puno vremena... jako puno vremena otkad sam imala zadnjeg uenika." Okrenula se prema Scathach. "A to nije dobro zavrilo." "Ovo je drukije. Ovoga puta bi radila sa sirovim talentom, istom, neiskoritenom snagom. A nemamo puno vremena." Flamel je duboko udahnuo i poeo govorili drevnim jezikom potonulog oloka Danu talisa. "Keri Perzesa i Asterije, ti si boica magije i arolija, molim te da probudi arobne moi blizanaca." "I ako to uinim - to onda?" Hekata upita odluno. "Onda u im objasniti pet arolija. Zajedno emo vratiti Kodeks i spasiti Perenelle." Boica Triju Lica nasmija se, a to je zazvualo ogoreno i bijesno. "Pazi, Nicholase Flamelu, alkemiaru, da ne stvori neto to e nas sve unititi." "Hoe li to uiniti?" "Moram razmisliti. Dobit e odgovor kasnije." Sophie i Josh sjedili su u automobilu s druge strane proplanka kada su najednom shvatili da su se Flamel i Hekata okrenuli i zapiljili u njih. Blizanci su istovremeno zadrhtali.

51

GIGA

PETNAESTO POGLAVLJE
"Nesto stvarno nije u redu s ovom kuom." Sophie je uetala u bratovu sobu, drei svoj skupi mobitel prema licu. "Nigdje nema signala." Kretala se po sobi gledajui zaslon, no signala i dalje nije bilo. Josh je tupo pogledao sestru. "Nije u redu s ovom kuom?" ponovio je. Zatim je polako rekao. "Sophie, nalazimo se u drvetu! Rekao bih da neto stvarno nije u redu s tim, zar ne?" Nakon to je Hekata zavrila razgovor s Flamelom, okrenula se i nestala u umi bez ijedne rijei i Flamel ih je morao odvesti do njezine kue. Naredio im je da izau iz automobila i odveo ih niz uski krivudavi put kroz previe bujnu umu. Prouavali su neobinu floru veliko modro cvijee koje se okretalo prema njihovim pokretima, trsje koje se izvijalo i migoljilo poput zmija koje ih prate - toliko da nisu primijetili kada se put proirio prema Hekatinom domu. ak i kad su podigli pogled, trebalo im je nekoliko trenutaka da shvate to vide. Odmah ispred njih, nasred irokog, kosog proplanka posipanog irokim otkosima cvijea, stajalo je drvo. Bilo je visoko i veliko poput velikog nebodera. Grane i listovi na vrhu bili su obavijeni viticama bijelog oblaka, a korijenje koje je izbijalo iz zemlje poput kandi bilo je visine automobila. Samo drvo bilo je kvrgavo i savinuto, kora mu je bila puna rezova, pukotina i linija. Trsje dugako poput ogromnih cijevi obavijalo je drvo i visjelo s grana. "Hekatin dom", objasni Flamel. "Vi ste jedini ivui humani u posljednje dvije tisue godina koji ga vide. ak i ja sam samo itao 0 njemu." Scatty se nasmijeila kada je vidjela izraze na licima blizanaca. Gurnula je Josha. "A gdje ste oekivali da ete ivjeti? U prikolici?" "Nisam... Mislim, ne znam... Nisam mislio..." zapoe Josh. Prizor je bio nevjerojatan, a iz ono malo biologije to je uio, znao je da nijedna iva stvar ne moe izrasti tako golema. Ni jedna prirodna stvar, ispravio se. Sophie se inilo da drvo nalikuje drevnoj eni, tako savinuto zbog godina. Sve je bilo u redu kada je Flamel govorio o dalekoj staroj prolosti, ratnici staroj dvije tisue godina i boici staroj deset tisua godina: brojevi nisu znaili gotovo nita. No vidjeti drvo, bilo je drukije. Ni ona ni Josh nikada nisu vidjeli drevno drvo. Roditelji su ih vodili da vide divovske sekvoje stare tri tisue godina, proveli su i tri tjedna na kampiranju s ocem u White Mountains na sjeveru Kalifornije, dok je prouavao metuzalemsko drvo staro gotovo pet tisua godina, za koje su smatrali daje najstarije ivue bie na planeti. Kada su stajali pred metuzalemskim drvetom, kvrgavim i savinutim kanadskim planinskim borom, bilo je lako prihvatiti njegovu dob. No sada, gledajui Hekatin dom, Sophie je bez sumnje znala da je nevjerojatno drevno, tisuljeima starije od metuzalemskog drva. Pratili su glatku kamenu stazu koja je vodila do drveta. Kako su se pribliavali, postajali su svjesni da je vie nalik neboderu nego to im se ispoetka uinilo: bilo je na stotine prozora izrezanih u kori, a svjetla su treperila u unutarnjim prostorijama. No tek kada su stigli do glavnog ulaza, shvatili su koliko je drvo iroko. Zaglaena dvostruka vrata nadvila su se nad njih visinom od najmanje est metara, a otvorila su se na sam dodir Flamelove ruke. Blizanci su uli u golemo kruno predsoblje. I stali. Unutranjost drveta bila je uplja. Iznutra, na samom ulazu, vidjeli su kako se vitiasti oblaci skupljaju gore unutar drveta. Lagano krivudavo stubite uvijalo se po unutranjosti debla, a neke bi stepenice vodile prema otvorenim vratima kroz koja je ulazila svjetlost. Desetine sitnih vodopada slijevalo se niz zidove i pljuskalo po podu daleko dolje, gdje se voda skupljala u ogromno okruglo jezerce koje je zauzimalo veinu predsoblja. Unutarnji zidovi bili su glatki i neukraeni, osim zavijutaka i petlji od trsja koje se probijalo kroz povrinu. Josh je pomislio da nalikuju venama. I bilo je potpuno naputeno.

52

GIGA

Nitko se nije kretao unutar drveta, nita - ni ljudsko ni neljudsko - nije se penjalo po bezbrojnim stepenica, nijedno letee bie nije letjelo vlanim zrakom. "Dobro doli u Yggdrasill", ree Nicholas Flamel, pomaknuvi se kako bi ih propustio da uu. "Dobro doli u svjetsko drvo." Josh je podigao mobitel. Zaslon je bio prazan. "I, jesi li primijetila?" upita, "Nema utinica?" "Mora ih biti", Sophie ree odluno. Prila je krevetu i kleknula. "Pokraj kreveta obino ima utinica..." Nije ih bilo. Blizanci su stajali nasred Joshove sobe i gledali oko sebe. Njegova soba bila je identina sestrinoj. Sve oko njih bilo je izraeno od svijetlog drva boje meda; od dobro ispoliranih podova do glatkih zidova. Na prozorima nije bilo stakala, a vrata je inio vrlo tanki pravokutnik drva koje je na izgled i na dodir bilo poput papiraste kore drveta. Jedini komad namjetaja u sobi bio je krevet, niska drvena sofa prekrivena tekim krznenim pokrivaima. Debeli krzneni tepih bio je smjeten na podu ispred kreveta. Bio je ukraen zapletenim tokastim uzorkom koji nije nalikovao ni jednoj od ivotinja koje su blizanci poznavali. Nasred poda raslo je jo jedno drvo. Visoko, tanko i elegantno, drvo crvene kore raslo je iz samog drvenog poda. Deblo je bilo bez grana sve do ispod stropa, gdje su se razgranale u nadstrenicu koja je prekrivala krov. Listovi su bili duboki, bogate zelene boje s jedne strane, pepeljasto sive s druge. Svako toliko, poneki bi list krivudavo pao na pod koji je bio prekriven mekim, gotovo krznenim tepihom. "Gdje smo to mi?" Sophie upita naposljetku, nesvjesna da misli naglas. "U Kalifbrniji?" blago e Josh, no glasom koji je nagovijetao da ne vjeruje u to to govori. "Nakon svega to smo danas vidjeli?" upita Sophie. "Ne vjerujem. Mi smo unutar drveta. Drveta toliko velikog da bi u nj stao cijeli kampus Sveuilita u San Franciscu, toliko starog da se metuzalemsko drvo ini kao da je tek zasaeno. I ne pokuavaj mi rei da je to zgrada u obliku drva. Sve ovdje izraeno je od prirodnih materijala." Udahnula je i pogledala oko sebe. "Misli li da je jo ivo?" Josh je odmahnuo. "Ne moe biti. Cijela unutranjost je izvaena. Moda je ivjelo prije dosta vremena; no sada je samo ljuska." Sophie nije bila tako uvjerena u to. "Josh, u ovoj sobi nema niega modernog ni umjetnog, nema plastike, metala, papira; sve se doima runo raeno. Nema ak ni svijea ni fenjera." "Trebalo mi je dosta vremena da shvatim to predstavljaju one zdjelice s uljem", ree Josh. Nije rekao sestri da je gotovo popio neto za to je vjerovao da je voni sok slatkasta mirisa, kada je u njemu vidio fitilj. "Moja soba je ista kao tvoja", nastavi Sophie. Ponovno je uzela mobitel. "Nema signala, i vidi", prstom je pokazala, "golim okom se vidi kako se prazni baterija." Josh je pribliio glavu sestrinoj i, dok im se plava kosa mijeala, pogledao prema pravokutnom zaslonu. Pokaziva napunjenosti baterije na desnoj strani vidljivo je nestajao, trakicu po trakicu. "Misli li da zato ni moj iPod nema baterije?" Josh upita, izvlaei ga iz stranjeg depa. "Jutros je bio pun. I raunalo mi je mrtvo." Odjednom pogleda prema runom satu i podigne ruku kako bi i sestra vidjela. Nalije velikog vojnikog digitalnog sata bilo je prazno. Sophie je pogledala svoj sat. "Moj i dalje radi", ree iznenaeno. "Zato to je na navijanje", odgovorila je na vlastito pitanje. "Znai da neto troi struju", promrmlja. "Neka energija u zraku?" Nikada nije uo ni za to to bi moglo isprazniti baterije. "To je ovo mjesto", ree Scathach koja se pojavila na vratima. Presvukla se iz crnih vojnikih hlaa i majice u zeleno-smee ma-skirne hlae, visoke vojnike izme i izrezanu maskirnu majicu koja je otkrivala njezine miiave ruke. Za nogu je objesila kralki ma, na lijevom ramenu stajao joj je luk, dok su joj se strijele nazirale iznad glave. Sophie je primijetila keltski

53

GIGA

uvojiti simbol urezan na Scattynom desnom ramenu; Sophie se oduvijek eljela tetovirati, ali znala je da joj majka to nikada ne bi dopustila. "Napustili ste svoj svijet i doli u Carstvo sjena", doda Ratnica. "Carstvo sjena djelomino postoji u vaem svijetu, a djelomino u drugom vremenu i prostoru." Ratnica je ostala stajati kraj vrata. "Zar neete ui?" upita Sophie. "Morate me pozvati", ree Scatty, uz neobino srameljiv osmijeh. "Pozvati vas?" Sophie se okrenula prema svom bratu blizancu i upitno podignula obrve. "Morate me pozvati", ponovi Scatty, "u suprotnom neu moi prijei preko praga." "Kao vampiri", ree Josh, najednom osjetivi kao da mu je jezik predebeo za usta. Nakon dananjeg dana bio je spreman vjerovati u vampire, iako se nije htio pretvoriti u jednog. Okrenuo se prema sestri. "Jedini nain za vampira da ue u kuu je da ga netko pozove. Onda ti mogu piti krv..." Okrenuo se prema Scatty, najednom rairenih oiju. "Ti nisi..." "Ne volim tu rije", Scatty se otrese. "Scathach, ui, molim", ree Sophie, ne dopustivi bratu da se usprotivi. Ratnica je laganim korakom skoila preko praga i ula u sobu. "I da", ree, "ja jesam ono to vi nazivate vampirom." "Oh", proapta Sophie. Josh je pokuao stati ispred sestre kako bi je zatitio, no ona ga je odgurnula. Iako je voljela brata, ponekad je prema njoj bio prezatitniki nastrojen. "Ne vjerujte u sve to ste proitali o mojoj rasi", ree Scathach, kreui se po sobi. Provirila je kroz prozor u bujni vrt. Ogroman uto-bijeli leptir uletio je kroz otvor. Bio je veliine tanjura, a na zemlji ga nije bilo od jurskog doba. "Hekata je stvorila i odrava ovo mjesto neobinom upotrebom magije", nastavi ona. "No magija, kao i sve drugo, slijedi neke prirodne zakone. Za magiju je potrebna energija, i uzima je gdje je pronae, ak i iz sitnih baterija u vaim elektronikim igrakama. Ako nema drugog izvora energije, uzet e ivotnu snagu arobnjaku koji ju je stvorio, /bog loga svako koritenje magije oslabljuje arobnjaka." "elite li rei da elektrine stvari ne mogu raditi u Carstvu sjena?" Sophie se zapitala naglas, a zatim brzo odmahnula glavom. "Ali I Ickata je koristila mobitel. Vidjela sam kako ga pokazuje Flamelu. Zato se ta baterija nije ispraznila?" "Hekata je iznimno mona i vie-manje imuna na uinke magije koju stvara. Vjerujem da dri mobitel uz sebe kako se ne bi ispraznio, ili ga moda uva u stvarnom svijetu sa slugom. Mnogi pripadnici starije rase dre ljude za sluge." "Poput Flamela i Deeja?" upita Sophie. "Nicholas ne slui starijima", sporo e Scathach. " Knjiga njime gospodari. S druge strane, Dee... zapravo nitko ne zna komu ili emu on slui." Pogledala je preko ramena i zaustavila pogled na svakom od njih. "Vjerojatno ete se osjetiti iscrpljeno za otprilike jedan sat, miii e vas boljeti, moda osjetite i glavobolju. To se magino polje hrani vaim aurama. Ne brinite previe, jer su vae aure iznimno snane. Samo pijte puno tekuine." Scatty je ila od prozora do prozora i naginjala se naprijed, gledajui van. "Znam da su vani, ali ih ne mogu vidjeti", odjednom ree. "Koga?" upita Sophie. "Tore allte." "Jesu li to stvarno veprodlaci? Odnosno, ljudi koji se pretvaraju u veprove?" upita Sophie. Bila je svjesna toga da njezin brat nije rekao ni rijei otkad je Scathach ula u sobu. Piljio je u nju, prestraenih oiju, a usta su mu se pretvorila u tanku liniju. Dobro je poznavala taj izraz lica: bio je uplaen, i pretpostavila je da razmilja o svim romanima o vampirima koje je proitao i filmovima koje je gledao. "Ne, ne stvarno", ree Scatty. "Znam da vam je Nicholas rekao da je ovaj svijet pripadao drugim biima i rasama prije no to su humani zaposjeli zemlju. No ak i meu starijom rasom, klanovi torka bili su posebni. Mogli su se pretvoriti iz zvijeri u ovjeka i natrag." Scatty je sjela na rub niskog kreveta i protegnula noge ispred sebe. "Kada su se prvi humani

54

GIGA

pojavili, klanovi torka nauili su ih kako obraivati drvo i kamen i kako stvoriti vatru. Humani su oboavali torke kao bogove - to mislite zato su svi najraniji bogovi prikazani kao ivotinje? Sjetile se piljskih crtea bia koja nisu ni ljudi ni zvijeri, ve neto izmeu. Sigurno ste vidjeli kipove egipatskih bogova Sobeka, Basteta i Anubisa: tijela humana, no sa ivotinjskim glavama. Sjetite se plesova u kojima humani glume ivotinje: to su samo sjeanja na vremena kada su klanovi torka ivjeli slono s humanima." "Terijantropi", Sophie e odsutno. Scatty ju je tupo pogledala. "Likovi izraeni od kombiniranih ljudskih i ivotinjskih oblika", objasni Josh. "Rekao sam vam da su nam roditelji arheolozi", doda. Zatim je brzo pogledao crvenokosu enu. "Pijete li krv?" upita odjednom. "Josh!" Sophie proapta. "Ne, ja ne pijem krv", ree Scathach tiho. "Ne sada. Nikada nisam." "Ali vampir..." Scathach je skoila na noge i u dva koraka prila Joshu. Nije bila visoka kao on, ali u tom se trenutku inila ogromnom. "Ima vie vrsta vampira, mnogo klanova, kao to je mnogo klanova dlakavaca. Neki pripadnici moje rase piju krv, to je istina." "Ali ne vi", ubrzano e Sophie, prije nego to bi njezin brat mogao postaviti jo koje neugodno pitanje. "Ne, moj klan ne. Pripadnici moga klana... mi se zapravo hranimo. .. na druge naine", Scatty ree, smijeei se iskrivljeno. "Nama je rijetko potrebna hrana", doda. Okrenula se. "Sve to ste nauili, svi mitovi i legende vaeg svijeta sadre trunku istine. Danas ste vidjeli uda. U sljedeim danima vidjet ete ih jo." "Kako to mislite, u sljedeim danima?" Josh je prekine, glasom sve viim od straha. "Mi idemo kui, zar ne?" No znao je odgovor dok je jo postavljao pitanje,. "Ii ete ve", ree ena Ratnica, "ali ne danas, a sigurno ne ni sutra." Sophie je poloila ruku na bratovu, prekidajui pitanje koje se pripremao izustiti. "Sto ste govorili o mitovima i legendama?" upita. Negdje daleko u kui zaulo se zvono, visokim i istim zvukom. Neko je vrijeme ostao lebdjeti u zraku. Scathach ga je ignorirala. "elim da zapamtile da sve to znale ili mislile da znateo milu i legendi nije nuno netono, ali nije ni potpuno tono. U srcu svake legende postoji zrnce istine. Pretpostavljam da veina vaeg znanja dolazi iz filmova i s televizije. Xena i Drakula odgovorni su za tota. Nisu svi minotauri zli, meduza (iorgona nije pretvarala sve ljude u kamenje, niti svi vampiri piju krv; klanovi dlakavaca su ponosna i drevna rasa." Josh se pokuao nasmijati; jo uvijek je bio potresen otkriem da je Scathach vampir. "Jo ete nam rei da i duhovi postoje." Scathach je ostala ozbiljna. "Josh, uao si u Carstvo sjena, svijet duhova. elim da od sada oboje vjerujete svojim instinktima: zaboravite sve to znate - ili mislite da znate - o biima i rasama s kojima se budete susretali. Slijedite svoja srca. Ne vjerujte nikome. Osim jedno drugome", doda ona. "Ali moemo vjerovati vama i Nicholasu, zar ne?" ree Sophie. Opet se zaulo zvono, ravno i prodorno u daljini. "Ne vjerujte nikome", ponovila je Scathach i blizanci su shvatili da to nije bio odgovor na njihovo pitanje. Okrenula se prema vratima. "Mislim da je to zvono za veeru." "Moemo li jesti hranu?" upita Josh.

55

GIGA

"Ovisi", ree Scatty. "O emu?" zabrinuto e on. "Ovisi o tome kakva je hrana. Ja, recimo, ne jedem meso." "Zato ne?" upita Sophie, pitajui se bi li trebali izbjegavati neko odreeno drevno bie. "Ja sam vegetarijanka", odgovori Scatty.

56

GIGA

ESNAESTO POGLAVLJE
Perenelle Flamel sjedila je u kutu male prostorije bez prozora. Primaknula je koljena prsima, a zatim stisnula ruke oko goljcnica. Bradu je naslonila na koljena. ula je glasove - bijesne, ogorene glasove. Perry se koncentrirala na zvuk. Pustila je da joj se aura malo proiri dok je mumljala sitnu aroliju koju je nauila od inuitskog amana. Saman ju je koristio za oslukivanje kretanja riba ispod arktikih ledenih santi i krckanja medvjeda na udaljenim ledenim poljima. Jednostavna arolija djelovala je pomou iskljuivanja svih drugih osjetila i iskljuivog koncentriranja na sluh. Perry je gledala kako boja oko nje blijedi i kako je obavija tama sve dok vie nita nije vidjela. Postupno je izgubila osjetilo njuha i osjetila marce u vrhovima prstiju na rukama i nogama, dok joj je osjetilo dodira otupljivalo, a zatim potpuno nestalo. Znala je da ne bi osjetila nikakav okus u ustima. Ostao joj je samo sluh, no bio je poboljan i vrlo osjetljiv. ula je gmizanje buba po zidu iza sebe, grebanje mia kroz drvo negdje iznad, znala je da se kolonija termita probija kroz udaljene podne daske. ula je i dva glasa, visoka i slaba, kao da slua na loe podeenom radiju i kao da su jako udaljeni. ula je zavijanje vjetra, pljuskanje odjee, visoke krikove ptica. Znala je da glasovi koje uje dolaze s krova Zgrade. Pojaali su se, zatrperili i povisili, i alim se naglo razbistrili: pripadali su Deeju i Morrigan, i Perry je jasno osjetila strah u glasu mukarca, kao i bijes u prodornim krikovima Boice Vrana. "Ona mora platiti za ovo. Mora!" "Ona pripada starijima. Nedodirljiva je za takve kao to smo ti i ja", ree Dee, bezuspjeno pokuavajui umiriti Morrigan. "Nitko nije nedodirljiv. Umijeala se tamo gdje nije bila pozvana. Moja bia su gotovo bila savladala automobil kada ih je pomeo njezin Duh Vjetra." "Flamel, ratnica Scathach i dvoje humana sada su nestali", odjeknuo je Deejev glas i Perry se namrtila, koncentrirajui se i pokuavajui uhvatiti svaku rije. Bila je oduevljena to je Nicholas potraio pomo Scathach: ona je bila zastraujua saveznica. "Kao da su izbrisani s lica zemlje." "I jesu izbrisani s lica zemlje", Morrigan se otrese. "Odveo ih je u Hekatino Carstvo sjena." Perry je nesvjesno kimnula. Naravno! Kamo bi inae Nicholas otiao? Ulaz u Hekatino Carstvo sjena u Mill Valleyju bio je najblii San Franciscu i, premda Hekata nije bila prijateljica Flamelovih, nije bila saveznica ni Deeju ni njegovim mranim starijima. "Moramo za njima", Morrigan e ravnoduno. "To je nemogue", ree Dee razumno. "Nemam ni vjetina ni moi za ulazak u Hekatino carstvo." Zastao je i zatim dodao: "A ni ti. Ona je starija prve generacije, a ti si sljedea generacija." "No ona nije jedina starija na Zapadnoj obali." Morriganin glas zazvuao je pobjedniki. "Sto predlae?" Strah je obojao Deejev glas trakom njegova izvorna engleskog naglaska. "Znam gdje spava Bastet." Perenelle Flamel naslonila se na hladni kamen i pustila da joj se vrate osjetila. Prvo je doao dodir - marci u prstima na rukama i nogama - zatim osjetilo njuha, i na kraju vida. mirkajui i ekajui da izblijede sitne obojene tokice svjetla, Perry je pokuala razjasniti to je upravo otkrila. Slutnje su bile grozne. Morrigan je bila spremna probuditi Bastet i napasti Hekatino Carstvo sjena kako bi dola do stranica Kodeksa. Perry je zadrhtala. Nikad nije upoznala Bastet - nije poznavala nikoga tko jest u posljednja tri stoljea, i tko bi mogao prepriati iskustva - ali znala je na kakvu je glasu. Jednu od najmonijih lanica starije rase, Bastet su oboavali u Egiptu od najranijih poetaka ljudske civilizacije. Imala je tijelo prekrasne mlade ene s glavom make, i Perry nije znala kakvim je sve arobnim silama upravljala.

57

GIGA

Dogaaji su tekli nevjerojatnom brzinom. Neto veliko se zbivalo. Prije mnogo godina, kada su Nicholas i Perry tek otkrili tajnu besmrtnosti, shvatili su da zbog vrlo dugih ivota mogu sagledati svijet iz razliitih gledita. Vie nisu nita planirali danima ili tjednima unaprijed; esto su planirali desetljeima unaprijed. Perry je postala svjesna da starija rasa, iji su ivoti bili neusporedivo dui, mogu izraditi planove za stoljea unaprijed. A to je esto znailo da su se dogaaji nizali nevjerojatno sporo. No sada je stigla Morrigan. Posljednji put kada je hodala ljudskim svijetom pronali su je u gorkim, blatnim rovovima Somme; prije toga vukla se krvavim bojitima za vrijeme amerikog Graanskog rata. Boicu Vrana privlaila je smrt; nadvijala se nad njom poput runog smrada. Bila je jedna od onih pripadnika starije rase koji su vjerovali da su ljudi postavljeni na ovaj svijet kako bi im sluili. Nicholas i blizanci bili su sigurni u Hekatinom Carstvu sjena, no koliko dugo? Bastet je bila pripadnica prve generacije starije rase. Njezine moi bile su u najmanju ruku jednake kao Hekatine... a ako Boica Maaka i Boica Vrana, u kombinaciji s Deejevom alkemijskom magijom, napadnu Hekatu, hoe li se ova moi oduprijeti? Perry nije znala. A to je s Nicholasom, Scathach i blizancima? Perry je osjetila kako joj se suze skupljaju u oima, ali ih je otjerala mirkanjem. Nicholas e dvadeset osmog rujna, za tri mjeseca, navriti esto sedamdeset sedam godina. Znao se brinuti sam za sebe, iako je njegovo umijee praktinih arolija bilo vrlo ogranieno, a ponekad je bio strano zaboravan. Ba je prolog ljeta zaboravio govorili engleski i vratio se svome materinskom slarofiancuskom. Trebalo joj je gotovo mjesec dana da ga ponovo naui engleski. Prije toga imao je razdoblje potpisivanja ekova grkim i aramejskim znakovima. Perenelleine usnice razvukle su se u osmijeh. Dobro je govorio esnaest jezika i jo deset malo slabije. Znao je itati i pisati na dvadeset i dva jezika - iako u posljednje vrijeme nije ba mogao vjebati linear B, uglatu glagoljicu i hijeroglifsko pismo. Pitala se to sada radi. Trai nju, naravno, no mora zatititi blizance i stranice koje je Josh istrgnuo iz Kodeksa. Morala mu je prenijeti poruku, morala ga je obavijestiti da je dobro i upozoriti na opasnost u kojoj se nalaze. Jedan od najranijih talenata koje je mlada ena po imenu Perenelle Delamere otkrila kada je odrastala bila je njezina sposobnost govora sa sjenama mrtvih. Tek je na svoj sedmi roendan shvatila da ne vide svi treperave crno-bijele likove koje je ona susretala svakodnevno. Na njezin sedmi roendan, umrla joj je ljubljena baka Mamom. Perenelle je gledala kako klonulo tijelo lagano podiu s kreveta, na kojemu je provela posljednjih deset godina ivota, i polijeu u lijes. Mala je djevojica pratila pogrebnu povorku kroz gradi Quimper, do groblja koje je gledalo na more. Gledala je kako malu grubu kutiju sputaju vi zemlju i zatim se vratila kui. A Mamom je sjedila u krevetu, sa sjajnim i uobiajenom vragolastim pogledom. Jedina razlika bila je u tome to je Perenelle vie nije jasno vidjela. Na njoj nije bilo boje - sve je bilo crno-bijelo - a njezin je lik treperio, povremeno nestajui. U tom je trenutku Perenelle shvatila da vidi duhove. A kada se Mamom okrenula prema njoj i nasmijeila se, znala je da i oni vide nju. Sjedei u maloj eliji bez prozora, Perenelle je istegnula noge i pritisnula objema rukama hladni betonski pod. Tijekom godina razvila je niz obrambenih mehanizama za zatitu od nepoeljnih upada mrtvih. Ako je neto nauila o mrtvima - posebice o starim mrtvima - bilo je to da su zaista bezobrazni, da se ukazuju u naj-nezgodnijim i najneprikladnijim trenucima. Mrtvi su posebno voljeli kupaonice - to je bilo savreno mjesto za njih: tiho i mirno, s mnogo ref lektirajuih povrina. Perenelle se prisjetila zgode kada se pojavio duh amerikog predsjednika u zrcalu dok je prala zube. Zamalo je progutala etkicu za zube. Perenelle je ubrzo shvatila da duhovi ne vide odreene boje -plave, zelene i neke nijanse ute - tako daje namjerno poticala te boje u svojoj auri, paljivo stvarajui tit koji ju je inio nevidljivom u odreenom carstvu sjena gdje su se skupljale sjene mrtvih.

58

GIGA

Perenelle je irom otvorila oi i usmjerila panju na svoju auru. Njezina prirodna aura bila je boje blijedog leda, koja je djelovala poput udice za mrtve, privlaila ih je k sebi. No preko toga, poput slojeva boje, stvorila je svijetloplavu, smaragdnozelenu i blijedoutu auru. Sada je, jednu po jednu, Perenelle iskljuivala boje - prvo utu, pa zelenu i na kraju tit plave boje. Onda su doli duhovi, privueni njezinom ledenobijelom aurom, poput moljaca na plamen. Treperili su svuda oko nje: mukarci, ene i djeca, odjeveni u odjeu staru desetljeima. Perenelle je gledala sjajne likove, ne ba sigurna to tono trai. Ignorirala je ene i djevojke odjevene u iroke suknje iz osamnaestog stoljea te mukarce u izmama i s pojasevima za pitolje iz devetnaestog stoljea i usredotoila se na duhove u odjei iz dvadesetog. Na kraju je odabrala starijeg mukarca odjevena u zatitarsku uniformu modernog izgleda. Njeno je potjerala ostale sjene i pozvala ovjeka da prie. Perenelle je znala da se ljudi - osobito u modernim, naprednim drutvima - boje duhova. No znala je da za to nema razloga: duh je bio tek ostatak aure koji je ostao vezan uz odreeno mjesto. "Mogu li vam pomoi, gospo?" Glas sjene bio je snaan, s prizvukom naglaska istone obale; moda bostonskog. Stajao je ravno i uspravno, poput starog vojnika, i izgledao kao da mu je ezdeset, iako je moda bio i stariji. "Moete li mi rei gdje sam?" upita Perenelle. "Nalazite se u podrumu sjedita korporacije Enoch Enterprises, zapadno od Telegraph Hilla. Gotovo odmah iznad nas nalazi se toranj Coit", nadoda ponosno. "Doimate se sigurnim u to." "Naravno. Radio sam ovdje trideset godina. Nije uvijek bio Enoch Enterprises. No ovakva mjesta uvijek trae zatitare. Nikada nismo imali provale za moga radnog vremena", obavijesti je. "Mora da se ponosite time, gospodine..." "Naravno." Duh se zaustavi, uz bijesno treperenje. "Miller. Tako sam se zvao. Jefferson Miller. Ve me dugo to nitko nije pitao. Kako vam mogu pomoi?" upita. "Pa, ve ste mi dosta pomogli. Barem znam da sam jo uvijek u San Franciscu." Duh ju je i dalje promatrao. "Niste to oekivali?" "Mislim da sam spavala; bojala sam se da su me odveli izvan grada", objasni ona. "Dre li vas protiv vae volje, gospo?" "Da." Jefferson Miller se primaknuo blie. "To zaista nije u redu." Zastao je neko vrijeme dok je njegov lik treperio. "No bojim se da vam ne mogu pomoi - vidite, ja sam duh." Perenelle kimne. "Znam to." Nasmijei se. "Nisam bila sigurna znate li vi to." Znala je da je jedan od razloga zato duhovi ostaju privreni jednom mjestu taj to ne znaju da su mrtvi. Stari se zatitar nasmijao. "Pokuavao sam otii... no neto me uvijek vraa natrag. Moda sam za ivota jednostavno previe vremena provodio ovdje." Perenelle ponovno kimne. "Mogu vam pomoi da odete, ako elite. To mogu uiniti za vas." Jefferson Miller kimne. "Mislim da bih to volio. Moja ena Ethel umrla je deset godina prije mene. Ponekad mi se ini da me njezin glas zaziva kroz carstvo sjena." Perenelle kimne. "Pokuava vas dozvati kui. Mogu vam pomoi da raskinete veze koje vas dre na ovome mjestu." "Mogu li ita uiniti zauzvrat?" Perenelle se nasmijei. "Postoji jedna stvar... Moda biste mogli prenijeti poruku mome muu."

59

GIGA

SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Sophie i Josh slijedili su Scathach kroz Hekatin dom. Posvuda su stajale stvari koje su ih podsjeale da se nalaze unutar drveta: sve -podovi, zidovi i stropovi -je bilo drveno, a na pojedinim mjestima mali su pupoljci i izdanci zelenih listova ukraavali zidove, kao da drvo jo uvijek raste. Rukom oslonjena na bratovo rame, Sophie je razgledavala. Izgledalo je kao da je kua sastavljena od niza krunih prostorija koje su se, gotovo neprimjetno, stapale jedna u drugu. Letimino je pogledavala kako su Josh i ona prolazili kroz njih; gotovo sve prostorije bile su prazne, a u veini je njih nasred poda raslo drvo crvene kore. Jedna prostorija sa strane, mnogo vea od ostalih, imala je veliko okruglo jezerce u sredini poda. Iznenaujue veliki lokvanji bijelih cvjetova skupljali su se nasred jezerca, zbog ega je izgledalo kao veliko nepomino oko. Druga prostorija bila je u potpunosti ispunjena drvenim vjetrenim zvonima koja su visjela s grana crvenog drveta. Svako je zvono bilo drukije veliine i oblika, neka s urezanim i uklesanim simbolima, druga neukraena. Mirno su i tiho visjela sve dok Sophie nije zavirila u sobu, a onda su polagano, melodino poela zajedno klepetati. Sophie je stisnula Joshovo rame, pokuavajui privui njegovu panju, no on je gledao ravno naprijed, ela naboranog od koncentracije. "Gdje su svi?" upita Josh naposljetku. "Tu je samo Hekata", ree Scathach. "Pripadnici starije rase samotna su bia." "Ima li ih jo mnogo ivih?" Sophie se zapitala naglas. Scathach je zastala pokraj otvorenih vrata i okrenula se preko ramena. "Vie no to moete zamisliti. Veina ih ne eli uope imati posla s humanima i rijetko izlaze iz svojih carstava sjena. Drugi, poput mranih starijih, ele se vratiti na staro i djeluju putem agenata poput Deeja da to i ostvare." "A to je s vama?" Josh upita. "elite li se vi vratiti na staro?" "Nikada nisam mislila da je prije bilo tako dobro", ree ona i zatim doda, "pogotovo ne za humane." Naili su na Nicholasa Flamela kako sjedi vani na podignutom drvenom krovu postavljenom u grani drveta. Grana je rasla vodoravno iz debla i bila je barem tri metra iroka te se sputala skroz do tla, blizu polukrunog jezerca. Dok je hodala po grani, Sophie je pogledavala prema dolje i iznenadila se to ispod zelenog korova koji se uvijao po jezercu sitna, gotovo ljudska lica vire prema gore, iroko otvorenih usta i oiju. Na krovu je pet stolica s visokim naslonima bilo rasporeeno oko okruglog stola, koji je bio postavljen s prekrasnim, runo ukraenim drvenim posudama i elegantnim drvenim aama i peharima. Topao, grubo odrezani kruh i debele krike tvrdog sira bili su posloeni na pladnjevima, a na sredini stola stajale su dvije velike zdjele s voem -jabukama, naranama i ogromnim vinjama. Alkemiar je paljivo gulio koru sa smaragdno zelene jabuke pomou trokutastog iljka od crnog kamena koji je izgledao poput vrha strelice. Sophie je primijetila da je od zelene kore izraivao oblike koji su nalikovali slovima. Scatty je skliznula i sjela pokraj Alkemiara. "Zar nam se Hekata nee pridruiti?" upita ona, podigne komadi odrezane koe i pone je vakati. "Mislim da se ila presvui za veeru", ree Flamel, ogulivi jo jedan uvojak kore kako bi nadomjestio onaj komadi koji je Scatty vakala. Pogledao je Sophie i Josha. "Sjednite, molim vas. Naa e nam se domaica ubrzo pridruiti i onda emo jesti. Mora da ste iscrpljeni", nadoda. "Ja sam umorna", priznala je Sophie. Postala je svjesna iscrpljenosti neto ranije, a sada je jedva drala oi otvorenima. Takoer, bila je i malo uplaena jer je shvatila da je iscrpljena zbog toga to se magija hrani njihovom energijom. "Kada moemo ii kui?" upita Josh, ne elei priznati da je i on izmoden. ak su ga i kosti boljele. Osjeao se kao da se upravo prehladio.

60

GIGA

Nicholas Flamel odrezao je uredan komadi jabuke i ubacio ga u usta. "Bojim se da jo neko vrijeme neete moi." "Zato ne?" Josh prasne. Flamel je uzdahnuo. Spustio je kamenu strelicu i jabuku i stavio ruke ravno na stol. "Trenutno ni Dee ni Morrigan ne znaju tko ste. Samo zbog toga ste vi i vaa obitelj jo uvijek sigurni." "Naa obitelp." upita Sophie. Iznenadna pomisao da bi njezina majka ili otac mogli biti u opasnosti izazvala joj je nelagodu. Josh je na isti nain bio iznenaen, a usnice su mu se oblikovale u tanku bijelu liniju. "Dee e biti temeljit", ree Flamel. "On uva tajnu staru tisuljeima i nee se zaustaviti kad vas ubije. Svi koje znate ili s kojima ste bili u kontaktu doivjet e nesreu. Usudio bih se pretpostaviti da e i Bernicein Coffee Cup izgorjeti do temelja... samo zato to si ti radila tamo. ak bi i Bernice mogla nestati u plamenu." "Ali ona nema nita s ovim", Sophie se pobunila, prestraena. "Da, ali Dee to ne zna. Niti ga zanima. Ve dugo radi s mranim starijima i sada je doao do toga da na ljude gleda kao i oni: malo iznad zvijeri." "Ali mi nikome neemo rei to smo vidjeli..." Josh zapoe, "niti bi nam itko vjerovao..." Njegova je reenica izblijedila. "A ako nikome ne kaemo, nitko nee znati", ree Sophie. "Nikada vie ovo neemo spominjati. Dee nas nikad nee pronai." No iako su rijei izlazile iz nje, poela je shvaati da je bilo beznadno. Ona i Josh zarobljeni su zbog znanja o postojanju Kodeksa, ba kao Nicholas i Perry. "Pronaao bi vas", ree Flamel razumno. Pogledao je enu ratnicu. "Koliko misli da bi Deeju ili nekome od Morriganinih pijuna trebalo da ih pronae?" "Ne dugo", ree ona, vaui koru jabuke. "Moda nekoliko sati. takori i ptice bi vas pronali i onda bi vas Dee uhvatio." "Kada vas jednom dotakne magija, zauvijek se mijenjate." Flamel je mahnuo rukom ispred sebe, ostavljajui blijedi trag zelenog dima da visi u zraku. "Ostavljate trag." Puhnuo je u zeleni dim i on je uvojito nestao. "elite li rei da smrdimo?" upita Josh. Flamel kimne. "Smrdite na divlju magiju. Uhvatili ste daak nje kada vas je Hekata oboje dotaknula. to ste tada osjetili?" "Narane", ree Josh. "Sladoled od vanilije", odgovori Sophie. "A jo ranije, kada smo se Dee i ja borili: to ste tada osjetili?" "Metvicu i pokvarena jaja", Josh odgovori odmah. "Svaki arobnjak ima svoj prepoznatljivi miris; neto poput maginog otiska prsta. Morate nauiti obraati panju na svoja osjetila. Ljudi koriste samo mali postotak svojih osjetila. Oni jedva gledaju, rijetko kad sluaju, nikada ne miriu, a misle da mogu osjeati samo pomou koe. No zato govore, oh, kako govore. Time nadomjetaju to to ne koriste druga osjetila. Kada se vratite u svoj svijet, moi ete prepoznati ljude koji imaju neto magine energije." Odrezao je urednu kockicu jabuke i ubacio je u usta. "Moda ete primijetiti neobian miris, moda ete ga i osjetiti ili vidjeti kako svjetluca oko njihovih tijela." "Koliko dugo e taj osjeaj trajati?" Sophie upita znatieljno. Posegnula je i uzela vinju. Bila je veliine rajice. "Hoe li izblijedjeti?" Flamel odmahne glavom. "Nikada nee izblijedjeti. Naprotiv, bit e sve snaniji. Morate shvatiti da za vas od danas vie nita nee biti isto." Josh je zadovoljno zagrizao jabuku. Sok mu se slijevao niz bradu. "Govorite kao da je to loe", rekao je uz smijeak, briui usta rukavom. Flamel je izustio da mu odgovori, no podigao je pogled i naglo ustao. Scathach je takoer ustala, elegantno i tiho. Sophie je odmah ustala, no Josh je ostao sjediti sve dok ga Sophie nije

61

GIGA

uhvatila za rame i povukla gore. Zatim se okrenula prema Boici Triju Lica. No to nije bila Hekata. ena koju je prije vidjela bila je visoka i elegantna, moda srednjih godina, ravno podiane kose poput kacige oko glave, glatke i nenaborane crne koe. Ova ena bila je starija, puno, puno starija. Postojala je slinost s Hekatom i Sophie je pretpostavila da joj je ovo bila majka ili baka. Iako je i dalje bila visoka, pogrbljeno se kretala po grani, oslanjajui se na ukraeni crni tap koji je bio visok barem koliko i Sophie. Lice joj je bilo masa finih bora, oi duboko udubljene u glavi, s neobinim utim odsjajem. Bila je potpuno elava i Sophie je vidjela krivudavu tetovau na njezinoj lubanji. Ipak, bila je odjevena u haljinu slinu onoj koju je Hekata ranije nosila, a materijal metalnog odsjaja prelijevao se crnom i crvenom bojom sa svakim njezinim pokretom. Sophie je zatreptala, stisnula i zaklopila oi i zatim ponovno trepnula. Vidjela je traak aure oko ene, kao da isputa finu bijelu sumaglicu. Kako se kretala, iza sebe je ostavljala vitice te sumaglice. Ne obraajui panju na njih, starica se smjestila na stolicu izravno nasuprot Nicholasa Flamela. Tek kada se smjestila, Nicholas i Scathach su sjeli. Sophie i Josh takoer su sjeli; pogledavajui od Nicholasa prema starici, pitali su se tko je ona i to se to dogaa. ena je podignula drveni pehar sa stola, no nije pila. Zauli su se pokreti u deblu drveta iza nje i pojavila su se etiri mlada mukarca, nosei pladnjeve s puno hrane, koje su postavili na sredinu stola prije nego to su se tiho povukli. Mukarci su bili toliko slini da su sigurno bili u rodu, ali njihova su lica privukla panju blizanaca: neto nije bilo u redu s povrinama i kutevima njihovih glava. ela su im se sputala do brazde preko oiju, nosevi su im bili kratki i raireni, jagodice izraene, a brade otro odrezane. Traak utih zuba vidio se iza tankih usana. Mukarci nisu imali majice ni cipele, odjeveni samo u konate kiltove s uivenim metalnim ploicama. A prsa, noge i glave bile su im prikrivene grubim crvenim dlakama. Sophie najednom shvati da bulji i namjerno se okrene. Mukarci su nalikovali nekoj vrsti primitivnih homoida, no ona je znala razliku izmeu neandertalaca i kromanjonaca, a otac je imao gipsane glave australopiteka, pekinkog ovjeka i velikih majmuna iz svojih istraivanja. Ovi mukarci nisu bili nijedno. A onda je zamijetila da su im oi plave: svijetloplave i nevjerojatno inteligentne. "To su tore allte", ree i zatim se ukipi od iznenaenja jer su se svi okrenuli prema njoj. Nije bila svjesna da govori naglas. Josh, koji je sumnjiavo promatrao neto to je nalikovalo komadu ribe, kojeg je izvadio iz velikog lonca s umakom, pogledao je prema etiri mlada mukarca okrenuta leima. "Znao sam to", ree oputeno. Sophie gaje udarila ispod stola. "Nisi", promrmlja. "Bio si prezauzet prouavanjem hrane." "Gladan sam", ree on i zatim se nagne prema sestri blizanki. "Odale su ih crvene dlake i svinjski nosevi", promrmlja. "Mislio sam da si shvatila." "Bilo bi pogreno dopustiti im da to uju", Nicholas Flamel tiho ih je prekinuo. "Bilo bi pogreno suditi prema izgledu ili komentirati to to vidite. U ovom vremenu i na ovome mjestu vrijede drukiji standardi i kriteriji. Ovdje rijei mogu ubiti - doslovno." "Ili ubiti vas", Scathach doda. Napunila je svoj tanjur brdom povra, od kojeg su blizanci prepoznali samo dio. Kimnula je prema stablu. "Ali u pravu ste: oni jesu Tore allte u ljudskom obliku. Vjerojatno najbolji ratnici svih vremena", ree on. "Oni e vas pratiti kada odete odavde", odjednom ree starica, iznenaujue snanim glasom iz tako slabanog tijela. Flamel se poklonio. "Bit emo poaeni njihovim prisustvom." "Nemojte", otrese se starica. "Nee vas pratiti samo radi vae zatite: oni e osigurati da ste zaista napustili moje carstvo." Rairila je dugake nokte na stolu i Sophie je primijetila da je svaki lakiran drugom bojom. Zaudo, uzorak je bio isti kao onaj kojeg je primijetila na

62

GIGA

Hekatinim noktima ranije. "Ne moete ostati ovdje", naglo objavi ena. "Morate otii." Blizanci su se pogledali; zastoje bila tako otresita? Scathach je zaustila da e neto rei, ali Flannel je posegnuo i stisnuo joj ruku. "To nam je bila i namjera", ree blago. Kasno poslijepodnevno sunce koje se probijalo kroz kronje osulo mu se po licu i pretvorilo njegove blijede oi u zrcala. "Kada je Dee napao moju knjiaru i ukrao Kodeks, shvatio sam da nemam kamo poi." "Trebao si ii na jug", ree starica, a haljina joj je sada bila gotovo potpuno crna, dok su crvene niti izgledale poput vena. "Tamo bi bio dobrodoao. elim da odete." "Kada sam prvi put posumnjao da se ispunjava proroanstvo, znao sam da moram doi k tebi", nastavi Flamel, ignorirajui je. Blizanci su pomno pratili razgovor i primijetili kako je njegov pogled nakratko zabljesnuo prema njima. Starica je okrenula glavu i pogledala blizance oima boje maslaca. Smeurano lice popucalo je od osmijeha koji je otkrio njezine sitne ute zube. "Razmiljala sam o ovome; sigurna sam da se proroanstvo ne odnosi na humane - a pogotovo ne na humani djecu", dodala je piskutavo. Prijezir u eninu glasu natjerao je Sophie da progovori. "Voljela bih da ne govorite o nama kao da nas nema", ree ona. "Osim toga", ree Josh, "vaa ki e nam pomoi. Zato ne bismo priekali da vidimo to e ona rei." Starica je trepnula prema njemu i podigla svoje gotovo nevidljive obrve u tihom pitanju. "Moja ki?" Sophie je vidjela kako se Scathachine oi ire od iznenaenja ili upozorenja, ali Josh je nastavio. "Da, ena koju smo sreli danas. Mlaa ena - vaa ki? Ili je moda to vaa unuka? Ona e nam pomoi." "Ja nemam ni keri ni unuke!" Stariina haljina zabljesnula je crnom i crvenom bojom u dugim linijama. Povukla je usnice sa zubi i progunala neke nerazumljive rijei. Ruke su joj se pretvorile u kande, a zrak se odjednom ispunio citrinim mirisom limete. Desetine sitnih rotirajuih kuglica zelenog svjetla skupile su se u njezinim dlanovima. A onda je Scathach zabila no s dvostrukom otricom posred Stola. Od munjevita udarca drvo se raspuklo na dva dijela, a krhotine su letjele zrakom, dok su zdjele s hranom popadale po tlu. Starica je uzmaknula, a zelena svjetlost kapala je s njezinih prstiju poput tekuine. Uz zviduke padala je s grane prije stapanja s drvom. etiri tore allte odmah su se skupili iza starice, sa zakrivljenim maevima nalik kosama u rukama, a jo su se tri bia slina veprovima probila kroz grmlje i dotrala do svojih poloaja iza Flamela i Scatty. Blizanci su se ukoili, prestraeni, nisu znali to se upravo dogodilo. Nicholas Flamel nije se pomaknuo, ve je samo nastavio rezati i jesti jabuku. Scathach je smireno spremila no u korice i prekriila ruke. Brzo je govorila starici. Sophie i Josh vidjeli su kako joj se usne pomiu, ali uli su samo tih zvuk, poput komarca. Starica nije odgovarala. Lice joj je bilo bezizraajna maska dok je ustajala i odmicala se od stola, okruena uvarima tore alltama. Ovoga puta ni Flamel ni Scathach nisu ustali. Uslijedila je duga tiina i Scathach se sagnula kako bi pokupila dio voa i povra koje je palo na pod, otresla je prainu sa njih i ubacila ih u jedinu preostalu drvenu zdjelu. Poela je jesti. Josh je zaustio kako bi postavio isto pitanje na koje je i Sophie htjela odgovor, ali je ona posegnula ispod stola, stisla mu ruku i tako ga uutkala. Bila je svjesna da se neto strano opasno upravo dogodilo i da je Josh sudjelovao u tome. "Mislim daje dobro prolo, zar ne?" Scathach ravnoduno upita. Flamel je dovrio jabuku i oistio rub crne strelice listom. "Ovisi to misli kad kae dobro", ree on.

