RADIKALNA KRITIKA KOLE

fakultetski seminarski rad

1. UVOD
Tradicionalno, kola je vaspitno-obrazovna ustanova sa nastavom kao sredinjim poljem njezinog djelovanja. U savremenijim didaktikim shvatanjima posmatra se kao zajednica djelovanja svih njenih subjekata: uenika, nastavnika, roditelja, strunih saradnika, ostalih strunjaka i djelatnika. Subjekti nastavom stiu: znanja, vjetine, sposobnosti i navike. U tom smislu, kola treba da prui ona znanja koja e biti funkcionalna u odnosu na buduu profesiju i moguu

ulogu pojedinca u ivotu i razvoju zajednice. Prema svojoj vaspitnoj ulozi, kola se, poslije porodice smatra najvanijom institucijom u kojoj se odvija proces socijalizacije. Meutim, danas pored brojnih nastojanja modernizacije, koju prate nastojanja njene redefinicije, postoji i nizi kritika kole, koje su zaista radikalne. Neke od najradikalnijih ilustrovaemo posebno na primjeru dva uticajna kritiara tradicionalne kole: Paulo Freire i Ivan Illich svakako personifikuju radikalizam kojim se danas uoavaju problemi kole i nude alternativna rjeenja. Interesantno da su im zamisli dovoljno podudarne, uostalom kao glavnina radikalnih kritika kole, iako potiu iz dijametralno razliitih socijalnih sredina. Paulo Freire koji je u doba velike ekonomske krize (1929 - 1933.) ostao bez oca, upoznao je siromatvo i glad, To je uticalo na njegov uspjeh u koli, za svojim vrnjacima je zaostajao etiri razreda te se igrao s djecom sirotinje iz brazilske favele (sirotinjskog predgraa). Ta iskustva su iz djetinjstva su uticala na formiranje njegovih kasnijih pedagokih ideja u kojima fokusira socijalne probleme. Ivan Illich, nasuprot tome, potie iz bogate, multikulturalne porodice. Talijanski, francuski, njemaki i hrvatski jezici su mu bili materinji. Bio je erudita, koji je govorio i starogrki, latinski, panjolski, portugalski, engleski i hindu. Studirao je na Univerzitetu u Firenci, Vatikanu i Salzburgu. kolu je, oigledno, dobro upoznao.

2. KRITIKA PAULO FREIRE

Paolo Feirere je vodea linost radikalne kritike kole, koja istie mobiliui efekt obrazovanja. Sa svojom praksom i iskustvom posvjeivanja u Latinskoj Americi. Freire je smatrao da siromani i eksploatisani ljudi mogu i treba da imaju mogunost da analiziraju sopstvenu realnost. Ovaj pristup obrazovanju, iako zvui pomalo prozaino, bio je dovoljno prijetei za brazilske diktatore koji su u to vrijeme bili na vlasti da su Freirea protjerali iz sopstvene zemlje. [1]

Paulo Freire je pedagokoj teoriji i praksi dao doprinos velikim brojem teoretskih inovacija, posebno u podruju neformalnog obrazovanja, te popularnog obrazovanja. Ovakvo obrazovanje se temelji na neformalnoj komunikaciji, ukljuuje samostalna istraivanja, a moe se odvijati u bilo kojem okruenju. Ne temelji se na subordinaciji u prenoenju znanja jedne osobe na ostale, ve interaktivnoj komunikaciji uesnika i njihovoj samorealizaciji. Usmjereno je na praktino unapreivanje drutva i socijalnog kapitala. Takvo obrazovanje treba da razvija svijesti o sposobnosti mijenjanja stvarnosti (konscientizacija). Paulo Freireove ideje da proces obrazovanja nije neutralan proces, ve pragmatina sposobnosti ljudi da stvaraju nove stvari nakon to se oslobode opresije imali su veliki utjecaj na idejno oblikovanje vanosti edukacije za samostalnost i kreativnost ljudi. Nasuprot formalnom obrazovanju, koje je institucionalizovan sistem koji obuhvata osnovnokolsko, srednjokolsko, visokokolsko (akademsko) i nauno obrazovanje, koje se obavlja na temelju ovlaenja i verifikacije nadlenog dravnog tijela, neformalno obrazovanje je organizovana i sistemska aktivnost uenja koja se dogaa izvan sistema formalnog obrazovanja gdje omoguuje posebne tipove uenja za posebne ciljne skupine djece i odraslih. Popularno obrazovanje je pak neformalno obrazovanje usmjereno na osnovne zajednice sa svrhom da ih socijalno ojaa. Popularno obrazovanje je osnaivanje odraslih preko demokratski strukturisanoga saradnikog uenja i djelovanja usmjerenog na postizavanje pravednijih i mirnijih drutava unutar odrivoga globalnog okruenja. Prioritet je veina svjetskog stanovnitva siromani, potlaeni, izrabljivani itd. Ovime je Paolo Feirere postao predvodnik radikalnih kritika obrazovanja u industrijskom drutvu, ije su ideje nake sljedbenike u cijelom svijetu. (Fieldhouse, 1996.: 82). U osnovi modernog drutva poretka ne stoji krvnik ve profesor. Nije giljotina glavni alat i simbol dravne moi, ve je to doctorat detat. (Gellner, 1998.: 54). Fieldhouse je to pokazao osobito drastino na primjeru britanskog obrazovanja odraslih gdje se u jednom trenutku obrazovanje odraslih tretiralo kao isplativa policijska investicija za preventivnu aktivnost