63

GIGA

Scathach je vakala sirovu mrkvu. "Jo uvijek smo ivi i jo uvijek smo u carstvu sjena", ree ona. "Moglo bi biti gore. Sunce zalazi. Naa domaica morat e spavati i ujutro e biti druga osoba. Vjerojatno se nee ni sjeati to se dogodilo veeras." "to si joj rekla?" upita Flamel. "Nikada nisam savladao jezik Starijih." "Samo sam je podsjetila na njezinu drevnu dunost gostoprimstva i uvjerila je da je uvreda bila nenamjerna i uinjena zbog neznanja te da stoga nije zloin prema zakonu starijih." "Boji se..." promrmlja Flamel, gledajui prema ogromnom deblu. Vidjelo se kako se uvari tore allte povlae unutra, dok su najvei veprovi ostali vani i blokirali ulaz. "Ona se uvijek boji kada pada no. Tada je najranjivija", ree Scathach. "Bilo bi lijepo", prekine je Sophie, "kad bi nam rekao to se to tono upravo dogodilo." Mrzila je kad bi odrasli razgovarali meusobno i ignorirali prisutnu djecu. A upravo to se sada dogaalo. Scathach se nasmijeila i u tom su trenutku njezini vampirski zubi izgledali vrlo dugi u njezinim ustima. "Tvoj brat blizanac uspio je uvrijediti pripadnicu starije rase i umalo bio pretvoren u zelenu sluz zbog svog zloina." Josh je odmahnuo glavom. "Ali nisam nita rekao..." usprotivio se. Pogledao je svoju sestru blizanku radi podrke, istovremeno vrtei unatrag svoj razgovor sa staricom. "Sve to sam rekao bilo je da je njezina ki ili unuka obeala da e nam pomoi." Scathach se blago nasmija. "Nema keri ni unuke. Zrela ena koju ste vidjeli danas poslijepodne bila je Hekata. Starica koju ste vidjeli veeras takoer je Hekata, a ujutro ete upoznati djevojku koja je isto tako Hekata." "Boica Triju Lica", Flamel ih podsjeti. "Hekata nosi prokletstvo toga da stari s danom. Ujutro djevojka, zrela poslijepodne, a baba uveer. Nevjerojatno je osjetljiva na svoju dob." Josh je progutao slinu. "Nisam znao..." "Nisi ni trebao znati - osim to te tvoje neznanje moglo ubiti... ili jo gore." "Ali to ste uinili sa stolom?" upita Sophie. Pogledala je ostatke okruglog stola: popucao je po sredini gdje je Scatty zareala svojim noem. Drvo je s obje strane izgledalo suho i pranjavo. "eljezo", jednostavno ree Scatty. "Jedan od iznenaujuih negativnih uinaka umjetnog metala", ree Flamel, "njegova je sposobnost ponitavanje i najsnanije arolije. Otkrie eljeza zapravo je naznailo kraj nadmoi starije rase na ovom svijetu." Podignuo je strelicu od crnog kamena. "Zato ja koristim ovo. Stariji postanu nervozni u prisustvu eljeza." "Ali vi nosite eljezo", Sophie se obrati Scatty. "Ja sam pripadnica sljedee generacije - nisam ista starija poput Hekate. Mogu podnijeti eljezo." Josh je obliznuo suhe usnice. Jo uvijek se sjeao zelene svjetlosti u Hekatinim dlanovima. "Kada kaete da me mogla pretvoriti u zelenu sluz, ne mislite zapravo..." Scathach kimne. "Ljepljivu zelenu sluz. Prilino odvratno. A koliko znam, rtva je jo neko vrijeme svjesna svega." Pogledala je Flamela. "Ne mogu se sjetiti da je itko uvrijedio nekoga od starijih i preivio, a ti?" Flamel je ustao. "Nadajmo se da se nee sjeati ujutro. Odmorite se", rekao je blizancima. "Sutra nas eka teak dan." "Zato?" istovremeno upitae Sophie i Josh. "Zato to se nadam da u sutra uspjeti nagovoriti Hekatu da probudi va magini potencijal. Da biste imali mogunost da preivite sljedee dane, morat u vas nauiti kako da postanete arobnjaci."

64

GIGA

OSAMNAESTO POGLAVLJE
Nicholas Flamel pogledom je pratio Sophie i Josha kako za Scathach ulaze u stablo. Tek kada su se vrata za njima zatvorila u oima mu se mogla vidjeti briga koju je osjeao. Bilo je blizu: za samo trenutak ili dva Hekata bi Josha pretvorila u pjenuavu tekuinu. Nije bio siguran bi li ga mogla ponovno sastaviti ujutro kada bi preuzela svoj djevojaki oblik. Morao je odvesti blizance od nje prije nego to ih njihovo neznanje uvali u nevolju. Flamel je napustio uniteni stol i po stablu se spustio do jezerca. Siao je s grane na usku nepoploanu stazu. U blatu je bilo mnogo tragova - neki su bili veprovi, drugi su nalikovali ljudskim stopalima... a neki su bili neobina mjeavina oboje. Znao je da ga slijede, da svaki njegov pokret prate bia koja nije mogao vidjeti i pretpostavio je da su tore allte samo mali dio Hekatine strae. unuo je na rub vode, duboko udahnuo i na trenutak se opustio. Ovaj dan bio mu je najispunjeniji dogaajima od svih dana u njegovu dugom ivotu, i bio je iscrpljen. Od trenutka kada je Dee oteo Perry i Kodeks i kad su se pojavili blizanci, Flamel je znao da se ispunjava jedno od prvih proroanstava koje je proitao u Knjizi prije pola tisuljea. "Dvoje koje su jedno, jedno koje je sve." Kodeks je bio ispunjen ifriranim frazama i nerazumljivim izreka-ma. Veina je obraivala unitenje Danu talisa, drevnog doma starije rase, ali bio je tu i niz proroanstava koja su obraivala povratak mranih starijih i unitavanje i porobljavanje humana. "Jednoga dana Knjigu e oteti..." To je bilo prilino jasno. "... i kraljiin ovjek ujedinit e se s vranom..." To mora da se odnosilo na dr. Johna Deeja. On je bio osobni arobnjak kraljice Elizabete. A vrana se oito odnosila na Boicu Vrana. "I stariji e izai iz sjene..." Flamel je znao da Dee stoljeima radi s mranim starijima kako bi omoguio njihov povratak. uo je nepotvrene glasine da sve vie mranih starijih izlazi iz svojih carstava sjena kako bi ponovno istraili svijet humana. "... A besmrtni moraju obuiti smrtnike. Dvoje koje su jedno moraju postati jedno koje je sve." Nicholas Flamel bio je besmrtnik iz proroanstva. Bio je siguran u to. Blizanci - "dvoje koje su jedno" - mora da su smrtnici koje je trebalo obuiti. No nije imao pojma to znai posljednja fraza: "jedno koje je sve." Spletom okolnosti blizanci su preputeni njegovoj brizi i odluio je da e ih zatititi, osobito sada kada je vjerovao da e imati kljunu ulogu u ratu protiv mranih starijih. Nicholas je znao da je jako opasno dovoditi Josha i Sophie Boici Triju Lica - pogotovo u drutvu Scathach. Svaa Ratnice s Boicom bila je starija od veine civilizacija. Hekata je bila jedna od najopasnijih pripadnica starijih. Beskrajno mona, pomou jedne od svojih vjetina znala je probuditi magine moi koje postoje u svakom biu koje osjea. Meutim, poput mnogih starijih, njezin metabolizam bio je povezan sa sunevim ili mjeseevim ciklusom. Starila je tijekom dana i zapravo umirala kada bi sunce zalo, no ponovno bi se rodila s izlaskom sunca kao mlada ena. Ta bi joj neobina crta zamutila razmiljanje i ponekad, kao to se dogodilo maloprije, starija bi Hekata zaboravila svoja mlaa obeanja. Flamel se nadao da e moi urazumiti mladu Hekatu ujutro i nagovoriti je da probudi nevjerojatan potencijal u blizanaca. Alkemiar je znao da svi u sebi imaju sposobnost magije. Kada se probudi, postajala bi sve snanija. Ponekad - vrlo rijetko - djeca bi odjednom pokazivala neobine moi, najee telepatiju ili tele-kinezu ili kombinacije obiju. Neka djeca shvatila bi to se dogaa i uspjela upravljati svojim rastuim moima, dok ih druga nikada ne bi potpuno svladala. Bez obuke i nadzora, magina energija bi u valovima isijavala s djece, pomicala namjetaj, bacala ljude na tlo, ostavljala tragove u zidovima i stropovima. To se esto nazivalo privienjima. Znao je da

65

GIGA

bi, ako Hekata probudi uspavane magine moi blizanaca, mogao iskoristiti sve to je nauio u esto godina uenja kako bi pojaao njihove vjetine. Ne samo da bi im omoguio sredstvo samozatite ve bi ih mogao pripremiti i za ono to slijedi. I dalje sagnut pokraj jezerca, gledao je zelenkastu vodu. Crvene i bijele ribice koi plivale su ispod povrine, dok su iz dubine virila ljudska lica, velikih i praznih oiju, usta ispunjenih otrim zubima. Odluio je da nee roniti prste u vodu. esto se smatralo, u svim drevnim magijskim knjigama, da postoje etiri elementa magije: zrak i voda, zemlja i vatra. No nakon stoljea uenja Nicholas je otkrio da zapravo postoji pet elemenata magije. Peta sila bila je arolija vremena, najvea od svih. Stariji su znali upravljati drugim elementima, ali tajna petog bila je sadrana samo u Kodeksu... i to je bio jedan od mnogih razloga zato su Dee, kao i mrani stariji s kojima je suraivao, htjeli Kodeks. S Kodeksom bi mogli upravljati samim vremenom. Zajedno s Perenelle, Nicholas Flamel proveo je veinu ivota prouavajui elementarne sile. Dok je Perry uila razliite titove arolije, on se koncentrirao na formule i teoreme iz Kodeksa. Oni su inili temelj uenja o,alkemiji, koja je bila vrsta znanosti. Pomou formula je nauio kaka pretvoriti osnovni metal u zlato i ugljen, u dijamante, no to je ukljuivalo malo magije. Istina, radilo se o zaista sloenoj formuli za koju su bili potrebni mjeseci pripreme, ali sam proces bio je gotovo smijeno jednostavan. Jednoga dana bio bi siromaan, a sljedeeg bogat iznad svojih oekivanja. Prema Perrynom savjetu osnovao je bolnice, utemeljio sirotita i financirao kole u svom rodnom Parizu, To su bila dobra vremena... i vie od toga- to su bila odlina vremena. ivot je onomad bio mnogo jednostavniji. Nisu znali za stariju rasu, nisu slutili ni najmanji dio mranog znanja koje je Kodeks sadravao. U posljednje vrijeme Nicholas bi se ponekad budio usred noi s jednom jedinom milju u glavi: da je onomad znao to danas zna 0 Kodeksu, bi li nastavio istraivati kamen mudraca? Taj ga je put konano doveo do starije rase - ponajprije do mranih starijih - i uveo dr. Johna Deeja u njegov ivot. Natjerao je Perry i njega da odglume vlastitu smrt i pobjegnu iz Pariza te da sljedeih pola tisuljea provedu skrivajui se. No istraivanje Kodeksa uinilo ih je besmrtnima. Veinu noi odgovor bi bio pozitivan ak i daje znao sve to sada zna, i dalje bi nastavio s istraivanjima i postao alkemiar. No u rijetkim bi prilikama, poput dananje, odgovor bio ne. Sada je izgubio Perenelie, ugrozio ivote nevinih blizanaca i ne tako nevine Scathach - iako nju nee lako ubiti - a postojala je mogunost da je ugrozio i svijet. Nicholas je na samu pomisao osjeao sve veu hladnou. Knjiga Abrahama bila je ispunjena onime to je isprva smatrao priama, legendama, mitovima, bajkama. Tijekom stoljea, njegova su istraivanja otkrila da su sve prie istinite, sve bajke utemeljene na injenicama, a ono to je smatrao legendama i mitovima bile su pripovijetke o stvarnim biima i dogaajima. Starija rasa je postojala. To su bila bia ljudskog oblika - ponekad - no s moima bogova. Vladali su desecima tisua godina prije nego to su se bia nazvana humani - ljudska rasa - pojavila na zemlji. Prvi primitivni ljudi tovali su stariju rasu kao bogove i demone, i tijekom generacija stvorili su itave mitologije i sustave vjerovanja utemeljene na pojedinim pripadnicima ili skupinama, starije rase. Bogovi i boice Grke i Egipta, Sumera i doline Hindusa, Tolteka i Kelta,,postojali su. To, meutim, nisu bili drukiji bogovi; to su jednostavno bili isti stariji pod drugim imenima. , Starija rasa dijeli se na dvije skupine: na one koji su radili s humanima i na one koji su ih smatrali tek neto boljima od robova, - ili ponekad hranojn. Stariji su meusobno ratovali u bitkama koje su .trajale stoljeima. Ponekad bi se humani borili rta jednoj strani, ponekad na drugoj, a njihovo iskoritavanje opisano je u legendama poput onih o Gilgameu i Cuchulainu, Atlasu i Hipolitu, Beowullu i Iliji Muromcu. Konano, kada je postalo jasno da e tim ratovima unititi planet, zagonetnije Abraham

66

GIGA

pomou mone zbirke arolija natjerao itavu stariju rasu - ak i one koji su podravali humane - da se povuku sa zemlje. Veina je bila poput Hekate i voljno otila, smjestivi se u carstva sjena koja su sami stvorili, te poslije nisu imali puno kontakta s humanima. Drugi, poput Morrigan, iako uvelike oslabljeni, nastavili su dolaziti u svijet humana i radili su na tome da se sve vrati na staro. Trei pak, poput Scathach, ivjeli su anonimno meu ljudima. Flamel je naposljetku shvatio da Kodeks, koji sadri arolije koje su otjerale stariju rasu s ovog svijeta u njihova carstva sjena, takoer sadri arolije koje bi omoguile njihov povratak. A ako se mrani stariji vrate, civilizacija dvadeset prvog stoljea bila bi izbrisana u nekoliko sati dok bi boanska stvorenja ratovala meu sobom. Ve se to bilo dogodilo; mitologija i povijest taj dogaaj pamte kao veliku poplavu. Sad je Dee imao Knjigu. Trebale su mu samo jo dvije stranice koje je Flamel osjetio na svojoj koi. I Nicholas Flamel znao je da nita nee zaustaviti Deeja i Morrigan u namjeri da dou do tih stranica. Flamel je objesio glavu i poelio da zna to da radi. alio je to Perenelle nije s njim; ona bi sigurno imala plan. , Na povrini vode puknuo je mjehuri. "Gospa me zamolila da vam kaem..." Zatim se zauo jo jedan mjehuri. "... da je neozlijeena." Flamel je ustuknuo od ruba jezerca. Vitice magle dizale su se s povrine vode, a sitni mjehurii pucketali su i prskali. Iz oblaka se poeo stvarati oblik - iznenaujui oblik: oblik starijeg mukarca u uniformi zatitara. Oblik je lebdio, migoljio se i savijao iznad jezerca. Kasno veernje sunce sjalo je kroz kapljice vode, pretvarajui ih u sjajne dugine boje. "Jeste li vi duh?" upita Nicholas. "Jesam, gospodine. Odnosno, bio sam dok me gospoa Flamel nije oslobodila." "Poznajete me?" upita Nicholas Flamel. Pitao se je li to neki Deejev trik, ali brzo je odbacio tu pomisao: arobnjak je bio moan, ali nije mogao provaliti kroz Hekatine sustave obrane. Magla se podigla i poslala gua. "Da, gospodine, mislim da poznajem: vi ste Nicholas Flamel, alkemiar, (iospoda Flamel me zamolila da vas potraim. Rekla je da bih vas mogao ovdje pronai, ba u ovome Carstvu sjena. ula je Deeja kako govori da ste ovdje." "Ona je neozlijeena?" Flamel e gorljivo. "Jest. Mali ovjek kojega zovu John Dee boji je se, no druga ena ne." "Koja ena?" "Visoka ena, odjevena u ogrta od crnog perja." "Morrigan", Flamel e natmureno. "Da, i to je poruila..." Riba je iskoila iz jezerca i lik se rastopio u tisue sitnih kapljica vode koje su ostale zamrznute u zraku, kao djelii slagalice od koje je bio napravljen duh. "Ga Flamel kae da morate otii... odmah. Boica Vrana skuplja snage kako bi ula u Carstvo sjena." "Nee uspjeti. Ona je pripadnica sljedee generacije; nema ona te moi." Riba je ponovno skoila, prskajui kapljice vode i glas duha aptom je nestao, umirao je sa svakim prskajuim mjehuriem. "Ga Flamel rekla mi je da vam kaem da Boica Vrana namjerava probuditi Bastet."

67

GIGA

DEVETNAESTO POGLAVLJE
Scathach je stala pokraj vrata Sophiene sobe i pozdravila blizance oima zelenim poput trave. "Odmorite se", ree ona, ponavljajui Flamelov savjet. "Ostanite u svojim sobama", doda. "Moda ete uti neobine zvukove izvana - samo ih ignorirajte. Vi ste potpuno sigurni sve dok ste unutar ovih zidova." "Kakve zvukove?" upita Josh. Njegova mata bila je previe bujna i poeo je aliti za vremenima kada je igrao Doom i Quake, kada je sam sebe plaio do ludila. Scathach je razmislila trenutak. "Moda vriskove. Zavijanje ivotinja. E da, i smijeh." Nasmijeila se. "I vjerujte mi, ne elite znati tko se smije", ree ona i doda, bez traka ironije: "vrsto spavajte." Josh Newman priekao je dok Scathach nije zala do kraja hodnika pa se okrenuo prema sestri. "Moramo otii odavde." Sophie je zagrizla donju usnicu toliko da je izgledalo kao da joj prednji zubi izlaze iz mesa, a zatim kimne. "Ja sam mislila isto to." "Mislim da smo u nekoj velikoj opasnosti", Josh ree brzo. Sophie je ponovno kimnula. Dogaaji su se nizali tako brzo tog poslijepodneva da je jedva stigla disati. U jednom je trenu radila M kafiu, u sljedeem su jurili San Franciscom u drutvu ovjeka koji je tvrdio je esto godina star alkemiar i djevojkom koja je izgledala jednako stara kao i ona, a za koju se Flamel kleo da je ena ratnica stara dvije i pol tisue godina. "Stalno traim skrivene kamere", promrmlja ona, pogledavajui po sobi. "Kamere?" Josh je izgledao iznenaeno. Ubrzo je shvatio to mu je sestra blizanka govorila "Misli kao u onoj emisiji Skrivena kamera?" inilo se da mu je neugodno, boja mu se razlila licem: to ako je radio budalu od sebe pred cijelom zemljom? Ne bi se mogao ponovno pojaviti u koli. Pogledavao je po kutevima sobe, traei kamere. Obino su se nalazile iza zrcala. U sobi nije bilo zrcala, ali Josh je znao da to nita ne znai; kamere nove generacije bile su tako male da su bile praktiki nevidljive. Odjednom mu sine pomisao. "A ptice?" Sophie ponovno kimne. "Stalno se prisjeam ptica. Sve ostalo mogli su biti specijalni efekti: tore allte mogli su biti obuene ivotinje i mukarci s protezama, ono to se dogodilo u Scathachinoj dvorani mogao je biti nekakav efekt, a takori mogu biti trenirani. Ali ne i ptice: bilo ih je previe i potpuno su razorile automobil." Ptice su je uvjerile da su ona i Josh u velikoj opasnosti... ako su ptice bile stvarne, onda je i sve ostalo bilo stvarno. Josh je gurnuo ruke u stranje depove traperica i stao pokraj otvorenog prozora. Gusto lie dizalo se sve do prozora i premda nije bilo stakla u okviru, nijedna od sitnih buba koje su letjele kasno-veernjim zrakom nije ula u sobu. Ustuknuo je kad se svijetloplava zmija debela poput njegova runog zgloba pojavila iz lia i prema njemu izbacila jezik koji je bio barem petnaest centimetara dug. Zmija je glatko nestala kroz lie pri pojavi kruga sitnih zujavih svjetala. Kad se pribliila prozoru, Josh se mogao zakleti da je tu bilo cijelo jato sastavljeno od desetak sitnih krilatih ena, a nijedna nije bila vea od njegova kaiprsta. Svjetlo je isijavalo iz njihovih tijela. Obliznuo je suhe usnice. "Okej, pretpostavimo da je ovo stvarno... sve ovo - magija, drevne rase - to me vraa na poetnu misao: moramo otii odavde." Sophie je prila prozoru, stala iza brata i stavila ruku na njegovo rame. Bila je starija od njega dvadeset i osam sekundi - manje od pola minute, kako ju je Josh uvijek podsjeao - no s obzirom da im majke i oca esto nije bilo, morala je preuzeti ulogu mnogo starije sestre. Premda je bio ve pet cenlimelara vii od nje, uvijek e bili njezin mali brat. "Slaem se", umorno ree. "Trebali bismo pokuati pobjei." Neto je u sestrinu glasu natjeralo Josha da se okrene i pogleda je. "Ne vjeruje da emo pobjei", ravnoduno ree. "Pokuajmo", ree ona, ne odgovarajui na njegovo pitanje. "No sigurna sam da e nas slijediti."

68

GIGA

"Flamel je rekao da e nas Dee pronai. Siguran sam da Flamel, i Scathach, mogu isto to." "Flamel nema razloga da nas slijedi", Sophie naglasi. "Ali Dee ima", ree Josh. "to bi se dogodilo da doemo kui i Dee doe za nama sa svojim ljudima?" zapitao se naglas. Sophie se namrtila. "Razmiljala sam o tome. Flamel je rekao da emo moi vidjeti maginu auru oko ljudi." Josh kimne. "Hekata nije probudila nae magine moi." Ponovno se namrtila, pokuavajui se sjetiti to je tono rekao Nicholas Flamel. "Flamel je rekao da smrdimo na divlju magiju." Josh duboko udahne. "Ali ja nita ne osjetim. Ni voe ni narane ni sladoled od vanilije. Moda ne smrdimo dok se to ne dogodi." "Kada bismo uspjeli doi kui, mogli bismo otii u Utu do mame i tate. Mogli bismo ostati s njima do kraja ljeta i dok se sve ovo ne zavri." "To nije loa ideja", ree Josh. "Nitko nas ne bi pronaao u pustinji. Trenutno vrua, dosadna, pjeana pustinja zvui zaista privlano." Sophie se okrenula prema vratima. "Ali postoji jedan problem. Ovo mjesto je labirint. Misli li da zna kako doi do auta?" "Mislim da znam." Kimnuo je. "Zapravo, siguran sam." "Krenimo onda." Potraila je svoj mrtvi mobitel u depu. "Idemo po tvoje stvari." Blizanci su zastali pokraj vrata Sophiene sobe i provjerili hodnik. Nikoga nije bilo, a hodnik je bio potpuno mraan, osim to su poneki nepravilni grumeni kristala duine ruke isputali mlijenobijelu svjetlost. Negdje u daljini, kroz hodnik zauo se zvuk koji je djelovao kao neto izmeu smijeha i vriska. U svojim su tenisieama s gumenim poplatima neujno protrali kroz hodnik u Joshovu sobu. "Kako smo se uvalili u ovo?" Josh se zapitao glasno. "Mislim da smo jednostavno bili na krivom mjestu u krivo vrijeme", ree Sophie. Ostala je stajati kraj vrata, gledajui u hodnik. No dok je jo izgovarala te rijei, poela je sumnjati daje vie od toga. Neto drugo se dogaalo, neto povezano s proroanstvom o kojem je Flamel govorio, neto povezano s njima. A bojala se same te pomisli. Blizanci su skliznuli u hodnik i prolazili krunim sobama, polako, provjeravajui svaku prije ulaska. Stalno su zastajkivali, oslukujui djelie razgovora na gotovo razumljivim jezicima ili pak glazbu s nepoznatih instrumenata koja je lelujala hodnikom. U jednom ih je trenutku visoki urlik manijakalnog smijeha natjerao da se sakriju u najbliu sobu, jer se inilo kao da se pribliava, a zatim je opet nestao. Kada su izali iz sobe, primijetili su da su se svi svijetlei kristali pretvorili u krvavo crvenu boju. "Drago mi je to nismo vidjeli to je prolo", ree Josh uzdrmano. Sophie je odgovorila gunajui. Njezin brat je vodio; ona je bila dva koraka iza i drala se za njegovo rame. "Kako zna kamo idemo?" proapta, pribliivi se njegovom uhu. Sve su joj se sobe doimale identinima. "Kada smo prvi put doli u kuu, primijetio sam da su zidovi i podovi tamni, no kako smo prolazili hodnikom, postajali su svjetliji i bljee boje. Onda sam shvatio da prolazimo kroz razliite sjene stabla, poput oboda debla. Sve to trebamo je pratiti hodnik koji vodi prema tamnom drvetu." "Pametno", ree Sophie, zapanjeno. Josh ju je pogledao preko ramena i nasmijeio se. "Jesam li ti rekao da one videoigre nisu potpuni gubitak vremena. Jedini nain da se ne izgubi u igrama s labirintima je praenje tragova, poput uzoraka na zidovima ili stropovima, takoer treba pamtiti svoje korake kako bi se mogao vratiti po potrebi." Izaao je u hodnik. "A ako sam u pravu, glavni izlaz trebao bi biti... ondje!" dovrio je pobjedniki.

69

GIGA

* * * Blizanci su pobjegli kroz ogroman proplanak ispred velike kue u stablu i doli do staze okruene stablima koja je vodila do automobila. Iako je pala no, sve se dobro vidjelo. Mjesec je obasjavao nisko na nebu, a nebo je bilo prekriveno nevjerojatnim brojem sjajnih zvijezda, koje su zajedno s vrtlonim tragom srebrne praine na nebu ostavljale sivkasto osvjetljenje. Samo su sjene ostale potpuno crne. Iako nije bilo hladno, Sophie je drhtala: bilo je neto loe u noi. Josh je skinuo majicu s kapuljaom i njome prekrio sestrina ramena. "Zvijezde su drukije", promrmljala je. "Tako su sjajne." Izvila je vrat i pogledala nebo, pokuavajui gledati kroz grane Yggdrasilla. "Ne vidim Velikog medvjeda, a nema ni Sjevernjae." "A sino nije bilo ni mjeseca", ree Josh, glavom pokazujui prema punom mjesecu, ogromnom i utobijelom iznad vrhova stabala. "Uope ga nije bilo." Sophie se zagledala u mjesec. Neto je bilo s njim... neto pogreno. Pokuala je prepoznati poznate kratere, a kada je neto shvatila, preokrenuo joj se eludac. "To nije na mjesec!" Josh se zagledao, kiljei zbog odsjaja. Zatim je shvatio o emu sestra govori. "Povrina je... razliita. Glaa", rekao je blago. "A gdje su krateri? Ne vidim ni Keplera ni Kopernika ni Tychoa." "Josh", brzo e Sophie, "Mislim da gledamo u nebo kakvo je bilo prije tisue godina, moda stotine tisua." Sophie je nagnula glavu i pogledala prema gore. Josh se iznenadio to zbog mjeseeve svjetlosti ona izgleda kao kostur i brzo je skrenuo pogled, uznemiren. Uvijek je bio privren sestri, no u posljednjih nekoliko sati sjetio se koliko mu je zapravo vana. "Nije li Scathach rekla daje Hekata stvorila ovo Carstvo sjena?" upita Josh. "Sigurno je izraeno prema svijetu kakav ona pamti." "Znai da su ovo nono nebo i mjesec onakvi kakvi su bili prije nekoliko tisua godina", Sophie ree zadivljeno. Zaalila je to sa sobom nema svoj digitalni fotoaparat, kako bi uhvatila nevjerojatnu sliku glatke povrine mjeseca. Blizanci su gledali u nebo kada je sjena prola preko lica mjeseca, tokica koja je mogla biti ptica... osim to su joj krila bila preiroka, a i ne postoje ptice sa zmijolikim vratom i repom. Josh je zgrabio sestriiui ruku i povukao je prema automobilu. "Zaista poinjem mrzili ovo mjesto", promrmljao je. Terenac se nalazio lamo gdje su ga ostavili, parkiran na sredini slaze. Mjesec je ukastim svjetlom obasjavao razbijeno vjetrobransko staklo, iscrtavajui slomljene uzorke iz razbijenog stakla. Sjaj je lakoder osvjetljavao oteenja na karoseriji, ogrebotine i udubine U otrom reljefu. Krov je bio ispunjen stotinama sitnih rupa tamo gdje su ptice kljucale kroz metal, brisa stranjeg stakla visio je na niti gume, a dvaju retrovizora uope nije bilo. Blizanci su u tiini promotrili terenac i u potpunosti postali svjesni napada ptica. Sophie je prstima prola po nizu ogrebotina na staklu na suvozaevoj strani automobila. Tih nekoliko milimetara stakla spasile su joj glavu od kandi ptica. "Idemo", ree Josh, otvori vrata i ue na mjesto vozaa. Kljuevi su bili gdje ih je ostavio, s ukljuenim kontaktom. "Malo mije krivo to smo napustili Nicholasa i Scathach bez ijedne rijei", ree Sophie, otvori vrata i ue. No besmrtnom Alkemiaru i Ratnici bolje je bez njih, pomisli. Oni su se znali dobro braniti; zadnja stvar koja im je bila potrebna bilo je dvoje tinejdera da ih usporavaju. "Ispriat emo im se ako ih ikad ponovno vidimo", ree Josh. U sebi je pomislio da e biti sretan ako vie nikad ne vidi nijedno od njih dvoje. Igranje videoigara bilo je super. Kad bi te ubili u igri, jednostavno bi krenuo ispoetka. U ovom Carstvu sjena, s druge strane, nije bilo novih ansi, a bilo je puno vie naina za umiranje. "Zna li kako izai odavde?" upita Sophie.

70

GIGA

"Naravno." Brat se nasmijao, pokazavi bijele zube na mjeseini. "Idemo unatrag. I neemo stati ni zbog ega." Josh je ukljuio kontakt. Zauo se metalni klik i zviduk, koji se brzo stiao. Ponovo ukljui kontakt. Ovoga puta zauo se samo klik. "Josh...?" zapoe Sophie. U samo nekoliko trenutaka shvatio je to se dogodilo. "Akumulator se istroio. Vjerojatno gaje ispraznila ista sila koja je nama ispraznila mobitele", promrmlja Josh. Okrenuo se na sjedalu kako bi pogledao kroz oteeno stranje staklo. "uj, doli smo ovom stazom koja je iza nas; nismo skretali ni lijevo ni desno. Pokuajmo pobjei. to misli?" Okrenuo se natrag prema sestri, no ona nije gledala njega, ve kroz vjetrobransko staklo ispred sebe. "Ti me uope ne slua." Sophie je ispruila ruku, primila bratovo lice i okrenula mu glavu prema vjetrobranskom staklu. On je pogledao, mirnuo, progutao slinu i zatim posegnuo kako bi zakljuao vrata. "Sto sada?" upita. Ispred njih je ualo bie koje nije bilo ni ptica ni zmija, ve neto izmeu. Bilo je visine vieg djeteta. Mjeseina je dodirivala njegovo zmijoliko tijelo i slabo svijetlila kroz rairena imija krila, proarana sitnim crnim kostima i ilama. Kande je zakopalo duboko u mekano tlo, a dugim repom mahalo je naprijed-natrag. No glava je zapravo zapela blizancima za oko. Lubanja je bila dugaka i uska, oi ogromne i okrugle, a otvorena usta ispunjena stotinama bijelih zubi. Glavu je prvo nagnulo na jednu stranu, a zatim na drugu te je otvaralo i zatvaralo usta. Bie se jednim skokom pribliilo automobilu. Neto se zaulo u zraku iza njega, i pojavio se drugi stvor, jo vei od prvog, ravno iz nonog neba. Prekriio je krila i uspravio se, okrenuvi odvratnu glavu prema automobilu. "Moda su vegetarijanci", kae Josh. Nagnuvi se preko vozaeva sjedala, preturao je po stranjem sjedalu automobila, traei neto to bi mu posluilo kao oruje. "Ne vjerujem, s takvim zubima", ree njegova sestra tmurno. "Mislim da su pterosauri", ree, prisjetivi se ogromnog kostura kojeg su vidjeli u Prirodno-znanstvenom centru Texas. "Neto kao pterodaktili?" upita Josh, okrenuvi se. Pronaao je mali vatrogasni aparat. "Pterosauri su stariji", ree Sophie. Trei pterosaur sletio je s nonog neba, i poput triju pogrbljenih staraca, stvorovi su se poeli pribliavati automobilu. "Trebali smo ostati u stablu", promuca Sophie. Upozorili su ih, nisu li? Ostanite u svojim sobama, ne odlazite... i nakon svega to su dotad vidjeli, trebali su znati da je Hekatino Carstvo sjena po noi opasno i smrtonosno mjesto. Sada su suoeni s neim iz doba krede. Josh je zaustio odgovor, a zatim zatvorio usta. Izvukao je privrsni klin iz vatrogasnog aparata. Nije znao to bi se dogodilo kad bi pustio mlaz plina na njih. Tri stvora su se razdvojila. Jedan se pribliio s prednje strane automobila; druga dva pribliavala su se prema prozorima vozaa i suvozaa. "Voljela bih da znamo neku aroliju", ree Sophie uzbueno. ()sjeala je kako joj srce lupa u grudima i jezik joj se inio prevelikim u ustima. Bila je bez daha i osjeala je vrtoglavicu. Najvei pterosaur nagnuo se preko haube automobila i naslonio ogromna krila na uniteni metal. Naglo se pribliio dugakom, zmi-jolikom glavom kako bi vidio unutranjost automobila te je polagano pogledavao Sophie, pa Josha, pa opet Sophie. Ovako izbliza, usta su mu bila ogromna, a red zubi bez kraja. Josh je usmjerio mlaznicu vatrogasnog aparata prema jednoj od mnogih rupa u vjetrobranskom staklu i dalje prema pterosauru. Njegove su oi sijevale lijevo i desno, promatrajui kako se druga dva stvora pribliavaju, a ruke su mu se tako jako znojile da je jedva pridravao vatrogasni aparat. "Josh", Sophie proapta, "uini neto. Uini neto odmah!" "Moda e ih plin iz aparata prestraiti", odgovori Josh, nesvjesno stiavajui glas do apata.

71

GIGA

"Ili ih otrovati ili ve neto..." "A zato bi to uinio?" Pterosaur je nagnuo glavu i pogledao Josha, dok su mu se usta micala, a zubi sijevali. Rijei su bile ispunjene kljocajuim praskovima i pauzama, no jezik je bio engleski. "Mi nismo vai neprijatelji."

72

GIGA

DVADESETO POGLAVLJE
Cak i za Bel Air, mjesto u Los Angelesu poznato po raskonim kuama, kua je bila nevjerojatna. iroka i rastegnuta, izgraena iskljuivo od bijelog sedrenog mramora, s privatnom cesticom koja je sluila kao prilaz, zauzimala je posjed od dvadeset i pet hektara, okruen zidom od tri i pol metra na vrhu kojeg je bila elektrina ograda. Dr. John Dee morao je priekati deset minuta iza zatvorenih vrata dok je naoruani uvar provjeravao njegov identitet, a drugi pregledavao svaki centimetar automobila, pa ak i uz pomo male kamere. Dee je bio sretan to je odabrao uslugu komercijalnog prijevoza s ljudskim vozaem; nije znao to bi uvari otkrili kod glinenog golema. Dee je doletio iz San Francisca kasno tog poslijepodneva privatnim zrakoplovom. Limuzinu koju su naruili iz njegova ureda pokupio je u Burbanku - sad se zove Zrana luka Bob Hope, primijetio je - i odvezao se do Sunset Bulevara, kroz jedan od najgorih gradskih prometa jo od viktorijanskog Londona. Prvi put u svome dugom ivotu Dee je osjetio kao da gubi kontrolu nad dogaajima. Bili su prebrzi, a prema njegovom iskustvu to je uvijek uzrokovalo nesreu. Ljudi su ga pourivali odnosno, ne ljudi, ve bia - jer su bili previe eljni rezultata. Natjerali su ga da tog dana napadne Flamela, iako im je rekao da mu treba jo nekoliko dana za pripremu. I bio je u pravu. Jo dvadeset i etiri sata planiranja i nadzora omoguilo bi mu da otme i Nicholasa i Perenelle, kao i cijeli Kodeks. Dee je upozorio svoje poslodavce da e Nicholas Flamel biti zeznut, no nisu ga posluali. Dee je poznavao Flamela bolje od ikoga. Tijekom stoljea mu se pribliio - vrlo blizu - no svaki put bi Flamel i Perenelle uspjeli pobjei. Sjedio je na stranjem sjedalu klimatiziranog automobila, dok su uvari nastavljali sa pretragom, i prisjeao se vremena kada je prvi put upoznao alkemiara Nicholasa Flamela. John Dee roenje 1527. Njegovo doba bilo je ono kraljice Elizabete I., kojoj je sluio na mnogo naina: kao savjetnik i prevoditelj, matematiar i astronom, i kao osobni astrolog. On je odabrao datum njezine krunidbe, odnosno 15. sijenja 1559. Obeao je mladoj princezi da e dugo stolovati. Vladala je etrdeset i pet godina. Dr. John Dee bio je i kraljiin pijun. Dee je pijunirao za englesku kraljicu diljem Europe i bio njezin najutjecajniji i najmoniji agent na Kontinentu. Kao poznatog uenjaka i znanstvenika, arobnjaka i alkemiara, doekivali su ga na dvorovima kraljeva i u palaama plemia. Priznao bi da govori samo engleski, latinski i grki - iako je zapravo dobro govorio desetak jezika, a razumio jo desetak, ak i arapski, a natucao je i kitajski jezik. Rano je nauio da su ljudi esto neoprezni kada ne znaju da razumije svaku njihovu rije i to je iskoritavao to je bolje mogao. Dee je potpisivao povjerljiva i ifrirana izvjea brojevima 007. Smatrao je savreno ironinim to je stoljeima kasnije lan Fleming, stvarajui Jamesa Bonda, dao Bondu isto ifrirano ime. John Dee bio je jedan od najmonijih arobnjaka svoga doba. Usavrio je vraanje, arobnjatvo, astrologiju i matematiku, proricanje i gatanje. Na putovanjima diljem Europe upoznao je sve velike arobnjake i vraeve toga doba... ukljuujui legendarnog Nicholasa Flamela, ovjeka poznatog kao Alkemiar. Dee je saznao za postojanje Nicholasa Flamela - za kojeg se pretpostavljalo da je umro 1418. - sasvim sluajno. Taj je susret promijenio ostatak njegova ivota i na mnoge naine utjecao na povijest svijeta. Nicholas i Perenelle vratili su se u Pariz u prvom desetljeu esnaestog stoljea te su radili kao lijenici, brinui se za siromane i bolesne upravo u onim bolnicama koje je Flamel osnovao vie od stotinu godina ranije. ivjeli su i radili praktiki u sjeni velike katedrale Notre Dame. Dee je bio u Parizu na tajnoj misiji za kraljicu, no im je vidio mravog tamnokosog mukarca i njegovu zelenooku suprugu kako rade zajedno u visokim hodnicima bolnice, znao je tko su oni. Dee je bio jedan od rijetkih ljudi na svijetu s kopijom Flamelova remek-djela Saetak filozofije, koje je sadravalo i crte poznatog alkemiara na drugoj

73

GIGA

stranici. Kada se Dee predstavio doktoru i njegovoj eni nazivajui ih njihovim pravim imenima, nijedno od njih nije nita poreklo. Naravno, i oni su znali poznatog dr. Johna Deeja po imenu. Iako je Perenelle bila protiv toga, Nicholas je bio oduevljen mogunou da uzme engleskog arobnjaka za egrta. Dee je odmah napustio Englesku i proveo sljedee etiri godine na obuci kod Nicholasa i Perenelle u Parizu. A u Parizu je godine 1575. godine prvi put uo za postojanje starije rase. Uio je kasno jedne noi u svojoj maloj sobi na tavanu Flamelove kue, kada se stvorenje iz none more spustilo niz dimnjak, sipajui ugljen i drvo dok je ispuzavalo na spreni tepih. Bila je to vodoriga, jedna od drevnih vrsta vampira koje su se skupljale u kanalizacijama i na grobljima veine europskih gradova. Nalik grubim oblicima od kamena koji su ukraavali katedralu odmah preko puta kue, ovo stvorenje bilo je ivo, koe poput mramora isprepletenog ilama i pepeljasto crnih oiju. Na arhainom obliku grkog, vodoriga ga je pozvala na krov katedrale Notre Dame. Shvativi da je to poziv koji se ne odbija, Dee je krenuo za stvorenjem u no. Vodoriga ga je, skaui ponekad na dvije, a ponekad na etiri noge, vodila kroz sve ue ulice, dolje u kanalizaciju, i na kraju u tajni prolaz koji je vodio duboko u zidine katedrale. Slijedio je vodorigu po tisuu i jednoj stepenici utisnutoj u zid, koje su ga dovele do krova gotike katedrale. "Priekaj", naredilo mu je stvorenje i prestalo govoriti. Sada kada je njezina misija bila ispunjena, vodoriga je ignorirala Deeja i smjestila se na parapet, zgrbila se, preklopila krila preko ramena, savila rep do leda i Otkrila Sitne rogove na elu. Gledala je daleko preko trga, pratei pokrete kasnononih etaa ili onih koji nisu imali doma i koji su traili prikladno jelo. Daje netko pogledao prema gore, ne bi ni primijetio vodorigu medu bezbrojnim kamenim ukrasima na katedrali. Dee je doao do ruba krova i pogledao prema gradu. Cijeli je noni Pariz bio rasprostrt pred njim, dim se podizao ravno u miran zrak, tisue mirkavih svjetala sa tednjaka, uljnih svjetiljki i svijea, bezbrojne tokice svjetala cijepale su se u crnoj krivudavoj Seni. S ove visine Dee je mogao uti brujanje grada - nisko brujanje kao u konici - i odvratan smrad koji se nadvio nad gradom - kombinacija kanalizacije, gnjilog voa i pokvarenog mesa, ljudskog i ivotinjskog znoja i smrad same rijeke. Smjeten iznad poznatih ruiastih prozora katedrale, Dee je ekao. Prouavanje magije pouilo ga je mnogoemu - osobito vrijednosti strpljenja. Uenjak u njemu uivao je u iskustvu stajanja na krovu najvie zgrade u Parizu i alio je to nije sa sobom ponio blok za crtanje. Zadovoljio se promatranjem, a sve to je vidio pohranjivao je u svoje nevjerojatno pamenje. Sjetio se nedavnog posjeta Firenci. Otiao je tamo kako bi prouio dnevnike Leonarda da Vincija. Bili su pisani neobinim iframa koje nitko nije uspio probiti - nitko nije shvatio da je Leonardo pisao dnevnike ne samo u iframa, ve i u zrcalnim slikama. Dnevnici su bili puni nevjerojatnih crtea predloenih izuma: pitolji koji pucaju nekoliko puta, oklopljena koija koja se kretala bez potrebe za konjima, plovilo koje je moglo ploviti ispod mora. No jedan je posebno zainteresirao Deeja: kabelski snop pomou kojeg bi ovjek mogao poletjeti poput ptice. Dee nije u potpunosti vjerovao da bi to moglo funkcionirati, iako je vie od svega na svijetu htio letjeti. Dok je gledao na Pariz, poeo je zamiljati kako bi to bilo nabaciti Da Vincijeva krila na svoje ruke i letjeti preko krovova. Misli mu je prekinuo zvuk pokreta. Okrenuo se prema sjeveru gdje se neki lik kretao po nonom nebu, crne sjene s tragovima u malim tokicama. Manji su oblici izgledali kao da bi to mogle biti ptice... osim to je znao da ptice rijetko lete nou. Dee je odmah znao da je to ono zbog ega je doao gore. Usmjerio je panju na vei oblik koji se pribliavao, pokuavajui razaznati to je to to vidi, no tek kad je to skoilo na krov, shvatio je da gleda enu pepeljastog lica, odjevenu potpuno u crno, s dugakim platem od krila vrana. Te je noi dr. John Dee upoznato Morrigan. Te je noi saznao za stariju rasu i kako su protjerani iz ljudskog svijeta pomou magije iz Knjige Abrahama Zidova, knjige koja je

74

GIGA

trenutno u posjedu Nicholasa Flamela. Te je noi Dee nauio da meu starijima postoje oni koji se ele vratiti na svijet kao vladari ovjeanstva. I te je noi Boica Vrana obeala Deeju da e upravo on jednoga dana upravljati cijelim svijetom, da e biti gospodar carstva koje e se protezati od pola do pola, od izlaska do zalaska sunca. Sve to je trebao uiniti bilo je ukrasti Flamelu knjigu i predati je njima. Te je noi dr. John Dee postao prvi ovjek mranih starijih. Ta ga je misija provela kroz cijeli svijet i u mnoga rubna carstva sjena. Borio se s duhovima i vampirima, stvorenjima koja nisu trebala postojati izvan nonih mora, drugima koja su preivjela od doba prije dolaska ovjeanstva. Iao je u bitku kao voa vojske udovita i proveo barem desetljee lutajui ledenim drugim svijetom. Zabrinuo se za svoju sigurnost Mnogo puta, ali nikada nije bio zaista uplaen... do ovog trenutka, kada je sjedio ispred ulaza u posjed dvadeset prvog stoljea u Bel Airu u Los Angelesu. Onih dana nije bio svjestan prave moi bia kojima je sluio, no gotovo etiri i pol stoljea sluenja nauila su ga mnogoemu... ukljuujui i injenici da je smrt najblaa od svih kazni koje bi mu mogli izrei. Naoruani uvar odmaknuo se i visoka metalna vrata kliknula su i otvorila se, proputajui Deejev automobil na dugaki prilaz od bijelog kamena, prema irokom kamenom zdanju koje se jedva vidjelo kroz stabla. Iako je pala no, u kui nije bilo svjetala i na trenutak je Dee pomislio da nikoga nema kod kue. Zatim se sjetio da osoba -bie - kojoj dolazi vie voli mrak i nema potrebe za svjetlima. Automobil je skrenuo na kruni prilaz ispred glavnog ulaza, a prednja svjetla osvijetlila su troje ljudi koji su stajali na donjoj stepenici. Kada se automobil napokon zaustavio na bijelom ljunku, osoba mu je prila i otvorila vrata. Bilo je nemogue vidjeti detalje u mraku, no glas koji se uo bio je muki i govorio engleskim jezikom s jakim naglaskom. "Doktor Dee, pretpostavljam. Ja sam Senuhet. Uite, molim. Oekivali smo vas." Zatim se lik okrenuo i poao uz stepenice. Dee je izaao iz automobila, otresao skupo odijelo i, svjestan da inu srce lupa, krenuo za Sciuihetom u zdanje. Druge dvije osobe stale su mu sa svake strane i ile za njim. Iako nitko nita nije govorio, I )ee je znao da su to uvari. I nije bio siguran jesu li ljudi. arobnjak je prepoznao jak, zasien miris im je uao u kuu: bio je to rijetki tamjan, nevjerojatno skupa aromatina smola s Bliskog istoka, koja se davno koristila u Egiptu i Grkoj, pa ak i istonoj Kini. Dee je osjetio kako mu suze oi, a nos podrhtava. Pripadnici starije rase voljeli su drevni tamjan, no njega je od toga boljela glava. Dok su ga tri sjenovite osobe vodile u veliki hodnik, Dee je bacio pogled na Senuheta: mali, mravi ovjek, elav i maslinastog tena. Izgledao je kao da je s Bliskog istoka, iz Egipta ili Jemena. Senuhet je gurnuo i zatvorio velika prednja vrata, izrekao dvije rijei - "Ostanite ovdje" - i zatim nestao u mraku, ostavljajui Deeja u drutvu dvojice tihih uvara. Dee je pogledavao oko sebe. ak i u nejasnom polumraku vidio je da u hodniku nema niega. Nije bilo namjetaja na poploanom podu, nije bilo slika ni zrcala na zidovima, ni zavjesa na prozorima. Znao je da postoji jo ovakvih kua u svijetu, domova mranih starijih koji su voljeli hodati ljudskim svijetom, najee stvarajui nered. Iako su bili strano vjeti i opasni, njihove su moi bile izrazito ograniene zbog sve vee koliine eljeza u modernom svijetu, koje je ponitavalo njihove magine energije. Kao to je iva bila otrovna za ljude, eljezo, glavni metal ovjeanstva, bilo je smrtonosno za Stariju rasu. Dee je bez gledanja znao da u kui nije bilo ni komadia tog metala. Sve je vjerojatno bilo od zlata i srebra, sve, do kvaka na vratima i slavina u kupaonici. Mrani stariji voljeli su privatnost; vie su voljeli tiha, udaljena mjesta - male otoke, djelie pustinje, zemlje poput vicarske, dijelova Sovjetskog Saveza, arktike dijelove Kanade, himalajske hramove i brazilsku dunglu. Kad bi odabrali ivot u gradovima poput ovih, njihove su kue bile osigurane zidovima i icom, naoruanim uvarima i psima. A ako bi

75

GIGA

netko bio dovoljno sretan ili naivan i doao do kue, naili bi na jo starije, jo mranije i jo opasnije uvare. "Ovim putem." Dee je bio zadovoljan stoje uspio kontrolirati svoj Strah na zvuk Senuhetova glasa; nije uo da se ovjek vratio. Idu li gore ili dolje, pitao se. Prema njegovom iskustvu, pripadnici starije rase dijelili su se u dvije iste kategorije: one koji su voljeli spavati na krovu i one koji su vie voljeli podrume. Morrigan je bila bie tavana i krovova. Senuhet je stao na svjetlo i Dee je primijetio kako su mu oi obojane crnom minkom, gornji kapak potpuno zacrnjen, a dvije vodoravne linije iscrtane od kuteva oiju do uiju. Tri okomite bijele linije iscrtavale su mu bradu ispod usnica. Odveo je Deeja do skrivenih vrata ispod irokog stubita i otvorio ih pomou lozinke na jeziku kojim je govorio djeak-kralj Tutankamon. Dee je slijedio ovjeka u potpuno mrani hodnik i stao kada su se vrata iza njega klikom zatvorila. uo je kako ovjek hoda ispred njega, a zatim njegove korake na stepenicama. Dolje. Dee je trebao znati da je mrani stariji kojemu ga je poslala Morrigan bie podruma i tunela. "Trebat e mi svjetla", rekao je naglas. "Ne elim pasti niz stepenice u mraku i slomiti vrat." Njegov glas lagano je odjekivao u skuenom prostoru. "Nema struje u ovoj kui, doktore John Dee. No uli smo da ste poznati arobnjak. Ako elite stvoriti svjetlo, smijete." Bez rijei, Dee je ispruio ruku. Plava iskra oivjela je u njegovu dlanu. Zujala je i piskutala, vrtei se, a onda je narasla od veliine graka do veliine grejpa. Isputala je hladno, plavobijelo svjetlo. Drei ga ispred sebe, Dee je krenuo niz stepenice. Poeo je brojati stepenice dok se sputao, no ubrzo i odustao jer su mu panju odvraali ukrasi na zidovima, stropu, pa ak i na podu. Bilo je kao da ulazi u egipatsku grobnicu, no za razliku od brojnih grobnica koje je vidio, u kojima su umjetnine bile stare, okrhnute i slomljene, a sve bilo prekriveno finim slojem pijeska, ovdje je sve bilo isto, sjajno i netaknuto. Boje, lagano iskrivljene zbog plavog svjetla koje je nosio, izgledale su kao da su tek nanesene, piktogrami i hijeroglifi jasno vidljivi i bistri, a na debelim zlatnim listovima vidjela su se imena bogova. Iznenadno strujanje zraka prema gore uzrokovalo je treperenje plavo-bijele kuglice svjetla, kao i poskakivanje sjena. Deejeve nosnice su zadrhtale: vjetar je donio smrad neeg starog... starog i mrtvog. Stubite je zavrilo u irokom, zasvoenom podrumu. Dee je osjetio krckanje i kljocanje pod nogama im je uao. Spustio je ruku i plavo-bijelo svjetlo osvijetlilo je pod... koji je bio prekriven bezbrojnim sitnim bijelim kostima, poput bjelokosnog tepiha. Deeju je dugo trebalo da shvati da kosti pripadaju takorima i mievima. Neke su bile tako stare da su se raspale u bijeli prah im bi ih dotaknuo, no druge su bile puno mlae. Dee nije htio postaviti pitanje na koje ne bi elio uti odgovor, pa je nastavio za utljivim uvarom, dok su kosti nastavile pucketati pri svakom njegovom koraku. Visoko je podignuo ruku, osvjetljavajui cijelu odaju. Za razliku od stubita, ova soba nije imala ukrasa, zidovi su bili crni od vlage, zelena plijesan skupljala se po podu, dok su gljivice prekrivale strop. "ini se da imate problema s vlagom", Dee je rekao bez prave svrhe, jednostavno da prekine tiinu. "Nema problema", Senuhet ree tiho. "Jeste li dugo ovdje?" upita Dee, pogledavajui oko sebe. "Na ovome mjestu?" ovjek je zastao i razmislio. "Manje od sto godina. Zapravo malo." Lik se kretao u mraku. "I neemo dugo ostati. Zato ste vi ovdje, zar ne, doktore Dee?" Glas je bio mjeavina priguenog rezanja i predenja, izgovarao je engleske rijei s tekoom. Gotovo nevoljko, Dee je podignuo ruku i osvijetlio visoku, mravu osobu koja se kretala mrakom. Svjetlom je proao preko bosih nogu, crnih i iljatih noktiju poput kanda, zatim preko teke bijele suknje poput kilta, ukraene kamenjem i dragim kamenjem, grudiju ukraenih irokim

76

GIGA

trakama s egipatskim znakovima - i naposljetku, doao do glave. Iako je znao to e vidjeti, Dee nije uspio sprijeiti uzdah uzbuenja kada je pogledao Bastet. Tijelo je bilo tijelo ene, ali glava koja je dodirivala zasvoeni strop pripadala je maki, elegantnoj i dlakavoj, s ogromnim oima utih zjenica, dugake iljate njuke i visokih trokutastih oiju. Otvorila je usta i Deejevo hladno svjetlo prelo je preko bljetavih utih zubi. To je bilo stvorenje koje su generacijama oboavali diljem Egipta. Dee je obliznuo suhe usnice i duboko se poklonio. "Vaa neakinja Morrigan alje vam pozdrave i molila me da Vam prenesem poruku da je vrijeme za osvetu nad onom triju lica." Bastet je skoila prema naprijed i zakopala olre kande u pregibe Deejeva skupog odijela, ostavljajui rupe u svili. "Tono... reci mi to je tono rekla moja neakinja!" naredila je. "Rekao sam vam", ree Dee, gledajui gore prema stranom licu. Bastetin dah smrdio je na pokvareno meso. Bacio je plavo-bijelu kuglicu svjetla u zrak, gdje je ostala lebdjeti i kovitlati se, a zatim je oprezno uklonio Bastetine kande s jakne. Odijelo je bilo potpuno uniteno. "Morrigan eli da joj se pridruite u napadu na Hekatino Carstvo sjena", pojednostavio je Dee. "Znai, dolo je vrijeme", Bastet objavi pobjedniki. Drevni je arobnjak kimnuo, dok su sjene skakale i plesale po zidovima pri svakom pokretu. "Vrijeme je", sloio se, "vrijeme da se starija rasa vrati i ponovno zauzme zemlju." Bastet je zaurlala visokim i stranim glasom, a zatim su kroz tamu iza nje poele dolaziti make svih vrsta, oblika i veliina, uletjele u podrum i skupile se oko nje u krugu kojemu nije bilo kraja. "Vrijeme je za lov", objavi ona, "vrijeme za objed." Make su nagnule glavu i poele cviljeti i zavijati. Deeju se galama inila stranom: zvuala je kao pla bezbrojne izgubljene djece.

77

GIGA

DVADESET PRVO POGLAVLJE

Scathach je ekala pokraj velikih otvorenih vrata kad su se Sophie i Josh vratili u stablo. Iza njih je skakao pterosaur, a druga dva su letjela nisko iznad njihovih glava, kovitlajui krilima prainu oko sebe. Iako nitko nita nije rekao, blizanci su znali da ih se njeno - ali odluno vraa kui. U mraku je Scathachino lice bilo neprirodno blijedo, a podiana crvena kosa bila je crna u sjeni. Iako su joj usnice bile mrgodne, njezin je glas, dok je govorila, bio paljivo bezizraajan. "elite li stvarno da vam govorim koliko je ovo bilo glupo i opasno?" Josh je zaustio da odgovori, no Sophie ga je uutkala, primivi ga za ruku. "Samo smo htjeli ii kui", rekla je jednostavno i iscrpljeno. Unaprijed je znala to e Ratnica rei. "Ne moete", ree Scathach i okrene se. Blizanci su nevoljko prili vratima, zatim se okrenuli prema pte-rosauru. Nagnuo je zmijoliku glavu i pozdravio ih ogromnim oima bez zjenica, a njegov glas jednolino im je odjekivao u glavama. 'We brinite previe o Scathach; njezin lave puno je gori od ugriza." Bie je otvorilo usta i pokazalo stotine trokutastih zubi, oblikujui neto to je moglo biti osmijeh. "Vjerujem da se stvarno zabrinula za vas", dodao je i zatim se okrenuo, nekoliko puta poskoio pa u/.lelio uz pucketanje krila. "Da nisi rekao ni rije", Sophie upozori brata. Joshove dosjetke i komentari stalno su ga dovodili u nevolju. Sophie je mogla vidjeti neto i utjeti, no njezin bi brat uvijek komentirao sve to vidi. "Nisi mi ti efica", Josh plane, no glas mu je drhtao. Josh se bojao zmija jo od vremena kada je iao kampirati s ocem i pao u gnijezdo poskoka. Sreom, smrtonosna je zmija bila sita i odluila ga ignorirati, putajui ga da pobjegne. Imao je none more o zmijama tjednima nakon toga, a i poslije, pogotovo kada bi bio osobito nervozan - obino u vrijeme testova. Ogromni, zmijoliki pterosaur bio je kao iz njegove najgore none more, a kada je iskoio iz noi, osjetio je tako jako lupanje srca da mu se to vidjelo kroz kou. Kada se lice dugih zubi nagnulo prema njemu, bio je siguran da e se onesvijestiti. ak i sad je osjeao hladan znoj du kraljenice. Sophie i Josh slijedili su Scathach kroz Hekatinu kuu. Blizanci su sada bili svjesni pokreta u tami, pucketanja poda pod sobom, pucanja drvenih zidova kao da se kua pomie, kree i raste. Bili su svjesni i toga da su se glasovi koje su ranije uli, vriskovi i povici, stiali. Scathach ih je uvela u praznu krunu sobu gdje ih je ekao Nicholas Flamel. Bio im je okrenut leima, na kojima je prekriio ruke i gledao u tamnu no. Jedina svjetlost u sobi bila je od ogromnog mjeseca koji se sada sputao prema obzoru. Jedan dio sobe bio je osvijetljen srebrno-bijelim svjetlom, a drugi je bio u mraku. Scatty je prola sobom i stala pokraj Alkemiara. Prekriila je ruke na prsima i okrenula se blizancima, bezizraajnog lica. "Mogli ste poginuti", blago e Flamel, ne okrenuvi se. "Ili jo gore." "Ne moete nas drati ovdje", Josh e brzo, a glas mu je zazvuao preglasno u tiini. "Mi nismo vai zarobljenici." Alkemiar je pogledao preko ramena. Nosio je sitne okrugle naoale i oi su mu bile skrivene iza srebrnih krugova u tami. "Ne, niste", rekao je tiho sa sve izraenijim francuskim naglaskom. "Ali ste zarobljenici okolnosti, okolnosti i sluaja... ako vjerujete u takve stvari." "Ja ne", Scathach promrmlja. "Ni Ja", rekao je Nicholas, okrenuvi se. Skinuo je naoale i pritisnuo gornji dio nosa. Imao je lamne podonjake i stisnuo je usnice u tanku liniju. "Svi smo ovdje neka vrsta zarobljenika zarobljenika okolnosti i dogaaja. Prije gotovo sedam stotina godina kupio sam unitenu rabljenu knjigu napisanu nerazumljivim jezikom. Tog tla na sam i ja postao zarobljenik, okovan, kao iza reetaka. Prije dva mjeseca, Josh, nisi trebao kod mene traiti posao, a ti, Sophie, nisi trebala poeti raditi u Coffee upu. Ali jeste, i zbog tih odluka sada oboje stojite ovdje sa mnom veeras." Zastao je i pogledao Scathach. "Naravno, postoji filozofska kola

78

GIGA

koja kae da vam je sudbina naloila da se zaposlite tamo, upoznate Perenelle i mene i tla doivite ovu pustolovinu." Scathach kimne. "Sudbina", ree. "Kaete da nemamo slobodne volje", upita Sophie, "daje sve ovo bilo predodreeno da se dogodi?" Odmahne glavom. "Ne vjerujem u to, nimalo." Cijela ta ideja protivila se svemu u to je vjerovala; ideja da je budunost predodreena bila je jednostavno smijena. "Ni ja", Josh e prkosno. "A opet", Flamel ree vrlo tiho, "to biste rekli da vam kaem da Knjiga Zidova - knjiga napisana prije vie od deset tisua godina -govori o vama?" "To nije mogue", Josh izvali, ne slutei dobro. "Ha!" Nicholas Flamel rairio je ruke. "A nije li ovo isto nemogue? Noas ste sreli nataire, krilate uvare Hekatina carstva. uli ste glasove u svojoj glavi. Nisu li oni nemogui? A tore allte - nisu li oni jednako tako nemogui? Ta stvorenja nemaju to raditi izvan mitova." "A to je s nama?" upita Scathach. "Nicholas je gotovo sedam stotina godina star, a ja sam toliko stara da sam vidjela uspone i padove carstava. Nismo li i mi nemogui?" Ni Josh ni Sophie nisu se mogli tome usprotiviti. Nicholas je zakoraio i stavio ruku na Sophieno i Joshovo rame. Nije bio vii od njih i gledao ih je izravno u oi. "Morate prihvatiti da ste uhvaeni u ovom nemoguem svijetu. Ako odete, prouzroit ete unitenje svoje obitelji i prijatelja, a najvjerojatnije i svoju smrt." "Osim toga", doda Scathach ogoreno, "ako vas se spominje u Knjizi, morate biti ovdje." Blizanci su gledali malo Scatty, pa Flamela. On je kimnuo. "Istina. Knjiga je ispunjena proroanstvima - neka od njih su se ve ostvarila, druga tek slijede. No u njoj se tono spominju dvoje koji su jedno!' "I vi vjerujete...?" proapta Sophie. "Da, ja vjerujem da ste vi to proroanstvo. Zapravo, siguran sam u to." Scathach je zakoraila i stala pokraj Flamela. "to znai da ste odjednom mnogo vaniji - ne samo nama, ve i Deeju i mranim starijima." "Zato" Josh je obliznuo suhe usnice. "Zato smo mi tako vani?" Alkemiar je pogledao Scatty, traei podrku. Ona je kimnula. "Reci im. Trebaju znati." Blizanci su sa Scatty skrenuli pogled na Alkemiara. Osjeali su da je ono to im se sprema rei od velike vanosti. Sophie je stavila ruku u bratovu i on joj je vrsto stisnuo prste. "Kodeks prorie da e dvoje koji su jedno doi i spasiti svijet ili ga unititi." "Kako to mislite, spasiti ili unititi?" Josh upita. "Mora biti ili jedno ili drugo, zar ne?" "Rije koja se koristi u Kodeksu slina je drevnom babilonskom simbolu koji moe znaiti i jedno i drugo", objasni Flamel. "Zapravo, uvijek sam mislio da jedno od vas moe spasiti svijet, dok drugo ima moi za njegovo unitenje." Sophie je gurnula brata u rebra. "To bi bio ti." Flamel se odmaknuo od blizanaca. "Za nekoliko sati, kada se Hekata probudi, trait u je da probudi va magini potencijal. Vjerujem da e pristati; nadam se i molim da to uini", doda uzbueno. "Zatim odlazimo." "Ali kamo idemo?" Josh je upitao u isti as kada je njegova sestra rekla: "Zar nam Hekata nee dopustiti da ostanemo ovdje?" "Nadam se da moemo nagovoriti nekog drugog starijeg, ili besmrtnog ovjeka da vas obui. Ne, ne moemo ostati ovdje. Dee i Morrigan obratili su se jednoj od najstranijih pripadnica starijih: Bastet." "Egipatskoj boici maaka?" upita Sophie. Flamel je iznenaeno trepnuo. "Zadivljen sam." "Nai roditelji su arheolozi, sjeate se? Dok su drugoj djeci roditelji itali prie za laku no, nai su nama govorili o mitovima i legendama." Alkemiar kimne. "Ve sada Bastet i Morrigan sakupljaju snage za posvemanji napad na Hekatino Carstvo sjena. Mislio sam da e pokuati izvesti napad po noi, kada Hekata spava,

79

GIGA

no za sada im jo nema traga, a uskoro e zora. Siguran sam da znaju da imaju samo jednu ansu, a trebaju im sve snage prije napada. Trenutano vjeruju da mi jo ne znamo za njihove namjere; no jo je vanije da ne znaju da smo uli za Bastet. No mi emo biti spremni za njih." "A kako znamo?" upita Sophie. "Perenelle mi je rekla", ree Flamel i odagna sljedee sigurno pitanje. "Ona ima svoje naine, poslala je bestjelesnu duu da mi prenese poruku." "Bestjelesnu duu?" ree Sophie. "Mislite neto poput duha?" Sad je shvaala koliko je lako vjerovati u duhove. "Upravo tako", ree Flamel. "Sto e se dogoditi ako napadnu? Mislim, o kakvoj vrsti napada govorimo?" upita Josh. Flamel je pogledao Scatty. "Mene jo nije bilo kada su posljednji put starije rase meusobno ratovale." "Mene jest", Sophie ree natmureno. "Velika veina humana nee ni znati da se neto dogaa." Slegnula je. "No otputanje maginih energija u Carstvo sjena zasigurno e utjecati na klimu i lokalnu geologiju: moe doi do potresa, pokojeg tornada, uragana i kie, mnogo kie. A ja stvarno mrzim kiu", dodala je. "To je jedan od razloga zato sam napustila Irsku." "Mora postojati neto to moemo uiniti", ree Sophie. "Moramo upozoriti ljude." "A na koji nain bismo ih upozorili?" upita Flamel. "Da se priprema arobna bitka koja bi mogla uzrokovati potrese i poplave? To nije ba neto to moe javiti mjesnim novinama ili meteorolokoj postaji, zar ne?" "Moramo..." "Ne, ne moramo", Alkemiar ree odluno. "Moramo odvesti vas i stranice Knjige odavde." "to s Hekatom?" upita Josh. "Hoe li se moi obraniti?" "Protiv Deeja i Morrigan hoe. No s Bastet kao njihovom saveznicom, jednostavno ne znam", odgovori Scatty. "Ne znam koliko je boica mona." "Monija no to moe zamisliti." Svi su se okrenuli prema vratima gdje je stajala djevojica ne starija od jedanaest godina, mirkajui i iroko zijevajui. Protrljala je rukom sjajne ute oi i piljila u njih, zatim se nasmijeila, iznenaujue bijelih zubi u usporedbi s potpuno crnom koom. Nosila je kratku haljinu poput toge, od istog materijala u duginim bojama kakvu je nosila stara Hekata, no ovoga puta haljina je bila opivena zlatnom i zelenom bojom. Snjenobijela kosa kovrala joj se do ramena. Alkemiar se naklonio. "Dobro jutro. Nisam znao da ustajete prije zore." "Kako da spavam uz svo ovo komeanje?" upita Hekata. "Kua me probudila." "Kua..." zapoe Josh. "Kua", ravnoduno e Hekata, "je iva." Josh je imao na desetke komentara, ali prisjetivi se zelene sluzi od prethodne noi, mudro je odluio utjeti. "ujem da Morrigan i moja starija sestra Bastet planiraju napad na moje Carstvo snova", natmureno e djevojica. Nicholas je brzo pogledao Scathach, koja je lagano slegnula ramenima. Nije imala pojma kako to Hekata zna. "Sigurno znate da sve to se dogaa u ovoj kui, svaku reenu ili proaptanu rije - pa ak i misao", doda Hekata pogledavajui prema Joshu, "ja ujem." Djevojica se nasmijei i u tom je trenutku izgledala ba kao i svoja starija verzija. Osmijeh joj je iskrivio usnice, no nije se odrazio u njezinim oima. Ula je u sobu i Sophie je primijetila kako kua reagira na njezinu prisutnost dok se micala. Tamo gdje je stajala na ulazu, proklijali su zeleni izdanci, a u nadvratniku i pragu propupali su sitni zeleni cvjetovi. Boica Triju Lica stala je ispred Nicholasa Flamela i pogledala ga u zabrinute oi. "Bilo bi mi drae da

80

GIGA

niste doli. Bilo lii ini drae da niste donijeli nevolje n moj ivot. Bilo bi mi drae da lie moram ratovali sa svojom sestrom i neakinjom. A najdrae bi mi bilo da ne moram birati strane." Scathaeh je prekriila ruke na prsima i tmurno se obratila Boici. "Nikada nisi voljela birati strane, Hekato - nije ni udo to ima tri lica." Sophie je promatrala Hekatu dok je Scatty govorila i na trenutak je uhvatila neto mrano i neizmjerno staro u djevojinim oima. "Preivjela sam tisuljeima zbog toga to sam sluala svoj glas", I lekata se otresla. "No birala sam strane kad je bitka bila toga vrijedna." "A sada", blago e Nicholas Flamel, "mislim daje ponovno vrijeme za biranje. No samo ti moe rei: je li ovo vrijedno bitke?" Hekata je zanemarila pitanje i okrenula se prema Sophie i Joshu. Njezina sitna ruka pomaknula se u zraku i istog su trena aure oko blizanaca zabljesnule srebrnim i zlatnim sjajem. Nagnula je glavu na stranu, gledala ih i promatrala, srebrne mjehurie koji su se skupljali po ahuri koja je obavila Sophie, a zatim tragove zlatnih ila koje su se pomicale gore-dolje po Joshovoj auri. "Moda ste u pravu", naposljetku ree, "ovo bi zaista mogli biti oni o kojima govori prokleti Kodeks. Ve stoljeima nisam naila na tako iste aure. Posjeduju nevjerojatan neiskoriteni potencijal." Flamel kimne. "Da sam imao vremena, odveo bih ih na pravilnu obuku, postupno probudio njihove uspavane moi... no dogaaji su se urotili protiv mene i vrijeme je to dragocjeno dobro kojeg nemam. U tvojoj je moi da otkljua njihov potencijal. Ti moe u trenutku uiniti neto za to su inae potrebne godine." Hekata je preko ramena pogledala Alkemiara. "I dobri su razlozi zato za to treba mnogo godina", ree nezainteresirano. "Humani jedva koriste svoja osjetila. A ti predlae da probudim ovo dvoje do njihovih punih potencijala. Neu to uiniti: osjetilno preoptereenje bi ih moglo unititi, izludjeti." "Ali..." zapoe Flamel. "Neu to uiniti." Okrenula se natrag prema blizancima. "Ono to on od mene trai moglo bi vas ubiti - kada biste bili te sree", ree ona i zatim se okrene i izae iz sobe, ostavljajui sitne travnate otiske za sobom.

81

GIGA

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Blizanci su na trenutak ostali bez rijei. Zatim je Josh zapoeo: "to je mislila...?" No Nicholas se pourio pokraj njega i krenuo za Hekatom u hodnik. "Pretjeruje", viknuo je preko ramena. "Pokuava vas zastraiti." "Pa uspjela je", promuca Josh. Pogledao je Scathach, no ona mu je okrenula lea i otila u vrt. "Hej", zazvao je, pourivi za njom, "vrati se. Imam pitanja." Osjetio je nagli nalet bijesa; bio je umoran od toga da s njim postupaju kao s djetetom. On - i njegova sestra -zasluili su neke odgovore. "Josh", Sophie ga upozori. No njezin je brat potrao pokraj nje i posegnuo prema Scathachinu ramenu. Nije ju uspio ni prstima dotaknuti. Odjednom ga je neto uhvatilo, zavilo, okrenulo i zatim bacilo kroz zrak. Udario je u zemlju tako jako da je ostao bez daha i odjednom je gledao u ma, iji je vrh Scathach drala vrsto izmeu njegovih oiju. Kada je progovorila, bio je to samo malo glasniji apat. "Sino si uvrijedio boicu starije rase; danas si uspio iznervirati pripadnicu sljedee generacije - a jo nije ni zora", doda. ena ratnica spremila je ma i pogledala iznenaenu Sophie. Ova nije vidjela niti jedan Scathachin pokret. "Je li uvijek ovakav?" upita Scatty. "Kakav?" zapita Sophie. "Blesav, naivan, neoprezan...? eli li da nastavim?" "Nema potrebe. Da, obino je takav. Ponekad gori." Dok su odrastali, esto je zadirkivala Josha daje on naslijedio sve "akcijske" gene, dok je ona naslijedila one "za razmiljanje". Njezin je brat bio i nagao i neoprezan, no iskreno, pomisli, bio je i odan i pouzdan. Scathach je pomogla Joshu da se podigne. "Ako ovako nastavi, nee dugo preivjeti u ovome svijetu." "Htio sam ti samo postaviti nekoliko pitanja." "Ima sree. Prije nekoliko stoljea vjerojatno bih te ubila. Prije sam imala dosta naglu narav", priznala je, "no poradila sam na samokontroli." Josh se protrljao po leima. Da ga je Scathach bacila na kamenje, zaista bi se ozlijedio, no primijetio je da je bila dovoljno oprezna da ga baci na travu i mahovinu. "To je nalikovalo judo bacanju", potreseno ree, pokuavajui zvuati smireno i promijeniti temu. "Neto slino..." "Gdje si uope nauila judo?" "Nisam nauila judo. Ja sam izmislila drevnu vjetinu koja je prethodila veini borilakih vjetina koje se danas ue", ree crvenokosa ratnica, s pakosnim sjajem u bistrim zelenim oima. "Zapravo, ne bi vam kodilo da vam pokaem nekoliko jednostavnih zahvata." "Mislim da moemo i bolje od jednostavnog", ree Josh. "Trenirali smo tae kwon do dvije godine kada su nam roditelji pouavali u Chi-cagu, i karate jednu godinu u New Yorku... ili je to bilo u Bostonu?". "Ti si izmislila judo?" upita Sophie, suzdravajui se kako bi zvuala ravnoduno. "Ne, Kano Jigoro je izmislio moderni judo, no svoj je borilaki sustav utemeljio na ju-jutsuu, koji je povezan s aikidom, koji je pak nastao negdje u etrnaestom stoljeu. Mislim da sam tada bila u Japanu. Sve borilake vjetine imaju zajedniki korijen. A to sam ja", ree Scatty skromno. "Doite, to to znate neto tae kwon doa i karatea bit e nam od koristi. Doite da vam pokaem neke osnovne zahvate dok ekamo Nieholasa." "A gdje je on?" upita Sophie, preko ramena gledajui kuu. Sto se tamo dogaa? "Zar moli Hekatu da probudi na arobni potencijal?" "Da", Scatty potvrdi. "Ali Hekata je rekla da bi nas to moglo ubiti!" uznemireno e Josh. Poeo je sumnjati da Flamel planira vie od toga da zatiti njega i njegovu sestru. Alkemiar je imao neki plan. "Samo je pretpostavila", ree Scatty. "Oduvijek voli previe dramatizirati."

82

GIGA

"Znai da je Nicholas uvjeren da nema opasnosti za nas?" ree Josh. "Ne, nije ba uvjeren." Scatty se nasmijei. "No, vjerujte mi, to jest opasno. Ako vas Hekata probudi, bit ete u ozbiljnoj opasnosti." Nicholas Flamel slijedio je Hekatu kroz kuu. Mlada je ena noktima ostavljala trag po zidovima, a iza nje svijetlo je drvo dobivalo lie i cvjetove. "Trebam tvoju pomo, Hekato. Ne mogu ovo izvesti sam", vikao je za njom. Boica ga je ignorirala. Skrenula je niz dugaak, ravan hodnik i potrala. Njezina stopala ostavljala su trag u malim lokvicama zelene trave koja je rasla ve dok je Flamel prolazio za njom. Kada su doli do pola hodnika, narasla je do visine koljena, zatim struka, a odjednom je cijeli hodnik bio prekriven visokom, otrom travom. Njezine su otrice tiho zajedno aputale, zvukovima koji su mogli biti i rijei. Nicholas je dozvolio da djeli njegova sve veeg bijesa iscuri i u njegovu auru. Sklopivi aku, naglo je rairio prste i zrak je zamirisao bogatim i oporim mirisom metvice. Trava se ispred njega spljotila kao da je bila pod utjecajem jakog vjetra i Alkemiar je stigao na vrijeme kako bi vidio mladu enu da ulazi u sobu koja je bila malo odvojena od ostatka kue. Da je ekao jo samo trenutak, proao bi ravno kraj otvora, "Dosta je vie tih igrica", Flamel je planuo na ulazu u sobu. Hekata se okrenula i pogledala ga. Ostarjela je u ovih nekoliko trenutaka to je trala hodnikom. Sada je izgledala kao da joj je petnaest godina. Na liceje slavila runu masku, a ute oi izgledale su ogoreno. "Kako se usuuje lako razgovarali sa mnom?" Prijetei je podigla ruke. "Zna li to ti ja mogu uiniti?" "Ne bi se usudila", ree Flamel s mirnoom koju nije osjeao. "A zato ne?" Hekata iznenaeno upita. Nije navikla da joj se itko suprotstavlja. "Zato to sam ja uvar Knjige." "Knjige koju si izgubio..." "Takoer i uvar koji se pojavljuje u proroanstvima iz Knjige", planuo je Flamel. "Pretposljednji uvar", nadodao je. "Blizanci se takoer spominju u knjizi. Kae da si poznavala Abrahama - onda zna koliko su tona njegova proroanstva i predvianja." "Mnogo puta je i pogrijeio", promrmlja Hekata. "Kao uvar, molim te da uini neto za to vjerujem da je kljuno za preivljavanje ne samo starije rase, ve i humana: elim da probudi arobni potencijal u blizanaca." "To bi ih moglo ubiti", ravnoduno ree boica. Zapravo je nije bilo briga hoe li pripadnici humana ivjeti ili umrijeti. "Postoji ta mogunost", priznao je Flamel, osjetivi neto ledeno na dnu eluca, "no ako nam ne pomogne, sigurno e umrijeti." Hekata se okrenula i prila prozoru. Preko nagnutog travnjaka, Scathach je blizancima pokazivala niz zahvata. Oni su lagano oponaali njezine pokrete. Flamel se pridruio Hekati na prozoru. "U kakvome to svijetu ivimo", komentirao je uz uzdah, "kada sve - moda ak i odranje ljudske rase - lei na ramenima ovih tinejdera." "Zna li zato su humani pobijedili, a starija rasa bila protjerana?" odjednom upita Hekata. "Zbog eljeza, zar ne?" "Da, zbog eljeza. Preivjeli smo propast Danu talisa, preivjeli smo poplavu i ledeno doba. I onda se prije otprilike tri tisue godina pojavio neki kova koji je obraivao broncu i poeo iskuavati novi metal. To je bio samo jedan ovjek - a uspio je izbrisati cijelu rasu i itav nain ivota. Velika promjena uvijek se svodi na djelovanja jednog jedinog ovjeka." Hekata je utihnula, gledajui kako blizanci udaraju pokraj Scathach. "Srebro i zlato. Najrjee od svih aura", promrmlja i istog su trenutka aure zasvijetlile oko blizanaca. "Ako to uinim i to ih ubije, hoe li moi ivjeti s tim na savjesti?" "Ja sam sada star, vrlo star", blago ree Nicholas. "Zna li koliko sam prijatelja pokopao

83

GIGA

tijekom stoljea?" "I jesi li osjetio gubitak?" U Hekatinom se glasu ula iskrena znatielja. "Za svakog." "Osjea li ga i danas?" "Da. Svaki dan." Boica je posegnula i stavila ruku na njegovo rame. "Znai da si i dalje ovjek, Nicholas Flamel. Onoga dana kada prestane osjeati, toga dana postat e kao Dee i njegova vrsta." Okrenula se natrag prema vrtu i gledala blizance. Oboje su se trudili, bezuspjeno, udariti Scathach, koja se saginjala i krivudala, a nije se micala s mjesta. Iz daljine su izgledali kao tri obina tinejdera koji vjebaju neku vrstu novog plesa, no Hekata je znala da u njima nema nita obinog. "Uinit u to", ree naposljetku, "probudit u njihove moi. Ostalo ovisi o tebi. Ti e ih morati uvjebati." Flamel je sagnuo glavu kako ne bi vidjela suze u njegovim oima. Ako blizanci preive Buenje, postoji ansa, ma koliko mala, da e ponovno vidjeti Perenelle. "Reci mi", zapoeo je, pa se zakaljao kako bi proistio grlo. "ovjek koji je nauio kako obraivati eljezo - onaj kova od prije tri tisua godina. to se dogodilo s njim?" "Ubila sam ga", ree Hekata, a oi su joj ostale rairene i nedune. "Njegova su nas djela unitila. to sam drugo mogla? No bilo je prekasno. Tajna eljeza predstavljena je svijetu." Flamel je pogledao blizance, Josh je podignuo sestru na noge, a ona je zakvaila nogu iza njegove i sruila ga na pod. Njihov je smijeh bistro i jasno odjeknuo zrakom pred zoru. Molio se da ovoga puta nije prekasno.

84

GIGA

DVADESET TREE POGLAVLJE

Make su u gluho doba noi napustile San Francisco. Po jedna i u paru, gradske i ozlijeene uline make, debele, kune make glatkog krzna, make svih oblika, veliina, istokrvne i mjeanke, duge i kratke dlake, prolazile su kroz sjene u tihom majem valu. Navaljivale su na mostove, bjeale uliicama, trale kroz podzemne tunele, skakale preko krovova. I sve su ile na sjever. Hitale su kraj potresenih i prestraenih kasnononih lutalica, skakale preko takora i mieva ne zastajui da ih pojedu, ignorirale ptija gnijezda. I iako su se kretale u potpunoj tiini, njihov prolaz bio je popraen nevjerojatnim zvukom. Te je noi San Francisco odjekivao iskonskim zavijanjem stotina tisua pasa. Dr. John Dee bio je nesretan. I samo malo prestraen. Bilo je krasno govoriti o napadu na Hekatu u njezinom Carstvu sjena, no drugo je bilo sjediti na ulazu u njezino nevidljivo kraljevstvo i promatrati dolazak maaka i ptica koje su dozvale njihove gospodarice, Bastet i Monigan. to mogu ta mala stvorenja protiv drevne magije Hekate, pripadnice starije rase? Dee je sjedio na ogromnom crnom Hummeru pokraj Senuhela, ovjeka koji je bio Bastetin sluga. Ni jedan nije rekao ni rijei za vrijeme kratkog leta Deejevim privatnim zrakoplovom iz L.A.-a u San Francisco, iako je Dee imao tisue pitanja za starca. Tijekom godina nauio je da sluge mranih starijih - poput njega - ne vole pitanja. Doli su do ulaza u Hekatino Carstvo sjena neto prije dva sata i stigli su na vrijeme da vide dolazak Morriganinih stvorenja. Ptice su dolijetale sa sjevera i istoka u dugim, mranim jatima, a jedini zvuk bio je klepet njihovih krila, te su se smjestile na stabla u Mili Valleyju, skupljajui se u takvim koliinama da su grane pucale pod njihovim teretom. U sljedeih nekoliko sati stigle su make. Slile su se iz tame u beskrajnom nizu krzna i zatim stale - sve okrenute prema skrivenom ulazu u Carstvo sjena. Dee je gledao kroz prozor automobila: nije mogao vidjeti zemlju. Dokle god je pogled sezao, bila je prekrivena makama. Na kraju, ba kada je istoni obzor poeo blijedjeti ruiasto-utim sjajem, Senuhet je izvadio mali crni kipi iz torbe koja mu je visjela oko vrata i stavio ga na armaturnu plou. "Vrijeme je", rekao je tiho. Oi su na crnom kipiu poele crveno sijevati. "Ona dolazi", ree Senuhet. "Zato nismo krenuli u napad ranije, kada je Hekata spavala?" upita Dee. Usprkos nekoliko stotina godina prouavanja mranih starijih, shvatio je da o njima zapravo zna jako malo. No to ga je tjeilo jer je shvatio da oni isto toliko znaju o ljudima. Senuhet je mahnuo rukom, pokazavi prema skupljenim pticama i makama. "ekali smo saveznike", odgovori kratko. Dee kimne. Pretpostavio je da se Bastet ve sada kree kroz razna carstva sjena koja granie s ljudskim svijetom. Nesklonost pripadnika starije rase prema eljezu znaila je da su odreene moderne pogodnosti - poput automobila i zrakoplova - njima nedostupne. Njegove su tanke usnice oblikovale ozbiljan smijeak; zbog toga su trebali ljude poput njega i Senuheta za svoje agente. Nije vidio, ali je osjetio kako se ptice miu na stablima: pola milijuna glava moda i vie okretalo se na zapad. Ispratio je njihov pogled, gledajui prema najtamnijem mjestu na nebu. Isprva nije nita vidio, no onda se pojavio oblik visoko na nebu, primjetljiv samo zato to je zaklonio zvijezde. Dolazi Morrigan. Dee je znao da u srcu svake legende postoji zrnce istine. Gledajui gore prema nonom nebu kako sa zapada dolazi bljedoliko stvorenje, iji se krzneni plat irio iza nje poput ogromnih krila, Dee je pomislio da zna otkuda dolaze legende o vampirima Nosferatu. Tijekom dugog

85

GIGA

ivota upoznao je vampire - prave - i ni jedan nije bio tako straan kao Boica Vrana. Morrigan je sletjela ravno pred Hummer, make su se razbjeale u zadnji tren dok je ona prekriila svoj plat i sletjela. U tami su se vidjeli samo bijeli obrisi njezina lica; oi su joj bile crne poput noi, izgledale su poput rupa u izgorjelom papiru. Zatim su make zarikale, proizvodei potmulu buku koja je drhtala kroz zrak, i Bastet je izala iz sjene. Kraljica Maaka nosila je bijelu pamunu halju egipatske princeze, a u ruci je drala koplje koje je bilo jednake visine kao i ona. Prola je kroz more maaka, koje su izmicale ispred nje i ponovno se skupljale kako bi prolazila. Nadvila se nad Morrigan, i duboko se poklonila Boici Vrana. "Neakinjo, je li vrijeme?" zaprela je. "Jest", odgovori Morrigan, uzvrativi naklon. Otkrila je plat i pokazala luk oko ramena. Skinula je luk i zakaila strijelu s tobolca oko kukova. Dvije pripadnice mranih starijih istovremeno su se okrenule i potrale prema naizgled nepropusnoj ivici i prole kroz nju. Make i ptice krenule su za njima. "Sada poinje", vedro e Senuhet, skupljajui svoje oruje - dva zakrivljena bronana egipatska maa - dok je izlazio iz automobila. Ili zavrava, pomisli Dee, ali je to zadrao za sebe.