pacificiranja buntovnih slojeva drutva (Fieldhouse, 1996.: 83). Iz ovog se pokualo nai izlaz u novim oblicima obrazovanja odraslih (primjer Freirea) i to najprije u neformalnim oblicima izvan dravne kontrole. To je pomoglo da se u obrazovnoj praksi ire mogunosti obrazovanja za suprotstavljanje razliitim vrstama opresije koja nije uvijek dravna, nego i polna, etnika, vjerska itd. [2]

2. KRITIKA IVANA ILLICHA

Poznat zbog svoje kritike korumpirajueg uticaja institucija u industrijskom drutvu, Ivan Illich se bavio ukidanjem kola, mreama uenja (web-ovima uenja) i onesposobljavajuim uincima profesija, pobudivi saglasnost meu mnogim neformalnim edukatorima. [3] Sutinu njegovih ideja za neformalnu edukaciju i doivitno neformalno uenje iskazaemo njegovim vlastitim rijeima: Mnogi studenti, posebno oni siromani, intuitivno znaju to im kole rade. One ih koluju kako bi pobrkale proces i supstanciju. Kada jednom proces i supstancija postanu pomueni, pretpostavlja se nova logika: to vie postupaka, to su bolji rezultati ili eskaliranje vodi k uspjehu. Uenik se stoga "koluje" kako bi pobrkao pouavanje s uenjem, napredovanje u stepanima (kolske spreme) s edukacijom, diplomu s kompetentnou i rjeitost sa sposobnou (za) rei neto novo. Njegova je imaginacija "kolovana" za prihvaanje usluge umjesto vrijednosti (Ivan Illich, Deschooling Society, 1973) Prepoznatljivo djelovanje Ivana Illich-a na ukidanju kola je kritika institucija i profesionalaca. Za anti-institucioanlni argument Ivana Illich-a se moe rei da ima etiri aspekta

2.1. Kritika procesa institucionalizacije.

Savremeno drutvo kreira sve vie i vie institucija - pa pretean dio naeg ivota postaje institucionalizovan. Taj proces potkopava ljude - umanjuje njihovu nezavisnost i njihov kapacitet za rjeavanje problema (Finger and Asn 2001). Institucionalizovano (formalno) obrazovanje je primjer i generator ovoga.

2.2. Kritika eksperata i ekspertiza

Kritika Ivana Illich-a u vezi eksperata i profesionalizacije je iskazana u Onesposobljavajuim profesijama - Disabling Professions (1977). Eksperti i ekspertna kultura uvijek trae sve vie eksperata. Eksperti se takoer nastoje kartelizirati kreiranjem 'institucionalnim barikadama'. Eksperti kontroliu proizvodnju znanja, tako to odluuju to valjano i legitimno znanje. A u sutini eksperti su oni koji znaju sve vie stvari o sve manje stvari (Bernard Show).

2.3.Kritika komodifikacije.
Profesionalci i institucije od uenja prave robu iroke potronje (komodifikacija) iju proizvodnju monopoliu, a distribuciju cijenom ograniavaju. Uinivi kolu obaveznom (prisilnom), ljudi se koluju kako bi vjerovali da samokolovana individua treba biti diskriminisana; da uenje i rast kognitivnih sposobnosti zahtijeva proces potronje usluga prezentovanih u industrijskoj, planiranoj, profesionalnoj formi . . . da je uenje stvar a ne aktivnost. Stvar koja se moe nagomilavati i mjeriti, a njeno posjedovanje je navodno mjera produktivnosti pojedinca, odnosno njegove drutvene vrijednost, (Gajardo 1994). Uenje postaje roba i 'kao bilo koja druga roba koja je na tritu, postaje nedostatnom' (Illich, 1975).