86

GIGA

PETAK,
1. lipnja

87

GIGA

DVADESET ETVRTO POGLAVLJE

Josh je stajao na rubu drevne ume sa sestrom i promatrao tri krilata stvorenja koja su zapanjujue sliila na zmajeve, kako lete i pleu na prve zrake zore koja je svitala. Josh je pogledao Sophie, a zatim brzo odmaknuo pogled. "Ne elim da to radi", naglo ree. Sophie je stavila ruku na bratovu. "Zato ne?" upita ona. Hodala je ispred njega, tjerajui ga da gleda u nju. Preko svog lijevog ramena, ispred ulaza u nevjerojatni Yggdrasill, vidio je Flamela, Scatty i Hekatu kako ih promatraju. Svuda okolo, tisue tore allta, u svojim ljudskim i veprovskim oblicima, komeali su se i pripremali za bitku. Veprovi su nosili konate titove oko bedara i lea, a tore allte ljudskog oblika nosili su bronana koplja i maeve. Velika jata nataira letjela su po nebu i iznad grmlja, a visoka se trava pomicala pod nevidljivim puzeim, klizeim, jureim stvorenjima. uvari su zauzimali svoje poloaje oko Yggdrasilla, penjui se na ogromne grane, uvajui strau s lukovima i kopljima na svim prozorima. Sophie je pogledala bratove sjajne plave oi. U njima je vidjela sebe i odjednom je shvatila da su mu se oi poveale zbog neisplakanih suza. Posegnula je prema njemu, no on joj je uhvatio ruku i njeno stisnuo prste. "Ne elim da ti se ita dogodi", jednostavno ree. Sophie kimne, nije si dopustila da progovori. Isto je to osjeala i ona prema njemu. Tri ogromna nataira nalik pterosaurima preletjela su im iznad glava, kovitlajui prainu po zemlji. Ni Sophie ni Josh nisu pogledali prema gore. "Nicholas je rekao da postoje rizici", nastavi Josh, "ali Hekata je rekla da je opasno, moda ak i smrtonosno. Ne elim da nastavi s Buenjem ako neto poe po zlu", brzo je dovrio. "Moramo to uiniti. Nicholas je rekao..." "Ne znam ba vjerujem li mu", prekine je Josh. "Imam osjeaj da neto planira. Previe eli da Hekata probudi nae moi usprkos opasnostima." "Rekao je da nam je to jedina ansa", Sophie e uporno. "Juer je rekao da nas mora odvesti iz knjiare kako bismo bili sigurni... sada, odjednom, mora nas obuiti kako bismo se znali obraniti od Deeja i tih mranih starijih. Vjeruj mi, Sophie, Nicholas Flamel igra svoju igru." Sophie je usmjerila pogled prema Alkemiaru. Poznavala ga je nekoliko mjeseci i sjetila se da je na blogu napisala kako je cool. Naravno, sada je znala da ga uope nije poznavala. ovjek kojega je smatrala Nicholasom Flamelom bio je varalica. La. Flamel je napeto piljio u nju i na as je pomislila da zna o emu govore. "Ne moramo oboje proi ovo Buenje", nastavi Josh. "Pusti mene da to uinim..." Sophie ga je opet pogledala u oi. "A kako misli da bih se ja osjeala da ti se neto dogodi?" Ovoga puta Josh nije mogao govoriti. Pomisao da bi se neto strano moglo dogoditi njegovoj sestri pala mu je na pamet trenutak ranije. Sama ga je pomisao straila. Sophie je uzela bratovu ruku u svoju. "Od trena kada smo se rodili sve radimo zajedno", ree ona tihim i ozbiljnim tonom. "A s obzirom da mame i tate esto nema, oduvijek smo samo ti i ja. Ti si se uvijek brinuo za mene, ja sam se uvijek brinula za tebe. Neu dopustiti da prolazi kroz ovaj... postupak sam. Ovo emo uiniti - ba kao i sve drugo - zajedno." Josh je dugo i koncentrirano gledao svoju sestru, "Jesi li sigurna?" Upita on. Sada je gledao sasvim novu Sophie. "Nikada nisam bila sigurnija." Oboje su znali to je ostalo neizreeno: nijedno nije htjelo ostati samo u sluaju da se neto dogodi za vrijeme Buenja. Naposljetku Josh kimne. Zatim je stisnuo sestrinu ruku i oboje se okrenue prema Alkemiaru, Hekati i Scatty. "Spremni smo", rekoe blizanci. "Morrigan je ovdje", Scatty ih je obavijestila dok su slijedili Nicholasa i Hekatu kroz ogromna vrata u srce stabla. Preodjenula se u crne hlae, crnu dolevitu bez rukava i vojnike izme debelih donova. Za leima je nosila dva kratka maa ije su drke virile iznad njezinih ramena, a oi i obraze je namazala crnom bojom zbog koje joj je lice djelovalo poput lubanje.

88

GIGA

"Dovela je Bastet. Ve sada prodiru u Carstvo sjena." "Hekata ih ne moe zadrati, je li?" upita Sophie. Za sada je imala samo nagovjetaj boiinih moi, no pomisao da postoji neto monije od nje bila je zastraujua. Scatty je slegnula ramenima. "Nemam pojma. Stigli su u punoj spremi; sa sobom su doveli svoje vojske." "Vojske?" ponovi Josh. "Kakve vojske? Jo glinenih ljudi?" "Ovoga puta to nisu golemi. Doveli su ptice zraka i make tla sa sobom." Sophie se potreseno nasmija. "Ptice i make... a to one mogu?" Scatty, ije su se bjeloonice isticale na licu iaranom crnom ratnikom bojom, letimice je pogledala djevojku. "Vidjela si to su ptice uinile automobilu kada smo dolazili." Sophie je kimnula, odjednom osjetivi muninu u elucu. Slike prljavih crnih vrana koje se bore s vjetrobranom i bue rupe u metalnoj haubi pratit e je do groba. "Onda zamisli to bi se moglo dogoditi da se skupe deseci tisua ptica." "Deseci tisua", proapta Sophie. "Ili jo bolje, stotine tisua", ree Scally, skreui u uski hodnik. "Natairi iz izvidnice predviaju i do pola milijuna." "Nisi li spomenula i make?" upita Josh. "Jesam. Vie maaka no to moemo izbrojiti." Josh je pogledao sestru jer je napokon poeo shvaati stranu opasnost u kojoj se nalaze. Mogli bi umrijeti u ovom udnome Carstvu sjena, a da nitko ne bi ni znao. Osjetio je suze kako mu kapaju niz oi i otjerao ih je treptajem; njihovi bi roditelji proveli ostatak ivota pitajui se to im se dogodilo. Hodnik u koji su uli uao je u sljedei, jo ui hodnik. Strop je bio tako nisko da su blizanci morali hodati pognute glave. Nije bilo stepenica ni stubita, ali hodnik se kruno sputao sve nie u dugakoj, sporoj spirali. Blizanci su spoznali da ulaze u zemlju duboko ispod stabla. Zidovi su postali tamniji, a glatko je drvo bilo obiljeeno borbenim korijenjem koje ih je upalo za kosu. Zrak je postao vlaan, ispunjen mirisom ilovae i svjee zemlje, trulog lia i svjeeg korijenja. "Kua jest iva", ree Sophie zaueno kada su skrenuli u drugi krivudavi, spiralni hodnik koji je u potpunost bio sagraen od isprepletenog i gomoljastog korijenja velikog stabla koje je raslo iznad njih. "Premda se mi kreemo po unutranjosti i premda postoje sobe i prozori i jezerca - to je i dalje ivo stablo!" Ideja joj se uinila istovremeno zapanjujuom i zastraujuom. "Ovo stablo izraslo je iz sjemena Yggdrasilla, svjetskog stabla", tiho ree Scatty, trljajui dlanom po otkrivenom korijenju. Dlan je prinijela licu i duboko udahnula, upijajui miris. "Prije mnogo tisuljea, kada je Danu talis potopljen pod valovima, nekolicina starijih uspjela je spasiti neto flore i faune i prenijeti ih na druga tla. No samo su dvoje pripadnika starijih, Hekata i Odin, uspjeli odrati sjeme Yggdrasilla ivim. Odin je poput Hekate imao arobne moi." Josh se namrtio, pokuavajui se sjetiti stoje znao o Odinu. Nije li to bio onaj jednooki nordijski bog? No prije nego to je stigao upitati, Hekata je nestala kroz otvor kojeg su okruivali vorovi isprepletenog korijenja. Nicholas Flamel zastao je i priekao blizance i Scatty. Njegove su blijede oi bile izrazito upale, a izmeu obrva vidjela se tanka okomita bora. Kad je progovorio, birao je rijei, a zbog nervoze francuski mu je naglasak bio sve izraeniji. "ao mi je io morale prolazili kroz ovo", rekao je, "no morate mi vjerovati da nema drugog naina." Pruio je ruke; jednu je stavio na Sophieno desno rame, a drugu na Joshovo lijevo. Njihove aure - srebrna i Klatna - nakratko su zasjale, a teak je zrak zamirisao po sladoledu od vanilije i naranama. "Bojim se da ste se izloili najstranijoj opasnosti time to ste pomogli Perenelle i meni. Ako - kada Hekata probudi va arobni potencijal, nauit u vas nekim zatitnim inima, a odvest u vas jo nekima, strunjacima u pet drevnih oblika

89

GIGA

arolije, i nadam se da e oni dovriti vau obuku." "Obuit ete nas da postanemo arobnjaci?" upita Sophie. Pretpostavila je da bi trebala biti uzbuenija, no stalno se prisjeala Scattynih rijei da bi, kad Hekata probudi njihove moi, mogli biti vrlo ugroeni. "arobnjaci, vraevi, vidovnjaci, pa ak i vjetice." Flamel se nasmijao. Pogledao je preko ramena i zatim se okrenuo natrag prema blizancima. "Sad uite i uinite sve to vam kae. Znam da se bojite, no potrudite se. Dopustite mi da vam kaem da se ne morate sramiti straha." Nasmijeio se, usnice su mu se iskrivile prema gore, no osmijeh nije stigao do njegovih oiju. "Kada izaete iz ove prostorije, bit ete druge osobe." "Ne elim biti druga osoba", proapta Sophie. eljela je da se sve vrati na ono kako je bilo prije nekoliko sati, kada je sve bilo obino i dosadno. U tom trenutku sve bi dala da se moe vratiti u dosadni svijet. Flamel se odmaknuo od vrata i pokazao blizancima da uu. "Otkad ste ugledali Deeja, poeli ste se mijenjati. I ponavljam, promjena se ne moe ponititi." U odaji je bilo mrano, a zidovi su bili od isprepletenog i uvijenog korijenja. Sophie je osjetila bratovu ruku u svojoj i lagano mu je stisnula prste. Odgovorio joj je pritiskom. Kako su blizanci ulazili sve dublje u rupu, koja je oito bila vea no to se inilo na poetku, njihove su se oi polako privikavale na tamu i soba je postala sjajno zelenkasta. Gusta i dlakava mahovina prekrivala je uvijeno korijenje i sjala vodenasto-zelenim svjetlom poput zada, zbog ega se sve inilo kao da je pod vodom. Zrak je bio ispunjen vlagom, a kapi tekuine skupljale su im se po kosi i koi poput kapljica znoja. Iako nije bilo hladno, oboje su drhtali. "Trebali biste biti poaeni." Hekatin glas dolazio je iz zelene tmine odmah iznad njih. "Nisam probudila nijednog humana ve generacijama." "Tko..." zapoeo je Josh, no glas mu je tu utihnuo. Suho je zakaljao i pokuao ponovo. "Tko je bio zadnji humani kojeg ste probudili?" Odluio je ne pokazivati strah. "Bilo je to dosta davno - u dvanaestom stoljeu prema vaem vremenu - ovjek iz zemlje Skota. Ne sjeam mu se imena." I Sophie i Josh instinktivno su znali da Hekata lae. "to mu se dogodilo?" upita Sophie. "Umro je." Zauo se neobian visoki cerek. "Ubila ga je kuglica vode za tue." "Mora da je bila velika", proapta Josh. "O, bila je", promrmlja Hekata. I u tom trenutku oboje su znali da je ona bila umijeana u tu zagonetnu smrt. Joshu se Boica odjednom inila poput osvetoljubivog djeteta. "I to sada?" upita Josh. "Trebamo li stajati, ili sjesti, ili lei?" "Vi ne morate nita", Hekata zareza, "i ovo ne smijete shvaati olako. Tisuama generacija, vi humani namjerno se udaljavate od onoga to podsmjeljivo zovete magijom. No magija je zapravo samo koritenje cijelog spektra osjetila. Humani su se otuili od svojih osjetila. Vide samo djeli vidljivog spektra, uju samo najglasnije zvukove, njihovo osjetilo njuha je neuveno slabo i mogu razlikovati samo najslae i najkiselije okuse." Blizanci su bili svjesni da Hekata hoda oko njih. Nisu uli njezine pokrete, ali su osjetili otkuda dolazi glas. Kad im je progovorila iza lea, oboje su poskoili. "Nekad su ovjeku trebala sva ta osjetila kako bi preivio." Dugo je utjela, a kada je ponovno progovorila, bila je tako blizu da joj je glas promrsio Sophienu kosu. "Onda se svijet promijenio. Danu talis potopljen je pod valovima, prolo je doba gutera, dolo ledeno doba, a humani su postali... napredni." Rije je zazvuala kao psovka. "Humani su postali glupi i bahati. Shvatili su da im ne trebaju sva osjetila i postepeno su ih izgubili." "Kaete da smo izgubili arobne moi zato to smo se ulijenili", ree Josh. Sophie je zatomila jecaj; jednog od ovih dana njezin e ih brat uvaliti u ozbiljnu nevolju. No kad je Hekata odgovorila, glas joj je bio neobino blag, gotovo njean. "Ono to vi

90

GIGA

nazivate magijom nije nita do in mate kojeg pokreu osjetila, a oblik mu daje mo vae aure. Sto je monija aura, to je vea magija. Vas dvoje imate nevjerojatan potencijal u sebi. Alkemiar je u pravu: mogli biste postati najveim arobnjacima ikada. No ima jedan problem", nastavi Hekata, a soba je postala malo svjetlija i mogli su vidjeti obrise ene koja je stajala u sreditu sobe, odmah ispod zapletenog korijenja koje se doimalo poput ruku koje se sputaju s krova. "Humani su nauili ivjeti bez svojih osjetila. Mozak filtrira toliko podataka iz vae svijesti da ivite u nekoj vrsti magle. Ono to ja mogu uiniti jest probuditi vae uspavane moi, no opasnost - prava opasnost - u tome je to e one preopteretiti vaa osjetila." Stala je i zatim upitala: "Jeste li spremni na tu opasnost?" "Ja jesam", Sophie ree odmah, prije no to joj se brat uspio suprotstaviti. Bojala se da e mu Boica neto napraviti ako izvali neku dosjetku. Neto runo i smrtonosno. Boica se okrenula prema Joshu. On je potraio sestru u mraku. Zeleno svjetlo pretvorilo joj je lice u bolestan kalup. Buenje e biti opasno, moda ak i smrtonosno, no nije mogao dopustiti da Sophie prolazi kroz to sama. "Spreman sam", ree on prkosno. "Onda emo zapoeti."

91

GIGA

DVADESET PETO POGLAVLJE

Dee je priekao da sve ptice i make nestanu u Hekatinu Carstvu sjena prije nego to je izaao iz automobila i krenuo prema skrivenom otvoru. Senuhet, Bastetin sluga, otiao je prije, napeto pratei svoju gospodaricu u Carstvo sjena, no Dee nije bio toliko oduevljen. Uvijek je loe biti prvi u bitci. Vojnici u stranjim redovima oduvijek su ee preivljavali. Pretpostavio je da su se Hekatini uvari skupili odmah iza nevidljivog zida i nije mu padalo na pamet da bude prvi koji e proi kroz otvor. Tjeio se da nije kukavica; samo je oprezan, a opreznost ga je ouvala na ivotu tolike stotine godina. No nije mogao stajati tamo predugo; njegovi neljudski gospodari oekivali su ga na bojitu. Mali je ovjek navukao svoj konati kaput vrijedan dvije tisue dolara preko ramena prije nego to je uao u otvor, ostavljajui iza sebe hladni ranojutarnji zrak i ulazei u... ... bojite. Posvuda su leala tijela, ali nijedno nije bilo ljudsko. Morriganine ptice promijenile su oblik kada su ule u Hekatino Carstvo sjena: gotovo da su postale ljudi... iako ne sasvim. Bile su visoke i mrave poput svoje gospodarice; krila su im se rairila i postala dugaka poput imievih, povezana s ljudskim tijelima prozirnom koom, a na vrhovima su stajale smrtonosne kande, (ilave su im i dalje bile ptije. Medu gomilama perja bilo je nekoliko maaka. I one su gotovo postale ljudi ulaskom u Carstvo sjena i, poput Bastet, zadrale su svoje maje glave. Njihove ape bile su mjeavina ljudskih ruku i majih kandi, na ijim su se vrhovima nalazili zakrivljeni, otri nokti, a tijela su im bila prekrivena finom dlakom. Gledajui oko sebe, Dee nije vidio nijednog Hekatinog uvara na tlu i odjednom se prestraio: to je uvalo Boiino carstvo? Posegnuo je ispod kaputa, izvukao ma koji se neko nazivao Excalibur i krenuo niz stazu prema golemom stablu u jutarnjoj sumaglici. Sunce je izlazilo i drevnu crnu otricu obasjavalo krvavocrvenom bojom. "Ljudi-ptice", progunala je Scathach i zatim dodala psovku na drevnom keltskom jeziku svoje mladosti. Mrzila je ljude-ptice; od njih je dobivala osip. Stajala je na ulazu u Yggdrasill, promatrajui kako stvorenja nadolaze iz ume. Mitologije svih naroda ukljuivale su prie o ljudima koji su se pretvarali u ptice ili o pticama koje su se pretvarale u polu-ljude. Za svojega je duga ivota Scatty susrela mnogo takvih stvorenja i jednom je bila opasno blizu smrti kada se borila sa Sirin, sovom s glavom prekrasne ene. Od toga je trenutka postala alergina na perje. Koa ju je ve poela svrbjeti i osjetila je da e kihnuti. Morriganina stvorenja nespretno su se kretala, poput pogrbljenih ljudi, vukui zglobove po tlu. Bili su loi ratnici, ali esto su pobjeivali zbog brojnosti. Zatim su se pojavili Bastetini ljudi-make. Oni su se kretali sporo, tiho, neki na dvije, no veina na sve etiri noge. Scatty je znala da na njima poivaju afrike i indijske legende o makama. Za razliku od ptica, ljudi-make bili su smrtonosni borci: bili su brzi poput munja, a njihove su kande mogle nanijeti strane ozljede. Scathach je kihnula; bila je alergina i na make. Neobina se vojska zaustavila, vjerojatno zauena zbog nevjerojatnog stabla visine zgrade ili jednostavno zbunjena zbog toga to vide jednu ratnicu kako stoji spremna ispred otvorenih vrata. Prvo su se komeali; zatim, kao da im je izdana ista naredba, pojurili su naprijed u dugakom neravnom nizu. Ratnica je naginjala glavu sjedne sirane na drugu i vrtjela ramenima, a zatim su se dva kratka maa pojavila u njezinim rukama. Podigla ih je iznad glave u obliku slova X. Taj signal su ekali tore allte i natairi. Kao niotkuda, stotine stranih gutera udarili su s neba sa suncem iza sebe i iznenadno napali vojsku u pokretu. Dolijetali su u velikim mahovima, golemim krilima podizali su ogromne kolutove pjeane praine koja je zasljepljivala i zbunjivala ptice i make. Zatim su tore allte, koji su se skrivali u visokoj travi i iza krivudavog korijenja Yggdrasilla, ustali odmah ispred napadaa. Dok se Scatty urila natrag u

92

GIGA

dubinu kue, shvatila je kako zvukovi bitke nalikuju vremenu ishrane u zoolokom vrtu u San Franciscu. "Nemamo vremena", Scathach je doviknula Flamelu, trei prema hodniku. "Koliko ih je?" upita Nicholas tmurno. "Previe", odgovori Scatty. Nakratko je zastala i zatim dodala, "Tore allte i natairi nee dugo izdrati protiv njih." "A Morrigan i Bastet?" "Nisam ih vidjela. No moe biti siguran da dolaze, a kada dou..." Nije dovrila reenicu. Hekata je budila blizance i nitko se nee moi suprotstaviti dvjema pripadnicama mranih starijih. "Doi e", ree on turobno. Scatty se pribliila Flamelu. Poznavali su se preko tri stotine godina i iako je ona bila starija gotovo dva tisuljea, poela ga je smatrati svojim ocem kojeg se vie nije sjeala. "Uzmi blizance i bjei. Ja u ih pokuati zadrati. Omoguit u ti to vie vremena." Alkemiar je stavio ruku na Ratniino rame i kihnuo. Kratak prasak energije puknuo je izmeu njih i oboje su nakratko zasjali. Kad je progovorio, nesvjesno se vratio na francuski jezik svoje mladosti. "Ne, neemo tako. Kada budemo odlazili, ii emo zajedno. Trebamo blizance, Scatty - ne samo ti i ja, ve cijeli svijet. Vjerujem da e se samo oni moi suprotstaviti mranim starijima i sprijeiti ih u ostvarenju njihova krajnjeg cilja, osvajanja svijeta." Scatty je preko njegova ramena pogledala prema mranoj odaji. "Trai puno od njih. Kada e im rei potpunu istinu?" upita ona. "Kada doe vrijeme..." zapoe on. "Nema ba vremena", promrmlja Scalty. "Poeo si starjeti. Vidim li to na licu, oko oiju, a ima i vie sijedih." I'lamel je kimnuo. "Znam. arolija besmrtnosti nestaje. Perenelle i ja emo bez recepta za besmrtnost poet starjeti po jednu godinu dnevno. Umrijet emo do kraja mjeseca. No tada to vie nee biti vano. Ako mrani stariji uspiju, nestat e svijet humana." "Pokuajmo uiniti sve da se to ne dogodi." Scatty je okrenula leda Flamelu, zatim se spustila na tlo, izravnatih lea, prekrienih nogu, stopala okrenutih na bedrima u poloaju lotusa, rairenih ruku, dlanovima je drala ruke maeva koji su joj leali na krilu. Ako make i ptice uu u kuu i pronau hodnik, morat e prvo savladati nju kako bi doli do Hekate, a Ratnica e ih natjerati da plate. Hekata je Flamelu dala kratko koplje izraeno od grane Yggdra-silla. Drao ga je u ruci i zauzeo poloaj odmah ispred vrata odaje u kojoj je Boica radila na blizancima. Ako bilo koji uljez uspije proi pored Scathach, morat e se suoit s njim. Scatty e se boriti maevima, rukama i nogama, no njegovo je oruje bilo jo razornije. Podigao je ruku i uski se prostor ispunio tekim mirisom metvice, dok je njegova aura isijavala zelenu svjetlost. Premda je jo uvijek bio moan, svaka ga je arolija inila slabijim i isisavala njegovu ivotnu energiju. Scatty je bila u pravu; poeo je starjeti. Osjeao je sitne tegobe i lagane bolove na mjestima gdje ih prije nije bilo. Ako bude morao koristiti svoje moi, to e ubrzati proces starenja, no bio je odluan da e omoguiti Hekati sve vrijeme koje joj je potrebno. Pogledao je preko ramena, pokuavajui vidjeti kroz mrak. Sto se tamo dogaalo? "Poet emo sa starijom", najavi Hekata. Sophie je osjetila kako je njezin brat zaustio prigovor, no stisnula mu je prste tako jako daje osjetila kako mu kosti pucketaju. Reagirao je tako to ju je udario u gleanj. "Takva je tradicija", nastavi boica. "Sophie..." Zastala je i zatim rekla. "Kako ti glasi prezime, ime roditelja?" "Newman... a majka mi je Sara, otac Richard." Bilo joj je neobino nazivati roditelje drugim nazivom osim mama i tata.

93

GIGA

Zeleno svjetlo u odaji se pojaalo i mogli su vidjeti llckalimi siluetu na sjajnim zidovima. Iako joj je lice bilo u mraku, oi su joj odraavale zelenu svjetlost poput komadia poliranog stakla. Posegnula je i stavila dlan svoje ruke na Sophieno elo. "Sophie, keri Sare i Richarda, iz klana Newmanovih, humane rase..." Zapoela je na engleskom, no zatim se prebacila na prekrasan lirski jezik koji je bio stariji od ovjeanstva. Dok je govorila, Sophiena aura zasjala je, a mutna srebrna svjetlost iscrtavala joj je tijelo. Na koi je osjetila hladan povjetarac i odjednom je shvatila da vie ne uje Hekatu. Vidjela je kako joj se pomiu usta, no nije ula rijei od zvukova vlastitog tijela udisaja i izdisaja kroz nos, krvotoka u uima, jasnog lupanja srca u grudima. Osjetila je pritisak na sljepoocicama, kao da joj se mozak proiruje u lubanji, a u kraljenici je osjetila bol koja se proirila na sve kosti. Soba je postajala sve svjetlija. Obrisi Hekate - koja je sada izgledala starije - iscrtavali su se kroz iskrice. Sophie je najednom shvatila da vie ne vidi Boiinu auru. Gledala je kako se svjetlost lomi i plee oko Hekatine ruke te prolazi kroz njezine prste, a zatim je uz marce osjetila kako joj prodire u glavu. Na trenutak je osjetila vrtoglavicu, omamljenost, a zatim, uz zujanje u uima, Hekatine rijei napokon su poele imati smisla. "... Budim ovu groznu mo u tebi..." Boica je rukama prela preko Sophiena lica, a dodir joj je bio poput leda i vatre. "Ovo su osjetila koja su humani napustili", Hekata je nastavljala. Lagano je palevima pritisnula Sophiene oi. "Da vidi otro..." Sophien vid se pojaao, tamna je odaja zasjala plamenom svjetlou, a svaka sjena isticala se do najsitnijeg detalja. Vidjela je svaku nit i svaki av na Hekatinoj halji, mogla je razaznati pojedine vlasi na njezinoj glavi i slijediti mreu sitnih bora koje su naoigled rasle u rubovima njezinih oiju. "Da uje jasno..." Bilo je kao da joj je netko izvukao epie iz uiju. Odjednom, Sophie je ula. Razlika je bila poput one kada bi sluala glazbu kroz slualice na iPodu, a zatim istu tu pjesmu na glazbenoj liniji u svojoj sobi. Svaki se zvuk u prostoriji uveao i pojaao: zujanje bratova daha kroz nos, tiha kripa grana na stablu iznad njih, kripanje nevidljivih stvorenja koja su se pomicala kroz korijenje. Lagano je nagnula glavu i ula je ak i udaljene zvukove bitke: klicanje ptica, Zavijanje maaka i riku veprova. "Da osjeti isto..." Hckatini prsti okrznuli su Sophiene usnice i djevojka je odjednom osjetila trnce na jeziku. Oblizala je usnice, osjetivi tragove voa koje je ranije jela, a otkrila je da najednom osjeti i zrak - bio je bogat i zemljan - ak je mogla razaznati i kapljice vode iz atmosfere. "Da dotie osjetilno..." Sophiena je koa oivjela. Tkanina na njezinoj koi - mekani pamuk majice, teak traper hlaa, zlatan lani s privjeskom s njezinim horoskopskim znakom na vratu, tople pamune arape - sve je imalo drukiji i izrazitiji osjeaj na njezinoj koi. "Da mirie intenzivno..." Sophie je doslovno zateturala prema natrag od nagle eksplozije mirisa koji su je napali i zasuzili oi: zainjeni onosvjetski mirisi Hekate, zasieni zemljani miris oko nje, dvadesetetverosatni de-zodorans njezina brata, koji jednostavno nije djelovao, njegov gel za kosu koji je navodno bio bez mirisa, metvica iz zubne paste koju je ranije koristila. Sophiena je aura zasjala, podizala je srebrnu sumaglicu s njezine koe poput magle na jezeru. Okruila joj je tijelo blijedim krugom. Zatvorila je oi i zabacila glavu. Boje, mirisi i zvukovi naglo su dopirali do nje: boje su bile sjajnije, mirisi jai, zvukovi glasniji od bilo ega to je prije iskusila. Uinak pojaanih osjetila bio je gotovo bolan... ne, bio je bolan. Boljelo je. Glava joj je pulsirala, kosti su je boljele, ak ju je i koa svrbjela - sve je bilo jednostavno previe. Sophiena glava pala je unatrag i zatim, kao prema svom nahoenju, ruke su joj se ispruile svaka na svoju stranu... i bila je deset centimetara iznad pranjavog poda.

94

GIGA

"Sophie?" proapta Josh, ne uspijevajui sakriti uas u glasu. "Sophie. .." Njegova sestra, omotana u valoviti srebrni sjaj, levitirala je u zraku ispred njega. Isijavanje njezina tijela bilo je tako snano da je iscrtavalo krunu odaju sjenama srebrne i crne boje. Nalikovalo je na scenu iz groznog filma strave. "Ne diraj je", Hekata strogo naredi. "Njezino tijelo pokuava prihvatiti nalet osjeta. Ovo je najopasnije doba." Joshova su se usta osuila i jezik mu je bio teak. "Opasno... kako to mislite, opasno?" Neto mu je palo na pamet i osjeao se kao da e se ostvariti njegovi najgori strahovi. "U veini sluajeva, mozak se ne moe nositi s pojaanim osjetilima buenja." "U veini sluajeva?" zaprepateno je proaptao. "U gotovo svim sluajevima", ree Hekata, a u njezinu glasu ulo se aljenje. "Zbog toga nisam htjela to raditi." Josh je postavio pitanje na koje nije zapravo htio uti odgovor: "to se dogodi?" "Mozak se doslovno iskljui. Osoba padne u komu iz koje se nikada ne probudi." "I Flamel je znao da do toga moe doi?" upita Josh, osjetivi nalet bijesa na dnu eluca. Osjetio je muninu. Alkemiar je znao da bi buenje, vrlo vjerojatno, moglo izazvati komu kod njega i Sophie, a ipak je bio spreman pustiti ih da to uine. U njemu je tinjao bijes, koji se pojaavao zbog straha, kao i zbog groznog osjeaja izdaje. Smatrao je Flamela prijateljem. Bio je u krivu. "Naravno", ree Hekata. "Rekao vam je da postoje opasnosti, zar ne?" "Nije nam rekao sve", Josh je planuo. "Nicholas Flamel nikada nikome ne govori sve." Jedna strana Hekatina lica bila je obasjana srebrnim svjetlom sa Sophie, a drugu je zaklinjala crna sjena. Odjednom su joj se rairile i nosnice i oi. Pogledala je prema korijenju na stropu. "Ne", ree zadihano. "Ne!" Sophie je irom otvorila oi, zatim usta i vrisnula. "Poar!" "Pale svjetsko stablo!" Hekata je zavijala, a lice joj se pretvorilo u divljaku masku. Gurnula je Josha na stranu i istrala u hodnik, ostavljajui ga s osobom koja je neko bila njegova sestra blizanka. Piljio je u djevojku koja je levitirala ispred njega, ne usuujui se dotaknuti je. Znao je samo da su prvi put u ivotu bili razliiti, i to na nain koji nije mogao shvatiti.

95

GIGA

DVADESET ESTO POGLAVLJE

" Moramo ii." Nicholas Flamel uhvatio je Josha za rame i pretresao ga, vraajui ga u sadanjost. Josh se okrenuo prema Alkemiaru. Suze su mu se slijevale niz obraze, no nije ih bio svjestan. "Sophie..." proaptao je. "... e biti dobro", Nicholas ree odluno. Vani u hodniku uli su se povici, nagli udarci oruja pomijeani s rikom ljudi i ivotinja. Iznad svega nadvijao se Scathachin oduevljen smijeh. Flamel je krenuo prema Sophie, koja je i dalje levitirala deset centimetara iznad tla, a kad ju je primio za ruku, njezina je aura zasjala bijelo-zelenim sjajem. Njeno ju je povukao natrag na tlo. im su joj stopala dotaknula tlo, kao da je sva snaga napustila njezino tijelo i on ju je uhvatio prije nego to se u nesvjestici sruila na pod. Josh se odmah naao uz sestru. Odgurnuo je Flamela i primio sestru blizanku u naruje. Prskava energija padala je sa Sophiene sve bljee aure na njegovu kou, no peckanje nije ni osjetio. Kada je pogledao Flamela, lice mu je bilo poput bijesne maske. "Ti si znao", optuio ga je, "znao si koliko je ovo opasno. Moja sestra je mogla zavriti u komi." "Znao sam da se to nee dogoditi", ree Nicholas smireno i une pokraj Josha. "Njezina aura - tvoja aura - prejake su. Znao sam da ete oboje preivjeli. Nikada ne bih nijedno od vas namjerno izloio opasnosti. Kunem ti se u to." Posegnuo je prema Sophienu zglobu kako bi joj provjerio bilo, ali mu je Josh odgurnuo ruku. Nije mu vjerovao; elio je, ali su mu se Flamelove rijei inile nekako lanima. Oboje su skoili na zvuk izmuena, majeg cvilea vani u hodniku. Uslijedio je Scattyn glas. "Moramo krenuti. Sada bi bilo dobro vrijeme!" Miris spaljenog drva bio je sve jai, a vitice sivog dima poele su se uvijati prema odaji. "Moramo krenuti. Govorit emo o ovome kasnije", Flamel ree odluno. "I da zna da hoemo", Josh obea. "Pomoi u ti da je ponese", ponudio se Alkemiar. "Mogu i sam", ree Josh i podigne sestru u naruju. Odluio je da vie nikome nee pustiti Sophie. Iznenadio se kako je lagana i osjetio je zahvalnost zbog svih onih bolnih mjeseci treninga zbog kojih je postao snaniji nego to je izgledao. Alkemiar je podignuo kratko koplje koje je bio naslonio na zid i zakovitlao njime po zraku. Vrh je zabljesnuo zelenom bojom i ostavio vrlo blijede tragove dima u zraku. "Jeste li spremni?" upita Flamel. Josh kimne, vrsto drei sestru na prsima. "to god se dogodi, to god vidi, nemoj stati i ne okrei se. Sve to se nalazi izvan ovih vrata nee ni trena oklijevati prije nego to te ubije." Josh je slijedio Flamela kroz vrata... i odmah se zaustavio, zaprepaten. Scatty je stajala u sreditu uskog hodnika s dva kratka maa ispred sebe. Iza maeva, neka od najstranijih stvorenja koje je vidio u ivotu ispunjavala su hodnik. Oekivao je udovita; no nije oekivao jo strasnija stvorenja. Stvorenja koja nisu bila ni ivotinje ni ljudi, ve neto izmeu. Ljudi s glavama maaka reali su i napadali Scatty, kandama izbijajui iskre iz njezinih maeva. Druga stvorenja s tijelima ljudi, ali i s ogromnim kljunatim glavama gavrana pokuavali su piknuti i ubosti Scatty. "Scatty - dolje!" viknuo je Flamel. Nije ekao kako bi se uvjerio da ga je ula, ve je rairio ruku i izravnao kratko koplje. Aura mu je zabljesnula zelenom bojom i zrak se odjednom ispunio gorkim mirisom metvice. Kugla vrtlone svjetlosti smaragdne boje skupila se na vrhu koplja i poletjela naprijed uz zvuk pucnja. Scatly se jedva uspjela sagnuti kad je kugla proitala kroz zrak i razbila se o strop gotovo ravno iznad njezine glave. Ostavila je sjajni trag poput mrlje, koji je poeo kapati i putati ljepljivu zelenu svjetlost. Izgrebana glava prugaste make provirila je kroz otvor, otvorenih usta i sjajnih onjaka. Ugledala je Scatty i jurnula prema njoj - kap ljepljive svjetlosti pala joj je na glavu. ovjek s glavom make

96

GIGA

podivljao je. Bacio se natrag u hodnik i poeo napadati sve oko sebe. ovjek-ptica uao je kroz otvor i kapi zelene svjetlosti unitile su ga. Na crnim krilima odmah su mu se pojavile rupe i ogrebotine, pao je uz grozan krik. Josh je primijetio da, premda zeleno svjetlo, gusto poput meda, zapaljuje stvorenja, ne djeluje na drvo. Znao je da bi se trebao bolje koncentrirati, ali svu brigu je usmjerio na sestru. Ona je ubrzano disala, a oi su joj plesale iza zatvorenih kapaka. Scatty se podignula na noge i pojurila do Flamela i Josha. "Zadivljujue, svakako", promrmljala je. "Nisam znala da to moe." Flamel je zavrtio koplje poput palice. "Ovo usmjerava moje moi." Scatty je pogledala oko sebe. "ini se da smo u zamci." "Hekata je otila ovim putem", ree Nicholas, okrenuvi se udesno i pokazujui prema neprohodnoj prepreci od zapetljanog korijenja. "Vidio sam kako je istrala iz odaje i prola ravno kroz to." Priao je zapetljanom drveu i pruio ruku. Nestala je sve do lakta. "Ja idem prva", ree Scatty. Josh je primijetio da, premda se borila protiv smrtonosne kombinacije ptica i maaka, nije imala ni ogrebotine na tijelu i sve su joj vlasi bile na glavi. ak se nije ni zadihala - no ako je zaista bila vampir, moda nije imala ni potrebe za disanjem, pomislio je. Scatty je jurnula prema naprijed i u zadnjem trenu prije nego to je dola do zida od korijenja, uronila je ravno kroz otvor, s prekrienim maevima oko grudiju. U kratkom trenutku koji je uslijedio Flamel i Josh su se pogledali, a onda se kroz naizgled vrsto zapetljano korijenje pojavila Scattyna glava. "Sve je isto." "Ja idem zadnji", ree Flamel, iskoraivi kako bi propustio Josha ispred sebe. "Rjeavat u one koji nas slijede." Josh je kimnuo, nije bio voljan razgovarati s Flamelom. Jo uvijek je bio bijesan na Alkemiara to je ugrozio ivot njegove sestre, no shvatio je da se Flamel sada bori za njih, stavljajui sebe u opasnost kako bi njih zatitio. Josh je priao zidu od zapetljanog korijenja i vrste zemlje, zatvorio oi... i proao kroz njih. Odmah se osjetila vlana hladnoa, a kad je otvorio oi, odmah pred sobom vidio je Scatty. Stajao je u niskoj, uskoj odaji koja je bila izgraena iskljuivo od zapetljanog korijenja Yggdrasilla. Grumeni zelene mahovine proputali su u odaju blijedo zeleno svjetlo i vidio je da Scatty stoji na dnu uskih, nepravilnih stepenica koje su vodile u tminu. Scatty je nagnula glavu na jednu stranu, ali prije nego to je Josh mogao upitati to oslukuje, Flamel je uao kroz zid. Smijeio se, a na vrhu koplja sjajili su tragovi zelenog plina. "To bi ih trebalo zaustaviti na neko vrijeme." "Idemo", Scatty je pozvala im se pojavio Alkemiar. Stubite je bilo tako usko da se Josh morao kretati bono poput raka, nisko sputene glave. Sophie je drao blizu kako joj glava i noge ne bi udarale u neravne drvene zidove. Svaku je stepenicu ispitao prije nego to bi stao na nju; nije htio riskirati da padne i ispusti sestru. Odjednom je uvidio da su stepenice urezane u prostor izmeu unutarnje i vanjske kore velikog stabla i nije mogao ne zapitati se je li stablo veliine Yggdrasilla isprepleteno tajnim prolazima, skrivenim sobama, zaboravljenim odajama i izgubljenim stubitima. Mora da jest, zakljuio je. Je li Hekata uope znala gdje su svi? Mozak mu je ubrzano radio i zapitao se tko je napravio ovo stubite. Nekako nije mogao zamisliti Boicu kako sama rezbari ivo drvo. Kako su se penjali, jasnije su osjeali smrad spaljenog drva i zvukove bitke. Maji krikovi postajali su sve vie ovjeji, ptiji vriskovi bili su potpuno zastraujui, a mijeali su se s rikom veprova i zvidanjem nataira. im je skupina izala iz podzemlja, toplina i dim poveavali su se i sada su mogli uti jo jedan zvuk - duboko jecajue klepetanje. "Moramo pouriti", zauo se Scattyn glas iz tame. "Sada zaista moramo pouriti..." Vie bi Josha uplailo da je Ratnica vrisnula, nego ta njezina usiljena mirnoa u glasu. "Budite oprezni; doli smo do izlaza. Nalazimo se na kraju debelog korijena, oko trideset metara od glavnog debla. Blizu smo bitke", dodala je. Josh je skrenuo iza ugla i otkrio kako Scatty stoji okupana zrakama ranojutarnjeg sunca, koje

97

GIGA

je sjalo kroz pokrov od loze pod kojim je stajala. Okrenula u prema njemu dok joj je suneva svjetlost pretvarala crvenu kosu u zlatnu i slijevala se otricama njezinih kratkih maeva i u tom je trenutku Josh u njoj prepoznao drevnu i stranu Ratnicu. Zvukovi bitke okruivali su ih, no glasnije od svih zvukova bilo je klepetanje koje se ulo kao da dolazi iz dubine zemlje. "Kakav je lo zvuk?" "Jecaji Yyggdrasilla", tmurno odgovori Scatty. "Hekatini neprijatelji zapalili su svjetsko stablo." "Ali zato?" Sama pomisao inila mu se stranom - to drevno ivo stablo nije nikoga povrijedilo. No zbog tog djela, dobio je uvid u prijezir koji su mrani stariji osjeali prema ivotu. "Njezine moi duboko su povezane s njim; njezina magija omoguila mu je visok ivot, a njegova ivotna snaga nju odrava snanom. Vjeruju da e je unititi ako unite stablo." Flamel se zadihano popeo uz stepenice i stao pokraj Josha. Alkemiarevo je mravo lice bilo rumeno i obliveno znojem. "Starim", rekao je uz iskrivljeni osmijeh. Pogledao je Scatty. "Kakav je plan?" "Jednostavan", zapoela je, "bjeimo odavde to bre moemo." Zatim je zakovitlala ma u lijevoj ruci tako da joj je otrica leala poloena na ruku. Pokazala je drkom. Flamel i Josh stajali su pokraj nje i virili kroz pokrov od loze. S druge strane polja pojavio se dr. John Dee, oprezno se kreui meu grmljem. Kratak ma crne otrice koji je drao u ruci bljetao je i isputao hladno plavo svjetlo. "Dee", ree Flamel. "Tko bi rekao da u se ikada odueviti to ga vidim. Ovo su zaista dobre vijesti." I Scatty i Josh iznenaeno su ga pogledali. "Dee je ljudsko bie... to znai da je doao ljudskim prijevozom", objasni Alkemiar. "Autom", Scatty je kimnula u znak odobravanja, "kojega je vjerojatno ostavio odmah ispred Carstva sjena." Josh je mislio pitati kako znaju da ga je ostavio vani, no shvatio je da zapravo zna odgovor. "Zato to zna da bi mu se akumulator ispraznio da ga uvede unutra." Gledali su kako se golemi, veprovski tore allta pojavljuje iz dugake trave iza Deeja. Premda je jo uvijek imao zvjersko oblije, stao je na stranje noge sve dok se nije protegao na visinu tri puta veu od visine ovjeka. "Ubit e ga", promrmlja Josh. Deejev ma zabljesnuo je svijetloplavom bojom i zatim se mali ovjek bacio unatrag, prema tore allti i zamahnuo maem u kratkom luku. inilo se da je nagli pokret iznenadio stvorenje, no s lakoom je bacilo otricu sa strane... a onda se ukoilo. Tamo gdje ga je dotaknula otrica, pojavio se tanki sloj leda na ruci zvijeri, a sitni kristali svjetlucali su na ranojutarnjem suncu. Led je prekrio prsa tore allte i slijevao se niz goleme noge, uz ramena i glavu. U samo je nekoliko trenutaka stvorenje bilo okovano kockom plavo proaranog leda. Dee je ustao, istresao kaput i bez upozorenja poeo lupati po ledu drkom svog maa. Kocka se razbila u milijune zveckavih komadia, a svaki je bio djeli tore allte. "Jedan od osnovnih maeva", Scatty tmurno primijeti. "Excalibur, ma leda. Mislila sam da ga ve dugo nema, da je baen u jezero kada je umro Artorije." "Izgleda da ga je doktor pronaao", promrmlja Flamel. Josh je primijetio kako ga nije iznenadilo to to je uo da je kralj Arthur bio stvaran i pitao se koji su legendarni likovi stvarno postojali. Gledali su kako Dee tri natrag u grmlje, prema drugoj strani goleme kue od stabla, gdje su zvukovi bitke bili najglasniji. Miris dima bio je sve jai. Otar i gorak, uvijao se oko stabla, nosei sa sobom daak drevnih mjesta i davno zaboravljenih mirodija. Drvo je pucalo i pucketalo, sokovi su kljuali i pucketali, a duboko klepetanje bilo je sada ve toliko snano da se cijelo stablo treslo.

98

GIGA

"Raistit u nam put", ree Scatty i pojuri kroz lozu. Gotovo istog trena trojac ljudi-ptica poletjeo je prema njoj, a za njima i dvoje ljudi-maaka, trei na sve etiri. "Moramo joj pomoi!" Josh ree oajniki iako nije imao pojma to bi mogao uiniti. "To je Scathach; njoj nije potrebna naa pomo", ree Flamel. "Ona e ih prvo odvratiti od nas..." Scathach je jurnula u grmlje, lagano trei, a njezine teke izme nisu proizvodile nikakav zvuk na mekanom tlu. Ptice i make slijedile su je. "Naslonit e le no neto tako da joj mogu prii samo s jedne sirane i onda e se okrenuli prema njima." Josh je gledao kako se Scatty okree i suoava s napadaima, leima naslonjena na savinuti hrast. Make su je brzo sustigle, izbacile kande, ali su njezini kratki maevi bili bri i izbili iskrice iz njihovih kandi. ovjek-ptica nisko je napadao, klepeui rairenim krilima, rairenih kandi. Lijevom je rukom zabila ma u zemlju, uhvatila stvorenje za zglob i bacila ga u zrak, a zatim usred zavijajuih maaka. I'lica je instinktivno zamahnula prema makama i odjednom su se ivotinje poele meusobno tui. Preostalo dvoje ljudi-ptica bacili su se na make uz grozno kretanje. Scatty je izvukla ma iz zemlje i njime pozvala Flamela i Josha. Flamel je potapao Josha po ramenu. "Idi. Idi do Scathach." Josh se okrenuo prema Alkemiaru. "A to s vama?" "Ja u priekati trenutak, a zatim krenuti za vama i tititi vas." Iako je Josh znao da ih je Flamel izloio stranoj opasnosti, nije sumnjao da e mu tititi lea. Kimnuo je, zatim se okrenuo, proao kroz pokrov od loze i potrao nosei sestru vrsto na prsima. Izvan skrovita u stablu, buka bitke bila je strana, no Josh se usredotoio na tlo pred sobom, pazei na korijenje i ostale nepravilnosti na zemlji preko kojih bi se mogao spotaknuti. Sophie je bila nemirna u njegovim rukama; oi su joj treperile i poela se micati. Josh ju je vre primio. "Budi mirna", rekao je brzo, iako nije znao moe li ga ona uti. Skrenuo je desno i promijenio smjer, udaljujui se od stvorenja u borbi, no nije mogao ne primijetiti kako se, kada su jako ozlijeeni, vraaju u svoje izvorne ptije i maje oblike. Dvije omamljene make i tri ozlijeene vrane dizale su se s praine i gledale ga kako protrava. Josh je uo kako Flamel tri za njim, osjetio je miris metvice u jutarnjem zraku od Alkemiareve magije. Jo deset ili petnaest koraka i doi e do Scatty i Josh je znao da e biti na sigurnom kada doe do nje. No kada je doao do nje, vidio je kako se njezine oi ire od straha. Pogledao je iza sebe i vidio visoku enu s glavom i kandama elegantne make, odjevenu u halje drevnog Egipta, kako skae barem est metara u zrak i pada na lea Nicholasa Flamela. Sruila ga je na pod. Izbacila je zakrivljenu kandu poput srpa i presjekla njegovo kratko koplje na uredna dva dijela, a potom zabacila glavu i poela pobjedonosno siktati i pljuvati.

99

GIGA

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

Perenelle Flamel premjestili su iz male podzemne elije etiri uvara odjevena u crnu kou, glava i lica skrivenih iza motoristikih kaciga. Nije znala jesu li to ljudi - bila je sigurna samo u to da im ne vidi auru, kao ni otkucaje srca ni tragove disanja. Kada su se okupili oko nje, osjetila je miris neeg starog i mrtvog poput pokvarenih jaja i gnjilog voa. Pomislila je da bi to mogli biti simulakre, umjetna stvorenja uzgojena u bavama smrdljive pjenuave tekuine. Perenelle je znala da je Dee oduvijek oduevljen idejom stvaranja svojih vlastitih sljedbenika i da je proveo desetljea izvodei pokuse s golemima, simulakrima i homunkulima. Bez ijedne rijei i uz trzaje, etiri bia ispratila su je iz elije i kroz dugaak, uzak slabo osvijetljen hodnik. Perenelle se namjerno kretala sporo i tako kupovala vrijeme kako bi skupila snagu i upila dojmove o mjestu. Jefferson Miller, duh uvara, rekao joj je da se nalazi u podrumu tvrtke Enoch Enterprises, zapadno od Telegraph Hilla, a blizu poznatog tornja Coit. Znala je da se nalazi duboko u podzemlju: zidovi su bili puni vlage, a zrak je bio tako hladan da je vidjela oblaie ispred svoga lica. Sada kada je izala iz elije i maknula se od njezinih zatitnih arolija, osjetila je kako joj se malo pomalo vraa snaga. Perenelle se oajniki pokuavala sjetiti arolije koju bi mogla iskoristili za uvare, no bila je iscrpljena od razgovora s duhom g. Millera. Osjeala je kako joj glava pulsira kod oiju zbog ega joj je bilo teko usredotoiti se. Najednom je odmah ispred nje zatreperio neki oblik. Njezin dah, maglovito bijel na hladnome zraku, nakratko je oblikovao lice. Perenelle je pogledala svoje uvare sa svake strane, no oni nisu reagirali. Udahnula je duboko, zadrala dah, ekajui da ga tijelo zagrije i zatim izdahnula dugo i sporo. U bijeloj sumaglici oblikovalo se lice: lice Jeffersona Millera. Perenelle se namrtila; taj duh trebao je odavno nestati. Osim ako... ako joj nije doao neto rei. Nicholas! Odmah je znala da je njezin mu u opasnosti. Perenelle je jo jednom duboko udahnula i zadrala dah. U potpunosti se usredotoila na Nicholasa, mogla ga je jasno vidjeti u svojoj svijesti, njegovo usko, prilino tuno lice, blijede oi i kratko podianu kosu. Nasmijeila se, sjetivi ga se kada je bio mlai, i njegove kose, guste i tamne, koja je bila dua od njezine. Uvijek ju je vezao niz vrat pomou ljubiaste barunaste mane. Izdahnula je i zrak se pretvorio u bijeli oblak koji se odmah ponovno oblikovao u lice Jeffersona Millera. Perenelle je piljila u duhove oi i u odrazu u njegovim zjenicama mogla je vidjeti svoga mua kako je uhvaen ispod ape boice s glavom make. U njoj su se probudili bijes i strah i odjednom vie nije osjeala ni glavobolju ni umor. Kao da pue jaki povjetarac, srebrnkasta kosa podigla joj se s glave, a du nje sijevale su iskrice plave i bijele statike. Ledenobijela aura zabljesnula je oko njezina tijela poput druge koe. Prekasno su uvari shvatili da neto nije u redu. Posegnuli su prema njoj, no im su im ruke dotaknule blistave rubove njezine aure, katapultirani su kao da su primili elektrookove. Jedan se uvar ak bacio na njezino tijelo, no prije nego to je uspio staviti prste na nju, Perenelleina aura uhvatila ga je i bacila visoko u zid, s toliko snage da mu je motociklistika kaciga pala s glave. Bie je kliznulo niza zid s neugodno savinutima rukama i nogama. Kada je Perenelle pogledala njegovo lice, shvatila je da su to zaista simulakre. Ovaj je bio nedovren: njegovo lice i glava bili su od istog glatkog mesa, bez dlaka, oiju, nosa, usta ili uiju. ena je potrala niz hodnik, zauslavivi se samo kad je naila na masnu lokvu na podu. Cunula je iznad lokve, duboko se usredotoila i dotaknula tamnu vodu s oba kaiprsta i malim prstom. Njezina bijela aura zacvrala je kad je dotaknula tekuinu, a voda se nakratko zadimila prije nego je postala bistra i Perenelle je otkrila da gleda scenu koju je ranije opazila u oima duha. Njezin mu leao je pod Bastetinim kandama. Iza njih, Scatty je pokuavala suzbiti napad maaka i ptica, dok je Josh stajao naslonjen na stablo, nespretno drei granu

100

GIGA

poput palice za baseball, zamahujui prema svemu to bi se previe pribliilo. Sophie mu je leala na stopalima, lagano se pomicala i zbunjeno mirkala. Perenelle je pregledala cijeli hodnik. U daljini je ula zvukove, korake na kamenu i znala je da se pribliava jo uvara. Mogla je potrati i sakriti se ili boriti se s uvarima; neto snage joj se povratilo. No to nee biti od pomoi Nicholasu i djeci. Perenelle je ponovno pogledala u lokvu. U daljini je vidjela kako Hekata izdrava napad Morrigan, njezinih ptica i Bastetinih maaka. Perenelle je ugledala i Deeja kako hoda iza Hekate, a u ruci mu je sjao otrovno plavi ma, dok je iza njega Yggdrasill gorio u divljim crvenim i zelenim plamenovima. Imala je jo jednu mogunost. Oajniko i opasno rjeenje, no ako uspije, ostavit e je potpuno iscrpljenu i bespomonu. Deejeva stvorenja mogla bi je jednostavno podignuti i odnijeti. Perenelle nije dugo razmiljala. Nagnuta nad lokvom prljave vode, stavila je svoju desnu ruku, s dlanom prema gore, u svoju lijevu ruku i bjesomuno se koncentrirala. Perenelleina aura poela se kretati i pomicati, slijevala joj se niz ruke poput noenog dima, skupljala se na njezinu dlanu i tekla poput tekuine niz bore i crte njezina tijela. Sitna estica srebrno--bijele svjetlosti pojavila se po naborima njezine koe. Uvrstila se u savrenu kuglu i poela se vrtjeti i rasti, i sada su ledenobijele niti njezine aure poele bre tei niz ruke. Trenutak kasnije kugla je poprimila veliinu jajeta, i Perenelle je naglo okrenula dlan te bacila kuglu iste auralne energije u vodu. Izgovorila je tri rijei. "Sophie. Probudi se!"

101

GIGA

DVADESET OSMO POGLAVLJE

Sophie. Probudi se!" Sophie Newman naglo je otvorila oi. Zatim ih je ponovno stisnula i rukama pritisnula ui. Svjetla su bila tako jarka, tako iva, a zvukovi bitke tako nevjerojatno jasni i upeatljivi. "Sophie. Probudi se!" Iznenaenje to ponovno uje glas natjeralo ju je da otvori oi i pogleda oko sebe. ula je Perenelle Flamel jasno kao da stoji pokraj nje, no tamo nije bilo nikoga. Leala je naslonjena na tvrdu koru hrasta, a pokraj nje je stajao Josh, drao je debelu granu objema rukama, i oajniki tjerao strana stvorenja. Sophie se polagano pridigla na noge, pridravajui se za stablo. Posljednja stvar koje se jasno sjeala bio je gorak miris paljevine bujnog zelenog stabla. Sjeala se da je viknula "Poar!", a onda je uslijedio niz zbunjujucih prizora - uskog tunela, stvorenja s glavama ptica i maaka koji su moda bili snovi. Kad su joj se oi prilagodile i kad je pogledala oko sebe, Sophie je shvatila da to nisu bili snovi. Bili su potpuno okrueni pticama i makama: stotinama njih. Neki od ljudi-maaka skrivali su se u visokoj travi i pokuavali dopuzati do njih na sve etiri ili na trbusima, pijuckali su i grebli. Na granama stabla iznad njihovih glava stajali su Ijudi-ptice, pokuavajui se pribliiti dovoljno kako bi napali, dok su ostali skakali i kljucali prema Joshu svojim zlokobnim kljunovima. Na suprotnoj stani polja, Yggdrasill je gorio. Drevno je drvo pucketalo, a vrui bijeli biljni sokovi kljuali su u istom zraku kao vatromet. No ak i dok je spaljeno drvo padalo, nastajale su nove grane, svjee i zelene umjesto spaljenih. Sophie je bila svjesna jo jednog zvuka i shvatila je da uje Yggdrasill. Sada, s nevjerojatnim sluhom, inilo joj se da moe razaznati fraze i rijei, komadie pjesama i dijelove poezije u oajnikim kricima gorueg stabla. U daljini je vidjela kako Hekata oajniki pokuava ugasiti vatru, no istovremeno se borila s Morrigan, makama i pticama. Sophie je primijetila da u zraku vie nema nataira te da je preostalo vrlo malo tore allta koji bi uvali svoju drevnu gospodaricu. U blizini je Sophie ugledala Scattynu sjajnu crvenu kosu. I ona je bila okruena desecima ptica i maaka. Ratnica je izvodila neto to je nalikovalo sloenom plesu, maui maevima i tjerajui zavijajua stvorenja od sebe. Scatty se probijala kako bi dola do mjesta gdje je Nicholas Flamel leao s licem prema dolje, na tlu ispod kandi najstranijeg stvorenja koje je Sophie ikada vidjela: Bastet, Boica Maaka. S nevjerojatno dobrim vidom, djevojka je mogla razaznati pojedine brkove na Bastetinom majem licu, kao i kapljicu sline na prevelikim onjacima koja je padala na mukarca. Flamel je uoio da Sophie gleda prema njemu. Pokuao je udahnuti, no to nije bilo jednostavno s tekim stvorenjem na sebi. "Bjei", proaptao je, "bjei." "Sophie, imam samo par sekundi..." Perenellein glas odjekivao je u djevojinoj glavi te je ona obratila svu pozornost od iznenaenja. "Mora uiniti sljedee. Mora mi dopustiti da govorim kroz tebe...." Josh je opazio da njegova sestra ustaje, lagano teturajui, s rukama na uima kao da je prevelika buka, i vrsto zatvorenih oiju. Vidio je kako joj se pomiu usne, kao da govori sama sa sobom. Odbio je dva ovjeka s glavama drozda koji su potrali prema njemu. Teka grana udarila je jednog stvora ravno u kljun i ovaj je posrnuo, oamuen i iznenaen. Drugi je nastavio kruili oko Josha, koji je shvatio da ovaj ne pokuava napasti njega -ve Sophie. Okrenuo se i zamahnuo prema njemu, no u tom trenu do njega je skoio visoki, mravi ovjek s glavom prugaste make. Josh je pokuao zamahnuti granom, no izgubio je ravnoteu i ovjek-maka sagnuo se i izbjegao udarac. Zatim je skoio u zrak, otvorenih usta, rairenih kandi. S kiselim okusom u grlu, Josh si je priznao da se on i Sophie nalaze u strano velikoj opasnosti... i istog trenutka znao je da se nee izvui. Zatvorio je oi netom prije nego to e

102

GIGA

divlje makoliko stvorenje udariti u njegova prsa, oekujui da e osjetiti ubod njegovih kandi i zauti riku ispred lica... no zauo je samo njeno predenje. Otvorio je oi i shvatio da u rukama dri mekano mae. Sophie! Okrenuo se... i zaueno stao. Sophiena aura isijavala je oko njezina tijela istom srebrnom bojom. Na mjestima je bila tako gusta da je odraavala suneve zrake, zbog ega se doimala poput srednjovjekovnog oklopa. Srebrne iskre sijevale su joj kroz kosu i kapale s prstiju poput tekuine. "Sophie?" proapta Josh oduevljeno. Njegova sestra bila je dobro. Onda je Sophie polako okrenula glavu kako bi pogledala Josha, i on je doao do okantnog, munog zakljuka kako ga ona ne prepoznaje. ovjek-ptica koji se pripremao za napad na djevojku naglo je skoio prema naprijed i zabio joj kljun u oi. Sophie je puknula prstima: sitne kapljice srebra zavrtjele su se s njezinih ruku i udarile u stvorenje. Istog trena ono se presavinulo, iskrivilo i postalo dezorijentirani pustinjski kos. Sophie je prola pokraj brata i zakoraila prema Bastet. "Stani tu, djevojice", naredila joj je Bastet, podiui svoje kande. Sophie je rairila oi i nasmijeila se, a Josh je odjednom shvatio da se prvi put u ivotu boji vlastite sestre. Znao je da to nije Sophie; ovo strano stvorenje nije moglo biti njegova sestra blizanka. Kada je djevojka progovorila, glas joj je hrapavo kretao. "Nema pojma to ti ja mogu uiniti." Bastetine goleme maje oi zatreptale su od iznenaenja. "Ne moe mi nita, djevojice." "Ja nisam djevojica. Moda si jako stara, no nikada nisi masla na ita poput mene. Posjedujem sirovu snagu koja. moe ponititi tvoju aroliju. Mogu je iskoristiti kako bih vratila ptice i make u njihove izvorne oblike." Sophie je nagnula glavu na jednu stranu, i taj je pokret Josh dobro poznavao; njegova sestra to je radila kad bi pozorno nekoga sluala. Zatim je rairila ruke prema pripadnici mranih starijih. "Sto misli da bi se dogodilo kada bih posegnula i dotaknula te?" Bastet bijesno protisne naredbu i trojac golemih ljudi-maaka potri prema djevojci. Sophie je zamahnula rukom i dugaak, zmijolik namotaj srebrne energije poletio je iz njezine ruke poput bia. Dotaknuo je svaku maku, pucketajui po njihovim leima i ramenima i oni su se odmah zaustavili, otkotrljali na zemlji i pretvorili u obine svakodnevne make, dvije kratkodlake i jednu kutravu perzijsku. Make su se osovile na noge i pobjegle, tuno zavijajui. Sophie je zavrtjela biem iznad glave, bacajui kapljice tekueg srebra u svim smjerovima. "Dopusti da ti pokaem dio onog to mogu..." Srebrni je bi pucketao kako se pribliavala. Scatty je odjednom shvatila da se troje njezinih protivnika pretvorilo u amerikog crvendaa, kunu zebu i vrapca, dok se egzotini ovjek-maka ispred nje iskrivio u zbunjenu sijamsku maku. Sophie je uzastopce pucketala srebrnim biem, tjerajui napadae, dok su kapi srebra padale posvuda i sve se vie ljudi-maaka i ljudi--ptica vraalo u svoje prirodne oblike. "Makni se s Nicholasa", rekla je, premda joj se usne nisu sinkrono pomicale s rijeima, "ili emo morati saznati koji je tvoj pravi oblik, Bastet, koja si takoer i Mafdet, Sekhmet i Menhit." Bastet se polako odmaknula od Flamela i izdignula se do svoje vrlo velike visine. Njezine oi s rascijepljenim zjenicama bile su rairene, a usta vrsto zatvorena. "Ve me dugo nitko nije nazvao tim imenima. Tko si ti - vidim da nisi moderna humani djevojka?" Sophiena usta su se pomaknula, a rijei su uslijedile nakon trenutka, ili dva. "uvaj se ove djevojke, Bastet. Ona je tvoja propast." Bastetino krzno nakostrijeilo se, a gole se ruke najeile. Zatim se polako povukla, okrenula i potrala prema Yggdrasillu u plamenu. Prvi put u posljednjih nekoliko tisuljea, bila je

103

GIGA

prestraena. Nicholas je s tekoom ustao i zateturao prema Sophie, Joshu i Scatty. Priao je Sophie. "Perenelle?" proaptao je. Sophie se okrenula prema njemu, praznog i obnevidjelog pogleda. Pomicala je usnice, a zatim, kao u loe sinkroniziranom filmu, uslijedile su rijei. "U San Franciscu sam, zatoena u podrumu tvrtke Enoch Enterprises. Na sigurnom sam i dobro. Odvedi djecu na jug, Nicholas." Uslijedio je dug trenutak tiine; zatim, kada je ponovno progovorila, rijei su bile bre od kretanja Sophienih usana, djevojina srebrna aura poela je blijedjeti, a oi se zatvarati. "Odvedi ih k vjetici."

104

GIGA

DVADESET DEVETO POGLAVLJE

Dr. John Dee poeo je mahnitati. Sve se raspadalo i sve je ukazivalo na to da e morati aktivno sudjelovati u bici. Flamel, Scatty i blizanci uspjeli su pobjei iz unutranjosti Yggdra-silla i sada su se borili na suprotnoj strani polja, nekih dvjesto metara od njega, no nije mogao doi do njih - morao bi proi kroz bojite. Preostali tore allte, u ljudskim i veprovskim oblicima, borili su se s ljudima-makama i ljudima-pticama. Natairi su ve bili savladani. Na poetku su krilate zmije unijele kaos i zbrku meu make i ptice, no bili su neupotrebljivi i nespretni na tlu te je veina ubijena im su sletjeli. Golema vojska tore allta znaajno se smanjila i pretpostavio je da za jedan sat u Sjevernoj Americi vie nee biti veprodlaka. No nije mogao toliko ekati. Morao je odmah doi do Flamela. Morao je uzeti stranice Kodeksa to je prije mogue. Iz svoga skrovita iza grmlja Dee je promatrao starije. Hekata je stajala na ulazu u kuu stablo, okruena preostalim osobnim uvarima tore alltama. Dok su se veprovi borili s makama i pticama, Hekata se sama suoavala s kombiniranim Morriganinim i Bastetinim snagama. Tri ene nisu obraale panju na poluljudske ivotinje koje su se borile oko njih. Sluajnom promatrau moglo bi se uinili kao da tri starije jednostavno pilje jedna u drugu. Dee je, meutim, zamijetio Ijubiasto-sive oblake koji su se skupljali iznad Yggdrasilla; vidio je kako njeni bijeli i zlatni cvjetovi oko golemog stabla venu i umiru, u trenu se pretvarajui u crnu smjesu; uoio je neugledan sjaj gljivica koje su se pojavile na zaglaenoj kamenoj stazi. Dee se nasmijeio; nee jo dugo trajati. Koliko e se jo Hekata moi suprotstavljati dvjema starijima, tetki i neakinji? No Boica nije pokazivala znakove slabljenja. I onda je uzvratila napad. Iako nije bilo vjetra u zraku koji je smrdio po spaljenom drvu, Dee je gledao kako nevidljivi i nepostojei povjetarac iba Morriganin plat preko njezina ramena i udara golemu Bastet, zbog ega je trznula glavom i nagnula se prema vjetru. Uzorci na Hekatinoj metalnoj haljini vitlali su zasljepljujuom brzinom, a boje su se zamutile i iskrivile. Uz rastui nemir, vidio je kako tamna sjena lebdi po osuenoj travi i kako roj sitnih crnih muha slijee na Bastetino krzno, zavlaei joj se u ui i nos. Boica Maaka zaurlala je i zateturala unatrag, bijesno trljajui lice. Pala je na zemlju, otkotrljala se prema visokoj travi, pokuavajui se osloboditi insekata. Bilo ih je sve vie, a pridruili su im se i mravi i pauci pustinjaci, koji su gmizali iz trave i preplavili joj tijelo. Skupljena na sve etiri, zabacila je glavu i oajniki vrisnula, zatim se okrenula i potrala preko polja, valjala se i puzala po travi, bacila se u malo jezerce, pokuavajui se rijeiti insekata na tijelu. Prela je polovicu polja dok je gusti, vrtloni oblak nije napustio. Bijesno je trljala lice i ruke, ostavljajui ogrebotine po koi, a onda je ustala i vratila se do Yggdrasilla. Tad se jo gui roj pela ponovno stvorio u zraku pred njom. U tom trenutku Dee je pomislio da bi moda - ali samo moda - Hekata mogla pobijediti. Bio je pametan potez odvojiti Bastet i Morrigan; osigurati da se Bastet ne moe vratiti bilo je jednostavno genijalno. Uvidjevi da se ne moe vratiti do Yggdrasilla, Bastet je bijesno prosiktala i zatim potrala tamo gdje su se Flamel, Scatty i blizanci pokuavali obraniti. Dee je vidio kako preskae nevjerojatnu udaljenost i baca Alkemiara na tlo. To mu je ipak priinilo zadovoljstvo i dopustio si je jedan lagani smijeak, koji je brzo izblijedio - jo uvijek je bio zarobljen na ovoj strani polja. Kako da proe pokraj Hekate? Iako je Yggdrasill bjesomuno gorio, itavi su dijelovi bili u plamenu, spaljena lia i zacrnjeni komadi grana uvojito su padali, a ljepljiva smola frcala je zbog padajuih grana, Hekatine moi izgledale su netaknute. Dee je ljutito zakrgutao zubima; prema svim njegovim

105

GIGA

istraivanjima, Hekata je oivjela stablo tako to gaje proela djeliem svoje ivotne snage. Zauzvrat, kako je raslo, ono je obnavljalo i jaalo njezine moi. Paljenje stabla bila je njegova ideja. Vjerovao je da e ona slabjeti kako ono bude gorjelo. No naprotiv: paljenje stabla samo je razljutilo Boicu, a njezin bijes inio ju je jo smrtonosnijom. Kada je Dee vidio kako se Hekatine usnice trzaju i zakrivljuju u neto to je nalikovalo na osmijeh, kako je Morrigan zateturala i ustuknula, postao je svjestan da je ovdje, u vlastitom Carstvu sjena, Boica Triju Lica jednostavno presnana za njih. Dee je tada shvatio da e morati djelovati. Drei se sjena stabala i visoke trave, kretao se oko debla golemog Yggdrasilla. Bio je prisiljen unuti i sakriti se kad je tore allta u svom veprovskom obliku doletio kroz grmlje do njega s barem deset ljudi-maaka i dvostruko vie ljudi-ptica na sebi. Dee je izaao iz grmlja nasuprot stablu kraj kojeg su se Hekata i Morrigan borile. S njegove desne strane mogao je vidjeti da se neto dogaa u Flamelovoj skupini; ptice i make bjeale su u svim smjerovima... i zatim je shvatio da vidi obine ptice i svakodnevne make kako bjee, a ne poluljudska stvorenja. Morriganine i Baste -tine ini nisu djelovale: je li Hekata bila tako mona? Morao je ovo privesti kraju. Dr. John Dee podignuo je ma s kratkom otricom u svojoj ruci. Prljavo plavo svjetlo omotalo se po cijeloj duini maa i na trenutak je drevna kamena otrica zabrujala dok je nevidljivi povjetarac proao po njegovim rubovima. Uvijene zmije ugravirane u drku oivjele su i poele se uvijati i siktati. vrsto drei ma, Dee je oslonio vrh otrice o hrapavu koru drevnog stabla... i pritisnuo. Excalibur je glatko proao kroz drvo, ulazei sve tlo drke bez Otpora. Nekoliko trenutaka nita se nije dogaalo, a zatim je Yggdrasill poeo stenjati. Zvuk je bio poput glasanja ivotinje koju neto boli: poelo je kao duboko mumljanje, koje je ubrzo naraslo do visokog cvilea. Tamo gdje je drka maa strila iz stabla, pojavila se plava mrlja. Poput kapajue tinte, slijevala se niz stablo i padala po podu, a zatim je masno plavo svjetlo curilo niz ilice i pukotine u drvu. Pla Yggdrasilla postajao je sve jai i jai, sve dok se nije izdignuo gotovo iznad ljudskog sluha. Preivjeli tore allte pali su na tlo, previjali se od bolova, drei se za ui; ljudi-ptice komeali su se u zbrci, ljudi--make zapoeli su siktati i jednoglasno zavijati. Plava mrlja jurila je oko stabla, premazujui sve tankim slojem bljetavih ledenih kristala koji su odraavali svjetlost. Plavo-crne i grimizno-zelene duge zablistale su na zraku. Masna mrlja krenula je uz stablo i po granama, pretvarajui sve to je dotakla u bruene kristale. ak ni vatra nije bila otporna na nju. Plamenovi su se zamrzli, vatra je uhvaena u ukraenim uzorcima, zatim se ispreplela poput leda na povrini jezera i nestala u svjetlucavoj praini. Tamo gdje bi plava mrlja dotakla lie, ono bi se stvrdnulo i palo s grana. Nisu uvojito padali na tlo: pali bi i razbili se uz tiho zveckanje, dok su grane, sada vrsti komadi leda, bivale istrgnute s debla i padale na tlo. Dee se bacio na jednu stranu kako ga ne bi udarila metar dugaka smrznuta grana. Uhvativi drku Excalibura, izvukao je kamenu otricu iz drevnog stabla i otrao potraiti sklonite. Yggdrasill je umirao. Goleme ljuske kore trgale su se, poput ledenih santa koje se odvajaju od ledenjaka, i padale na tlo, oneiavajui prekrasan krajobraz Carstva sjena komadima otrog leda. Odravajui razmak i pazei na padajue grane, Dee je trao oko stabla; htio je vidjeti Hekatu. Boica Triju Lica je umirala. Stojei sasvim mirno ispred raspadajueg Yggdrasilla, Hekatom su prolazila sva tri lica mlado, zrelo i staro - u otkucajima srca. Promjena se vrila tako brzo da se njezino tijelo nije stizalo prilagoditi i bila je uhvaena izmeu faza: mlade oi na starom licu, glava djevojice na tijelu ene, tijelo ene s djejim rukama. Njezina stalno promjenjiva haljina izgubila je boju i bila je iste crne boje kao i njezina koa. Dee je stajao pokraj Morrigan, zajedno su promatrali u tiini. Bastet im se ponovno pridruila

106

GIGA

te su njih troje zajedno promatrali posljednje trenutke Yggdrasilla. Svjetsko je stablo sada bilo gotovo potpuno plavo, prekriveno plahtom leda. Smrznuto korijenje probilo je kroz zemlju, unitavajui savrenu simetriju zemlje, urezujui debele rezove u tlu. Ogromne rupe pojavile su se na masivnom deblu, otkrivajui krune unutranje prostorije, koje su bile prekrivene i obloene plavim ledom. Hekatina je transformacija usporila. Promjene su se due materijalizirale jer je sada plava mrlja klizila po njezinu tijelu, stvrdnjavala joj kou, pretvarajui je u ledene kristale. Morrigan je pogledom okrznula otricu u Deejevoj ruci i brzo pogledala na drugu stranu. "ak i nakon toliko godina u naoj slubi, doktore Dee, i dalje nas uspijeva iznenaditi", ree tiho. "Nisam znala da posjeduje Ledeni ma." "Drago mi je da sam ga uzeo", ree Dee, ne kao izravan odgovor. "ini se da su Hekatine moi bile jae no to smo mislili. Bar je moja pretpostavka - da je njezina snaga povezana sa stablom - bila tona." Od Yggdrasilla je ostala vrsta santa leda. Hekata je takoer bila potpuno prekrivena plahtom leda, iako su iza plavih kristala njezine oi boje maslaca bile sjajne i ive. Vrh stabla poeo se topiti, prljava voda slijevala se niz koru, ostavljajui duboke utore za sobom. "Kada sam shvatio da moe ponititi tvoje ini, znao sam da neto moram uiniti", ree Dee. "Vidio sam kako se make i ptice vraaju u svoje prirodne oblike." "To nije Hekatino djelo", Bastet odjednom zareza, jakim naglaskom i zvjerskim glasom. Morrigan i Dee okrenuli su se prema Boici Maaka. Stvorenje je podiglo krznenu apu i pokazalo prema polju. "Bila je to djevojka. Netko je govorio kroz nju, netko tko zna moja prava imena, netko tko je iskoristio djevojinu auru kako bi stvorio bi iste energije: to je ponitilo nau aroliju." Dee je pogledao preko polja, tamo gdje je vidio Flamela, Scatty i blizance kako su se skupili oko hrasta. No nije im bilo ni traga. Okrenuo se kako bi naredio preivjelim makama i pticama da ih pronau kada je ugledao Senuheta kako tetura. Starac je bio prekriven blatom i krvlju - iako se nije inilo daje krv njegova - izgubio je svoj zakrivljeni bronani ma. Drugi je bio prepolovljen. "Flamel i ostali su pobjegli", ree zadihano. "Slijedio sam ih izvan Carstva sjena. Kradu na automobil", dodao je srdito. Bijesno vrisnuvi, dr. John Dee okrenuo se i bacio Excalibur u Yggdrasill. Kamena otrica zabila se u svjetsko stablo, koje se oglasilo turobnim zvukom velikog zvona. Jedna nota, visoka i ista, vibrirala je u zraku... a zatim je Yggdrasill poeo pucati. Lomio se i kidao itavom duinom. Poelo je malim komadiima koji su prema gore postajali sve vii, u neravnim uzorcima. U nekoliko je sekundi cijelo stablo bilo prekriveno ludim krivudavim linijama. Nakon toga se Yggdrasill slomio i pao na ledeni kip Hekate, samljevi je u prainu.

107

GIGA

TRIDESETO POGLAVLJE
Josh Newman na trzaj je otvorio vrata crnog terenca i osjetio kako ga preplavljuje val olakanja. Klju je bio u kontaktu. Otvorio je stranja vrata i drao ih dok je Nicholas Flamel urio prema automobilu, sa Sophie u naruju. Nagnuo se prema unutra i njeno je postavio a legne na stranje sjedalo. Scatty se pojavila kroz granicu od lia i pojurila niz stazu sa irokim osmijehom na licu. / "E ovo", rekla je skoivi na terenac, "je bila najbolja zabava koju sam doivjela u tisuu godina." Josh je sjeo na vozako sjedalo, podesio ga i okrenuo klju. Veliki motor V6 ivo je zabrujao. Flamel je uskoio na suvozako sjedalo i zalupio vratima. "Vodi nas odavde!" Josh je stavio ruicu mjenjaa u poloaj za vonju, uhvatio konati upravlja objema rukama i do kraja pritisnuo papuicu gasa. Veliki Hummer pojurio je naprijed, bacajui kamenje i prainu dok se vrtio u krug, i zatim krenuo niz usku stazu, ljuljajui se i poskakujui po brazdama, eui sa strane grane i grmlje, to je ostavljalo rezove na istoj karoseriji. Iako je sunce bilo visoko i u Carstvu sjena i U stvarnom svijetu, Cesta je bila U dubokoj sjeni. Premda je Josh svugdje provjerio, nije mogao pronai komande za svjetla. Stalno je pogledavao u retrovizore, svakog trena oekujui Morrigan ili Boicu Maaka kako izlaze iz grmlja iza njih. Tek kad je staza zavrila na jarkom suncu te je okrenuo upravlja na desnu stranu, skrenuvi terencem na usku, krivudavu asfaltiranu cestu, popustio je pritisak na papuicu gasa. Hummer je odmah usporio. "Jesu li svi okej?" upita potreseno. Nagnuo je retrovizor kako bi vidio stranji dio automobila. Njegova sestra blizanka leala je na irokim konatim sjedalima, s glavom na Scattynu krilu. Ratnica je pomou komadia tkanine otkinutog sa svoje majice brisala djevojino elo. Sophiena koa bila je mrtvako blijeda, a premda su joj oi bile zatvorene, nepravilno su se pomicale ispod kapaka. Trzala se kao da proivljava nonu moru. Scatty je primijetila kako ih Josh promatra u retrovizoru i nasmijeila se kako bi ga ohrabrila. "Biti e ona okej", ree. "Moete li ita uiniti?" upita Josh, pogledavi Flamela koji je sjedio do njega. Njegovi osjeaji prema Alkemiaru sada su bili pomijeani: s jedne strane, izloio ih je velikoj opasnosti, a ipak vidio je i kako se Flamel divljaki borio kako bi ih obranio. "Ne mogu nita uiniti", umorno e Flamel. "Ona je jednostavno iscrpljena; nita vie." Nicholas je takoer djelovao izmodeno. Njegova odjea bila je poprskana blatom i neim to je mogla biti krv. U kosi je imao ptijeg perja, a obje ruke bile su izgrebane od sukoba s makama. "Pusti je da spava, a kada se probudi za nekoliko sati, bit e u redu. Obeajem ti." Josh je kimnuo. Usredotoio se na cestu ispred sebe, bez volje da nastavi razgovor s Alkemiarom. Sumnjao je da e njegova sestra ikad vie biti u redu. Primjetio je kako ga je pogledala praznim, tupim pogledom: nije ga prepoznala. Sluao je glas koji je izlazio iz njezinih usta: to nije bio glas kojeg je poznavao. Njegova sestra, njegova sestra blizanka, bila je u potpunosti izmijenjena. Doli su do znaka za Mill Valley i skrenuo je ulijevo. Nije imao pojma kamo idu; samo se htio udaljiti od Carstva sjena. I vie od toga: htio je ii kui, vratiti se normalnom ivotu, zaboraviti da su ikada naili na oglas u sveuilinom oglasniku kojega je njegov otac donio kui. Trai se pomonik u knjiari. Ne elimo itae, traimo radnike. Poslao je zamolbu i nekoliko dana poslije zvali su ga na razgovor. Sophie toga dana nije imala pametnijeg posla i ila je s njim kako bi mu pravila drutvo. Dok je ekala, otila je do kafia preko puta na aj s mlijekom. Kada je Josh izaao iz Male knjiare, oduevljen to je dobio posao, otkrio je da je i Sophie pronala posao u Coffee upu. Radit e jedno preko puta drugoga - to je bilo savreno! I bilo je savreno - do juer, kada je zapoela ova ludnica. Teko mu je bilo vjerovati da je to bilo tek juer. Ponovno je pogledao Sophie u retrovizoru.

108

GIGA

Sada se mirno odmarala, potpuno smirena, i osjetio je olakanje zbog toga to joj se pomalo vraala boja u obraze. Sto je Hekata uinila? Ne - to je Flamel uinio? Sve je upuivalo na Alkemiara. Za sve je bio on kriv. Boica nije htjela buditi blizance - znala je za opasnosti. No Flamel je inzistirao i zbog Alkemiara je Hekatino rajsko Carstvo sjena napadnuto, a njegova mu je sestra postala stranac. Kada je Josh poeo raditi u knjiari za ovjeka kojega je poznavao kao Nicka Fleminga, smatrao gaje pomalo neobinim, ekscentrinim, moda ak i udnim. No kada ga je upoznao, poeo mu se iskreno sviati, ak mu se i divio. Fleming je bio sve to Joshov otac nije. Bio je zabavan i zainteresiran za gotovo sve ime se Josh bavio, a njegovo ope znanje bilo je nevjerojatno. Josh je znao da je njegov otac Richard istinski sretan i zadovoljan samo kada stoji u dvorani ispunjenoj studentima ili do koljena zakopan u prainu. Fleming je bio drukiji. Kada bi mu Josh citirao Barta Simpsona, Fleming bi uzvratio citatom Groucha Marxa da bi potom nastavio i upoznao Josha s filmovima brae Marx. Obojica su voljela-glazbu -iako su im ukusi bili razliiti; Josh je upoznao Nicka s Green Dayom, Lambom i Dido. Fleming je preporuavao Petera Gabriela, Genesis i Pink Floyd. Kada je Josh pustio Flemingu neki ambient ili trance na svom iPodu, Fleming mu je posudio CD-e Mikea Oldfielda i Briana Enoa. Josh je upoznao Nicka sa svijetom blogova, a ak su poeli dogovarati i objavljivanje svih naslova iz knjiare na internetu. Nakon nekog vremena, Josh je Fleminga poeo smatrati bratom kojega je oduvijek elio. A sada ga je taj ovjek iznevjerio. Zapravo je lagao Joshu od samog poetka. Nije se ak ili zvao Nick Fleming. I negdje u podsvijesti, Josh je poeo oblikovali runo pitanje. Sputenim glasom, s pogledom na eesti, upitao je: "Jeste li mali da e se sve ovo dogoditi?" Flamel se naslonio na konato sjedalo i okrenuo se prema Joshu. Alkemiar je djelomino bio u sjeni i drao je sigurnosni pojas preko grudi objema rukama. "Sto da e se dogoditi?" oprezno upita. "Znate, nisam dijete", ree Josh, podiui glas, "zato mi se ne obraajte kao da jesam." Na stranjem sjedalu, Sophie je neto promrmljala kroz san i Josh se prisilo da spusti glas. "Je li vaa dragocjena Knjiga predvidjela sve ovo?" Letimice je vidio kako se Scatty pomie i shvatio kako se nagnula kako bi ula Alkemiarov odgovor. Flamelu je dugo trebalo da odgovori. Naposljetku progovori. "Postoje neke stvari koje prvo mora znati o Knjizi Abrahama idova." Vidio je kako Josh otvara usta pa je brzo nastavio. "Dopusti da zavrim. Oduvijek sam znao daje Kodeks star", zapoeo je, "iako nikada nisam znao koliko tono. Juer je Hekata rekla da je bila prisutna kada ga je Abraham stvorio... a to znai da je to bilo prije barem deset tisua godina. Onomad je svijet bio veoma drukiji. Uvrijeeno je miljenje da se ovjeanstvo pojavilo sredinom kamenog doba. No istina je puno, puno drukija. Starija rasa vladala je zemljom. Djelii istine nalaze se u naim mitologijama i legendama. Ako vjeruje u te prie", nastavi on, "oni su posjedovali mo letenja, mogli su upravljati vremenom i ak su usavrili ono to vi nazivate kloniranjem. Drugim rijeima, imali su pristup znanosti koja je bila toliko napredna da bismo je mogli nazvati magijom." Josh je poeo tresti glavom. Ovo mu je bilo previe. "I prije nego to kae da je to sve previe, sjeti se koliko je ljudska rasa napredovala u posljednjih deset godina. Da je netko tvojim roditeljima rekao, na primjer, da e moi nositi cijelu svoju glazbenu biblioteku u depu, bi li vjerovali? Danas postoje telefoni koji imaju vie raunalne snage nego to je koriteno za slanje prvih raketa u svemir. Imamo elektronske mikroskope koji vide pojedine atome. Svakodnevno lijeimo bolesti koje su prije samo pedeset godina bile neizljeive. A brzina promjene sve je vea. Danas moemo raditi ono to bi tvoji roditelji odbacili kao nemogue, a za vae djedove to ne bi bilo nita drugo doli

109

GIGA

magija." "Niste mi odgovorili na pitanje", ree Josh. Pazio je na brzinu; nisu si mogli priutiti da ih zaustave zbog prekoraenja brzine. "Ono to ti govorim jest da ne znam za to je sve starija rasa sposobna. Je li Abraham zapisivao svoja predvianja u Kodeksu ili je jednostavno biljeio ono to je nekako vidio? Je li bio svjestan budunosti, je li je zapravo mogao vidjeti?" Okrenuo se na sjedalu kako bi pogledao Scatty. "Zna li ti?" Slegnula je i iskrivila usnice u mali smijeak. "Ja sam sljedea generacija: veina starije rase nestala je prije nego to sam se rodila, a Danu Talis potopljen je pod valovima. Nemam pojma to su sve mogli. Jesu li mogli gledati kroz vrijeme?" Zastala je i razmislila. "Znam neke starije koji su imali taj dar: Sibyl je mogla, kao i Themis i Melampus, naravno. No bili su u krivu puno ee nego u pravu. Ako su me moja putovanja iemu poduila, to je da stvaramo vlastitu budunost. Gledala sam kako potresni dogaaji dolaze i odlaze a da ih nitko nije predvidio, a vidjela sam i proroanstva - najee povezana s krajem svijeta - koja se takoer nisu ostvarila." Automobil je skrenuo na usku seosku cestu, prvu koju su vidjeli tog jutra. "Jo jednom u vam postaviti pitanje", ree Josh, trudei se ostati smiren. "I ovoga puta, odgovori mi s da ili ne: je li sve to se upravo dogodilo predvieno u Kodeksu?" "Ne", Flamel brzo odgovori. "ujem neki ali u pozadini", ree Scatty. Alkemiar kimne. "Postoji jedno malo ali. U knjizi nema niega o Hekati ni o Carstvu sjena, nita o Deeju ni Bastet ni Morrigan. Ali..." uzdahnuo je. "Postoje neka proroanstva o blizancima." "Blizancima", ree Josh napeto. "Mislite blizancima openito ili ba o Sophie i meni?" "Kodeks spominje srebrnog i zlatnog blizanca, dvoje koji su jedno, jedno koje je sve. Meni se ini da nije sluajno to su vae aure ista zlatna i srebrna. Znai da, siguran sam da Kodeks govori o tebi i tvojoj sestri." Nagnuo se kako bi pogledao Josha. "I ako me pita koliko dugo to znam, odgovor je: poeo sam sumnjati juer, kada ste mi ti i Sophie doli pomoi u knjiaru. Hekala je potvrdila moje sumnje nekoliko sali kasnije kada je uinila vae aure vidljivima. Kunem ti se da je sve to sam do sada uinio bilo radi vae zatite." Josh je odmahivao glavom; nije bio siguran treba li vjerovati I'lamelu. Zaustio je pitanje, no Scatty mu je stavila ruku na rame prijo nego je uspio progovoriti. "Dopusti da samo ovo kaem", ree lihim i ozbiljnim glasom, u kojem se uo keltski naglasak. "Poznajem Nicholasa Flamela vrlo dugo. Amerika je jedva bila kolonizirana kada smo se upoznali. On je mnogo toga - opasan i podmukao, prepreden i smrtonosan, dobar prijatelj i nesmiljen neprijatelj. Ako ti on da svoju rije da je sve radio radi vae zatite, preporuujem ti da mu vjeruje." Josh je pritisnuo konicu i automobil je usporio i skrenuo iza ugla. Naposljetku, kimne i duboko uzdahne. "Vjerujem vam", ree naglas. No negdje u podsvijesti odzvanjale su mu Hekatine posljednje rijei upuene njemu - "Nicholas Flamel nikada nikome ne govori sve" - i osjeao je da Alkemiar i dalje ne govori sve to zna. Odjednom Nicholas potapa Josha po ruci. "Ovdje - tu stani." "Zato, to nije u redu?" upita Scatty, posegnuvi prema maevima. Josh je ukljuio pokazivae i skrenuo Hummerom prema restoranu iji je znak upravo poeo svijetliti. "Sve je u redu." Flamel se nacerio. "Mislim da je vrijeme za doruak." "Odlino. Umirem od gladi", ree Scatty. "Mogla bih konja pojesti. Da nisam vegetarijanka... i da volim konje, naravno." I da nisi vampir, pomisli Josh, ali nije nita rekao. Sophie se probudila dok su Scatty i Flamel bili u restoranu i naruivali doruak za van. U jednom trenutku je spavala, u drugom je uspravno sjedila na stranjem sjedalu. Josh je

110

GIGA

poskoio i nije uspio sprijeiti iznenaen vrisak koji mu je pobjegao. Okrenuo se na vozakom sjedalu i kleknuo kako bi se nagnuo prema natrag. "Sophie?" upita oprezno. Bojao se da e neto nepoznato i drevno opet progledati kroz oi njegove sestre. "Ne eli znati to sam sanjala", ree Sophie, rairi ruke i protegne se. Vrat joj je pucketao dok ga je okretala. "Au. Sve me boli." "Kako se osjea?" Zvuala je kao njegova sestra. "Kao da u se prehladiti." Pogledala je oko sebe. "Gdje smo? iji je ovo auto?" Josh se nacerio i kroz sjenu pokazao bijele zube. "Ukrali smo ga od Deeja. Nalazimo se negdje na cesti izvan Mill Valleyja, a idemo prema San Franciscu, mislim." "to se dogodilo... to se tamo dogodilo?" upita Sophie. Joshov se cerek pretvorio u iroki osmijeh. "Ti si nas spasila pomou svojih tek probuenih moi. Bila si nevjerojatna: imala si nekakav srebrni energetski bi i kada bi dotaknula bilo koju pticu ili maku, pretvorile bi se u svoje stvarne oblike." Zaustavio se kad je poela odmahivati glavom. "Ne sjea se niega?" "Malo toga. ula sam kako mi Perenelle govori, upuuje me u to to da radim. Zapravo sam osjetila kako lije svoju auru u mene", ree zaueno. "Mogla sam je uti. Mogla sam je ak i vidjeti, na neki nain." Odjednom duboko i drhtavo uzdahne. "Onda su doli po nju. To je sve ega se sjeam." "Tko?" "Ljudi bez lica. Mnotvo ljudi bez lica. Gledala sam kako je odvlae." "Kako to misli, ljudi bez lica?" Sophie je prestraeno rairila oi. "Nisu imali lica." "Poput maski?" "Ne, Josh, ne poput maski. Njihova lica bila su glatka - bez oiju, nosa, usta, samo glatka koa." Slika koju je stvorio u glavi bila je jako uznemirujua i namjerno je promijenio temu. "Osjea li se... drukije?" Paljivo je birao rijei. Sophie je na trenutak razmislila. Sto je bilo s Joshom, zato je bio tako zabrinut? "Drukije? Kako?" "Sjea li se kako je Hekata budila tvoje moi?" "Sjeam." "Kakav je to bio osjeaj?" upita oklijevajui. Na trenutak su Sophiene oi zabljesnule hladnim srebrnim svjetlom. "Kao daje netko ukljuio prekida u mojoj glavi, Josh. Osjeala sam se ivom. Prvi put u ivotu osjeala sam se ivom." Josh je Osjetio nagli nepodnoljivi nalet ljubomore. Krajikom oka vidio je kako Flamel i Scatty izlaze iz restorana s mnotvom vreica U rukama. "A kako se sada osjea?" "Gladno", ree. "Jako gladno." Jeli su u tiini: burrito za doruak, jaja, kobasice, peciva, koja su zalijevali gaziranim sokom. Scatty je jela voe i pila vodu. Josh je napokon obrisao usta maramicom i otresao mrvice s traperica. To je bio prvi pravi obrok od jueranjeg ruka. "Napokon se osjeam kao ovjek." Pogledao je Scatty postrance. "Bez uvrede." "Nita", uvjeri ga Scatty. "Vjeruj mi - nikad nisam htjela biti ovjek, premda vjerujem da to ima neke prednosti", doda zagonetno. Nicholas je skupio ostatke njihova doruka i gurnuo ih u papirnatu vreicu. Zatim se nagnuo prema naprijed i kucnuo po zaslonu satelitskog navigacijskog sustava na armaturnoj ploi. "Zna li kako ovo radi?" Josh odmahne glavom. "Mogu samo teoretski pretpostaviti. Unesemo odredite i ono nam kae najbolji put do tamo. No nisam to nikada koristio. Nema toga u tatinom autu", dodao je.