2.4. Princip kontraproduktivnosti

Kontraproduktivnost je sredstvo kojim se fundamentalno korisni procesi pretvaraju u negativne. Kada jednom dostignu odreeni prag, proces 5

institucionalizacije postaje postaje kontraproduktivan. Illich nije protiv kola ili bolnica kao takvima, ve kada jednom prijeu odreeni prag institucionalizacije, ljude kole ine glupljima, a bolnice bolesnijima. A openitije, iznad nekog praga institucioanlizirane ekspertize, vie je eksperata kontraproduktivno - proizvode kontra uinak od onog koga su svojim postavljenjem trebali ostvariti. U zakljuku svega ovog, Ivan Illich je oigledno 'prekrio kardinalno pravilo' o prihvatljivom diskursu unutar edukacije (Gabbard 1993). Usudio se propitivati "mesijanski princip" po kojem kole kao institucije mogu edukovati. A on, zapravo, upozorava da smo uli u razdoblje kada znanje postaje sve vie roba.

3. ZAKLJUAK
Radikalna kritika kole Paula Freirea (Brazil) i Ivana Illicha (Meksiko) razvila se kasnih 60-tih godina, a u 70-im je privukla pozornost svijeta. Obojica na specifian nain povezuju iskustvo kolonijalnog i postkolonijalnog tlaenja Treeg svijeta s kritikom jednog (sve vie globalnog) naina ivota: modela kapitalistike industrijalizacije. [4] Oni dvojica vide kolu kao instrumentalizaciju polaznika od vladajuih drutvenih odnosa. Ona se vri u sistematskom zapostavljanju svakodnevnog iskustva uitelja, uenika i roditelja. kolska nastava sastoji se od socijalno kontrolisanog uenja. eljena posljedica je apatija i agresija. Postojea formalna kola je zasnovana na mistifikovanim naelima. Osnovna su, da to vie formalne kole to vie stvarnog znanja. Uiitelji su dravni inovnici, a ne interaktivni sudionici sticanja znanja, kakvo je ono po prirodi. kole slue elitizovanoj manjini, zbog elitizacije ili barem takvog tumaenja znanja, koje je na sve viim nivoima nedostupno veini. Zbog posljedine odvojenosti znanja od stvarnih drutvenih problema, smanjuje se stvarni znaaj nauenog, no to se nadoknauje ritualizacijom zavrnih ispita i svjedoanstava (diploma). Ipak, znanje nije adekvatno, jer postaje znanje o svijetu umjesto iz svijeta,

marginalizacijom stvarnih iskustava, uvida i intelektualnih habitusa stvarnih realnih u obrazovanju. Freireov protuprijedlog je mobiliua uloga kole. On naglaave zbiljske umjesto dokriniranih procesa, u kojima su uenik i nastavnik zajedniki aktiiviraju stvarni intelekta uenika. To je, zapravo, osmiljenje znanja, svakako i socijalnih perspektiva uenika. Za razliku od Freirea, Illich trai radikalniju deinstitualizaciju kole u neformalnija posrednika mjesta, odnosno mree razmjenjivanja stvarnih znanja i isustava (web-ovi uenja). Predlae principe inverzije, poput strategije inverzije cilja , koja opunomouje pojedince i skupine da svoje potrebe za uenjem reiraju sami. Pomou retoolinga (tj. ponovnog sticanja raspoloivih srestava) trebalo bi se vratiti investirano, i ulagati u dalje samoorganizovane potrebe uenja. Trebalo bi dekodirati uenje, odnosno ekskluzivnost govora strunjaka na pojmove razumljive svim uesnicima. Ipak, kako Illich priznaje, njegove ideje su vie intuitivne, nego zasnovane na praktinim provjerama - svakako konzekventno tome onome to bi opisali kao savremenu, radikalnu kritiku kole.

LITERATURA
[1] Fred Fisher: Planiranje sa graanima i za graane (Treening i konzalting Izbor Plus, Sarajevo 2004) [2] iljak, T., Naelo graanstva i ..., Polit. misao, Vol XXXIX, (2002.), br. 1, str. 109127 109 3] Smith, M. K. 'Ivan Illich: ukidanje kola, suivot i mogunosti neformalne edukacije i doivotnog uenja',enciklopedija neformalnog uenje (Zagreb, 2001 )

[4] Heindrich Dauber (urednik Klaus Jrgen Tillman): Teorije kole (grupa autora, Educa, Zagreb)