111

GIGA

Richard Newman vozio je pet godina star Volvo karavan. "Ako ga proui, bi li ga znao ukljuiti?" uporno e Flamel. "Moda", sumnjiavo odgovori Josh. "Naravno da bi. Josh je genijalac za raunala", ponosno ree Sophie sa stranjeg sjedala. "Ovo nije ba raunalo", zaguna njezin brat blizanac, nagne se prema naprijed i pritisne gumb za ukljuivanje. Veliki pravokutni zaslon zasvijetlio je i nevjerojatno zatitniki glas upozorio ih je da unesu adresu u vonji, a zatim uputio Josha da pritisne gumb OK kada uje i razumije njegovu poruku. Zaslon je zatreperio i odmah pokazao poloaj Hummera na nepoznatoj sporednoj cestici. Planina Tamalpais pojavila se u obliku trokutica na vrhu zaslona i strelice su pokazivale prema jugu do San Francisca. Stazice koja je vodila do Hekatinog Carstva sjena nije bilo. "Moramo ii na jug", nastavi Flamel. Josh je isprobavao tipke dok nije doao do glavnog izbornika, "Okej. Treba mi adresa." "Unesi potanski ured na krianju Ulice Signali i Avenije Ojai u Ojaiju." Na stranjem sjedalu Scatty se uznemirila. "O ne, ne Ojai. Molim te reci mi da ne idemo tamo." Flamel se okrenuo na sjedalu. "Perenelle mi je rekla da idemo na jug." "L. A. je na jugu, Meksiko je na jugu, ak je i ile juno odavde. Postoje mnoga lijepa mjesta koja su na jugu..." "Perenelle mi je rekla da odvedem djecu Vjetici", strpljivo e Flamel. "A Vjetica se nalazi u Ojaiju." Sophie i Josh brzo se pogledae, ali nisu nita rekli. Scatty se naslonila i dramatino uzdahnula. "Bi li ti ita znailo kad bih ti rekla da ja ne elim ii?" "Ne ba." Sophie se nagnula izmeu sjedala kako bi pogledala mali zaslon. "Koliko nam treba do tamo? Koliko smo udaljeni?" pitala se naglas. "Trebat e nam skoro cijeli dan", ree Josh, nagne se i pone kiljiti u zaslon. Kada mu je kosa dotaknula sestrinu, sitna iskrica sijevnula je izmeu njih. "Moramo na autocestu broj jedan. Prijeemo preko mosta Richmond..." Prstima je slijedio obojene linije. "Onda do 1580, koja kasnije postaje 1-5." Iznenaeno trepne. "Tom cestom moramo voziti etiristo pedeset kilometara." Pritisnuo je drugi gumb, kojim je izraunao ukupnu udaljenost. "Cijelo putovanje iznosi preko esto pedeset kilometara i trebat e nam barem est i pol sati. Do danas najvea udaljenost koju sam odvozio bila je oko petnaest kilometara!" "Onda e ti ovo biti dobra vjeba", ree Alkemiar uz osmijeh. Sophie je pogledala prvo Flamela, pa Scatty. "A tko je ta Vjetica kojoj idemo?" Flamel je namjestio sigurnosni pojas. "Idemo do Vjetice iz Endora." Josh je okrenuo klju i pokrenuo automobil. Pogledao je Scatty u retrovizoru. "Jo netko protiv koga si se borila?" upita. Scathach napravi grimasu. "Jo gore", promrmlja. "To mi je baka."

112

GIGA

TRIDESET PRVO POGLAVLJE

Carstvo sjena je propadalo. Na zapadu su se razili oblaci i golemi komadi neba ve su nestali, ostavljajui samo treperave zvijezde i prevelik mjesec na crnome nebu. Zvijezde su postepeno nestajale uz treptaj, a mjesec je poeo gubiti rubove. "Nemamo puno vremena", ree Morrigan, gledajui nebo. Dee, koji je skupljen na tlu skupljao ledene komadie Hekate to je vie mogao, pomislio je da uje strah u Morriganinu glasu. "Imamo vremena", ree ravnoduno. "Ne smijemo biti ovdje kada Carstvo sjena nestane", ree ona gledajui dolje prema njemu, bezizraajna lica. No znao je prema nainu na koji se ogrtala oko ramena platem od vranskog perja da je nervozna. "to bi se dogodilo?" pitao se Dee naglas. Nikada nije vidio Boicu Vrana u ovome stanju i njezina mu je nelagoda priinjala uitak. Morrigan je podigla glavu kako bi promotrila tamu koja se pojavila, a crne oi odraavale su joj sitne tokice od zvijezda. "Pa i mi bismo nestali. Usisani u nitavilo", doda blago, promatrajui kako se planine u daljini pretvaraju u neto poput praine. Praina se zatim zakovitlala u crno nebo i nestala. "Prava smrt", promrmlja Morrigan. Dee je unuo iznad rastapajuih ostataka Yggdrasilla, dok se oko njega Hekatin elegantan i lijep svijet pretvarao u prainu i nestajao na nevidljivom vjetru. Boica je stvorila svoje Carstvo sjena ni iz ega i sada, bez njezine prisutnosti da ga odrava itavim, vraao se u nitavilo. Planine su nestale, otpuhnute poput mrvica pijeska, itavi povoji ume polako su nestajali, uz treptaje nalik svjetlima koja se gase, a preveliki mjesec stajao je nisko na nebu i gubio oblik i definiciju. Ve je postao nita doli lopta, bez ikakvih znaajki. Na istoku, izlazee sunce postalo je zlatna kugla svjetlosti, a nebo je i dalje bilo plavo. Boica Vrana okrenula se svojoj tetki. "Koliko jo dok skroz ne nestane?" upita ona. Bastet je zareala i slegnula irokim ramenima. "Tko zna? ak ni ja nisam nikada vidjela propast itavog Carstva sjena. Moda minute..." "To je sve to mi treba." Dee je poloio ma Excalibur na zemlju. Glatko ispolirana kamena otrica odrazila je tamu koja je dolazila sa zapada. Dee je podignuo tri najvea komada leda koji su neko bili Hekata i stavio ih na otricu. Morrigan i Bastet nagnule su se preko njegovih ramena i prouavale ma, a odrazi su im se mrekali, i izvitoperili. "Sto je to tako vano da to mora uiniti ovdje?" upita Bastet. "Ovo je bio Hekatin dom", odgovori Dee. "A ovdje, upravo ovdje, na mjestu njezine smrti, povezanost s njom bit e najsnanija." "Povezanost..." zareza Bastet i zatim kimne. Odjednom je shvatila to Dee pokuava: najmraniju i najopasniju od svih mranih arolija. "Govorenje s mrtvima", proapta Dee. "Govorit u s mrtvom' Boicom. Ovdje je provela toliko tisuljea, ovo je dio nje. Kladim se da je njezina svijest aktivna i povezana s ovim mjestom." Posegnuo je i dotaknuo ruku maa. Crni kamen zasjao je utom bojom i ugravirane zmije oko drke nakratko su oivjele, bijesno su siktale, pokazivale jezike prije nego su se ponovno skamenile. Kako se led topio, tekuina se slijevala niz crni kamen, prekrivajui ga tankim masnim sjajem. "Sad emo vidjeti to emo vidjeti", promrmlja on. Voda na otrici poela se pjciiuati i praskali, cvrati i pucketali. A u svakom se mjehuriu pojavilo jedno lice: Hekatino lice. U treptajima su se prikazivale njezine tri pojavnosti, samo su oi - boje maslaca i pune mrnje - ostale iste i gledale u njega. "Priaj sa mnom", povie Dee, "nareujem ti. Zato je Flamel doao ovamo?" Hekatin glas pjenuavo je i vodenasto pucketao. "Kako bi pobjegao od vas." "Reci mi neto o ljudskoj djeci." Slike koje su se pojavile na otrici maa bile su iznenaujue precizne. Sve su bile iz Hekatina gledita. Prikazivale su kako Flamel stie s blizancima, kako djeca sjede, prestraena i blijeda,

113

GIGA

u polupanom i izgrebanom automobilu. "Flamel vjeruje da su to blizanci iz legende koju spominje Kodeks." Morrigan i Bastet pribliile su se, zanemarujui sve bre nasrtaje nitavila. Na zapadu vie nije bilo zvijezda na nebu, mjesec je nestao, a ogromni komadi neba u potpunosti su nestali, ostavljajui za sobom samo crnilo. "Jesu li?" upita Dee. Sljedea slika na mau prikazala je kako aure blizanaca bljete srebrnom i zlatnom bojom. "Mjesec i sunce", promrmlja Dee. Nije znao bi li bio prestraen ili oduevljen. Njegove sumnje su se potvrdile. Od prvog trenutka kad ih je vidio zajedno, pitao se jesu li blizanci zapravo blizanci. "Jesu li to blizanci koje legenda prorie?" upita ponovno. Bastet je spustila svoju masivnu glavu do Deejeve. Njezini brkovi, dugaki trideset centimetara, kakljali su ga po licu, no nije se usudio micati ih, ne kada su njezini zubi bili tako blizu. Smrdjela je na mokru maku i tamjan; Dee je osjetio kako e kihnuti. Boica Maaka posegnula je za maem, no Dee joj je uhvatio ruku. Bilo je to kao da hvata apu lava i najednom se pojavie njezine skrivene kande, opasno blizu njegovih prstiju. "Molim te ne dodiruj otricu; radi se o osjetljivoj aroliji. Imamo vremena moda za jo jedno ili dva pitanja", doda, kimajui prema zapadnom obzoru, gdje su nestajali rubovi zemlje, otpuhani poput arene praine. Bastet je sijevnula prema crnoj otrici, a njezine rascijepljene zjenice zabljesnule su. "Moja sestra ima - odnosno imala je - vrlo poseban dar. Mogla je buditi moi u drugima. Pitaj ju je li to uinila s humani blizancima." Dee je uz razumijevanje kimnuo; pitao se zato je Flamel doveo blizance na ovo mjesto. Sada se sjeao: u drevnom svijetu vjerovalo se da Hekata ima mo nad magijom i arolijama. "Jesi li probudila magine sposobnosti blizanaca?" upita on. Puknuo je samo jedan mjehuri. "Ne." Dee se zaljuljao na peti, iznenaen. Oekivao je da e odgovoriti potvrdno. Je li i Flamel podbacio? Bastet zareza. "Lae." "Ne moe", ree Dee. "Odgovara na ono to pitamo." "Vidjela sam djevojku svojim oima", reala je egipatska boica. "Vidjela sam kako zamahuje biem iste auralne energije. Nikada u ivotu nisam vidjela takvu mo, barem ne od doba starijih." Dr. John Dee otro ju je pogledao. "Vidjela si djevojku... a to s djeakom? Sto je on radio?" "Njega nisam primijetila." "Ha!" pobjedniki ree Dee. Okrenuo se natrag prema mau. Morriganin plat upozoravajue je zautao. "Neka ovo bude posljednje pitanje, doktore." Trojac je pogledao prema crnilu koje im se pribliilo. Manje od tri metra ispred njih, svijet je zavravao u nitavilu. Dee se okrenuo prema mau. "Jesi li probudila djevojku?" Mjehuri je puknuo i ma je prikazao slike Sophie kako se podie s tla, srebrno sjajne aure. "Jesam." "A deka?" Ma je prikazao Josha kako sjedi u kutu zatamnjene odaje. "Nisam." Morriganine ruke poput kandi uhvatile su Deeja za ramena i podigle ga na noge. Uhvatio je ma i protresao pjenuave kapljice vode u sve veu prazninu. Neusklaeni trojac visoka Baslet, tamna Morrigan i mali ovjek - trali su dok se svijet iza njih pretvarao u nitavilo. Posljednji ostaci njihove vojske - ljudi-plice i Ijudi-make - ostali su besciljno lutati. Kada su vidjeli da im voe bjee, poeli su ih slijediti. Ubrzo su sva stvorenja trala prema istoku, gdje su bili posljednji ostaci Carstva sjena. Senuhet je epao iza Bastet, zazivao joj ime i molio je da stane i pomogne mu.

114

GIGA

Ali svijet je prebrzo nestajao. Progutao je ptice i make, unitio drevna stabla i rijetke orhideje, arobna stvorenja i mitska udovita. Unitio je posljednju Hekatinu aroliju. Zatim je rupa progutala sunce, svijet se zamraio i vie ga nije bilo.

115

GIGA

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

Morrigan i Bastet probile su se kroz zapletenu ivicu, nosei Johna Deeja izmeu sebe. U sljedeem trenu zid od lia nestao je, a pojavila se jedna od mnogih krivudavih staza koje vode do planine Tamalpais. Spotaknule su se i Dee se opruio na pranjavom podu. "Sto sada?" zareza Bastet. "Jesmo li izgubili ili smo pobijedili? Unitili smo Hekatu, ali je ona probudila djevojku." John Dee ustao je teturajui i istresao uniteni kaput. Na rukavu je imao porezotine i rupe, a kroz postavu je neto probuilo rupu veliine ake. Paljivo je obrisao i oistio Excalibur i vratio ga u zatitne korice. "Nije djevojka ta na koju se moramo usredotoiti. Djeak jest. Djeak je kljuan." Morrigan je odmahnula glavom, utei perjem. "Govori u zagonetkama." Pogledala je gore prema istom jutarnjem nebu, i gotovo tono iznad njih pojavio se pramen sivog oblaka. "Vidio je kako se bude sestrine silne magine moi; kako mislite da se on sada osjea? Prestraeno, bijesno, ljubomorno? Kao da je sam?" Pogledao je prvo Morrigan pa Boicu Maaka. "Djeak je moan barem koliko i njegova sestra. Postoji li itko drugi na ovom kontinentu kome bi Flamel mogao odvesti djeaka kako bi Probudio njegov dar?" "Crna Annis u Catskillsu", predloi Morrigan, s jasno ujnim oprezom u glasu. "Previe nepredvidljiva", ree Dee, "ona bi ga vjerojatno pojela." "ula sam da je Perzefon u sjevernoj Kanadi", ree Bastet. Dee odmahne glavom. "Godine koje je provela u podzemnom carstvu sjena dovele su je do ludila. Opasna je preko svake granice." Morrigan se pokrila plastom preko ramena. Oblak iznad njezine glave postao je gust i spustio se nie. "Onda nema vie nikoga u Sjevernoj Americi. Noktikulu sam srela u Austriji, a za Erichtho znam da se skriva u Solunu..." "U krivu si", prekine je Dee. "Jo netko moe probuditi djeaka." "Tko?" zareza Bastet, mrtei se i krivei njuku. Dr. John Dee okrenuo se prema Boici Vrana. "Ti." Morrigan je odstupila od Deeja, rairenih oiju od iznenaenja, a otri zubi pritiskali su joj modro meso tankih usnica. Crni plat se namrekao, a perje zautalo. "Vara se", zasikta Bastet. "Moja neakinja je pripadnica sljedee generacije, nema ona tih moi." Dee se okrenuo prema Boici Vrana. Ako je bio svjestan da igra opasnu, moda ak i smrtonosnu igru, nije to pokazivao. "Neko je to moda bila istina. No Morriganine moi su snanije, puno, puno snanije nego prije." "Neakinjo, o emu on to pria?" Bastet je traila odgovor. "Budi vrlo, vrlo oprezan, humani", gakala je Boica Vrana. "Moja odanost ovdje nije upitna", Dee e brzo. "Sluim starijima ve pola tisuljea. Ja samo traim nain za ostvarenje naeg cilja." Priao je Morrigan. "Neko si, poput Hekate, nosila tri lica: bila si Morrigan, Macha i Badb. Za razliku od Hekate, ti i tvoje sestre imale ste tri tijela. Vae su svijesti bile povezane. Pojedinano ste bile mone, no zajedno ste bile nepobjedive." Zastao je i inilo se da sakuplja misli, no zapravo je elio osigurati da vrsto dri Excalibur pod kaputom. "Kada si odluila ubiti svoje sestre?" upita leerno. Uz straan krik Morrigan je skoila prema Deeju. I stala. U sekundi se Excaliburova crna kamena otrica pojavila na njezinu vratu, a plavo svjetlo italo je i zvidalo niz otricu. Zmija s drke oivjela je i poela siktati na nju. "Molim te", nasmijei se Dee, groznim krivudanjem usnica, "danas sam ve skrivio smrt jedne starije. Ne elim popisu dodati jo jednu." Dok je govorio, gledao je Bastet koja se etala iza njega. "Morrigan ima moi da probudi djeaka", rekao je brzo. "Posjeduje znanje i mo svojih dviju sestara. Ako probudimo djeaka i pridobijemo ga za sebe, dobit emo

116

GIGA

nevjerojatno monog saveznika. Sjetite se proroanstva: dvoje koji su jedno, jedno koje je sve. Jedno e spasiti svijet, drugo ga unititi." "A to e djeak?" upita Bastet. "to god mu mi kaemo", ree Dee, gledajui malo Morrigan, malo Bastet, pa ponovno Boicu Vrana. Iznenada je Bastet stajala pokraj njega s golemom kandom ispod njegova grla. Lagano gaje podignula, tjerajui ga da ustane na prste i pogleda u njezine hladne oi. Na sekundu je poelio zamahnuti maem, no znao je da je Boica Maaka bra, puno bra nego to e on ikada biti. Uoila bi trzaj njegovih ramena i jednostavno mu odrubila glavu. Bastet je oima sijevala prema svojoj neakinji. "Je li to istina? Jesu li Macha i Badb mrtve?" "Jesu." Morrigan je sijevnula prema Deeju. "No nisam ih ja ubila. Umrle su svojevoljno, a i dalje ive u meni." Na trenutak su joj oi zasjale utom bojom, zatim crvenom, zatim istom crnom, bojama triju drevnih boica. Dee je poelio pitati kako su dospjele u nju, no odluio je da ne eli zapravo uti odgovor, a sada vjerojatno nije ni bio dobar trenutak. "Bi li mogla probuditi djeaka?" zahtjevno e Bastet. "Bih." "Onda to i uini, neakinjo", naredi Boica Maaka. Ponovno je usmjerila svoju panju na Deeja. Pritisnula je palcem njegovu bradu i gurnula mu glavu. "A ako ikada ponovno podigne oruje na nekoga iz starije rase, sve u uiniti da provede sljedee tisuljee u caisivu sjena koje cu osobno Izraditi. I vjeruj ini, nee li se svidjeti." < )|)iislila je pritisak, bacila ga od sebe i pao je niice na pod. I dalje je drao ma. "Reci mi", naredi Bastet, naginjui se nad njega. "Gdje su sada Flamel i blizanci? Kamo su otili?" Dee se drhtavo pridigao na noge. Otresao je prainu s kaputa i Otkrio jo jednu rupu u mekoj koi; vie nikada nee kupiti kou. "Morat e poeti obuavati djevojku. Hekata ju je probudila, no nije ju stigla poduiti nikakvim zatitnim inima. Morat e nauiti kako se tititi i upravljati svojim moima prije nego stoje stimulatori fizikog svijeta izlude." "I kamo e otii?" zareza Bastet. Zaogrnula se rukama i drhtala. ()blak kojeg je Morrigan pozvala postao je gust i mraan, padao je sve nie te je sada bio gotovo na vrhovima stabala. U zraku je bila vlaga i traak nepoznatih zaina. "Nee ostati u San Franciscu", nastavi Dee, "zna da u i oko grada ima previe agenata." Morrigan je zaklopila oi i polako se okrenula, a zatim podigla ruku. "Idu na jug; mogu osjetiti srebrne tragove njezine aure. Nevjerojatno je snana." "Tko je najmoniji pripadnik starijih juno odavde?" brzo upita Dee. "Tko poznaje osnovne magije?" "Endor", Bastet odgovori istog trena, "u Ojaiju. Smrtonosna Vjetica od Endora." "Gospodarica zraka", doda Morrigan. Bastet se sagnula i odvratnim dahom puhala u lice malog ovjeka. "Zna kamo mora ii. Zna to ti je initi. Moramo dobiti stranice Kodeksa." "I blizance?" upita ukoeno, pokuavajui ne disati. "Uhvati ih ako moe - ako ne moe, ubij ih kako bi sprijeio Flamela u iskoritavanju njihovih moi." Zatim su i ona i Boica Vrana zakoraile u sve gui oblak, i nestale. Vlano sivilo u vrtlogu je nestalo, ostavivi dr. Johna Deeja samog na naputenoj stazi. "Kako da doem do Ojaija?" povikao je. No odgovora nije bilo. Dee je zakopao ruke u depove unitena konatog kaputa i krenuo niz usku stazu. Mrzio je kada su to radili, naputali ga kao daje dijete. No stvari e se promijeniti. Stariji su mislili da je Dee njihova marioneta, njihovo sredstvo. Vidio je kako je Bastet

117

GIGA

napustila Senuheta, koji je uz nju bio barem jedno stoljee, ni ne osvrnuvi se. Znao je da bi isto to mogli uiniti njemu, ako do toga doe. No dr. John Dee imao je planove kojima e osigurati da do toga nikada ne doe.

118

GIGA

TRIDESET TREE POGLAVLJE

Bilo je kasno poslijepodne kada je Josh napokon skrenuo niz dugaku, krivudavu cestu koja je vodila do malog gradia Ojaija. Napetost zbog toga to je morao voziti esto pedeset kilometara u jednom putovanju oitovala mu se na licu i, premda je raunalo procijenilo ,/3a e im trebati oko est i pol sati, trajalo je gotovo devet. Bilo je iznenaujue lako voziti velikog Hummera po autocesti: samo bi ukljuio regulator brzine i pustio da ide. Bilo je dosadno, no izvan autoceste i na bilo kojoj drugoj vrsti ceste, upravljati Hummerom bilo je poput none more. Nije bilo kao ni u jednoj njegovoj raunalnoj igri. Bio je jednostavno prevelik i bojao se da e neto pregaziti. Ogromno crno vozilo privlailo je panju - nikada nije ni pomislio da e biti tako sretan to ima zatamnjena stakla. Pitao se to bi ljudi pomislili da znaju da ga vozi petnaestogodinjak. Cesta je skrenula udesno i duga, ravna glavna ulica Ojaija pojavila se pred njim. Usporio je kada je prolazio pokraj Radnje vidovnjaka i Igraonice Ojai; zatim se upalilo crveno svjetlo prema Ulici Signal i stao je, nagnuo se preko upravljaa i pogledavao kroz zaprljano vjetrobransko staklo ispunjeno kukcima. Prvi dojam dok je gledao niz praznu ulicu bio mu je da je Ojai iznenaujue zelen. Bio je lipanj u Kaliforniji, ono doba godine kada je veina lia postajala smea i ventila, no ovdje su posvuda stabla bila u suprotnosti s bijelim kamenjem na zgradama. Odmah ispred njega, s desne strane preko puta potanskog ureda, nizak, ukraeni toranj od bijelog kamena dizao se u sjajno, plavo nebo, dok je s lijeve strane stajao red trgovina udaljen od ceste, skriven iza reda bijelih kamenih lukova. Pogledavajui u retrovizor, iznenadio se kada je vidio Scattyne oi. "Mislio sam da spava", rekao je tiho. Sophie, koja se premjestila na suvozako sjedalo nakon nekoliko sati vonje, leala je skvrena i spavala, a Flamel je njeno hrkao pokraj Scatty. "Nemam potrebe za snom", jednostavno ree. Imao je mnotvo pitanja koja je htio postaviti, no umjesto toga je samo rekao: "Zna li kamo idemo?" Nagnula se prema naprijed, naslonila ruke na naslon njegova sjedala, a bradu na svoje ruke. "Ravno, proi pokraj potanskog ureda - to je ona zgrada s tornjem - zatim skreni desno nakon parka Libbey u Ulici Fox. Pronai parkirno mjesto tamo." Kimnula je na lijevo, prema redu trgovina smjetenih ispod bijelih lukova. "Tamo idemo." "Je li tamo tvoja baka?" "Da", kratko e Scatty. "Je li ona prava vjetica?" "Ne samo vjetica. Ona je izvorna vjetica." "Kako se osjea?" upita Sophie. Stajala je na ploniku i istezala se, stojei na vrhovima prstiju i savijala je lea. Neto joj je u vratu krenulo. "Dobar osjeaj", doda ona, okreui lice i sklanjajui oi sa sunca, koje je i dalje stajalo visoko na nebu bez oblaka, plave boje kao jajace crvendaa. "Ja bih to tebe trebao pitati", ree Josh, izlazei iz automobila. Zijevnuo je i istegnuo se, okretao je glavu s jedne strane na drugu. "Vie nikada ne elim voziti", dodao je. Glas je spustio gotovo do apta. "Drago mije da si okej." Oklijevao je. "Jesi okej, zar ne?" Sophie je pruila ruke i stisnula bratovu ruku. "Mislim da jesam." Flamel je izaao iz automobila i zalupio vratima. Scatty se ve odmaknula od automobila i stala pod zaklon stabla. Iz depa je izvukla sunane naoale i nabacila ih na oi. Alkemiar joj se pridruio, a Josh je pritisnuo gumb /a alarm na privjesku za kljueve. Auto je jednom zasvirao, a svjetla su zatreperila. "Moramo razgovarati", ree Flamel tiho, iako je sporedna ulica bila pusta. Proao je prstima kroz kratko podianu kosu, a u ruci mu je ostalo nekoliko pramenova. Na trenutak ih je pogledao, a zatim protrljao o traperice. Jo je jedna godina bila urezana na njegovu licu, fino je produbila bore oko njegovih oiju i polukrune utore sa svake strane usta. "Ta osoba kojoj

119

GIGA

idemo zna biti..." zastao je i zatim rekao, "teka." "Meni kae", promrmlja Scatty. "Kako to mislite teka?" Josh upita uzrujano. Nakon svega s im su se do sada susreli, teko moe znaiti gotovo bilo to. "Hirovita, zajedljiva, razdraljiva... a to sve kad je dobre volje", ree Scatty. "to kad je loe volje?" "Ne eli biti s njom ni u istom gradu!" Josh je bio zbunjen. Okrenuo se Alkemiaru. "Zato onda idemo knjoj?" "Zato to mi je Perenelle tako rekla", strpljivo e on, "zato to je ona gospodarica zraka, moe poduiti Sophie osnovama zrane magije, i moe je savjetovati o tome kako se zatititi." "Od ega?" upita Josh preneraeno. "Od sebe same", rekao je Flamel pravei se pametan, pa se okrenuo i krenuo natrag prema Aveniji Ojai. Scatty je izala iz sjene i poela hodati pokraj njega. "Da sam bar ponijela kremu za sunce. Ja lako izgorim na suncu", gunala je kako su odmicali. "A ekaj da mi vidi pjegice ujutro." Josh se okrenuo prema sestri; poeo se osjeati kao da ga od sestre sada odvaja veliki jaz u razumijevanju. "Zna li ti to on to govori? Da se zatiti od sebe? Sto bi to trebalo znaiti?" "Mislim da znam." Sophie se namrti. "Sve oko mene je tako... glasno, sjajno, otro, jako. Kao da je netko pojaao ton. Osjetila su mi tako otra; ne bi vjerovao to sve mogu uti." Pokazala je prema ofucanoj crvenoj Toyoti koja je polako klizila po cesti. "ena u tom autu pria na mobitel sa svojom majkom. Govori joj da ne eli ribu za veeru." Pokazala je prema kamionu parkiranom u dvoritu na suprotnoj strani ulice. "Na stranjoj strani kamiona je naljepnica; eli li da ti kaem to pie na njoj?" Josh je kiljio; nije mogao proitati ni to pie na registracijskoj tablici. "Kada smo danas jeli, okus hrane bio je tako snaan da sam gotovo povratila. Mogla sam okusiti pojedina zrnca soli u sendviu." Zastala je i podigla list brazilskog palisandera s poda. "Mogu ponoviti svaku ilicu sa stranje strane ovog lista sa zatvorenim oima. No zna li to je najgore? Mirisi", ree ona, odmjeravajui brata. "Hej..." Otkad je uao u pubertet, iskuao je sve dezodoranse na tritu. "Ne, ne samo tvoji", nacerila se, "iako zaista mora promijeniti dezodorans. I mislim da e morati spaliti svoje arape. Govorim o svim mirisima, u svakom trenutku. Miris plina u zraku je grozan, miris vrue gume na cesti, masne hrane, ak je i miris ovih cvjetova presnaan." Zaustavila se nasred ulice i naglo promijenila ton. Pogledala je brata i krenule su joj suze, a da nije znala kako su se stvorile. "Previe mi je to, Josh. Jednostavno previe. Muno mi je, boli me glava, bole me oi, ui, grlo." Josh je nespretno pokuao zagrliti sestru, no ona gaje odgurnula. "Molim te, ne diraj me. Ne mogu to podnijeti." Josh je svim silama pokuao nai prave rijei, no nije nita mogao ni rei ni uiniti. Osjeao se tako bespomono. Sophie je uvijek bila tako snana, uvijek je svime upravljala; ona je bila ta kojoj bi se obraao kad bi bio u nevolji. Ona je uvijek imala sve odgovore. Do sada. Flamel! Josh je opet osjetio navalu bijesa. Za sve ovo bio je kriv Flamel. Nikada nee oprostiti Alkemiaru za to stoje uinio. Pogledao je prema Flamelu i Scatty i vidio ih kako se vraaju. Ratnica je pourila do njih. "Prestani plakati", ozbiljno naredi. "Ne smijemo privlaiti panju." "Ne obraaj se mojoj ses..." zapoe Josh, no Scatty ga je utiala pogledom. "Vodimo vas u trgovinu moje bake; ona e ti pomoi. Tu je odmah preko ceste. Hajde." Sophie je posluno obrisala oi rukavom i pola za Ratnicom. Osjeala se posve bespomono. Rijetko je plakala smijala se ak i na kraju Tkanica - zastoje

120

GIGA

onda sada plakala? Buenje njezina maginog potencijala inilo se odlinom idejom. Svidjela joj se pomisao da e moi upravljati i oblikovati svoju volju, usmjeravati energiju svoje aure i arati. No nije ispalo tako. Zbog toga se samo osjeala izudaranom i iscrpljenom od svih podraaja. Zbog toga ju je sve boljelo. Zbog toga je plakala. I bojala se da bol nikada nee proi. A ako ne proe, to e onda - to moe onda? Sophie je podignula pogled i vidjela kako brat pilji u nju, zabrinuto rairenih oiju. "Flamel je rekao da ti Vjetica moe pomoi", ree on. "Sto ako ne moe, Josh? to ako ne moe?" Na to nije imao odgovor. Sophie i Josh preli su Aveniju Ojai i zakoraili natkrivenim etalitem koje se protezalo itavim blokom. Temperatura je odmah pala ispod podnoljive razine i Sophie je shvatila da joj se koulja lijepi za lea; osjetila je njezinu hladnou na kraljenici. Sustigli su Nicholasa Flamela koji se s nezadovoljnim izrazom lica zaustavio ispred male trgovine antikvitetima. Bez rijei, prstima je udario po papirnatom satu koji je visio s unutarnje strane na vratima. Kazaljke su pokazivale dva i trideset, a rukom je ispod dopisano Na pauzi sam za ruak, vraam se u 14:30. Sada je bilo gotovo tri i trideset. Flamel i Scatty naslonili su se na vrata, virei unutra, dok su blizanci gledali kroz izlog. inilo se kao da se u trgovini prodaju samo predmeti od stakla: zdjele, vrevi, tanjuri, drai listova, ukrasi i zrcala. Puno zrcala. Bilo ih je posvuda, u svim oblicima i veliinama, od sitnih krunih do golemih pravokutnih. Veina staklenih predmeta izgledala je moderno, no neki predmeti u izlogu bili su oiti antikviteti. "I to emo sada?" pitao se Flamel. "Gdje bi mogla biti?" "Vjerojatno je odlutala na ruak i zaboravila se vratiti", ree Scatty, gledajui ulicu uzdu i poprijeko, nije bilo ni deset pjeaka koji su se etkali natkrivenim etalitem. "Moemo potraiti po restoranima", predloi Flamel. "to ona voli jesti?" "Ne pitaj", brzo e Scatty, "zaista ne eli znati." "Moda da se razdvojimo..." zapoe Nicholas. Sophie se nagonski nagnula i okrenula ruku: zaulo se glazbeno zvono i vrata su se otvorila. "Svaka ast, seko." "To sam vidjela u nekom filmu", promrmlja. "Dobar dan?" zazvala je na ulasku u trgovinu. Odgovora nije bilo. Trgovina antikvitetima bila je siuna, malo vea od dugake pravokutne sobe, no uinak stotina zrcala - od kojih su neka visjela sa stropa - inio ju je veom no to je zapravo bila. Sophie je zabacila glavu i duboko udahnula, nosnice su joj podrhtavale. "Osjea li to?" Njezin brat blizanac odmahnuo je glavom. Silna zrcala inila su ga nervoznim; stalno je vidio svoj odraz, sa svih strana, u svakom zrcalu, njegov odraz bio je drukiji, razbijen ili izoblien. "Sto osjea?" upita Scatty. "Neto kao..." Sophie zastane. "Kao miris piljevine u jesen." "Znaila da je bila ovdje." Sophie i Josh tupo su je pogledali. "To je miris Vjetice od Endora. To je miris natprirodne magije." Flamel je stajao pokraj vrata gledajui posvuda po ulici. "Ne moe biti predaleko s obzirom da nije zakljuala trgovinu. Idem je potraiti." Okrenuo se prema Scatty. "Kako u je prepoznati?" Nasmijeila se, sjajnim i opakim pogledom. "Vjeruj mi; znat e kad je vidi." "Brzo se vraam." Kad je Flamel izaao na ulicu, veliki motocikl zaustavio se gotovo odmah ispred trgovine. Voza je jedan trenutak samo sjedio tamo, a zatim je ukljuio motor i uz buku otiao. Buka je

121

GIGA

bila nevjerojatna: sva stakla u siunoj trgovini zatresla su se na zvuk. Sophie je objema rukama pritisnula ui. "Ne znam koliko u jo moi izdrati ovo", plano je apnula. Josh je odveo sestru do Obine drvene stolice i natjerao ju da sjedne. unuo je do nje, elio joj je stisnuti ruku, no bojao se dotaknuti je. Osjeao se potpuno beskorisno. Scatty je kleknula ispred Sophie, u ravnini njezina lica. "Kada te Hekata probudila, nije te stigla nauiti kako ukljuivati i iskljuivati probuena osjetila. Tvoja osjetila trenutno se ne mogu iskljuiti, no obeajem ti da nee uvijek biti tako. Uz malo obuke i nekoliko osnovnih zatitnih ini, nauit e kako ukljuivati svoja osjetila samo na kratko." Josh je gledao dvije djevojke. Opet se osjetio odvojenim od sestre: istinski odvojenim. Bili su dvojajani blizanci tako da nisu bili genetski identini. Nisu dijelili one osjeaje o kojima esto govore identini blizanci - osjeaj boli kada je drugi blizanac ozlijeen, znanje da je onaj drugi u nevolji - no ovoga je asa mogao osjetiti sestrine probleme. alio je samo to ne moe nita uiniti kako bi joj olakao bol. Gotovo kao da mu je itala misli, Scatty odjednom ree: "Moda ti mogu nekako pomoi." Blizanci su osjetili oklijevanje u njezinu glasu. "Nee boljeti", brzo je dodala. "Ne moe boljeti vie od ovoga kako se trenutno osjeam", proapta Sophie. "Uini to", brzo doda. "Prvo mi treba tvoje odobrenje." "Soph..." zapoe Josh, no sestra ga je ignorirala. "Uini to", ponovi Sophie. "Molim te", preklinjala je. "Ve sam vam rekla da sam ja ono to vi humani nazivate vampirom. .." "Nee joj piti krv!" viknuo je Josh, prestraen. eludac mu se okrenuo od same pomisli. "Ve sam ti rekla da moj klan ne pije krv." "Nije me briga..." "Josh", Sophie ga ljutito prekine, a aura joj je na sekundu zatreptala zbog bijesa, ispunjujui unutranjost trgovine iznenadnim slatkim mirisom vanilije. Staklena vjetrena zvona zazveckala su i zaklepetala na nepostojeem vjetru. "Josh, tiho budi." Okrenula se na stolici i pogledala Scatty. "to eli da uinim?" "Daj mi svoju desnu ruku." Sophie odmah prui svoju ruku i Scatty je primi. Paljivo je spojila prste svoje lijeve ruke s djevojinim prstima, palac s palcem, kaiprst s kaiprstom, mali prst s malim prstom. "Vampiri koji piju krv", ree odsutno, usredotoena na spajanje ruku, "zapravo su najslabiji i najnii pripadnici naeg klana. Jesi li se ikada pitao zato piju krv? Zapravo su mrtvi - njihova srca ne kucaju, nemaju potrebe za jelom, to znai da im krv nije potrebna za odravanje." "Jesi li ti mrtva?" Sophie je postavila pitanje koje je Joshu bilo navrh jezika. "Ne, zapravo nisam." Josh je pogledao prema zrcalima, no jasno je vidio Scathachin odraz u staklu. Uhvatila je njegov pogled i nasmijeila se. "Ne vjeruj tim starim glupostima o tome da vampiri nemaju odraz: naravno da imamo; ipak smo itavi." Josh je pozorno pratio kako Scathach prstima pritie prste njegove sestre. inilo se da se nita ne dogaa. Onda je uoio srebrnu iskru u zrcalu iza Scatty i shvatio je da je u staklu Sophiena ruka sjajila blijedim srebrnim svjetlom. "Moja rasa, klan vampira", nastavi Scatty vrlo njeno, pozorno gledajui Sophien dlan, "pripada sljedeoj generaciji." U zrcalu je Josh vidio kako se srebrno svjetlo poelo skupljati u Sophienu dlanu. "Mi nismo stariji. Svi mi roeni nakon pada Danu Talisa u potpunosti smo razliiti od naih roditelja; razliiti na naine koji su nepojmljivi." "Ve si spominjala Danu Talis", pospano promrmlja Sophie. "to je to, neko mjesto?" U ruci je osjetila toplo, umirujuce klizanje koje je, za razliku od avlia i iglica, kakljalo i bilo ugodno. "To je bilo sredite svijeta u doba starijih. Starija rasa vladala je planetom s otoka po imenu

122

GIGA

Danu Talis. Protezao se od dananje obale Afrike do obale Sjeverne Amerike, sve do Meksikog zaljeva." "Nikada nisam ula za Danu talis", proapta Sophie. "Jesi, ula si", ree Scathach. "Kelti ga nazivaju otokom De Dannan; u modernom svijetu poznat je kao Atlantida." Josh je u zrcalu vidio kako Sophiena ruka sada sjaji srebrno-bijelom svjetlou. Izgledalo je kao da nosi rukavicu. Sitne iskriave vitice srebra omatale su se oko Scattynih prstiju poput ukrasa, i ona je zadrhtala. "Danu talis uniten je jer su se Vladajui Blizanci - Sunce i Mjesec - borili na vrhu Velike piramide. Nevjerojatne magine sile koje su otputali poremetile su prirodnu ravnoteu. Rekli su mi da je ista divlja magija oko atmosfere uzrokovala promjene kod sljedee generacije. Neki od nas roeni su kao udovita, drugi kao neto izmeu, a neki su posjedovali nevjerojatne moi preobrazbe i mogli su svojevoljno postati zvijeri. Drugi, poput nas koji smo naposljetku inili klan vampira, otkrili su da nemaju osjeaje." Josh otro pogleda Scathach. "Kako to misli, da nemaju osjeaje?" Ratnica se nasmijeila i pogledala ga. Odjednom su njezini zubi izgledali jako dugi. "Nemamo nikakvih osjeaja ili posve malo. Ne osjeamo strah, ne moemo iskusiti ljubav, ne uivamo u osjeajima sree i oduevljenja. Najbolji ratnici nisu samo oni koji ne poznaju strah, ve i oni koji ne osjeaju bijes." Josh se odmaknuo od Scatty i duboko udahnuo. Osjetio je greve u nogama i marce u nonim prstima. Osim toga, morao se maknuti od vampira. Sada su sva zrcala i ispolirana stakla u trgovini odraavala srebrno svjetlo koje je teklo iz Sophiena dlana u Scattynu ruku. Nestajalo bi joj u tijelu prije nego to bi dolo do lakta. Scatty je okrenula glavu i pogledala Josha, a on je primijetio da su joj bjeloonice postale srebrne. "Vampiri koji piju krv ne trebaju krv. Trebaju emocije, osjeaje koje krv prenosi." "Ti sada krade Sophiene osjeaje", proapta Josh, prestraen. "Sophie, zaustavi je..." "Ne!" otresla se njegova sestra blizanka, irom otvorivi oi. I u njezinim su oima, kao i u Scattynim, bjeloonice postale srebrne. "Stvarno osjeam kako bol nestaje." "Tvoja sestra ne moe podnijeti svoje osjeaje. Donose joj bol, zbog ega je uplaena. Samo joj uklanjam bol i strah." "Zato bi itko elio osjeati bol ili strah?" Josh se pitao naglas, a pomisao gaje zainteresirala, ali i odbijala. inila se nekako pogrenom. "Zato da bi se osjeao ivim", ree Scatty.

123

GIGA

TRIDESET ETVRTO POGLAVLJE

I prije nego to je otvorila oi, Perenelle Flamel znala je da je premjetena u puno sigurniju tamnicu. Neko duboko, mrano i zlokobno mjesto. Mogla je osjetiti staro zlo u zidovima i gotovo ga okusiti u zraku. Mirno je leala i pokuavala proiriti svoja osjetila, no pokriva od zlobe i oaja bio je presnaan i shvatila je da ne moe koristiti svoju aroliju. Pozorno je sluala i tek kada je bila potpuno sigurna da nikoga nema s njom u prostoriji, otvorila je oi. Bila je u eliji. Tri zida bila su od istog betona, a etvrti su bile metalne reetke. Iza reetki vidjela su se jo tri reda elija. Bila je u zatvoru! Perenelle je zamahnula nogama s uskog leaja i polako ustala. Primijetila je da joj odjea lagano mirie na morsku sol i inilo joj se da uje zvukove oceana relativno blizu. elija je bila prazna, malo vea od prazne kutije, dugaka oko tri metra, a iroka neto vie od metra, s uskim leajem na kojem je stajao tanki madrac i jedan kvrgavi jastuk. Kartonski posluavnik leao je na podu s unutarnje strane reetki. Na njemu su bili plastini vr s vodom, plastina aa i debeli komad crnog kruha na papirnatom tanjuru. Kad je ugledala hranu, shvatila je koliko je gladna, no na trenutak je zanemarila glad, prila reetkama i provirila van. Gledajui lijevo i desno, mogla je vidjeti samo elije, a one su bile prazne. Bila je sama U zatvoru. Ali gdje... Onda se u daljini zaula brodska sirena, turobna i izgubljena. Perenelle je zadrhtala kad je shvatila kamo su je Deejevi ljudi odveli: bila je na zatvorskom otoku Alcatrazu, na Stijeni. Pogledavala je po sobi, posebnu panju obraajui na podruje oko metalnih vrata. Za razliku od prijanjeg zatvora, nije bilo zatitnih arolija ni simbola nacrtanih na nadvratniku ni na podu. Perenelle je pobjegao mali smijeak. Sto su to Deejevi ljudi zamislili? Cim joj se povrati snaga, napunit e svoju auru, savinuti metal poput gipsa i jednostavno izai odavde. Nakon nekog vremena shvatila je da zvuk klik-klik za koji je pretpostavila da je kapanje vode, zapravo zvuk neega to se pribliavalo, sporo i odmjereno. Naslonila se na reetke i pokuala vidjeti niz hodnik. Sjena se pomaknula. Jo Deejevih bezlinih simulakri? pitala se. Nee je moi dugo zadrati. Sjena, golema i bez oblika, izala je iz mraka i zakoraila hodnikom te stala ispred elije. Perenelle je odjednom bila zahvalna to postoje reetke izmeu nje i stranog bia. Hodnik je ispunjavalo stvorenje koje je posljednji puta hodalo zemljom tisuu godina prije prve piramide kod Nila. Bila je to sfinga, golemi lav s krilima orla i glavom prekrasne ene. Sfinga se nasmijeila i nagnula glavu te pokazala dug crni otri jezik. Perenelle je primijetila da su joj zjenice plosnate i vodoravne. Ovo nije bilo jedno od Deejevih stvorenja. Sfinga je bila jedna od keri Echidne, jedne od najgorih pripadnica starije rase, koju su izbjegavali i koje su se bojali ak i pripadnici njezine rase, pa ak i mrani stariji. Perenelle se odjednom pitala kome tono Dee slui. Sfinga je naslonila lice na reetke. Izbacila je dugaki jezik, okusila zrak, gotovo dotaknuvi Perenelleine usne. "Moram li te podsjeati, Perenelle Flamel", upitala je na jeziku Nila, "da je jedna od posebnih vjetina moje rase upijanje auralne energije?" Zamahnulaje golemim krilima, koja su gotovo ispunila hodnik. "Protiv mene nema nikakve magine moi." Ledeni drhtaj proao je Perenelleinom kraljenicom kada je shvatila koliko je Dee pametan. Bila je bespomona zatvorenica Alcatraza i znala je da nitko nikada nije iv pobjegao sa Stijene.

124

GIGA

TRIDESET PETO POGLAVLJE

Zvono se oglasilo kada je Nicholas Flamel odgurnuo vrata i odmaknuo se kako bi propustio staricu prilino uobiajenog izgleda, u urednoj sivoj bluzi i sivoj suknji. Bila je niska i punana, njezina je kovrava kosa imala plave pramenove, a izdvajale su je samo prevelike crne naoale, koje su joj prekrivale vei dio lica. U ruci joj je bio presavijen bijeli tap. Sophie i Josh odmah su shvatili da je slijepa. Flamel je proistio grlo. "Dopustite mi da vam predstavim..." Zastao je i pogledao enu. "Oprostite. Kako da vas zovem?" "Zovite me Dora, kao i svi ostali." Govorila je engleski s jakim njujorkim naglaskom. "Scathach?" najednom ree. "Scathach!" A zatim su se rijei pretvorile u jezik koji kao da se sastojao od mnotva praskavih zvukova... a Sophie se iznenadila to ga razumije. "Zanima je zato je Scatty nije dola posjetiti u posljednjih tristo sedamdeset godina, osam mjeseci i etiri dana", prevodila je Joshu. Pozorno je pratila staricu i nije vidjela strah i zavist koji su oblijevali njegovo lice. Starica se brzo kretala po uskoj prostoriji, pomiui glavu lijevo i desno, ne gledajui izravno u Scatty. Nastavila je govoriti i inilo se da ne staje kako bi udahnula zrak. "Govori Scatty da je mogla umrijeti, a da nitko ne bi znao. Niti mario. Ba je prolog stoljea bila strano bolesna i nitko nije nazvao, nitko nije pisao..." "Bako..." zapoe Scatty. "Nemoj ti meni bako", ree Dora ponovno na engleskom. "Mogla si pisati - na bilo kojem jeziku. Mogla si nazvati..." "Ti nema telefon." "A to fali e-poti? Ili faksu?" "Bako, ima li raunalo ili telefaks?" Dora se zaustavi. "Ne. to e mi to?" Dorina ruka se pomaknula i naglo izvukla tap uz trzaj. Kucnula je po staklu jednostavnog pravokutnog zrcala. "Ima li neto ovakvo?" "Imam, bako," Scatty ree oajno. Njezini blijedi obrazi zacrvenjeli su se od srama. "I nisi mogla odvojiti vremena da pogleda u zrcalo i obrati mi se. Tako si zaposlena ovih dana? Sve moram uti od tvog brata. A kad si zadnji put govorila sa svojom majkom?" Scathach se okrenula blizancima. "To je moja baka, legendarna Vjetica od Endora. Bako, ovo su Sophie i Josh. A Nicholasa Flamela si upoznala." "Da, jako prijazan ovjek." Stalno je okretala glavu, rairenih nosnica. "Blizanci", ree naposljetku. Sophie i Josh pogledali su se. Kako je znala? Je li joj Nicholas rekao? Neto u nainu na koji je starica okretala glavu muilo je Josha. Pokuao je slijediti njezin pogled... i onda je shvatio zato starica stalno pomie glavu lijevo i desno: nekako ih je gledala kroz zrcala. Automatski je dotaknuo sestrinu ruku i pokazao glavom prema zrcalu. Pogledala je zrcalo, pa staricu, pa ponovno zrcalo, kimnula bratu i tiho se s njim sloila. Dora je prila Scathach, glave okrenute prema visokom poliranom staklu u koje je pozorno gledala. "Smravila si. Jede li dobro?" "Bako, ovako izgledam ve dvije i pol tisue godina." "eli rei da postajem slijepa, ha?" upita starica i prasne u iznenaujue dubok smijeh. "Doi zagrliti baku." Scathach je oprezno zagrlila staricu i poljubila je u obra/. "Drago mi je to te vidim, bako. Dobro izgleda." "Izgledam staro. Izgledam li staro?" "Ni dana preko deset tisua godina", Scatty se nasmijei. Vjetica je utipnula Scathach za obraz. "Posljednja osoba koja mi se rugala bio je porezni inspektor. Pretvorila sam ga u dra za knjige", ree ona. "Jo uvijek ga drim tu negdje."

125

GIGA

Flamel se diskretno nakalja. "Gospoo Endor..." "Zovite me Dora", plane starica. "Dora. Znate li to se jutros dogodilo u Hekatinu Carstvu sjena?" Dosad nije upoznao Vjeticu - znao ju je samo po imenu - no znao je da se prema njoj treba postaviti s velikim oprezom. Ona je bila legendarna pripadnica starijih koja je napustila Danu talis kako bi ivjela meu humanima i poduavala ih prije nego to je otok potonuo pod valovima. Vjerovalo se da je ona izmislila prvu humanu abecedu u drevnom Sumeru. "Dodajte mi stolicu", ree Dora, ne obraajui se nikome posebno. Sophie je izvukla stolicu na kojoj je sjedila i Scatty je na nju posjela baku. Starica se nagnula naprijed, naslonivi obje ruke na vrh bijelog tapa. "Znam to se dogodilo. Uvjerena sam da je svaki pripadnik starije rase osjetio njezinu smrt." Vidjela je njihove izraze iznenaenja. "Niste znali?" Okrenula je glavu na stranu i gledala u zrcalo, ravno u Scatty. "Hekata je mrtva, a njezino Carstvo sjena vie ne postoji. Znam da su jedan pripadnik starije rase, jedan pripadnik sljedee generacije i besmrtan ovjek odgovorni za njezinu smrt. Hekatu e trebati osvetiti. Ne sada, a moda ni uskoro: no ona je bila lanica obitelji i to joj dugujem. Pobrini se za to." Scatty se naklonila. Vjetica od Endora mirno je izrekla smrtnu kaznu i Flamel odjednom shvati da je ta ena opasnija nego to je mislio. Dora se okrenula u drugom smjeru i Flamel shvati kako gleda njezin odraz u ukraenom zrcalu srebrnog okvira. Kucnula je po staklu. "Vidjela sam to to se dogodilo prije tono mjesec dana." "I nisi upozorila Hekatu!" Scatty uzvikne. "Gledala sam jednu mogunost od mnogih u budunosti. Jednu od mogunosti. U drugoj je Hekata ubila Bastet, a Morrigan zaklala Deeja. U treoj je Hekala ubila vas, g. Flamel, a nju je zauzvrat ubila Scathach. Sve inaice budunosti, g. Flamel. Danas sam otkrila koja se obistinila." Pogledala je po prostoriji, okrenula se od zrcala prema poliranoj vazi, pa do ispoliranog uokvirenog stakla. "Tako da znam zato ste ovdje. Znam to elite da uinim. I dugo i paljivo sam razmiljala o svom odgovoru. Imala sam mjesec dana da razmislim." "A to s nama?" upita Sophie. "Jesmo li i mi bili u vaim vienjima?" "Da, u nekima", ree Vjetica. "Sto se s nama dogodilo u drugima?" pitanje je izletjelo Joshu prije nego je stigao o njemu razmisliti. Zapravo nije htio znati odgovor. "Dee i njegovi golemi, ili takori i ptice ubijali su vas u veini vienja. U drugima biste slupali automobil. Umirali ste prilikom buenja ili padali zajedno s Carstvom sjena." Josh je progutao slinu. "Preivjeli smo samo u jednom vienju?" "Samo jednom." "To nije dobro, zar ne?" proaptao je. "Ne", ravnoduno izjavi Vjetica od Endora. "Nije nimalo dobro." Uslijedilo je dugo razdoblje tiine dok je Dora gledala postrance, u ispoliranu povrinu srebrnog vra. Zatim naglo progovori. "Prvo morate znati da ja ne mogu probuditi djeaka. To e morati netko drugi." Josh brzo podigne pogled. "Ima drugih koji bi me mogli probuditi?" Vjetica od Endora nije obratila panju na njega. "Djevojka ima jednu od najiih srebrnih aura na koje sam naila u mnogo godina. Treba je poduiti nekim inima za vlastitu zatitu kako bi preivjela ostatak postupka buenja. injenica da je jo uvijek zdrava i itava satima nakon toga dokaz je njezine snage volje." Nagnula je glavu i Sophie je uhvatila stariin pogled u zrcalu koje je visjelo sa stropa. "To u uiniti." "Hvala vam", ree Nicholas Flamel uz duboki uzdah. "Znam kako joj je teko bilo proteklih nekoliko sati." Josh je shvatio kako ne moe ni pogledati sestru. Postupak buenja nije zavren. Znai li to da e je jo vie boljeti? To mu je slamalo srce.

126

GIGA

Scathach je kleknula pokraj bakine stolice i stavila ruku na njezinu. "Bako, Dee i njegovi gospodari trae dvije stranice Kodeksa koje im nedostaju", ree ona. "Vjerujem da sada ve znaju - ili barem sumnjaju - da su Sophie i Josh blizanci koje spominje Knjiga Abrahama." Dora kimne. "Dee zna." Scathach je letimice pogledala Flamela. "Onda zna i da, osim to mora povratiti stranice, mora uhvatiti ili ubiti blizance." "Zna i to", potvrdi Dora. "A ako Dee uspije, to e biti kraj svijeta?" ree Scathach, pretvorivi jednostavnu reenicu u pitanje. "Kraj svijeta ve se dogodio", odgovori Vjetica, smijeei se. "Sigurna sam da e se dogoditi jo mnogo puta prije nego se zamrai sunce." "Zna li da Dee namjerava vratiti mrane starije?" "Znam." "U Kodeksu pie da mrane starije mogu zaustaviti samo Srebro i Zlato", nastavi Scatty. "U Kodeksu pie i to, ako me sjeanje dobro slui, da su jabuke otrovne i da se abe mogu pretvoriti u prineve. Ne treba vjerovati svemu to se proita u Kodeksu", plane Vjetica. Flamel je proitao dio Kodeksa o jabukama. Mislio je da moda govori o sjemenu jabuke, koje je zaista bilo otrovno - ako ga pojede nekoliko kilograma. Nije naiao na dio o abama i prinevima, iako je proitao Knjigu nekoliko stotina puta. Imao je bezbrojna pitanja za Vjeticu, no nije zbog toga doao "Dora, hoete li poduiti Sophie osnovama zrane magije? Treba nauiti barem toliko da se moe zatititi od napada." Dora slegne ramenima i nasmijei se. "Imam li izbora?" Flamel nije oekivao takav odgovor. "Naravno da imate izbora." Vjetica od Endora odmahne glavom. "Ovoga puta nemam." Posegnula je i skinula tamne naoale. Scatty se nije pomaknula, a samo je trzaj miia na Flamelovoj eljusti odao njegovo iznenaenje. Blizanci su, meutim, odstupili od straha, a na licu im se oitavalo iznenaenje. Vjetica od Endora nije imala oi. Tamo gdje su trebale biti oi bile su samo prazne udubine, a u udubinama su stajali savreno pravilni krugovi reflektirajueg stakla. Ta zrcala okrenula su se ravno prema blizancima. "Svoje sam oi dala za Vid, mogunost gledanja uzoraka vremena - prolosti, sadanjosti i moguih budunosti. Postoje mnogi uzorci, mnoge inaice moguih budunosti, iako ne toliko mnogo kao to ljudi misle. U proteklih nekoliko godina uzorci se ujedinjuju i postaju sve blii. Sada postoji samo nekoliko moguih budunosti. Veina mogunosti je strana", tmurno doda. "A sve su povezane s vas dvoje." Pomaknula je ruku i pokazala prema Sophie i Joshu. "I koji izbor imam? Ovo je i moj svijet. Bila sam ovdje prije humana, dala sam im vatru i jezik. Neu ih sada napustiti. Poduit u djevojku, nauit u je kako da se zatiti i uliti joj znanje o upravljanju arolijom zraka." "Hvala vam", oprezno ree Sophie, nakon ega je uslijedila tiina. "Ne zahvaljuj mi. Ovo nije dar. To to u ti dati je prokletstvo!"

127

GIGA

TRIDESET ESTO POGLAVLJE

Josh je izaao iz trgovine antikvitetima, zarumenjenih obraza, a Vjetiine posljednje rijei odzvanjale su mu u uima. "Mora otii. Ono to ja uim nije za ui humana." Pogledavajui po prostoriji, Flamela, Scatty te na kraju i svoju sestru blizanku, Josh je odjednom shvatio da je posljednje isto ljudsko bie u prostoriji. U oima Vjetice od Endora, Sophie oito vie nije bila sasvim ljudsko bie. "Nema problema. Priekat u..." zapoeo je, no glas mu je puknuo. Zakaljao se i pokuao ponovno. "Priekat u u parku preko puta." I zatim je, ne okreui se, napustio trgovinu, a zvuk zvona rugao mu se dok je zatvarao vrata. No bilo je problema. Velikih problema. Sophie Newman gledala je kako njezin brat naputa trgovinu i, ak i bez probuenih osjetila, znala je da je bijesan i ljut. Htjela ga je zaustaviti, poi za njim, no Scatty je stajala pred njom; upozoravajuim pogledom, prstom podignutim do usnica, i laganim mahanjem glave upozoravala je Sophie da nita ne govori. Uhvatila ju je za rame i odvela do Vjetice od Endora. Starica je podigla ruke i iznenaujue njeno prola prstima kutevima Sophiena lica. Djevojina ama treperila je i ilala pri svakom njenom dodiru. "Koliko sada ima godina?" upitala ju je. "Petridest. Zapravo, petnaest i pol." Sophie nije znala znai li to pola godine. "Petnaest i pol", ree Dora, odmahujui glavom. "Ne mogu se sjetiti te dobi." Spustila je bradu i nagnula glavu prema Scatty. "Moe li se ti sjetiti doba kada si imala petnaest godina?" "Jasno", tmurno odgovori Scathach. "Nisam li te tada posjetila u Babilonu, a ti me pokuala udati za kralja Nabukodonozora?" "Uvjerena sam da grijei", sretno ree Dora. "Mislim daje to bilo kasnije. Iako mislim da bi on bio izvrstan mu", dodala je. Pogledala je Sophie i djevojka je mogla vidjeti svoj odraz u zrcalima koja su predstavljala Vjetiine oi. "Moram te nauiti dvjema stvarima. Kako se zatititi - to je samo po sebi jednostavno. No neto e tee biti poduiti te aroliji zraka. Kada sam posljednji put poduavala humana zranoj magiji, ezdeset je godina savladavao osnove, a ak je i nakon toga pao s neba pri svom prvom letu." "ezdeset godina." Sophie proguta slinu. Je li to znailo da e morati cijeli ivot pokuavati svladavati te moi? "Bako, nemamo toliko vremena. Ne znam imamo li ezdeset minuta." Dora je pogledala u zrcalo, a njezin odraz vidio se u staklu praznog okvira za sliku. "Zato onda ti to ne uini, kada si takva strunjakinja, ha?" "Bako..." uzdahne Scathach. "Nemoj ti meni bako s tim tonom glasa!" upozori je Dora. "Uinit u to na svoj nain." "Nemamo vremena za tradicionalni nain." "Nemoj ti meni o tradiciji! to mladi znaju o tradiciji? Vjeruj mi, kada zavrim, Sophie e znati sve to ja znam o osnovnoj zranoj magiji." Okrenula se natrag prema Sophie. "Prvo ono najvanije: jesu li ti roditelji ivi?" "Jesu", ree, iznenaeno trepnuvi jer nije znala kamo to vodi. "Dobro. I razgovara sa svojom majkom?" "Da, gotovo svakodnevno." Dora je postrance pogledala Scatty. "uje li? Gotovo svakodnevno." Uzela je Sophienu ruku u svoju i potapala je. "Moda bi ti trebala poduiti Scathach nekim stvarima. Ima li baku?" "Moja baka... da, majka mog oca. Obino je zovem petkom", dodala je, sjetivi se s grinjom savjesti da je danas petak i da e baka Newman oekivati poziv. "Svakog petka", znaajno ree Vjetica od Endora i ponovno pogleda Scatty, no Ratnica se namjerno okrenula na suprotnu stranu i gledala ukrasni stakleni dra za knjige. Spustila ga je kada je vidjela sitnog ovjeka u trodijelnom odjelu, smrznutog u staklu. Drao je runu torbu

128

GIGA

u jednoj ruci i sveanj papira u drugoj. Oi su mu i dalje treptale. "Ovo nee boljeti", ree .Vjetica. Sophie je sumnjala da moe biti gore od onoga to je ve proivjela. Nos joj se naborao od mirisa paljevine i osjetila je kako joj ruke preplavljuje hladan povjetarac. Pogledala je dolje. Tanka pauina savijala se i obavijala prste Vjetice od Endora te se omatala kao zavoj oko svakog Sophiena prsta. Uvila joj se preko dlana, potpuno ga prekrivi, zatim omotala njezin zglob i poela puzati uz ruku. Shvatila je da joj je Vjetica odvraala panju s onim pitanjima. Sophie je pogledala u Vjetiine zrcalne oi i otkrila da ne moe oblikovati pitanje pomou rijei. Kao daje izgubila sposobnost govora. Iznenadila se i to je, umjesto osjeaja straha, od trenutka kad joj je Vjetica uzela ruku, osjeaj mira i spokoja preplavio njezino tijelo. Pogledala je postrance Scatty i Flamela. Promatrali su postupak, rairenih oiju od iznenaenja, a u Scathachinu pogledu vidio se i strah. "Bako... jesi li sigurna u ovo?" upita Scathach. "Naravno da sam sigurna", planula je starica s notom bijesa u glasu. I premda se Vjetica od Endora obraala Scathach, Sophie je njezin glas ula u svojoj glavi, kako joj govori, apue drevne tajne, mumlja stare arolije, objavljujui itav vijek znanja izmeu otkucaja srca i daha. "Ovo nije pauina", objasni Dora preneraenom i tihom Flamelu kada je primijetila da se nagnuo i pozorno gledao kako se mrea plete po Sophienim rukama. "To je koncentrirani zrak pomijean s mojom vlastitom aurom. Svo moje znanje, iskustvo, ak i sva nauka, skupljeni su u ovoj mrei od zraka. Kada jednom dotakne Sophienu kou, poet e upijati to znanje." Sophie je duboko disala, duboko uvlaila miris drva u svoja plua. Slike su se nemoguom brzinom izmjenjivale u njezinoj glavi, davna doba i mjesta, kiklopske kamene zidine, brodovi od istog zlata, dinosauri i zmajevi, grad isklesan u planini od leda i lica... stotine, tisue lica, svake rase ovjeanstva, iz svakog razdoblja, ljudska i poluljudska, dlakave zvijeri i udovita. Vidjela je sve to je Vjetica od Endora ikada vidjela. "Egipani su to krivo shvatili", nastavi Dora, ije su se ruke prebrzo micale da bi ih Flamel vidio. "Omatali su mrtve", nastavila je. "Nisu shvatili da ja zamatam ive. Neko bih stavila dio sebe u svoje sljedbenike i slala ih po svijetu da pouavaju umjesto mene. Oito je taj postupak netko vidio u drevnoj prolosti i pokuavao ga preslikati." Sophie je odjednom vidjela desetak ljudi omotanih poput nje, te Doru, koja je izgledala puno mlae, kako se vrti oko njih, odjevena u kostim iz drevnog Babilona. Sophie je shvatila da su to sveenici i sveenice kulta oboavatelja Vjetice. Dora im je prenosila dio svog znanja kako bi mogli otii u svijet i poduavati druge. Bijeli zrak poput pauine sada je klizio Sophienim nogama, povezujui ih. Nesvjesno je podigla ruke na grudi, desnu ruku na lijevo rame, lijevu ruku na desno rame. Vjetica je kimnula u znak odobravanja. Sophie je zaklopila oi i vidjela oblake. Nije znala kako, ali znala im je imena: cirrus, cirrocumulus, altrostratus i stratoeumulus, nimbostratus i cumulus. Svaki razliit, svaka vrsta s jedinstvenim svojstvima i kvalitetama. Odjednom je znala kako ih koristiti, kako ih oblikovati, pomicati i upravljati njima. Slike su treperile. Treptale. Vidjela je sitnu enu kako pod bistrim plavim nebom podie ruku i upravlja rastom oblaka iznad glave. Poela je kia i uskoro navodnila polje. Ponovno treptaj. Visoki bradati mukarac stajao je UZ obalu velikog mora i podigao ruku, a zavijajui vjetar razdvojio je vodu. I jo jedan treptaj. Mlada ena zaustavila je bijesnu oluju jednim pokretom, zamrznuvi je na mjestu, a zatim

129

GIGA

potrala u bijednu drvenu kuu i zgrabila dijete. Sekundu kasnije oluja je pojela kuu. Sophie je gledala slike i uila iz njih. Vjetica od Endora dotaknula je Sophien obraz i djevojka je otvorila oi. Bjeloonice su joj bile ispunjene sjajnim srebrnim tokicama. "Ima onih koji e ti rei da je arolija vatre, ili vode, ili ak zemlje najsnanija od svih. U krivu su. arolija Zraka nadmauje sve druge. Zrak moe ugasiti vatru. Moe pretvoriti vodu u sumaglicu i podignuti zemlju. No zrak moe i oivjeti vatru, moe pogurnuti brod na mirnoj vodi, moe oblikovati zemlju. Zrak moe oistiti ranu, izvui trn iz prsta. Zrak moe ubiti." Posljednji komad bijelog zraka poput paukove mree obavio je Sophieno lice, potpuno ju je zarobilo, omotavi je poput mumije. "Ovo je straan dar koji sam ti dala. U tebi sada postoji cijeli ivotni vijek - vrlo veliko vremensko razdoblje - iskustva. Nadam se da e ti biti od koristi u groznim danima koji slijede." Sophie je stajala ispred Vjetice od Endora potpuno omotana bijelim zrakom koji je nalikovao na zavoje. Ovo nije bilo poput buenja. Ovo je bio njeniji, suptilniji postupak. Otkrila je da sada zna stvari - nevjerojatne stvari. No s tim sjeanjima i osjeajima u kombinaciji su bile i njezine misli. Ve sada teko ih je bilo razlikovati. Zatim se dim poeo uvijati, siktati i isputati paru. Dora se naglo okrenula prema Scatty. "Doi i zagrli me, dijete. Vie se neemo vidjeti." "Bako?" Dora je rukama obgrlila Scathachina ramena i postavila usta blizu njezina uha. Glas joj je postao tek neto glasniji od apta. "Dala sam ovoj djevojci rijetku i stranu mo. Osiguraj da se ta mo iskoristi u dobru svrhu." Scathach je kimnula, ne znajui posve o emu je starica govorila. "I nazovi svoju majku. Brine se za tebe." "Hou, bako." Mumijska ahura najednom se pretvorila u paru i sumaglicu dok je Sophiena aura sjajila bljetavom srebrnom bojom. Ispruila je ruke, rairila prste i sitni je povjetarac zazveketao trgovinom. "Oprezno. Ako razbije neto, morat e to i platiti", upozori je Vjetica. Zatim su se odjednom Scathach, Dora i Sophie okrenule i pogledale van prema sve guem mraku. Trenutak kasnije Nicholas Flamel nanjuio je nepogreivi miris pokvarenih jaja, odnosno sumpora. "Dee!" "Josh!" Sophie je naglo otvorila oi. "Josh je vani!"

130

GIGA

TRIDESET SEDMO POGLAVLJE

Dr. John Dee napokon je stigao u Ojai dok je posljednje svjetlo blijedilo spektakularnim nijansama ruiaste nad oblinjim planinama Topa Topa. Putovao je cijeli dan; bi je umoran i nervozan i traio je razlog da nekoga ozlijedi. Hekatino Carstvo sjena ispraznilo je bateriju njegova mobitela pa je vie od sat vremena traio neki telefon da nazove svoj ured. Zatim je bio prisiljen zbog pregrijanog motora sjediti pokraj ceste jo devedesetak minuta, dok ga je ekipa vozaa traila po sporednim cesticama Mill Valleyja. Bilo je blizu devet i trideset kad se napokon vratio u svoje urede u Enoch Enterprises, u sreditu grada. Tamo je saznao da je Perenelle ve preseljena u Alcatraz. Njegova je tvrtka nedavno kupila otok od drave i zatvorila ga za javnost dok traje obnova. U novinama se moglo proitati da e se pretvoriti u ivui povijesni muzej. U stvarnosti gaje doktor namjeravao iskoristiti za njegovu prvotnu namjenu kao jedan od najsigurnijih zatvora na svijetu. Doktor je nakratko pomislio da bi mogao avionom do otoka kako bi razgovarao s Perenelle, no odbacio je pomisao kao gubitak vremena. Stranice Kodeksa koje su mu nedostajale i blizanci bili su mu prioritet. Iako mu je Bastet naloila da ih ubije ako ih ne uspije oteti, Dee je imao druge ideje na umu. Dee je znao za poznato proroanstvo iz Knjige Abraham! idova. Stariji su znali tla blizanci dolaze, "dvoje koji su jedno, jedno koje je sve." Jedno da spasi svijet, drugo da ga uniti. No koje od njih dvoje je bilo koje? pitao se. I jesu li se njihove moi mogle oblikovati i mijenjati prema uputama koje dobiju? Pronai djeaka bilo je jednako vano kao i pronai stranice Kodeksa. Morao je doi do te zlatne aure. Dr. John Dee kratko je ivio u Ojaiju na poetku dvadesetog stoljea - tada se grad jo nazivao Nordhoff - kada je pljakao dragocjene rukotvorine po grobljima oblinjih iskopina u Chumashu. Mrzio je to: Ojai je bio premalen, previe zatvoren, a po ljeti pretopao za njega. Dee je uvijek bio najsretniji u najveim gradovima, gdje je bilo lake biti nevidljiv i bez imena. Doletio je iz San Francisca do Sante Barbare tvrtkinim helikopterom i unajmio bezlinog Forda u malenoj zranoj luci. Nakon toga je vozio iz Santa Barbare i stigao u Ojai ba kada je sunce zalazilo uz spektakularan prizor, obojivi grad dugakim, elegantnim sjenama. Ojai se mnogo promijenio u posljednjih stotinu godina otkad ga nije vidio... no i dalje mu se nije sviao. Skrenuo je automobilom na Aveniju Ojai i usporio. Flamel i drugi bili su blizu; mogao je to osjetiti. No sada je morao biti oprezan. Ako on njih moe osjetiti, onda i oni - posebice Alkemiar i Scathach - mogu osjetiti njega. A i dalje nije znao za to je sve sposobna Vjetica od Endora. Bilo je strano zabrinjavajue to je stara pripadnica starijih ivjela u Kaliforniji, a da on nije bio svjestan njezine prisutnosti. Mislio je da zna poloaje svih vanih starijih i besmrtnika na svijetu. Dee se pitao je li vano to to ne moe doi do Morrigan cijeli dan. Uporno ju je nazivao dok je vozio ovamo, no nije se javljala na mobitel. Mora da je bila na eBayu, ili je igrala jednu od beskrajnih stratekih igara na internetu o kojima je bila ovisna. Nije znao gdje je Bastet niti je mario za to. Ona gaje straila, a Dee bi obino unitio one koji bi ga straili. Flamel, Scathach i blizanci mogli su biti bilo gdje u gradu. Ali gdje? Dee je dopustio da se malo energije ulije u njegovu auru. Zatreptao je jer mu se pogled zamutio od naglih suza, te ponovno zatreptao kako bi ih uklonio. Odjednom su ljudi u automobilu pokraj njegova, ljudi koji su prelazili cestu i pjeaci na ploniku bili iscrtani promjenjivim arenim aurama. Neke su aure bile samo vitice prozirnog obojanog dima, druge su bile tamne toke i trake punih glinenih boja. Na kraju je sluajno naiao na njih: vozio je niz Aveniju Ojai i proao pokraj parka Libbey kada je uoio crnog Hummera parkiranog u Ulici Fox. Zaustavio se iza njega i parkirao. im

131

GIGA

je izaao iz automobila, na trenutak je vidio trag iste zlatne aure koji je dolazio iz parka, blizu fontane. Deejeve tanke usne razvukle su se u beutan osmijeh. Ovoga puta nee mu pobjei. Josh Newman sjedio je ispred dugake, niske fontane u parku Libbey, ravno preko puta trgovine antikvitetima i piljio u vodu. Dva bokala u obliku cvjetova, jedan vei od drugog, postavljeni su u sredinu okruglog bazena. Voda je trcala iz gornjeg bokala i prelijevala se preko rubova donjeg veeg bokala. Zatim se slijevala u bazen. Zvuk je ublaavao oblinju prometnu buku. Osjeao se usamljeno i prilino izgubljeno. Nakon to ga je Vjetica istjerala iz trgovine antikvitetima, etao je nadsvoenim etalitemj zaustavio se ispred slastiarnice, privuen mirisima okolade i vanilije. Stajao je pred njom i gledao izbor sladoleda egzotinih okusa te se pitao zato aura njegove sestre mirie na sladoled od vanilije, a njegova na narane. Ona ak nije ni voljela sladoled; on je bio taj koji ga je oboavao. Prstima je udario po cjeniku: borovnica s komadiima okolade. Josh je gurnuo ruku u stranji dep svojih traperica... i osjetio rastuu paniku kada je shvatio da nema novanika. Je li mu ostao u automobilu, je li...? Zaustavio se. Tono je znao gdje ga je ostavio. Posljednje mjesto na kojemu je vidio svoj novanik, zajedno s ugaenim mobitelom, iPodom i prijenosnim raunalom, bilo je na podu ispred kreveta u njegovoj sobi u Yggdrasillu. To to je izgubio novanik bilo je dovoljno loe, no izgubiti raunalo bila je katastrofa. Sve njegove eporuke bile su na njemu, kao i kolske biljeke, djelomino napisan projekt za ljetnu kolu, fotografije unatrag tri godine - ukljuujui i s izleta u Cancun ovog Boia - te barem ezdeset gigabajta MP3-jeva. Nije se sjetio kada je posljednji put uinio sigurnosnu kopiju, no bio je siguran da nije lako skoro. Fiziki je osjetio muninu i odjednom mirisi iz slastiarnice vie nisu bili lako slatki i privlani. Potpuno jadan, otiao je do ugla i proao kroz semafor prema poti, zatim skrenuo ulijevo i krenuo prema parku. Roditelji su mu iPod darovali za Boi. Kako e im objasniti da ga je izgubio? Osim toga, na njemu je imao dodatnih trideset gigabajta glazbe na malom tvrdom disku. No gore od gubitka iPoda, novanika, pa ak i raunala, bilo je to to je izgubio telefon. Ovo je bila prava nona mora. Na njemu je imao brojeve svih prijatelja, a znao je da ih nije nigdje drugdje zapisao. S obzirom da su im roditelji tako esto putovali, blizanci bi rijetko odsluali vie od dva tromjeseja u jednoj koli. Lako bi se sprijateljili - pogotovo Sophie - i ostali su u kontaktu s prijateljima koje su upoznavali prije mnogo godina u kolama diljem Amerike. Bez tih adresa e-pote i brojeva telefona, kako e ponovno doi do njih, kako e ih ikada vie pronai? U jednom kutku prije ulaza u park stajala je fontana te je sagnuo glavu kako bi popio vode. Ukrasna metalna lavlja glava bila je na zidu iznad fontane, a ispod nje mala pravokutna ploa s rijeima Ljubav je voda ivota, pij duboko. Pustio je ledenu vodu da mu prska po usnama te se uspravio kako bi pogledao prema trgovini, pitajui se to se dogaa unutra. On je jo uvijek volio svoju sestru, no je li i ona voljela njega? Je li ga mogla voljeti, sad kad je... obian? Park Libbey bio je tih. Josh je uo kako se djeca igraju na oblinjem igralitu, no njihovi su glasovi zvuali visoko i vrlo udaljeno. Tri starca, isto obueni u koulje bez rukava, kratke hlae ispod koljena, bijele arape i sandale, okupili su se na klupici u hladu. Jedan od njih hranio je etiri debela i lijena goluba mrvicama kruha. Josh je sjeo na rub niske fontane i nagnuo se kako bi se prstima igrao s vodom. Nakon teke vruine, voda je bila ugodno hladna te je prstima proao kroz kosu, osjeajui kako mu se kapljice slijevaju niz vrat. Sto da uradi? Je li ita mogao uraditi?

132

GIGA

U neto vie od dvadeset i etiri sata, njegov ivot - i ivot njegove sestre - potpuno se i bezgranino promijenio. Ono za to je prije mislio da su samo prie sada su postale inaice istine. Mil je postao povijest, legende su postale injenice. Kada je Scatty ranije otkrila da se tajnoviti Danu talis nazivao i Atlantidom, zamalo joj se nasmijao u lice. Za njega je Atlantida oduvijek bila bajka. No ako su Scathach, i Hekata, Morrigan i Bastet bile stvarne, bio je i Danu talis. I odjednom je ivotni rad njegovih roditelja - arheologija - postao bezvrijedan. Josh je duboko u sebi znao i to da je izgubio sestru blizanku, jedinu stalnu osobu u svom ivotu, jedinu osobu na koju je mogao raunati. Promijenila se na naine koje on nikada nee moi shvatiti. Zato i on nije probuen? Trebao je inzistirati da Hekata prvo probudi njega. Kako bi bilo imati te moi? Jedina stvar s kojom je to mogao usporediti bili su superjunaci. ak i kada su Sophie njezina nova probuena osjetila uzrokovala muninu, bio je ljubomoran na njezine sposobnosti. Krajikom oka Josh je uoio da je mukarac sjeo na drugi rub fontane, no ignorirao ga je. Odsutno je prkao po slomljenom komadiu jedne od plavih ploica koje su okruivale fontanu. Sto e napraviti? I odgovor je uvijek bio isti: to bi mogao napraviti? "Jesi li i ti rtva?" Trebao mu je trenutak da shvati da se osoba koja mu sjedi s desne strane obraa njemu. Krenuo je da e ustati, zbog zlatnog pravila za udake, a to je da im nikada ne odgovara te da nikada - ali ba nikada - ne zapone razgovor s njima. "ini se da smo svi mi rtve Nicholasa Flamela." Josh je iznenaeno pogledao... i otkrio da gleda dr. Johna Deeja, ovjeka za kojega se nadao da ga vie nikada nee vidjeti. Posljednji put vidio je Deeja u Carstvu sjena. Tada je drao ma Excalibur u svojim rukama. Sad je sjedio nasuprot njemu, ne uklapajui se u okruenje u svom savreno skrojenom sivom odjelu. Josh je brzo pogledao oko sebe, oekujui goleme ili takore, ili pak Morrigan kako se skriva u sjeni. "Sam sam", ree Dee prijazno, ljubazno se smijeei. Joshov um radio je sto na sat. Trebao je pronai Flamela, upozoriti ga da je Dee u Ojaiju. Pitao se to bi se dogodilo da jednostavno ustane i potri. Bi li ga Dee pokuao zaustaviti arolijom pred svim ovim ljudima? Josh je ponovno pogledao trojicu staraca i shvatio da oni vjerojatno ne bi ni primijetili da ga Dec sada pretvori u slona usred centra Ojaija. "Zna li koliko dugo ve lovim Nicholasa Flamela, ili Nicka Fleminga, ili bilo kojeg od stotinu drugih imena kojima se slui?" Dee je tiho nastavio, kao da razgovaraju. Naslonio se i prstima proao kroz vodu. "Barem pet stotina godina. I svaki put bi mi pobjegao. Tako je zeznut i opasan. Kada sam ga 1666. hvatao u Londonu, podmetnuo je poar zbog kojeg je gotovo cijeli grad spaljen do temelja." "On nam je rekao da ste vi uzrokovali Veliki poar", Joshu je izletjelo. Usprkos strahu, bio je znatieljan. I odjednom se sjetio jednog od prvih savjeta Nicholasa Flamela: "Nita nije onakvo kakvim se ini. Propituj sve." Josh se pitao odnosi li se taj savjet i na samog Alkemiara. Sunce je zalo i hladnoa se jasno osjetila u zraku. Josh je zadrhtao. Trojica staraca odetala su, nijedan nije pogledao u njegovom smjeru, i ostavili su ga nasamo s arobnjakom. Zaudo, nije se osjetio ugroenim u prisutnosti tog mukarca. Dee je razvukao tanke usnice u osmijeh. "Flamel nikada nikome ne govori sve", rekao je. "Obiavao sam govoriti da je polovica svega to on kae la, a ni druga polovica nije sasvim istinita." "Nicholas kae da radite za mrane starije. Kad budete imali cijeli Kodeks, da ete ih vratiti na ovaj svijet." "Sve je to tono", rekao je Dee, to ga je iznenadilo. "Iako sam siguran da je Nicholas izvrnuo priu na neki nain. Ja zaista radim za starije", nastavio je, "i da, traim zadnje dvije stranice

133

GIGA

Knjige Abrahama idova, poznatije kao Kodeks. No samo zato to su ju Flamel i njegova ena ukrali iz originalne Bibliotheque du Roi u Louvreu." "Ukrao ju je?" "Dopusti da ti kaem neke stvari o Nicholasu Flamelu", strpljivo e Dee. "Siguran sam da je on govorio o meni. Svojevremeno je bio mnogo toga: lijenik i kuhar, trgovac knjigama, vojnik, profesor jezika, profesor kemije, pravnik i lopov. No sada je, kao to je oduvijek i bio, laov, arlatan i varalica. Ukrao je Knjigu iz Louvrea kada je otkrio ne samo da je u njoj tajna besmrtnosti, ve i recept kamena mudraca. Svaki mjesec kuha napitak besmrtnosti kako bi Perenelle i sebe odrao u istoj dobi kao kad su ga prvi put popili. Formulu kamena mudraca koristi kako bi jeftini bakar pretvorio u zlato, a komade obinog ugljena u dijamante. On koristi jednu od najnevjerojatnijih zbirki znanja na svijetu iskljuivo za svoju dobrobit. I to je istina." "No to je sa Scatty i Hekatom? Jesu li one starije?" "Pa naravno. Hekata je pripadnica starije rase, a Scathach sljedee generacije. No Hekata je bila poznata zloinka. Protjerana je iz Danu talisa zbog svojih pokusa na ivotinjama. Mislim da bih je mogao nazvati genetikom inenjerkom: stvorila je klanove dlakavaca, primjerice, i pustila kletvu vukodlaka u ovjeanstvo. Vjerujem da si juer vidio neke od rezultata njezinih pokusa, veprodlake. Scathach nije nita drugo doli unajmljena razbojnica, prokleta da mora biti u tijelu tinejderke dok je iva zbog svojih zloina. Kada je Flamel saznao da sam mu blizu, to su bili jedini ljudi kojima se mogao obratiti." Josh je sada bio beznadno zbunjen. Tko govori istinu? Flamel ili Dee? Postalo mu je hladno. No se nije jo posve spustila, no niska sumaglica nadvila se nad grad. Zrak je smrdio po vlanoj zemlji i traku pokvarenih jaja. "A to s vama? Radite li doista na povratku starijih?" "Naravno da radim*V Dee je rekao, zazvuavi iznenaeno. "To je vjerojatno najvanija stvar koju mogu uiniti za ovaj svijet." "Flamel kae da e stariji - mrani stariji, kako ih on zove - unititi svijet." Dee je slegnuo ramenima. "Vjeruj mi kad ti kaem da lae. Stariji bi mogli promijeniti ovaj svijet samo na bolje..." Dee je micao prste po vodi, koja se tiho i oaravajue mrekala. Josh se iznenadio kad je vidio slike koje su se stvarale u vodi, slike koje su odgovarale Deejevim utjenim rijeima. "U davnoj prolosti zemlja je bila raj. Imala je nevjerojatno naprednu tehnologiju, no zrak je bio ist, voda bistra, mora nezagaena." Slika otoka pod istim plavim nebom mrekala se na vodi. Beskrajna zlatna polja penice prostirala su se u daljini. Na stablima je raslo raznoliko egzotino voe. "Ne samo daje starija rasa oblikovala ovaj svijet, ve su potaknuli primitivne hominide na put prema evoluciji. No starije je iz tog raja protjeralo naivno praznovjerne ludog Abrahama, kao i arolije u Kodeksu. Stariji nisu umrli - dugo vremena je potrebno da bi se ubio pripadnik starije rase - ve su jednostavno ekali. Znali su da e se jednoga dana ovjeanstvo urazumiti te da e ih pozvati da spase zemlju." Josh nije micao pogled s pjenuave vode. Mnogo toga to je Dee izrekao zvualo je uvjerljivo. "Kada bismo ih mogli vratiti, stariji bi imali moi i sposobnosti za preoblikovanje svijeta. Oni mogu uiniti da pustinja procvjeta..." U vodi se stvorila slika: goleme pustinjske dine na vjetru pozelenjele su od guste trave. Pojavila se jo jedna slika. Josh je gledao zemlju iz svemira, kao u programu Google Earth. Golemi kovitlac gustog oblaka pojavio se iznad Meksikog zaljeva i krenuo prema Teksasu. "Oni mogu upravljati vremenom", rekao je Dee i oluja se razbjesnila. Dee je pomaknuo prstima i pojavila se nepogreiva slika bolnikog odjela s dugakim redom praznih kreveta. "Oni mogu izlijeiti bolesti. Sjeti se, ta su bia oboavali poput bogova zbog njihovih moi. A Flamel pokuava sprijeiti povratak tih bia na svijet."

134

GIGA

Joshu je trebalo dugo da izusti pitanje od jedne rijei. "Zato?" Nije mogao shvatiti zato bi Flamel elio sprijeiti takav oit napredak. "Zato to njegovi gospodari, stariji poput Hekate i Vjetice od Endora, primjerice, ele da se svijet pretvori u kaos i anarhiju. Kad do toga doe, oni e moi izai iz sjena i proglasiti se vladarima zemlje." Dee tuno odmahne glavom. "Boli me to ovo govorim, no Flamelu nije stalo do tebe niti mu je stalo do tvoje sestre. Izloio ju je velikoj opasnosti danas samo zato da bi grubo probudio njezine moi. Starijima za koje ja radim potrebna su tri dana kako bi nekoga proveli kroz postupak buenja." "Tri dana", progunao je Josh. "Flamel je rekao da me nitko drugi u Sjevernoj Americi ne moe probuditi." Nije elio vjerovati Deeju... ali sve to je ovjek govorio zvualo je tako razumno. "Jo jedna la. Moji stariji mogu te probuditi. A oni bi to uinili ispravno i sigurno. Na kraju krajeva, to je tako opasan postupak." Dee je polako ustao i proetao kako bi unuo pokraj Josha, izravnao je svoje oi s licem djeaka. Magla je postajala sve gua i omatala je fontanu, izmicala je kako se on kretao. Deejev glas bio je svilenkast, njeno monoton i usklaen s pjenuavom vodom. "Kako se ti zove?" "Josh." "Josh", ponovio je Dee, "gdje je sada Nicholas Flamel?" ak i u ovom sanjivom stanju, oglasilo se zvono upozorenja - vrlo tiho i vrlo, vrlo daleko - u Joshovoj glavi. Nije mogao vjerovati Deeju, nije smio vjerovati Deeju... a ipak, bilo je istine u svemu to je govorio. "Gdje je on, Josh?" Dee je bio uporan. Josh je poeo odmahivati glavom. Iako je vjerovao Deeju - sve to je rekao imalo je savrenog smisla - htio je prvo razgovarati sa Sophie, trebao mu je njezin savjet i njezino miljenje. "Reci mi." Dee je podignuo Joshovu mlitavu ruku i stavio je u bazen. Iz nje su se zapjenuali valovi. Smirili su se i stvorili sliku male trgovine antikvitetima ispunjene staklenim predmetima, ravno preko puta parka Libbey. Pobjedonosno se smijeei, Dee je ustao i brzo se okrenuo, gledajui preko puta dok je ukljuivao svoja osjetila. Odmah je pronaao njihove aure. Nicholasovu zelenu, Scathachinu sivu, Endorinu smeu i djevojinu istu srebrnu. Imao ih je - i ovoga puta nee pogrijeiti i nee mu pobjei. "Sjedi ovdje i uivaj u lijepim slikama", promrmlja Dee, potapavi Josha po ramenu. U vodi su se stvorili egzotini, fraktalni uzorci, oaravajui i hipnotizirajui. "Brzo u se vratiti po tebe." Zatim, bez pomicanja ijednog miia, dozvao je svoju vojsku u priuvi. Magla je naglo postala gua i tamnija te je smrdjela po pokvarenim jajima i jo neemu: praini i suhoj zemlji, vlazi i plijesni. I strah se nadvio nad Ojai.

135

GIGA

TRIDESET OSMO POGLAVLJE

Ruke Nicholasa Flamela ve su poele sjajiti zelenim svjetlom dok je otvarao vrata male trgovine, uz ljutite grimase kada se zauo veseli zvuk zvona. Sunce je potonulo ispod obzora dok je Vjetica radila sa Sophie, a hladna magla spustila se na dolinu. Kovitlala se i valjala cijelom duinom Avenije Ojai, uvijala se i vijugala kroz stabla, vlaei sve to bi dotaknula. Automobili su nastavili voziti, a njihova prednja svjetla iscrtavala su goleme snopove svjetla koji su jedva prodirali kroz mrak. Ulica je bila potpuno osamljena; svi ljudi bili su odjeveni prema ljetnom vremenu pa su pobjegli od vlage. Scatty se pridruila Flamelu kod vrata. Nosila je kratak ma u jednoj ruci, a u drugoj joj je nunaka labavo visjela s lanca. "Ovo nije dobro, nije uope dobro." Duboko je disala. "Osjeti li to?" Flamel je kimnuo "Sumpor. Deejev miris." Scatty je zveketala nunakom. "Zaista me poinje ivcirati." Negdje u daljini uo se metalni udarac od sudara dvaju automobila. Zauo se usamljeni zvuk automobilskog alarma iza toga. Zauo se i vrisak, visok i straan, a zatim drugi i trei. "Ono dolazi. Sto god ono jest", natmureno ree Nicholas Flamel. "Ne elimo biti ovdje zarobljeni", ree Scatty. "Idemo po Josha i natrag do auta." "Slaem se. Onaj koji se povlai ivi due." Okrenuo se i pogledao po trgovini. Vjetica od Endora drala je Sophie za ruku i brzo joj aputala. Pramenovi bijelog dima uvijali su se s djevojke, a vitice bijelog zraka padale su s njezinih prstiju poput zavoja. Sophie se nagnula prema naprijed i poljubila staricu u obraz, zatim se okrenula i pourila kroz trgovinu. "Moramo ii", rekla je bez daha, "moramo pobjei odavde." Nije imala pojma to se vani nalazi, no novosteeno znanje omoguilo je njezinoj mati da ispuni maglu velikim brojem udovinih stvorenja. "I zatvorite vrata za sobom", povikala je Vjetica. U tom trenu sva su svjetla zatreperila i ugasila se. Ojai je bio obavijen tamom. Zvono je zazvonilo kada je trojac izaao na praznu ulicu. Magla je postala tako gusta da su vozai morali napustiti cestu i na glavnoj ulici vie nije bilo prometa. Zrak je bio ispunjen neprirodnom tiinom. Flamel se okrenuo prema Sophie. "Moe li pronai Josha?" "Rekao je da e nas ekati u parku." kiljila je, pokuavajui vidjeti kroz maglu, no bila je tako gusta da je mogla vidjeti samo milimetar ispred svoga lica. S Flamelom s jedne i Scatty s druge strane, sila je s plonika i hodala preko prazne ceste. "Josh?" Magla je progutala njezine rijei i pretvorila gotovo u apat. "Josh", ponovno je zazvala. Odgovora nije bilo. Iznenadna pomisao pala joj je na pamet pa je ispruila desnu ruku i rairila prste. Daak zraka izvio se s njezine ruke, no nije djelovao na maglu osim to se malo zakovitlala i zaplesala. Pokuala je ponovno i ledeni vjetar zapuhao je ulicom, probio je uredan put kroz maglu, oslobaajui pogled sve do stranjeg blatobrana naputenog automobila nasred ceste, ostavivi nepravilnu udubinu u metalu. "Ups. Mislim da bih trebala jo malo vjebati", promrmljala je. U prolazu se pojavila osoba, zatim druga i trea. No nitko od njih nije bio iv. Najblii Sophie, Flamelu i Scatty bio je kostur, visok i uspravan, odjeven u istroene ostatke plave uniforme amerike konjice. Nosio je zahrali batrnjak maa u koatim prstima. Kada je okrenuo glavu prema njima, kosli lubanje iskoile su mu i popucale. "Mrlvi", dahtao je Flamel. "Dee je probudio mrtve." Jo se jedno bie pojavilo iz magle: bilo je to djelomino mumificirano tijelo mukarca koji je nosio golemi eljezniki eki. Iza njega doao je jo jedan mrtvac, ije je preostalo meso bilo boje koe. Dvije korice za pitolje u vrlo loem stanju visjele su mu s kukova, a kada je ugledao skupinu, posegnuo je prema nepostojeim pitoljima svojim koatim prstima. Sophie se ukoila od straha, a vjetar iz prstiju nestao je. "Oni su mrtvi", proaptala je.

136

GIGA

"Kosturi. Mumije. Svi su mrtvi." "Aha", Scathach odgovori ravnoduno, "kosturi i mumije. Ovisi o vrsti zemlje u koju su pokopani. U vlanoj zemlji nastaju kosturi." Iskoraila je i zamahnula nunakom, odrubivi glavu jednom kosturu koji je pokuavao podignuti zahralu puku na rame. "U suhoj zemlji nastaju mumije. No ipak, to ih ne sprjeava da te ozlijede." Kostur koji je neko bio konjanik zamahnuo je prema njoj unitenim maem, a ona mu je uzvratila svojim. Njegova zahrala otrica pretvorila se u prainu. Scattyn ma ponovno je zamahnuo i odvojio glavu od ostatka tijela, koje se odmah sruilo na pod. Premda su se hroma bia micala u potpunoj tiini, posvuda su se uli vriskovi. I iako su bili obavijeni maglom, u njima su se jasno uli strah i uas. Obini graani Ojaija postali su svjesni da mrtvaci hodaju njihovim ulicama. Maglu su ispunila stvorenja. Dolazila su sa svih strana, skupljala se oko trojca, okruujui ih nasred ceste. Kako je vlaga dolazila i prolazila, sve se vie kosturskih i mumificiranih ostataka otkrivalo u kratkim bljeskovima: vojnici u plavim i sivim dronjcima uniformi iz Graanskog rata; farmeri u zastarjelim oronulim tregericama; kauboji u istroenim konatim navlakama za hlae i poderanim trapericama; ene u dugim, irokim haljinama, koje su sada bile staromodne i poderane; rudari u izlizanim jelenskim koama. "Ispraznio je groblje u nekom starom naputenom gradu!" uzviknula je Scatty, leima okrenuta od Sophie, maui oko sebe. "Nitko ovdje nema odjeu izraenu nakon 1880." Dva enska kostura, odjevena u usklaene eire i dronjke neko najboljih nedjeljnih haljina, na koatim su stopalima pucketala prema Scatty kroz Aveniju Ojai, ispruenih ruku. Scattyn ma ibao je posvuda, odsjekao im ruke, no to ih nije ni usporilo. Vratila je nunake u korice i izvukla drugi ma. Ponovno je zamahnula i prekriila maeve ispred sebe te im odsjekla glave, koje su odletjele natrag u maglu. Kosturi su se zguvali u hrpu kostiju. "Josh", Sophie je ponovno poviknula, visokim oajnikim glasom. "Josh. Gdje si?" Moda su ga mumije i kosturi dohvatili. Moda e se sada, svakog trena pojaviti iz magle, praznog buljavog pogleda, nespretno nagnute glave. Odmahnula je glavom, pokuavajui izbaciti strane misli. Flamelove ruke plamtjele su hladno zelenom vatrom, a vlana magla ispunila se mirisom metvice. Pucnuo je prstima i poslao traku zelenkaste vatre u maglu. Magla je u daljini zasjala smaragdnom i zelenkasto plavom bojom, no osim toga arolija nije imala nikakva uinka. Flamel je zatim bacio kuglicu zelenog svjetla ravno pred dvojicu hromih kostura koji su se pojavili ispred njega. Vatra je bljesnula nad stvorenjima, uvijajui ostatke njihovih sivih konfederacijskih uniformi. Nastavili su prema naprijed, kosti su im pucketale na ulici, pribliavajui mu se, a iza njih bilo ih je jo na stotine. "Sophie, idi po Vjeticu! Trebamo njezinu pomo." "Ali ona nam ne moe pomoi", oajniki ree Sophie. "Ona vie nita ne moe uiniti. Vie nema moi: sve je dala meni." "Sve?" Flamel je dahtao, sagnuo se ispred ake koja je zamahnula. Stavio je ruku na mrtvaeva rebra i pritisnuo, odbacivi kostur natrag u mnotvo, gdje se ovaj raspao u hrpu kostiju. "Onda, Sophie, ti uini neto!" "to?" viknula je. Sto je ona mogla uiniti protiv vojske nemrtvih? Ona je bila petnaestogodinjakinja. "Bilo to!" Mumificirana ruka izletjela je iz magle i udarila je po ramenu. Bilo je to kao da ju je netko udario mokrim runikom. Strah, odvratnost i bijes dali su joj snagu. Meutim, u tom se trenutku nije mogla sjetiti niega to ju je Vjetica nauila, ali instinkti - ili moda dodijeljeno Vjestiino znanje - preuzeli su kontrolu. Namjerno je dopustila da joj bijes prijee u auru. Odjednom se zrak ispunio bogatim mirisom kremaste vanilije, a Sophiena je aura zasjala istim srebrom. Frinosei dlan desne

137

GIGA

ruke licu, puhnula je u stisnute prste i zatim bacila skupljeni dah usred mrtvih. Vijavica visoka dva metra, minijaturni uragan pojavio se i poeo se izdizati s tla. Progutao je mrtve koji su stajali najblie njegovoj jezgri, samljeo i rasuo njihove kosti, a zatim ispljunuo okrhnute ostatke. Sophie je bacila drugu, a zatim i treu kuglicu zraka. Tri uragana plesala su i kretala se kroz kosture i mumije, potpuno ih unitavajui. Otkrila je da moe upravljati uraganima ako jednostavno pogleda u odreenom smjeru te bi oni posluno krenuli tim putem. Iz magle je odjednom odjeknuo Deejev glas. "Svia li ti se moja vojska, Nicholas?" Magla je priguila zvuk i bilo ga je nemogue locirati. "Kada sam posljednji put bio u Ojaiju - prije vie od stotinu godina - otkrio sam predivno malo groblje odmah ispod Vrhova triju sestara. Grad pokraj kojeg je napravljeno davno je nestao, no grobovi i njihov sadraj ostali su." Flamel se bjesomuno borio protiv aka koje su amarale, noktiju koji su grebali, nogu koje su udarale. Nije bilo prave snage u udarcima kostura ili pljuskama mumija, no manjak snage nadoknaivali su brojnou. Bilo ih je jednostavno previe. Poela mu se ispod oka plaviti modrica, a na ruci je imao dugaku ogrebotinu. Scatty se kretala oko Sophie, branei je dok je ona upravljala tornadima. "Ne znam koliko dugo su koristili to groblje. Sigurno nekoliko stotina godina. Ne znam koliko tijela sadri. Stotine, moda ak i tisue. I, Nicholas, pozvao sam ih sve." "Gdje je on?" Flamel je protisnuo kroz stisnute zube. "Mora da je blizu - vrlo blizu - kako bi mogao upravljati ovolikim brojem tijela. Moram znati gdje je da bih ita uinio." Sophie je osjetila kako je preplavljuje val iscrpljenosti i odjednom se jedan uragan zaljuljao i nestao. Dva preostala lelujala su kako je Sophie ponestajalo snage. Drugi je nestao, a preostali trei je brzo gubio snagu. Ova iscrpljenost bila je cijena aranja, shvatila je. No morala je nastaviti jo neko vrijeme; trebala je pronai brata. "Moramo pobjei odavde." Scathach je uhvatila Sophie i drala je uspravnom. Mrtvi Kosturi su krenuli u napad i Scatty ih je tukla pravilnim, preciznim pokretima svog maa. "Josh", Sophie je umorno proaptala. "Gdje je Josh? Moramo pronai Josha." Magla je prikrila sve osjeaje u Deejevu glasu, no radost je bila oita u njegovu tonu kada je rekao: "A zna li to sam jo otkrio? Ove planine mame neljudska stvorenja posljednjih nekoliko tisuljea. Ovdanja zemlja ispunjena je kostima. Stotinama kostiju. A sjeti se, Nicholas, ja sam ponajprije nekromant." Medvjed koji se stvorio iz sive magle bio je visok barem dva i pol metra. Iako je po sebi imao komadie krzna, bilo je jasno da je ve dugo mrtav. Snjenobijele kosti samo su naglaavale njegove goleme kande poput noeva. Iza medvjeda, pojavio se kostur zubatog tigra. Zatim puma i jo jedan medvjed - manji od prvoga i ne toliko raspadnut. "Moja rije moe ih zaustaviti", tutnjao je Deejev glas. "elim stranice Kodeksa." "Ne", tmurno ree Flamel. "Gdje je on? Gdje se skriva?" "Gdje je moj brat?" oajno je vikala Sophie, a zatim vrisnula kada joj je mrtvaka ruka dotaknula kosu. Scathach ju je odrezala kod zgloba, no nastavila joj je visjetj u kosi poput bizarne kope. "Sto ste uinili s mojim bratom?" "Tvoj brat razmatra mogunosti. Ova tvoja nije jedina strana ove bitke. A sada, s obzirom da drim djeaka, sve to trebam su stranice." "Nikada." Medvjed i tigar probili su se kroz gomilu leeva, bacajui ih na stranu, spotiui ih u namjeri da se dokopaju trojca. Prvi je doao zubati tigar. Njegova sjajna koata glava bila je golema, a dva sputena zuba bila su duga barem dvadeset centimetara. Flamel je stao izmeu Sophie i stvorenja. "Daj mi stranice, Nicholas, ili u pustiti ova nemrtva stvorenja na grad." Nicholas je bjesomuno u glavi traio aroliju koja bi zaustavila stvorenja. Sada je ogoreno alio to nije vie prouavao magiju. Pucnuo je prstima i sitan mjehuri svjetlosti pao je na tlo ispred tigra.

138

GIGA

"Je li to sve to moe, Nicholas? Boe, mislim da slabi." Mjehuri je puknuo i razlio hladnu smaragdnu mrlju po tlu. "Dovoljno je blizu da nas vidi", ree Nicholas. "Trebam ga samo na trenutak vidjeti." Golema desna apa koatog tigra stala je na zelenu svjetlost. Pokuao je podignuti nogu, no debele trake ljepljivih zelenih niti spojile su je za cestu. Sada mu je i lijeva apa stala na svjetlost i zalijepila se. "Nisam ba tako slab, ha, Dee?" Flamel je uzviknuo. No gomila tjelesa iza zubatog tigra nastavila se gurati prema naprijed. Odjednom su tigru koate noge pukle i ogromna zvijer bacila se prema naprijed. Flamel se uspio zatititi rukom prije nego to je udovite, rairenih usta, velikih zubi palo ravno na njega. "Zbogom, Nicholas Flamel", povika Dee. "Uzet u samo stranice s tvog tijela." "Ne", apnula je Sophie. Ne, nee tako zavriti. Probuena je, a Vjetica od Endora dala joj je svo svoje znanje. Mora da postoji neto to moe uiniti. Sophie je otvorila usta i vrisnula, a aura joj je bljesnula srebrnim sjajem.

139

GIGA

TRIDESET DEVETO POGLAVLJE

Josha je probudilo zujanje u uima od sestrina vriska. Prolo je nekoliko sekundi dok je shvatio gdje je: sjedio je na rubu fontane u parku Libbey, a obavijala ga je gusta, smrdljiva magla, koju su presijecali kosturi i mumificirana tijela odjevena u dronjke. Sophie! Morao se vratiti sestri. S njegove desne strane, usred sivo-crne magle, treptalo je i bljeskalo zeleno svjetlo, nakratko osvjetljavajui maglu iznutra, bacajui strane sjene. Sophie je bila tamo; kao i Flamel i Scathach, borili su se s tim udovitima. Trebao bi im se pridruiti. Ustao je teturajui i ugledao dr. Johna Deeja kako stoji ravno ispred njega. Dee je bio iscrtan aurom bolesne ute boje. Svjetlucala je, pijuckala, itala kao ulje na vatri i putala otrovan miris pokvarenih jaja. Bio mu je okrenut leima. Objema nadlakticama naslanjao se na nizak kamen pokraj fontane iz koje je Josh ranije pio. Dee je pozorno pratio dogaaje na ulici, usredotoujui se toliko da se tresao od pokuaja upravljanja naizgled beskonanim nizom kostura i mumija koje su prolazile. Sada kad je ustao, Josh je primijetio da se u magli nalaze i druga stvorenja. Vidio je ostatke medvjeda i tigrova, puma i vukova. uo je kako Flamel vie, a Sophie vriti, i u prvi as je naumio pojuriti na Deeja. No sumnjao je da bi mu se uope uspio pribliiti. to bi on mogao protiv monog arobnjaka? On nije bio poput svoje sestre blizanke: on nije imao moi. No to nije znailo da je beskoristan. Sophien vrisak ispustio je val ledenog zraka koji je rasuo zubatog tigra u prah i udario najblie kosture. Golemi medvjed pao je na pod, ruei za sobom nekoliko kostura. Mlaz zraka raistio je i dio magle i po prvi put Sophie je shvatila golemost onoga s im se bore. Nije bilo na desetke ili stotine, ve na tisue mrtvih sa starog Zapada koji su im se pribliavali. Kroz gomilu su se nazirali koati ostaci ivotinja koje stoljeima obitavaju na oblinjim planinama. Nije znala to da uini. Zadnja arolija ju je iscrpila i naglo je pala na Scathach, koja ju je uhvatila lijevom rukom, dok je u desnoj drala ma. Flamel je umorno ustao. ini su iscrpile i njegovu energiju, a ostario je ak u posljednjih nekoliko minuta. Bore oko oiju bile su dublje, a kosa rjea. Scathach je znala da nee preivjeti. "Daj mu stranice, Nicholas", naredila mu je. On je tvrdoglavo odmahnuo glavom. "Neu. Ne mogu. Proveo sam cijeli ivot titei tu Knjigu." "Onaj koji se povlai, ivi dulje", podsjetila ga je. Odmahnuo je glavom. Sagnut, teko je udisao velike koliine zraka. Koa mu je bila mrtvaki blijeda, a na obrazima je imao dvije neprirodno crvene toke. "Ovo je iznimka, Scathach. Ako mu predam stranice, osudio sam sve nas - i Perry i cijeli svijet - na propast." Uspravio se i okrenuo prema stvorenjima i svi su znali da je to posljednji put da se suoava s njima. "Moe li odvesti Sophie?" Scathach je odmahnula glavom. "Ne mogu se boriti s njima i istovremeno je nositi." "Moe li sama pobjei?" "Mogla bih se probiti", oprezno je rekla. "Onda idi, Scatty. Bjei. Idi do drugih starijih, obrati se besmrtnim ljudima, reci im to se ovdje dogodilo, zaponi borbu s mranim starijima prije nego bude prekasno." "Neu ostaviti Sophie i tebe ovdje", odluno ree Scatty. "Zajedno smo u ovome do kraja. Kakav god bio." "Vrijeme je da umre, Nicholas Flamel", uzviknuo je Dee iz mraka. "Budi siguran da u ispriati Perenelle sve do zadnjeg detalja." Iz gomile ljudskih i ivotinjskih kostura zaulo se ukanje i zatim su, kao jedan, pojurili naprijed.

140

GIGA

udovite se pojavilo iz magle. Golemo i crno, divljaki je zavijalo, s dva golema uto-bijela oka i desetinama manjih oiju koje su sijevale, prolo je kroz fontanu u parku Libbey, zdrobivi je u prah, razbivi ukrasne vaze, i sruilo se na dr. Johna Deeja. arobnjak se uspio baciti na jednu stranu prije nego se crni Hummer zabio u zid i zdrobio ga. Ostao je zabijen u ostacima zida, s prednjom stranom prema dolje, stranjim kotaima u zraku, a motor je vritao. Vrata su se otvorila i Josh je izaao te oprezno legao na pod. Drao se za grudi na mjestu u koje mu se urezao sigurnosni pojas. Po Aveniji Ojai bili su razbacani ostaci starih leeva. Bez Deejeve kontrole, to je bila tek hrpa kostiju. Josh je zateturao na cestu i prolazio kroz kosti i dronjke. Neto mu je pucketalo pod nogama, no nije ni pogledao to. Najednom mrtvih vie nije bilo. Sophie nije znala to se dogodilo. Zaulo se strano rezanje, vrisak izmuenog metala i drobljenje kamena, a zatim tiina. A u tiini, mrtvi su popadali poput trave na vjetru. to je Dee dozvao ovoga puta? Iz lelujave magle pojavila se osoba. Flamel je skupio posljednju kap energije i skupio vrstu kuglu zelenog stakla. Sophie se uspravila kako bi sakupila ostatke svoje energije. Scathach je savila prste. Jednom su joj bili rekli da e umrijeti na egzotinom mjestu; pitala se je li Ojai u okrugu Ventura dovoljno egzotino. Osoba se pribliila. Flamel je podigao ruku, Sophie je dozvala vjetrove, a Scathach podigla svoj zarezani ma. Josh se pojavio iz mraka. "Razbio sam auto", rekao je. Sophie je vrisnula od oduevljenja. Potrala je prema bratu, a zatim je vrisnula od straha. Koati medvjed ustao je s tla iza njega, S kandama izvuenim za napad. Scathach se pomaknula, jako udarila Josha kako bi ga maknula s puta i on je pao na hrpu kostiju. Ratniin ma odbio je medvjei udarac, a u magli su zasvjetlucale iskre. Ponovno je zamahnula i kroz zrak je poletjela medvjea apa dugaka poput njezine ruke. ivotinjski kosturi ustajali su jedan po jedan. Dva golema vuka, jedan gotovo sami kostur, a drugi smeuranog mesa, probila su se kroz maglu. "Ovim putem. Ovamo! Ovim putem." Vjetiin glas ravnomjerno se zauo na cesti, a pravokutna svjetlost iz otvorenih vrata osvijetlila je mrak. Scatty je pridravala Flamela, a Josh gotovo nosio svoju sestru. Potrali su preko ceste prema trgovini. Vjetica od Endora stajala je na vratima, slijepo je gledala prema tami, a u podignutoj je ruci drala starinsku uljnu lampu. "Moramo vas odvesti odavde." Zatvorila je i zakraunala vrata. "To ih nee dugo zadrati", promrmljala je. "Rekli ste... rekli ste da nemate vie moi", promrmljala je Sophie. "Nemam." Dora se brzo nacerila, pokazavi savreno bijele zube. "Ali ovo mjesto ima." Provela ih je kroz trgovinu do male stranje sobe. "Znate li zato je Ojai tako poseban?" upitala je. Neto je udarilo u vrata i svi stakleni predmeti u trgovini poeli su zveketati i zveckati. "Izgraen je na krianju poljanskih puteva." Josh je otvorio usta i zaustio rije poljanskih kada mu se sestra obratila. "Putevi energije koji se kriaju po svijetu", Sophie mu je apnula u uho. "Kako to zna?" "Ne znam; valjda me Vjetica nauila. Mnoge poznate graevine i drevna mjesta na svijetu izgraena su na sjecitima poljanskih puteva." "Upravo tako", ree Dora, koja je zvuala zadovoljno. "Ni sama to ne bih bolje objasnila." Malo skladite bilo je prazno osim to je na zidu bio naslonjen dugaak pravokutnik,

141

GIGA

prekriven poutjelim izdanjima novina Ojai Valley Times. Novi udarci zatresli su izlog trgovine, a zvuk kostiju na staklu inio ih je nervoznima. Dora je bacila novine na pod i otkrila zrcalo. Bilo je visoko dva metra, iroko vie od metra, staklo je bilo prljavo, zamrljano i iskrivljeno, a slike koje je prikazivalo bile su deformirane i zamagljene. "A znate li zato sam uope dola u Ojai?" pitala je. "Ovdje se kria sedam velikih poljanskih puteva. Oni ine poljanska vrata." "Ovdje?" Flamel proapta. Znao je za poljanske puteve i uo je za poljanska vrata koja su drevni narodi koristili za brza putovanja oko svijeta. Mislio je da ona vie ne postoje. Dora je nogom udarila po podu. "Upravo ovdje. A znate li kako se koriste poljanska vrata?" Flamel je odmahnuo glavom. Dora je pruila ruke prema Sophie. "Daj mi svoju ruku, dijete." Vjetica je primila Sophienu ruku i stavila je na staklo. "Pomou zrcala." \ Zrcalo je odmah oivjelo uz sjaj, staklo je zabljesnulo srebrnom bojom i potom se raistilo. Kada su pogledali u staklo, vie nisu mogli vidjeti svoje odraze, ve sliku prazne, podrumske prostorije. "Gdje?" upita Flamel. "Pariz", ree Dora. "Francuska." Nasmijeio se. "Dom." I bez oklijevanja, zakoraio je kroz staklo. Sada su ga mogli vidjeti u zrcalu. Okrenuo se i mahnuo im. "Mrzim poljanska vrata", Scatty proguna. "Muno mije od njih." Skoila je kroz vrata i dogegala se do Flamela. Kada se okrenula prema blizancima, zaista je izgledala kao da e povratiti. Medvjei kostur probio se kroz vrata trgovine, razbivi im arke. Slijedili su ga vukovi i pume. Stakleni predmeti su se prevrnuli, zrcala popucala, a ukrasi popadali dok su se zvijeri klatile po prostoriji. Ozlijeeni i porezani Dee utrao je u trgovinu, odmiui koate zvijeri. Puma je zareala na njega kad ju je udario po njuci. Da je imala oi, vjerojatno bi mirkala od iznenaenja. "U klopci", rekao je veselo. "U klopci su i nemaju kamo!" No kada je uao u skladite, znao je da su mu opet pobjegli. U trenu je spazio visoko zrcalo, iz kojeg su gledale dvije osobe, starica je stajala pokraj djevojke, pritiskala je povrinu zrcala rukom. Djeak je stajao sam, drei se za okvir. Dee je odmah znao to je to. "Poljanska vrata", iznenaeno proapta. Zrcala su uvijek imala funkciju vrata. Negdje na kraju poljanskog puta bilo je drugo zrcalo koje ih je povezivalo. Starica je uhvatila djevojku za ruku i gurnula je kroz zrcalo. Sophie je pala na pod ispred Flamelovih nogu, zatim je unula i okrenula se. Pomicala je usta, no nita se nije ulo. Josh. "Josh", naredio je Dee, gledajui djeaka, "ostani tu gdje jesi." Djeak se okrenuo prema staklu. Slika u zrcalu ve se zamutila. "Rekao sam ti istinu o Flamelu", brzo ree Dee. Trebao je samo odvui djeaku panju na trenutak ili dva i zrcalo e izgubiti svoju mo. "Ostani sa mnom. Mogu te Probuditi. Uiniti te monijim. Moe promijeniti svijet, Josh. Promijeniti ga nabolje!" "Ne znam..." Ponuda je bila primamljiva, tako primamljiva. No znao je da ako stane na Deejevu stranu, u potpunosti gubi sestru. Ili ne gubi? Kada bi ga Dee Probudio, ponovno bi bili slini. Moda je to bio nain ponovnog povezivanja sa sestrom. "Vidi", pobjedonosno e Dee, pokazujui prema sve bljeoj slici u staklu, "ostavili su te, ponovno te napustili, zato to nisi jedan od njih. Vie nisi vaan." Zrcalo je bljesnulo srebrnom bojom... i Sophie je izala kroz staklo. "Josh? Pouri!" rekla je brzo, ne gledajui Deeja. "Ja..." zapoeo je. "Vratila si se po mene." "Naravno da jesam! Ti si mi brat. Nikad te neu napustiti." Zatim gaje uhvatila za ruku, omotala prste oko njegovih i povukla ga kroz staklo.

142

GIGA

A Dora je gurnula zrcalo, koje se razbilo po podu. "Ups." Okrenula se prema Deeju, skinula tamne naoale i otkrila zrcala umjesto oiju. "Sada mora ii. Ima oko tri sekunde." Dee je uspio napustiti trgovinu prije nego to je eksplodirala.

143

GIGA

ETRDESETO POGLAVLJE
FILMSKA EKIPA UZROKOVALA NERED U SLIKOVITOM OJAIJU Posljednji od mnogih filmova strave studija Enoch uzrokovao je prometni kaos i poprilinu strku juer u centru Ojaija. Specijalni efekti bili su malo prestvarni za neke mjetane i hitne slube bile su pretrpane pozivima ljudi koji su tvrdili kako mrtvaci hodaju ulicama. John Dee, predsjednik Enoch Filmsa, odjela tvrtke Enoch Enterprises, duboko se ispriao zbog zbrke, za koju krivi nestanak struje i neoekivanu maglu koja se spustila ba kada su se pripremali za snimanje scene novog filma. "Sporedni su glumci doista izgledali jako zastraujue", izjavio je njegov glasnogovornik. U sluaju povezanom s ovim, pijani je voza razbio fontanu u povijesnom parku Libbey i zabio se u nedavno obnovljenu sjenicu. Dee je obeao obnoviti fontanu i sjenicu i vratiti im stari sjaj. Ojai Valley News MJESNA TRGOVINA ANTIKVITETIMA UNITENA U EKSPLOZIJI Eksplozija plina kasno je sino unitila trgovinu dugogodinje stanovnice Ojaija, Dore Witcherly. Otapala koja je vlasnica koristila za ienje, poliranje i restauraciju antikviteta zapalila su se zbog elektrinog kvara. Gica Witeherly bila je u stranjoj prosloriji trgovine kada je dolo do eksplozije, nije ozlijeena, a susret sa smru nije ju zabrinuo. "Kad ivite tako dugo kao ja, vie vas nita ne moe iznenaditi." Obeala je da e trgovinu ponovno otvorili do praznika. Ojai Online

144

GIGA

ETRDESET PRVO POGLAVLJE

Duboko ispod Alcatraza, Perenelle Flamel leala je na uskom leaju, licem okrenuta prema stranjem zidu svoje elije. Iza sebe, na hodniku, ula je lupanje Sfinge koja se kretala po hladnim kamenim podovima. Zrak je bio teak od mousnih mirisa zmije i lava. Perenelle je drhtala. U eliji je bilo ledeno, a zelene kapljice vode padale su sa zidova nekoliko centimetara od njezina lica. Gdje je bio Nicholas? Sto se dogaalo? Perenelle je bila uplaena, ali ne za sebe. injenica da je iva znaila je da je Dee zbog neega treba i da e se prije ili kasnije suoiti s njim. A ako je Dee imao neku manu, to je bila bahatost. Podcijenit e je... i onda e ga napasti! Znala je jednu osobito runu arolijicu koju je nauila u podnojima Karpata u Transilvaniji, i koju je uvala samo za njega. Gdje je Nicholas? Bojala se za Nicholasa i djecu. Bilo joj je teko procijeniti koliko je vremena prolo, no prouavajui bore na svojim rukama, pretpostavila je da je ostarjela barem dvije godine, to znai da su prola dva dana. Bez eliksira besmrtnosti, ona i Nicholas starjeli su brzinom od jedne godine dnevno. Imali su manje od jednog mjeseca prije nego poslanu stari -jako stari. A kad vie ne bude bilo nikoga da im se suprotstavi, Dee i ostali poput njega pustit e starije u svijet. Doi e do kaosa; civilizacija e nestati. Gdje je Nicholas? Perenelle je treptajem uklonila suze. Nee priutiti Sfingi zadovoljstvo da je vidi kako plae. Stariji su prema ljudskim osjeajima osjeali samo prijezir; smatrali su ih njihovom najveom slabou. Perenelle je znala da je to velika snaga ovjeanstva. Ponovno je trepnula i tek je nakon nekog vremena shvatila to vidi. Smrdljiva voda koja je kapala niz zidove nakratko se uvila i oblikovala uzorak. Usredotoila se, pokuavajui razaznati to to vidi. Tekuina se izvila i smotala u lice: Jefferson Miller, duh uvara. Kapljice su se savile u slova na pljesnivim zidovima. Flamel. Djeca. Rijei su se drale krae od sekunde prije nego bi nestale. Sigurni. Sada je Perenelle morala treptati kako bi obrisala oi. Flamel i djeca bili su na sigurnom! Ojai. Poljanska vrata. Pariz. "Hvala ti", Perenelle je tiho izrekla dok je lice Jeffersona Millera nestajalo i klizilo niza zid. Imala je toliko pitanja - no sad je znala barem neke odgovore: Nicholas i djeca bili su na sigurnom. Oito su stigli do Ojaija i pronali Vjeticu od Endora. Mora da im je ona otvorila poljanska vrata koja su ih odvela do Pariza, a to je znailo da im je Vjetica pomogla i najvjerojatnije nauila Sophie arolije zraka. Perenelle je znala da Vjetica nije mogla probuditi Joshove moi - no u Parizu i diljem Europe bilo je starijih i besmrtnih ljudi koji e im moi pomoi, koji e probuditi Josha i obuiti oba blizanca u pet osnovnih arolija. Okrenula se na lea i pogledala Sfingu, koja je sada uala ispred njezine elije, naslonivi ovjeju glavu na goleme lavlje ape, dok su joj krila bila presavinuta na leima. Stvorenje se lijeno nasmijeilo, pokazujui dugaki crni ravasti jezik. "Gotovo je, Besmrtnice", apnula je Sfinga. Perenellein osmijeh bio je zastrauju. "Upravo suprotno", odgovorila je. "Sada tek poinje."

Kraj prve knjige

145

GIGA

BILJEKA AUTORA
Nicholas i Perenelle Flamel bili su stvarne osobe. Kao i dr. John Dee. Zapravo, svi likovi iz Alkemiara, osim blizanaca, utemeljeni su na stvarnim povijesnim linostima ili mitolokim biima. Kada sam doao na ideju za Alkemiara, mislio sam da e junak biti dr. John Dee. John Dee me oduvijek oaravao. U elizabetansko doba, doba neobinog, on je bio izniman. Bio je jedna od najsjajnijih linosti svoga doba, a svi detalji o njegovom ivotu u Alkemiaru istiniti su: bio je alkemiar, matematiar, geograf, astronom i astrolog. On je zaista birao datum krunidbe kraljice Elizabete I., a kada je bio dio njezine pijunske mree, svoje je ifrirane poruke potpisivao s "007". Dvije nule predstavljale su kraljiine oi, a simbol koji je nalikovao sedmici bio je Deejeva osobna oznaka. Postoje naznake da je Shakespeare oblikovao svog junaka iz Oluje, Prospera, prema Deeju. O zbirci knjiga o alkemiaru razmiljam i radim biljeke ve godinama, a inilo mi se savreno prirodnim da to bude zbirka o Deeju. Dok sam pisao ostale knjige, stalno sam se vraao na tu ideju, dodavajui jo materijala, skupljajui svjetske mitologije i stvarajui golemu i zapletenu pozadinu pria. Nastavio sam istraivati mjesta, stalno iznova posjeivati i fotografirati svako mjesto koje sam planirao koristiti u zbirci. Svaka pria zapoinje idejom, no njezini likovi guraju tu ideju prema naprijed. Prvo sam smislio likove blizanaca. Moja pria uvijek je bila pria o bratu i sestri, a u mitolokom smislu, blizanci su veoma posebni. Gotovo svaka rasa i mitologija ima jednu priu o blizancima. Kako je moja pria napredovala, pojavljivali su se sporedni likovi, poput Scathach i Morrigan, te kasnije Hekate i Vjetice od Endora. No nekako jo uvijek nisam imao junaka, mentora, uitelja za blizance. Dr. John Dee, usprkos tome to je udesan lik, jednostavno nije bio pravi. Zatim sam jednom, u kasnu jesen 2000., iao poslovno u Pariz. Teko je izgubiti se u Parizu sve dok zna gdje je rijeka Seina -obino se vide pojedine znamenitosti, poput Eiffelova tornja, crkve Sacre-Coeur ili Notre Dame - no nekako mije to uspjelo. Prije toga izaao sam iz crkve Notre Dame, preao mostom Pont d'Arcole i krenuo prema centru Pompidou te sam se negdje izmeu bulevara de Sebastopol i Ulice Beaubourg izgubio. Ne u potpunosti; otprilike sam znao gdje sam, ali poela je padati no. Izaao sam iz Ulice Baubourg u usku uliicu Montmorency i naao se ispred znaka na kojem je pisalo AUBERGE NICOLAS FLAMEL: hostel Nicholasa Flamela. A ispred graevine stajao je znak na kojemu je pisalo da je kua, u kojoj su neko ivjeli Flamel i njegova ena, izgraena 1407., to je znailo da je to bila jedna od najstarijih graevina u Parizu. Uao sam unutra i pronaao armantni restoran, u kojem sam te veeri jeo. Bilo je to neobino iskustvo, jesti u istoj prostoriji u kojoj je legendarni Nicholas Flamel ivio i radio. Izloene grede na stropu doimale su se izvornima, pa je to znailo da je te iste grede gledao Nicholas Flamel. U podrumu ispod mojih nogu, Nicholas i Perenelle drali su hranu i vino, a njihova spavaa soba mora da je bila mala prostorija odmah iznad moje glave. Znao sam dosta toga o poznatome Nicholasu Flamelu. Dee, koji je vodio jednu od najveih knjinica u Engleskoj, imao je Flamelove knjige i prouavao je njegova djela. Nicholas Flamel bio je jedan od najpoznatijih alkemiara svog doba. Alkemija je neobina kombinacija kemije, botanike, medicine, astronomije i astrologije. Ima dugaku i znaajnu povijest te su je prouavali U drevnoj Grkoj i Kini, a postoji teorija da je ona temelj moderne kemije. Kao i kod Deeja, svi detalji u Alkemiaru o Nicholasu Flamelu istiniti su. O njemu znamo mnogo ne samo zato to postoje njegova pisana djela, ve i zato to je mnogo ljudi pisalo o njemu za njegova ivota. Roen je 1330. i ivotario je kao prodava knjiga i biljenik, piui pisma i prepisujui knjige za svoje klijente. Jednog dana kupio je vrlo posebnu knjigu: Knjigu Abrahama. I ona je postojala, a Nicholas Flamel ostavio nam je vrlo detaljan opis bakrom izvezene knjige, koja je

146

GIGA

bila napisana na neemu to je izgledalo kao kora drveta. U drutvu Perenelle, proveo je vie od dvadeset godina na putovanjima diljem Europe, pokuavajui prevesti neobian jezik na kojem je knjiga napisana. Nitko ne zna to se dogodilo s Nicholasom Flamelom na tim putovanjima. Ono to je potvreno jest da, kada se vratio u Pariz krajem etrnaestog stoljea, bio je nevjerojatno bogat. Ubrzo su uslijedili traevi da je otkrio dvije velike tajne alkemije u Knjizi Abrahama: kako izraditi kamen mudraca, koji je pretvarao obian metal u zlato, i kako postii besmrtnost. Ni Nicholas ni Perenelle nikada nisu potvrdili tra, no nikada nisu ni objasnili kako su postali tako bogati. Iako su Nicholas i Perenelle nastavili voditi tih, skroman ivot, mnogo novaca izdvajali su za dobrotvorne svrhe, te osnovali bolnice, crkve i sirotita. Prema arhivskim zapisima Perenelle je prva umrla; nedugo zatim, 1418. zabiljeena je smrt Nicholasa Flamela. Njegova kua je prodana, a kupci su prekopali cijelu kuu u potrazi za dijelom Flamelova velikog bogatstva. Nikada nita nije pronaeno. Kasnije je netko usred noi provalio u grobnicu Nicholasa i Perenelle Flamel... i onda je otkriveno da je grobnica prazna. Jesu li pokopani u tajne grobove ili nikada nisu ni umrli? Pariz je brujao traevima, a legenda o besmrtnim Flamelovima gotovo istog trena je pokrenuta. U sljedeim godinama diljem Europe zabiljeena su vienja Flamelovih. *** Kada sam napustio Auberge Nicolas Flamel te veeri, osvrnuo sam se prema drevnoj kui. Prije esto godina, jedan od najpoznatijih alkemiara na svijetu ivio je i radio tamo - ovjek posveen znanosti, koji se odrekao velikog bogatstva i iju kuu su sauvali zahvalni stanovnici Pariza, u kojemu ak postoje i ulice nazvane po njemu i njegovoj eni (Rue Nicolas Flamel i Rue Perenelle u 4. opini). Besmrtnik. I u tom trenu znao sam da uitelj blizancima nije Dee: Sophie i Josha poduavat e Nicholas i Perenelle. Dok sam stajao ispred doma Nicholasa i Perenelle te vlane jesenske veeri, svi dijelovi knjige skupili su se i Tajne besmrtnog Nicholasa Flamela dobile su oblik. [Prednji ulaz u Auberge Nicolas Flamel (Hostel Nicholasa Flamela) u Ulici Montmorency u Parizu.]

147

GIGA

ZAHVALE
Samo jedno ime se obino pojavljuje na koricama knjige, no iza tog imena stoje desetine ljudi ukljuenih u stvaranje djela. Jednake vanosti i bez posebnog reda, elim zahvaliti... Kristi Marino, najstrpljivijoj urednici, koja je rekla: "Malo vie subjektivnosti..." Franku Weimannu, iz Literary Groupa, koji je rekao: "Mogu ovo prodati." I jest. Michaelu Carrollu, koji je prvi i posljednji proitao knjigu i rekao: "Trebamo razgovarati o..." O. R. Melling, koja je rekla: "Jesi li vie zavrio?" Claudette Sutherland, koja je rekla: "Zaista bi trebao razmisliti o..." I na kraju, naravno: Barryju Krostu iz BKM-a, koji je zasigurno Alkemiarev djed, to znai da je John Sobanski njegov neak!

148